Univerzitet u Sarajevu Fakultet politikih nauka Odsjek: Sigurnosne i mirovne studije

UNIVERZALNOST LJUDSKIH PRAVA I GENERACIJE LJUDSKIH PRAVA

Student: Bei Sabrina Sarajevo, april 2011.

Mentor: prof. dr. Izet Beridan

UVOD
Katalog ljudskih prava usvaja podjelu na ljudska prava prve, druge i tree generacije. Podjela ne predstavlja hijerarhijsko rangiranje po vrijednosti i znaaju ovih prava, jer ljudska prava egzistiraju u odnosima meusobne povezanosti i meuzavisnosti koji ne dozvoljavaju njihovo izolirano posmatranje. Suprotno stanovite je da podjela prava na ljudska prava prve, druge i tree generacije nije samo metodolokog karaktera, ve upravo izraava stepen na hijerarhijskoj skali vrijednosti i znaaja koji imaju za zatitu ljudske linosti. Potrebno ih je odvojiti da bi se precizno moglo znati ta su prava a ta politike tenje. Dakle, ne radi se o razvoju ljudskih prava nego o dopunjavanju kataloga ljudskih prava eljama, tenjama i politikim ciljevima. To nije u funkciji ljudskih prava nego, upravo suprotno, slabi njihov dignitet jer se teite sa pravnog prebacuje u ideoloki i politiki domen. Koncept Kataloga ljudskih prava u UN usvaja prvi, iroko postavljen koncept, ali se u regulisanju mjera zatite nejednako odnosi prema razliitim ljuskim pravima. Tako je, uprkos formalno iroko postavljenoj listi ljudskih prava, implicitno zadrana njihova hijerarhija mehanizmom implementacije i zatite.

LJUDSKA PRAVA PRVE GENERACIJE ILI KLASINA GRAANSKA I POLITIKA PRAVA

Ope karakteristike Graanska i politika prava pripadaju klasinim, najstarijim, odnosno ljudskim pravima prve generacije. Ova prava razvijala su se unutar zapadnoevropske povijesti. Svojim sadrajem uglavnom su usmjerena na zatitu prava pojedinca i odnose se na temeljne vrijednosti: zatitu ivota, fizikog, psihikog i moralnog integriteta ljudske linosti, na prostor slobode zatien od neovlatenog i nezakonitog uplitanja treih lica i same drave, pravo slobodnog ispoljavanja linosti i skup politikih prava koja sugeriu demokratski oblik dravnog ureenja, vladavinu prava i sistem u kojem je zatita ljudskih prava i temeljnih sloboda graana neodvojiv dio pravnog poretka. Usvojena graanska i politika prava drave ugovornice obavezne su da potuju i garantuju svim licima koja se nalaze na njihovoj teritoriji i koja potpadaju pod njihovu nadlenost bez obzira na rasu, boju, spol, jezik, vjeru, politiko ili drugo miljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, imovno stanje, roenje ili svaku drugu okolnost. Diskriminacija po bilo kojem od ovih osnova predstavlja povredu ljudskih prava. Meunarodni dokumenti usvojeni u Ujedinjenim nacijama koji se odnose na ljudska prava prve generacije Usvajanjem Univerzalne deklaracije, na Generalnoj skuptini UN-a 10. decembra 1948. godine, Rezolucijom 217 (III), graanska i politika prava dobivaju meunarodni karakter i postaju zajednika batina ovjeanstva. Osim Univerzalne deklaracije, na graanska i politika prava odnose se: Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima; Fakultativni protokol uz Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima; Drugi fakultativni protokol uz Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima. Pojedina prava iz oblasti graanskih i politikih prava bila su predmet samostaln og regulisanja u Ujedinjenim nacijama:

Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida; Konvencija o statusu izbjeglica; Protokol o statusu izbjeglica; Konvencija o politikim pravima ena; Minimalni standardi o postupanju prema zarobljenicima; Dopunska konvencija o ukidanju ropstva, trgovine robljem i institucija i prakse sline ropstvu; Konvencija o statusu udatih ena; Konvencija o pristanku na brak, minimalnoj starosti za brak i registriranje braka; Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije; Konvencija o nezastarjevanju ratnih zloina i zloina protiv ovjenosti; Meunarodna konvencija o suzbijanju i kanjavanju zloina apartheida; Kodeks ponaanja lica odgovornih za primjenu zakona; Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena; Deklaracija o ukidanju svih oblika netrpeljivosti i diskriminacije na osnovu vjeroispovjesti ili uvjerenja; Garancije za zatitu prava osoba nad kojima treba da bude izvrena smrta kazna; Konvencija protiv muenja i drugog svirepog, neljudskog ili poniavajueg kanjavanja ili postupanja.

Smisao graanskih prava lei u ograniavanju moi slobodnog djelovanja represivnih dravnih organa do granice iza koje poinje prostor linih prava i sloboda graanina. Svrha postojanja ovih prava je da zajame pojedincu samostalnost u odnosu na dravnu vlast. Skup tih prava naziva se klasinim graanskim pravima. Suverenitet naroda odreuje smisao politikih prava. Smisao odnosa ljudskih prava i drave iskazuje se u razumijevanju drave kao zakonom ograniene strukture moi koja potuje prava i slobode svojih graana. Katalogom ljudskih prava utvrena su sljedea graanska i politika prava: Pravo na ivot, slobodu i zatitu integriteta linosti Sloboda od ropstva i prakse sline ropstvu Sloboda od prisilnog rada Zatita od torture i ostalih oblika okrutnog, nehumanog i poniavajueg kanjavanja i postupanja Zatita od samovoljnog hapenja i pritvaranja

Ljudska prava u sudskom postupku Pravo svakoga da napusti bilo koju zemlju, ukljuujui vlastitu, i da se vrati u svoju zemlju Pravo na imovinu Sloboda misli, savjesti, uvjerenja i religije Sloboda miljenja i izraavanja Sloboda udruivanja, ukljuujui i slobodu sindikalnog udruivanja Pravo uestvovanja na svim razinama vlasti u dravi.

Vladavina prava, pravna drava i pravo na nezavisno i nepristrano sudstvo Elementi koji ine dravu prepoznatljivi su na meunarodnom nivou razumijevanja graanskih i politikih prava i poivaju na sljedeim pretpostavkama: Narodni suverenitet znai da se osnov svake vlasti nalazi u narodu. Narodu pripada pravo na politiko samoopredjeljenje, na slobodni izraz politike volje. S ovim se vee pojam demokracije kao oblika politike vlasti. Podjela vlasti osnovna ideja podjele vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudsku je osiguravanje mehanizama unutar same organizacije dravne vlasti koji sprjeavaju njenu neogranienu mo, jer suprotnost tome vodi u tiraniju. Kao klasina graanska i politika prava javljaju se aktivno i pasivno birako pravo, odnosno pravo na slobodno izraavanje politike volje na redovnim, demokratskim, opim, jednakim i tajnim izborima. Slobodno izraena politika volja znai da se ljudi slobodno mogu udruivati u politike stranke ili pristupati politikim strankama i da glasai mogu bez straha glasati. Redovni znai da je uee u vlasti vremenski ogranieno. Demokratski- znai da se izbori odravaju po usvojenim pravilima organizovanja izbora. Opi znai da se izbori provode za sve nivoe vlasti u dravi. Jednaki znai da svi graani ravnopravno uestvuju u izborima, bez diskriminacije. Tajnost izbora je povezana sa slobodnim izraavanjem politike volje i sprjeavanjem moguih negativnih posljedica zbog slobodno izraene politike volje.

Izvrna vlast je odvojena zbog zahtjeva efikasnosti, zakonski je ograniena i podlijee kontroli parlamenta. Kao klasina graanska i politika prava stoje prava i mogunosti graanina da, bez ikakve diskriminacije, uestvuju u upravljanju javnim poslovima. Sudska vlast je odvojena od zakonodavne i izvrne, djeluje u okviru pravnog poretka i treba biti nezavisna od zakonodavne i izvrne vlasti, od vanjskih pritisaka i utjecaja. Pravo na nezavisno i nepristrano suenje je jedno od temeljnih ljudskih prava i povezano je sa ulogom sudova u afirmaciji pravne drave. Postojanje nezavisnog sudstva je preduvjet za ostvarivanje jednog od fundamentalnih ljudskih prava, a to je pravo na suenje pred fer i nepristasnim sudijom, koji je u svom radu jedino vezan zakonom i vlastitom savjeu. Pravna drava i vladavina prava Pravna drava predstavlja zakonom ogranienu strukturu moi, odnosno vladavinu zakona. Odnosno, zakon je jednako obavezujui za sve graane u dravi, jednako za one koji vladaju i za one kojima se vlada. Proimanje politikog i pravnog sistema ljudskim pravima Pravilo je da Katalog ljudskih prava dio ustavnih odredbi sa kojima su, po principima ustavnosti i zakonitosti, usklaeni itav pravni sistem i zakonska zatita ljudskih prava i sloboda. Kao klasina graanska i politika prava i slobode smatraju se: Prava vezana za integritet ljudske linosti: pravo na ivot, pravo na slobodu i linu sigurnost, zabrana torture i svakog okrutnog nehumanog i poniavajueg postupanja i kanjavanja, skup prava vezanih za krivini postupak, pravo na potovanje intime, privatnog i porodinog ivota, nepovredivost stana i prepiske; Politika prava koja ukljuuju slobodu miljenja, govora, vjeroispovjesti, pisanja, udruivanja, kretanja i slobodnog izbora mjesta stanovanja, izbora profesije, aktivno i pasivno birako pravo, pravo na demokratske izborei politike predstavnike, slobodu tampe; Kulturna prava koja podrazumijevaju slobodu obrazovanja, kulturnog i umjetnikog izraza; Ekonomske slobode koje se odnose na privatnu svojinu, slobodno trite, ekonomsku konkurenciju; Ogranienja ljudskih prava u odnosu na druge iskazana su priznavanjem istih prava i sloboda drugim, a u odnosu na dravu potovanje zakona.

PRAVO NA ZATITU INTEGRITETA LINOSTI

Integritet ljudske linosti ukljuuje fiziki, psihiki, moralni i drutveni aspekt linosti, a njegovu zatitu garantuju: a) pravo na ivot, b) pravo na slobodu i linu sigurnost, c) zabrana torture i svakog okrutnog, nehumanog i poniavajueg postupanja ili kanjavanja; d) skup prava vezanih za krivini postupak i e) pravo na potovanje intime, privatnog i porodinog ivota, nepovredivost stana i prepiske i zatita ugleda i linosti. Pravo na ivot U hijerarhiji vrijednosti na koje se odnosi zatita integriteta ljudske linosti, prvo mjesto pripada pravu na ivot koje je neodvojivo od ljudske linosti. Pravo na ivot je neotuivo ljudsko pravo i istovremena obaveza za sve da ga potuju. Posebno pitanje koje se vee za ovo pravo jeste smrtna kazna, koja je ukinuta u mnogim zemljama koje tu s voju odluku zasnivaju na tome kako je pravo na ivot neotuivo tako da se ni u ime zakona ne moe oduzeti. Pravo na slobodu i linu sigurnosti i s tim u vezi zabrana torture i svakog okrutnog, nehumanog i poniavajueg postupanja ili kanjavanja Osnovni smisao prava na slobodu i linu sigurnost usmjeren je prema represivnim dravnim organima i od njih zahtijeva da se ogranienje ili uskraivanje slobode temelji na zakonu, da je jednoobrazno, nediskriminirajue, kontrolisano i praeno obavezom naknade tete licu na koje je nezakonito primijenjeno. Minimalni standardi u postupanju sa zatvorenicima Minimalni standardi u postupanju sa zatvorenicima su jo jedan skup prava, koja se odnose na zatitu integriteta ljudske linosti. Stoje u direktnoj vezi sa pravom lica lienih slobode na humano postupanje i potovanje ljudskog dostojanstva i odgovaraju cilju kaznenog reima popravljanje i rehabilitacija. Ovdje spadaju zabrana tjelesnog kanjavanja, kanjavanja dranjem u mranim elijama i svi oblici svirepog, nehumanog ili poniavajueg kanjavanja, te upotreba sprava koje ograniavaju kretanje kao to su lisice, lanci, okovi, ili luake koulje. U cilju poboljanja opih uvjeta ivota lica lienih slobode predviena su pravila o uvjetima boravka, higijeni, zdravstvenoj zatiti, odjei, reimu posjeta bliskih

prijatelja i anova porodice. Polazna osnova je zatita integriteta ljudske linosti, prirodno dostojanstvo ljudi koje je neodvojivi dio linosti. Skup prava vezanih za krivini postupak Tu spadaju: a) pravo na nezavisno, nepristrasno, javno suenje pred sudom ustanovljenim na osnovu zakona, b) pravo na pretpostavku nevinosti okrivljenog, c) pravo na poznavanje predmeta optube, d) pravo na odbranu, e) pravo na predlaganje dokaza i prisustvovanje dokaznim radnjama, f) pravo na utnju okrivljenog, g) pravo na albu, h) priznanje naela ne bis in idem, i) pravo na jednakost, j) potovanje principa zakonitosti. Skup prava u krivinom postupku imaju za cilj da olakaju poloaj okrivljenog lica za vrijeme trajanja krivinog postupka, da zatite dostojanstvo i integritet njegove linosti i da mu omogue djelotvorno suprotstavljanje optubi to predstavlja garanciju za pravilnost krivinog suenja. Pravo na privatnost Svaki ovjek ima pravo na potovanje imuniteta, privatnog i porodinog ivota, nepovredivost stana i prepiske, odnosno, zabranjeno je proizvoljno mijeanje u privatni i porodini ivot, stan ili prepisku te protuzakoniti napad na ugled i ast. Jedan od zatienih prostora slobode pojedinca je pravo na intimu, na zatieni prostor, privatnost ivota, porodice, doma i prepiske. Privatnost obuhvata sljedee oblasti: Zatita podataka odnosi se na zatitu informacija koje se odnose na kredite, zdravlje i one kojima raspolae vlada. Tjelesna privatnost podrazumijeva zatitu tjelesnog integriteta od invazivnih procedura kao to su genetski testovi, testovi na drogu, i slino. Privatnost komunikacije odnosi se na zatitu pisma, telefonskih razgovora, elektronske pote i ostalih oblika komunikacije. Privatnosti prostora podrazumijeva zatitu doma i okoline kao to je zatita na radnom mjestu ili javnom prostoru. To ukljuuje istraivanje privatnosti, video-zapise, identifikacijske isprave.

POLITIKA PRAVA I SLOBODE

Kao klasina politika prava i slobode smatraju se: a) sloboda misli, savjesti i religije ili uvjerenja, b) sloboda izraavanja, c) sloboda udruivanja i okupljanja ukljuujui i prava sindikalnog organizovanja, d) pravo uestvovanja u vlasti. Sloboda misli, savjesti, religije ili uvjerenja Ova sloboda priznata je kao apsolutno pravo koje ne moe niim biti ogranieno. Ova sloboda je unutranja ljudska sloboda i proizilazi iz linog uvjerenja o fundamentalnim pitanjima, o univerzumu i Stvoritelju. Niko, drugi pojedinci ili grupe, ili drava, nemaju pravo nametanja religije ili drugog vjerovanja. Meutim, drava ima pravo da u odreenim sluajevima, u skladu sa zakonom, ogranii ispoljavanje uvjerenja. Sloboda izraavanja i informisanja Na prvoj sjednici Generalne skuptine UN raspravljalo se o slobodi informacija i zakljueno je da je ova fundamentalna sloboda uvjet svim ostalim slobodama. Sloboda informisanja podrazumijeva istraivanje injenica bez predrasuda, irenje informacija u funkciji stvaranja svjetskog javnog mnijenja i njegovog utjecaja na saradnju i povjerenje meu narodima. Reguliui ovo pravo istaknuta je i odgovornost za informacije i ideologiju koja se informacijama iri. Sloboda udruivanja i okupljanja, ukljuujui i prava sindikalnog organizovanja Ovo pravo pripada politikim pravima, ali je dio ekonomskih i socijalnih prava, te je sadrano u Univerzalnoj deklaraciji. Ono direktno uvjetuje demokraciju, te stvara mogunosti graanima na udruivanje u cilju zadovoljavanja svojih politikih, ekonomskih, socijalnih, kulturnih, sportskih, individualnih, kolektivnih i drugih interesa u dravi. Pravo uea u vlasti Pravo na uee u vlasti zaokruuje politika prava i demokraciju. U osnovi ovog prava stoje graani kao nosioci suvereniteta, njihova jednakost pred zakonom, gdje je individualna razliitost zatiena zabranom diskriminacije po bilo kojem kriteriju individualnog razlikovanja, rasi, boji koe, spolnoj etnikoj, religijskoj pripadnosti, politikom uvjerenju, jeziku, socijalnom porijeklu, imovinskom stanju.

LJUDSKA PRAVA DRUGE GENERACIJE ILI EKONOMSKA, SOCIJALNA I KULTURNA PRAVA

Ope karakteristike Ekonomska, kulturna i socijalna prava nazivaju se ljudskim pravima druge generacije. U Teheranskoj proklamaciji naglaeno je da je puna realizacija graanskih i politikih prava nemogua bez implementacije ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava u mnogim zemljama svijeta. U osnovi im lei filozofsko poimanje ovjeka kao bia slobode i uroenog dostojanstva, ija se prava i slobode ne razumijevaju samo na graanskom i politikom nivou, ve ukljuuju i slobodu od bijede, stvaranje ekonomskih i socijalnih prilika koje ljudsko dostojanstvo nee dovoditi u pitanje. Sva tri regionalna dokumenta o ljudskim pravima sadre odredbe o ekonomskim, kulturnim i socijalnim pravima. Evropska povelja o ljudskim pravima sadri samo graanska i politika prava i njihovu zatitu. Meutim, pored ovog u regionalni sistem unapreenja i zatite ljudskih prava uvrtena je Evropska socijalna povelja, tako da ekonomska, socijalna i kulturna prava i kroz regionalne sisteme dobivaju priznanje i zatitu. Nerazraena ekonomska i socijalna prava kako se nabrajaju ukljuuju: pravo na rad, pravo na obrazovanje, pravo na zdravlje, pravo na zatitu i usluge, pravo na kulturu. U razraenom obliku ekonomska, socijalna i kulturna prava ine: pravo na rad, pravo na pravine i povoljne uslove rada, pravo na pravinu zaradu i jednaku nagradu za rad jednake vrijednosti, pravo na bezbjedne i zdrave uslove rada, pravo na napredovanje u sladu sa godinama staa i sposobnostima, pravo na odmor, razumno ogranienje radnog vremena, povremena plaena odsustva,

 pravo na organizovanje (sindikalne prava i slobode) i pravo na trajk, pravo na socijalnu sigurnost, prava porodice, djece i maloljetnika na zatitu, pravo na odgovarajui ivotni standard i zatitu od gladi, pravo pojedinca na najvei stepen fizikog i mentalnog zdravlja, pravo na obrazovanje, pravo roditelja na moralni i vjerski odgoj u skladu sa njihovim uvjerenjima, pravo na uestvovanje u kultunom ivotu, pravo koritenja dostignuima nauke i tehnike, prava koja proistiu iz autorskih prava, pravo na slobodu u oblastima nauke i stvaralatva, pravo na uslove koji obezbjeuju razvoj i irenje nauke i kulture. Ekonomska, socijalna i kulturna prava u meunarodnim dokumentima usvojenim u Ujedinjenim nacijama i Meunarodnoj organizaciji rada Najznaajniji dokumenti usvojeni u UN-u koji se odnose na ekonomska, socijalna i kulturna prava su Univerzalna deklaracija, Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Meunarodna konvencija o zatiti prava svih radnika migranata i lanova njihovih porodica, Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena, Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, te konvencije i preporuke koje su donoene u okviru Meunarodne organizacije rada i UNESCO-a. Dokumenti koji direktno odreuju ova prava u Katalogu ljudskih prava su Univerzalna deklaracija i Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, ostali se odnose na zabranu diskriminacije u uivanju ovih prava. Prvi oblici meunarodne zatite ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava U Berlinu 1890. godine odrana je Prva meunarodna diplomatska konferencija o poboljavanju poloaja radnika, da bi kao rezultat konferencije odrane 1900. godine u Parizu bilo osnivanje Meunarodnog udruenja za pravnu zatitu radnika. Prvi meunarodni dokumenti sa kojima poinje meunarodna djelatnost na unapreenju i zatiti prava radnika zakljueni su u Bernu 1906. godine. To su Meunarodna konvencija o smanjenju upotrebe bijelog fosfora u proizvodnji ibica i Meunarodna konvencija o zabrani nonog rada ena u industriji, a stupile su na snagu 1912. godine. Nakon I svjetskog rata, u skladu sa uvjerenjem da nema opeg mira bez socijalne pravde, 1919. godine osnovana je Meunarodna

organizacija rada. Cilj osnivanja Meunarodne konvencije rada (MOR) je poboljanje uslova ivota i rada radnika. U okvirima djelatnosti MOR-a donijete su konvencije i preporuke kojima se nastojala suzbiti diskriminacija pojedinih radnika ili odreene vrste diskriminacije prema svim radnicima. Pravo na rad definie se kao pravo koje pripada svakom licu kao mogunost zaraivanja kroz slobodno izabran ili prihvaen rad. Pravo na rad podrazumijeva negaciju prisile i slobodu izbora zaposlenja. Pravo na pravine i povoljne uslove za rad podrazumijeva nagradu koja se minimalno osigurava svim radnicima, pravinu zaradu i jednaku nagradu za rad iste vrijednosti, posebno garanciju enama da uslovi njihovog rada nisu gori od uslova koje koriste mukarci i primanje iste nagrade kao mukarci za isti rad, pristojan ivot za radnike i njihove porodice, itd. Pravo na jednaku plau za jednak rad MOR donijela je 1951. godine Konvenciju o jednakom nagraivanju mukaraca i ena za rad iste vrijednosti i Preporuku koja se odnosi na isto pitanje. Konvencija obavezuje drave ugovornice da podstiu i osiguraju primjenu naela jednakosti nagraivanja muke i enske radne snage za rad jednake vrijednosti. Pravo na ogranienje broja radnih sati i na odmor Prva Konvencija koju je donijela MOR posveena je pitanju ograniavanja radnog vremena na 8 sati, a radne sedmice na 48 sati. Dananje tendencije idu u pravcu smanjivanja broja dnevnih radnih sati i sedminog broja na 40 sati. Na pitanju ureenja sedminog odmora u 1921. godini Meunarodna organizacija rada usvojila je Konvenciju o primjeni sedminog odmora u industrijskim preduzeima na bar 24 sata neprekidnog odmora u svakom razdoblju od 7 dana. Godine 1924. doneena je Preporuka o razvoju uslova za koritenje slobodnog vremena radnika, za koju su karakteristine dvije stvari da se zatiti slobodno vrijeme i izbjegavanje bilo kakve prisile radnika u pogledu koritenja slobodnog vremena. Godine 1936. doneena je Konvencija o plaenom godinjem odmoru, a odnosi se na osobe zaposlene u velikom broju industrijskih i trgovakih djelatnosti. Sindikalna prava i slobode Sindikalna prava podrazumijevaju pravo svake osobe da sa drugima osniva sindikat, da se ulani u sindikat po svom izboru, uz uslov da su pravila sindikata unaprijed utvrena u

cilju zatite i unapreenja ekonomskih i socijalnih interesa. Nakon I svjetskog rata, 1921. godine, donesena je Konvencija br. 11 koja u pogledu sindikalnih prava izjednaava radnike zaposlene u poljoprivredi sa radnicima zaposlenim u industriji. Sindikalna prava i slobode direktno dotiu graanska i politika prava, te ekonomska, socijalna i kulturna prava. Pravo na socijalnu sigurnost Pravo na socijalnu sigurnost ima za cilj da obezbijedi socijalnu sigurnost svakoj osobi kao lanu drutva, a posebno u sluajevima nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovitva, starosti ili drugog pomanjkanja sredstava za ivot u prilikama koje su izvan njegove moi. Glavni ugovor iz ove oblasti je Konvencija o minimalnim normama socijalne sigurnosti donesena 1952. godine. Njome su obuhvaeni svi rizici i sva davanja sa tendencijama proirivanja na cjelokupno stanovnitvo. Najee mora obuhvatiti: bilo najmanje 50% ukupno zaposlenih, bilo odreene kategorije aktivnog stanovnitva u ukupnom iznosu od 20%, bilo sve stanovnike ije je imovno stanje u predvienim sluajevima ispod odreenog maksimuma. Konvencijom je odreena i minimalna norma u pogledu davanja zdravstvene njege, davanja u naturi i periodinih novanih naknada, iji iznos se odreuje prema opem nivou plaa u svakoj zemlji. Zatita porodice, zaposlene majke i djeteta Drutvena briga i zatita porodice odnosi se na zatitu majke u vremenu prije i poslije roenja djeteta, omoguavanju koritenja porodiljskog plaenog odsustva ili odsustva uz davanja iz socijalnog osiguranja zaposlenim majkama. Zatita djece i omladine obuhvata zatitu od ekonomske i socijalne eksploatacije, zakonsku zatitu od rada na poslovima koji izlau opasnosti moral ili zdravlje, dovode u opasnost ivot ili kode normalnom razvoju, kao i zakonsko odreenje donje dobne granice za plaeni rad djece i omladine. Konvencija o zatiti materinstva regulie poloaj ena zaposlenih u industriji, na neindustrijskim i poljoprivrednim radovima, te ena koje za plau rade kod kue, bez ikakve diskriminacije u pogledu dobi, rase, vjeroispovjesti, ili branog statusa.

Zatita porodice podrazumijeva pravo na standard koji je dovoljan pojedincu i njegovoj porodici da ne oskudijeva u osnovnim potrebama kao to su hrana, odjea, smjetaj, podrazumijevajui poboljavanje uslova ivota. Pravo na najbolje postizanje najboljeg fizikog i mentalnog zdravlja Ovo pravo se realizuje kroz obaveze koje ima drava u poduzimanju mjera za smanjivanje broja mrtvoroene djece i smrtnosti djece kao i stvaranju uslova za zdrav podmladak, obavezu da pobolja sve vidove higijene sredine i industrijske higijene, da sprjeava i lijei epidemina, endemina, profesionalna i druga oboljenja i da osigura svima ljekarske usluge i pomo u bolesti. Ovo pravo podrazumijeva izgraen, efikasan, svim graanima dostupan zdravstveni sistem. Realiziranje ovog prava ostaje na nivou tenje i dugoronih razvojnih i politikih ciljeva. Pravo na obrazovanje Ovo pravo priznaje se svakom pojedincu i vezano je za puni razvoj ljudske linosti i dostojanstva. Naini realiziranja ovog prava podrazumijevaju nekoliko osnovnih principa, a to su jednaka dostupnost kolovanju svim pojedincima, obavezno uvoenje besplatnog osnovnog kolovanja, a postupno ostvarivanje besplatnog srednjeg i vieg kolovanja. Sve obrazovne institucije imaju obavezu potovati humanistike principe obrazovanja i ispunjavati minimalne norme koje propie drava. Kulturna prava Stvarajui atmosferu u kojoj se uvaju, razvijaju i tite nauna i kulturna dostignua, u kojoj se potuje istraivaka i stvaralaka sloboda i djelatnost, u kojoj su zatieni moralni i materijalni interesi autora u oblastima nauke, knjievnosti i umjetnosti, a graani uestvuju u kulturnom ivotu, upotpunjava se obaveza drave za kreiranjem ope ekonomske, socijalne i kulturne situacije u skladu sa vizijom ovjeka koja izrasta iz Kataloga ljudskih prava.

LJUDSKA PRAVA TREE GENERACIJE

Ope karakteristike Kao prava tree generacije razumijevaju se kolektivna prava. to se tie meunarodnih dokumenata koji se odnose na narod/naciju, tu spadaju Afrika povelja o pravima ovjeka i naroda kao regionalni dokument, Alirska deklaracija o pravima naroda, te aktivnost UN-a u kojoj se prepoznaje utjecaj zemalja Treeg svijeta koje su po sticanju nezavisnosti primane u lanstvo. Prava naroda je izraz koji koristi Afrika povelja koja samim nazivom sugerie da se ljudska prava priznaju i pojedincima i narodu kao kolektivitetu. Kolektivna prava asociraju da se radi o koncepciji shvatanja ljudskih prava koja je suprotna individualistikom shvatanju po kojem samo pojedinci mogu biti subjekti prava. Osporavanje ovih prava poiva na argumentima o nedefinisanom titularu ovih prava, o nedefinisanom subjektu kome su upuena, i sl. Priznavanje poiva na uvjerenju da se radi o ljudskim pravima, da je njihov titular narod, da je univerzalna zatita samo poeljno ali ne i stvarno injenino stanje. U skladu sa Afrikom poveljom svaki pojedinac je nosilac prava, ali se prava garantuju i narodu i porodica je priznata kao prirodna elija na kojoj se zasniva drutvo. Ako slijedimo listu prava koju daje Afrika povelja kao regionalni dokument koji ravnopravno pravima ovjeka u naslovu istie i pravima naroda, onda su to: pravo na ravnopravnost naroda, pravo na samoopredjeljenje, kao neotuivo pravo koje se ne moe dovoditi u pitanje, pravo na slobodno upravljanje narodnim bogatstvom i prirodnim izvorima, pravo na ekonomski, socijalni i kulturni razvoj, pravo na mir, pravo na zatitu okoline. Pravo na ravnopravnost naroda Ovo pravo izvedeno je iz Povelje UN-a koja dostojanstvo ljudske linosti povezuje sa pravima koja pripadaju svim ljudima bez diskriminacije i koje se titi sistemom ljudskih prava u zemljama lanicama UN-a, ali isto tako priznaje pravo na dostojanstvo narodima, pravo da

budu jednaki i ravnopravni u sistemu meunarodnih odnosa i odnosa u UN-u. Pravo naroda na ravnopravnost vezano je i za formalno potvrivanje nediskriminacije kao osnovnog naela koja proima sve dokumente o ljudskim pravima, suprotstavljeno je apartheidu kao zloinu protiv ovjenosti, a kojem su narodi Afrike bili izloeno, i konano afirmie na filozofskom nivou pravo biti drukiji. Pravo na samoopredjeljenje Ovo pravo se u XVII stoljeu razumijevalo kao zahtjev da politika vlast bude utemeljena na volji graana. U XIX i XX stoljeu u ovaj pojam je uneseno jo jedno znaenje, tumaio se kao osnova prava svakog naroda na vlastitu homogenu dravu i u tom smislu je unijeto u Wilsonovih etrnaest taaka. Smatra se da su korijeni prava na samoopredjeljenje, onako kako su formulisani u Povelji UN-a, ustanovljeni Atlantskom poveljom (1941.): Prijateljski odnosi meu narodima zasnovani su na pravu na jednakost i samoopredjeljenje. Formulaciju prava na samoopredjeljenje sadri Deklaracija o davanju nezavisnosti kolonijalnim zemljama i narodima u kojoj se kae da svi narodi imaju pravo na samoopredjeljenje i da, u skladu s njim, slobodno odrede svoj politiki status i ekonomski, socijalni i kulturni razvoj. Pravo na samoopredjeljenje posjeduje dva aspekta, vanjski i unutranji. Vanjski znai pravo naroda da se slobodno, bez stranih utjecaja, opredijeli na odreeni politiki status. Unutranje pravo na samoopredjeljenje ima status klasinog ljudskog prava i znai da svaki graanin ima pravo i mogunost utjecaja na vrenje javnih poslova i time na odreenje svog politikog statusa. Pravo na upravljanje nacionalnim resursima Drave lanice ove povelje obavezuju se da uklone sve oblike strane ekonomske eksploatacije, a posebno one koje vre meunarodni monopoli kako bi omoguili svojim narodima potpuno uivanje u prednostima koje proistiu iz njihovih nacionalnih izvora. (Afrika povelja, l. 21) Pravo na razvoj Pravo na razvoj znai prihvatanje razvojne politike koja u svom sreditu ima potrebe ovjeka, odnosno uzimanja za cilj zadovoljavanje temeljnih potreba ovjeka u svim dijelovima svijeta. Razrada prava na razvoj koji u smislu ekonomskih, socijalnih i kulturnih

prava znai pravo pojedinca na svestran, ukupan razvoj linosti koji pokriva sve segmente ivota proiruje se na pravo naroda, odnosno zajednice na zadovoljenje i razvoj svih segmenata drutva. Pravo na mir Svi narodi imaju pravo na unutranji i meunarodni mir i bezbjednost. Konstituisanje prava na mir, kao ljudskog prava, u teoriji o ljudskim pravima, nailazi na najvee otpore. Smetnje koje se istiu u ostvarivanju ovog prava su sljedee: nepodobnost da se konstituie kao pravo pojedinca ili pravo kolektiviteta, tim prije to se u meunarodnim aktima pominje pravo na mir u smislu zatite globalnog mira, u ovim uslovima pravo na mir je nerealno, a time i nepodesno, za pravno normiranje. U Rezoluciji 5 Komisije za ljudska prava UN utvreno je pravo svakoga da ivi u uslovima svjetskog mira i meunarodne saradnje, i u sljedeoj rezoluciji koja se bavi pravom na mir kae se da svaka nacija i svaki ovjek bez obzira na rasu, uvjerenje, jezik ili spol, imaju od prirode dato pravo na ivot u miru. Pravo na zdravu okolinu Pravo na zdravu okolinu izrasta iz zajednike potrebe svih ljudi da se zatite od negativnih posljedica koje prouzrokuju opasnosti naruavanja ekoloke ravnotee. Poremeaji u prirodi prouzrokovani svim vrstama zagaenja, opasnostima koje se pojavljuju kao produkt civilizacije, izlau jednakom stepenu ugroenosti sve ljude i otuda je lake postizanje konsenzusa za uvrtavanju ovog prava u Katalog ljudskih prava. Evropska konvencija sadri ovo pravo kao ljudsko pravo i Sud za ljudska prava Evropske zajednice u praksi titi ovo pravo.