ZBORNIK RADOVA PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENICI

ISSN 1512-9195
ZBORNIK RADOVA PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENICI Godite 7, broj 7, 2009 Zbornik izlazi godinje Izdava PEDAGOKI FAKULTET U ZENICI Za izdavaa Refik ati Redakcija Refik ati Memnuna Hasanica Enes Kujundi Damir Kuki Mirjana Maarevi Indira Meki Hazema Nitovi Kemal Subai eljko kuljevi Devad Zei Odgovorni urednik Muhamed Arnaut Lektor i korektor Alica Arnaut Tehniki urednik Izet Pehli

UNIVERZITET U ZENICI PEDAGOKI FAKULTET U ZENICI

ZBORNIK RADOVA
PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENICI

Zenica, 2009.

UVODNA RIJE
U jubilarnoj godini svoga postojanja Pedagoki fakultet Univerziteta u Zenici objavljuje sedmi broj Zbornika radova. Na stranicama ove zapaene publikacije nalaze se radovi nastavnika i saradnika, koji obrauju pedagoke teme, filoloku problematiku, drutvena pitanja, umjetnost i kulturu. U okviru pedagogije i psihologije prezentirana su etiri rada. Emocionalnu zrelost djece za polazak u osnovnu kolu obradili su Refik ati i Mirnesa Pari u radu Emocionalna zrelost djeteta za polazak u kolu. Denan Skeli autor je rada pod nazivom Reininjering ta, gdje, kako. Problem nasilja meu uenicima obrauje studija Nasilje meu uenicima osnovne kole autorica Vahdete ati i Maide Kari. Amer aro obradio je fenomen darovitosti kod uenika u svom radu pod nazivom Stavovi nastavnika opine Teanj o darovitim uenicima. Na sljedeim stranicama Zbornika radova nalazi se komunikoloka tema You Tube i videosfera autora Damira Kukia. Iz oblasti filologije obraena su brojna pitanja razliitog sadraja. Hazema Nitovi nagovijestila je prouavanje dosad nedovoljno sagledane i osvijetljene sintaksike paradigme u svojoj studiji Sintaksike teorije u lingvodidaktikoj praksi. Nedovoljno prouena i sistematizirana bosanskohercegovaka bibliografija predmet je posmatranja Enesa Kujundia u radu Osnova bonjake bibliografije. U studiji pod nazivom Redakcije staroslavenskog jezika na junoslavenskom prostoru Muhamed Arnaut osvijetlio je proces nastajanja srednjovjekovnih redakcija staroslavenskog jezika kao baze za nastajanje dananjih jezika na tokavskom podruju. Prevoenje sa jednog jezika na drugi posredstvom savremenih tehnolokih dostignua obradila je Alica Arnaut u radu Mainsko prevoenje. Pronominalna pitanja u govoru djece predkolskog uzrasta istraivaki je rad autora Reufa Veje i Amine Pehli, koji sagledava ovu jeziku problematiku kod predkolske djece. Mirzana Pai autorica je rada Sudbina zlosretne nevjeste i transformacija baladesknog narativa u pripovijeci Hrt amila Sijaria, gdje se uoava posebno itanje Sijarievog djela. U radu Diplomatika obrada vakufname autorica Edina Solak
5

ukazuje na osnovne principe diplomatike obrade vakufname. Daniela anar razmatra prikaz prirode i njezino djelovanje na Fausta u svom radu Faust i priroda. Rad pod nazivom Kritika faizma i drutva u Horvathovom romanu Mlade bez Boga napisala je Mersiha krgi. Elvedina Bilajbegovi autorica je rada Pojam ivotinje u frazeologizmima njemakog i bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika. Civilno drutvo i demokratija studijski je rad Faruka Kozia, u kojem se sagledava savremena organizacija drutva. Indira Meki obrauje muziku djelatnost u osmanskom periodu u svom radu pod nazivom Muzika djelatnost u Bosni i Hercegovini u osmanskom periodu. Poimanje tjelesnog odgoja pedagokih klasika napisala je Amna ati. U ovom broju Zbornika objavljuju se radovi sa naunog skupa Studij razredne nastave u funkciji devetogodinje osnovne kole koji nisu mogli biti objavljeni u Zborniku sa tog naunog skupa zbog velikog obima te publikacije. To su radovi: Izazovi na putu ka inkluzivnoj koli u Bosni i Hercegovini autorica Fate Ibrali i Alme Dizdarevi, Iskustva u radu u prvoj trijadi devetogodinje osnovne kole Amele Brdarevi i Amire Dautovi, Odgojni i savjetodavni rad u razrednoj nastavi Alise Ibrakovi i Kanite Kuli, Patriotski odgoj i obrazovanje u NPP i udbenicima razredne nastave devetogodinje osnovne kole Lejle Hamzi, Ostvarenost pretpostavki inkluzije u redovnim osnovnim kolama na podruju Tuzlanskog kantona autora Sae Delia, Sanele Manduki, Damira Muratovia, Inkluzija za sve Ilde Hozi. Na stranicama ovogodinjeg broja Zbornika radova Pedagokog fakulteta u Zenici nalazi se in memorim profesoru Nihadu Suljiiu (1944-2009) Oprotajni govor na komemoraciji, koja je odrana 13. 09. 2009. godine na Pedagokom fakultetu Univerziteta u Zenici. Fakultet se oprostio od svog profesora koji je radio u ovoj ustanovi od njenog osnivanja i dao znaajan doprinos proteklih petnaest godina da ova ustanova bude ono to je danas respektabilna univerzitetska obrazovna institucija. Urednik

Pedagogija i psihologija

Pedagogija i psihologija

Refik ati Mirnesa Pari

EMOCIONALNA ZRELOST DJETETA ZA POLAZAK U KOLU

Saetak Osnovna svrha i cilj ovog rada je utvrditi emocionalnu zrelost djece za polazak u osnovnu kolu, kao i utvrditi kako porodini odnosi utjeu na emocionalnu zrelost djece. U skladu s tim izvreno je testiranje sa petero djece, uzrasta od 6 godina (djeca koja polaze u kolu). Prilikom testiranja koriten je test porodinih odnosa, kojim se utvruju djetetove emocionalne potekoe, ukoliko ih dijete ima, ali i porodini odnosi, tj. odnosi izmeu roditelja, te kako porodini odnosi utjeu na emocionalne sposobnosti djeteta. Takoer, koriten je i pripremljeni upitnik za roditelje i vrena je opservacija djece. Emocionalna zrelost je bitan faktor djeije pripremljenosti za kolu, kojoj treba posvetiti vie panje nego to se to radi danas. Kljune rijei: emocije, zrelost, emocionalna zrelost, pripremljenost za kolu, porodini odnosi

ZRELOST DJETETA ZA POLAZAK U KOLU Polazak u kolu za svako dijete je nov, vrlo znaajan dogaaj, odnosno najvei dogaaj djetinjstva. Da bi dijete moglo krenuti u prvi razred osnovne kole potrebno je utvrditi njegovu zrelost i pripremljenost za kolu. Zrelost ili pripremljenost za kolu podrazumijeva djetetovu razvijenost na svim onim podrujima koja su bitna za njegov uspjean poetak osnovnog kolovanja, tj. za savladavanje zadataka i obaveza to ih postavlja i odreuje odreena odgojno-obrazovna ustanova. Prema tome, kada se govori o djetetovoj zrelosti za kolu valja se odmah pitati o kakvoj koli je rije, kakvi su ciljevi i zadaci te kole i na kakvim se sadrajima ti ciljevi ostvaruju. Ciljevi i zadaci kole u suvremenom drutvu osim socijalizacije obuhvataju i druge vane odgojne zadatke, kao i obrazovne zadatke kao to su: uvoenje djece u pismenu komunikaciju, prenoenje na mlade generacije osnovne strukture 9

ljudskih znanja, te razvijanje intelektualnih i drugih psihikih sposobnosti djece (Furlan, 1980). Pravo na upis u prvi razred osnovne kole stjeu sva djeca koja su psihiki i fiziki dozrela i sposobna da sudjeluju u nastavnom radu. Pored mentalnog i fizikog razvoja, zrelost djeteta za polazak u kolu pretpostavlja i sposobnost snalaenja u socijalnim situacijama, pojaanu voljnu panju, sposobnost za koncentraciju kao i istrajnost i spremnost za svakodnevno izvravanje zadataka. ati i Rami na sljedei nain definiraju zrelost djeteta za polazak u kolu: Zrelost djeteta za polazak u kolu ukljuuje i pojaan smisao za realnost, pojavu kauzalnog i pojmovnog miljenja, struktuiranje konfiguracija koje je dijete do tada samo globalno doivjelo, zatim sposobnost pamenja i imitiranja kao i poimanje skupine. (ati, Rami, 1998:93). Dakle, zrelost djeteta za polazak u prvi razred ukljuuje intelektualnu, tjelesnu, emocionalnu i socijalnu razvijenost (ati, Rami, 1998). Intelektualna zrelost podrazumijeva sposobnost rjeavanja problema, pravilno ocjenjivanje svoje sredine i sebe, samostalnost i realnost u donoenju odluka. Intelektualnu zrelost ne mogu imati osobe oteene inteligencije (mentalno retardirane osobe), kao ni oni inteligentni koji nisu emocionalno, socijalno, moralno ili psihoseksualno zreli. Kada se radi o tjelesnoj razvijenosti djece za kolu meu mnogim pokazateljima, najuoljivijim i najjednostavnijim, su mjerenje visine i teine djece. Tjelesni razvoj ukljuuje sve forme tjelesnih promjena, kako unutarnjih tako i vanjskih, ukljuujui tu poveanje teine i visine, promjene skeleta miia, unutarnjih organa i nervnog sistema, te kako grube tako i fine motorike sposobnosti, od uenja puzanja, sjedenja i hodanja, pa do uenja govora, plivanja, vonje biciklom. Tjelesnu zrelost djeteta prilikom upisa u osnovnu kolu utvruje ljekar prilikom pregleda, zbog ega ljekarski pregledi trebaju biti sistematiniji, detaljniji i sa predloenim mjerama u odnosu na snimljeno stanje. Deava se da su mnoga djeca tjelesno sasvim dobro razvijena mada tom razvoju ne odgovara uvijek i njihov duevni razvoj, zbog ega se nakon zdravstvenog pregleda vri i psiholoko ispitivanje, koje obuhvata linu i funkcionalnu zrelost djeteta. Pod linom zrelosti podrazumijeva se djeija emocionalna i socijalna zrelost. Socijalno zrelo dijete pokazuje interesovanje za svoje vrnjake, njihovo drutvo i spremno je da sarauje sa njima. 10

Pedagogija i psihologija

Socijalni razvoj je dio individualnog razvoja koji nastaje iz socijalnih odnosa i istovremeno doprinosi njegovom daljem razvoju. Emocionalnu zrelost karakterizira odsustvo pretjerane agresivnosti, ambicioznosti, fobinosti. Emocionalno stabilnu linost karakterizira elja i volja za ivotom. Emocionalna zrelost podrazumijeva dobru emocionalnu stabilnost, dobru emocionalnu kontrolu, prevazilaenje narcizma, emocionalnu zavisnost, kao i socijalno razumljivo ponaanje i prihvatljivo u odnosu na realno okruenje. Emocionalna zrelost znai da dijete reagira primjereno odreenoj situaciji kao i veina djece njegove dobi. Djeca poinju racionalno objanjavati svoje i tue ponaanje, a to onda omoguava i kontrolu ponaanja. Odsustvo pojedinih zrelosti stvaraju pojedincu potekoe, to znai da se ee stavlja u situaciju da reagira agresivno, nesigurno, neodluno, neraspoloeno. Sredina ga manje prihvata, potcjenjuje, u njoj esto doivljava neuspjeh. Pod opom psihikom zrelou veina autora podrazumijeva zadovoljavajui nivo ope inteligencije, verbalno-edukativne sposobnosti, te zadovoljavajui nivo razvijenosti vanintelektualnih faktora, prije svega socijalne i emocionalne zrelosti, motiviranosti za uenjem, tolerancije na frustracije, radno-karakternih osobina i mentalnog zdravlja (ehi, 1997). Zrelost djeteta za polazak u kolu predstavlja jednu novu razvojnu etapu u razvoju djeteta i njegovom psihofizikom sazrijevanju, to ima daleko vei znaaj nego zakonsko propisivanje vremena i godina za polazak djeteta u kolu. S tim u vezi treba imati u vidu razliite individualne varijacije izmeu djece iste i pribline hronoloke dobi. Djeca se u kolu ne mogu ukljuiti ispod odreene dobi, tj. ako su premlada, ali nije dobro ni ako u kolu pou nakon odreene dobi, tj. ako su prestarjela. Dob poetka kolovanja odreuje se zakonom, dakle administrativno, i uglavnom to je dob od 5 do 8 godina starosti. Meutim, starost djece, tj. njihova hronoloka dob ne moe biti jedini prihvatljiv kriterij zrelosti za kolu, ve to moe biti samo odreeni stupanj njihove tjelesne i psihike razvijenosti. Utvrivanje zrelosti djece za polazak u kolu ima izuzetan znaaj za dijete, za njegov kasniji razvoj. Procjena linosti djeteta jo od prvog razreda vana je pretpostavka razvoja zdrave linosti, zato nam ne treba biti svejedno na kom nam je nivou pedagokopsiholoka sluba. Testiranje djece za upis u prvi razred ne znai 11

samo testiranje radi upisa. To mora biti struna, timska procjena linosti djeteta, na kojoj e se zasnivati nauno zasnovan odgojnoobrazovni rad. Djeca kod koje zrelost nije usklaena sa zahtjevima kole doivljavaju velike neprijatnosti, tekoe u radu, to redovno dovodi do negativnog stava prema koli, prema uenju, a nerijetko preraste i u negativne oblike ponaanja. Emocionalna razvijenost kao kriterij zrelosti za polazak u kolu Da bi dijete bilo zrelo za polazak u kolu, pored tjelesne, intelektualne i socijalne zrelosti, ono mora biti zrelo i u emocionalnom pogledu. Motivi koji ga pokreu na aktivnost i koji omoguavaju razvoj svijesti o dunosti ne smiju biti samo subjektivne naravi, ve treba da imaju i druge osnove. uvstva i raspoloenja koja dominiraju u psihikom ivotu ovjeka i upravljaju aktivnostima predkolskog djeteta treba da postignu stupanj na kojem e biti ublaen njihov afektivni karakter i na kojem e biti stabilnija i vie kontrolirana. U emocionalnoj sferi posebno je vaan razvoj tzv. viih ili sloenih uvstava intelektualnog, moralnog, estetskog i socijalnog karaktera, elja za spoznavanjem, osjeaj za pravinost, urednost, osjeaj za drugarstvo. kolski ivot i rad zahtijevaju od djeteta da se ukljui u razrednu zajednicu. U toj zajednici ono mora priznavati prava drugih, a odricati se vlastitih elja i zahtjeva. Treba se podvrgnuti stanovitom poretku i potrebnoj disciplini. Dakle, dijete mora umjeti ivjeti u zajednici i skladno se ukljuiti u tok njezina ivota i rada. Dijete emocionalno zrelo za polazak u kolu ne smije biti emocionalno puno vezano za roditeljski dom, ono ne smije osjeati teinu zbog neprisutnosti roditelja u toj mjeri da bi to izazvalo tekoe u njegovom uivljavanju i prilagoavanju kolskoj sredini. Dijete, takoer, treba da bude spremno i sposobno sluati uitelja kao jednu od najvanijih osoba u svom ivotnom krugu, ispravno mu se potinjavati, tj. bez straha i bojazni, sa povjerenjem i zauzetou obavljati ono to on u nastavnom radu i kolskom ivotu trai i mora traiti. Emocionalna svijest tj. prepoznavanje vlastitih i tuih emocija je od izuzetne vanosti za emocionalno vaspitanje, za organizirano djelovanje na podrci djeci u izgradnji zdrave emocionalnosti.

12

Pedagogija i psihologija

Prve komunikacije sa svijetom oko sebe dijete ostvaruje uz snane emocije. Ako ne dobije adekvatnu podrku, toplinu, njenost i ljubav, dijete e svoje emocije orijentirati u negativnom smjeru, a njegovo formiranje linosti moe dobiti nepoeljan pravac. Dakle, zdrava interakcija u ranom djetinjstvu, treba da se bazira na zdravoj emocionalnosti, a to e dovesti do pravilnog formiranja veza izmeu kognicija i emocija. Predkolska ustanova moe pomoi djetetu da prepozna vlastite emocije i emocije drugih ljudi. Vezu izmeu ideja i vlastitih emocija dijete gradi pod utjecajem roditelja, nastavnika, socijalne sredine, vrnjaka i vlastitom preradom. Prepoznavanje emocija, emocionalna stabilnost, uenje poeljnih emocija, stvaranje pozitivne emocionalne klime u okruenju i druge komponente emocionalne inteligencije djeca mogu uiti i usvajati veoma rano. Vaspita stvara uslove za bogaenje i oplemenjivanje djeijih emocija, tako to uspostavlja odnose saradnje i podrke djeijem kolektivu, uslove u kojima je svako dijete aktivno i u kojima je ta aktivnost cijenjena. Povjerenje izmeu vaspitaa i djece, izmeu lanova predkolskog kolektiva, predstavlja izvor i osnov jaanja emocionalne stabilnosti djeteta. Postoji veliki broj aktivnosti predkolskog djeteta koje mogu biti koritene za jaanje emocionalnosti. Navest emo neke najzanimljivije: tehnika oputanja djeca zatvore oi zamisle da su na nekom prijatnom mjestu, oputaju miie i prate kako se osjeaju, nakon toga crtaju ono to su zamislili dok su mirili; brainstorming po modelu volim ne volim; grupni debrifing razgovor o neprijatnom dogaaju jedno dijete ispria svoj neprijatni doivljaj, a ostala djeca komentiraju, solidariu se, iskazuju razumijevanje i podrku; prepoznaj emocije na slici, ivotinjama i sl; ogledalo emocija djeca u parovima imitiraju emociju koju odigra druga strana, imitatori se smjenjuju; razgovor na temu Kako obradovati mamu, tatu, druga, vaspitaa, komiju; razgovor na temu Kako ljudi ue emocije, kako ih mijenjaju i kontroliraju (Suzi, 2006).

13

Emocionalne sposobnosti poput empatije i samoregulacije poinju se izgraivati od najranijeg djetinjstva. Predkolsko razdoblje obiljeava vrhunac dozrijevanja drutvenih emocija i osjeanja poput nesigurnosti, skromnosti, ljubomore i zavisti, ponosa i povjerenja, a sve one zahtijevaju sposobnost uporeivanja sebe sa drugima. estogodinjak koji ulazi u iri drutveni svijet kole, ulazi i u svijet drutvenih usporedbi. Rije je o ivotnoj dobi u kojoj npr.djevojica ija starija sestra stalno dobija iste petice samu sebe u usporedbi sa njom moe poeti smatrati glupom. Dr. David. Hamburg godine polaska u osnovnu kolu, a potom prelaz u vie razrede osnovne kole smatra dvjema prelomnim takama u procesu djetetova prilagoavanja. U dobi od 6. do 11. godine kola je presudno i definirajue iskustvo koje e silno utjecati na djetetovu mladost i kasniji ivot. Djetetov osjeaj o vlastitoj vrijednosti uvelike ovisi o njegovoj sposobnosti postizanja uspjeha u koli. Kako razvojni psiholozi i drugi znanstvenici sve tanije utvruju tok razvoja emocija, tako su u stanju konkretnije navoditi koje tano lekcije djeca trebaju uiti u kojoj fazi dozrijevanja emocionalne inteligencije. Kako obiteljski ivot sve veem broju djece ne nudi vie sigurno uporite u ivotu, kole ostaju jedinim mjestom kojem se zajednice mogu obratiti za pomo u korigiranju djeijih nedostataka u emocionalnim i drutvenim sposobnostima. To ne znai da kole same mogu ispunjavati zadae svih drutvenih institucija koje su preesto u stanju raspada ili na rubu propasti. Emocionalna pismenost podrazumijeva proireni mandat kola, tj. one preuzimaju zadae obitelji koje nisu uspjele socijalizirati djecu. Ta zadaa sadri dvije velike promjene: da uitelji prevaziu svoju tradicionalnu ulogu i da lanovi zajednice ponu vie sudjelovati u radu kola. Sastavni dio mnogih programa emocionalnog opismenjavanja jesu i posebna predavanja za roditelje na kojima se oni upoznaju sa onim to djeca ue, ne samo kako bi nadopunila ono to se prenosi u koli nego i kako bi pomogla roditeljima koji osjeaju potrebu uinkovitijeg odnosa prema emocionalnom ivotu djeteta. Na taj nain djeca u svim segmentima ivota primaju dosljedne poruke o emocionalnim sposobnostima. Programe emocionalnog opismenjavanja idealno je da zaponu rano da budu primjereni

14

Pedagogija i psihologija

dobi, da traju tokom itavog razdoblja kolovanja i da sadre tijesno povezane napore u koli, kod kue i unutar zajednice. METOD Cilj ovog istraivanja je ispitati, analizirati i interpretirati emocionalnu zrelost djeteta za polazak u kolu, te ukazati na vanost emocionalne inteligencije u ivotu djeteta, kao i na ulogu roditelja u emocionalnom ivotu djeteta. Zadaci istraivanja su ispitati emocionalnu zrelost djeteta za polazak u kolu, utjecaj porodinih odnosa na emocionalnu zrelost djeteta za polazak u kolu, povezanost izmeu emocionalnog ponaanja roditelja i emocionalnog ponaanja njihove djece, te utjecaj emocija na socijalni razvoj djece. Osnovna pretpostavka od koje polazimo u ovom istraivanju jeste da stabilna porodina kohezija i dinamika povoljno utjeu na emocionalnu zrelost djeteta za polazak u kolu. Istraivanje je provedeno u Zavidoviima sa djecom uzrasta od 6 godina, tj. sa djecom koja su po svojoj hronolokoj dobi spremna za polazak u kolu, kao i sa njihovim roditeljima. Ispitivanje je obavljano pojedinano, posebno sa djetetom, posebno sa roditeljima, trajalo je nekoliko dana, 2 3 sata dnevno. Koriteni su razliiti instrumenti u toku ispitivanja. Test porodinih odnosa nam govori o poloaju djeteta u porodici, o njegovom zadovoljstvu porodinim odnosima, uzrocima neprilagoenosti porodici, grekama roditelja. Emocionalna strana linosti djeteta mnogo zavisi od kvaliteta porodinih odnosa, pedagokog nivoa porodice. Traumatski dogaaji i frustrirajue situacije u porodici su osnovni faktori emocionalne nestabilnosti, nezrelosti, neurotinosti, psihotinosti, pa i osnova za delinkvente oblike ponaanja. Ovaj test je najprikladniji za ispitivanje emocionalne zrelosti djece za polazak u kolu. Cilj interpretacije rezultata dobijenih na ovom testu jeste utvrditi djeiju zrelost i sposobnosti koje dijete iskazuje u prii, kao i emocionalne potekoe i osjeanja koja dijete ima, a koja mogu biti prepreka prilagoavanju koli. Skalom indikatora moemo dobiti profil emocionalno-socijalnog stanja djeteta. Djeca se na osnovu dobijenih rezultata svrstavaju u kategorije od 1 do 5 (gdje je 1 krajnje slabo, a 5 visoko iznad prosjeka) (ehi, 1997). Koriten je i anketni upitnik za roditelje, koji se sastoji iz tri dijela. U prvom dijelu anketnog upitnika obraamo se roditeljima,

15

navodei koji je cilj ovog testiranja, te ih molimo da to iskrenije odgovaraju na postavljena pitanja, jer e rezultati biti koriteni iskljuivo u naune svrhe. U drugom dijelu anketnog upitnika nalaze se pitanja, koja se odnose na ope informacije o djetetu kao o njegovim roditeljima. U zadnjem, tj. treem dijelu anketnog upitnika se nalaze pitanja koja ispituju emocionalnu zrelost djeteta za polazak u kolu. Vreno je i posmatranje djece u porodinom okruenju. REZULTATI ISTRAIVANJA Sluaj 1 A.F. (6 godina) A.F. ima est godina i upisan je u prvi razred osnovne kole. Porijeklom je iz gradske sredine. Roen je 17. juna 2003. godine, kao prvo dijete u skladnoj branoj zajednici izmeu A.F. i M.F. Porodica ima dobre stambene, finansijske i unutarporodine odnose, koji povoljno utjeu na dijete. Otac je roen 1978. godine po zanimanju je ekonomski tehniar, a zaposlen je kao konobar. Emotivno je vezan za A.F. jer se radi o prvom djetetu koje je dugo ekano, budui da suprunici 4 godine nisu imali djece. Komunikacija izmeu njih je jako dobra i otvorena to pozitivno utjee na emocionalni razvoj A.F. Majka je roena 1981. godine, po zanimanju je kroja i zaposlena je u industriji tekstila. Trenutno majka posveuje malo vie panje drugom djetetu koje ima tek godinu dana i kojem je panja vie i potrebna. Meutim, A.F. ne pokazuje pretjeranu ljubomoru, samo povremenu, a ak se u nekim situcijama i sam brine o svom mlaem bratu. Djeak A.F. nikad nije pohaao vrti, ve su se o njemu brinule nene, kod kojih ponekad ostaje i po nekoliko dana, to ukazuje na to da dijete nije pretjerano emocionalno vezano za roditelje, te da moe funkcionirati i kada nije u njihovoj blizni, to e mu olakati prilagoavanje koli i navikavanje na drugu djecu i sredinu. Djeak je samostalan u obavljanju raznih aktivnosti, esto zna iznenaditi svojom kreativnou i snalaljivou. Djeak A.F. nije stidljiv djeak, preosjetljiv je u situacijama kada se nae u nekoj opasnosti, on ili njemu draga osoba, mnogo je razdraljiv i tvrdoglav, nije sebian, rijetko plae i voli da je u drutvu sa svojim vrnjacima ili sa njemu dragim osobama.

16

Pedagogija i psihologija

Ono o emu roditelji brinu jeste to to dijete jo ne zna dobro izgovarati slovo r, pa se plae kako e se snai u koli, te kako e se uiteljica ophoditi prema njemu. Drugih potekoa dijete nema, nekada se deava da nemirno spava, ali to nije tako esto. Ljubomora se ponekad javi i uglavnom je to prema drugoj djeci, jer oni imaju neke igrake koje nisu kao njegove, ali ga brzo proe, ljubomora se rijetko javlja prema mlaem bratu. Djeak ponekad zna biti agresivan, i to u situacijama kada mu se neto zabranjuje, pa pokuava da to dobije na malo agresivniji nain. Roditelji smatraju da je mogue da je takav nain ponaanja djeak vidio na televiziji. to se tie njegovog ponaanja kada primjeti nesuglasice meu roditeljima, djeak je obino suzdran, te roditelji nisu primijetili da je na strani jednog od njih, jednostavno se zabavi nekom drugom aktivnou dok oni to rijee, mada izbjegavaju rjeavati probleme pred njim. Kada je u pitanju kontrola emocija, djeaku je to jo vrlo teko, uglavnom odreaguje onako kako osjeti u datoj situaciji, a misle da nikada nije potiskivao svoje emocije. Njegove reakcije u odreenim situacijama znaju biti dosta sline njegovom ocu, npr. kada odlui da neto uradi, on e to uraditi po svaku cijenu. Dosta esto se igra sa svojim vrnjacima, sam odlazi do njih ili oni njemu dou da se igraju skupa, te roditelji smatraju da prilikom odlaska i dolaska iz kole nee biti nikakvih problema, te smatraju da je njihovo dijete emocionalno, ali i u svakom drugom smislu zrelo za polazak u kolu. Na testu porodinih odnosa A.F. je pokazao sljedee rezultate: SLIKA BR. 1 Ova slika sugerira materinsku zatitu i djeiju zavisnost od majke. Djeaku je pokazana slika i zamoljen je da kae neto o toj slici, da ispria neku svoju priicu. Djeak je dugo gledao i razmiljao, te nakon toga rekao da vidi jednu majku koja se brine o svojoj bebi, koju puno voli i uva i koji sluaju jedno drugo. Na pitanje da kae neto o ocu tog djeteta, djeak je odgovorio da je on trenutno zauzet, ali im bude mogao doi e kui. Dakle, vidi se da je dijete vezano za majku, ali ne pretjerano, jer kae da se oni meusobno sluaju, kao i otac, ije odsustvo djeak potpuno razumije. SLIKA BR. 2 Ova slika treba da sugerira iskljuivanje djeteta iz intimnosti roditelja, posebno kada je u pitanju njegova 17

sigurnost. Djeak kae da su na slici mukarac i ena koji se vole, kao i njihova djevojica koja sjedi dolje zato to nema stolice, ali ide prema svojim roditeljima kako bi sjela kod njih. ovjeka na vratima djeak nije pomenuo, to je moda znak da se djeak ne plai stranaca. Iz svega ovoga se vidi da se djeak osjea sigurnim, jer se roditelji vole, iako ovdje pominje djevojicu. SLIKA BR. 3b Ova slika treba da pokae odnos prema mlaem djetetu. Djeak kae da je to majka koja doji bebu, ali mu nije jasno zato djeak ne sjedi sa svojim roditeljima, jer je on obino uvijek sa njima i sa svojim bratom. Na pitanje koga roditelji vie vole, djeak kae da vole vie malu bebu, zato to je jo mala i nita ne zna. Djeak pokazuje pravu zrelost kada je u pitanju odnos prema mlaem bratu, razumije da je njemu panja i pomo potrebnija, ali se ne osjea zapostavljenim jer kae da je uvijek skupa sa njima. SLIKA BR. 4. Ova slika provocira nain, uestalost i odnos prema usamljenosti. Djeak poinje priu u kojoj je djeak na slici sam i tuan, jer je ostao sam kod kue, dok su mu roditelji na poslu, a jako bi volio da je mama sa njim. Ali, kae, da ipak nee dugo biti sam, jer e mu doi nena. Ovdje se moe primijetiti da se djeak ipak ponekad osjea usamljenim, volio bi da vie vremena provodi sa svojim roditeljima, ali tu ljubav donekle kompenziraju nene, koje ga uvaju dok su roditelji na poslu. SLIKA BR. 5 Ova slika provocira mogunost agresije i izdaje roditelja. Na ovoj slici djeak je samo rekao da je to mukarac koji tue enu, a nee tui bebu, jer nju voli. Djeak nije bio mnogo priljiv te je teko ocijeniti da li se ono to je rekao odnosi na njegovu porodicu, mada po svemu naprijed reeno to je vrlo malo mogue, djeak je jednostavno samo rekao ono to vidi na slici. SLIKA BR.6 Ova slika provocira privlanost zabranjenog voa i vjerovatnou kazne. Djeak je prvo rekao da je to ena, ali poslije ipak kae da je to mukarac koji tue dijete, jer je bilo lopov, a na pitanje zato je dijete lopov, djeak kae:Ehto je teko pitanje za mene! Djeak se boji kazne roditelja, svjestan je da e biti kanjen ako neto loe uradi, vie se plai oca, nego majke. SLIKA BR.7 Ova slika provocira djeije reakcije na sukob roditelja. O ovoj slici djeak je rekao da majka i otac razgovaraju o djetetu koje je bilo lopov i nakon toga otac e istui dijete. Djeak

18

Pedagogija i psihologija

nam ovdje daje do znanja da roditelji sve rjeavaju razgovorom, pa i ono to se odnosi na djecu. Tabela 1: Indikatori emocionalo-socijalnog stanja djeteta (znaenje brojeva: 1 izraeno prisutno; 2 znaajno prisutno; 3 prisutno; 4 rijetko; 5 nikako) Indikatori 1 2 3 4 5 1. prisutna agresija prema X 5 likovima sa slika 2. prisutna ljubomora X 4 3. prisutno osjeanje inferiornosti 4 X (odbaenosti) 4. prisutan strah od kazne 2 X 5. optereenost loim odnosima X 5 roditelja 6. odsustvo pozitivnih emocija u X 4 sadrajima pria 7. prisutni sadraji sa X 3 antisocijalnim oblicima ponaanja (bjeanje od kue) UKUPNO 27; 27/7=3.85 Djeak spada u kategoriju 4 (iznad prosjeka). Ovi rezultati pokazuju da dijete uglavnom ispravno emocionalno reagira, da zna prepoznati emocije kod drugih ljudi, esto i svoje emocije, ali ih jo nije u stanju kontrolirati. Dijete nije pretjerano emocionalno vezano za svoje roditelje, to je velika prednost za njegovu bolju integraciju u kolsku sredinu. Vie je emocionalno naklonjeno majci, ali i sa ocem ima jako dobre odnose. Voli mlaeg brata i spreman mu je pruiti svoju pomo. Iz njegovih priica na testu porodinih odnosa vidi se da se boji kazne roditelja, posebno oca, ali zna da e biti kanjen tek ako neto loe uradi. Takoer, u ovoj porodici vlada povoljna atmosfera, jer sam kae da se roditelji dogovaraju, to govori o tome da roditelji zajedno odluuju o odgoju djeteta i uestvuju u njegovom boljem prilagoavanju. Djeak ne bi trebao imati veih potekoa prilikom prilagoavanja na kolsku sredinu, posebno ne zbog odvajanja od roditelja, jer je djeak na to ve navikao. Dakle, povoljna porodicna atmosfera povoljno djeluje i na emocionalni razvoj djeaka A.F.

19

Sluaj 2 S.P. (6 godina) Djeak S.P. roen je 8. maja 2003.godine u Zavidoviima, ivi na selu sa roditeljima i dva starija brata u vlastitoj kui. Otac djeaka je roen 1967. godine, po zanimanju je stolar i trenutno radi u Italiji. Majka je roena 1969. godine, bez kolske spreme je, nezaposlena je, te se brine o kui i djeci. Dijete nije pohaalo predkolsku ustanovu, najvie se o njemu brine njegova majka, jer je otac uglavnom odsutan. Djeak ima dobre odnose sa starijom braom, iako ponekad zna da ih izazove pa oni znaju da ga malo ukore. Djeak nije stidljiv, bez ikakvih problema stupa u interakciju sa drugim ljudima i sa svojim vrnjacima. Prilino je preosjetljiv i plaljiv, a posebno je razdraljiv, zna se iznervirati za sitnice, tvrdoglav je i obino sve mora da bude po njegovom, posebno kada se igra sa vrnjacima. Plae samo onda kada je ba tuan, ljut ili neto slino tome. to se tie poremeaja, nema ih, jedino ponekad zna odbijati hranu. Nije ljubomoran, ali je prilino agresivan, majka to objanjava njegovom eljom da bude to stariji, blii svojoj brai pa na taj nain pokuava da se dokae. U igri sa vrnjacima eli da dominira i esto, ukoliko to nije tako, zna biti agresivan prema drugoj djeci, jer misli da su to njegova braa koja e tolerirati njegovo ponaanje. S obzirom na injenicu da je otac rijetko kod kue i nesuglasice meu suprunicima su rijetke, a i kada ih ima dijete je na strani majke, te je vrlo otro brani. Majka smatra da djeak vie potiskuje emocije, nego to ih kontrolira, rijetko plae, ak i u situacijama kada bi i odrasli plakali, te majka smatra da to nije dobro i da treba da ispoljava svoje emocije, iako je u tome dosta slian njoj, jer i ona potiskuje emocije, jer ne eli da ih drugi primijete. Djeak je samostalan u igri sa vrnjacima, te majka kae da e tako biti i u koli, jer je djeak emocionalno zreo za polazak u kolu. Na testu porodinih odnosa djeak S.P. je ostvario sljedee rezultate: SLIKA BR. 1 Ova slika sugerira materinsku zatitu i djeiju zavisnost od majke. Djeak u svojoj prii pominje ovjeka koji pere ruke na esmi, ima stolicu, stol i ogledalo. Ovo to je djeak rekao ne ukazuje na zavisnost od majke, ve pominje ovjeka, to moe biti znak da djeaku nedostaje otac i njegova ljubav.

20

Pedagogija i psihologija

SLIKA BR. 2 Ova slika treba da sugerira iskljuivanje djeteta iz intimnosti roditelja, posebno kada je u pitanju njegova sigurnost. Mukarac i ena sjede na stolici, a djeak je na podu, jer je lo, iako ne bi trebao da sjedi tu, jer smeta, a kae da ne voli tog ovjeka na vratima, kao ni on dijete. Djeak osjea odbojnost prema strancima. Sve ovo ukazuje da dijete nije ukljueno u intimnost roditelja, da se osjea nesigurnim, moda to nema ba najbolje odnose sa ocem, koji je emocionalno udaljen od djeteta. SLIKA BR. 3b treba da pokae odnos prema mlaem djetetu. Roditelji dre svoju malu bebu, drugi djeak je ljubomoran, to majka ne dri njega, a i roditelji vie vole malu bebu. Djeak ima dva starija brata i ne pokazuje ljubomoru prema njima. Meutim, ova njegova pria pokazuje da bi djeak bio ljubomoran da ima mlaeg brata ili sestru, jer bi se tada osjeao zanemarenim. SLIKA BR. 4. Ova slika nam ukazuje na nain, uestalost i odnos prema usamljenosti kod djece. Za ovu sliku S.P. kae da je djeak na slici usamljen, da su ga svi ostavili, te da su mu roditelji u stranim zemljama. Vrata su zakljuana, jer mu roditelji ne daju izai van i tu e ostati dok ne bude pametan i prestane biti bezobrazan. Djeakov otac radi u Italiji, to moemo povezati sa reenicom kada djeak kae da su mu roditelji u stranim zemljama. To nam govori da se djeak osjea usamljenim bez oca, te da bi jako volio da vie vremena provodi sa njim. Djeak zna da nee izai van ukoliko nije posluan, to ukazuje na to da roditelji praktikuju ovu metodu kao nain kanjavanja djeteta. SLIKA BR. 5 Ova slika provocira mogunost agresije i izdaje roditelja. Djeak kae da je majka podigla dijete da ga vidi ovjek koji ga eli istui, a ona ga tako dri da ne bi i nju ubio. Ovo ukazuje na to da majka i nije toliko brina prema djetetu, da dijete nije sigurno u majinu portvovanost i zatitu, te da je dijete donekle upoznato sa odreenom vrstom agresivnosti, jer je prepoznalo da stranac eli istui dijete. U suprotnom dijete bi iznijelo neke pozitivnije stavove npr.da je majka uzela dijete u ruke kako bi ga zatitila od zlog ovjeka. SLIKA BR.6 Ova slika provocira privlanost zabranjenog voa i vjerovatnou kazne. Dijete kae da je majka otila negdje, u umu moda, da bere neto. ovjek eli da istue dijete, a dijete se ne moe braniti, jer je manje od njega. Kad majka doe zvat e policiju i policija e ovjeka odvesti u zatvor ili sud. Djeak nigdje ne pominje oca, 21

samo majku i stranca, upravo zbog toga to jako malo poznaje svog oca, te je logino da oekuje vie zatite od majke, nego od oca. Moe se rei da je dijete fiziki zlostavljano, ili je bilo prisutno nekom vidu fizikog zlostavljanja. SLIKA BR.7 Ova slika provocira djeije reakcije na sukob roditelja. Roditelji se raspravljaju oko toga ije je dijete, majka kae da je njeno, jer ga je ona rodila, a otac kae da je njegovo. Dijete eli da ivi sa oba roditelja, a kada bi morao da bira s kim e da ivi, odabrao bi majku, jer ga je otac ve jednom ostavio. Dakle, ovdje vidimo koliko bi djeak volio da svi budu stalno zajedno, on misli da ga je otac napustio, ne razumije da je on otiao tamo, jer je morao za dobrobit itave porodice, djeak se boji da bi mogao biti potpuno naputen od strane oca, da e ostati sam. Tabela 2: Indikatori emocionalo-socijalnog stanja djeteta (znaenje brojeva: 1 izraeno prisutno; 2 znaajno prisutno; 3 prisutno; 4 rijetko; 5 nikako) Indikatori 1 2 3 4 5 1.prisutna agresija prema likovima X 3 sa slika 2. prisutna ljubomora X 3 3. prisutno osjeanje odbaenosti X 2 4. prisutan strah od kazne 2 X 5. optereenost loim odnosima X 5 roditelja 6. odsustvo pozitivnih emocija u X 4 sadrajima pria 7.prisutni sadraji sa antisocijalnim X 5 oblicima ponaanja UKUPNO 24/7=3.42 Djeak S.P. spada u kategoriju 3 (prosjeno). Dakle, djeak je prosjeno emocionalno zreo za kolu, iako bi se dosta toga moglo i vjerovatno hoe popraviti. Vidljivo je da djeaku nedostaje otac koji je neophodan i veoma vaan u djeijem ivotu kako za uzor tako i za identifikaciju, pa bi bilo poeljno da dijete to vie vremena provodi sa ocem, da sve svoje slobodno vrijeme otac posveti njemu, kako ne bi ostale posljedice u razvoju djeteta i kako ne bi dolo do otuenosti izmeu roditelja i djeteta.

22

Pedagogija i psihologija

Takoer, dolazimo do zakljuka da porodina situacija svakako utjee na emocionalno, ali i svako drugo sazrijevanje djece. Djetetu je potrebno vie ljubavi, kako od majke tako i od oca, to je prilino oteano, jer otac malo vremena provodi kod kue. Sluaj 3 D.I. (6 godina) D.I. roena je 15. juna 2003. godine u Italiji. Trenutno ivi u Italiji sa roditeljima, dok ljeto provode u Zavidoviima, kod nene i djeda, sa majkom, a otac ostaje da radi. U Italiji ive u vlastitom stanu, ona, roditelji i mlai brat. Otac A.I. je roen 1974. godine, po zanimanju je graevinski tehniar i radi u jednoj graevinskoj firmi. Emotivno je jako vezan za djevojicu, udovoljava joj u svemu i poklanja joj vie panje nego mlaem sinu. Majka N.I. je roena 1983. godine, po zanimanju je frizer, a trenutno je nezaposlena te se brine o djeci. Za razliku od oca, majka je vie vezana za mlae dijete, iako i djevojici prua potrebnu ljubav i panju. Djevojica D.I. pohaa vrti u Italiji, ve od druge godine, te je jako drutvena, lahko uspostavlja komunikaciju i sa ljudima i sa djecom, rijetko plae, pomae drugovima u nevolji, plai se ivotinja. Ljubomoru ne pokazuje, pogotovo ne prema mlaem bratu, kojeg titi i brine se o njemu, kao i on o njoj, ak kae da se on u vrtiu potukao sa Martinom, kako bi nju odbranio. Jako dobro uva svoje igrake i brine se o njima, nije donijela svoju lutku, pa joj je drugarica posuivala svoju, dok joj majka nije kupila, bila je oarana kada je dobila svoju novu lutku. Mirna je djevojica, uvijek govori istinu, za razliku od brata, koji esto zna izmanipulirati situacijom. Ne voli da dominira, vie voli da sve mirno posmatra. Na nesuglasice izmeu roditelja djevojica rijetko odreguje, obino uti i ne mijea se u ono to je se ne tie. Dok boravi u Bosni, bez oca, jako esto pita za njega, kada e doi, zove ga i govori da ga je poeljela, to pokazuje koliko je djevojica vezana za njega. Majka smatra da djevojica moe kontrolirati svoje emocije to i pokazuje u odreenima situacijama. Kada joj se neto zabrani, ljuta je, ali to ne pokazuje. to se tie njenog emocionalnog ponaanja, majka smatra da je slina ocu, da je oputena, mirna i da uglavnom tako i reaguje. Ovdje ima nekoliko drugarica sa kojima se igra, koje ive u blizini, a rijetko odlazi sama da se igra, jer ne poznaje dobro okolinu, dok u Italiji izae

23

pred zgradu da se igra, iako je i tada nadgleda jedan od roditelja. Majka smatra da je djevoica emocionalno zrela za polazak u kolu, jer i u vrtiu nema nikakvih problema. Na testu porodinih odnosa djevojica D.I. dobila je sljedee rezultate: SLIKA BR. 1 Ova slika sugerira materinsku zatitu i djeiju zavisnost od majke. Djevojica kae da su na slici mala seka i beba, koju seka hoe uzeti u naruje i rei joj draga. Seka voli bebu i slua je, a otac je otiao na posao i doi e sutra kad mama napravi hapu. Vidimo da djevojica nije mnogo zavisna od majke, a to to pominje seku, moe da se odnosi na tete iz vrtia i na njihovu brigu o njoj. SLIKA BR. 2 Ova slika treba da sugerira iskljuivanje djeteta iz intimnosti roditelja, posebno kada je u pitanju njegova sigurnost. Ovdje djevojica govori o neni i djedu, koji se brinu o djetetu, uvaju ga, ali dolazi jedan iko, kuca na vrata i nena mu otvori, on ue da popije kafu i sjeda na stolicu. Pazi na bebu, a kada popije kafu odlazi kui sa djetetom. Djevojica se osjea nesigurno, jer vie ne zna gdje pripada, roditeljima, neni i djedu, ili e je odvesti neko drugi, ak i ne spominje roditelje to govori da je vrlo malo ukljuena u njihovu intimnost. SLIKA BR. 3a Ova slika pokazuje odnos prema mlaem djetetu. Nena i djed uvaju malu bebicu, a seka koja stoji, hoe da sjedne kod njih i da gleda bebu, pa e se poslije igrati sa svojim igrakama. Velika seka je malo ljubomorna, jer se niko ne brine o njoj, mama je otila hodati, na pijacu i Nerki (drugarici), a otac je na poslu. Vidimo da se djevojica osjea malo zapostavljenom, jer nena i djed vie panje pruaju njenom bratu, dok majka i nije tako esto kod kue, te se o njima brinu nena i djed. SLIKA BR. 4. Ova slika provocira nain, uestalost i odnos prema usamljenosti. Djevojica kae da je to mali braco koji sjedi pred vratima, koja su zakljuana, a jedino ih majka moe otkljuati, ali kad doe kui, jer trenutno nije kod kue. Djeak je zloest, zato sjedi sam, a kada mama doe, otkljuat e ga. Iako djevojica ovdje govori o djeaku, vjerovatno se i ona sama osjea usamljenom, jer mnogo govori o majci, koji nikada nije kod kue, mogue je ak da ostavlja djecu zakljuanu, jer djevojica kae da ih jedino majka moe otkljuati. SLIKA BR. 5 Ova slika provocira mogunost agresije i izdaje roditelja. Jedan iko hoe da gleda dijete i da ga malo vidi

24

Pedagogija i psihologija

i primi sebi na grudi, a majka mu dozvoljava, ona voli dijete, jer ga je rodila. SLIKA BR.6 Ova slika provocira privlanost zabranjenog voa i vjerovatnou kazne. Dijete pue po travi, babo ga uva, dijete jede okoladicu, a onda babo baca u smee ono to dijete nije pojelo, tu je i kanta za smee. Dijete ne pokazuje strah od kazne od strane roditelja, ali zna da ostatke onoga to se pojede treba baciti u kantu za smee, ne na travu. SLIKA BR.7 Ova slika provocira djeije reakcije na sukob roditelja. To su mama i babo, koji se svaaju, dijete je na stolici, jer mu mama hoe povui sto da jede, a i babo je doao sa posla pa hoe da jede. Mama i babo su se potukli, jer je babo vidio mamu kako se ljubi sa nekim momkom. Oni nee nita uraditi djevojici, jer je vole, a djevojica e brzo zavriti sa jelom i otii u svoju sobu. Vidimo, dakle, da djevojica ne reaguje na njihove nesuglasice i svae, ve se samo povue, iako roditelji mnoge probleme ne bi trebali rjeavati pred djecom, pogotovo ovako ozbiljne stvari. Tabela 3: Indikatori emocionalo-socijalnog stanja djeteta (znaenje brojeva: 1 izraeno prisutno; 2 znaajno prisutno; 3 prisutno; 4 rijetko; 5 nikako) Indikatori 1 2 3 4 5 1.prisutna agresija prema X 5 likovima sa slika 2. prisutna ljubomora X 4 3. prisutno osjeanje odbaenosti X 2 4. prisutan strah od kazne X 5 5. optereenost loim odnosima X 2 roditelja 6. odsustvo pozitivnih emocija u X 4 sadrajima pria 7.prisutni sadraji sa X 5 antisocijalnim oblicima ponaanja UKUPNO 27/7=3.85 Djevojica spada u kategoriju 4 (iznad prosjeka). Djevojica je emocionalno zrela za polazak u kolu, vjerovatno i zbog toga to pohaa vrti, ve due vrijeme, iako bi

25

roditelji trebali, posebno majka, posvetiti vie panje djevojici, koja se osjea zapostavljenom i odbaenom, jer svi vie panje pruaju mlaem bratu. Djevojica potiskuje svoje emocije kada su odnosi roditelja u pitanju, jer vjerovatno ne zna kako da se suoi sa tim, a to moe da utjee na razvoj njene linosti. Sluaj 4 E.D. (6 godina) E.D. roen je 10. aprila 2003. godine u Zavidoviima. ivi sa majkom i sestrom u iznajmljenom stanu, jer su mu roditelji razvedeni. Otac je roen 1971. godine, po zanimanju je varilac, trenutno je nezaposlen, ne brine se o djeci niti ih kad posjeuje. Nezainteresiran je za njih, a do razvoda je dolo zbog toga to je otac tukao i djecu i njihovu majku. Majka je roena 1979. godine, zavrila je samo osnovnu kole, nezaposlena je, iako uva jednu stariju osobu, kako bi mogla pruiti djeci bar ono najosnovnije. Djeak je mlae dijete, nije pohaao predkolske ustanove, jer mu majka to nije mogla pruiti. Jako je osjetljiv, povuen, plai se stranaca, posebno mukaraca, razdraljiv je, teko uspostavlja interakciju sa drugom djecom, kao i sa odraslima. esto ima nemirne snove, budi se u strahu, ne voli puno da jede, majka ga ak mora prisiljavati da jede. Nije ljubomoran, samo kae da bi volio da ima ivot kao njegovi drugovi, da ga otac voli, te je zbog toga esto tuan. Posluan je, posebno prema majci, ali i djedu i neni kod kojih esto odlazi, jer je jo uvijek vezan za mjesto gdje je ranije ivio. Ne voli da dominira, za razliku od starije sestre, koja mora biti glavna u svemu. Nije agresivan, iako se esto zna potui sa svojom sestrom, ali majka kae da je to uobiajeno za svu djecu. Majka je primijetila da je djeak veoma osjetljiv, da primijeti tugu na njenom licu i da i on odmah postane tuan, ak pone i plakati, meutim kako su otili od oca i nema vie tih uasnih svaa, djeak se popravlja te je majka primijetila da je djeak manje tuan, da se vie smije i raduje. S obzirom na injenicu da je djeaku grad jo uvijek nepoznata sredina, boji se izai sam vani da se igra sa svojim vrnjacima, a pogotovo da ode sam u trgovinu ili neto slino, te je uvijek sa starijom sestrom ili majkom. Majka nije primijetila nikakve negativne emocije kod djeteta, mada bi voljela da je djeak malo vie oputeniji i da je sretniji. Smatra da jo uvijek nije u stanju da kontrolira svoje emocije, ali bolje je da ih

26

Pedagogija i psihologija

ispoljava nego da ih zadri u sebi, te misli da e mu prilagoavanje koli biti malo tee, ali da e ipak sve biti uredu. Na testu porodinih odnosa djeak E.D. dobio je sljedee rezultate: SLIKA BR. 1 Ova slika sugerira materinsku zatitu i djeiju zavisnost od majke. Djeak kae da je to dobra majka koja ljulja svog djeaka, kako bi ga uspavala, da on lijepo sanja, a ona e biti tu da pazi na njega. Na pitanje gdje je otac, djeak kae, bolje to nije tu, jer tada djeak ne bi mogao spavati, budui da bi on vikao na njegovu mamu. Dakle, jasno nam je koliko je djeak vezan za majku, a koliko se plai oca i drago mu je to vie ne ivi sa njim, jer ne bi mogao mirno spavati. SLIKA BR. 2 Ova slika treba da sugerira iskljuivanje djeteta iz intimnosti roditelja, posebno kada je u pitanju njegova sigurnost. Dijete sjedi na podu i igra se, jer mu je tu najljepe, a to mu je i omiljeno mjesto. Roditelji ne vole djeaka, jer im nije u krilu, ali doao je daida da ga vidi, jer ga je poelio, iako djeak ne voli svog daidu. Dakle, djeaku je ljepe kada je sam nego kada su mu roditelji skupa, jer se tada osjea nesigurnim. Kae da ne voli daidu, to je moda zbog toga to ga podsjea na oca, pa se plai da e se i on ponaati na isti nain kao njegov otac. SLIKA BR. 3b Ova slika treba da pokae odnos prema mlaem djetetu. Djeak koji stoji sam razmilja o radosti, jer ima brata, iako je ljubomoran jer njega majka vie voli. Djeak ne pominje oca, to opet govori da ga on pokuava iskljuiti iz svog ivota. Dakle, djeak bi volio da ima brata, ali u isto vrijeme bio bi ljubomoran na njega, jer se boji da e mu oduzeti majku. SLIKA BR. 4. Ova slika provocira nain, uestalost i odnos prema usamljenosti. Djeak je sam i tuan, jer mu nema nikoga kod kue, eka majku da doe od tete i sestru da doe iz kole, pa e otii da se igra sa sestrom. Primijeti se da je djeak usamljen, da bi volio da neko sa njim provodi vie vremena, ali moda e kola i druenje sa vrnjacima promijeniti njegov odnos prema usamljenosti, te se nee vie tako osjeati. SLIKA BR. 5 Ova slika provocira mogunost agresije i izdaje roditelja. Majka je uzela svoje dijete kako bi pobjegla sa njim od ovjeka koji ih eli povrijediti, ali kada djeak poraste on e istui tog ovjeka. Nesvjesno, djeak eli da se suprostavi ocu, da odbrani sebe i svoju majku, te je potrebno priati sa djetetom ne bi razvilo agresivnost prema ocu, pa bi moglo doi do neeljenih posljedica. 27

SLIKA BR.6 Ova slika provocira privlanost zabranjenog voa i vjerovatnou kazne. Djeak se izgubio, ne zna gdje je, a prilazi mu nepoznati ovjek, koji mu eli nauditi, majka ga trai, ali ga ne moe nai i zabrinuta je, ali e ipak spasiti dijete. Djeak se boji stranaca, posebno mukaraca, boji se kazne, jedino ima povjerenje u majku. SLIKA BR.7 Ova slika provocira djeije reakcije na sukob roditelja. Roditelji se stalno svaaju, a djeak samo slua i plai se ta e otac uraditi njegovoj majci. Ovdje nije potrebno komentirati, da je djeak ivio i jo ivi sa velikim traumama koje mogu uveliko utjecati na njegov psihiki razvoj. Tabela 4: Indikatori emocionalo-socijalnog stanja djeteta (znaenje brojeva: 1 izraeno prisutno; 2 znaajno prisutno; 3 prisutno; 4 rijetko; 5 nikako) Indikatori 1 2 3 4 5 1.prisutna agresija prema likovima X 3 sa slika 2. prisutna ljubomora X 3 3. prisutno osjeanje odbaenosti X 2 4. prisutan strah od kazne 2 X 5. optereenost loim odnosima X 1 roditelja 6. odsustvo pozitivnih emocija u X 3 sadrajima pria 7.prisutni sadraji sa antisocijalnim X 3 oblicima ponaanja UKUPNO 17/7=2.42 Djeak E.D. spada u kategoriju 2 (neto ispod prosjeka) Iz svega moemo zakljuiti da je porodina situacija u velikoj mjeri utjecala na emocionalno sazrijevanje i ponaanje djeaka. Nedostaje mu pozitivna identifikacija sa ocem, poeo je da mrzi mukarce, izgubio je povjerenje u njih te se plai odnosa sa njima. Djeak bi mogao imati potekoa u koli, sa svojim vranjacima, ali i sa uiteljem, jer postoji mogunost da i u uitelju vidi opasnost i sliku oca. Potrebno je upoznati uitelja sa porodinom situacijom, te sa osobinama djeteta, kako bi pronaao pravi nain da mu pristupi, to nee biti nimalo jednostavno.

28

Pedagogija i psihologija

Sluaj 5 A.M. (6 godina) Djeak A.M. roen je 24. maja 2003. godine u Zavidoviima. ivi u porodinoj kui sa majkom i starijim bratom i sestrom, otac je poginuo prije godinu dana u saobraajnoj nesrei. Majka je roena 1967. godine, po zanimanju je trgovac i radi u trgovakoj radnji.Brat je najstarije dijete, zavrio srednju kolu, upisao fakultet, dok sestra jo ide u srednju kolu. Dok majka radi o djetetu se brinu brat ili sestra, a ako su oni u koli, onda ga priuva nena. Djeak je stidljiv i povuen, posebno nakon smrti oca, jer je bio vezan za njega, te esto plae i pita za njega, iako je majka primijetila da je u posljednje vrijeme puno privren starijem sinu, mogue da u njemu nalazi kompenzaciju za oca. Ljubomoran je ako druga djeca imaju neto to on nema, te mu se to odmah mora nabaviti, jer je jako tvrdoglav i ne razumije kada mu se kae ne moe. esto zna iznenaditi svojom agresivnou, a posebno je agresivan prema sestri sa kojom se jako loe slae, ponekad je zna tui govorei da je on ninda Leonardo, to je pokupio sa crtia koje gleda jako puno. Dobro uva svoje stvari, posebno igrake, kae da jedva eka da poe u kolu da ima svoje knjige koje e uvati od druge djece i nee im dati. Djeak ima odreeni broj drugova sa kojima se stalno igra, a ostali ga ne zanimaju, pa kada neko od njegovih drugova odlazi da se igra sa drugom djecom, on bude jako ljut. Majka se nada da nee biti nikakvih potekoa u koli, mada se boji, jer je djeak jako razmaen i sve mu je dozvoljeno, te nije navikao na kontrolu. Na testu porodinih odnosa A.M. dobio je sljedee rezultate, iako je bio jako stidljiv, povuen te je jedva sastavljao i po jednu reenicu: SLIKA BR. 1 Ova slika sugerira materinsku zatitu i djeiju zavisnost od majke. Djeak hoe da spava i onda ga njegova sestra ljulja i pjeva mu uspavanku. On ne zavisi mnogo od majke, moda to ne provodi mnogo vremena sa njom, pa se vie oslanja na sestru. SLIKA BR. 2 Ova slika treba da sugerira iskljuivanje djeteta iz intimnosti roditelja, posebno kada je u pitanju njegova sigurnost. Majka sjedi sa nekim strancem, a djeakov brat dolazi po njega i oni odlaze da se igraju fudbala. Djeak je sigurniji sa bratom, u njemu vidi zamjenu za oca.

29

SLIKA BR. 3b Ova slika treba da pokae odnos prema mlaem djetetu. Ovdje je djeak rekao: Da moj babo nije umro i ja bih imao malog bracu! Djeaku otac vidno fali, volio bi da je on iv, jer bi tako mogao da ima i malog brata, sa kojim bi vjerovatno imao i dobar odnos. SLIKA BR. 4. Ova slika provocira nain, uestalost i odnos prema usamljenosti. Svi su otili i ostavili djeaka samog, on sad mora spavati dok mu mama doe i donese okoladicu. Djeak je navikao na samou, izdri to, jer zna da e poslije dobiti nagradu. SLIKA BR. 5 Ova slika provocira mogunost agresije i izdaje roditelja. Otac tri da uzme svoje dijete od majke, jer ga je poelio i eli da ga poljubi Ovdje djeak opet pokazuje koliko mu fali otac, koliko bi volio da ga poljubi i da bude sa njim. SLIKA BR.6 Ova slika provocira privlanost zabranjenog voa i vjerovatnou kazne. Ovdje djeak kae da on tako tue sestru kad bude ninda Leonardo, jer ga ona ne slua. Djeak se, dakle, ne boji kazne od drugih, samo eli da on kanjava druge. Tabela 5: Indikatori emocionalo-socijalnog stanja djeteta (znaenje brojeva: 1 izraeno prisutno; 2 znaajno prisutno; 3 prisutno; 4 rijetko; 5 nikako) Indikatori 1 2 3 4 5 1.prisutna agresija prema likovima X 3 sa slika 2. prisutna ljubomora X 3 3. prisutno osjeanje odbaenosti 4 X 4. prisutan strah od kazne X 4 5. optereenost loim odnosima X 5 roditelja 6. odsustvo pozitivnih emocija u X 3 sadrajima pria 7.prisutni sadraji sa antisocijalnim X 3 oblicima ponaanja UKUPNO 25/7=3.57 SLIKA BR.7 Ova slika provocira djeije reakcije na sukob roditelja. Majka i otac priaju kako e kupiti djeaku bicikl, ali ne ele da on uje, pa to skrivaju od njega. Prvi put djeak zajedno pominje oca i majku, to je vjerovatno njegova elja, da budu

30

Pedagogija i psihologija

zajedno i da njemu neto kupuju. Vidi se da je djeakova porodica bila zdrava, sa dobrim meusobnim odnosima. Zbog toga je djeaku gubitak oca velika promjena na koju se jo navikava, dobro je da ima starijeg brata koji mu sad slui kao uzor za identifikaciju, te e tako lake prevazii probleme i gubitak oca. Djeak A.M. spada u kategoriju 3 (prosjeno). Djeak teko uspostavlja komunikaciju sa strancima, povuen je i otvoren samo prema svojim najbliim, to mu moe predstavljati potekoe u koli, s obzirom i na to da nema puno drugova i da bira sa kim e se druiti, ali pokuava i da drugima nareuje sa kim e se druiti. Nedostaje mu identifikacija sa ocem, kao i sklad u porodici koji je bio prije smrti oca. ZAKLJUAK Nakon analize dobijenih podataka, moemo rei da je naa glavna hipoteza potvrena, te da stabilna porodina kohezija i dinamika povoljno utjeu na emocionalno sazrijevanje djece i njihovo pripremanje za kolovanje i ivot openito. Djeca koja imaju stabilnu porodinu situaciju, koja ive sa oba roditelja, koji im pruaju svu potrebnu ljubav, panju i brigu su emocionalno zrelija za poetak kolovanja, ime je potvrena naa druga podhipoteza, ali i etvrta, jer emocionalno zrelija djeca bre i lake uspostavljaju dobre socijalne odnose. Djeca koja ive odvojeno od jednog roditelja (u ovom radu to je uglavnom bio otac), bilo zbog posla, razvoda ili smrti roditelja ee imaju problema u emocionalnom sazrijevanju i uspostavljanju dobrih socijalnih odnosa. Ipak, najtea situacija je kod one djece iji su se roditelji razveli, pogotovo, ako je u porodici vladao totalni haos i ako je bilo agresivnosti prema djeci i majci. Dakle, razvod roditelja esto ostavlja negativne posljedice po emocionalni razvoj djece. Smrt jednog od roditelja, takoer, moe kod djece izazvati velike traume, ali i strah od gubitka ostalih voljenih osoba, te sa takvom djecom treba priati, davati im do znanja da su voljeni, da nee nikoga izgubiti, jer u tim godinama oni jo ne shvaaju da je smrt neto to ne moemo izbjei. Procjena emocionalne zrelosti djece za polazak u kolu je od velike vanosti za poetak osnovnog kolovanja, kako za roditelje tako i za uitelje koji e sutra raditi sa tom djecom, pa je bolje da ih to vie poznaju, kao i naine njihovog reagiranja u odreenim situacijama. Pomou emocionalne procjene zrelosti djece za

31

poetak kolovanja, mi moemo uoiti potekoe u emocionalnom razvoju djece, te shodno tome pruiti im odgovarajuu pomo i podrku, ali isto tako i onima koji su dovoljno emocionalno zreli pomoi im da njihov emocionalni razvoj i dalje ostane zdrav. LITERATURA ardai, M. (1956). Pripremanje deteta za polazak u kolu. Beograd: Izdavako preduzee Rad. ati, R. (2005). Osnovi porodine pedagogije. Zenica. ati, R. & Rami, O. (1998).Osnovnokolska pedagogija. Zenica: Pedagoka akademija. ehi, E. (1997). Indikatori zrelosti djeteta za polazak u kolu. Sarajevo: Psihoteka nauka i nastava. Furlan, I. (1985). ovjekov psihiki razvoj. Zagreb: kolska knjiga. Goleman, D. (1997). Emocionalna inteligencija. Zagreb: Mozaik knjiga. Herlok, E.B. (1956). Razvoj deteta. Beograd: Zavod za izdavanje udbenika socijalistike Republike Srbije. Juri, V. (1977). Metodika rada kolskog pedagoga-psihologa. Zagreb: Pedagoko knjievni zbor. Oatley, K. & Jenkins, J.M. (2003). Razumijevanje emocija. Zagreb: Naklada Slap Jastrebarsko. Pedagoka enciklopedija I i II (1989).Grupa autora. Selimovi, E. (2001). Osnovi razvojne i pedagoke psihologije. Mostar: Univerzitet Demal Bijedi. ehovi, M. (2005). Osnovi ope, razvojne i pedagoke psihologije. Mostar: Univerzitet Demal Bijedi.

32

Pedagogija i psihologija

Summary The basic purpose and aim of this paper is to determine the emotional maturity of the children who are starting the school, as well as to determine the impact of the family relations on the childrens emotional maturity. In accordance with that, the testing of five six-year children, i.e. the children who are starting the school was done. During the testing, family relation test was used. This test determines childs emotional difficulties, if the child has one of them, as well as the family relations themselves, i.e. the relations between parents, and their impact on the childs emotional ability. Already prepared questionnaire for parents was also used, as well as the observation of the children. The emotional maturity is important factor of childs readiness for school which should be paid more attention than it is done today.

33

34

Pedagogija i psihologija

Denan Skeli

REININJERING TA, GDJE, KAKO

Saetak U vremenu globalne ekonomije reininjering predstavlja radikalan redizajn poslovnih procesa s ciljem njihovog dramatinog poboljanja. To podrazumijeva poinjanje ispoetka, a organizacije su na takav poduhvat spremne u uvjetima kada se nau pred krizom ili su ve duboko u njoj. Kljune rijei: reininjering, poslovni sistemi

Najvaniji ciljevi u globalnoj ekonomiji su brzina, kvalitet, fleksibilnost i niska cijena, dok tradicionalni sistemi poivaju na dva principa1: specijalizacija radnog procesa, podjela rada na mnogo manjih dijelova i hijerarhijski menadment tj. postavljanje nadzornika. Hammer2 istie kako su ovi principi danas krajnje neprikladni, jer dovode do kanjenja, greaka, krutosti i visokih trokova. U takvoj situaciji reinenjering, kao radikalan redizajn poslovnih procesa radi njihovog dramatinog poboljanja, predstavlja jedini izlaz. To znai poinjanje ispoetka umjesto mijenjanja ili modificiranja postojeih naina rada. Organizacije su spremne na ovakav poduhvat najee kad se nalaze pred krizom ili su duboko u njoj. Upravo stoga neki autori nalaze da kriza esto predstavlja novu pravu ansu3. Takva situacija zahtijeva dramatinu promjenu. Pod dramatinim unapreenjem smatra se skok u performansama itavog procesa4.

Uporedi sa: Hammer, M. & Champy, J. (1993), Reengineering the Corporation: A Manifesto for Business Revolution, Harper Business 2 Hammer, M. & Champy, J. (1993), Reengineering the Corporation: A Manifesto for Business Revolution, Harper Business 3 Horx, M. (2003). Politik der Vertauens. Brend eins. Nr.06. 4 Npr. desetostruko poveanje produktivnosti ili osamdesetpostotno smanjenje duine trajanja procesa

35

Reinenjering vodi veim poslovima fokusiranim na cijeli radni proces pri emu se uposlenima daje vie odgovornosti i autonomije5, to vodi ka veem zadovoljstvu uposlenih vlastitim radom i angamanom, te ulogom u firmi6. Treba, meutim, naglasiti da reininjering nije automatizacija niti smanjenje organizacije. On ne poiva na marginalnim ve korjenitim promjenama, uz hitne inovativne zahvate irokog karaktera7. Dobro poslovanje ovisi prije svega o kulturi, otvorenosti razmjene, ruenju barijera i nainu upravljanja znanjem8. Tu znaajnu ulogu igra prohodnost informacija i mogunost komunikacije na svim razinama, izmeu svih nivoa i u svim pravcima. Dijalog je, moemo slobodno rei, osnova poduzetnitva trita su razgovori9. Najvanije izmjene u svakom aspektu poslovnog sistema kod reininjeringa moraju biti podrane izmjenama u svim ostalim aspektima. Kako Just10 istie produkcija ve odavno predstavlja jezgru kompetencije. Organizacija u kojoj je sproveden reinenjering podrazumijeva jednostavne procese, dok su aktivnosti viedimenzionalne, uz poveani stepen kontrole prebaen na uposlenike sa naglaskom na horizonatalnoj, a ne vertikalnoj strukturi organizacije uz preferiranje timskog rada naspram individualnog pri emu tim ima vou. Ovo ne znai da ne postoji stvarni, formalni voa. Naprotiv, tei se upravo takvoj distribuciji moi koja poiva na stvarnom autoritetu, to stvara uvjete za profiliranje karizmatinih osoba na elu organizacija, jer, kako istraivanja pokazuju, investitori, akcionari i suradnici cijene preduzea na ijem vrhu se nalaze karizmatine osobe11.

Ovdje treba imati na umu jednu od konstacija koje iznosi Haering (u Haering, Ch. (2006). Wo kommt das Geld her? Brand eins. Nr. 03. str. 104- 107.) a to je da mi vie mrzimo gubitke nego to volimo dobitke (psihologija finansijakog ponaanja) 6 Hammer, Michael (1990), Reengineering Work: Dont automate, obliterate, Harvard Business Review, Jul/Aug 1990, pp 104-112 7 Hammer, Michael (1990), Reengineering Work: Dont automate, obliterate, Harvard Business Review, Jul/Aug 1990, pp 104-112 8 Grauel, R. (2003). Die Sprachfabrik. Brand eins. Nr. 01. 9 Grauel, R. (2003). Guck mal, wer da spricht. Brand eins. Nr. 05. 10 Just, Ch. (2002). Der Fabrik ohne Namen. Brend eins. Nr.10. 11 Flynn, F. (2004). Was bringt ein charismatischer, visionaerer Chef einem Unternehmen? Brend eins. Nr.06.

36

Pedagogija i psihologija

itava organizacija se orijentira ka procesu i proizvodnoj orijentaciji uz naglasak na usmjerenosti ka klijentu12. Reinenjering zahtijeva pridravanje slijedeih 13 uputstava : Prepoznajte da je svrha procesa da stvori novu vrijednost za klijenta i osigurajte da je sav rad usmjeren na zadovoljavanje njihovih potreba. Postavite ostvarive ciljeve. Ljudi su motivirani da napuste tradicionalno samo kada su u stanju da ostvare ciljeve koji su pred njima postavljeni kao izazov. Radite brzo. Reinenjering nee uspjeti ako se sprovodi opreznim koracima. Mora biti sproveden prije nego to ga otpor u organizaciji prevlada. Tolerirajte rizik, jer nema napretka bez rizika. Nepoznato je uvijek i zastraujue, ali najvei rizik dolazi od odravanja status quo. Prihvatite nesavrenost. Kada se uputate u nepoznato, neizbjeno je da nainite greke i neophodno je da uite na njima. Nemojte prestati prerano. To je podjednako loe kao i zaustaviti proces pred prvim tekoama. Ono to oekujemo da postignemo restrukturiranjem je: poveanje produktivnosti, bolja podrka kupcima i krae vrijeme do trzita. Ovo sveukupno vodi ka prednosti na tritu, koja je jedino mogua decentralizacijom strukture i horizontalnom, a ne vertikalnom upravljakom politikom. Mnogi autori14 zakljuuju kako strategija preputanja odluka saradnicima moe biti veoma efikasna. Treba meutim istai vanost obezbjeenja osjeaja sigurnosti na svim razinama organizacije ali i u pravcu klijenata, stoga to trendovi nastaju upravo kao posljedica potrebe za sigurnou, to u konanici vodi ka stvaranju novog identiteta15 neophodnog za zaivljavanje procesa reininjeringa.
12 12

Uporedi sa: Hammer, M. & Champy, J. (1993), Reengineering the Corporation: A Manifesto for Business Revolution, Harper Business 13 13 Uporedi sa: Hammer, M. & Champy, J. (1993), Reengineering the Corporation: A Manifesto for Business Revolution, Harper Business 14 Willenbrock, H. (2002). Der nicht-Entscheider. Brend eins. Nr.07. 15 Grauel, R. (2002). Moden (er-) finden. Brend eins nr.08.

37

Nova organizacija treba da obezbijedi adekvatne uvjete za: kreiranje, premjetanje, upravljanje i bolju povezanost na svim nivoima tj. i na nivou korisnika (Driesen16 istie da su dva osnovna nezaobilazna temelja dobrog poslovanja: uslunost ka klijenteli i samoprezentacija) i na nivou segmenta. Reininjering poslovnih procesa (BPR17- Business Process Reingineering) je prelazak u novu tehnoloku paradigmu gdje se organiziranje vri oko kontinuiranih poslovnih procesa iji je krajnji cilj klijent. Osnovni zadatak reininjeringa je komunikacija koja treba da dovede do premotavanja odozgo na dolje teorije18 sa stanovita najviih rukovodilaca (metodom intervjua) ime se izvodi definiranje ciljeva poslovnih procesa i resursa, to daje irinu, sa odozdo na gore implementacijom19, odnosno metodologijama odozdo na gore (analizom dokumenata) kojima se izvodi projektiranje i uvoenje, to vodi ka preciznosti20. Za sprovoenje BPR-a potrebno je podijeliti poslovne procese u dijelove koji se mogu relizirati u konanom vremenu, izvriti ponovno grupiranje procesa u podsisteme i to prema podacima, definirati prioritete i veze podsistema preko podataka21. Jedan od razloga zato se pristupa BPR-u su promjene vezane za razvoj informatikih tehnologija, ime se osnovne postavke Adama Smitha22 vezane za postojei nain rada moraju revidirati23.
Driesen, O. (2002). Die Kroenung des Kunden. Brand eins. Nr. 10 Biznis proces reininjering autori razliito definiraju. Tako npr. Hammer & Champy (1993) ga definiraju kao fundamentalnu promjenu u promiljanju i radikalni redizajn, Thomas H. Davenport (1993) ga, pak, povezuje sa inovacijom procesa, dok Johansson et al. (1993) ga relativiziraju u odnosu na Total Quality Menagement (TQM) ili Just in Time (JIT) metodu. 18 Top-Down 19 Bottom-Up 20 Veljovi, A & Radojii, M. Reininjering poslovnih procesa. Tehniki fakuletet aak. Univerzitet u Kragujevcu. Internet izvor. 21 Veljovi, A & Radojii, M. Reininjering poslovnih procesa. Tehniki fakuletet aak. Univerzitet u Kragujevcu. Internet izvor. 22 Historijski gledano Adam Smith je definirao slijedee postavke: Razbijanje procesa na elementarne zadatke Razbijeni zadaci se dodjeljuju usko specijaliziranim radnicima Radnici su izdvojeni u razliite organizacione cijeline
17 16

38

Pedagogija i psihologija

Ove su postavke pojavom informatikih tehnologija postale smetnja razvoju savremene organizacije poslovanja. Takoer je primijetno i to da je tejloristika koncepcija proizvodnje postala vie nego neadekvatna s obzirom na generalnu promjenu paradigme u kojoj je nastajala. Tako naprimjer prvi od etiri principa tejlorizma naglaava razdvajanje planiranja i kontrole produkcije i same izvedbe, odnosno konkretne proizvodnje, pri emu se u potpunosti naglaava razdvajanje umnog od tjelesnog rada24. Ovakva postavka nije adekvatna trendu u kojem su maine, roboti i kompjuteri preuzeli brigu i nadzor proizvodnje, te je odvajanje umnog od tjelesnog rada besmisleno stoga to tjelesni rad jedva da postoji. Stoga je efektno koritenje svakog uposlenog mogue jedino ukoliko se iskoriste njegovi intelektualni potencijali. Sve ee se deava da mala poduzetnitva posluju mnogo likvidnije od velikih i znaajnih firmi sa brendom stoga to prve realiziraju ideje25, jer upravo u malim preduzeima ee dolazi do izraaja horizontalni tok odluivanja i razmjene informacija i ideja. Drugi princip tejlorizma poiva na uvjerenju u one best Way Prinzip ime dolazimo do neminovnosti jasnog upravljanja striktno od strane menadmenta, to znaajno uskrauje mogunost kreativnog rjeavanja problema, te viestrukog sagledavanja situacije iz perspektive razliitih iskustava koja primarno poivaju na specijalistima, a ne na menaderima. Stalna razmjena ideja i kreiranje inovacijskih procesa od presudnog su znaaja za organizacije ukljuene u tokove globalizacije. Inovacije su vanije nego ikada. Ilustrativan primjer je da u USA 30 % poduzetnikog obrta otpada na nove produkte ne starije od 36 mjeseci26. Trei princip tejlorizma naglaava neophodnost specijalizacije procesa, tako da u doba globalizacije27, estih promjena trita i tehnologija
Postoje konfliktni ciljevi izmeu osnovnih jedinica organizacije (nabavka, prodaja, proizvodnja, projektovanje i sl.) 23 Veljovi, A & Radojii, M. Reininjering poslovnih procesa. Tehniki fakuletet aak. Univerzitet u Kragujevcu. Internet izvor. 24 Mikl-Horke, Gertraude (1994): Industrie- und Arbeitssoziologie. 2., Mnchen/Wien. p. 58. 25 Schnittgerhans, H. (2003). Die Ueberflieger. Brand eins. Nr. 03 26 Cooper, R. (2003). Idee & Disziplin & Planung. Brand eins. Nr. 10 27 Shodno ubrzanom razvoju tehnologije i snanom pritisku globalizacije namee se zahtjev to kvalitetnijeg obrazovanja svakog pojedinca, to je mogue razrijeiti jedino ulaganjem u obrazovanje mladih od strane sistema kako to predlae Alstotta.- prema: Lauterbach, P. (2006). Die 60.000 Euro-Idee. Brand eins. Nr. 03. str. 48- 54.

39

koje podupiru proizvodnju dolazimo u situaciju u kojoj veliki broj uposlenika postaje viak, jer je njihova uska specijaliziranost postala suvina, odnosno nadomjetena je tehnolokim razvojem. Razrjeenje krize prouzrokovane nezaposlenou mogue je razrijeiti kroz daljnje struno usavravanje28. etvrti princip tejlorizma preferira novac kao osnovni motivacijski faktor, to je promjenom paradigme svakodnevnog ivljenja od sakupljake ka doivljajnoj postalo vie nego nedostatan motivacioni faktor. Savremena organizacija poslovanja poiva na ideji sjedinjavanja razliitih aktivnosti u jedinstvene poslovne procese sa fokusom na nainu izvrenja posla, a ne na strukturi organizacije. Stoga za sprovoenje reininjeringa poslovnih procesa treba izvriti sintezu procesa i vrsta ljudi, naina vrednovanja ljudi kao i postavku nove organizacije poslova. Hammer & Champy identificirali su nekoliko tzv. disruptivnih tehnologija koje su suprotstavljene tradicionalnoj mudrosti poslovanja. To su29: Shared databases omoguava da su informacije dostupne na mnogim mjestima Expert systems omoguava generalistima da obavljaju specijalistike zadatke Telecommunication networks (na razini LAN-a) omoguava organizaciji da bude i centralizirana i decentralizirana u isto vrijeme Decision-support tools ime je omogueno da odluivanje bude dio svaijeg posla Wireless data communication and portable computers omoguava rad neovisno o uredu Interactive videodisk omoguava trenutni kontakt sa potencijalnim kupcem Automatic identification and tracking omoguava trenutno pronalaenje stvari im se za njima pojavi potreba High performance computing omoguava letee planiranje i revizioniranje Kako se reininjering odnosi iskljuivo na poslovne procese, to su osnovna dva pitanja koja se uvijek moraju imati u vidu30:
28 29

Scheytt, S. (2004). Amtliche Aufloesungserscheinungen. Brand eins. Nr. 04 Hammer, M. & Champy, J. (1993), Reengineering the Corporation: A Manifesto for Business Revolution, Harper Business

40

Pedagogija i psihologija

ta kupac oekuje od nas31? ta i kako treba promijeniti da bismo zadovoljili zahtjeve kupca? Pitanje cijene i potreba, te elja kupca osnovni su orijentiri u razvoju odreenog produkta. Kako Driesen32 istie, ak i lo proizvod u kombinaciji sa potrebama klijenta moe postati marketinki pojam. Sa druge strane, ne smijemo zaboraviti da je vrijednost produkta ona koju je kupac spreman da plati33. Istina da se neki autori ne slau sa ovakvim odreenjem. Tako Vom Hagen34 istie, kako radikalna orijentacija ka klijentima nije krajnje rjeenje, ve prije moe postati znaajan problem marketinga, stoga to stvarno inovativni produkti ne nastaju kroz orijentaciju ka klijentu, ve uglavnom kao posljedica sluaja (bilo planiranog, bilo zbiljski sluajnog procesa). Tok samog procesa sprovedbe reininjeringa mogue je prikazati na slijedei nain (kako je to predloeno35 od strane autora Guha et.all36): vizija novog procesa obezbijediti podrku menadmenta identificirati protivnike reininjeringa identifikacija postojeih tehnologija usaglaavanje sa strategijom inicijalna promjena sastaviti tim za reininjering nacrt izvedbe ciljeva dijagnostika procesa opis postojeeg procesa razotkrivanje patologije u postojeem procesu
Veljovi, A & Radojii, M. Reininjering poslovnih procesa. Tehniki fakuletet aak. Univerzitet u Kragujevcu. Internet izvor. 31 Stvarnost je subjektivna, iako brojevi daju osjeaj sigurnosti, nagovjetavaju objektivnost, reduciraju kompleksitet, ipak se stvarnost ne moe svesti na brojeve niti njima obuhvatiti. Prema: Sprenger, R.,K. (2002). Wer viel misst, misst viel Mist. Brand eins. Nr.08. 32 Driesen, O. (2002). In der Heimchen Falle. Brand eins. Nr.02. 33 Simon, H. (2003). Preisfrage. Brand eins. Nr. 02. 34 Vom hagen, L. (2003). Wier sind fuer Sie da. Wofuer sonst. Brand eins. Nr. 04. 35 na osnovu PRLC-a (Process Reengineering Life Cycle) 36 Guha, S.; Kettinger, W.J. & Teng, T.C., Business Process Reengineering: Building a Comprehensive Methodology, Information Systems Management, Summer 1993
30

41

 redizajn procesa razvoj alternativnog scenarija procesa razvoj dizajna novog procesa dizajn arhitekture izbor platforme razvoj nadzora i povratne sprege u praenju procesa rekonstrukcija razvoj/instalacija IT solucije ovladavanje procesima promjena monitoring procesa

REENGINEERING WHAT, WHERE, HOW Summary In a time of global economic reengineering represents radical redesign of business processes with the aim of its dramatic improvements. This means to start from scratch and organizations are prepared for such venture when facing a crisis or when they are already deep in it.

42

Pedagogija i psihologija

Vahdeta ati Maida Kari

NASILJE MEU UENICIMA OSNOVNE KOLE

Saetak Nasilje je sve ea pojava meu uenicima osnovne kole. ta je nasilje? Nasilje nije djeija igra, niti kolski predmet, nasilje je sve vei problem savremenog doba. Pokuali smo da na osnovu pedagoko-psiholokih i metodikodidaktikih saznanja i rezultata istraivanja predstavimo, ispitamo, utvrdimo i analiziramo da li je prisutno nasilje meu uenicima, koje vrste nasilja su prisutne kod uenika, koji su uenici rtve nasilja, da li roditelji i nastavnici rade neto kako bi se eventualni problem rijeio, ko su zlostavljai i da li postoji spolna razlika kad je u pitanju nasilje. Za dobijanje podataka koristili smo anketni upitnik, koji se sastojao od dvadeset i etiri pitanja. Ispitanici su bili uenici osnovne kole '' Vuk Stefanovi Karadi '' u Doboju i to: VI, VII, VIII i IX razredi. Anketirano je ukupno stotinu uenika. Uenici su uzrasta od 10 do 15 godina. Dobijeni rezultati potvruju glavnu hipotezu ovog rada, a to je da je nasilje prisutno meu uenicima osnovne kole. Kljune rijei: nasilje, uenici, osnovna kola, rtve nasilja

UVOD S nasiljem se susreemo svakodnevno u svijetu u kojem ivimo, u svim aspektima ovjekovog ivota, u obitelji, institucijama, koli i sl. Prema prof. dr. Refiku atiu (2003, str.151) nasilje je uporaba fizike sile da bi se iznudilo odreeno ponaanje ljudi. Ono ne podrazumijeva uvijek upotrebu fizike sile, moe se vriti i drugim sredstvima. Uenik je zlostavljan ili viktimiziran kada su on ili ona ponavljano ili trajno izloeni negativnim postupcima od strane jednog ili vie uenika (Olweus, 1998). Negativni postupak je kada neko namjerno zadaje ili nastoji zadati ozljedu ili neugodnost drugome u osnovi ono to je ukljueno u odredbu napadakog ponaanja (Olweus, 1998).

43

Pod pojmom zlostavljanje podrazumjevaju se postupci roditelja ili djetetovih skrbnika kojima se djetetu nanosi tjelesna i/ili emocionalna bol ili ga se zanemaruje u toj mjeri da je ugroeno njegovo emocionalno zdravlje i razvoj ( Tomi, ehovi i Hatibovi, a prema Killen, 2001, str.21 ). Nasilje je, ustvari, orue onih koji imaju vie moi kako bi pokazali ili pojaali svoju kontrolu nad onima koji je imaju manje. Nasilje je najee kombinacija dva ili vie oblika nasilja u kojoj dominira jedan od njih. U kolama preovladava psihiko i verbalno nasilje, u porodicama fiziko nasilje i zanemarivanje, a na ulici i mjestima gdje se mladi okupljaju dominira fiziko nasilje i seksualno uznemiravanje u kombinaciji sa razliitim opojnim sredstvima kao to su droga, alkohol i sl. Nasilnitvo moe initi pojedinac nasilnik ili skupina, takoer, meta nasilja moe biti pojedinac rtva ili skupina. Meutim, u kontekstu nasilnitva u koli meta je obino pojedinac, u veini sluajeva pojedinca, koji je rtva, zlostavlja skupina od dva do tri uenika. Da bi se koristio pojam nasilnitvo, mora postojati nesrazmjer snaga, u tom sluaju uenica ili uenik izloeni su negativnim posljedicama, s tekoom se brane i donekle su nesposobni, bespomoni u odnosu prema ueniku koji ih zlostavlja. Razlikuje se direktno nasilnitvo sa srazmjerno otvorenim napadima na rtvu i indirektno nasilnitvo u obliku drutvene izolacije i namjernog iskljuivanja iz grupe. Nasilje meu vrnjacima Pod vrnjakim nasiljem podrazumijevamo dogaanja u irem okviru kole, kojima pojedinci uenici ili, jo ee, grupe uenika, izvode trajno nasilje nad svojim vrnjakom ili mlaim djetetom kojim se tom djetetu, odnosno rtvi nasilja nanose povrede ili priinjava bol i neprijatnost. Nasilje nad djecom podrazumijeva odnose i ponaanje pojedinaca (odraslih osoba i druge djece) ili institucija (porodica, kola i drugih mjesta gdje se dijete nalazi i kree) prema djetetu, kojima se ugroava ili na bilo koji nain ometa normalan fiziki i psihiki razvoj djeteta, zadovoljenje njegovih potreba (njega, ishrana, zdravstvena zatita) i integritet linosti (Tomi, ehovi i Hatibovi, 2005, str. 48). Nasilje meu djecom u kolama je esta pojava i prisutna je stoljeima. Ali na naim prostorima jo uvijek ovaj problem nije

44

Pedagogija i psihologija

zaivio u pravom smislu, jo uvijek se ispituje prisutnost nasilja meu uenicima, a skoro se do sada nita nije poduzelo kada su u pitanju prevencijski i intervencijski programi, te evaluacija ovih programa. U svakoj koli postoje djeca koja zlostavljaju drugu djecu i djeca koja trpe ova zlostavljanja. Da bi se dijete zatitilo, da bi imalo sigurno djetinstvo, donesena je i Konvencija o pravima djeteta i drugi mnogobrojni dokumenti o pravima djece, ali se na naim prostorima o nasilju nad djecom i meu djecom uglavnom uti. Razlog nedavanja znaaja ovom problemu, te sakrivanje istine o nasilju od strane vrnjaka moe se traiti u nedostatku informacija, zbog ega je svijest o problemu i razumijevanju njegove prirode ograniena. Malo se panje poklanja odnosu djece sa vrnjacima, vrlo esto ne prepoznajemo djetetovu tjeskobu ili strah zbog neprihvatanja ili zlostavljanja od strane vrnjaka. Tako nasilje meu uenicima ostaje, najee, skriveno, uglavnom zbog straha od pojaanog nasilja, nepovjerenja u moi drugih ljudi da ga spase nasilja i da nau rjeenje za tu situaciju, strah da e ga okriviti ili da e mu se smijati. Djeca vide i prihvataju nasilje kao dio svog ivota, a ne kao neto to im se ne bi trebalo deavati. Jedan od razloga zato roditelji na vrijeme ili nikada ne primjeuju da im je djete rtva vrnjakog zlostavljanja moe da bude i posljedica nedovoljne komunikacije roditelja i djece. Nasilje meu uenicima moe biti manifestirano u sljedeim vidovima: fiziko nasilje: od upanja za kosu i ui, guranja, amaranja i batinanja, do tekih tjelesnih povreda i okrutnih sadistikih muenja; psihiko nasilje: uznemiravanje, iskljuivanje iz drutva i zajednikih sportskih i drugih aktivnosti, do zanemarivanja i praktine izolacije; verbalno nasilje: vrijeanje, ruganje, prijetnje i zastraivanje, podsmijavanje, intrigriranje, poniavanje, klevetanje itd; moralno nasilje: poniavanje, vrijeanje, podcjenjivanje, prisiljavanje djeteta da radi stavri koje ne eli; materijalno nasilje: otimanje novca i djeijih kolskih stvari, kaputa, sportske opreme, obue i sl; seksualno nasilje. (Tomi, ehovi i Hatibovi, 2005, str. 51)

45

Uestalost nasilja meu vrnjacima Nasilje meu uenicima je pojava koja se sve ee javlja. Proganjanje u kolama je stoljeima prisutno. Vjerovatno emo se svi mi sjetiti proganjanja od strane vrnjaka iz vlastitog kolovanja. U istraivanju Istituta za pedagoka istraivanja u Beogradu pokazalo se da nastavnici i roditelji smatraju da je uestalost vrnjakog nasilja meu uenicima u koli znatno manja nego to to sami uenici navode. Roditelji esto ni ne slute da im je dijete zlostavljano od strane vrnjaka, a nastavnici vie panje usmjeravaju na dijete napadaa, nego na dijete koje je rtva nasilja. ( Tomi, ehovi i Hatibovi, 2005, str. 54) Prema jednom istraivanju koje je provedeno u Srbiji vie od treine uenika iz viih razreda osnovne kole je doivjelo vrijeanje i ismijavanje od strane vrnjaka. Jedna petina njih je navela da im neko prijeti batinama, oko 3 % uenika neko od vrnjaka tue u koli i fiziki povreuje, a 10 % izjavilo je da im drugi uenici otimaju ili unitavaju stvari (Miklju Kos, 2002.). Kod mlae djece, prema podacima nekih drugih istraivanja, ovakvi oblici nasilja su jo uestaliji. Jedino kad se pojave drastini sluajevi, sa tekim posljedicama po rtvu, masovni mediji stave ovu temu u sredite svoga interesiranja. Najei oblici nasilja meu uenicima u naim kolama su: vrijeanje i ismijavanje, prijetnje batinama, otimanje i unitavanje stvari. Djevojice su manje nego djeaci izloeni nasilju vrnjaka, ali meu njima ima 10 % onih koje su i same, bar jednom uestvovale u tui (Tomi, ehovi i Hatibovi, 2005.). Iz istraivanja u engleskim kolama dolo se do sljedeih podataka vrnjakog nasilja u koli: prema iskazima samih uenika oko 10 27 % njih su bar ponekad bili rtva nasilja, oko 10 % uenika mlaih razreda osnovne kole doivjelo je nasilje koje se ponavljalo nekoloko puta sedmino, oko 7 % je lino uestvovalo u ulozi napadaa u teim oblicima nasilja nad vrnjakom, oko 6 12 % uenika je ponekad uestvovalo u napadu nad vrnjakom, u periodu izmeu 8. i 16. godine neki od uenika koji su bili rtva nasilja prestali su to da budu, ali uenici koji su bili napadai ostali su i dalje u toj ulozi, 46

Pedagogija i psihologija

najmlai uenici u koli su u najveem riziku da e biti zlostavljani, vjerovatno zato to su slabiji nego stariji uenici, djeaci su ee u ulozi npadaa nego djevojice, ali kao rtve se i jedni i drugi pojavljuju u jednakom broju, oko 30 60 % uenika koji su doivjeli nasilje razgovaraju sa svojim nastavnicima o tome, a sa uzrastom uenika se taj broj smanjuje, veina uenika (60 %) izjavljuje da ne vole nasilje, neki od njih su uzdrani u tome, ali 20 % je onih uenika koji kau da bi oni mogli uestvovati u nasilju, samo polovina uenika je pokuala da nekako pomogne djetetu rtvi, a 20 % njih ne ini nita kada vide da je neko dijete napadnuto, jer smatraju da ih se to ne tie, ni nastavnici nisu dovoljno spremni da se umijeaju u odbranu rtve, 34 % uenika je izjavilo da nastavnici uvijek pokuaju da zaustave nasilje nad uenikom, a 34 % je izjavilo da njihovi nastavnici to nikad ne ine. (prema Tomi, ehovi i Hatibovi, 2005, a prema Gai Pavii, 2003) kola i nasilje Kakvi e biti odnosi meu uenicima, u velikoj mjeri zavisi od razredne klime, ponaanja uitelja i drugih zaposlenika kole koji svojim ponaanjem i osobinama predstavljaju primjere uenicima. Zato problem nasilja meu uenicima treba rjeavati na nivou cijele kole pa i drutva. To je dunost kole i obaveza svih zaposlenika kole. Pomo je, svakako, potrebna i uenik koji vri nasilje, kako bi svoje ponaanje na vrijeme mogao promijeniti. kole esto rjeavaju nasilje tako to zovu policiju. Prije negoli do toga doe, svaka kola bi trebala da uradi ope i obuhvatne mjere prevencije. Prema prof. Rui Tomi (2005) to su: razvijanje pozitivne psihosocijalne klime u koli, primjeri ponaanja i naina rjeavanja sukoba koje odrasle osobe u koli daju uenicima, jasno izraen negativan stav prema nasilju, jasno postavljena i predstavljena pravila ponaanja uenika na asu, odmoru, prema drugoj djeci i mlaim uenicima i dosljedno izvoenje tih pravila od strane uitelja i kolskog tima, 47

 uitelj treba da bude model korektnog ponaanja, poten i korektan odnos uitelja prema svim uenicima, usmjerenost kole u pridobivanju znanja usmjerenost ka radu, kola treba da ima jasna i djeci poznata pravila u vezi sa meusobnim odnosima i ponaanjem, i da se nastoje ta pravila potovati, odnos izmeu uenika i nastavnika treba da je poten i pravedan, da su prostorna i vremenska organizacija kole prilagoeni potrebama uenika, to se tie odnosa meu uenicima velike kole su nepovoljnije kada je to u pitanju od malih kola, veliki broj uenika u razredu, takoer, je nepovoljan, kao i skuen prostor u uionicama, hodnicima, kolskim dvoritima, da vlada dobra radna disciplina i atmosfera u koli, zainteresiranost kole i nstavnika za meusobne odnose uenika i spremnost da se uenicima pomogne u izgraivanju dobrih odnosa, provoenje raznih programa, kao npr. umijee ivljenja, da pomognu usvojiti vjetine koje e pomoi da se uenici lake nose sa rizicima savremenog ivota i oblikuju svoje stavove ( UNICEF-ovi materijali, 2003 ), formiranje servisa za podrku djeci nad kojom se vri ili je vreno nasilje. Nastavnici za vrijeme odmora treba da deuraju u dvoritu ili drugim prostorijama gdje borave uenici i da paljivo promatraju uenike, kako bi mogli reagovati na svaku pojavu konflikta i nasilnog ponaanja. Potrebno je da se kod svih nastavnika u koli razvije osjetljivost na nasilje meu uenicima i svijesti o tome da je potrebno pomoi djetetu i zaustaviti nasilje. U preventivne mjere spada i organizovanje saradnikih akcija meu uenicima, gdje bi bila ukljuena i djeca sklona napadanju ostalih uenika. ( Tomi, ehovi i Hatibovi, 2005, str. 64) Drutvo nudi djeci slabu zatitu od nasilja i djeca nisu sigurna da ih bilo ko, pa i roditelji, mogu zatititi od nasilja pojedinih vrnjaka. Naalost, ni sami roditelji ne vide znaajne mogunosti u pogledu zatite svoje djece. Na nasilje treba reagirati odmah, bez obzira koji je stepan i vid nasilja. Neophodno je 48

Pedagogija i psihologija

sagledati specifinost svakog sluaja, jer je za svako dijete koje doivljava nasilje teko, ma o kojem obliku i stepenu nasilja se radilo. Da bi se na nasilje reagiralo, neophodno ga je prepoznati na vrijeme i znati kome se i na koji nain obratiti. Kada se u koli pojavi nasilje meu uenicima, primjenjuje se program Krizne intervencije koji se sastoji od nekoliko nivoa (prema Tomi, ehovi i Hatibovi, 2005, a prema Miklju Kos, 2002): sistemski pristup na nivou cijele kole ukljuuje informiranje, raspravljanje, zajedniko traenje rjeenja od strane kolektiva kole, ali ukljuuje i praktine intervencije kao to su povean nadzor uitelja nad uenicima, jasno postavljena pravila u pogledu ponaanja, dosljedno izvoenje kazne; razredni pristup odnosi se na to da sa uenicima treba razgovarati o proganjanju koje se dogaa, kao i o tome ta se u ostalim razredima desilo, jer djeca znaju ta se dogaa u njihovoj koli; na razrednom sastanku treba informirati o pojavi, u raspravi neka djeca kau svoje stavove, neka raspravljaju o ponaanju i ulozi proganjaa; individualni prsitup podrazumijeva da rtva mora osjetiti podrku i zatitu od strane svog uitelja koji treba da podri dijete svojim razumijevanjem, treba da mu pomogne savjetima kako razviti strategije sprjeavanja pojave i savladavanja situacije; znai, individualne intervencije ukljuuju razgovore sa progonjenim uenicima i njihovim roditeljima, te razgovore sa zlostavljaima i njihovim roditeljima, a prva i osnovna intervencija jeste osigurati sigurnost djetetu i sprijeiti daljnje maltretiranje; saradnja sa roditeljima podrazumijeva da svi roditelji moraju biti upoznati sa konkretnim primjerima proganjanja i pozvani na suradnju; partnerska saradnja sa roditeljima je nuna za zatitu djeteta, a roditelji trebaju da razgovaraju o proganjanju sa svojom djecom kod kue, treba da daju svoje prijedloge kako sprijeiti pojavu nasilja; vano je, takoer, objasniti roditeljima ta mogu oekivati od kole ako se desi da su njihova djeca rtve ili da su njihova djeca zlostavljai.

49

METOD Cilj istraivanja je utvrditi prisutnost nasilja meu uenicima osnovne kole, te koji vidovi nasilja se susreu meu uenicima, ko su najee rtve nasilja, a ko su zlostavljai i utvrdi koje su to preporuke u prevenciji, smanjenju i otklanjanju ovog problema. U ovom istraivanju koriene su sljedee metode: metod teorijske analize, Serwey metod i deskriptivni metod. Za prikupljanje podataka u ovom istraivanju koriten je anketni upitnik za uenike, a tehnika anketiranje. Uzorak ispitanika sainjavali su uenici osnovne kole ''Vuk Stefanovi Karadi'' u Doboju. Uzorak sainjava 100 ispitanika, ispitanici su uenici VI, VII, VIII i IX razreda, dobi od 10 do 15 godina. U VI razredu ispitano je 23 ispitanika, od toga je 7 mukog spola i 14 enskog spola, uspjeh tri ispitanika je dobar (3), 7 njih ima vrlodobar (4) uspjeh i njih 13 ima odlian (5) uspjeh. to se tie VII razreda ispitano je 12 ispitanika enskog spola, a 11 ispitanika mukog spola, sa uspjehom dobar (3) ima ih 6, vrlodobar (4) 10 ispitanika, a 7 ispitanika sa odlinim (5) uspjehom. U VIII razredu ispitano je 27 ispitanika, 14 mukog i 12 ispitanika enskog spola, i jedan ispitanik se nije izjasnio kada je u pitanju spol. Od ukupno 27 ispitanika sa odlinim (5) uspjehom ima ih 8, sa vrlodobrim (4) takoer 8, sa dobrim (3) 7 ispitanika, a 4 ispitanika se nisu izjasnila kada je u pitanju kolski uspjeh. I na kraju, u IX razredu ispitano je 27 uenika, od toga njih 13 mukog, a 14 enskog roda. to se tie kolskog uspjeha, odlinih (5) ima 12 ispitanika, vrlodobrih (4) 4 ispitanika, dobrih (3) 9 i dovoljnih (2) 2 ispitanika. Veina ispitanika dolazi iz Doboja. REZULTATI ISTRAIVANJA Ispitanici smatraju da je prisutno nasilje meu uenicima osnovne kole. 54,00% uenika smatra da je nasilje prisutno, 18,00% ispitanika smatra da nasilje nije prisutno i 28,00% ispitanika se izjasnilo sa moda. Da bi smo saznali da li su miljenja uenika statistiki znaajna ili su sluajna, izraunali smo X2 test. Dobivena vrijednost X2 testa je 20,72. Uz dva stupnja slobode na nivou znaajnosti od 0,05 granina vrijednost X2 je 5,991. S obzirom na injenicu da je dobiveni hi-kvadrat vei od granine vrijednosti, zakljuujemo da postoji statistiki znaajna razlika izmeu dobivenih i oekivanih 50

Pedagogija i psihologija

frekvencija, te se prisutnost nasilja moe smatrati statistiki znaajnim, a ne sluajnim. 47% ispitanika smatra da je najei oblik nasilja fiziko nasilje, 11, 86% ispitanika smatra da je najei oblik psihiko nasilje, 26, 80% ispitanika se odluilo za moralno nasilje, 5, 67% uenika smatra da se materijalno nasilje najee javlja, i 10, 31% ispitanika smatra da je seksualno zlostavljanje najee prisutno.

80 60 40 20 0

Fiziko nasilje Psihiko nasilje Verbalno nasilje Moralno nasilje Materijalno nasilje Seksualno nasilje

Grafikon 1: Prisustvo raliitih oblika nasilja X2 iznosi 116,22. Kada smo dobiveni X2 oitali na 5 stupnju slobode, vidjeli smo da je njegova vrijednost statistiki znaajna, odnosno da pojava nije sluajna. Ispitanici smatraju da je nasilje vie prisutno meu djeacima, 81,00% ispitanika se slae sa ovom tvrdnjom, 3,00% ispitanika smatra da je nasilje vie prisutno meu djevojicama i 16,00% ispitanika smatra da je nasilje jednako zastupljeno meu djeacima i djevojicama.
90 80 70 60 50 40 30 20 10 0

Djeacima Djevojicama Podjednako

Grafikon 2: Prisustvo nasilja meu djeacima i djevojicama 51

Hi-kvadrat iznosi 104,79. Kad smo dobiveni X2 oitali na drugo stupnju slobode, vidjeli smo da je njegova vrijednost znatno iznad naznaene, na osnovu toga moemo zakljuiti da je dobiveni X2 znaajan. 27,33% ispitanika smatra da su najee rtve zlostavljanja uenici koji su fiziki nejaki, 19,88% uenika misli da su najee izloeni zlostavljanju uenici koji su plaljivi, osjetljivi i mirni, 6,83% ispitanika smatra da su rtve zlostavljanja uenici koji su usamljeni, zatim djeca manjinskih grupa, i isto toliko ispitanika smatra da su to neomiljena djeca, 6,21% smatra da su to djeca sa nedostatkom samopouzdanja, 1,86% ispitanika misli da su to nesamostalna i prezatiena djeca, 13,00% smatra da su rtve zlostavljanja djeca drugaijeg izgleda i 25,53% uenika smatra da su to djeca koja izazivaju i provociraju napadae.
Fiziki nejaki

50 40 30 20 10 0

Plaljivi,osjetljivi,mirni Usamljena djeca Djeca sa nedostatkom samopouzdanja Nesamostalna i prezatiena djeca Djeca manjinskig grupa Djeca drugaijeg izgleda Neomiljena djeca Djeca koja izazivaju i provociraju napadae

Grafikon 3: Ko su rtve nasilja? Dobivena vrijednost X2 je 87,4. Uz osam stupnjeva slobode na nivou znaajnosti od 0,05 granina vrijednost hi-kvadrat testa iznosi 15,5. S obziromna to da je dobiveni X2 vei od granine vrijednosti zakljuujemo da su odgovori uenika statistiki znaajni.

52

Pedagogija i psihologija

35,53% ispitanika smatra da su zlostavljai uenici koji su tjelesno snaniji, 25,00% uenika smatra da su to uenici koji su prkosni, drski i agresivni.
Tjelesno snaniji

60 50 40 30 20 10 0
Srednjokolci

Djeca koja imaju potrebu za prevlau i podinjavanjem ostalih uenika Impulzivni i razdraljivi Uenici koji ne podnose neuspjeh Djeca koja se oteano prilagoavaju pravilima Uenici koji su prkosni, drski i agresivni Djeca koja nisu straljiva

Grafikon 4: Ko su nasilnici? Budui da dobiveni X2 test iznosi 121,57, te da je statistiki znaajan, zakljuujemo da odgovori uenika nisu sluajni. 36,00% uenika reklo da esto razgovaraju sa svojim nastavnicima i roditeljima o ovom problemu, 45,00% ispitanika ponekad razgovara sa nastavnicima i roditeljima o ovoj temi, a 18,00% uenika nikako ne razgovara o ovom problemu. 1% ispitanika se nije izjasnilo o ovom pitanju.

53

60 40 20 0 esto Ponekad Nikad Nikad Ponekad esto

esto Ponekad Nikad

Grafikon 5: Uestalost razgovora o nasilju s roditeljima i nastavnicima Vrijednost X2 je 11,45. Uz dva stupnja slobode na nivou znaajnosti od 0,05 granina vrijednost hi-kvadrat testa iznosi 5,991. S obzirom na to da je dobiveni X2 vei od granine vrijednosti koju oekujemo na drugom stupnju slobode na nivou znaajnosti od 0,05, zakljuujemo da postoji statistiki znaajna razlika izmeu dobivenih i oekivanih frekvencija, te se odgovori uenika smatraju statistiki znaajnim. 32,00% ispitanika razgovara o nasilju i posljedicama nasilja sa svojim nastavnicima, 58,00% ispitanika ponekad razgovara o ovoj temi sa nastavnicima, a 10,00% uenika nikad ne razgovara o nasilju sa nastavnicima.
60 50 40 30 20 10 0 esto Ponekad Nikad esto Ponekad Nikad

Grafikon 6: Uestalost razgovora sa nastavnicima o nasilju Dobivena vrijednost X2 je 34,64. Uz dva stupnja slobode na nivou znaajnosti od 0,05 granina vrijednost hi-kvadrat testa

54

Pedagogija i psihologija

iznosi 5,991. Obzirom da je dobiveni X2 vei od granine vrijednosti, zakljuujemo da postoji statistiki znaajna razlika izmeu dobivenih i oekivanih frekvencija, te se odgovori ispitanika mogu smatrati statistiki znaajnim. 26,67% uenika ne obraa panju kada ih neko zadirkuje, 20,61% pokuava problem rijeiti na prijateljski nain, dok ni jedan ispitanik ne reagira neodlaskom u kolu.
50 45 40 35 30 25 20 15

Ne bojim se Kaem prijatelju alim se roditeljima Obratim se nastavnicima Ne idem u kolu Potuem se Udarim ga/nju Pobjegnem

10 5 0

Pokuavam na prijateljski nain rijeiti problem Ne obraam panju

Grafikon 7: Reakcija uenika na zadirkivanje Budui da dobiveni X2 iznosi 121,36, te da je statistiki znaajan, zakljuujemo da odgovori naih ispitanika nisu sluajni. 32,00% uenika esto se plai da prijavi nasilje ili da govori o njemu, 58,00% ispitanika se ponekad plai, i 10,00% ispitanika se nikada ne plae da govore o nasilju ili da ga prijave.
70 60 50 40 30 20 10 0 Nikad Ponekad esto

Grafikon 8: Stavovi uenika o strahu od prijavljivanja nasilja 55

Dobivena vrijednost X2 je 24,08. Uz dva stupnja slobode na nivou znaajnosti od 0,05 granina vrijednost X2 je 5,991. S obzirom na to da je dobiveni hi-kvadrat vei od granine vrijednosti, zakljuujemo da su odgovori statistiki znaajni i nisu sluajni. 44,19% ispitanika bi se obratilo roditeljima za pomo, 17, 83% nastavnicima, 4,65% policiji, 20,16% prijateljima, 1,55 % direktoru, isto toliko nekome od starijih, 3,10% bratu ili sestri, i 0,77% pedagogu i isti broj ispitanika se ne bi nikome obratio. 5,43% ispitanika se nisu izjasnili kada je rije o ovome pitanju.
60 50 40 30 20 10 0 Roditeljima Nastavnicima Policiji Prijatelju Direktoru Bratu ili sestri Pedagogu Nekom od starijih Nikome

Grafikon 9: Kome bi se obratili za pomo? Izraunata vrijednost X2 testa je 222,18. S obzirom da je dobiveni X2 vei od granine vrijednosti, zakljuujemo da postoji statistiki znaajna razlika izmeu dobivenih i oekivanih frekvencija, te se odgovori uenika mogu smatrati statistiki znaajnim. Uenici najee kao mjeru za suzbijanje i smanjenje nasilja najee predlau da se uvedu kazne, 27,00% ispitanika, 23,00% ispitanika predlae da se nasilnici izbace iz kole, 11,00% smatra da nastavnici, roditelji ili neko drugi od starijih treba da razgovara sa nasilnicima.

56

Pedagogija i psihologija
Ne znam ili se nisu izjasnili o ovom pitanju Da se organizuju posebna predavanja na ovu tem u Da se obezbjedi bolja saradnja sa uenicim a Postaviti kam ere u koli Prom jeniti sistem obrazovanja Obratiti se nekom starijem za pom o Postaviti policiju pred kolu ili osiguranje Uvesti m aloljetne zatvore Uvesti kazne Izbaciti nasilnike iz kole Obratiti se direw ktoru

30 25 20 15 10 5 0

Grafikon 10: Prijednozi mjera za suzbijanje nasilja Dobivena vrijednost X2 je 116,79. Uz jedanaest stupnjeva slobode na nivou znaajnosti od 0,05 granina vrijednost X2 je 19,7. S obzirom na to da je dobiveni hi-kvadrat vei od granine vrijednosti, zakljuujemo da postoji statistiki znaajna razlika izmeu dobivenih i oekivanih frekvencija, te se odgovori na ovo pitanje smatraju statistiki znaajnim, a ne sluajnim. ZAKLJUAK Nasilje je prisutno meu uenicima osnovne kole i postoje razliiti oblici nasilja meu uenicima. 63% ispitanika smatra da se fiziko nasilje javlja kao najei oblik nasilja, 23% ispitanika smatra da je najvie zastupljeno psihiko nasilje, 52% ispitanika smatra da je to moralno nasilje, 11% da je materijalno, i na kraju 20% smatra da se najee javlja seksualno zlostavljanje. Pretpostavka da postoji spolna razlika u nasilnitvu meu uenicima osnovne kole je potvrena, jer je 81% ispitanika odgovorilo da su djeaci vie skloni nasilju, 3% je odgovorilo da su to djevojice, a 16% je odgovorilo da je nasilje podjednako prisutno meu uenicima. 44% uenika smatra da su najee rtve zlostavljanja djeca koja su fiziki nejaka, a 54% ispitanika je odgovorilo da su najee zlostavljai uenici koji su tjelesno snaniji.

57

Na pitanje da li sa svojim roditeljima i nastavnicima razgovaraju o ovom problemu 36% uenika je reklo da esto razgovaraju o ovom problemu, 45% ispitanika je reklo ponekad, a 18% ispitanika je odgovorilo da nikada ne razgovaraju sa nastavnicima i roditeljima o ovom problemu. Oslanjajui se na ove rezultate, moemo rei da je naa podhipoteza potvrena. 44,19% ispitanika je odgovorilo da se obrate roditeljima kada ih neko zadirkuje. Na pitanje da li se plae da prijave nasilje ili da govore o njemu 56% ispitanika je reklo da se nikada ne plae, a na pitanje da li se stide da govore o nasilju 51% uenika je odgovorilo da se ne stide. Na osnovu ovih podataka moemo zakljuiti da naa peta podhipoteza nije potvrena, znai uenici su se obraali za pomo i ne postoji strah i stid da se govori o tome. Kao prijedlog za smanjenje i otklanjanje nasilja 27% ispitanika je predloilo da su uvedu kazne za zlostavljae, 23% ispitanika je reklo da se trebaju izbaciti iz kole uenici koji vre nasilje, 11% ispitanika predlae da se vode razgovori sa nasilnim uenicima od strane roditelja, nastavnika, pedagoga i sl. Mali broj uenika ili 4% predlae da se postavi osiguranje ili policija pred kolu kako bi regulirala nasilnitvo, dok 3% ispitanika smatra da se treba obratiti direktoru i isti broj smatra da treba organizirati posebna predavanja i radionice na ovu temu. Iz ovog proizilazi da je nasilje prisutno meu uenicima osnovne kole, da je najei vid nasilja fiziko nasilje, i to da su najvie zastupljene mehanike povrede. Kako su pokazala dosadanja istraivanja, a takoer, je potvreno i ovim istraivanjem, spolna razlika je prisutna u nasilnitvu, i djeaci su skloniji nasilju vie od djevojica. Ono to je zanimljivo, a to se pokazalo u ovom istraivanju je to da su uenici na pitanje zato te drugi zadirkuju veinom odgovarali da ih niko ne zadirkuje, meutim, na naredno pitanje u kojem se trai da oznae koje su im se stvari dogaale, veina uenika je doivjela neku od ponuenih stvari, kao npr. netko ti je govorio rune rijei, neko te gurnuo ili udario i sl. Postavlja se pitanje zbog ega je to tako. Moda uenici ne mogu da prepoznaju sve vidove nasilja ili im se dogaaju rijetko u ivotu pa smatraju da to nije jedan od vidova nasilja. Jasno je da ovaj problem zahtijeva veliku pozornost i neophodno je da se vie posvetimo ovoj problematici kako bismo poradili na mjerama za smanjenje i suzbijenje nasilja meu unicima, jer je u posljednjih nekoliko godina postao ozbiljan problem i zahtijeva punu panju svih nas. 58

Pedagogija i psihologija

LITERATURA Aronson, E., Wilson, T. D., i Akert, R. M. (2002). Social Psychology. NJ: Prentice Hall, Upper Saddle River. Bagi, D. i Palaek, M. (2003). Problem nasilja nad djecom u Hrvatskoj, arhiv agencije PULS. Baldry, A. C. (2003). Bullying in schools and exposure to domestic violence. Child Abuse and Neglect. Bili, V. i Karlovi, A. (2004). Nasilje meu djecom. Zagreb: Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba. Bonnie, M. Obraen materijal iz National Clearinghouse na temu Zlostavljanje i zanemarivanje. Elez, K. (2003). Nasilnitvo i samopoimanje djece osnovnokolske dobi. Diplomski rad. Zagreb: Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Erdley, C. A., i Asher, S. R. (1998). Linkages between children's beliefs about the legitimacy of aggression and their behavior. Social Development. Miklju Kos, A. (2002). Dobrovoljni rad u koli. Graanica: Drutvo za psihosocijalnu pomo i razvijanje dobrovoljnog rada '' Osmjeh'' . Olweus, D. (1998). Nasilje meu djecom u koli: to znamo i to moemo uiniti. Zagreb: kolska knjiga. Petz, B. (1997). Osnovne statistike metode za nematematiare. Jastrebarsko: Naklada Slap. Puhovski, S. (2002). Validacija upitnika o emocionalnom zlostavljanju. Diplomski rad. Zagreb: Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. ati, R. (2003). Porodina pedagogija. Zenica: Pedagoko fakultet u Zenici. Rigby, K, Cox, I i Black, G. (1997). Cooperativeness and bully / victim problems among australian schoolchildren. The Journal of Social Psychology. Salmivalli, C., Kaukiainen, A. i Lagerspetz, K. (2000). Aggression and sociometric status among peers: Do gender and type of aggression matter. Scandinavian Journal of Psychology. Selimovi, E. (2001). Opa psihologija. Fojnica. Tomi, R. i Osmi, I. (2005). Didaktika. Tuzla: Pedagoki fakultet Zenica. Tomi, R., ehovi, M. I Hatibovi, . ( 2005). Prisutnost zlostavljanja meu djecom i mladima. Tuzla: Denfas.

59

Vasta, R, Haith, M. M i Miller, S. A. (1998). Djeija psihologija. Zagreb: Naklada Slap. uul, M. (1989). Agresivno ponaanje: psihologijska analiza. Zagreb: Radna zajednica Republike konferencije Saveza socijalistike omladine Hrvatske.

Summary Frequent appearance between pupils in primary school is violence. What is violence? The violence is not a game, or school subject , it's a big problem of modern world. On base of pedagogical psychological and metodological didactical knowledge and research we tried to introduce, examine, affirm and analyse is there violence between pupils, which model of violence we have, which pupils are victims of violence, do teachers and parents do anything to stop violence, who tyrants are and is there exist any kind of sexual difference when we are talking about violence. For collecting data we used questionnaire which had twentifour questions. We tested pupils of VI, VII, VIII and IX class of primary school '' Vuk Stefanovi Karadi '' in Doboj. We have tested onehundred pupils. Pupils where 10-15 years old. The results of research affirm hypothesis of work, that the violence between pupils in primary school exist. Key words: pupils, violence, primary school, victims of violence

60

Pedagogija i psihologija

Amer aro

STAVOVI NASTAVNIKA OPINE TEANJ O DAROVITIM UENICIMA

Saetak Cilj rada je ispitati stavove nastavnika o darovitim uenicima i njihovoj edukaciji, odnosno miljenje nastavnika o zastupljenosti darovitosti, vrstama darovitosti koje preovladavaju kod uenika, vidovima rada sa darovitim uenicima, miljenje nastavnika o potrebi kole za specijalnim edukacijskim programima, te stavove nastavnika o znaaju darovitih uenika za drutvo u cjelini. Istraivanjem je obuhvaeno 115 nastavnika iz 5 osnovnih kola Opine Teanj. Primijenjen je sociodemografski upitnik, i Gagne-Nadeau skala miljenja nastavnika o darovitim i njihovoj edukaciji. Na osnovu dobivenih rezultata utvreno je da se veina nastavnika susree sa darovitim uenicima, te imaju pozitivno miljenje o potrebama kole za specijalnim edukacijskim programima za darovite uenike. Kada su u pitanju vidovi rada sa darovitim uenicima, nastavnici imaju negativan stav prema homogenom grupiranju, kolskoj akceleraciji, te ostajanju darovitih uenika u redovnim odjeljenjima. Rezultati ukazuju i na pozitivan stav nastavnika prema darovitim uenicima, koji se smatraju vrijednim resursima za drutvo u cjelini. Kljune rijei: darovitost, identifikacija darovitih, oblici rada sa darovitim, vidovi darovitosti

UVOD Svjedoci smo vremena u kome stalno dolazi do reformi u kolstvu. Razliite se promjene uvode, a najvie za djecu koja imaju tekoe u uenju. Ve due vrijeme najmanje se panje posveuje darovitim uenicima. Pojam darovitosti je veoma sloene prirode, te brojni autori razliito definiraju darovitost. Takoer se darovitost ispoljava u razliitim vidovima, te je skoro svaki uenik dobar u odreenom podruju. U naim kolskim sistemima se ne vri nikakva identifikacija darovitih uenika. Takoer, nema ni posebnih programa rada sa ovim uenicima. Nastava je prilagoena prosjenom ueniku, te se daroviti

61

uenici nalaze u nezavidnom poloaju. Jedini nain na koji bi daroviti mogli pokazati svoj talenat je u vannastavnim aktivnostima. Druvo u cjelini, takoer, ne vodi rauna o darovitim uenicima. Edukacija darovitih postaje sve znaajnije pitanje u psiholokoj i pedagokoj teoriji i praksi. U nedaekvatnoj brizi o darovitim uenicima, dolazi do niza posljedica kako po razvoj darovitog djeteta tako i po razvoj drutva u cjelini. Problemu edukacije darovitih treba pristupiti to ozbiljnije, u emu mnogo mogu doprinijeti nastavnici, koji trebaju da otkriju darovite uenike u razredu i da podstiu njihov razvojni put, tj. da znaju odgovoriti na njihove potrebe, kako bi im pomogli da postanu produktivni lanovi drutva. Ne treba se zaboraviti ni utjecaj porodice kao vanog agensa socijalizacije, to uveliko moe pomoi u radu nastavnicima sa darovitim uenicima. Ako bi se posvetila panja od roditelja, nastavnika i drutva u cjelini daroviti uenici bi mogli dobiti mjesto koje im u drutvu pripada. U razvijenijim drutvima posebna panja se posveuje darovitim uenicima, te se investira u njihov razvoj. TEORIJSKO RAZMATRANJE PROBLEMA Definiranje darovitosti U teoriji o darovitosti i darovitim, postoje neka neslaganja meu autorima kada je u pitanju terminologija. Razliiti autori koriste razliite termine za darovitost. Rije je o sljedeim terminima koji se esto koriste kao sinonimi: nadprosjenost, nadarenost, obdarenost, genijalnost, talentiranost. Najei sinonim za darovitost je nadarenost. Ovaj termin koriste Koren (1989), kao i udina-Obradovi u istoimenom djelu. Meutim, razlike izmeu termina nadarenost i darovitost postoje u tome to prvi termin moe imati pasivan prizvuk, u smislu da je pojedinac dobio neke natprosjene sposobnosti (Furlan, 1988), dok je u sluaju darovitog pojedinca mogue oekivati neka postignua, takorei darove, to znai da je daroviti pojedinac aktivan i da aktivno koristi svoju nadarenost. udina-Obradovi (1991) smatra da nema jednog ispravnog odgovora na pitanje ta je darovitost (autorica koristi termin nadarenost). Postoje mnogobrojni i razliiti odgovori koji se osvru na vrijeme njenog javljanja, na karakteristike ponaanja ili na predvianje nekog budueg ponaanja, na vrstu ponaanja, na rano javljanje, na veliku produkciju i znaajan doprinos

62

Pedagogija i psihologija

ovjeanstvu. U osnovi raznih shvaanja darovitosti i razliitih njenih definicija jeste pokuaj da se odredi i pronae onaj tajni sastojak, onaj arobni katalizator zbog kojeg se razlikuje dobro obrazovan inovnik od stvaraoca novih ideja, tehniki savreno vjet obrtnik od umjetnika s novim vidicima, marljiv sakuplja podataka od konstruktora njihove jo neviene smislene cjeline. Ovo traganje za tajnim sastojkom dovelo je do shvaanja darovitosti kao ope intelektualne sposobnosti, ope kreativne sposobnosti, produktivno-kreativne i specifine sposobnosti, sposobnosti upotrebe misaonih procesa, te kao podruno-specifine inteligencije i kreativnosti. (udina-Obradovi, 1991) Koren (1989) navodi da je darovitost (autor koristi termin nadarenost) svojevrstan sklop osobina na osnovu kojih je pojedinac u jednome ili vie podruja ljudskih djelatnosti sposoban trajno postizati izrazito visok natprosjean uradak. Furlan (1988) smatra da darovitost podrazumijeva opu ili specifinu visoko razvijenu sposobnost koja omoguava iznadprosjean uinak u odreenom podruju ili vie podruja. Moe se vidjeti da postoji vie naina definiranja darovitosti, ali sveobuhvatne definicije nema. Takoer, u teorijama inteligencije spominju se i raziita podruja darovitosti, te kako ih razvijati. Podruja darovitosti Ve je spomenuto da su vrlo rijetki nadareni pojedinci ija se nadarenost protee na sve oblasti ljudske djelatnosti. Oni se najee istiu u jednome, a samo ponekad na nekoliko razliitih podruja. Dosada su izraene razliite klasifikacije tih podruja, ali se ini da je za praktine potrebe najpovoljnija ona koja dijeli nadareneost prema sposobnostima na est podruja: 1. nadarenost u opim intelektualnim sposobnostima, 2. nadarenost u stvaralakim (kreativnim) sposobnostima, 3. nadarenost u specifinim kolskim sposobnostima, 4. nadarenost u socijalnim i rukovodnim sposobnostima, 5. nadarenost u umjetnikim sposobnostima, 6. nadarenost u psihomotornim sposobnostima. Svako navedeno pdruje ima neke dominantne karakteristike koje mu daju odreeni identitet, ali pojedine su karakteristike zajednike za vie podruja. (Koren, 1989)

63

Na slici br.2. su prikazane osobine pojedinih vrtsta darovitosti.

Slika 2: Podruja darovitosti (preuzeto iz Koren, 1989, str.16) Ova podjela na est podruja nadarenosti uobiajena je u novijoj znanstvenoj i strunoj literaturi, te daje mogunost da se uspostave specifini identifikacijski postupci i usporedni edukativni tretmani kojima e se obuhvatiti cijeli spektar podruja potencijalne nadarenosti. Zbog toga pri uspostavljanju koherentnih sistema podrke nadarenima treba uzeti u obzir raspon nadarenosti u njegovom totalitetu. Kako je vidljivo, u ovoj su klasifikaciji podruja nadarenosti imenovana prema dominantninm sposobnostima koje su osnova za ispoljavanje odreenog tipa nadarenosti. No, pritom se sposobnosti ne shvaaju u smislu konstruktivnih elemenata intelekta, utvrenih faktorskom analizom ve kao operativno definirane psiholoke kategorije koje osim kognitivnih, sadre i mnogo konativno-motivativne komponente. Treba imati na umu injenicu da pri svrstavanju nadarenih uenika u odreena podruja, oblasti, tipove i sline kategorije postoje velika ogranienja jer bogatstvo pojavnih oblika darovitosti

64

Pedagogija i psihologija

prelazi te granice pa je, osim u iznimnim sluajevima, takvog konkretnog uenika teko svrstati bez ostatka u neku od imenovanih kategorija. Iz toga proizilazi da takve klasifikacijske liste treba shvatiti vie kao sistematizirane i teoretski orijentirane, a u praktinim se identifikacijskim postupcima pri kategorizaciji pojedinaca valja pridravati principa dominantne, a ne iskljuive pripadnosti odreenom tipu nadarenosti. (Koren, 1989) Veoma je teko odrediti podruje darovitosti, te stoga treba biti oprezan i ne donositi zakljuke na osnovu jedne informacije. Uloga nastavnika u identifikaciji darovitih uenika kola u najirem smislu rijei (osnovna, srednja, via, fakultet) mjesto je gdje se odvija kontinuiran proces otkrivanja i identificiranja darovite djece i omladine. Odmah valja rei da dominantnu poziciju ima osnovna kola, ali taj proces mora biti prisutan i na svim viim razinama, bilo zbog toga to je na nekom niem stupnju proputena pravovremena i ispravna dijagnoza nekih uenika, bilo to se zbog velikih individualnih razlika u pojavljivanju indikacija darovitost nekih uenika takvi znakovi i ponaanja oituju tek u kasnijoj dobi. Kako identifikacija nadarenih uenika nije sama sebi cilj ve ima svoju jasnu pragmatinu komponentu (a to je edukativna podrka razvoja onih potencijalnih sposobnosti i osobina nekog uenika koje mu omoguuju da u odreenom podruju postane i manifestno darovit), postupak identifikacije i odgovarajui edukativni tretman stapaju se u jedinstven proces, odnosno proimaju se i fazno izmjenjuju. (Koren, 1989) B. Klark (1979) je u svom istraivanju nala da vaspitai i nastavnici mogu biti veoma uspjeni u procjeni sposobnosti osobina linosti darovite i talentirane djece i uenika. Ona navodi najee indikatore u ponaanju djece koji mogu biti lako zapaeni od strane vaspitaa i nastavnika koji se interesiraju za to i dobro poznaju sposobnosti i osobine linosti darovitih. To su sljedei indikatori: posjeduju samodisciplinu i nezavisnost, postavljaju mnoga pitanja, pokuavaju da urade zadatke na neuobiajen i imaginativan nain, imaju mnogo informacija o razliitim stvarima,

65

 ele da otkriju kako se neto deava ili kako stvari funkcioniraju, kritikuju druge za glupe ideje, ponekad vole da budu sami i dosadno im je ako nita ne rade, imaju esto dnevna sanjarenja, posjeduju smisao za humor i pokazuju lakou razumijevanja, vole rjeavati probleme i zagonetke, obino imaju vlastite ideje o tome kako treba da bude neto uraeno, otporni su na pritisak grupe i sudjeluju i zauzimaju vlastite stavove, neovisni su u miljenju, posjeduju visok stepen razvijenosti divergentnog miljenja, imaju snanije motivacije i posjeduju vea opa znanja u odnosu na svoje vrnjake. (Stojakovi, 2006 str.355) Kada se radi o uenicima, dobri nastavnici brzo otkrivaju uenike koji brzo ue. Dobri nastavnici redovno zapaaju da darovita djeca pokazuju postojanost u naporu kao i sposobnost za dugu i duboku koncentraciju. Darovita djeca mogu da slijede upustva nastavnika i da rade samostalno. Oni imaju dobro pamenje i sposobnost da zadre injenice bez mnogo ponavljanja. Ova djeca su obdarena intelektualnom radoznalou i postavljaju mnoga pitanja. Najvei broj obdarene djece pokazuje i neobian stepen orginalnosti i matovitosti. Darovita djeca imaju sposobnost da primijene obavjetenje, injenicu i da je stvaralaki koriste u novim situacijama. Meutim, prilikom procjenjivanja sposobnosti djece i uenika, vaspitai i nastavnici mogu da nesvjesno zavedeni djetetovom sposobnou da pamti, zatim njegovim izgledom, prijatnom ili neprijatnom spoljanou, njegovim lakim ili tekim izraavanjem, a esto i njegovim linim svojstvima, kao to su poslunost, uzornost itd. Postoji tendencija da se precjeni priljivo, prijatno dijete koje ima dobar rjenik i raspolae velikim brojem informacija, a koje su najee rezultat dobrih porodinih uslova. S druge strane, neka veoma inteligentna djeca mogu da budu podcijenjena ako su mirna i povuena, ako ne sarauju sa svojim vrnjacima, ako ne postiu odgovarajui uspjeh u koli, ako su neprijatna ili ako imaju slabe radne navike. Darovitost, kao

66

Pedagogija i psihologija

dinamian proces pokazuje se na razliite naine, pa Roulendes skree panju na neke od njih: 1. Zvijezda koja gubi sjaj- rani razvoj neke djece koji daje utisak da ih moemo smatrati darovitim, a kasnije postepeno ili naglo, gube povoljan poetak koji su pokazali, 2. Grupa djece koja vrlo rano pokazuju darovitost u posebnom pravcu: muzici, likovnoj oblasti dok su u drugim oblastima prosjeni, 3. Dijete moe izgledati sposobno ali ne i darovito u ranim godinama, a zatim iznenada manifestira jedan ili vie talenata do stepena koji daje osnovu da ga smatramao darovitim, 4. Grupa koju ine djeca koja su obdarena u irokom opsegu, ali imaju neku slijepu mrlju tj. slabosti ili tekoe u jednoj oblasti ili pravcu. Pouzdana identifikacija darovitih zahtijeva primjenu standardiziranih testova opih i specijalnih sposobnosti. (orevi, 2005) Nastavnici imaju mogunost svakodnevnog praenja razvoja darovitosti, te ako su struno osposobljeni mogu pomoi uenicima da svoj talenat za odreeno podruje razviju do maksimuma. Vidovi rada s darovitim uenicima Kao to se razvijala psiholoka i pedagoka teorija i praksa, tako su se razvijala i upotpunjavala saznanja o tome na koji nain se putem nastave moe obezbijediti optimalni razvoj darovitih i najsposobnijih uenika. Do danas su u praksi provjereni ili se jo provjeravaju raznorazni oblici rada za podsticanje darovitosti i kreativnosti kao to su homogeno grupiranje, kolska akceleracija ili ubrzano napredovanje, obogaeni programi i slino. Homogeno grupisanje Homogeno grupiranje uzima u obzir sljedee injenice: daroviti i kreativni pojedinci se kao grupa u mnogim svojstvima i osobinama linosti razlikuju od ostalih uenika, te im treba omoguiti i poseban tretman sa odgovarajuim programima, na taj nain bolje se zadovoljavaju individualne potrebe za traganjem i istraivanjem kod intelektualno darovite djece. 67

Meutim, dosadanja praksa istakla je i niz nedostataka ovakvog naina rada sa darovitim i kreativnim grupama i pojedincima: Darovitost i kretivnost preteno su samo jedan aspekt razvoja darovitog uenika ili djeteta i uglavnom se odnose na intelektualni razvoj, meutim, u drugim aspektima svoga razvoja (emocionalnom, socijalnom, fizikom itd) takva djeca i uenici su jo uvijek blii veinskoj populaciji svojih vrnjaka, te bi izdvajanje iz te populacije imalo vie tete nego koristi. Veoma nepovoljno djeluju i tzv. psiholoke barijere koje se sastoje i u tome da takva djeca tim posebnim izdvajanjem postaju svjesna oekivanja drugih, to ih jo vie inhibira u razvoju i radu. Tu postoji strah od odgovornosti da nee moi postii ono to se od njih oekuje i to jo vie blokira cjelokupan njihov razvoj. Homogeno grupiranje je, takoer, nepovoljno i za prosjene, tj. veinu, jer su na taj nain lieni stimulacije koja dolazi od ideja i rada darovite djece, ako su ona odvojena u posebna odjeljenja. Daroviti uenici u homogenim odjeljenjima, takoer, mogu stvoriti loe socijalne odnose i nepovoljnu socioemocionalnu klimu u razredu, a zbog jae konkurencije i takmienja. Izdvajanjem u posebna odjeljenja darovita i kretivna djeca liena su mogunosti da razviju neke socijalne osobine potrebne za svakodnevni ivot i rad sa ostalim lanovima drutva. Takoer se postavlja pitanje da li treba stvarati posebna odjeljenja za darovite, ako jo ni ne postoji pouzdan instrument ni postupci za identificiranje darovite djece. Stvaranjem specijalnih razreda za darovite snmanjuje se mogunost uspjene integracije uenikih interesa i aktivnosti kole u cjelini. (Stojakovi, 2006) S obzirom na injenicu da darovitih uenika ima veoma malo, homogena odjeljenja ili razredi formiraju se sa ireg kolskog podruja. Najei postupak u identifikaciji takvih uenika je primjena nekog standardiziranog individualno-verbalnog testa opih sposobnosti kao to su npr. Bine-Simonova skala. Tako izabrani uenici imaju IQ 120 i vie, a negdje ak 140 i vie.

68

Pedagogija i psihologija

Ovakav nain homogenog grupiranja moe biti povremeno (1 as u toku dana ili sedmice i sl) . Takozvano dugotrajno ili stalno grupiranje javlja se u okviru specijalnih (matematikih, lingvistikih, muzikih, likovnih) odjeljenja i kola, pretpostavlja adekvatnu osnovu za realizaciju posebnih programskih sadraja, te se na taj nain moe dalje i vie ii u susret njihovim potrebama, eljama i interesima. (Golubovi, 2000) Ubrzano napredovanje ili kolska akceleracija Ovaj vid rada omoguuje darovitoj djeci i uenicima bre napredovanje kroz kolski sistem i ubrzano zavravanje odreenog nivoa kole. Smatara se da ovaj vid obuavanja darovitih omoguuje dvostruku prednost, kako za drutvo tako i za pojedinca. Prvo, to je efikasnija racionalizacija sredstava, truda i vremena, i drugo, daroviti pojedinci na taj nain stupaju u svijet rada to je opet od viestruke koristi za drutvo, jer oni i mogu da daju najvie, ako im se obezbijede adekvatni uslovi rada. Najee se navode sljedei nedostaci ovog vida rada u podsticanju darovitosti i kreativnosti putem nastave: 1. ubrzano obuavanje moe da predstavlja ozbiljan problem u podsticanju kvalitetnog savladavanja predvienog nastavnog programa, 2. ovaj vid rada u velikoj mjeri smanjuje i sputava mogunosti darovitih uenika za bavljenje drugim aktivnostima, koje, takoer, mogu biti od znaaja za darovite i stvaralatvo, 3. est je i prigovor da, iako pojedinci u razredu mogu biti u pogledu intelektualne razvijenosti znatno ispred svog uzrasta, oni u drugim aspektima svoje linosti tu prednost ne moraju imati (emocionalni, fiziki, socijalni razvoj). U tim aspektima razvoja oni su blii svom uzrastu, te je stoga i bolje ne odvajati ih od vrnjaka. (Stojakovi, 2006) Obogaeni programi za darovite uenike Tu se darovitim i kreativnim uenicima daje proiren, obogaen program u okviru redovnih nastavnih programa za redovna odjeljenja. Glavni cilj obogaenog programa je da podstakne motivaciju za rad i omogui optimalan razvoj sposobnosti darovitih uenika. Naeno je da je ovaj vid rada

69

pogodan sa niim uzrastima, tj. na nivou opteobrazovne nastave, gdje se vodi rauna i o adekvatnoj individualizaciji nastave. Tu se programi sastavljaju tako to se, pored ostalog, uzimaju u obzir najznaajnije karakteristike uenika, utvrene prije planiranja i izrade programa rada za pojedine kategorije uenika. Treba imati u vidu i da u okviru savremenih modela podsticanja i razvijanja darovitosti i kreativnosti u koli ve preovlauju oni koji su raeni tako da obuhvataju sve kategorije uenika. Navode se i sljedee prednosti takvih modela (model viestrukog talenta, model kreativnog rjeavanja problema, model strukture sposobnosti, modeli heuristikog uenja i slino): takvi modeli najveim dijelom funkcioniraju u razredu na relaciji izmeu nastavnika i uenika, tj. bitna je dobra struna i pedagoka osposobljenost nastavnika, gdje je stvaranje povoljne socioemocionalne klime u razredu za ispoljavanje darovitosti i kreativnosti tu najbitnije, a ne skupa oprema laboratorija, uionica i kabineta, naeno je da identifikacijom, ma koliko ona bila dobro zamiljena i sprovedena, uvijek znatan broj darovitih biva neotkriven. (Stojakovi, 2006) Obogaivanje nastavnih sadraja, prema J. oreviu u obrazovanju darovitih najee se primjenjuje u dva vida: 1. kao stjecanje iskustava u uenju poslije rada u redovnom odjeljenju, 2. kao prilagoavanje nastavnih obaveza za darovite uenike u redovnim heterogenim odjeljenjima. Nekada se za darovite uenike mogu organizirati u odreene dane posebno obogaeni programi koji u sebi sadre posebno izabrane dijelove programskih sadraja odreenih naunih oblasti. Svoja interesovanja i sklonosti daroviti uenici mogu ostvariti putem obogaenih programa u okviru rada raznih drugih institucija i centara, univerziteta, muzeja, laboratorija i dr. (Golubovi, 2000) Moe se vidjeti da svaki od vidova rada sa darovitim uenicima ima svoje prednosti i nedostatke, te da nema u dosadanjoj pedagokoj praksi optimalnog programa rada sa darovitim uenicima.

70

Pedagogija i psihologija

METODOLOGIJA ISTRAIVANJA Cilj istraivanja Cilj istraivanja bi je ispitati stavove nastavnika Opine Teanj o darovitima uenicima i njihovoj edukaciji, odnosno miljenje nastavnika o zastupljenosti darovitosti, vrstama darovitosti koje preovladavaju kod uenika, vidovima rada sa darovitim uenicima, potrebi kole za specijalnim edukacijskim programima, te o znaaju darovitih uenika za drutvo u cjelini. Zadaci istraivanja 1. Istraiti, utvrditi i analizirati miljenje nastavnika o zastupljenosti darovitosti kod uenika. 2. Istraiti, utvrditi i analizirati miljenje nastavnika o vrstama darovitosti koje preovladavaju kod uenika. 3. Ispitati stavove nastavnika o potrebi kole o specijalnim edukacijskim programima za darovite uenike. 4. Ispitati, analizirati i utvrditi stavove nastavnika o razliitim vidovima rada sa darovitim uenicima (homogena grupacija ili izdvajanje u posebno odjeljenje i kolska akceleracija). 5. Ispitati i analizirati odnos nastavnika prema darovitim uenicima. 6. Ispitati razlikuju li se nastavnici razliitog spola u stavovima prema darovitim uenicima i preferenciji odreenog naina rada s darovitim uenicima. 7. Ispitati i analizirati stavove nastavnika o znaaju darovitih uenika za drutvo u cjelini. Hipoteze 1. Pretpostavlja se da se nastavnici u svakodnevnom radu susreu sa darovitim uenicima. 2. S obzirom na injenicu da se u naim kolama kao opi kriterij za darovite esto koristi ukupan kolski uspjeh kod uenika ili pak uspjeh u pojedinim predmetima, pretpostavlja se da e nastavnici smatrati da je kod darovitih uenika s obzirom na vrstu darovitosti u najveoj mjeri zastupljena opa intelektualna darovitost. 3. Pretpostavlja se da preovladava pozitivno miljenje meu nastavnicima o potrebi kola za specijalnim edukacijskim programima za darovite uenike. 71

4. Pretpostavlja se da nastavnici imaju negativne stavove prema homogenom grupiranju, kolskoj akceleraciji te ostajanju darovitih uenika u redovnim odjeljenjima. 5. Pretpostavlja se da kod nastavnika preovladava pozitivan odnos prema darovitim uenicima. 6. Pretpostavlja se da nema razlike s obzirom na spol nastavnika u stavovima prema darovitim uenicima i preferenciji naina rada. 7. Pretpostavlja se da kod nastavnika preovladava pozitivno miljenje o znaaju darovitih za drutvo u cjelini. Uzorak Uzorak su inili nastavnici razredne i predmetne nastave. Zbog ekonominosti pristupilo se odabiru prigodnog uzorka kojeg su inili nastavnici zaposleni u pet osnovnih kola Opine Teanj: O Huso Hodi, O Read Kadi, O 1. mart Jelah, O Gazi Ferhad-beg i O 9. septembar Medakovo. Veliina uzorka je 115 ispitanika. Kada je u pitanju spol nastavnika anketirana su 34 nastavnika mukog spola i 81 nastavnik enskog spola. Od toga je 50 nastavnika razredne nastave i 65 nastavnika predmetne nastave. 4.5.Instrumenti Za potrebe ovog istraivanja koristili su se sljedei instrumenti: 1. Sociodemografski upitnik napravljen za potrebe istraivanja. U njemu se nalaze pitanja koja se odnose na sljedee varijable: spol, godine radnog staa, zastupljenost darovitosti i vidove darovitosti. 2. Skala procjene nastavnika o darovitim uenicima i njihovoj edukaciji, autora Gagne i Nadeaua. Sakala ima 34 tvrdnje koje se odnose na miljenje nastavnika o darovitima i njihovoj edukaciji. Uz svaku tvrdnju ponueni su odgovori na petostepenoj skali (1-u popunosti se ne slaem; 2djelimino se ne slaem; 3-neodluan sam; 4-djelimino se slaem; 5-u potpunosti se slaem). Ispitanik je uz odreene tvrdnje trebao da odabere jedan od ponuenih pet odgovora.

72

Pedagogija i psihologija

ANALIZA I INTERPRETACIJA REZULTATA Ovim istraivanjem eljelo se ispitati da li je zastupljena darovitost u naim kolama te miljenja nastavnika o darovitim i njihovoj edukaciji. Prvi zadatak istraivanja je bio istraiti, utvrditi i analizirati miljenje nastavnika o zastupljenosti darovitosti kod uenika. Pitanja koja se odnose na ovaj zadatak su 4 i 5 u sociodemografskom upitniku. Svi nastavnici koji su uestvovali u istraivanju i u predmetnoj i u razrednoj nastavi odgovorili su da se u radu susreu sa darovitim uenicima, ime je potvrena pretpostavka kojom se pokuao operacionalizirati navedeni zadatak.
Koliko se esto u nastavnom radu susreete sa darovitim?
30 25 20 15 10 5 0 vrlo esto esto nit esto niti rijetko rijetko 3 0 0 vrlo rijetko 9 7 7 20 20 19 razredna nastava predmetna nastava 30

Dijagram 1 Na osnovu rezultata moe se vidjeti da je u razrednoj i predmetnoj nastavi darovitost esto i vrlo esto zastupljena (52,17%), pa se prva hipoteza koja pretpostavlja da se nastavnici u svakodnevnom radu susreu sa darovitim uenicima prihvaa. Dobivena vrijednost 2 uz Yatesovu korekciju iznosi 1,16, te pokazuje da ne postoji statistiki znaajna razlika u miljenju nastavnika razredne i predmetne nastave o zastupljenosti darovitosti. Drugi zadatak je bio istraiti, utvrditi i analizirati miljenje nastavnika o vrstama darovitosti koje preovladavaju kod uenika.

73

Koje vidove darovitosti primjeujete u vaem radu?

35 30 25 20 15 10 5 0 13 6 7 3 19 14 10 5 0 5 0 Nastavnici Nastavnice 33

Umjetni ke Psihomotorne Socijalne i Stvarala ke Specifi ne Op e rukovodne sposobnosti sposobnosti kolske kreativne intelektualne sposobnosti sposobnosti sposobnosti sposobnosti

Dijagram 2 Iz dijagrama 2 je vidljivo da nastavnici i nastavnice najvie primjeuju darovitost u opim intelektulnim sposobnostima 40%, u stvaralakim kreativnim sposobnostima 21,74%, u specifinim kolskim sposobnostima 18,26%, u umjetnikim sposobnostima 18,69%, u socijalnim i rukovodnim sposobnostima 6,96%, te najmanje u psihomotornim 4,35%. Veina nastavnika smatra da je najzastupljenija darovitost u opim intelektualnim sposobnostima ime se prihvaa i druga hipoteza koja pretpostavlja da e nastavnici smatrati da je kod darovitih uenika s obzirom na vrstu darovitosti u najveoj mjeri zastupljena opa intelektualna darovitost. 2 iznosi 10,35 uz Yatesovu korekciju. Kako je navedeni hikvadrat manji od granine vrijednosti na 5 stupnju slobode (11,07) ne postoji statistiki znaajna razlika izmeu odgovora nastavnika i nastavnica o vrstama darovitosti koje su zastupljene meu uenicima. Trei zadatak istraivanja je bio ispitati stavove nastavnika o potrebi kole sa specijalnim edukacijskim programima za darovite uenike. Tvrdnje koje se odnose na ovaj zadatak su: 1,4, 5, 14, 15 i 16 iz Skale procjene nastavnika o darovitim uenicima i njihovoj edukaciji, autora Gagne i Nadeaua. 88,7 % nastavnika se djelimino ili u potpnosti slae da bi nae kole trebale ponuditi specijalne edukacijske usluge za darovite, 1,74% je neodluno i 9,57 % nastavnika se djelimino ili potpuno ne slae da kole trebaju ponuditi specijalne edukacijske usluge za darovite uenike.

74

Pedagogija i psihologija

Nae kole bi trebale da ponude specijalne edukacijske usluge za darovite

5,22 4,35 1,74 U popunosti se ne slaem Djelimino se ne slaem 26,09 62,61 Neodluan sam Djelimino se slaem U potpunosti se slaem

Dijagram 3 S obzirom na evidentne injenice o zanemarenosti darovitih i njihovih potreba u naim kolama, a na osnovu dobivenih rezultata, moe se zakljuiti da nastavnici imaju pozitivno miljenje o potrebi specijalnih edukacijskih programa u naim kolama i potrebna je vea pozornost u smislu razvijanja njihovih talenata, to potvruje postavljenu hipotezu da preovladava pozitivno miljenje meu nastavnicima o potrebi kola sa specijalnim edukacijskim programima za darovite uenike. etvrti zadatak istraivanja je bio ispitati, analizirati i utvrditi stavove nastavnika o razliitim vidovima rada sa darovitim uenicima (homogenoj grupaciji ili izdvajanje u posebno odjeljenje, kolskoj akceleraciji i poloaju darovitih u redovnim odjeljenjima). Tvrdnje koje se odnose na vid rada koji se naziva homogena grupacija su 2, 6 i 21. 65,21% nastavnika se djelimino ili u potpunosti slae sa ovom tvrdnjom, 6,09% ih je neodluno, te 28,69% nastavnika se djelimino ili u potpunosti ne slae sa ovom tvrdnjom. Dobivena vrijednost (2 =21,47; df=4) hi-kvadrata potvruje statistiku znaajnost dobivenih odgovora. Moe se vidjeti da nastavnici imaju negativan stav o homogenoj grupaciji, te je ne predlau kao najbolji vid rada sa darovitim uenicima.

75

Kada se daroviti stave u posebna odjeljenja, ostala djeca se mogu osjeati podcjenjeno

11,3

U popunosti se ne slaem Djelimino se ne slaem 17,39 Neodluan sam 6,09 Djelimino se slaem U potpunosti se slaem

36,52

28,69

Dijagram 4 Tvrdnje koje se odnose na rad sa darovitim uenicima u vidu kolske akceleracije su 7, 8, 10, 29 i 34.

Najdarovitija djeca koja preskau razrede imaju potekoe u socijalnom prilagoavanju grupi starijih uenika

20

6,96 17,39

U popunosti se ne slaem Djelimino se ne slaem Neodluan sam Djelimino se slaem U potpunosti se slaem

15,65 40

Dijagram 5 60% nastavnika se djelimino ili u potpunosti slae sa tvrdnjom da darovita djeca ako preskoe razred imaju potekoa u socijalnom prilagoavanju, 15,65% nastavnika je neodluno, dok

76

Pedagogija i psihologija

se 24,35% nastavnika djelimino ili u potpunosti ne slae sa ovom tvrdnjom. Dobivena vrijednost (2 =34,26; df=4) hi-kvadrata potvruje statistiku znaajnost dobivenih odgovora. Moe se vidjeti da nastavnici imaju negativan stav i o kolskoj akceleraciji, navodei da djeca mogu imati rupe u znanju ako preskoe razred, da su pod pritiskom roditelja da to urade, te da imaju problema u socijalnom prilagoavanju. Tvrdnje koje se odnose na poloaj darovitih uenika u redovnim odjeljenjima su 11, 20 i 32.
Daroviti gube vrijeme u redovnim odjeljenjima

22,61

11,3

U popunosti se ne slaem Djelimino se ne slaem 18,26 Neodluan sam Djelimino se slaem U potpunosti se slaem

6,96 40,86

Dijagram 6 63,47% nastavnika se djelimino ili u potpunosti slae da daroviti gube vrijeme u redovnim odjeljenjima, 6,96% nastavnika je neodluno, dok 29,96% nastavnika se djelimino ili u potpunosti ne slae sa ovom tvrdnjom. Dobivena vrijednost (2 =39,73; df=4) hi-kvadrata potvruje statistiku znaajnost dobivenih odgovora. Moe se vidjeti da nastavnici ne predlau da daroviti ostanu u redovnim odjeljenjima, jer moe doi do guenja intelektualne radoznalosti, a smatraju i da daroviti uenici gube vrijeme u redovnim odjeljenjima. Nastvnici veinom imaju negativno miljenje o formiranju posebnih odjeljenja za darovite uenike i homogeno grupiranje uope, jer smatraju da se ostala djeca mogu osjeati podcijenjeno, te dolazi do etiketiranja. Takoer, imaju negativno miljenje o kolskoj akceleraciji. Kao nedostatak navode tekoe darovitih

77

uenika u socijalnom prilagoavanju, te mogu propustiti vane ideje. to se tie redovnih odjeljenja nastavnici smatraju da daroviti gube vrijeme te da dolazi do guenja intelektualne radoznalosti, pa se potvruje etvrta hipoteza koja pretpostavlja da nastavnici imaju negativne stavove prema homogenom grupiranju, kolskoj akceleraciji i ostajanju darovitih uenika u redovnim odjeljenjima. Peti zadatak je bio ispitati i analizirati odnos nastavnika prema darovitim uenicima. Tvrdnje koje se odnose na ovaj zadatak su 17, 18, 19, 22, 23 i 31 iz skale Gagne-Nadeaua. .
Daroviti su omiljeni u naim kolama

3,47 18,26 32,17

U popunosti se ne slaem Djelimino se ne slaem Neodluan sam

11,3 Djelimino se slaem U potpunosti se slaem 34,78

Dijagram 7 66,95 % nastavnika se djelimino ili u potpunosti slae da su daroviti omiljeni u naim kolama, 11,30% nastavnika je neodluno, dok 21,73% nastavnika se djelimino ili u potpunosti ne slau sa ovom tvrdnjom. Na osnovu rezultata moe se zakljuiti da nastavnici imaju pozitivan stav prema darovitim uenicima, mnogi bi se voljeli briniti za darovite uenike, te su oni omiljeni u naim kolama. Time je potvrena i peta hipoteza. esti zadatak je bio ispitati razlikuju li se nastavnici razliitog spola u stavovima prema darovitim uenicima i preferenciji odreenog naina rada s darovitim uenicima. Tvrdnje koje se odnose na ovaj zadatak su 17, 18, 19, 22, 23 i 31.

78

Pedagogija i psihologija

Mnogo bih volio da se brinem o darovitoj djeci

30 25 20 15 10 5 0 3 3 1 2 10 7 20 Nastavnici 13 Nastavnice 27 29

U potpunostiDjelomino Neodluan Djelomino U potpunosti se ne se ne sam se slaem se slaem slaem slaem

Dijagram 8 Vrijednost hi-kvadrata uz Yetesovu korekciju iznosi 3,32. Kako je navedeni hi-kvadrat manji od granine vrijednosti na 4 stupnja slobode (9,49), ne postoji statistiki znaajna razlika u odgovorima izmeu nastavnika i nastavnica. Na tvrdnji br. 18 vrijednost hi-kvadarata je uz Yatesovu korekciju 2,16, na tvrdnji br. 19 vrijednost hi-kvadrata uz Yatesovu korekciju je 4,79, na trvrdnji br. 22 vrijednost hi-kvadrata uz Yatesovu korekciju je 4,51, na tvrdnji br. 23 vrijednost hi-kvadrata uz Yatesovu korekciju je 8,28 i na tvrdnji br. 31 vrijednost hikvadrata uz Yatesovu korekciju je 3,64. Dakle, na svih est tvrdnji vrijednost hi-kvadrata je manja od granine vrijednosti na etiri stupnja slobode, pa prema tome zakljuujemo da ne postoji statistiki znaajna razlika u odgovorima izmeu nastavnika i nastavnica, te se potvruje i esta hipoteza Sedmi zadatak je bio ispitati i analizirati stavove nastavnika o znaaju darovitih uenika za drutvo u cjelini. Tvrdnje koje se odnose na ovaj zadatak su 13, 24 i 30. 90,43% nastavnika se djelimino ili u potpunosti slae da su darovite osobe vrijedni resursi za nae drutvo, 3,38% nastavnika je neodluno dok 6,09% nastavnika djelimino ili u potpunosti se ne slae da su darovite osobe vrijedni resursi za nae drutvo. Nastavnici smatraju da daroviti imaju veliki znaaj za drutvo u cjelini i da je potrebno investirati u njihov razvoj kako bi razvili svoj talent do maksimuma, te se i sedma hipoteza prihvata.

79

Darovite osobe su vrijedni resursi za nae drutvo

3,48 2,61 3,48 13,91 U popunosti se ne slaem Djelimino se ne slaem Neodluan sam Djelimino se slaem 76,52 U potpunosti se slaem

Dijagram 9 ZAKLJUAK Cilj ovog istraivanja je bio ispitati stavove nastavnika o darovitim uenicima, njihovoj edukaciji, te znaaju za drutvo u cjelini. Na osnovu navedenih rezultata istraivanja dolo se i do vrijednih zakljuaka. Prva hipoteza, kojom se pretpostavlja da se nastavnici u svakodnevnom radu susreu sa darovitim uenicima, je potvrena. Veina nastavnika se u svakodnevnom radu susree sa darovitim uenicima, kako u razrednoj tako i predmetnoj nastavi. Druga hipoteza, s obzirom da se u naim kolama kao opi kriterij za darovite esto koristi ukupan kolski uspjeh kod uenika ili pak uspjeh u pojedinim predmetima, pretpostavlja da e nastavnici smatrati da je kod darovitih uenika s obzirom na vrstu darovitosti u najveoj mjeri zastupljena opa intelektualna darovitost je potvrena. I nastavnici i nastavnice u svome radu najee primjeuju opu intelektualnu darovitost, dok su ostali oblici darovitosti zastupljeni u niem stupnju. Trea hipoteza, koja pretpostavlja da preovladava pozitivno miljenje meu nastavnicima o potrebi kola za specijalnim edukacijskim programima za darovite uenike, je potvrena. U odnosu na ukupan broj tvrdnji, koje su se odnosile na miljenje nastavnika o potrebi kole sa specijalnim edukacijskim uslugama za darovite, zakljuuje se da je u veini njih preovladavalo pozitivno miljenje nastavnika o navedenom. Veina ih smatra da

80

Pedagogija i psihologija

su njihove edukacijske potrebe zanemarene u naim kolama, te trebaju posebnu pozornost. etvrta hipoteza, koja pretpostavlja da nastavnici imaju negativne stavove prema homogenom grupiranju, kolskoj akceleraciji te ostajanju darovitih uenika u redovnim odjeljenjima, takoer je potvrena. Nastavnici veinom imaju negativno miljenje o formiranju posebnih odjeljenja za darovite uenike i homogeno grupiranje uope, jer smatraju da se ostala djeca mogu osjeati podcijenjeno, te dolazi do etiketiranja. Takoer, imaju negativno miljenje o kolskoj akceleraciji. Kao nedostatak navode tekoe darovitih uenika u socijalnom prilagoavanju, te mogunost proputanja vanih ideja. Kada su u pitanju redovna odjeljenja, nastavnici smatraju da daroviti gube vrijeme u redovnim odjeljenjima, te da dolazi do guenja intelektualne radoznalosti. Peta hipoteza, kojom se pretpostavlja da kod nastavnika preovladava pozitivan odnos prema darovitim uenicima, je potvrena. Kod nastavnika preovladava pozitivno miljenje o odnosu prema darovitoj djeci. Veina njih bi se voljela brinuti o darovitim uenicima, te smatraju da su daroviti uenici omiljeni u naim kolama. I esta hipoteza, kojom se pretpostavlja da nema razlike s obzirom na spol nastavnika u stavovima prema darovitim uenicima i preferenciji naina rada, je potvrena. Na osnovu dobijenih vrijednosti hi-kvadrata moe se vidjeti da nema razlike s obzirom na spol nastavnika u stavovima prema darovitim uenicima. Sedma hipoteza, kojom se pretpostavlja da kod nastavnika preovladava pozitivno miljenje o znaaju darovitih za drutvo u cjelini, takoer je potvrena. Veina nastavnika se slae da su darovite osobe vrijedni resursi drutva, smatrajui da drutvo mora razvijati talente darovitih do njihovog maksimuma kako bi ono napredovalo, te da je neophodno investirati dodatne fondove za darovite. Iako se nastavnici svakodnevno susreu sa darovitim uenicima, te su svjesni posebnih potreba darovitih uenika, nastavna praksa ukazuje na sasvim drugaiju sliku i relativno nezavidan poloaj darovitog uenika u dananjem odgojnoobrazovnom sistemu kod nas. Jedini nain da bi daroviti iskazali svoj talenat je putem vannastavnih aktivnosti koje kola organizira u skladu sa svojim mogunostima. Jako se malo panje posveuje 81

darovitim uenicima. U takvom drutvu posljedice su velike, kako po darovito dijete tako i po drutvo u cjelini. LITERATURA udina-Obradovi, M., (1991), Nadarenost, razumijevanje, prepoznavanje, razvijanje, kolska knjiga, Zagreb Darovitost, talent, i kreativnost u odgojnom procesu *http://www.portalalfa.com orevi, B., (2005), Darovitost i kreativnost dece i mladih, Via kola za obrazovanje vaspitaa, Vrac Golubovi, S., (2000), Obrazovanje darovitih uenika jue, danas, sutra, http://defektologija.net/phpBB2/viewtopic Koren, I., (1989), Kako prepoznati i identificirati nadarenog uenika, kolske novine, Zagreb; Lazari, N., ( 2001), Darovitost, http://www.roda.hr Pedagoka enciklopedija I (1989); Pedagoka enciklopedija II (1989); Rot, N., (1987), Opta psihologija, Zavod za ubenike i nastavna sredstva, Beograd Stojakovi, P., (2000), Darovitost i kreativnost, Zavod za ubenike i nastavna sredstva Republike Srpske, Srpsko Sarajevo; Stojakovi, P., (2002), Pedagoka psihologija I, Filozofski fakultet, Banja Luka; Stojakovi, P., (2002), Pedagoka psihologija II, Filozofski fakultet, Banja Luka; Stojakovi, P., (2003), Psihologija za nastavnike, Prelom, Banja Luka; Supek i sardnici (1987), Dijete i kreativnost, Globus, Zagreb ehovi, M., (2005), Osnovi ope, razvojne i pedagoke psihologije, Univerzitet Demal Bijedi, Mostar, Veselinovi, Z., (2007), Darovitost, http://www.roda.hr

82

Pedagogija i psihologija

Summary The purpose of this workpaper is to investigate the attuetes of the teachers about the gifted pupils and theirs education, respectively, the opiniouse of the teachers about the pupils, talent, the types of the talents which enroled at the pupils, the aspects of the work with the talented pupils, the opiniouse of the teachers abouth the necessity of the schoool designed with the special educational programmes, and the attitudes of the taacher about the significance of those talented pupiles for our society in general. This investigation are included a 115 teachers from the 5 primary schools of Teanj. Here is applied au socio-demographic questinnaire and the Gagne-Nadeu scale of the Opinious of the teachers about the talented pupils and theirs education. On the case of the given results, it is determined that the most teachers encovuter with the talented pupils and those teachers have the positive opiniou about the necessites of the school fot the special educational programes for the talented pupils. When it is come to cousider the ways of the working with talented pupiles, the teachers had the negative attitude towards the homogenic grouping, the schools accleration and the staying of those talented pupils in the normal classes. The results are come in right with the positive attitudes of the teachers towards the talented pupils, and they are cousidered as a valuable resources for the society in general.

83

84

Komunikologija i filologija

Komunikologija i filologija

Damir Kuki

YOU TUBE I VIDEOSFERA

Saetak Superbrzi masovni mediji su u (post)moderni postali veoma bitan faktor. Efekti njihovog djelovanja mogu se identificirati u razliitim oblastima: politici, ekonomiji, kulturi, obrazovanju. Proces globalizacije ne moe se zamisliti bez prisustva masovnih medija ije su funkcije promijenile nae poimanje vremena i prostora. You Tube, kao savremen online servis, stvara nove mogunosti za uee obinih ljudi u politici, kulturi i obrazovanju. You Tube mijenja model proizvodnje medijskih sadraja. Kljune rijei : mediji, videosfera, kultura, funkcije

UVOD Razvoj novih superbrzih elektronskih medija doprinio je stvaranju novih modela komunikacije, ali i otkrivanju potrebe za preispitivanjem moderne medijske pismenosti. Brzina kojom se danas prenose informacije bitno je utjecala na nae promiljanje pojmova kao to su prostor i vrijeme, a koncept globalnog sela postao je ve zastarjela injenica. Warholovska ideja o televizijskoj slavi za svakog, u trajanju od bar nekoliko minuta, postala je glavna strategija celebrity ideologije. Vrijeme koje se danas kondenzira u taku, u medijskom jeziku egzistira jedino u formi mladosti, mitovi za identifikaciju svedeni su na pojavnost i star sistem. U tom kontekstu, kojeg moemo posmatrati kao videosferu, duhovna elita se vie ne manifestira kroz crkveno tumaenje ili kroz stavove laike inteligencije. Naime, u videosferi dogma i saznanje nemaju takvu vrijednost kao informacija, a vjeru i zakon sada potiskuje javno mnijenje i ono to distribuira informacije masovni mediji. Prouavanje masovnih medija, njihovih funkcija i utjecaja, postali su uobiajena stvar jo od pojave frankfurtske kole. Moderni izazovi, kada je rije o pomenutim temama i pojmovima, samo su dobili na znaaju i aktualnosti. Novi mediji, te novi elektronski oblici komunikacije, poput You Tuba, ili Facebooka, 87

otvaraju niz pitanja, od onih etikih, komunikolokih, pa do kulturolokih i pedagokih. Traenje odgovora na ova pitanja podrazumijeva analize i promiljanja u okviru modernog medijskog obrazovanja. Videosfera postaje ne samo mjesto naih egzistencija nego i model koji odreuje sadraj tih egzistencija. Mogunosti promjene identiteta, kreiranje virtualnih sredina i razliitih reality okvira jesu samo neke od posljedica ivljenja u savremenom svijetu kakav je na. Takva situacija zahtijeva prouavanja koja nee donositi samo jednostrane sudove, bilo pozitivne ili negativne, nego rezultate na osnovu kojih moemo odgovoriti na neka od postavljenih pitanja i nasluenih izazova. Savren zloin Tumaenja prema kojima iz ivota u videosferi stremimo ivljenju u hiperrealnosti esto imaju svojevrsni negativan odnos prema funkcijama modernih masovnih medija. Prema tim tumaenjima, da ponemo od onih Baudrillardovih, mi se ve nalazimo u treoj etapi na putu prema ukidanju realnog svijeta i potpunom prekrivanju te realnosti virtualnim svijetom. Taj proces Baudrillard zove savrenim zloinom i smatra ga neumitnim. Pomenuti autor analizira razliku izmeu onog to tvrde teoretiari koji vide da postoje tragovi stvaranja i ljudske vrste u prolosti, te da je takav proces i to stvaranje ipak inaugurisalo jedan realan svet i istoriju (Baudrillard, 32, 1998). U tom procesu stvari su postavljene na svoje mjesto i one nastavljaju da se kreu prema svom konanom odreditu bez obzira na svoju iluzornu prolost. Meutim, u odosu na takve postavke, prema Baudrillardu, mi vie nismo dio realnosti i simulacije. Nisu vie virtualni samo tragovi nae prolosti nego je i naa sadanjost preputena simulaciji. Baudrillard smatra kako je naa aktualna realnost neprovjerljiva, a itav raspon realnosti prolost, sadanjost, budunost postaje sumnjiv (Baudrillard, 34). U tom kontekstu se postavlja pitanje da li je tehniki projekat virtualnosti, odnosno razvoj supermodernih medijskih i informatikih tehnologija rastua funkcija ljudske vrste ili model njenog vrtoglavog i konanog iezavanja. Pitajui se da li je ovjek izmislio okolino sredstvo kojim e stvoriti priliku za vlastiti nestanak, Baurillard zakljuuje kako bi kreiranje tog sredstva bio znak da je moderni ovjek poinio

88

Komunikologija i filologija

savren zloin jer iza njega ne bi ostali nikakvi tragovi. itava realnost i stvarni svijet bili bi prekriveni i simulirani od strane novog, artificijelnog, virtualnog svijeta. Savremenom ovjeku se ponudila nova avanutra : avantura u kojoj se koristi tehnikom i u kojoj je zapoelo unitavanje realnog svijeta i iluzije da on jo postoji. Sline opservacije o modernom dobu, dobu virtualnih tehnika i brzih elektronskih medija, govore kako je to period kada je ovjek napustio stvarnost kao da od neke take povijest vie nije bila stvarna. Tehnoloka, virtualna stvarnost upila je stvarnu sliku svijeta tako da sada svojstva predmeta i slika procjenjujemo na osnovu vjerodostojnosti, odnosno bliskosti kodu ili modelu, a ne na osnovu istine, morala, emocija ili vjerovanja. U tom kontekstu, nastali su stavovi i teze prema kojima nismo doli do kraja povijesti nego do njenog raspadanja kao dogaaja, odnosno povijest sada egzistira kao medijska slika i medijski dogaaj. Povijest je svedena na tekui dogaaj i pretvorena u stvarno vrijeme vijesti. Mediji su ti koji odreuju ta je bitno i kroz vlastiti agenda setting selektiraju dogaaje, dijelei ih na bitne, nebitne, te one koji se i ne spominju. Medijske funkcije se esto svode na jedan novi, globalni model povrnosti koji i najznaajnije informacije dovodi u drugaiji kontekst. Tako se informacije o razliitim nesreama, ljudskim rtvama u potresima, ratovima i saobraajnim udesima, smjenjuju s onim vijestima koje se odnose na razliite zanimljivosti i, ak, zabavu. Taj infotainment postaje dominantan ne samo u komercijalnim medijima nego i u programima ozbiljnih javnih servisa. Zabava, senzacija, utisak, sve su to elementi i sadraji na kojima insistiraju moderni elektronski mediji. Prije svih, televizija i internet, zaista omoguavaju da razliiti reality show programi promoviraju ne samo anonimne linosti nego i konzumeristiku i potroaku ideologiju ivljenja. Povrnost dobija globalni znaaj, a slava i celebrity strategija postali su obrasci na kojima poiva savremena vjerodostojnost i proces identifikacije. Nova medijska ekspanzija i masovna upotreba elektronske komunikacije analizirani su i kroz Debordov koncept drutvenog spektakla. Pretvaranje drutvenih dogaaja i procesa u niz konzumeristiki ustrojenih entiteta, njihova medijska spektakularizacija i hiperboliranje, stvorili su matricu celebrity kulture. Ta kultura vie nije samo masovna, nego je u jednom 89

produktivno-dizajnerskom smislu ona i kreiranje novih zvijezda uz iji se sjaj reklamiraju razliiti apstraktni i materijalni proizvodi. U kolikoj je mjeri to izraeno pokazuju i neki od svjeih primjera iz televizijskih programa. Kroz razliite programe televizija nudi ansu da anonimni ljudi postanu slavni i da kao takvi zadovolje propozicije i karakteristike koje se pripisuju nekom koga poznajemo kao celebrity. Ovakav postupak je razliit od onog koji je oznaavao prijanju celebrity kulturu u kojoj je za takvu osobu mogao biti proglaen samo neko ko je na osnovu svojih javnih aktivnosti i djelovanja postao popularan i uspjean. To su bili razliiti glumci, pjevai, manekenke, fotomodeli, sportisti, ali uvijek ljudi koje su mediji i javnost poznavali po nekom rezultatu i uspjehu u (javnom) poslu. Meutim, nova medijska praksa omoguava da celebrity budu i oni pojedinci koji su do juer bili potpuno nepoznati. Njihova slava, imid i identitet kreiraju se putem televizijske slike, njihovi ivoti postaju stvarna/virtualna slika koja je precizno upakirana u televizijski jezik spektakla i incidenta. Moderni izraz celebrity kulture podrazumijeva stvaranje slavnih koji kroz medijsko fabriciranje nastaju od nepoznatih linosti koje do vlastite medijske prezentacije nisu nita ni napravile to bi opravdalo njihovu medijsku popularnost. Pobjednici razliitih televizijskih projekata za talente (muzike, glumake, manekenske), kreiranje televizijskog ivota porodice Gotovac na Novoj TV u Hrvatskoj, samo su neki od primjera jedne takve moderne medijske funkcije. Pojedina istraivanja medija i medijskih utjecaja potenciraju jo jednu stvar. Naime, ta istraivanja su fokusirana na kreiranje nae potroake svakodnevnice koja nastaje kao posljedica jedne od imanentnih uloga medija. Mediji kroz jezik reklama oslikavaju poeljne vrijednosti i odraavaju norme ponaanja. Takav jezik sada afirmira drugaiju paradigmu: naime, dok je tradicionalni, religiozni diskurs insistirao na vrlinama kao to su skruenost, skromnost i odricanje, sadanji televizijski kodovi insistiraju na zabavi, konzumerizmu, pohotnosti i posjedovanju. Uz infotainment stvara se i infomercial kao glavni element medijske produkcije. Teorije i postavke koje na ovako kritian nain govore o masovnim medijima i njihovim potencijalima neosporno otkrivaju brojne negativne stvarne i latentne efekte medijskog djelovanja. Takav diskurs je potreban kako bi modelirali

90

Komunikologija i filologija

kvalitetnu medijsku pismenost i medijsku kulturu, ali on esto zapostavlja neke od pozitivnih karakteristika medijske produkcije. Upravo u tom kontekstu bitno je istaknuti kako moderni elektronski mediji, prije svih televizija i internet, odnosno razliite komponente tih medija, poput You Tuba i Facebooka, posjeduju niz drugaijih osobina, te ostvaruju i drugaije efekte. Klasine medijske funkcije, kao to su politika, kulturoloka i obrazovna, realiziraju se i u savremenim uvjetima, ali sa potpuno novim, ponekad neoekivanim konsekvencama. Upotreba modernih masovnih medija stvorila je novu paradigmu pri emu se raunar nalazi u centralnoj poziciji. Pojava interneta, elektronske pote, blogova, You Tuba, ukazala je na drugaije dimenzije i aspekte komuniciranja i distribucije informacija. To je otvorilo i mogunost za drugaije propitivanje politike participacije, kreiranja obrazovnih paketa i sistema, kao i uope odreivanje identiteta, odnosno kulturolokih matrica i vrijednosti. Poigravanje s identitetima, komunikacija koja ne poznaje granice, diskutiranje i distribucija informacija elektronskom mreom forme su koje bitno odreuju nae politike, socijalne i kulturne entitete. You Tube nova paradigma You Tube su osnovali Chad Hurley, Steve Chen i Jawed Karim, bivi zaposlenici komercijalnog online website PayPal. Njegov zvanini poetak vezuje se za juni 2005. godine, ali on je bio i ostao samo jedan od servisa iji je cilj pomjeranje tehnikih barijera kako bi se videomaterijal mogao distribuirati putem elektronske komunikacije, odnosno online. You Tube je omoguio veoma jednostavno gledanje, objavljivanje i arhiviranje videosadraja online putem i to bez posebnog tehnikog znanja korisnika ovog servisa. You Tube je kreiran tako da nema ogranienja u broju korisnika koji ele skidati, pregledati i slati video poruke, istovremeno stvarajui uvjete za povezivanje recipijenata kao prijatelja, te koristei URLS i HTML kodove to je omoguilo postavljanje videosadraja na druge web stranice. Kljuni trenutak za You Tube se desio u oktobru 2006. godine kada je Google

91

uloio 65 biliona dolara u You Tube. Ve idue godine You Tube je bio najpopularniji zabavni website u Britaniji.1 Na taj nain You Tube je potvrdio jedan od modernih mitova o uspjehu iz garae koji poiva na ideji da se najvee i najunosnije tehnoloke i poslovne ideje stvaraju izvan velikih etabliranih firmi i kompanija, a da u tim inovacijama uestvuju mladi vizionari. Potencijal You Tuba je pokazala popularnost videoklipa Lazy Sunday iji je sadraj (u trajanju od dvije i pol minute) za samo deset dana pregledan 1,2 miliona puta. Gledanost tog videoklipa otkrila je veoma zanimljivu stvar za oglaivae i medije naime, taj videoclip je bio najgledaniji od strane mladih recipijenata koji su postali inertni na poruke distribuirane putem drugih medija ili servisa. Mnogi smatraju da je tajna uspjeha You Tuba u injenici da je, kroz ovaj servis, osmiljena tehnoloka inovacija koja omoguava jednostavnu upotrebu i slanje video materijala putem email komunikacije. Osim toga, You Tube je, istina kao i brojni drugi online servisi, obezbijedio jo jednu veoma bitnu stvar komentare, meusobnu komunikaciju, razgovore (sve ono to predstavlja osnovu moderne drutvene umreenosti ili to ini funkcije umreenog drutva). Popularnost You Tuba je otvorila i pitanja o tome ta takav jedan online servis predstavlja samo jo jedan element i servis u virtualnoj sredini, model elektronske komunikacije u kojoj uestvuju masovni primaoci i kreatori poruka, pametnu tehniku inovaciju, ili je to vrsta medija, poput televizije. Na osnovu razliitih istraivanja modeliraju se odgovori na ova pitanja. Iako jo uvijek nema strunog konsenzusa evidentno je da se You Tube posmatra kao jedan online servis i elektronska platforma, u okviru socijalne mree, za irenje poruka, komentara i razliitih videosadraja. You Tube je sredstvo za distribuciju kako sadraja etabliranih medija i medijskih kua tako i videomaterijala kojeg kreiraju brojni anonimni korisnici. Istovremeno, You Tube se moe posmatrati kao medijska platforma koja je sredstvo za irenje razliitih sadraja, ali ne i kao
U novembru mjesecu 2007. godine You Tube je bio najpopularniji zabavni web site u Britaniji, dok je BBC bio na drugom mjestu. Poetkom 2008. godine You Tube je bio meu deset najpopularnijih i najposjeenijih web sajtova na svijetu, a u aprilu 2008. You Tube je raspolagao sa 85 miliona videosnimaka. Prema Burgess, Jean & Green, Joshua (2009) : YOU TUBE Online Video and Participatory Culture. Malden, USA, Cambridge, UK : Polity Press; str. 1-2.
1

92

Komunikologija i filologija

kompanija koja proizvodi medijski sadraj. Takva pozicija i uee na tritu se moe okvalificirati kao meta business kako je David Weinberger ocijenio ulogu You Tube (Burgess, Jean & Green, Joshua, 2009, 4). U tom kontekstu You Tube ima ulogu da privue panju publike, to onda utjee na ponaanje videoproducenata i oglaivaa. Upravo je to jedna od nabitnijih i najinteresantnijih stvari kada je rije o preplitanju ivota u videosferi, te kada se razmatra upotreba masovnih elektronskih medija i nekih od najnovijih komponenti koje se javljaju unutar funkcija tih medija, kao to je i You Tube. Naime, You Tube je servis ili mjesto na kojem se prepliu interesi, ali i veoma vani, u komunikolokom i kulturolokom smislu, sadraji i utjecaji etabliranih medijskih kompanija i produkcije videoamatera, odnosno anonimnih korisnika online servisa. Jedan od najranijih hitova You Tuba je Hey Clip2 koji upravo ilustrira to preplitanje i obje perspektive mainstream medijsku perspektivu koju kreiraju velike transnacionalne medijske kompanije i perpsektivu kunih uradaka amaterskog porijekla. Obje ove perspektive se koncentriraju na zajednike elemente : artikulaciju mladosti, stvaranje celebritija putem digitalne tehnike i u okviru modernog koncepta celebrity kulture, te na novu paradigmu kreativnosti. Ta nova paradigma kreativnosti poiva na ideji i praksi kako privatna upotreba modernih medija i njihovih servisa postaje legitimnim dijelom kulturne produkcije. Ova izmjena u osnovi kulturne produkcije oznaila je situaciju u kojoj vie masovna kultura i medijska kultura ne poivaju iskljuivo na produkciji etabliranih medijskih kua. Sada su, u doba videosfere, dojueranji medijski konzumenti, postali i kreatori. Obini graani, kao lanovi umreenog drutva, putem You Tuba, mogu poslati vlastiti videomaterijal i tako postati stvaraoci medijskog sadraja namijenjenog masovnoj publici. Paradigma koja se zasnivala na globalnoj medijskoj produkciji, i kao takva bila tema
Spot Hey Clip je odlian primjer kunog, amaterskog rada, odnosno primjer bedroom dance video. U spotu Lital Mizel i prijatelj Adi Frimerman pleu i sviraju u kunom ambijentu. Spot je do sredine 2006. godine vidjelo nekoliko miliona gledalaca, a do marta 2008. godine pregledan je vie od 21 milion puta, tako da je postao jedan od najgledanijih videosadraja. Prema Burgess, Jean &Green, Joshua; str. 26.
2

93

viedecenijskog istraivanja, sada je zamijenjena user-created paradigmom. Podaci o upotrebi You Tuba ukazuju na neke od karakteristika te nove paradigme. Strunjaci u SAD-u su istraivali gledanost i frekvenciju koritenja You Tuba, podijelivi sadraje na one koje su producirali mediji (tradicionalna produkcija), te one koje su proizveli sami korisnici You Tuba (user-created), dok jedan broj spotova (331) pripada klasi neodreene forme. Sadraj na You Tubu je, takoer, klasificiran kao onaj koji je omiljen, gledan, diskutiran, te onaj koji je izazvao reakcije. Istraivanje, koje je realizirano tokom 2007. godine na uzorku od 4320 video spotova (Burgess, Jean & Green, Joshua, 3844), pokazalo je kako su omiljeni i gledani materijali, uglavnom, kreirani od strane masovnih medija (tradicionalan model produkcije). Tako je odnos most favorited sadraja 511 (tradicionalan model) naspram 466 (sadraji koje su sainili korisnici), a kada je u pitanju gledanos, onda je taj odnos 717 spotova, napravljenih od strane medija, naspram 277 kreiranih od obinih graana. Meutim odnosi su sasvim drugaiji kada se analiziraju podaci za spotove koji su izazvali najvei broj reakcija i koji su najee diskutirani putem elektronske komunikacije. Tako je broj spotova na You Tubu, koji su izazvali najvie odgovora i reakcija, 683 (user-created) naspram 308 onih koje su proizveli mediji na tradicionalan nain. Omjer je i vei kada je rije o spotovima koji su motivirali ljude na diskusiju: korisnici su, kroz privatnu kunu kreaciju, stvorili 751 takav spot, a masovni mediji samo 276. Ovi podaci pokazuju zato je You Tube veoma interesantan fenomen. Njegova upotreba motivira uee anonimnih, obinih graana u procesu kreacije masovnih poruka, to ima za implikaciju ne samo komunikoloke, nego i socioloke i kulturoloke efekte. Pojedinci putem You Tuba iskazuju svoje emocije, stavove, kreativnost, matovitost, ili, jednostavno, participiraju u globalnoj komunikacijskoj mrei bez obzira da li su teme politike, ekonomske, zabavne ili naunog karaktera. Zanimljivo je pogledati i koji su to anrovi najpopularniji na You Tubu. U kategoriji programa kojeg produciraju samo korisnici, najzastupljeniji su blogovi (oko 40%), muziki videospotovi (fanvids i amaterski spotovi uivo), razliite muzike i plesne igre, sportski klipovi, spotovi tipa slice of life, te informativni sadraji i presnimljeni materijal kao to su sketch komedije, epizode 94

Komunikologija i filologija

sapunica ili nekih drugih televizijskih serija. Znaajno je da ovi podaci pokazuju kako nije visok gledanosti onih sadraja koji pokazuju brutalnost, odnosno nasilje u porodici ili koli. Nagledaniji anrovi u sadrajima You Tuba, kojeg su producirali masovni mediji, vezani su za informativni program (klipovi s glavnim vijestima, a posebno su bili gledani prilozi o predsjednikoj kampanji 2008. godine u SAD-u). Gledani su i razliiti intervjui s poznatim linostima, te talk-show programi, a posebna panja se posveuje i sketch komedijama, te sportskim i muzikim spotovima. Poseban anr i kategoriju predstavljaju najave za filmove, te reklamne i promotivne poruke/spotovi za razliite proizvode. You Tube se, dakle, pojavio kao veoma bitna i aktualna socioloka, kulturoloka, komunikoloka, te obrazovna komponenta modernog svijeta. Promjena paragidme s tradicionalnog modela masovnomedijske produkcije ka usercreated modelu, omoguila je redefiniciju i transformaciju samog pojma participacije pojedinaca u drutvenim procesima. Pojam participatory culture sada postaje veoma znaajan jer on omoguava stvaranje Stevensonovog koncepta cosmopolitan cultural citizenship, odnosno jedne globalne graanske platforme ija se funkcija prezentira bez obzira na kulturoloke, nacionalne i vjerske razlike. Naravno, sve ove ideje treba realno sagledati i analizirati na objektivan nain utjecaj savremenih medija, te online servisa poput You Tuba. Ipak, sve su oitije mogunosti koje stvaraju You Tube i ivot u videosferi. To pokazuju i podaci o upotrebi You Tuba tokom predsjednike kampanje u SAD-u 2008. godine, ali i situacije u kojima You Tube pomae prilikom organiziranja, povezivanja i djelovanja marginaliziranih i diskriminiranih grupa unutar drutva. You Tube ne samo da prua mogunost mladim ljudima da iskau svoje stavove i kreativnost nego svim obinim graanima predstavlja zanimljivo, korisno i kreativno sredstvo za socijalnu interakciju, te kreiranje vlastitog identiteta u komunikacijskoj mrei. ZAKLJUAK Utjecaj modernih elektronskih medija kod jednog dijela strunjaka stvorio je dojam kako savremeni ovjek ivi u posebnom ambijentu u videosferi. Procjenjujui kvalitet tog

95

ivota i te sredine, formirani su stavovi prema kojima se naglaava negativna strana i efekti djelovanja masovnih medija. Nestanak realnog svijeta i stvaranje potpuno nove, virtualne stvarnosti odvija se u drutvu spektakla gdje zabava i povrnost postaju glavne karakteristike i ciljevi medijske produkcije. Ali s druge strane, novi modeli elektronske komunikacije, novi mediji i online servisi, poput You Tuba, svojim funkcijama pokazuju i pozitivne strane. Elektronski mediji i online servisi stvorili su potencijale na osnovu kojih je ve dolo do promjene tradicionalne masovne medijske produkcije. Obini korisnici su postali kreatori medijskih sadraja i poruka za masovnu publiku. Na taj nain dolo je do bitne promjene kada je rije o participaciji pojedinaca i grupa u politikim, socijalnim, kulturolokim i obrazovnim procesima. To se ve primjeuje u razliim politikim procesima, zatim prilikom organiziranja i djelovanja diskriminiranih grupa, ali i u aktivnostima vezanim za uspostavu kulturolokih vrijednosti i obrazaca. Ve sada je jasno kako budua istraivanja medijskih funkcija i modela njihove upotrebe podrazumijeva drugaiji pristup i novu medijsku pismenost. LITERATURA Burgess, Jean & Green, Joshua (2009) : YOU TUBE Online Video and Participatory Culture. Malden, USA, Cambridge, UK : Polity Press. Brigs, Asa i Berk, Piter (2006) : Drutvena istorija medija od Gutenberga do Interneta. Beograd : Clio. Brigs, Adam; Kobli, Pol (2005) : Uvod u studije medija. Beograd : Clio. Bodrijar, an (1998) : Savren zloin. Beograd : Circulus. Debre, Reis (2000) : Uvod u mediologiju. Beograd : Clio. Fabos, B., Christopher, M., Campbell, R. (2002) : Media and Culture. An Introduction to Mass Communication. New York Boston : Bedford/St. Martin,s. Kelner, D. (2004) : Medijska kultura. Beograd : Clio. Manovi, Lev (2001) : Metamediji izbor tekstova. Beograd : Centar za savremenu umetnost. 18. Dani Frane Petria (2009) Meunarodni simpozij Filozofija i mediji, Cres, Hrvatska; Saeci izlaganja; Zagreb : Hrvatsko filozofsko drutvo.

96

Komunikologija i filologija

Summary In the postmodernism, the super fast mass media have become a significant factor. Their effects may be identified in the various fields: politics, economy, culture, education; the globalisation process cannot be conceived without the presence of the mass media which functions have changed our perception of time and space. You Tube, as a modern online service, is creating new possibilities for ordinary people participating in policy, culture and education fields. You Tube is changing the model of the media content production.

97

98

Komunikologija i filologija

Hazema Nitovi

SINTAKSIKE TEORIJE U LINGVODIDAKTIKOJ PRAKSI

Saetak U poreenju sa ubrzanim tokovima prouavanja glasova i morfolokih oblika napredovanje u prouavanju sintaksikih kategorija ilo je sporo zbog metodolokih manjkavosti. Sintaksika prouavanja temeljila su se na subjektivnim kriterijima to je sintaksike definicije liavalo naune preciznosti. Tek je strukturalizam ubrzao razvoj sintaksikih ispitivanja. Posebno su znaajne ideje strukturalistike epohe u okviru koje se razvija teorija o sintaksikim paradigmama. Najznaajniji dogaaj u savremenoj lingvistici je poklanjanje panje semantikim osobinama predikata koji imaju odluujuu ulogu u odreivanju tipova sintaksike strukture. Ni jedna savremena sintaksika teorija nije u dovoljnoj mjeri pronala adekvatno mjesto u lingvodidaktikoj praksi Kljune rijei:lingvodidaktika, gramatinost, frazna struktura, gramatika zavisnosti, padena gramatika

Sintaksa (syntaxis, prema syn=s, tassein=sastavljati postavljati) je dio gramatike koji se bavi slaganjem i distribucijom rijei, njihovim sreivanjem i ureivanjem unutar reenikog ustrojstva. Reenicu ne ini bilo kakvo nizanje rijei, ve samo ono koje poiva na strogo utvrenim sintaksikim pravilima. Svaki reeniki dio unutar sintaksikog niza mora odgovarati nekoj od jedinica sintaksike analize. Sintaksu ne zanima samo sintaksika jedinica kao strukturni dio reenice nego je zanima i znaenjski, semantiki dio odreenog sintaksikog ustrojstva, potom paradigmatski i, naravno, stilistiki. esto se sintaksa definira kao nauka o tvorbi reenica1 ,mada je sintaksa i dio nauke o tekstu, jer je najmanja sintaksika jedinica rije, a najvea vezani tekst ili diskurs. I danas su prisutna brojna sukobljavanja oko definiranja pojma sintakse, od onih koja sintaksu posmatraju kao nauku o
1

Vidjeti kod Ibrahima edia u Osnovi gramatike bosanskog jezika, Institut za jezik u Sarajevu, Prirunici 4, Sarajevo, 2001, str.155.

99

odnosima meu oblicima koji tvore diskurs, pa do onih koji tvrde da je istraivanje vanjskih oblika reenice predmet morfologije, a istraivanje unutranjih oblika (oblika oznaenih ideja) predmet sintakse2. Predmet interesiranja sintakse moe se sintetizirati u tri vrste konstrukcija: sintagma spoj dvije ili vie punoznanih rijei(sintaksema-veza nepunoznanih i punoznanih rijei); reenica kao temeljna jedinica za prenoenje informacija; diskurs ili vezani tekst spoj dvije ili vie smisaono povezanih reenica. Veina naih gramatika se zadrava na granici reenice kao sintaksike cjeline, mada znanstveni pristup, a i edukacujska primjena zahtijevaju da se sintaksike zakonitosti prouavaju na tekstovnim cjelinama. Ovim problemom bavila se sintaksika teorija i u 19. stoljeu kada je jedan od sintaksiara ustvrdio sljedee: Osobito nije mogue sintakse nauiti na suhoparnim mravim reenicama, ve treba cijeli kompleks misli, kako se jedna iz druge izvija, a ne jednu samu od sebe.3 Bez obzira to je reenica optimalna sintaksika jedinica, ne moe svaka pruiti dovoljno informativnih elemenata pa je potrebno uzeti podatke iz vee tekstovne cjeline kako bismo razumjeli pravu poruku reenice. Da bi se u reenici Izgubila ga je na livadi znalo ko je izgubio, ta je izgubio i druge pojedinosti, neophodno je uzeti podatke iz vee diskursne cjeline u okviru koje se reenica nalazi: Irma je juer kupila prsten. Izgubila ga je na livadi. Sasvim je jasno da se teko moe govoriti o poznavanju jezika, a da se pri tome zanemari poznavanje sintakse. Sintaksa utjee na razvoj miljenja i zakljuivanja, ona je znaajna za jeziko obrazovanje uope. Ukoliko sintaksikom analizom reenice elimo ustanoviti posebnosti s kojima se upoznajemo u savremenoj nastavnoj praksi, onda takva sintaksa nije tradicionalna, bez obzira to su jo od Aristotela u lingvistici i lingvodidaktikoj praksi postavljeni subjekatski i predikatski dijelovi reenice. Sa neznatnim odstupanjima naa sintaksa u
Guiraud,P, La Syntaxe du Franais, Presses universitaires de France, Paris, 1967, p.5. 3 Golik,J, Nekoliko napomena o obuci klasinih jezika, Nastavni vjestnik, 1894, II
2

100

Komunikologija i filologija

lingvodidaktikoj praksi ima strukturalistikih elemenata (strukturalnih) jer se u sintaksikoj materiji polazi od poimanja jezika kao strukture sa njenim podstrukturama. U klasinom strukturalistikom pristupu u sintaksikoj problematici bile su aktuelne teorije u kojima se zanemarivalo prouavanje semantikih vrijednosti sintaksikih jedinica, a posebna se panja posveivala gramatikoj strani i funkcionalnim odnosima. U savremenim sintaksikim tokovima semantici se poklanja ista panja kao i ostalim jezikim posebnostima (prozodijskim i drugim). U okviru sintaksikih uenja danas se najee pominju strukturalistiki, transformacijsko-generativni, zavisnovalencijski, operacionalistiki i padeno-gramatiki teorijski pogledi na sintaksu. Savremene kolske gramatike jo uvijek se nisu odredile prema navedenim sintaksikim teorijama. Ponekad se deava da jedna gramatika istovremeno slijedi i tradicionalne i savremene sintaksike teorije. Sintaksiari jo uvijek ne veu sintaksiku teoriju za strukturu nekog jezika, jer ele da slijede moderne sintaksike trendove. Ono to je savremeno ne mora uvijek biti i najprihvatljivije posebno kada se primjenjuje za edukacijske potrebe. Metoda preoblike Noama omskog pogodna je za razumijevanje reenice i za razvijanje izraajnih mogunosti,meutim, omski i njegovi sljedbenici nemaju pravo kad zasnivaju svoju semantiku analizu na logici i ele sve potencijalne kombinacije semantema objasniti logikim zakonitostima, pa alogine reenice odbacuju kao nejezike4. Znanstvene sintaksike postavke ne bi se smjele temeljiti na negiranju tradicionalnih teorija, jer se i savremene i tradicionalne teorije provjeravaju i potvruju u lingvodidaktikoj praksi. Doskora je nastava sintakse poivala na mladogramatiarskoj ideji o zakonitosti u jeziku koju su mladogramatiari naslijedili od prethodnih generacija, a koja se temeljila na minucioznom posmatranju pojedinosti. Mladogramatiari su istraivali svaku jeziku pojedinost kroz sve njene razvojne faze, posebno su vodili rauna da slijede temeljnu zakonitost, te da odstrane izuzetak kao to se trunje odstranjuje da ne zamrai bistru sliku5. Mnogi su im zamjerali na ovoj minucioznosti, govorili su da atomiziraju jezik, meutim, upravo te jezike konkretnosti pomogle su da sa toga

4 5

D.kiljan, Dinamika jezinih struktura, str.15. Milka Ivi, Pravci u lingvistici, Ljubljana, 1983, str.47.

101

jezikog oslonca izrastaju novi teorijski vidici6. Sa eljom da uhvate male niti, moda ak i beznaajne, zanemarivali su jezike strukture u kojima nita ne postoji samo za sebe, nego je sve meusobno povezano u sistem. Svaka pojedinost odreena je svojom pozicijom u toj cjelini. Sosir nije dao znaajnijih rezultata na polju sintakse, ali je utemeljio semiotiku, pa je na posredan nain skrenuo panju na unutarnji, znaenjski plan reenice. Sosirova strukturalna lingvistika jezik posmatra kao sistem te ga i ne prouava izolovano ve uvijek vodi rauna o meusobnom odnosu bitnom za sporazumijevanje. Podruju sintaksostilistike posebno su doprinijeli Sosirovi sljedbenici na elu sa arlsom Balijem (Charles Bally, 1868-1947). Tek sa prodiranjem Balijevih ideja znanstvenici iz lingvistikih krugova poeli su se opredjeljivati za iru koncepciju stilistike u duhu klasinog Sosirovog izdvajanja individualnog jezikog ostvarenja (parole) od jezika kao svojine kolektiva (language)7. Bali je isticao da rijei i situacije igraju istu ulogu u diskursu8. Ovako Balijevo stajalite imalo je utjecaja na lingvistiku znanost, ali i na transformaciju sintaksike materije u didaktiki izraz. Rezultati Balijevih stilistiko-izraajnih vrijednosti sintetizirani su u sljedeu konstataciju: Samo onda moemo istinski analizirati strukturu bilo koje sloene reenice u njezinoj stilistiko-izraajnoj vrijednosti, ako je u prvom redu misaono analiziramo, to jest, ako znamo, ta ona uistinu znai9. Lingvistika koja je ponikla u okviru enevske kole zasluna je i za odnos psiholokog i jezikog u podruju reenikog fenomena (Albert Sechehava, 1870-1946). Bali je osniva racionalne stilistike, ispitivao je emocionalnost uope bez udubljivanja u problematiku estetskog i individualnog. Mnogi lingvisti ovu Balijevu lingvistiku nazivali su afektivnom, jer je on u tolikoj mjeri otiao u emocionalno da je vjerovao kako ne postoji reenica koja nije modalna. Bali je zaetnik interesantne ideje o principu determinacije u sintaksi. Principu determinacije u sinaksi prethodio je proces aktuelizacije koji se tie prelaska jezika u govor, tj. prelaska apstraktnog (virtuelnog) u realno (aktuelno).Sva
o.c.str.47. o.c.str.76. 8 Le contecxte voque des mots,et lasituation desreprsentations; mais encore une fois,les uns etlesautresjouent le mme rle dans le discours.Ch.BallY,prema knjizi P.Guberine, Povezanost jezikih elemenata, str. 230. 9 P.Guberina, Povezanost jezikih elemenata, str.274.
7 6

102

Komunikologija i filologija

sredstva koja u jeziku slue za prebacivanje pojmova iz sfere virtuelnog u oblast aktuelnog nazivaju se aktualizatorima. Aktualizatori su npr. prisvojne zamenice (isp. razlika u odreenosti pojma kosa u svojstvima moja kosa i plava kosa)10. Na ovaj nain Bali je ispitivao funkciju rijei u reenici koja se tokom vremena stabilizirala u jeziku. Takva pojava desila se i u naem jeziku u imenici mlada u znaenju nevjesta. Zanimanje za funkcije rijei u reenici rezutiralo je teorijom binarizma u podruju sintagmi. Bali je tvrdio da su odnosi u sintagmama binarni, te da obavezno poivaju na odnosima dva lana. Balijevo poimanje sintagme kao dvojne veze rijei i reenice izazvalo je suprotstavljene stavove i brojna oprena miljenja. Generativno-transformacijska sintaksa Noam omski sa svojom generativno-transformacijskom gramatikom znaajan je za nastavu jezika uope. Za nastavu sintakse posebno su znaajne teorije o formiranju reenice i stavovi o reenikim preoblikama. Takav pristup reenici posebno je prihvaen u lingvodidaktikoj praksi jer utjee na razvoj miljenja i na upotrebnu vrijednost raznih jezikih injenica. Generativna sintaksa svoj razvojni period doivjela je 1968. godine. Ovakav pristup sintaksi sintetiziran je u utvrivanju pravila po kojima se generiraju (grade) reenice. omski pristupa analizi sa pozicije sintaksiara koji osvjetljava reenike strukture s ciljem da sazna neto vie o odnosu gramatikog i logikog. omski tei jednoj univerzalnoj teoriji o gramatikim strukturama koja bi se sluila uvoenjem simbola u proces sintaksike analize. Pod utjecajem univerzalne teorije Noama omskog u naoj lingvodidaktikoj praksi poinje traganje za reeninim modelom koji bi posluio kao neka vrsta zajednikog gramatikog obrasca po kome bi se obrazovale (formirale) pojedinane reenice. Na osnovu istog modela moe se generirati neogranien broj reenica. Svaka komunikativna cjelina odraz je realizacije odreenog reenikog modela. Prema reeninom modelu S+P+O +AOM (simboli znae: S=subjekat, P=predikat, O=objekat, AOM=adverbijalna odredba za mjesto) moe se generirati bezbroj reenica. Ovaj model prihvaen je u lingvodidaktikoj teoriji i praksi, ali pribliavanje generativnoj gramatici nije nastavljeno. Tako je ovaj nain generiranja reenica
10

Milka Ivi, Pravci u lingvistici, Ljubljana, 1983, str.110.

103

ostao na nivou reeninog modela, ali ne i na nivou sintaksike teorije. Prema omskom osnovni zadatak gramatike je da nam pojasni nain nastajanja reenica i razumijevanja njihovog znaenja. omski smatra da se gramatika nekog jezika definira kao sistem sreenih pravila koja se ne mogu proizvoljno primjenjivati nego samo po utvrenom redoslijedu. Ovaj lingvista reenice dijeli prema kriteriju gramatinosti, ustvrdivi da neke reenice doseu punu mjeru gramatinosti, a neke se ne uklapaju u koncept zadovoljavajue gramatinosti. S obzirom na kriterij gramatinosti omski traga za pravilima pomou kojih bi se mogle generirati gramatiki korektne reenice, odnosno one reenice koje nosioci odreenog jezikog sistema smatraju jeziki uspjelim, gramatiki ispravnim. omski dijeli reenice na one koje su u gramatikom pogledu uspjele i one koje nisu. Gramatinost neke reenice moe procijeniti jedino onaj koji vlada odreenim jezikom, odnosno nosilac jezika iz kojeg se mjeri gramatinost reenice. Pri utvrivanju gramatinosti reenice potrebno je voditi rauna o kompetenciji govornog predstavnika. Ne moe svaki konzument odreenog jezika posjedovati sposobnost da utvrdi nedovoljno gramatiki uspjele reenice. omski je u teorijsku sintaksiku znanost uveo apstraktne jezike nivoe kao to su povrinska i dubinska struktura.11On je svoju panju posebno usmjerio na izuavanje dubinske sintaksike strukture. Generiranje sintaksikih jedinica omski je predstavljao u vidu fraznih struktura.

Frazom se u lingvistici naziva grupa rijei povezana semantiki ili funkcionalno. Ovaj termin svojstven je amerikoj terminolokoj lingvistikoj tradiciji. U naem jeziku umjesto termina frazna struktura upotrebljava se termin sintagma. Temeljni nivo jezike analize naziva se bazinom komponentom gramatike koji je sastavljen iz sintaksikog dijela i
11

Terminima dubinske i povrinske strukture sluili su se prije omskog jo neki ameriki lingvisti, meu njima posebno se isticao Charles Hockett. Ove termine popularizirali su i filozofi, a posebno L.Wittgenstein.

104

Komunikologija i filologija

leksikona. Sintaksiki dio poiva na ureenim sintaksikim pravilima i strukturama, ijom se primjenom generiraju sintaksike jedinice. Ukupnost tih jedinica predstavlja fraznu strukturu. Pomenuta struktura se specifino prikazuje pa se takav nain prezentiranja naziva drvetom, a nastaje u procesu generiranja sintaksikih struktura. Meu bazinim pravilima koja sudjeluju u bazinoj komponenti nalaze se i pravila za formiranje kompleksnih simbola pomou kojih se ukazuje na sve odluujue momente za znaenje reenice12 (kompleksni simbol prua informacije da li e prelazni glagol u poziciji objekatske dopune zahtijevati ili odbacivati imenicu koja oznaava ivo bie). One jedinice koje su generirane u bazinoj strukturi uz primjenu sintaksikih pravila sainjavaju dubinsku strukturu jezika. Leksikon je poseban kompleks leksikih pojedinosti koje obuhvataju znaajne podatke semantikog, sintaksikog i fonolokog sistema. Svi ti podaci ulaze u fraznu strukturu pomou posebnih pravila. Prisustvo svih ovih pojedinosti daje poseban znaaj apstraktnoj sintaksikoj konstrukciji. Gramatika zavisnosti i valentnosti Pojam gramatike zavisnosti ustanovio je ameriki lingvista Hajs (D.G.Hays) u svojim teorijskim raspravama o sintaksikim relacijama. U centar sintaksikih razmatranja Hajs je postavio funkciju jezikih jedinica koje funkcioniraju kao minimalni sintaksiki eksponenti, njihova uloga je da ukau na razliite vidove sintaksikih realizacija. Posebnim pravilima utvruje se funkcija pomonim jedinicama. Ta se pravila nazivaju pravilima zavisnosti (eng. dependency rules). Prema ovome takva funkcija moe biti upravna ili zavisna. Ako je u pitanju upravna funkcija, onda se upravni element odreuje prema broju jedinica koje su od njega zavisne. Semantika i sintaksika ispitivanja uglavnom se odnose na komunikativni fenomen. Semantika osvjetljava odnose komunikativnih znakova prema pojmovima o kojima se govori dok sintaksa prouava odnos znakova u komunikativnom sistemu. Ulananoj strukturi odgovara sistem pravila ili konvencija izraenih simbolima (kalkulus). Determinativna struktura se razlikuje od ulanane strukture, ona se predstavlja pomou drveta zavisnosti, gdje se pomou grafa daje projekcija strukturalnih
12

O ovoj problematici vidjeti vie djelu N. omskog Gramatika i um i Milke Ivi Pravci u lingvistici, Ljubljana, 1983, str.192.

105

odnosa na osu jezike linearnosti. Zbog toga se ova teorija i naziva teorijom zavisnosti ili projektivnosti. Pristalice sintaksike teorije smatraju da ovakvi stavovi doprinose razvoju sintaksike strukture. U nau lingvodidaktiku teoriju i praksu postepeno se inkorporiraju pozitivni tokovi gramatike zavisnosti. Prema ovoj teoriji glagol je sredite reenice, on stvara mogunost dopune razliite valentnosti.13 Prema gramatici zavisnosti reenica Djevojke poklanjaju koulje momcima pri udaji grafiki se moe predstaviti na sljedei nain:

D=glagol D1=subjekat (prva dopuna) D2= blii objekat (druga dopuna) D3=dalji objekat (trea dopuna) D4= priloka odredba (etvrta dopuna) Na osnovu Tesniereve formule koja je uraena prema Engelovoj prilagodbi, a koju je kasnije S. Teak prilagodio zakonitostima hrvatskog jezika14 tablica sintaksikih dopuna moe se predstaviti na sljedei nain: D0 nominativna dopuna: Djevojke vezu. (subjekat) D1 akuzativna dopuna: Djevojke poklanjaju koulje. (blii objekat) D2 genitivna dopuna: Momci se sjeaju koulja. (dalji objekat) D3 dativska dopuna: Oni odlaze djevojkama. (dalji objekat) D4 instrumentalna dopuna: Oni se ponose kouljama. (dalji objekat) D5 prijedlona dopuna: Oni razgovaraju o kouljama. (dalji objekat) D6 priloka dopuna: Momci dolaze kod esme. (priloka odredba) D7 imenska dopuna: Zove se Nail. (imenski predikat) D8 pridjevska dopuna: On je dobar. (pridjevska dopuna) D9 infinitivna dopuna: Ne voli pjevati. (infinitiv kao dopuna predikatu)

Vidjeti o ovome vie u knjizi L.Tesnirelmentsde syntaxestructurale, Paris, 1959. 14 S. Teak Z.Dikli, Jezik izraavanje i stvaranje, VI razred, str. 61. (saimanje reenice) -L. Tesnire, lments de syntaxestructurale, Paris, 1959. -U.Engel P. Miki, Valenz im Deutschen und im Serbocroatischen, U knjizi M.orevi, Verbalphrase und Verbvalenz, Untersuchungen zur deutschserbokroatischen kontrastiven Gramatik, Hedelberg, 1983.

13

106

Komunikologija i filologija

Prema navedenim primjerima reenica: Djevojke poklanjaju koulje momcima pri udaji moe se grafiki predstaviti na sljedei nain:

Reenicu: Lejla je odluila poeti voditi dnevnik grafiki moemo predstaviti na sljedei nain:

Nije mogue dosljedno provoditi navedene reenike analize bez prouavanja valentnosti glagola onog jezika u kojem se pomenuta analiza vri (fakultativne dopune, jednovalentni i vievalentni glagoli, modalni, modalitetni i infinitivni glagoli).15 Funkcionalna sintaksika teorija Francuski lingvista Andr Martinet obogatio je lingvistiku javnost svojom funkcionalnom teorijom o jeziku. Martinet je poao
15

Vidjeti o ovome vie u Teorija i praksa hrvatskoga jezika, Stjepko Teak, kolska knjiga, Zagreb, 1996, str.322. O problematici glagolske valentnosti vidjeti kod M. Samardija, Dopune u suvremenom hrvatskom knjievnom jeziku, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 21, Zagreb,1986, str.1-32; M. Samardija, Razdioba glagola po valentnosti, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 23, Zagreb, 1988, str.35-46.

107

od temeljnih lingvistikih naela i naela Prake kole. Sintaksike odnose protkane padenim znaenjima Martinet naziva funkcijama, te na taj nain naglaava da morfologija sintaksikih jedinica zasluuje detaljnije istraivanje u savremenim jezikim znanostima. U okviru utvrivanja sintaksikih odnosa Martinet istie pojavu varijacija prema kojima glagol sluiti moe imati objekatsku dopunu i sa dativom i sa akuzativom (sluiti nekome = dopuna u dativu; sluiti nekoga = dopuna u akuzativu). Martinet je na sintaksikoj strukturi francuskog jezika ustanovio postojanje tri jezika ustrojstva koji pomau pri razlikovanju funkcija: U francuskom jeziku prijedlog de upotrebljava se za oznaavanje posesivnog odnosa, Postavljanje karakteristinog reda rijei (subjekat obavezno stoji ispred predikata, a objekat iza), Pravilna interpretacija semantikog znaenja rijei o kojoj se govori u odreenoj reenikoj strukturi, francuski glagol crire (pisati) prelazni je pa iza njega moe ii objekat, ako se iza glagola stavi imenica mardi (utorak), onda je sasvim jasno da ona u tom okruenju ne moe vriti funkciju objekta, ve priloke odredbe za vrijeme.16 Martinetova funkcionalna jezika teorija tumai da se u jeziku struktura oituje kao vid njena funkcioniranja te da raznovrsnost funkcija uspostavlja meu injenicama hijerarhiju koja sadrava razliku izmeu sredita i periferije.17 Pri odreivanju pojmova sredite i periferija moramo voditi rauna da ono to je jeziko sredite ne mora biti i didaktiko sredite, nego moe biti rubno jer takva postavka u didaktikom smislu ne predstavlja nikakvu potekou, a neke rubne injenice u lingvodidaktikom sistemu mogu predstavljati veliki problem.18 Glosematika L. Hjelmsleva u nastavi sintakse nije mogla nai znaajnije mjesto jer je suvie apstraktna. Istina, od ovog predstavnika strukturalne lingvistike prihvaen je deduktivni postupak koji ide od cjeline prema dijelovima, a dijelovi se uvijek posmatraju kao elementi cjeline. Za sintaksiku teoriju interesantna
O ovome vidjeti vie kod Milke Ivi, Pravci u lingvistici, Ljubljana, 1983, str.131. i 132. 17 A. Martinet, Langue et fonction, Une thorie fonctionelle du language, str.14. 18 Vidjeti vie o ovome u knjizi Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika I S. Teaka, str.322.
16

108

Komunikologija i filologija

je i padena gramatika Charlesa Fillmorea u kojoj se padei odreuju prema logiko-semantikom kriteriju. Ovdje padei imaju svoje posebne nazive: agentiv je pade za oznaavanje vrioca radnje, faktitivom se oznaava rezultat neke radnje, objektiv oznaava odnos imenice prema glagolu.19 Lokativ je pade mjesta koji se ostvaruje razliitim morfolokim i sintaksikim sredstvima: U sobi je hladno. Soba je hladna. Sobom vlada hladnoa. Instrumental, pade kojim se izrie sredstvo radnje, takoer, se moe izrei na vie naina: On je istom loptom zadao dva udarca. On je upotrijebio istu loptu da zada dva udarca.20 Ovakav nain poniranja u sintaksiku strukturu utjee na razvoj lingvistikog miljenja, ali je sloen proces za sve kolske nivoe lingvodidaktike prakse. ZAKLJUAK Razliite sintaksike teorije imaju isti cilj ulaenje u sloenu jeziku materiju, a lingvodidaktika teorija treba da sintetizira sve sintaksike teorije, te da ih onda, pretoene u metodiki izraz, ponudi za edukacijske svrhe. LITERATURA Bari i saradnici: Hrvatska gramatika, kolska knjiga, Zagreb, 1995. Brozovi, D: Standardni jezik, Zagreb, 1970. Bugarski, R.: Jezik i lingvistika, Beograd, 1970. Chomski, N.: SyntacticStructures, s-Gravehage,1957. edi, I.: Osnovi gramatike bosanskog jezika omski, N: Gramatika i um, Beograd,1972, Sarajevo, 2001. Ivi, M: Pravci u lingvistici, Ljubljana,1975. Jahi, D. i saradnici: Gramatika bosanskoga jezika, Zenica, 2000. Katii, R.: Sintaksa hrvatskoga knjievnoga jezika, JAZUGLOBUS, Zagreb,1986. Kovaevi, M. i saradnici: Na jezik, Svjetlost, Sarajevo, 1991. Martine, A.: Jezik i funkcija, Sarajevo, 1973. Minovi, M.: Sintaksa srpskohrvatskog-hrvatskosrpskog jezika za vie kole, Svjetlost, Sarajevo, 1987.
19

Ch.J. Filmore, The Case fore Case, Universals in Lingustics Theory, New York, 1968. 20 navedeno prema H.Keckeis, Promjena funkcije jezika u umjetnosti radiofonije,Zbornik Aspekti radija, Svjetlost, Sarajevo, 1978.

109

Samardija, M.: Dopune u suvremenom hrvatskom knjievnom jeziku, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 21, Zagreb,1986. Sosir, F.: Opta lingvistika, Beograd, 1969. Stevanovi, M.: Savremeni srpskohrvatski jezik I i II, Beograd, 1969. Teak, S.: Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika, kolska knjiga, Zagreb Teak, S.i Brigljevi, D.: Na jezik, vjebanica hrvatskoga ili srpskog jezika za VII razred osnovne kole, kolska knjiga, 1961. Vukovi, J.: Sintagma u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1964.

Summary Different syntactic theorys have the same purpose-entr ance in complex linguispic matter, end lingual didactic needs to sinthese these sintaxical theorys, and than tour them into methodical e expression offer for education purpose.

110

Komunikologija i filologija

Enes Kujundi

OSNOVA KNJIEVNE BIBLIOGRAFIJE BONJAKA

Saetak Bonjako knjievno naslijee je tokom minulih stoljea akumulirano u razliitim formatima (rukopisi i tampana graa), zatim na razliitim jezicima (bosanski, arapski, turski i perzijski) i razliitim pismima (bosanica, latinica, irilica i arebica). Izgleda, meutim, da ova kulturna raznolikost nije bila dovoljan razlog da ono doivi svoju kumulativnu obradu u jednoj cjelovitoj bibliografiji. Prvobitine popise knjiga i arhivskih artefakata, koji ine ovu dragocjeno duhovnu batinu sreemo u popisima ostavtine vlasnika knjinih zbirki zabiljeene u sidilima erijatskih sudova. U dvadesetom vijeku, pak, uslijedio je ozbiljan napor pojedinih autora da ovu kulturoloku grau struno bibliografski i kataloki obrade. Kljune rijei: bibliografija, Bonjaci, knjievno naslijee, kulturoloka graa, struna bibliografska obrada

Opi pogled Rast intelektualne produkcije kroz minula stoljea u Bosni i Hercegovini sa manje ili vie konzistentnosti i uz brojne lakune pratili su svojevrsni bibliografski popisi prudukata duha i uma uenih pripadnika bosanskohercegovakog drutva to treba zahvaliti u najveoj mjeri individualnim nastojanjima upornih pojedinaca. Aktivnosti na bosanskohercegovakoj bibliografskokatalokoj praksi u razliitim fazama njenog razvoja, ukljuujui uvoenje i primjenu profesionalnih standarda u ovoj djelatnosti od strane odgovarajuih bibliotekih institucija i arhivskih ustanova, uz ranije pokuaje, moe se rei da su ozbiljnije zapoele u drugoj polovini dvadesetog stoljea. U tome, za nauku i kulturu dragocjenom poslu, su najbolje prole zaokruene cjelovite intelektualne tvorevine u rukopisnoj i tampanoj formi koje obino nazivamo knjigama, dok je arhivska graa uglavnom bila i jo uvijek je svakako nedovoljno predmet interesa popisivaa. I jedna i 111

druga vrsta grae danas spadaju meu najdragocjenije segmente sauvanog dijela dokumentarnog nasljea Bosne i Hercegovine. Od niza popisa knjiga zaostalih iza umrlih osoba sauvanih u sidilima erijatskih sudova pa preko pojave Epitome vetustatum provinciae bosnensis (Venecija, 1765.) Filipa Lastria kroz itavu historiju Bosne i Hercegovine prisutna je tenja da se popiu i za kasnije generacije sauvaju naslovi djela iji su autori bili ueni ljudi porijeklom iz ove zemlje. Popisi starih i rijetkih knjiga u bibliotekama koje su vlasnitvo vjerskih zajednica i drugim depozitorijima, ukljuujui i one u Gazi Husrevbegovoj biblioteci jo nisu sistematski istraeni iako predstavljaju kulturoloku injenicu prvoga reda.1 Izraz koji u najirem smislu opisuje cjelinu dokumentarnog naslijea Bosne i Hercegovine je Bosniaca. Ovaj izraz je prvi put spomenuo, prema dananjim saznanjima, Joannes Cothilf Stritter u svojoj knjizi Memoria populorum (objavljenoj u Petropolisu Petrogradu, 1774. godine). Ovaj izvor, pored grae koja nosi naziv Slavica, Service, Chrovatica, Zachlumica, Terbunica, Paganica, Diecleica, Moravica, Bulgarica, Vlachica, Polonica i Boemica, takoer, pominje i Bosniacu. Kasnije, taj izraz nalazimo naveden u strunoj literatruri i u bibliotekim asopisima Bosne i Hercegovine. Njime se u najkraem opisuje literatura iz ove zemlje i literatura koja se odnosi na ovu zemlju. Prvi ozbiljan napor da se zapone institucionalni rad na bosanskohercegovakoj bibliografiji u vezi je sa aktivnostima Instituta za balkanoloka istraivanja u Sarajevu, koja je inicirao Carl Patsch u periodu izmeu 1908. i 1918. godine. Unutar konteksta kompiliranja bibliografije ireg podruja Balkana (Albanija, Crna Gora, Makednonija), dr. Patsch je pokuao ukljuiti i bibliografiju Bosne i Hercegovine. Ideja o stvaranju ope bibliografije Bosniace datira iz 1909. godine kada je dr. Patsch povjerio ovaj zadatak mladom istraivau Hamdiji Kreevljakoviu koji je kasnije postao jedan od najprominentnijih bosanskih historiara. Angaovanje na ovom poslu je pomoglo Kreevljakoviu da pripremi i objavi studiju o tamparijama tokom
Rani izvori podataka o bosanskohercegovakoj literaturi su knjige Filipa Lastria. Epitome vetustatum provinciae bosnensis (Venecija, 1765) kao i Joannes Colthilf Strittera Memoria populorum Petropolis Petrograd, 1774. godine. Vidi, takoer, dr. Enes Kujundi. Gazi Husrev-begova biblioteka: Pet stoljea u misiji bonjake kulture (Sarajevo: Gazi Husrevbegova biblioteka, ElKalem, 1421/2000).
1

112

Komunikologija i filologija

otomanskog perioda, koja je objavljena u zborniku Graa za povijest knjievnosti Hrvatske, sv. 9 (Zagreb, 1920.). Svoj doprinos ovome poslu su dali Ferdinand Velc, ija se knjiga pod naslovom Bibliografska graa o Bosni i Hercegovini (1488. - 1918.) pojavila mnogo godina kasnije u Sarajevu 1991. godine, kao i Pavle Mitrovi, Julijan Jeleni i Vladimir orovi. Povoljniji uslovi za institucionalni rad na pripremi bibliografije Bosne i Hercegovine su nastali osnivanjem Narodne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu 31. oktobra 1945. godine. U izvjetaju pripremljenom povodom 35. godinjice postojanja ove biblioteke, dr. Ljubinka Baovi, u lanku pod naslovom "Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine" (Bibliotekarstvo, XXII, 1-2, 1976, str. 14) daje ivu sliku aktivnosti Biblioteke na podruju nacionalne bibliografije. U radu na bosanskohercegovakoj bibliografiji u periodu nakon Drugog svjetskog rata veoma aktivnu ulogu je imao ore Pejanovi koji je pripremio rad pod naslovom tampa u Bosni i Hercegovini 1850 1941, a kojeg je objavila sarajevska Izdavaka kua "Svjetlost" 1949. godine. Drugo proireno izdanje ove jo uvijek korisne publikacije se pojavilo 1961. godine. Nakon duge pripreme struni radnici Biblioteke su izradili Bibliografiju lanaka i ostalih priloga u bosanskim godinjacima i zbornicima 1945 - 1970. koja je objavljena 1977. godine. Prvi tomovi Bibliografije bosanskohercegovake knjige su se pojavili 1978. godine. Poslije ovog poetnog stadija, tekua bibliografija Bosne i Hercegovine objavljuje sa vie ili manje aurnosti u predvienim godinjim serijama. S obzirom na ono to je uraeno do sada na ovom podruju zainteresirani mogu konsultirati malu ali pounu publikaciju Prilog bibliografiji Bosne i Hercegovine koja je 1994. godine, takoer, izala u izdanju ove kue. U lanku kojeg je pripremio dr. Ante Kovai pod naslovom "Kompleksno istraivanje bosanskohercegovake pisane produkcije i izrada retrospektivne bibliografije" autor je pokuao da preciznije definira retrospektivnu bibliografiju Bosne i Hercegovine i da se ona smjesti u iri kontekst historije pisane i tampane rijei ove zemlje. lanak je objavljen u Bibliotekarstvu (XXVII, 1982. str. 34-44). Dr. Kovai istie sloenost ovog zadatka, naglaavajui da stvarna metodologija bibliografskog istraivanja mora u obzir uzeti geografske parametre, historijske periode i raznolikost jezika i pisama na kojima je ovo nasljee sauvano ne samo u Bosni nego i u inostranstvu. U ovom poslu 113

jedan od prioriteta, prema njegovom miljenju bio bi da se utvrdi i kompletira lista imena autora Bosne i Hercegovine. U cilju izrade stvarne bibliografije monografskih publikacija Bosniace u obzir bi trebalo uzeti sljedeu periodizaciju: period srednjovjekovne Bosne prije 1463. godine; period od 1463. godine do kraja 18. i poetka 19. vijeka; 1866 1878 osnivanje prve tamparije u Sarajevu i kraj otomanske administracije; 1878 1918 austrougarska uprava; 1918 1941 period Kraljevine Jugoslavije; 1941 1945 Drugi svjetski rat; 1946 1992 period kada je Bosna i Hercegovina bila dio SFRJ; period od 1992. godine do danas. Slina periodizacija bi se mogla izraditi i za serijske publikacije, ali poevi od 1850. godine kada je zahvaljujui Ivanu Franji Jukiu pokrenut prvi bosanskohercegovaki asopis naslovljen Bosanski prijatelj. U najnovijem razdoblju, dakle poslije 1992. godine, Bosna i Hercegovina je postala nezavisna drava i zbog tragine ratne kataklizme ula je u fokus svjetske medijske panje. U tom vremenskom rasponu u svijetu je publiciran veliki broj dokumentarnih zapisa u vezi sa Bosnom i Hercegovinom koji ukljuuju slubene publikacije, knjige, lanke u asopisima, sivu literaturu, arhivske dokumente, audiovizuelnu i digitalnu grau itd. U vezi sa dugoronim ciljem i potrebom za meunarodnom saradnjom da se sakupi Bosniaca i Herzegovinica i tako nadoknadi ono to je izgubljeno tokom rata, ozbiljniju panja strune javnosti trebale bi privui preporuke proistekle sa sastanka grupe UNESCOvih eksperata za rekonstituciju Bosniace i Hercegovinice koji je odran u Pragu 25. i 26. novembra 1994. godine. Stavka 2 ovog dokumenta definira Bosniacu kao sve dokumente u bilo kojem formatu pisane ili objavljene: na teritoriji Bosne i Hercegovine u njenom historijskom okviru bez obzira na jezike na kojima su napisani i objavljeni, Bosni i Hercegovini na bilo kojoj teritoriji ili jeziku bez obzira na porijeklo autora. Popis monografskih publikacija, koje su objavljene u Bosni i Hercegovini u ratnom periodu od 1991. do 1994. godine, takoer je

114

Komunikologija i filologija

publicirala Narodna i univerzitetska biblioteka 1995. godine. Svezak sa popisom serijskih publikacija za period 1992 - 1996. godina objavljen je 1997. godine. Ova graa, ak i ako nije sveobuhvatna, korisna je za sve one koji se ele poblie upoznati sa onim to je objavljeno u Bosni i Hercegovini u kritinim godinama rata. Bonjako knjievno naslijee u bibliografiji Bonjako knjievno naslijee predstavlja dio ukupnog korpusa dokumentarne memorije Bosne i Hercegovine i kao takvo je predmet bibliografske strune obrade ustanova koje se po prirodi svoje misije bave bibliografskim radom. U institucionalnom smislu u ovom poduhvatu posebno vanu ulogu igra Odjeljenje za bibliografiju pri Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu svojim izdanjima bibliografija za monografske publikacije, serijske publikacije i priloge u serijskim publikacijama. Tome treba pridodati bibliografije sa popisom slavistike grae koje izlaze u susjednim zemljama i u slavistikim centrima u svijetu. Struni djelatnici Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, sa svoje strane, takoer, povremeno objavljuju bibliografske popise sa ovom specifinom vrstom materijala. Vaan doprinos ovome segmentu intelektualne djelatnosti dali su i daju pojedinci razliitog profesionalnog profila. Meu bonjakim autorima, na ovom polju su se posebno istakli Hamdija Kreevljakovi, Osman Asaf Sokolovi, Smail Bali, Hazim abanovi, Mahmud-efendija Tralji, Muhamed Hadijahi, Alija Bejti, Alija Isakovi, Lamija Hadiosmanovi, Emina Memija, Bisera Nurudunovi, a posebno Mustafa eman. Zbog specifine prirode pojedinih aspekata bonjakog knjievnog naslijea nanie smo iznijeli nekoliko primjera bibliografskog rada nekolicine autora u ijim je djelima raznolikost te batine dola do punog izraaja. Elementarne oblike bibliografskog popisivanja knjiga u Bonjaka u prolosti obino nalazimo uz biografije istaknutih poslenika pisane rijei. Nekoliko takvih kraih biografija zabiljeio je Ibrahim-beg Baagi i objavio u bosanskim salnamama: Salnamei vilayet-i Bosna (u periodu 1283/1866 - 1295/1878) i Bosna ve Hersek vilayeti salnamesi (u periodu 1300/1882-1310/1892). Istraivanjem biografija Bonjaka na prijelazu iz 19. u 20. stoljee bavio se i njegov sin, poznati bonjaki pjesnik i istaknuti kulturni i

115

politiki radnik Safvet-beg Baagi, poinjui sa ogledom o Mahmud-pai Adniju, objavljenom u prvom broju Bonjaka, 1895. godine i zavravajui sa prikazom ivota Dervi-pae Bajezidagia u Nadi (I/1895), tekstom o Nerkesiji, takoer u Nadi (II/1896) i na kraju Sabitu Uianinu u Smotri Dalmatinskoj. Objavljujui 1900. godine svoju knjigu Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine od godine 1453. do 1850. (Sarajevo, 1900), Baagi joj je pridodao krai ogled naslovljen HercegBosna i Istona prosvjeta, u kome je predstavio knjievno stvaranje dvadeset i sedam Bonjaka na istonim jezicima sa biografskim podacima. Deceniju kasnije, 1910. godine u Beu je branio doktorsku disertaciju naslovljenu Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der Orientalischen Literatur, koja je 1912. godine objavljena na bosanskom jeziku kao Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti (Sarajevo: Zemaljska tamparija, 1912.), u kojoj je obraen ivot i knjievno stvaranje oko stotinu i trideset pjesnika i pisaca iz Bosne i Hercegovine koji su pisali na orijentalnim jezicima. Pored toga to ima iri kulturoloki znaaj, ovo djelo je vrijedno i kao izvor bibliografskih podataka. U njemu je literatura shvaena u irem smislu, obuhvatajui, ne samo umjetniku prozu, nego i djela, odnosno njihove autore, iz oblasti prava, historiografije, filozofije, pa ak i empirijskih znanosti. Pozitivna ocjena se moe primijeniti i na njegovo drugo, po obimu manje djelo, koje se po svome sadraju nalazi u samoj ii biografske literature u Bonjaka. To je njegov leksikon Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini. Knjigu je prvi put tampala Matica Hrvatska u Zagrebu 1931. godine. U predgovoru, koji je objavio u Novom Beharu, autor kae: Ono to sam prikupio, ove sam godine (1930., prim. E. K.), u drutvu sa prijateljem Alijom Nametkom, svrstao po alfabetskom redu i evo sada putam djelo u javnost, makar bilo i nepotpuno. Bonjako knjievno nasljee na orijentalnim jezicima bilo je predmet interesiranja niza drugih bonjakih istraivaa. Jedan od primjera za to je i knjievno-historijski rad Mehmeda Handia naslovljen Al-Gawahir-ul-asna fi taragimi ulama'i wa u'arai Bosna (Sjajni dragulji biografija uenjaka i pjesnika Bosne). Djelo je hadi Mehmed Handi napisao tokom svojih studija na univerzitetu El-Azhar u Kairu i tamo ga i objavio 1349/1930. godine. Kasnije je doivjelo nekoliko izdanja u arapskom svijetu, a u Bosni je u najnovije vrijeme njegov prijevod sa originalnog arapskog objavljen u okviru Izabranih djela ovoga autora 116

Komunikologija i filologija

(Sarajevo: Ogledalo, 1999). Tekst na 142 strane manjeg formata, poinje sa kratkim predgovorom, zatim napomenama o izvorima, gdje je spomenuto 23 naslova, poev od starijih arapskih bibliografija kao to je al-Gabarti, preko Kafu-z-zunun Hadi Halife, do a-aqa'iq an-numaniya Takprzadea i Hulasat-ulatar al-Muhibbija. Autor se kao izvorima koristio radovima Qamusu-l-'a'lam emsudina Samija i Osmanli mu'eliferi Muhameda Tahira na turskom jeziku. Handi je koristio i niz izvora na bosanskom jeziku, ali to posebno ne istie. Vidljivo je da se posredno sluio i graom koju je naao u pojedinim antologijama poezije. Pored knjievnohistorijskih pitanja, autor se u uvodnom dijelu knjige (str.4-9) dotakao pitanja dolaska islama u Bosnu, iju hronologiju naznauje (str.9-10), podataka o stanovnitvu (str.10-12) i procesa irenja islama (str.12-23). Na strani 23. poinje svoj prikaz pojedinih pisaca i njihovih djela. Na prvom mjestu su osnovni biografski podaci o Abu Bekru Dikriju, ijih nekoliko stihova na turskom jeziku i citira. Slijedei unaprijed zadatu metodologiju, autor, ukoliko raspolae podacima o ivotu pisca, donosi i rezultate njegove spisateljske aktivnosti, tj. naslove djela koje je napisao, sa nekim kraim uzorkom, najee stihom ili kraom pjesmom, uz navoenje u fusnotama izvora iz kojih je crpio podatke. Dopunivi ga nekim dodatnim podacima, autor je jednu verziju ovog djela objavio i na bosanskom jeziku pod naslovom Knjievni rad bosanskohercegovakih muslimana na orijentalnim jezicima (Sarajevo: Islamska dionika tamparija, 1933). Rijetko je ko bibliografiji Bonjaka do sada pristupio s toliko radoznalosti i dao joj vaan doprinos kao poznati bibliofil i bibliograf, uz to i istraiva privredne i kulturne historije Bosne i Hercegovine, Osman Asaf Sokolovi iz Sarajeva (1883 1972). Ovaj pasionirani kolekcionar starih i rijetkih knjiga nije se ograniio samo na posao prikupljanja spomenika pisane rijei nego je dobar dio svog ivota posvetio istraivanju i studijama pisane ili tampane grae. Posebnu panju poklanjao je grai i istraivanjima koji se odnose na staru i rijetku knjigu. Tokom svoga rada doao je na ideju da uoblii cjelovit bibliografski pregled literarnog stvaralatva Bonjaka u periodu od 1878. do 1948. Sauvan je u rukopisu nacrt plana ovog njegovog prvorazrednog kulturnog a prije svega bibliografskog poduhvata. Ovaj projekt nosi naslov Muslimani i islam u jugoslovenskoj knjizi 1878. - 1948. (bibliografski pregled). Autor je u ovom radu iznio 117

22 tematske cjeline u kojima je planirao obuhvatiti publicirana ostvarenja Bonjaka za naznaeno razdoblje.U spomenutom nacrtu date su slijedee skupine: Uvod, Muslimani pisci irilicom i latinicom, Muslimani pisci arebicom, Pseudonimi, Zajedniki pisci, Nepoznati pisci, prevodioci i izdavai, Edicije islamskih drutava, Izvjetaj i edicije islamskih vjerskih ustanova, Spomenice, Dokumenti i memorandumi islamskih naroda, Narodne pjesme i sevdalinke, Kalendari, Novine i revije, Muslimani vlasnici ili urednici zajednikih listova i revija, Muslimani pisci na orijentalnim jezicima, Muslimani pisci na evropskim jezicima, Izjave i cirkulari pojedinaca i organizacija, Muslimanska prosvjetna i ostala drutva do 1908. godine, Islamski pseudonimi pisaca nemuslimana, Nekoja djela nemuslimana o islamu, Zakljuna rije, Abecedni popis pisaca. Ovaj autentini bibliografski projekt ostao je, naalost, nerealiziran, a uz to i vrlo malo poznat u naunoj javnosti. Da je u cijelosti realiziran, bio bi to znaajan doprinos inae nedovoljno bogatoj literaturi iz retrospektivne bibliografije Bonjaka i Bosne i Hercegovine. Istina, Sokolovi je u periodu od 1955. do 1959. objavljivao dijelove svoga Pregleda, da bi na kraju bio tampan i kao separat Glasnika Islamske vjerske zajednice, glasila u kojem je Sokolovi povremeno saraivao. Ovaj njegov rad je naslovljen kao Pregled tampanih djela na srpsko-hrvatskom jeziku muslimana Bosne i Hercegovine od 1878. do 1948. godine, u nekoliko brojeva Glasnika VIS, Sarajevo, 6, 1955, 1-2, 5-7, 8-10, 7, 1956 (1957), 13, 4-6, 7-9, 10-12. Raspored prezentirane grae, znatno reducirane u odnosu na navedenu prvobitnu zamisao, u Glasniku i Separatu sadravao je sljedee: Kratak predgovor, Djela pisana latinicom i irilicom, Nekoja zajedniki izdana djela, Pseudonimi, Nepoznati pisci i prevodioci, Islamski ili orijentalni pseudonimi nemuslimana, Alfabetski popis pisaca i prevodilaca (latinica i irilica), Djela pisana arapskim slovima, Popis pisaca i prevodioca (arebicom), Zakljuna rije o arebici. Godine 1959, u brouri na 14 strana, tampan je nastavak Pregleda, a njime su obuhvaeni novine i asopisi u vremenu od 1878. do 1948. godine (sa kratkom uvodnom biljekom), muslimani vlasnici i urednici raznih posebnih i zajednikih listova, takvimi/kalendari (samo uvodna biljeka). Naknadno, u Glasniku VIS, XI, (1960.), br. 1-2, na str. 34-35. objavljen je dio Pregleda

118

Komunikologija i filologija

naslovljen sa Novine i asopisi u vremenu od 1878. do 1948. godine.2 Pri ocjenjivanju doprinosa Osmana A. Sokolovia bibliografiji Bonjaka, koji je samo naizgled skroman, treba voditi rauna o sloenosti posla, odnosno poduhvata koji je on pokrenuo, razliitosti pisama i jezika na kojima su Bonjaci stvarali, zatim neadekvatnosti institucionalnog rada na bibliografiji Bosne i Hercegovine openito u vrijeme kada je on ovaj posao i svoju zamisao elio realizirati. Naravno, treba podsjetiti da je kultura Bonjaka jedan tok ukupne kulture Bosne i Hercegovine i da taj tok ima svoju mjeru preplitanja sa kulturama druga dva naroda sa kojima oni zajedno ive. S druge strane, savremena dostignua u standardizaciji bibliografskog opisa knjine grae openito trae zajedniki rad, kako pojedinaca tako u daleko veem obimu i institucija koje u fokusu svoga djelovanja imaju bibliografiju. Imajui to u vidu, moe se bez pretjerivanja rei da je Sokolovi uradio pionirski posao, koji kao takav ne bi smio ostati bez svojih nastavljaa, ali u povoljnijim okolnostima i uz voenje rauna o zahtjevima moderne metodologije rada. Dodatne informacije o ovom bibliografu ponudio je javnosti Alija Bejti u svome radu Osman Asaf Sokolovi i njegov prinos drutvu i kulturi Bosne i Hercegovine. (Sarajevo, Pokopno drutvo Bakije, 1972). U nevelikoj brouri naslovljenoj Bibliografija Prve muslimanske nakladne knjiare i tamparije (Muhameda Bekira Kalajda) (Sarajevo, Udruenje ilmije u SR BiH, 1967) autorica Lamija Hadiosmanovi, pored uvoda, dala je opis izdavake produkcije nakladne knjiare Muhameda Bekira Kalajdia koja se sastoji od briljivo prikazanih 77 publikacija. U drugom dijelu donesen je Registar vanijih lanaka u Biseru, asopisu za irenje islamske prosvjete, koji je, i pored samo tri godita izala u Mostaru, ostavio vidnoga traga u kulturi Bonjaka svoga vremena (1912, 1913, 1918. godine). Ovaj drugi dio Bibliografije (str. 2445) i sam je podijeljen na dva dijela: Knjievnost i lanci. Knjievnost obuhvata prikaz radova rasporeenih po strukama: poezija, proza, drama, narodne pripovijetke, poslovice, zagonetke i dosjetke. Grupa lanci sadri: opu grupu, filozofiju, psihologiju,
2

Opirnije o Sokolovievom bibliografskom radu vidjeti u tekstu Branka ulia Jedan zanimljiv bibliografski projekat Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, I (1972), str. 113-117.

119

islamsku moralku, religiju, historiju, pedagogiju i kolstvo, zatim nauku o knjievnosti, knjievnost uope, teoriju knjievnosti, uporednu knjievnost, historiju jugoslavenskih knjievnosti, historiju perzijske knjievnosti, historiju turske knjievnosti, glazbu, muslimanske pravce u BiH, ensko pitanje i odjeljak O listovima i asopisima. U nastavku su dati pseudonimi i inicijali pisaca u Biseru, te imenski registar knjiga i lanaka. Korisne napomene i dopune za ovo izdanje dao je, u prikazu ove broure, Alija Nametak i objavio ih u asopisu Bibliotekarstvo, XIV, 1- 2 (1968), str. 91-94. Ova paljivo pripremljena publikacija, kada se gleda ope stanje bonjake literature bibliografskog anra, svakako zasluuje panju i studenata bosanskohercegovake bibliografije zbog toga to je to jedna od rijetkih specijalnih bibliografija i da su je u svome radu slijedili drugi autori - do sada bismo imali nemali broj monografski oblikovanih bibliografija za ostalu grau koje nam jo uvijek nedostaju. Graa za bibliografiju muslimanske knjievnosti 1883-1971 Alije Isakovia, objavljena u asopisu ivot (XXI, knj. XL, br. 4. i 5- 6, Sarajevo, 1972., str. 437- 467. i 571-604), sa 1.307 bibliografskih jedinica, data je hronoloki i poinje sa 1883. godinom, kada je, prema autorovom miljenju, tampana prva knjiga Bonjaka pod naslovom Risale-i ahlak: Pouka o lijepom i runom ponanju, koju je izdao Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak, bosanskim jezikom i latinikim pismom. Graa zavrava sa 1971. godinom. Autor je ovdje uvrstio sve tampane knjige do ijih podataka je mogao doi znatnim dijelom iz sekundarnih izvora, kao i podatke o radovima iz asopisa, a uvrtena su i neka djela, kako autor kae, drutvene naravi, dakle ne samo knjievna. Tu je i dio literature na stranim jezicima koja je, inae, rijetko bila predmet panje bibliografa, to je moda propust jer se zna, naprimjer, da je samo Hasanaginica najprevoenija balada na svim evropskim jezicima. Kada je u pitanju knjievno naslijee Bonjaka na orijentalnim jezicima, ono je u Isakovievom radu rijetko predmet panje i uvrteni su samo oni radovi koji su prevedeni na bosanski ili neki drugi evropski jezik. U izradi svoje bibliografije autor se sluio u njegovo vrijeme dostupnim izvorima, kao to su: Osman A. Sokolovi, zatim Lina titi i Hamid Dizdar te Lamija Hadiosmanovi. Pri ocjeni ove bibliografije treba rei da su joj mogui prigovori i metodoloke naravi i sa stajalita cjelovitosti, ali treba imati u vidu da je njome, u tjeskobnim drutvenim okolnostima u 120

Komunikologija i filologija

kojima je nastala, autor temu bonjakog naslijea putem bibliografije uveo u cjelokupnu knjievnost Bosne i Hercegovine i time doprinio da se ona koliko-toliko pone tretirati u istoj ravni sa ostala dva toka knjevne produkcije u nas, srpskom i hrvatskom. I, nakon vie od trideset godina od njene pojave 1973. godine, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima (Biobibliografija) (Sarajevo, Svjetlost, 1973, 727 str.) Hazima abanovia ostaje validan putokaz za istraivanje starijeg knjinog naslijea Bonjaka. Njome je obuhvaeno 239 bibliografskih jedinica podijeljenih u dvije cjeline, od kojih prva od broja 1 do 162 (str. 39. - 624.) poinje sa Mahmud-paom Aneloviem Adnijem i zavrava sa imenom Abdulaha Rianovia. Druga cjelina je Pisci koji nisu obraeni i protee se od 625. do 716. strane. Nastala nakon dugogodinjeg autorovog rada na bazi originalnih izvora, iako u podnaslovu nosi oznaku biobliografije, ova knjiga se moe smatrati i nekom vrstom knjievne historije koja se fokusira na specifian dio bonjake duhovne batine koja je tokom stoljea nastala uglavnom u Bosni na istonim jezicima. Oslanjajui se na tradiciju kojoj su inicijalni impuls prije svih dali Ibrahim-beg Baagi svojim prilozima u bosanskim Salnamama, zatim Safvet-beg Baagi u svojoj knjizi Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti (1912), te Mehmed Handi u svojoj monografiji Knjievni rad bosansko-hercegovakih Muslimana (1934.), ova abanovieva knjiga predstavlja korak dalje u okupljanju relevantne grae jednog jo uvijek malo poznatog ali relevantnog dijela duhovnog naslijea Bonjaka koje se iskazalo na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Posmatrana kao bibliografski popis grae, ova knjiga ostaje nedovrena u onoj mjeri u kojoj njenom prireivau nije bilo mogue da provjeri ba sve navedene bibliografske injenice izvora kojima se sluio i koje je citirao. Problemi praktine naravi sa kojima se autor suoio u oblikovanju svojih bibliografskih jedinica, kao to su imena autora pojedinih djela i njihovi naslovi, ostaju i dalje krupni zbog jo uvijek nerijeenog pitanja uniformne transkripcije imena autora. Praktina rjeenja jo nisu uobiliena u standardnu formu, pa i dalje autorima generalno ostaje obaveza da se snalaze kako znaju i umiju. Knjiga kao izvor saznanja o bonjakim autorima koji su pisali na orijentalnim jezicima ipak ostaje vrijedan izvor podataka, ali je potrebno nastaviti rad na njenom tragu. U knjizi Kultura Bonjaka - muslimanska komponenta Smaila Balia (Wien, vlastita naklada, 1973), objavljenoj, dakle, 121

iste godine kada i Knjievnost Hazima abanovia, dat je historijski pogled na razvoj kulture Bonjaka u Bosni i Hercegovini i ire, pri emu je poklonjena odgovarajua panja razliitim vidovima knjievnog stvaranja ovoga naroda u razliitim historijskim epohama. Njen autor je 1978. godine u Beu objavio dopunu ovome svome radu pod naslovom Die Kultur der Bosniaken. Supplement I. Inventar des bosnischen literarischen Erbes in orientalischen Sprachen. U njemu autor kae da se ovaj dodatak nadovezuje na obje prethodne knjige: Kod pisaca ili djela o kojima ni kod abanovia ni kod mene nema osnovnih podataka bilo je potrebno posegnuti za drugim radovima.3 Ovaj inventar se dodatno poziva i na pionirske rezultate istraivanja koje je dosegao Safvetbeg Baagi. Bali, izme ostalog, istie da ova knjiga prua uvid u do sada pronaeno orijentalno knjievno blago koje su stvarali ljudi porijeklom iz Bosne ili okolnih krajeva. Obuhvaena su njihova imena i naslovi po njima stvorenih djela, te ukazano na literaturu u kojoj se mogu nai podrobniji podaci i o piscu i o djelu. Usporedbe radi, treba istaknuti da je Hazim abanovi u svojoj Knjievnosti obradio 162 autora 76 njih je spomenuo i predstavio kraim, u rijetkim sluajevima i duljim biljekama. Smail Bali je indicirao imena 370 pisaca i oko 680 naslova. Radi lakeg snalaenja prilikom koritenju ovoga rada, treba rei da kurzivom tiskani brojevi u Die Kultur der Bosniaken. Supplement (I) upuuju na stranicu knjige Kultura Bonjaka (Wien, 1973), gdje treba traiti dodatne podatke, dok tamnije odtampani brojevi ukazuju na stranice knjige Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima Hazima abanovia (Sarajevo, 1973). Treba podsjetiti, na to ukazuje i sam Bali, da neke autore, kao to su to Abdullah Abdi ibn Muhammad al-Bosnawi, Nasuh ibn Abdullah al-Mitraqi, Ali ibn Abdullah al-Bosnawi Tabit, Muhammad Qadri Nasuh Paji, Muhammad Tahir Bosnawi, Muhammad al-Bosnawi alHangi (Mehmed ef. Handi) i Muhammad Tayib Oki, abanovi uope nije obradio, a neki nisu ni mogli biti obraeni jer su se javili kasnije, poslije pripreme knjige, kao to su Ahmed Smajlovi i Jusuf Rami. Upravo ovaj Dodatak, uz njegovo pravilno koritenje, omoguava prilino zaokruen uvid u naslove djela i imena autora koji su meu Bonjacima stvarali na orijentalnim jezicima.
3

Bali, Smail. Kultura Bonjaka. Wien: izdanje autora, 1973., 2. dop. izd. (Tuzla: R&R, 1994). Vidjeti takoer od istog autora Die unbekannte Bosnien (Koln etc., 1992).

122

Komunikologija i filologija

Obiljem istraene i neistraene izvorne grae koristio se Fehim Nametak u pripremi svoga djela Pregled knjievnog stvaranja bosanskohercegovakih Muslimana na turskom jeziku (Sarajevo, El-Kalem, 1989), pa smo smatrali da mu je mjesto u ovom radu posebno zbog indicirane literature. Neku vrstu sinteze dosadanjih istraivanja openito i po sebi vrijedan doprinos saznanju o ovoj vrste bonjake literature predstavljaju djela Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima Amira Ljubovia i Sulejmana Gvozdania (Sarajevo, Orijentalni institut, 1995) i Logika djela Bonjaka na arapskom jeziku (Sarajevo, Orijentalni institut, 1996) Amira Ljubovia. Potrebno je ukazati da, pored prilino temeljito istraenog bonjakog naslijea na orijentalnim jezicima i dalje ostaje nasuna potreba istraivanja srednjovjekovnih izvora Bosne i Huma pisanih na narodnom jeziku (vladarske povelje, administrativno-pravni spisi, srednjovjekovni epitafi, i slino) kako bi se stekla cjelovitija slika dokumentarnog naslijea Bonjaka. Izvjestan pomak u pristupu ovoj vrsti grae uinjen je objavljivanjem knjige Bonjaka epigrafika (Sarajevo: BZK IP Preporod, 1999. 276 str.) Sulejmana Grozdania i prvog sveska posveenog starijoj knjievnosti u estotomnom zborniku Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici (Sarajevo: Alef, 1998) kojeg su priredili Enes Durakovi, Esad Durakovi i Fehim Nametak. Bibliografija radova o Hasanaginici (1774-1974), The Bibliographu of works on Hasanaginica, 1774-1974, Mustafe emana koja objavljena na str. 621-692. u zborniku Hasanaginica 1774-1974, koji je priredio Alija Isakovi (Sarajevo, Svjetlost, 1975), predstavlja rijedak primjer bibliografskog rada posveenog jednoj duinom nevelikoj baladi, to ju je prvobitno objelodanio talijanski etnograf i prirodoslovac Alberto Fortis na bosanskom jeziku i u talijanskom prijevodu u svojoj knjizi Viaggio in Dalmazia 1774. godine (Venecija, 1774).4 Bibliografija sadi 941 jedinicu i posebno je korisno sredstvo za istraivanja koji tragaju za recepcijom ove balade u svjetskim knjievnostima kroz mnogobrojne prijevode koje je doivjela ova pjesma od 1774. do

Balada Hasanaginica je po prvi put publikovana u Viaggio in Dalmazia dell Abote Alberto Fortis (Venezia: Presso Alvise Milocco, MDCCLXXIV), Volume primo, str. 98104.

123

danas. Bilo bi korisno da se graa ovdje objavljena dopuni i za period od 1974. do naih dana. Kao to alhamijado literatura Bonjaka ostvarena prije kraja 19. stoljea predstavlja jedan tok njihove ukupne duhovne kulture bazirane na pisanoj rijei, takva je i cijela jedna oblast njihovog stvaranja na narodnom jeziku pisana bosanicom. Po svom sadraju bitno vezana za bonjaku usmenu knjievnost, posebno epiku, to je vrsta epistolarne knjievnosti, konkretnije pisma krajinikih Bonjaka nastala od 16. do 18. stoljea, sa nekim primjerima i iz prve polovine 19. vijeka. Ona su ostala sauvana u arhivama i privatnim zbirkama s druge strane granice nekadanjeg Bosanskog paaluka. Ova pisma su ugledni Bonjaci, najee vojni zapovjednici upuivali preko granice hrvatskim asnicima u slubi Austrije i Venecije, mletakim providurima, uskokim starjeinama u mletakoj slubi, dubrovakim vlastima te glavarima u Crnoj Gori. Ista vrsta korespodencije obavljala se preko Save sa sisakim i karlovakim komandantima, te mletakim vlastima u Zadru, Omiu, Dubrovniku, zatim Risnu i Perastu. Ta pisma su pisana narodnim jezikom, u veini ikavski i ijekavski, ovisno od jezike oblasti iz koje su upuivana. Autorstvo ovih knjiga, kako se imenuju u narodnoj pjesmi, podijeljeno je izmeu poiljalaca i pisara, a sva dosadanja istraivanja ovih pisama istiu njihov narodni jezik i slau se u pogledu naziva pisma, tj. bosanice, kojom su napisana. Kao dokumenti pisane kulture Bonjaka, ona nisu mogla biti zaobiena u razmatranju koje smo posvetili razvoju bibliografije Bonjaka zbog vanosti koju imaju u ukupnoj naoj pismenosti na narodnom jeziku. Njima se posebno bavio Muhsin Rizvi u radu Pisma muslimanskih krajinika pisana bosanicom od XVI do sredine XIX stoljea kao oblik stare epistolarne knjievnosti", Godinjak Instituta za jezik i knjievnost, V (1976), 217-264, gdje je donio niz bibliografskih indikacija ove vrste knjievnohistorijske i jezike grae ija je dokumentarna vrijednost neosporna i koja eka dodatna istraivanja. Za oblast narodne knjievnosti posebno je dragocjena Bibliografija radova o narodnoj knjievnosti, koju je u est svezaka objavila Akademija nauka i umjetnosti BiH (Sarajevo, 1972- 1981). Takoer, treba ukazati i na postojanje Bibliografije radova o knjevnosti Muslimana na orijentalnim jezicima kod nas objavljenu u Prilozima za orijentalnu filologiju, 39, 1989. (1990), 231-286, ija je autorica Svjetlana Mili. Pri tome treba naglasiti da se ne 124

Komunikologija i filologija

radi o bibliografiji u pravom smislu rijei nego o popisu literature na zadatu temu koji je nastao u povodu pripremanja naunog skupa Naa knjievnost na orijentalnim jezicima - rezultati i perspektive, a cilj joj je bio obuhvatiti svu literaturu koja se odnosi na knjievnost na orijentalnim jezicima kod nas, poev od najstarijih biografija pjesnika i uenjaka pisanih jo u osmanskom periodu, preko djela evropskih orijentalista i prvih lanaka o ovoj knjievnosti u naoj tampi, do najnovijih monografija i radova objavljenih u savremenim orijentalistikim i drugim asopisima. Formalno, ovaj bibliografski popis obuhvatio je historije knjievnosti i prirunike, kataloge rukopisa, bibliografije, opa djela i, na kraju, popis skraenica. Nain popisivanja, raspored grae i obuhvat ponuenog materijala daju mogunost da se zakljui da je ovdje vie rije o torzu ili nacrtu za bibliografski popisane grae na zadatu temu nego o bibliografiji u pravom smislu rijei, pa e ovome poslu biti potrebno iznova se vratiti. Navedene podatke treba uporediti sa onima koje su dali Amir Ljubovi i Sulejman Grozdani u ve pomenutom djelu Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima (Sarajevo, Orijentalni institut, 1995, 279 str). Na kraju treba istai, u onoj mjeri u kojoj je to relevantno za nau temu, i vaan doprinos Bisere Nurudinovi popisivanju orijentalistike literature, koja je pripremila nekoliko svezaka grae pod naslovom Bibliografija jugoslovenske orijentalistike (19451960), 1968, Ibid, (1961-1965), 1981, Ibid, (1918-1945), 1986. koju je objavio Orijentalni institut u Sarajevu. Dugogodinji rad na bibliografiji bosanskohercegovake kulture Mustafe emana iz Tenja dostigao je kulminaciju u Bibliografiji bonjake knjievnosti (Zagreb, Sebil, 1994, 615 str.), u ijem uvodu autor navodi: Bibliografija je rezultat moje elje i nastojanja da se objedini sve to je o bonjakoj knjievnosti napisano, kako bi bilo predoeno bogatstvo nae pisane rijei i kako bi se znanstvenicima olakala daljnja izuavanja. inilo se vanim da se literatura o bonjakoj knjievnosti izloi historijskim slijedom, kako bi itaoci lake uoili njen razvitak, koji je u izvjesnoj ovisnosti o historijskim okolnostima, da se lake uoe usponi i padovi te njeno bogaenje i siromaenje. Ovaj bibliografski slijed neka je vrsta saete pripovijesti o naoj kulturi i naem prisustvu u islamskom i krianskom svijetu i kulturnim tokovima. Istovremeno, to je slika naeg kulturnog i knjievnog bogatstva, i knjievnojezike samobitnosti. S obzirom na to da o 125

svakom objavljenom djelu postoji neki pisani trag, ovo je svojevrsna bibliografija (moda i biografija bonjake knjievnosti).5 Ovaj ambiciozni poduhvat obuhvatio je 16.845 bibliografskih jedinica, koliko ima ovaj rad na 615 stranica i u okviru tematskih cjelina: Rije zahvale, predgovora naslovljenog sa Petsto godina bonjake knjievnosti, Napomena, Kratice, Appendix, te Izvori kojima se autor koristio. U Predgovoru autor iznosi kratku genezu rasta knjine grae koju je obuhvatio svojom Bibliografijom, od one na arapskom, turskom i perzijskom jeziku do one na bosanskom jeziku, te alhamijado, narodne i savremene knjievnosti. Metodologiju svoga rada autor je blie objasnio u uvodnom dijelu knjige naslovljenom sa Napomene, uz navoenje odgovarajuih primjera. Posebno je relevantno objanjenje predmetnog indeksa kojim su obuhvaeni pisci i njihova djela, te radovi u kojima je pisano o istima, kao i odrednice iz razliitih struka, meu kojima su: Alhamijado knjievnost, Anali GHB, Antologije, Arabica, Batina, Behar, Bibliografije, Biografije, Bogumili, Bosanske salname, Bosanski jezik, Bosansko-turski uitelj, Bosna i Hercegovina, Bonjak-Muallimi, Bonjaci, Bonjak, irilica, Dar-al-hadis, Defteri, Dervii, Dijalekti, Drama, Epigrafika, Epistolografija, Epitafi, Estetika, Etika, Evlije, Filozofija, Hanefijski mezheb, Hasanaginica, Hercegovci, Hikjmet, Hipokoristici, Historije knjievnosti, Hrvati, Hurem, Imena, Inteligencija, Islam, Janiari, Jedileri, Kaligrafi, Kandoz, Knjievnosti, Kultura, Kuran, Latinica, Medresa, Medmua, Mitologija, Muslimani, Muslimanska biblioteka u Mostaru, Nacionalizam, Nacionalnost, Narodna knjievnost, Novi behar, Novi vijek, Ogledalo, Pismenost, Pjesnitvo, Plemstvo, Pokrtavanje, Pozorite, Predaja, Prepisivai, Preporod, Prosvjeta, Putokaz, Putopis, Romanistika, Romantizam, Romi, Rukopisi, Sarajevski cvjetnik, Seobe - hidra, Sidil, Skriptorij, Slaveni, Slikari, Slobodna rije, Srbi, erijat, Tarikat, Tefsir, Tekije, Turbeta, Turci, Turcizmi itd. Ukupna graa je, inae, rasporeena hronoloki poevi od 1466. godine do 1989, koja se zavrava bibliografskom jedinicom

eman, Mustafa. Bibliografija bonjake knjievnosti (Zagreb: Sebil, 1994), str. 13

126

Komunikologija i filologija

broj 15.569, a zatim su alfabetskom rasporedu dodate bibliografije i odrednice, te appendix od broja 15.570. do broja 16.845. Kada je rije o dijelu bonjake knjievnosti na istonim jezicima, u Bibliografiju su, pored imena autora i naslova originala, uvrteni i komentari (arh), glose (haiya), rasprave (risale), biografije (manaqib) kao i djela u kojima se nalaze fragmenti iz biografije, biografski podaci. Bibliografija, takoer, donosi i prijepise ovih djela uz podatke o imenu pripisivaa, godinu, mjesto i godinu prijepisa i lokacije rukopisa, ukljuujui eventualno i izvor podataka. Autor se u znatnoj mjeri koristio djelom M. dralovia Bosansko-hercegovaki prepisivai u arabikim rukopisima, sv. III (Sarajevo, Svjetlost, 1988), to i sam priznaje (str. 15). Autor se posebno bavio pitanjem literature nastale kao rezultat pripremanja ili prepisivanja rjenika bosanskog jezika, od kojih je posebno istakao jedan etverojezini prirunik arapskoperzijsko-grko-bosanski (rukopis u Aja Sofiji, Istanbul, br. 47394750), kao i bosansko-turski rjenik u stihu Muhameda Hevaije Uskufija, poznat kao Maqbul-i Arif ili Potur ahidija. U okviru teme Narodna knjievnost panja je poklonjena podtemama epika, Nasrudin Hoda, Hasanaginica i sevdah. Uz bibliografiju (str. 37-449), zatim appendix (str. 451-486), te izvore kojima se sluio (484-494) autor je donio i niz indeksa koji u cjelini slue korisnicima kako bi u knjizi sa ovolikim brojem bibliografskih podataka lake mogli pronai traenu informaciju. Gledano i formalno i sadrinski, autor se, zbog heterogenosti grae koju je obradio, sreo sa nizom gotovo nerjeivih problema. Prije svega, zbog toga to su se na jednom mjestu nala rukopisna i tampana graa, zatim monografske publikacije i prilozi u serijskim publikacijama. Obje ove injenice, da ne nabrajamo druge, prisilile su ga da u znaajnoj mjeri odstupi od standarda prihvaenih za bibliografski opis. Autor, naime, nigdje i ne navodi da se sluio nekom od normi ili standarda, bilo za cjelovit ili skraeni opis bibliografskih jedinica koje je uvrstio u svoj rad. Tu je i problem transkripcije grae na istonim jezicima, zatim redoslijed elemenata u imenima autora ranijeg perioda. Korisniku je posebno neprakatino to to je knjina produkcija jednog te istog autora rasuta kroz itavu knjigu, pa ju je veoma teko posmatrati kao organski povezanu cjelinu. Sam autor kae: Poto mnogi izvori nisu bili dostupni za istraivanje, nesumnjivo je da se ova bibliografija ne moe smatrati potpunom. Korisnik se moe sluiti i

127

bibliografijama pojedinih knjievnika, koje su navedene u predmetnom indeksu pod odrednicom Bibliografije (str. 19). Kada su u pitanju manjkavosti tehnike naravi, one su brojne i nastale su, pretpostavljamo, tokom tampanja, kao to su pogreno odtampana pojedina slova, ali i imena, pa i atribucija autorstva esto se moe dovesti u pitanje. Ova i druga pitanja trait e dodatnu elaboraciju. Ipak, u cjelini gledano, ovo je svakako dobrodola prinova skromnom obimu bibliografske literature u Bonjaka, iako joj nedostaje znaajan i svakako nezaobilazan segment srednjovjekovnog perioda. Plodotvoran rad na istraivanju batine Bonjaka, posebno u domenu biografije i bibliografije rahmetli hafiza Mahmuda Traljia jo nije na odgovarajui nain istraen niti valjano evuluiran. Taj posao, svakako bi trebalo ubrzati, posebno nakon pojave zbornika radova naslovljenog Iz kulturne historije Bonjaka (Travnik: Borac, 1999) ovoga autora. Dosta aktuelnih podataka o bibliografskom istraivanju u Bosni i Hercegovini openito sadri i knjiga pod naslovom Rekonstrukcija pamenja:bibliografija Bosne i Hercegovine i svjetski bibliografski izvori (Sarajevo: Svjetlost, 2000.) Enesa Kujundia, kao i knjiga Struna sehara za savremenog bibliotekara (Sarajevo: Lapis, 2008.) istog autora. Summary The Bosniac literary heritage has been accumulated throughout centuries in various formats (manuscripts and printed books), different languages (Bosnian, Arabic, Turkish and Persian) and variety of scripts (Bosanica, Latin, Cirylic). However, this entire heritage has not been, except in few intances, the subject of particular Bibliography. The earliest lists of books and archival artefacts, which constitute this precious collections, are to be found in the records of of Shari'a courts particularly in Sarajevo. In XX century there was a number of authors (H. Kreevljakovi, S. Baagi, Osman Asaf Sokolovi, M. eman etc.) who took serious interest in preparing bibliographies and catalogues of book collections. Key words: Bibliography, Bosniacs, Literary heritage, lists of books, Bibliographic description.

128

Komunikologija i filologija

Muhamed Arnaut

REDAKCIJE STAROSLAVENSKOG JEZIKA NA JUNOSLAVENSKOM PROSTORU

Saetak Dananji jezici na junoslavenskom prostoru, odnosno na podruju tokavskog narjeja, bosanski, hrvatski i srpski jezik, nastali su iz jedne slavenske jezike matrice. Od staroslavenskog jezika kao prvog zajednikog standardnog jezika svih Slavena, nastajale su pojedine redakcije u srednjem vijeku, glagoljska, irilika i bosanska, koje e prerasti u predstandardne idiome i postati dananji aktuelni jezici. O prirodi i strukturi redakcija staroslavenskog jezika na junoslavenskom prostoru raspravlja se u ovom radu. Kljune rijei: staroslavenski jezik, redakcije, jezike osobine, funkcionalni stilovi, drutvene prilike, jeziki spomenici.

Priroda redakcija staroslavenskog jezika Redakcija je prodiranje elemenata narodnog jezika i pisaca u staroslavenski jezik. Ona je kao vid literarnog, odnosno knjievnog jezika usko povezana sa ekstralingvistikim momentima. Znai da redakcije pripadaju datosti historijskih injenica koje uvjetuju nain razvoja i karakter svakog knjievnog jezika, pa dosljedno tome nastanak i razvoj redakcija staroslavenskog jezika. Sve redakcije staroslavenskog jezika uklapaju se u opi pojam takozvanog crkvenog jezika. Crkvenoslavenski jezik predstavlja zbir svih redakcija staroslavenskog jezika. On je neobino jedinstvo raznolikosti. Nije jedinstven knjievni jezik, ali njegova zajednika osnova jeste staroslavenski jezik. To je ona osnova koja omoguava dodire izmeu novonastalih redakcija, fluktuiranje tekstova, prenoenje tekstova iz jedne redakcije u drugu. Treba istai da je dosta kompaktna crkvenoslavenska knjievnost istone irilike orijentacije prema kojoj stoji izdvojena glagoljska knjievnost na zapadu junoslavenskog prostora.

129

Drutvene i kulturne pretpostavke za nastajanje redakcija U 11. stoljeu (1054) desio se crkveni raskol, crkva se raspala na dva meusobno oponirana centra, Vizantiju i Rim. Politika granica izmeu Rima i Vizantije ila je preko Balkana, na junoslavenskom prostoru sukobili su se njihovi interesi. Istoni dio je uao u sferu vizantijske pravoslavne crkve, zapadni dio u sferu rimske katolike crkve. To je uvjetovalo vrlo razliit razvoj. Slaveni koji su pripadali rimskoj crkvi (Hrvati, esi, Slovaci, Luiki Srbi) primili su latinski jezik, osim jednog dijela dananje Hrvatske. Dio Hrvatske je ostao sa svojom glagoljicom i svojom redakcijom staroslavenskog jezika i to je specifina pojava u okviru rimske crkve. Ali upravo to je otealo kontakte i zajedniki razvoj sa ostalom slavenskom knjievnou. Slaveni na istoku su pod Vizantijom bili u drugaijem poloaju zbog politikih prilika a donekle i tradicije. Vizantija nije insistirala na grkom jeziku kao jedinom kultnom jeziku. Tu su ve bile razvijene crkve sa razliitim kultnim jezicima. Tako je tolerisana a i podravana upotreba crkvenoslavenskog jezika, te su bile vrlo intenzivne veze izmeu ruske, bugarske, makedonske i srpske knjievnosti. Osim toga, status crkvenoslavenskog jezika kao jezika crkvene kulture u Srbiji je bio veoma povoljan. Osnovana je samostalna autokefalna crkvena organizacija, nju je podravao dravni dvor, i imala je zvanini jezik crkvenoslavenski irilike redakcije. Kako je u srednjem vijeku osnovna evropska ideologija kranstvo, itava je kultura u svim njenim vidovima direktno podreena i proeta kranskim idejama i kultom. Otuda je na jednoj teritoriji primanje odreenog idioma za crkveni jezik osiguravalo tom idiomu i status jezika kulture i knjievnog ili literarnog jezika. Tako e i zbog toga razloga biti na junoslavenskom prostoru razdvajane glagoljska, irilika i bosanska redakcija staroslavenskog odnosno crkvenoslavenskog jezika. Glagoljska redakcija staroslavenskog jezika Glagoljska redakcija staroslavenskog jezika razvijala se u posebnim uvjetima. Ona je bila na terenu koji je pod utjecajem rimske crkve, te samim tim kultni i kulturni jezik bio je latinski. Rimska crkva je insistirala na upotrebi latinskog jezika kao zvaninog crkvenog jezika. Time je on postajao i jezik literature. Iako upotreba crkvenoslavenskog jezika na hrvatskoj teritoriji nije 130

Komunikologija i filologija

podrana i nije imala povoljne uvjete za opstanak, ona se ipak odrala. Uenici irila i Metodija, nakon odlaska iz Moravske, nali su utoite, izgleda, prvo na Kvarnerskim otocima. Kasnije se njihova djelatnost proirila na Hrvatsko primorje sa zaleem, Liku i Krbavu, te Istru, a zatim i dalje na sjever sve do Kupe. Ne zna se tano kad su uenici doli, ali je sigurno da su razvili ivu aktivnost ve poetkom 10. stoljea, s obzirom na injenicu da je Splitski sabor ve 925. godine ustao protiv upotrebe crkvenoslavenskog jezika u crkvi. U prvo vrijeme oni se zovu glagoljai, jer je samo glagoljica poznata u tom sjevernom dijelu Kvarnerskog primorja. To ide u prilog injenici da je glagoljica prvo staroslavensko pismo. Crkveni sabor odran 1059. godine u Splitu ponovo je uperen protiv glagoljice. Meutim, ni jedan ni drugi sabor nisu zatvorili sasvim vrata glagoljici, na onaj nain kako je crkva mogla to uiniti. Tako je dozvoljeno da se glagoljanje upotrebljava u crkvama i na terenu gdje nema latinskih sveenika, s tim to je rang sveenika glagoljaa vezan za najvia zvanja (klerici, monasi). To govori o tome da je upotreba crkvenoslavenskog jezika bila prema latinskom bogosluju (u okvu rimske crkve) kao nie vrijedna. Zbog toga je ona postala demokratska i narodna, rezervirana samo za nie slojeve, za slavensko seljatvo. Treba imati u vidu da su dalmatinski gradovi bili jako samostalni, osobito Split. Na toj liniji razlika javljale su se i linije razlika u nacionalnom i klasnom pogledu: romanski gradovi protiv slavenskog zalea i feudalizirano graanstvo protiv puka ili podreenih zemljoradnika. To je, naravno, liavalo glagoljske sveenike onih ekonomskih prednosti koje je uivalo crkvenoslavensko sveenstvo na pravoslavnim teritorijama Vizantijske crkve. To sveenstvo je u poetku naroito siromano, uvjeti kolovanja nepovoljni. Crkvenoslavenski jezik u svojoj stroijoj formi imao je manje uvjeta da se pojavi brzo kao jezik originalnijeg knjievnog stvaralatva. Ovakav poloaj glagoljskog sveenstva uvjetovao je njegovu izraeniju povezanost sa narodom i odreenu dozu narodne svijesti, jer je bila prisutna jaka konfrontacija sa romanskim sveenstvom i latinskom crkvom. To e se odraziti i na jezik knjievnosti ovoga teritorija i ove redakcije. Papa Inoentije IV iz politikih razloga 1248. godine dozvoljava bez ogranienja upotrebu crkvenoslavenskog jezika u Senjskoj biskupiji, a 1252. godine to proiruje na Omialjske benediktince. Benediktinci (kalueri) su znaajni jer su u poetku 131

bili prvi nosioci glagoljske knjievnosti, da bi kasnije, u 13. i 14. stoljeu, primat preuzeli franjevci Treeg reda Male brae. Samim tim to je dozvoljena upotreba crkvenoslavenskog jezika bez ogranienja dolazi, u 14. i 15. stoljeu, do naglog razvoja glagoljske knjievnosti, ali ne samo na crkvenoslavenskom nego i na narodnom jeziku. Tome su doprinijele izvjesne plemike hrvatske porodice. Tako je znaajan dokumenat glagoljske knjievnosti Kloev glagolja bio svojina Frankopana (Kloc je bio njemaki baron koji ga je kasnije posjedovao i po njemu se taj dokumenat tako nazvao). injenica da je upotreba crkvenoslavenskog jezika na terenu glagoljske redakcije proganjana, ograniavana i vezana za nie slojeve sveenstva, te za potrebe niih slojeva naroda, urodila je time da je u 13. stoljeu znatno jaa infiltracija narodnog jezika u strogo crkvenoslavenske tekstove odreene za crkvu nego to je to bio sluaj u istonoj crkvi i irilikoj redakciji. To znai, u stvari, mnogo vie osobina narodnog jezika od samog poetka prisutno je i u onim djelima koja su namijenjena za crkvenu slubu. Funkcionalni stilovi glagoljske redakcije U knjievnosti pisanoj glagoljicom postojala su tri funkcionalna stila koji nisu strogo razgranieni. U prvom redu prvi koji je maksimalno crkvenoslavenski jeste funkcionalni stil vezan neposredno za crkvenu slubu, za misu. To su misali, liturgijske knjige iz kojih se ita na misi. U njima je sadran izvjestan dio iz Starog i Novog zavjeta (Biblije) i drugih crkvenih obaveznih knjiga. Poznat je Misal kneza Novaka iz 14. stoljea, reprezentativan i veoma bogat, pisan je relativno dobrim crkvenoslavenskim jezikom. Najljepi glagoljski misal je Hrvojev misal iz 15. stoljea, pisan za bosanskog vojvodu koji je ujedno bio i splitski vojvoda (Hrvoje Vuki Hrvatini, dvovjera). Ovaj misal pokazuje jak prodor narodnog jezika, neke osobine akavskog narjeja, naroito u oblasti fonetike, mada je pisan crkvenoslavenskim jezikom u verziji bosanske redakcije. Postojale su knjige iz najstarijeg vremena koje se baziraju na prvim crkvenoslavenskim prijevodima. Kasnije, poslije 1248. godine, ve se vri ponovo redakcija (revizija), uporeuju se te crkvene knjige sa zvaninim latinskim crkvenim knjigama. Tu je

132

Komunikologija i filologija

jezik ostao relativno crkvenoslavenski. Meutim, ima infiltracija narodnog jezika naroito u oblasti fonetike. Drugi funkcionalni stil odnosi se, takoer, na religioznu knjievnost, ali onu koja ide u linu pobonost. To su u prvom redu brevijari. Oni su sluili monasima za svakodnevna obavezna itanja, ali u njima ima dosta tekstova iz Starog zavjeta koji su za ovjeka onog vremena predstavljali zabavnu lektiru (naprimjer Knjiga o Juditi, kasnije je M. Maruli upotrijebio za renesansnu dramu). Upravo zbog njihovog takvog karaktera, privatnog (manje oficijelnog), jezik e jo jae biti pod utjecajem narodnog govora, osobito u fonetici, morfologiji, leksici i sintaksi. Meu brevijarima poznati su Vrbniki brevijar I iz 13. stoljea i Vrbniki brevijar II iz 14. stoljea, pisani u Vrbniku na ostrvu Krku. To su gotovi kodeksi, u njima je prisutan znatan utjecaj narodnog jezika u fonetici, morfologiji i leksici. Meutim, dok ova prethodna dva funkcionalna stila, koji pripadaju prepisivakoj djelatnosti, ostaju u granicama crkvenoslavenskog jezika, dotle trei tip literature pisan je, uglavnom, na narodnom jeziku (akavskom narjeju), sa manjom ili veom dozom crkvenoslavenskih utjecaja. Ovu knjievnost, koja se naziva puko-religiozna knjievnost, namijenjena je pukim, narodnim slojevima stanovnitva kao svojevrsna vrsta zabavnopropagandnog tiva. Tu spadaju podjednako prevodna djela kao i originalna (kojih je prilino malo). Najbolji reprezentanti pukoreligiozne knjievnosti su zbornici u kojima dolaze ti zabavni tekstovi najrazliitijeg sadraja (Petrisov, Koluniev, Ivaniev zbornik). U njima se pojavljuju srednjovjekovni viteki romani i poezija, kako prevodna sa latinskog tako i originalna poezija na narodnom jeziku. Pored zabavnih tekstova nai e se tu traktata moralnog, pounog, filozofskog ili dogmatskog sadraja. Zatim tu su i neke vrste i pravnih spisa koje predstavljaju komentare crkvenoga prava. Sve je to i zabavna i pouna literatura zbornika podjednako proeta kranskim pogledima na svijet (dogmatika). Tokom 14. i 15. stoljea postojala je relativno razvijena literatura preteno na narodnom jeziku. Taj jezik je bio proet razliitim nanosima crkvenoslavenskog jezika, ali je upotreba akavskog dijalekta kao literarnog jezika u sferi puke knjievnosti od neprocjenjivog znaaja za ustaljivanje jednog knjievnojezikog izraza, koinea. Razvio se jedan odreen nain pisanog izraavanja, ustaljeni stilistiki opisi, formirana leksika za izraavanje. Sve je to bio neophodan preduvjet za stvaranje kasnije 133

renesansne knjievnosti. Pri stvaranju te puko-religiozne knjievnosti, koja je stvarana na razliitim punktovima akavskog tla, dolazi do interferencije i nivelacije razliitih dijalekatskih osobina. U prepisivanju i u prevoenju stvara se akavski knjievni jezik u obliku jednog koinea bez izrazitijih crta lokalnog govora, a udio crkvenoslavenskog jezika pritom zavisit e od namjene djela, od predloka ako je prepisivan, te od samog pisca. Bilo je pisaca koji su namjerno, zbog svojih ambicija, unosili neto vie crkvenoslavenskih elemenata od drugih koji su blii narodnom jeziku. Kod nekih su opet uoljivije lokalne crte njihovoga govoga, a drugi se prilagoavaju knjievno-jezikom maniru, kao labilnoj literarnoj normi. Jezike osobine glagoljske redakcije Kriterij da li je jezik jednog teksta crkvenoslavenski, narodni ili mjeoviti utvruje se na temelju distinktivnih, odnosno razlikovnih elemenata na svim nivoima jezike strukture. Na fonetsko-fonolokom planu to je odnos pisanja poluglasa u slabom poloaju, naroito na apsolutnom kraju rijei, to je redovna literarna osobina. U jakom poloaju pisanje poluglasa je literarna osobina samo u spomenicima od poetka 14. stoljea, jer se tek tada poluglas vokalizira. U spomenicima 14. i 15. stoljea bit e i zamjene poluglasa vokalom a, i to je osobina narodnog jezika. Meutim, u glagoljskoj knjievnosti zbog akavske govorne podloge zamjena poluglasa vokalom a je neto ira. Tu se nailazi na pojavne oblike zla i zala, mlin i malin. Neto drukija je sudbina grupe v u otvorenom slogu. Ta grupa u akavskom narjeju daje v ili va i govorna je osobina, dok je u tokavskom narjeju to literarna osobina. Za distinkciju vaan je glas jat (). U tekstovima koji se dre tradicije (tradiranim tekstovima) zadrano je pisanje jata () na starom mjestu, a u tekstovima koji su pod utjecajem narodnog jezika jat () se zamjenjuje njegovom izgovornom vrijednou i i e (sedeti, sedem, sednem siditi, sidim, sidnem, peti pivati). Na sjeverozapadu akavskog narjeja (Liburnija, sjeverozapad Istre) narodni govor je ekavski, dok je istoni akavski prostor (juno od Zadra) narodni govor je ikavski. Na istoj liniji razlika stoji i odnos crkvenoslavenskog d nastalo od starog praslavenskog palatalnog d' prema akavskom govornom j: u praslavenskom jeziku d', t' nastalo je od dj, tj, u

134

Komunikologija i filologija

staroslavenskom jeziku d', t' dalo je d, t, kasnije u tokavskom narjeju nastalo je , , a u akavskom i kajkavskom narjeju j, . Upotreba d u glagoljskim tekstovima na mjestima gdje je u tokavskom narjeju pokazuje da su ti tekstovi crkvenoslavenskog karaktera. Upotreba j u drugim tekstovima na istom mjestu pokazuje utjecaj narodnog jezika. U tradicionalnim tekstovima bit e redovno nazal zamijenjen sa e u svim pozicijama. Tamo gdje je utjecaj narodnog jezika jai tamo je u poziciji kada je to iza palatalnog suglasnika zamijenjeno sa a, jer je takva situacija u jednom dijelu akavskih govora: aja (stsl eda; ea), gospoja (gospoa), jazik (jezik), pojati (uzeti), obujati (obuzeti). Tekstovi pod jaim utjecajem narodnog govora imaju ispred i protetino j na poetku (Jivan Ivan). U tradicionalnim tekstovima toga nema. Glas izmeu dva vokala prelazi u r (rotacizam). To je osobina akavskih govora (more, ne mere), utjecaj narodnog jezika, a u tradicionalnim tekstovima zadrano je . U svakom tekstu bit e i jednog i drugog, ak i u onim narodnim tekstovima ima izvjesna doza crkvnoslavenskog jezika. Radi se o frekvenciji, ono ega ima vie (zamjena sa i, sa r, j), to je osobina narodnog jezika. Leksika. Fonetski plan je manje-vie formalna distinkcija. Meutim, u leksici promjene su mnogo bitnije jer se one vezuju za funkcionalne stilove na taj nain to e prodor narodne leksike (fonda narodnog jezika) biti normalna i zakonita pojava u pukoreligioznoj knjievnosti, dijelom i zbog karaktera originalnih ili prevodnih tvorevina i tu je lake ubaciti rijei svakodnevnog jezika. Kod prepisivake knjievnosti leksika ostaje tradicionalna, u veoj ili manjoj mjeri, i na taj nain tekstovi dobijaju izrazitiji crkvenoslavenski karakter. Tradirani tekstovi imat e upotrebu relativne ie, jae, jee, a narodni tekstovi mjesto te zamjenice imaju akavsku zamjenicu ki, ka, ke (koji, koja koje). U narodnim tekstovima bit e zamjenica gdo (ko), zatim a, a u crkvenoslavenskom tekstu je k'to, kto, te . Za sat akavski je ura, prilog nigdar, infinitiv glagolati (govoriti), a u tradiranim tekstovima je godina, prilog, nikolie, jako (kako). Morfologija je takoer relevantna u ovom odnosu, osobito u promjeni pridjeva (odreenog vida) i zamjenica. U 135

crkvenoslavenskim tekstovima su dui oblici pridjeva: nastavak -go u G sg. mukog roda (njego, vaego), -ogo, ago (dobrogo), G sg. enskog roda -oe (dobroe), a A sg -uju (dobruju), u mnoini je dobriih. Saeti oblici su u narodnim tekostovima. Glagoljski tekstovi imaju literarne oblike imenica udesa, tjelesa, nebesa, zatim imene, dne, dok narodni tekstovi imaju udo. Glagoli su posebno informativni u pogledu karaktera teksta. Crkvenoslavenske osobine naroito se oituju u prezentu: 2. lice sg. ima nastavak -i (radii), 3. lice sg. ima nastavak -t, 1. lice pl. ima nastavak -m. Tekst u kome e biti preteno crkvenoslavenski oblici preuzeti su iz staroslavenskog, i gdje oni dominiraju, to su glagoljski tradicionalni tekstovi. Gdje je tih pojava malo ili nikako, to su narodni tekstovi. Stariji oblici asigmatskog aorista uoljivi su u glagoljskim tekstovima: 1. lice sg. pad, 1. lice pl. padom, 3.lice pl. padu, dok su u narodnim tekstovima prisutni oblici sigmatskog aorista. Glagoljski tekstovi imaju prepoznatljivo 2. i 3. lice sg. aorista bisi (analogno sa jesi; oblik bisi nastao je od: bi-st i je-si>bisi). Sintaksike osobine. Crkvenoslavenskog karaktera je konstrukcija dativ apsolutni, preuzeta iz staroslavenskog jezika, a nije prisutna u govorima. Ova osobina je esta u tekstovima 14. i 15. stoljea i neki je pisci upotrebljavaju i u prevodnoj knjievnosti u namjeri da to vie literariziraju tekst. Javljaju se sintaksike osobine koje pripadaju sintaksikoj strukturi talijanskog jezika, a ule su u akavske govore putem neposrednog utjecaja talijanskog jezika: upotreba prijedloga ot (Lsg. od/ot: priamo od/ot dobroga ovjeka); kombinacija oblika glagola initi sa infinitivom nekog drugog glagola (on ini da ja radim / ini me raditi zbog njega, talijanska konstrukcija); upotreba dativa sa infinitivom (dobro je bogatu biti). irilika redakcija staroslavenskog jezika Srednjovjekovna knjievnost na irilikom podruju, takoer, je vezana za crkvu, njenu organizaciju i sadraje, kao i ona glagoljska redakcija. Meutim, irika redakcija nastala je na tlu crkve koja se nalazila pod jurisdikcijom Vizantije, i koja je, osim toga, vrlo rano, ve od poetka 13. stoljea postala samostalna autokefalna crkva. Sveti Sava Rastko Nemanji ovu crkvu je osamostalio u odnosu prema Vizantiji. Istona crkva je i prije i poslije raskola prakticirala u liturgijskoj upotrebi razliite forme

136

Komunikologija i filologija

narodnog jezika. Na taj nain je ta crkva od samog poetka kao slubeni jezik imala staroslavenski jezik, koji e ostati u upotrebi sa redakcijskim izmjenama sve do novijih vremena, pa i do danas u crkvenim obredima. Poto je taj jezik postao kultni crkveni jezik, on je samim tim postao i kulturni jezik, a u tom sklopu i knjievni jezik. Knjievna djelatnost u irilikoj redakciji staroslavenskog jezika osjea se negdje od 13. stoljea. Crkva je direktno vezana za vladarsku kuu Nemanjia i na taj nain ona je dravna crkva koja uiva sve feudalne povlastice. Ona slui upravo tom feudalnom drutvu u ijem se krilu razvija. To su razlozi zbog kojih je ta crkva razvila jednu intenzivnu knjievnu djelatnost i zbog kojih se ta djelatnost razvijala u vanredno povoljnim uvjetima sve do vremena potpune propasti srpske dravne samostalnosti. Pismenost u srednjem vijeku uope ograniena je na crkvu, na crkvene slubenike, a zatim dosta ogranieno na najviu feudalnu hijerarhiju. To je razlog religioznog karaktera knjievnosti. U irilikoj redakciji je od samog poetka primljen staroslavenski jezik kao zvanini jezik. Na njemu se razvila izuzetno iva knjievna djelatnost. Prilike su bile povoljne jer su osnovani manastiri na feudalnim posjedima. Manastiri su bili ujedno i kole i skriptoriji (institucije u kojima su se pisale i prepisivale knjige). U tom smislu je od posebnog znaaja Sveta gora na otoku Atosu, gdje je Sava osnovao Hilandar. Glavne crkve pod jurisdikcijom Vizantije (Grka, Ruska) imale su svoje manastire na Atosu. Tako je Atos bio u neku ruku kulturna metropola istone crkve. Tamo se moglo doi do novih originalnih tvorevina koje su nastajale na vizantijskoj teritoriji. Poto je Sava osnovao Hilandar, on je propisom (tipikom) manastira ustanovio tzv. Korejsku eliju. U ovoj eliji bio je poseban reim ivota, iji je glavni propis bio da svaki dan stanovnik elije mora proitati itav psaltir (svih 365 dana u godini). To su Davidovi psalmi, tekst iz Starog zavjeta, te Knjiga o Salamonu. Poznavanje psaltira, metafora i razliitih drugih stilskih obrta u njemu, zatim psaltirska leksika i sintagma, prodirali su na taj nain u nove originalne knjievne tvorevine, pa se stvarao svojevrsni psaltirski stil. Upravo ta osobina postat e karakteristika originalne knjievnosti u prvom redu, a samo djelimino prevodne irilike (srpske) knjievnosti. Postojanje kola, podravanje razvoja srpskoslavenske redakcijske knjievnosti pomoglo je da se odri srpskoslavenski 137

jezik kao literarni jezik manje vie u svim stilskim funkcijama, u svim stilovima. To je veoma vano. U Srbiji je od prvih vremena stvorena redakcija staroslavenskog jezika, ali ona je zadrala i odrala svoju staroslavensku osnovu upravo zbog sistematskog rada na crkvenoslavenskom jeziku i zbog stalne brige da se dri makar i labilna crkvenoslavenska norma. Naroito to vai za period do 16. stoljea do pada srpske drave. Redakcijske inovacije obuhvatile su u punoj mjeri samo plan fonetike, znatno manje, gotovo neznatno, plan morfologije i neto vee adaptacije u leksici. Leksika je ve u staroslavenskim spomenicima sinonimina (razliite rijei za iste pojmove). Ta sinoniminost bila je preduvjet selekcije leksikog fonda u raznim areama (pevc kokot petel / pijetao). to se tie sintakse, logino je da se i ona mijenja, ali uz inovacije koje odgovaraju tokavskom govornom podruju. Upravo se u sintaksi nastoji odrati crkvenoslavenska norma i to na taj nain to su se uvale izrazito literarne konstrukcije nepoznate narodnim govorima kao posebna crkvenoslavenska specifinost. Treba rei da su pisci, te vii slojevi, najee poznavali i grki jezik osim staroslavenskog jezika, to je znatno utjecalo na literarizaciju crkvenoslavenskog jezika. Meutim, upravo zbog ovakvog knjievnog statusa srpskoslavenski jezik gubi elastinost, prilagodljivost i prilagoenost koju ima ivi jezik, jer je prilagodljiv zahtjevima, naroito u morfologiji i sintaksi. Morfoloki oblici mogu da se sistematski naui. Naprimjer ako je staroslavenski Lsg. bio v grad h, u govoru se osjeti u gradu (u 14. stoljeu). Funkcionalni stilovi irilike redakcije Redakcijske specifinosti i uvanje staroslavenskih osobina u srpskoslavenskom jeziku nije ipak podjednako u svim djelima, jer i ovdje, kao i u glagoljskoj srednjovjekovnoj knjievnosti, cjelokupna literarna knjievnost moe se podijeliti u tri funkcionalna stila: liturgijska, prevodna i originalna. Liturgijska knjievnost najveim dijelom je prepisivaka. U njoj e i jezik naravno biti najkonzervativniji, naroito kada su u pitanju zbilja prepisi evanelja, nekih crkvenih knjiga (trebnika lektire za publiku osim molitve; asoslova molitvenih tekstova). Ovaj strogo liturgijski jezik je najstariji i najkonzervativniji. Ostaje srpskoslavenski jezik, ali ima neto vie utjecaja narodnog jezika.

138

Komunikologija i filologija

Prevodna knjievnost jednim dijelom je svjetovna jer uglavnom u okviru te knjievnosti sreu se tzv. viteki srednjovjekovni romani kao zabavna tadanja knjievnost: Pria o premudrom Ahilu, Stefanif i Ihnilad, Muke blaenoga Grozdija (djelo je humoristino-satirino, blaeni Grozdije je groe koje se mui, cijedi, satira na hageografije, parodija) itd. Prevoena su djela iz historiografije, zatim ljetopisi, hronogrami, fiziolog (sa grkog jezika, neka vrsta biologije), jedan vid hagiografija, ivotopisi nesrpskih svetaca, djela kanonskog crkvenog prava, moraliteti i slino. Meutim, prevodna knjievnost za razliku od prepisivake knjievnosti sadri odreenu dozu prevodioca koji je esto i preraiva. Osim toga, ta literatura nije u toj mjeri nepovrediva kao strogo crkvena, nije kanonizirana, tako da je tu vea sloboda pri prevodu i otuda najvei udio narodnoga jezika u staroslavensku osnovu. Originalnu knjievnost predstavljaju biografije srpskih vladara i arhiepiskopa, najveim dijelom, i one su najznaajnije. U tim sadrajima vidi se veza crkve i drave. Osim biografija vrlo rano se u crkvene slube inkorporiraju izvjesni dijelovi specifino srpski vezani za srpske svece i obrede posveene srpskim svecima. U obredu ima dosta pjevanja, i vrlo rano pojavit e se neke specifine pjesnike forme kondaci i tropari (pjesme koje se pjevaju jednom svecu). Svaki srpski kralj postao je svetac nakon smrti. Dakle, crkva se brinula o duhovnoj hrani srpske drave. To je ve odreena knjievno-umjetnika produkcija. Kasnije e biti svjetovnih ostvarenja. Tako se pojavljuje Slovo ljubve Stevana Lazarevia kao originalno svjetovno ostvarenje. U originalnoj knjievnosti jezik je razliit, osjea se izrazito crkvenoslavenski, odnosno srpskoslavenski jezik. Meutim, u Slovu ljubve stil je profanijeg karaktera, on je znatno vie infiltriran narodnim jezikom. Prvi pisac biografija je Sveti Sava, poetkom 13. stoljea napisao je biografiju Svetog Simeona. Istu biografiju napisao je i brat Stevan Prvovjenani. Sava je opisao ivot oca u manastiru, a Stevan je opisao kompletan ivot. U drugoj polovini 13. stoljea pojavile su se dvije biografije Svetog Save, prva je Domentijanova, a druga Teodosijeva. U 14. stoljeu, kada je uspon srpske drave i prosperitetno Duanovo doba, napisano je niz biografija. Danilo II i njegovi uenici pisali su ivotopise kraljeva srpskih. Godine 1371. desila se Marika bitka. Nakon te bitke u Srbiji se odrava despotovina (period 15. stoljea). Ali ve u 14. stoljeu 139

Turci su zauzeli Bugarsku. U Bugarskoj je bila razvijena knjievnost na bugarskoj redakciji staroslavenskog jezika, koja je najblia prvobitnom jeziku. Tu je bila naroito poznata Trnovska kola (Trnovo, Bugarska, neko vrijeme bio prijestonica Bugarske). Dolaskom Turaka pada i ova kola. Predstavnici te kole Gligorije Camblak i Konstantin Filozof dolaze u Srbiju. Znaajan je njihov uitelj Jeftimije koji je djelovao u 14. stoljeu i dao je Reviziju crkvenih knjiga i odreene izmjene u jeziku i pismu. To je u Srbiju prenio Konstantin Filozof i napisao djelo O pravopisaniju (O pravopisu). On je svojim djelom do izvjesne mjere unio neke grke ortografske navike, pisanje akcenata (nadrednih znakova), koji za srpskoslavenski jezik nisu imali znaaja, zatim upotrebu oba poluglasa (to je bila osobina bugarske crkvene tradicije). Konstantin i Gligorije su za svoga ivota radili u raznim redakcijama i pisali djela u svakoj od njih, Konstantin u bugarskoj i srpskoj, a Gligorije u bugarskoj, srpskoj i ruskoj. To znai da je crkvenoslavenski jezik istonoga prostora koji je imao osnovu staroslavenski jezik bio u stalnom neposrednom kontaktu i knjievnom i jezikom. I zbog toga je bilo mogue bezbolno prebacivanje osobina iz redakcije u redakciju. Prepisivake kole Jezike osobine ove redakcije zavise od jezike podloge na kojoj se knjievnost gradila. Za razliku od glagoljske redakcije i knjievnosti, gdje su prisutni stilovi crkvanoslavenski i narodni kao dva pola, u irilikoj redakciji i srpskoj srednjovjekovnoj knjievnosti pojavljuje se samo jedna koine, to je crkvenoslavenski jezik. Na narodnom jeziku pisani su samo administrativno-pravni spisi, koji ne ulaze u knjievnost u uem smislu rijei, ali koji ak imaju natruha crkvenoslavenskog jezika. Pisano je donekle narodnim jezikom, a ima tu i tamo pokoji crkvenoslavenski izraz, naroito uvodni i zavrni dio. Ostala knjievnost je pisana crkvenoslavenskim jezikom u veoj ili manjoj mjeri, a to je staroslavenski jezik irilike redakcije. Razlike izmeu stilova su samo u manjoj ili veoj dosljednosti primanja ili zadravanja staroslavenskih osobina, odreena izraajnost, te staroslavenski morfoloki oblici. Promjena u pravcu narodnog jezika je u oblasti fonetike relativno malena, dosta dobro se uvala staroslavenska leksika, a i dalje se razvijala crkvenoslavenska leksika. Zadravane su karakteristine osobine

140

Komunikologija i filologija

staroslavenske sintakse. Razlika izmeu stilova je kvantitativna, ne kvalitativna. Nastoji se, naprimjer u liturgijskoj prepisivakoj knjievnosti, prepisivati to vjernije i tako se uvaju crkvenoslavenske i staroslavenske osobine. U prevodnoj knjievnosti ima neto vie slobode (svjetovna djela, viteki romani). Pisci su se u toj knjievnosti osjeali najmanje obaveznim da potuju tekst kojeg su prevodili i crkvenoslavensku normu. Interesantno je da su u originalnoj knjievnosti pisci vrlo dosljedno primjenjivali crkvenoslavensku normu i zadravali najvei dio osobina staroslavenskog jezika. To govori o njihovoj obrazovanosti u tom crkvenoslavenskom duhu, o dobrom poznavanju staroslavenske gramatike, frazeologije i sintakse. Poto je i ovdje osnova staroslavenski jezik, pojavit e se sline osobine kao karakteristine, koje se pojavljuju i u glagoljskoj knjievnosti pisanoj crkvenoslavenskim jezikom, ali nekih razlika e biti. Srpska knjievnost ima Svetosavsku i Resavsku kolu. Ortografija i pisarske navike idu do kraja 15. stoljea do Konstantina Filozofa. U to vrijeme, a naroito u 16. stoljeu, pod uticajem Trnavske kole i djelatnosti Konstantina Filozofa i njegove knjiice O pravopisaniju dolazi do promjene i do pojave Resavske kole (prepisivake) u 16. i 17. stoljeu. To je vrijeme opadanja knjievnog stvaranja, uglavnom se prepisuju stari tekstovi. Zahvaljujui tome do danas su sauvana djela koja bi vjerovatno propala. Veina biografija sauvana je u kasnijim prepisima dok su se originali i sami prepisi vremenom izgubili. Jezike osobine irilike redakcije irilika redakcija ima jezike odlike koje se manifestiraju u pojedinim oblastima. Na fonetskom planu izvedeno je ujednaavanje oba poluglasa, od ranih vremena pie se samo jedan poluglas (), to je u skladu sa narodnim govorom. Ono to ne odgovara govoru je pisanje poluglasa () u slabom poloaju, osobito na kraju rijei jer se prestao upotrebljavati taj literarni manir. U 13. stoljeu poluglas () u jakom poloaju daje a. Meutim, u skladu sa literarnim manirom nastavlja se pisanje poluglasa () tamo gdje je on ve preao u vokal a. U kasnijim epohama (Resavska kola, 17. stoljee) dolazi do odreenog uopavanja u tom smislu to se sada ne samo poluglas zamjenjuje vokalom a u jakom poloaju nego i u slabom poloaju osim na apsolutnom kraju (otc / otac, ps / pas). Pisar je itao tekst

141

predloka po tradiciji i poluglas u sredini rijei se izostavljao, a zna da treba poluglas. Neke rijei esto u govoru, meutim, pisar zapamti po grafikoj slici same rijei. On se sjea da je bilo otc, otstvo i kada pie otac, svaki poluglas zamjenjuje sa vokalom a: otaastvo, sam(r)t / sm(r)t. Stepen zamjenjivanja poluglasa zavisi i od karaktera teksta. U 14. stoljeu, kad je tek poelo zamjenjivanje poluglasa, bilo je vie zamjene u prevodnoj nego u liturgijskoj ili originalnoj knjevnosti. U spomenicima Resavske kole ima inovacija, koje se ogledaju u upotrebi dva poluglasa (,), to je postalo manir. To je utjecaj bugarske redakcije. Poluglasi se meu proizvoljno, i to su tzv. dvojerovski spomenici (iz Resavske kole). Stil Resavske kole obiljeava mnotvo upotrijebljenih nadrednih znakova, kao to su akcenti i spiritusi, koji su preuzeti iz grkog jezika. U irilikim srednjovjekovnim spomenicima sekvenca v se uva i pie (u tokavskim govorima zamjenjuje se sa vokalom u, u akavskom je zamjena sa va). Od 16. stoljea, od pojave Resavske kole, vokalizira se poluglas () uz v i pojavljuje se u izgovoru i pisanju oblik va (vadova, vaistinu, vaskrst). Isto vai i za prefiks vas. Glas jat () se zamjenjuje sa vokalom e poetkom 14. stoljea, ali potpuno nedosljedno. uvanje jata () i velika frekvencija pisanja toga jedna je od oznaka vee literarnosti i vieg funkcionalnog stila. Tamo gdje je preovladalo e to je u prevodu ili pisanje neukog pisara. Nastavljena je upotreba znaka za jeri zajedno sa vokalom y (i) kao grafiki dublet. Upotreba znaka za jeri je crkvenoslavenska literarna osobina. Refleksi starog praslavenskog jotovanja eksplozivnih dentala t i d u staroslavenskom jeziku dali su oblike t i d, koji se uvaju u srpskoslavenskim spomenicima. Vrlo je rijetka zamjena. U kasnijim spomenicima Resavske kole poluglas se ne pie nego se stavlja tzv. pajerak (znak u obliku crtice). Oblik N pl. ima jedan pajerak, a G pl. u ovim spomenicima oznaava se sa dva pajerka, i to je specifina ortografska karakteristika. U staroj glagoljici i staroslavenskoj irilici nema znaka za obiljeavanje slova j, ima samo znak za slog ju u obliku , a jat se ita kao ja na poetku rijei i sloga. Slovo e u istoj poziciji ita se kao je. U srpskoslavenskom jeziku izvedena je intervencija na grafijskom planu tako to se ja pie kao I-A, a je kao I-E.

142

Komunikologija i filologija

Morfologija. U oblasti zamjenike i pridjevsko-zamjenike deklinacije i ovdje je karakteristian nastavak -go u G sg. mukog i srednjeg roda. U zamjeniko-pridjevskoj promjeni odreenog vida zadralo se -ago prema tokavskom -oga. Prisutne su u srpskoslavenskom jeziku, takoer, i druge nesaete forme: predn'uju, dobruju, dobraja, dobrijim/ dobriim, dobre/dobrye. Srpskolsavenski jezik ima vie formi u odnosu na staroslavenski jezik koji ima jednu formu. U imenikoj promjeni zadrani su stari padeni oblici i ta je pojava prisutna sve dotle dok traje ta literarna tradicija. Prodor elemenata narodnog govora obrnuto je proporcionalan sa literarnim dostojanstvom teksta, to znai da prisustvo vie narodnih rijei smanjuje vrijednost knjievnog teksta. Literarna osobina je upotreba oblika Lsg. v grad sa jatom (), a narodna osobina je u gradu. Imenica enskog roda a-promjene ena ima stari oblik Gsg. en/eny (literarna osobina), a u Isg. je enoju (adaptiran staroslavenski oblik enoj, literarna osobina). Imenica srednjeg roda n-osnova im ima Gsg. imene a Isg. imenm (literarna osobina). Kod glagola u prezentu su isti stroslavenski nastavci kao u glagoljskoj redakciji: 2. lice sg. ima nastavak i, 3. lice sg. i pl. ima nastavak -t, 1. lice pl. ima nastavak -m. irilika redakcija nije uvala najarhainije forme aorista, nema asigmatskog aorista (za razliku od glagoljske redakcije) i nema starijeg sigmatskog aorista. Osim toga vrlo esto ima saimanje u imperfektu, to ve odgovara narodnom jeziku (nije miljaae nego je saeto miljae). Ova redakcija uva oblike participa i upotrebu participskih konstrukcija, to je odraz najstarijeg staroslavenskog stanja. esto je prisutan dativ apsolutni. Konstrukcija relativne zamjenice srednjeg roda jee (koje, to) sa infinitivom ima najee znaenje namjerne reenice jee vid ti boga (da bi boga vidio). Od 15. stoljea pod utjecajem grkog jezika proizvedeno je pletenije sloves. To je razvijanje vrlo kompleksnih reenica sa jako razvijenom atributivizacijom (atributi na razne naine vezani), i sa mnogo asociranih reenica koje se uklapaju u jedan reeniki iskaz i prepliu se. U takvim reenicama naroito su brojne infinitivne i participske konstrukcije i to naslijeene iz staroslavenskog jeziku. U staroslavenskom jeziku upotrebljavale su se odvojeno i pojedinano, a u irilikoj redakciji zabiljeeno je gomilanje tih konstrukcija. To je vrlo teka stilska konstrukcija. Kako ide prema 143

naem vremenu dalje od izvornog staroslavenskog jezika, bit e kompleksnija i neprobojnija za smisao, sve tee shvatljiva. Ove stilske konstrukcije gubit e se prirodnim razvojem. Leksika. U staroslavenskom jeziku postojale su brojne sloenice esto kalkirane sa grkim (mudroslovje, poitanije i slino). Kasnije nove misaone potrebe nametale su potrebu novih naziva, novih pojmovnih vrijednosti za nove pojmove. Pisci imaju gotove modele za sloenice, po njima prave nove sloenice: bogoljuban i uz to pravi i bogomrski, zatim i dobroljubni i slino. Ne zna se apsolutno koliko je originalnih tvorevina u srpskoslovenskom jeziku. Po koliini tih sloenica u odnosu na staroslavenski jezik utvreno je da ih je bilo, a bile su uvjetovane i stilom pletenije sloves. Bosanska redakcija staroslavenskog jezika Bosanska redakcija ne moe se pribrojati ni glagoljskoj zapadnoj ni irilikoj istonoj redakciji staroslavenskog jezika. Po nizu razlika u drutvenim i politikim okolnostima i uvjetima u kojima su pisana rije i knjievnost u Bosni nastajali i razvijali postoje bitne razlike. Najvei dio bosanskih srednjovjekovnih tekstova su tekstovi koji su pripadali crkvi bosanskoj. Ta crkva bila je posebna, heretika, protivna zvaninoj tadanjoj crkvenoj dogmi (zapadnoj i istonoj) i ideologiji (slino su smatrani katari u Francuskoj, bogumili u Bugarskoj itd). Heretici su razlog i uzrok mnogobrojnim voenim ratovima protiv Bosne. Ova crkva bosanska je drugaijeg karaktera i od istone vizantijske i zapadne latinske. Nije bila institucionalizirana kao ove navedene, nije vezana za Rim i nije uklopljena u organizaciju te crkve kao to je crkva na glagoljskom podruju. Nije vezana za dravu kao to je to bio sluaj na istoku na irilikom podruju (u Srbiji). U vrijeme bosanskih kraljeva imala je znatan utjecaj na bosanskom dvoru i predstavljala je jaku politiku snagu, iako je bila asketska. Funkcionalni stilovi bosanske redakcije Bosanska redakcija stvarala se i oblikovala u periodu od 11. do 15. stoljea. Sadri veoma izraenu pisanu aktivnost crkve bosanske, razliite funkcionalne stilove. U tom periodu prisutna je u okrilju te crkve pisana rije glagoljicom koja je bazirana na staroslavenskom jeziku. Veina tih tekstova su iz Starog i Novog zavjeta, a namijenjeni su neto drugaijoj vjerskoj i obrednoj

144

Komunikologija i filologija

orijentaciji koja je zraila jednostavnou i uvaavala prirodnost. Crkva bosanska prilagoavala je svoje uenje dualizmu svjetla i tame, dobra i zla. Do danas je ostalo malo spomenika pisanih glagoljicom, jer se ostvarivalo sistematsko i neprestano unitavanje glagoljskih tekstova. Druge crkve su ih smatrale nepoeljnim i heretikim. Pojedini sauvani tekstovi doivljavali su promjene i prilagoavani su ostalim crkvama, koje su ih upotrebljavale za svoje bogosluenje. U samoj Bosni nije sauvan nijedan komletan glagoljski tekst, mada se smatra da ih je bilo zaista mnogo. Sadraji pojedinih glagoljskih pisanih spomenika sauvani su u odlomcima, kao to su Grkoviev, Mihanoviev i Splitski odlomak, zatim ajniko evanelje, Zbornik krstjanina Radosava i slino. Na ortografskom planu ovi tekstovi svjedoe prisutnu organsku bosansku glagoljicu, prelazni tip izmeu oble istone i uglate zapadne glagoljice. Pripadnici crkve bosanske bili su originalni, vjerska uenja tumaili su na svoj nain, imali su jasan odnos prema istonoj i zapadnoj crkvi, glagoljicu su oblikovali po svojim bosanskim jezikim manirima i ortografskim pravilima. Sve to su prilagoavali karakteristinim narodnim govorima. Svoje uenje prvobitno su biljeili pismom glagoljicom, a onda su ubrzo uspostavili svojevrsnu srednjovjekovnu pisarsku tradiciju, Bosansku pisarsku kolu, na prepoznatljivom bosanskom pismu bosanici. Sauvano je mnogo spomenika, knjiga i tekstova razliitih stilova ostvarenih na tom pismu. Tako imamo specifina bosanska etveroevanelja: Miroslavljevo, Giljferdingovo, Manojlovo, Divoevo, Vrutoko, Believo, Batalovo, Kopitarovo, Daniievo, Srekovievo, Nikoljsko, Pripkovievo, ajniko, Sofijsko itd. Znaajan spomenik iz 12. stoljea pisan bosanicom je Miroslavljevo evanelje, nastalo u Humu, pisano za kneza Miroslava, humskog vladara. Pisano je raskonim i ivopisnim stilom i grafijom, sadri ortografske karakteristike koje su obiljeje srednjovjekovne Bosanske pisarske kole i bosanske knjievnosti. Od veih kodeksa znaajni su zbornici Radoslavljev, Mletaki i Hvalov (potjeu iz 15. stoljea). Zbornici imaju biblijske sadraje ali i neke apokrifne tekstove (apokrifi su tekstovi religioznog karaktera koji nisu odobreni od zvanine crkve, sadre esto fantastine doivljaje). Tu je i Bosanska aleksandrida (Berlinska aleksandrida, to je romansirana historija Aleksandra

145

Velikog), zatim Apokalipsa, Tajna knjiga i drugi oblici srednjovjekovne crkvene knjievnosti. Veoma je prepoznatljiva bosanska epigrafika, svojevrsna lapidarna pisana tradicija, pa onda razliiti administrativni tekstovi, povelje, zapisi, natpisi itd. Lapidarna pismenost je bliska i crkvenoj knjievnosti i narodnom govornom izrazu. Natpisi i zapisi u kamenu vezani su za religiozne motive i nadgrobne spomenike. Prepisivanje tekstova pisari su bogatili osobitim svojim zabiljekama na marginama. Bili su skloni da zabiljee detalje iz ivota, odreena stanja, odnose prema drutvenoj organizaciji i crkvi, a time su neposredno unosili ivi narodni govorni izraz. Kameni natpisi su bili razliiti po sadraju i namjeni, to su bili epigrafi (natpisi na graevinama) i epitafi (natpisi na stecima). Znaajni su najstariji spomenici ove vrste iz 10. stoljea Humaka ploa, a iz 12. stoljea Kulinova ploa, Natpis upana Grda, Natpis velikog sudije Gradie, koji svjedoe pisanu rije u Bosni u vremenu staroslavenskog jezika i neposredno poslije njega, te potvruju prisustvo elemenata glagoljice u bosanici i rano oblikovanje bosanice kao autentinog i originalnog bosanskog pisma jo iz ranog srednjeg vijeka. Natpisi na stecima osobit su fenomen Bosne toga doba, jedinstven na irem prostoru Evrope. Oko 60000 evidentiranih ovih spomenika kapitalan i osebujan je korpus vrijednih literarnih tekstova. To su forme srednjovjekovnog govornog izraza Bosne na narodnom jeziku, koji sadri i duhovnu komponentu i prirodnu ivotnu situaciju bosanskog ovjeka toga vremena. To su dokazi rane jezike pisane tradicije i njegovanja neobinih knjievnih manira. Zapisima na kamenu, stecima, kao i svim drugim kulturolokim i knjievno-jezikim vrijednostima, srednjovjekovna Bosna stvorila je i specifian administrativni i epistolarni stilski izraz koji je nastao u banovoj dravnoj kancelariji za potrebe bosanske drave. Dijaci su pisali povelje i pisma, ugovore i darovnice, rodoslove, pohvale i zahvalnice, kao i druge sline pisane oblike. Meu mnogobrojnim ovakvim vrstama, do danas sauvan, jeste spomenik iz 12. stoljea Povelja Kulina bana. Smatra se jednim od najstarijih spomenika ne samo Bosne nego i junoslavenskog prostora, pa i svih Slavena. Ona odslikava knjievni jezik srednjovjekovne Bosne i potvruje originalnu bosansku redakciju staroslavenskog jezika sa uoljivim 146

Komunikologija i filologija

osobenostima koje se ispoljavaju u jasnom fonolokom sistemu, u morfolokoj strukturi sa svim vrstama rijei i njihovim promjenama, u izvornoj bosanskoj i slavenskoj leksici, razvijenoj sintagmi i reenici, u funkcionalnim stilskim nijansama. Jezike osobine bosanske redakcije Svi bosanski tekstovi razliitih stilova i sadraja pisani su bosanicom na jednostavnom narodnom jezikom izrazu. Dijaci su primjenjivali ortografsko pravilo da se pie kako se u narodu govori. To potvruje prisutnu literarnu osobinu izraene bliskosti pisanog i govornog jezika, to je rezultiralo i formiranjem bosanice kao izvornog i autohtonog pisma srednjovjekovne Bosne i bosanske redakcije staroslavenskog jezika. Bosanica kao pismo imala je svoj razvojni put od ustavnog pisma (majuskule) u ranom periodu, preko minuskule, do pojave pisanih slova (kurziva) u treem periodu srednjovjekovne Bosne. Na ortografskom planu uoljiva su pojedina simbolina obiljeja za bosanska slova v (v), (erv), a (a), t (t), , i (i), (), m (m), d (d), l (l), k (k), r (r) i slino. Bosanske govorne osobine spontano su se pretakale u pisane tekstove. U ranom srednjem vijeku (11. i 12. stoljee) uoljive su promjene staroslavenskog jezika. Glas jat ( ) u tom periodu pie se i izgovara u svojoj punoj vrijednosti (v nc). Divoevo evanelje sadri ouvano jat, on je oznaavao piev izgovor koji je bio diftonkog karaktera: lijepo / liepo. U Aleksandridi prepliu se ikavski i ijekavski izgovor . U narednoj fazi (13. i 14. stoljee) jat () se javlja kao grafijska oznaka za grupu JA na poetku rijei ( ban kulin) i sloga iza vokala (pritel, hohu, dik osto). Od 13. stoljea upotrebljava se ikavska zamjena, koja u 15. stoljeu postaje prepoznatljiv pisarski manir (vinc / vinac). U bosanskoj redakciji izostavljaju se staroslavenske ligature i zamjenjuju sa vokalom E. Vokal E na poetku rijei i sloga ispred drugog vokala ita se kao JE (moemu, svoev). Sonanti LJ i NJ obiljeavaju se kao tvrdi sonanti L (pri tel, povelov, krstitela) i N (knigu). Pie se samo jedan poluglas (), u slabom poloaju se izostavlja, a u 15. stoljeu poluglas se vokalizira u jakoj poziciji (vinac).

147

Prilikom pisanja mijeaju se vokali Y i I. Pisar esto zamjenjuje y jatom (): mysl (staroslavenski oblik) pie kao msl. U tekstovima sa podruja zapadne Bosne prisutna je zamjena praslavenskog palatalnog d' (iz starog jotovanja) sa glasom j (hojahu hoahu). Nazali se zamjenjuju vokalima. Vokal U je zamijenio staroslavenske oblike V/VA (u ime). Na morfolokom planu uoavaju se tragovi starih oblika imeniko-zamjenike promjene, aktivni su prezent, aorist (stari sigmatski i asigmatski) i perfekat, koji su bliski dananjim formama. Prisutne su arhainije imeniko-pridjevske promjene. U leksici ima sauvanih starijih oblika rijei koje se inae esto zamjenjuju sa novijim rijeima. U pojedinim tekstovima esto se nalaze neprevedene grke rijei. Zakljuak Nastajanje pojedinih redakcija staroslavenskog jezika logina je posljedica historijske divergencije slavenskih jezika koja je zaeta jo u praslavenskoj jezikoj zajednici. Kratkotrajna zajednica junih Slavena na tokavskom podruju razdvojit e se u tri posebne redakcije. Svaka sa svojim specifinim osobinama, nastale su glagoljska, irilika i bosanska redakcija staroslavenskog jezika. Razvoj pojedine redakcije uvjetovan je odreenom govornom i jezikom bazom, te kulturnom i drutvenom prirodom sredine. Jezik kulture zavisi od konkretnih drutvenih prilika, a drutvene prilike u pojedinim junoslavenskim sredinama, srednjovjekovnim zemljama, bile su bitno razliite. Navedene jezike karakteristike nastalih redakcija, glagoljske, irilike i bosanske, rezultat su posebnih odnosa drave i feudalne hijerarhije u pojedinim sredinama, te razvijenog nivoa obrazovanja govornika i neposrednog sporazumijevanja lanova redakcijske jezike zajednice, kao i razvijenih knjievnih, odnosno literarnih stilova u kojima su redakcijski jezici funkcionirali. U narednim stoljeima redakcije e biti profilirane kao prepoznatljivi predstandardni idiomi koji e prerasti u pojedine jezike: glagoljska redakcija postat e hrvatski jezik, irilika redakcija srpski jezik, a bosanska redakcija bosanski jezik.

148

Komunikologija i filologija

Literatura Aneli, P. (1972), Tokovi pisane rijei u BiH, Sarajevo. Arnaut, M. (2009), Vrijednosti knjievnog jezika srednjovjekovne Bosne, Povodom 820 godina Povelje Kulina bana, Didaktiki putokazi, broj 50, PZ i PF, Zenica. Beli, A. (1972), Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika, I, Fonetika, Nauna knjiga, Beograd. Beli, A. (1972), Istorija srpskohrvatskog jezika, knjiga II, sv.1: Rei sa deklinacijom, V izdanje, Nauna knjiga, Beograd. Beli, A. (1973), Istorija srpskohrvatskog jezika, knjiga II, sv.2: Rei sa konjugacijom, Nauna knjiga, Beograd. Bogievi, V. (1975), Pismenost u Bosni i Hercegovini, Sarajevo. Damjanovi, S. (1995), Staroslavenski glasovi i oblici, Zagreb. Hamm, J. (1970), Staroslavenska gramatika, tree izdanje, kolska knjiga, Zagreb. Jagi, V. (1871), Filoloki opis Hvalovog zbornika, Starine III, JAZU, Zagreb. Jagi, V. (1877), Opis i izvodi iz nekoliko junoslavenskih rukopisa, Starine, XIV, JAZU, Zagreb. Kuljbakin, M. (1925), Paleografska jezika ispitivanja o Miroslavljevom evanelju, SKA, 52, Beograd. Kuna, H. (1965), Redakcije staroslovenskog kao literarni jezik Srba i Hrvata, Slovo, 15-16, Zagreb. Kuna, H. (1973), Bosanski rukopisni kodeksi u svjetlu junoslavenskih redakcija staroslavenskog, Radovi III, Muzej grada, Zenica. Kuna, H. (1974), Istorija literarnog jezika standardni jezik, njegova istorija i predstandardni idiomi, Izraz, knjiga XXXVI, godina XVIII, broj 10, Sarajevo. Kuna, H. (1976), Knjievne koine u relaciji prema predstandardnim idiomima i standardnom jeziku, Knjievni jezik, 1-2, godina V, Sarajevo. Mareti, T. (1889), Istorija hrvatskoga pravopisa latinskijem slovima, Zagreb. Mogu, M. (1967), Gubljenje poluglasa kao uzrok nekim posljedicama u hrvatskosrpskom vokalizmu, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 9, Zagreb. Nahtigal, R. (1943), Rekonstrukcija treh izvirnih stcsl. pesnitev, Razprave SAZU I, Ljubljana.

149

Nikoli, S. (1997), Staroslavenski jezik, II, izdanje XII, Trebnik, Beograd. Popovi, Lj. (1972), Poeci jugoslovenske pismenosti, ivot, Sarajevo. tefani, V. (1963), Tisuu i sto godina od Moravske misije, Slovo, 13, Zagreb. Vego, M. (1956), Humaka ploa, Sarajevo. Vince, Z. (1976), Od Baanske ploe do Kaia i Reljkovia, Forum, 10-11, Zagreb. Vukovi, J. (1974), Istorija srpskohrvatskog jezika, I dio, Uvod i fonetika, Nauna knjiga, Beograd.

Summary Today languages in South Slavic area, respectively in the field of tokavian dialects, Bosnian, Croatian and Serbian language originate from one Slavic language matrix. From Old Slavic language as the common standard language of all Slavs, some redactions were born in the middle ages, Glagolitic, Cyrillic and Bosnian, which will turn into pre-standard idioms and become today's current languages. The nature and structure of redactions of Old Slavic language in the South Slavic area are discussed in this work. Key words: Old Slavic language, redactions, linguistic features, functional styles, social opportunities, language monuments.

150

Komunikologija i filologija

Alica Arnaut

MAINSKO PREVOENJE
Saetak U savremenom svijetu rjeenje velikog broja problema, ili barem smjernice za njihovo rjeenje, mogu se pronai putem raunarske tehnologije. Postalo je gotovo nezamislivo baviti se bilo kakvom djelatnou bez uea raunara. Raunari i sve naprednije raunarske tehnologije postaju osnovna potreba i imperativ savremenog doba. Tako je i lingvistika pokuala pronai efikasan nain za rjeenje nekih svojih problema putem raunarskih tehnologija. Komunikacija ljudi iz razliitih jezikih podruja podrazumijeva i znanje razliitih jezika. Stoga se ukazala i potreba za pojednostavljenjem prevoenja tekstova razliitih sadraja iz jednog u drugi jezik. Rjeenje se pokualo nai u raunarskim programima koji prevode tekstove iz jednog jezika u drugi. Meutim, da li su time rijeeni svi problemi i dokle se dolo u pokuajima da maina zamijeni ovjeka u prevodilakim poslovima? Kljune rijei: mainsko prevoenje, teorija informacije, raunarske tehnologije

O mainskom prevoenju uope Mainsko prevoenje predstavlja granu raunarske lingvistike koja prevodi zadati tekst iz jednog prirodnog jezika u drugi, koristei se pritom raunarskim softverom. Da bi mainsko prevoenje moglo biti djelotvorno, potrebna je potpuna saradnja lingvista i programera. Kada je u drugoj polovini 20. vijeka mainsko prevoenje stavljeno u sredite panje lingvistikog svijeta, oekivali su se znaajni rezultati i neki vid revolucije u prevodilakim poslovima. Nastojalo se doprinijeti univerzalizaciji kulture, olakavajui i ubrzavajui proces prevoenja tekstova iz razliitih oblasti nauke, tehnike, politike. Meutim, o mainskom prevoenju ne bi se uope moglo govoriti da prethodno nisu precizno odreeni metodi jezikog opisa, te razvojni stepen tehnikih nauka. Zahvaljujui metodolokim principima strukturalizma, jeziki opis je dostigao preciznost koja je bila dovoljna za njegovo prilagoavanje tehnikama mainskog

151

prevoenja. S druge strane, brzi razvoj tehnikih nauka omoguio je jednostavno koritenje raunara i njihovih mogunosti za potrebe ovakvog prevoenja. Postavlja se pitanje da li je mogue prevesti sve tipove tekstova (od onih unificiranih kakvi su administrativni, preko manje standardiziranih, neformalnih tekstova, pa do svakodnevne konverzacije). Razvijaju se specijalizirani softveri koji omoguavaju mainsko prevoenje tekstova uz ogranienja mogunosti zamjena u okvirima pojedinih tipova teksta. Ova tehnika posebno je efikasna kada su u pitanju tekstovi pisani formalnim jezikom, pa su takvi prijevodi vjerodostojniji i blii originalnom tekstu. I pored silnih nastojanja i napredaka koji se svakim danom postiu, maine, ipak, nee biti u mogunosti da vjerodostojno prevedu knjievnoumjetnike tekstove. Da bi to bilo mogue, maina bi morala u sebi sadravati sve mogue uneobiajene rijei i izraze, koji su katkad i samom ovjeku teko razumljivi i esto neprevodljivi. Da bi se moglo prevoditi sa jednog jezika na drugi, potrebno je napraviti rjenike sa upotrebnom leksikom. Radi se na pravljenju tzv. mikroglosara. Oni predstavljaju rjenike leksema i izraza jedne struke (npr. medicine, geografije i sl). I pored paljivog odabira rijei koje e ui u mainske glosare, moe doi do problema u prevoenju zbog eventualnog prisustva sinonima. Tada se najee pribjegava teoriji vjerovatnoe, po kojoj se prednost daje onoj rijei koja je upotrebno najfrekventnija. Tako se rijei klasificiraju na obine, manje obine i rijetke. Postoji i mogunost navoenja svih moguih prijevoda sporne rijei u prevedenom tekstu, pa se itaocu preputa da izabere onu najpogodniju za dati kontekst. Pravilan, precizan i detaljan opis jezike strukture osnovni je imperativ postojanja i funkcioniranja sloenog procesa mainskog prevoenja. Tu do izraaja dolaze sposobnosti i umijee lingvista da jezike pojave svoga jezika prodube i definiraju maksimalno jasno i koncizno u isto vrijeme. Najprije je potrebno uporediti jezike strukture jezika izmeu kojih e se vriti prevodilaka aktivnost kako bi se odredila mjera kongruentnosti, odnosno stepen tipoloke srodnosti ta dva jezika. U tu svrhu lingvisti vre popisivanje inventara jezikih jedinica i navode principe njihove distribucije. Posebno pitanje predstavlja nain organizacije pamenja: da li e maina posebno pamtiti samo cijele rei (= leksika organizacija maine) ili e pamtiti posebno osnove, a posebno nastavke rei (= gramatika organizacija maine) (Ivi, 152

Komunikologija i filologija

1978:222). Lingvisti nisu saglasni oko toga koji nain organizacije maine je bolji, jednostavniji i istovremeno daje vjerodostojnije rezultate. Naroit problem predstavlja gramatika organizacija zbog velikog broja gramatikih osobina jezika, te njihove nedovoljne razraenosti u samim jezicima. Uzmimo za primjer bosanski jezik i njegovu gramatiku strukturu u odnosu na gramatiku strukturu engleskog jezika. Broj padea, padena homonimija i sinonimija, kao i rod imenica samo su neki od eventualnih problema koji bi se mogli javiti kao nekongruirajui faktori izmeu ova dva jezika. Uz dobar lingvistiki opis povrinske strukture jezika moe se omoguiti dosta efikasan rad i dobro funkcioniranje maina u procesu prevoenja. Ipak, u dubinsku strukturu tee je proniknuti na nain njenog svoenja na neke univerzalne obrasce (barem za taj jezik). Teko je svesti sve mogue semantike varijante pojedinih jezikih elemenata na matematike obrasce i odrediti njihove ekvivalente u drugom jeziku kako bi se olakalo prevoenje. ini se da semantika predstavlja najvei problem mainskog prevoenja. Programirati raunar koji e tekst razumjeti na nain na koji ga razumije ovjek i koji e potom stvoriti isti tekst na drugom jeziku, koji e izgledati kao da ga je pisao ovjek, predstavlja najvei izazov mainskog prevoenja. John Hutchins pod sistemom mainskog prevoenja podrazumijeva software for automatic translation, where input units are full sentences of one natural language and the output units are corresponding full sentences of another language1 (Hutchins, 2009:4). On navodi i nekoliko tipova ovih softvera s obzirom na njihovu namjenu: 1. home use namijenjen kunoj upotrebi i osobama koje inae i nemaju posebnog iskustva sa prevoenjem; 2. for Internet/Web namijenjen prevoenju elektronskih dokumenata sa interneta; 3. professional use namijenjen profesionalnim prevodiocima i prevodilakim agencijama; 4. enterprise namijenjen kompanijskom intranetu kako bi se podrao prevodilaki tim;

softver za automatsko prevoenje, gdje su ulazne jedinice pune reenice jednog prirodnog jezika a izlazne jedinice su korespondirajue pune reenice drugog jezika.

153

5. for Websites namijenjen internetskim stranicama kompanija kako bi se omoguilo njihovo prevoenje; 6. spoken language namijenjen prevoenju govora. Proces mainskog prevoenja Mainsko prevoenje predstavlja sloen i zahtjevan proces koji podrazumijeva obimnu i iscrpnu pripremu. Najprije je potrebno pripremiti jezike za potrebe prevoenja, dajui opise njihovih gramatikih sistema, te napraviti rjenike u kojima e se dati popis leksema, nastojei smanjiti mogunost semantikih nedoumica. Sam proces prevoenja obuhvata nekoliko faza. Najprije se tekst treba pripremiti za prevoenje, odnosno unijeti u mainu. Potom se zadati tekst prebacuje u matematiki jezik formula koje u potpunosti odgovaraju strukturi jezika sa kojeg se prevodi. Da bi se ova faza izvela korektno, trebaju biti zadate matematike formule koje opisuju gramatiku strukturu toga jezika. Nakon ovoga slijedi proces prebacivanja matematikog koda jezika izvornog teksta u matematiki kod jezika na koji se prevodi. Ova faza podrazumijeva prethodno odreene mjere kongruentnosti meu jezicima i odgovarajue relacije meu njihovim gramatikim strukturama. U posljednjoj fazi matematike formule koje odgovaraju strukturi jezika u koji se prevodi pretvaraju se ponovo u ljudski jezik i dobijamo prevedeni tekst. Shematski se proces mainskog prevoenja moe prikazati na slijedei nain: JEZIK 1 MATEMATIKI KOD 1 MATEMATIKI KOD 2 JEZIK 2 Postoje dva naina procesa mainskog prevoenja: 1. direktno mainsko prevoenje i 2. indirektno mainsko prevoenje. Direktno mainsko prevoenje vri se putem bilingvalnih rjenika sa veoma malom analizom same sintaksike strukture. Najpoznatiji program ovakvog tipa prevoenja jeste Systran, prvenstveno dizajniran za prevoenje sa ruskog na engleski jezik, a kasnije adaptiran i za englesko-francuske prevode. S druge strane, indirektno mainsko prevoenje zahtijeva i neke intermedijalne resurse u procesu prevoenja. Ovakav tip prevoenja moe biti interlingvalni, to podrazumijeva upotrebu metajezika (mainski jezik, interlingua) kao posrednika izmeu dva jezika. Taj metajezik ima svoju standardiziranu sintaksiku 154

Komunikologija i filologija

strukturu, koja se sa jedne strane dovodi u vezu sa sintaksikom strukturom jezika iz kojega sa prevodi (analiza), a sa druge u vezu sa sintaksikom strukturom jezika u koji se dati tekst prevodi (generalizacija). Indirektno mainsko prevoenje moe ukljuivati i upotrebu apstraktnih predstavnika oba jezika uz originalnu reeninu strukturu i naziva se transfer prevoenje.

Historijat mainskog prevoenja Poeci mainskog prevoenja veu se za konac etrdesetih godina 20. vijeka. Warren Weaver je gledajui ruski tekst razmiljao na ovaj nain: "I have a text in front of me which is written in Russian but I am going to pretend that it is really written in English and that it has been coded in some strange symbols. All I need to do is strip off the code in order to retrieve the information contained in the text.''2 (www.dialog-21.ru) On je ukazao na etiri kljune take mainskog prevoenja: problem viestrukog znaenja, logike osnove jezika, teorije komunikacije i kriptografske tehnike, te mogunosti jezikih univerzalija. Problem viestrukog znaenja i dalje je najvei problem mainskog prevoenja, jer razliiti konteksti zahtijevaju upotrebu razliitih sinonimnih oblika rijei. S druge strane, pokazalo se da su razliiti jezici u svojim osnovnim logikim strukturama dosta slini, tako da je problem prevoenja uz pomo kompjutera formalno mogue rijeiti. Weaver je vjerovao da je problem mainskog prevoenja mogue rijeiti opsenijim statistiko-semantikim studijama.
Ispred sebe imam tekst napisan na ruskom jeziku, ali u se pretvarati da je, zapravo, pisan na engleskom i kodiran nekim stranim simbolima. Sve to trebam uraditi jeste otkriti taj kod kako bih preuzeo informacije sadrane u tekstu.
2

155

Takoer je smatrao da su jezike univerzalije ono na emu treba zasnovati jedan univerzalni jezik iz kojeg e proizilaziti svi drugi jezici. To bi, svakako, uveliko doprinijelo i napretku u mainskom prevoenju. Vidi se da je bila izraena potreba za izgraivanjem jednog jezika koji bi olakao mainsko prevoenje, posredujui izmeu izvornog teksta i prevoda. I Louis Hjelmslev je polovinom 20. vijeka naglasio potrebu izgraivanja jednog metajezika jezika koji bi bio izgraen na matematiko-logikim principima. Teei logikoj gramatici koja bi bila jasna i precizna kao algebra, on se pribliio matematskoj metodi analize jezika. Interesirao se za izgraivanje ope teorije znakova komunikacije, budui da za sporazumijevanje nije nuna upotreba ljudskog jezika (npr. znakovi u jeziku gluhonijemih, boje na semaforu, vatra). Hjelmslevljev rad doprinio je tako izgraivanju metajezika za mainsko prevoenje, koji predstavlja sistem formula u koji se prebacuje ljudski jezik prilikom prevoenja posredstvom maine. Prvi uspjeniji pokuaj mainskog prevoenja predstavljao je eksperiment na Georgetown univerzitetu iz 1954. godine. Tada je prevedeno 49 reenica sa ruskog na engleski jezik uz rjenik od 250 rijei i samo est gramatikih pravila. Godine 1964. uspostavljen je ALPAC (Automatic Language Processing Advisory Committee3) koji je trebao dati ocjenu dotadanjih dostignua mainskog prevoenja. ALPAC-ov izvjetaj iz 1966. godine pokazao je da je mainsko prevoenje bilo sporo, sa dosta propusta i dvostruko skuplje negoli prevoenje koje je radio ovjek. Stoga je preporueno da se dalje ne ulae u mainsko prevoenje nego da se radi na razvoju i unapreenju mainskih pomagala prilikom prevoenja. Narednih desetak godina nije bilo znaajnijih pomaka u procesu mainskog prevoenja, ali se nije ni odustalo od njega. Sedamdesetih godina pojavljuje se prva verzija Systran-a za englesko-ruske prevode. Godine 1976. javlja se i verzija za englesko-francuske prevode koja je posluila i kao uzor za prevoenje sa drugih evropskih jezika. Kako su godine prolazile, prvobitni dizajn se unapreivao. Radilo se, takoer, i na poveanju kompatibilnosti analize i sinteze komponenata, te na smanjenju trokova. Rane osamdesete godine obiljeila je potreba za nastajanjem novih sistema za mainsko prevoenje, te poveanje broja zemalja
3

Savjetniki komitet za automatsko procesuiranje jezika

156

Komunikologija i filologija

zainteresiranih za ovakav vid prevoenja. Uz veu dostupnost razliitih raunara i softvera za obradu teksta na tritu se otvara mogunost za eksploataciju jeftinijih programa mainskog prevoenja. Tokom osamdesetih nastavlja se rad na unapreivanju metoda i tehnika mainskog prevoenja. Dominantna strategija postaje indirektno prevoenje, koje se vri preko reprezentativnih posrednika ukljuujui i morfoloku i sintaksiku i semantiku analizu i sintezu, a katkad ak i vanlingvistika znanja. Devedesete godine donose nove prekretnice. Znaajna novina je da se ni sintaksika ni semantika pravila vie ne koriste u analizi tekstova i odabiru leksikih ekvivalenata. Najvea inovacija u mainskom prevoenju uope jeste poetak istraivanja prevoenja govora, to ukljuuje raspoznavanje govora, njegovu sintezu i module prevoenja. Danas programi za mainsko prevoenje postaju potreba irih narodnih masa. I dalje se radi na razvijanju novih komponenti takvih programa, ali se unapreuju i oni prvobitni programi. Prevoenje postaje gotovo nezamislivo bez programa koji, ako nita drugo, onda barem daju smjernice prevodiocu za bolji i kvalitetniji prevod. Literatura Ivi. Milka, Pravci u lingvistici (etvrto izdanje), Dravna zaloba Slovenije, Ljubljana, 1978. , www.dialog-21.ru Hutchins, John, Publications on the history of machine translation, www.hutchinsweb.me.uk

157

MACHINE TRANSLATION Summary The term machine translation (MT) refers to computerized system responsible for the production of translation with or without human assistance. Although the ideal goal of MT systems may be to produce high-quality translation without human intervention at any stage, in practice this is not possible except in highly constrained situations. There is now a multitude of translation software products on the market offering a wide range of systems, for mainframes, for workstations, and for personal computers; for the use of professional translators, and for casual use by the general public; for the production of high-quality documents, for the production of low quality gists (for information analysis or review), for translating electronic mail, for translating Web pages, and so forth.

158

Komunikologija i filologija

Reuf Vejo Amina Pehli

PRONOMINALNA PITANJA U GOVORU DJECE PREDKOLSKOG UZRASTA

Saetak Rad istrauje prirodu interogativnosti kod djece predkolskog uzrasta s akcentom na prisustvo pronominalnih pitanja. U okviru teorijske elaboracije osvijetljen je problem interogativnosti kao primarne lingvistike kategorije i ponuena je formalno-semantika tipologizacija pitanja. U empirijskom dijelu ispitano je prisustvo, frekventnost i semantika nijansiranost razliitih tipova pronominalnih pitanja u govoru djece predkoskog uzrasta od 3 do 6 godina. Koritene metode u radu jesu teorijska elaboracija i empirijska neeksperimentalna metoda. Rezultati su sagledani iz ugla postojanja statistiki znaajne povezanosti izmeu pojavljivanja pronominalnih pitanja i dobi, pola, intelektualne razvijenosti djeteta, te obrazovanosti majke i oca. Kljune rijei: interogativnost, pronominalna pitanja, semantika nijansiranost pronominalnih pitanja

UVOD Pod pitanjem podrazumijevamo upitne ili interogativne1 reenice. U istom znaenju u lingvistikoj literaturi susreemo jo i nazive tipa sintaksiko pitanje (Piper, 2005:670) i informativno pitanje (Konarevi, 1986:72) ili samo pitanje. Govornim inom kojim se postavlja pitanje, govorno lice pokuava od sagovornika da dobije odreenu informaciju koja je u vezi sa govornom situacijom. Pitanjem govornik podstie sagovornika na verbalnu
U sistemu semantikih kategorija interogativnost, imperativnost i vokativnost (...), spadaju kategorijalnom kompleksu apelativnosti obimnom i sloenom sistemu jezikih sredstava koji pored interogativnih, imperativnih i vokativnih gramatikih oblika i znaenja obuhvata i (...) druga sredstva kojima govorno lice skree panju sagovornika na sebe i svoj iskaz, i pokuava da utie na sagovornikovo verbalno ili neverbalno ponaanje. U sadraj apelativnosti ulazi, dakle, namera da se deluje na sagovornika i na njegovo ponaanje. (Piper i ost., 2005:649-650)
1

159

reakciju, dakle, nastoji da otkloni kognitivni deficit, pri emu slualac moe svojim odgovorom popuniti prazninu u informaciji, odnosno, poboljati govornikov nivo informiranosti. Veina pitanja, pored svoje intonacije kao obiljeja upitnosti, u toj funkciji sadre i neka morfoloko-leksika sredstva, tj. odgovarajue upitne rijei i izraze, koja u strukturi pitanja zauzimaju uvijek odgovarajue mjesto. Takoer, u bosanskom jeziku susreemo i ona pitanja u kojima je jedini znak upitnosti upitna intonacija, pa se takva pitanja nazivaju intonaciona ili deklarativna pitanja. Pitanja imaju i svoje strukturne karakteristike, i to: uobiajena je prepozicija pitanja u odnosu na repliku koja sadri odgovor, za pitanje je karakteristina odgovarajua intonacija, tj. dizanje tona na kraju, u strukturi pitanja javljaju se odgovarajua morfolokoleksika sredstva, tj. razliiti tipovi upitnih rijei ili upitnih izraza, u pitanju susreemo karakteristian red rijei, npr. upitne zamjenice i upitni prilozi na poetku pitanja, ili partikula li iza glagola, partikula zar uglavnom u inicijalnoj poziciji, iako se, u razgovornom stilu, moe nai kako u sredini tako i na kraju reenice i sl. U recentnoj lingvistikoj literaturi suoavamo se s viestrukim kriterijskim polazitima u diferencijaciji tipova pitanja, kao i u pristupu njihovoj naunoistraivakoj empirijskoj analizi. Meutim, u ovom radu slijeena je tipoligizacija koju susreemo kod Ksenije Konarevi,2 koja pitanja tipologizira prema funkcionalno-semantikom kriteriju na sljedee osnovne tipove: pronominalna, nepronominalna i disjunktivna. Pronominalna pitanja su ona ija se interogacija, pored odgovarajue intonacije, eksplicitno izraava odgovarajuim formalno-gramatikim sredstvima:
Rad K. Konarevi Interogativne reenice u ruskom i srpskohrvatskom jeziku, raen na Odsjeku za slavistiku Filozofskog fakulteta u Beogradu, novembra 1985, nagraen je prvom nagradom na Tematu Univerziteta u Beogradu. Zato ga smatramo najrelevantnijim izvorom u kontekstu ovog istraivakog problema.
2

160

Komunikologija i filologija

a) upitnim zamjenicama: ko, ta/to, koji, kakav, iji, kolik(i)... b) upitnim adverbima: gdje, kuda, kada, odakle, dokle, otkad, dokad, kako, koliko, (za)to, kamo... Semantiko-sintaksike karakteristike pronominalnih pitanja Pitanja u ijoj se inicijalnoj poziciji javljaju upitne zamjenice slue kao pitanja za lica i predmete, za njihova svojstva i njihovu koliinu. One trae kao odgovor imenice (ili njihove zamjenice), pridjeve i brojeve, pa prema tome one njih i zamjenjuju. -Ko je doao? -Koga trai? -Kakav je on ak? -Koliko novaca ima Ova vrsta pitanja u naem jeziku obliki su dosta razuena. Zamjenicom ko pita se za ivo, tj. izrie se pitanje o vriocu radnje, nosiocu stanja ili osobine, -Ko kuca? -Ko spava u ovo doba dana? -Ko je ljepi? Zamjenicom ta/to pita se za neivo, tj. pita se za neku osobinu ovjeka, za nepoznate stvari, pojave i sl, za koliinu neega (najee u razgovornom stilu), o uzroku ili cilju neega. Obje zamjenjuju imenice. -ta sam ti skrivio? -ta kota ova knjiga? Zamjenica ta javlja se i sa znaenjem kako, na koji nain: -U ta sam proivio sve ove godine? Zamjenice ko i ta upotrebljavaju se i kao odnosne (relativne), budui da u strukturu sloene reenice uvode odnosne (relativne) zavisne klauze. Meutim, one se mogu upotrijebiti i u funkciji neodreenih zamjenica. -Ako me ko ta za tebe pita, nita mu neu rei. -Ako me neko neta za tebe pita, nita mu neu rei. Zamjenica to javlja se umjesto zamjenice koji (koja, koje) u poziciji veznika: -Oenio se djevojkom to ga je u svemu bodrila. Oblici ta/to upotrebljavaju se i u znaenju koliinskog priloga koliko: -Uh, ta vas je.

161

-Jao, to ste pokisli!? Ako je pitanje usmjereno na saznavanje sutine neega koristi se model: ta je + nominativ ili ta znai+ nominativ/infinitiv. -ta je to materija? -ta znai ivjeti u skladu sa svojim vremenom? Zamjenicom kakav izrie se pitanje o osobini, svojstvu (u predikatskoj funkciji u reenici) ili negacija u retorskim pitanjima: -Kakvi su to bili ljudi? -Kakav sam ja to roditelj? Zamjenica koji zahtijeva kao odgovor imenicu, pridjev (odreeni oblik) i broj (redni), tj. zamjenjuje te rijei: -Koja rijeka je ponornica? -Koji e danas sako obui? -Koji si u razredu po uspjehu? Zamjenicom iji izrie se pitanje o pripadnosti ili porijeklu. Na ovo pitanje javlja se replika sa prisvojnom zamjenicom, prisvojnim pridjevom ili posesivnim genitivom. -ija je to knjiga? Zamjenicom kakav izrie se pitanje o kakvoi ili materijalu, pa se na njega moe odgovoriti prisvojnim i gradivnim pridjevom ili neodreenom zamjenicom: -Kakav ste uspjeh postigli? -Kakav je (= od ega) sto? Zamjenicom koliki pitamo za broj i mjeru, a u funkciji replike javlja se broj, pridjev ili pokazna zamjenica: -Koliko je osam puta osam? -Koliki ti je sin? Upitni adverb gdje koristi se za oznaavanje mjesta vrenja radnje i za pravac kretanja: -Gdje se nalaze line stvari naeg gosta? -Gdje su ih odvukli? Upitni adverb kuda koristi se i za pravac i za liniju kretanja: -Kuda ide? -Kuda si poao? Upitna zamenica ili adverb mogu biti upotrijebljeni i samostalno, to je karakteristino, prije svega, za dijaloki govor. Pored toga, najee u razgovornom stilu, dolazi i do ponavljanja upitnog lana, kako radi isticanja pitanja tako i kao odraz vanjezikih ponavljanja: -Pa ta, ta hoete od mene? -Vidjela sam ga. 162

Komunikologija i filologija

-Gdje, gdje? Najee se za vrijeme pita adverbom kad(a): - Kada su doli? Adverbom kako trai se informacija o nainu vrenja glagolske radnje ili se izraava negodovanje, tj. nedoumica izazvana prethodnom replikom, pri emu se ponavlja onaj dio koji je doveo do takve reakcije: -Kako emo se gore popeti? -U kosmos ode raketa bez ovjeka. -A ko upravlja njome? -Kako ko upravlja? udari dlanovima o koljena u udu. Adverbom (za)to postavlja se pitanje o uzroku i cilju: -A (za)to ste ga udarili? -to ti je, mama, tako ruka hladna? uenje se izraava upitnim izrazom kako to, kao i reenicama sa adverbom kako, u kojima dolazi uenje otuda, to je pitalac mislio da nema naina kojim bi se radnja glagolska vrila (Musi, 1910:176). Stoga se u ovakvim reenicama esto koristi futur, koji pokazuje nemogunost vrenja glagolske radnje. Adverbom (za)to postavlja se pitanje o uzroku i cilju: -A zato ste ga udarili? -Zato ekate satima na istom mjestu? -to ti je, dijete, tako ruka hladna? Adverbom koliko izraava se pitanje o koliini, mjeri, iznosu, broju neega, ili se izraava velika koliina neega sa dozom uenja: -Koliko imamo flomastera, Amra? -Koliko samo ti ima drugarica? Adverbom kud(a) pita se za pravac glagolske radnje: -Odvezli smo ih dolje. -Kuda? Upitni adverb odakle i otkuda javljaju se sa znaenjem kakvog mjesta: -Odakle si ti? -Otkuda dolazite? Adverb dokle javlja se sa znaenjem do koje prostorne granice. Upotrebljava se i u vremenskom znaenju do koje vremenske granice, kao i sinonimini prilog dokad(a), a u upotrebi je i prilog otkad(a).

163

Adverb kamo3 u svom osnovnom znaenju sinoniman je sa prilogom kuda. Slui za izricanje onoga ega nema ili za izricanje aljenja to ga nema, a eli se da bude. U bosanskom jeziku, kada je rije o stilski neutralnom redu rijei, upitne zamjenice i adverbi, po pravilu, stoje u inicijalnoj poziciji u reenici. Meutim, javljaju se i odstupanja u sluajevima kada se govori o stilski obiljeenom redu rijei: -Slavljenik, gdje je? METODE ISTRAIVANJA U istraivanju je koriten metod teorijske analize, deskriptivno analitiki Surwey metod (posmatranje, upitnik). Planirano istraivanje imalo je karakteristike operativnog istraivanja u kome je bio zastupljen transverzalni pristup. Metodom teorijske analize osvijetljen je fenomen interogativnosti kao temeljna istraivaka preokupacija u ovom projektu. U empirijskom dijelu istraeno je prisustvo, frekventnost i semantika nijansiranost pronominalnih pitanja u govoru djece predkolskog uzrasta. Generalna hipoteza glasi: Pretpostavljamo da e se u govoru djece predkolskog uzrasta manifestirati pronominalna pitanja. Posebna hipoteza glasi: Oekujemo da dob, pol, intelektualna razvijenost djeteta, te nivo obrazovanosti roditelja, znaajno utjeu na prisustvo, frekventnost i semantiku razuenost pronominalnih pitanja kod djece ovog uzrasta. Operacionalizacija hipoteza na nivo varijabli: nezavisne varijable: (dob, spol, IQ djeteta, stepen obrazovanosti roditelja); zavisne varijable (pitanja izraena upitnim zamjenicama: ko, ta, koji, iji, kakav, kolik(i); pitanja izraena upitnim adverbima: gdje, kuda, kamo, odakle, dokle, kad, dokad, kako, koliko...). Glavne tehnike na koje je istraivanje bilo oslonjeno jesu: protokol posmatranja, anketiranje, testiranje, evidentiranje. Istraivaki instrumenti za prikupljanje podataka, primijenjeni u ovom ispitivanju su: protokol posmatranja djeijih

Meu zamenikim pitanjima ima srazmerno vie nego kod drugih pitanja regionalnih oblika, koji se sreu u knjievnim delima, ali koji se ne bi mogli smatrati oblicima jezikog standarda kao to je, na primer, sluaj sa prilogom kamo za pitanje o neemu to je stalno, npr. Kamo novac? Kamo drutvo? (Piper, 2005:673).

164

Komunikologija i filologija

pitanja, test ope inteligencije (standardizirani instrument), te upitnik za roditelje o socio-ekonomskom i obrazovnom statusu. Istraivaki uzorak sainjavalo je 148 djece iz vrtia u Travniku, Zenici, Doboju i Tuzli, uzrasta od 3 do 6 godina, koja su obuhvaena institucionalnim predkolskim odgojem i obrazovanjem u urbanim sredinama. Tabela 1: Struktura uzorka
NIVO OBRAZOVANOSTI RODITELJA MAJKA OTAC 3-4 4-5 5-6 M P NP BSS SSS VS VSS SSS VS VSS 44 43 61 77 71 102 46 16 79 6 47 89 12 48 Svega: 148 Svega: 148 Svega: 148 Svega: 148 Svega: 148 UZRAST POL IQ

Objanjenje: P prosjena inteligencija; NP natprosjena inteligencija; BSS bez strune spreme; SSS srednja struna sprema; VS via struna sprema; VSS visoka struna sprema
broj ispitanika prema dobnim kategorijama 70 61 60 50 40 30 20 10 0 3-4 godine 4-5 godina 5-6 godina 44 43

Grafikon 1: Struktura uzorka prema uzrastu

165

Broj u esnika prema spolu

100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 0 m u ki ens ki 77 71

Grafikon 2:Struktura uzorka prema polu

broj u esnika prema stepenu intelektualne razvijenosti
120 102 100 80 60 40 20 0 prosje no razvijena inteligencija natpros je no razvijena inteligencija

46

Grafikon 3: Struktura uzorka prema stepenu intelektualne razvijenosti djece

166

Komunikologija i filologija

Stepen obrazovanja majki ispitivane djece

100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 0 53 95

zavrena osnovna/srednja zavrena via/visoka kola kola

Grafikon 4: Struktura uzorka prema stepenu obrazovanosti majke

Stepen obrazovanja o eva ispitivane djece
100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 0 zavr ena os novna/srednja kola zavrena vi a/vis oka kola 59 89

Grafikon 5: Struktura uzorka prema stepenu obrazovanosti oca REZULTATI ISTRAIVANJA I NJIHOVA INTERPRETACIJA Rezultati istraivanja interpretitrani su kroz dva nivoa analize djeijih pitanja: statistiki, kao pomoni nivo lingvistike analize i lingvistiki, kao primarni, na kome je teite analize korpusa djeijih pitanja.

167

Analiza statistike znaajnosti nezavisnih varijabli u odnosu na karakter pronominalnih pitanja Odnos dobi uesnika sa brojem postavljenih pronominalnih pitanja Tabela 2. Broj postavljenih pronominalnih pitanja u odnosu na dob Dob broj postavljenih pronominalnih pitanja 3-4 godine 4-5 godina 5-6 godina Ukupno N 42 32 45 119 Prosjeni rang 70,15 48,72 58,54

Tabela 3. Ispitivanje znaajnosti prisutnih razlika kod pronominalnih pitanja u odnosu na dob Test Statistik Chi-Square Df Znaajnost broj postavljenih pronominalnih pitanja 7,72 2 ,02

Vrijednost hi-kvadrata od 7,72 u ovom sluaju je statistiki znaajan (p<0,05), pa bismo mogli odbaciti nultu hipotezu. Postavljanje pronominalnih pitanja nije brojano jednako kod predkolske djece iz navedene tri dobne kategorije. Iz kolone Prosjeni rang moemo da uoimo da se ova vrsta pitanja najrjee javlja kod djece uzrasta 4-5 godina, tj. da se najee javlja na uzrastu 3-4 godine. Odnos varijable pol ispitanika sa brojem postavljenih pronominalnih pitanja Tabela 4. Broj postavljenih pronominalnih pitanja u odnosu na pol Pol broj postavljenih pronominalnih pitanja Muki enski Ukupno N 67 52 119 Prosjeni rang 61,15 58,52

168

Komunikologija i filologija

Tabela 5. Ispitivanje znaajnosti prisutnih razlika kod pronominalnih pitanja u odnosu na pol uesnika Test Statistik Mann-Whitney U Wilcoxon W Z Znaajnost broj postavljenih pronominalnih pitanja 1665 3043 -,43 ,67

Mann-Whitney U statistik od 1665 u ovom sluaju nije bio statistiki znaajan (znaajnost od 0,67, p>0,05) pa bismo mogli prihvatiti nultu hipotezu, tj. naglasiti da pol djece, na ispitanom uzorku, ne igra znaajnu ulogu u postavljanju pronominalnih pitanja. Odnos intelektualne razvijenosti ispitanika sa brojem postavljenih pronominalnih pitanja Tabela 6. Odnos intelektualne razvijenosti ispitanika sa brojem postavljenih pronominalnih pitanja Iq broj postavljenih pronominalnih pitanja prosjeno razvijena inteligencija natprosjeno razvijena inteligencija Ukupno N 84 35 119 Prosjeni rang 59,63 60,90

Tabela 7. Ispitivanje znaajnosti prisutnih razlika u odnosu na intelektualnu razvijenost i broj postavljenih pronominalnih pitanja Test Statistik Mann-Whitney U Wilcoxon W Z Znaajnost broj postavljenih pronominalnih pitanja 1438,5 5008,5 -,19 ,85

169

Podijelivi ispitanike prema kriteriju nivoa intelektualne razvijenosti na prosjene i natprosjene, te ukrstivi tu varijablu sa brojem zabiljeenih pronominalnih pitanja, moemo zakljuiti da se broj postavljenih pronominalnih pitanja ne razlikuju znaajno u odnosu na prosjenu ili natprosjenu inteligenciju djece na ispitanom uzorku (Mann-Whitney U 1438,5, znaajnost 0,85, p>0,05). Odnos stepena obrazovanja majke sa brojem postavljenih pronominalnih pitanja Tabela 8. Odnos stepena obrazovanja majke sa brojem postavljenih pronominalnih pitanja Edukacija majke broj postavljenih pronominalnih pitanja zavrena osnovna/srednja kola zavrena via/visoka kola Ukupno N 79 40 119 Prosjeni rang 61,11 57,81

Tabela 9. Ispitivanje znaajnosti prisutnih razlika u odnosu na stepen obrazovanosti majke i broja postavljenih pronominalnih pitanja Test Statistik Mann-Whitney U Wilcoxon W Z Znaajnost broj postavljenih pronominalnih pitanja 1492,5 2312,5 -,51 ,61

Mann-Whitney U statistik od 1492,5 u ovom sluaju nije bio statistiki znaajan (znaajnost od 0,61, p>0,05) pa bismo mogli prihvatiti nultu hipotezu, tj. naglasiti da nivo obrazovanja majki ispitane djece, na ispitanom uzorku, ne igra znaajnu ulogu u postavljanju pronominalnih pitanja.

170

Komunikologija i filologija

Odnos stepena obrazovanja oca sa brojem postavljenih pronominalnih pitanja Tabela 10. Odnos stepena obrazovanja oca sa brojem postavljenih pronominalnih pitanja Edukacija oca broj postavljenih pronominalnih pitanja zavrena osnovna/srednja kola zavrena via/visoka kola Ukupno N 73 46 119 Prosjeni rang 62,76 55,62

Tabela 11. Ispitivanje znaajnosti prisutnih razlika u odnosu na stepen obrazovanosti oca i broja postavljenih pronominalnih pitanja Test Statistik Mann-Whitney U Wilcoxon W Z Znaajnost broj postavljenih pronominalnih pitanja 1477,5 2558,5 -1,14 ,25

Mann-Whitney U statistik od 1477,5 u ovom sluaju nije bio statistiki znaajan (znaajnost od 0,25, p>0,05) pa bismo mogli prihvatiti nultu hipotezu, tj. naglasiti da nivo obrazovanja oeva ispitivane djece, na ispitanom uzorku, ne igra znaajnu ulogu u postavljanju pronominalnih pitanja. Lingvistiki nivo analize Lingvistika analiza ovog istraivanja pokazala je, generalno govorei, prisustvo pronominalnih pitanja na svim uzrasnim grupama, a najfrekventnija su na uzrastu od 3 do 4 godine. Meutim, nisu sva pronominalna pitanja, sa svim svojim formalnogramatikim mogunostima istraivanja interogacije, jednako prisutna ni na jednoj uzrasnoj grupi, pogotovo ne sa svim svojim pripadajuim semantikim nijansama. Tako, analiza formalno-gramatikih oblika upitnosti izraena:

171

 upitnim zamjenicama: ko sa znaenjem radnje, ta pita se za neto nepoznato, iji sa znaenjem posesivnosti, upitnim adverbima: gdje sa mjesnim lokacionim znaenjem, kada sa temporalnim znaenjem i zato sa kauzalnim znaenjem, pokazuje da su ova pitanja najfrekventnija na uzrastu od 3 do 4 godine. Ovaj istraivaki problem korespondira sa fazom razvoja miljenja djece na ovom uzrastu, koje obiljeava naglaen interes za neposredno iskustveno polje, tzv. predoperativno miljenje. Djeija pitanja na ovom uzrastu imaju izrazito afektivnu funkciju, esto s ciljem da odrasle uvuku u svoju aktivnost. To su, dakle, pitanja radi pitanja kojima se ostvaruje, prije svega, kontaktna funkcija jezika, pa otud i njihova frekventnost na ovom uzrastu. Iako nisu potvrene statistike znaajnosti u pogledu spola, inteligencije, obrazovnoog statusa roditelja, ipak, analizom frekventnosti uoljivo je da ovu semantiku nijansu upitnosti vie ispoljavaju muka djeca, s prosjeno razvijenom inteligencijom, te niim obrazovnim statusom roditelja. Pitanja u ijoj je inicijalnoj poziciji zamjenica ta, koja se javlja u formi ta je + nominativ, kojom se ele identifikovati predmeti, bia i pojave, javljaju se na sva tri uzrasta, a najfrekventnija su na uzrastu od 3 do 4 godine. Meutim, kad se javljaju u formi ta znai + nominativ/infinitiv, sa znaenjem sutine neega, zbog svojih strukturnih i semantikih karakteristika, njihova frekventnost se poveava, zavisno od djetetovog uzrasta. Ovaj tip pitanja podrazumijeva vii nivo jezikih sposobnosti i izrazit su primjer ostvarenja kognitivne funkcije jezika. Takoer, natprosjena inteligencija postaje relevantna za njihovo pojavljivanje. Pronominalna pitanja u ijoj su inicijalnoj poziciji: a) upitne zamjenice: koji kojom se pita za za bia i predmete, kakav sa znaenjem osobine, tj. svojstva neega, b) upitni adverbi: kako sa znaenjem naina, koliko sa znaenjem koliine, mjere, broja neega i sl. prisutna su na sve tri uzrasne skupine, ali su frekventnija na starijim uzrastima. S druge strane, pronominalna pitanja u ijoj su inicijalnoj poziciji adverbi: odakle/dokle, otkad/dokad, model kako to rijetka su u djeijem izraavanju interogacije zbog svoje tvorbene i morfoloko-semantike kompleksnosti. Javljaju se tek u

172

Komunikologija i filologija

kasnijoj predkolskoj dobi, s nagovjetajima javljanja tzv. operativnog miljenja kod djece ovog uzrasta. ZAKLJUAK Rezultati ovog istraivanja pokazali su da su pronominalna pitanja prisutna kod djece predkolskog uzrasta, a najfrekventnija su na uzrastu od 3 do 4 godine. Nisu sva pronominalna pitanja, sa svim svojim formalno-gramatikim mogunostima izraavanja interogacije jednako prisutna u ovoj uzrasnoj grupi, pogotovo ne sa svim svojim pripadajuim semantikim nijansama. Indikativno je da su pitanja koja u osnovi imaju interes za neposredno iskustveno opaajno djetetovo polje prisutnija na ovom uzrastu. Polazei od interferencijske prirode lingvistike, rezultate ovog istraivakog problema interpretiramo u kontekstu interakcije jezika, govora i miljenja. LITERATURA Babi, N. (1983). Djeja pitanja, Zagreb: kolska knjiga. Chomsky. N. (1972). Gramatika i um, Beograd: Nolit. Furlan, I. (1963). Govorni razvoj djeteta, Beograd: Savremena kola. Konarevi, K. (1986). Interogativne reenice u ruskom i srpskohrvatskom jeziku, U: Prilozi prouavanju jezika, (7197), Novi Sad: Institut za junoslavenske jezike Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Musi, A. (1910). Pitanja u hrvatskom ili srpskom jeziku, Rad JAZU, 172 (101-119). Pijae, J. (1978). Odnos jezika i miljenja s genetikog stanovita, U: Pijae, ., Inhelder, B., Intelektualni razvoj deteta, (183191), Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva. Pijae, J. (1978). Strukturalizam, Beograd: Bigz Piper, P. i ost.(2005). Sintaksa savremenog srpskog jezika, Beograd: Institut za srpski jezik SANU, Beogradska knjiga, Matica srpska

173

Summary This work explores the nature of preschool children with accent on the presence the pronominal questions. In the theoretical part, a interrogative problem is presented and offered a formallysemantic classification of the questions. In the empirical part is investigated the presence of pronominal questions in childrens of preschool age. Used methods in the work are theoretical elaboration and empirically-experimental methods. The results were analyzed from the perspective of the existence in a statistically significant association between the occurrence pronominal questions, age, gender, child's intellectual development and education of mother and father.

174

Komunikologija i filologija

Mirzana Pai

SUDBINA ZLOSRETNE NEVJESTE I TRANSFORMACIJA BALADESKNOG NARATIVA U PRIPOVIJECI HRT AMILA SIJARIA
(Skica za mogue ensko/rodno itanje)
Cilj ovog rada jeste da meu mnogobrojna itanja segmenata i/ili cjeline knjievnog djela amila Sijaria pokua uvesti jo jedno od niza moguih, a koje e, pak, nastojati ukazati na pripovijedne osobitosti prie Hrt i, s ovim u vezi, izrazito jak utjecaj usmene knjievnosti na njen nastanak, posebno u smislu transformacije baladesknog narativa, s jedne strane, ali e rad istovremeno predstavljati i pokuajnu skicu enskog / rodnog (tzv. gender) itanja same prie, s druge strane. Preciznije, u ovom radu panja e se posvetiti utjecaju balade kao pjesme tragine intoniranosti ili "susreta sa smru"1, a koja u Sijarievoj pripovijeci Hrt, mijenjajui tek anrovski okvir, u proznom iskazu uveliko zadrava sve svoje temeljne i odreujue karakteristike. Istovremeno, u duhu mahom postmodernog pristupa knjievnosti, ali i uz zadravanje nekih od tradicionalnih interpretativnih strategija, pria Hrt tumait e se kao svojevrsni prozno iskazani baladeskni narativ, i to u smislu iitavanja tragine pozadine pripovijetke kao Sijarieve vizije sudbine zlosretne nevjeste koju zla kob susree u novome domu2, a koja, pak, preko konkretne prie i vremenskog okvira enine udaje lajt-motiva usmene knjievnosti openito poprima simboliki karakter univerzalne sudbine emancipirane ili, barem, u odnosu na zadati kontekst ivota, drugaije ene, to Sijarievoj prii daje i arhetipsko-nadvremeni karakter. Ovim, dakle, pripovijetka Hrt postaje univerzalna pria, nastala pod utjecajem baladesknog tradicionalnog senzibiliteta, u uskoj vezi s ubatinjenom bonjakom usmenoknjievnom tradicijom, ali i izrazito post/moderna pria o razlici, identitetu i rodu, uvijek, dakle, nanovo nudei razliite interpretacije "stare i nove" uvijek uz jasnu viziju razlike i neuklapanja kao uzroka tragine propasti.
Maglajli, Munib: Usmena balada Bonjaka, Preporod, Sarajevo, 1995, str. 7. Usp. Maglajli, Munib: Usmena lirska pjesma, balada i romansa, Institut za knjievnost, Svjetlost, Sarajevo, 1991, str. 132.
2 1

175

***
Uvjetno govorei, postmodernost prie svodi se na iitavanje knjievnosti u kojoj aktuelni kulturno-civilizacijski okvir drutva izgraenog na patrijarhalnim temeljima nudi sliku svijeta u kojem ena nije u stanju prilagoditi se i prihvatiti sve zakone, a naroito ne mnogobrojne "uloge" koje to drutvo od nje zahtijeva3. Rije je o "ulogama" konstruiranja "uzorne slike"(tzv. role model) ene i "enstvenosti", slici koja opisuje, ali i odreuje mjesto i ulogu ene u drutvu4 u svim segmentima njenog ivota: braku, majinstvu, ljubavi, poslu itd. i njenim "kretanjima" iz "jednog u drugi svijet", iz "jednog u drugi identitet", gdje viestruke nadogradnje (ali nekada i potpune beskompromisne promjene) samo uskrauju slobodu, koje je, svakom "novom ulogom", sve manje. Polaznu taku za pokuaj predloenog itanja mogue je otkriti u postmodernistikoj postavci o granici i razlici u knjievnosti, preciznije reeno u neto drugaijem sagledavanju identiteta unutar dva razliita "prostora" i neprihvatanju tih razlika, koje, zbog netolerancije po principu jaeg, tragino zavravaju po drugaiju slabiju individuu, a posebno je s tim u vezi kao mogua osnova pristupa knjievnom tekstu pogodna ideja o rodnofeministikoj teoriji itanja. Nju je, pak, dobrim dijelom nagovijestila npr. Patrocinio P. Schweickart, ugledna amerika feministika analitiarka, suprireivaica utjecajnog zbornika Gender and Reading: Essays on Readers, Texts, and Contexts (1986) i uope kako je opisuje Nigel Wood gorljiva zastupnica "otpora androcentrinim itanjima ili tekstualnim strategijama"5. Naime, sve dosadanje interpretacije Sijarievog opusa u osnovi e se sloiti u injenici da je Hrt pria o razlikama i razliitim identitetima u kojima tragino strada slabiji identitet, jer, krucijalno ve oblikovan, spletom novih okolnosti nije u stanju
Vidjeti u: Encyclopedia of feminist theories edited by Lorraine Code, Routledge 2002. 4 Lei, Zdenko I dr.: Suvremena tumaenja knjievnosti, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2006, str. 432. 5 Usp. Lodge, David i Wood, Nigel (ur.): Modern Criticism and Theory: A Reader (Second Edition), Longman Pearson Education, Harlow, 2000., str. 424. Na istom mjestu pretampan je i ovdje koriteni tekst Schweickartove Reading ourselves: Toward a feminist theory of reading, str. 425 447. Usp. takoer: A Reader's Guide to Contemporary Feminist Literary Criticism, Harvester Wheatsheaf, New York, 1994.
3

176

Komunikologija i filologija

prihvatiti nove zakone i odgovornosti koje taj novi "ambijent" neminovno i surovo zahtijeva.6 U tom smislu, na temelju novijih knjievnoteorijskih postavki, Sijarievu pripovijetku mogue je posmatrati na nain proirenja njenih znaenja i na kontekst rodnih razlika, odnosno na problem neuklapanja, nenavikavanja ene na "viestruka odrastanja" i prihvatanje niza, uvijek novih, obaveza "proirivanja identiteta" koje sad ve dati "ambijenti" podrazumijevaju.

***
Opisujui selo Dolie u surovoj Peteri, Sijariev pripovjeda zapoinje pripovijetku tek naoko s osjeajem lagodnosti, a zapravo s jasno naslutivim, zlokobnim znakom neke zaudne prijetnje. Ve tu se unekoliko osjea prisustvo baladesknog narativa: A tamo na sjever i zapad pukla, kao dlan, ravna polja, kojima, reklo bi se, kraja nema.7 U navedenom opisu sadrano je jedno od osnovnih uporita za pristup Sijarievom tekstu u perspektivi koju podrazumijeva ovaj rad motiv slobode u kojoj jo uvijek samo individua (bez preciziranja enskog spola / enskosti) moe ostvariti svoje osnovno (ljudsko) pravo i potrebu pravo i potrebu na potpunu slobodu, koja je neminovni uvjet za sva ostala zadovoljstva i "ostvarivanja". Ubrzo zatim, pripovjeda uvodi subjekte koji su uivali tu slobodu dolianske hrtove, jo uvijek bez preciziranja njihove enskosti, ali sa znaenjem mnoine: [...] a hrtovi brzo i pravo tre, i tu su imali kuda da potre i nita im, to nebom leti i zemljom gazi, a lovi se, nije moglo umai.8 A tada, meutim, pripovjeda poinje graditi priu motivom ukidanja apostrifirane slobode, "o kojoj su ostala samo sjeanja", i time je konano uvedeno osnovno pitanje prie prirodno pravo na slobodu i njeno uskraivanje.

Usp. npr. izbor tekstova o Sijarievom pripovjedakom opusu u: Durakovi, Enes (prir.): Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici Proza (Knjiga III), Alef, Sarajevo, 1998. 7 Sijari, amil: Hrt, Drvo kraj Akova, Dani, Sarajevo, 2004, str. 206. 8 Sijari, amil: n. dj., str. 206.

177

[...] ali i njih je bivalo sve manje dok ih najzad nije sasvim nestalo, i o njima ostale samo prie.9 I tako pripovjeda, u duhu baladesknog kazivanja kratkog zbivanja, koje naglo zapoinje u asu kada je ono odluno krenulo bilo propasti, bilo razrjeenju10, preko mikroplana dolianskih hrtova itatalja/ku uvodi u konkretan problem prie, iniciran onda kada Elmaz Dolianin, iz "tih ravnih polja, stvorenih za tranje" svome zetu u "grmoviti" Bihor11, uz kerku, kao miraz, poklanja i hrta. Jednog od ta dva ili tri poklonio je Emlaz Dolianin svome zetu u Bihor aranu Lipovcu: neka mu od njega, uz kerku, ode i hrt.12 U tom trenutku ve se otkriva najjae motivsko uporite u tekstu na kojem se i zasniva mogue ensko / rodno itanje Sijarievog Hrta, jer se u navedenoj reenici dekonstruira patrijarhalni okvir sredine iz koje potjee nevjesta. Otac, kao miraz uz ker, poklanja psa simbol produene vlastite, oeve i/ili oinske zatite, kunog odgoja i savjeta, koji e u braku novoj ulozi uvati ker. Jer, otac, zapravo, poznaje "ambijent" u koji ker odlazi: U Bihoru nije bilo hrtova, a ako je koji i bio, nije lovio, jer Bihor je kraj gorovit i lomovit i nije za hrtove.13 Nakon ove, u novonastaloj situaciji uvodne reenice, preciziran je i karakter najblieg subjekta s one druge, jae strane nevjestinog supruga, koji je, zapravo, samo konkretan predstavnik svega onog to jeste taj "grmoviti i lomoviti kraj" Bihor. aran Lipovac gotovo nije ni znao ta je hrt, sem tolko da je pas ali drukiji od obinih pasa, jer drugi mu je rod i drugo mu je ime.14
9

10 11

Sijari, amil: n. dj., str. 206. Maglajli, Munib: Usmena balada Bonjaka, Preporod, Sarajevo, 1995, str. 9.

Za to potpuniji opis Dolia korisno je sjetiti se Sijarievog romana Bihorci, u kojem je autor uspio opisati sve negativne tekovine primitivnog patrijarhalnog drutva. 12 Sijari, amil: n. dj., str. 206. 13 Sijari, amil: n. dj., str. 206.

178

Komunikologija i filologija

Iz ove reenice otkrivamo i porijeklo "te produene zatite", dakle, oito, takoreku plemiko porijeklo hrta, ali, vjerovatno, i djevojke koja se udaje. I upravo u ovom segmentu teksta "produena oeva zatita" hrt postaje in jedinstva nevjeste koja, iz oeve, odlazi u "tuinsku" kuu. Kasnije e se u prii pojaviti i fiziki opisi hrta, kojeg pripovjeda, govorom tijela15, izuzetno transparentnim od samog poetka prie, pod oiglednim utjecajem usmene lirike, u potpunosti prezentira kao enski subjekt, naroito s obzirom na njegov novosteeni egzistencijalno-kulturni kontekst, a to, pak, nije nimalo sluajno jer pojedinanu karakterizaciju i sudbinu hrta i/kao nevjeste Sijari sve vrijeme u pripovijeci prati govorom hrtovog / "nevjestinog" tijela (o emu e biti rijei kasnije u tekstu). [...] stajao je na svojim tankim nogama, a tanak i sav, tako da je liio na iv, zategnut luk, koji se nema kuda odapeti, jer je svud tijesno. A ono to se najvie kod tog golog stvorenja isticalo, bile su oi; bile su mu crne, i iznad njih, za udo, crne obrve, iako je sav bio bijel.16 Dakle, naputajui Dolie, beskrajne horizonte stvorene za tranje i lov, hrt zatita kue i njenog dostojanstva odlazi u miraz s nevjestom, pretvarajui se u simbol njenog vlastitog identiteta, a njegova sudbina postaje sudbina mlade ene-plemkinje koja se udaje u brdoviti Bihor. I sada, postepeno, dobivamo osnovu za ensku / rodnu strategiju itanja knjievnog teksta, osnovu sainjenu od prethodno istaknutih (nekih od) kljunih momenta Sijarieve prie, pri emu svi prethodni ulomci Sijarievog teksta dobivaju svoja nova znaenja, ili barem jedna od moguih: ocrtavaju enu koja, neuspjelim prelaskom iz jednog u drugi identitet, tragino strada.
Sijari, amil: n. dj., str. 206. O znaaju tjelesnih indikacija za feministice dovoljno upeatljivo pisala je Hlne Cixous, izmeu ostalog i ovo: [...] Ne poinjem tako to 'piem', ja ne piem. Sam ivot stvara tekst polazei od mog tijela. Istorija, ljubav, nasilje, vrijeme, posao, elje, ispisuju tekst po mome tijelu, ja se samo pomjeram prema mjestu gdje se uje 'fundamentalni jezik' tijela, na koji se prevode svi govori stvari, inova i bia, u mojim sopstvenim njedrima; cjelina obraivane stvarnosti je u mome mesu, uhiena mojim nervima, radom svih mojih elija [...]. Citirano prema: Lei, Zdenko: Nova itanja: poststrukturalistika itanka, Buybook, Sarajevo, 2003, str. 128. 16 Sijari, amil: n. dj., str. 207208.
15 14

179

Jer, slobodu, preslikanu u dolianske ravnice, o kojoj je prethodno ve bilo rijei, mogue je tumaiti kao bezbrini djevojaki ivot pun sree i raskoi, ivot u kojem se sudbina "trei lovi" ipak sretno i gdje djevojka "u svojoj kui" ima, uprkos postojeem, ali diskretnom patrijarhalnom okviru, slobodu i zatitu. A slino znaenje moguno dobija i injenica da Sijarieva hrt-nevjesta potjee iz "carskog roda", odnosno, vjerovatno, iz kakve plemike porodice, gdje plemiko porijeklo ne oznaava samo materijalno bogatstvo i ugled, ve i vii nivo emancipacije, svijesti, ali i neiskustva, stranstvovanja u stvarnom ivotu, uslijed kojeg je mlada ena jo manje sposobna odgovoriti zahtjevima tradicionalistike patrijarhalne kulture, zahtjevima uloge "univerzalne ene" to pred nju postavlja "kua" u koju dolazi, a to nuno vodi katastrofi, konanoj propasti, pa kako kae Sijari od svega ostaju "samo prie". Pri tome, sve vrijeme u prii pojavljuje se govor tijela, pa tako simbolikom predstavom hrta u duhu usmene pjesme, gdje se ljepota pojavljuje esto u svojim osnovnim obrisima i djeluje mnogo jae kao utisak nego kao pojava17, otkrivaju se sasvim drugaija znaenja. Naime, opisujui zapravo svoju zlosretnu nevjestu, pripovjeda najprije potencira njenu "bjelinu", najkrae reeno: djevojaku istotu, a zatim proiruje znaenje te bjeline do stupnja "golotinje", koja bi se, u tom smislu, zasigurno mogla posredno tumaiti kao nedostatak ivotnog iskustva, vjetine drutvenog opstajanja i oruja egzistencijalnog izbavljenja iz okova patrijarhalne kulture, a kojima bi se neiskusna Sijarieva plemenita hrt-nevjesta, ali i, u proirenom kontekstu, moderna ena, trebala boriti protiv "odjenute", zatiene i sigurne sredine: Bio je bijel. Dlake kratke toliko da se inilo da je go. I po tome je po golotinji, od svega to se vratima i vratnicama pred kuom njegovog gospodara zatvaralo, on jedini bio kao kakav ljuti siromah: bez gunja, bez runa, bez koeti.18

17

Vidjeti u tekstu Hatide Krnjevi Urok, kletva i snovienja u baladi, Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, Usmena knjievnost, Alef, Sarajevo, 1998, str. 241. 18 Sijari, amil: n. dj., str. 207.

180

Komunikologija i filologija

Usto, ono u emu se ogleda briljantno Sijarievo umijee jeste odabir hrta psa kao vieznaenjskog subjekta prie, jer, u ovom sluaju, hrt jeste i simbol zatite te produene oeve brige u ivotu nevjeste, ali isto tako i subjekt koji neminovno zahtijeva gospodara. Takoer, zanimljivo je da se njeno nevjestino ime u prii nigdje ne spominje, ime se, svakako, ponovo briljantnim spisateljskim umijeem, otvara i mogunost polifoninosti itanja prie, pa samim tim i rodne analize. Spominje se, naime, samo onaj "koji daje" Elmaz Dolianin (otac) i onaj "koji uzima" aran Lipovac (mu). Time Sijarieva hrt-nevjesta, uz brojne narodne motive udaje i sl., postaje jedna od, uvjetno govorei, inaica Hasanaginice ili Vilia sestre, tim prije to se ivot Sijarieve nesretne plemkinje, bez prava na vlastiti izbor, inom udaje u Bihor, poinje gasiti, dok se, na samom kraju prie, potpuno ne ugasi. Meutim, treba se vratiti tome kako poinje hrt-nevjestin egzistencijalni pad. Reeno je: iz "oeve kue", u kojoj se moglo "trati i loviti", nevjesta odlazi u Bihor, gdje odmah osjeti tugu za starim "ambijentom": Nijesam vie onaj koji lovi, nego ulovljeni. I inio je ono to je dato i hrtovima: pustio bi suzu; kao to i hoe to biti sa strancem kad se nae u tuini.19 Ovaj opis mogao bi sugerirati da je hrt, zapravo, enski subjekt, koji, "ulovljen", poput Hasanaginice, nije imao pravo izbora, a, ostala su samo sjeanja na djevojake dane u "kojima se mogla loviti sudbina", jer Dolii i Bihor dva su razliita "ambijenta" s potpuno drugaijim kulturno-drutvenim karakterom. Naime, identitet djevojke-plemkinje formiran je u Doliima i osnovna napetost prie nastaje kada se taj, ve formirani enski identitet, bez prava na izbor, mora prilagoditi novoj atmosferi i zadaama koje namee nepoznata sredina. Odlazei u svijet mueve porodice u "zajednicu", djevojka ne uzima samo muevo prezime ve, kako se to na osnovu konteksta balkanskih svadbenih obiaja razumijeva, djevojka prelazei prag mueve kue postaje sve ono to ta kua jeste. Preciznije reeno, "brie" se prethodni identitet ene-nevjeste i izmeu nje i mukarca-mua stavlja znak jednakosti, koji obavezno diktira mukarac.
19

Sijari, amil: n. dj. str. 207.

181

Dakle, u takvim konzervativnim sredinama inom udaje djevojka mijenja i identitet, a s obzirom da je taj novi identitet neminovno podrazumijevao viestruka dokazivanja novopreuzetih uloga (npr. nevjesta mora biti izvrsna domaica, sluiti ukuane, biti rotkinja i sl.), svaka promjena prethodnog identiteta, a posebno neuspjela, morala je biti duboko bolna, pa je taj novi ivot predstavljao nevjestin brani ispit, iji se rezultati oituju u uspjelom ili neuspjelom privikavanju na nove uloge i proirenja identiteta, koja, naalost, esto nisu kompromisna. Pri tome, ono to se sve vrijeme u pripovijetci spominje jeste lov, to uz sokolove, i jeste bila osnovna funkcija dolianskih hrtova i stanje u kojem mladi dolianski hrt, slobodan, ravnicama lovi. Taj motiv elje za ciljem ulovom i jeste osnovni "bijel cvijet"20 Sijarieve nevjeste, a sjeanje na njegov miris, uz trenutnu svijest o njegovoj nedokuivosti, osnovni uzrok njene lagahno pristiue, ali sigurne tragine sudbine. ta bi, zapravo, jedna od interpretacija "bijelog cvijeta ulova" mogla biti? ini se da osnovnu nit otkrivanja navedenog pitanja treba traiti u "poznatom mirisu" na "bijeli cvijet", injenici da je hrt, kao gospodar "ravnica", nekada ipak lovio i, kao takav, uivao visoko potovanje. Dakle, nekada je "mirisao taj svoj cvijet". Uslijed nagle promjene "ambijenta" (koju nije sam izabrao jer ga otac nevjeste alje s njom kao miraz), a zbog gorovite i brdovite prirode Bihora te "uma kojih se plaio", hrt nije bio u stanju ostvariti svoju osnovnu funkciju biti lovac i upravo u tom nesnalaenju, neprivikavanju na novonastali ambijent, beskoristan, u "elji da ulovi Mjesec svoj bijeli cvijet", smrznuvi se ispred vrata gospodara, tragino strada. Meutim, da bi se na postavljeno pitanje dao potpuni odgovor, potrebno je poblie se vratiti prii. Po svom dolasku u Bihor, hrt odmah osjea skuenost nove sredine, u kojoj sad "vie nije onaj koji lovi ve ulovljeni". To se svakako u baladama prepoznaje u Motivu ledenog doeka u mladoenjinu dvoru 21 kontrastu u odnosu na topli i brini roditeljski ispraaj i djevojaki status. Dakle, hrtov identitet ne
20

Ovdje je potrebno podsjetiti se jo jedne antologijske Sijarieve prie Bunar, u kojoj Dimir Tuhovac sve vrijeme ima viziju "bijelog cvijeta" ostvarivanja ivotnog sna u pronalska vode u peterskom bespuu da bi tamo napravio bunar. 21 Vidjeti u: Maglajli, Munib: Usmena lirska pjesma, balada i romansa, Institut za knjievnost, Svjetlost, Sarajevo, 1991, str 150.

182

Komunikologija i filologija

doivljava blagu promjenu proirivanje ve cjelovita izmjena postaje uvjet, zakon egzistencije i postojanja. Meutim, hrt, ipak pokuava pronai kompromis: Htjele su mu noge nekud, ali je pred njima bilo sve strmeno i puno ume, pa tijesno kao u kavezu, u kojem se ne moe dalje od ice [...] Treptao je to ne moe nikud, drhtao je, i svoju tanku glavu - iz nemoi, dizao nebu kao jedinom prostoru kud bi se moglo; kad bi se moglo [...] i u njih udarao pravo glavom: u kamen, u panj, u stablo, ranjavajui se. Vraali su ga kui krvava.22 Dakle, u kontekstu diskurza o proirivanju identiteta i viestrukim ulogama, Sijarieva hrt-nevjesta, iako to pokuava, nije u stanju "nadopuniti" vlastiti identitet, jer, u njenom sluaju, on nije nadogradnja ve uvjet opstanka. Da bi opisao upravo ovakvu zlehudu branu odiseju svoje plemkinje, Sijari, kako je naznaeno, sve vrijeme koristi govor enskog tijela, kao najbolji pokazatelj psiho-kulturnog privikavanja na novu sredinu, i to s poznatim aludiranjem ponovo na usmenu tradiciju, pri emu opis enskog tijela nakon udaje odraava njeno brano stanje: I kao da mu noge [hrtu, prim. M. P.] nijesu vie ni trebale, kad se nema kuda odapeti [...]. Nije vie bio ni bijel, kao onda kad su ga doveli, ni go onako: izrasla mu je neka ukasta dlaka, koja nikako nije bila ukras na njegovom jo i sada gipkom tijelu, nego runoa. 23 Izlaz iz ove situacije nemogu je jer je hrt-nevjestin identitet krucijalno oblikovan "u ravnicama", gdje je "lov" svrha i smisao njenog postojanja, a svaki pokuaj proirivanja identiteta bolna je istina o vjenoj granici s nepomirljivim razlikama unutar kojih su, opet, oblikovani potpuno razliiti identiteti, bez mogunosti "kompromisa": Zabole bi mu se u tu dlaku slamke i travke, neto to moe da se desi psima, ali ne i hrtovima, i to ga je inilo jo runijim. [...] i on je postajao neto sasvim

22 23

Sijari, amil: n. dj., str. 209. Sijari, amil. n. dj. str. 210.

183

drugo od onoga to je nekad bio - kad je jedan mladi, bijeli hrt bio.24 I upravo u toj disharmoniji ve oblikovanog identiteta i ambijenta koji ne prihvata taj identitet, poinje lagana, ali sigurna tragina sudbina zlosretne nevjeste, koja "od bijelog hrta postaje pseto". Hodio je oko kue i oko staja, birao mjesto gdje e lei, i sve, vie postajao obino pseto ni torno ni lovno, pa beskorisno; do to bi se djeca, od svih pasa, jedino sa njim poigrala.25 Nakon svih neuspjelih pokuaja prilagoavanja novoj sredini, od kojih je hrt-nevjesti samo "bijela dlaka postajala sve vie garava", jedino to joj je preostalo jeste san o "bijelom cvijetu", koji je sada, u tom brdovitom kraju, zapravo, "san o Mjesecu", gdje se jedino po nebu moe loviti i gdje je nebo jedini prostor "kuda se moglo". Niko nije mogao vidjeti taj lov a da je mogao, vidio bi u oima hrtovim ulovljen Mjesec, i njega, bijelog od mjeseine kao kad je nekad bio mladi hrt mrtvog.26 I tek sada se u potpunosti otkriva znaenje "bijelog cvijeta" ulovljenog Mjeseca, koji predstavlja samouoblienu slobodu, ona nekadanja dolianska polja, u kojima se ve oblikovani identitet jedino mogao "ostvariti". I time Sijari zatvara krug, sudbinu zlosretne hrt-nevjeste, kojoj je smrt jedini nain povratka dostojanstva, ostavi do kraja vjeran govoru tijela, jer "jedino sjaj neba i Mjeseca hrt-nevjesti moe povratiti nekadanju bjelinu". Sjale su po njemu zvijezde. I Mjesec. 27 Smrzavanjem hrta i konanom smru pred vratima "mladoenjina dvora", uvjetno govorei, ova pria poprima baladeskni karakter i konano do kraja realizira baladeskni narativ, i to onaj iz skupine balada o smrznutoj nevjesti, pri emu je balada o smrznutoj nevjesti zapravo je razvijena metafora o uvijek prisutnoj neizvjesnosti pri naputanju tople roditeljske kue i
24 25

Sijari, amil: n. dj. str. 210. Sijari, amil: n. dj. str. 209. 26 Sijari, amil: n. dj. str. 212. 27 Sijari, amil, n. dj. str.212.

184

Komunikologija i filologija

odlasku u novi i nepoznati dom, odakle stalno vreba hladnoa i odbojan doek. Sudbina zlosretne nevjeste koju ubija ledena odbojnost onih koje zatie u novome domu jedna je od najee oblikovanih tema u muslimanskoj baladi.28 Otud, Sijarieva zlosretna hrt-nevjesta u potpunosti podsjea na poznatu Vilia sestru, i to ne samo po nesretnoj sudbini, ve i po statusu i porijeklu porodice Vili, koja je uz Kopie bila najpoznatija muslimanska feudalna porodica na ivopisnom prostoru oko Rame i Uskoplja tokom osmanskog razdoblja29.

***
U ovom radu, s obzirom na vieznaenjski karakter Sijarieve pripovijetke Hrt, pokualo se ostvariti jo jedno u nizu itanja ove autorove prie, ovaj put itanje zasnovano na udruivanju enskih / rodno orijentiranih interpretativnih strategija i interesa za ispitivanje odjeka usmene u pisanoj knjievnosti. Pritom, tragina sudbina hrta predstavljena je kao zlosretni put nevjeste-plemkinje koja, udajui se u brdoviti Bihor, ne uspijeva proiriti vlastiti identitet, krucijalno oblikovan u rodnim Doliima, te otud strada. Sijarieva pripovijetka, usmjerena na literarno prikazivanje neuspjelog preuzimanja nove socijalne uloge unutar konteksta udaje s nizom asocijacija upuuje (i) na usmenu predaju kao svoje polazite, istovremeno pruajui i osnovu i za ensko / rodno itanje. Ipak, s obzirom na iri, univerzalni karakter Sijarieve prie, konkretan fabularni okvir udaja samo je polazite za autorovo sutinsko poimanje slobode kao osnovnog preduvjeta za postojanje, to povratnom spregom upuuje i na univerzalni aspekt baladesknog narativa uope i njegovu arhetipsku nadvremenost ispod naizgled arhainih patina daleke folklorne prolosti. Ispostavlja se, na ovaj nain, da je senzibilitet balade kao anra uope zapravo izrazito moderan i, uprkos formalnim okvirima, vrlo blizak i modernom, a u nekim elementima i postmodernom osjeanju ljudskog ivota. To e upravo posvjedoiti i Sijarieva pria Hrt, duboko ukorijenjena u usmenoj tradiciji, kao i niz drugih prerada ili kreativnih nastavljanja usmenoknjievne rijei, i to ne
Munib Maglajli, Usmena lirska pjesma, balada i romansa, Institut za knjievnost, Svjetlost, Sarajevo, 1991, str 146 29 Munib Maglajli, Usmena lirska pjesma, balada i romansa, Institut za knjievnost, Svjetlost, Sarajevo, 1991, str 147
28

185

samo kod Sijaria, ve i u znatno irim okvirima bonjake knjievnosti, pa i izvan njih. Zato je, moda, balada, uz naravno sevdalinku jedan od danas najvitalnijih oblika ovdanje usmenoknjievne tradicije, a kao takva i povod ili izazov za nove i drugaije knjievne transformacije, jednako kao i za nova i drugaija itanja. LITERATURA Sijari, amil: Hrt, Drvo kraj Akova, Dani, Sarajevo, 2004. Maglajli, Munib: Usmena lirska pjesma, balada i romansa, Institut za knjievnost, Svjetlost, Sarajevo, 1991. Maglajli, Munib: Usmena balada Bonjaka, Preporod, Sarajevo, 1995 Lei, Zdenko.: Suvremena tumaenja knjievnosti, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2006. Lei, Zdenko: Nova itanja: poststrukturalistika itanka, Buybook, Sarajevo, 2003. Lodge, David i Wood, Nigel (ur.): Modern Criticism and Theory: A Reader (Second Edition), Longman Pearson Education, Harlow, 2000. A Reader's Guide to Contemporary Feminist Literary Criticism, Harvester Wheatsheaf, New York, 1994. enana Buturovi i Munib Maglajli, Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici Proza (Knjiga II), Alef, Sarajevo, 1998. Durakovi, Enes (prir.): Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici Proza (Knjiga III), Alef, Sarajevo, 1998. Encyclopedia of feminist theories edited by Lorraine Code, Routledge 2002.

186

Komunikologija i filologija

THE DESTINY OF THE TRAGIC BRIDE AND THE TRANSFORMATION OF BALLAD NARRATIVE IN THE STORY GREYHOUND OF AMIL SIJARI (Sketch for Possible Female/Gender Reading) Summary In this work, according to the polysemantic character of Sijarievs story Greyhound, in the rows of all possible reading, I have tried to open one more, the reading based on the combined female/gender oriented interpretative strategies and interests for the researching of the reverberation of the oral literature in the written literature. For all that, tragic destiny of the Greyhound (which in a story, although is a main role, comes as a dowry with a bride as its main symbol) is presented as a tragic road of the noble bride white beautiful Greyhound - which one, by getting married in to the hilly rural Bihor does not succeed to extend her own identity (crucially made in her native flatland Dolii) and ends tragically because of it, frozen in the front of the door of her Master husband. Because of this ballad narrative, this story reminds of many oral Muslim ballads about tragic brides (like the one about the Vilis sister for example) and gives the sample of the transformation of ballad narrative and its reverberation in later literature. Thats why ballad and sevdalinka, are one of the most challenging forms for new literary transformations and new readings.

187

188

Komunikologija i filologija

Edina Solak

DIPLOMATIKA OBRADA VAKUFNAME

Saetak

Ovim radom nastojat u ukazati na osnovne principe diplomatike obrade vakufname. Pokuat u skrenuti panju na potrebu objavljivanja ove vrste dokumenata u skladu sa zahtjevima savremene naune metodologije. Naime, vakufname treba objavljivati sa komentarima filolokog i historijskog karaktera, a o elementima, koje vakufnama treba da sadri, bit e rijei. Sam in uvakufljenja morao je biti usklaen sa odredbama islamske vjere, tako da nije nelogino da su vakufname pisane arapskim jezikom a ne osmanskim turskim, budui da je arapski jezik, jezik Kurana.
Kljune rijei: struktura vakufname, kratka invokacija, ovjere, dua invokacija, ekspozicija, dispozicija, uslovi, legalizacija, sankcije, datiranje, svjedoenje, dodatak

UVOD Za bolji uvid u jezik vakufname treba se osvrnuti i na ope osobitosti jezika vakufnama iz klasinog perioda Osmanskoga carstva. Naime, u brojnim bosanskim vakufnamama iz 16. i 17. stoljea zamjetna je optimalno naglaena poetska funkcija jezika. Na poetku vakufname se sreemo i sa nekom vrstom rime i razliito distribuiranih udara ritma. Autor se poigrava sinonimijom, metaforama, aluzijama, raznolikim sintaksikim paralelizmima. Uzvienim stilom autor vakufname izraava uzvienost svojih osjeanja i nakane da svoje djelo ini u ime Boga. Rima i ritmizacija teksta nain su da se ta namjera postigne. Na taj nain formira se posebna i interesantna vrsta sakralnog administrativno-pravnog funkcionalnog stila. Vakufname odlikuje i neka vrsta sakralne citatnosti, kada se autor poziva na izvore islama, na Kur'an i hadis. Gradacija je prisutna u duim uvodnim invokacijama vakufnama.

189

Da bi se bolje shvatila formalna struktura vakufname, pokuat emo navesti njene glavne strukturalne cjeline. 1. KRATKA INVOKACIJA Najvei broj vakufnama ima na poetku ovaj element. Primjeri kratke invokacije: - Bismillahi r-Rahmani r-Rahim (U ime Allaha milostivog, samilosnog); - Huwa al-Mu'in (On je pravi Pomaga);

190

Komunikologija i filologija

- Huwa al-mu'in al-fayyad (On je pravi i najdareljiviji Pomaga); - Ya Hayyu ya Qayyum (O vjeno ivi, o vjeno Postojei); - Tawakkuli 'ala Allah (Oslanjam se na Allaha). U vakufnami koju smo uzeli kao primjer za analizu, kratka invokacija glasi: Huwa al-Mu'in (On je pravi Pomaga). Kada se listaju sidili, uvodne invokacije su jake pozicije teksta koje svojim stilom i ustaljenim kolokacijskim izrekamasa sigurnou ukazuju na to da se radi o vakufnami a ne o nekom drugom historijsko-pravnome dokumentu. 2. TUGRA Najvei broj sultanskih vakufnama ima poslije kratke invokacije tugru (stilizirani potpis-peat). Katkada su tugru imale i vakufname pojedinih viih dostojanstvenika. Umjesto tugre, vakufname su esto imale peat vakifa, meutim, oni su u prepisima isputeni. Kadijske ovjere su mogle biti potvrene i kadijskom penom (posebnim znakom, peatom). 3. OVJERE Kadijske ovjere su skoro uvijek na poetku, nekada sa strane, a vrlo rijetko na kraju vakufname. Postoje dvije vrste ovjera: ovjere originala i ovjere prepisa. Ali, jedna vakufnama je mogla imati nekoliko originalnih ovjera, odnosno ovjera nekoliko kadija. Do toga je dolazilo kad je jedan vakif uvakufljavao svoj imetak u vie mjesta koja su pripadala razliitim kadilucima. U takvim sluajevima vakufnamu je sastavljao kadija, muftija ili kadiasker, ili vojni kasam, u mjestu boravka vakifa ili njegovog zastupnika, i on ju je prvi ovjeravao, a zatim su to inile i kadije ostalih kadiluka gdje se imetak dotinog vakifa, takoer, uvakufljavao. Vrlo esto u sluajevima spora, mutevelija ili neko drugi ko je bio zaduen za upravu nad vakufom, donosio je originalnu vakufnamu pred kadiju koji ju je ponovo ovjeravao. Ove kasnije ovjere obino poinju izrazom lamma 'urida i slinim, to znai kada mi je pokazana, poto mi je pokazana. Ovjere prvog kadije najee su na vrhu, a ovjere ostalih ispod njegove ili sa strane. Ovjere prepisa vakufnama obino su pisane ispod originalnih ovjera, katkad sa strane, a ponekad su originalne ovjere i izbaene, a ostavljene samo ovjere

191

prepisa. Ovjere originala, kao i prepisa, redovno sadre ime kadije i njegovog oca, kao i mjesto slubovanja. Navest emo nekoliko primjera, i to prvo ovjera originala: ''Za mene je jasno i ispravno ono to je napisano u ovom spisu pa presuujem da su u njemu ispravna i tana naela vakufa, njegova punovanost i uslovi, znajui za razilaenja oko pitanja vakufa. Ja, siromah Mubarek, kadija u zatienom Sarajevu.'' Primjer kasnije ovjere: '' Podnesen mi je ovaj spis i ja sam ga primio, usvojio i sproveo. Ovo je napisao onaj koji se vrsto dri sveopteg dobroinitelja, Numan, sin Jakubov, kadija u Sarajevu''. U naem primjeru ovjera prepisa glasi: (Ovaj dokument je) identian originalu, oba su potpisana i obavezna. Napisao ga je Njegov rob - neka je On uzvien i velik - Hasan, kadija u gradu Sarajevu - neka mu je oproteno. /Peat: / Hasan.. . Slian je i sljedei primjer: ''Prepis je vjeran originalu. Ovo je napisao siromani sluga boji Mahmud, sin Zijaudinov, poznat pod imenom Nevalizade, kadija u zatienom gradu Sarajevu neka im bude oproteno''! Na ovjerama se vrlo rijetko moe nai datum. Jedan od takvih primjera je ovjera prepisa Gazi Husrev-begove vakufname za damiju i hanikah: ''Prepis vakufname je prenijet iz originala koji je na erijatu zasnovan. To je uradio siromani Jusuf, kadija u zatienom Sarajevu. (Ovo) je napisano u prvoj dekadi rebia I godine 993''. 4. DUA INVOKACIJA Tekst vakufname poinje duom invokacijom u kojoj se izraava zahvalnost Allahu, veliaju Njegove osobine i Njegova

192

Komunikologija i filologija

mo. Zatim slijedi salavat na Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe (drugove). U naem primjeru dua invokacija glasi: '' Hvala Allahu koji sve zna, koji je uputio svoje robove - vjernike i vjernice - da ine dobra djela i ukazao muslimanima i muslimankama da ine dobroinstva. Neka je Boija milost i spas na Njegovog poslanika Muhammeda, najuglednijeg od svih stvorenja, na njegovu porodicu i na njegove drugove koji su istinski vodii ljudima na putu dobrih djela''. Navest emo i primjer invokacije iz vakufname Hurema, sina Balije, iz Sarajeva: ''Hvala Allahu ija su dobroinstva i blagodati dostojni hvale, koji upozorava svoje robove svojom izvanrednom dobrotom na Veliki dan (Sudnji dan), posredstvom svojih poslanika, koji e uiniti da djeca ostare, da ele da odu sa ovog prolaznog svijeta na onaj vjeni. Neka je spas na onoga kome je data sposobnost lijepog govora, koji je postigao najvie pobjede u najboljoj misiji i sa ijeg jezika izvire samo istina i blista svjetlo istine iz njegovih objanjenja Muhammeda, zagovornika, iji se zagovor za ljude uvaava onoga dana kada e se '' grenici po biljezima svojim poznati, pa e za kike i za noge epani biti'' i (neka je spas) njegovoj uzvienoj porodici i njegovim dobrim drugovima sve dok se budu smijali defteri zvukom pera (dok tee svijeta i vijeka) i dok se erijatske odredbe propisuju na lijep nain''. 5. EKSPOZICIJA U ovom dijelu se govori o tome kako je Allah ukrasio ovjeka znanjem i razumom, odredio mu da troi svoj imetak na Boijem putu, da je ovaj svijet prolazan, a onaj vjean i da zato svako ko je pametan tei onome svijetu i ne pridaje vanost ovom. U ovom odlomku citiraju se rijei iz Kur'ana i hadisa u kojima se govori o prednosti onih koji troe imetak u dobrotvorne svrhe, o vrijednosti uvakufljenja itd. Jednom rijeju, navode se razlozi koji

193

su naveli dobrotvora da svoj imetak uvakufi. U ovom dijelu nalazimo ime vakifa i njegovu funkciju. Ekspozicija skoro redovno poinje sa wa ba'd ili amma ba'd (a zatim). Ovdje emo navesti primjer iz vakufname Ismail-elebije, sina hadi Ebu Bekrova, iz Foe: ''A potom, vlasnik ove rjeite isprave, ovog ispravnog lista, dobrotvor koji tei dobroinstvima, Ismailelebi, sin preminulog hadi Ebu Bekra, iz mahale preminulog Mustafa-pae u gradu Foi neka Bog uvea njegov ugled i neka uini da kraj njegovih djela budu dobroinstva utvrdio je da veliki darovi koji dolaze od strane Gospoda uzvienoga nemaju granice ni broja, a prema smislu asnih rijei (Kur'ana): ''Koliko god dobra pripremite i poaljete za sebe, nai ete kod Boga to dobro, i jo veu nagradu. Prema asnim rijeima odabranog Poslanika neka je na njega najvea milost Gospoda koji oprata ''Raj je kua dareljivosti''; a on je rekao ovo :''Prvo to e se staviti na vagu na Dan proivljenja i u vrijeme polaganja rauna je lijepa ud i dareljivost''. Dareljivost i plemenitost, bez sumnje, kada nisu na svom mjestu to je samo gubitak. Nema sumnje u to da je pohvalno svojstvo troiti imetak u dobrotvorne svrhe, u ime uzvienog Boga, naroito vakufljenje i rtvovanje za ope dobro, jer to je trajno dobro djelo i vjeno dobroinstvo ija je pomo neizmjerna, korist beskrajna, ija je blagodat neprekidna poput rajske, bez nedostatka je poput Boije milosti; nagrada i plata za to je neizbrojiva i zasluena; i nema sumnje da je to najvrednije dobro djelo i najljepe dobroinstvo. Poto je shvatio sadraj asnih rijei to ih je izrekao najbolji od svih ljudi (Muhamed): ''Kada ovjek umre, njegova djela prestaju, ali samo tri ostaju: sadaka koja traje, nauka koja ljudima koristi i dobro odgojeno dijete koje se za njega Bogu obraa i moli'', te izreke: ''Imetak je dobar u dobra ovjeka'', kao i izreke: ''Ovaj svijet je njiva za onaj drugi svijet'' poeo je da priprema zalihu za budui svijet.

194

Komunikologija i filologija

6. DISPOZICIJA Dispozicija je najvaniji dio vakufname. U njemu se navodi sve ono to je dobrotvor uvakufio. Prvo se navode sakralni, kulturno-prosvjetni ili socijalno-humanitarni objekti kao to su: damija, mesdid, mekteb, medresa, tekija, zavija, imaret, zatim razni drugi objekti kao to su: kue, duani, mlinovi i slino, te zemljite (livade, bae, vinogradi, panjaci itd.) iji prihodi slue za odravanje spomenutih objekata. Za ove objekte i zemljite daje se detaljan opis sa granicama. Na kraju se navode pokretna dobra razni predmeti, knjige i novac. Dispoziciju nije potrebno posebno analizirati, a njen sadraj se moe pratiti i u naoj vakufnami. 7. USLOVI Ovaj dio sadri sve uslove koje postavlja dobrotvor u vezi sa svojim vakufom, bilo u pogledu troenja prihoda i odravanja objekta, bilo u vezi sa vakufskim slubenicima, odnosno korisnicima vakufa. Dobrotvor obino odreuje kako e se zadubine odravati i iz kojih prihoda, iznos novca za prostirke i osvjetljenje, koje e se namirnice kupovati za imaret ili zaviju itd. On odreuje kolika e biti plata svakog slubenika, koje su dunosti i obaveze svakog slubenika, kakve kvalitete treba da oni posjeduju, kada se mogu smijeniti, koje su nadlenosti kadije itd. Katkad se u ovome ide tako daleko da se postavlja uslov da slubenici ne smiju ljeti odlaziti na odmor na planinu, kako mujezin treba da ui ezan i kakav treba da mu je glas. Ako je dobrotvor uvakufio knjige, onda se postavljaju uslovi kako se te knjige koriste i uvaju. Kada je rije o stavljanju uvakufljenog novca u promet, odreuje se kome se on moe davati pod interes i pod kojim uslovima. Izdvojit emo primjer o tome iz nae vakufname, u kojem stoji sljedee: ''Neka se pazi da se ne umijea kamata, da ne nastane propast, da ne bude riskantan postupak i da se ne daje putniku-namjerniku, siromahu, propalom trgovcu, kadiji, muderisu, slubenicima, timarnicima i seljacima, te na ostala mjesta gdje postoji mogunost da nastane teta''.

195

8. LEGALIZACIJA Legalizacija je akt kadije kojim on uvodi u sudski registar (sidil) vakuf koji je priznat kao punovaan. Tim aktom, ustvari, uvakufljenje postaje neopoziv pravni akt. Meutim, poznato je da postoje izvjesna razilaenja izmeu Ebu Hanife i njegovih uenika u pitanju neopozivosti vakufa. Prema Ebu Hanifi, zadubina je opoziva, sem ako je vezana za smrt vakifa, a po Ebu Jusufu i Muhamedu e-ejbaniju i kasnijim kolama, zadubina postaje neopoziva samom izjavom volje za vakufljenjem. Zbog toga je ostavljeno kadiji da on donese konanu odluku o ovome. Naime, vakif pomou prividnog pravnog sukoba izaziva presudu kadije. Taj spor, koji se vrlo jasno vidi u skoro svakoj vakufnami, tee na sljedei nain: poto vakif izjavi ta sve uvakufljuje, odredi uslove, naznai muteveliju i preda mu vakuf na upravu, on odustaje od svoje odluke i opoziva uvakufljenje na osnovu miljenja Ebu Hanife. Mutevelija se tome suprostavlja, pozivajui se na miljenje Imama Jusufa i Muhameda e-ejbanija, a katkad dovodei i svjedoke koji izjavljuju da je dobrotvor ve uvakufio taj i taj imetak. Tada kadija donosi odluku u korist vakufa, tj. da vakuf postaje neopoziv. Kao primjer navest emo odlomak iz vakufname Salih-age, sina Mehmed-agina, iz Bihaa: ''Izjavivi to, on je spomenuto i ogranieno zemljite i kuu sve slobodno od bilo kakvih smetnji i optereenja (awagil), predao navedenom muteveliji. Mutevelija je izjavio da je to preuzeo kao vakuf (uvakufljenje) i da je primio na upravljanje kao to ine i druge mutevelije. Nakon te zakonski provedene potvrde primopredaje (tasdik), navedeni vakif je odluio da odustane od nagodbe i krenuo je pravcem nesporazuma i spora, pa je sa navedenim mutevelijom stupio u svau i raspravu, izjavljujui: ''Vakufljenje nekretnina je po pravnom miljenju odabranog imama, Imam Azama, najstarijeg uenjaka-pravnika, koji je svjetionik naroda, koji razotkriva sumnje i nedoumice, pravno valjano, ali je to kao pozajmica (ima pravni status pozajmice) i ne poprima obaveznost i neopozivost, pa je dozvoljeno odustati od spomenutog vakufljenja, a onaj koji odustaje ne kri zakonom odreenu odredbu. Ja zahtijevam da se spomenuta kua povrati u moje vlasnitvo kao to je 196

Komunikologija i filologija

ranije bila''. Kada je to izjavio, navedeni mutevelija mu je odvratio ispravnim i zadovoljavajuim odgovorom, izjavivi: ''Premda po miljenju Imam Azama, kako je ve izneseno i objanjeno, u ovom pitanju nema mjesta sumnji i nejasnoi (tekoi), veliki poznavalac teologije i prava (arif-i samedani), Abu Yusuf, poznat kao Drugi Imam (tj. poslije Ebu Hanife Imama Azama), smatra da kada vakif izjavi: 'Uvakufio sam', a po miljenju velikog uenjaka (Imami rabbani) Muhammed b. Hasan al-aybani, predaja (uvakufljenog dobra) muteveliji s napomenom da se predaje na vjena vremena, vakufljenje postaje obavezno i neopozivo''. Izjavivi to, on nije pristao da (uvakufljeno dobro) vrati i preda (vakifu), te su se tako raspravljali i parniili u prisutnosti navedenog katiba. Kada je svaki od njih zatraio da se parnica okona, navedeni katib je smatrao da je bolje i pree da zadovolji stranu vakufa, bivi svjestan razliitih stavova meu velikim imamima, a uvaavajui sve ono to se mora uvaavati prilikom registriranja vakufa, pa je kao opunomoenik, ovlaten da donese presudu, izrekao presudu, pravnovaljanu, zakonitu, koja se mora uvaavati o pravnoj vanosti i neopozivosti navedenog vakufa, a u prisutnosti navedenog vakifa. Ono to se dogodilo, navedeni katib je na odreeno mjesto zapisao. Kada je (katib) sa opunomoenim izaslanicima suda doao na sud i podnio izvjetaj o onome to se dogodilo, navedena presuda je od strane suda bila provedena''. 9. SANKCIJE Za razliku od svjetovnih dokumenata gdje se sankcije javljaju u vidu prijetnje, jer uvijek pretpostavljeni, koji alje dokument, moe da kazni potinjenog kome se taj dokument alje, u vakufnamama se sankcija javlja u vidu kletve ( la'na ) i prijetnjom da e Allah kazniti onoga ko izvri neke izmjene, poniti odredbe ili uini neku zloupotrebu. Sankcije nisu obavezan element vakufname, pa ih neke vakufname nemaju. Kao primjer sankcija dat emo tekst iz vakufname Ismail-elebije, sina hadi Ebu Bekra, iz Foe:

197

'' Onaj ko vjeruje Stvoritelja velikog i uzvienog, knjige i poslanike Boije, neka se ne mijea, ne uplie i ne suprotstavlja osnovnim ni sporednim odredbama spomenutih zapisanih uvakufljenja, njihovom napredovanju i rastu, odredbama, pravnoj valjanosti i neopozivosti i neka ne smatra da ih je dozvoljeno mijenjati. Ko na bilo koji nain napravi prestup i pokuaj da ga obori, preinai, oteti, izmijeni, prestupniku se nae u pomoi ili nasilnicima ukae pomo, obistinie se sadraj jasnog ajeta: ''I postao je od onih ija su djela uzaludna, od onih iji je trud propao u zemaljskom ivotu, a oni smatraju da su dobro inili, i bie svrstan u drutvo onih to e biti kanjeni. Ko ga izmijeni nakon to je uo, grijeh e pasti na one to ga mijenjaju, a Bog sve uje i sve zna.'' Ko ga izmijeni nakon to je uo'' neka je na njega prokletstvo Boije, prokletstvo anela i cijelog svijeta. Nagrada vakifova pada u obavezu onoga u ije ime je uvakufio dobra svoja. On (Bog) voli dobroinitelje i dobroiniteljke, nagrauje iskrene prijatelje.'' 10. DATIRANJE Kao i kod ostalih dokumenata, na kraju vakufname je datum izraen prema hidretskom raunanju, redoslijedom dan, mjesec, godina, uobiajenim za arapsko datiranje, ali bez oznake mjesta kao u drugim dokumentima. Ve smo napomenuli da je mjesto sastavljanja vakufname navedeno u ovjeri kadije. Datiranje moe biti i priblino, kao to je sluaj u naoj vakufnami: ''A nakon toga, dogodilo se ovo pisanje u drugoj dekadi mjeseca ramazana blagoslovljenog godine 1019. poslije hidre Vjerovjesnika (22. novembra 1. decembra 1610.) neka je njemu najbolji pozdrav.'' 11. SVJEDOENJE U vakufnamama, kao i u veini sudskih dokumenata, nalazimo i svjedoke (uhudul-hal). Ponekad se oni javljaju i dva puta jedanput u legalizaciji, kada nastaje spor izmeu dobrotvora i mutevelije u vezi sa neopozivosti vakufa, te mutevelija dovodi 198

Komunikologija i filologija

svjedoke da potvrde da je dobrotvor ve izjavio da je svoj imetak uvakufio, a drugi put, to je uobiajeno, na kraju vakufname. 12. DODATAK ZEJL U sluajevima kada bi dobrotvor izvjesno vrijeme nakon sastavljanja vakufname odluio da jo neto uvakufi i doda prvobitnom vakufu, kadija bi, umjesto da sastavlja novu vakufnamu, dodavao tzv. zejl i ovjeravao ga. Zejl redovno sadri ovjeru sa datumom, dispoziciju sa detaljnim opisom objekata, a, ako je vakuf vei, onda i uslove. Ovjere dodataka su, kao i kod vakufnama, uglavnom na poetku, mada se dogaalo da su i na kraju, odnosno sa strane, a datum zejla pokazuje da je on kasnije napisan, jer se nikad nije moglo dogoditi da dodatak i vakufnama nose isti datum. IZVORI Kadi, Muhamed Enveri, Trh-i Enver, Gazi Husrev-begova biblioteka, 7301-7328. Vakufnama hadi Alije, sina Musaa, iz Sarajeva, prepis: Istorijski arhiv u Sarajevu. Vakufnama Salih-age, sina Mehmed-agina, iz Bihaa, prepis: Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, Sidil vakufnama I, red. broj: 341, str.3. Vakufnama Aie, keri hadi Ahmeda, iz Mostara, prepis: Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, Sidil vakufnama I, red. broj: 135, str. 233. Vakufnama Hurema, sina Balije, iz Sarajeva, prepis: Gazi Husrevbegova biblioteka, Sidil vakufnama I, red. broj: 215, str. 133. LITERATURA Grupa autora (1996:279-382) Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljee), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45, Sarajevo. Handi, Adem (1991:237-242) O specifinostima nekih osmanskih popisa u vezi institucije vakufa u Bosni u XVI i XVII stoljeu, Prilozi za orijentalnu filologiju 40/1990, Sarajevo. Kalei, Hasan (1972) Najstariji vakufski dokumenti u Jugoslaviji na arapskom jeziku, Pritina. 199

Kasumovi, Ismet (1999) kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Islamski kulturni centar, Mostar. Kunter, Halim Bak (1938) Trk Vakflar ve Vakfiyeleri zerine Mcmel Bir Etd, Vakflar Dergisi - I, Ankara. Klai, Bratoljub (2004) Rjenik stranih rijei, Zagreb. kalji, Abdullah (1985) Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo. Summary In this thesis I will try to imply to the basic principles of Vakufnamas diplomatic processing. I will attempt to draw attention to the publishing requirements of this document form, in accordance with demands of contemporary scientific methodology. Namely, Vakufnama should be published with commentaries that include philological and historical characteristics. Elements itself, endowment is to be consisted of, will be discussed later. The Act of endowment had to be reconciled with the Islamic postulates, so it's no surprise that endowments had been written in Arabic language, and not in Ottoman Turkish, since the language of Koran is Arabic. Key words: endowment structure, short invocation, authentication, exposure, disposal, terms, legalization, sanctions, dating, testimony, appendix.

200

Komunikologija i filologija

Daniela anar

FAUST I PRIRODA
Saetak Priroda za glavnog protagonistu Fausta u istoimenoj tragediji Johanna Wolfganga von Goethea igra znaajnu ulogu. Ovaj rad razmatra prikaz prirode, a prije svega njezino djelovanje na Fausta. Nastoji se prikazati kako Faust kroz prirodu pokuava doi do spoznaje, kako pokuava razumjeti stvari koje si naukom nije mogao objasniti, kako u prirodi spoznaje samoga sebe, ali i kako upoznaje ljude oko sebe i kako poinje shvatati historiju. Za Fausta priroda je utoite. Odlazi u prirodu, nastojei da pobjegne od dosadnog ivota uenjaka. Ljubav prema Margareti sve vie ga sputava, te se Faust povlai u okrilje prirode. Kroz opis prirode ispoljava se i veina Faustovih osjeanja i njegovo duevno stanje, njegova zaljubljenost, depresija, nada i njegov strah.

FAUST UND DIE NATUR

Einleitung In dieser Arbeit wird das Thema der Natur in Goethes Faust behandelt. Es wird die Darstellung der Natur und vor allem ihre Wirkung auf Faust errtert. Hier wird gezeigt, wie Faust sich durch die Natur Erkenntnis verschaffen will, wie er dadurch Dinge verstehen kann, die ihm seine Wissenschaften nicht erklren konnten, wie er in der Natur zur Selbsterkenntnis gelangt, seine Mitmenschen kennen lernt und auch die Geschichte zu verstehen beginnt. Fr Faust ist die Natur auch eine Zuflucht. Er begibt sich in die Natur, um seinem langweiligen Gelehrtenleben zu entfliehen. Durch die Liebe zu Margarete fhlt Faust sich immer mehr eingeengt und zieht sich vor ihr in die Natur zurck. Durch Naturbeschreibungen werden auch die meisten Gefhle und Seelenzustnde Fausts ausgedrckt, seine Verliebtheit, seine Depression, Angst und Hoffnung. Diese unterschiedlichen Funktionen, welche die Natur in Goethes Faust bernehmen kann, werden anhand signifikanter Textstellen nher erlutert.

201

1. Natur als Weg zur Erkenntnis Faust ist an einem Punkt in seinem Leben angelangt, wo ihm seine Lehren und sein Wissen keine neuen Erkenntnisse mehr bringen. Alle Gebiete gelehrten Denkens hat er durchforscht, eine Hochschulwrde nach der andern erreicht, und schon lngst ist er der wissenschaftlichen Welt, aber auch den einfachen Leuten zum Inbegriff hchster Gelehrsamkeit und Weisheit geworden. Er selbst aber hat weder in den Schriften der Vter noch bei den Versuchen mit chemischen und physikalischen Gerten, [...] den ersehnten inneren Frieden gefunden. Ihn verlangte nach unmittelbarer Erkenntnis, nach Wesensschau der Urgrnde alles Seins.1 Um seine Ziele zu erreichen, ergibt sich Faust der Magie und erblickt in einem Zauberbuch das Zeichen des Erdgeistes. Der Erdgeist ist ein Naturgeist, dem Faust sich nahe fhlt und der ihm neue Kraft und Mut gibt. Faust fleht den Geist an, sich ihm zu zeigen, aber als dieser erscheint, hat Faust Angst vor ihm. Der Erdgeist kritisiert ihn. Wo bist du, Faust, des Stimme mir erklang, Der sich an mich mit allen Krften drang? Bist du es, der, von meinem Hauch umwittert, In allen Lebenstiefen zittert, Ein furchtsam weggekrmmter Wurm?2 Diese Worte des Erdgeistes enttuschen Faust, da er sich dem Erdgeist gegenber als seinesgleichen fhlte. Faust meinte einer Gottheit zu gleichen und erhob sich zu einem bermenschen. Durch die Begegnung mit dem Erdgeist denkt er, auch die Schaffenskraft Gottes und die ewige Wahrheit erkannt zu haben, Faust stellt sich selbst als einen schaffenden Gott vor. Ich, Ebenbild der Gottheit, das sich schon Ganz nah gednkt dem Spiegel ewger Wahrheit, Sein selbst geno in Himmelsglanz und Klarheit, [...] Und schaffend Gtterleben zu genieen Sich ahnungsvoll verma, [...]3
Friedrich, Theodor / Scheithauer, Lothar J.: Kommentar zu Goethes Faust. Stuttgart: Philipp Reclam jun. 1999. S.30 2 Goethe, Johann Wolfgang: Faust. Der Tragdie erster und zweiter Teil. Mnchen: Deutscher Taschenbuch Verlag 1966. S.20
1

202

Komunikologija i filologija

Faust konnte sich somit mit dem Erdgeist als einem hheren Wesen identifizieren, der sich ber alle erhebt und eine bermenschliche Schaffenskraft besitzt. Die vorhin genannten ermahnenden Worte des Erdgeistes holen Faust jedoch auf die Erde zurck, Faust erkennt seine Nichtigkeit dem Geist gegenber und wird wieder in seine alte Welt zurckgestoen. Jetzt wird sich Faust seines Lebens und seines ungewissen Menschenloses bewusst. Seine Lehren erscheinen ihm so sinnlos wie das Whlen eines Wurmes im Staub und sein Leben kann in jedem Augenblick durch den Futritt eines Wanderers ausgelscht werden. Den Gttern gleich ich nicht! Zu tief ist es gefhlt! Dem Wurme gleich ich, der den Staub durchwhlt, Den, wie er sich im Staube nhrend lebt, Des Wanderers Tritt vernichtet und begrbt!4 Obwohl Faust in der Szene Nacht von der Erscheinung des Erdgeistes enttuscht und entmutigt ist, richtet er in Wald und Hhle seinen Dank an den Erdgeist, da er jetzt in der Lage ist die Natur zu erfassen. Erhabener Geist, du gabst mir, gabst mir alles, Worum ich bat. Du hast mir nicht umsonst Dein Angesicht im Feuer zugewendet. Gabst mir die herrliche Natur zum Knigreich, Kraft, sie zu fhlen, zu genieen.5 Faust kommt hier seinem Streben nach einer Gottheit nher. Die Natur beherrscht er als Knigreich wie Adam, fhlt und geniet sie im Sinne der Teilhabe so, dass er die potenziell mikrokosmische Anlage in sich aktualisiert und damit dem Status der Gottheit nher kommt [...].6 Hier erkennt Faust, was die Erscheinung des Erdgeistes fr ihn bewirkt hat, er sieht ein, dass der Erdgeist ihn in die Natur eingefhrt hat, dass er jetzt fhig ist, die Natur zu genieen. Er fhlt sich als ein Teil der Natur, die fr
3 4

Ebd. S.24 Ebd. S.25 5 Ebd. S.97 6 Gaier, Ulrich: Erluterungen und Dokumente zu Goethes Faust . Stuttgart: Philipp Reclam jun. 2001. S.161

203

ihn den Mikrokosmos darstellt, also die Kleine Welt des Menschen. In dieser kleinen Welt kann Faust wie ein Knig leben, weil er sich mit der Natur vereint fhlt, sie ist nun ein Gebiet, in dem er sich auskennt und in dem er auch regieren kann. Der Ausflug in die Natur ist keinesfalls oberflchlich, denn Faust kann die Zusammenhnge der Geschichte verstehen, die ihm von Felsenwnden erscheinen. Und steigt vor meinem Blick der reine Mond Besnftigend herber, schweben mir Von Felsenwnden, aus dem feuchten Busch Der Vorwelt silberne Gestalten auf [...]7 Die Felsenwnde stellen als Steinmasse etwas Altes dar. Man kann die Steine auch als Pflastersteine sehen, auf denen wir tglich schreiten, aber trotzdem nicht wissen, woher die Steine kommen. So ist es auch mit der Geschichte. Sie begleitet uns stndig durch unser Leben, ohne dass wir sie genau kennen oder ohne dass wir uns der Geschichte bewusst sind. Damit kann man die Selbsterkenntnis, zu der Faust mit Hilfe der Natur gelangt, verbinden: [...] Dann fhrst du mich zur sichern Hhle, zeigst Mich dann mir selbst, und meiner eignen Brust Geheime, tiefe Wunder ffnen sich.8 Ein Mensch kann sich selbst nicht erkennen, ohne ber seine Geschichte Bescheid zu wissen, ber seine Abstammung und seine Vorfahren. Faust erkennt die Natur als Quelle seines Ursprungs und ist damit in der Lage in sein Inneres zu schauen und auch seine Brder, seine Mitmenschen zu erkennen. Die Natur ist Faust nun so sehr vertraut wie die Seele eines Freundes. Vergnnest mir, in ihre tiefe Brust Wie in den Busen eines Freunds zu schauen. Du fhrst die Reihe der Lebendigen Vor mir vorbei und lehrst mich meine Brder Im stillen Busch, in Luft und Wasser kennen.9
Goethe, Johann Wolfgang: Faust. Der Tragdie erster und zweiter Teil. a.a.O. S.97 8 Ebd. 9 Ebd.
7

204

Komunikologija i filologija

Durch das Erkennen der Natur erkennt Faust auch das, wonach er strebte. Er wollte die Weltzusammenhnge verstehen und dies erreicht er durch die Geschichte. Auch sein Dasein begreift er als einen Teil dieser Geschichte. Faust erkennt, dass er nicht unabhngig von seiner Umwelt, seinen Mitmenschen und der ihnen gemeinsamen Weltgeschichte existieren kann. 2. Natur als Flucht vor der Realitt Im ersten Kapitel wurde dargelegt, wie Faust versucht, sich durch die Natur hhere Erkenntnisse zu verschaffen. Er versucht die Weltzusammenhnge zu ergrnden, lernt durch die Natur sich selbst, aber auch seine Umwelt und seine Geschichte kennen. Die Natur dient Faust aber auch dazu, aus der Realitt zu fliehen und sich vor Problemen zu verstecken. Gleich am Anfang der Tragdie befindet sich Faust in einem engen gotischen Zimmer, das sein Eingeengtsein in der wissenschaftlichen Welt symbolisiert. Faust ist mit seinem Leben unzufrieden, denn er lebt in einem von hohen Mauern begrenzten Raum, versteckt sich in der Dunkelheit hinter seinen Bchern, ist also in einer naturfremden Umgebung, die er verlassen mchte. Der Blick zum Fenster hinaus auf den Mond weckt in Faust den Wunsch, in die freie Natur zu gehen, den Kerker des Studierzimmers zu verlassen, der bisher seine Welt gewesen war.10 O shst du, voller Mondenschein, Zum letzten Mal auf meine Pein, Den ich so manche Mitternacht An diesem Pult herangewacht: Dann ber Bchern und Papier, Trbselger Freund, erschienst du mir! Ach! Knnt ich doch auf Bergeshhn In deinem lieben Lichte gehen, Um Bergeshhle mit Geistern schweben, Auf Wiesen in deinem Dmmer weben, Von allem Wissensqualm entladen,

10

Hermes, Eberhard: Johann Wolfgang von Goethe Faust /. Stuttgart: Ernst Klett Verlag 2001. S.27

205

In deinem Tau gesund mich baden!11 Indem Faust den Mond anschaut, fhlt er seine Pein strker, ihm erscheint sein Grbeln in den Bchern sinnlos, fr das er viel Zeit verschwendet hat. In der Natur will er sich vom Wissensdrang befreien. Faust sehnt sich nach Freiheit, nach Wanderungen in den Bergen, unbekmmertem Sitzen auf Wiesen. Vom Tau verspricht er sich die Erfllung seiner Wnsche, der Tau soll ihm Genesung bringen und ihn aus der Enge des Gelehrtendaseins in die Freiheit fhren. Tautropfen sind ja Wassertropfen und Wasser ist die Quelle des Lebens. So ist die Natur fr Faust die Quelle, welche sein Dasein schner machen, ihn von seinem Schmerz erlsen und ihn aus seiner langweiligen Umgebung herausfhren sollte. Und fragst du noch, warum dein Herz Sich bang in deinem Busen klemmt? Warum ein verklrter Schmerz Dir alle Lebensregung hemmt? Statt der lebendigen Natur, Da Gott die Menschen schuf hinein, Umgibt in Rauch und Moder nur Dich Tiergeripp und Totenbein! Flieh! auf! hinaus ins weite Land!12 Hier sieht sich Faust gentigt, ins weite Land zu fliehen, in die unberhrte Natur, wozu Gott den Menschen auch geschaffen hat, da der Mensch ein Teil der Natur ist. Damit knnte auch das Rousseausche Zurck zur Natur gemeint sein, denn Faust hat sich durch sein Verstecken hinter Bchern, Wissenschaften und Forschungsgegenstnden der Natur und sich selbst entfremdet, weil er nur die tote Natur erforscht (Tiergeripp und Totenbein). Faust wei aber nicht, wie die wirkliche, lebendige Natur aussieht und dies will er nun erfahren, indem er aus seinem Gelehrtenleben in die freie Natur flieht. In der Szene Vor dem Tor wird Faust von seinem schlechten Gewissen geqult. Durch die Begegnung mit den Bauern in der Stadt wird er daran erinnert, wie er zur Zeit der Pest an vielen Kranken eigentlich nur Experimente durchfhrte, weil er nicht
11

Goethe, Johann Wolfgang: Faust. Der Tragdie erster und zweiter Teil. a.a.O. S.18 12 Ebd.

206

Komunikologija i filologija

wusste, welche Wirkung das Medikament, das er ihnen verabreichte, haben wrde. So hat Faust manche Menschen geheilt, viele jedoch gettet. Sein Schler Wagner versteht die Vorwrfe nicht, die Faust sich macht, und er wrde an seiner Stelle blo die Ehre genieen, welche die einfachen Leute ihm erweisen. Um dem sinnlosen Gesprch mit Wagner auszuweichen und um seine Schuldgefhle loszuwerden, vertieft Faust sich wieder in ein Naturbild. Das Erlebnis der Abendsonneglut veranlat ihn zu einem Hymnus auf die Sonne [...]. Er trumt vom Flug hoch ber Land und Meer; der Sonne nach, vor sich den Tag und hinter sich die Nacht, befreit vom irdischen Wechsel zwischen Licht und Finsternis.13 Faust will also mit der Engstirnigkeit Wagners nichts zu tun haben, er will seine Aufmerksamkeit auf die Abendsonne lenken und sucht wieder den Ausweg aus seiner augenblicklichen Lage in der Natur. Doch la uns dieser Stunde schnes Gut Durch solchen Trbsinn nicht verkmmern! Betrachte, wie in Abendsonneglut Die grnumgebnen Htten schimmern!14 Mit dem Flug ber Land und Meer will sich Faust ber Wagner erheben, er will ihm deutlich zeigen, dass er nicht in seine Welt hineingehrt und macht sich ber Wagner lustig, weil er keinen Zugang zur Natur hat. Der Gesang der Vgel sagt Wagner berhaupt nichts, doch in Faust weckt er einen Bewegungsdrang, die Sehnsucht nach dem Auswandern. Faust fhlt sich vom Gesang angezogen, da er eigentlich selbst wie die Vgel sein will, um in eine andere Welt zu fliegen. Doch ist es jedem eingeboren, Da sein Gefhl hinauf- und vorwrtsdringt, Wenn ber uns, im blauen Raum verloren, Ihr schmetternd Lied die Lerche singt, Wenn ber schroffen Fichtenhhen Der Adler ausgebreitet schwebt Und ber Flchen, ber Seen
13 14

Hermes, Eberhard: Johann Wolfgang von Goethe Faust /. a.a.O. S.34 Goethe, Johann Wolfgang: Faust. Der Tragdie erster und zweiter Teil. a.a.O. S.36

207

Der Kranich nach der Heimat strebt.15 Faust versprt einen groen Freiheitsdrang, weil ihn das Gesprch mit Wagner einengt, ihm keinen Freiraum gibt, deshalb mchte er sich im blauen Raum verlieren, unbeschwert singen und sich mit ausgebreiteten Flgeln frei bewegen knnen. Die Liebe zu Margarete fngt an fr Faust eine Last zu werden, er hat sein Bedrfnis befriedigt und will nun nichts mehr von der Geliebten wissen. Faust will keine Verantwortung bernehmen und er will auch keine richtige Beziehung zu Gretchen aufbauen, er gibt sich mit dem Gedanken an Gretchen und die Liebe zufrieden. Deshalb hat sich Faust in der Szene Wald und Hhle wieder in die Arme der Natur geflchtet, um seinen Problemen und Verpflichtungen aus dem Weg zu gehen. Erich Trunz beschreibt den Wald und die Hhle als Symbole fr einen bergenden, umfangenden Raum.16 In diesen sicheren Rumen versucht Faust seine Probleme zu vergessen und nicht an Gretchen zu denken. Er kmmert sich nicht um Gretchens Leid und will nichts unternehmen, um ihren Untergang in der Gesellschaft zu verhindern, sondern flieht vor dem Sturm da drauen in die sichere Hhle. Und wenn der Sturm im Walde braust und knarrt, Die Riesenfichte, strzend, Nachbarste Und Nachbarstmme quetschend niederstreift Und ihrem Fall dumpf-hohl der Hgel donnert, Dann fhrst du mich zur sichern Hhle, [...]17 Faust hat hier die Welt um sich vllig vergessen. Auch wenn Nachbarste und Nachbarstmme niederfallen, also wenn in seiner unmittelbaren Umgebung etwas vernichtet wird, wie hier Margaretes Leben vor seinen Augen in die Brche geht, will Faust nichts unternehmen und sitzt mit verschrnkten Armen in sicherer Deckung. Denn nicht nur flieht er entgegen der Ankndigung bei Sturm in die Hhle, er ist auch vor der physischen Seite der Liebe
Ebd. Vgl. Trunz, Erich: Kommentar zu Goethes Dramatische Dichtungen . Mnchen: Verlag C. H. Beck 1993. S.490 17 Goethe, Johann Wolfgang: Faust. Der Tragdie erster und zweiter Teil. a.a.O. S.97
16 15

208

Komunikologija i filologija

zu Margarete und dem daraus folgenden Leid entflohen.18 Faust befindet sich an einem einsamen Ort im Wald, wo nichts und niemand an ihn herankommt, so auch Gretchen nicht. Er hat sich also in seine kleine, vor Sturm sichere Welt eingeschlossen, er umgeht all seine Verpflichtungen Margarete gegenber und berlsst sie sich selbst. 3. Natur als Ausdruck der Seelenzustnde In diesem Kapitel soll gezeigt werden, dass durch die Naturbeschreibungen auch Fausts Gefhle ausgedrckt werden. Die Naturbilder werden aber auch als Spiegel der inneren Welt Fausts verwendet. Faust versprt oft einen Einklang mir der Natur und deren Schilderung entspricht seinem Seelenzustand. Beim Osterfest wird Fausts hoffnungsvolle Stimmung durch die lebendige Natur ausgedrckt. Durch den Gesang der Engel, welche das Osterfest, also die Auferstehungs- und Frhlingsfeier verknden, wird Faust von seinen Selbstmordgedanken abgehalten und fhlt sich durch das Erwachen des Frhlings wie neu geboren. Mit dem neuen Leben, das in der Natur entsteht, bekommt Faust wieder Hoffnung. Vom Eise befreit sind Strom und Bche Durch des Frhlings holden, belebenden Blick, Im Tale grnet Hoffnungsglck; Der alte Winter, in seiner Schwche, Zog sich in rauhe Berge zurck.19 Der alte Winter symbolisiert Fausts frheres Leben, denn im Winter ist alles erstarrt, leblos. Als Gelehrter fhrte Faust ein solches Dasein, das jede Lebensregung in ihm erstickte, doch Faust hat sich seinem alten Leben entrissen und fhlt in seinem Inneren auch einen Frhling, ein Wiedererwachen und hat wieder Hoffnung. Der Ostertag ist mit einer Pracht aufgegangen, die fast schon auf Pfingsten weist. Vor dem Tor der Stadt, [...], dehnt sich eine weite Frhlingslandschaft mit Grten und Feldern, durchflossen vom schiffbeladenen Strom und begrenzt von Drfern
18 19

Gaier, Ulrich: Erluterungen und Dokumente zu Goethes Faust . a.a.O. S.162 Goethe, Johann Wolfgang: Faust. Der Tragdie erster und zweiter Teil. a.a.O. S.31

209

und Hhenzgen in der Ferne. In dieser Landschaft verstreut, bewegt sich eine bunte Menschenmenge, die, froh der auferstandenen Natur, in solchem Gelnde und in solcher Gegenwart ihr volles Gengen findet.20 Indem Faust sich in dieses Naturbild und in die Betrachtung der frhlichen Menschen vllig vertieft, erwacht auch in ihm neue Hoffnung und Lebenskraft. Sieh nur, sieh! Wie behend sich die Menge Durch die Grten und Felder zerschlgt, Wie der Flu in Breit und Lnge So manchen lustigen Nachen bewegt, Und bis zum Sinken berladen, Entfernt sich dieser letzte Kahn. Selbst von des Berges fernen Pfaden Blicken uns farbige Kleider an.21 Der Fluss und das Wasser sind wieder Symbole fr das neue Leben, welches in Faust und den Menschen durch das Erwachen des Frhlings erweckt wird. Die lustigen Menschen auf den Schiffen und die farbigen Kleider drcken Fausts Hoffnung und Frhlichkeit aus, denn fahrende Schiffe sind ein Zeichen fr Bewegung, Vernderlichkeit und Faust ist vom Frhling sichtlich ergriffen, so dass ihm die Berge farbig und frhlich erscheinen. Faust kann sich so sehr mit der auferstehenden Natur identifizieren, dass er sagt: Hier bin ich Mensch, hier darf ichs sein!22 Eine hnliche Funktion zeigt die Natur in der Szene Abend. Da wird Fausts Verliebtsein durch die Natur ausgedrckt. Faust befindet sich in Gretchens kleinem, reinlichen Zimmer. Der Dmmerschein drckt sein Gefhl der Liebe zu Margarete aus, der Dmmerschein ist s und seine Liebespein ebenfalls. Der Gedanke an die Liebe erfllt Faust in seinem ganzen Wesen und er kann blo vom Tau der Hoffnung leben. Der Tau ist auch hier das Symbol des Lebens, aber auch der Liebe zugleich, weil der Mensch ohne Liebe nicht leben kann. Wenn ein Tautropfen auch nur ein
20

Friedrich, Theodor / Scheithauer, Lothar J.: Kommentar zu Goethes Faust. a.a.O. S.31 21 Goethe, Johann Wolfgang: Faust. Der Tragdie erster und zweiter Teil. a.a.O. S.32 22 Ebd.

210

Komunikologija i filologija

winziger Teil des lebensnotwendigen Wassers ist, reicht er Faust vllig aus, um am Leben zu sein, um das Gefhl der Stille, der Ordnung und Zufriedenheit zu atmen. Willkommen, ser Dmmerschein, Der du dies Heiligtum durchwebst! Ergreif mein Herz, du se Liebespein, Die du vom Tau der Hoffnung schmachtend lebst! Wie atmet rings Gefhl der Stille, Der Ordnung der Zufriedenheit!23 Faust hat sich also seinem Empfinden der Liebe vllig ergeben. Hier ist der Tau auch ein Ausdruck der Hoffnung, denn Faust will durch die Liebe zu Margarete ein erflltes Leben haben und dazu reicht ihm ein kleiner Schimmer der Hoffnung, ein einziger Tautropfen aus. Was fat mich fr ein Wonnegraus! Hier mcht ich volle Stunden sumen. Natur hier bildest in leichten Trumen Den eingebornen Engel aus!24 Die Natur drckt auch das Wohlbefinden Fausts aus. Ihn ergreift das Gefhl der Wonne, er geniet diesen schnen Augenblick, in dem er von Liebe erfllt wird und sieht Margarete als einen Engel an, den ihm die Natur geschenkt hat. Die Natur drckt nicht nur das Wohlbefinden und die Hoffnung Fausts aus, sondern auch seine ngste und seine Bedrngnis, was in der Szene Walpurgisnacht deutlich wird. Bei der Wanderung auf das Harzgebirge, wo Faust und Mephistopheles sich auf dem Weg zur Walpurgisnacht befinden, wird durch die unheimlichen Naturbeschreibungen die Angst geschildert, welche Faust vor dem Unbekannten hat, vor dem wilden Hexentreiben, den vielen Geistern und ihren Zaubereien. Wir mssen uns den Harz zunchst in einer Zeit vorstellen, als er touristisch noch unerschlossen, besonders fr die volkstmliche Einbildungskraft etwas Rauhes, Wildes, Unheimliches an sich hatte: In diese verworren grausige Welt
23 24

Ebd. S.81 Ebd.

211

versetzt Mephistopheles Faust in tiefer Nacht, und noch dazu in einem Augenblick, als Sturmgewlk mit wtendem Rasen rings ste brechen und Stmme bersten lt.25 Faust wird also durch die furchterregenden Klnge aus der Natur von Angst ergriffen, obwohl er in den Szenen zuvor nicht als ngstlicher Mensch erscheint. Dieses unheimliche und frchterliche Treiben in der Natur wird in dem Lied ausgedrckt, das Faust und Mephistopheles mit dem Irrlicht zusammen singen. Ein Nebel verdichtet die Nacht. Hre, wies durch die Wlder kracht! [...] Girren und Brechen der ste! Der Stmme mchtiges Drhnen! Der Wurzeln Knarren und Ghnen!26 Faust ist also in den Krften der Natur gefangen und drckt seine Angst durch die Beschreibung der Natur aus. Die ungeheure Kraft, welche der Wald mit seinen riesigen Bumen besitzt, drckt Fausts Ausgeliefertsein den Krften der Natur aus und verstrkt somit seine Bangigkeit. Die Darstellung der seltsamen Tierwelt ist auch ein Ausdruck der Angst, die Faust ergriffen hat. Uhu! Schuhu! tnt es nher: Kauz und Kiebitz und der Hher, Sind sie alle wachgeblieben? Sind das Molche durchs Gestruche? Lange Beine, dicke Buche! [...] Und die Muse, Tausendfrbig, scharenweise, Durch das Moos und durch die Heide!27 Eulen, Molche und Muse sind alles Tiere, vor denen sich viele Menschen frchten und ekeln und so wird hier auch Fausts Angst durch diese Lebewesen geschildert. Sie machen unheimliche
25

Friedrich, Theodor / Scheithauer, Lothar J.: Kommentar zu Goethes Faust. a.a.O. S.37 26 Goethe, Johann Wolfgang: Faust. Der Tragdie erster und zweiter Teil. a.a.O. S.116 27 Ebd. S.115

212

Komunikologija i filologija

Gerusche, haben lange Beine und dicke Buche. Ein einziges solches Tier wre Grund genug, in Panik zu geraten, doch hier versammeln sich diese Tiere scharenweise und sind berall zu finden, im Gestruch, im Moos und auf der Heide. Faust wird hier mit so vielen schrecklichen Bildern erschttert und so sehr gengstigt, dass er sich dem darauf folgenden Hexentreiben wehrlos hingibt. Schlussfolgerung Der Gegenstand der Untersuchung in dieser Arbeit war die Rolle der Natur in Goethes Tragdie Faust. Im ersten Kapitel wurde dargestellt, wie Faust durch die Mittel der Natur, vor allem durch die Beschwrung des Erdgeistes viele Dinge zu verstehen beginnt und erkennen kann. Der Erdgeist fhrt Faust zur Selbsterkenntnis, denn er sieht seine Nichtswrdigkeit dem Erdgeist gegenber ein und erkennt, dass er sich zu hoch gestellt hat und keine Gottheit sein kann. Faust bekommt spter die Fhigkeit, in die Natur hineinzuschauen und sie zu genieen. Er versteht die Natur als seinen Ursprung und kann damit auch den Zusammenhang der Geschichte begreifen und lernt seine Mitmenschen kennen, da sie auch der Natur entstammen. Die Natur wurde im zweiten Kapitel als eine Flucht aus der Wirklichkeit dargestellt. Faust findet in der Natur eine Zuflucht vor seinen Problemen und kann darin Abstand von Margarete gewinnen. Sein Ausbruch aus dem langweiligen Gelehrtenleben findet ebenfalls in der Natur statt und dem lstigen Schler Wagner weicht Faust durch die Betrachtung der Natur aus. Die verschiedenen Gefhle und Ausdrcke der inneren Welt und deren Abhngigkeit von der Darstellung der Natur wurden im letzten Kapitel behandelt. Es hat sich gezeigt, dass Goethe Fausts Seelenzustnde im Zusammenhang mit der Naturbeschreibung schildert. Als Ergebnis dieser Arbeit lsst sich festhalten, dass der Natur in Goethes Faust eine hohe Bedeutung zukommt. Fr Faust ist die Natur keine Nebensache, sie ist nicht nur ein zum bloen Gegenstand verkmmerter Begriff. Faust erkennt die Wichtigkeit der Natur fr sich selbst, aber auch fr seine Mitmenschen und er kann sich den Gaben der Natur vllig hingeben, sie genieen und sich eins fhlen mit der Natur.

213

Literatura Goethe, Johann Wolfgang: Faust. Der Tragdie erster und zweiter Teil. Mnchen: Deutscher Taschenbuch Verlag 1966 Friedrich, Theodor/Scheithauer, Lothar J.: Kommentar zu Goethes Faust. Stuttgart: Philipp Reclam jun. 1999 Gaier, Ulrich: Erluterungen und Dokumente zu Goethes Faust . Stuttgart: Philipp Reclam jun. 2001 Hermes, Eberhard: Johann Wolfgang von Goethe Faust /. Stuttgart: Ernst Klett Verlag 2001 Trunz, Erich: Kommentar zu Goethes Dramatische Dichtungen . Mnchen: Verlag C. H. Beck 1993

Summary For leading protagonist Faust in tragedy Faust by Johann Wolfgang von Goethe, nature plays a significant role. This picce consideres view of nature, but most of all its effect on Faust. It is attempted to show Faust how through nature he tryes to understands things that he was not able to explain by science, how through nature he understands himself but how he also meets people around himself and how he begins to understand history. For Faust nature is a sanctuary. He goes into nature trying to escape boring life of a scholar. Love towards Margaret imprisons him more and more, therefore Faust withdraws himself into aegis of nature. Most of Faust's feelings and state of his soul are seen through descripsions of nature; infatuation, depression, hope and his fear.

214

Komunikologija i filologija

Mersiha krgi

KRITIKA FAIZMA I DRUTVA U HORVATHOVOM ROMANU MLADE BEZ BOGA

Saetak Zadatak ovog rada bio je dokazati postojanje kritike faizma i drutva u Horvathovom romanu Jugend ohne Gott (Mlade bez Boga), te istraiti njene aspekte u istom. U pojedinanim poglavljima predstavljeni su i obrazloeni dokazi za ovu tezu. Horvath u romanu kroz prikaz strukture drutva i metoda nacionalsocijalista pokazuje kako i zato je faizam mogao doi na vlast. Kroz ovaj prikaz u cijelom djelu se provlai kritian i ironian ton autora koji ustvari i daje snagu ovom djelu. Kritika nikada nije direktna, nikada sama sebi nije cilj, ali je upravo zbog toga tako upeatljiva. Horvathu upravo zbog slobode koju ostavlja itaocu i neizraavanja kritike eksplicitno polazi za rukom da animira istog i da ga navede na razmiljanje. On nije svaku sliku i svaki opis popratio kritikom, tako da nikada nemamo utisak da itamo antifaistiki propagandni letak, naprotiv, Horvath je suptilan i itaocu preputa da sam odlui na koji nain eli tumaiti ovaj ili onaj prikaz. esto se preispituje anifaistiki karakter romana, jer reim koji je u njemu opisan i vrijeme u kojem se radnja deava nikada nisu nazvani pravim imenom. Meutim, uprkos tome italac tano zna na koga se sve odnosi. Ovaj rad mnogobrojnim primjerima pokazuje i dokazuje da se ovdje radi o faistikom reimu i da je Horvath prema istom uzrazio jasan stav. Roman ni u kojem sluaju nije samo uzbudljiva kriminalistika pria nego je i suoavanje sa deavanjima za vrijeme nacionalsocijalizma u Njemakoj i neka vrsta istraivanja uzroka za ono to e tek uslijediti. injenicu da upravo taj reim ni u jednom momentu ne nosi pravo ime moemo smatrati i pozitivnom, jer se opisano moe prenijeti na svaki totalitarni sistem i time aktualizirati u odnosu na vrijeme i mjesto. I danas, ezdeset godina nakon Drugog svjetskog rata i sedamdeset godina od vremena opisanog u romanu, i dalje moemo primijetiti sline pojave u razliitim drutvima i drutvenim sistemima. To samo dokazuje da je Horvathova zabrinutost za jednu generaciju bezbonika bila

215

opravdana, jer ini se da i danas odrastaju i odgajaju se nove generacija onih koji razmiljaju i rade mimo svih Boijih i ljudskih pravila, prije svega protiv humanosti, slobode i pravednosti.

Faschismus- und Gesellschaftskritik in dn von Horvaths Roman Jugend ohne Gott Der Roman Jugend ohne Gott ist wie eine Kriminalgeschichte aufgebaut. Die Handlung beginnt mit einem Mord, entwickelt sich weiter ber die Verhandlung und die Suche nach dem Mrder und endet schlielich mit der Aufklrung des Mordes.Diese Arbeit untersucht jedoch nicht die kriminalistische Handlung, sondern die scheinbar im Hintergrund gehaltene Faschismus- und Gesellschaftskritik, die Horvath auch ohne konkrete Zeitangaben und ohne das kritisierte System beim Namen zu nennnen, gelungen ist. Horvaths Roman Jugend ohne Gott ist die Geschichte eines Lehrers, der in einer schwierigen Zeit zu sich selbst findet. Der Roman ist aber auch die Geschichte dieser Zeit, in der viele Umbrche geschehen. Durch die Geschichte eines Einzelnen stellt Horvath die ganze Gesellschaft in Deutschland vor dem II. Weltkrieg dar. Der Erzhler ist ein Auenseiter und deshalb auch ein guter Beobachter der Umstnde und der Menschen um ihn herum. Im Roman finden wir keine genauen Zeitangaben, aber die Hinweise auf einige historische Ereignisse ermglichen uns, den Zeitrahmen auf das Jahr nach Hitlers Machtergreifung zu beschrnken. Am 30. Januar 1933 wurde Hitler zum Reichskanzler ernannt, am nchsten Tag wurde der Reichstag aufgelst. Dem folgte eine Verhaftungswelle, der 10000 kommunistische Funktionre, Sozialdemokraten und andere Linke zum Opfer fielen. Grundrechte wurden auer Kraft gesetzt, Parteien aufgelst und durch den massiven Wahlterror gewann Hitler schlielich die Mehrheit der Stimmen.1 Im Parteiprogramm der NSDAP forderte man einen gesunden Mittelstand, Kommunalisierung der Gro-Warenhuser und ihre Vermietung an kleine Gewerbetreibende sowie Enteignung von Boden fr gemeinntzige Zwecke. Auf diese Weise entsprach die nationalsozialistische Politik in erster Linie
1

Vgl. Ernst Loevy: Exil in: Traugott Krischke (Hrsg.): Horvaths Jugend ohne Gott Frankfurt: Suhrkamp 1984, S. 11.

216

Komunikologija i filologija

dem Mittelstand, der auch zum Trger der faschistischen Politik wurde. Die Mehrheit der Brger hatte keine Informationen ber die wahren Ziele und Vorstellungen des faschistischen Regimes. Die Mehrheit der Brger war auch nicht daran interessiert, solange ihre eigenen Vorstellungen unterstzt wurden. Sie waren einfache Mitlufer, die keine Fragen stellen, und genau das wollte Hitler erreichen. Durch Propaganda in den Medien wurde nach und nach ein Mensch geschaffen, dessen Denken und Handeln vllig von der Ideologie beherrscht wird, von einer Ideologie, die auf die Vernichtung jeglichen intellektuellen und moralischen Widerstands aus ist. 2 Whrend die Erwachsenen also durch ihren Opportunismus an Hitlers Ideologie gebunden waren, boten die Nationalsozialisten der Jugend durch verschiedene Organisationen eine andere Motivation- den Gemeinschaftsgedanken. Die Hitlerjugend bot den Jugendlichen das Gefhl der Zusammengehrigkeit, sie war eine Ersatzfamilie. Fr die Nationalsozialisten war das der beste Weg, die Erhaltung der Ideologie zu sichern. Sie wurden in ihrer Begeisterung zu den wichtigsten verbndeten Hitlers. Horvath macht auf die Folgen, die durch den Missbrauch der Jugend entstehen, aufmerksam. Die Jugendlichen sind eigentlich Opfer, aber sie werden zu Ttern gemacht. Sie tragen die Idee des Nationalsozialismus, aber sie werden auch die Konsequenzen tragen mssen. Der Roman Jugend ohne Gott beleuchtet genau diese Problematik, indem er die Jugend aus der Sicht eines Lehrers und Gegners des Regimes darstellt. I. Die Faschismuskritik in Horvaths Roman Jugend ohne Gott Horvaths Faschismuskritik in diesem Roman geht in zwei Richtungen. Die eine ist die Kritik am Hitler und am NS-Regime und die andere die Kritik am Menschen im Nationalsozialismus.

Wolf Kaiser: Jugend ohne Gott-ein antifaschistischer Roman? in: Traugott Krischke (Hrsg.): Horvaths Jugend ohne Gott , a. a. O. , S.55.

217

I. 1. Die Kritik des NS-Regimes Horvath uert seine Kritik nie deutlich gegen das NSRegime oder gegen die Hitlerideologie, er nennt sie nicht einmal beim Namen. Es ist aber immer klar, wer und was hier kritisiert wird. Gleich am Anfang des Romans werden wir mit einer Folge der faschistischen Ideologie konfrontiert: die berbewertung der eigenen Rasse und die Erniedrigung anderer Rassen und Volksgruppen. Der Schler N schreibt in seinem Aufsatz: Alle Neger sind hinterlistig, feig und faul.3 Das ist eine Verallgemeinerung, die auch dem Lehrer sofort auffllt. Doch der Schler ist nicht selbst zu dieser Aussage gekommen. Er hat dieses Vorurteil aus dem Radio bernommen, wahrscheinlich ohne darber weiter nachzudenken, denn die Informationen, die durch das Radio vermittelt werden, gelten als richtig. Das ist auch der zweite Punkt, den Horvath am Faschismus kritisiert, nmlich die faschistische Propaganda, die Menschen zu Maschinen erzieht. Das Ziel ist es, blinden Gehorsam zu bewirken und die Menschen vom kritischen Denken abzuhalten. Eine der Parolen, die berall wiederholt wird, lautet : Du bist nichts, Dein Volk ist alles!4 Der Mensch ist kein Individuum mehr, er ist nur ein Teil eines greren Ganzen. Als solches hat er auch keine eigene Meinung. Wenn er eine Meinung haben sollte, dann hat er aber zu schweigen, sonst droht ihm als Strafe die Vernichtung der Existenz. So rt auch der Schuldirektor Philippi dem jungen Lehrer, sich den Zeitumstnden anzupassen, wie er es auch tut, denn er will ...die Altersgrenze erreichen, um die volle Pension beziehen zu knnen.5 Er passt sich wie so viele andere aus opportunistischen Grnden an. Das ist auch das Ziel des Faschismus. Alle sollen gleich denken und handeln. Der Intellekt ist auf diesem Weg nur eine Strung und deshalb hat die Schule auch eine neue Funktion bernommen. Sie soll nicht mehr Wissen und Humanitt vermitteln, ganz im Gegenteil:

dn von Horvath: Jugend ohne Gott Frankfurt : Suhrkamp 1983, S. 20. Alexander Fuhrmann: Der historische Hintergrund: Schule-Kirche-Staat in: Traugott Krischke (Hrsg.) : Horvaths Jugend ohne Gott, a. a. O. , S. 134. 5 dn von Horvath: Jugend ohne Gott, a. a. O. , S. 20.
4

218

Komunikologija i filologija

Das Denken ist den Anhngern der Ideologie verhasst und Humanitt wird zu Humanittsduselei. Dazu kommt der Verzicht auf jegliche moralische Begrndung des eigenen Tuns.6 Die neue Schule soll den Schler zum Krieg erziehen, sie enthlt eine vormilitrische Ausbildung, welche die Schler fr ihre Rolle im Krieg vorbereiten soll. Besonders wichtig sind dabei Qualitten wie Gehorsam, Abhrtung und Opferbereitschaft. Die Jugend verliert ihre natrlichen Interessen, ihr einziges Ziel und ihre einzige Aufgabe ist es, fr das Vaterland zu kmpfen und zu sterben. Horvath warnt vor der Verherrlichung der Opferrolle und des Heldentodes. Das kommt im folgendem Zitat besonders stark zum Ausdruck: Wie gerne wrden sie krepieren auf irgendeinem Feld! Der Name auf einem Kriegsdenkmal ist der Traum ihrer Pubertt.7 Horvaths Faschismuskritik wird also in den konkreten Folgen der Gesellschaftsentwicklung im nationalsozialistischen Deutschland bemerkbar. Aber auch wenn er keine konkreten Beispiele nennt, kritisiert er durch die bloe Sprachverwendung: durch ironische Kommentare, Zitate der faschistischen Propaganda oder durch groteske Bilder. Eines der wirksamsten Bilder ist die Tanzszene, in der die Verdrehung der Werte im Faschismus dargestellt wird: Im Mondlicht drehten sich die Paare. Die Feigheit mit der Tugend, die Lge mit der Gerechigkeit, die Erbrmlichkeit mit der Kraft, die Tcke mit dem Mut. Nur die Vernunft tanzte nicht mit.8 Horvath formuliert seine Kritik meist in der Weise, dass er das Objekt seiner Kritik nicht nennt und es nicht weiter erklrt. Manchmal reicht auch nur ein Wort, um der ganzen Darstellung eine kritische und ironische Note zu verleihen. So verwendet er im Zusammnehang mit dem Faschismus folgende Begriffe: Pest, Krankheit, Seuche, Irrsinn etc.

Ulrich Schlemmer: Oldenbourg Interpretationen Mnchen : OldenbourgVerlag GmbH, 1993, S. 49. 7 dn von Horvath: Jugend ohne Gott, a. a. O. , siehe Anhang S. 24. 8 dn von Horvath: Jugend ohne Gott, a. a. O, S. 58.

219

I. 2. Die Kritik des Menschen im Faschismus Der Autor selbst hat in einem Brief an Franz Theodor Czoskor auf die Wichtigkeit seiner Darstellung und Kritik des Menschen im Faschismus hingewiesen: Es ist mir dabei noch etwas aufgefallen, da ich ohne Absicht, auch zum erstenmal den sozusagen faschistischen Menschen geschildert habe, an dem die Zweifel nagen - oder besser gesagt: den Menschen im Faschismus.9 In dem Roman Jugend ohne Gott kann man die Menschen im Bezug auf ihre Haltung gegenber dem faschistischen Regime in mehrere Gruppierungen Teilen: 1. Anhnger des Regimes 2. Mitlufer 3. Gegner und Kritiker des Regimes 1. Die erste Gruppe umfasst alle Anhnger der Ideologie, die sie verinnerlichen und sogar verteidigen. Horvath kritisiert ihr Verhalten oft durch bloe Darstellung ihrer Aussagen, die eigentlich nur die Anreihung faschistischer Parolen sind. Ein Beispiel dafr sind die Worte des Bckermeisters N in der Unterhaltung mit dem Lehrer: Das ist Sabotage am Vaterland! Oh, mir machen Sie nichts vor! Ich wei nur zu gut, auf welch heimlichen Wegen und mit welch perfiden Schlichen das Gift ihrer Humanittsduselei unschuldige Kinderseelen zu unterhhlen trachtet!10 Der Bckermeister glaubt so sehr an die faschistische Ideologie, dass er gar nicht merkt, wie sinnlos diese Aussage ist. Er ist so sehr in das System verwachsen, dass er nicht einmal mit seinen eigenen Thesen argumentiert, sondern einfach die faschistischen Parolen bernimmt. Genauso hat auch sein Sohn im Aufsatz argumentiert. Das zeigt nur, wie weit die Gehirnwsche der Nationalsozialisten schon gewirkt hat, sie wird schon vom Vater auf den Sohn bertragen. Humanitt wird im Faschismus als eine Behinderung verstanden und deshalb ist bei den Schlern auch eine Gefhlsklte bemerkbar, die den Lehrer schockiert.
9

10

Ebd. , S. 158. Ebd. , S. 19.

220

Komunikologija i filologija

Die Jugendlichen werden vom faschistischen System missbraucht und sie lassen sich missbrauchen. Sie glauben, frei und richtig zu handeln, wenn sie eigentlich das tun, was die NSDAP erwartet und vorschreibt. Nicht nur, dass sie von einem Lehrer, der sich fr die Neger einsetzt, nicht unterrichtet werden wollen, sie sind auch bereit, ihn zu ruinieren. Das ist Horvaths Kritik an das Regime, aber auch an die Menschen, die es dem Regime erlauben, sie als Mittel zum Zweck zu gebrauchen: Sie pfeifen auf den Menschen! Sie wollen Maschinen sein, Schrauben, Rder, Kolben, Riemen - doch noch lieber als Maschinen wren sie Munition: Bomben, Schrapnells, Granaten.11 Nicht nur die Schler sind von der Idee des Heldentodes berzeugt, auch die Lehrerin der Mdchenklasse ist von der vormilitrischen Ausbildung der Jugendlichen berzeugt. Sie rechtfertigt die Vorbereitung der Mdchen fr den Krieg und bedauert sogar, dass sie nicht an die Front knnen. Horvaths Lehrer hat fr diese rucksacktragende Venus12 nichts brig. Er stellt nur ironisch fest, dass der Faschismus auch die Rolle und die Natur der Frau ins Negative umgewandelt hat. 2. In die Mitlufergruppe gehrt eigentlich die Mehrheit der Figuren im Roman. Das sind all die Menschen, die zwar der Ideologie nicht vllig unterworfen sind, aber die sich trotzdem anpassen und einfach mitmachen. Horvaths Kritik gegenber den Mitlufern ist scharf und intensiv: ...und die Eltern, die die Lgen glauben, die auf den Transparenten stehen. Und die sie nicht glauben, marschieren ebenfalls mit. Divisionen von Charakterlosen unter dem Kommando von Idioten. Im gleichen Schritt und Tritt.13 Diese Kritik uert sich vorallem durch die Ironie und Selbstkritik des Lehrers, der im greren Teil des Romans selbst zu dieser Gruppe gehrt. Dadurch ist es Horvath gelungen, die Grnde fr ein solches Verhalten zu erklren und bei den Lesern Verstndnis fr die Hauptfigur zu erwecken:

11 12

dn von Horvath: Jugend ohne Gott, a. a. O, S. 24. Ebd. , S. 40. 13 dn von Horvath: Jugend ohne Gott, a. a. O. , S. 112.

221

Wer mit Verbrechern und Narren zu tun hat, mu verbrecherisch und nrrisch handeln, sonst hrt er auf. Mit Haut und Haar.14 Nach diesem Muster verhalten sich die meisten Figuren. Sie passen sich an und handeln, wie es von ihnen verlangt wird. Der Direktor nennt sich selbst einen Zyniker, aber er tut das, was man von ihm erwartet. Der Lehrer hasst und verachtet sich aber hngt zu Hitlers Geburtstag die Fahne heraus: Wir sind alle verseucht, Freund und Feind. Unsere Seelen sind voller schwarzer Beulen, bald werden wir sterben. Dann leben wir und sind doch tot.15 Genau diese Unzufriedenheit und dieser Hass sind die deutlichste Kritik Horvaths. Als der Lehrer sich dann entschliet, alles zu riskieren, ist er endlich zufrieden mit sich selbst und das zeigt, wie falsch sein Leben davor war. 3. Diese Gruppe ist die kleinste. Sie umfasst die Menschen, die die Ideologie ablehnen, diese jedoch sind und bleiben Auenseiter. Der Germanist Ulrich Schlemmer definiert diese Gruppe auf folgende Weise: Sie verweigert bzw. entzieht sich dem System, leistet aber bestenfalls passiven bzw. geistigen 16 Widerstand. Das ist vielleicht auch die einzige Kritik, die Horvath gegenber dieser Gruppe uert. Ihr Widerstand beschrnkt sich nur auf das Nichtmitmachen und Nichtmitlaufen. Aber sie haben es doch geschafft, dass die Wahrheit ans Licht kommt und somit sind sie die einzige Hoffnung. Die Tatsache, dass sie alle Auenseiter bleiben und dass der Lehrer sogar das Land verlsst, lassen zwar einen bitteren Nachgeschmack und wenig Raum fr die Hoffnung auf Vernderung der Situation, aber wichtig ist, dass sie existieren. II. Gesellschaftskritik in Horvaths Roman Jugend ohne Gott Neben der Faschismuskritik wird in Horvaths Roman Jugend ohne Gott auch Gesellschaftskritik ausgebt. Horvath schildert verschiedene Erscheinungen und Institutionen in der Gesellschaft und nimmt durch seinen Ich-Erzhler Stellung dazu.
14 15

dn von Horvath: Jugend ohne Gott, a. a. O. , S. 112. .Ebd. , S. 24. 16 Ulrich Schlemmer: Oldenbourg Interpretationen, a. a. O. , S. 52.

222

Komunikologija i filologija

II.1. Die Gesellschaft Horvaths Gesellschaftskritik hat zwei Aspekte. Der erste bezieht sich auf die Kluft zwischen arm und reich und der zweite auf die Familienverhltnisse. 1. Die Menschen in der dargestelten Gesellschaft kann man in Reiche und Arme teilen. Horvaths Hauptfigur wird gleich am Anfang des Romans mit den armen Kindern in einem Dorf konfrontiert und dieses Bild wird ihn bis zum Schluss verfolgen: Die grauen Huser stehen dicht beieinander. An den offenen Fenstern sitzen lauter Kinder mit weien alten Gesichtern und bemalen bunte Puppen. Hinter ihnen ist es schwarz.17 Er ist sofort von ihrem Schicksal ergriffen und streitet auch mit dem Pfarrer ber den Kapitalismus. Er steht eindeutig auf der Seite der Armen, was man auch in anderen Situationen sieht. Das Mdchen Eva ist mit ihrer Ruberbande das typische Beispiel fr die Armen und Benachteiligten der Gesellschaft. Obwohl sie eine Diebin ist, empfindet der Lehrer von Anfang an nur Mitleid fr sie, denn sie ist eigentlich ein Opfer der kapitalistischen Gesellschaft. Er macht es sich zur Aufgabe, sie zu retten, denn er will wenigstens einem der Dorfkinder helfen. Horvaths Kritik bezieht sich auch auf die Ohnmacht gegen die Reichen, die immer siegen. Sie werden als das Bse dargestellt. Es ist auch kein Zufall, dass der Mrder aus der Schicht der Reichen stammt. Ts Vater leitet einen Konzern und sie wohnen in einem Edelviertel. Schlielich siegt aber der Reichtum im Roman auch nicht. Ts Mutter bricht zusammen, als der Lehrer von den armen Kindern erzhlt. Diese Kinder haben alles verloren, aber ihr eigens Kind, das eigentlich alles auer Liebe hatte, ist tot. 2. Das ist auch der zweite Punkt den Horvath innerhalb der Gesellschaft kritisiert: die Familie. Im ganzen Roman findet man keine intakte Familie. In der Familie des Bckermeisters N dominiert der Vater. Er ist streng und seine Frau und sein Sohn sind ihm vllig unterworfen. N fllt durch seinen Gehorsam und jegliches Fehlen von Individualitt auf. Nicht nur, dass er selbst keine eigenen Gedanken hat, er hasst auch alle, die eigenstndig

17

dn von Horvath: Jugend ohne Gott, a. a. O. , S. 46.

223

denken und streitet deshalb mit Z, der ein Tagebuch schreibt und sich auch sonst von seinen Mitschlern unterscheidet. In Zs Familie fehlt der Vater und er entwickelt sich freier. Doch das nach auen harmonische Familienleben ist eine Lge. Beim Prozess kommt es zu einer Auseinandersetzung zwischen Z und seiner Mutter, die zeigt, dass die Mutter ihrem Sohn keine Liebe entgegen bringt. Sie ist verbittert und zerfliet im Selbstmitleid. als Z sie beschuldigt: Nie kmmert sie sich um mich, immer nur um ihre Dienstboten! Seit ich lebe, hre ich ihre ekelhafte Stimmme, wie sie in der Kche die Mdchen beschimpft. 18 Den Hhepunkt erreicht die Familienkritik bei Horvath in der Familie von T. Seine Eltern sind beschftigt und finden fr ihren Sohn keine Zeit. Wenn T mit seiner Mutter reden mchte, muss er sich anmelden. Er ist ohne Wrme und Zuneigung erzogen worden und das erklrt auch, weshalb er keine Gefhle zu kennen scheint. Er ist der Fisch19, der wichtigste Reprsentant des Zeitalters der Gefhlsklte. Horvath widersetzt sich diesen Verhltnissen und zeigt auch die Folgen am Verhalten der Jugend: Die Familie als wichtigste Sozialisationsinstanz hat nach Horvath versagt. Die Jugend findet hier weder Zuwendung noch Wrme noch einen geistigen Rckhalt, so bleibt sie von desinteressierten Eltern allein gelassen und ohne Hilfe den Einflsterungen des Zeitgeistes ausgesetzt.20 Horvaths Kritik an dem Zerfall der Familie dient nicht nur der Blostellung, sie lsst auch tiefer in die Figuren blicken und erklrt, weshalb sie handeln, wie sie handeln. Die Generation der Eltern trgt Horvaths Meinung nach die Schuld an der Gefhlosigkeit der Jugend. Aber nicht nur die Eltern sind schuld. Der Lehrer selbst reprsentiert auch eine weitere Instanz, die fr die Erziehung der Jugend zustndig ist: die Schule.

18 19

Ebd. , S. 98. in Horvaths Roman Jugend ohne Gott steht der Fisch fr das kommende Zeitalter der Fische in dem die Gefhlsklte herrschen wird. T ist mit seinem Aussehen und Verhalten fr den Lehrer der typische Reprsentant dieses Zeitalters 20 Ulrich Schlemmer: Oldenbourg Interpretationen, a. a. O. , S. 54.

224

Komunikologija i filologija

II. 2. Die Schule als Erziehungsinstitution Die Schule hat in ihrer Funktion als Erziehungsinstitution ebenfalls versagt. Das hchste Ziel der Humanitt steht nicht mehr im Lehrplan. Die Lehrer vermitteln nicht mehr Werte, an die sie glauben, sondern das, was ihnen das Regime befiehlt. Sowohl der Lehrer als auch der Direktor der Schule sind mit dem System, in dem sie leben nicht einverstanden, aber sie passen sich aus Opportunismus an und unterdrcken ihre Meinung. Wie sollen dann die Schler im Stande sein, eigene Gedanken zu entwickeln und fr ihre Ideale einzustehen? Horvaths Lehrer ist von seinem Beruf enttuscht, er ist unzufrieden und versteht seine Schler nicht. Er unternimmt aber anfangs nichts, um das zu ndern. Die Jugendlichen sind nicht nur von der Familie, sondern auch von der Schule im Stich gelassen und folgen ohne Widerstand der neuen Idoelogie. Eine andere konnten sie nicht kennen lernen. Auf diese Weise kann das NSRegime, die Schule zum Vollzugsorgan der Partei 21machen und die Schler fr eigene Zwecke missbrauchen. Das Ziel dieser neuen Schule formuliert der Reichsminister fr Wissenschaft Bernhard Rust folgendermaen: Die Schule hat sich auszurichten nach dem Geiste unseres groen feldgrauen Heeres, und hat dafr zu sorgen, da ein ganzes Volk in seiner Totalitt auf diesen Gedanken hin erzogen wird.22 Daraus wird deutlich, welche Rolle die Nationalsozialisten der Schule zugeschrieben haben. Sie wussten, dass diese Institution fr die Beeinflussung der Jugend sehr wichtig ist und deshalb versuchten sie, sie nach eigenen Vorstellungen auszubauen. Durch verschiedene Geheimschreiben werden alle Lehrer, die den Vorstellungen des Regimes nicht entsprechen, zurechtgewiesen. Die Schule ist wie der Staat autoritr und duldet keinen Individualismus:

21

Kurt-Ingo Flessau: Schule der Diktatur. Lehrplne und Schulbcher der Nationalsozialisten in: Traugott Krischke (Hrsg.): Horvaths Jugend ohne Gott , a. a. O. , S. 14. 22 zit. nach Max Domarus: Hitler. Reden und Proklamationen 1932-1945. Kommentiert von einem deutschen Zeitgenossen , Wiesbaden 1973, S. 489.

225

Die normative Autoritt der Institutionen und ihrer geheimen Rundschreiben entlastet vom subjektiven Gebrauch von Vernunft und Moral.23 Genau nach diesem Prinzip handeln alle Mitlufer, im Nationalsozialismus. Niemand fhlt sich berufen, aus der Rolle zu tanzen. Die Jugend, das schwchste Glied, ist sich selbst berlassen. Horvaths Kritik gilt vorallem dem Nichteingreifen der Lehrer, die ja die Mglichkeit haben, auf die Jugend einzuwirken. Das beweist das Beispiel des Klubs. Der Lehrer glaubt, zwischen ihm und seinen Schlern ist eine unberwindbare Kluft und er hat keine Einwirkung auf diese Generation. Doch, nachdem er seine Meinung ber die Neger sagt, grnden einige von ihnen einen Klub, deren Mitglieder fr die Wahrheit und Gerechtigkeit kmpfen mchten. Diese vier Jungen haben durch die Aussage des Lehrers den Mut gefunden, einen Klub zu grnden, den man als einen kleinen Beitrag zum Widerstand betrachten kann. Es ist also mglich, auf die Jugend einzuwirken und ihnen wahre Ideale zu vermitteln, aber nur wenn man selbst davon berzeugt und ehrlich ist. Die Jugend ist nicht gefhlskalt und bse, weil sie so auf die Welt gekommen ist, sondern, weil sie in einer Zeit lebt, in der sie niemand vom Bsen beschtzen wollte. Weder die Familie noch die Schule haben es geschafft, der Jugend Ideale, Wahrheit oder Gott zu zeigen, deshalb sind sie als Jugend ohne Gott aufgewachsen. II. 3. Die Kirche Die Kirche ist eine weitere Institution, deren Handeln Horvath in seinem Roman hinterfragt. Horvath stellt die Kirche im Bezug auf ihr Verhltnis zum Nationalsozialismus und ihr Verhltnis zum Kapitalismus dar. II. 3. 1. Die Kirche und der Nationalsozialismus Die katholische Kirche unterschreibt 1933 ein Reichskonkordat mit dem Deutschen Reich, das die ffentliche Ausbung der katholischen Religion sichern soll, aber von Hitler
23

Holger Rudloff: Zur Darstellung des Themas Schule und Faschismus in der deutschen Literatur in: Traugott Krischke (Hrsg.): Horvaths Jugend ohne Gott, a. a. O. , S. 186.

226

Komunikologija i filologija

zu Propagandazwecken missbraucht wird. Bald wird klar, dass Hitler nicht vor hat, die vereinbarten Pflichten gegenber der Kirche einzuhalten. Es kommt zum Kirchenkampf, der zur Schlieung von Ordensschulen, Verbot von kirchlichen Organisationen und Verhaftung eigenwilliger Priester fhren wird.24 Auch der Dorfpfarrer, mit dem sich der Lehrer unterhlt, ist strafversetzt. Die Grnde dafr werden zwar nicht explizit genannt, aber man kann sie erahnen. Der Lehrer drckt offen seine Unzufriedenheit mit der Kirche aus, die immer den Staat untersttzt, auch wenn der gegen jede Moral handelt. Doch der Pfarrer erklrt die Haltung der Kirche: Nicht die staatliche Ordnung, sondern der Staat ist naturnotwendig, also gottgewollt.25 Dadurch wird die Kritik gegenber der Kirche, die der Lehrer uert, sofort gemildert. Horvath macht also durch den Lehrer auf die zwiespltige Haltung der Kirche gegenber dem faschistischen Regime aufmerksam. Aber er lsst auch den Pfarrer fr die Kirche sprechen und ihre Sichtweise erklren. Da der Pfarrer, als einziger Reprsentant der Kirche, auch ein Auenseiter ist, gewinnt er auch die Sympathie des Erzhlers. Damit gelingt es Horvath die Kirche gleichzeitig zu kritisieren und zu rechtfertigen. Man kann also sagen, dass Horvaths Kritik gegenber der Kirche und ihrem Verhltnis gegenber dem Regime nicht so scharf ist, dafr ist sie im Bezug auf das Verhltnis gegenber dem Kapitlismus umso schrfer. II. 3. 2. Die Kirche und der Kapitalismus Der Lehrer ist ein Gegner des Kapitalismus und sieht im Reichtum das Bse. Diese Idee taucht auf, als er im Dorf das Sgewerk, das nicht mehr arbeitet, bemerkt und wird mit dem Bild der hungrigen Kinder im Dorf weiter gefhrt. Er kann den Gedanken an sie nie mehr verdrngen: Und ich denke ... an das Sgewerk, das nicht mehr sgt, an die Aktionre, die trotzdem mehr verdienen,

24

Vgl. Alexander Fuhrman: Der historische Hintergrund: Kirche Schule Staat in: Traugott Krischke (Hrsg.): Horvaths Jugend ohne Gott , a. a. O. , S. 141-143. 25 dn von Horvath: Jugend ohne Gott , a. a. o. , S. 50.

227

... an die Aufsichtsbehrde und an die unterernhrten Kinder.26 Bald verbindet er diese Kinder und ihre Armut mit der Kirche und ihrem Reichtum. Als er den Dorfpfarrer besucht, fllt ihm der Gegensatz zwischen dem Pfarrhaus und der Huser der armen Kindern auf. Als er den Pfarrer darauf aufmerksam macht, bekommt er eine schockiernde Antwort: ...der Kirche ist nicht die Macht gegeben, zu bestimmen, wie ein Staat regiert werden soll. Es ist aber ihre Pflicht, immer auf seiten des Staates zu stehen, der leider immer nur von den Reichen regiert werden wird.27 Der Pfarrer versucht, ihm zu erklren, dass die Kirche sich fr die Armen auf andere Art und Weise einsetzt, doch das reicht dem Lehrer nicht. Er kann den Gedanken daran nicht ertragen und er kann an einen Gott, der so etwas zulsst, nicht glauben. Die Kirche bleibt fr ihn in diesem Punkt im Unrecht, denn es kann nicht ihre Aufgabe sein, immer nur die Reichen zu untersttzen. Gegen diese Auffassung der Kirche wird sich der Lehrer bis zum Schluss auflehnen und somit wird Horvaths Kritik gegen die Kirche der Reichen nicht aufgehoben. Sie wird jedoch zum Schluss des Romans gemildert, indem der Lehrer mit seiner Missionsarbeit in Afrika, den Armen doch im Namen der Kirche zu helfen versuchen wird. Er wird also die Kirche untersttzen, aber nur unter seinen Bedingungen: Heute glaube ich an Gott, aber ich glaube nicht daran, da die Weien die Neger beglcken, denn sie bringen ihnen Gott als schmutziges Geschft.28 Horvath zeigt die Kirche also sowohl von ihrer schlechten als auch von ihrer guten Seite und lsst uns die Freiheit, sie zu kritisieren oder zu rechtfertigen. Schlussfolgerung Diese Arbeit hatte die Aufgabe, die Aspekte der Faschismusund Gesellschaftskritik in Horvaths Roman Jugend ohne Gott zu untersuchen. Durch die einzelnen Kapitel wurden die Beweise fr diese These gesammelt und vorgestellt.
26 27

Ebd. , S. 38. dn von Horvath: Jugend ohne Gott , a. a. O. , S. 49. 28 Ebd. , S. 126.

228

Komunikologija i filologija

Horvath zeigt also in seinem Roman, wie und warum der Faschismus an die Macht gelangen konnte. Er zeigt, wie die Gesellschaft damals aufgebaut war und wie die Nationalsozialisten regiert haben. Durch diese Darstellung durchzieht sich immer auch ein kritischer und ironischer Ton, der eigentlich auch die Kraft des Buches ausmacht. Die Kritik ist nicht direkt, sie ist nie das einzige Ziel und genau deshalb hat sie eine groe Wirkung. Horvath schafft es, den Leser zu animieren und ihn zum Nachdenken zu bewegen, indem er ihm Freiraum lsst. Nicht jedes Bild ist mit einem kritischen Kommentar versehen, so dass man nie das Gefhl hat, eine Kampfschrift zu lesen. Horvath ist subtil und lsst den Leser selbst entscheiden, wie er das eine oder das andere Bild deuten mchte. Oft wird der antifaschistische Charakter des Romans in Frage gestellt. Denn das Regime, das beschrieben wird und die Zeit, in der die Handlung geschieht, werden nie beim Namen genannt. Trotzdem wei der Leser, wer genau gemeint ist. Diese Arbeit zeigt und belegt mit vielen Beispielen, dass es sich um das faschistische Regime handelt und dass Horvath eine deutliche Meinung dazu ausgesprochen hat. Das Buch ist nicht nur eine spannende Kriminalgeschichte, es ist auch eine kritische Auseinandersetzung mit der Zeit des Nationalsozialismus in Deutschland. Die Tatsache, dass das Regime nie beim Namen genannt wird, kann man auch positiv sehen. Auf diese Weise kann man das Buch auch als eine allgemein gltige Beschreibung eines totalitren Regimes lesen und auf ein aktuelles Problem beziehen. Literatura Flessau, Kurt-Ingo: Schule der Diktatur. Lehrplne und Schulbcher der Nationalsozialisten, Frankfurt: Suhrkamp 1979 Fuhrmann, Alexander in Traugott Krischke (Hrsg.): Der historische Hintergrund: Schule-Kirche-Staat , Frankfurt: Suhrkamp 1984 Horvath, dn: Jugend ohne Gott , Frankfurt: Suhrkamp 1983 Kaiser, Wolf in Traugott Krischke (Hrsg.): Jugend ohne Gott-ein antifaschistischer Roman? , Frankfurt: Suhrkamp1984 Krischke, Traugott: Horvaths Jugend ohne Gott , Frankfurt: Suhrkamp 1984

229

Loevy, Ernst in Traugott Krischke: Exil. Horvaths Jugend ohne Gott , Frankfurt: Suhrkamp 1984 Rudloff, Holger: Zur Darstellung des Themas Schule und Faschismus in der deutschen Literatur , Frankfurt: Suhrkamp 1984 Schlemmer, Ulrich: Oldenbourg Interpretationen, Mnchen: Oldenbourg Verlag 1993 Summary This work examines the aspects of the fascism and society criticism in Horvaths Roman "Jugend ohne Gott". The proofs of this thesis were collected by the single chapters and were introduced. Horvath shows in his novel how and why the fascism could reach to the power. He shows how the society was built up at that time and how the National Socialists have ruled. The criticism is not direct, it never is the only aim and exactly, therefore she has a big effect. Horvath gets to animate the reader and to move him to the reflexion, while he leaves him clearance. Not every picture is provided with a critical comment, so that one never has the feeling to read a pamphlet. Horvath is subtle and allows to decide the reader how he would like to interpret one or other picture. The anti-fascist character of the novel is often questioned. Since the regime, this is described and the time in which the action happens, is never called with the name. Nevertheless, the reader knows who is exactly meant. This work points and proves with many examples that it concerns the fascistic regime and that Horvath has pronounced a clear opinion in addition. The book is not only an exciting detective novel, it is also a critical discussion with the time of the national socialism in Germany. One can see the fact that the regime is never called with the name also positive. In this manner one can read the book also as a generally valid description of a totalitarian regime and cover to a topical problem.

230

Komunikologija i filologija

Elvedina Bilajbegovi

POJAM IVOTINJE U FRAZEOLOGIZMIMA NJEMAKOG I BOSANSKOG, HRVATSKOG, SRPSKOG JEZIKA

Saetak Bogatstvo jednog jezika mjeri se mnotvom frazeolokih izraza. Stoga su frazeoloki izrazi iznimno vani za jedan jezik. Uz pomo frazema bolje moemo razumjeti geografski, politiki, kulturni i duhovni ivot jednog naroda. Postoje odreene potekoe prilikom usvajanja jednog jezika, poto ne mora da postoji ekvivalencija frazeolokog izraza izmeu maternjeg i stranog jezika koji se usvaja. Doslovno prevoenje moe dovesti do nesporazuma. Bitno je za onog koji ui strani jezik da shvati da se frazeoloki izraz ui kao cjelina. Sa frazemom moemo izraziti neto to se jednostavnim rijeima ne moe opisati. Za onog koji ui strani jezik frazeologija predstavlja najtei stepen usvajanja stranog jezika. Veoma je vano nauiti ispravno koristiti frazeme. Kljune rijei: frazeologija, frazem, frazeoloki izraz, idiomatinost, polileksinost, uklopivost, reproduciranje

Definicija pojma frazeologizma i terminoloki problem Frazeologija je nauna disciplina koja se bavi prouavanjem frazeolokih jedinica. Razvoj ove naune lingvistike discipline poeo je poetkom 19. stoljea s ruskim lingvistima. Ruski lingvisti osnovnu frazeoloku jedinicu nazivaju frazeologizmom. Franzus Charles Bally smatra se osnivaem evropske frazeologije. On razlikuje vrste grupe rijei koje nisu idiomatine i one koje su idiomatine. Njegov uenik Vinogradov razradio je njegove osnovne ideje. Vinogradovljeva klasifikacija frazema dugo godina se odrala u teoriji frazeologije. Na engleskom govornom podruju ustalio se, pak, termin idiom. Postoje dvije vrste naziva za pojam frazeoloke jedinice: jedna potjee od grke rijei phrasis koja u prevodu znai izraz, izriaj, a druga, takoer, dolazi od grke rijei idioma a znaenje 231

joj je osobitost. U prvoj skupini imamo termine kao to su frazeologija, frazem, frazeologizam, a u drugoj idom, idiomatika, idiomatizam. Mnoge emo termine nai za pojam frazeoloke jedinice koja dovodi do haotine terminoloke raznolikosti, na osnovu ega se da zakljuiti da se jo uvijek radi o veoma mladoj lingvistikoj disciplini. Fleischer paralelno upotrebljava frazeologizam i frazeoleksem. Meutim, on istovremeno upozorava da ta dva pojma nisu istoznana. Termin frazeologizam nadreen je frazeoleksemu. Spojevi rijei kod Fleischera podijeljeni su na centar i periferiju. Prema njegovom miljenju, centar je spoj rijei s najmanje jednom autosemantikom i jednom sinsemantikom rijeju a odlikuje se idiomatinou, stabilnou i leksikalizacijom. Burger (2003:15) frazem definira kao Phraseologisch ist eine Verbindung von zwei oder mehr Wrtern dann, wenn erstens, die Wrter eine durch die syntaktischen und semantischen Regularitten der Verknpfung nicht voll erklrbare Einheit bilden, und wenn zweitens, auf der anderen Seite die Wortverbindung in der Sprachgemeinschaft, hnlich wie ein Lexem, gebruchlich ist. S druge strane, Matei J. (1979: 248) frazem definira ovako: Frazem tvori terminoloki red sa jedinicama niih nivoa leksemom, morfemom, fonemom; pri tome smo svjesni da ovdje postoje razlike. Svaki tekst se moe razloiti na leksem, morfem i fonem, ali ne i svaki u frazeme. Za frazeoloka ispitivanja naeg jezika moemo rei da su jo uvijek u zaetku. U zadnje vrijeme se moe nai poneki lanak koji se bavi prouavanjem frazema. Pored spomenutih termina frazeologizam i frazem u b/h/s jeziku ravnopravno se koriste i termini kao ustaljena fraza, idiomatska fraza, idiom, frazeoloki izraz. Karakteristike frazema U osnovne karakteristike frazema spadaju: idiomatinost, stabilnost, polileksinost, uklopivost i reproduciranje. Idiomatinost Znaenje frazema nije zbir znaenja pojedinanih leksema, ve znaenje proizilazi iz frazema kao cjeline. Za pojam idiomatinost nalazimo i nazive desemantizacija, semantika preoblika, deaktualizacija leksikog znaenja.

232

Komunikologija i filologija

Na primjeru ove dvije reenice pokazat e se pojam idiomatinosti: 1. Peter hat bei seiner Mutter ein Auto in der Garage. 2. Peter hat bei seiner Mutter einen Stein im Brett. Prva reenica daje smisao i izmeu komponenata rijei postoji regularni odnos izmeu znaenja komponenata rijei i znaenja reenice. U drugoj reenici nema slaganja pojedinih rijei i kompletnog znaenja, tako da smisao reenice iz pojedinih rijei ne moemo shvatiti. Einen Stein im Brett haben pokazuje velik stepen idiomatinosti i znai biti cjenjen, biti preferiran. Izmeu rijei Stein i Brett nema semantike kongruencije, iz ega slijedi da su te dvije rijei nespojive. Nadalje, moemo nai i takve frazeme kod kojih se idiomatinost ne moe traiti putem metaforizacije, ve se treba shvatiti u prenesenom smislu, kao npr. etwas werden ije sa znaenjem postati neto. Stabilnost Stabilnost znai da je frazeoloki izraz neralanjiv skup rijei sastavljen od najmanje dvije rijei, od kojih je jedna autosemantika a druga sinsemantika rije. Pojedine dijelove rijei kod nekih frazema nije mogue zamijeniti drugom rijeju, pa ak ni sinonimom, npr. slika i prilika, jer se ne kae prilika i slika. Stabilnost se oznaava kroz slijedea obiljeja: a) pojedini dijelovi frazema se ne mogu zamijeniti uvijek se kae den Stuhl vor die Tr stellen (nekog izbaciti pred vrata); b) frazem se ne moe naglasiti znaenje ostaje isto kada se kae den Stuhl vor die Tr stellen ili den Stuhl vor die Tr stellen; c) frazem se ne moe objasniti uz dodavanje rijei npr. ein groes Sofa vor die Tr stellen; d) frazem moe sadravati rijei koje u jeziku samostalno ne nalazimo npr.: auf dem Holzweg sein (biti na pogrenom putu) rije Holzweg osim u ovom izrazu ne moemo nai kao rije sa samostalnim prevodom. Ipak postoje i takvi frazemi kod kojih je mogua zamjena jedne komponente, npr. bojati se (plaiti se) svoje sjene.

233

Polileksinost Polileksinost znai da se frazemi sastoje od jedne autosemantike i jedne sinsemantike rijei. One mogu da se grade i od vie autosemantikih rijei, npr. einem Speck durchs Maus ziehen (nekome se dodvoravati), sich mit fremden Federn schmcken (kititi se tuim perjem), wie eine Made im Speck leben (ivjeti kao bubreg u loju). Uklopivost Frazemi su postojane veze te se stoga kao leksike jedinice mogu uklopiti u kontekst u svim sintaktikim funkcijama. Reproduciranje Frazem ne nastaje u govornom aktu ve se reproducira kao gotova cjelina. Usko povezani su reproduciranje, stabilnost i idiomatinost. To ne znai da sva tri kriterija moraju biti prisutna kod jednog frazema. Pojam ivotinje u frazemu Kada je ovjek davao nazive ivotinjama, polazio je od svojih iskustava, okoline i od posmatranja prirode. Tako pojam zmije ima razliita znaenja u razliitim narodima. Osobine ivotinja stapale su se vremenom sa osobinama ovjeka, tako da slikovito moemo prikazati osobu, njen postupak ili odreenu situaciju, kao u slijedeim primjerima: aus einer Mcke einen Elefanten machen od muhe napraviti slona fleiig wie eine Ameise sein biti marlji kao mrav auf der Brenhaut liegen ljeariti wie ein Pferd arbeiten raditi kao konj mit jemandem Katz und Maus spielen igrati se s kim make i mia kein Hahn krht danach pojeo vuk magarca da liegt der Hund begraben u tom grmu lei zec gesund wie ein Fisch im Wasser zdrav kao riba Eulen nach Athen tragen nositi drva u umu watscheln wie eine Ente hodati kao patka

234

Komunikologija i filologija

Problemi prilikom prevoenja Prevod frazema s jednog jezika na drugi predstavlja potekoe. Mora se uzeti u obzir da jedan frazem moe imati vie znaenja i za odreenu situaciju treba odrediti najpogodniji prevod. Mnogi su miljenja da kada neko pria jedan jezik, on zna i prevoditi. Prilikom pismenog prevoda razlikujemo: 1. potpuno ili skoro potpuno prevoenje potpuno prevoenje imamo kod frazema koji su internacionalno poznati kao npr. das schwarze Schaf sein (biti crna ovca); 2. u mnogim sluajevima nema adekvatnog prevoda, tako da se prilikom prevoenja moramo sluiti drugim metodama; a) traiti prevod koji odgovara znaenju npr. das Pferd zum Galopp austreiben (razigrati konja); b) prevoditi sa jednostavnom rijeju koja odgovara znaenju frazeologizma ovdje osim sadraja treba obratiti panju i na odabir rijei, npr. auf der Brenhaut liegen (ljenariti); 3. frazeoloki izraz mogue je objasniti pomou vie rijei ako je potrebno tekst je mogue skratiti ili proiriti, treba imati na umu i da onome tko ita tekst mora biti jasno ono to je napisano, prilikom ovakvog prevoda potrebno je poznavanje izvanjezinih granica oba jezika. Dva jezika kontrastirana su sa slijedee etiri ekvivalencije: 1. totalna ekvivalencija frazeoloki izrazi poklapaju se u jeziku izvorniku i jeziku cilju, npr. stumm wie ein Fisch (nijem kao riba), krepieren wie ein Hund (crknuti kao pas); 2. ekvivalencija sa parcijalnom leksikalnom diferencijom frazeme u njemakom i bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku imaju isto znaenje, razlika postoji u leksici, npr. nass bis auf die Haut (mokar kao mi); 3. ekvivalencija sa morfosintaktiko-leksikolokom diferencijom frazeoloki izrazi odstupaju na morfosintaktikoj i leksikolokoj razini, ali znaenja su

235

im ista, npr. den Bock zum Grtner machen (dati jarcu da uva kupus); 4. slobodni spojevi frazeoloki izraz prelazi u slobodni spoj, npr. aus dem Schneider sein (biti na konju). Prilikom istraivanja ustanovljeno je da njemaki frazeoloki izraz moe imati vie prevoda u b/h/s jeziku. Od 255 njemakih frazeologizama u b/h/s jeziku imaju slijedeu ekvivalenciju: 1) 71 totalna ekvivalencija 51 ekvivalencija sa parcijanom leksikolokom diferencijom 2) 24 ekvivalencija sa morfosintaktiko-leksikolokom diferencijom 3) 112 slobodnih spojeva 4) Literatura Ani, V., Rjenik hrvatskog jezika. Zagreb, 1998. Burger, H., Handbuch der Phraseologie. Berlin/New York, 1982. Burger, H., Phraseologie. Eine Einfhrung am Beispiel des Deutschen. Berlin, 2003. Fleischer, W., Phraseologie der deutschen Gegenwartssprache. Niemeyer Verlag, Tbingen, 1997. Fleischer, W./Grosse, R., (Hg), Beitrge zur Phraseologie und Lexikologie der deutschen Gegenwartssprache. LS/ZISW/A56 Berlin, 1979. Jaki-Hurm., Hrvatsko-njemaki jezik. kolska knjiga, Zagreb, 1999. Khn, I., Lexikologie. Eine Einfhrung. Max Niemyer Verlag, Tbingen, 1994. Matei, J., O poredbenom frazemu u hrvatskom jeziku. U:Filologija, 8, Zagreb, 1978. Matesic, J; Rittgasser, S.; Eismann,W; Zur Bestimmung des Phrasems und seiner Anwendung in der Phraseologie, Forschungsbericht: Universitt Mannheim (1979). Matei, J., Hrvatsko-njemaki frazeoloki rjenik. Nakladni zavod matice Hrvatske, Zagreb Otto Sagner Verlag, Mnchen,1988. Tanovi, I., Frazeologija bosanskog jezika. Sarajevo, 2000.

236

Komunikologija i filologija

Tanovi, I., Semantiko stilske odlike frazeolokih jedinica. U: Naa kola, 6, Sarajevo, 1998. Rhrich, L., Lexikon der sprichwrtlichen Redensarten, Verlag Herder, Freiburg, Basel, Wien 1991. Summary Riches of a language are valuated by plenitude of phraseological expressions. Therefore the phraseological expressions are exceptionally important for language. With help of phrases we can understand better geographical, political, cultural and spiritual of people. There are some certain difficulties while adopting a language, because there does not have to be an equivalence of phraseological expression between mother tongue and a foreign language that is in progress of adoption. Strict verbal interpretation can lead to misunderstanding. Therefore it is exceptionally important for the one who learns foreign language to understand that phraseological expression is to be learnt as a whole. With phrases we can express something what cannot be described by simple words. For a foreign language learner, phraseology presents the most difficult level of a foreign language adoption. It is very important to learn to use phraseological expressions properly.

237

238

Filozofija, kultura, umjetnost

Filozofija, kutura, umjetnost

Faruk Kozi

CIVILNO DRUTVO I DEMOKRATIJA

Saetak U novim politikim okolnostima, nakon raspada starih totalitarnih poredaka krajem 20. vijeka, na svjetskoj politikoj sceni prisustvujemo novoj distribuciji moi i alternativnim tendencijama u kojima se oblikuje nova politika kultura zasnovana na naelima liberalnih politikih tradicija i idejama civilnog drutva. Razvoj institucija civilnog drutva u BiH je relativno neistraeno podruje. Praksa je pokazala da je potrebno snanije i organiziranije civilno drutvo, iji glas bi se mogao vie uti u BiH. Civilno drutvo je autonomni, samoorganizirani dio liberalnog drutva koji je izvan formalnih politikih i pravnih institucija, u koje drava, osim provoenja opih zakona, nema pravo da se mijea. Ono ima veliki znaaj u izgradnji demokratskog drutva. Kljune rijei: civilno drutvo, udruenja, fondacije, dobrovoljne organizacije, nevladine organizacije, trei sektor,

partiokratija UVOD Jo neki stari narodi su poznavali pojam civilnog drutva. Tako su stari Grci (politike koinona) i Rimljani (societas civilis) poznavali ovaj institut. U skladu sa Aristotelovom definicijom izvorno znai udruenje, opinu, zajednicu, graana kao politiku zajednicu, odnosno najvii i ujedno prirodni oblik udruivanja slobodnih graana, zbog zajednikog odluivanja o poslovima zajednice. Po njihovom poimanju bilo je to politiko drutvo u kojem su aktivni graani uestvovali u oblikovanju politike. Vremenom izraz civilno drutvo je poprimao razliita znaenja u skladu sa porecima u okviru kojih je postojalo. U pojedinim periodima dolazilo je do iskrivljenog tumaenja izraza, poistovjeujui ga s nainom na koji su vladari vladali ljudima, pod kojim uslovima i ko su bili ti vladari. U srednjem vijeku zadrano je izvorno znaenje pojma graanskog drutva, koje je odgovaralo vladajuim drutvenim i politikim odnosima. Od 16. do 18. vijeka promijenili su se

241

drutveni odnosi i institucije. Zato je pojam graanskog drutva dobio novo znaenje. Moderni pojam graanskog, odnosno civilnog drutva nastao je oslobaanjem radne snage i privatnog vlasnitva od patrijarhalnih stega kunog drutva, a zatim uspostavljanjem savremene drave kao novog oblika politike vlasti.1 U 18. vijeku dolo je do preokreta kada se civilno drutvo prepoznaje kao institut koji je tu da titi i poduava graane kako se efikasno zatititi od neeljenih i negativnih uplitanja drave. U 18. i 19. vijeku termin se posmatra u okviru aktuelnih drutvenih promjena. U tom razdoblju izraz civilno se poistovjeuje sa uljueno, kultivirano. Jedan od autora iz tog vremena Francuz Aleksis de Tokvil (Alexis de Tocqueville), u svom djelu O demokratiji u Americi opisuje civilno drutvo kroz duh zajednitva koji je vladao u amerikom drutvu tog vremena, a ispoljavao se kroz postojanje brojnih udruenja, organizacija i sveprisutnog volonterizma.2 I njegovo drugo djelo Stari reimi i revolucije pouno je za drave u tranziciji. Raspadom komunistikih sistema, njegova politika misao doivjela je ponovnu afirmaciju u dvije oblasti: u teoriji o civilnom drutvu sa novim pristupom pod kategorijom drutvenog kapitala (social capital approsch) i u studijama kulture (culture study approach), novoj oblasti koja prekoruuje mnoge granice u drutvenoj teoriji. Tokvil je mislilac modernog vremena, koji je svjestan sveopeg i nedovoljnog nastupanja demokratije u svijetu. U djelu O demokratiji u Americi iskazao je vrsto uvjerenje da je demokratska revolucija neotklonjiva i da njie mudro boriti se protiv nje. ivio je na poetku novovjekovne demokratske revolucije i bio je svjestan snage, slabosti i prednosti demokratije. Na primjeru Amerike pokazao je prednosti demokratije za slobodu pojedinca i drutva i ukazao na opasnosti. Njegova veliina je u tome to je ukazao na snagu i slabosti demokratije. U Latinskoj Americi, Antonio Gramsci opisao je civilno drutvo kao socijalnu interakciju institucija i organizacija kulturne tematike izmeu drave i trita. Literatura koja govori o vezama civilnog drutva i demokratije ima svoje korijene u ranim liberalnim pisanjima poput onih od Tokvila. Pria o civilnom
Leksikon temeljnih pojmova politike, Abeceda demokracije, Fond otvoreno druvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1994, str. 109-111. 2 Alexis de Trocqueville, O demokratiji u Americi, Informator, Fakultet politikih nauka Zagreb, 1995.
1

242

Filozofija, kutura, umjetnost

drutvu izraenija je kod teoretiara 20. vijeka kao to su Gabriel Almond and Sidney Verba koji su identificirali ulogu civilnog drutva u demokratskom poretku kao jednu od vitalnih funkcija. Mnogi teoretiari su tvrdili da svi oblici organizacija civilnog drutva unapreuju upuenost i bolju informiranost kod graanstva, tj. civila, koji potom poduzimaju korisne korake u procesu izbornih glasanja, participiraju u politici i djeluju na usmjeravanje i djelovanje vlade na vii stepen odgovornosti. Statuti civilnih organizacija se mogu uzeti u konstitucijskom smislu zbog toga to upuuju graanima instrukcije o formalnostima demokratskog donoenja odluka. Robert Patnam (Robert Putnam) je naglasio demokratsku vanost graanske asocijativnosti i civilnog drutva, pa je njegovo djelo dalo novi polet neotokvilovoj struji miljenja. 3 U novim politikim okolnostima, nakon raspada starih totalitarnih poredaka iz 20. vijeka, na svjetskoj politikoj sceni prisustvujemo novoj distribuciji moi i alternativnim tendencijama u kojim se nastoji oblikovati nova politika kultura zasnovana na naelima liberalnih politikih tradicija i idejama civilnog drutva. Kao ideja i praksa demokratija je starija od civilnog drustva. Od nastanka atinske demokratije do pojave civilnog drutva u punom smislu proteklo je oko dva milenija. Kvalitet ivota ljudi zavisi od stepena demokratinosti drutva. Zato je potrebna stalna tenja ka stvaranju civilnog drutva, jer ono ima veliki utjecaj u zatiti interesa pojedinca i doprinosi zajednikom dobru. Novija historija Detaljnija istraivanja dovela su do daljnjeg razvoja ovog pojma i do preuveliavanja njegove uloge kao kljunog faktora u rjeavanju aktualnih drutvenih problema. Na institut civilnog drutva se gledalo kao na pomodarstvo graana, utopijsku ideju pojedinih demokratija, lijek za previe zatitniki raspoloenu dravu. Krajem prolog vijeka u definiranju ovog pojma naglaava se sloboda udruivanja, samoorganizacija slobodnih graana, socijalni kapital i socijalna povezanost. Pokuaji da se civilnost izjednai s moralnou, potenjem, potivanjem su odbaene kao neumjesne. Civilnim vrlinama se smatra aktivno i odgovorno graanstvo. Organizacije civilnog drutva nazivaju se dobrovoljnim, nezavisnim, neprofitnim, nevladinim ili treim
Vukain Pavlovi, Civilno drutvo i demokratija, Civilno drutvo i demokratija, Politeia, Beograd, 2004., str.158-159.
3

243

sektorom. I svaki od tih naziva istie jedan aspekt tih organizacija. U svijetu se govori o NGO (nongovernmental) sektoru, ali kad se govori o nevladinom sektoru ne govorimo o apsolutnoj nepovezanosti vlade i ovih organizacija. Vlada ulae sredstva u rad neprofitnog sektora, ali to ne utjee na aktivnosti same organizacije. Organizacije civilnog drutva sarauju s vladom i u idealnim uslovima postiu da ona odgovorno ispunjava svoja obeanja. Institucije civilnog drutva pronalazimo u demokratskim zemljama utemeljenim na vladavini prava, s razvijenom trinom privredom. Ponekad se na civilno drutvo gleda kao na opoziciju aktualnoj vlasti i tzv. funkcija psa uvara (watch dog-a) se u javnosti razumije kao negativna, ali je evidentno da civilno drutvo igra vanu ulogu, naroito u zemljama mlade demokratije. Organizacije civilnog drutva usko se vezuju uz modernu socijalnu dravu. Kad govorimo o socijalnoj dravi, mislimo na dravu koja svojim aktivnostima djeluje u smjeru osiguravanja socijalnog minimuma svim svojim graanima, kao i pruanja drugih vrsta pomoi onima koji je ne mogu omoguiti sami. S obzirom na injenicu da dobar dio programa socijalne drave poiva na inicijativama, upravo organizacija civilnog drutva, te njihova vanost za funkcioniranje drave je neupitna. Jedno od vanih naela na kojima se temelje savremena drutva je naelo supsidijarnosti koje se vezuje uz civilno drutvo. Naelo supsidijarnosti znai da se aktualni problemi trebaju rjeavati tamo gdje nastaju, na najniem nivou, npr. u lokalnoj zajednici, a tek ako ta nia socijalna jedinica nije u mogunosti sa svojim resursima rijeiti problem, onda se obraa viem nivou. Ta neka osnovna jedinica bio bi pojedinac. On se u rjeavanju svojih problema usmjerava na svoju uu socijalnu okolicu, ali najefikasniji nain za postizanje napora je kroz udruivanje s drugim graanima slinih ili istih interesa. I tako se dolazi do pojma civilnog drutva ili civilne participacije u javnim aktivnostima koje razlikujemo od politike participacije koja podrazumijeva lanstvo u politikim strankama. Dva osnovna organizacijska oblika civilnog drutva su fondacije (zaklade)4 i razna udruenja.5 Postojanje zaklada poznato
Osnivaju se za podsticanje partnerstva i razvoja civilnog drutva. Kako bi ostvarila svoju osnovnu svrhu, fondacija ili zaklada prua informacijsku, strunu i finansijsku pomo programima koji podstiu odrivost neprofitnog sektora,
4

244

Filozofija, kutura, umjetnost

je jo od najranijih vremena. To su organizacije bez vlasnika ija sredstava su namijenjena ispunjavanju javne svrhe. Razlikuju se prema razliitim kriterijima, da li su javne ili privatne, prema namjeni, postoje porodine i crkvene zaklade, odnosno vjerske, zatim se razlikuju prema nainu finansiranja, svojim programima itd. U novije vrijeme razvija se pojam corporate citizenship koji naglaava da su korporacije obavezne svojim mjerama djelovati u smjeru poboljanja kvaliteta ivota na podruju na kojem su smjetene. Jo jedan od novih oblika fondovi i fondacije lokalnih zajednica (community foundation) ije djelovanje je usmjereno na poboljanje kvaliteta ivota u odreenoj lokalnoj zajednici i dobar je nain da se osigura potivanje naela supsidijarnosti. U savremenim drutvima utemeljen je i institut drutvene odgovornosti privrede kao jo jedan od oblika potpomaganja civilnog drutva. Ovaj nstitut poznat je od ranije, ali u savremenim drutvima uzima maha pod utjecajem pozitivnih podstreka od strane drave kroz razne beneficije i kao dobar marketinki potez. Kroz razvoj savremenog drutva, a u okviru njega i civilnog, razvila se i ideja o politici treeg puta. Pri tome je naglaena vanost treeg ili neprofitnog sektora, tj. organizacija civilnog drutva. Britanski sociolog Entoni Gidens (Anthony Giddens) podstakao je raspravu o toj temi, istiui kako su politike ideje izgubile elan i nadahnue i da je socijalnoj dravi potrebno dati nova krila i to ona civilnog sektora.6 Politika treeg puta podrazumijeva drutvo sa aktivnim graanstvom (active citizenship).7 Graanski aktivizam je izuzetno vaan.8
meusektorsku saradnju, graansku inicijativu, volonterstvo, unapreenje drutva, kao i ostale programe kojima se ostvaruje osnovna svrha ovakvih graanskih organizacija. Neke od njih imaju tri osnovne funkcije: finansijsku koja obuhvata raspisivanje konkursa i davanje pomoi, informativnu - koja daje temeljne informacije o civilnom drutvu i edukativnu - koja obuhvata organiziranje edukativnih radionica, predavanja i seminara. 5 Udruenja su izraz i oblik nastojanja graana da se samoorganiziranjem zadovolje razliiti interesi i potrebe te da se pokrene rjeavanje razliitih pitanja od znaaja za lanove organizacije ili od opeg drutvenog znaaja. 6 U tom smislu, novi drutveni pokreti doprinose revitalizaciji demokratije u mnogim zemljama. (Entoni Gidens, Sociologija, Ekonomski fakultet Beograd, Beograd, 2005., str. 441.). 7 ire na internet adresi http://hr.wikipwdia.org/wiki/Civilno drutvo. 8 Graanski aktivizam je javno zagovaranje graana za ostvarivanje svojih i tuih prava i interesa, uvaavajui postojee zakone i kulturu nenasilnog rjeavanja sukoba.

245

Civilno drutvo je jedan od elemenata trodijelnog okvira koji ine drava, ekonomija i civilno drutvo. Demokratska drutva karakteriziraju tri sektora: javni (drava), privatni (trite) i graanski (civilno drutvo). Obino se kae da su civilno drutvo graani koji se aktivno i slobodno upliu u sve sfere drutvenog ivota. Ono ima primarni znaaj za kreiranje ideologije za izgradnju konsenzusa i legitimiziranje moi, a to znai kreiranja i odravanja kulturne i socijalne hegemonije dominantne grupe putem saglasnosti i bez prisile. Civilno drutvo je arena u kojoj se takmie konfliktni interesi, zapravo klasni interesi, bez direktne dominacije i prisile drava. Sastoji se od akcija graana, pojedinano i zajedno usmjerenih na poboljanje svoje lokalne zajednice i drutva. Takve akcije su temelj na kojem poiva demokratija, pluralizam, potivanje ljudskih prava, dobra vladavina i kohezija drutva. Civilno dritvo je podruje institucija, organizacija, mrea i pojedinaca, smjeteno izmeu porodice, drave i trita, u koje se ljudi udruuju dobrovoljno. U najjednostavnijoj formi, civilno drutvo predstavlja skup institucija i organizacija koje spajaju ljude uz vladu i privatni sektor. U literaturi postoje razliite definicije civilnog drutva, ini se da ih ima koliko i autora. Civilno drutvo obuhvata dobrovoljne (volonterske) organizacije, nezavisne, neprofitne, nevladine i trei sektor, a zajednika im je sloboda udruivanja i djelovanja u emu se prepoznaje zajedniko ope dobro. Tu ne ubrajamo politike stranke koje se bore za vlast. Civilno drutvo je antiteza dravi jer je ono svojevrsna opozicija nedemokratskoj dravi i kontrola rada dravnih institucija. Pored toga, u sebe ukljuuje jo dvije grupe elemenata. Prvu grupu ine graanska i ljudska prava u najirem smislu rijei. Drugu grupu elemenata civilnog drutva, ini ono to se podrazumijeva pod pojmom politika demokratija u najirem smislu te rijei, tj. ono to je jedna od temeljnih odrednica XX i XXI vijeka. To podrazumijeva i mogunost ostvarivanja dvije grupe ljudskih prava slobodu mirnog okupljanja i udruivanja s drugima, ali i pravo na uestvovanje u upravljanju zajednicom.9 Pod civilnim drutvom se najee podrazumijeva prostor besprisilne kolektivne akcije okupljene oko zajednikih interesa, ciljeva i vrijednosti. Civilno drutvo se smjeta u prostor drugaiji od onog drave, trita i porodice, ali je dio drutva. Sastoji se od
Slavo Kuki, Civilno drutvo sliice bosanskohercegovakog mozaika, STATUS, br.10, 2006., str.106-108.
9

246

Filozofija, kutura, umjetnost

formalnih i neformalnih organizacija, odnosno graanskih inicijativa. Razvijeno civilno drutvo je osnovni preduslov za nastajanje i odravanje pravne i moderne demokratske drave. Civilno drutvo najee obuhvata organizacije kao to su: registrirane humanitarne organizacije, organizacije za zatitu (enskih, djejih) ljudskih prava, religijske, ekoloke, profesionalna udruenja, poslovna udruenja, sindikate, grupe samopomoi, drutvene pokrete, grupe za lobiranje, koalicije.10 Civilno drutvo je autonomni, samoorganizirani dio liberalnog drutva koji je izvan formalnih politikih i pravnih institucija, u koje drava, osim provoenja opih zakona, nema pravo da se mijea. Ovaj pojam se odnosi na mnotvo dobrovoljnih asocijacija, ekonomskih grupa, vjerskih organizacija i drugih drutvenih odnosa koji u slobodnom drutvu nisu pod kontrolom vlasti. Stabilna demokratija zahtijeva jako civilno drutvo. Autoritarne vlasti nastoje kontrolirati nezavisne drutvene aktivnosti, dok totalitarni reimi rade na suzbijanju civilnog drutva uope. Udruenja civilnog drutva esto postiu javne ciljeve nezavisno od vlasti. Ove dobrovoljne asocijacije su nezavisne od kontrole ili naredbi vlasti. Znaajna je korist od slobodnih udruenja za razvoj demokratije, jer ona esto postiu vrijedne javne ciljeve i unapreuju zajedniko dobro. Sa slobodnim udruivanjem moe se postii negativna cijena postojanja dobrovoljnih organizacija jer neke od njih imaju ciljeve koji su destruktivni prema ljudima i demokratskim vrijednostima. Primjeri takvih organizacija ukljuuju grupe koje su nacionalistiki, ovinistiki i rasistiki nastrojene i imaju destruktivne ciljeve prema drugim etnikim, rasnim ili vjerskim grupama. Civilno drutvo karakterizira slobodno izraavanje interesa pojedinaca i razliitih politikih, ekonomskih, kulturnih i religijskih svjetonazora, odnosno pogleda. U civilnom drutvu svako od nas je poseban, jedinstven i razliit od drugih po svojim interesima, sposobnostima i djelatnostima. Civilno drutvo promovira solidarnost i konkurenciju meu pojedincima.11 Razna udruenja
ire na internet adresi http://bs.wikipwdia.org/wiki/Civilno drutvo. Na Internetu se mogu nai brojne organizacije koje se bave razvojem i unapreenjem civilnog drutva irom svijeta: Za problematiku izgradnje civilnog drutva jedna od glavnih referentnih taaka je prezentacija Centra za studije civilnog drutva Instituta za politike studije John Hopkins Univerziteta. Sajt sadri informacije o glavnim projektima koji se ostvaruju u okviru tog centra a
11 10

247

rade na promoviranju vlastitih ciljeva i zatiti vlastitih interesa, ona esto usmjeravaju panju javnosti na vana pitanja u drutvu ili lokalnoj zajednici. Postoji vie naina funkcioniranja grupa koje su formirane slobodnim udruivanjem. Iz zajednikog interesa nastaju mnogobrojne grupe koje su formirane slobodnim udruivanjem. Tako se mogu povezati i udruiti razliite grupe: religijske, fudbalske lige, investicioni fondovi, grupe za politike diskusije, grupe koje pruaju javnu pomo, grupe koje pomau siromanim, hendikepiranim, starim, bolesnim, licima sa specijalnim potrebama, izbjeglicama i povratnicima. Postoje mnoge varijacije u oblicima i djelovanju ovih grupa, a njihov kljuni element je nezavisnost od vlasti. Ovakve grupe se zovu nevladine organizacije (NVO), jer imaju nezavisan status u odnosu na vlast. One su osnovane kao neprofitne asocijacije graana u cilju da unaprijede i proire svijest o vanosti pravilne i uspjene tranzicije, da istrauju, analiziraju i prate proces tranzicije, da kroz svoje aktivnosti, koliko je to mogue, utjeu na tranzicijski proces u BIH, te da doprinose jaanju civilnog drutva i demokratizaciji u cjelini. U demokratskom drutvu, civilno drutvo esto limitira vlast i pojavljuje se kao protutea aktuelnoj vlasti. Naroito promovira dobrovoljni rad, kroz podizanje svijesti o tome da pojedinac moe svojim kreativnim radom poboljati drutvo. Zbog toga diktature i totalitarna drutva strahuju od nezavisnih drutvenih elemenata i esto rade na njihovom uklanjanju. Druga autoritarna drutva pokuavaju regulirati i kontrolirati ova udruenja. Reimi nastoje da direktno ili indirektno kontroliraju nihove aktivnosti, jer autoritarni reimi ne vjeruju potpuno u rad pojedinaca i grupa. esto ih sumnjie za pijunau i vre pritisak na njih, pa ih tako nastoje kontrolirati.
znaajne su za rad NVO: Center for Civil Society Studies http://www.jhu.edu/~ips/civil.soc.htm. Prezentacija CCSI, nevladine organizacije iz Sietla (SAD) sa karakterom centra za informiranje neprofitnih organizacija koje se bave tzv treim sektorom sadri koristan materijal za sve NVO koje rade u ovoj oblasti: Center for Civil Society International (CCSI) http://solar.rtd.utk. edu/~ccsi/info/ccsi.htm. Prezentacija CIVITASA, poznate meunarodne nevladine organizacije ija je misija unapreenje civilnog drutva u svijetu i obrazovanje za civilno drutvo sadri bogat i koristan materijal za sve neprofitne organizacije. Preko ovog sajta mogue je doi do zanimljivih tekstova koje objavljuje publikacija organizacije Civitas International Brochure, i Journal na engleskom i francuskom jeziku, a putem Interneta mogue je pod utvrenim uslovima ostvariti i lanstvo u CIVITAS-u, a preko sajta je dostupan obrazac za prijavu. CIVITAS http://www.civiced.org/

248

Filozofija, kutura, umjetnost

Mnoge mjere javne politike su, na svim nivoima vlasti, usvojene zahvaljujui aktivnostima civilnog drutva. Ponekad su ove mjere bile veoma korisne za cijelo drutvo, kao mjere zatite na radu i slino. Meutim, nisu sve aktivnosti pozitivne. Bilo je aktivnosti koje su imale destruktivni karakter, u smislu diskriminacije i lanog predstavljanja. Demokratsko drutvo je najvaniji preduslov da razliiti narodi, nacije, etnike i vjerske grupe mogu ivjeti zajedno u civilnom drutvu. Takav je sluaj sa Bosnom i Hercegovinom. Principi takvog drutva pruaju zatitu i potivanje prava pojedinaca i manjina, jer su u demokratskom drutvu svi graani jednaki. U demokratskom drutvu razliitost se uzima kao prednost i bogatstvo, a ne kao razlog za predrasude, podjele ili konflikte u dravi. Kad se pjedinci okupljaju da bi promovirali svoje zajednike interese u zatiti i potivanju prava pojedinaca i manjina, oni djeluju kao lanovi civilnog drutva. Oni mogu formirati udruenje koje je nezavisno od vlasti. To pomae da se smanji diskriminacija i pojaaju mogunosti i pravednost u drutvu. Pretee grke filozofije pravile su razliku izmeu javne vlasti i civilnog drutva. Don Lok (1632-1704) je istakao da je graansko drutvo nezavisno i samostalno politiko tijelo koje bira, ograniava i kontrolira javnu, odnosno dravnu vlast. Vlast je ograniena slobodnim drutvom. Civilno drutvo je kao koncept i kao realnost razliito od drave. Ono je oblik pobune protiv nedopustivog irenja dravne intervencije i zahtjeva za proirivanjem sfere slobodne aktivnosti graana u koje se nee mijeati drava. Slobodni graani biraju svoju javnu vlast, tako joj daju legitimitet, a imaju pravo da je kontroliraju, ograniavaju i mijenjaju. U samoj osnovi civilnog drutva je slobodan graanin, odnosno pojedinac. Elementarni preduslov postojanja civilnog drutva je potivanje i efikasna zatita kodeksa ljudskih prava. Drugi preduslov je postojanje trine ekonomije u kojoj graanin kao slobodni ekonomski subjekt ili udruen sa drugim ulazi u konkurenciju sposobnosti. To se odvija u irokom podruju privredne autonomije bez dravne intervencije. Dravna intervencija se tu svodi na stvaranje povoljnog ambijenta u kome svi subjekti imaju jednake uslove za poslovanje. Sljedea pretpostavka za funkcioniranje civilnog drutva je postojanje slobodnih i autonomnih institucija i asocijacija putem univerziteta, vjerskih zajednica, naunih i umjetnikih drutava, 249

strunih udruenja, sportskih i drugih organizacija i raznih drugih asocijacija formiranih za ispunjavanje i zatitu razliitih interesa i potreba graana. Broj nevladinih organizacija se poveava, pokazujui slojevitost i raznovrsnost civilnog drutva. Civilno drutvo je otvoreno drutvo. Zasnovano je na pluralizmu, na njegovanju i potivanju razlika. Pored toga, otvoreno je za komunikacije sa drugim drutvima i dravama, bez predrasuda. Ono predstavlja poseban tip kulture koja podrazumijeva uee graana u sferama slobodne aktivnosti i u ostvarivanju javne vlasti. Zato se razvijena ustavna demokratija ne moe zamisliti bez razuenog civilnog drutva i njegovog odnosa sa legitimno izabranom javnom vlau. U ovom kontekstu razumljiva je teorijska i praktina zaokupljenst idejama i potencijalima civilnog drutva. U razgradnji legitimnosti socijalistikog poretka civilno drutvo je prihvaeno kao uporite iz koga dolaze kritiki podsticaji za demokratsku reformu ili korjenitu liberalno pluralistiku politiku modernizaciju, a u postsocijalistikom razdoblju, u periodu konsolidacije demokratije ono se ispostavilo kao korektiv i protutea partiokratiji12, ili demokraturi, kao nepotpunoj demokrtiji. Civilno drutvo u BiH U okviru procesa tranzicije ka demokratiji i trinoj ekonomiji u naoj zemlji se pojavila potreba da su institucijama dravne vlasti i njihovim nosiocima potrebni novi oblici aktivnosti i saradnje, nova znanja i vjetine. Posebno mjesto zauzima saradnja sa nevladinim sektorom, ukljuujui ugovaranje, podjelu poslova, odgovornosti i ovlatenja u obavljanju drutveno korisnih poslova na ravnopravnim partnerskim osnovama. Potreban je mnogo vei stepen kreativnosti i flaksibilnosti u rjeavanju politikih, ekonomskih i socijalnih pitanja. Vlasti se trebaju afirmirati kao nosioci procesa izgradnje snane drutvene zajednice i ponuditi
12

Parlament je mjesto, gdje se u demokratskoj, tolerantnoj atmosferi treba slobodno govoriti i raspravljati o svim relevantnim temama za drutvo. lanovi parlamenta izabrani su kao predstavnici naroda i trebalo bi da izraavaju vox populi. U posljednje vrijeme jaa u parlamentima stvarni utjecaj politikih partija, ponegdje nastaje klasina partiokratija. Poslanici prenose politiku volju organa politikih partija koje su ih kandidirale, a to se uvijek sa interesima naroda koji je za njih glasao ne mora poklapati.

250

Filozofija, kutura, umjetnost

modernu viziju razvoja sa veim ukljuivanjem graana u javni i politiki ivot zajednice. Pojam civilno drutvo se esto poistovjeuje s treim sektorom, tj. nevladinim sektorom. U naoj terminologiji sintagma civilno drutvo obuhvata iri pojmovni opseg od sintagme trei sektor. Naravno, ova dva izraza esto se zamjenski upotrebljavaju, to po sebi i nije problem ako je u irem kontekstu tih rasprava prisutno i razumijevanje da problematika civilnog drutva nije neto to se moe reducirati na trei sector, ali se to dogaa. Mnogi su do sada bili skloniji onom nainu razmiljanja o civilnom drutvu koji u prvi plan istie i pitanje o vrijednostima ta je neki mogui okvir vrijednosti civilnog drutva? Bilo koja konkretna instanca drutvenog organiziranja prolazi kao instanca civilnog drutva, bez obzira na to ta su vrijednosti koje ta graanska grupa zastupa. Na ovaj nain dolazi do sadrajnog ispranjenja pojma civilno drutvo, i ostaje bilo koja vrijednosna opcija koja se populistiki drutvu moe nametati ako ima kritinu masu zastupnika. Bosna i Hercegovina kao meunarodno priznata i suverena drava ima svoju historiju razvoja treeg sektora, odnosno civilnog drutva. Ipak pojam civilno drutvo je iri od pojma trei sektor. Prije rata (1992-1995) postojao je niz drutvenih organizacija ije su aktivnosti bile uglavnom orijentirane unutar sfere kulture i sporta. Nakon rata svjedoci smo formiranja mnogih novih nevladinih organizacija, pogotovo u onim dijelovima zemlje gdje su locirani predstavnici meunarodne zajednice, njihove agencije i organizacije.13 Ozbiljniji analitiari bosanskohercegovakih drutvenih prilika uvijek su bili oprezni da poslijeratni rast broja nevladinih organizacija ne poistovjete sa revolucijom u smislu iznenadnog izrastanja istinskog i snanog civilnog drutva u Bosni i Hercegovini. Pri tome je broj nevladinih organizacija bio vaan parametar u drutvu. Evidentno je da je ova ekspanzija na nivou kvantiteta odluujue uslovljena prisustvom meunarodnog faktora i da je ne prati kvalitetna promjena stanja u dravi.

Direktorij nevladinih organizacija u BiH organizacije ICVA, nudio je podatke o 365 lokalnih nevladinih organizacija, ve tada su postojale procjene da postoji oko 1.500 razliitih drutvenih organizacija koje se mogu podvesti pod oznaku nevladine organizacije.

13

251

Poetkom 2000. godine mnoge nevladine organizacije u Bosni i Hercegovini ule su u znaajne promjene na nivou unutranje organizacije, redefiniranja svoje misije i strategije. Neki dotadanji programi su prestali postojati, neki su pretrpjeli znaajne promjene a pojavili su se i novi programi. Programi Civilno drutvo novom strategijom pretrpjeli su reviziju. Rezultati poslijeratnih izbora su takvi da ih je bilo mogue interperetirati na nain koji pobuuje optimizam. Ohrabreni aktuelnim politikim procesima u zemlji, pristupilo se razradi nove ukupne strategije. Mnoge nevladine organizacije su mijenjale svoje programe civilnog drutva i nastojale zadrati trezvenu i kritiki osvijetenu poziciju. Parlamentarna skuptina Bosne i Hrcegovine je krajem 2001. godine donijela Zakon o udruenjima i fondacijama,14 a to ima veliki znaaj za nevladin sektor. Ovaj zakon je donesen na nivou drave i oznaava isti poloaj svih lica u dravi da pod jednakim uslovima mogu ostvarivati i tititi svoje ljudsko i meunarodno priznato pravo da se udruuju s drugima. Prema svojim ovlatenjima, ministar civilnih poslova i komunikacija u sastavu Ministarskog vijea Bosne i Hercegovine donio je Pravilnik o nainu voenja registara uduenja i fondacija Bosne i Hercegovine, stranih i meunarodnih udruenja i fondacija i drugih neprofitnih organizacija.15 Od tada je poela primjena Zakona. U Federaciji Bosne i Hercegovine udruivanje graana bilo je zakonski regulirano Zakonom o udruenjima graana,16 Zakonom o fondacijama i zakladama17 i Zakonom o humanitarnoj djelatnosti i humanitarnim organizacijama.18 Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Doma naroda odranoj 5. marta 2002. godine, donio je Zakon o udruenjima i fondacijama.19 Do donoenja ovog zakona ta oblast je ureivana sa tri zakona, koji su prestali vaiti. U Republici srpskoj pravni reim udruenja i fondacija bio je ureen Zakonom o zadubinama, fondacijama i fondovima20 i Zakonom o udruenjima graana.21 Zatim je
14

Zakon o udruenjima i fondacijama objavljen je u Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine, broj 32/2001. 15 Pravilnik je objavljen u Slubenom glasniku BiH, broj 9/2002. 16 Slubene novine FBiH, broj 6/95. 17 Slubene novine FBiH, broj 16/98. 18 Slubene novine RBiH, broj 5/90 i 21/90. 19 Ovaj zakon je objavljen u Slubenim novinama FBiH , br. 45/2002. 20 Slubeni glasnik RS, br. 14/94. 21 Slubeni list SR BiH, br.5/90 i 21/90.

252

Filozofija, kutura, umjetnost

Narodna skuptina Republike srpske, na zasjedanju od 27. septembra 2001. godine, usvojila Zakon o udruenjima i fondacijama,22 ijim stupanjem na snagu su prestali da vae prethodni zakoni. Tako je u BiH zakonima kreirana odgovarajua sredina za nevladine organizacije. U pogledu razumijevanja samog koncepta civilnog drutva prvi je aspekt ogranien. Drugi aspekt se ogleda u injenici neujednaene teritorijalne distribucije civilnog aktivizma u BiH. Oba aspekta su u neposrednoj vezi sa djelovanjem prisustva meunarodnog faktora. Rast civilnog drutva u BiH je bio vie kvantitativnog neko kvalitativnog karaktera. Donatorski faktor je rukovoen dobrim namjerama i lako ga je uoiti. Njegova uloga imala je pozitivnih efekata. I pored toga, cijeli proces nije ostvario autentino buenje i formiranje zrele graanske svijesti u BiH. Moe se rei da su pokretane dobre inicijative da e se na tom planu neto promijeniti. Mnoge nevladine organizacije su dio toga procesa. Put koji je jo uvijek pred stvaranjem jakog civilnog drutva, ini se kraim nego to on jeste. Tokom 2003-2004. godine panja u programima civilnog drutva koncentrirana je na pitanje o nainima kako se u Bosni i Hercegovini kreira javno mnijenje i kakav je status javnog dijaloga. Javni dijalog u Bosni i Hercegovini nalazi se u tekoama ve due vrijeme. To je rezultat monih nacionalistikih propagandnih mainerija. U mnogim drugim sluajevima kroz historiju manipulativna politika propaganda uspijevala je da ljude onemogui da misle. Javnog i tolerantnog dijaloga gotovo da i nema. esto sluamo monologe glasnogovornika koji govore u ime kolektiviteta. Kao da kolektiviteti odavno imaju postignut konsenzus, kao da je postignut davno da se vie niko i ne sjea kad je to bilo. Ljudi kao da vjeruju da taj konsenzus postoji, ako od njega ponu da odustaju, misle da e im se tada neto strano desiti, da e ih oni drugi tada zatei slabe i nespremne jer oni drugi od svoga konsenzusa nee odustati. Opisi stvarnosti koji vladaju naom javnom scenom ne vode rjeavanju bitnih pitanja i problema za normalno funkcioniranje drutva, kao da reproduciraju nove probleme. Kroz postratne napore da gradimo civilno drutvo, konano se moe doi do zakljuka da je aktuelni javni dijalog u Bosni i Hercegovini u nekim periodima postao potpuno zatvoren.
22

Slubeni glasnik RS, br. 52/2001.

253

Neizbjean je zakljuak da Bosna i Hercegovina treba nove, drugaije, odgovornije i svjesnije aktere, ako hoemo nove demokratske promjene i ako elimo da se usmjerimo u pravcu konstituiranja modernog demokratskog drutva, drutva racionalnih subjekata, graana. ini se da se ljudi trebaju bre oslobaati ranijih ema i podsticati da drugaije misle i da tragaju za drugaijim, boljim i demokratskim rjeenjima. U sociologiji komunikacija kae se da nevladine organizacije ele da pokrenu stvaranje drugaijeg dnevnog reda da se pokrenu stvari koje se preuuju, pa ih mnogi zaborave. Djelovanje nevladinih organizacija je u skladu sa njihovom misijom baziranoj na ideji o otvorenom drutvu. Boriti se za otvorenost javnog politikog diskursa prema idejama i temama kakve bi bile od promjena Daytonskog Ustava i bosanske nacije, preko kritikog sagledavanja etnikog i nacionalnog, do kritike globalnog kapitalizma ili upitnosti neo-liberalizma, skupe i glomazne administracije, maloljetnike delikvencije, evropskih integracija, pitanjem povratka itd. Nevladine organizacije nastoje da neke od navedenih tema ne budu od poetka odbaene ili neprihvatljive, ve da se o njima otvoreno i slobodno razgovara. Treba nastojati da se ljudi jedne opcije otvore prema ljudima druge opcije, da pobijede strah da e ovaj akt odmah biti na drugoj strani iskoriten kao neka slabost protivnika i vlastita taktika prednosti. Strah da e tim inom neto izgubiti. Uvianje da smo ve izgubili sve, da imamo zaduenu dravu, slab standard, veliku nezaposlenost, slab izvoz, moglo bi biti poetak oekivane i eljene drutvene promjene. Potrebno je tragati za pojedincima i organizacijama koje bi mogle odgovoriti na ovakave zadatake. Ve due vrijeme odvija se jedna kompleksna aktivnost koju koordinira Centar za promociju civilnog drutva. Radi se o Inicijativi za izradu Strategije odrivog razvoja nevladinog sektora u BiH, oko koje se okupilo preko 200 nevladinih organizacija sa podruja oba entiteta u BiH. Nevladine organizacije pokreu brojna pitanja, procese, paljivo i zajedno sa njihovim akterima ue iz njih. Sve te akcije nee dati neke spektakularne rezultate i usloviti brze promjene. Ljudi koji prolaze kroz ove aktivnosti su oni koji e ii dalje i misliti svojom glavom. Oni su ti koji e doprinositi promjenama postojeih odnosa i moda biti nosioci demokratskih drutvenih promjena. U Bosni i Hercegovini ne postoji civilno drutvo u smislu politikog faktora, postoje pojedinane organizacije, grupe i 254

Filozofija, kutura, umjetnost

pojedinci koji proizvedu utjecaj i rezultat, ali zajedninog nastupa nema, stav je uesnika okruglog stola u Sarajevu o temi Civilno drutvo i izbori u BiH 2008.23 Mnogi smatraju da je puno razloga za nepostojanje organiziranog civilnog drutva. Prije svega, u BiH su prisutni svi neprijatelji civilnog drutva, meu kojima su siromatvo, korupcija i uvoenje etnonacionalnog principa kao vrhovnog principa prema kome sve drugo treba da bude podreeno. Sve to ini takvo stanje i drutveni ambijent koji suava prostor u kome bi civilno drutvo adekvatno djelovalo. Rezultati ankete koju provode nevladine organizacije nad politikim strankama, donatorima i u svom sektoru, te intervjui vodeih ljudi koji su bili ukljueni u izbore daju sliku stanja u ovoj oblasti. Interesantan je podatak iz odnosa politikih stranaka prema radu NVO-a i angamanu u predizbornim kampanjama i izborima, prema kome politike stranke tvrde da imaju pozitivan odnos prema radu nevladinog sektora, te da je taj sektor potreban korektiv i partner u njihovom radu. Iz tog odgovora se moe zakljuiti da postoji elja da se nevladine organizacije prije svega bave apolitinim i lokalnim projektima. Dosadanja praksa pokazuje da su politiari pokazali spremnost da sarauju s nevladinim sektorom, ali ne i spremnost za superviziju, transparentnost i kontrolu njihovog rada. Graani zbog nepostojanja tradicije demokratije i civilnog drutva nemaju dovoljno povjerenja i svijesti o znaaju i ulozi organizacija civilnog drutva.24 Poredei dosadanja predizborna i izborna iskustva, postavlja se pitanje: Kako iskoristiti ta iskustva, biti svje, inovativan i postii bolji rezultat na izborima? Konkurencija je zdrava sve dok moe biti kooperacija i to je glavni izazov za civilni sektor u BiH na izborima. Podrku radu NVO-a u BiH je vana i potrebna, jer ove organizacije identificiraju probleme koji su dio lokalne zajednice. U okviru zakonskih ovlatenja Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine sarauje s nevladinim sektorom i osigurava razvoj civilnog drutva. Ovo je nova oblast u radu Ministarstva,
Prema mnogim miljenjima civilno drutvo u BiH ne postoji. Postoje neke organizacije koje se bave nekim javnim pitanjima, koje s vremena na vrijeme imaju neke uspjehe, ali civilno drutvo s aspekta organiziranog i kontinuiranog utjecaja na politike i drutvene procese u zemlji ne postoji. 24 Vano je i sloeno, socioloko, politiko i filozofsko pitanje zato su se graani, umjesto za svoje probleme, odluili za probleme politiara. Moda zato to se boje i zato to jo ni sami ne znaju ta hoe.
23

255

uspostavljena zbog toga to su civilno drutvo i razvoj NVO prepoznati kao vaan element u javnom i buduem evropskom ivotu Bosne i Hercegovine. Razvoj civilnog drutva, odnosno nevladinog, neprofitnog, dobrovoljnog i drugog sektora, kome je zajednika sloboda udruivanja i djelovanja za ope dobro ujedno je jedan od prioriteta Bosne i Hercegovine u procesu evropskih integracija. U dokumentu EU Strategija proirenja i kljuni izazovi 2007-2008 naglaava se kako su potrebni daljnji napori u produbljivanju slobode udruivanja, uspostavljanju zakonskih okvira i javnim poticajima za razvoj organizacija civilnog drutva. Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine u narednom periodu planira razviti dugoronu strategiju za odrivo civilno drutvo te druge razvojne dokumente. Prioriteti mjerodavnog Sektora izmeu ostalog su: stvaranje povoljnijeg okruenja za razvoj civilnog drutva, priprema i predlaganje razliitih vidova saradnje izmeu Bosne i Hercegovine i Vijea ministara BiH, odnosno unapreenje rada postojeih tijela, podsticanje uestvovanja civilnog drutva u procesu javnih konsulatacija pri izradi pravnih propisa, sainjavanje prateih periodinih analiza i izvjetaja o saradnji i potivanju zakonodavstva koje se odnosi na civilni sektor itd. Ministarstvo e pruati podrku u obuavanju organizacija civilnog drutva oko pristupanja EU udruenjima, olakavanju evropskog umreavanja, jaanju kapaciteta malih organizacija i dr. U susjednim dravama postoji civilni sektor koji je u razvoju i usponu.25 Praksa pokazuje da je potrebno snanije civilno drutvo. Dio problema lei u nainu na koji se izvoze modeli zapadne demokratije. Izvoz stranih modela je problematian zato to su strani i zato to ih se mora prilagoditi lokalnim uslovima.26 Napori da se izgradi civilno drutvo stvaraju nove oblike napetosti unutar drutvenih zajednica i tenzije izmeu razliitih lokalnih i meunarodnih faktora. Paul Stubbs je otiao dalje od meunarodne intervencije u izgradnji civilnog drutva i to naziva oblikom kolonijalizma jer je on oblik nesigurnosti. Programi koji tee
Preko 250 predstavnika udruenja (udruga) iz itave Hrvatske okupilo se 13. i 14. lipnja 2008. godine na tradicionalnoj konferenciji Dani udruga kako bi raspravili glavne izazove s kojima se civilno drutvo susree u Hrvatskoj. 26 Steven Sampson, Od kanua do izgradnje kapaciteta, STATUS, br.10, 2006., str.71.
25

256

Filozofija, kutura, umjetnost

izmjeni tradicije stvaraju ove tenzije, pa to moe pogorati sigurnost. Rjeavanje tog problema zahtijeva bolje razumijevanje lokalnih modela. Razvoj civilnog drutva kao zapadni projekt, moe utjecati na sigurnosnu situaciju.27 Sistem BiH ne osigurava potreban ambijent za razvoj civilnog drutva. esto se postavlja pitanje treba li nevladin sektor promatrati kao konkurenciju postojeoj vlasti ili je on partner svakoj vlasti u definiranju i realiziranju postavljenih ciljeva drutvenog razvoja.28 Razvoj institucija civilnog drutva u BiH je relativno neistraeno podruje. U Bosni i Hercegovini nevladin sektor je dio civilnog drutva. Djelovanje nevladinog sektora regulirano je entitetskim zakonima. Pogreno je historiju nevladinog sektora reducirati samo na postojanja drave BiH. Historija nevladinog sektora moe se pratiti ak od XIX vijeka, odnosno od vremena kad su razliite graanske organizacije bile nosioci nacionalnih pokreta. Socijalizam je donio zamiranje bilo kakvih aktivnosti civilnog drutva jer je drava imala monopol nad davanjem socijalnih usluga i nije postojala sloboda udruivanja. Promjene u civilnom sektoru nastaju nakon 1990. godine kada je BiH doivjela svoje osamostaljenje, kad se deklarirala kao socijala drava, a poznato je da je to dobar okvir za razvoj organizacija civilnog drutva. U socijalistikom periodu bio je znaajno razvijen rad razliitih graanskih organizacija. Posebnu panju zasluuje Crveni krst/kri. Krajem osamdesetih godina prolog vijeka obnovljen je rad nacionalnih humanitarnih drutava: Merhameta, Caritasa, Dobrotvora i La Benevolencije. Poetkom rata, svoje djelovanje u BiH razvio je veliki broj meunarodnih, humanitarnih organizacija. Prve domae nevladine organizacije nastale su krajem 1992. i poetkom 1993. godine u Sarajevu, Tuzli, Zenici. Na prostoru Republike srpske ovaj tip organizacija pojavio se neto kasnije. U BiH djeluje veliki broj nevladinih organizacija. Teko je govoriti o tanom broju, jer se stanje mijenja. U poreenju sa drugim zemljama u tranziciji stanje nije zadovoljavajue. Njihovo djelovanje se moe svesti u tri grupe koje su najfrekventnije. To su razliita udruenja graana, koja se organiziraju zbog potrebe ostvarivanja razliitih aktivnosti graana, od onih na podruju prosvjete i kulture, do onih na podruju zdravstva, nauke,
27 28

Isto str.73. Slavo Kuki, Civilno drutvo sliice bosanskohercegovakog mozaika, STATUS, br.10, 2006., str.106-108.

257

sportskih, ekolokih i drugih aktivnosti, te zatite ivotinja. U ratnom i poratnom periodu bile su naglaenije i zastupljenije razliite humanitarne organizacije, iji je osnovni smisao pruanje humanitarne pomoi stanovnitvu. Pored toga, djelovao je i dalje djeluje manji broj fondacija, koje imaju funkciju pomoi rad drugih nevladinih organizacija, ali je njihov broj mali. Najbrojnije su nevladine organizacije koje teite svog djelovanja usmjeravaju na podruju ljudskih prava. Dosadanja praksa pokazuje da NVO sektor u BiH nije planski razvijen. Razlozi za nerazvijenost ovog sektora su brojni, prije svega finansijski, nedostatak infrastrukture za rad, nedostatak informacija o donatorima, odnos vlasti prema ovom sektoru i problem saradnje sa vlastima.29 U Bosni i Hercegovini postoji ozbiljan civilni deficit u formiranju graanskog drutva, a to je najvie posljedica rata. Nae drutvo, za razliku od veine evropskih drutava, propustilo je fazu suzbijanja apsolutne drave, fazu formiranja demokratske javnosti ranih graanskih drutava. Odvajanje privatnog i javnog, linog i javnog, nije potpuno uspostavljeno, ve je javnost pozornica privatnih egoizama, a u privatnom domenu jo ima mnogo dijelova javnog diskursa koji remeti neku intimnost i neke line vrijednosti. Dodatni problem uspostavljanja graanskog drutva su brojne historijske krize koje su karakterizirale ove prostore, zato su ljudi u dravi vidjeli rjeenja svojih problema. To su krize koje su se reflektirale na BiH. Kad se graani susreu sa raznim krizama, lokalnim, regionalnim, svjetskim ili ratovima onda imaju vie povjerenja u vojsku, policiju i dravu, kao mehanizam rjeavanja krize, nego u nedravne mehanizme poput civilnoga drutva. Vlasti se trude da sarauju sa civilnim drutvom. Tako je u Parlamentarnoj skuptini BiH u martu 2009. godine odrana konferencija Jaanje demokratske kulture dijaloga i saradnje institucija vlasti i civilnog drutva u BiH. To je bila praktina primjena Sporazuma o saradnji izmeu Vijea ministara BiH i NVO sektora u BiH, potpisanog 07.05.2007. godine. Primjena Sporazuma moe doprinijeti razvoju nove demokratske politike prakse u odnosima izmeu vladinog i nevladinog sektora. Ovakvi susreti mogu podstai primjenu na svim drugim nivoima vlasti, od lokalnog, kantonalnog, entitetskog i dravnog.

29

Isto, str. 108.

258

Filozofija, kutura, umjetnost

Funkcije civilnog drutva Postoji neka veza ili asimetrija izmeu slabog graanskog drutva i autoritarne drave. Diktatura u bivoj SFRJ poivala je na slabom graanskom drutvu. Jako graansko drutvo moe biti dobra prepreka politikim diktaturama i autoritarnim politikim reimima razliitog tipa. Neobavezujuim i rasprenim institucijama graansko drutvo ne moe da rjeava probleme rata i velikih kriza na nain kako to mogu drava i politika. Graansko drutvo je u takvim situacijama inferiornije od drave. U nedemokratskim sistemima uloga nevladinih organizacija je (ne)tipina, jer se usmeravaju na politike teme, to ima za posljedicu visok stepen politizacije njihovih aktivnosti. U stabilnim demokratskim drutvima nevladine organizacije nisu politizovane ili su malo politizovane, a usmjerene su na zadovoljavanje razliitih socijalnih interesa graana i imaju bolje rezultate. One doprinose razvoju demokratskog ambijenta. Civilno drutvo ima vaan znaaj za modernu demokratiju. Moderna demokratska drutva nastaju odvajanjem privatnog i javnog, drave i drutva, i opstaju kroz simbiozu ta dva polja. Nema jake i stabilne politike demokratije bez vitalnog civilnog drutva, koje je neka vrsta plodnog tla iz kojeg se demokratske institucije obnavljaju, ali nije identino sa samim tim institucijama. Iz toga se vidi sva dijalektika odnosa drave i drutva, politikih institucija i civilnog ivota. Samo aktivno civilno drutvo moe da obezbijedi povoljne uslove za demokratske politike institucije, ekonomski razvoj, modernizacije i drutvene promjene. Civilno drutvo ima jake i slabe strane. Ono jeste jedna autonomna drutvena snaga, koja deluje u okviru drave i predstavlja mnogo vie nego to drava moe da uradi sama. Ondje gde lei njegova snaga, lee i njegovi rizici i nedostaci. Civilno drutvo treba da osjea odgovornost. To u potpunosti korespondira sa jednom od glavnih regulativnih ideja pluralistike revolucije koja je zahvatila istonoevropske zemlje u vrijeme uruavanja socijalizma na prelazu iz osamdesetih u devedesete godine dvadesetoga veka, a to je ideja samoograniavanja. Tu ideju su najbolje izrazili srednjoevropski intelektualci poput Havela, Konrada, Kuronja. Civilno drutvo ima kritiku funkciju u odnosu na dravu i njene institucije. Da li je ta funkcija dovoljno razvijena? Preciznije to pitanje glasi: da li je kritika drave od strane civilnog drutva

259

efikasna i djelotvorna? Jedan dio odgovornosti za takvo stanje lei na strani drave i njenih institucija, koje se jednostavno ne obaziru na kritiku koja dolazi iz civilnog polja. Drugi dio odgovornosti je na strani civilnog drutva, koje ne uspijeva uvijek da nae pravi ugao kritike i da se u otroj kritici postojeeg poretka jasno distancira od snaga staroga reima, koje su, nakon promjena, postale kritiari svega postojeeg. Znaajna je i kontrolna funkcija civilnoga drutva naspram drave i njenih institucija. Da li je civilno drutvo osposobljeno za kvalitetnu kontrolu drave i za stalnu evaluaciju kvaliteta javne politike na svim nivoima vlasti? Za sada nemamo izgraene stabilne i trajne civilne mehanizme kontrole kvaliteta javnog politikog djelovanja od lokalnog do dravnog nivoa. Koliko su razvijene veze graana i civilnog drutva sa medijima? Kolika je uloga civilnoga drutva u formiranju i objedinjavanju podijeljenog javnoga mnijenja? Koliko graani dre do ocjena politike i politiara, rada parlamenta, ministara, ministarstava, koje stiu iz civilnog drutva? Civilno drutvo od Tokvila pa do naih dana ima vanu edukativnu funkciju. Ono bi trebalo da bude najira drutvena kola demokratije. Ostaje pitanje da li su efekti obrazovnih napora civilnoga drutva u skladu sa uloenim finansijskim sredstvima, vremenom, organizacionim i ostalim ulozima. Koliki su rezultati i efekti tog djelovanja? U siromanim i nerazvijenim drutvima poput zemalja naeg regiona, izuzetno je vana solidaristika funkcija civilnoga drutva. esto su u tom polju predominantno aktivne crkvene institucije i vjerske organizacije, to samo po sebi ne mora da bude loe, ali je svakako nedovoljno. U drutvima koja ele da razvijaju duh kompetitivnosti i logiku profita po svaku cijenu, solidaristika briga o siromanim, slabim, nezatienim lanovima zajednice ili licima sa posebnim potrebama, postaje vana. Jo uvijek su previe na djelu stari tradicionalni tipovi solidarnosti (porodinog ili zaviajnoga tipa), karakteristini za tradicionalni tip zajednice. Zato je potreban moderniji pristup solidarnosti. Srodna predhodnoj je integrativna i stabilizirajua funkcija civilnoga drutva. U drutvima sa heterogenom etnikom, religijskom i kulturnom strukturom, sa velikim brojem izbjeglica i raseljenih lica, sa visokim nivoom etnifikacije politike i drutvene konfliktnosti razliitog tipa, integrativna i samoograniavajua

260

Filozofija, kutura, umjetnost

funkcija civilnoga drutva moe znatno doprinjeti stabilizovanju drutva, podsticati dijalog i suivot. Civilizirajua funkcija civilnog drutva je izuzetno potrebna i vana na prostorima Jugoistone Evrope. Razvijanje normi uljudnog ponaanja, redovne brige o higijeni i zdravlju, tanosti, preciznosti, odgovornosti za preuzete obaveze, radnih navika i slino, ostaje veliki i obiman posao na ovim prostorima. U ratu i poslije rata zaboravilo se na rad, radne obeveze, preciznost, produktivnost i odgovornost. Kao da su se ljudi odvikli raditi puno radno vrijeme. Zapostavilo se raditi neto rukama, vezenje, pletenje, trikanje, ivenje, kuhanje, rad u vrtu ili bati, ili ono to se kae uradi sam. Za drutva i drave, kao to je BiH nakon rata, koja u ovom trenutku predstavlja zemlju sa mnogo problema, a malo rjeenja, vana je inovativna i pokretaka funkcija civilnog drutva. Ovako shvaena funkcija civilnog drutva je jo uvijek slaba i nedovoljno inventivna.30 Problemi u BiH su toliko mnogobrojni i tako teki, da se ne mogu rijeiti samo na politikom planu pa je zato potrebno puno angairanje civilnog drutva. U tom smislu je neophodno civilno drutvo da bude mobilizatorsko, ofanzivno, a ako je potrebno i subverzivno u odnosu na mogue trendove restauracije starog i prevazienog autoritarnog poretka, te uspostavljenje moderne i funkcionalne demokratske drave. Primjeri institucija civilnog drutva Postoje razne institucije civilnog druta, od kojih drutvo moe imati velike koristi. To mogu biti sljedee institucije: akademije aktivistike grupe dobrotvorne organizacije gradska policija udruenja graana klubovi (sportski, drutveni i dr), fondacije, organizacije u zajednici, udruenja potroaa, korporacije,
Vukain Pavlovi, Civilno drutvo u Srbiji danas i sutra, u knjizi: Budunost civilnog drutva u Srbiji, (uredio arko Papi), Milenijum, Ni, 2007, str. 9-11.
30

261

 kulturne grupe, grupe za zatitu okolia, posrednike organizacije volonterskog i neprofitnog sektora, nevladine organizacije (NGO), neprofitne organizacije (NPO) policijske institucije (ekonomska, okolina, monetarna) privatne volonterske organizacije(PVO) asocijacije profesionalaca organizacije religije grupe za podrku trgovinske unije udruenja ena31 udruenja za zatitu prava djece, udruenja za zatitu ivotinja i dr. Pored ovako raznovrsnih organizacija ostaje pitanje koliko je aktivno i uspjeno civilno drutvo u informiranju i obrazovanju graana o javnim pitanjima? Nevladine organizacije nastoje prilagoditi se i pronai svoje mjesto u drutvu.32 NCVO predstavlja mreu nevladinih volonterskih organizacija sa sjeditem u Londonu koja pomae razvoj civilnog drutva kroz volonterstvo i rad u zajednici. Nesporno je da za razvoj civilnog drutva, vladavinu prava i razvoj demokratije u Bosni i Hercegovini veliki znaaj ima upravo nevladin sektor. To je onaj sektor drutvene aktivnosti koji je karakteristian po tome to nije optereen vlau i institucionalizacijom, nego je prepoznatljiv po masovnosti i dobrovoljnosti lanstva, kao i po njihovoj organiziranoj angairanosti na onim pitanjima koja su njihov interes, a ne koja su im nametnuta.
31 32

Internet adresa: http://bs.wikipedia.org/wiki/Civilno drutvo. Tako nevladina organizacija NCVO (The National Council for Voluntary Organisations) u devedesetoj godini svog postojanja organizira vanu godinju konferenciju pod nazivom: Civilno drutvo: izgradnja povjerenja u nesigurnim vremenima (Civil Society: Building trust in uncertain times), koja je odrana u Londonu, 18.02.2009. godine. Preko 650 uesnika iz volonterskih organizacija raspravljalo je o izazovima i mogunostima za razvoj volonterskih akcija i civilnog drutva u nesigurnim ekonomskim vremenima i uz potencijalne promjene u vladajuim strukturama. Cilj ove konferencije je bio da se istrai uloga volonterskih organizacija unutar civilnog drutva i identificiraju onih pitanja koja e biti od kljunog znaaja za graane i drutvo u budunosti.

262

Filozofija, kutura, umjetnost

Nevladin sektor moe se posmatrati kao javne institucije civilnog drutva. A civilno drutvo je danas postalo vizija i elja svih demokratski opredijeljenih sistema, kao koncept uspostavljanja i ostvarivanja slobode pojedinca, njegovog to potpunijeg sudjelovanja u vrenju javnih poslova na principima jednakosti i ravnopravnosti i kao vladavina prava na ijem stvaranju i primjeni graanin i njegove autonomne asocijacije sve vie uestvuju. Na tim osnovama nevladine organizacije postaju institucionalni oblici tog drutva, koji sve vie preuzimaju vrenje javnih poslova i pruanje usluga, kao demokratski nain ostvarivanjai zatite javnog interesa koji je blizak graaninu i u kome on sam participira, po svojoj volji i po mjeri svoje potrebe. Vano pitanje moderne politike je proizvodnja drutvenih promjena i upravljanje njima. Nevladine organizacije i drutveni pokreti koji nisu sposobni da formuliraju jasnu civilnu strategiju demokratskog razvoja i zahtijevaju promjene, osueni su da ivotare u marginaliziranom civilnom drutvu i nee imati sposobnosti i snage da budu kritika protutea dravi. U novije vrijeme je Robert Putnam izjavio kako su ak i nepolitike organizacije civilnog drutva od vitalnog znaaja za demokratiju jer tvore drutveni kapital, povjerenje i zajednike vrijednosti, koje, kad se prenesu u politiku sferu, doprinose odravanju zajednitva u drutvu, unapreujui tako razumijevanje i meupovezanost drutva i interesa koji u njemu postoje. Kod nekih autora postoje i dileme kroz postavljanje pitanja koliko je civilno drutvo ustvari demokratino. Postoje i primjedbe da akteri u civilnom drutvu sada dolaze do znaajne politike moi bez toga da je neko za njih direktno glasao ili ih birao. Na kraju, neki analitiari su doli do zakljuaka da poto je koncept civilnog drutva u bliskoj vezi s demokratijom i pojavljivanjem na politikoj sceni tako se moe vrlo jednostavno povezati i sa idejama nacionalnosti i nacionalizma. Sve organizacije i udruenja nisu demokratska. Postoje ozbiljne kritike na raun nevladinih organizacija i civilnog drutva. esto su podreene dravnim aparatima a njihova institucionalna organizacija vie ili manje kopira dravnu organizaciju. Moraju imati raunovodstvo, finansijske planove, strategije i dr. Zbog institucionalne logike nuno djeluju kao strukture vlasti. I pored toga, mogu biti od koristi raznim pokretima i novim oblicima zajednikog ivota. Zato Rastko Monik kae: s jedne strane one su aparati neoliberalne drave s druge strane one 263

su podruje gdje je jo uope mogue razvijati alternativne oblike zajednikog ivota, zajednitvo ivota, miljenja i stvaralatva.33 ZAKLJUAK Razvoj civilnog drutva je preduslov za demokratsko sazrijevanje svakog drutva, predmet je delovanja mnogih meunarodnih institucija, nevladinih i neprofitnih organizacija. Programi i projekti usmjereni na razvoj civilnog drutva poveali su se posljednjih desetak godina u zemljama tranzicije Centralne i Istone Evrope, sa ciljem institucionaliziranja politike, definiranja, a prije svega potovanja pravila politike igre i uspostavljanja vladavine prava umjesto vladavine partija, ili pojedinaca, te sa ciljem da postanu osnovni mehanizmi za rjeavanje ili ublaavanje etnikih i drugih drutvenih sukoba u tim zemljama. Veina naznaenih programa poiva na pretpostavci da razvoj vrijednosti civilnog drutva moe ujediniti drutva u kojima su etnike podjele i suprotnosti toliko narasle da mogu dovesti u pitanje ideju drave, njene institucije, suverenitet i opstanak. Primjeri drava koje su uspostavile identitete na civilnom konceptu podupiru gledite da potovanje principa vladavine prava, vladavine dravom u skladu s pravom, tolerantnog odnosa i rjeavanja sukobljenih interesa zasnovanog na konsenzusu predstavlja dobar okvir za, u demokratskom smislu, manje razvijena postkomunistika drutva. Graanski princip, zasnovan kao osnovna drutvena vrijednost, insistira na jednakosti uslova, prava i garancija za sve graane i kao takav predstavlja vrijednost koja urasta u kulturu drutva, inei ga stabilnijim, prosperitetnijim i perspektivnijim. Civilno drutvo je autonomni, samoorganizirani dio liberalnog drutva koji je izvan formalnih politikih i pravnih institucija, u koje drava, osim provoenja opih zakona, nema pravo da se mijea. U zemljama u tranziciji civilno drutvo je vaan faktor demokratizacije. Civilno drutvo u BiH prolazi faze razvoja i transformacije. Prate ga brojni problemi i tekoe. I pored toga, ono se razvija i profilira u ozbiljnog konkurenta i kritiara vlasti na svim nivoima. Kritike koje dolaze iz civilnog drutva, javnost prepoznaje, prihvata i uvaava. Bavljenje javnom politikom postaje sve odgovornije i transparentnije. Organizacije civilnog drutva
33

Rastko Monik, Nevladine organizacije, sluge neoliberalne drave, ZaMirZINE, novine za civilno drutvo i urbanu kulturu, zamir@zamir.net

264

Filozofija, kutura, umjetnost

rade u razliitim i tekim okruenjima. Mijenjaju se vlade i javne politike. Drutvo se sporo razvija. U takvim okruenjima jo je vanije strateki planirati, jer tako svaka organizacija moe razviti plan koji odgovara okruenju u kojem djeluje. Strateko planiranje svodi mogunost greaka i lutanja na minimum te daje organizacijama mogunost prilagoavanja zbog moguih i potrebnih drutvenih promjena koje mogu nepovoljno djelovati na njihov rad. Civilno drutvo ima niz korisnih funkcija za modernu demokratiju, meu kojima izdvajamo edukativnu, kontrolnu, solidaristiku, integrativnu, stabilizirajuu, civilizirajuu, inovativnu, pokretaku, mobilizirajuu funkciju. Koristi od dobro organiziranog civilnog drutva u demokratskim sistemima su viestruke. Ove dobrovoljne asocijacije su nezavisne od kontrole ili naredbi vlasti. Znaajna je korist od slobodnih udruenja za razvoj demokratije, jer ona esto postiu vrijedne javne ciljeve i unapreuju zajedniko dobro. Sa slobodnim udruivanjem moe se postii negativna cijena postojanja dobrovoljnih organizacija jer neke od njih imaju ciljeve koji su destruktivni prema ljudima i demokratskim vrijednostima. Civilno drutvo je otvoreno drutvo. Zasnovano je na pluralizmu, na njegovanju i potivanju razlika. Pored toga, otvoreno je za komunikacije sa drugim drutvima i dravama, bez predrasuda. Ono predstavlja poseban tip kulture koja podrazumijeva uee graana u sferama slobodne aktivnosti i u ostvarivanju javne vlasti. Razvijena ustavna demokratija ne moe bez razuenog civilnog drutva i njegovog odnosa sa legitimno izabranom javnom vlau. Civilno drutvo je postalo vizija i elja svih demokratski opredijeljenih sistema, kao koncept uspostavljanja i ostvarivanja slobode pojedinca, njegovog to potpunijeg sudjelovanja u vrenju javnih poslova na principima jednakosti i ravnopravnosti i kao vladavina prava na ijem stvaranju i primjeni graanin i njegove autonomne asocijacije sve vie uestvuju. LITERATURA De Trocqueville, Alexis, O demokratiji u Americi, Informator, Fakultet politikih nauka Zagreb, 1995. Leksikon temeljnih pojmova politike, Abeceda demokracije, Fond otvoreno drutvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1994. Lazi, Mladen, Promene i otpori, Filip Vinji, Beograd, 2005.

265

Pavlovi, Vukain, Civilno drutvo i demokratija, igoja, Beograd, 2004. Kin, Don, Mediji i demokratija, Filip Vinji, Beograd, 1995. Kin, Don, Civilno drutvo, Filip Vinji, Beograd, 2003. Pavlovi, Vukain, Demokratija i drutvene promene, igoja tampa, Beograd, 2003. Pavlovi, Vukain, Drutveni pokreti i promjene, Slubeni glasnik, Beograd, 2006; Pavlovi, Vukain, Civilno drutvo i demokratija, Politeia, Beograd,2004. Pavlovi, Vukain, Potisnuto civilno drutvo, Eko-Centar, Beograd, 1994. arls Tejlor, Prizivanje graanskog drutva, Beogradski krug, Beograd, 2000. Grdei Ivan, Demokratska konsolidacija i udruge graana, u zborniku radova Razvoj civilnog drutva u Hrvatskoj modeli suradnje drave i udruga, Vlada Republike Hrvatske, Ured za udruge, Zagreb, 1999. Pavlovi, Vukain, Konsolidacija demokratije i civilnog drutva, u Zborniku Postkomunizam i demokratske promene, Jugoslovensko udruenje za politike nauke i Fakultet politikih nauka, Beograd, 2002. ini, Zoran, Uloga nevladinih organizacija u demokratskom drutvu, zbornik Uloga nevladinih organizacija u demokratskom drutvu, uredio arko Paunovi, Centar za razvoj neprofitnog sektora, Beograd, 2003. Ferguson, Adam, Eseji o istoriji graanskog drutva, Slubeni glasnik, Beograd, 2007. Prokopijevi, Miroslav L, Demokratija i ekonomija, ICER Working papers, Turin, WP br.16/2002, Available at:www.icer.it Prokopijevi, Miroslav L, Demokratija i ekonomija, Faculty of Economics, Podgorica, 2002. Pusi, Vesna, Mediteranski model na zalasku autoritarnih reima, Erasmus, asopis za kulturu demokracije, Zagreb, br.20, 1997., str.2-15. Zbornik Budunost civilnog drutva u Srbiji, (uredio arko Paunovi), Centar za razvoj graanskog drutva Milenijum, Beograd, 2007. Gidens, Entoni, Sociologija, Ekonomski fakultet Beograd, Beograd, 2005.

266

Filozofija, kutura, umjetnost

Foo, Salih, Lokalna demokratija u civilnom drutvu, objavljeno u Civilno drutvo i demokratija, Centar za promociju civilnog drutvo, Sarajevo, 2001. Zgodi, Esad, Civilno drutvo i demokratska drava, objavljeno u Civilno drutvo i lokalna demokratija, Centar za promociju civilnog drutva, Sarajevo, 2001. iber, Ivan, Osnove politike psihologije, Politika kultura, Zagreb, 1998. Popper, Karl R, Otvoreno drutvo i njegovi neprijatelji, Pravni centar, Fond otvoreno drutvo, Sarajevo, 1998. Margaret Stimman Branson, Uloga graanskog obrazovanja, Centar za graansko obrazovanje, Calabasas California, 1998. Paul Stubbs, Partnership or Colonisation?: The Relationship between International agencies and Local NonGovernmental Organisations in Bosnia-Herzegovina, objavljeno u Civil Society, NGOs and Global Governance, GASPP Occasional Papers No 7/2000. Papi, arko, Meunarodne humanitarne aktivnosti i civilno drutvo, VKBI, Sarajevo, 1997. Daimar, Liiv, Sporazum - program o saradnji vlade i nevladinih organizacija, Centar za promociju civilnog drutva, Sarajevo, 2001. (Original title: Materials on Compact/Programs of Cooperation between Governments and NGOs). Korjeni, Omer, Civilno drutvo i politika drava, Most, asopis za obrazovanje, nauku i kulturu, br.1006, Mostar, 2006. Kuki, Slavo, Civilno drutvo sliice bosanskohercegovakog mozaika, Status, br.10, 2006. Steven Sampson, Od kanua do izgradnje kapaciteta, STATUS, br.10, 2006. Rastko Monik, Nevladine organizacije, sluge neoliberalne drave, ZaMirZINE, novine za civilno drutvo i urbanu kulturu, zamir@zamir.net

267

CIVIL SOCIETY AND DEMOCRACY Summary Civil society is an autonomous self-organized part of the liberal society outside of the formal, political and legislative institutions. In the countries in transition civic society is the important factor of the democratization. Civil society is on open society. It is based on pluralism, on tolerance and respect for diversity. Additionally, it is open for communication with other societes and states bias. It represents special type of culture which implies participation citizens in the spheres of the different activities and in the public sphere. Therefore the developed constitution-based democracy may not egzist without efficient civil society. Civil society requires democratic environment. Civil society assists in better functioning of the democracy and its institutions.

268

Filozofija, kutura, umjetnost

Indira Meki

MUZIKA DJELATNOST U BOSNI I HERCEGOVINI U OSMANSKOM PERIODU

Saetak Kulturna i muzika pedagoka djelatnost u Bosni i Hercegovini za vrijeme osmanske uprave bila je u skladu sa osnovnim karakteristikama i postulatima osmanskog carstva. Osmanska uprava je teite svog razvoja i egzistencije na ovim prostorima bazirala na jakoj vojnoj, sudskoj, finansijskoj i administrativno-upravnoj vlasti, uz privredni razvoj i planski razvitak gradova. Za historiju ne samo tamparske nego i pedagoke djelatnosti, veoma je znaajno bilo otvaranje prve tamparije, i to u Goradu 1529.godine, dok je prvi domai asopis Bosanski prijatelj tampan u Zagrebu 1850.godine. Prva i velika imena tamparske djelatnosti bili su franjevci, koji su tampariju otvorili 1873. godine, zatim pioniri bosanskohercegovakog novinarstva: Mehmed akir Kurtehaji i Milo Mandi. Pedagoka djelatnost u periodu osmanske uprave odvijala se u konfesionalnim kolama u kojima su vjerski predmeti bili prioritet, a pjevanje je bilo jedina muzika kolska aktivnost i to kao neobavezan predmet, dok je tematika pjesama bila vezana za vjeroispovjest. enska djeca su u ovom periodu pohaala posebne kole: kolu Stake Skenderove i kole Mis Adeline Pavlija-Irbi i Mis Mekenzijeve. U ovim kolama se izuavalo i crkveno i notalno pjevanje. U periodu osmanske uprave nalazimo zaetke pjevakih drutava u Bosni i Hercegovini: Kosaa iz Mostara i Srpskopravoslavno crkveno-pjevako drutvo iz Graanice, sa prvim horovoom Maksom Todoroviem, uiteljem. Uporedo sa kulturnim ivotom u gradovima, razvijao se i ruralni kulturni ambijent u vidu tzv. etnodramskih teatara. Temeljne karakteristike islamske muzike su bile su: fenomen makama (melodijskih modela), ritam ika (samostalni ritmiki tipovi) i tahsin (ukraavanje melodije na orijentalni nain). Hrvatsko stanovnitvo je njegovalo crkveno i narodno pjevanje: gregorijanske korale, misne napjeve i popijevke Franje Kuhaa, a franjevci su djecu pouavali u sviranju na klaviru i orguljama. Od izuzetnog znaaja je, posebno u praksi bosanskih franjevaca, bila Missa quotidiana, koja se prenosila usmenom predajom. Znaajni po svojoj muzikoj djelatnosti bili su: fra Angjeo Nui i Andro Pavasovi iz Dalmacije, te Vaso Pelagi,

269

koji je kao upravitelj i glavni nastavnik Banjaluke bogoslovije znatnu panju poklanjao pjevanju. Amaterska muzika djelatnost je u periodu osmanske uprave bila veoma bogata i njegovali su je muziki djelatnici koji su imali izraenu potrebu za muziciranjem, bez obzira na stepen naobrazbe. Tako se u ovom periodu isticala i djelatnost tekije, jer je u njenim obredima i ceremonijama muzika nalazila znaajno mjesto, posebno u dervikim redovima mevlevija i halvetija. Izuzetno je znaajno spomenuti da je za osmanski period vezano i nastajanje jednog od najpoznatijih oblika bosanske muzike tradicije sevdalinke, kao bosanske gradske pjesme, koja je nastala u gradskoj sredini, dijelom na osnovama islamske kulture i tradicije, a pjevala se u raznim prigodama i na raznim mjestima.

Drutveno-historijske prilike u osmanskom periodu Historija Bosne i Hercegovine pod osmanskom vlau tokom 415 godina jo uvijek nije u dovoljnoj mjeri istraena, ali se ipak, na osnovu dosadanjih istraivanja, moe odgovoriti na niz pitanja vezanih za bogatu historiju nae zemlje i naih naroda, koji su i u osmanskom periodu stvarali multietniku i multikulturalnu sliku i tradiciju BiH. Kao godina pada srednjovjekovne bosanske drave pod osmansku upravu oznaava se 1463. godina, ali je vezana samo sa gubljenjem sredinjeg teritorija i meunarodnog suvereniteta. Dakle, ovom godinom niti je poeo niti se zavrava proces integracije bosanske teritorije u Osmansko carstvo. Bosna je bila jedina balkanska zemlja, koja je u nomenklaturi osmanskih naziva pokrajina, zadrala svoje historijsko ime, u prvo vrijeme u nazivu jednog od sandaka, a od 1580. g. i u nazivu najvee administrativno-upravne cjeline, ejaleta ili paaluka.1 Osmansko carstvo je trajalo na ovim prostorima punih etiri stotine godina i iz osnova izmijenilo sliku ne samo Bosni i Hercegovini, nego i Balkanskom poluotoku, jer gotovo da nema sfere ivota gdje te promjene nisu bile vidljive. Pravi utemeljiva Osmanskog carstva bio je Mehmed Osvaja, koji je, osvojivi Carigrad 1453. godine, uspostavio imperiju sa sjeditem u ovom gradu.

Tepi, dr. Ibrahim: Borba Bonjaka za autonoman poloaj Bosne i Hercegovine u okviru osmanskog carstva u XIX stoljeu, Naa kola, asopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja, godina XLIII, br.1, Sarajevo, 1996. g, str.17.

270

Filozofija, kutura, umjetnost

Pod njegovom je komandom osmanlijska vojska 1463. g. osvojila veliki dio Bosne (te godine je palo Jajce i pogubljen je posljednji bosanski kralj iz dinastije Kotromania, Stjepan Tomaevi). Osvajanjem Bosne sruena je posljednja znaajna drava na Balkanu i stvoreni su uslovi za dalje napredovanje prema zapadu, te smanjenje utjecaja Ugarske na ovim prostorima. Obrazovan je Bosanski sandak sa sjeditem u Sarajevu (1463.g), a u narednim decenijama, usljed novih osvajanja osmanlijske vojske, formirani su i novi sandaci: Hercegovaki (1470.g) i Zvorniki (u periodu izmeu 1478. i 1483.g). U Bosni su u tom periodu ivjeli: muslimani, pravoslavci i katolici, ali i pripadnici drugih naroda: Turci, Albanci, Grci, Austrijanci i drugi. S obzirom na raznolikost religija i nacija, koje su se u Bosni zatekle u vrijeme uspostave turske uprave, veoma je znaajno spomenuti AHDNAMU Fatih Sultan Mehmeda, pisanu 28. 05. 1463. godine , na granici Milodraa (BiH). AHDNAMA je poznata kao najstariji dokument o ljudskim pravima u historiji, 326 godina prije francuske buroaske revolucije (1789.g) i 485 godina prije meunarodne deklaracije o ljudskim pravima (1948. g). Tekst Ahdname glasi: Ja sam sultan Mehmed han, neka je poznato svima, uope od prostog puka kao i odjeljenjima ova moja vlastodraa povelja, kojom bosanskim sveenicima ukazujem veliku panju, te zapovjedam: spomenutim i njihovim bogomoljama ne smije biti smetnje ni pritiska, neka se smjeste u svojim bogomoljama, te kako od uzviene moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih podinjenih (robova), niti od mojih podanika - raje niti od svega stanovnitva cjelokupne moje drave spomenutim niko se ne smije mijeati u njihove stvari niti ih napadati, ni vrijeati ni njih ni njihov ivot, njihov imetak (imovinu) ni njihove bogomolje. Takoe iz tuine osobito u moju dravu dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvienu zapovijed u kojoj im posveujem svoju brigu i panju, te se kunem tekom zakletvom: Stvoriteljem i gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam musafa s velikim Boijim vjesnikom (Muhamedom) i sa 124.000 pejgambera i sa sabljom koju paem da ovim to je napisano nikoje lice ne smije se suprostaviti dok god ovi (Franjevci) slue meni i mojoj zapovjesti budu pokorni. Veina stanovnitva je ivjela na selu, bavei se poljoprivredom i stoarstvom (uglavnom hriani), dok je u gradovima ivjelo neto vie od 10 % stanovnika (preko 2/3 bili su muslimani). U drugoj polovini XVI stoljea, usljed veoma 271

ubrzanog opeg pokreta irenja islama, na prostoru Bosne dolo je do osnivanja Bosanskog ejaleta (1580.g) kao najvie administrativno-vojne teritorijalne forme u Osmanskom carstvu, a sredinji i najvei sandak bio je Bosanski sandak.2 U XIX stoljeu u Bosni i Hercegovini su se desile znaajne drutvene promjene, prvenstveno uslovljene nastojanjem osmanlijske vlasti da putem reformi, spasi Carevinu od propadanja i zaostajanja za evropskim dravama. U ovom periodu u historiji BiH postoje dvije faze: prva poinje vladavinom sultana Selima II (1789- 1807) i traje do 1851. g, a druga faza je od 1851. do kraja osmanlijske vlasti 1878. g. To je bio period promjena, koje je osmanska Uprava inila u vojnoj, sudskoj, finansijskoj i administrativno-upravnoj oblasti u cilju modernizacije drutva i drave, ali i vezivanja Bosanskog ejaleta za centralnu vlast, emu se domae stanovnitvo odluno suprotstavljalo, posebno u prvoj fazi ovog perioda. Tada je dolo do anarhije, buna i borbi domaih muslimanskih feudalaca i drugih uglednika, koji su se protivili reformi, elei ouvati steena prava i institucije i na taj nain doi do eljenog cilja - autonomnog poloaja Bosne i Hercegovine u Carstvu. U isto vrijeme se javljaju i hrianski pokreti, iji su zahtjevi uglavnom bili socijalnog karaktera. Muslimanska vojno-feudalna aristokratija svoj odnos i zahtjeve prema centralnoj vlasti temelji na ulozi i zaslugama koje su imali na ouvanju Carstva do kraja XVIII stoljea. Privredni razvoj Bosne i Hercegovine u Carstvu oitovao se u izgradnji mree kolskih puteva (koja je do kraja osmanske vlasti iznosila 10 - 12% ukupne putne mree), zahvaljujui kojoj je znatno povean kapacitet prometa ljudi i roba. Bosna je krajem XV i poetkom XVI stoljea postala podruje koje je povezivalo Rumeliju sa Jadranskim morem i zapadnim dijelovima Panonije. Ova injenica je veoma pogodovala razvitku gradova u Bosni, sa karakteristinom orijentalno-muslimanskom fizionomijom, koji nisu nastajali i razvijali se stihijski, nego uz aktivno zauzimanje osmanske drave. Nastanak gradova, te pravni i privredni razvoj, nisu se mogli zamisliti bez privatne inicijative i poduzimljivosti, koja je ostvarivana putem ustanove imareta, odnosno vakufa. Kako se osmanska drava prvenstveno brinula o potrebama i djelovanju vojske, uprave i sudstva, briga o vjersko-prosvjetnim, kulturnim i

Imamovi, dr. Mustafa, Historija Bonjaka, Sarajevo, 1993-1996. g, str. 179.

272

Filozofija, kutura, umjetnost

drutvenim prilikama bila je u nadlenosti ustanove imareta i vakufa.3 U drugoj polovini XIX stoljea dolo je do promjena u razvoju nekih privrednih djelatnosti, koje su ili bile u opadanju ili su aktivnosti zapoete i djelimino okonane, a to se prvenstveno odnosilo na saobraaj (putni, eljezniki i telegrafski) i umarstvo, dok je rudarstvo jo od XVI stoljea bilo u opadanju. Tako je u planu bila i izgradnja transbosanske eljeznice, ali je 1872. g. izgraena samo prva etapa. Od 1858. g. poeo se razvijati i telegrafski saobraaj, uspostavljena je prva telegrafska linija od Metkovia do Mostara, a 1860. g. Sarajevo je telegrafski bilo povezano sa Stambolom.4 Bilo je pokuaja organiziranije eksploatacije bosanskih uma i ruda, ali ta aktivnost nije zaivjela u organiziranom obliku i namjeni. U ovom periodu je dolo i do osnivanja prvih akcionarskih drutava (1866. g. osnovano je akcionarsko drutvo za prijevoz robe i putnika, te proizvodnju sukna), koja su nedugo zatim propala. Mogunost razvoja industrije, nekoliko pilana na vodeni pogon i pivara u Sarajevu, ostavljena je za neka druga vremena. Kada je u pitanju rudarska djelatnost, proizvodnja srebra i zlata u starim rudnicima u Kreevu, Fojnici i Deevici stalno je opadala. U Fojnici se srebro potpuno prestalo proizvoditi. Vareki rudnici eljeza radili su do 1552. g., a proizvodnja u rudniku Stari Majdan (kod Sanskog Mosta) je obnovljena radi ratnih potreba. Do XVI stoljea na podruju Hercegovakog sandaka radio je jedino rudnik eljeza u ajniu, koje je u to vrijeme bilo izuzetno ivo trgovako i zanatsko sredite. U XIX stoljeu dolo je do razvoja tamparske djelatnosti u Bosni i Hercegovini, iako se poeci ove djelatnosti nalaze jo u prvoj polovini XVI stoljea. Prva tamparija je otvorena u Goradu 1529. godine.5 tamparija je otvorena uz crkvu zadubinu Hercega Stjepana, a uz inicijativu monaha Teodora, koji je zanat uio u Mlecima, odakle je donio tampariju. Te godine iz tampe je izala prva knjiga tampana u Bosni i Hercegovini, dvije godine kasnije
3

Gradnja damija, mekteba i medresa, musafirhana, javnih kuhinja, bolnica, vodovoda i esmi, puteva i mostova obavljana je iz vjerskih i humanitarnih pobuda, pa se na ovakve objekte, ak ako su ih gradili lino sultan i visoki dravni slubenici, gledalo kao na samostalne privatne ustanove i skup svih tih objekata nazivan je imaretom. 4 Do 1875. g. u BiH je bilo 19 telegrafskih stanica u svim vanijim mjestima. 5 Papi, Mitar, Tragom kulturnog naslijea, Svjetlost, Sarajevo, 1976.g., str.157.

273

druga, i onda je dolo do gaenja tamparije. Prilike i vrijeme su bili takvi da je udnije otvaranje ovakve ustanove na ovom mjestu i u ovo vrijeme nego njeno zatvaranje.6 U periodu pred sam kraj osmanske vladavine (1850. g.), dolazi do tampanja prvog domaeg asopisa Bosanski prijatelj i to u Zagrebu. Te iste godine pokreta i urednik ovog asopisa, fra Ivan Juki u ime 600.000 hriana moli sultana Abdul Medida da se o zemaljskom troku uvede tamparnica za kristjane ime bi se stvorili ponovno uslovi za razvitak tamparstva i tampe u BiH, najprije u Sarajevu, pa onda i u drugim gradovima.7 Uz pomo austrijske vlade mostarski franjevci su nabavili tampariju kojoj je rad dozvoljen 1873. godine. Prva knjiga koja je tampana u ovoj tampariji bila je Pravopis za nie uione katolike u Hercegovini.8 Uspostavljanjem Hercegovakog vilajeta u Mostaru je osnovana Vilajetska tamparija 1877. g. U tampariji je izdavan i slubeni list Neretva.9 List je izlazio na turskom i srpskohrvatskom jeziku, kao i Bosna.10 tamparija u Sarajevu poela je raditi 1866. godine, a nju je, za potrebe vilajetske uprave, dopremio Osman erif Topal-paa. tampariju je montirao i kratko vrijeme vodio iskusni njemaki majstor iz Zemuna Ignaz Sopron, a u njoj je tampan (sve do 1878. god) i slubeni list Bosna. Ovaj list je bio dvojezini i sedmini, tampan irilicom (prema Vuk Daniievom pravopisu). Sopron je donio iz Zemuna tamparske maine kao i slova za irilicu i latinicu, te grka i hebrejska, a sa sobom je doveo i slovoslagaa Iliju Tomia. Neto kasnije doao je i do arapskih slova i doveo je slovoslagaa iz Carigrada Kadri Carigradliju. tamparija je

Prema nekim izvorima ova tamparija je otvorena 1519. g. u Donjoj Sopotnici, a u njoj su se tampala tri djela: Sluabnik (1519), Psaltir (1521) i Molitvenik (1523). 7 Prema izvoru: Salih Sidki Hadihuseinovi MUVEKKIT: Povijest Bosne, Sarajevo, El-Kalem, 1999. g., str. 854, sultan Abdulmedid bio je sin sultana Mehmed-hana Drugog, a na carski prijesto ustolien je 1839. g. 8 Poslije su tampani jo neki udbenici, kalendari i knjige za potrebe crkve, a 1875. g. je tampana i knjiga Robinzon Kruso. 9 Prema Mitru Papiu izalo je ukupno 38 brojeva Neretve, a u Sarajevu su sauvana samo tri broja. 10 U periodu turske uprave radile su 4 tamparije, po jedna u Goradu i Sarajevu, te dvije u Mostaru.

274

Filozofija, kutura, umjetnost

otvorena pod imenom Sopronova peatnja, u kojoj su tampane knjige na turskom, hebrejskom, srpskohrvatskom i grkom jeziku.11 U septembru 1866. g. vilajetska uprava je otkupila od Soprona tampariju i osnovala svoju, najprije pod nazivom Vilajetska peatnja. Prvi direktor je bio Hajim Davi, koga je doveo Osman-paa. Kao domai grafiari radili su: Ahmed Zildi, Jovo Petrovi, Stevo Stojanovi i Risto ajkanovi. Prva knjiga, sa posvetom Osman-pai, bila je Naravouenije o ovjeku i njegovim djelima, koju je s grkog preveo Georgije Jovanovi.12 U Vilajetskoj tampariji tampano je, prema dostupnim izvorima, oko 25 knjiga u periodu osmanske uprave, izmeu ostalih i Prvi bosansko-srpski kalendar za prostu 1869. godinu.13 Pored slubenog lista Bosna u Sarajevu je tampan i prvi privatni bonjaki list Sarajevski cvjetnik.14 Urednik ovog lista bio je Mehmed akir Kurtehaji, koji je uz Miloa Mandia, glavnog urednika Bosanskog vjestnika, bio pionir bosanskohercegovakog novinarstva. Pojava tamparija jeste sigurno jedna od najveih kulturnih tekovina ovog vremena Bosne i njenih naroda jer se, osim razvoja tamparske djelatnosti kao privredne pojave, u njima tampaju i prvi udbenici i asopisi / listovi. Dakle, period breg razvoja gradske privrede i trgovine, te otvaranje novih putnih pravaca i izgradnje putne mree sa odgovarajuom infrastrukturom (hanovi, karavan-saraji i tekije), zabiljeen je u Bosni od kraja tree decenije XVI stoljea pa do 1878. godine, kao direktna posljedica sreivanja vojno-politikih prilika. Najznaajniji inilac u razvitku jednog broja gradova je bila injenica da se u njima nalazilo sjedite najviih lokalnih upravnovojnih i sudskih organa vlasti (sandak-begova i bosanskog beglerbega).15
Ignaz Sopron roen je u Novom Sadu 1825. g. i pored tamparskog zanata bio je i izuzetno obrazovan. Imao je svoju tampariju u Zemunu. 12 Papi, Mitar, navedeno djelo, str.159. 13 Pored kalendarija redovno su se publicirale i pouke, krae prie, fragmenti narodne i umjetnike knjievnosti, pa su ovi kalendari na neki nain predstavljali neku vrstu itanke za narod. 14 Prema izvoru: Kreevljakovi, Hamdija, tamparije u Bosni za turskog vremena 1529 -1878.g, str.21, ovaj list imao je tira od 2.000 primjeraka, to je u to vrijeme bio svojevrstan rekord, a ak 1.000 primjeraka bilo je namijenjeno za Carigrad. 15 Prema izvoru: Ferovi, dr. Selma, Muzika kultura, II razred gimnazije, Sarajevo, 1996.g., str.43, ve tada u bosanskoj dravi, i to u prvoj polovini XV
11

275

Pred kraj perioda osmanske uprave vezirska stolica je (1850.g) prenesena u Sarajevo (uinio je to Omer-paa Latas), te je Sarajevo postalo vilajetski, odnosno zemaljski glavni grad. U tom periodu izgraen je i put Sarajevo Brod, otvorene su prve svjetovne kole (rudije) i podignuti mnogi novi i znaajni javni objekti evropskog stila u mnogim gradovima, a posebno u Sarajevu: konak, merkez ili policija, upravna zgrada sandaka, kasarna Medidija, vojna bolnica itd. Kulturno-prosvjetne prilike u BiH u osmanskom periodu Na kulturno-prosvjetnom planu provoenje tanzimata (vojnoadministrativnih reformi, koje su provedene 1839. g. i obznanjene uredbom od 03. novembra 1839. g. zvanom Hatt-i erif od Gulhane) donijelo je neke novine, a prije svega u davanju mogunosti hrianima da obnavljaju stare i prave nove bogomolje, te osnivaju svoje kole. Tako je novac prikupljen u crkvenokolskim opinama iskoriten za izgradnju crkvenih i kolskih objekata, prvenstveno u gradovima. Do 1874. g. u Bosanskom vilajetu je bilo, zajedno sa Novopazarskim sandakom, 112 hrianskih osnovnih i srednjih kola.16 Pedagoka djelatnost u osmanskom periodu U periodu osmanske uprave u Bosni su postojale konfesionalne kole, zasebno za svaku vjeroispovjest, pa su i nastavni planovi, stupanj kole i cilj nastave bili razliiti. U hrianskim kolama znaajnu ulogu imali su svetenici iz Bosne, Srbije, Vojvodine i Dalmacije, koji su pored obrazovne imali i politiku funkciju. Kada su u pitanju muslimanske kole, postojale su u to vrijeme (sve do 1874. godine) 24 rudije i 863 mekteba sa ukupno 27.312 uenika i 10.426 uenica. Turci su nastojali da ivot stanovnitva usaglase sa svojim vojno-feudalnim sistemom. Materijalna pomo kolstvu bila je mala, pa su i mogunosti stanovnitva za prosvjetnim uzdizanjem time bile uslovljene. Veze Bosne i Hercegovine, naroito kulturne,

stoljea, bilo je blizu 70 gradova sa trgovima i ostalim sadrajima, ija je veliina odgovarala onovremenim balkanskim i evropskim gradovima. 16 Zlatar, dr. Behija, Bosna i Hercegovina u okvirima osmanskog carstva /1463 1593./ - BiH od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo, 1994. g, str. 206.

276

Filozofija, kutura, umjetnost

sa drugim zemljama, posebno sa zapadnom Evropom, bile su poprilino slabe, to je utjecalo i na tempo razvoja. O potrebi afirmacije opismenjavanja i obrazovanja bosanskog stanovnitva govori i jedan od prvih novinara u historiji nae/bosanskohercegovake tampe, Mehmed akir Kurtehaji, u jednom izdanju Sarajevskog cvjetnika (br. 48, od 28. novembra 1870. g): Osobito nam je drago to moemo javiti o jednom blagotvornom uspjehu u prosvjeti, to jest, zaveden je obiaj da nekolujua se mlade i odrasli ljudi mogu nedjeljom i u praznike dane u kolu dolaziti te se pouavati u itanju i pisanju. Dobro bi bilo da se ovaj nain narodnog obuavanja svuda zavede, jer naem narodu pismena nauka vrlo treba. Novinar Kurtehaji ureivao je Sarajevski cvjetnik od 1868. do 1872. godine i svojom djelatnou sauvao je veliki broj podataka iz nae prolosti. Svaku kulturnu djelatnost u tadanjoj Bosni i Hercegovini popratio je sa velikim simpatijama, bez obzira u okviru koje se nacije ona odvijala. Posebno se zalagao za otvaranje kola i izvornu narodnu umjetnost, te spada u zapaenije kulturno-prosvjetne radnike u BiH, u drugoj polovini devetnaestog vijeka. Ovaj natpis o opismenjavanju odraslih spada meu najstarije podatke o institucionalnom organiziranju obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini. Iste zasluge, u oblasti novinarstva, ali i u oblasti filologije, imao je novinar Milo Mandi, urednik Bosanskog vjestnika i Bosne, te autor prvih domaih udbenika u BiH za srpske kole Bukvar, itanka i Istorija, koji su smatrani prvim dosljedno tampanim udbenicima novim pravopisom.17 U kolama (konfesionalnim) za svaku vjeroispovjest vjerski predmeti bili su najvaniji, a nastavni planovi, stupanj kole i cilj nastave pojedinih predmeta bili su razliiti. Pohaanje nastave bilo je neredovno (uglavnom su ila muka djeca), a nastavni kadar nije bio dovoljno struan. Postojale su hrvatske, jevrejske, muslimanske i srpske kole. Pjevanje, kao jedina muzika kolska aktivnost, bilo je neobavezan predmet, a tematika pjesama bila je vezana za vjeroispovjest.18

17 18

Papi, Mitar, Tragom kulturnog nasljea, str. 70 -76. Svaka konfesija je u svojoj koli njegovala napjeve koji su vezani za konfesiju i oni su po svom sadraju spadali u oblast muzike. U muslimanskim kolama ovaj oblik muziciranja nalazi se pod nazivom uenje.

277

kole su pohaala uglavnom djeca srednjeg stalea (trgovaca i zanatlija), a imuniji dio stanovnitva bio je u prilici da poalje svoju djecu na kolovanje u vee gradove i u inostranstvo. Kulturnu infrastrukturu bosanskog drutva inile su institucije novog islamskog kolstva: mektebi (poetne vjerske kole), medrese (uilite srednjeg ranga, ponekad i u rangu univerziteta), tekije (mjesto gdje se dervii sastaju, mole Bogu i raspravljaju o pitanjima vjere, kulture i knjievnosti), hanikasi (tekije sa internatom za dervie), biblioteke, muvekithane (ustanove za praenje kalendara) i druge sline ustanove. Katoliko i ortodoksno-pravoslavno crkveno kolovanje ostvarivalo se u kolama koje su se nalazile uz samostane i manastire, u kojima postoje temeljne kole i prepisivake radionice, te sinagoge, gdje su se idovi bavili njegovanjem rabinske knjievnosti i kabalistike. Vie kolovanje su razliite konfesije nastavljale u razliitim dravama, sa razliitim civilizacijskim obiljejima. Tako su muslimani kolovanje nastavljali uglavnom u Istambulu, Meki, Medini, Kairu i Samarkandu, katolici u Italiji, Austriji i Ugarskoj, a pravoslavci na Atosu i u Rusiji. Na ovaj nain su kolske institucije iz Bosne bile u vezi sa vjersko-prosvjetnim, kulturnim i naunim centrima u Istambulu, Alepu, Meki, Medini, Jerusalemu, Padovi, Asisu, Ostrogonu, Atosu i Kijevu, te se Bosna u specifinom smislu mogla smatrati dijelom tadanjeg kulturnog svijeta Europe, Bliskog i Srednjeg Istoka. Vano je istaknuti da su u medresama, samostanima i manastirima djelovali brojni prepisivai znaajnih djela iz klasine teoloke, pravne, umjetnike i znanstvene literature.19 Ono to je bila jedna od karakteristika kolstva u Bosni u ovom periodu jeste da je kole pohaao mali broj djece, a nepismenost i neprosvijeenost je bila posebno izraena u seoskim sredinama. U ruralnim dijelovima Bosne je dolo do dugogodinje ekonomske i kulturne stagnacije. kolske ustanove u Bosni su, uglavnom, otvarane uz vjerske objekte, dok su uitelji najee bili svetena lica. Tako je i nastava pjevanja, u kolama u kojima se pjevanje prakticiralo, bila u neposrednoj vezi sa vjerskim uenjima i sadrajima: - hrvatsko stanovnitvo je otvaralo kole najee pri samostanima, a ponekad i u privatnim stanovima; osnovne kole
19

Na taj nain se irila i jaala sloena, multilateralna i tolerantna bosanska duhovna realnost, koja je postala vjekovna tradicija i historijska vrednota BiH.

278

Filozofija, kutura, umjetnost

milosrdnih sestara u Sarajevu, Mostaru, Derventi, Livnu i Banjoj Luci imale su vanu ulogu u prosvjeivanju naroda, a pjevanje kao predmet uvedeno je 1876. g, kada su poele ponovo sa radom puke kole; - jevrejsko stanovnitvo je bilo malobrojno, pa su imali i mali broj kola; kole (poetne) su se zvale meldar i pohaala su ih samo muka djeca, dok su uitelje zvali hodama; - muslimansko stanovnitvo pohaalo je sibjen/sibjanmektebe (poetne mektebe), u kojima se stjecalo osnovno obrazovanje, dok je pjevanje kao oblik muziciranja bilo pod nazivom uenje u okviru vjeronauka; uitelji su bili imami ili hode i mualimi (svreni uenici medrese); - srpsko stanovnitvo otvaralo je kole uz pomo crkvenih opina; neki podaci ukazuju na praksu pojedinih uitelja, koji su samoinicijativno, uz fizike aktivnosti, radili i pjevanje na izletima, a jedan od njih bio je i Andro Pavasovi iz Dalmacije, koji je u pravoslavnu mostarsku kolu unio novi duh i pribliio nastavu uenikim interesima; i u akonikoj koli u Sarajevu (1870) uilo se pjevanje. Do druge polovine 19. stoljea uitelji su bili kalueri, sveenici, bogoslovi, manastirski aci, trgovci, zanatlije i svreni aci osnovnih kola. enska djeca pohaala su posebne kole. Najpoznatije su bile kola Stake Skenderove (1858.g.) i kole mis Adeline Pavlija-Irbi i mis Mekenzijeve.20 Engleskinje Mis Adelina Pavlija-Irbi i Mis Mekenzi su u Sarajevo dole (po drugi put) 1866. g. i odmah po dolasku poele pripremati osnivanje zavoda za kolovanje enskog podmlatka. Ova enska kola je poela sa radom 1869. g., uz finansiranje iz Engleske i znatnu podrku tadanjeg pruskog konzula u Sarajevu Ota Blaua. U poetku su kao uiteljice radile pruske akonice, a poslije njih uiteljica iz Beograda Sara Pani i uitelj Simo ajkanovi iz Sarajeva. Ova kola je bila otvorena za djecu svih konfesija, ali su je uglavnom pohaala djeca iz pravoslavnih porodica, te se u izvjetajima o kolstvu iz ovog perioda navodila kao srpska enska kola. U periodu poslije 1875 .g. kola je zatvorena, a zanimljivo je da je nekoliko uenica ove kole otilo na daljnje kolovanje u
Prema Mitru Papiu upravo osnivanje mis Irbijinog zavoda podstaklo je fra Grgu Martia da trai od Zagreba asne sestre da bi otvorile kolu za ensku katoliku kolu, to je i uinjeno 1871. g.
20

279

Prag, te su neke od njih kasnije, u ponovno otvorenoj koli, radile kao uiteljice. Prije ponovnog otvaranja kole u Sarajevu mis Irbi je u okolini Bosanskog Petrovca osnovala 4 kole: Unac, Koleni, Voenica i Bjelaj. U Sarajevu je obnovila svoju djelatnost od 1879. do 1911. godine, a Zavod koji je otvorila vremenom se razvio u srednju kolu, u trajanju od 8 godina. Osnovnu kolu su inila prva etiri razreda, djevojaku kolu peti razred, a uiteljsku kolu posljednja tri razreda. U nastavnoj osnovi kola za ensku djecu bilo je zastupljeno i crkveno i notalno pjevanje. Mis Adelina Pavlija-Irbi je u Bosni djelovala 45 godina, a njena djelatnost nije bila samo kulturno-prosvjetna, nego i socijalno-humana. Poslije njene smrti (1911) ovaj Zavod je zatvoren. Prema dostupnim podacima vezanim za srednje kole, one nisu, osim bogoslovija, imale pjevanje u nastavnoj osnovi, ali je muzika bila prisutna u okviru ispita na kraju godine, kada je poslije saopavanja rezultata odravana sveanost na kojoj su uenici pjevali. Kulturna djelatnost za vrijeme osmanske uprave Za razvoj muzike djelatnosti u ovom periodu veoma je vana djelatnost prvih crkvenih pjevakih drutava kao pretea graanskih pjevakih drutava. To su drutva Donjotuzlansko srpsko crkveno pjevako drutvo osnovano 1866. godine, Kosaa u Mostaru, koje je osnovano 1873. godine, a djelovalo je pod okriljem crkve kao crkbeni zbor i Srpsko-pravoslavno crkvenopjevako drutvo u Graanici, koje je osnovano 1877. godine. Ovo drutvo je osnovao i bio njegov prvi horovoa uitelj srpske narodne kole Makso Todorovi.21 Osim djelatnosti prvih pjevakih drutava, vezanih za katoliko i pravoslavno stanovnitvo, meu Bonjacima se oblici popularne zabave u poetku osmanske uprave uglavnom nastavljaju na tradiciju kulturno-zabavnog ivota, a koja je u XV stoljeu postepeno uvedena u Bosnu, posebno meu gradskim stanovnitvom i vlastelom. Muzika je bila sastavni dio ivota u utvrenim gradovima s vojnom posadom, u kojima su djelovale i specijalne muzike grupe. U sastav ovih grupa ulazili su najee
21

Ferovi, dr. Selma, Teorija i praksa muzikog vaspitanja i obrazovanja u BiH, Sarajevo, 1991. g., str. 15.

280

Filozofija, kutura, umjetnost

slijedei instrumenti: talambasi, svirale, zurne, zile i borije, te, neto rjee, trempe i ampare. Pored djelatnosti prvih pjevakih drutava, iji je rad vezan za gradove, u ovom periodu se kulturni i muziki ivot odvijao na specifian nain i u seoskim sredinama. Na selu su u to vrijeme postojali razni oblici etnodramskog teatra, koji su se manifestirali u vidu narodnih obiaja, a u vezi sa godinjim dobima i poljoprivrednim radovima (koledarske i kraljike pjesme, ladarice, dodole i sl).22 Veina ovih obiaja potjee jo iz paganskih vremena i katolika i pravoslavna crkva su ih kristijanizirale, te vezale za pojedine vjerske praznike. U selima sa muslimanskim ivljem ovi se obiaji sa procesom irenja islama gube, te su stari obiaji, u skladu sa islamskim propisima, zamijenjeni dovama. U islamskom obredu muzika nalazi svoj izraz u pozivu na molitvu ezan, koji mujezin ui sa minareta, zatim u uenju Kur'ana (tedvid), u objavi smrti (salla), prizivanju Boijeg blagoslova Muhammedu a.s. (salavat), pomenu na mrtve (tevhid), u proslavama u ast roenja Muhammeda a.s. (mevlud), molitvi za kiu (kina dova), dervikom obredu (derviki zikr), te u islamskim svadbama.23 Stare obiaje paganskog porijekla muslimani su zamijenili dovama uspavanke ili dove pred spavanje, dove poslije jela, hajr-dove (blagoslov), bed-dove (prokletstvo), te hafiske dove. Temeljne karakteristike islamske muzike su fenomen makama, melodijskih modela, ritam ika, samostalni ritmiki tipovi i orijentalni tahsin ukraavanje melodije.24 Kao simbol novog muzikog ivota gradova Bosne i Hercegovine, prvenstveno meu muslimanskim stanovnitvom, upotrebljavan je tipini gradski instrument saz, kao nacionalni instrument Muslimana koji se koristio na sijelima, svadbama, aiklucima, teferiima i drugim manifestacijama veselja i slavlja. Pri isto vjerskim sveanostima i manifestacijama alosti nije se upotrebljavao ni saz, niti bilo koji drugi instrument, kao ni instrumentalna muzika uope. Kada govorimo o hrvatskom stanovnitvu, dostupni materijali ukazuju na ivu djelatnost na podruju duhovne muzike uprkos potekoama finansijske prirode, u samostanima u Sarajevu, Kreevu i Kraljevoj Sutjesci. Franjevci su bili muziki veoma
22 23

Imamovi, dr. Mustafa, Historija Bonjaka, Sarajevo, 1993-1996. g., str. 203. Zubovi, mr. Alma, Muzika Bonjaka u Bosni i Hercegovini u doba turske uprave, magistarski rad, Sarajevo, 1999. g. 24 Zubovi, mr. Alma , navedeni rad

281

obrazovani, pa su esto komponirali i izvodili svoja djela, pri emu su orgulje imale znaajnu ulogu. Njegovali su crkveno i narodno pjevanje, posebno gregorijanske napjeve, misne napjeve, te narodne popijevke Franje Kuhaa, koje su smatrane vrijednim djelom u oblasti svjetovne muzike.25 Meu mnogim obredima u katolikoj muzikoj praksi, gdje muzika ima istaknutu ulogu, u praksi bosanskih franjevaca posebno je interesantna Missa quotidiana, koja se prenosila usmenom predajom.26 Franjevci su poduavali djecu u sviranju na klaviru i orguljama.27 U bogoslovskim kolama i bogoslovijama bila je posveena panja crkvenom pjevanju pojanju. U kulturnom ivotu Bosne i Hercegovine za vrijeme osmanske uprave dolo je do promjena u nainu izvoenja i karakteristikama tzv. masovnih oblika zabave. Nekadanje ulino pozorite po bosanskim gradovima, u kojemu su uestvovali razni glumci i zabavljai (kao bufoni, histrioni, stovrazi i drugi), zamijenili su u osmansko doba, sa istom ulogom i slinim stilom zabave, razni pehlivani, koji su dolazili sa Istoka. Ve se sredinom XV stoljea u raznim izvorima pominju osmanski Turci kao vjetaci i zabavljai. Tako je 1452. godine zabiljeeno gostovanje u Dubrovniku nekog turskog maioniara. Mnogi glumci i svirai gostovali su u Dubrovniku, jer su ih slali bosanska, posebno humska, vlastela i visoki osmanski vojno-upravni inovnici u Bosni.28 Kako je pozorite, sa stanovita islamskih propisa, smatrano nedolinim neke od druina (kao ona Ali-bega Pavlovia) su nestale, te su, kada je u pitanju muslimanski ivalj, ostali pehlivani
Ferovi, dr. Selma, Teorija i praksa muzikog vaspitanja i obrazovanja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1991. g, str.13. 26 Prema izvoru: Ferovi, dr. Selma, Muzika / glazbena kultura 1, udbenik za I razred gimnazije, Sarajevo, 2003. g, str. 71, veoma zanimljivi i dragocjeni podaci o Missi quotidiani pronaeni su u radu prof. dr. Vinka Krajtmajera, Missa quotidiana u Bosni i Hercegovini, koji je prvi objavio posebnu praksu bosanskih franjevaca. 27 Posebno se istie uloga fra Angje(l)a Nuia, koji je zapoeo praksu poduavanja djece u sviranju misa i drugih hrvatskih pjesama, te pjevanju uz klavir. 28 Spominje se posljednji bosanski krajinik Isa-beg Ishakovi, koji je u Dubrovnik (1461) poslao svoje doboare, zatim Ahmed-beg ehaja, koji je 1466. g. poslao pet sviraa koji su zabavljali Dubrovane, te neki Zambaa sa druinom, kojeg je poslao hercegovaki sandak-beg i koja je bila i nagraena od strane dubrovake vlade.
25

282

Filozofija, kutura, umjetnost

kao profesionalni zabavljai. U Bosni u vrijeme Osmanskog carstva veliku je popularnost uivalo tursko Pozorite sjenki, koje se prema glavnom junaku Karaozu i zvalo jednostavno Karaoz. Figure u predstavi su pokretane pomou konca, a predstava i likovi su oslikavali socijalni kontekst i etos carstva, koje se prostiralo na tri kontinenta i ije se stanovnitvo sastojalo od razliitih nacionalnosti, vjerskih i etnikih grupa. Ovo pozorite je egzistiralo sve do 1930. godine, kada se pojavljuju zvuni filmovi i nove vrste zabave, pozorita i igre. Muziki ivot se u periodu osmanske uprave kod domaeg stanovnitva uglavnom razvijao u okviru svake pojedine konfesije. Ve smo spomenuli muziku djelatnost fra Angjea Nuia i njegovo poduavanje uenika sviranju i pjevanju, te uitelja Andru Pavasovia iz Dalmacije. Kao upravitelj i glavni nastavnik Banjaluke blagoslovije u periodu od 1867. do 1869. godine djelovao je Vaso Pelagi i u tom periodu njegovog pedagokog i kulturnog djelovanja zabiljeeno je da je pjevanju bila posveena velika panja.29 Pjevanje se u nastavnoj osnovi nalazilo i u Mis Irbinom zavodu za ensku djecu. Svi navedeni muziki i pedagoki djelatnici predstavljaju klice muzike pedagoke djelatnosti u BiH. Amaterska muzika djelatnost u osmanskom periodu Osim pedagoke muzike prakse u periodu osmanske uprave razvijala se i amaterska muzika praksa, a njegovali su je ljudi koji su svoju izraenu potrebu za muziciranjem ostvarivali kroz samostalno ili grupno muziciranje i time znatno obogatili ne samo kulturni ivot bosanskohercegovakog stanovnitva i Osmanskog carstva uope, nego i dali znaajan doprinos muzikoj tradiciji. Iz mnogih pisanih izvora mogue je zakljuiti da je djelatnost tekije veoma komplesna i da je u njenim obredima i ceremonijama muzika zauzimala znaajno mjesto. Naveli smo samo neke od dervikih redova: u dervikom redu mevlevija starjeina sviraa Mevlevijske tekije u Sarajevu bio je kaligraf dervi Mustafa, a u tekiji se pjevao i hvalospjev Pejgamberu uz naj, sa posebnom loom za pjevae i mjestima za sluanje;
29

Ferovi, dr. Selma, Teorija i praksa muzikog vaspitanja i obrazovanja u BiH, Sarajevo, 1991. g., str. 14.

283

 u dervikom redu halvetija, u Halvetijskoj tekiji u Blagaju, u popisu inventara spomenut je i polovan muziki instrument zil; u opisu grada ajnia (iz 1664) i Gazi Murad-babine bae s bektaijskom tekijom spominje se da dervii izvode muzike take divnim melodijama i da u svako doba razne grupe prireuju koncerte, odnosno muzike sastanke poput Huseina Bajkare, te da muzika upotrijebljena na ovaj nain jeste odraz prirode reda i posebne atmosfere skupnih obreda. Kao svirai, koji su dva puta sedmino prireivali koncerte pod nazivom Sohbet-halve, svirali uz naj i pjevali sevdalinke (1780/81), spominje se i jedna skupina mladih kadija/efendija: Hadimusi Abdulah - efendija, Alikadii, Kuravija (zet muftije), emerli, Abdurahman Pinjo, Salih-aga Pinjo, Lutfulah uri, Muteveli, Sulejman Ablagija, Ismail Handi, Fazli, Cigi i Dukatar, zatim instrumenti svirale i tambure, te svira baba Alija, bubnjevi na kojima su mladii svirali slino kao svirai ostalih konfesija na dobou, saz i svira Mehmed-baa Tambur (koji je i pravio sazove), naj i svira Vrljika, tambura i svira Mustafa-baa Kafedar, svira i pjeva narodnih pjesama Salih Smailagi, pjeva bosanskih narodnih pjesama Berber Jaar, pjeva Mula Mustafa Dugali, koji je pjevao nabone pjesme i svirao saz i Mujo Delija, koji je pjevao seoske pjesme.30 Ova imena u ono vrijeme bili su amateri u dananjem smislu te rijei i kako su poduavali i druge ljubitelje muzike, za njih moemo rei da su bili jedna vrsta pedagoga u irem smislu te rijei. Godine 1864. na inicijativu Devdet-pae, a u ast razvijanja zastave prve bosanske pukovnije, kapetan muzike/kapelmajstor Fuad-aga, koji je smatran za vrlo vjetog kada su u pitanju bosanske melodije, komponovao je bosanski vojniki mar u duhu bosanske melodije i uz rijei fra Grge Martia, te uvjebao muzikante, koji su uz muziku i jednoglasno pjevali (muzika je komponovana prema pjesmi Neka se hrusti aka mala). Pjeva Ahmed Isakov emi iz Rotimlja kod Mostara govorio je da zna 150 pjesama napamet, a jedna od njegovih pjesama okarakterisana je kao najdulja i najljepa od svih do tada tiskanih guslarskih pjesma naeg slavenskog naroda na Balkanu.
30

Zubovi, mr. Alma, Muzika Bonjaka u Bosni i Hercegovini u doba turske uprave, magistarski rad, Sarajevo, 1999. g.

284

Filozofija, kutura, umjetnost

Na podruju Cazina kao najpoznatiji pjeva prve polovine XIX stoljea spominje se erim aji, koji je znao 366 pjesama, a porodinu tradiciju nastavili su i sin Mahmut i unuk Mae. U ovom periodu je djelovao i veliki broj sazlija. U Sarajevu su djelovali: Hadi Junuz Ekmi, koji se bavio kaligrafijom i znao lijepo kucati na sazu, Mustaj-beg uak, Muhamed-aga Zildo, Ibrahim-aga Nunija Bajraktarevi, Mujaga Zlatar, Hamdija Hadihalilovi, amilaga adro, Ahmetaga Jasika, Edhemaga Sulejmanovi i Salih Hodi-Tabae. U Brkom su djelovali Ramo Abidovi i Beir Pehlivan, a u Stocu: Ahmetaga Heko, Ibrahim Letri, Avdo Roki-Grk, Muhamed-beg Jaarbegovi-Iibeg, Ahmet Relja, Mumin Roki, Osman Basari, Ibro abi-Pajda i Beo Muratovi. U istonoj Bosni, u karaulama pokraj Drine, bilo je mnogo muslimanskih pjevaa iz raznih krajeva Turske, posebno iz Bosne i Hercegovine (u jednom bataljonu je bilo 10-15 pjevaa-guslara na hiljadu momaka), a posebno se spominje Husein Kari Kordun, kao pjeva uz gusle, koji je pjevao starije muslimanske pjesme sebi, porodici, komijama i gostima, ali nije htio pjevati po kafanama, jer nije elio da ga smatraju profesionalcem. Jo je bio poznat i otac Stanka Brkia, koji je pjevao i znao oko 50 pjesama. Pjeva Smai iz okoline Tuzle pjevao je uz tamburu s dvije ice, a bili su poznati u to vrijeme i pjevai: Fejzi Fejzija iz okoline Gorada, Dianja Bego, koji je bio bajraktar Dedage engia, Arif Hajdarevi i Adem-beg engi, koji su pjevali uz gusle, te Mustafa Zaptija i Ibrahim Vrabac. 31Pomenuta imena, osim znaaja za njegovanje i ouvanje narodne muzike tradicije, i u svjetlu muzike pedagogije, takoer, imaju znaaj, jer su animirali interes sredine u kojoj su djelovali za muziku djelatnost. U periodu osmanske uprave, kao posljedica sveukupnog ivota bosanskohercegovakih gradskih sredina, te kao muzikoliterarni izraz tadanjeg poimanja ivota i umjetnosti i svojevrsni memoarski lirski zapis, nastala je bosanska gradska pjesma sevdalinka. Ova muziko-poetska forma nastala je dijelom na osnovama islamske kulture i tradicije, a ishodite joj je bila gradska sredina.32
Zubovi, mr. Alma, navedeni magistarski rad. Karaa-Beljak, mr. Tamara, Sevdalinka melopoetski oblik bosanskohercegovake gradske sredine, magistarski rad, Sarajevo, mart/oujak 2002.g.
32 31

285

Sevdalinka kao lirska ljubavna pjesma nastala je u bosanskomuslimanskoj gradskoj sredini, za podlogu je imala bosansku lirsku narodnu pjesmu, koja je u urbanoj bonjakoj sredini pretrpjela izraziti utjecaj orijenta. Sevdalinka se pjevala u raznim prigodama i na raznim mjestima, izmeu ostalog i na teferiima i sijelima, a prema nekim izvorima izraz turija prevoen je terminom sevdalinka.33 U to vrijeme su postojali i profesionalni pjevai sevdalinki, koji su opjevali ljepotu djevojaka ili ena, koje nisu bile nepoznate nego posve odreene osobe, kao i stvarne dogaaje iz ivota tog vremena, tako da je ustanovljeno da sevdalinke u svojoj osnovi sadre i konkretno lokalno-vremensko obiljeje, kao dio lokalne hronike. Pionirski koraci melografije Za ouvanje bosanskohercegovake narodne tradicije, jer su bosanske narodne pjesme istraivali i zapisivali, veoma su zasluni Julije Bajamonti, Franjo Kuha i Ludvik Kuba Julije Bajamonti, bio je lijenik i kompozitor, ije se interesiranje za narodnu poeziju oituje u sauvanim djelima Pjesma travljanskih djevojaka, Pjesma janjiara i Pjesma kadija. Napjevi koji su sauvani nemaju veliki znaaj za etnomuzikologiju, koliko je vana injenica da je to bio prvi i usamljeni primjer melografskog rada u BiH.34 Franjo Kuha je bio folklorista koji je istraivao puku glazbu i zapisivao je u okviru svojih pet knjiga (u prvoj knjizi Juno-slovenske narodne popievke od ukupno 400 pjesama iz junoslavenskih krajeva 28 je bilo iz BiH, u drugoj knjizi 21, u treoj 27, u etvrtoj 15 i u petoj 10). U naim krajevima boravio je pred sami kraj osmanske uprave. Trei u ovoj grupi onih muzikih djelatnika koji su obiljeili pionirske korake melografije u naoj zemlji bio je Ludvik Kuba, koji se bavio slikarstvom, spisateljstvom, muzikologijom i

Isto, str. 37. Verunica, mr. Zdravko, Poeci melografskog rada i prve obrade narodnih pjesama iz BiH, Zbornik radova Muzike akademije u Sarajevu, Sarajevo, 1988. g., str. 6.
34

33

286

Filozofija, kutura, umjetnost

melografijom. Knjigu o Bosni i Hercegovini uradio je posljednju ove vrste, u svojoj 75. godini ivota.35 Utjecaj evropske muzike na tursku muziku U okviru Otomanskog carstva njegovala se vojna muzika otomanskih janjiara (Sultanovih elitnih trupa), koja je imala znaajan utjecaj na evropske kompozitore 18. i 19. stoljea. Njihovi orkestri zvali su se Mehter i inili su ih uglavnom udaraljke (inele, bas bubnjevi, kotlasti bubnjevi i zvona), koji su kasnije modificirani i inkoporirani u simfonijske orkestre u Evropi do te mjere da se udarake sekcije orkestra u naem vremenu povremeno nazivaju turska sekcija.36 Iako utjecaj evropske muzike na tursku muziku uope nije bio veliki, ipak je postojao i pridavao mu se znaaj. O tome svjedoe gostovanja evropskih orkestara na Otomanskom dvoru, te gradnja i postavljanje orgulja engleskog graditelja Thomasa Dallama u sultanovoj palai (1599) na zahtjev kraljice Elizabete I. Dva stoljea poslije (1794) u Britaniju je stigao prvi turski ambasador Yusuf Agah Efendi i u njegovu ast je komponovan veliki mar, iste godine objavljen u Londonu. Evropska muzika je dobila ozbiljniji tretman na otomanskom dvoru 1826. godine, kada su janjiarske trupe abolicionirane sa svojim orkestrima, a zamijenjeni su vojskom u evropskom stilu. Angairani su afirmirani kompozitori, meu kojima i Giuseppe Donizzeti, brat Geatana, za direktora vojne muzike kole (Muzikaya-Humayun) - 1828. godine, organizirana su koncertna putovanja i gostovanja vanih kompozitora i muziara tog vremena, izmeu ostalih i Franza Liszta, a i mnogi evropski kompozitori, kao Donizetti, Liszt i Callisto Guatelli, komponovali su mareve u ast sultana. Za kompoziciju Grand Marche Paraphrasw Liszt je nagraen ordenom - Nian Iftihar, dok je Rossini za mar u ast sultana Abdulmedida dobio Orden od Sultana. Poslije Donizzetija, kao njegov nasljednik, djelovao je Italijan Callisto Guatelli, takoer Paa, koji je bio dirigent italijanske operske grupe u Naum Teatru u Istambulu, a njegov Azizye mars postao je Mars-i Sultani (Imperijalni mar Sultana
35

Ludvik Kuba je djelovao u periodu austrougarske uprave i izmeu dva svjetska rata i ovdje ga spominjemo jer je njegova djelatnost u uskoj vezi sa prethodna dva muzikologa i melografa. 36 Mehter je perzijska rije koja znai muziar, lan vojnog orkestra.

287

Abdulaziza). U to vrijeme, kao kompozitori, su djelovali: Sultan Abdulaziz, koji je komponovao klavirsku kompoziciju Poziv na valcer (objavljenu u italijanskoj izdavakoj kui F.Lucca iz Milana) i kratke klavirske kompozicije i Sultan Murat V, koji se smatra najveim kompozitorom evropske muzike meu otomanskim sultanima. Komponirao je, uglavnom, za klavir: polke, mazurke, valcere i kvardile. Od 1876. g. (nakon samo tri mjeseca sultanata) pa do smrti (1904) bio je zatoen u Palau iragan i nije prestao komponovati, a djela nastala u ovom periodu posvetio je svojoj porodici i prijateljima. Posebno znaajno jeste da se u ovom periodu pojavila i prva ena kompozitor i to supruga Omer-pae, koji je bio glavni komandant Otomanske vojske za vrijeme Krimskog rata, a porijeklom je bio iz Hrvatske (zvao se Mahalija Latas). Supruga Omer-pae je potjecala iz Maarske, zvala se Ida, a kasnije, po udaji, prihvatila je ime Zulejde Omer-paa. 37 Ova kompozitorka je bila, prije udaje, uenica Czerny-ja u Beu. Komponirala je mareve, a jedan od njih je objavljen u asopisu The Iliustrated London News (13. januara 1855). O popularnosti i znaaju koji se pridavao evropskoj muzici na otomanskom dvoru govori i injenica da su i Donizetti i Guatelli za svoje zasluge dobili titulu pae. LITERATURA Baagi-Redepai, Safvet beg (Mirza Safvet.), Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (od g.1463-1850.), Cirih: Matica Bonjaka, 1994. Baeskija, Mula Mustafa evki, Ljetopis (1746-1804), Sarajevo: Veselin Maslea,1987. Besarovi, Risto, Iz kulturne i politike istorije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1966. ehaji, Demal, Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo: Orijentalni institut, 1986.
Povodom proslave 45 godina Muzike akademije u Sarajevu u Narodnom pozoritu u Sarajevu je, 20.aprila 2000.g., odran koncert Kamernog orkestra Muzike akademije, pod ravnanjem turskog dirigenta dr. Emre Aracia, koji djeluje jo i kao kompozitor i muzikolog u Londonu, gdje je osnovao Akademiju osmanlijske dvorske muzike. Na koncertu su izvoena djela osmanske dvorske muzike, izmeu ostalih i kompozicije Zulejde Omer-paa Mar i Mar Tchitate.
37

288

Filozofija, kutura, umjetnost

Daja, Sreko M, Svijet politike i franjevatvo u Europi 14. stoljea, u: Karamati, M. (ur.), Zbornik radova. Znanstveni skup Sedam stoljea bosanskih franjevaca 1291-1991, Sarajevo, 18-20.04.1991., Samobor: Franjevaka teologija Sarajevo, 1994. Dambo, Jozo, Povijest mentaliteta - jedan historiografski pristup fenomenu bosanskog franjevatva, u: Karamati, M. (ur.), Zbornik radova. Znanstveni skup Sedam stoljea bosanskih franjevaca 1291-1991, Sarajevo, 18-20.04.1991., Samobor: Franjevaka teologija Sarajevo, 1994. Hadihuseinovi, Salih Sidki Muvekkit, Tarih-i Bosna - Povijest Bosne (1 i 2), Sarajevo: El-Kalem, 1999. Hadijahi, Muhamed, Islam i Muslimani u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1977. Ferovi, Selma, Muzika kultura / II razred gimnazije, Sarajevo: Sarajevo Publishing, 2004. Ferovi, Selma, Teorija i praksa muzikog vaspitanja i obrazovanja u BiH, Sarajevo: Veselin Maslea, 1991. FEROVI, Selma, Novi pristup muzikom nasljeu BiH kroz udbenike, Naa kola, 1996. Imamovi Mustafa, Historija Bonjaka, Sarajevo: Preporod, 1997. Jeleni, Julijan, Kultura i bosanski franjevci , I, Fototip izdanja iz 1912, Sarajevo: Svjetlost, 1990. Jeleni, Julijan, Kultura i bosanski franjevci, II, Fototip izdanja iz 1915, Sarajevo: Svjetlost, 1990. Kreevljakovi, Hamdija, Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom, Sarajevo: Veselin Maslea, 1952. Lovrenovi, Ivan, Unutarnja zemlja - kratki pregled kulturne povijesti Bosne i Hercegovine, Zagreb: Durieux, 1999. Mahmud, Mustafa, Kur*an-pokuaj savremenog razmatranja, Sarajevo: Starjeinstvo Islamske zajednice, 1991. Pandi, Bazilije, Franjevaki misionari na Balkanu u tursko doba, u: Karamati, M. (ur.), Zbornik radova. Znanstveni skup Sedam stoljea bosanskih Franjevaca 1291-1991, Sarajevo, 18-20.04.1991., Samobor: Franjevaka teologija Sarajevo, 1994. Papi, Mitar, Tragom kulturnog nasljea, Sarajevo: Svjetlost, 1976. Pennanen, Risto Pekka, Rane sarajevske svirke - snimateljska ekspedicija u Bosni 1908., Muzika, VII, 2003. Pulji, elimir i Topi, Franjo, Kranstvo Srednjovjekovne Bosne - radovi simpozija povodom 9 stoljea spominjanja bosanske 289

biskupije /1089-1989./, Studia Vrhbosnensia 4, Sarajevo: Vrhbosanska visoka teoloka kola, 1991. Rizvi, Muhsin, Ogled o sevdalinki, Izraz, Sarajevo, 1969. Tepi, Ibrahim, Borba Bonjaka za autonoman poloaj Bosne i Hercegovine u okviru osmanskog carstva u XIX stoljeu, Naa kola, XLIII,1996. Verunica, Zdravko, Poeci melografskog rada i prve obrade narodnih pjesama iz BiH, Zbornik radova. Sarajevo: Muzika akademija, 1988. Zlatar, Behija, Bosna i Hercegovina u okvirima osmanskog carstva /1463 - 1593./ : BiH od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata, Sarajevo, 1994. Summary The cultural and music pedagogical work in Bosnia and Herzegovina during the Ottoman Authority was in accordance with the basic characteristics and postulates of the Ottoman Empire. In the conclusion we presented it more detailed than through other historical areas because the already researched and presented facts are meager and insufficient to get the adequate and accurate presentation, at least in the context of the basis to easier following and understanding of further music cultural and pedagogical work development in Bosnia and Herzegovina. The Ottoman Authority in these areas based its development and existence on the powerful military, law, financial and administrative authority, as well as the economic development which was displayed in building roads (in the aim of increase of people and goods transport), which enormously improved the planned development of the towns (with active participation of the Ottoman State), with typical orientmuslim appearance: mosques, karavan-saraj (buildings where people, goods and cattle could stay and rest during their travel), han ( building where people could stay for a night), hamami (public bath), libraries, hospitals, waterworks, drinking-fountains, musafirhana (a guest house), bridges, mektebi (Muslim primary schools) and medresa (Islamic secondary and higher religious school). During the Ottoman Authority the pedagogical work was realized in denominational schools where the religious subjects had priority over the others. Singing was the only music school 290

Filozofija, kutura, umjetnost

activity as elective subject. The topic of the songs was related to denomination. In Jewish schools (Meldar) and Muslim schools ( Sibjan Mektebi ), singing (learning- specific way of saying the pray) was present as a part of religious teaching. In Croatian schools, concerning the importance of music in religious ceremonies, the Church-singing was regular and practiced at schools which were the part of monasteries and later at public schools, as a subject. In Serbian schools singing was practiced periodically (depending on teacher attitude ). The mentioned pedagogical work was almost related to male children. At that time female children attended special schools: the school of Staka Skenderova and the schools of Mis Adelina PavlijaIrbi and Mis Mekenzijeva. In these schools the choir-singing and music reading were taught. Secondary schools, apart from theological schools did not have singing on educational level, and music was present only as a part of school celebrations at the end of a school year. During the Ottoman Authority we find the origins of the singing-clubs in Bosnia and Herzegovina: Kosaa from Mostar and Serbain-Orthodox Church- Singing Club from Graanica with the first choit-leader Makso Todorovi, a teacher. Along with the cultural life of the cities, the rural cultural ambient was developed in the form of so called ethnodrama theatres, which marked and cultivated traditional customs in accordance with the seasons and farm work (Koledarske and Kraljike songs Ladarice i Dodole ) by Catholics and Orthodox. In the Islamic ceremony, music was found in the call for prayer- Ezan , in citing Koran-Tedvid , in the announcement of somebodys death-Salla ,in asking for God blessing- Salava, in memory to the deaths-Tevhid , in celebrations in honour of the birth of Muhamed a.s.- Mevlud , in prayer for rain-Kina dova , in Islamic weddings and Dervish ceremoniesDerviki zikr. The basic characteristics of the Islamic music were: phenomenian Makama (melody models), rhythm Ika (independent rhythm types) and Tahsin (melody decorating in oriental way). The Croats cultivated choir singing and folk singing: Gregorijanske korale, Misne napjeve and Popjevke (types of songs) of Franjo Kuha, and the Franciscans taught children playing the piano and the organ. Missa Quotidiana was extraordinary important and it was passed on beyond of mouth especially in the practice of Bosnian Franciscans. Fra Angjeo Nuji and Andro 291

Pavasovi from Dalmatia, Vaso Pelagi who enormously paid attention to singing as headmaster of Banja Luka theological school were famous for their music work. The Turkish theatre Shadows Theatre was very popular and it was named Karadozaccording to the main hero Karadoz. This theatre where the figures were moved by the rope, and the characters presented the features of the Ottoman Empire existed untill the appearance of the talking film and new theatre sorts of the 1930s. The amateur music activity during the Ottoman Authority was very rich and it was cultivated by the music participants who had great necessity for playing music, regardless to their level of music education. That is why the work of tekija was emphasised in that period because in its ceremonies music had important role especially among Dervish ranks: Mevlevije and Halvetije. It is very important to mention that the rising of one of the most famous forms of Bosnian music tradition- sevdlinka was connected to Ottoman Period. Sevdalinka as Bosnian town song risen in a town surroundings, partly on the basis of Islamic culture and tradition was sung on a different occasions and at different places. The important role in the affirmation of this Bosnian lyrical folk song containing all elements of the approaching life and art at that time had the professional sevdalinka singers who sang about real heroes and events. Thus sevdalinka presents the true poetical part of the local chronicle. Apart from the amateur musicians, mostly players and singers, during the Ottoman Authority the bandmaster Fuad-agas compositional work was recorded. He composed the Bosnian march (Hajde, hajde pod Bajrak Go,go under the Flag ), with the lyrics of fra Grga Mati. This march ( even published in the military Constantinpoles newspapers ) in the spirit of Bosnian melody, the musicians practiced not only to play but also to sing unisonously. The activity of the pioneers of melography in Bosnia and Herzegovina was very important because they researched and recorded the Bosnian folk songs which are kept as the music folk treasure. These pioneers were: Julie Bajamonti, Franjo Kuha and Ludvik Kuba. Even in the 16th century the influence of the European music on the Turkish was evident. It was reflected in performing the European orchestras at the Ottoman Palace, placing the English designer Thomas Dalammas organ at the Sultans Palace. In 292

Filozofija, kutura, umjetnost

1599, performing concerts of the European eminent composers and composing a great number of compositions, mostly marches (Liszt, Donizzeti, Guatelli, Rossini) in the Sultans honour. Among the Turkish composers the most important were: Sultan Abdulaziz and Sultan Murat V as well as the first woman composer at the Ottoman Palace (Omer-pashas wife) who originated from Hungary. Her name was Ida, i.e. Zulejda which got after marriage, and she mostly composed marches.

293

294

Filozofija, kutura, umjetnost

Amna ati

POIMANJE TJELESNOG ODGOJA PEDAGOKIH KLASIKA

Saetak Skloni smo vjerovati da su suvremene tendencije u odgoju i obrazovanju plod novog doba i da pristrasno branimo novo, a kritikujemo staro, odnosno tradicionalno. Koliko je samo novih trendova u odgoju i obrazovanju koji se tumae kao revolucionarna pedagoka otkria a bila su tako davno primjenjivana u odgojno-obrazovnoj praksi. Ovaj rad se upravo bavi poimanjem tjelesnog odgoja klasika pedagoke misli u svjetlu suvremenih teorija tjelesnog i zdravstvenog odgoja. U radu e se naznaiti osnovna filozofija tjelesnog odgoja najpoznatijih meu njima i ukazati na refleksije te misli na dananju stvarnost u ovom odgojnom podruju.

Tjelesni odgoj kod grih i rimskih mislilaca Tjelesni odgoj je pretpostavka svakolikog odgoja zbog ega su mu ljudi od davnina posveivali posebnu panju. Ostvarivanje zadaa intelektualnog, estetskog, moralnog i radnog odgoja mogue je samo ako je linost zdrava i ako posjeduje potrebne tjelesne kapacitete. U drevnoj Grkoj bila su dva sistema koja su se u osnovi razlikovala kada je u pitanju tjelesni odgoj. U Sparti je bio jednostran i sluio je kao sredstvo vojnikog odgoja, dok je u Atini bio ukljuen kao sastavni dio harmonijskog odgoja linosti. Grki filozofi su zaeli suvremenu misao o tjelesnom odgoju kroz kalokogatiju kao vrhovni odgojni ideal. Sofisti su tumaili da se dobrim odgojem od svakog djeteta moe napraviti filozof, to po analogiji znai da se i dobrom tjelesnom vjebom od svakog djeteta moe razviti dobar sportista. Njihovo je uenje, unato tome to zamenaruju predispozicije i naslijee, veliki iskorak u shvatanju da je sistematski i organiziran odgoj temelj cjelokupnog drutvenog razvoja. Sokrat zanemaruje tjelesni odgoj i teite stavlja na moral, smatrajui da je moralna istina nepromjenjiva i univerzalna pokretaka snaga drutva.

295

Organiziran i zakonom ureen odgoj zainje Platon u svojim djelima Drava i Zakon. Zamilja on da dravu treba da ine tri sloja, i to filozofi, vojnici i obrtnici. Zato se drava mora brinuti o odgoju poevi jo od predkolskog doba. Prema njemu izvor tjelesnog odgoja lei u prirodnim nagonima. On u svom uenju kae da je sama gimnastika barbarstvo, a sama djelatnost duha nije dostatna. Dalje on veli da onaj ko se posveuje nauci ili nekoj drugoj duhovnoj aktivnosti, mora gimnastikom pribaviti dovoljno pokreta, onaj tko paljivo njeguje svoje tijelo, mora se baviti muzikom i obrazovanjem ako eli da s pravom nosi naziv plemenit. Platon, takoer, kae da je tee izabrati trenera za tijelo nego uitelja intelektualnih predmeta, jer dominantan cilj tjelesnog odgoja jest formiranje karaktera uz pomo tjelesnih pokreta. (Pavleti, 1969) Za voniki odgoj, za razliku od dotada dominantnog spartanskog odgoja, Platon zagovara gimnastiku, pod ime podrazumijeva igre, plesove, hrvanje, logorovanje, tranje, bacanje koplja, diska i jahanje. Njegovo e uenje biti osnova utopista u graenju idealnog svijeta. Aristotel u djelu O odgoju (koje nije u potpunosti sauvano) govori o tri due ovjeka, i to vegetativnoj, animalnoj i razumnoj, koje se kroz organiziran odgoj uljuuju. Takoer, on razlikuje tri odgoja tjelesni, moralni i umni. Kada je u pitanju tjelesni odgoj, Aristotel zagovara da dijete do sedme godine mora rasti i razvijati se u porodici gdje je posebno bitno za njegov razvoj slobodno kretanje i igranje. Ve u kolskom dobu tjelesni odgoj treba biti prioritet pri emu ne treba pretjerivati, kae on, jer to moe tetiti organizmu. S tim u vezi je zanimljivo njegovo uenje o psihofizikom razvoju djeteta koje je i danas opeprihvaeno. Rim e preuzeti odgojne vrijednosti grke kulture gdje e tjelesni odgoj, takoer, biti znaajna karika u odgajanju aristrokatije a opi ideal odgoja harmonijski razvijen ovjek, odnosno sklad tijela i duha. Mark Fabije Kvintilijan je najznaajniji rimski pedagoki teoretiar koji je prihvatio i razvio grke humanistike ideje. Njegov e rad znaajno utjecati na humanistike pedagoge s poetka petnaestog stoljea od kada se razvija suvremena pedagoka misao na ijim je nasadama razvijen dananji koncept kole.

296

Filozofija, kutura, umjetnost

Tjelesni odgoj u doba feudalizma U doba feudalizma pripadnici plemstva odgajani su na dvorovima gdje su uili sedam riterskih disciplina (septem artes probitatis: jahanje, maevanje, lov, plivanje, rukovanje kopljem, ah i pisanje pjesama). kolstvo u doba feudalizma je pod velikim utjecajem religije. U zapadnoj kulturi u to doba kranstvo modelira odgojnu misao po kojoj je ovjek blii bogu to vie uskrauje svoje tjelo i njegove potrebe. Katehetske kole nisu posveivale panju tjelesnom odgoju, uilo se sedam slobodnih umijea (artes liberales) to e kasnije biti u formi trivija (gramatika, retorika, dijalektika) i kvadrija (aritmetika, geometrija, astronomija i muzika). Preko Arapa, koji su razvili jednu blistavu kulturu u paniji, dopire u Evropu nova misao o nauci i odgoju. Pod ovim utjecajem razvija se crkvena filozofija zvana skolastika koja e u prvo vrijeme biti toak zamajac evropskog kolstva i na ijim e se osnovama zaeti univerziteti. Humanistika pedagogija Razvojem proizvodnih odnosa i graanskog drutva pred kraj etrnaestog stoljea mijenja se u osnovi odgojni koncept. Srednjovjekovni pogled na svijet se mijenja pod utjecajem novih spoznaja. ovjek postaje u sreditu nauke i umjetnosti. Bit e to poetak renesanse a humanistiki koncept e preferirati antiku misao u odgoju. S druge strane, buroaska klasa koja ima ekonomsku mo trai da se odgoj prilagodi njenim potrebama i da se odgajaju kadrovi koji mogu zadovoljiti sve razvijeniju tehnologiju. Ovi e zahtjevi radikalno promjeniti pedagoku misao. Za potrebe ovog rada naznait emo nove ideje koje su modelovale koncept tjelesnog odgoja. Vittorino Ramboldini da Feltre u Montavi otvara kolu koju zove casa giocosa (dom radosti) u kojoj je tijelo jaao tranjem, skakanjem, plivanjem, jahanjem, gaanjem lukom i strijelom. Ova je kola u prirodi, djeca se skladno razvijaju kroz rad i za rad. (lebnik, 1955) Francuski humanisti (Rable i Montenj), takoer, razvijaju ideje slobodnog i demokratskog odgoja i zagovaraju samoaktivnost djeteta a na polju tjelesnog odgoja podravaju i vraanje prirodi i prirodnim pokretima.

297

Montenj u svojim Esejima zagovara odgoj potpunog ovjeka gdje je putem tjelesnog odgoja zamiljao razvijanje otpornosti organizma, jer, kako veli, nije dostatno uvrstiti duh nego se moraju ojaati miii i tijelo. Duh e podlei naporima, ako mu tijelo ne pomae. Njegova maksima u odgoju glasi ne odgajamo ni duu, ne odgajamo ni tijelo, ve ovjeka. Rable u satirinom romanu Gargantua i Pantagruel istie vanost zdravlja, mnogostranost tjelesnog vjebanja, prirodnost pokreta, povezanost sa ivotom, uravnoteenost sa umnim odgojem i brigu za tjelesni razvoj. Rable je preporuivao roditeljima da djeci priute zdrav nain ivota i ravnoteu umnog rada, odmora i tjelovjebe. Njemaki humanist Erazmo Roterdamski kritikuje skolastiku u djelu Pohvala ludosti gdje posebno osuuje tjelesnu kaznu i zanemarivanje tjelesnog odgoja. Jan Amos Komenski se smatra utemeljiteljem suvremene kole koji zagovara odgoj u skladu sa prirodom a da se pri tome moraju uzeti u obzir osobitosti svakog djeteta. Prema njemu ovjek je dio prirode i treba zbog toga da podlijee svim zakonitostima koje se zbivaju u prirodi. Kae on da se u prirodi ne deava nita u nevrijeme, cvijee ne cvjeta zimi, pa tako i djecu ne treba optereivati sadrajima za koji nisu zrela. U tjelesnom to je primjer da se ne mogu djeca optereivati vjebama za koje tijelo nije zrelo. Dalje on kae kako priroda pazi na pogodan momenat, u njoj se nita ne zbiva naglo i skokovito ve postupno to je u odgoju, takoer, bitno. Prema njegovom konceptu prvih est godina je presudan za odgoj a zove ga materinska kola za koji je napisao i prigodno tivo pod istim nazivom. Na ovom stupnju je znaajno da se razviju osjetila i steknu neke rune navike (psihomotorne vjetine). U svom djelu Velika didaktika Komenski razrauje opi sistem odgoja u koji se uklapa i tjelesni odgoj pod im podrazumijeva razne vrste kretanja, razborit nain ivota i umjerenost u ishrani. U djelu Svijet u slikama pie o znaaju djeije igre za opi razvoj djeteta. Kae on da se kroz igru vjeba tijelo i duh, da se u njoj razvija drutvenost, smisao za red, nastojanje za pobjedom, ugodnost i zadovoljstvo (danas bi rekli da se razvija self koncept i samopuzdanje). Don Lok je prvi razradio teoriju tjelesnog odgoja. On trai da osnovni postulat u odgoju bude prncip zdrav duh u zdravom tijelu. Zbog toga nalae da se djeca odgajaju na istom zraku, da nose istu, komotnu i prikladnu odjeu. Kao ljekar je znao koliko je 298

Filozofija, kutura, umjetnost

vana ishrana, posebno u ranom dobu pa roditeljima preporuuje da djeci daju jednostavnu hranu i da ih klone pia. Tjelesni odgoj je kao i svaki drugi, tvrdi Lok, i zato se zalae da bude organiziran, sistematian i pod rukovodstvom strunih nastavnika. Kao predstavnik empirizma u odgoju on duboko vjeruje u mogunosti odgoja i obrazovanja ali ne zanemaruje ni naslijeene predispozicije, jer kae da se rad sa djecom mora prilagoditi naslijeenoj anatomsko-fiziolokoj organizaciji organizma. Tvrdei da je dijete neispisano tlo (tabula rasa), Lok ipak daje prioritet okolini u odgoju pa tako smatra da se dobrim odgojem i poticajnom sredinom dijete moe skladno i tjelesno razvijati. an ak Ruso dalje razvija ideje empirizma, duboko vjerujui u slobodan odgoj i vraanje prirodi. Govori on o tri vrste odgoja odgaja priroda, odgajaju ljudi i odgajaju stvari. Kada to koreliramo sa savremenim poimanjem odgoja ne moemo sporiti da je Ruso pravilno shvatio interakcije u odgoju presudnih faktora naslijea, odgajatelja i okolinskih utjecaja (mediji, nastavna tehnologija). Kljuni doprinos Rusoa je njegova filozofija odgoja u skladu sa prirodom, odnosno da se odgojni zahtjevi moraju podrediti prirodi djeteta. Usporeujui ovaj princip sa zahtjevima koje danas neki odgajatelji tjelesnog odgoja postavljaju pred uenike kada su u pitanju norme u tjelesnom odgoju, vidimo koliko je ovaj humanista bio ispred vremena. On, dakle, zagovara individualni princip prema kome je svako dijete zasebna priroda i prema njoj se tako treba i odnositi i njoj podreivati rad i norme. Emil ili o odgoju je temeljno djelo ovog fancuskog humaniste u kojemu svoju teoriju operacionalizira na stupnjeve razvoja djeteta. U svakom stupnju on daje konkretne naputke za poticanje pojedinih odgojnih komponenti. Tijelo ini temelj za intelekt i orue je duha, zbog ega Ruso zagovara vjebanje na istom zraku, jer, kako istie, strana je zabluda ako tko prigovara da tijelo smeta duevnom razvoju. U poticanju tjelesnog razvoja Ruso u ovom djelu poinje od najranijeg doba koje on zove doba tjelesne njege. To je doba kada dijete nije ni ovjek ni ivotinja nego samo dijete. U kasnijim etapama zagovara da se Emil kultivira tako da upravlja svojom voljom, da jaa svoje tijelo i svoj duh kroz prirodne pokrete (etnja, rad u vrtu). Zanimljivo je njegovo gledanje na odgoj enske djece gdje je u odnosu na pretee humanizma Feltra i Vivesa bio znaajno konzervativniji, smatrajui da izmeu mukarca i ene postoje velike razlike i da ene treba da raaju i ugaaju muu. Zbog toga on zagovara i drugaiji odgoj 299

enske djece, gdje je sve podreeno da bude spremna raati i obavljati manualne kuanske poslove a da tjelesni odgoj ne treba razvijati snagu ve estetiku pokreta. Hajnrih Pestaloci je mnogo doprinio razvoju tjelesnog odgoja i uvoenju u kolski curikulum kao obavezan nastavni predmet. Osnovne zadae ovog odgoja po njemu su razvijanje tjelesnih snaga, okretljivosti, spoznaja o razliitoj upotrebi vlastitog tijela, razvijanje estetskih odlika i moralnih svojstava. U svom djelu Knjiga za majke on kao i Komenski daje instrukcije majkama kako u najranijoj dobi da potiu tjelesni razvoj svoje djece. U ovom, kao i u djelu Lajnhard i Gerdtruda, Pestaloci govori o praktinoj odgojnoj djelatnosti kroz rad. Bio je uvjeren da tjelesna i duhovna odgojnost koriste razvoju svih sposobnosti koje su potrebne za ljudska znanja. Humanisti e izvriti veliki utjecaj na filantropiste koji e zagovarati tjelesni odgoj kao kolski predmet kojim se ostvaruju naela fizikog sa duevnim i koji tumae da je usavravanje tijela mogue jedino vjebanjem, posebno vjebanjem u prirodi, gdje su meu prvima zagovarali logorovanja. Na temelju ovih uenja J. F. Guts. Muths e razraditi sistem kolske gimnastike. Kasnije e Herbart ovaj koncept dovesti do pravog drila, jer je umjesto prirodnih pokreta glavni sadraj vjetaki iskonstruiran, apstraktan i monoton pokret kojim se uglavnom razvijala slonost, poslunost i kruta disciplina. Adolf Spies je tjelesni odgoj u kolama pretvorio u formalizam gibanja s niveliranim mehanikim pokretima slone izvedbe. Herbartov kruti formalizam u dogoju, pa i onom u tjelesnom odgoju, nadii e Adolf Disterveg koji trai harmonijski razvijenu linost u kojoj je za potpuni razvoj tijela i duha veoma znaajno tjelesno vjebanje. Da bi tjelovjeba bila djeci draga i da bi se poticala pozitivna uvstva, Disterveg zagovara djeije igre i prirodne pokrete a da gimnastiku treba da izvode samo uitelji koji imaju pedagoko obrazovanje (kako bi prestali sa drilom). Ovaj e koncept posebno podrati Herbert Spenser u djelu O intelektualnom, moralnom i tjelesnom odgoju u kome navodi da se u ionako izvjetaenom ivotu ovjeka odvie upotrebljavaju vjetaka sredstva. Umjesto zabranjenog prirodnog vjebanja uvedeno je vjetako, tj. gimnastika. Doputamo, veli Spenser, da je to bolje nego nita, ali tvrdm da to nije adekvatan nadomjestak za igru. Tek sportsko vjebanje koje se obavlja instiktivno i s puno 300

Filozofija, kutura, umjetnost

veselja od znatne je koristi za razvoj djeaka i djevojica. Onaj tko ga zabranjuje, zabranjuje ona sredstva koja je priroda odredila fizikom odgoju. (Pavleti, 1969) Pa ipak, kolska gimnastika prema konceptu Spiesa i Linga e do drugog svjetskog rata biti kruti dril kojim se prevashodno disciplinirao djeiji duh i nametala kruta disciplina u kolama. Savremena intencija u obrazovnim strategijama se bazira na poticanju nunih kompetencija koje nameu vrijeme i prilike. Pedagoke zadae tjelesnog odgoja u konceptu novih terija su zdravstvene, odgojne, obrazovne i rekreativne, a to su upravo zagovarali i klasici pedagoke misli (Vukasovi, 1999). Pedagogija, takoer, mijenja svoj fundament u kome su dominirala temeljna odgojna podruja i orijentira se na futurologiju u obrazovanju, odnosno osmiljava se odgojno-obrazovna politika koja e sagledati koja su to znanja i sposobnosti koja e biti potrebna u budunosti. Nenad Suzi zagovara dvadeset osam kompetencija koje su potrebne mladima da bi mogli batiniti civilizacijske tekovine i da bi se mogli uklopiti u globalne tokove. (Suzi, 2005). Suzi podrazumijeva konvergenciju genetskih kapaciteta i asimilacije prirodne i drutvene sredine, ali u poticanju tjelesnih kompetencija naglaava vlastitu aktivnost pojedinca. Postignue se moe ostvariti, kako to on veli, kad uenik na treningu u poetku napravi nekoliko sklekova, a nakon mjesec dana redovnog vjebanja taj se rezultat znatno poveava, ime se potvruje uinak vlastite aktivnosti. Kvalitetne promjene sadraja tjelesnog odgoja u novom dobu su u funkciji socijalnog podeavanja gdje se manje panje posveuje vjetinama a vie samoj odgojno-obrazovnoj klimi na nastavnom satu. (Kaapor, 2002) Arnold Gehlen smatra da je ovjek manjkavo bie, da mu manjka instiktivna opremljenost ivotinja, ali da posjeduje jednu vrlinu prilagodbe kojom moe nadomjestiti ono to mu je genetika uskratila. (Gudjons, 1993) Zakljuak Osnovne postavke tjelesnog odgoja znamenitih mislilaca i pedagoga su teorijski okvir dananjeg koncepta ovog odgojnog podruja gdje je dominantan stav da je to podruje iroke odgojne

301

vrijednosti. Ako bismo traili zajednike premise nabrojanih autoriteta, mogli bismo ih strukturirati u sljedee kategorije: veina njih smatra da tjelesni odgoj mora slijediti prirodni razvoj, to je i u dananjoj teoriji bitan postulat, izuzimajui herbartizam koji je traio krute forme tjelovjebe, klasici pedagoke misli zagovaraju slobodni prirodni pokret koji razvija pozitivna uvstva a koji preovladava i u danajnoj koncepciji tjelesnog odgoja, zajedniko je svim autoritetima koje smo naveli da je tjelesni odgoj samo jedan segment u razvoju harmonijske linosti i svi prihvataju maksimu u zdravom tijelu zdrav duh, a mi smo svjedoci koliko se danas nastoje umreti tjelesni, radni, moralni, estetski, ekoloki i drugi odgojni segmenti, od Platona, koji je govorio da je najtee nai dobrog uitelja za tjelovjebu, pa do modernog doba svi mislioci istiu znaaj odgajatelja u poticanju tjelesnih kompetencija, navedeni mislioci su jedinstveni da se zadae tjelesnog odgoja ostvaruju u sinergiji razliitih okolinskih poticaja, genetskih pretpostavki i aktivnosti pojedinca, na kraju, iako se pedagoki klasici i mislioci nisu bavili strunim podrujima tjelesnog odgoja, oni su svojim pogledima ostavili znaajne misli koje su u savremenoj teoriji ovog odgojnog podruja i danas aktualne. Literatura Kaapor, S. i saradnici (2002). Pedagogija, Zenica: Dom tampe. Gudjons, H. (1993) Pedagogija temeljna umijea, Zagreb: Educa. Vukasovi, A. (1999). Pedagogija, Zagreb: Hrvatski katoliki zbor MI. Suzi, N. (2005). Pedagogija za XXI vijek, Banja Luka: TT-Centar lebnik, L. (1955). Opa povijest pedagogije, Zagreb: Pedagoko knjievni zbor. Pavleti, V. (ur.) (1969). Pedagogija I, Zagreb: Matica Hrvatska.

302

Filozofija, kutura, umjetnost

Summary We are inclined to believe that the modern tendencies in education are the result of recent times, and we uphold the new and criticize the old, i.e. with bias. Think of all new trends in education which are interpreted as revolutionary pedagogical revelations, in fact, they had been applied in education a long time ago. In fact, this paper deals with understanding of the pedagogical physical education classics in the context of modern physical training theories. The basic physical training philosophy of the most famous ones, as well as the reflection of that idea on the present reality in this educational area will be pointed out in the paper.

303

304

Radovi sa Naunog skupa 2008.

Radovi sa Naunog skupa 2008.

Ibrali Fata Dizdarevi Alma

IZAZOVI NA PUTU KA INKLUZIVNOJ KOLI U BOSNI I HERCEGOVINI

Saetak Inkluzivni model obrazovanja djece s posebnim potrebama u Bosni i Hercegovini jo uvijek se smatra idealistikom i nerealnom vizijom. Meutim, ona ipak ima vrstu opravdanost kao napredna perspektiva za budunost, perspektiva koja ne zahtijeva specijalne uvjete za specijalne osobe, s obzirom da je osnovna kola u Bosni i Hercegovini tretirana kao univerzalno dobro svakog djeteta i svakog pojedinca. U radu je analizirana usklaenost inkluzivnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini u odnosu na istraivanja u podruju inkluzivnog obrazovanja, analizu zakona i pedagokih standarda, te inkluzivnu praksu u Bosni i Hercegovini. U odnosu na rezulate istraivanja zakljueno je da u Bosni i Hercegovini postoji izrazita potreba za rekonstituiranjem i razvijanjem fleksibilnih, otvorenih i odgovornih kola, koje su dobro voene, organizirane i kadrovski osposobljene za rad sa djecom razliitih sposobnosti, kultura, jezika, a koje u centar aktivnosti postavljaju dijete i njegove sposobnosti, interese i potrebe, a ne sadraje predefiniranog, rigidnog i prezahtjevnog nastavnog plana i programa. Sadanja kategorizacija mora da ustupi mjesto kontekstualnoj i dinaminoj procjeni koja obuhvata sve faktore koji su prouzrokovali, koji karakteriu stanje djeteta s poremeajima razvoja, ispituju njegove sposobnosti, definiraju posebne potrebe, obim i kvalitet podrke i omoguavaju ostvarivanje prava na odgoj i obrazovanje bez etiketiranja i segregiranja.
Kljune rijei: djeca s posebnim potrebama, kontekstualna i dinamina procjena, inkluzivno obrazovanje, pedagoki standardi

UVOD Odnos drutva prema lanovima sa niim fizikim i psihikim sposobnostima moe se razmatrati od obespravljenosti, izolacije i segregacije, do uvaavanja njihove osobnosti i potreba, ljudskih prava, socijalne integracije i participacije u zajednici. U vezi sa edukacijom osoba sa razliitim vrstama oteenja, globalna 307

historijska slika razvijala se iz rasutih edukacijskih napora preko filozofske radoznalosti do osnivanja specijalnih kola i institucija (Johnsen, 2001). Termin posebne potrebe, koji se sada uveliko vee za socijalni model i ustaljen je u dananjoj praksi, svoje korijene, zapravo, ima jo u 60-im godinama i smatra se preteom socijalnog modela. U svom originalnom obliku koriten je u svrhu humaniziranja termina koji su se vezivali za osobe afro-amerike populacije (tzv. crnake populacije) koji su pod uticajem tadanjih modernih tendencija, a u svrhu ublaavanja diskriminiranja, opisivani kao posebne grupe koje imaju posebne potrebe line ili kulturoloke prirode. Meutim, tada su posebne potrebe bile vezane za davanje suda o vrijednostima osobe a ne o njenim istinskim potrebama i bile su uzrokom kontradikcija i konflikata u podruju (Tomilson, 1985 u Barton i Oliver, 1997). Koncept posebne potrebe prvi put se oficijelno pojavljuje u Warrnock Raport-u (1978) koji je nastao kao rezultat revizije na podruju edukacije 'hendikepiranih osoba' u Engleskoj, kotskoj i Welsu i koji donosi odluku o odbacivanju termina hendikepirani i zamjeni istog terminom specijalne edukacijske potrebe (str.40). Tom prilikom se nalae i odbacivanje kategorizacije hendikepiranih osoba s obzirom da se tim postupkom uspostavlja i produbljuje razlika izmeu grupa djece (str. 43), te se istie da termin specijalne edukacijske potrebe nema za cilj da obiljei dijete nego da uputi na potrebu za obezbjeivanjem odgovarajue podrke tom djetetu (Fish, 1985; Tomilson, 1985; Barton i Oliver, 1997). injenica da iskljuivanje i marginalizacija uvijek potjeu od termina koje koristimo (tanije mentalnih slika koje te rijei izazivaju u nama) kao i od naeg shvatanja 'razliitosti', opravdava kritiziranje i periodino mijenjanje termina kojima, sve dok ih koristimo, oznaavamo (etiketiramo) osobe. Inkluzija je pojam koji se upotrebljava u edukacijskoj reformi i predstavlja odgovor kole na razmiljanja da svi uenici mogu uiti, ukljuujui i one s tekoama u razvoju. (Blamires, 1999; prema Hatibovi,2002) smatra da je inkluzija radikalna reforma kola u terminima programa, procjene, pedagogije i grupiranja uenika, a integracija ukljuuje pripremanje uenika za premjetanje u redovne kole. Na inkluziju se generalno moe gledati kao na pokret koji karakterizira suvremeno kolstvo krajem 20. i poetkom 21. stoljea. Zemlje svijeta, kao to su Amerika, Skandinavske zemlje i 308

Radovi sa Naunog skupa 2008.

druge zemlje Evrope, jo ezdesetih i sedamdesetih godina prolog stoljea uveliko poinju sa procesom stvaranja uslova za ukljuivanje djece s posebnim potrebama u redovne tokove ivota u zajednici, rade na humanizaciji uvjeta ivota i poboljanju kvalitete ivota za svu djecu s posebnim potrebama i njihove porodice. U vezi s tim, razvijene zemlje svijeta su intenzivno istraivale mogunosti, eksperimentirale i mijenjale uvjete, nastojei pronai najbolje rjeenje u vezi s pruanjem podrke djeci s razliitim posebnim potrebama u redovnim kolama i zajednici. U radu je analizirana usklaenost inkluzivnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini u odnosu na istraivanja u podruju inkluzivnog obrazovanja, analizu zakona i pedagokih standarda, te inkluzivnu praksu u Bosni i Hercegovini . Istraivanja u podruju inkluzivne edukacije Prouavanjem literature i pregledom istraivanja provedenih u velikom broju razvijenih zemalja svijeta moe se zakljuiti da je inkluzivna edukacija pitanje ljudskih prava i ujedno realistian fenomen koji se u praksi pokazao kroz bolja postignua uenika sa posebnim potrebama ali i bolje uspjehe djece redovne populacije koja se oituje tolerancijom, uzajamnom podrkom i prihvatanjem raznolikosti. Meutim, s obzirom na raznolikost inkluzivnih razreda, kako u pogledu potencijala tako i u pogledu potekoa s kojima se lanovi jedne razredne zajednice mogu susretati, moemo rei da postoji izvjestan broj faktora koj igraju odluujuu ulogu u provoenju inkluzivne prakse. Iako zakonska regulativa (prema Hatibovi, 2002) ne rjeava problem ukljuivanja djece s tekoama u uenju, ipak samo ukljuivanje u njoj ima veliko uporite. Ista autorica dalje navodi da su i stavovi uitelja prema djeci s tekoama u uenju, sposobnost uitelja da iniciraju i podravaju socijalne veze, njihovo gledanje na raznolikosti u razredu, kao i njihova elja i spremnost da se s tim razlikama nose na adekvatan i efikasan nain samo jo neka od veoma bitnih uporita kvalitetnog ukljuivanja djece s tekoama u uenju. S tim u vezi, Evropska agencija za razvoj u podruju specijalne edukacije (2002) u svom Izvjetaju o inkluzivnoj edukaciji i razrednim strategijama je istakla nekoliko grupa

309

varijabli koje se povezuju sa obezbjeenjem adekvatne inkluzivne edukacije, i to: 1. Kooperativno poduavanje u kome redovni uitelji u razredu trebaju podrku od strane strunih lica za rad sa osobama s tekoama u uenju (edukatori-rehabilitatori). 2. Kooperativno uenje koje podrazumijeva podrku od strane vrnjaka, a od izvanredne je vanosti u podrujima kognitivnog i afektivnog (socio-emocionalnog) uenja i razvoja. Uenici kada pomau jedni drugima, posebno ukoliko imaju jedinstven nivo sposobnosti, profitiraju iz zajednikog uenja. 3. Individualiziranje. Uenici s tekoama u uenju bolje napreduju kada su podvrgnuti sistematskom praenju, procjeni, planiranju nastavnog gradiva i rada te evaluacijom istog. Sline rezultate dobila je i Smaji (2004) u studiji sluaja zasnovanoj na prilagoavanju nastavnog plana i programa individualnim potrebama. U tim sluajevima nastavni plan i program se dovodi do djeteta kroz individualne edukacijske programe koji se uklapaju u tok opeg nastavnog plana i programa. Muminovi (2000) navodi da individualizirani programi trebaju biti fleksibilni, originalni i dinamini kako bi respektirali individualni potencijal darovitih, ali i uenika s tekoama u uenju. 4. Heterogeno grupiranje je neophodan pristup u razredima koji se karakteriziraju raznolikou sposobnosti, interesa i potreba. S obzirom na to da je dokazano da dijete najbolje ui kroz aktivnosti koje obavlja vlastitim ueem u aktivnostima i u kooperaciji sa drugima, pri prilagoavanju kolskog programa djeci s posebnim potrebama potrebno je nastavne sadraje u to je mogue veoj mjeri organizirati kroz prirodne aktivnosti koje su svakodnevno zastupljene u razredu, gdje bi grupe uenika svakodnevno imale zadatke koje bi morali obavljati zajedno. Takva fleksibilnost i otvorenost u organizaciji zapravo obogauje okolinu za uenje za sve uenike, jer autori smatraju (Stainback & Stainback, 1992; Muminovi, 2000; Johnsen, 2001; Sehi, Karlsdottir & Gudmunsdsdottir, 2005) da su i najbolje opremljeni razredi previe mali da bi bili smatrani idealnom okolinom za uenje. Krsti i Langhe ( 2007) navode da prelaz sa medicinskog na socijalni pristup djeci ometenoj u razvoju postavlja dodatni izazov svim akterima ukljuenim u maltidisciplinarne timove za 310

Radovi sa Naunog skupa 2008.

pruanje podrke. Nove tekoe se javljaju kao odraz situacije u kojoj je nuno sutinski preispitati mjesto individualne profesionalne uloge u radu sa ovom djecom. Izdvajaju tri grupe sociopsiholokih utjecaja na timsku saradnju a koji proizilaze iz ogranienja profesionalnih uloga: a) onih vezanih za domen angaovanja, b) onih koji proizilaze iz jezika struke i c) onih koji se odnose na koordinaciju aktivnosti. Potekoe nisu jasno razgraniene ve se najee prepoznaju zdrueni efekti u rezultatima rada. Interakcija meu svim tim faktorima poveava mogunost neuspjeha, zbog ega je neophodno rukovoenje procesom. U Italiji se ova uloga naziva case manager ije intervencije i usmjeravanje koje on vri moraju istovremeno uzimati u obzir posebnost situacije koja okruuje svako dijete, to podrazumijeva sposobnost razumijevanja odnosa izmeu osoba u sloenim kontekstima. Kontekstualna procjena Susreui se s postavkama inkluzivne edukacije, smjetanja djece s posebnim potrebama u redovne razrede i prilagoavanja nastavnog programa individualnim potrebama u teoriji i praksi, vrlo esto nailazimo i na pitanja: ta je od presudnog znaaja u cijelom procesu ukljuivanja? Kako saznajemo koje su potrebe djeteta, razreda, uitelja? Kako znamo na koji nain iste treba dovesti u ravnoteu da bi se obezbijedila efikasna sredina za uenje/poduavanje od koje bi sva djeca imala koristi? (Smaji, Ibrali, 2004) Isti autori navode da se dugi niz godina prikupljanje informacija o ueniku provodilo s ciljem dijagnosticiranja i samim tim etiketiranja djece, to je dovodilo i do fokusiranja uitelja uglavnom na ogranienje koje je samo stanje ili bolest odnosno posebna potreba pojedine djece moglo uzrokovati. To je ujedno dovodilo do toga da uitelji previde potencijale djece. Samo etiketiranje djece, specijalni tretman proizaao iz toga ili pak trening djece s posebnim potrebama doveo je polako do potpunog gubitka holistikog shvatanja djeteta i time nedostatka holistikog pristupa poduavanju. Tradicionalna edukacijska procjena, producirajui jednostranu sliku ljudske prirode, uglavnom je stavljala fokus na akademske rezultate uenika, zbog ega je uveliko kritizirana u modernim edukacijskim krugovima. Postignua uenika su mjerena

311

i markirana, te uporeivana sa rezultatima koje su postizala djeca iste dobi na irim nacionalnim regijama. Na samom dnu takvih standardiziranih skala ocjenjivanja uvijek smo nalazili uenike sa raznolikim individualnim i posebnim edukacijskim potrebama. Ipak, samo ocjenjivanje ne bi bilo u toj mjeri kritizirano da nije uzrokovalo izdvajanje velikog broja djece u posebne razrede, izdvojene kole ili pak institucije ili ih u najgorem sluaju ostavljalo bez ikakve podrke ak i izvan porodice. Kao rezultat modernih nastojanja da se provede promjena paradigme alternativni pristup tradicionalnom dijagnostikoterapeutskom i specijalno-edukacijskom modelu procjene bio bi fokusiranje na potencijale prije nego na ogranienja ili barijere. Drugim rijeima, procjenom djeteta, kole, porodice, nastavnog programa, te njihovih kontekstualnih veza nastojimo kreirati polaznu taku neophodnu za kreiranje efikasne, inkluzivne okoline za uenje, pogodne za svu djecu. S obzirom na to da sama procjena akademskih postignua djeteta nee dati odgovore na sva pitanja koja utjeu na kvalitet uenja, uspjeha i ivota djeteta s posebnim potrebama, predloen je termin kontekstualna procjena. Kontekstualna procjena bi obuhvatala sredine u kojima dijete ui, igra se i ivi, kao i djetetova posebna iskustva, sposobnosti i vjetine koje se mogu zapaziti (doi do izraaja) u tim sredinama. Kontekstualna procjena obezbjeuje prikupljanje informacija o djetetovom iskustvu, vjetinama i sposobnostima u razliitim kontekstima i faktorima s ciljem davanja odgovora na viestruka pitanja koja sam proces procjene zahtijeva. Dijete se nalazi u centru kontekstualne procjene iz koga se proteu konteksti ili sistemi (Bronfenbrenner, 1979) u kojima dijete ivi, ui i igra se porodica, kola i zajednica. Na kontekstualnu procjenu, iako je i sama dinamine prirode, nadograuje se dinamina procjena koja u svojoj osnovi ne podrazumijeva samo procjenu nego i interaktivni pristup u procesu procjene i prilagoavanja, a fokusira se na sposobnost uenika/djeteta da reagira na intervenciju odnosno pruenu podrku. Dinamina procjena Dinamina procjena ne predstavlja jednu aktivnost ili proceduru, nego je to radije model ili filozofija provoenja

312

Radovi sa Naunog skupa 2008.

procjene koja ima slijedee karakteristike: Pretpostavka ove vrste procjene jeste da je svako dijete, bez obzira na individualne karakteristike, sposobno za neku vrstu uenja. Poduavanje s paralelnom procjenom i prilagoavanjem stvara povoljne uvjete za kvalitetno obrazovanje djece s posebnim potrebama u redovnoj sredini. Procjenjiva aktivno intervenira tokom procesa procjene s ciljem namjernog ili planiranog mijenjanja trenutnog nivoa funkcioniranja uenika (uenja, usvajanja znanja, izvoenja aktivnosti). Procjena se fokusira na uenikove procese rjeavanja problema kroz smislene i realne ivotne situacije, nastojei doprinijeti uspjenom uenju. Najbitnija informacija za ovu vrstu procjene jeste na koji nain uenik reagira na intervenciju (na sadraje i podrku predstavljenu u individualnom edukacijskom programu). Procjena obezbjeuje informacije o tome koje vrste aktivnosti odnosno intervencija daju najbolje rezultate u procesu podrke djetetu. Ovom se vrstom procjene otkrivaju eventualni nedostaci u planiranoj podrci predstavljenoj u individualnom edukacijskom programu, te se isti dodatno razrauju, mijenjaju ili prilagoavaju individualnim karakteristikama djeteta. Dinamina procjena slui za kontinuirano utvrivanje nivoa funkcioniranja uenika (zone proksimalnog razvoja), (Vygotsky, 1978) i dizajniranje odgovarajuih edukacijskih i intervencijskih programa. U ovom sluaju procjena se vri s ciljem pronalaenja to dijete moe uraditi, te u vezi s tim kreiranje programa, poevi od onoga to dijete moe uraditi. Najpogodnije podruje za dinaminu procjenu jeste sama razredna sredina sa svim uesnicima, posebno specijalnim i redovnim uiteljima koji s obzirom da su u direktnom i stalnom kontaktu s djecom ujedno su i u najboljoj poziciji za prikupljanje informacija o sposobnostima, interesima i potrebama djeteta, odnosno njegovim potencijalima i slabostima (Stainback i Stainback, 1992). Individualni edukacijski programi kreirani za odreeno dijete imaju upravo taj cilj, tj. da u skladu sa sposobnostima i opim

313

karakteristikama konkretnog djeteta odrede odgovarajue ciljeve, odnosno izazove. U odnosu na izneseno mogue je zakljuiti da postoji generalno slaganje da djeca s posebnim potrebama (bilo koje prirode i stepena tekoe) ne samo da trebaju biti u redovnim kolama nego trebaju biti i dijelom redovnih kola, jer e samo na taj nain sutra postati dijelom zajednice. Naalost, u Bosni i Hercegovini socijalna izolacija i diskriminacija djece sa posebnim potrebama je jo uvijek uveliko prisutna na svim nivoima obrazovanja. Zakonska regulativa Poloaj osoba sa posebnim potrebama u drutvu i ostvarivanje osnovnih ljudskih prava kroz zadovoljavanje posebnih potreba odreen je terminologijom i klasifikacijom. Da bi se osobe sa niim sposobnostima adekvatno oznaile, drutvo se koristilo raznim pogrdnim, stigmatizirajuim terminima, to je uvjetovalo i odreivalo njihov drutveni poloaj, obrazovanje, zapoljavanje itd. Termin posebne potrebe najee se koristi u novijim istraivanjima stranih i domaih autora, a podrazumijeva faktore ili uvjete koji spreavaju normalno uenje i razvoj osoba. Spreavajui faktori mogu biti privremeni ili takvi da traju cijeli ivot i ne dozvoljavaju adekvatan progres osoba, kao to su: tekoe u razvoju, socijalni, emocionalni, ekonomski, zdravstveni ili politiki uvjeti. Navedeni se faktori jo nazivaju i barijerama u uenju i razvoju. U Bosni i Hercegvini termin posebne potrebe jo uvijek nije jasno definiran niti sadran u zvaninim dokumentima. Termin se koristi u Okvirnom zakonu o osnovnom i srednjem obrazovanju (2003): lan 19. Djeca i mladi s posebnim obrazovnim potrebama stiu obrazovanje u redovnim kolama i prema programima prilagoenim njihovim individualnim potrebama. Individualni program, prilagoen njihovim mogunostima i sposobnostima, izradit e se za svakog uenika, uz obavezno odreivanje defektolokog i logopedskog statusa. Djeca i mladi sa ozbiljnim smetnjama i potekoama u razvoju mogu se djelimino ili u cjelini obrazovati u

314

Radovi sa Naunog skupa 2008.

specijalnim odgojno-obrazovnim ustanovama, u sluajevima kad je nemogue pruiti odgovarajue obrazovanje u redovnim kolama. Kategorije, postupak identifikacije, planiranje i nain rada, profil, obuka i profesionalni razvoj strunog kadra za rad s djecom i mladima s posebnim potrebama i druga pitanja, blie se ureuju propisima entiteta, kantona i Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, u skladu s principima i standardima utvrenim ovim zakonom. lan 35. kola ne smije vriti diskriminaciju u pristupu obrazovanju djece ili njihovom ueu u obrazovnom procesu, na osnovu rase, boje, spola, jezika, religije, politikog ili drugog miljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, na osnovu toga to su djeca s posebnim potrebama, ili na bilo kojoj drugoj osnovi. U smislu stava 1. ovog lana, nadleni organi vlasti i institucije, zajedno sa kolama, posebno su odgovorni za osiguranje funkcionalnog smjetaja i pratee infrastrukture za nesmetan pristup i uee u obrazovnom procesu djeci s posebnim potrebama, mladima i odraslima. Veliki problem u implementaciji navedenog Zakona predstavlja jo uvijek prisutna kategorizacija djece i omladine ometene u fizikom ili psihikom razvoju u Bosni i Hercegovini, koja je regulirana Pravilnikom o otkrivanju, ocjenjivanju sposobnosti, razvrstavanju i evidenciji djece i omladine ometene u fizikom ili psihikom razvoju (1986), to je nespojivo sa principima inkluzije. Jedino je u tuzlanskom kantonu usvojen Pravilnik o procjeni sposobnosti i odreivanju podrke djeci i mladima s posebnim potrebama, (Slubene novine Tuzlanskog kantona, 2004), koji se jo uvijek ne primjenjuje u potpunosti jer ne postoje strune slube podrke u lokalnoj sredini, kao ni struni nadzor provoenja inkluzije od strane strunog lica (edukatorarehabilitatora) niti strunih timova Pedagokog zavoda, odnosno Ministarstva. Zakonski se posebno regulira ope i specijalno obrazovanje, ime se kri pravo djece sa posebnim potrebama na obrazovanje u integriranim uvjetima sa vrnjacima bez tekoa u razvoju i u 315

mjestu stanovanja. Prema Zakonu kola je duna izraditi Pravilnik koji bi regulirao procedure procjenjvanja spsobnosti djece kao osnov prilagoenih programa, to bi kolu obavezivalo na angairanje dodatnih strunjaka. Komisije za razvrstavanje koje rade na osnovu Pravilnika (1986) koriste vrlo raznolike instrumente i neujednaene metode procjene djece ometene u razvoju. Evidencija i praenje razvrstane djece su neujednaeni i manjkavi i kao glavni problemi navode se nepostojanje ujednaenih i pouzdanih kriterija i instrumenata za procjenu. Prisutna je praksa, a zatim pritisak od strane obrazovnog sistema da se djeca sa lakim smetnjama u razvoju ili sociokulturno zanemarena djeca razvrstaju kao ometena u razvoju. Najvei problem je nerazvijenost, odnosno nepostojanje odgovarajuih slubi podrke u lokalnim sredinama (multidisciplinarni struni timovi na razliitim nivoima obdanita, kola, pedagokog zavoda, ministrastava, kantona, drave). Roditelji ne uestvuju ili samo formalno uestvuju u procesu procjene i donoenja odluka i preporuka Komisija, a senzitivnost kako lanova Komisija tako i samih roditelja na pravo djeteta na inkluzivno obrazovanje je izrazito niska. Pedagoki standardi U uvodnom dijelu Pedagokih standarda i optih normativa za osnovno vaspitanje i obrazovanje (juli 2005. god) koje je propisalo Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona formalno se uvodi promjena koja se ogleda u individualiziranoj nastavi s manjim brojem uenika u odjeljenju, odnosno grupi s kojom se radi, radu s nadarenom djecom i takmiarima, djecom / uenicima s posebnim potrebama. Takoer, u navedenim Pedagokim standardima postoje tri naziva za kolu koja ne egzistira ni pod jednim od naziva (specijalna osnovna kola, kola za djecu sa posebnim obrazovnim potrebama i ustanove za djecu sa posebnim potrebama). Analiza pojedinih poglavlja navedenih standarda daje mogunost zakljuivanja da je praktina realizacija i implementacija pozitivnih zakonskih odredaba koje reguliraju prava djece na inkluzivno obrazovanje onemoguena iz vie razloga: - U dijelu koji regulira vrstu obrazovne institucije navodi se Specijalna osnovna kola sa 9 -12 -16 uenika u odjeljenju, iako o

316

Radovi sa Naunog skupa 2008.

odnosu na citirani Zakon specijalna kola ne postoji kao vaspitno obrazovna institucija. - U redovnom odjeljenju broj uenika sa posebnim obrazovnim potrebama odnos je 1:3. U redovnoj osnovnoj koli, a u podrci inkluzije, jedan uenik sa posebnim obrazovnim potrebama sa urednom propisanom dokumentacijom (od verifikovane strune komisije) zamjenjuje tri uenika u redovnoj nastavi, iako, u odnosu na proncipe inkluzije i generalno pravo sve djece na inkluzivno obrazovanje iskljuuje svaku vrstu etiketiranja kategorizacije u odnosu na nesposobnosti kao to je pohaanje redovne nastave u redovnoj koli. - Dalje se specijalna kola tretira kao Osnovna kola za djecu sa posebnim obrazovnim potrebama i reguliranim brojem uenika kako slijedi.
Predkolska grupa LMR Odjeljenje I razreda LMR Odjeljenje LMR djece sa kombiniranim smetnjama Odjeljenje djece sa posebnim obrazovnim potrebama Odjeljenje autistine djece Odgojna grupa produenog strunog tretmana LMR djece i omladine minimalno optimalno maksimalno 4 6 8 4 3 4 2 3 5 5 6 3 5 6 6 9 4 6

Broj uenika u odjeljenjima i odgojnim grupama odnosi se i na ustanove u kojima se educiraju slijepa, slabovidna, gluha i nagluha djeca, kao i djeca oboljela od autizma ili cerebralne paralyze, te djeca s mentalnom retardacijom. Dakle, ovim standardima je verificirano obespravljivanje i iskljuivanje djece sa razvojnim tekoama iz prirodne sredine. U dijelu koji se odnosi na strune saradnike stoji da kola moe po potrebi angairati defektologa iz kole ili ustanove za djecu sa posebnim potrebama, uz prethodnu saglasnost Ministarstva. U dijelu koji se odnosi na poslove strunih saradnika redovne osnovne kole u okviru 40-satne radne sedmice jedino nije regulirana radna sedmica nastavnika za posebne potrebe defektologa, to praktino znai da ne postoje standardi koji

317

omoguavaju strunu podrku (defektologa/edukatora rehabilitator).

navedenog

saradnika

Postojea inkluzivna praksa u Bosni i Hercegovini U posljednje vrijeme veliki broj istraivanja provedenih na podruju cijele Bosne i Hercegovine (Muminovi, 2000; Ibrali, 2002; Hatibovi, 2002; Smaji, 2004) pokazao je da se u naim kolama, posebno osnovnim, kao i u kolama irom svijeta, u svakom odjeljenju moe nai odreeni broj uenika koji se bore sa savladavanjem nastavnog gradiva zbog izvjesne tekoe u razvoju, uenju ili ponaanju. esto su problemi na koje takvo dijete nailazi u koli nesrazmjerno vei nego to je sama tekoa u razvoju (posebna potreba), jer se na njegovu slabu taku nadograuje i niz emocionalnih pritisaka, koji nastaju kao posljedica nerealnih oekivanja nastavnika i roditelja, pretekog i neprilagoenog nastavnog plana i programa, nerazumijevanja od strane vrnjaka, nepostojanja adekvatne podrke koju navedene osobe mogu adekvatnom organizacijom obezbijediti, te na taj nain olakati i unaprijediti i razvoj, sliku o sebi, osjeaj vlastite vrijednosti, samoinicijativnost i ustrajnost, osjeaj prihvaenosti i uenje takve djece. Spomenuta istraivanja, sprovedena u redovnim kolama irom Bosne i Hercegovine, pokazuju da je u redovnim kolama mogue sresti relativno veliki broj uenika koji se suoavaju sa tekoama pri savladavanju rigidnog i prezahtjevnog nastavnog programa zbog prisutnih tekoa u razvoju, emocionalne deprivacije i/ili socijalno kulturoloke diskriminacije. Veinu problema u vezi s navedenim faktorima rjeavaju sami uitelji i nastavnici, djelimino pedagozi ili psiholozi (ako ih kola ima), meutim jedan dio uenika, naroito uenika sa razvojnim tekoama, posebno intelektualnim, predstavlja nerjeiv problem za postojeu strukturu nastavnog kadra. Usljed evidentne nemogunosti redovnih nastavnika da zadovolje njihove posebne potrebe unutar redovnog razreda, i izostajanja strune podrke edukatora/rehabilitatora za posebne potrebe, esto takve uenike upuuju na kategorizaciju, iako stvarno ne postoji razvojni poremeaj. Nakon procedure ocjenjivanja sposobnosti i razvrstavanja uenik se u pravilu upuuje u specijalno odjeljenje/specijalnu kolu, ime se on/ona odstranjuje iz

318

Radovi sa Naunog skupa 2008.

normalnih ivotnih tokova i kontakata sa vrnjacima iz redovne populacije, to za posljedicu ima ugroavanje njihovih osnovnih sloboda i prava, kreiranje predrasuda od strane socijalne zajednice i, posljedino, marginalizaciju. Pokuaji formiranja specijalnih odjeljenja u okviru svih kola su se uglavnom susretali sa ekonomskim tekoama jer je u pojedinim odjeljenjima broj uenika s posebnim potrebama nedovoljan (jedan ili dva uenika), to je doprinijelo zatvaranju istih. To je uzrokovalo da uenici s posebnim potrebama, ve se suoavajui s tekoom u razvoju, moraju putovati u specijalno odjeljenje osnovano u okviru neke druge kole udaljene ak i preko 15 km, to je uzrokovalo i dodatne ekonomske i druge probleme roditeljima (jedan od roditelja je izostajao s posla da bi odveo dijete u udaljenu kolu, dijete je iscrpljeno i nemotivirano u koli i sl). Djeca koja su vie udaljena ili u ijoj blizini nema kola sa specijalnim odjeljenjima izdvajaju se iz obitelji i smjetaju u internate to dodatno ugroava njihov razvoj i stvara nove socioemocionalne probleme. U izvjesnom broju sluajeva roditelji su prisiljeni uskratiti obrazovanje ili tretman djetetu usljed navedenih problema. S te take gledita obrazovanje postaje privilegija za odreeni broj djece. Navedena praksa, jo uvijek velikim djelom prisutna u Bosni i Hercegovini, odgovara medicinskom modelu i segregacijskom pristupu obrazovanju i rehabilitaciji zbog neadekvatne podrke koju djeca s posebnim potrebama imaju od ranog djetinjstva, to rezultira nemogunou razvoja njihove praktine i socijalne kompetencije. Njihovo samoodreenje i autonomija su vrlo ogranieni zbog nedostatka prilika za prirodno uenje i stjecanje iskustva, kao to su prilike koje nudi redovna kolska i opa socijalna okolina. Pregledom literature (Grossman, 1983; Luckasson, 1992; 2002; arenac, 1999; George, Gregory, 1999, Ibrali, 2002) moe se zakljuiti da je poloaj osoba s posebnim potrebama kroz historiju umnogome ovisio o razvoju i primjeni razliitih modela u pristupu ovim osobama. Neki od njih su imali vie a neki manje efekta. Na osnovu dosadanjih istraivanja i kompletne specijalnoedukacijske (defektoloke) teorije i prakse, ali i opih humanistikih stremljenja u posljednjih nekoliko godina sve se vie artikulira i afirmira socijalni model pristupa osobama sa posebnim potrebama, a koji se primjenjuje kroz ostvarivanje prava i reorganiziranje cjelokupne drutvene zajednice. 319

Ibrali (2002) istie da su prednosti socijalnog modela raznolike i veoma znaajne s obzirom na to da se ovakav pristup u poreenju sa dosadanjim modelima pokazao optimalnim za sve osobe sa posebnim potrebama jer im otvara mogunost da razvijaju svoje potencijale, tj. omoguuje da i ovaj dio populacije ostvari svoju samoaktualizaciju i kao grupa i kao pojedinci. Nadalje, vodi razvoju osjeaja pripadnosti koji postoji i razvija se u jedan stabilan identitet i integritet osoba koje su socijalno ukljuene i 'neobiljeene'. S tim u vezi se i istie da je pod utjecajem razvoja socijalnog modela dolo i do mijenjanja naziva kojim su se ranije oznaavala djeca s tekoama u razvoju, ali i ostale marginalizirane grupe (crnci, prognanici, doseljenici, siromana djeca i sl), kao to su: defektni, hendikepirani, devijantni, kreteni, idioti, maloumni, problem-djeca i preimenuju se u neto humanije i generalnije: uenici (osobe, djeca) sa tekoama u razvoju, djeca s tekoama u uenju i ponaanju, djeca s posebnim potrebama i sl. Nastava u redovnim osnovnim kolama se pohaa prema vaeem nastavnom planu i programu. Zahtjev za podudarnou odgojno-obrazovnog rada s potencijalnim snagama djeteta upuuje, pak, na cjelovito upoznavanje njegovih osobnosti i na otkrivanje onog pozitivnog jezgra u fondu sposobnosti koje pojedinac posjeduje. U skladu s tim karakteristikama (slabostima i potencijalima) treba ustanoviti obrazovne potrebe djeteta i prema njima odrediti koji edukacijski (prilagoeni, individualni) programi mogu osigurati optimalno koritenje njegovih potencijala. Nastavni proces u koli nuno mora odraavati i uvaavati ovu injenicu i mora biti organiziran tako da se maksimalno sauva i zatiti postojei edukacijsko-socijalizacijski potencijal svakog uenika. Osnovna kola u BiH, u skladu sa propisima datim u okviru nacionalnih i internacionalnih dokumenata, tretirana je kao univerzalno dobro svakog djeteta i svakog pojedinca. Ipak, primijeen je lagani porast procenta uenika (rauna se da je danas oko 4%) koji izostaju izvan osnovnokolskog obuhvata. Ta tendencija se javlja poev od 1997. godine, i zabiljeen je veliki broj uzronika takve situacije od kojih na prvo mjesto dolazi siromatvo, jer kole su esto nespremne, u svakom pogledu, da prihvate manjinsku djecu i da izau u susret njihovim individualnim, grupnim i kulturalnim potrebama (Izvjetaj o humanom razvoju BiH, 2003).

320

Radovi sa Naunog skupa 2008.

Djeci sa posebnim potrebama ili tekoama u razvoju kao i hronino bolesnoj djeci redovna kola nije lako dostupna, velikim dijelom zbog manjkavosti zakonske regulative, nespremnosti kole i kolskog kadra da radi sa ovom djecom i prui odgovarajuu podrku, nedostatku strunog kadra u redovnim kolama za rad sa ovom djecom ali i zbog neprilagoenosti kolskih programa, zgrada za boravak i kolovanje ove djece, nepovezanosti kole, roditelja i lokalne zajednice, to onemoguava koli da uspjenije i efikasnije djeluje u pravcu zadovoljavanja potreba, interesa i mogunosti svakog pojedinca, njegove porodice i samog drutva. Nejedinstvenost i nehat obrazovne politike, kao i nedostatnost obrazovne legislative, spreavaju, pored ostalog, osnovnu kolu, da uistinu postane dostupna svoj djeci, bez obzira na njihovo porijeklo, spol, jezik, religiju ili psihofizike karakteristike. Zbog rata, razorenosti sistema obrazovanja i nespremnosti za reforme, veina karakteristika tipinih za socijalistiku kolu bive SFRJ, koja je nastavne sadraje, strategije poduavanja i pristupe ocjenjivanju prilagoavala karakteristikama veine, zadrala se i u veini (ako ne svim) dananjih kola dakle, kolektivistiki pristup u obrazovanju, ciljevi jednaki za svu djecu bez obzira na individualne karakteristike, isti programski sadraji, jedan propisani udbenik, tabla i kreda kao osnovna oprema, te autoritarno discipliniranje i dominantno uvaavanje reproduktivnog znanja. Dananji obrazovni sistem pored navedenog susree se s nizom dodatnih tekoa i to: nacionalnom, entitetskom i kantonalnom razjedinjenou, podvojenou na nacionalnom nivou (tri zasebna nastavna plana i programa), segregacija je uestala pojava skupa sa dualizmom, naglaenom neusaglaenou odgojnih ciljeva i zadataka, idui u krajnost koju karakterizira razvijanje nacionalne i vjerske netrpeljivosti kod uenika. Dakle, vie je nego oigledno da se BiH nalazi u jednistvenoj situaciji, ne sastoji se vie iz dva (entitetska) pravna sistema obrazovanja (kao to se inilo) nego trinaest - podjelom Federacije na kantone. Svaki kanton, Distrikt Brko i Republika Srpska posjeduju odvojeno ministarstvo koje je u potpunosti odgovorno za organiziranje i voenje podruja edukacije. Federalno ministarstvo ima samo koordinirajuu ulogu. Situacija sa dva razliita entitetska modela upravljanja obrazovanjem, te decentraliziranost obrazovanja po kantonima u 321

FBiH ne dozvoljavaju uspostavljanje jedinstvene politike obrazovanja, barem samo na nivou osnovnih ciljeva i zadataka, niti izgradnju jedinstvenog vrijednosnog sistema, s obzirom na to da je podjela na kantone i entitete dovela do uspostavljanja razliitih legislativa (kantonalnih i federalnih zakona), primjenjivanja razliitih jezika instrukcija, razliitih knjiga i nastavnih planova i programa, pa ak i razliitih modela administracije i razliitih edukacijskih standarda. Time su stvorene upravo pogodne prilike i prostori za razvoj velikog broja dodatnih problema i izvanrednu tekou za uspostavljanje efikasnog obrazovanja za svu djecu. Osnovna kola sporo i nedovoljno pripremljeno ukljuuje marginalizirane grupe djece. Do sada se uglavnom nije poklanjala odgovarajua panja uenicima sa posebnim potrebama. Oni su sistemski izolirani i marginalizirani od strane samog drutva. Slina je situacija sa djecom romske populacije, siromanom djecom, kao i manjinskom djecom bilo koje nacionalnosti u sredinama gdje dominira veina druge nacionalnosti. S obzirom na to da uglavnom postoje nerazumijevanja i nespremnost da se rjeavaju takvi sluajevi, jo uvijek preovladava stav i praksa da svako treba da se koluje iskljuivo u svojoj kulturi, u sredini u kojoj je okruen samo onima koji imaju iste karakteristike (razvojne potekoe ili tjelesna oteenja), iz ega neminovno proizlazi praksa koja manjinskoj djeci namee zahtjeve sredine, veinski jezik, kulturu, historiju i druge naine potinjavanja dominantnoj kulturi. U odnosu na decenijama dugu tradiciju segregacijskog modela obrazovanja djece s posebnim potrebama u Bosni i Hercegovini i u literaturi date definicije stavova, te s obzirom na to da nastavnici tokom svog obrazovanja za nastavniki poziv nisu obrazovani za rad sa djecom sa tekoama u razvoju ili sa posebnim potrebama, kao i da nemaju iskustva u radu sa ovom djecom koja se obrazuju u specijalnom sistemu obrazovanja, mogue je oekivati da nastavnici imaju trajna, dosljedna ponaanja sa negativnim emotivnim reakcijama prema njima. Pored toga, nemogue je oekivati brzo mijenjanje negativnih stavova s obzirom na to da se jednom usvojeni stav teko mijenja i esto je nedostupan kontroli. Rezultat takvih stavova su opasni, tetni i veoma otporni stereotipi sa tendencijom da dehumaniziraju i obespravljuju djecu sa posebnim potrebama, uzrokujui pogrena shvatanja, neprijateljski odnos, zlostavljanje, konflikte, diskriminaciju i predrasude.

322

Radovi sa Naunog skupa 2008.

Muminovi (2000) istie da situacija nije nita manje ozbiljna kada se radi o darovitoj djeci, jer nastavnici jo uvijek nisu dovoljno obueni da prepoznaju individualne potrebe uenika, pa ni potrebe darovite djece, niti da razvijaju nastavni plan i program na nain koji bi omoguio da se takva djeca bre i svestranije razvijaju, iskoritavajui na adekvatan nain svoje izvanredne potencijale. Na osnovu trenutne prakse moemo rei da trenutna preovladavajua iskljuivost odgojno-obrazovnog sistema u BiH uskrauje uenike za neprocjenjivo iskustvo upoznavanja razliitih kultura, osobina pojedinaca (sposobnosti, interesa, potreba), razliitih historija, koje multikulturalnu BiH i ine jedinstvenom. Jo uvijek se ne priznaju posebne potrebe uenika i ne ispunjavanju temeljni zahtjevi istaknuti u Konvenciji o pravima djeteta (1989), Svjetskoj deklaraciji o obrazovanju za sve iz Jomtien-a (1991) i Salamanca okviru za akciju (1994) u kojima se izriito insistira na obrazovanju za svu djecu, u njihovoj najblioj okolini, u najmanje restriktivnoj okolini i u uslovima u kojima e se izlaziti u susret njihovim potrebama. Jedan od bitnih razloga dosadanje neefikasnosti osnovne kole i neuspjeha u radu sa marginaliziranim grupama djece, pored navedenog je i nedovoljna ukljuenost roditelja u sve tokove i aktivnosti osnovne kole. Bez partnerstva sa roditeljima i lokalnom zajednicom osnovna kola ne stvara adekvatne uslove za podrku djeci koja je pohaaju (djecu sa i bez posebnih potreba), jer ona tei da obuhvati samo one koji se mogu prilagoditi njoj, a zatvara vrata pred onima kojima bi se ona trebala i morala prilagoditi. Nastavni plan i program i sama nastava strogo su podijeljeni po predmetima, bez vezivanja sadraja razliitih predmeta meusobno i sa stvarnim ivotom, tako da zavreni osnovnokolci, a esto ni srednjokolci, uprkos ogromnom akademskom znanju kojim raspolau nisu u stanju da se nose sa osnovnim ivotnim pitanjima i svakodnevnim problemima. Nepripremljenost za stvarni ivot ima najozbiljnije posljedice, posebno kada se radi o djeci s posebnim potrebama, ali i za drugu djecu u redovnom kolskom sistemu, budui da se uenici u kolama uglavnom naoruavaju teorijskim znanjima (preesto mehaniki primljenim), a poesto izostane njihova primjena u praksi ili njihovo dovoenje u vezu sa rjeavanjem problema svakodnevnog ivota.

323

Obrazovanje buduih nastavnika osnovne kole jo uvijek se odvija na tradicionalan nain, putem suhoparnih predavanja i sa relativno malo praktinih vjebi i uvoenja u nove oblike nastavnog rada koji bi se karakterizirali fleksibilnou i kreativnou u radu s djecom sa razliitim sposobnostima. Dakle, iako je u BiH dolo do izvjesnih promjena, one su jo uvijek parcijalne i nesistematine. Na primjer, djeci s posebnim potrebama zakonski je dozvoljeno pohaanje redovnih kola, ali u isto vrijeme nisu jasno definirana pitanja nastavnog plana i programa, podrke djeci u redovnim kolama, timskog rada i ukljuivanja roditelja i lokalne zajednice u obezbjeivanje podrke i sl. Obrazovni problemi djece s posebnim potrebama u Bosni i Hercegovini su raznoliki i opseni, stoga bi se planiranje i obezbjeivanje adekvatne podrke kroz individualne edukacijske programe, adekvatne instrukcijske procedure, te individualizirane naine ocjenjivanja mogli smatrati znaajnim korakom ka rjeavanju najmanje jednog od problema zadovoljavanje posebnih edukacijskih potreba djece s posebnim potrebama u inkluzivnim razredima. Na univerzitetskim jedinicama koje obrazuju kadar za rad sa tipinom djecom kao i onim za rad sa djecom sa posebnim potrebama provedeno je niz istraivanja koja idu u prilog inkluzivnom obrazovanju, ali se nedovoljno koriste u reformi obrazovnog sistema esto iz neobjanjivih i neracionalnih razloga. Zakljuak Iako inkluzivni model obrazovanja i socijalna ukljuenost/inkluzija djece s posebnim potrebama u Bosni i Hercegovini moe biti smatrana idealistikom ili nerealnom vizijom, ona ipak ima vrstu opravdanost kao napredna perspektiva za budunost, perspektiva koja ne zahtjeva specijalne uvjete za specijalne osobe. S obzirom na to da je osnovna kola u BiH tretirana kao univerzalno dobro svakog djeteta i svakog pojedinca, ipak redovna kola u Bosni i Hercegovini nije lako dostupna djeci sa posebnim potrebama. Nejedinstvenost i nehat obrazovne politike, kao i nedostatnost i nemogunost implementiranja pozitivne zakonske regulative, nepostojanje edukacijsko-rehabilitacijskog kadra u redovnim kolama spreavaju, pored ostalog, osnovnu kolu, da

324

Radovi sa Naunog skupa 2008.

uistinu postane dostupna svoj djeci, bez obzira na njihovo porijeklo, pol, jezik, religiju ili psihofizike karakteristike. S obzirom da je i u nacionalnim (Ustav Bosne i Hercegovine) ali i u internacionalnim dokumentima (Konvencija o pravima djeteta, Standardna pravila za izjedanaavanje mogunosti za osobe sa invaliditetom, Salamanka izvjee) istaknuto da svako dijete treba da dobije kvalitetno osnovno obrazovanje i da bude ravnopravno tretirano bez obzira na njegovo porijeklo, lina obiljeja (psihofizike karakteristike) ili injenicu u kom kraju zemlje pohaa kolu, u Bosni i Hercegovini se javlja izrazita potreba za rekonstituiranjem i razvijanjem fleksibilnih, otvorenih i odgovornih kola, koje su dobro voene, organizirane i kadrovski osposobljene za rad sa djecom razliitih sposobnosti, kultura, jezika, a koje u centar aktivnosti postavljaju dijete i njegove sposobnosti, interese i potrebe, a ne sadraje predefiniranog, rigidnog i prezahtjevnog nastavnog plana i programa. S obzirom na to da je Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju predvieno ukljuivanje djece s posebnim potrebama u redovne kole i razrede, ali ne i ultimativno obezbjeenje adekvatne podrke toj djeci, ostaje obaveza da se provede ira drutvena analiza inkluzije djece s posebnim potrebama uz ukljuivanje univerzitetskih jedinica za obrazovanje redovnih nastavnika i nastavnika podrke djeci s posebnim potrebama. U okviru toga bi se trebali izraditi standardi kojima bi se reguliralo: ko su djeca sa posebnim potrebama, sastav strunih timova na nivou predkolskog obrazovanja (ukljuujui i roditelje), sastav strunih timova na nivou kola (ukljuujui i roditelje), praenje i evaluacija na nivou opine, kantona i drave. Pri izradi pravilnika o posebnim obrazovnim potrebama ili podrci djeci sa posebnim potrebama treba poi od novih saznanja da sadanja kategorizacija ustupi mjesto kompletnom dijagnostikom postupku koji obuhvata sve faktore koji su prouzrokovali, koji karakteriziraju stanje djeteta s poremeajima razvoja, ispituju njegove sposobnosti putem dinamine dijagnostike, definiraju posebne potrebe, definiraju obim i kvalitet podrke i omoguavaju njihovo zadovoljavanje bez etiketiranja i segregiranja.

325

Literatura Bronfenbrenner, U. 1979. The ecology of human development. Experiments by nature and design. Harvard University Press, Cambridge, Mass. Barton, L., Oliver, M. 1997. Disability studies: Past, present and future. Leeds: The Disability Press. Europska agencija za razvoj na podruju specijalne edukacije. 2002. www.european-agency.org/ict_sen_db/index.html Grossman H.J (1983) Classification in mental retardation, Washington, DC.American Association on Mental Deficiency, u: Gresham,F.M. Reschly, D.J Dimensions of Social Competence:Method Factors in the Assessment of adaptive Behavior, Social Skills, and Peer Acceptance, Juornal of School Psychology, 1987,25,367-381. George S. B, J. Gregory, O. 1999. Mental retardation, Nature, Cause, and Management, Third Edition, BRUNNER/MAZEL, Taylor & Francis Group. Hatibovi, . 2002. Kongruencija latentne structure stavova prema odgojno-obrazovnoj integraciji djece s tekoama u razvoju. Doktorska disertacija. Univerzitet u Tuzli. Defektoloki fakultet. Ibrali, F. 2002. Adaptivno ponaanje osoba s mentalnom retardacijom. Doktorska disertacija. Defektoloki fakultet Univerziteta u Tuzli Johnsen, B.H. 2001. Curricula for the Plurality of Individual Larning Needs. Article in Johnsen, B.H. and Skjrten, M.D. (eds). Education-Special Needs Education. An Introduction. Oslo. Unipub. Krsti, N., Langher, V. 2007. Prilagoavanje roditelja na ometenost djeteta: stvarnost ili mit? U: Nove tendencije u specijalnoj eduakciji I rehabilitaciji. Fakultet za specijalnu eduakciju I rehabilitaciju-Centar za izdavaku djelatnost Univerzitet u Beogradu. Luckasson, R., Borthwick-Duffy, S., Buntinx, W. H. E., Coulter, D. L., Craig, E. M., Reeve, A., Schalock, R. L., Snell, M. E., Spitalnik, D. M., Spreat, S. and Tasse, M. J. (2002): Mental Retardation: Definition, Classification and Systems of Supports. Washington, DC: American Association on Mental Retardation.

326

Radovi sa Naunog skupa 2008.

Luckasson, R., Coulter, D. L., Pollway, E.A., Riss,S., Schalock,R.L., Snell,M.E., Spitalnik, D.M., Stark, J.A. (1992): Mental Retardation: Definition, Classification and Systems of Supports. Washington, DC: American Association on Mental Retardation. Muminovi, H. 2000. Mogunosti efikasnijeg uenja u nastavi. Sarajevo. DES. Okvirni zakon o sonvonom I srednjem obrazovanju u Bosni I Hercegovini. 2003. Slubene novine br. 59/03. OSCE 2001. Izvjetaj o provedenom istraivanju o broju djece i uenika sa posebnim potrebama u predkolskom i osnovnom odgoju i obrazovanju, te stavovima nastavnog osoblja, pedagoga i roditelja o uvoenju inkluzije u obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini. Mission to Bosnia and Herezegovina. Pravilnik o otkrivanju, ocjenjivanju sposobnosti, razvrstavanju i evidneciji djece i omladine ometene u psihikom ili fizikom razvoju 1986. Slubeni list, Sarajevo. Pravilnik o procjeni sposobnosti i odreivanju podrke djeci i mladim s posebnim potrebama 2004. Slubene novine Tuzlanskog kantona br.7/04. Sehic, M, Karlsdottir, R., Gudmundsdottir, S. 2005. Socio-Cultural Foundation of Inclusion in Norwegian Schools. In: Johnsen, B.H. 2005. Socio-Emotional Growth and Development of Learning Strategies. Unipub Forlag. Oslo Smaji, M. 2004. Adjusting the curriculum to individual needs. A single case study and innovation project. Master thesis. Department of Special Needs Education.University of Oslo. Smaji, M., Ibrali, F. (2004) Edukacijska procjena i intervencija u inkluzivnoj sredini. Defektologija br 11. str 105-115. Stainback, S. & Stainback, W. 1992. Curriculum Considerations in Inclusive Classrooms. Facilitating learning for all pupils. London. Paul Brooks Publishing. arenac, O. 1999. Teorija i praksa specijalnog kolstva u BiH. Denfas, Tuzla. UN. 1989. Convention on the Rights of the Child. United Nations, New York UNESCO. 1991. Education for all I, II and III. Jomitien, Thailand World conference on Education for All. UNESCO. 1994. The Salamanca Statement and Framework for Action on Special Needs Education. Paris. UNESCO.

327

UNESCO. 2003. Bosnia and Herzegovina Human Development Report/Millenium development Goals. Vygotsky, L. S.1978. Mind in Society. The development of higher psychological processes. London. Haward University Press. Summary Education by inclusive model of children with special needs in Bosnia and Herzegovina is still considered idealistic and unrealistic vision. However, this model has a strong justification as a progressive perspective in future, perspective which is not demand special condition for special persons considered that is primary school in Bosnia and Herzegovina treats as universal good of every child and every individual. At the work, adjusting of inclusion education in Bosnia and Herzegovina has been analysed in relation with reasrch in area of inclusive education, analysis of law and pedagogys standards, and inclusive practise in Bosnia and Herzegovina. In relation with results of reasrch, it has been concluded that in Bosnia and Herzegovina existing expressive need for reconstruction and developing of inflected, opened and responsibility school, which are managed on good way, organized and with experts trained for work with children of different abilities, culture, languages, and which in focus of activities placing child and his abilities, interests and needs and not summaries of too define, rigid and too demand of curricula and program. Today's categorization must yield the place to contextual and dynamic estimate which include all factors which are cause, which are characterized condition of child with disturbance of develop, to see his-her abilities, define special needs, scope and quality of support and enable realization of rights for upbringing and education without marking and segregedation. Key words: children with special needs, contextual and dynamic estimate, inclusive education, pedagogic standards

328

Radovi sa Naunog skupa 2008.

Amela Brdarevi Amira Dautovi

ISKUSTVA U RADU U PRVOJ TRIJADI DEVETOGODINJE OSNOVNE KOLE

(Koncepcija devetogodinje osnovne kole - dijagnostika slika dosadanjeg iskustva, prednosti i nedostaci u razrednoj nastavi)
Saetak Ovaj rad je doraena verzija materijala koji smo prezentirale kao Struni aktiv na Nastavnikom vijeu s ciljem upoznavanja nastavnika sa naim iskustvima u radu u prvoj trijadi osnovne kole. Kako bi uitelji spremni uli u prvi razred, potrebno je da se prvo upoznaju sa razvojnim karakteristikama estogodinjaka. Pored svakog od podruja uenja (znanje, sposobnosti i vjetine, vrijednosti, stavovi, ponaanje) trebaju se postaviti odreeni ciljevi iz kojih proizilaze ishodi uenja. Zato je potrebno detaljno se upoznati sa Nastavnim planom i programom jer se samo tako prosvjetni radnici mogu pripremiti za najvee novine u reformi osnovnog kolstva opisno ocjenjivanje i inkluziju. Praenje aktivnosti, vrednovanje i posmatranje od strane uitelja mora biti kontinuirano i aktivno u smislu da se aktivno ispituje koliko uenik trenutno zna, a ne da se pretpostavlja i rauna da e to nekako doznati. Najvanija zadaa ocjenjivanja je korisna i poticajna povratna informacija ueniku i njegovim roditeljima o njegovom napretku. Imajui na umu da je uenik glavni subjekat nastavnog procesa, ovakvim promjenama u obrazovnom sistemu nastoji se osigurati razvoj svih njegovih aspekata kako bi se formirala zrela linost.

UVOD Pojam reforme (lat. reformare - preoblikovati, promijeniti) je promjena u svrhu poboljanja nekog stanja.1 Dokument o reformi naeg obrazovanja su potpisali ministri nauke, kulture i sporta novembra 2002. godine u Briselu. Tim dokumentom je dat plan
Prof. Dr. Lidija Pehar, Reforma koja ulazi na vrata kole - bez kucanja, Didaktiki putokazi, br. 30, Pedagoki zavod i Pedagoki fakultet u Zenici, Zenica, 2003, str. 2
1

329

reforme obrazovanja. On je bio usmjeren na aktivnosti koje su bile potrebne za ostvarivanje postavljenih ciljeva reforme. Njime je, takoer, naglaen znaaj nastavnog kadra, roditelja i uenika kao glavne podrke za realizaciju reforme. Poetkom ljeta 2003. godine je usvojen Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju, a implementacija tog Zakona je poela odmah kolske 2003/04. godine. Glavne karakteristike tog Zakona vezane za osnovnu kolu su: da obavezno kolovanje dijete poinje sa napunjenih est godina, u redovne osnovne kole se ukljuuju i djeca sa posebnim potrebama, traje devet, a ne osam godina i u prve tri godine se primjenjuje opisno ocjenjivanje. Upravo ova zadnja karakteristika je velika nepoznanica za roditelje. esto se od njih, a i od pojedinih uitelja koji nisu upueni u reformu ili su suvie tradicionalno orijentisani, moglo uti da u prva tri razreda nema ocjenjivanja, jer je uvrijeeno miljenje da je ocjenjivanje samo brojano ocjenjivanje. Roditeljima je teko shvatiti da sam broj nije pravi pokazatelj znanja i napretka njihovog djeteta. Nije prava ocjena jer je veoma teko znanje i napredak svakog pojedinog uenika ugurati u kalupe odreenih veliina od 1 do 5. Jedina karika izmeu roditelja i reforme su uitelji koji treba da im pojasne koja je sutina reforme, koje su njene karakteristike i kako se ona sprovodi. Meutim, dosta nejasnoa koje smo imali u vezi sa voenjem pedagoke dokumentacije, naina opisnog ocjenjivanja, voenja portfolija, inkluzije i slino smo razjanjavali u hodu. Ocjenjivanje uenika Pod pojmom ocjenjivanja smatra se postupak kojim se, prema utvrenim propisima, prati odgojno-obrazovni rad uenika i razvoj uenika i odreuje nivo koji je uenik postigao.2 Ono to je predvieno u prvoj trijadi obrazovanja je da se uenici ocjenjuju opisnim ocjenama, tzv. deskriptorima. Ta vrsta ocjenjivanja je formativno ocjenjivanje. Na osnovu tih opisnih ocjena iz svih nastavnih predmeta u prva tri razreda, na kraju 3.
2

Enciklopedijski rjenik pedagogije, Matica Hrvatska, Zagreb, 1963.

330

Radovi sa Naunog skupa 2008.

razreda se pored opisnih ocjena iz svih nastavnih predmeta i opeg uspjeha, zakljuuje i brojana ocjena po svim predmetima i opi brojani uspjeh. Znai, na kraju 3. razreda uenici dobivaju i opisnu i brojanu ocjenu za svaki nastavni predmet, kao i opisnu i brojanu ocjenu za opi uspjeh. Zakljuene brojane ocjene su pokazatelj razvoja i napretka od poetka 1. razreda do kraja 3. razreda. esto nam je postavljano pitanje da li je bilo teko zakljuiti brojane ocjene na kraju 3. razreda. Smatramo da nismo imale tekoa jer smo u toku tri godine sistematski i paljivo pratile i vodile biljeke o napretku svakog pojedinog uenika i svaka brojana ocjena je izvedena bez ikakvih nedoumica. Znanje koje su uenici usvajali u 1. i 2. razredu je bilo srazmjerno njihovim sposobnostima i mogunostima. Meutim, u 3. razredu NPP je dosta obimniji, tako da smo u ovom razredu morale mnogo vie primjenjivati individualizirani pristup u radu. Opisnim ocjenama se pristupa praenju napretka i razvoja uenika i time se ocjenjivanje demistificira. Brojanim ocjenama se kontrolisalo koliko od predvienog gradiva uenik moe da reproducira. Znai, brojano ocjenjivanje je usmjereno samo na usvajanje i reproduciranje injenica koje je uitelj ponudio na svom predavanju, a provjera stepena usvojenosti tih injenica najee se vrila pismenim putem. Na taj nain se ne uzimaju drugi aspekti uenikog napretka. Opisivanjem uenikovog postignua sama ocjena postaje sredstvo kojim se unapreuje samo djetetovo uenje, a time se unapreuje i nastava. Brojane ocjene su esto sluile kao ucjene. Na to su uenici reagirali strahom i smatrali su da su prisiljeni da dobiju to bolju ocjenu. A poznato nam je da sve ono na to nas neko prisiljava i od ega se bojimo kod nas izaziva nelagodu, strah pa ak i paniku. Zato su esto tako sticane brojane ocjene bile popraene djeijim suzama. U razredima se osjetila pozitivna atmosfera. Uenici su dolazili bez straha od negativnih ocjena, znali su da e uvijek dobiti neku pohvalu i doista su se trudili da uvijek neto doprinesu u realizaciji nastave na svojstven nain. Novina ovakvog pristupa ocjenjivanju nas je, umjesto pripremanja za izvoenje nastave sa prosjenim uenikom, dovela do toga da smo se pokuavale pripremiti za svakog pojedinog uenika jednog odjeljenja. Okretanjem ka jakim i dobrim stranama uenikovog rada podstie se njegovo samopouzdanje i zainteresiranost, a uenikove slabosti dolaze u zadnji plan, 331

ublaavaju se, pa ak i vremenom mogu da se smanje u toliko mjeri jer se kompenziraju onim pozitivnim djeijim osobinama i sposobnostima. Opisno ocjenjivanje time, za razliku od brojanog, ne klasificira uenike, ve uenika postignua. Ono ne vrednuje uenika, ve prua prave informacije o djelotvornosti njegovog angairanja i o kvalitetu ishoda tog angamana. Na osnovu tih informacija daje se preporuka za dalji rad. Kada je najbolji momenat za rezimiranje zapaanja i podataka o radu uenika, te kada treba saopiti uenicima kakvo je njihovo napredovanje, procjenjivale smo same. Na taj nain uenici se podravaju da i sami prepoznaju svoje uspjehe i potrebu za daljnjim uenjem. Cio taj proces je formativno ocjenjivanje a ono to smo saopavale uenicima formativna ili opisna ocjena. Upravo zato to sadri vie informacija o napredovanju i razvoju, formativnu ocjenu nismo mogle izrei jednom rijeju ili sintagmom, brojem ili slovom. Pripreme za opisno ocjenjivanje Opisno ocjenjivanje je analitiko. Da bismo doli do opisne ocjene, predmet ocjenjivanja potrebno je ralaniti, razdvojiti na dijelove. Za svaki taj dio utvruje se jedan ili vie pokazatelja uspjeha na osnovu kriterija ta je uspjeh a ta nije. Znai, za samu primjenu opisnog ocjenjivanja moraju se izvriti odreene pripreme. Potrebno je analizirati programske ciljeve, oekivane ishode uenja i sadraje koji su predmet praenja i ocjenjivanja. Cilj te analize je da se utvrde osnovne karakteristike predmeta ocjenjivanja. Lista tih karakteristika je osnova za praenje uenikovog napredovanja i vrednovanja postignua. Kada bismo izvodile opisnu ocjenu, utvrivale smo koje od tih karakteristika su u cjelosti ili djelimino zastupljene, a koje uglavnom nedostaju u posmatranim i analiziranim aktivnostima. Zbog svega toga ukupnu organizaciju rada u razredu smo podreivale obezbjeivanju napredovanja svakog pojedinca u skladu s njegovim individualnim mogunostima. U donoenju opisne ocjene morale smo imati u vidu sljedee elemente:3 1. nivo znanja koje je uenik imao polaskom u 1. razred,
3

Preuzeto iz kurikuluma za 1. razred

332

Radovi sa Naunog skupa 2008.

2. ostvarivanje konkretnih odgojno-obrazovnih zadataka koji su definirani u Programu (znanja, stavovi, vrijednosti, vjetine), 3. je li uenik usvojio programske sadraje? (potpuno, djelimino, nije usvojio), 4. u emu je uenik uspjean, ta je njegova jaa strana (matematika inteligencija, jeziko izraavanje, likovno izraavanje, muziko izraavanje, prirodna inteligencija), 5. koliko je napredovao u odnosu na poetak kolske godine (mnogo, malo, nimalo, kolika je razlika izmeu startne pozicije i sadanjeg stanja), 6. ima li uenik tekoa, u kojim se to podrujima posebno ogleda (izgovor, analiza i sinteza, razumijevanje, reprodukcija, odsustvo panje, zamjena glasova/slova, nemogunost zakljuivanja), 7. koje su preporuke za prevazilaenje tih tekoa (dodatni rad na pojedinim zadacima, rad sa drugim strunjacima - logoped, pedagog, psiholog, pedijatar), 8. koliko je uenik samostalan u radu (nesamostalan je, za najmanju sitnicu trai pomo, samostalan je, djelimino je samostalan), 9. kakav je njegov odnos prema radu i obavezama (odgovoran, samostalno i na svoj nain doprinosi radu, istrauje, trai i dalje pomo u radu, izbjegava samostalni rad, povremeno zapostavlja svoje obaveze) , 10. da li moe usredsrediti panju na sadraje , 11. odnos prema drugim uenicima , 12. odnos prema nastavnicima , 13. druge osobine. Za procjenjivanje i ocjenjivanje posebno smo vodile rauna o posebnim pedagokim i didaktiko-metodikim postupcima, to nam je omoguilo lako zakljuivanje brojane ocjene na kraju 3. razreda4: da je ocjenivanje zasnovano na kriterijima, morale smo definirati ta ocjenjujemo i kako ocjenjujemo; da je kontinuirano i zasnovano na praenju uenikog rada;
4

Isto

333

 da podrazumijeva vie aspekata (interes za predmet, sposobnosti, promatranje, uenje, marljivost, panja, znanje, radne navike i samostalnost u radu, istrajnost u radu, predstavljanje, okretnost, temeljitost, izraavanje, miljenje, discipliniranost i sl); da odraava razliitost pristupa (usmeni odgovori, pismeni odgovori, praktini radovi, istraivaki radovi, grupni rad i sl.); da polazi od onog to uenik zna (a ne od onoga to ne zna) i to je njegova jaa strana (ne traimo kod uenika njegove slabosti nego istiemo njegove kvalitete); da se oslanja na ueniku mogunost i slobodu samoprocjenjivanja; da su svi uenici ukljueni u postupak ocjenjivanja i da znaju ta ih oekuje; da je ocjenjivanje podreeno vanim ciljevima (znanje, ivot, rjeavanje problema u ivotnim situacijama), a ne samo zahtjevima nastavne jedinice i apstraktnim ciljevima; da uvaava razvojne karakteristike djece odreene dobi i svakog djeteta; da pomae u identifikaciji djece sa posebnim potrebama; da se ocjenjivanje vri u okolnostima koje su primjerene potrebama djece; da se uenik ne zastrauje slabom ocjenom ili teinom zadataka; da se ima na umu da ocjenjujemo ba ono to treba ocjenjivati; da se ocjenjuju pojedini segmenti u odnosu na ciljeve Programa i ukupna postignua. Praktian rad na opisnom ocjenjivanju Opisna ocjena prije svega govori o razvoju uenika.5 Zato je potrebno posmatranje djeteta vriti u duem vremenskom periodu. Opisno ocjenjivanje smo izvodile na vie naina: 1. posmatranjem svakog pojedinog uenika,
Vahid Muli, Nastavni prirunik za opisno ocjenjivanje (u novoj koncepciji devetogodinjeg obrazovanja), Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2005, str.19.
5

334

Radovi sa Naunog skupa 2008.

2. biljekama o onome to smo zapazile, 3. pravljenjem razliitih obrazaca za praenje napredovanja, 4. razgovorima sa djecom i 5. praktinim radom uenika. Za uspjeno posmatranje smo posebno vodile rauna o tome ta svaki uenik radi i to u razliitim aktivnostima u razliito vrijeme u toku nastave. Veoma je bilo bitno da sva zapaanja o posmatranju zabiljeimo to je prije mogue. Kako bismo to uspjele, bilo je potrebno usmjeriti se na jednog uenika u datom momentu. Pored toga, trebalo je da odaberemo najpraktiniji nain biljeenja svih zapaanja. Za posmatranje uenika smo primjenivale i formalno i neformalno posmatranje. Svako formalno posmatranje smo dokumentirale. To smo inile najee zabiljekama u pripremljenim sveskama i rokovnicima. Takoer smo koristile i posebne tabele i grafikone za upisivanje napretka u pojedinim nastavnim podrujima. Za praenje izvravanja pojedinih obaveza (izrada zadae, rad u grupama i sl) koristile smo kontrolne liste. Kada god smo bile u mogunosti, pravile smo audiosnimke (snimke itanja tekstova, izvoenja brojalica, pjevanja pjesama, recitovanja i sl). Kako bi sve ovo imalo smisla bilo je potrebno da se izvri inicijalna provjera znanja svakog pojedinog uenika. Na taj nain smo dobile uvid u napredovanje uenika u odreenom periodu. Tako su dokumentirani svi podaci koje smo mogle prikupiti o uenikom fizikom, socijalnom, emocionalnom i intelektualnom razvoju. Ueniki portofolij Poto se opisne ocjene zasnivaju na posmatranju, praenju, opaanju i razliitim nainima provjere znanja (usmenim, pismenim, praktinim radovima), potrebno je taj djeiji rad uvati na jednom prikladnom mjestu. Zato se formira ueniki portofolij. Portofolij je zbirka koja sadri dio radova koje je uenik napravio. On obavezno mora da na samom poetku ima uloen prvi ueniki rad iz svakog nastavnog predmeta (crte, prvi diktat, audiosnimak itanja ili zabiljeku o tome kako dijete ita i sl). U njega treba da se ulau njegovi najbolji radovi. Pored toga u njemu treba da se nalaze i svi oni primjerci radova koji pokazuju ueniki

335

napredak. Meutim, on moe da sadri i one radove koji pokazuju i stagnaciju ili nazadak u napretku. Svaki od tih uenikih radova mora da bude razvrstan po nastavnim predmetima, te da ima naveden datum kada je raen i upisan uiteljev komentar, tj. onaj famozni deskriptor, opisnu ocjenu. Posebno treba napomenuti da taj komentar treba da bude razumljiv i uenicima i njihovim roditeljima. U 1. razredu svaki deskriptor koji se napie na uenikovom radu treba biti napisan tampanim slovima kako bi se uenici navikli na njihovo itanje od samog poetka. Uenicima moemo da prepustimo, povremeno, da sami odaberu one radove za koje sami smatraju da treba da se nalaze u njihovoj zbirci. Ukoliko taj rad nema upisan komentar od strane uitelja, onda je potrebno da se napie napomena da je dijete samo odabralo taj rad za svoj portfolij. Pored toga, sami roditelji mogu da upisuju svoje komentare o napretku koji su oni sami zamijetili kod svoga djeteta, normalno, ako to ele. Za praenje tjelesnog razvoja i motorikih sposobnosti smo koristile Eurofit bateriju testova. Testiranja smo vrile na poetku i na kraju kolske godine. Pored toga, u istom vremenskom periodu uenici su u portofolij ulagali i otiske svojih dlanova i stopala. Zbog praktinosti, uenici su otiske pravili kod svojih kua i donosili u kolu. Svaki ueniki pismeni rad je potrebno poslati kui na uvid roditeljima, a zatim se taj rad vraa u kolu. Tako i roditelji imaju mogunost da napiu svoj komentar o konkretnom radu. Uenike time privikavamo da ne taje od roditelja svoje radove a i da redovno vraaju ono to odnesu kui, te da i kroz to prepoznaju svoje obaveze i dunosti. Prednosti i nedostaci formiranja portofolija Ovakav nain voenja uenikog portofolija obezbjeuje praenje napretka i razvoja svakog pojedinog uenika kroz cijelu prvu trijadu. Takoer smo u mogunosti da utvrdimo probleme koje uenici imaju i da ih pokuamo otkloniti na vrijeme i na za njih najbezbolniji nain. Jo jedna prednost je ta da sami uenici, a i njihovi roditelji na jednom mjestu mogu da uporede starije i novije radove i tako

336

Radovi sa Naunog skupa 2008.

steknu uvid u napredak koji je postignut. Uitelj vie ne mora sam da po sjeanju objanjava kako je uenik radio prije a kako sad. Ukoliko se portofolij formira na ovakav nain, uitelji koji preuzimaju uenike iz drugih kola, takoer, imaju uvid u uenikov razvoj, to sigurno moe uveliko olakati dalji rad sa njim. I nastavnicima predmetne nastave je olakan budui rad. Jedna od slabosti ovakvog rada je ta to on zahtijeva dosta rada od strane samog uitelja. Ali, i to se da pravazii ukoliko se sami uenici osposobe da vode rauna o odlaganju svojih radova u za to predviene fascikle, da ih dre urednima i ako sam uitelj njihovom formiranju pristupi sa ve utvrenim planom rada. Bez obzira to je u 4. razredu predvieno brojano ocjenjivanje i dalje smo nastavile sa formiranjem uenikog portofolija zbog nastavka praenja uenikovog napretka. Ovdje se istie njegova vanost zbog uvida predmetnih nastavnika u dotadanji napredak svakog pojedinog uenika. To je posebno vano zbog djece s posebnim potrebama. Taj isti portfolij je trag onoga koliko je dijete prema svojim sposobnostima moglo da postigne. Saradnja roditelja i uitelja Saradnja roditelja i uitelja je stara koliko i sama kola. Uloga koju roditelji imaju u procesu odgoja i obrazovanja je nezamjenjiva jer bez saradnje sa njima je nemogue rijeiti bilo koji problem pred kojim se zajedno mogu nai i uitelji i uenici bez aktivnog ukljuivanja njihovih roditelja. Saradnju sa roditeljima smo vrile putem informacija i roditeljskih sastanaka. Razgovore sa roditeljima smo vodile i individualno i grupno. Primijetile smo da se pri individualnim razgovorima sa roditeljima veine uenika uspostavljao bolji kontakt, roditelji su lake iznosili svoja zapaanja i miljenja o napretku njihove djece. Meutim, pokazalo se da je i meusobna interakcija izmeu samih roditelja bila veoma produktivna. Na grupnim informacijama roditelji su esto i sami izmeu sebe iznosili miljenja i otvarali neke probleme te smo zajedniki lake dolazili do njihovih rjeenja. Zato smo kombinirale naine na koje smo se sastajale sa roditeljima. Planiranje individualnih i grupnih informacija i razgovora sa roditeljima smo vrile prema potrebi.

337

Na samim informacijama roditelji su uzimali na uvid ueniki portfolij koji bi pregledali. Nakon toga bi sa roditeljima vrile razgovor o uenikim radovima, roditeljima bismo saoptavale zapaanja koja smo biljeile u sveske, tabele ili grafikone. Roditelji su bili u mogunosti i da razgledaju uionicu koju su sami uenici ureivali i na njenim zidovima su mogli da pronau tragove njihovog rada. I na taj nain su imali potpuniji uvid u rad svoje djece. esto smo mogle uti rijei oduevljenja samih roditelja. Smatrali su da je takvo ureenje uionice veoma prikladno, lijepo, interesantno. Mnogi su se sjeali vremen kada su oni pohaali kolu i kako su njihove uionice bile sive i bezizraajne, bez ikakvog djeijeg peata i traga bila je samo zelena tabla i sive klupe. Samim ulaskom u takvu uionicu raspoloenje roditelja se popravljalo. Ono to smo jo zapazile je da su oni uenici, sa ijim roditeljima smo redovno ostvarivale kontakte, imali bolji napredak i bolji razvoj, te su bili stabilniji i konstantniji u odravanju tog napretka. Veina roditelja je imala redovan kontakt s nama, a to smo postigle tako to smo uvijek isticale dobre strane djeteta, a tek onda na lijep nain govorile o onim negativnijim stranama djetetovog rada i njegovog odnosa prema radu i drugim osobama s kojima su dolazile u kontakt u koli. Kontakt sa roditeljima smo imale i preko tzv. putujue sveske. Ta sveska nam je sluila da povremeno zapiemo naa zapaanja o uenikom napretku i odnosu prema radu, ali je sluila i roditeljima da i sami napiu svoja zapaanja. Uenici bi, takoer, i sami zapisivali u nju ono to su smatrali vanim (kako su se osjeali tog dana u koli, to imaju za zadau i koje obaveze imaju za naredene dane). Voenje dokumentacije Kao i u osmogodinjoj osnovnoj koli dokumenti koji se vode su dnevnik rada, matina knjiga i aka knjiica. Meutim izgled tih dokumenata je neto drugaiji. Dnevnik rada, za razliku od prijanjeg, ima prostor u kojem se trebaju navesti godinji programi rada, isplanirani prema nastavnim temama koje e se realizirati po mjesecima. Pored nastavnih tema potrebno je navesti planirani broj asova po temama i po mjesecima. To se ini za svaki nastavni predmet posebno. 338

Radovi sa Naunog skupa 2008.

U imeniku uenika u zaglavlju se navode osnovni podaci o ueniku. Ono to je karakteristino za imenik uenika je to da se opisne ocjene u njega ne upisuju u toku nastave, nego se upisuju na kraju I polugodita i na kraju II polugodita. Na kraju II polugodita je bilo potrebno opisati i opi opis postignua za svaki nastavni predmet posebno. Poto se taj opis unosio samo na tom jednom mjestu, zbog lakeg uobliavanja opisa, pripreme za njihovo upisivanje smo vrile u raunaru. Za svakog pojedinog uenika te podatke smo odtampale, zatim prepisivale u odreene rubrike, a odtampane podatke smo skupa sa akim knjiicama davale roditeljima na uvid. Ovakav izgled dnevnika je ove kolske godine izmijenjen, te vie nema rubrike u koju se upisivao opis opeg postignua po predmetima na kraju II polugodita. Taj dio ocjenjivanja je bio apsolutno nepotreban jer se u rubriku za II polugodite unosilo koliko je dijete napredovalo od poetka kolske godine, a ne samo za period II polugodita. Ono to je vano za istai je da se na kraju I polugodita 1. razreda uenici ne ocjenjuju u dnevnik niti u knjiice. Na kraju I polugodita se ispunjavaju formulari u koje se unose podaci o uenikim vjetinama i sposobnostima. U njih treba unijeti ono to uitelj smatra da je vano za praenje uenikog napretka. U ake knjiice upisuju se opisne ocjene istovjetne ocjenama u dnevniku. Zbog tako osmiljenih formulara potrebno je voditi rauna o tome koliko e se reenica napisati za svaki nastavni predmet i za opi uspjeh. Unekoliko je to bila tekoa u radu, jer je prostora za pisanje u akim knjiicama malo. Jednostavno, u malo rijei treba se rei to vie. Tada do izraaja dolazi uiteljeva elokvencija. Ono to je potrebno ponovo napomenuti je to da je sve ono to se pie i u dnevnik i u ake knjiice namijenjeno roditeljima i uenicima, te to mora biti potpuno razumljivo, nedvosmisleno i uredno napisano. Roditelj, kada proita sadraj ake knjiice, ne smije da bude u nedoumici o napretku njegovog djeteta u tom periodu i na emu dijete treba jo da radi kako bi njegov napredak bio jo bolji i kako bi odgovarao uenikovim sposobnostima. Znai, roditelju, ono to je pismeno prezentirano, mora biti potpuno jasno. Zaglavlje u matinoj knjizi izgleda isto kao i u dosadanjima dokumetima. Matini broj svakog djeteta se formira na uobiajeni nain. Uz matinu knjigu je i registrator. Razlika u odnosu na 339

prijanje matine knjige je u tome to se podaci o ueniku upisuju na dvije stranice. Na prvoj stranici su podaci o prvoj trijadi kolovanja, a na drugoj stranici se unose podaci o druge dvije trijade. Za prvu trijadu u matinu knjigu se za 1. i 2. razred unosi samo opi opisni uspjeh. Za 3. razred se unose opisne ocjene po svim nastavnim predmetima, brojane ocjene za sve nastavne predmete, te opi opisni i brojani uspjeh. Najvie potekoa smo imale upravo sa unoenjem ovih podataka u 3. razredu. Pokazalo se da u matinim knjigama ima veoma malo prostora za upis opisnog uspjeha po nastavnim predmetima. Rad sa djecom sa posebnim potrebama u redovnoj koli Devetogodinje osnovno obrazovanje omoguava inkluzivno kolovanje, odnosno integraciju djece sa posebnim potrebama u redovan kolski sistem. Dostignua iz oblasti psihologije govore da svaki pojedinac posjeduje razliite sposobnosti i da se one u razliitom stepenu mogu razvijati to ukazuje na potrebu individualizacije nastave. Djeci sa niim stepenom oteenja omoguava se da savladaju onoliko gradiva koliko mogu prema sposobnostima uz prilagoeni individualni program. Postupci pri sastavljanju prilagoenih programa rada za djecu sa tekoama u uenju Kada se u razredu uoi dijete sa posebnim potrebama, onda se pristupa pravljenju prilagoenog programa iz onih nastavnih predmeta u kojima dijete ima potekoe. Prije sastavljanja prilagoenog programa dijete se posmatra, prave se zabiljeke, razgovara se i praktino se radi s njim. Precizno se opisuje i utvruje nivo znanja i sposobnosti (npr.utvreno je da je uenik 3. razreda na nivou 1. razreda, da poznaje sva tampana slova latinice, po diktatu radi samo ako se rijei rastavljaju na slogove, slovka pri itanju i ne razumije proitano) Pri sastavljanju tog programa rada treba imati redovan mjeseni plan rada, jer je potrebno predviene nastavne jedinice prilagoditi sposobnostima i znanjima tog uenika kako bi se to bolje iskoristilo vrijeme za realizaciju sadraja.

340

Radovi sa Naunog skupa 2008.

Obrazac za prilagoeni program rada u jednom mjesecu Ime i prezime uenika: B.A. kolska godina: 2006/07. Mjesec: maj Razred: 3 (trei)
PREDMET Broj asova 1 1 1 1 1 1 1 1 Bosanski jezik i knjievnost 1 1 1 2 1 1 2 1 Matematika 1 1 1 1 Planirani nastavni sadraji Jezik: Potvrdne i odrine reenice izgovor RKT: Trimo za suncem itanje kraih rijei i crtanje proitanog RKT: Rijeka itanje kraih rijei i crtanje proitanog Provjeravanje itanja i razumijevanja proitanog itanje kraih rijei i crtanje proitanog Glas/slovo J u rijeima Glas/slovo H u rijeima Vjeba usmenog prianja prema nizu slika itanje kraih rijei i crtanje proitanog Provjeravanje sposobnosti itanja i razumijevanje proitanog Provjeravanje sposobnosti usmenog odgovora na pitanja RKT: Ribar iz Cefaluaprepisivanje irilinim pismom latininog teksta Provjeravanje sposobnosti usmenog odgovora na pitanja i sposobnost itanja kraih rijei RKT: Cvjetovi prepisivanje latininim pismom irilinog teksta itanje kraih rijei i crtanje proitanog Provjeravanje usmenog prianja prema nizu slika Pismeni rad Jedinice za mjerenje duine (dm i cm) Uporeivanje dui Sabiranje i oduzimanje desetica i jedinica Nastavna sredstva

itanka, nastavni listovi, slike, kartoni sa slovima, Vesela sveska

tapii, metar, trakica od 1dm i 1cm, mjere, sat, vaga,

341

1 1 1 1 1 1 1

Jedinice za mjerenje tenosti (l, dl) Jedinice za mjerenje mase (kg) Jedinice za mjerenje vremena (sat, dan, sedmica) Sabiranje i oduzimanje desetica i jedinica Rimski znakovi za brojeve do 20 Veza izmeu sabiranja i oduzimanja Pismena provjera

rimski brojevi iskrueni od kartona, nastavni listovi

NAPOMENA: Usvojeni sadraji iz Bosanskog jezika: Samostalno i sa manjim grekama prepisuje latinini tekst irilinim pismom. Krae rijei ita sporo, oteano i ne razumije proitano. Usvojeni sadraji iz Matematike: Sastavlja broj na desetice i jedinice i sastavlja broj od desetica i jedinica pomou tapia. Sabira tri jednocifrena broja. Zna parne i neparne brojeve u skupu brojeva do 20. Sabira desetice i jedinice bez prijelaza i razumije pojam oduzimanja. Uiteljica K.A.

Rad sa djecom koja imaju smetnje u govoru i tekoe u uenju im se uoi da u razredu ima dijete sa smetnjama u govoru i tekoama u uenju, treba izgraivati pozitivnu klimu sa pravom na razliitost. Treba kontinuirano hrabriti dijete da istupa javno, da govori, ita, pie i sl. Potrebno je imati u vidu da se dijete mora osjeati ugodno dok istupa, ne siliti ga na neto na to jo nije spremno. Moda treba da govori samo kad ono hoe ili da bude prozvano samo kratko da odgovori. Stalno treba izgraivati njegovo samopouzdanje. U radu treba koristiti to vie razliitog didaktikog materijala kako bi se sadraji konkretizirali. Odabir tog materijala treba da bude prilagoen djetetu i njegovoj tekoi koju ima u uenju. Ako u razredu nema odgovarajueg didaktikog materijala, onda sam uitelj osmiljava i pravi ono ta mu je potrebno da bi pribliio sadraje djetetu. Uitelj izrauje za svaki nastavni as zadatke i nastavne listie koji moraju biti osmiljeni prema principima postupnosti i oiglednosti. Nastavni listii nisu od velike pomoi ako dijete ne zna itati i ne razumije proitano. Tada je potrebno uvesti uenika kao asistenta u radu. Takvom interakcijom meu uenicima poboljava se njihov meusobni odnos i razumijevanje, te se razbijaju predrasude o djeci koja imaju tekoe. Primijeeno je da i sam uenik-asistent smatra da je nagraen takvim zadatkom, to opet ima veliki odgojni znaaj. Uitelju je prioritet da osposobi dijete da

342

Radovi sa Naunog skupa 2008.

zna sva slova, da pie, ita i razumije proitano i zato mu je potrebna pomo asistenta i roditelja. Bez te pomoi kod ove djece ne moe biti znaajnijeg napretka. Saradnja sa njihovim roditeljima mora biti stalna i kvalitetna. Roditelj bi trebao da prihvati situaciju onakvu kakva jeste i po uputama uitelja da radi vie sa djetetom kod kue. Dakle, roditelj treba da bude saradnik u procesu razvoja djetetovih sposobnosti, znanja i vjetina. Ponekad su domai zadaci bili usmjereni i na dijete i na roditelja. esto su osmiljavani i pisani prije nastave, na posebnim papirima koji su se mogli zalijepiti u svesku. Kao stimulaciju da se kod djece sa osjeajem manje vrijednosti izgradi bolje miljenje o sebi i da ono postane drutvenije, koritene su vannastavne aktivnosti. Vodilo se rauna o njihovim interesima za odreene aktivnosti i primijeeno je da su sa malim rezultatima u radu pokazivani pozitivni osjeaji srea, ushienje, zadovoljstvo samim sobom i sl. Pozitivne strane inkluzije Inkluzijom se dijete ne izdvaja i socijalizira se. Ono pohaa nastavu sa djecom iz svog okruenja i ui od svojih vrnjaka. Sredina u kojoj se nalazi pozitivno ga stimulira time to ga navikava na razumijevanje razliitosti meu ljudima. Dijete kada odraste, iako ima neke tekoe, ivi sa drugima. Potreno je da se navikne na razliitosti, a to je najlake postii upravo od malih nogu. I ostala djeca razumijevaju da nismo svi isti i ue se kako se odnositi prema drugima i kako uvaavati razliitosti. I oni imaju prednost zbog toga. Od malih nogu se navikavaju na ivot bez predrasuda prema osobama koje imaju tekoe. Komponenete rada U cjelokupnom procesu rada u devetogodinoj osnovnoj koli nema velikih razlika u odnosu na osmogodinju kolu. Programiranje i planiranje je istovjetno. Meutim, ponovo se mora istaknuti da se svo planiranje mora vriti uzimajui u obzir karakteristike svakog pojedinog uenika. Ne smije se zaboraviti ni to da se u ovoj trijadi primjenjuje opisno ocjenjivanje, te se prema tome treba i planiranju prii na specifian nain.

343

Planiranje rada je sada fleksibilnije jer je omogueno da se u toku samoga rada vre neke izmjene, zavisno od toga da li uenici usvajaju planiranim tempom odreeno gradivo ili ne. Ukoliko smatramo da nai uenici nisu usvojili odgovarajue gradivo za jedan as kako smo planirali, imamo potpunu slobodu da taj rad nastavimo jo jedan ili vie asova, dok se ne postigne onaj zadovoljavajui nivo. Normalno, ta odstupanja je potrebno negdje dokumentirati, a to je najbolje uraditi na obrascima mjesenih priprema. Ukoliko neko dijete nije savladalo odreeno gradivo, nastavljamo rad na tom gradivu samo sa njim. To se dokumentira u njegovoj opisnoj ocjeni i portfoliju.

Zakljuak Kako bi uitelji spremni uli u prvi razred, potrebno je da se prvo upoznaju sa razvojnim karakteristikama estogodinjaka. Zatim treba voditi rauna da se pored svakih od navedenih podruja uenja (znanje, sposobnosti i vjetine, vrijednosti, stavovi, ponaanje) postavljaju odreeni ciljevi iz kojih proizilaze ishodi uenja, tj. oekivani rezultati. Sa Nastavnim planom i programom se mora detaljno upoznati kako bi bili spremni za ono to su ustvari i najvee novine u reformi osnovnog kolstva opisno ocjenjivanje i inkluzija. Veoma je vano osposobljavati dijete da kritiki razmilja i razumije koncepte svojstvene nauci.

344

Radovi sa Naunog skupa 2008.

U svakom sluaju, u dosadanjem ocjenjivanju uitelji su, kada god bi davali brojanu ocjenu, znali iz kojih razloga se daje pojedina ocjena. Sada se uenicima i roditeljima vie ne saopavaju brojevi nego se jednostavno kae ono to je uitelj prije mislio kada je davao brojanu ocjenu. U svakoj toj ocjeni su uzimali u obzir i koliko je dijete uloilo truda i zalaganja, da li izvrava svoje radne obaveze redovno, kakav je njegov odnos prema drugima i slino, a ne samo njegovo znanje. Znai, takva ocjena je bila objektivna. U ovom nainu ocjenjivanja u razrednoj nastavi se nalazi i odgovor na realno i esto pitanje kako to da uenici prelaskom u predmetnu nastavu esto pokazuju neto nii uspjeh nego to su imali kod svojih uitelja. U sreditu nastavnog djelovanja ostaje daljnji rad na otklanjanju problema koje dijete ima. U svakoj aktivnosti uenici ue na neposrednom iskustvu. Najvaniji aspekt ocjenjivanja je redovitost praenja uenikih sposobnosti da razumiju koncepte, praenje njihovih kritikih razmiljanja, obrazovnih postignua i sposobnosti, primjene novog znanja i to ne samo kod onih uenika koji trae vie panje. Praenje aktivnosti, vrednovanje i posmatranje od strane nastavnika mora biti kontinuirano i aktivno u smislu da se aktivno ispituje koliko uenik trenutno zna, a ne da se pretpostavlja i rauna da e to nekako doznati. Najvanija zadaa ocjenjivanja je korisna i poticajna povratna informacija ueniku o njegovom napretku. Praenje uenika poinje od prvog dana. Prvi zadatak reformirane ili tzv. nove kole je da, prije svega, postane sredina koja podstie i podrava kvalitetno i efikasno uenje. Imajui na umu da je uenik glavni subjekat nastavnog procesa, promjenama u obrazovnom sistemu nastoji se osigurati razvoj svih njegovih aspekata, kako bi se formirala zrela linost. Najodgovorniji i najzainteresiraniji su prije svega roditelji i uitelji jer upravo oni esto vre prinudu nad djetetom u vidu ocjena, to se itekako moe odraziti na njihov psihiki razvoj. Djeca u reformiranoj koli svojim dolaskom u kolu nisu optereena ocjenama. Roditelji vie ispoljavaju taj vid optereenja hoe li njihovo dijete biti bolje od starijeg brata ili sestre koji su brojano ocjenjivani, od blieg ili daljeg roaka ili djeteta iz ue sredine. Ne smijemo zaboraviti da je osnovna elja djeteta uenje, igranje i uivanje u brojnim drugim aktivnostima koje se sprovode u koli. U narednom periodu bi trebalo da se povede pitanje obima nastavnog gradiva koji je predvien u pojedinim razredima, o fondu sati, te o dnevnom i sedminom optereenju uenika . 345

Uitelji su ti koji konstantno moraju da vode rauna o optereenosti uenika (koliko zadae zadavati, koje udbenike koristiti, koje sveske i ostali pribor odabrati). Moramo voditi rauna da su njihova tijela krhka, te da ne mogu da nose vie od 1015% teine svoje mase u kolskim torbama, kako je predvieno standardima, a o emu veina uitelja uope ne vodi rauna. Tekou u naem dosadanjem radu u prvoj generaciji devetogodinje kole nam je predstavljalo to to smo esto savjetovani za rad pet do dvanaest to je kod nas izazivalo frustracije. Pitale smo se da li radimo kako treba, ta da uinimo u nekim sluajevima, kako da objasnimo roditeljima ta nas eka dogodine, jer ni same to nismo znale i sl. U radu smo imale punu podrku menadmenta nae kole to nam je zaista pomoglo u savladavanju tih tekoa. Meutim, koliko smo upoznate, takav sluaj nije bio u svim kolama. Ipak, u svakoj reformi se mora naii na potekoe. Ne moe sve ii glatko, kao po loju. Ali, reforma e uspjeno biti sprovedena onoliko koliko su ljudi spremni na nju. Zato je potrebno da se o njoj ljudi informiraju iz to vie izvora od osoba koje su kompetente za njenu implementaciju. Literatura Vahid Muli, Nastavni prirunik za opisno ocjenjivanje (u novoj koncepciji devetogodinjeg obrazovanja), Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2005. Enciklopedijski rjenik pedagogije, Matica Hrvatska, Zagreb, 1963. Lidija Pehar, Reforma koja ulazi na vrata kole bez kucanja, Didaktiki putokazi br. 30, Pedagoki zavod i Pedagoki fakultet u Zenici, Zenica, 2003. Samira Lugavi, Prirunik za nastavnike, Bosanska knjiga , Tuzla, 2007. www.pztz.ba ww w.osim.cg.yu www.pobjeda.co.yu www.prosvjetnirad.cg.yu www.ppzsa.iweb.ba www.monks.ba

346

Radovi sa Naunog skupa 2008.

Summary
This paper is an adapted version of the materials we presented as the professional committee during the teaching-staff conference with the aim to introduce our fellow teachers to our experiences in teaching in the first triad (first, second and third grades) of elementary school. In order to be fully prepared to teach first-grade students, teachers need to learn about developmental characteristics of sixyear-old children. Besides all the learning domains (knowledge, abilities and skills, moral values, attitudes, behavior), it is necessary to set certain goals which will result in the learning outcomes. Therefore, teachers need to get fully acquainted with the curriculum, because, only in this way, they can be prepared for the most important novelties in the elementary education reform descriptive assessment and inclusion. A teacher has to monitor students activities and assess his/her work continuously and actively in such a way that he/she actively examines how much the student knows at that particular moment, and not to suppose that he/she will somehow find out. The primary goal of assessment is to give the student and his/her parents useful and encouraging feedback about the students progress. Bearing in mind that the student is the central figure in the education process, introducing such changes into the education system should ensure the development of all his/her aspects in order to form a mature personality.

347

348

Radovi sa Naunog skupa 2008.

Alisa Ibrakovi Kanita Kuli

ODGOJNI I SAVJETODAVNI RAD U RAZREDNOJ NASTAVI

Produeni struni postupak u osnovnoj koli
Saetak Ovaj rad ima cilj da ukae na vanost rane intervencije u periodu osnovnokolskog obrazovanja, usmjerene na prepoznavanje djece i mladih u riziku i smanjivanje vjerovatnosti pojave poremeaja u ponaanju. Pored cijelog spektra preventivnih programa za spreavanje nasilja meu mladima uope, potrebno je ukazati na znaaj razvoja programa koji e omoguiti pravovremenu i direktnu podrku uenicima u izgradnji pozitivne slike o sebi i mogunosti za njihov socijalni razvoj, kao npr. produenog strunog postupka oblika preventivnog rada sa uenicima u osnovnoj koli. U produeni struni postupak su ukljueni uenici koji su izloeni negativnom utjecaju faktora rizika, koji podstiu razvoj drutveno neprihvatljivog ponaanja, te nastanak nasilja. Kao primjer dobre prakse navodimo rad Dnevnog centra unutar O Skender Kulenovi u Zenici. Program rada Dnevnog centra podrazumijeva afirmativan, zabavan i kreativan oblik rada sa uenicima kroz strune sociopedagoke postupke i predstavlja oblik rane intervencije poremeaja u ponaanju. Kroz ovaj primjer elimo predstaviti novi oblik rada sa uenicima, koji svakako ima odreene prednosti u odnosu na neke dosadanje, jer dozvoljava primjenu irokog spektra odgojnih postupaka u kolskom okruenju, uz podrku uitelja i nastavnika. Provoenje ovakvih i slinih programa u kolskom okruenju je posebno vano jer se u koli vrlo esto poinju ispoljavati neki oblici ponaanja koji esto prerastaju u poremeaje ponaanja. Tako kola (bez obzira na to da li izvor takvog ponaanja lei izvan kole ili u njoj samoj), njeni uitelji i nastavnici postaju mjesto i kljune osobe za rano otkrivanje tekoa u socijalizacijskim procesima djece i mladih. Zato i kaemo da kola predstavlja izvor nezamjenjivih ODGOJNIH potencijala, mada to ponekada zaboravljamo. Kljune rijei: Poremeaji u ponaanju (PUP), rana interevencija, produeni struni postupak (PSP), osnovna kola, Dnevni centar, uenici, afirmacija

349

Kada pruite ljubav, podrku i panju djetetu, Pruate panju i pomo porodici. Kada podravate i brinete se o porodici, inite to svojoj zajednici. Kada podravate i brinete se o zajednici, Podravate i brinete se o dravi. Aboridanska poslovica

Uvod Za djecu osnovnokolskog uzrasta karakteristino je da se nalaze u periodu intezivnog rasta i razvoja, te ne moemo govoriti o konano definiranim obrascima ponaanja. Od presudne je vanosti raditi na permanentnom uvidu u dinamiku i kvalitetu razvoja svakog djeteta kako bi se pravovremeno odreagovalo u odnosu na onu djecu koja poinju manifestirati ponaanje s obiljejima neprilagoenog i socijalno neprihvatljivog ponaanja. U crnoj hronici se sve ee imena poinioca krivinih djela ne spominju. Ispisani su samo njihovi inicijali zbog toga to se vrlo esto deava da zakon kre i oni mlai od 18 godina. Delikatno je govoriti o ovakvim pojavama devijantnog ponaanja kod djece i prije bi se valjalo zapitati, ne o posljedicama, nego o uzrocima ovog drutvenog problema. Zbog ega kod maloljetnika dolazi do neprilagoenog i socijalno neprihvatljivog ponaanja? Oni to najee rade da bi izrazili revolt prema postojeem stanju u drutvu i neslaganje sa nametnutim obrascima ponaanja, ali neprilika nastaje kada to ine nepromiljeno jer kada kreativnost ustupi mjesto destrukciji ne moe se govoriti ni o kakvoj subkulturi ili kontrakulturi kao pobuni protiv konformizma. kolu, gdje bi trebalo da bogate svoj duh i proiruju pogled na svijet, shvataju kao mjesto gdje, takoer, ne mogu da potvrde sebe kao linost. Svoje uitelje, nastavnike ili profesore esto doivljavaju kao neprijatelje ili kao obine dosadnjakovie koji priaju o neemu to je odavno umrlo. U nemogunosti i/ili neznanju da se izraze i dokau kao linosti na tzv. drutveno prihvatljiv nain, mladi ljudi esto pribjegavaju nasilnim metodama da bi to uradili. Gube kompas i ine drutveno neprihvatljiva ili ak i krivina djela. Ne umanjujui znaaj drugaijih oblika djelovanja, sve vei broj naunika i praktiara istie da teite ukupne politike suprostavljanja razliitim oblicima prestupnikog ponaanja treba

350

Radovi sa Naunog skupa 2008.

da bude zasnovan na preventivnom djelovanju, budui da se kroz preventivne aktivnosti na daleko humaniji, svrshishodniji i obuhvatniji nain ostvaruje zatita mladih ljudi od negativnih posljedica koje prestupniki oblici ponaanja nose. 1. Poremeaji u ponaanju (PUP) Poremeaji u ponaanju podrazumijevaju sva ona ponaanja koja na neki nain ometaju dijete i mladog ovjeka u redovnom funkcioniranju, te mogu biti tetna i opasna za tog pojedinca i/ili njegovo okruenje. PUP u irem smislu, obuhvata, kako poremeaje organske ili bioloke etiologije, tako i psiholoke i socijalne, gdje se ovim terminom prvenstveno upozorava na ona podruja koja odstupaju na opem, te podruju line i socijalne adaptacije. (Pejanovi-Milovanevi, 2001 ) Jedan dio autora postavlja hipotezu da su kod sve djece prisutni odreeni oblici poremeaja u ponaanju razlika nije u vrsti nego u stepenu u kojem je problematino ponaanje prisutno. Do slinih je zakljuaka dola i Rua Tomi koja je 2005. radila empirijsko istraivanje o PUP-u kod uenika osnovne kole, izmeu ostalog i zenike O Mea Selimovi. 1.1. Etiologija Mnoge studije ukazuju na dvije glavne etioloke grupe faktora koje dovode do potekoa u ponaanju (PUP): faktori sredine (porodini uslovi, socioekonomska kriza, neprimijenjeno roditeljstvo, utjecaj vrnjaka, kolska postignua i dr); faktori linosti djeteta (implusivnost, niska inteligencija, genetski faktor, bioloki faktor i dr); Farrington i Lewis (1996) kao osnovne faktore koji se odnose na porodicu, a vezani su za pojavu PUP-a kod djece, navode slabu roditeljsku brigu ili praenje razvojnih potreba djeteta, nestalnu ili krutu porodinu disciplin, branu nestabilnost, roditeljsko zanemarivanje djeteta, antisocijalne poremeaje linosti roditelja i veliki broj lanova porodice. U adolescenciji vrnjaci postaju vanijima od porodice, stoga se u krugu vrnjaka poinju zadovoljavati potrebe koje su se prije zadovoljavale u porodici. U vrnjakoj skupini mladi nalaze potrebnu potporu za svoje stavove, interese, motive, poglede na ivot. 351

Prema Fergussonu i Horwoodu (1995) niska odgojnoobrazovna postignua kao i kognitivno zaostajanje su najee udrueni sa PUP-om. kolski neuspjeh vodi poveanju rizika od nastanka PUP-a, jer djeca koja ispoljavaju probleme savladavanja kolskog gradiva postiu u socijalnom smislu manji stepen priznanja od okoline, osjeaju se odbaeno i imaju nie samopotovanje. Istraivanja Loebera i Schmalinga (1985) pokazuju da postoje najmanje dva podtipa poremeaja u ponaanju djece koje moemo nazvati vidljivim ili eksternaliziranim poremeajima i skrivenim ili internaliziranim poremeajima. U prvu skupinu spadaju poremeaji koji se odnose na direktan sukob i unitavanje u okolini, kao to su: agresivno ponaanje, napadaji bijesa, neposlunost, impulsivnost, hiperaktivnost i sl. Drugu skupinu ine poremeaji koji ukljuuju ponaanja iza lea odraslih, meu kojima su: laganje, kraa, koritenje alkohola i droga i sl. Oba se javljaju kao skup ponaanja, a ne izolirano. Djeca koja manifestiraju takva ponaanja esto su obiljeena kao problematina, antisocijalna ili jednostavno djeca s poremeajima ponaanja. 1.2. Karakteristike esto su djeca koja imaju probleme u ponaanju niskog samopotovanja, osjeaju ljutnju, ele panju. Panja je najjai socijalni potkrepljiva. Potreba za panjom je toliko jaka da je djeci (i odraslima) drae privui negativnu panju, poput kritike ili drugih oblika kazne, nego ostati bez ikakve panje, odnosno biti ignoriran. To objanjava injenicu da djeca ustraju u negativnim oblicima ponaanja ak i ako ih nakon toga redovno kritikujemo. (Hwang, 1995) Od brojnih aktivnih i pasivnih oblika poremeaja u ponaanju istaknut emo neke od najee manifestiranih. Aktivni oblici su: agresivnost, autoagresivnost, bjeanje od kue, bjeanje iz kole, neizvravanje kolskih obaveza, druenje s osobama socijalno neprihvatljivog modela ponaanja, skitnja, eksperimentiranje ili uivanje sredstava ovisnosti (duhan, trava, alkoholna pia). Pasivni oblici su: plaljivost, povuenost, plaljivost, sklonost subjektivnoj ili objektivnoj izoliranosti, izrazita nekomunikativnost, znatno izraena motorika mirnoa (amiminost lica, slaba fizika pokretljivost). Navikli smo da obraamo panju na aktivne oblike, a pasivne esto i ne

352

Radovi sa Naunog skupa 2008.

primjeujemo ili ne reagiramo na njih. A oni su pokazatelji da tom djetetu treba podrka, njegov nain da kae Pomozite mi! 2. Rana intervencija 2.1. Prevencija Za djecu i mlade sa poremeajima u ponaanju u zapadnoevropskim dravama postoje brojne i arolike mogunosti strunog djelovanja: to ranija, odnosno pravovremena intervencija; kontinuirano struno djelovanje od vrtia do zaposlenja; pomo i ponuda trebaju biti to blie djetetu i porodici; partnerstvo u odluivanju i provoenju tretmana/intervencije; dati ono to se trai a ne ono to se nudi; timski i interdisciplinarni pristup; individualni plan i program; stalna evaluacija tretmana i programa; meuresorska saradnja. Kao bitne karakteristike, odnosno pristupi u rada u ranoj intervenciji, mogu se navesti: holistiki (svaku pojavu vezanu uz dijete treba promatrati u cjelini i u svjetlu konteksta u kojem se odvija); timski (djelovati u okviru interdisciplinarnih timova); inovacijski (koristiti se egzaktno dobivenim, provjerenim podacima, uz visoke metodoloke standarde, te uz stalan lini i profesionalni razvoj); funkcionalni (uzimati u obzir trenutne mogunosti, potrebe i interese djece kod planiranja odgojnoobrazovnog rada). Znaajno je spomenuti da su i ekonomska istraivanja pokazala korisnost ovakvih programa rane intervencije, te da se u argumentaciji o korisnosti rane intervencije ne spominju samo naela humanosti i socijalne pravde, ve i njihova ekonomska utemeljenost. I Fogel, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1993. godine, poruuje da kvalitetno rano ulaganje u razvoj djece ima znaajni utjecaj na kvalitetu populacije i utjee na zdravlje u odrasloj dobi. 353

2.2. Produeni struni postupak (PSP) Jedan od oblika rane intervencije je produeni struni postupak. On predstavlja sociopedagoki tretman, odnosno poseban oblik preventivnog rada s djecom osnovnokolske dobi koja manifestiraju poremeaje u ponaanju i njihovom primarnom sredinom. Samim tim je cilj tretmana u produenom strunom postupku pruanje pravovremene, direktne i kontinuirane pomoi uenicima u: usvajanju pravilnih tehnika uenja kolskoga gradiva; uenju socijalnih vjetina koje omoguavaju djetetu lake prilagoavanje razliitim socijalnim ulogama i udovoljenje raznoraznim zahtjevima socijalne sredine, te uspjenu integraciju u grupi vrnjaka; pouavanju kreativnim sadrajima provoenja slobodnog vremena. Dakle, jaanje/afirmacija djeteta i prepoznavanje i jaanje njegovih potencijala su glavni ciljevi. (Martinovi, Marui, 1999) Cjelokupni tretman je primarno usmjeren na to raniju identifikaciju bilo kojeg oblika odstupanja u ponaanju, na pruanje pomoi u otklanjanju ve oitovanih tekoa, te zaustavljanje njihova daljnjeg napredovanja. Produeni struni postupak djeluje u okviru prostora osnovne kole, to prije svega, omoguuje pravovremeno interveniranje u svakom pojedinom sluaju. Dijete nije potrebno izdvajati iz njegova socijalnog okruenja, ve mu je osigurana svakodnevna, direktna struna pomo u prevladavanju prisutnih tekoa. Na taj nain i odgajatelj ima mogunost pratiti i kontrolirati djetetovo funkcioniranje, te kontaktirati i suraivati s nastavnicima i pedagokom slubom kole. Radi se o modernom, humanom i demokratskom pristupu u tumaenju i rjeavanju problema tamo gdje je to potrebno i najmanje stigmatizirajue, a prihvatljivo i djelotvorno ukoliko je na vrijeme i adekvatno ponueno i poduzeto. U Hrvatskoj se PSP realzira u okviru nekoliko osnovnih kola ve desetak posljednjih godina, a rezultati evaluacije potvruju znaaj ovakvog rada s djecom osnovnokolskog uzrasta. 2.2.1. Karakteristike PSP-a Djelovanje produenog strunog postupka usmjereno je na pet osnovnih sociopedagokih podruja: odnos prema sebi, 354

Radovi sa Naunog skupa 2008.

odnos prema drugima, obrazovanje, slobodno vrijeme, interesi i navike. Kvaliteta i efekti rada odgajatelja ostvaruju se kroz zastupanje interesa i ispunjenje potreba djeteta, ukljuujui slijedee karakteristike: voenje grupe; kontakti i ukljuivanje subjekata, strunjaka drugih slubi i ustanova u ijoj je domeni svojevrsna podrka djetetu: roditelji, nastavnici, nadleni ured CZSR-a, zdravstvene ustanove; kontinuirano praenje statusa uenika kroz informiranje i konsultacije s nastavnicima, pedagogom, direktorom kole; rad s roditeljima (savjetovanje individualni oblik, sastanci s grupom roditelja); izrada individualnih programa uz sudjelovanje uenika; voenje dnevnika rada i dnevnih individualnih zapaanja. Obrazovni deficit, neizvravanje kolskih obaveza i kolski neuspjeh predstavljaju najzastupljeniju skupinu manifestiranih tekoa. Zbog toga posebnu panju treba posvetiti podrci uenicima u svakodnevnom izvravanju kolskih obaveza, te usvajanju novih tehnika efikasnog uenja. Grupni oblik rada se najee upotrebljava u PSP-u jer se tako dijete ui saradnji i odgovornosti, koji ine osnovu za djetetovo razumijevanje vlastite uloge i statusa u grupi, socijalnih odnosa uope, te izgraivanje kvalitetnije povezanosti i komunikacije meu lanovima grupe. Kao to Glasser kae, tek na zadovoljenoj potrebi djece za pripadanjem omoguuje se ispunjenje niza specifinih potreba uenika te koraci u saniranju problema. Tematske i iskustvene diskusije su tehnika koja se esto koristi u PSP-u, pokrivajui u najveoj mjeri podruje odnosa prema sebi i podruje odnosa prema drugima. Ova se tehnika redovito primjenjuje u radu sa djecom u produenom strunom postupku. Njenim provoenjem ostvaruje se mogunost izraavanja vlastitog miljenja i osjeaja, uenja pravila komunikacije, usvajanje niza socijalnih vjetina te uenja i razvijanja tolerancije prema drugim osobama.

355

Individualni oblik rada provodi se kao nadopuna grupnom radu, a s obzirom na konkretne, trenutne potrebe ili probleme djeteta, te kroz individualiziran pristup usmjeren na tretiranje posebnih poremeaja uenja. Takav, individualan oblik rada provodi se koritenjem klasinih pedagokih metoda i sredstava rada: metoda poticanja, metoda navikavanja, metoda usmjeravanja, metoda spreavanja. Jedan od indikatora ponaanja uenika je i kolski uspjeh. On, meutim, ima karakter posljedice, a ne bi smio biti najznaajniji kriterij uspjenosti tretmana, jednako kao to obrazovni dio nije jedino podruje djelovanja produenog strunog postupka. Stoga je predvieno vrednovanje i kvantitativnih i kvalitativnih promjena u funkcioniranju pojedinog djeteta, to znai da e, poevi od inicijalne faze tretmana, biti kontinuirano praen i evaluiran napredak prema odrednicama predikcije i projekcije tretmana. Izuzetno je znaajno naglasiti odluujui odgojni momenat, a to je dobar odnos izmeu odgajatelja (uitelja) i djeteta. Uz ostvarivanje takvog odnosa, odgajatelji su usmjereni na izgraivanje pomagake atmosfere nedirektivnim i demokratskim tipom voenja. Osnovna smjernica u pristupu odgajatelja jest primjena poticajnih metoda i sredstava. Takoer, u postupanju sa djecom zahtijeva se suptilan nivo komunikacije, to znai da e odgajatelj, te nastavnik, morati biti osposobljeni za koritenje irokog spektra socijalnih vjetina, sposobnou empatije, te raspolagati razumijevanjem i osnovnim znanjima o karakteristikama ovog uzrasta. 3. Dnevni centar
Djetinstvu pripada posebna podrka i pomo Konvencija UN-a o pravima djeteta (preambula)

Odrastanje je vrlo dinamian proces. U kolskom razdoblju ivota pojedinac se suoava s razliitim problemima i zadacima koji se pred njega postavljaju. To je ujedno i najintenzivnije kognitivno, emotivno i konativno razdoblje koje je obiljeeno stjecanjem znanja i usvajanjem razliitih navika, sudova, vrijednosti, stavova. Zbog toga je pred nama, kolskim radnicima,

356

Radovi sa Naunog skupa 2008.

veliki i znaajan zadatak podrke svakom pojedincu, a u njegovom najboljem interesu. Pokuaj da se jedan vid sociopedagokog postupka realizira u osnovnoj koli je rad Dnevnog centra (DC) u O Skender Kulenovi u Zenici. Radi se o modernom, humanom i demokratskom pristupu u tumaenju i rjeavanju problema tamo gdje je to potrebno i najmanje stigmatizovano, a prihvatljivo i djelotvorno ukoliko je na vrijeme i adekvatno ponueno i poduzeto. Projekat Dnevni centar pristupa radu s uenicima na afirmativan, zabavan i kreativan nain kroz strune sociopedagoke programe prilagoene potrebama i sposobnostima uenika, i predstavlja oblik rane intervencije u koli. Centar je otvoren u sklopu prostorija kole (preureene su dvije uionice). Namijenjen je uenicima koji imaju potekoe u ponaanju, a nainjena je i baza podataka. Da bi se ispotovali principi inkluzije, vrata Centra su otvorena i za sve ostale uenike nae kole. Uenici iz baze podataka u DC-u dolaze prema predvienom rasporedu, etiri sata dnevno, u terminima prije ili poslije nastave. Dakle, Centar je prostor u koli u kojem se prua adekvatna pomo i podrka uenicima sa potekoama u uenju i ponaanju kroz razliite vannastavne aktivnosti (igru i radionice), a uzrast korisnika tretmana su djeca osnovnokolske dobi, od drugog do osmog razreda, u ijem su ponaanju zapaeni neki od poremeaja u ponaanju. Cilj koji u radu dominira jeste jaanje meusobne povezanosti lanova skupine, usmjerenost jednih na druge, odnosno izgraivanje zajednitva. Pored toga, svakodnevno se provodi rad na saniranju tekoa u usvajanju nastavnog gradiva, pouavanju novim tehnikama uenja, te usvajanju redovne navike izvravanja kolskih zahtjeva. Uenici imaju priliku da rade sa ostalim nastavnicima s kojima nemaju priliku da se upoznaju u redovnom nastavnom procesu. Pored toga, rad sa praktikantima prua uenicima bogatstvo uvida u razliite naine uenja i izvravanja obaveza. Osnovna karakteristika u radu s djecom je prepoznavanje i gratifikacija specifinih potreba svakog pojedinog djeteta, kroz koritenje pedagokih metoda grupnog i individualnog oblika rada u direktnom bavljenju sa uenicima. Kriteriji za ukljuivanje djece u grupu produenog strunog postupka su: kolski neuspjeh, neizvravanje kolskih obaveza,

357

 lo socio-ekonomski status porodice. Prioritet ukljuivanja: uenici niih razreda osnovne kole (od treeg do estog razreda). Veina problema kod djece i mladih proizilazi iz nedostatka vjetine za graenje odnosa, odnosno podnoenje i rjeavanje interpersonalnih konflikata i upravljanja vlastitim emocijama na konstruktivan nain, te samim tim i nedostatka samopotovanja. Navedene postavke iz literature predstavljaju osnovu za postavljanje hipoteze i ciljeva rada u DC-u. Hipoteza koju smo postavili glasi: Nivo samopotivanja uenika je u obrnutoj proporciji s poremeajima u ponaanju. Osnovni ciljevi ovog projekta su : spoznavanje i izgraivanje pozitivne slike o sebi; stvaranje uslova u kojima e se svi uenici uspjeno pripremati za to bolju integraciju i socijalizaciju u drutvenu sredinu; usvajanje novih tehnika uenja; usvajanje socijalnih vjetina koje djetetu omoguavaju laku prilagodbu sredini; usvajanje kreativnih vjetina i naina provoenja slobodnog vremena; unapreenje kvaliteta vannastavnog rada s ciljem postizanja obostranog zadovoljstva u radu ovih uenika i nastavnika. Zadaci koje pokuavamo realizirati u Dnevnom centru su : jaanje linosti i izgradnja komunikativnih i kreativnih vjetina kod uenika; izgradnja i promocija alternativa za provoenje slobodnog vremena u zajednici i koli da bi uenici na zdrav nain mogli zadovoljiti potrebe za novim iskustvima, zabavom i oputanjem; usvajanje novog modela konstruktivnog rjeavanja konfliktnih situacija; pruanje pravodobne, direktne i kontinuirane pomoi ueniku; izgraivanje pomagake atmosfere nedirektivnim i demokratskim tipom voenja; 358

Radovi sa Naunog skupa 2008.

primjena poticajnih mjera i sredstava; koordinacija interdisciplinarnog tima (pedagog, nastavnik, praktikanti, roditelji i CzSR po potrebi). Plan rada u Centru se predvia prema uzrastu i potrebi grupe koja je prisutna. Neke od aktivnosti koje se realiziraju su: individualni i grupni savjetodavni rad, pomo pri izradi zadae, edukativne i kreativne radionice, poduka o nainima efikasnog uenja, kutak za itanje, biblioteka, kutak za druenje, multimedijalni centar (raunari, TV, kablovska televizija, DVD, projekcije filmova). Ako rad u Centru posmatramo kroz podruja, specifini ciljevi bi bili sljedei: Podruje odnosa prema sebi
Specifini ciljevi Samoaktivnost Razvijati odgovornost za svoje ponaanje Samostalnost Razviti pozitivan pojam o sebi Aktivnosti Igre za poticanje aktivnosti, socijalno uenje, projektivne igre, vjebe koncentracije

Podruje odnosa prema drugima

Specifini ciljevi Razvijanje zajednitva Zadovoljenje potrebe za pripadanjem Usvajanje osnovnih pravila komunikacije Razvoj saradnikog odnosa, razumijevanje vlastite uloge Potivanje razliitosti drugih Aktivnosti Igre za razvoj kohezije grupe Aktivnosti usmjerene na uenje socijalnih vjetina Aktivnosti usmjerene na stvaralako rjeavanje problema Igre za socijalno uenje

359

 Podruje obrazovanja
Specifini ciljevi Savladavanje kolskog gradiva Stvaranje navike redovnog uenja Pouavanje tehnikama uenja Razvijanje samostalnosti u radu Aktivnosti Direktna pomo u uenju Kvizovi znanja Zajedniko planiranje i praenje rada Vjebe koncentracije

Podruje slobodnog vremena

Specifini ciljevi Razvijati uoene sklonosti, vjetine i sposobnosti Poticati i razvijati matu i kreativnost Prevencija neprihvatljivog ponaanja Aktivnosti Likovne i kreativne radionice Koritenje Interneta Ukljuivanje u sportske aktivnosti Tematske veeri i interaktivna druenja

Podruje interesa i navika

Specifini ciljevi Poticanje u odravanju postojeih i razvijanje novih interesa i navika Zapaziti i razvijati line potencijale djeteta Aktivnosti Aktivnosti usmjerene na socijalno uenje Igre za poticanje aktivnosti Razliite sportske i kulturne manifestacije

Svoj cilj ostvarujemo tako to povezujemo uenike sa praktikantima u sklopu zajednikih aktivnosti u prostorijama DC-a. Praktikanti su mladi ljudi, uglavnom studenti pedagokih usmjerenja. Njih petnaest, za sada, dolazi 1-2 puta sedmino u Centar. Rade na volonterskom principu, dakle bez novane nadoknade. Svojim teoretskim znanjem pomau uenicima, ali i stjeu dobru praksu. Oni su eduirani u razliitim naunoobrazovnim podrujima tako da oekujemo poveanje nivoa znanja kod uenika. Pored pruanja pomoi u uenju praktikanti

360

Radovi sa Naunog skupa 2008.

razgovaraju sa uenicima, nastojei biti prijatelji s njima. Jaajui njihove snage, slabe mogui uzroci potekoa u ponaanju. Pored praktikanata u Centru svaki dan volontiraju i dva uitelja/nastavnika, ije prisustvo omoguava organiziraniji rad s djecom. Nastavnici, takoer, rade s djecom na drugaiji nain negoli u nastavi oputenije, bez pritiska mora se realizirati i sl. Inae prostor DC-a dozvoljava im veu kreativnost. Pored toga, uenici imaju priliku da komuniciraju i izgrade odnose i s nastavnicima koji u redovnoj nastavi ne rade s njima. Radom Centra koordinira pedagogica, koja je svaki dan prisutna u Centru. Koordinatorica DC-a prati evidenciju uenika, radi na povezivanju nastavnika, praktikanata i uenika, te organizaciji rada, evaluaciji rezultata i dr. Dnevni centar je opremljen multimedijalnom opremom (raunari, internet, TV, DVD), potrebnim didaktikim sredstvima, posjeduje kutak za edukaciju (klupe, stolice, tabla), kutak za druenje i razgovore sa sofom i jastucima, malu biblioteku. Obua se izuva i sjedi se uglavnom na podu od linoleuma, to omoguava prisniji, oputeniji i manje formalan odnos u radu. Uenici sa potekoama u uenju i ponaanju se dobro osjeaju u Centru jer je u koli otvoren areni, veseli prostor za njih i njihove vrnjake. U Centar dolaze i realiziraju svoje aktivnosti i uenici lanovi grupe talentiranih uenika kole Double T koji im pomau u uenju. Interesantno je su svi uenici zaista kolegijalni i pomau jedni drugima. Uenici u Centar dolaze prema predvienom rasporedu, od 11 do 13 sati ili od 14 do 16 sati, kada je i radno vrijeme Centra. Oni dolaze prije ili poslije asova redovne nastave. Rad u Centru se razlikuje u odnosu na dodatnu ili dopunsku nastavu jer predvia, prije svega, druenje uenika meusobno, te s praktikantima i nastavnicima, a to je najvanije potjee afirmaciju uenika i njihov razvoj. Pored kognitivnih sposobnosti podstie se razvoj emocionalnih i socijalnih vjetina i sposobnosti uenika. DC je otvoren zbog potreba uenika i realizira se prema potrebama uenika. Planirana je inicijalna i finalna evaluacija. Inicijalna je uraena u toku decembra i januara 2008. Radi se i kvantitativna evaluacija (analiza kolskog uspjeha i uspjeha u vladanju) i kvalitativna,kroz samoevaluaciju (sedmina i zavrna, samoevaluacionom listom) i evaluacijom postignutih promjena u ponaanju (upitnik samopouzdanja i samopotovanja, lista za procjenu ponaanja, sociogram). 361

Daljnji koraci Prouavanjem literature moglo se zapaziti da su u veini istraivanja autori pokuavali osvijetliti nepovoljnu porodinu konstelaciju (nepovoljno emocionalno ozraje) u etiologiji kolskog neuspjeha. Gruden i saradnici na uzorku od 300 uenika, koji su upueni na obradu zbog neprestanog neuspjeha u koli, zakljuuju da su mnogo znaajniji za kolski neuspjeh od stepena inteligencije konfliktni odnosi u porodici uenika. Zbog toga je veoma vano ukljuiti i porodicu, na proaktivan nain. To planiramo uraditi kroz dva projekta. Prvi je organiziranjem radionica za roditelje uenika iz DC-a: Konflikti meu roditeljima i odgoj djece; Ponaanje roditelja i slika o sebi; Suoavanje sa stresom zbog neuspjeha u koli; Vanost uspjeha u osnovnoj koli; Roditelji i uitelji partneri. Drugi je projekat Priprema za kolu, koji pokreemo s ciljem stvaranja djelotvornog okruenja za uenje kod kue za one porodice ija djeca ne pohaaju predkolske ustanove, a realizirat e se godinu dana prije polaska djece u kolu. Pored toga planiran je i projekat na popularizaciji volonterizma, kroz snimanje kratkog dokumentarnog filma o jednom radnom danu volontera, angairanje specijalnog pedagoga i defektologa, te edukacija iz podruja treninga socijalnih vjetina za ve angairane volontere. Zakljuak Prema veini psihodinamikih, bihevioralnih, kognitivnih i biolokih teorija iskustva u ranom djetinstvu i tokom razvoja smatraju se kljunim za psihiko zdravlje osobe. Pored toga, djeca prilagodljivija od odraslih, pa stoga terapijski i dostupnija. Ono to je najvanije za kvalitet pedagokog rada je da trebamo raditi na suzbijanju faktora rizika, faktora koji dovode do problematinog ponaanja, a koji dalje mogu izazvati i visoki stepen delikvencije kod uenika. Neki od tih faktora su: loe ocjene u koli, loe vladanje u koli, agresivno ponaanje, provoenje sile meu uenicima, negativne obiteljske prilike, povuenost djece, neizvravanje kolskih obaveza, druenje sa uenicima koji imaju socijalno neprilagoeno ponaanje i dr. Efikasan i kvalitetan nain suzbijanja nasilja je preventivni rad. Istraivanja Rue Tomi pokazuju da timski rad sa djecom i 362

Radovi sa Naunog skupa 2008.

mladima koji ispoljavaju PUP daje pozitivne efekte. Ovo miljenje iznijela je veina ispitanika. Istraivanje je, takoer, pokazalo da postoji pozitivna korelacija izmeu skladnih odnosa s prijateljima, roditeljima i nastavnicima, i odsustvo PUP-a. Dakle, preventivni rad u kojem preovladava jaanje meusobne povezanosti lanova skupine, usmjerenost jednih na druge, odnosno izgraivanje zajednitva predstavlja humani i demokratski pristup u tumaenju i rjeavanju problema tamo gdje je to potrebno i najmanje stigmatizovano, a prihvatljivo i djelotvorno ukoliko je na vrijeme i adekvatno ponueno i poduzeto. Upravo je to osnova rada naeg DC-a. Literatura Bai, J. (1980) Uloga osnovne kole u spreavanju i suzbijanju poremeaja u ponaanju djece i omladine. Defektoloka teorija i praksa: 3-4. Zagreb, 366-377 Bai J, iak A (2004) Prijedlog pristupa rizinim ponaanjima i poremeajima u ponaanju djece i mladih. Zbornik radova: Poremeaji u ponaanju i rizina ponaanja: pristupi i pojmovna odreenja. Edukacijsko- rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 57-71 Glasser, W. (2000.) Teorija izbora - nova psihologija line slobode. Alinea. Zagreb Grej, D. (2001) Djeca su iz raja - vjetine pozitivnog odgoja, koje e vam pomoi da podignete zdravo, uspjeno i sretno dijete. Rubikon. Beograd Martinovi, Marui (1999.) Okvirni program produenog strunog postupka u osnovnim kolama. Kriminologija i socijalna integracija: Vol 7 Hwang, Nilsson (1995.) Razvojna psihologija - od fetusa do odraslog Pejanovi - Milovanevi, M. (2001.) Poremeaj ponaanja djece i omladine - moralni i psihopatoloki faktori. Zadubina Andrejevi. Beograd Winkel, R. (1994.) Djeca koju je teko odgajati Educa. Zagreb

363

Summary The main purpose of this expert work is to imply the importance of early intervention on recognition of children and youth in risk environment and reduction possibility for behavior disorder in period of primary education. Beside the entire spectrum of protective programs for preventing violence between youth in general, there is necessarily to imply on importance for development program that will ensure in right time and direct support to students in building a positive image about them and ability for their social evolution, as e.g. extended expert (professional) method profile of preventive action with students who are exposed of negative influence of risk factors. As an example of good practice we describe a work of Daily center in a public school Skender Kulenoviin Zenica. Daily center agenda imply affirmative, fun and creative work profile with students across competent social-pedagogic method and represent form of early intervention for action with behavior disorder. Through this example we want to represent new work configuration, because it tolerate implementation wide spectrum of educative actions in school ambience, with teachers assistance. Implementation of these and similar programs in school environment is particularly important because we are witnesses of multiple forms of behavior in school that often become behavior disorder. In this way, school (whatever if the resource of this form of behavior rest in or outside the school) and teachers became pre-place and key persons for early detect of difficulties in school relation of children and youth. So we can say that the school represents the source of irreplaceable pedagogic potentials, although we forgot it sometimes.

364

Radovi sa Naunog skupa 2008.

Lejla Hamzi

PATRIOTSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE U NPP-U I UDBENICIMA RAZREDNE NASTAVE DEVETOGODINJE OSNOVNE KOLE
Saetak U nastavi prvog modula devetogodinje osnovne kole patriotski odgoj i obrazovanje nije dobilo mjesto adekvatno svom znaaju. Nastavni plan i program je osiromaen sadrajima patriotskog karaktera to pogoduje zanemarivanju patriotizma u nastavi, vannastavnim i vankolskim aktivnostima. Budui da je dolo vrijeme evaluacije dosadanje efikasnosti rada u devetogodinjoj osnovnoj koli, potrebno je ukazati na propuste u sadanjoj strategiji kolstva s ciljem da se unaprijedi dalji rad na reformi. Patriotski odgoj i obrazovanje je samo jedna zanemarena karika u lancu drugih vidova odgoja i obrazovanja, od kojih su jo neke isto tako zapostavljene. Poslije sumiranja zakljuaka javila su se jo mnoga druga pitanja, na koja svi mi koji se bavimo odgojem i obrazovanjem, a naroito oni koji ga kreiraju na entitetskom i dravnom nivou, trebamo ponuditi odgovore. ta je patriotizam za dijete u Ljubukom, ta je za dijete u Zvorniku, a ta za dijete u Travniku? Odgovore moemo naslutiti i zato se trebamo veoma zabrinuti.

***
Temu za ovaj rad odabrala sam podstaknuta trenutnim stanjem i odnosom prema moralnom odgoju u nastavnoj praksi. eljela sam doprinijeti ponovnoj afirmaciji patriotskog odgoja i obrazovanja u kolstvu. Nastojala sam da dokaem da je prisutna velika dezorijentiranost u kolskoj strategiji kada je u pitanju patriotski odgoj danas. Pravljenjem komparacije izmeu patriotskog odgoja i obrazovanja u kolstvu prije i danas lahko je uoiti da se ranije velika panja posveivala upravo razvoju patriotske svijesti uenika. Unutar prvog modula devetogodinjeg osnovnog kolstva dolo je do prenaglaavanja nekih drugih odgojno-obrazovnih komponenti, a patriotizam je potisnut kao vaan faktor u razvoju linosti uenika. Moderni tokovi u kolstvu, unutar kojih ima i pozitivnog i negativnog, doveli su do marginalizacije moralnog 365

odgoja, a u sklopu njega najvie je zapostavljen patriotski odgoj. Do takvih sam podataka dola u svojoj uiteljskoj praksi, saraujui sa kolegama iz struke, te prouavajui literaturu koja se bavi objanjavanjem fenomena patriotizma (rodoljublja) i znaajem takvih programskih sadraja za odgoj i obrazovanje uenika. Same nastavne sadraje patriotskog karaktera ne moemo posmatrati izdvojeno iz ireg drutvenog konteksta. Djeiji kreativni razvoj, a time i ulogu odgajatelja/uitelja, treba dovesti u kontekst ireg okruenja u kojem se nalazi odgojna organizacija. Potrebno je sagledati kulturu, tradiciju, standard i uope drutveni razvoj da bi se moglo uinkovito i kreativno djelovati u odgojnoj skupini. Linost odgajanika je odreena drutvenim i pedagokim utjecajima, a trebala bi biti ravnomjerno izloena odgojnim utjecajima svih sfera i podruja. Nastavni sadraji trebaju biti odraz ivota i drutva u kome odgajanik ivi. Moraju biti iskustveno povezani i emocionalno doivljajni u onom kontekstu koji odgajanik razumije. Da bi odgojna ustanova razvijala one sposobnosti svojih odgajanika koje su drutvu potrebne, treba da su sadraji usklaeni s aktuelnim drutvenim potrebama, da odraavaju ivotne prilike drutva. Dakle, potrebni su neprestani napori za usklaivanjem cjelokupne sfere odgoja (organizacije odgojnih ustanova, izbora odgojnih sadraja i primjena odgojnih metoda sa drutvenim karakteristikama i stepenom razvoja). Kolika je opasnost zapostavljanja odgoja u duhu patriotizma, najbolje ilustrira poznata izreka Ko ne pripada svojoj dravi, ne pripada ni ovjeanstvu. Patriotski odgoj treba obuhvatiti napore da odgajanik voli svoju domovinu, upozna njene resurse i razvije emocionalan odnos prema njenoj simbolici. Patriotizam obuhvata, prije svega, ljubav prema domovini i svemu to ona personificira. Veoma je vano odgajanike poduiti da razlikuju patriotizam od ovinizma. To podrazumijeva da odgajanik ne ignorira sve narode da bi isticao svoj. U savremenoj civilizaciji teko je sauvati integritet jednog naroda i njegove kulturne vrijednosti. U naem drutvu se deavaju velike promjene na ekonomskom, politikom i etikom polju. Svakodnevno smo svjedoci nestajanja dosadanjih vrijednosti i uspostavljanja novih. Zato je potrebno tititi univerzalne vrijednosti, a pogotovo konzistentne vrijednosti, poput ustava, drave i njene suverenosti, patriotizma i tradicije. Takve vrijednosti se ugrauju u linost odgajanika svakodnevno. Tu je znaajna 366

Radovi sa Naunog skupa 2008.

uloga i samih roditelja uenika koji trebaju u partnerstvu sa kolom patriotski osvjetavati linost svog djeteta. Danas veina roditelja zanemaruje svoj patriotski odgojni utjecaj na dijete. Zato ih treba vie ukljuivati u nastavu, vannastavne i vankolske aktivnosti, zajedniki s njima planirati i osmiljavati vizije i ciljeve odgojnog i obrazovnog rada i patriotskog utjecaja na djecu. Ranije je njegovanje patriotske svijesti u nastavi bio zadatak prvorazrednog smisla, jer patriotizam je univerzalna, iznadpolitika i nadideoloka vrijednost. Patriotizam nije samo meditacija o domovini i privrenost, on je spoznaja i ljubav, znanje i ponaanje, te spremnost da se jaa ukupna mo nacije. U koli se kroz nastavu svih nastavnih predmeta i izvannastavne aktivnosti ostvaruje ugraivanje patriotskih vrijednosti u linosti uenika. injenica je da uenici danas nisu dovoljno patriotski osvijeteni. Potvrda tome su zapanjujui podaci da djeca navijaju za reprezentacije drugih drava, ne iskazuju potovanje himni drave i njenim ostalim simbolima, znaju vie podataka o susjednoj dravi nego o svojoj i sl. Veina uenika je, prema podacima novijih istraivanja, samo povremeno zainteresirana za patriotski odgoj i obrazovanje. Dakle, uitelji imaju presudnu ulogu u prezentiranju patriotskih sadraja, motivaciji uenika za njihovo usvajanje i afirmaciji tog odgoja u svim vidovima nastave i vankolskih aktivnosti. Neki uitelji posveuju dovoljno panje patriotskom odgoju i obrazovanju u nastavi, vannastavnim i vankolskim aktivnostima, a neki uitelji ne. Zato treba veoma precizno odrediti mjesto patriotskog odgoja i obrazovanja u samoj reformi i buduoj strategiji obrazovanja. Meu nastavnim predmetima i sadrajima postoje velike razlike u prikladnosti za razvijanje patriotizma. Ipak, irina i organizaciona struktura veine oblasti u predmetima omoguava unoenje kvalitetnih patriotskih sadraja, ali oni nisu u njima zastupljeni u dovoljnoj mjeri. Potrebno je detaljnije analizirati strukturu sadanjih nastavnih programa po predmetima, te u njih uvrstiti kvalitativno i kvantitativno vie nastavnih sadraja patriotskog karaktera. U sadanjoj nastavnoj praksi veliki problem predstavlja ukidanje asova odjeljenjske zajednice u prva tri razreda, a upravo se na tim asovima davao znaaj izgraivanju patriotske svijesti uenika. Razvijanju patriotskih odgojnih komponenti najvie doprinosi nastava humanistikih predmeta poput nastave historije i knjievnosti. Ona prua sliku o odnosima meu ljudima i 367

ovjekovom mjestu u drutvu. U takvoj nastavi, pored ostalih znanja, umijea, navika i sposobnosti, razvijaju se i socijalne, moralne, kulturne i etike sposobnosti. Predmeti koji u svojoj programskoj strukturi imaju najvie sadraja patriotskog karaktera su Moja okolina, maternji jezik i Muzika kultura (u prvome modulu devetogodinje osnovne kole). Dakle, vanu ulogu u djelovanju na patriotsku svijest odgajanika imaju i programski sadraji u oblasti maternjeg jezika i knjievnosti. Cilj ove nastave je da, izmeu ostalog, uenici upoznaju kulturu naroda i ulogu jezika i knjievnosti u povezivanju naroda. Ipak, u oblasti ovog predmeta postoji i realna opasnost od krivog oblikovanja svijesti uenika. Pogotovo su mitovi pogodni za pripisivanje mistike sopstvenom etnosu. Tada dolazi do pogrenog zakljuka da nita nije sveto, odnosno da je sve doputeno. Takav opi osjeaj ugroenosti ugrauje se u svijest uenika putem nekih lektira i filmova (antagonistika akulturacija). irok je spektar upotrebe nastavnih sadraja patriotskog karaktera i u oblasti umjetnosti. Umjetnika djela trebaju tretirati sadraje znaajne za ovjeka, inspirirane opeljudskim stremljenjima, koji obuhvataju vjene teme poput patriotizma i ljubavi, jer su upravo oni neiscrpan izvor humanog sadraja. Primjer za doprinos umjetnikih i kulturnih sadraja nastavi u svrhu patriotskog odgoja i obrazovanja je jedan ameriki model. Muzej u Klivlendu je napravio specijalni program za razne nivoe kolskog sistema i otvorio posebna odjeljenja sa strunim pedagokim kadrom. Oni koordiniraju rad sa nastavom raznih kola, odabiraju i ureuju umjetniki materijal, organiziraju predavanja i seminare za nastavnike, izlobe za kole i pozajmljuju kolama slike, slajdove, filmove i druge muzejske materijale potrebne za nastavu. Jo jedan dobar primjer aktualiziranja patriotizma u nastavi je izrada atlasa kulture kao kvalitetnog nastavnog pomagala. Atlas kulture na jednostavan nain, pomou karti i mapa daje opu sliku regije, ali s isticanjem podataka o znaajnim historijsko-kulturnim dogaajima i znamenitim pojedincima. Posebne karte oznaavaju spomenike kulture iz prolosti, kao i one savremene. U tom atlasu su i karte prirodnih ljepota regije i turistikih atrakcija. Oigledan primjer znaaja patriotizma u umjetnosti je njegova zastupljenost u predmetu Muzika kultura. Muziko obrazovanje uenika treba zapoeti upoznavanjem vlastite muzike batine, te emotivnim vezivanjem za njen zvuni mozaik. To je 368

Radovi sa Naunog skupa 2008.

bitno u razvoju linog, historijskog i kulturnog identiteta, a i za formiranje odnosa prema vrijednostima svoje i muzike drugih naroda. Vane su i aktivnosti uenika i uitelja koje imaju patriotski karakter zbog osobitih kvaliteta jer se njima stabiliziraju emocionalni, voljni, intetelektualni i ostali kontinuiteti patriotskog djelovanja. Takve aktivnosti se povezuju, planiraju i prigodno ispoljavaju da bi nastava imala idejnu usmjerenost. Okvirni NPP slui za davanje drutvenopoeljnog pravca nastavnom procesu i odgoju uenika. On mora voditi rauna o prilagoavanju uenja potrebama drutva i teiti prvo humanim pa tek onda strunim ciljevima. Nastavni programi trebaju biti zasnovani i utemeljeni na nauci, ali i eksperimentalno provjereni. To podrazumijeva da se iz njih izbace suvie ideologizirani sadraji, a ugrade sadraji proeti patriotskim, etikim i naunim vrijednostima. Pojedini elementi kulture nisu precizirani u NPP-u i udbenicima ve je proizvoljna odluka uitelja kako e ih i u kojem obimu obraivati. U sadanjem okvirnom NPP-u za devetogodinju osnovnu kolu vea panja je posveena zajednikim predmetnim jezgrima, a kriteriji u izboru sadraja bili su takvi da tite nacionalne interese naroda u BiH, stavljajui u sporedni plan interese same drave. Potrebno je izbjei dosadanje ablone nacionalnih opravdanosti nastavnih sadraja, a isticati multietnike i multikulturne vrijednosti drutva u kome ivimo. Dakle, struktura sadanjeg NPP-a nije u potpunosti prilagoena ostvarivanju patriotskog odgoja i obrazovanja u nastavi. Trebalo bi izvriti njegovu reviziju s ciljem unapreenja tih komponenti. Karakter nastave odreuju, pored drugih faktora, i nastavni sadraji podijeljeni u nastavne predmete ili tematske oblasti. Uzimaju se iz batine ovjeanstva, a izvori znanja su civilizacijske tekovine i perspektive. Dio su ope i nacionalne kulture, prirode i drutva, pa su adekvatno odabrani, oblikovani i pripremljeni za nastavu. Trebaju biti sinteza odabranih vrijednosti u funkciji razvoja linosti uenika i kao takvi posredovati izmeu uenika i uitelja. Sadraji nastave se selekcioniraju, a kao vrijednosni okvir se koriste filozofsko-ideoloki, pedagoko-psiholoki i didaktikometodiki kriteriji. Analizirajui nastavne sadraje u NPP-u za prvi modul devetogodinje osnovne kole, dola sam do podatka da se ti sadraji saimaju i podrazumijevaju unutar ostalih nastavnih sadraja i oblasti, odnosno veoma je malo eksplicitnih nastavnih 369

sadraja patriotskog karaktera. ta novo treba unijeti u nastavne sadraje, zavisi od konkretizacije zadataka, u ovom sluaju, o potrebi uvoenja vie kvalitetnih sadraja patriotskog karaktera u NPP, udbenike i prirunike za nastavu. Odabrani sadraji moraju biti zanimljivi, svrsishodni, prilagoeni uzrastu odgajanika, protkani ivotnim iskustvom i jezgrovito jasni. Poznato je da se u praksu uvode neprovjereni nastavni programi i udbenici pa zamjenjuju novim prije negoli se prethodni provjere. Potrebno je provjeriti udbenike, planirane izmjene u nastavnom programu, te nova uila u iskustvu, u samoj praksi, i uvaiti povratne informacije. Udbenici i prirunici su znaajni u radu uitelja i uenika na razvijanju i njegovanju patriotizma, a upravo u njima ima dosta uoljivih greaka. Oni su najvanije sredstvo nastavnog rada i ne trebaju biti oteavajui pratilac nastave. Trenutni su pokazatelji da udbenici, koji se koriste u nastavi, neadekvatno i nedovoljno zastupaju nastavne sadraje patriotskog karaktera. Takvih sadraja ima u udbenicima, ali ne u onoj mjeri koja je potrebna. Na vidjelo izlazi i problem da veliki broj udbenika ne prati sadrajima programe predmeta. Neki su sadraji izostavljeni, netano prezentirani, neprilagoeni uzrastu uenika i njegovom nainu shvatanja. Treba se vea panja posvetiti kvalitativnoj reviziji postojeih udbenika, razmotriti problem kompetentosti autora i standardizacije izdavatva uope. Treba analizirati problem pripreme i distribucije udbenika. Kvalitetne udbenike i prirunike, koji ispunjavaju potrebne zahtjeve, trebale bi izraditi naune ustanove, jer bi se tako obezbijedilo jedinstvo i kvalitet programskih sadraja na nivou cijele drave. Zakljuak Patriotskom odgoju i obrazovanju treba vratiti mjesto koje mu pripada tako da se precizira njegova vanost i zastupljenost u strategiji odgoja i obrazovanja na dravnom nivou. Takve promjene moraju pratiti nastavni sadraji i svi ostali faktori znaajni u nastavi i vankolskim aktivnostima. Literatura Banur V. Uenik u nastavnom procesu,Veselin Maslea, Sarajevo, 1985.

370

Radovi sa Naunog skupa 2008.

Ceri H. i Ali A. Temeljna polazita inkluzivnog obrazovanja, Hijatus, Zenica, 2005. Djui D. Vaspitanje i demokratija (uvod u filosofiju vaspitanja), Obod, Cetinje, 1966. Ferovi S. Uticaj medija u formiranju muzike kulture, asopis Obrazovanje odraslih, broj 2, Sarajevo, 2002. Filipovi N. Didaktika , 2.izdanje, Svjetlost, Sarajevo, 1981. Filipovi N., Dizdarevi I. i Arslanagi R. Drutveno vaspitanje mladih, NIP Zadrugar, Sarajevo, 1966. Furlan I. ovjekov psihiki razvoj (uvod u razvojnu psihologiju), kolska knjiga, Zagreb, 1991. Hadagi M. Preobraaji kulture,Vuk Karadi Kultura, Beograd, 1979. Holbah, Systeme social, t.I, Paris,1822. Ignjatovi R. Vaspitnoobrazovni rad u osnovnoj koli, NIP Osloboenje, Sarajevo, 1973. Jabuar A. i oki A. Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, Slubeni list SR BiH, Sarajevo, 1980. Knig E. Zedler P. Teorije znanosti o odgoju, Educa, Zagreb, 2001. Mitrovi D. Savremeni problemi estetskog vaspitanja, Zavod za izdavanje udbenika SR Srbije, Beograd, 1969. Nastavnik u uslovima savremenih promjena (simpozijum), Pedagoka akademija, Banja Luka, juni 1991. Odgoj i nastava u naoj srednjoj koli, (radovi Pedagokog instituta Filozofskog fakulteta sveuilita u Zagrebu), Prosvjeta, Zagreb, 1950. Odgojnoobrazovni sistem u novim prilikama, (materijali 1.kongresa pedagoga BiH, Neum, 1417.03.1990.), Naa kola, Sarajevo, 1990. Plan i program vaspitnoobrazovnog rada za osnovnu kolu, Svjetlost, Sarajevo, 1988. Slatina M. Od individue do linosti uvoenje u teoriju konfluentnog obrazovanja, Dom tampe,Zenica,2005. Stevanovi M. ati R. Pedagogija, Pedagoki fakultet, Zenica, 2003. Stevanovi M. ati R. Savremena didaktika, Pedagoka akademija, Zenica, 2002. mit V. Kako da razvijamo pedagoku nauku kod nas, Savremena kola,Beograd,1958.

371

Teodosi R. Osnove naunog pedagokog naslea, dekadencija buroaske i revizionizam sovjetske pedagogike, Znanje, Beograd, 1952. Terhart E. Metode pouavanja i uenja, Educa, Zagreb, 2001. Vejo E. Priroda porodinog odgojnog uzora kod Bonjaka, Islamska pedagoka akademija, Zenica, 2002. Vuji V. Proturjenosti u moralnom odgoju,kolska knjiga, Zagreb, 1981. Vukasovi A. Etika, moral, osobnost (moralni odgoj u teoriji i praksi odgajanja), kolska knjiga, Zagreb, 1993. Zilberfarb I. Pestolaci i revolucija, Moskva, 1946. Summary In first module of educational system that lasts nine years, patriotic education did not get the place it deserves. Syllabus and curriculum weaken in educational content that deals with patriotic matters. That phenomenon discriminates in favour of ignoring patriotism in entire educational system and extracurricular activities. Since it is time to evaluate the efficiency of work done in elementary school that lasts nine years, it is necessary to draw attention to mistakes and failures made in the former educational strategy. The purpose is to make improvements in further educational functioning and reform. Patriotic education is only one neglected link in chain of other aspects of education. Summation of all conclusions opened other questions and all of us, who are employed with education, especially us who create it on entity and state level, should provide answers. What does patriotism mean for a child in Ljubuki, in Zvornik, and the other in Travnik? We may predict the answers and accordingly should be concerned about them.

372

Radovi sa Naunog skupa 2008.

Damir Muratovi Sanela Manduki Saa Deli

OSTVARENOST PRETPOSTAVKI INKLUZIJE U REDOVNIM OSNOVNIM KOLAMA NA PODRUJU TUZLANSKOG KANTONA

Saetak Za uspjeno provoenje inkluzije potrebno je obezbijediti sljedee pretpostavke: subjektivne, objektivne, organizacijske i zakonske. Najvei pomaci su ostvareni na polju objektivnih i zakonskih pretpostavki, ali to je jo uvijek nedovoljno. Miljenja smo da su najvanije subjektivne pretpostavke, koje su u periodu implementacije inkluzije do sad nepravedno zanemarene. U budunosti bi vei akcenat trebalo staviti na njihovo ostvarivanje, u cilju to uspjenijeg zaivljavanja inkluzije u obrazovanju djece sa posebnim potrebama. Cilj ovog rada je kratak osvrt na stepen ostvarenosti pretpostavki inkluzije uenika sa posebnim potrebama u redovne osnovne kole na podruju Tuzlanskog kantona.

Temeljni pojmovi Djeca sa posebnim potrebama Djeca i mlade sa posebnim odgojno-obrazovnim, odnosno rehabilitacijskom potrebama su ona kojoj su u svrhu optimalnog razvoja sposobnosti i drugih drutvenih i osobno pozitivnih svojstava linosti nuni posebno prilagoeni i individualizirani postupci. (Stani, 2001:54). Upotrebom termina djeca sa posebnim potrebama izbjegava se stigmatizirajui naziv tekoe u razvoju i naglaava mogunost ublaavanja ili potpunog uklanjanja primarne tekoe. Time se tei ka stvaranju meuljudskih odnosa koji maksimalno uvaavaju vrijednosti pojedinca sa posebnim potrebama, a ujedno se stvaraju mogunosti potvrivanja ovih pojedinaca kao punovrijednih pripadnika ljudske zajednice uprkos specifinim problemima. Termin posebne potrebe na tragu je destigmatizacije. On je u

373

skladu sa, u svijetu, iroko prihvaenim terminom djeca sa posebnim potrebama (children with special needs), a koji pokriva ukupnu populaciju djece kojoj je tokom kolovanja potrebna posebna ili dodatna pomo, a ne samo djecu sa tekoama u razvoju i to neovisno od toga da li su njihovi potencijali prosjeni ili ak natprosjeni. Strukturu djece sa posebnim potrebama ine djeca sa mentalnom retardacijom, oteenjem sluha i vida, poremeajem govorno-jezike komunikacije, specifinim tekoama u uenju, emocionalnim poremeajima, tjelesnom invalidnou (motorikim oteenjem), poremeajima u ponaanju koji su izazvani organskim faktorima ili progrediranim psihopatolokim stanjem i autizmom. Ovaj termin nije u potpunosti prihvaen. U strunoj litetaturi, pored ovog termina, koriste se jo i termini: osobe sa tekoama u razvoju, osobe sa smetnjama u razvoju, osobe ometene u psihofizikom razvoju, osobe sa tekoama socijalne integracije i sl. Ovo mnotvo termina je posljedica nedovoljno diferencirane defektoloke (oligofrenoloke) terminologije. Inkluzija Inkluzija openito znai ukljuivanje, ukljuenje, obuhvatanje, sadravanje u sebi, uraunavanje u, podrazumijevanje (Vujaklija, 1980:345). Ono to je vema vano u razumijevanju pojma inkluzije jeste to da se moe biti ili ukljuen ili ne, obuhvaen ili ne, sadran ili ne, dok polovine ili djelimine inkluzije nema. Bitno je i razgraniiti pojam inkluzije od pojma integracije. Za razliku od integracije, gdje se manje grupe dodaju, pripajaju veinskoj cjelini, inkluzija podrazumijeva pojedinanu ukljuenost, obuhvaenost, sadranost. Navest emo neke definicije inkluzije preuzete iz djela Promoting Inclusive Practice (Tilstone et al, 2000:16): Biti sa drugim... ili kako se nositi sa raznovrsnou ili kako se nositi sa razlikama. (Forest and Pearpoint, 1992) Inkluzivna kola je organizacija koja rjeava problem raznovrsnosti zajednikom misijom koja naglaava uenje za sve uenike. (Rouse and Florian, 1996) Biti punopravni lan jednog razreda odgovarajueg godita u svojoj lokalnoj koli, raditi iste lekcije kao i drugi uenici i nedostajati im kad niste tamo, pored toga

374

Radovi sa Naunog skupa 2008.

imati prijatelje koji e provoditi neko vrijeme sa vama i izvan kole. (Hall, 1996) Skup principa koji osiguravaju ueniku s potekoama u razvoju da vidi sebe kao cijenjenog i potrebnog lana kolske zajednice u svakom pogledu. (Uditsky, 1993) Inkluzivna kola obezbjeuje uenicima kurikulum na poseban organizacioni nain, drugaiji i razliit od onog kurikuluma u kolama koje iskljuuju odreene uenike iz njihovih regularnih razreda. (Ballard, 1995) Inkluzivna kola je ona u koju su prihvaena sva djeca. (Thomas, 1997) Inkluzija je pedagoko-humanistiki reformski pokret koji tei ka dostizanju pune ravnopravnosti svakog djeteta i obezbjeivanju takvih uslova u koli koji e omoguavati optimalan razvoj svakog u skladu sa njegovim mogunostima. Pretpostavke uspjene inkluzije Vano je istai da inkluzija znai ukljuiti dijete s posebnim potrebama u redovnu organizaciju odgoja i obrazovanja. Da bi se inkluzija mogla uspjeno provesti, potrebno je prethodno ostvariti niz pretpostavki za ovaj vid odgojno-obrazovne djelatnosti. Pretpostavke za uspjeno provoenje inkluzije mogu se podijeliti na: zakonske objektivne, subjektivne, organizacijske. Zakonske pretpostavke Da bi strategija inkluzivnog obrazovanja bila uspjena, neophodno je donijeti zakonski okvir koji e regulirati tu strategiju. Prije svega, treba jasno i decidno odrediti pravac inkluzije i njenu dugoronu usmjerenost, kroz Zakon o predkolskom odgoju i obrazovanju i Zakon o osnovnoj koli. Naredni korak bi bilo jasno definiranje mogunosti inkluzivnog obrazovanja djece sa posebnim potrebama u redovan kolski sistem (na osnovu utemeljenih i ispitanih injenica Zakonom odrediti djecu sa posebnim potrebama koja se mogu inkluzirati u redovan kolski sistem). Ovdje se na prvi pogled ini da je rije o segregaciji, meutim, kolska praksa je, naalost, pokazala, da je praktino nemogue inkluzirati 375

apsolutno svu djecu sa posebnim potrebama (naroito sa teim i tekim vrstama poremeaja). Neophodno je i prilagoditi postojee Nastavne planove i programe. Objektivne pretpostavke Za uspjenost odgojno-obrazovne inkluzije ove pretpostavke moemo promatrati u uem i irem smislu. U uem smislu pod objektivnim pretpostavkama podrazumijevamo: lokaciju redovne kole, njene arhitektonske i komunikacijske karakteristike, funkcionalnost svih objekata, opremljenost didaktikim materijalom i drugim sredstvima i pomagalima, mogunost finansiranja, prevoz uenika, njihovu prehranu i drugo. U irem smislu objektivne pretpostavke uspjene inkluzije istovremeno su i subjektivne i organizacijske prirode. Podrazumijevaju broj uenika u razredu, dovoljan broj strunjaka, organizaciju cjelodnevnog i produenog boravka, timski rad u opservacijsko-dijagnostikom postupku i drugo. Subjektivne pretpostavke One se odnose na subjekte ukljuene u proces odgoja, obrazovanja i rehabilitacije djece s posebnim potrebama, kao i na neka metodoloka i psiholoka pitanja koja su u najuoj vezi sa subjektom tog procesa. Subjekti ukljueni u proces integracije su djeca s posebnim potrebama, uenici bez razvojnih smetnji, nastavnici, roditelji i ostali strunjaci u odgojno-obrazovnom procesu. Djeca s posebnim potrebama imaju znaajnu ulogu u provoenju inkluzije. Ona sama jesu, ili trebaju biti, aktivno ukljuena u realizaciju individualiziranog obrazovnog programa, poticana da sudjeluju u naporima njihovog socijalnog prihvatanja i da sama upozoravaju nastavnika i druge strunjake na eventualna razdoblja krize (Stani, 1985), a eventualnu izloenost stresovima da svode na to manju mjeru. Uenici bez razvojnih smetnji razliito reagiraju na svoje vrnjake s posebnim potrebama. Naroito manja djeca mogu svoje reakcije, zapaanja i stavove prema djeci s posebnim potrebama izraavati sasvim otvoreno, podrugivati se i ironizirati. S druge strane, djeca bez oteenja mogu biti vrlo spontana u svojim pozitivnim reakcijama, ona mogu ispoljavati otvorene simpatije prema svojim vrnjacima s posebnim potrebama. Djeca bez

376

Radovi sa Naunog skupa 2008.

razvojnih smetnji imaju priliku razviti tolerantnije stavove prema svojim vrnjacima s posebnim potrebama, shvatiti kako oni nisu obavezno inferiorni, nauiti da su po mnogim osobinama konstruktivni, savladati strah da e djeca s posebnim potrebama na njih negativno utjecati. Djeca bez tekoa u razvoju se mogu pripremiti da na primjeren nain prihvate svoje vrnjake sa posebnim potrebama. Veliku ulogu u tome ima kreativnost nastavnika. Jedan od kljunih faktora uspjene inkluzije je, svakako, nastavnik. U odgoju i obrazovanju buduih nastavnika treba razvijati svijest o opravdanosti i mogunostima inkluzije. Inkluzija zahtijeva vjetine i znanja razliita od onih koja su mnogi nastavnici prethodno stekli u redovnom obrazovanju. Nastavnik mora stei nova znanja potrebna za prepoznavanje tekoa i pruanje pomoi u sklopu redovnog razreda redovne kole. Neophodno je da redovni nastavnici najue sarauju sa defektolozima. Organizacijske pretpostavke Ove pretpostavke se odnose na pitanja kao to su organizacija dijagnostikih postupaka i praenja, organizacija dodatnih, u prvom redu rehabilitacijskih programa i modaliteta rada sa djecom s posebnim potrebama. Ukoliko se ne osiguraju sve navedene pretpostavke za uspjenu inkluziju djece s posebnim potrebama u redovnu nastavu, moe se dogoditi da ova djeca u razredu ostaju zanemarena, tj. da doe samo do tzv. fizike inkluzije, koja ovu djecu vie stigmatizira od klasinog segragacijskog sistema kolovanja u specijalnim odgojno-obrazovnim institucijama.

377

Summary In order to successfully implement an inclusion, following assumptions must be completed: subjective, objective, organizational and legal. Best progress is achieved in the field of objective and legal assumptions, but it is still not sufficient. Our opinion is that subjective assumptions are most important, and which are so far neglected. In the future accent should be putted on realizations of these assumptions, in order to have more successful progress of inclusion in education of children with special needs. Goal of this work is a short retrospective on the level of achieved assumptions of inclusion of children with special needs into regular primary schools in the area of Tuzla canton.

378

Radovi sa Naunog skupa 2008.

Ilda Hozi

INKLUZIJA ZA SVE
Saetak Inkluzija treba da igra veoma vanu ulogu u dananjem, ali i buduem obrazovnom sistemu, kako Bosne i Hercegovine, tako i svih drugih zemalja koje jo do danas nisu stvorile adekvatne uslove za razvoj iste. Razredna nastava je dio obrazovnog sistema koji treba da usadi temelje inkluzivnom obrazovanju i prihvatanju razliitosti meu uenicima u bilo kom pogledu. Nije vano samo ukljuiti dijete sa posebnim potrebama u redovno odjeljenje, vano je i ne zapostaviti ostalu djecu. Uitelj je taj koji treba uz adekvatnu motivaciju, strunu osposobljenost i podrku pokrenuti pozitivne promjene kod djece i razvijati osjeaj za jednakost meu uenicima. Studij razredne nastave treba da bude osnova za osposobljavanje uitelja za rad sa djecom sa posebnim potrebama.

Uvod Od savremene kole se oekuju promjene. Uenici treba da zauzmu centralnu ulogu, a kola da postane mjesto gdje se istrauje, snalazi i zajedniki rjeavaju problemi. U koli dijete treba da se slobodno razvija u intelektualnom, emocionalnom i socijalnom smislu. To je mjesto gdje oblici segregacije ne postoje. Takav vid rada je mogu prihvatanjem i primjenom inkluzivnog obrazovanja. Djeca s posebnim potrebama nemaju adekvatan tretman u obrazovno-odgojnom sistemu. Da bi dobili taj tretman, bez obzira na njihove individualne razliitosti, treba koristiti mogunosti koje prua inkluzivno obrazovanje. Pod inkluzijom danas podrazumijevamo ukljuivanje uenika sa posebnim potrebama u redovna odjeljenja i pruanje mogunosti toj djeci da uestvuju u obrazovnim, radnim, rekreativnim, porodinim i drugim aktivnostima koje ine savremeno drutvo. Inkluzivno obrazovanje je obavezan proces i u skladu je sa zakonskim aktima, Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini (l. 19) i Zakonom o osnovnim i srednjim kolama u Republici Srpskoj (l. 31)

379

Ukljuivanje djece sa posebnim potrebama u ivot znai da u toj osobi vidimo vie od njene smanjene sposobnosti. Odrasle osobe moraju znati da djeca s posebnim potrebama nisu beskorisna, jer i oni trae prijateljstvo, ljubav i toplinu, a isto tako znaju i drugima da je uzvrate. Koraci koje treba preduzeti u cilju permanentnog ukljuivanja djece s posebnim potrebama u redovna odjeljenja su prije svega: ruenje predrasuda, adekvatna i kvalitetna obuka nastavnog kadra koja zapoinje na fakultetima, obuka roditelja o pojmu inkluzije i vanosti njene potrebe, kontinuirano praenje napredovanja na polju inkluzije koje je jedino mogue na meunarodnom nivou, jer inkluzija treba svima i svakome. Dosadanja iskustva Kada govorimo o inkluziji, kao potrebi dananjeg obrazovnog sistema, ne moemo a da se ne osvrnemo na nedavnu prolost gdje smo imali sistem odvojenih specijalnih kola, odvojena specijalna odjeljenja u redovnim kolama, a samim time i izvor segregacije, jer su uenici koji su pohaali te ustanove i specijalna odjeljenja bili nazivani specijalcima, te bi ih to pratilo cijeli ivot. Obiljeeni bi bili i njihovi roditelji, a utjecaj tog perioda i takvog naina obrazovnog sistema ima i danas veoma prisutne posljedice. Naime, i danas veliki broj roditelja ne eli prihvatiti injenicu da ima dijete sa posebnim potrebama kome je nuno potrebna pomo strunih ljudi, a sve zbog straha od segregacije, od socijalne neprihvaenosti i straha od mogue socijalne samoizolacije kao izlaza za rjeenje problema. Zbog ovakvih stajalita na obrazovni sistem se susree sa zakanjelim pokuajima da se pomogne djetetu sa posebnim potrebama. Mnogi e rei da nikada nije kasno ukljuiti dijete sa posebnim potrebama u program redovne nastave, ali ako znamo za prednosti ranog starta, onda znamo i koliko je vana rana socijalna prihvaenost, adaptacija, upoznavanje sa obrazovnim sistemom i razvoj komunikacije od to ranijeg doba ljudskog ivota.

380

Radovi sa Naunog skupa 2008.

Razredna nastava i inkluzija Osnovu obrazovanja generacijama prua razredna nastava. Uitelji, prenosei svoje znanje, otkrivaju u svakom djetetu ono neto u emu e biti uspjeno. Trude se da im pomognu razviti tu specijalnost i da ih osposobe za potrebe savremenog okruenja. Postavlja se pitanje ta je sa djecom sa posebnim potrebama? ta je najbolje to redovna kola i prvenstveno razredna nastava mogu pruiti toj djeci? Postoji niz odgovora, rjeenja i naina kako pomoi djeci sa posebnim potrebama. Ukljuiti ih u redovnu nastavu, tek da bi se vodili da su tu nije rjeenje. Kao prvo, potrebno je stvoriti pozitivnu emotivnu klimu u razredu u kom e biti ukljueno dijete sa posebnim potrebama, a takvo to moe podstaknuti i stvoriti jedino uitelj. Zatim, da ne bi dolo do neugodnih situacija, bilo po dijete sa posebnim potrebama, bilo po ostale uenike u razredu, uitelj mora biti adekvatno osposobljen za rad sa djecom sa posebnim potrebama, za balansiranje izmeu svake individue u razredu, te znati na adekvatan nain suraivati prvenstveno sa roditeljima djeteta sa posebnim potrebama, mobilinim timom koji e dodatno raditi sa tim uenikom (defektolog, logoped), ali i sa irom drutvenom zajednicom u kojoj moe traiti podrku za svoj rad. Iz navedenog proizilazi da je prvenstveno potrebno osposobiti uitelja da bismo ukljuili dijete sa posebnim potrebama u redovnu nastavu. Ovdje veliku ulogu igra organizacija studija razredne nastave. Studenti na pedagokim fakultetima, akademijama, te uiteljskim fakultetima bi trebali imati obavezan program inkluzije koji e se proimati kroz sve godine studija. Inkluzija za sve Zalaganje za inkluziju u obrazovanju ne treba posmatrati samo sa aspekta potrebe ukljuivanja djece sa posebnim potrebama u redovni odgojno-obrazovni program rada. Naime, sjetimo se romske djece koja jo uvijek i pored mnogobrojnih zalaganja obrazovnog sistema, te drutvene zajednice u kojoj ive nemaju ravnopravan status sa ostalom djecom u kolama. Ona su esto obiljeena, rtve su stereotipa i u tome njihov status slii statusu djece sa posebnim potrebama. Meutim, vano je napomenuti da kod Roma imamo i vidove autosegregacije kojom sami sebi ugroavaju poloaj u drutvenoj sredini. Da bismo rijeili problem 381

ukljuivanja romske djece u redovnu nastavu, potrebno je prvo kod njihovih roditelja stvoriti pozitivnu sliku o nunosti pohaanja kole, jer su roditelji Romi esto najvei uzrok socijalne odbaenosti i njih samih i njihove djece. Umjesto da ih alju u kolu, roditelji Romi od svoje djece zahtijevaju da prose. Drutvena zajednica stvara lou sliku o Romima i tu poinju prve prepreke za ostvarenje pozitivnih koraka ka ukljuivanju romske djece u obrazovni sistem. Dalje, kada govorimo o pojmu inkluzije koja ima porijeklo u latinskom jeziku i znai ukljuivanje, ukljuenost, podrazumijevanje, obuhvatanje, potrebno je istaknuti da ne tako rijetko, posebno na prostorima drava bive Jugoslavije, se susreemo i sa problemima, pored ukljuivanja romske djece u redovnu nastavu, ukljuivanja i djece ostalih nacionalnosti (manjinskih nacionalnih grupa) u redovnu nastavu. Tu problem pravi etnika netrpeljivost, etnike predrasude i religijska netolerancija. Inkluzija treba rijeiti i te probleme, podsticati razvoj meuetnikih odnosa i postepeno stvarati pozitivnu i zdravu drutvenu sredinu. Pored djece sa posebnim potrebama, te manjinskih nacionalnih grupa, javlja se i potreba da i darovitu djecu koja su u istom razredu sa ostalim uenicima ne zapostavimo i da, ne istiui njihove sposobnosti, pruimo im najbolje mogue uslove rada u kojima e zajedno sa ostalim uenicima nizati svoje uspjehe, a nee biti prozvani treberima ili pametnjakoviima. Moram istaknuti i razlike meu uenicima koje se mogu pojaviti zbog razliitog materijalnog statusa. Uvijek emo u razredu nai dijete koje je siromanije ili bogatije od druge djece. Umjetnost uiteljskog posla znai i brisanje takvih razlika meu uenicima. Uionica treba da bude mjesto gdje se rue sve predrasude, gdje razlike postaju slinosti i mjesto gdje se zajedniki radi na postizanju uspjeha svih uenika. Ponovo, uitelj je taj koji djecu od prvih dana njihovog kolovanja treba podsticati na saradnju, pozitivne drutvene odnose, zdravu komunikaciju i jednakost meu svima. Samo tako e biti mogue da inkluzija zaivi u punom pogledu i ostvari ciljeve svog postojanja.

382

Radovi sa Naunog skupa 2008.

Zakljuak Diferencijacija pojma inkluzije u razrednoj nastavi ima osnovu u svojim principima koji su sveobuhvatni i ukljuuju slijedee procese: poveanje participacije uenika sa posebnim potrebama u realizaciji nastave, kao i u aktivnostima zajednice koja gravitira lokalnoj koli; restruktuiranje kulture, prakse i principa odgojnoobrazovnog rada tako da se moe odgovoriti na razliite potrebe uenika; prihvatanje razliitosti kao normalne pojave; izlaenje u susret potrebama svih uenika; prihvatanje i podravanje razliitih naina uenja; osiguravanje kvaliteta obrazovanja za sve uenike kroz adekvatan kurikulum, strategije podrke i poduavanja; prihvatanje injenice da je inkluzija u obrazovanju samo jedan aspekt ope drutvene inkluzije, inkluzije ze sve. Na svim prosvjetnim radnicima, na lokalnoj i globalnoj drutvenoj zajednici je da zajednikim snagama i praenjem savremenih tokova, naina i uslova ivota to bolje ostvare cilj koji se ogleda u prevazilaenju razlika poevi od najmlaih uzrasta. Literatura Duga drutvo ujedinjenih graanskih akcija (2006). Vodi kroz inkluziju u obrazovanju. Sarajevo: Duga. Heder, M. (2005). Workshop on training of teachers of the visually impared in Europe. Birmingham: ICEVI Europe. Suzi, N. (2008). Uvod u inkluziju. Banja Luka: XBS.

383

Summary Inclusive education means that all students in a school, regardless of their strengths or weaknesses in a any area, become part of the school community. They are included in the feeling of belonging among other stuidents, teachers and support staff. Inclusion must play very important part in present and also in future education system of Bosnia and Herzegovina and all other countries who hadn`t make adequate conditions for developing the inclusion. Elementary education is the part of education system who needs to give a base for inclusion based on the belief that people work in inclusive communities, work with people of different races, religions, aspirations, disabilities.

384

In memoriam Nihad Suljii 1994-2009.

385

386

In emoriam Nihad Suljii 1994-2009.

OPROTAJNI GOVOR NA KOMEMORACIJI PROFESORU NIHADU SULJIIU

Dragi prijatelji! Okupili smo se da izrazimo sjetu, al i tugu jer se ugasio jedan sadrajan i kreativan ivot. Zatvorila se jedna knjiga, knjiga dobrih ideja i plemenitih djela. Prestalo je kucati jedno veliko srce. Otiao je profesor Suljii. Ova tuna vijest, u subotu ujutro, 12. 09. 2009. godine, poput munje prostrujala je prostorijama Pedagokog fakulteta u Zenici, kue koju je Nihad toliko volio i u koju je unio um i duu, gradio je proteklih petnaest godina, od temelja (davne 1994. godine do danas). utjele su prostorije, zanijemili su studenti koji su doli na ispit iz Metodike poetne nastave matematike, ekali su profesora Suljiia, a stigla je ova tuna vijest. U petak, 11. 09. 2009. godine u 14 sati i 58 minuta zaklopio je oi cijenjeni profesor i dobri ovjek Nihad Suljii. Vijest je pogodila njegovu porodicu i potresla sve prijatelje, kolege, poznanike, studente i uenike. Suljii je bio olienje skromnosti, potenja, ovjenosti i estitosti. Posebna moralna osoba, na ponos svojoj porodici i svima nama koji smo ga poznavali. Petnaest dana prije posljednje ivotne borbe na platou uvene Sarajevske eljeznike stanice profesor Suljii je napunio 65 ljeta. Rodio se 1944. godine u osvit novog doba, pred kraj Drugog svjetskog rata. Zavrio je Tehniku kolu u Zenici (1959-1963), Viu pedagoku kolu u Sarajevu, Odsjek matematike i fizike

387

(1964-1967), zatim Prirodno-matematiki fakultet u Sarajevu, Odsjek matematike i nacrtne geometrije (1970-1974). Usavravanje je nastavio na Specijalistikom informatikom postdiplomskom studiju na Elektrotehnikom fakultetu u Banjoj Luci (1989-1990), te na magistarskom studiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za pedagogiju, usmjerenje didaktika (2000-2004). Ostvario je brojna studijska putovanja i struna usavravanja na univerzitetima u Americi, Sloveniji, Portugalu, Finskoj, Italiji itd. Od 2006. godine profesor Suljii je doktorand na Pedagokom fakultetu u Sarajevu. Radio je na izradi doktorske disertacije sa temom Savremeni metodiki modeli interaktivnih komunikacija u poetnoj nastavi matematike. U toku svog radnog vijeka profesor Suljii potvrdio se kao neumoran i istinski pregalac i edukator radei na svim obrazovnim nivoima. Radio je u Osnovnoj koli Prvi maj (Mak Dizdar) u Zenici (1967-1974), u Gimnaziji u Zavidoviima (1974- 1976), u Pedagokom zavodu Zenica (1976-1994), te na Pedagokoj akademiji u Zenici, odnosno Pedagokom fakultetu Univerziteta u Zenici (1975-2009). Nauna, struna i nastavna djelatnost profesora Suljiia veoma je bogata. Autor je brojnih naunih i strunih radova, udbenika i studija, koji su zastupljeni na stranicama niza udbenika, asopisa i drugih publikacija, od ranih sedamdesetih godina prolog stoljea pa do danas. Skromnost ovog virtuoznog erudite nije vodila rauna o broju i mjestu objavljivanja radova nego o sadrini i kvalitetu, pa danas ostaje otvoreno pitanje broja tih radova, koji zasigurno prelazi vie desetina. To e svakako biti izazov mladim generacijama da ubudue prouavaju i otkrivaju matematiko-pedagoku Suljiievu misao, njegov jednostavan i neuobiajen pristup rjeavanju problema, kako matematikih tako i didaktiko-metodikih. Nauni i struni doprinos profesora Suljiia premauje razvitak matematike kao naune oblasti. On proiruje vidike, otkriva nove pristupe, interdisciplinarnost, osobito u oblasti poetne nastave matematike. Dokazuje da matematika nije bauk. Ona je ivot u brojkama i ciframa, svuda oko nas, samo je treba razotkriti, ne teoretizirati ve initi neposredni sklad sa prirodnom i ivotnom sredinom. Kod njega se teorijsko sjedinjuje sa praktinim. U viziji Suljiieve matematiko-didaktie filozofije edukacije ostvaruje se jedna originalna i specifina metodika kola
388

In emoriam Nihad Suljii 1994-2009.

koju prolaze studenti tokom studija i primjenjuju u kolama. Suljii je doista tokom proteklih petnaest godina rada na Fakultetu razvio metodiku poetne nastave matematike do zavidne visine, sa inovacijama i raskonim kreacijama, koje ponajbolje razumijevaju studenti to se osposobljavaju za budui poziv uitelja, kao i uenici koji se sa velikim arom ukljuuju u Sunijeve male kole matematike (gausovci, tangramovci i drugi). Struni i nauni doprinos profesora Suljiia naroito dolazi do izraaja u aktuelnoj reformiranoj devetogodinjoj osnovnoj koli gdje njegove inovacije nailaze na plodno tle. Pedagoki rad profesora Suljiia neodvojiv je od njegovih strunih i naunih istraivanja. Nije znanje samo znao, on je znanje doista znao prenositi, i uenicima osnovne i srednje kole, i studentima. On im je bio mentor, vodi u svim oblicima rada, on i oni to je bila jedna dua, drugarstvo, neposrednost, povjerenje, nije se elio izdizati iznad njih, nipoto nije elio biti profesor iza katedre. I generacije studenata i uenika ga vole i potuju, zahvaljuju mu to im je otvorio vrata ivota i prirodne sredine, te to je matematiku uinio dragom i privlanom, to ih je nauio cijeniti, vrednovati i prenositi znanje. To je bit metodikog recepta Suni kole zasnovane na didaktikom pentagonu prepoznatljivi imid zenike metodike prakse. Jedan od zaetnika te nove kreativne metodike kole bio je Suljii Nihad, koji je tim povodom dobio i popularni nadimak SUNI (Suljii Nihad). Moemo sigurno rei da pedagoko-struni rad profesora Suljiia treba da bude primjer mnogima, osobito mladim generacijama koje rade na edukaciji ili se pripremaju da to rade. Osobit angaman profesora Suljiia ostao je zabiljeen u radu niza strunih projekata u organizaciji domaih i meunarodnih organizacija (UNICEF, UNESCO, SORO), koji su bili u funkciji unapreivanja odgoja i obrazovanja. Tokom svoga radnog angamana profesor Suljii je potvrdio i svoje organizacijske sposobnosti. To se najbolje vidi na primjeru osnivanja ove ustanove Pedagoke akademije odnosno fakulteta u Zenici. U periodu rata, kada se mislilo samo kako ivu glavu sauvati, profesor Suljii se ukljuio u nevjerovatan i za mnoge tada sulud projekat osnovati u Zenici pedagoku instituciju za educiranje buduih nastavnika, i to bez igdje iega. Potrebu je proizveo ratni haos, kole su vapile za uiteljima. Ne alei sebe on je kao prodekan ispoljio izvrsne organizacijske sposobnosti. Znao je okupljati kolege i saradnike, biti neposredan i
389

kreativan, dostupan i prisan. Nije gubio osjeaj za ovjeka i pravdu. Nije trpio nepotenje. Nije volio nerad i improvizaciju. Uvijek je bio na strani nemonih i slabijih. On ih je poticao i hrabrio. U tome se vidi njegova veliina. U njegovom ovjekoljublju bilo je mnogo i domoljublja i patriotizma. Nije smatrao da je to potrebno posebno naglaavati, jer za njega se to podrazumijevalo. To je dokazao cijelim svojim ivotom. Porodica mu je bila smisao ivota, brinuo se o njoj na pravi starobosanski nain. Profesor Suljii je bio pravi prijatelj i kolega. Svima je dobro mislio. Otiao je na bolji svijet. Ostalo je njegovo djelo, njegove ideje i njegova plemenitost. Pedagoki fakultet Univerziteta u Zenici i njegovi zaposlenici, prijatelji, kolege i poznanici, odlaskom profesora Suljiia shvataju ta je on znaio za Fakultet, te za odgoj i obrazovanje openito, u ovoj naoj bosanskohercegovakoj stvarnosti. Dragi na profesore Suljiiu! Suza u oku i tuga u pogledu izraz su naih dua koje plau za tobom i odlaskom tvojim. Hvala ti za sve to si uinio. Neka je rahmet tvojoj smirenoj dui koja se vraa Gospodaru svom! Zahvalni tvoji prijatelji, kolege, poznanici, studenti i uenici! U Zenici, 13. 09. 2009. godine

390

SADRAJ
UVODNA RIJE .............................................................................5 PEDAGOGIJA I PSIHOLOGIJA Refik ati & Mirnesa Pari EMOCIONALNA ZRELOST DJETETA ZA POLAZAK U KOLU.............................................................................................9 Denan Skeli REININJERING TA, GDJE, KAKO .....................................35 Vahdeta ati & Maida Kari NASILJE MEU UENICIMA OSNOVNE KOLE..................43 Amer aro STAVOVI NASTAVNIKA OPINE TEANJ O DAROVITIM UENICIMA .................................................................................61 KOMUNIKOLOGIJA I FILOLOGIJA Damir Kuki YOU TUBE I VIDEOSFERA........................................................87 Hazema Nitovi SINTAKSIKE TEORIJE U LINGVODIDAKTIKOJ PRAKSI..........................................................................................99 Enes Kujundi OSNOVA KNJIEVNE BIBLIOGRAFIJE BONJAKA ..........111 Muhamed Arnaut REDAKCIJE STAROSLAVENSKOG JEZIKA NA JUNOSLAVENSKOM PROSTORU ........................................129 Alica Arnaut MAINSKO PREVOENJE.......................................................151

Reuf Vejo & Amina Pehli PRONOMINALNA PITANJA U GOVORU DJECE PREDKOLSKOG UZRASTA................................................... 159 Mirzana Pai SUDBINA ZLOSRETNE NEVJESTE I TRANSFORMACIJA BALADESKNOG NARATIVA U PRIPOVIJECI HRT AMILA SIJARIA ...................................................................175 Edina Solak DIPLOMATIKA OBRADA VAKUFNAME...........................189 Daniela anar FAUST I PRIRODA ....................................................................201 Mersiha krgi KRITIKA FAIZMA I DRUTVA U HORVATHOVOM ROMANU MLADE BEZ BOGA .............................................215 Elvedina Bilajbegovi POJAM IVOTINJE U FRAZEOLOGIZMIMA NJEMAKOG I BOSANSKOG, HRVATSKOG, SRPSKOG JEZIKA ................231 FILOZOFIJA, KULTURA, UMJETNOST Faruk Kozi CIVILNO DRUTVO I DEMOKRATIJA.................................. 241 Indira Meki MUZIKA DJELATNOST U BOSNI I HERCEGOVINI U OSMANSKOM PERIODU .........................................................269 Amna ati POIMANJE TJELESNOG ODGOJA PEDAGOKIH KLASIKA ....................................................................................295

RADOVI SA NAUCNOG SKUPA 2008. Ibrali Fata & Dizdarevi Alma IZAZOVI NA PUTU KA INKLUZIVNOJ KOLI U BOSNI I HERCEGOVINI...........................................................................307 Amela Brdarevi & Amira Dautovi ISKUSTVA U RADU U PRVOJ TRIJADI DEVETOGODINJE OSNOVNE KOLE.....................................................................329 Alisa Ibrakovi & Kanita Kuli ODGOJNI I SAVJETODAVNI RAD U RAZREDNOJ NASTAVI ....................................................................................349 Lejla Hamzi PATRIOTSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE U NPP-U I UDBENICIMA RAZREDNE NASTAVE DEVETOGODINJE OSNOVNE KOLE.....................................................................365 Damir Muratovi, Sanela Manduki & Saa Deli OSTVARENOST PRETPOSTAVKI INKLUZIJE U REDOVNIM OSNOVNIM KOLAMA NA PODRUJU TUZLANSKOG KANTONA ..................................................................................373 Ilda Hozi INKLUZIJA ZA SVE ..................................................................379 IN MEMORIAM NIHAD SULJICIC 1994-2009. OPROTAJNI GOVOR NA KOMEMORACIJI PROFESORU NIHADU SULJIIU .................................................................387