UNIVERZITET U TUZLI FILOZOFSKI FAKULTET ODSIJEK HISTORIJA

MUHAMED HADŽIJAHIĆ (REFERAT)

Tuzla,2012

Student:

Mentor:

Sličnu pomoć pružao je i predstavnicima drugih konfesija. nakon pauze od tridesetak godina. godišnjaka. Objavio je više stotina članaka. Nakon završetka studija. pa i Mostar). kalendara. Za sudiju Sreskog suda u Gradačcu Hadžijahić došao je 1953. doktor prava te stručnjak za političku historiju BiH. godine. napisao je iscrpnu 2 . gdje je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. godine osnovao je prvo Društvo za borbu protiv alkoholizma u Gradačcu i jedno vrijeme bio njegov predsjednik. Zajedno sa rahmetli Teufikom Imamovićem. diplomirao je.Rođen je 1918. a potom i doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Mostaru. Gradačcu i na kraju u Sarajevu. Iz Suda je prešao na dužnost sekretara Skupštine opštine.Dinka Muratovic Prof.Spahić Midhat BIOGRAFIJA: Bosanskohercegovački historičar. godine u Sarajevu. on se tokom cijelog svog životnog i radnog vijeka bavio naučno-istraživačkim radom.Neki su mu radovi objavljeni posmrtno. zatim Raši kod Labina (Istra). Zagrebu. Iako je dugi niz godina proveo radeći po malim mjestima (Raša. Još kao student počeo se baviti historijom prava. uspostavio je službu pravne pomoći građanima. pokazujući veliku agilnost u organizovanju pravne službe i uprave. od prahistorije do modernih vremena.sc. Pravnu pomoć lično je pružao Islamskoj vjerskoj zajednici. zbornika i enciklopedija. Svoje radove je u pravilu potpisivao punim imenom i prezimenom. časopisa. da bi godinu dana kasnije bio postavljen za predsjednika tog Suda. službovao je u Sarajevu. 1955. samo ponekada pseudonimom ili inicijalima. rasprava i studija u četrdesetak raznih novina i listova. prvu takve vrste u Bosni i Hercegovini. prvoborcem NOR-a i prvim predsjednikom Sreskog narodnog odbora Gradačac. tako da praktično nema ni jedne epohe bosanske povijesti. Gradačac.dr. o kojima Hadžijahić nije u većoj ili manjoj mjeri pisao i ostavio traga i utjecaja u nauci. posebno oko obezbjeđenja potrebne dokumentacije i dozvola za izgradnju novih i adaptaciju starih džamija. daleko od naučnih centara. Između ostalog. Prve javne radove. objavljuje polovinom sedamdesetih. godine sa svojim radom o narodnim pjesmama o Aliji Đerzelezu u listu "Novi behar". Iskazao se i kao vrlo aktivan društveni radnik. zanimajući se za veoma širok krug pitanja iz prošlosti BiH. Neumorno je istraživao i pisao. U javnom životu javlja se još 1934.

Višegradu. koja i danas predstavlja najobuhvatniji i najbolji historiografski rad o Gradačcu i njegovoj okolini. 3 . godine. botimi I.monografiju (skromnog naslova: nacrt za monografiju) Gradačca i okoline. rođen u Gradađcu. Historijska vrijednost njegovog djela je tim veća pošto on uvijek besprijekorno citira konkretne događaje poput masovnog nasilnog pokrštavanja muslimanskog stanovništva. BIBLIOGRAFIJA: -Od tradicije do identiteta. 1974. kao i u UNESCO-voj zbirci Historije Jugoistocne Evrope. godine poslao antifasistickoj koaliciji pod pseudonimom Spectator objavljuju se tek posmrtno 1991. kao i pokoljima počinjenim nad Bošnjacima Sandžaka u Plavu i Gusinju napisani u suradnji sa čijenjenim Dervišem Korkutom 1941 su prvi konkretni radovi te vrste na teritoriji bivše Jugoslavije. sa imenima i prezimenima žrtava. Svjetlost. francuski. Neki rukopisi otkriveni tek nakon njegove smrti (1987). te Trebinju. Zvorniku. Sarajevo. poput briljantne politicke studije-pamfleta Posebnost Bosne i bosanskih Muslimana koju je 1943. ceski i italijanski jezik. Njegovi radovi o pokoljima u Istočnoj Bosni 1941-1945 u Foci. Nacrt korica te monografije uradio je rahmetli Ibrahim Bilajac. presude na smrt u suđenjima. kao i njegovi iscrpniji radovi se danas cuvaju u mnogim medjunarodnim bibliotekama. i zasniva svoja istraživanja na stvarnim cesto tajnim i javnosti nedostupnim sudskim i vojnim dokumentacijama. Monografija je izašla 1961. Bosnjackom Institutu u Sarajevu. Doktor prava Muhamed Hadzijahić je bio i prva kulturna i javna ličnost koja je dokumentovala i sistematski radila na naučnoj obradi genocida počinjenog nad Bošnjacima i bosanskim Muslimanima na područjima u i van BiH. Sarajevo. Njegovi radovi su prevodjeni na engleski. Hronicari su za njega napisali da je bio posljednji veliki bosanski polithistorik. odštampana na šapirografu u svega 300 primjeraka tako da je danas posjeduju samo rijetki kulturni zanesenjaci i poneka biblioteka. Duvnu. onemogućavanja prava žalbe. grupna saslušavanja i strijeljanja istog dana. Bezbrojni clanci i kratki prilozi. 1977. -Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana. -islam i muslimani u Bosni i Hercegovini. Preminuo je 1978 a jedna ulica u Sarajevu danas nosi njegovo ime. umro 1998. Orientalistickom Muzeju BiH. 1974. akademski vajar. njemacki. godine.

“ Mišljenje o masovnom prelazu na islam pripadnika Crkve bosanske (bogumila) jedva da je iko ranije i pokušao u nauci osporiti. učeni Masarechi (godine 1624). Izdavač: El-Kalem. godine. pokušavajući da dokažu kako ona nije bila heretična. Sarajevo. -islam i muslimani u Bosni i Hercegovini. Podsjećajući na te događaje Masarechi kaže: „Vjerujem da su se mnogi sjećali krivovjerja (misli na Bosansku crkvu) i zbog toga bili slabi u vjeri (katoličkoj). -Porijeklo bosanskih muslimana. 1977. Anali GHB 1983. Starješinstvo islamske zajednice u SR Bosni i Hercegovini. a onda su pojedini autori ustajali i 4 . On spominje masovni prelaz katoliciziranih bogumila na Islam. prvo pitanje koje se nameće jeste u kakvom odnosu stoji nestanak Crkve bosanske i islamizacija? Ranije je bilo općenito usvojeno mišljenje da su bosanski Muslimani potomci bogumila . kada je Mehmed el-Fatih osvojio Bosnu. pa su prilikom dolaska Turaka u Bosnu lako prelazili na Islam.-Sinkretistički elementi u islamu u Bosni i Hercegovini dio I -Sinkretistički elementi u islamu u Bosni i Hercegovini dio II -Uloga Gazi-Husrevbega i njegova vakufa. Našlo se ipak jedan manji broj autora. prisilivši one koji su pripadali Crkvi bosanskoj da prime katoličku vjeru. izdavač Bosna.pa da su listom primili islam kada je sultan Fatih osvojio Bosnu 1463. Sarajevo. Sarajevo 1990. godine. BOGUMILSTVO I ISLAMIZACIJA: Poglavlje iz knjige: ISLAM I MUSLIMANI U BOSNI I HERCEGOVINI. god. a oni koji to nisu htjeli učiniti izbjegli su u zemlju hercega Stjepana. Kada se govori o postanku bosanskih Muslimana. već počevši od 1867. 1991. da sačuvaju svoju slobodu.kako su se nazivali pripadnici Crkve bosanske . Pred samo osvojenje Bosne bosanski kralj Tomaš izvršio je nečuveno nasilje nad svojim podanicima. koji se suprotstavlja tezi o Crkvi bosanskoj kao bogumilskoj. Ovo mišljenje je zastupao još apostolski vizitator.

na njezine otoke. Prelazi na katolicizam javljaju se već u posljednjim godinama državne samostalnosti.pobožno zaključuje taj pisac . u Hrvatsku.protiv uvriježenog shvaćanja o bosanskim Muslimanima kao potomcima bosanskih bogumila. uglavnom pripadnika Crkve bosanske povodom turskog osvojenja. lz Bosne nisu bježali samo franjevci. Apulije. Godine 1550. bila su prilično brojna. kako od katoličke crkve tako i od srpske pravoslavne crkve. bijeg je njihov dao povoda izdavanju poznate sultan Fatihove andname („a oni koji su pobjegli neka su slobodni i sigurni. Dajući sliku prilika. Oni su izbjegli od Turaka i početkom 1466. Velik dio pristalica ove crkve izbjegao je izvan zemlje. ne poriču joj da je u organizacionom pogledu bila potpuno samostalna. Danas je u nauci više manje usvojeno da je Crkva bosanska doista bila heretična. Pa i oni autori koji smatraju da je Crkva bosanska bila ortodoksna. neka dođu neka bez straha stanuju u zemljama mog carstva“). svi pripadnici Crkve bosanske nisu primili islam prilikom turskog osvojenja Bosne. autor grbovnika kaže da je kod drugih prevladala ljubav prema domovini i nisu napustili svoju zemlju po cijenu da ostanu pod turskom vlašću. Poslije turskog osvojenja manji dio pripadnika Crkve bosanske primio je pravoslavnu i katoličku vjeru. I u ovom pitanju pokazalo se da su ekstremno postavljene teze najčešće neodržive. Prije svega. Nimalo onda ne iznenađuje da se upravo od XVI stoljeća u susjedstvu Bosne masovno u dokumentima govori o „bogumilima“.lseljavanja iz Bosne. Najizrazitiji je slučaj sa gostom Radinom i drugih 50 do 60 predstavnika Crkve bosanske. lstre i Crkvene države. U pitanju porijekla bosanskih Muslimana stvari se ne smiju simplificirati. A pravoslavlje je pripadnicima Crkve bosanske bilo blisko prije svega po slavenskom jeziku ćirilo-metodske tradicije kao obrednom jeziku. kao što je na pr. „patarenima“ i „manihejima“. pa su neki doprli i do Napulja.Masovna iseljavanja iz Bosne spomenuta su i u BorelliVukasovićevom grbovniku skraja XVII stoljeća. „Možda za kaznu toga“ .„mnogi odstupiše od vjere i počeše slijediti Kur'an“. tražili da im se omogući boravak na mletačkom području. susrećemo se s postojanjem „patarinskih knjiga“ kojima su se pojedinci služili u Dubrovniku. u kojima se za mnoga zemljišta navodi da su „pusta“. Dubrovnik. Tu se navodi da su se poslije tragedije nesretnog bosanskog kraljevstva mnogi Bošnjaci spasili bijegom u Dalmaciju. Bježali su krstjani Crkve bosanske zajedno sa svojim pristašama. Među bjeguncima našlo ih se mnogo koji su ostali postojani u svojoj vjeri. medievalista Marko Vego. samo se pojedini autori razilaze u tome u kojoj je mjeri bila heretična. O tome pružaju dokaze i najraniji turski katastarski defteri. Nije zato ni čudo da su se u pravoslavnoj sredini (ali i među bugarskim pavlićanima) 5 .

I prema bogumilskoj Tajnoj knjizi Satana je stvorio grom. a u samom Kunovu ima pećina zvana Kozlodolac u kojoj se nalaze ostaci nekih zidnih slikarija. vatre. To je magijski zapis sa citatima iz Novog zavjeta koji su pripadnici Crkve bosanske veoma poštovali. u sandžačkom selu Podvrhu više Bijelog Polja. utječući se za spas metoha. ne upućuje molitve Bogu. izgleda. gràda. svjedoči da se Crkva bosanska duže održala u Bosni i nakon 1463. godine. Pronađen je. napisao za te dojučerašnje vjernike Bosanske crkve tzv. nastanjenih u selima koja su ranije sačinjavala metoh (manastirsko imanje) u Kunovu kod Foče. kišu. Također sinodik cara Borila od 1211. koja je i inače bila popularna u bogumila. U turskom defteru od 1477/1478. Među đavlima koji se nabrajaju spomenut je i Kozodorac.Kunovski zapis pisan je bosančicom. zatrpan dublje u zemlju.našIa evanđelja koja su ranije pripadala Crkvi bosanskoj. Zanimljiva je pojedinost da se još oko 1560-1565. i to u zemljama hercega Stjepana.anđele. dijelom i na latinskom jeziku (riječ je o priči o Abgaru. izriče anatemu i protiv onih koji „Sotonu označavaju kao davaoca kiše i grada“. godine u tački 44.). godine 1905. lz sadržaja zapisa vidi se da su vjernici Crkve bosanske smatrali da je đavo taj koji prouzrokuje sve ljudske nedaće. koji je na molbu novoobraćenih muslimana. gràd i oblake i nad njih poslao svoje sluge . pronađeno u septembru 1960. također sa slikarijama. pa je u južnoslavenskim zemljama prešla u pravoslavnu i u katoličku književnu tradiciju). Zapis je bio smješten u stablo jednog bora koji je imao dominantan položaj nad imanjima kunovsklh težaka. Okolnost da je stoljeće nakon turskog osvojenja sastavljen na autentičan način jedan komplikovan bogumilski tekst. I katari su pripisivali đavolu odgovornost za oluje. Kunovski zapis. slijedio je svoju raniju vjeru i izvjesno vrijeme nakon turskog zauzeća Bosne. a moguće nešto i kasnije. našao u bosanskoj sredini neki učeni bosanski krstjanin. Posljednji takav nalaz je Divoševo evanđelje. ali i sa dosta apokrifnih elemenata. poznato je da su i francuski katari u pećinama. poplave. održavali svoje kultne sastanke. spomenut je u Kunovu gost Cvjetko. Naziranje da je đavo uzročnik zla odražava dualistični koncept. 6 . Dio pripadnika Crkve bosanske.koji nose imena iz paganske i lokalne tradicije . gràd. već se prijeti đavIima. koji je imao svrhu da zaštiti Kunovski metoh od prirodnih nepogoda (udaraca groma. kakvih se. Pavlovića i Kovačevića. Zato i Kunovski zapis. što indicira da je tu bio jedan od patarenskih centara. zlih vjetrova i sl. pa se prijeti đavlima . još nalazi ponegdje u Bosni. dakle u Hercegovini i istočnoj Bosni. U Kunovu su se još nakon turskog zauzeća Bosne nalazile „krstjanske zemlje“. studeni. iako su joj zadati strahoviti udarci još potkraj bosanske državne samostalnosti.da se okane da nanose štetu usjevima u selima Kunova. u tamošnjoj manastirskoj crkvi. To bi moglo biti pećinsko kultno mjesto.

o čemu govori turski savremenik Dursun-beg) među Bosancima. Za procese islamizacije najkompletnije podatke pružaju turski katastarski defteri. odličnog poznavaoca turskih katastarskih deftera (Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja XIII. postojalo i jako protursko raspoloženje. čija je imanja zapis trebao zaštititi. Jagub. Kunovski težaci. Toga je. Time su se ovi autori distancinirali od teze o masovnom prelazu na islam bogumila prilikom sultan Fatihova pohoda na Bosnu 1463. ali je znao toliko latinski. Pajazit. nego uglavnom defteri o poreskim obvezama raje. Progon posljednje dvojice bosanskih kraljeva predstavljao je početak kraja.Po svemu se ipak čini da je već u prvo tursko doba u Bosni bilo brojno muslimansko stanovništvo. koje naziva poturi. da je islamizacija u Bosni započela istom potkraj XVI stoljeća. Daut. u prvom redu pripadnicima Crkve bosanske. očito vjerujući u djelotvornost zapisa koje su pravili kao bogumili. To proizlazi i iz najnovije studije prof. ističući kako su patareni u porastu i da paktiraju s Turcima. jedne od popa. U zapisu je poimence navedeno 29 muslimanskih imena kunovskih domaćina. uključujući gro onih koji su u jesen 1459. Kasom i dr. Mustapa. anonimus. Samo izuzetno. odnosno 1464. 7 . neki autori su postavili tezu. godine. Samo nam sve postojeće vrste deftera nisu pristupačne. odnosno sandžaku u prvo doba prevladavalo povlašteno militarizirano muslimansko stanovništvo. u pojedinim porodicama. Oslanjajući se isključivo na ove deftere. prešli su na islam. odnosno primanjem pravoslavlja). reba uvažiti da je pored otpornih elemenata prema turskim osvajačima (a oni su organizovali i jedan oblik gerilskog rata. Perhat. imenom Hasan. Jaho. uostalom. a ispuštajući iz vida da je u bosanskom vilajetu. godine. Sarajevo 1976). najveći dio vjernika Crkve bosanske. tvrdi da nose dvostruke zapise. izvijestio je o tome papu Nikolu V hvarski biskup Toma.. među ostalim. bilo i u drugim balkanskim zemljama. pojedinci su ostali kroz generacijudvije postojani u staroj religiji. O njima govori turski anonimus u spisu iz 1585. a druge od hodže. obratili su se nekom svom bivšem duhovnom pastiru da im napravi taj zapis. Bio je to učen duhovni pastir. Godine 1448. da je u tekst dodao formulu (na latinskom): „u čast Boga i za oslobođenje domovine“ eksklamirajući tako želju za oslobođenjem Bosne od turske vlasti. Ovaj zapis predstavlja jedan segment koji podsjeća na rastrojstvo u kome se našla Crkva bosanska. 11.Kunovski zapis je dragocjeno svjedočanstvo bogumilsko-muslimanske simbioze. dvostrukih zapisa. Nedima Filipovića. Opisujući bosanske obraćenike na Islam. pa do pribjegavanja kršćanskom pravovjerju (katolicizacijom. Kunovski zapis spada u red široko praktikovanih tzv. koji su postali pristupačni nakon drugog svjetskog rata. nasilno pokatoličeni. a onda je turskim osvojenjem došlo do egzodusa bogumila iz Bosne. Međutim. On je vjerojatno tekst napisao po već ustaljenim formulama. Durmiš.

bila podignuta i jedna džamija. Pavlovića i Kovačevića. i to u Vrhbosanju. Nasuprot tome u tzv. Niz okolnosti koje su iznijeli Hifzija Hasandedić i Derviš Buturović upućuju na zaključak o kasnijoj islamizaciji područja srednje Neretve. odnosno za praćenje procesa islamizacije. zemljama hercega Stjepana. po kojoj su se u srednjem toku rijeke Neretve. ali ih 1468/69. odnosno u preostalim dijelovima Kraljevske zemlje u doba Fatihova osvojenja. Upravo ove zabllježbe o pripadnostl krstjanima pojedinih zemljišnih posjeda indikativne su za praćenje konačne sudbine Crkve bosanske i njenih pripadnika. podudaraju se sa tradicijom. Bosanskom krajištu. ne dođu pod udar konfiskacije s obzirom na to da su vakantna zemljišta po turskim agrarnim propisima postajala državna. dubrovački dopisnik „Timesa“ (od 19. Pavlovića i Kovačevića. Bosanskom krajištu. fra Grgo Martić. zapravo širem području vrhbosanske župe. kao i u župi Neretvi. Ovaj je poslao izvještaj kako su se patareni počeli sporazumijevati s Turcima očekujući da će im sultan darovati samostanska imanja kada se crkvena dobra sekulariziraju osmanskom okupacijom.im povodom papa je odredio specijalnog izaslanika za Bosnu 1450. godine. i Kraljevoj zemlji. Mehmed-beg Kapetanović-Ljubušak. Bosanskom krajištu i Kraljevoj zemlji krstjanska zemljišta su samo kao takva registrovana. u hercegovoj zemlji i župi Neretvi sretali ostaci bogumilskog kulta još u drugoj polovici XIX vijeka. dakle organizacioni punktovi Crkve bosanske. Defteri pokazuju da je organizacija Crkve bosanske pokrivala čitavo područje koje je osvojeno 1463. Tada je podignuta i najstarija džamija u Seonici. de Saint-Marie. U zemljama hercega Stjepana. Ponovnim vraćanjem tih krajeva pod kršćansku vlast džamija 8 . gdje je Crkva bosanska bila dominantna i pokazivala izvjesnu vitalnost još do kraja XVI stoljeća. još uvijek drže krstjani. gdje se turska vlast uspostavila od 1436. Vid VuletićVukasović i dr. da je naime pojedino zemljište krstjansko. kod prvog poznatog katastarskog popisa od 1468/69. X 1875). krstjanske zemlje. U tim krajevima proces islamizacije bogumila trajao je najduže. Bosanskom krajištu desila se. Ove dedukcije iz deftera od 1468/69. koja su bila napuštena 1459. a po nekima od ranije.Nije. još prije Fatihova osvojenja. pokazuje da su se na sva ova tri područja nalazile krstjanske zemlje. predstavnicima Crkve bosanske uspjelo je da se osiguraju da im zemljišta gostinjaca. štaviše. kako se vidi iz deftera.Islamizacija u tzv. pa je dakle u tim krajevima Crkva bosanska preko svojih monaha koliko-toliko aktivna. godine. negdje oko polovice XVII stoljeća. E. O tome su pripovijedali fra Petar Bakula. isključeno da je još krajem XIV odnosno početkom XV stoljeća u tzv. nisu držali krstjani. po svoj prilici. U tome je i smisao zabilježbi koje se sreću u katastarskim defterima. Defter od 1468/69.Sudeći po defterima stanje Crkve bosanske u prvo tursko doba ponešto se razlikovalo. Nakon Fatihova osvojenja Bosne.u tzv.

Autor rukopisa od 1585. vojvode zapadnih strana.U svakom slučaju. a o tome pripovijeda Kronika Ašik-paša zade. islamizacija Bosanskog krajišta započela je prije Fatihova osvojenja Bosne. ali su u vrijeme popisa već bili izgubili sve pozicije. a onda u svojoj doktorskoj disertaciji „Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj književnosti“ (Sarajevo 1912). Pored toga većina je njih primljena u (carski) dvor u bašču visoke rangove.Glavni. prije nego što je izgrađena nova džamija. prvo u „Kratkoj uputi u prošlost Bosne i Hercegovine“ (Sarajevo 1900). kako to pokazuje sačuvani sumarni defter. godine. Ona nije u suprotnosti ni sa novootkrivenim katastarskim defterima. pošto je osvojeni dio Bosne u to doba doista nosio taj naziv. ocu lshak bega. da bi onda. sinovi muslimana. Zanimljivo je da anonimni autor iz 1585. ima historijskog osnova. u kojima se. nigdje ne govori o Fatihovu osvojenju Bosne. od kojih je trideset hiljada snažnih mladića uvrstio u jeničare“. To je najstariji sarajevski predio. imao je. iz kojih se može zaključiti da su na području Bosanskog krajišta postojali krstjani. „Postoji zakon da svi mladi janičari (adžami oglani) koji se sakupljaju u Bosni budu muslimani. koji je objavio dr Safvet-beg Bašagić. zna za Pašajigitov džemat. dobre informacije o Bosni u prvo tursko doba. Stvar je daljih istraživanja da li će se ova hipoteza potvrditi ili odbaciti. Na samom početku XV vijeka Pašajigit bio je „in partibus Sclauonie“. dok je bosanski sandžak osnovan 1463. nakon ponovnog turskog zauzimanja Vrhbosanja. doista i proveden još prije Fatihova nastupa.Navodi Jeničarskog zakona u pogledu uvrštavanja Bošnjaka u jeničare stoje u punom skladu i sa podatkom savremenog poljskog ljetoplsca Jana Dlugosza. Nije nevažno da je upotrijebljen izraz „vilajet“. bili oslobođeni od rajinskih poreza.je mogla biti porušena ili prilagođena u druge svrhe. odnosno nasilno pokatoličenih patarena.Smatramo na osnovu svih ovih podataka da se može zaključiti da ranije iznesena teza o masovnoj islamizaclji patarena. za sada poznati turski izvor koji govori o masovnijem prelazu na islam („bir ugurden“) za Fatihova osvojenja Bosne jeste navod iz Jeničarskog zakona.. pa je na mjestu Pašajigitove ulice mogla biti podignuta najstarija sarajevska odnosno bosanska džamija. koji je zabilježio da je sultan Fatih prigodom zauzeća Bosne „do sto hiljada osoba obojega spola odveo u ropstvo. Podaci koje je dao o masovnoj islamizaciji uklapaju se u ono što nam pružaju katastarski defteri. istina. Popis od 1528. po krajišniku Pašajigitu. već o vremenu kada je uvedena u vilajetu Bosni turska vlast i plaćanje poreza po sistemu dukat na baštinu. koji je. inače osnivača jedne džamije i u Skoplju. kako se po svemu vidi. ostalo sjećanje na tu džamiju u formuli „džemat Pašajigitova mesdžida“. musIimani masovno 9 . On pripovijeda i o prvom katastarskom popisu. Realen je i kada govori o dezolatnim prilikama koje su nastale turskim osvojenjem. a narodna tradicija za Pašajigitovu ulicu. pa se dakle pričanje može odnositi baš na tursko doba još prije Fatihova zauzeća.

bili daleko manjeg obima.ZanimIjivo je da su se sačuvala i dva primjerka Novog zavjeta. koji su oni vrlo vjerojatno dobivali od tih istih protestanata. Taj je izraz mogao u muslimanskoj sredini dobiti pogrdan prizvuk upravo u vezi s interesom koji su islamizirani bogumili pokazivali prema luteranskim knjigama. A još poslije prvog svjetskog rata zabilježen je u Žepi (selo Luka) slučaj da su muslimani seljaci Novi zavjet i vršili upoređivanje tekstova iz Kur'ana i Novog zavjeta. Objašnjavajući kako je došlo do muslimanske apsolutne većine u Bosni.pojavljuju istom s kraja XV stoljeća.Postoje također historijska svjedočanstva i o masovnim prelazima pravoslavnih. već da je nestao. a jedan u manastiru Gomionici. .. Srbljom i Crnom Gorom. I prema Ricautu poturi su tumačili da je silazak svetog duha na duhove bio tip i lik Muhamedov. a s druge strane južnoslavenskih „lutorana“.Do sada najpoznatiji slučaj masovne konverzije katolika zabilježio je apostolskI vizitator Petar Masarechi godine 1624. ali to u isti mah ne podrazumijeva da nije bilo u većem broju muslimanskog stanovništva koje nije dolazilo u obzir da bi kao poreski obveznici bilo registrovano u defterima. U etnogenezi bosanskih 10 . Masarechi kaze: „Rečeno mi je da je prošlih godina u okolici Sutjeske otpalo od kršćanske vjere šest ili sedam hiljada katolika. koji je 1509. predstavlja jednu zanimIjivu spregu. njihovo sasvim skromno održavanje do u XVII stoljeće upućuje na zaključak da procesi islamizacije nisu do kraja iskorijenili tradicije stare religije. jedan u staroj Srpskoj crkvi u Sarajevu. Trag o takvim prelazima ostavio je monah Marko Trebinjac. dok su kasniji prelazi koji traju sve do 1878. lpak. Radi cjelovitosti prikaza treba naglasiti i to da su na islam prelazilli pravoslavni i katolici uglavnom do kraja XVII st. Gro krstjanskih zemljišta prelazi u ruke islamiziranog seljaštva i vlaha.Na kraju valja primijetiti da u formiranju bosansko-muslimanskog etnosa važna uloga pripada i migracijama na relaciji sa Slavonijom i Ugarskom. pa ništa bjelodanije kao to ne govori o tome kako je nestalo bogumila. Kako se po svemu čini. napustili pravoslavlje i primili islam. Tvrdili su za lsusa da nije pegubljen. koja unosi novo svjetlo u toliku odbojnost ortodoksnih muslimana od lutora. Likom. Na ovaj val islamizacije odnosi se i zapis u pljevaljskom Psaltiru iz 1517. dobiva na ovaj način jedno konkretnije uporište. koji bi mogli vući porijeklo od ovog poturačkog sinkretizma. bez prisile. zabilježio da su mnogi. u ovoj prilici se srećemo s jednim zanimljivim kontaktom s jedne strane islamiziranih bogumila. Protestantski planovi o pridobijanju „turaka sve do Carigrada“ i poturački interes za Novi zavjet.“ Masovnih konverzija katolika na Islam bilo je i u trebinjskom kraju. Baš defteri pružaju uvjerljive dokaze da su nekoć bogumilski krajevi s brojnim krstjanskim hižama i posjedima ubrzo s pojavom turske vlasti u potpunostl izgubili bogumilski značaj. lzraz „lutor“ dobro do danas poznat među bosanskim Muslimanima za čovjeka koji mnogo ne drži do vjerskih propisa. Bokom Kotorskom. Dalmacijom.

Albanci.Muslimana (kao uostalom i Srba i Hrvata) važan je udio stranih etničkih skupina. (Romi). Sasi i drugi narodi. 11 . raspravljanje o tim pitanjima izlazi iz programa ovog rada. slavizirano vlaško-romansko stanovništvo. Međutim. Pri tome dolaze u obzir Turci i druge muslimanske etničke skupine izvan Balkana.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful