UNIVERZITET U TUZLI FILOZOFSKI FAKULTET ODSIJEK HISTORIJA

MUHAMED HADŽIJAHIĆ (REFERAT)

Tuzla,2012

Student:

Mentor:

da bi godinu dana kasnije bio postavljen za predsjednika tog Suda. godine u Sarajevu. Sličnu pomoć pružao je i predstavnicima drugih konfesija. rasprava i studija u četrdesetak raznih novina i listova. službovao je u Sarajevu. 1955. gdje je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. uspostavio je službu pravne pomoći građanima. godine osnovao je prvo Društvo za borbu protiv alkoholizma u Gradačcu i jedno vrijeme bio njegov predsjednik. Iskazao se i kao vrlo aktivan društveni radnik. godine. Objavio je više stotina članaka. pokazujući veliku agilnost u organizovanju pravne službe i uprave. godišnjaka. on se tokom cijelog svog životnog i radnog vijeka bavio naučno-istraživačkim radom. Prve javne radove. napisao je iscrpnu 2 . objavljuje polovinom sedamdesetih. zatim Raši kod Labina (Istra). od prahistorije do modernih vremena. a potom i doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Zajedno sa rahmetli Teufikom Imamovićem. Iz Suda je prešao na dužnost sekretara Skupštine opštine.sc. Svoje radove je u pravilu potpisivao punim imenom i prezimenom. prvu takve vrste u Bosni i Hercegovini.Dinka Muratovic Prof. Mostaru. Iako je dugi niz godina proveo radeći po malim mjestima (Raša. Za sudiju Sreskog suda u Gradačcu Hadžijahić došao je 1953. o kojima Hadžijahić nije u većoj ili manjoj mjeri pisao i ostavio traga i utjecaja u nauci. samo ponekada pseudonimom ili inicijalima. posebno oko obezbjeđenja potrebne dokumentacije i dozvola za izgradnju novih i adaptaciju starih džamija. tako da praktično nema ni jedne epohe bosanske povijesti.Spahić Midhat BIOGRAFIJA: Bosanskohercegovački historičar. Još kao student počeo se baviti historijom prava. prvoborcem NOR-a i prvim predsjednikom Sreskog narodnog odbora Gradačac. doktor prava te stručnjak za političku historiju BiH. zbornika i enciklopedija.dr.Neki su mu radovi objavljeni posmrtno. nakon pauze od tridesetak godina. Neumorno je istraživao i pisao. Gradačac. zanimajući se za veoma širok krug pitanja iz prošlosti BiH. kalendara. Između ostalog. Gradačcu i na kraju u Sarajevu. godine sa svojim radom o narodnim pjesmama o Aliji Đerzelezu u listu "Novi behar". časopisa. pa i Mostar). Nakon završetka studija. Pravnu pomoć lično je pružao Islamskoj vjerskoj zajednici. diplomirao je. U javnom životu javlja se još 1934. daleko od naučnih centara. Zagrebu.Rođen je 1918.

koja i danas predstavlja najobuhvatniji i najbolji historiografski rad o Gradačcu i njegovoj okolini. i zasniva svoja istraživanja na stvarnim cesto tajnim i javnosti nedostupnim sudskim i vojnim dokumentacijama. kao i u UNESCO-voj zbirci Historije Jugoistocne Evrope. sa imenima i prezimenima žrtava. akademski vajar. umro 1998. poput briljantne politicke studije-pamfleta Posebnost Bosne i bosanskih Muslimana koju je 1943. Bezbrojni clanci i kratki prilozi. Višegradu. Duvnu. Njegovi radovi su prevodjeni na engleski. njemacki. kao i njegovi iscrpniji radovi se danas cuvaju u mnogim medjunarodnim bibliotekama. Hronicari su za njega napisali da je bio posljednji veliki bosanski polithistorik. Neki rukopisi otkriveni tek nakon njegove smrti (1987). grupna saslušavanja i strijeljanja istog dana. Doktor prava Muhamed Hadzijahić je bio i prva kulturna i javna ličnost koja je dokumentovala i sistematski radila na naučnoj obradi genocida počinjenog nad Bošnjacima i bosanskim Muslimanima na područjima u i van BiH. Monografija je izašla 1961. Historijska vrijednost njegovog djela je tim veća pošto on uvijek besprijekorno citira konkretne događaje poput masovnog nasilnog pokrštavanja muslimanskog stanovništva. godine. Nacrt korica te monografije uradio je rahmetli Ibrahim Bilajac. odštampana na šapirografu u svega 300 primjeraka tako da je danas posjeduju samo rijetki kulturni zanesenjaci i poneka biblioteka. botimi I. Bosnjackom Institutu u Sarajevu. presude na smrt u suđenjima. Sarajevo. 3 . Preminuo je 1978 a jedna ulica u Sarajevu danas nosi njegovo ime. te Trebinju. Zvorniku. onemogućavanja prava žalbe. Sarajevo. BIBLIOGRAFIJA: -Od tradicije do identiteta. kao i pokoljima počinjenim nad Bošnjacima Sandžaka u Plavu i Gusinju napisani u suradnji sa čijenjenim Dervišem Korkutom 1941 su prvi konkretni radovi te vrste na teritoriji bivše Jugoslavije. francuski. -islam i muslimani u Bosni i Hercegovini.monografiju (skromnog naslova: nacrt za monografiju) Gradačca i okoline. Njegovi radovi o pokoljima u Istočnoj Bosni 1941-1945 u Foci. Svjetlost. 1974. -Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana. 1974. godine poslao antifasistickoj koaliciji pod pseudonimom Spectator objavljuju se tek posmrtno 1991. ceski i italijanski jezik. 1977. Orientalistickom Muzeju BiH. godine. rođen u Gradađcu.

izdavač Bosna. Starješinstvo islamske zajednice u SR Bosni i Hercegovini. Sarajevo. već počevši od 1867. a oni koji to nisu htjeli učiniti izbjegli su u zemlju hercega Stjepana. Sarajevo. prisilivši one koji su pripadali Crkvi bosanskoj da prime katoličku vjeru. pokušavajući da dokažu kako ona nije bila heretična. da sačuvaju svoju slobodu. Podsjećajući na te događaje Masarechi kaže: „Vjerujem da su se mnogi sjećali krivovjerja (misli na Bosansku crkvu) i zbog toga bili slabi u vjeri (katoličkoj). godine. pa su prilikom dolaska Turaka u Bosnu lako prelazili na Islam. godine. učeni Masarechi (godine 1624). koji se suprotstavlja tezi o Crkvi bosanskoj kao bogumilskoj. Anali GHB 1983.-Sinkretistički elementi u islamu u Bosni i Hercegovini dio I -Sinkretistički elementi u islamu u Bosni i Hercegovini dio II -Uloga Gazi-Husrevbega i njegova vakufa. 1991. 1977. On spominje masovni prelaz katoliciziranih bogumila na Islam. -islam i muslimani u Bosni i Hercegovini. -Porijeklo bosanskih muslimana. BOGUMILSTVO I ISLAMIZACIJA: Poglavlje iz knjige: ISLAM I MUSLIMANI U BOSNI I HERCEGOVINI. a onda su pojedini autori ustajali i 4 . Našlo se ipak jedan manji broj autora. Sarajevo 1990. prvo pitanje koje se nameće jeste u kakvom odnosu stoji nestanak Crkve bosanske i islamizacija? Ranije je bilo općenito usvojeno mišljenje da su bosanski Muslimani potomci bogumila . Kada se govori o postanku bosanskih Muslimana. god. Ovo mišljenje je zastupao još apostolski vizitator.“ Mišljenje o masovnom prelazu na islam pripadnika Crkve bosanske (bogumila) jedva da je iko ranije i pokušao u nauci osporiti. Pred samo osvojenje Bosne bosanski kralj Tomaš izvršio je nečuveno nasilje nad svojim podanicima.pa da su listom primili islam kada je sultan Fatih osvojio Bosnu 1463. Izdavač: El-Kalem. kada je Mehmed el-Fatih osvojio Bosnu.kako su se nazivali pripadnici Crkve bosanske .

„Možda za kaznu toga“ . U pitanju porijekla bosanskih Muslimana stvari se ne smiju simplificirati.protiv uvriježenog shvaćanja o bosanskim Muslimanima kao potomcima bosanskih bogumila. Tu se navodi da su se poslije tragedije nesretnog bosanskog kraljevstva mnogi Bošnjaci spasili bijegom u Dalmaciju. u kojima se za mnoga zemljišta navodi da su „pusta“. A pravoslavlje je pripadnicima Crkve bosanske bilo blisko prije svega po slavenskom jeziku ćirilo-metodske tradicije kao obrednom jeziku. lz Bosne nisu bježali samo franjevci. Danas je u nauci više manje usvojeno da je Crkva bosanska doista bila heretična. u Hrvatsku.Masovna iseljavanja iz Bosne spomenuta su i u BorelliVukasovićevom grbovniku skraja XVII stoljeća. lstre i Crkvene države. Nimalo onda ne iznenađuje da se upravo od XVI stoljeća u susjedstvu Bosne masovno u dokumentima govori o „bogumilima“. neka dođu neka bez straha stanuju u zemljama mog carstva“). Prije svega. „patarenima“ i „manihejima“. tražili da im se omogući boravak na mletačkom području. Bježali su krstjani Crkve bosanske zajedno sa svojim pristašama. Apulije. pa su neki doprli i do Napulja. autor grbovnika kaže da je kod drugih prevladala ljubav prema domovini i nisu napustili svoju zemlju po cijenu da ostanu pod turskom vlašću. Oni su izbjegli od Turaka i početkom 1466. Dubrovnik. Poslije turskog osvojenja manji dio pripadnika Crkve bosanske primio je pravoslavnu i katoličku vjeru. I u ovom pitanju pokazalo se da su ekstremno postavljene teze najčešće neodržive.pobožno zaključuje taj pisac .„mnogi odstupiše od vjere i počeše slijediti Kur'an“. susrećemo se s postojanjem „patarinskih knjiga“ kojima su se pojedinci služili u Dubrovniku. Godine 1550. kao što je na pr. kako od katoličke crkve tako i od srpske pravoslavne crkve. Nije zato ni čudo da su se u pravoslavnoj sredini (ali i među bugarskim pavlićanima) 5 . Dajući sliku prilika. Među bjeguncima našlo ih se mnogo koji su ostali postojani u svojoj vjeri. uglavnom pripadnika Crkve bosanske povodom turskog osvojenja. Velik dio pristalica ove crkve izbjegao je izvan zemlje. samo se pojedini autori razilaze u tome u kojoj je mjeri bila heretična.lseljavanja iz Bosne. ne poriču joj da je u organizacionom pogledu bila potpuno samostalna. Prelazi na katolicizam javljaju se već u posljednjim godinama državne samostalnosti. O tome pružaju dokaze i najraniji turski katastarski defteri. na njezine otoke. Pa i oni autori koji smatraju da je Crkva bosanska bila ortodoksna. bila su prilično brojna. medievalista Marko Vego. bijeg je njihov dao povoda izdavanju poznate sultan Fatihove andname („a oni koji su pobjegli neka su slobodni i sigurni. Najizrazitiji je slučaj sa gostom Radinom i drugih 50 do 60 predstavnika Crkve bosanske. svi pripadnici Crkve bosanske nisu primili islam prilikom turskog osvojenja Bosne.

To je magijski zapis sa citatima iz Novog zavjeta koji su pripadnici Crkve bosanske veoma poštovali. još nalazi ponegdje u Bosni.našIa evanđelja koja su ranije pripadala Crkvi bosanskoj. vatre. a moguće nešto i kasnije. kakvih se. ali i sa dosta apokrifnih elemenata. kišu. napisao za te dojučerašnje vjernike Bosanske crkve tzv. zatrpan dublje u zemlju. Zanimljiva je pojedinost da se još oko 1560-1565. nastanjenih u selima koja su ranije sačinjavala metoh (manastirsko imanje) u Kunovu kod Foče. lz sadržaja zapisa vidi se da su vjernici Crkve bosanske smatrali da je đavo taj koji prouzrokuje sve ljudske nedaće. pronađeno u septembru 1960. zlih vjetrova i sl. gràd i oblake i nad njih poslao svoje sluge . a u samom Kunovu ima pećina zvana Kozlodolac u kojoj se nalaze ostaci nekih zidnih slikarija. poznato je da su i francuski katari u pećinama. Okolnost da je stoljeće nakon turskog osvojenja sastavljen na autentičan način jedan komplikovan bogumilski tekst.koji nose imena iz paganske i lokalne tradicije .Kunovski zapis pisan je bosančicom. u tamošnjoj manastirskoj crkvi. pa je u južnoslavenskim zemljama prešla u pravoslavnu i u katoličku književnu tradiciju). U turskom defteru od 1477/1478. koja je i inače bila popularna u bogumila. što indicira da je tu bio jedan od patarenskih centara. Zato i Kunovski zapis. slijedio je svoju raniju vjeru i izvjesno vrijeme nakon turskog zauzeća Bosne. godine.). Dio pripadnika Crkve bosanske. održavali svoje kultne sastanke. spomenut je u Kunovu gost Cvjetko. već se prijeti đavIima. godine u tački 44. našao u bosanskoj sredini neki učeni bosanski krstjanin. svjedoči da se Crkva bosanska duže održala u Bosni i nakon 1463. studeni. dakle u Hercegovini i istočnoj Bosni. Posljednji takav nalaz je Divoševo evanđelje. To bi moglo biti pećinsko kultno mjesto. ne upućuje molitve Bogu. U Kunovu su se još nakon turskog zauzeća Bosne nalazile „krstjanske zemlje“. gràd.anđele. godine 1905. koji je imao svrhu da zaštiti Kunovski metoh od prirodnih nepogoda (udaraca groma. dijelom i na latinskom jeziku (riječ je o priči o Abgaru. Zapis je bio smješten u stablo jednog bora koji je imao dominantan položaj nad imanjima kunovsklh težaka. Kunovski zapis. Među đavlima koji se nabrajaju spomenut je i Kozodorac. Pronađen je. I katari su pripisivali đavolu odgovornost za oluje. gràda. Pavlovića i Kovačevića. poplave. u sandžačkom selu Podvrhu više Bijelog Polja. Naziranje da je đavo uzročnik zla odražava dualistični koncept. pa se prijeti đavlima . I prema bogumilskoj Tajnoj knjizi Satana je stvorio grom. 6 . izriče anatemu i protiv onih koji „Sotonu označavaju kao davaoca kiše i grada“. također sa slikarijama. Također sinodik cara Borila od 1211. i to u zemljama hercega Stjepana. izgleda. koji je na molbu novoobraćenih muslimana.da se okane da nanose štetu usjevima u selima Kunova. iako su joj zadati strahoviti udarci još potkraj bosanske državne samostalnosti. utječući se za spas metoha.

Pajazit. Kunovski težaci. Nedima Filipovića. godine. On je vjerojatno tekst napisao po već ustaljenim formulama. nego uglavnom defteri o poreskim obvezama raje. uostalom. tvrdi da nose dvostruke zapise. a onda je turskim osvojenjem došlo do egzodusa bogumila iz Bosne. Sarajevo 1976). Mustapa. Jaho. odnosno primanjem pravoslavlja). Kasom i dr. koji su postali pristupačni nakon drugog svjetskog rata. reba uvažiti da je pored otpornih elemenata prema turskim osvajačima (a oni su organizovali i jedan oblik gerilskog rata. da je islamizacija u Bosni započela istom potkraj XVI stoljeća. a druge od hodže. obratili su se nekom svom bivšem duhovnom pastiru da im napravi taj zapis. a ispuštajući iz vida da je u bosanskom vilajetu. neki autori su postavili tezu. među ostalim. odnosno sandžaku u prvo doba prevladavalo povlašteno militarizirano muslimansko stanovništvo. Progon posljednje dvojice bosanskih kraljeva predstavljao je početak kraja. imenom Hasan. Durmiš. da je u tekst dodao formulu (na latinskom): „u čast Boga i za oslobođenje domovine“ eksklamirajući tako želju za oslobođenjem Bosne od turske vlasti. pa do pribjegavanja kršćanskom pravovjerju (katolicizacijom. Samo nam sve postojeće vrste deftera nisu pristupačne. prešli su na islam. ali je znao toliko latinski. uključujući gro onih koji su u jesen 1459. jedne od popa.Po svemu se ipak čini da je već u prvo tursko doba u Bosni bilo brojno muslimansko stanovništvo. u pojedinim porodicama. Bio je to učen duhovni pastir. ističući kako su patareni u porastu i da paktiraju s Turcima. Međutim. bilo i u drugim balkanskim zemljama. izvijestio je o tome papu Nikolu V hvarski biskup Toma.. Godine 1448. godine.Kunovski zapis je dragocjeno svjedočanstvo bogumilsko-muslimanske simbioze. Opisujući bosanske obraćenike na Islam. očito vjerujući u djelotvornost zapisa koje su pravili kao bogumili. postojalo i jako protursko raspoloženje. 11. O njima govori turski anonimus u spisu iz 1585. Daut. najveći dio vjernika Crkve bosanske. Perhat. Oslanjajući se isključivo na ove deftere. Kunovski zapis spada u red široko praktikovanih tzv. pojedinci su ostali kroz generacijudvije postojani u staroj religiji. Time su se ovi autori distancinirali od teze o masovnom prelazu na islam bogumila prilikom sultan Fatihova pohoda na Bosnu 1463. anonimus. nasilno pokatoličeni. odličnog poznavaoca turskih katastarskih deftera (Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja XIII. Ovaj zapis predstavlja jedan segment koji podsjeća na rastrojstvo u kome se našla Crkva bosanska. odnosno 1464. To proizlazi i iz najnovije studije prof. u prvom redu pripadnicima Crkve bosanske. o čemu govori turski savremenik Dursun-beg) među Bosancima. dvostrukih zapisa. koje naziva poturi. Za procese islamizacije najkompletnije podatke pružaju turski katastarski defteri. Toga je. U zapisu je poimence navedeno 29 muslimanskih imena kunovskih domaćina. čija je imanja zapis trebao zaštititi. 7 . Jagub. Samo izuzetno.

odnosno za praćenje procesa islamizacije. Nasuprot tome u tzv. godine. a po nekima od ranije. Defter od 1468/69. odnosno u preostalim dijelovima Kraljevske zemlje u doba Fatihova osvojenja. Vid VuletićVukasović i dr. U zemljama hercega Stjepana. gdje je Crkva bosanska bila dominantna i pokazivala izvjesnu vitalnost još do kraja XVI stoljeća. de Saint-Marie. još uvijek drže krstjani.im povodom papa je odredio specijalnog izaslanika za Bosnu 1450. isključeno da je još krajem XIV odnosno početkom XV stoljeća u tzv. po svoj prilici.Islamizacija u tzv. Ponovnim vraćanjem tih krajeva pod kršćansku vlast džamija 8 .u tzv. X 1875). Tada je podignuta i najstarija džamija u Seonici. zemljama hercega Stjepana. da je naime pojedino zemljište krstjansko. U tome je i smisao zabilježbi koje se sreću u katastarskim defterima. Nakon Fatihova osvojenja Bosne. ne dođu pod udar konfiskacije s obzirom na to da su vakantna zemljišta po turskim agrarnim propisima postajala državna. U tim krajevima proces islamizacije bogumila trajao je najduže. kao i u župi Neretvi. zapravo širem području vrhbosanske župe. Bosanskom krajištu i Kraljevoj zemlji krstjanska zemljišta su samo kao takva registrovana.Sudeći po defterima stanje Crkve bosanske u prvo tursko doba ponešto se razlikovalo. Defteri pokazuju da je organizacija Crkve bosanske pokrivala čitavo područje koje je osvojeno 1463. koja su bila napuštena 1459. Ove dedukcije iz deftera od 1468/69. godine. Bosanskom krajištu. i to u Vrhbosanju. po kojoj su se u srednjem toku rijeke Neretve. nisu držali krstjani. Pavlovića i Kovačevića. O tome su pripovijedali fra Petar Bakula. predstavnicima Crkve bosanske uspjelo je da se osiguraju da im zemljišta gostinjaca. Bosanskom krajištu desila se. podudaraju se sa tradicijom. kako se vidi iz deftera. dakle organizacioni punktovi Crkve bosanske. Mehmed-beg Kapetanović-Ljubušak. Pavlovića i Kovačevića. Niz okolnosti koje su iznijeli Hifzija Hasandedić i Derviš Buturović upućuju na zaključak o kasnijoj islamizaciji područja srednje Neretve. krstjanske zemlje. fra Grgo Martić. bila podignuta i jedna džamija. dubrovački dopisnik „Timesa“ (od 19. pokazuje da su se na sva ova tri područja nalazile krstjanske zemlje. Bosanskom krajištu. negdje oko polovice XVII stoljeća. i Kraljevoj zemlji. E. Upravo ove zabllježbe o pripadnostl krstjanima pojedinih zemljišnih posjeda indikativne su za praćenje konačne sudbine Crkve bosanske i njenih pripadnika. štaviše.Nije. Ovaj je poslao izvještaj kako su se patareni počeli sporazumijevati s Turcima očekujući da će im sultan darovati samostanska imanja kada se crkvena dobra sekulariziraju osmanskom okupacijom. gdje se turska vlast uspostavila od 1436. pa je dakle u tim krajevima Crkva bosanska preko svojih monaha koliko-toliko aktivna. u hercegovoj zemlji i župi Neretvi sretali ostaci bogumilskog kulta još u drugoj polovici XIX vijeka. još prije Fatihova osvojenja. ali ih 1468/69. kod prvog poznatog katastarskog popisa od 1468/69.

odnosno nasilno pokatoličenih patarena. a o tome pripovijeda Kronika Ašik-paša zade. islamizacija Bosanskog krajišta započela je prije Fatihova osvojenja Bosne. prije nego što je izgrađena nova džamija. Popis od 1528. sinovi muslimana.U svakom slučaju. koji je objavio dr Safvet-beg Bašagić. godine. pošto je osvojeni dio Bosne u to doba doista nosio taj naziv. Stvar je daljih istraživanja da li će se ova hipoteza potvrditi ili odbaciti. u kojima se. Ona nije u suprotnosti ni sa novootkrivenim katastarskim defterima. iz kojih se može zaključiti da su na području Bosanskog krajišta postojali krstjani. nigdje ne govori o Fatihovu osvojenju Bosne. Zanimljivo je da anonimni autor iz 1585. On pripovijeda i o prvom katastarskom popisu.Glavni. ali su u vrijeme popisa već bili izgubili sve pozicije. musIimani masovno 9 . koji je zabilježio da je sultan Fatih prigodom zauzeća Bosne „do sto hiljada osoba obojega spola odveo u ropstvo. kako to pokazuje sačuvani sumarni defter. Realen je i kada govori o dezolatnim prilikama koje su nastale turskim osvojenjem. a narodna tradicija za Pašajigitovu ulicu. već o vremenu kada je uvedena u vilajetu Bosni turska vlast i plaćanje poreza po sistemu dukat na baštinu.Autor rukopisa od 1585. vojvode zapadnih strana. „Postoji zakon da svi mladi janičari (adžami oglani) koji se sakupljaju u Bosni budu muslimani. koji je. To je najstariji sarajevski predio. a onda u svojoj doktorskoj disertaciji „Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj književnosti“ (Sarajevo 1912). imao je.je mogla biti porušena ili prilagođena u druge svrhe. prvo u „Kratkoj uputi u prošlost Bosne i Hercegovine“ (Sarajevo 1900). ocu lshak bega. dok je bosanski sandžak osnovan 1463. nakon ponovnog turskog zauzimanja Vrhbosanja. kako se po svemu vidi. po krajišniku Pašajigitu. Na samom početku XV vijeka Pašajigit bio je „in partibus Sclauonie“. bili oslobođeni od rajinskih poreza. pa se dakle pričanje može odnositi baš na tursko doba još prije Fatihova zauzeća. za sada poznati turski izvor koji govori o masovnijem prelazu na islam („bir ugurden“) za Fatihova osvojenja Bosne jeste navod iz Jeničarskog zakona.Smatramo na osnovu svih ovih podataka da se može zaključiti da ranije iznesena teza o masovnoj islamizaclji patarena..Navodi Jeničarskog zakona u pogledu uvrštavanja Bošnjaka u jeničare stoje u punom skladu i sa podatkom savremenog poljskog ljetoplsca Jana Dlugosza. Pored toga većina je njih primljena u (carski) dvor u bašču visoke rangove. zna za Pašajigitov džemat. dobre informacije o Bosni u prvo tursko doba. istina. od kojih je trideset hiljada snažnih mladića uvrstio u jeničare“. Podaci koje je dao o masovnoj islamizaciji uklapaju se u ono što nam pružaju katastarski defteri. Nije nevažno da je upotrijebljen izraz „vilajet“. ostalo sjećanje na tu džamiju u formuli „džemat Pašajigitova mesdžida“. ima historijskog osnova. pa je na mjestu Pašajigitove ulice mogla biti podignuta najstarija sarajevska odnosno bosanska džamija. inače osnivača jedne džamije i u Skoplju. da bi onda. doista i proveden još prije Fatihova nastupa.

Protestantski planovi o pridobijanju „turaka sve do Carigrada“ i poturački interes za Novi zavjet. Tvrdili su za lsusa da nije pegubljen. U etnogenezi bosanskih 10 .ZanimIjivo je da su se sačuvala i dva primjerka Novog zavjeta.bili daleko manjeg obima. Bokom Kotorskom. Na ovaj val islamizacije odnosi se i zapis u pljevaljskom Psaltiru iz 1517. u ovoj prilici se srećemo s jednim zanimljivim kontaktom s jedne strane islamiziranih bogumila. a jedan u manastiru Gomionici. lzraz „lutor“ dobro do danas poznat među bosanskim Muslimanima za čovjeka koji mnogo ne drži do vjerskih propisa. lpak. jedan u staroj Srpskoj crkvi u Sarajevu. Baš defteri pružaju uvjerljive dokaze da su nekoć bogumilski krajevi s brojnim krstjanskim hižama i posjedima ubrzo s pojavom turske vlasti u potpunostl izgubili bogumilski značaj. Likom. A još poslije prvog svjetskog rata zabilježen je u Žepi (selo Luka) slučaj da su muslimani seljaci Novi zavjet i vršili upoređivanje tekstova iz Kur'ana i Novog zavjeta. koji bi mogli vući porijeklo od ovog poturačkog sinkretizma.Do sada najpoznatiji slučaj masovne konverzije katolika zabilježio je apostolskI vizitator Petar Masarechi godine 1624. već da je nestao. Gro krstjanskih zemljišta prelazi u ruke islamiziranog seljaštva i vlaha. I prema Ricautu poturi su tumačili da je silazak svetog duha na duhove bio tip i lik Muhamedov. pa ništa bjelodanije kao to ne govori o tome kako je nestalo bogumila. koji su oni vrlo vjerojatno dobivali od tih istih protestanata. Dalmacijom. ali to u isti mah ne podrazumijeva da nije bilo u većem broju muslimanskog stanovništva koje nije dolazilo u obzir da bi kao poreski obveznici bilo registrovano u defterima.Postoje također historijska svjedočanstva i o masovnim prelazima pravoslavnih. napustili pravoslavlje i primili islam. Taj je izraz mogao u muslimanskoj sredini dobiti pogrdan prizvuk upravo u vezi s interesom koji su islamizirani bogumili pokazivali prema luteranskim knjigama..Na kraju valja primijetiti da u formiranju bosansko-muslimanskog etnosa važna uloga pripada i migracijama na relaciji sa Slavonijom i Ugarskom. dobiva na ovaj način jedno konkretnije uporište. dok su kasniji prelazi koji traju sve do 1878. bez prisile. koja unosi novo svjetlo u toliku odbojnost ortodoksnih muslimana od lutora. predstavlja jednu zanimIjivu spregu. koji je 1509. Masarechi kaze: „Rečeno mi je da je prošlih godina u okolici Sutjeske otpalo od kršćanske vjere šest ili sedam hiljada katolika.pojavljuju istom s kraja XV stoljeća.“ Masovnih konverzija katolika na Islam bilo je i u trebinjskom kraju. zabilježio da su mnogi. njihovo sasvim skromno održavanje do u XVII stoljeće upućuje na zaključak da procesi islamizacije nisu do kraja iskorijenili tradicije stare religije. Radi cjelovitosti prikaza treba naglasiti i to da su na islam prelazilli pravoslavni i katolici uglavnom do kraja XVII st. Srbljom i Crnom Gorom. Objašnjavajući kako je došlo do muslimanske apsolutne većine u Bosni. . a s druge strane južnoslavenskih „lutorana“. Trag o takvim prelazima ostavio je monah Marko Trebinjac. Kako se po svemu čini.

Albanci. raspravljanje o tim pitanjima izlazi iz programa ovog rada. 11 .Muslimana (kao uostalom i Srba i Hrvata) važan je udio stranih etničkih skupina. slavizirano vlaško-romansko stanovništvo. Međutim. (Romi). Pri tome dolaze u obzir Turci i druge muslimanske etničke skupine izvan Balkana. Sasi i drugi narodi.