P. 1
Muhamed Hadzijahic

Muhamed Hadzijahic

|Views: 54|Likes:
Published by Lejla Omić
:D
:D

More info:

Published by: Lejla Omić on Jul 22, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as RTF, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/15/2014

pdf

text

original

UNIVERZITET U TUZLI FILOZOFSKI FAKULTET ODSIJEK HISTORIJA

MUHAMED HADŽIJAHIĆ (REFERAT)

Tuzla,2012

Student:

Mentor:

Gradačcu i na kraju u Sarajevu. Svoje radove je u pravilu potpisivao punim imenom i prezimenom. Neumorno je istraživao i pisao. Zagrebu. daleko od naučnih centara. Zajedno sa rahmetli Teufikom Imamovićem. pa i Mostar). nakon pauze od tridesetak godina. rasprava i studija u četrdesetak raznih novina i listova.sc. godine sa svojim radom o narodnim pjesmama o Aliji Đerzelezu u listu "Novi behar". diplomirao je. godine osnovao je prvo Društvo za borbu protiv alkoholizma u Gradačcu i jedno vrijeme bio njegov predsjednik. da bi godinu dana kasnije bio postavljen za predsjednika tog Suda. Gradačac. 1955. Nakon završetka studija. godine.Neki su mu radovi objavljeni posmrtno. službovao je u Sarajevu. Prve javne radove. Iako je dugi niz godina proveo radeći po malim mjestima (Raša. gdje je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Iskazao se i kao vrlo aktivan društveni radnik.Dinka Muratovic Prof. zanimajući se za veoma širok krug pitanja iz prošlosti BiH. U javnom životu javlja se još 1934. prvu takve vrste u Bosni i Hercegovini. o kojima Hadžijahić nije u većoj ili manjoj mjeri pisao i ostavio traga i utjecaja u nauci. a potom i doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Pravnu pomoć lično je pružao Islamskoj vjerskoj zajednici. uspostavio je službu pravne pomoći građanima. godišnjaka. Između ostalog. kalendara.Spahić Midhat BIOGRAFIJA: Bosanskohercegovački historičar. pokazujući veliku agilnost u organizovanju pravne službe i uprave. časopisa. tako da praktično nema ni jedne epohe bosanske povijesti. posebno oko obezbjeđenja potrebne dokumentacije i dozvola za izgradnju novih i adaptaciju starih džamija. doktor prava te stručnjak za političku historiju BiH. Još kao student počeo se baviti historijom prava. Za sudiju Sreskog suda u Gradačcu Hadžijahić došao je 1953. objavljuje polovinom sedamdesetih. on se tokom cijelog svog životnog i radnog vijeka bavio naučno-istraživačkim radom. zatim Raši kod Labina (Istra). Iz Suda je prešao na dužnost sekretara Skupštine opštine. Sličnu pomoć pružao je i predstavnicima drugih konfesija. od prahistorije do modernih vremena.Rođen je 1918. zbornika i enciklopedija. godine u Sarajevu.dr. samo ponekada pseudonimom ili inicijalima. Mostaru. napisao je iscrpnu 2 . Objavio je više stotina članaka. prvoborcem NOR-a i prvim predsjednikom Sreskog narodnog odbora Gradačac.

Monografija je izašla 1961. i zasniva svoja istraživanja na stvarnim cesto tajnim i javnosti nedostupnim sudskim i vojnim dokumentacijama. botimi I. Njegovi radovi su prevodjeni na engleski. Historijska vrijednost njegovog djela je tim veća pošto on uvijek besprijekorno citira konkretne događaje poput masovnog nasilnog pokrštavanja muslimanskog stanovništva. Sarajevo. 1974. 1974. Sarajevo. Orientalistickom Muzeju BiH. Zvorniku. rođen u Gradađcu. Neki rukopisi otkriveni tek nakon njegove smrti (1987). Višegradu. njemacki. Duvnu. godine poslao antifasistickoj koaliciji pod pseudonimom Spectator objavljuju se tek posmrtno 1991. -islam i muslimani u Bosni i Hercegovini. Preminuo je 1978 a jedna ulica u Sarajevu danas nosi njegovo ime. ceski i italijanski jezik. godine. koja i danas predstavlja najobuhvatniji i najbolji historiografski rad o Gradačcu i njegovoj okolini. grupna saslušavanja i strijeljanja istog dana. akademski vajar. Njegovi radovi o pokoljima u Istočnoj Bosni 1941-1945 u Foci. poput briljantne politicke studije-pamfleta Posebnost Bosne i bosanskih Muslimana koju je 1943. 1977. Hronicari su za njega napisali da je bio posljednji veliki bosanski polithistorik. kao i pokoljima počinjenim nad Bošnjacima Sandžaka u Plavu i Gusinju napisani u suradnji sa čijenjenim Dervišem Korkutom 1941 su prvi konkretni radovi te vrste na teritoriji bivše Jugoslavije. presude na smrt u suđenjima. sa imenima i prezimenima žrtava. onemogućavanja prava žalbe.monografiju (skromnog naslova: nacrt za monografiju) Gradačca i okoline. odštampana na šapirografu u svega 300 primjeraka tako da je danas posjeduju samo rijetki kulturni zanesenjaci i poneka biblioteka. -Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana. 3 . Bezbrojni clanci i kratki prilozi. Svjetlost. kao i u UNESCO-voj zbirci Historije Jugoistocne Evrope. kao i njegovi iscrpniji radovi se danas cuvaju u mnogim medjunarodnim bibliotekama. Nacrt korica te monografije uradio je rahmetli Ibrahim Bilajac. BIBLIOGRAFIJA: -Od tradicije do identiteta. Doktor prava Muhamed Hadzijahić je bio i prva kulturna i javna ličnost koja je dokumentovala i sistematski radila na naučnoj obradi genocida počinjenog nad Bošnjacima i bosanskim Muslimanima na područjima u i van BiH. Bosnjackom Institutu u Sarajevu. umro 1998. godine. te Trebinju. francuski.

Izdavač: El-Kalem. izdavač Bosna. BOGUMILSTVO I ISLAMIZACIJA: Poglavlje iz knjige: ISLAM I MUSLIMANI U BOSNI I HERCEGOVINI. Podsjećajući na te događaje Masarechi kaže: „Vjerujem da su se mnogi sjećali krivovjerja (misli na Bosansku crkvu) i zbog toga bili slabi u vjeri (katoličkoj). Kada se govori o postanku bosanskih Muslimana. koji se suprotstavlja tezi o Crkvi bosanskoj kao bogumilskoj. On spominje masovni prelaz katoliciziranih bogumila na Islam. pa su prilikom dolaska Turaka u Bosnu lako prelazili na Islam. 1991. 1977. Sarajevo 1990.-Sinkretistički elementi u islamu u Bosni i Hercegovini dio I -Sinkretistički elementi u islamu u Bosni i Hercegovini dio II -Uloga Gazi-Husrevbega i njegova vakufa. da sačuvaju svoju slobodu. -Porijeklo bosanskih muslimana. pokušavajući da dokažu kako ona nije bila heretična. Sarajevo. godine. Pred samo osvojenje Bosne bosanski kralj Tomaš izvršio je nečuveno nasilje nad svojim podanicima. a oni koji to nisu htjeli učiniti izbjegli su u zemlju hercega Stjepana. god. učeni Masarechi (godine 1624).kako su se nazivali pripadnici Crkve bosanske . prvo pitanje koje se nameće jeste u kakvom odnosu stoji nestanak Crkve bosanske i islamizacija? Ranije je bilo općenito usvojeno mišljenje da su bosanski Muslimani potomci bogumila . godine. Našlo se ipak jedan manji broj autora.“ Mišljenje o masovnom prelazu na islam pripadnika Crkve bosanske (bogumila) jedva da je iko ranije i pokušao u nauci osporiti.pa da su listom primili islam kada je sultan Fatih osvojio Bosnu 1463. Sarajevo. Starješinstvo islamske zajednice u SR Bosni i Hercegovini. Ovo mišljenje je zastupao još apostolski vizitator. Anali GHB 1983. prisilivši one koji su pripadali Crkvi bosanskoj da prime katoličku vjeru. -islam i muslimani u Bosni i Hercegovini. kada je Mehmed el-Fatih osvojio Bosnu. već počevši od 1867. a onda su pojedini autori ustajali i 4 .

Pa i oni autori koji smatraju da je Crkva bosanska bila ortodoksna. Nimalo onda ne iznenađuje da se upravo od XVI stoljeća u susjedstvu Bosne masovno u dokumentima govori o „bogumilima“. neka dođu neka bez straha stanuju u zemljama mog carstva“). lz Bosne nisu bježali samo franjevci. Danas je u nauci više manje usvojeno da je Crkva bosanska doista bila heretična.„mnogi odstupiše od vjere i počeše slijediti Kur'an“. u Hrvatsku. A pravoslavlje je pripadnicima Crkve bosanske bilo blisko prije svega po slavenskom jeziku ćirilo-metodske tradicije kao obrednom jeziku. lstre i Crkvene države.Masovna iseljavanja iz Bosne spomenuta su i u BorelliVukasovićevom grbovniku skraja XVII stoljeća. kao što je na pr. tražili da im se omogući boravak na mletačkom području. bijeg je njihov dao povoda izdavanju poznate sultan Fatihove andname („a oni koji su pobjegli neka su slobodni i sigurni. „patarenima“ i „manihejima“. Tu se navodi da su se poslije tragedije nesretnog bosanskog kraljevstva mnogi Bošnjaci spasili bijegom u Dalmaciju. autor grbovnika kaže da je kod drugih prevladala ljubav prema domovini i nisu napustili svoju zemlju po cijenu da ostanu pod turskom vlašću. Prelazi na katolicizam javljaju se već u posljednjim godinama državne samostalnosti. pa su neki doprli i do Napulja. Prije svega. susrećemo se s postojanjem „patarinskih knjiga“ kojima su se pojedinci služili u Dubrovniku. U pitanju porijekla bosanskih Muslimana stvari se ne smiju simplificirati. svi pripadnici Crkve bosanske nisu primili islam prilikom turskog osvojenja Bosne. O tome pružaju dokaze i najraniji turski katastarski defteri. uglavnom pripadnika Crkve bosanske povodom turskog osvojenja. I u ovom pitanju pokazalo se da su ekstremno postavljene teze najčešće neodržive. Godine 1550. Oni su izbjegli od Turaka i početkom 1466. na njezine otoke. Među bjeguncima našlo ih se mnogo koji su ostali postojani u svojoj vjeri.protiv uvriježenog shvaćanja o bosanskim Muslimanima kao potomcima bosanskih bogumila. kako od katoličke crkve tako i od srpske pravoslavne crkve. Dubrovnik. u kojima se za mnoga zemljišta navodi da su „pusta“. Poslije turskog osvojenja manji dio pripadnika Crkve bosanske primio je pravoslavnu i katoličku vjeru. Bježali su krstjani Crkve bosanske zajedno sa svojim pristašama.lseljavanja iz Bosne.pobožno zaključuje taj pisac . ne poriču joj da je u organizacionom pogledu bila potpuno samostalna. Dajući sliku prilika. bila su prilično brojna. Velik dio pristalica ove crkve izbjegao je izvan zemlje. „Možda za kaznu toga“ . medievalista Marko Vego. Najizrazitiji je slučaj sa gostom Radinom i drugih 50 do 60 predstavnika Crkve bosanske. samo se pojedini autori razilaze u tome u kojoj je mjeri bila heretična. Nije zato ni čudo da su se u pravoslavnoj sredini (ali i među bugarskim pavlićanima) 5 . Apulije.

Naziranje da je đavo uzročnik zla odražava dualistični koncept. poznato je da su i francuski katari u pećinama. pronađeno u septembru 1960. lz sadržaja zapisa vidi se da su vjernici Crkve bosanske smatrali da je đavo taj koji prouzrokuje sve ljudske nedaće. već se prijeti đavIima. također sa slikarijama. Pavlovića i Kovačevića. slijedio je svoju raniju vjeru i izvjesno vrijeme nakon turskog zauzeća Bosne. poplave. To je magijski zapis sa citatima iz Novog zavjeta koji su pripadnici Crkve bosanske veoma poštovali. Među đavlima koji se nabrajaju spomenut je i Kozodorac. nastanjenih u selima koja su ranije sačinjavala metoh (manastirsko imanje) u Kunovu kod Foče. Kunovski zapis. godine u tački 44. našao u bosanskoj sredini neki učeni bosanski krstjanin. koji je na molbu novoobraćenih muslimana. Zanimljiva je pojedinost da se još oko 1560-1565. svjedoči da se Crkva bosanska duže održala u Bosni i nakon 1463. Zapis je bio smješten u stablo jednog bora koji je imao dominantan položaj nad imanjima kunovsklh težaka. kakvih se. a u samom Kunovu ima pećina zvana Kozlodolac u kojoj se nalaze ostaci nekih zidnih slikarija. Dio pripadnika Crkve bosanske. U Kunovu su se još nakon turskog zauzeća Bosne nalazile „krstjanske zemlje“. što indicira da je tu bio jedan od patarenskih centara. dakle u Hercegovini i istočnoj Bosni. gràd.Kunovski zapis pisan je bosančicom. I katari su pripisivali đavolu odgovornost za oluje. gràd i oblake i nad njih poslao svoje sluge .koji nose imena iz paganske i lokalne tradicije . koja je i inače bila popularna u bogumila. 6 . kišu. spomenut je u Kunovu gost Cvjetko. izriče anatemu i protiv onih koji „Sotonu označavaju kao davaoca kiše i grada“. zlih vjetrova i sl. Okolnost da je stoljeće nakon turskog osvojenja sastavljen na autentičan način jedan komplikovan bogumilski tekst. Pronađen je. I prema bogumilskoj Tajnoj knjizi Satana je stvorio grom. ali i sa dosta apokrifnih elemenata. pa je u južnoslavenskim zemljama prešla u pravoslavnu i u katoličku književnu tradiciju). dijelom i na latinskom jeziku (riječ je o priči o Abgaru. Posljednji takav nalaz je Divoševo evanđelje.anđele. održavali svoje kultne sastanke.). vatre. u sandžačkom selu Podvrhu više Bijelog Polja. studeni. gràda. pa se prijeti đavlima . Zato i Kunovski zapis. izgleda. iako su joj zadati strahoviti udarci još potkraj bosanske državne samostalnosti. Također sinodik cara Borila od 1211. utječući se za spas metoha. godine 1905.našIa evanđelja koja su ranije pripadala Crkvi bosanskoj. u tamošnjoj manastirskoj crkvi. To bi moglo biti pećinsko kultno mjesto. napisao za te dojučerašnje vjernike Bosanske crkve tzv. koji je imao svrhu da zaštiti Kunovski metoh od prirodnih nepogoda (udaraca groma. zatrpan dublje u zemlju. godine. ne upućuje molitve Bogu. U turskom defteru od 1477/1478. i to u zemljama hercega Stjepana. još nalazi ponegdje u Bosni.da se okane da nanose štetu usjevima u selima Kunova. a moguće nešto i kasnije.

Perhat. jedne od popa. anonimus. imenom Hasan. Daut. odličnog poznavaoca turskih katastarskih deftera (Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja XIII. Jaho. o čemu govori turski savremenik Dursun-beg) među Bosancima. Durmiš. Oslanjajući se isključivo na ove deftere. dvostrukih zapisa. najveći dio vjernika Crkve bosanske. izvijestio je o tome papu Nikolu V hvarski biskup Toma. odnosno sandžaku u prvo doba prevladavalo povlašteno militarizirano muslimansko stanovništvo. Međutim. a druge od hodže. Jagub. Sarajevo 1976). Toga je. bilo i u drugim balkanskim zemljama. postojalo i jako protursko raspoloženje. ističući kako su patareni u porastu i da paktiraju s Turcima. u prvom redu pripadnicima Crkve bosanske. nasilno pokatoličeni. koje naziva poturi. Kasom i dr. Kunovski težaci. koji su postali pristupačni nakon drugog svjetskog rata.. Pajazit. da je islamizacija u Bosni započela istom potkraj XVI stoljeća. odnosno 1464. uostalom. godine. 7 . a onda je turskim osvojenjem došlo do egzodusa bogumila iz Bosne. a ispuštajući iz vida da je u bosanskom vilajetu. Kunovski zapis spada u red široko praktikovanih tzv. godine. prešli su na islam. U zapisu je poimence navedeno 29 muslimanskih imena kunovskih domaćina. Bio je to učen duhovni pastir. Za procese islamizacije najkompletnije podatke pružaju turski katastarski defteri. On je vjerojatno tekst napisao po već ustaljenim formulama. nego uglavnom defteri o poreskim obvezama raje. neki autori su postavili tezu. uključujući gro onih koji su u jesen 1459. O njima govori turski anonimus u spisu iz 1585. Time su se ovi autori distancinirali od teze o masovnom prelazu na islam bogumila prilikom sultan Fatihova pohoda na Bosnu 1463. obratili su se nekom svom bivšem duhovnom pastiru da im napravi taj zapis. pojedinci su ostali kroz generacijudvije postojani u staroj religiji. Samo izuzetno. Godine 1448. Opisujući bosanske obraćenike na Islam. pa do pribjegavanja kršćanskom pravovjerju (katolicizacijom. očito vjerujući u djelotvornost zapisa koje su pravili kao bogumili. tvrdi da nose dvostruke zapise. da je u tekst dodao formulu (na latinskom): „u čast Boga i za oslobođenje domovine“ eksklamirajući tako želju za oslobođenjem Bosne od turske vlasti. u pojedinim porodicama.Kunovski zapis je dragocjeno svjedočanstvo bogumilsko-muslimanske simbioze. ali je znao toliko latinski.Po svemu se ipak čini da je već u prvo tursko doba u Bosni bilo brojno muslimansko stanovništvo. Progon posljednje dvojice bosanskih kraljeva predstavljao je početak kraja. Samo nam sve postojeće vrste deftera nisu pristupačne. 11. Mustapa. reba uvažiti da je pored otpornih elemenata prema turskim osvajačima (a oni su organizovali i jedan oblik gerilskog rata. odnosno primanjem pravoslavlja). To proizlazi i iz najnovije studije prof. čija je imanja zapis trebao zaštititi. među ostalim. Ovaj zapis predstavlja jedan segment koji podsjeća na rastrojstvo u kome se našla Crkva bosanska. Nedima Filipovića.

Islamizacija u tzv. O tome su pripovijedali fra Petar Bakula.u tzv. odnosno za praćenje procesa islamizacije. Defter od 1468/69. krstjanske zemlje. štaviše. U tim krajevima proces islamizacije bogumila trajao je najduže. ne dođu pod udar konfiskacije s obzirom na to da su vakantna zemljišta po turskim agrarnim propisima postajala državna. E. Nakon Fatihova osvojenja Bosne. pa je dakle u tim krajevima Crkva bosanska preko svojih monaha koliko-toliko aktivna. podudaraju se sa tradicijom. isključeno da je još krajem XIV odnosno početkom XV stoljeća u tzv. Defteri pokazuju da je organizacija Crkve bosanske pokrivala čitavo područje koje je osvojeno 1463. U tome je i smisao zabilježbi koje se sreću u katastarskim defterima. Bosanskom krajištu. godine. Nasuprot tome u tzv.im povodom papa je odredio specijalnog izaslanika za Bosnu 1450. ali ih 1468/69. da je naime pojedino zemljište krstjansko.Nije. pokazuje da su se na sva ova tri područja nalazile krstjanske zemlje. još uvijek drže krstjani. po svoj prilici. dakle organizacioni punktovi Crkve bosanske. Vid VuletićVukasović i dr. kako se vidi iz deftera. Ponovnim vraćanjem tih krajeva pod kršćansku vlast džamija 8 . negdje oko polovice XVII stoljeća. nisu držali krstjani. a po nekima od ranije. Bosanskom krajištu i Kraljevoj zemlji krstjanska zemljišta su samo kao takva registrovana. Pavlovića i Kovačevića. i to u Vrhbosanju. X 1875). de Saint-Marie. odnosno u preostalim dijelovima Kraljevske zemlje u doba Fatihova osvojenja. Ove dedukcije iz deftera od 1468/69. fra Grgo Martić. zemljama hercega Stjepana. kod prvog poznatog katastarskog popisa od 1468/69. po kojoj su se u srednjem toku rijeke Neretve. zapravo širem području vrhbosanske župe. Mehmed-beg Kapetanović-Ljubušak. gdje se turska vlast uspostavila od 1436. gdje je Crkva bosanska bila dominantna i pokazivala izvjesnu vitalnost još do kraja XVI stoljeća. predstavnicima Crkve bosanske uspjelo je da se osiguraju da im zemljišta gostinjaca. dubrovački dopisnik „Timesa“ (od 19. Ovaj je poslao izvještaj kako su se patareni počeli sporazumijevati s Turcima očekujući da će im sultan darovati samostanska imanja kada se crkvena dobra sekulariziraju osmanskom okupacijom.Sudeći po defterima stanje Crkve bosanske u prvo tursko doba ponešto se razlikovalo. koja su bila napuštena 1459. godine. Niz okolnosti koje su iznijeli Hifzija Hasandedić i Derviš Buturović upućuju na zaključak o kasnijoj islamizaciji područja srednje Neretve. Upravo ove zabllježbe o pripadnostl krstjanima pojedinih zemljišnih posjeda indikativne su za praćenje konačne sudbine Crkve bosanske i njenih pripadnika. Bosanskom krajištu desila se. Tada je podignuta i najstarija džamija u Seonici. još prije Fatihova osvojenja. bila podignuta i jedna džamija. U zemljama hercega Stjepana. i Kraljevoj zemlji. kao i u župi Neretvi. Pavlovića i Kovačevića. Bosanskom krajištu. u hercegovoj zemlji i župi Neretvi sretali ostaci bogumilskog kulta još u drugoj polovici XIX vijeka.

za sada poznati turski izvor koji govori o masovnijem prelazu na islam („bir ugurden“) za Fatihova osvojenja Bosne jeste navod iz Jeničarskog zakona.Glavni. Stvar je daljih istraživanja da li će se ova hipoteza potvrditi ili odbaciti. kako to pokazuje sačuvani sumarni defter. inače osnivača jedne džamije i u Skoplju. bili oslobođeni od rajinskih poreza. koji je objavio dr Safvet-beg Bašagić. ocu lshak bega. Popis od 1528. već o vremenu kada je uvedena u vilajetu Bosni turska vlast i plaćanje poreza po sistemu dukat na baštinu. Na samom početku XV vijeka Pašajigit bio je „in partibus Sclauonie“. Realen je i kada govori o dezolatnim prilikama koje su nastale turskim osvojenjem. a narodna tradicija za Pašajigitovu ulicu. prvo u „Kratkoj uputi u prošlost Bosne i Hercegovine“ (Sarajevo 1900). Nije nevažno da je upotrijebljen izraz „vilajet“. dok je bosanski sandžak osnovan 1463. sinovi muslimana. doista i proveden još prije Fatihova nastupa. iz kojih se može zaključiti da su na području Bosanskog krajišta postojali krstjani. prije nego što je izgrađena nova džamija. od kojih je trideset hiljada snažnih mladića uvrstio u jeničare“. koji je zabilježio da je sultan Fatih prigodom zauzeća Bosne „do sto hiljada osoba obojega spola odveo u ropstvo. odnosno nasilno pokatoličenih patarena. da bi onda. nakon ponovnog turskog zauzimanja Vrhbosanja. pa se dakle pričanje može odnositi baš na tursko doba još prije Fatihova zauzeća. „Postoji zakon da svi mladi janičari (adžami oglani) koji se sakupljaju u Bosni budu muslimani. pošto je osvojeni dio Bosne u to doba doista nosio taj naziv.. zna za Pašajigitov džemat. To je najstariji sarajevski predio. On pripovijeda i o prvom katastarskom popisu. ostalo sjećanje na tu džamiju u formuli „džemat Pašajigitova mesdžida“.Smatramo na osnovu svih ovih podataka da se može zaključiti da ranije iznesena teza o masovnoj islamizaclji patarena. Pored toga većina je njih primljena u (carski) dvor u bašču visoke rangove. godine. kako se po svemu vidi. musIimani masovno 9 . u kojima se. Zanimljivo je da anonimni autor iz 1585.je mogla biti porušena ili prilagođena u druge svrhe. ali su u vrijeme popisa već bili izgubili sve pozicije. Ona nije u suprotnosti ni sa novootkrivenim katastarskim defterima. a o tome pripovijeda Kronika Ašik-paša zade. ima historijskog osnova. pa je na mjestu Pašajigitove ulice mogla biti podignuta najstarija sarajevska odnosno bosanska džamija. islamizacija Bosanskog krajišta započela je prije Fatihova osvojenja Bosne. koji je.Autor rukopisa od 1585. vojvode zapadnih strana. nigdje ne govori o Fatihovu osvojenju Bosne.U svakom slučaju. imao je. istina. a onda u svojoj doktorskoj disertaciji „Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj književnosti“ (Sarajevo 1912). dobre informacije o Bosni u prvo tursko doba.Navodi Jeničarskog zakona u pogledu uvrštavanja Bošnjaka u jeničare stoje u punom skladu i sa podatkom savremenog poljskog ljetoplsca Jana Dlugosza. po krajišniku Pašajigitu. Podaci koje je dao o masovnoj islamizaciji uklapaju se u ono što nam pružaju katastarski defteri.

Postoje također historijska svjedočanstva i o masovnim prelazima pravoslavnih. Taj je izraz mogao u muslimanskoj sredini dobiti pogrdan prizvuk upravo u vezi s interesom koji su islamizirani bogumili pokazivali prema luteranskim knjigama. Na ovaj val islamizacije odnosi se i zapis u pljevaljskom Psaltiru iz 1517. Radi cjelovitosti prikaza treba naglasiti i to da su na islam prelazilli pravoslavni i katolici uglavnom do kraja XVII st. a jedan u manastiru Gomionici. zabilježio da su mnogi. koji je 1509. njihovo sasvim skromno održavanje do u XVII stoljeće upućuje na zaključak da procesi islamizacije nisu do kraja iskorijenili tradicije stare religije. Bokom Kotorskom. A još poslije prvog svjetskog rata zabilježen je u Žepi (selo Luka) slučaj da su muslimani seljaci Novi zavjet i vršili upoređivanje tekstova iz Kur'ana i Novog zavjeta. . Masarechi kaze: „Rečeno mi je da je prošlih godina u okolici Sutjeske otpalo od kršćanske vjere šest ili sedam hiljada katolika. lzraz „lutor“ dobro do danas poznat među bosanskim Muslimanima za čovjeka koji mnogo ne drži do vjerskih propisa. Protestantski planovi o pridobijanju „turaka sve do Carigrada“ i poturački interes za Novi zavjet. već da je nestao. Objašnjavajući kako je došlo do muslimanske apsolutne većine u Bosni. bez prisile. predstavlja jednu zanimIjivu spregu. Baš defteri pružaju uvjerljive dokaze da su nekoć bogumilski krajevi s brojnim krstjanskim hižama i posjedima ubrzo s pojavom turske vlasti u potpunostl izgubili bogumilski značaj. napustili pravoslavlje i primili islam. pa ništa bjelodanije kao to ne govori o tome kako je nestalo bogumila.ZanimIjivo je da su se sačuvala i dva primjerka Novog zavjeta. I prema Ricautu poturi su tumačili da je silazak svetog duha na duhove bio tip i lik Muhamedov. Gro krstjanskih zemljišta prelazi u ruke islamiziranog seljaštva i vlaha. Kako se po svemu čini. Dalmacijom.bili daleko manjeg obima. dok su kasniji prelazi koji traju sve do 1878. lpak. Trag o takvim prelazima ostavio je monah Marko Trebinjac.. koji bi mogli vući porijeklo od ovog poturačkog sinkretizma.Do sada najpoznatiji slučaj masovne konverzije katolika zabilježio je apostolskI vizitator Petar Masarechi godine 1624. a s druge strane južnoslavenskih „lutorana“.pojavljuju istom s kraja XV stoljeća. koja unosi novo svjetlo u toliku odbojnost ortodoksnih muslimana od lutora. U etnogenezi bosanskih 10 .Na kraju valja primijetiti da u formiranju bosansko-muslimanskog etnosa važna uloga pripada i migracijama na relaciji sa Slavonijom i Ugarskom. u ovoj prilici se srećemo s jednim zanimljivim kontaktom s jedne strane islamiziranih bogumila. dobiva na ovaj način jedno konkretnije uporište. Tvrdili su za lsusa da nije pegubljen. Srbljom i Crnom Gorom. Likom. jedan u staroj Srpskoj crkvi u Sarajevu.“ Masovnih konverzija katolika na Islam bilo je i u trebinjskom kraju. ali to u isti mah ne podrazumijeva da nije bilo u većem broju muslimanskog stanovništva koje nije dolazilo u obzir da bi kao poreski obveznici bilo registrovano u defterima. koji su oni vrlo vjerojatno dobivali od tih istih protestanata.

11 . Međutim. (Romi). slavizirano vlaško-romansko stanovništvo. raspravljanje o tim pitanjima izlazi iz programa ovog rada.Muslimana (kao uostalom i Srba i Hrvata) važan je udio stranih etničkih skupina. Albanci. Sasi i drugi narodi. Pri tome dolaze u obzir Turci i druge muslimanske etničke skupine izvan Balkana.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->