P. 1
Humo Hamza - Grozdanin Kikot

Humo Hamza - Grozdanin Kikot

|Views: 553|Likes:
Published by i590
NonFiction
NonFiction

More info:

Published by: i590 on Jul 09, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/24/2015

pdf

text

original

Hamza Humo

GROZDANIN KIKOT
Grozdanin kikot Hamze Hume
Bilajeiunasimrazmisljanjimaopjesnistvu,jednateorema- prijemozdajedno,Ianatizirano,empirijskovjerovanje.
"Stihjena&zanesenaigracica,onsvojuekstazupretvara u gole pokrete."
RecenicajeMilosaCrnjanskog,acitiraojuje(Slomposleratnogmodernizma)MilanBogdanovicdabinjome, kao
jednimplasticnimiskazomjednogautenticnogvjernika,potvrdiosvojopistogavjerovanja,kojepobija.Evoitog
opisa (zato stose,svojomosobenomplastikom,mozetakmicitisaigracicomCrnjanskoga):
"Smisaojesuviseindirektanputdakazegoluunutrasnju,hemijskucistupoetskuemociju.Poetskaekspresija ima da
bude apsolutno neposredna, spolja neupli-visaniunutrasnjipoetski momenat, potpuno nov za onoga koji ga prima,
nevezan ni za jednu njegovu asocijaciju,nizajednunjegovurealnupredstavu.Samokaonepokrivenoosecanje,kao
neposredni,sinteticni,sugestivni,hipnotisuciizrazjednognepomucenogstanjaemo-tivnosti, stih je efektan,
efikasan, i samo tako vredi." Da li je ovo vjerovanje odista bilo njegovim vjernicima crnica koja je u njihovim
saksijama iscvjetala njihovim vrhunskim cvjetovima? Nimalo mi nije do toga ko je u pravu, i kako i koliko -
cvjetova jebilo.Jaseovdjejavljamkaosvjedok.Sjecamsebijelehartijesvogdjetinjstva.
Za moj rodni Bosanski Petrovac Volter, ismijavajuciteleologe,moraobireci:ovonijegrad;jerbiBog,kojije
svakoj svojoj tvorevini dao neku svrhu, pa tako i rijekama (dasvakatecekroznekigrad),navratioikroznjegabar
neku manju.
AliBogsvrhovitinajednojstraniuzima,nadrugojdaje,takoimeni:jednogadanauzbudenosamugledaonesto,
prviput,zastanisamimaoimenanirijeci,istonikakonijemoglodastanenipodkakvurijeciime,niposlije.
Moglamijetadabititreca-cetvrtagodina.OtacmejeposadiopokrajsebeuIijaker- krenuli smo na dalek put, u
nekakvunezamislivustranusvijetakojasezvalaBihac.
Cestom(kojajeizasvakeokukebjezalaispred nas kao svraka), u mehkom fijakerskom njihanju plovili smo ispod
planinskihkosaGrmeca,divnujednuvjecnost(sakonakom)danipo.
Zeliosamdanikadnestignemo- cudosenizalonacudo.Cudosu,doljepodubokimuvalamastoihcestaobilazi,ti
konjiigovedastopasusmijesniisitni--sitni,kaozadjecustvoreni.(Zastoseotacsmijekadtrazimdasidemodolje,
i,eto,samodapomilujemonogjednogkonja?)Cudojeiplaninskakosa:prednamamodra,akadjojdodemo
nadohvat - zelena!
UslismovecbiliutajkrajnjiBihac,nista- svekaodasamvecjednomvidio!
iNajedanput,ispodIijakeranestozatutnjaizabobota.(PrelazilismoprekodrvenecuprijenaUni.)Skocihiugledan
nesto...ah,nesto...ah,tata,stajeovo?(BilajetoUna.),Otacsesmije,mislidasamseprepaopamepridrzavai
govorimidasenebojim,dajecuprijatvrda,ajasenebojim:samolebdim,savprosjantom
Unom,timnevidenimcudom,zakojebijedinoznaoreciljepota,ljepota,malomiocijudagledam,malomiplucada
disem.
÷"~Bilajetomojaprva(itakvaposljednja),najljepsa,neuporediva,nezaboravnaineiskazivarijeka.Senzacijata
mozdabisemoglauporeditijedinosaprvomzrakomsvjetlostiiprvomkapimajcinogmlijeka,kadonenebiostajale
u tmini koja prethodinasempamcenjuJMore,kojesamdostakasnoprviputvidio,malome,gotovonimalouzbudilo:
ono se preda mnom jednostavno nastaviloizonogmorakojeseumeniplaviloisumiloizslika,Iilmova,knjigai
pricanja:tomojezamisljenocakjebiloiljepseistrahotnije.
Citajuciposlijesvakovrsnestihoveinajrazlicitijeraspraveonjima,cestosamsesjecaoonesvojeneopisiverijeke
kojaseprviputzasmaragdilapotpunobijelomhartijommogadjetinjstva.OvamojaUnauzivljavalame,visenego
sva ta stiva,uonumaniju,ilionajgrc,pjesnikadavideiobjelodanejedansvijetnikadviden,uvijeknov,novionda
kadjeogrezaoupoznato,idapritomizmedunjihionogstoseunjihupijanebudenistanegosamocarolija
pjesnickekredeitabularasa, njenubeskrajotvoreniprostor,aizmedupjesmeionogakojeupijanistanegopjesma
sama, takva kakva je bila ta moja rijeka.
Maksimalizamjedanocevidnoneostvarivkadsesamo,bilimipjesniciilisamocitaoci,obazremoizasebenavec
receno,nanagomilanehimalajepoezije,ikadsamozimemousebe,usvojeunutrasnjehartijeimagnetofonske trake,
ispisanevectolikimslikamaizvucima.
Ali,imaksimalizambezkojegsenemoze.Pjesnik,onajautenticni,neuporedivjetopograI"onogunutrasnjeg" u
namaiistotakoneuporedivseizmograI"onogspoljnjeg"okonas.To"unutarnje"dzunglajeimaglina,istoduze
trajemo,svetoveca,ai"spoljnje"jenepro-zima,ijosuvijeksuverena,jacaodnas,korazemaljska,kojaneprekidno
treperi od potresa, stalnopomjerajucionaj"svijetunama",tejetakopoezijavjecitoosudena,iliusrecena,dastoji
predtminamanovogaidaradazvijezdeihhaosa.Tako,niautenticnipoetskiispissvegatoganikadanijebioniti
mozebitiprijepisonogapoetskivecispisanoga,niusavrsenijinisavrsenprijepis,itakoizmedupjesnikovog
topografskog pera, pjesnikove se-izmograIskeigleicistehartijenemozebitinistadrugonegosamoslobodan,ravan,
nicimneskrenutdodir(iakotoperoiigludrziinjimaravnaupjesnikurukacovjekova,kojajetvorackatvorevina
ogromne evolucije i empirije).
Nebihzalaziouovevodedaudjeluokomjerijecnisamponovo,neznamkojivecput,imozdavisenegoikad
dosada, osjetio njihovu struju.
Cetiridecenijeracvanjaistakanjanaseknjizevnosti,smnogoprijelomnihvodopada,proslojeodpojaveGroz-
daninogkikota,aonidanassjaumenekrozsvojubistrinu,krozkojublistaunjemujedansvijetpoznatadrukciji,
okupankaozemljaposlijeolujnekise,nevinusvojojnagosti, ociscenodonehrdekojuponjemustvarajurazne
mrenenasihociju,ilinjihovakratkovidostisitost.
Nemislimnatodaseovajsvijetukazujeovakonovmozdasamoonomekoserodionasasvimdrukcijemtluipod
potpunodrukcijimnebom(ocaravajuciprijemKikotananjemackom!);negoionomekonosiusebisvijetistiili
slican.Ja,naprimjer,mjestoHuminogzavicajnogmostarskogCimaiRadobolje(zakojebiograIskiznamodase
krozovajlirskitemperamentprojektujuuStublinuiHuckuGrozdaninogkikota)imamnesto,unecemuslicnoa
ponajviseisto,rjecicuLasvuiseloVe-ceriskukrajTravnikaiistemezgraveiIluidnenemirne
mladosti,paipak:izKikotameobuzimalauvijek,iocarava me i danas, nagost novine.
Kaodaje(zamisljam)prviput(kaojasaUne)srknuoonihnevidenihvodasasvojeRadoboljepanastavio da gasi
zedculavinomsvogaCima(kazuutomkraju:nemaCimadoRima),Grozdaninkikotje,tako,djeloravnosamom
sebi.KodpripovijedacaBosne(Kikica,naprimjerunjegovimranimpripovijetkama)mozesenabrojatipodosta
stranicaodtakvecistote,alinjihovanagostotkrivanestodrukcije,iKikotpokrajsvihnjihostajepotpunosvoj.
Stogase,izgleda,nijeniislounekorazglabanjesrodstva.Alijezatoovajlirskiizliv,otkadjepoceodaplijeni
citaoca,cestoprimankaoblizanac,ilikaopozajmljena pa individualizirana svjetlost Pana, nekad i kod nas
bestselerskog Knuta Hamsuna.
Koliko god sam i ja podlijegao tome, pa i sam ostajao pod nekim mutno takvim utiskom, u meni se nestoopiralo:
nekoosjecanjedaipaknijetako,ilisasvimtako.Doknajzadnisamprislonioknjiguuzknjigu.Ispalojedasuione
nametljive,aprividnesrodnosti,ustvari,ocevidne,adubokerazlikeidamozebitirijecisamooonomsrodstvupo
kojem supjesnikipjesnikuvijekrodaci,ilioonompjesnickomzajmuukojemsupjesniciuvijekposteni
zajmoprimciipostenizajmodavci.
IuPanuiuKikotupiscipokusavaju,namjestima,dasvojsvijetopkrilenekommislju.Iako,utakvimslucajevima,
ta misaonikadnijesrzdjela(jerjojseono,kaoisamzivot,otimasvojimpoliperspektivizmom),ipaknamona,
ukolikodakakonijecistIilozoIskinalje-pak,otkrivanestousamomizvorudjela,udozivljenomaparatu
pjesnikovom: ona je neki pregib u njegovoj prizmi.
Hamsuncenastotinumjestadatinekisvojdozivljajpaodmahzatimnekusvojumisaoonjemu,dasepredsamim
uscemPanaobazrenasveitriputazapita;zasto?itriputaodgovori:
"Pitajvetarizvezde,pitajBoga,gospodarazivota,- jer ti niko drugineceznatiodgovoriti."
"Pitajprasinunaputuiopalilist,pitajzagonetnogaBoga,gospodarazivota- jer niko drugi to ne zna."
"Pitajdvanaestmeseciiladenamoru,pitajtajanstvenoga, zagonetnog Boga, gospodara srca..."
Cvijet, pokraj kojeg Hamsunov usamljenik - pripovjedacGlannikadneceprociadaganevidiidaseneuzbudi,
uvijekjeprocvaoizmisterijeiocvasceumisteriju,bicesamaprocvalaiocvalamisterija.DokjeuGrozdaninom
kikotu Ozren jednostavno mladi trs kroz koji samo strujiistrujisokcistihdozivljaja,zaobilazecisvemisaoneIrzeve
kaodaihninema.Samodvasuovdjemjestakojamogudalicenamisaonizastoj.
PrvojeonokadOzrenuvinogradupodmjesecinomslusaSvrzimantijinorazmisljanjeosvijetuidubokomu se u
sebiklanja(ovoposljednje,srecom,usamljenjenaljepakuKikotu).Alitonije,kaokodHamsuna,Gla-novo
razmisljanjeodozivljaju,negoOzrenovodozivljavanjenecijegrazmisljanja,itorazmisljanjakojimse,ustvari,kaoi
Svrzimantijinom rakijom-lijekomispustenimlicem,slikaovajlik,covjekpromasenineizivljen,smracenpred
svojomprazninomizivotaismrti.(Paseisamarazmisljanjarazlikuju:Svrzimantijinojepan-teisticko.)
Drugomjestojesamkraj.KadprodeusijanoljetoHzjesenjekisepocneda¸seuvlacicamauduse,Ozren,pun
dozivljajakaonar,napustasvojuTihaljinusjednimosvrtomkojiodistapodsjecanaonajukomeGlanpostavlja ono
svojezasto;podsjeca,prvo,timestojeovosadazgusnutaretrospektivasamogOzrena-pripovjedacai,drugoijos
vise,stosesadiunjegovomosjecanjusvijetajavljaBog.
10
"NemaviseGrlice.Gospode,mojvelikiprijatelju,zastojeunesreciidizesazemlje!"
"Napustiosimeitiimudromisepodsmjehujes,
0 Gospode!"
"OGospode,strasnojepogledatiuraku,naulazutvojekrajeve.Zastolinamdosudibolmjestoradostiuzivotui
dade nam vrijeme kao jedini lijek!"
"VelikiGospode,nanebuiuticijemgnijezdu,uvelikojsumiiusitnommravu,stvoriosinasodzemlje
1svicemobitizemlja...Ovajsvijet,bijelicvijet,utvojojjeruci,Boze.Dajmuposmrtivjecnimirisinekasjakao
tvoje sunce na zemlji!"
Kodobojiceje,dakle,Bog,iBogdeistickimijesasesapanteistickim,aliprednjimOzrenovozastonijeono
meditativno sina sjevera,negoprosto,gotovodoprotestauzbudenozastojuznjaka(ividljivojetoiinterpunkcijski:
nigdjeizanjegaznakapitanja,negouvijeksamousklicnik).Pancesezavrsitijednimbesmislom,Kikotmolitvom
tome Bogu da se "bijel cvijet" obnovi poslijesvakesvojesmrtiisjetompred"prolaznoscusvega", sjetom jednom
nepomirenom,kojapokusavadautjesisamusebepapozivakosceledanadtomprolaznoscupjevaju"vjecnupjesmu
oljubaviionasemvelikomljetu".Akoovdjeimanekemeditativnosti, onda joj korijenmozebitiuorijentalnom
osjecanjuneumitnosti.
Piscisuovodrukcijihunutarnjihispoljnihsvjetovaisvakidrukcijezagledanusvoj.
Osim analogije dvaju mitova (Grozdan i Grozdana - DiderihiIzelinda),malostojetujosanalogno;pamisecakcini
daje mitsko u Kikotu mnogo ukopanije u zemlju, i u samu "misao" djela (arhitektonski nosivije), i poetski bujnije (i
tu se vidi jug).
(Odnosi Ozren-Grlica, Ozren-Ivanka i Glan-Edvar-da, Glan-Evaanalognisusamopotomestosuljubavni,
11
alisuljubavidrukcije,oddrukcijihsunaboja,drugiimjesmisaoudjeluiudrukcijimsulikovima`
Glanjelutalicaponekommutnom,gotovobiserekloatavistickomporivu,bjegunacodljudi,neizmjen-ljiv
usamljenik koji druguje samo sa svojim psom i Bogom, sujetan je, osvetoljubiv, puten, ljubomoran, gotov na
skandalozanipoganispad,svirepjeirusilackikaodijete,unecemodistadijete,mazohistje,ubiobiibivaubijen.A
Ozren je od jednog komada, sav i jedino od mlade ljubavne mezgre: obuzet je samo ljubavlju, stalno mu dolaze u san
iujavuizareseumozdanimaljubavnisastanciGrozdanoviiGrozdanini;Grlica,pupoljakinistavise,samojezato
tudasenanjojtankoizraciOzre-nov ljubavni fluid, a Ivanka, prosto zagorjela udovica, da se u mraku i u uzdrhtaloj
nedorecenostiizlijenjegovagroznicavaplot;Vida,bijesnaskrvjelazenetina,dasenanjojpokazeionakrvna,sirova
strana seksa; a Svrzi-mantija,stablokojejesasvogposnogtlaotimalozivotnesokove,dokninjihvisenije moglo -
dasevidigroznibesmisaocovjekabezljubavi.
tOzrenje,dakle,izsebekrozsve,krozcovjekailegendu,krozvinograd,kamenivodu,rasiriocitavulepezuerotike;
usvemuikrozsvenistasedrugoinevidinegozarkiisvileni,iponegdje ocerupani,ljubavnipaun,kojicepodjesen
tuznodacurliknezaminulimusijanimljetomiklikneubuduce`,
Osimonog(uostalom,cestoupoezijisretnog)treperenjaizmeduGlanaiEve,kojeje,iakoudrukcijimlikovima,
odista od istih treptaja kao i onoizmeduOzre-na i Grlice, sve ostalo drugi je svijet: Edvarda, na primjer, pola drame
Glanove,egocentricnaje,sujetna,smisljena,prevrtljiva,okretna- klupko jedno karakterno kao i Glan, ne samo tako
ispoljenanegojosigenezomoslikana;idaljepabircitipoistovjetnostimailitragati
12
za podudarnostima bio bi jalov posao, nasilje, papir, pedanterija.
Panjepricacovjekakoji(ipovlastitomGlanovomzavrsnomiskazu)"pripadasumamaisamoci",jednasu-ma-prica
punaatavistickihsjenki,punabjekstvaodljudi,punaratasaciItinstvomzivota,punamisterijeBoga,puna
selidbenognagona,iskonskicistogljubavnogzova- imozdabisveto,islicno,moglodastaneujednurijec:
zagrcnut,neiskriknutkrikzacovjekovomslobodom. A Kikot je poema o covjekustarosjedilackom,usvomtludo
grla,tjemenomusvomsuncu,kojicesesamostugom,itokadsemora,rastatisasvojimgnijezdomicokom- da im
seopetvrati;kojibezljudinemozeiznasamodaihvoliirazumije,mrzecicovjekasamokadse u njemu javi
zivotinja;kojijesavumladojljubavnojtursiji,potapaunjuinatapanjomesveokosebe;prostopoemakojaje
iskapila opojno ljeto ljubavi.
Poemasvaodoneiznenadnoobnazenedrhtavenovine koju znam sa davne svoje Une i sva od neke bijele i sedefaste
nevinosti.
Otkudatoi,kvragu,ucemujeto- dugojepomenikopkalo,namahovemeinaprezalodanademkrajovoguzla.
Jelitouegzoticitlainebaicovjeka,onojkojuvidimomi,apisaczanjuinezna?Jelito,mozdaprije,ujednom
urodenominaivnomumijenjudasesvesvedenaelemente?Mozda,jostacnije,unaivnomneumijenjudaseradi
drukcije?Jelitouonomsrebrnompuhorukojijepaoposvemu,uonojlelujavojpauciniipastelnojsviliodkojihje
tkanosveikojeoplicuione,mjestimicne,sikljajeprijesnegrubostiukrcmiisvetkovinskeraspojasanesirovostina
vasaru,paistra-hotnu pojavu poludjelog raspopa i onu seksualno skr-vjeluzivotinjuuJuri?Ilijetajnamozdau
samimn~jecima,kojeseprovidekaozelenozlatne jagode herce-
1:
govackoggrozdazilavkeidocekujunasizzelenedubineliscakaotresnje?
PrvihcitanjastalnomisecinilodaOzren,kaodrozd,prhuceodtrsadotrsa,odgrozdadogrozda,pricaprostoonako
kakosestaunjemuiokonjegadesi,idajebasovajnerednajskrivenijaanajuzbudljivijavijuga ljepote svega.
Poslije mi se otkrilo da i u ovom "ludilu ima nekog sistema".
Odista sistema.
AkorazlozimoovuHuminupoetskudugu,unjojje,zadivnocudo,sedamboja,kaouonojprirodnoj.Ozren se
razlazeunjihkaobijelasvjetlost:svesuunjemuionjeusvakoj.UjednojjeonsaprozracnomGrlicom,udrugojsa
slatkoputomIvankom,utrecojsausijanimGrozdanomiGrozdanom,ucetvrtojsaras-pusnom Vidom i Mindom, u
petojsasumracnimSvrzi-mantijom, sa njegovim crnim osjenom, poludjelim ras-popom Melentijem i muklom
zivotinjomJurom,usestojsadimomivinomraspjevanekrcmeirazigranogvasara,usedmojsarazlivomelemenata
prirode,odsuncaivodedogradaivinograda,ocukaunocido starog ribara u suncu i ribolovu.
Humosaovesvojepalete,vodencetkomsvogaosjecanjasvijetaisebe,uzimaislazeovecistorazabraneboje-
kako?
Najprijeceudvalahkaikratkapoteza,anapetonekudusmjerena,(nabacitidvaOzrenovaerotskaproplamsaja, onaj
sporedniji,putenonabijeni,premaIvanki,paonajglavninski,Iluidni,premaGrlici,iupozadiniovogdrugogpovuci
ceprve,pastelne,konturevjecnihljubavnikaGrozdanaiGrozdanejdasveodmahzadeutmaste,burneizvucne
kovitlace ljetneoluje,ukojojse,ustvari,izlijevaonaunutrasnja,dosadsabijenaiprimirena,olujaOzrenova.Onda
ceseovadvauporednaproplamsaja,puteniiIluidni,sasvejacompotpalom
GrozdanaiGrozdaneizpozadine,stodalje,tovise,razgorijevati,prvidomehkoozracenog,putenogzadovoljenja,
drugidogrlicastog,Iinogputenopodlozenog,plaminjanja,dasepotomuznesenaljepotaovihdvajumotivaspustina
zemlju,uzemljiseudrukciji,jedansirovislojljubavi,ugrabezljivisiroviseksVidiniMin-din. Pa onda opet, kao
napijenitomzivotnoscu,sareniidrhtavivodoskociGrliciiIvanki,iopetjednoopceovaplocenjeunutarnjeg:nesad
oluja, nego kratka i krupnaljetnakisa,onakojuzovu"naoblak",papljusaksuncapokapljicamailjubavsadona
pradrevna:zarkairaskikotanaorgijaGrozdanovaiGrozdanina.
Unutrasnjitunekakavredjest- evomusadjosjednogsvjedoka,mozdaiglavnog.
Usred ovog ljubavnog razgora pojavljuje se Svrzi-mantija,likrakidzijskogmracnogizgledaiiznutrasavpustolina
punakrsaipanjuga;sebesutrasnjegonvidiulikugorskogpustinjaka,poludjelogpopaMelentija,sumskogstrasila
kojesamomsvojompojavomrastjerujepijaniirazigranivasar;iOzrenjednomsanjakakoseSvrzimantijaobjesiou
svojojzapustenojimracnojsobi.
NekadmisecinilodajesveovookoSvrzimantije,uprozracnomkrvotokuoveljubavnepoeme,stranotijelo, koje taj
krvotokmutiiusporava,itakvamijeizgledalaisvakrcma(osimVideiMindeunjoj,alionisumoglibitiivan
nje). Sad gledamdrukcije.Vinogradljubavinebitolikoblijestaobezovemrkepu-stoline pokraj njega. Humina
cetka,ovakvakakvaje,neusiljena,moralajetoosjetiti,pasejarkebojenemirneerotskesupstancetekpotkrajovih
crnih premaza i sivih podmaza pravo ipunoiskreizare.
Pedant bi mogao bez po muke utvrditi i cjelovito opisati kako se erotski fluid (u magnetskom polju Ozren - Grlica)
odsastankadosastankasvevisehranisvojimizvorom,Iinomculnoscu,ucijemsevrhunjenjujavlja
15
i
\
u ljubavnicimanekamutnaslutnjatragicnoga,tankinekidrhtajkaoucvjetovimapredprvuigrujeseni;ikakoona,
uporedna, glad puti (magnetizmu Ozren - Ivanka),stodalje,sveneutoljivija,dolazinapokondoljekovitogstanja
utoljenja, poslije kojeg ljubavnike pocinjudaplaverazumljivostitugarastanka;ikakouopceudaljnjem
kompozicijskom grafikonu sve linije, svih sedam njih, i one nastavljene i svaka nova, teku u istom poretku u koji su
seustremileonebaceneizprveruke- sve do onih trenutaka kad jedna iznenadna jurodiva seksualna glad siluje
Grlicupaonapoludiisaliticeskociuvodu.Pitaosamse,paseisadjavljaumeninestokaonedoumica,nijeliovo
ono najgore, deus ex machina. Ima tih deus-anapretekuonojlosojliteraturicijipisci,kad ne znaju kud bi dalje,
hvatajuzausibogailinekuspoljnumehanickusiluidovlaceihdaimrazmrseonostosu,ponekadisanekimdarom,
zamrsili;aliimainesamoevandeoskosibirskousceRaskoljnikovaiSonjenegoiMolijereovgromkojimsam
iznenadniBognasredscene,predocimagledalaca,ubijaDonZuana,samliklicemjerstvaunjemu.
SamBog,samoontomoze,isamomiakosedignemodoteprijekeinevinebozanskemoci,tocemomoci-
licemjerstvo je toliko i toliko se svojim otrovnim korijenom uvrijezilouprosleiubuducevijekove:tojemisao
Molijerova,ocajnakolikoitrvrdoglava.Izmislidakledeus,neexmachina.
Grlicajesvabijelaisvaupognutomstiduodsvogatijelakaodrijemovac(dajeneoskvrnem,ovdjeruznom,rijeci
visibaba), prosto - procvaotrenutakcistote,grudasnijegakojaneznanegodasetopiuvruciciOzrenovihdlanova,
svilenamusicakojajezalutalausurovostsvijeta,iminemozemodanevjerujemodautomsvijetunecemoci
zadugo opstati, daje ta surovost mora negdjeinekadunistiti,paikroznjusamuprolazinejasansrh
16
takvogosjecanja.Stoga,kadatasurovost,mutnonaslucenaupokazanomlikuJurinom,zbiljanastupi,ito(sto
nikakonijestranonislucajno)uvidustihijnosurovom,ujurodivomcinusilovanja,cintaj(stoistotakonije
slucajno,neprikazannegosamospomenut,niuustadaseuzme)djeluje,barnamene,dodusekaoiznenadan,i
zapanjujuciponajvisesvojimoblikom,alineikaoneocekivan,paosneba,negorodenizsameutrobezem-lje.
Kadmenaslucivanjenekogtusistema,astomslutnjom,inapastpreciznogsaopcavanjasvogutiska,doveducakdo
geometrijskog saznavanja stvari i do njihovoggeometrijskogizrazavanja,Kikotmiseukazekaoparaboloid,ploha
koja jest obrubljena parabolom,aliplohakojapodnekakvimsvojimunutrasnjimpritiskompomjerasvojuivicu- nije
toviselinijacisteparabole.Silaznikrakjeobruseniji,pobjedujeganekagravitacija.Onsenaglorusiiztjemena
putanjeukojemjeGrlicinadrama.Sveoneusijane bojeljubavnogljetapritomobrusavanjujednapojednasegaseu
tmurnojistrpljivojjesenjojsvjetlosti.Nakraju,cijelasedugaistopila,ostaojesamonjenodsjajuocimaiocikojeju
nebomtraze.
Kadsampoceodanaziremneki"sistemuludilu",prepaosamseujednomtrenutku:rasplinucesesvaonamoja
unskaprapocetnostkojaseumeninanekinacinponovilauprvimpasazimaovepoeme.Aliobrnuto.Svesespasio
prostotimestosesvedrzinehirurskimkopcamapiscanegosamimzivimspojevimastvari: unutarnjih pjesnikovih
stvariodistegradeizavarenihistomusijanompjesnickomemocijom.
Najednommjestu,poslijeberbeujekuukojojsvesirovomiriseilijepiseodgrozdanogsokaivristiizumezgralih
zlijezdaploti,zapaljenesupredveceruvatrepovinogradima.Tuimajednarecenica:"Andrestojikrajvatrecrven
kao krvav." Taj Andre (koji u berbi
17
stipazenekojuigdjestigne)nestoji(pjesniktakonekaze)crvenkaokrvljuobliven,nicrvenodkrvavogsjajavatre
(ili tako nekako kako bineautenticnaemocijasigurnoizvarirala),negostoji(zaludnasuibanalizirajucasvaovanasa
prepricavanja)crvenizsvojekrvi,odsvojekrvi,savusvojojkrvi,stojicrvenujednomsmisluuistimahjasnomi
neizrecenom,kojiipakpouzdanosuge-risusvegatrigolerijeciusvomrudimentarnomozna-cenju:crvenkaokrvav.
Nadrugommjestu,vjetarje,alineonajIizicki,kojimehanickigibljestvari,negojeonovdjeanimistickobice,neki
nevidljivi ljubavni postar,kojijeisamljubavnik,kojinasazrelojtresnji"povija Ivanku na vrh stabla", koji joj "nosi
pjesmunizvinogradenekojdrugojpjesmi",koji"maselozovimmladicama"- njih,dakle,nepovija,negomase
njimanekome.NajednommjestuGrozdanajesaGrozdanomsislasabrdanarijeku,ali oni nisu na rijeci, nego je
GrozdananekouzarenotreptanjekojejecasGrozdana,casrijeka,njeneplaveocinisuplavekaorijeka,negokroz
njihproticeplavarijeka.Tojejednaodonihnasihunutrasnjihizvorskicistihrijekakojeponekadugledamosamo
mi;ikojenasimiskazommogudazaizvoreiudrugimasamoakonamserijeciokupajuutojcistoti.
TihravnihprosjajacistoteimauKikotuizobilje,savjeodnjih.I,onusjenkumogstrahaodvjestackihkopcii
sistema rasplinuli su ne samo ona zavarenostsveganegoiovicrvenkastiiplavicastizisci,onimozdanajvise.
Akojetacnodakodsvakogpjesnikaimajednarijec-postapalica,jednarijec-jezgra, iz koje su izbile sve ostale, onda
jetouGrozdaninomkikotupridjevkrhak.Nerijetkoizviruciizrecenicaiprokazujucilirskinervusvaguspjesnikov,
tajatributulazinesamoutaktilnenegoiuvizuelneiauditivnesenzacije,unaporudaovimposljednjimazgrabisrz,
da im savlada neopisivost. Ovaj
pridjevi,josvise,pridjev//«(kojise,iscaseno pojavljuje na dva-trimjesta)djelujukaopsihoanalitickeomaskekoje
otkrivaju da Humo svoj poetski rafinman, iako bjelodan,nemozenatrenutkeadajosiexpressisverbisneistakne,u
podsvjesnojprimisli,ilistrahu,damunecebitimozdavidljiv usvojsvojojpunoci.
NijeliovajraIinmankvasaopodzracenjimaiznekihonovremenihpoetskihziza,podprevratnim,prodornim i
zasljepljujucimzracenjimaonepoezijekojajevladala u godinama kada se Grozdanin kikot pojavio (1927)?
Takvih pigmenata u ovoj poemi sigurno ima. NeogranicenogkonIundiranjaraznorodnihculnihsenzacijaponajvise
(ondakodnasjosnovogadanasstandardnog)."Zvoni"tupaioblalupnjava:nabijajuobrucenavisokebacvei
masnice." - "Cika se crveno zacereka niz vinograd." - "Svasebastasmijevrelimcrvenimsmijehom." - "Tanka
suncanazrakaciknusvrhKobilovaceizapalisenazvoniku."- "Supaljvjetarduvakrozklisure." Pa
ekspresionistickihuzmahaiimpresionistickihpreziranja."Osamljenost,raspetausuncu,kaobijela prikazaotezese
do neba." - "Nasvakojgraninjisesesocaninasmijanpoljubac."- "Crnioblakprozetjetkimzelenilomignjevnom
zestinom."
Alijeusvemunajviseonepotrebedaseidezasvojimzovom,uovomslucajurekaobihnajviseonogneumijenja da
seidedrukcijenegoslobodnimpokretomoneigraciceCrnjanskoga,itojeuovomizlivunaprvipogleduocljivoipo
tomestounjemunemanijednogjedinogjeriliiako,nijednejedinerecenicediskurzivnogmisljenjaipjevanja:
nema ovdje pripovjednog vijuganja, ni traga od njega, sve je trenutak za trenutkom, svaki ispisan u zadahtalom
lirskom telegramu - citavGrozdaninkikotnijenistadrugonegojedanosuktihravnihijosmokrihlirskihtelegrama.
19Jednoosmjeljenjedapovjerujeuautenticnuljepotusvijetaispodsvojihocnihkapakaidajenasvijetiznesetakvu
kakvaje,svojomrukomisvojimrijecima- tojeonojedinoijedinoplodonosnostojeHumoupioodtadanjih
beogradskih modernista; sve ostalo mu je od majke, od svile i srebra mostarskognebaitla,odbistredomacerijeci,
onestojepresladevetkamenova,odneugaslihbiserabosnjackeljubavnepjesme,odkamenihicvjetnihmostarskih
avlijaiodbijelookrecenihen-terijera,ukojimasevjekovimasijastaribakarimiriseIeslidzan jedne jednostavne a
nevjerovatnoistancanegradskekulture.
Grozdaninkikotsavjenaselu,alinijeizseljackogvidokruga,negosavizrustike,ukojojse,kaoiusvakojpravoj,
tjeskobegradskemogaoosloboditisamourbanilirskitemperamenat;tostojeuHuminomslucajugradskadusajosu
simbiozisadusomIeudalnogcardakasamojesreca,timejeovojrusticijacipanj.~
Medutim,simbiozajetosamohistorijski,aukrajnjemplodujednajetodusa,samostojetadusajednovrijemeu
gradu,nacepenku, a drugo, ljetnje, na selu, u ljetnjikovcu.
Ljetnjikovac!krupnarijec,zvuciturgenjevski!IKadmisepruzilaprilikadanekogstrancadovedem'uovaj
svijet,biosamredovnosvjedokjednognjegovog'skrivenogogromnograzocarenja:svejeovdje priprosto, ^
skromno,gotovoubogo.Alijeodmahcovjekasastrane/pocelodazahvacaijednoogromno,iotvorenoiska-/
zivano,iznenadenje:uovojskromnostinastanilosejedinoosobenoinevjerovatnoraIiniranoosjecanjezivota.U
ovom svijetu, predkucnimpragomsvispoljnitragoviostavljajusesaobucom.Unutrajestalnasuton-skatisina,
govorjeispodglasa,zidovibezsaraislika,samonaponekomvisi,levha:tojeneki,uokvireni,kaligrafski ispis iz
Kur'ana.Secija,siljteta,cilimi,man-
20
gala,nazidupustecija(ovcijerunonakojemseklanja)- odajesubezmnogonamjestaja,kaokraljevskedvorane,
kaodasehoceprostoriunjemuljudskilik,astvarsamokaonjegovapozadina.Ujednomuglujenestokao
izrezbaren i neobojen ormar, tojemusander:tuseposlijesvakeplotnenocimoraokupati,dabludnaaromane
ponesrecidankojijesvanuo.Donesenapodosman-lijskim alaj-bajracima, kuhinja je ovdje zrela vizantijska, kult
jedankulinarskiprilagodendomacojbiljciizivotinji. Kumrija i lastavica pod strehom opomena su protiv grjehote,
bademitresnja- procvalipozivdasejosjednomzivi.Matijeovdjezivasvetinja(zenucovjekuvijeknade,majku
nikada),predstaroscuseustajenanoge,bratisestradvojnicisujedneljubavikakvasamomedunjimamozedabude
(istogadvojnicinajvecegagrijeha).Svijetjeovodozlabogaculan:imastaorajumujeculna.Apodkamenom
patrijarhalnogtabuaizracioseunajcisciljubavniIluid- ispjevao,usvojojdrevnojrijeci,jednuodnajraIiniranijih i
najdramatskijih ljubavnihlirikausvijetu.Mrtvisepostuju,ostajuudugomspominjanju,alinemapompesmrtini
mnogoplacaposlijenje;prijesahranehodzaceupitativjernikejeliumrlibiodobarcovjek,onicerecidajestina
tabutu spustiti ga u crnu zemlju. Jednostavni nadgrobni spomenici(nisaniilitibasluci)stojeuzelenojtravinagnuti
svakinasvojustranu,kaoveselapripitabraca.Paiuturbetimasutigolajednostavnost.(Aliuovomsvijetu,ispod
njegovemirneisvecaneobrazine, stalno tinjaju pa na mahove iznenadno buknu velike ljudske strasti, drame krvi,
patrijarhalnih okova, bogatstva i bijede, vlasti,bjekstvaurakiju,ibaszatostojetakoprevreoiproblemskigust,u
njegaijestzaslaAndricevasonda.)Slikeovoga svijeta (paradoksalno na prvi pogled!) u ovoj poemi nema, ali joj
svaku stranicu natapa njegova
21senzibilnost u kojoj se rodila i oblikovala i Humina pjesnickasenzibilnost.
Stavljajucinajedantassvojihterazijapiscainadruginjegovusredinu,razni utilitarizmi, nacionalni, socijalni,
vjerski,trazilisudaimsetasoviumireuravnotezislikeislikanoga,uravnoteziknjizevnogdjelaidrustvene sredine,
zapravouravnotezislikekojudajepisacionekojuosrediniimajuoni,pautojsvojoj linearnosti nisu mogli da vide
onoskrivenoapresudno:onajnacinosjecanja,onoopceculosredineukojemsepisacradaiindividualizuje.
PoslovicnaslikastarogVranjabilabietnograIskamapadaseunaokooporomBorinisusliliraIinmanjedneprezrele
patrijarhalne sredine i poeta nas-citur,aovaseociglednostipaksamosvijecommozenaciutovaruonogstojeo
njem napisano. Od pisaca koji su ono transcendentno otkrivali u divljakama i ka-lemima Bosne, ja vjerujem da je i
Andricevurodenipoetski raIinmanprvuhranuprimioodbosanskihsehera,anesamooddomaceisvjetskeknjige
kojajeovojstamenojaneosionojpjesnickojlicnostibilaiostalavjecitasvijeca.Trebaprocitatisamojednurecenicu:
rukavi joj puni ruku (Alija Nametak) pa da se vididajeovoovako.(1dauredoveovogsvogulezanogogleda
naknadnoubacimiove:mnogostrukozapanjujucapojavaDervisaismrtiMeseSelimovicasvakakojedosada
najpotpuniji trijumf ove osobene senzibilnosti.)
Kod Hamze Hume u Grozdaninom kikotu ova jesenzibilnostizbilau,modernopoetskiohrabrenom,cistom mladom
erotskopoetskomizlivu,itojesve,itojeononajljepse.VracamseonomcistomsmaragdusvojeUne.
SkenderKulenovic
GROZDANIN KIKOTV A
I.
"a Pj^ojjjjge^je^^kjild^ij^
.kaosocnazenaiotislo.Nekojedozivaonocassagorske
kose a glas mu prelazio planine.
Cesto,pocijelesatesjedimsamnastijenipovrhkuce.Sjecamse"svaTceTitice,svakogstabla.O,svejeproslo!
Proslojedjetinjstvo,kazemjaislusamkakovecernjakzamoriukoscelama.Poslije,dugoposmatramjastrebakako
kruziuvisinama.Trgnemse:gustermepoplasenogledaispodcvoravogkamena.Osluskujem:supaljvjetarpuse
krozklisure.Liscesusti.Vecersilaziukotlinu.
IdemnaPojila.Lijeniumoransumlezina razli-venojvodi.PunmjesecsmijeseuPojilima.Crnesecoporigoveda.
Tisina.Vecer.
Vracamse.Kupinecvatu.Tezak,posanmirisdizeseizplotina.Cujemtuptopotgoveceta.Okrecemse:djevojka
tjera kravu.
- Dobarvecer!- kazemja,aonaodgovara skoronecujno.
Idemo uporedo. Ja je zagledam:
- Vidiosamtejuce.TistanujesnaStublini.Jeli?Jest.StanujenaStublini,aimejojjeIvanka.Kcerka
jestarogvodenicaraMatise.
- A gdje ti je momak?
- Ha ha ha! Pa bog s tobom, ta ja sam udovica! - zakikotaIvanka,panenadnozacutal
25Idemodalje.Osjecamnjezinuzbunjenost.
- Nadi drugoga! - kazemjoj,aonaoboriglavu.Kupineteskomirisu.Zagusujemenjihovmiris.Dolazimo na
Stublinu.
- Zbogom,Ivanka!Docicutijednenoci,-ja pro-saptah,aonazamacezaklanac.
Mjeseczadezaoblak.Potamninoc.SamobijelsnopmjesecineprosusepogrebenuMrkulje.Preplasenetice
poletjeseizplotinaumrak.Odozgoizseladopireneprekidansum.Negdjeuzdraginupotocinubijesnokresekonj
kopitama.JacutimigledamzaIvankom.Udvoristudud,podnjimkrovinjara,crna,zgrcena.Negdjeusumraku
zvoncka zvono.
Lakunoc,Ivanka,lakunocgovorimjaipenjemseuzastranu.
Ivanka,docicutijednevecerikadpopcizapjevajuustranivrhsela.Prikrascusepodvasdudizvacutetiho,tiho
ka`sJp`rozd4Ti`zo`e`Qrxiz`ar4U,ria.Jjubaynesastanke:
Ivanka,cekamteisavdrhtimodocekivanja,- sap-tacuti.Ciosamdanmislionatebe.Slusajkakosedozivaju popci
ustranama!Hajdemoustijene.PricacutipricuoGrozdanuiGrozdani.PricacutikakogajevaralaGrozdanasa
mladicemOzrenom.Kaduljomivrijeskomprostrijecupodinupodnama.
O, ne vodi me u stranu! - ticesreci.Strahmejekadmjesecsjediuliticama.Sjedicemopoddudom.Gledaj kako se
zitatalasajunamjesecini!
Ivanka,dolazicutisvakeveceridaslusamkakovjetrovisusteududuikakotisrcebijepodjelecetom.
Ivanka,nocjehladna;dateogrlim.Zacutalasikaopopacustraniisvadrhtisodmogmilovanja.
O, Ivanka!
26
II.
Josodjucepusesnazanvjetarizloslutnohujiugranjuniznjive.Nekistrahmotasevazduhom,aseljaci
zaprepascenomasuglavamaiprolazedrumom.
- Suhigrad.Bozenasspasisuhogagrada!Lozovemladicepolomljenelezepotrsovima,avinogradituznikao da
kuga prelazi preko njih.
- Ooj! Aaj! - prestravljenoceptinecijiglas,odnosigabura,udaranjimogranjeihukomgarusiuprazninu.
TonekodozivljeodozgoizĈonkinekrcevine.`Nasstari.Putotuliipribijanjuskuuzmojenoge.
Idem pod brijest:nemaGrlice.GdjelijetoGrlica,gdjelipasekravu?mislimjaislusamhujanjevjetravrhmene.
Huuu!zaletisebijesno,zahuktiuvrhovimai,kaodagadzinovinose,srusiseniznjive.Najednom:potmuojek
nekogstablarazlijezesegorenadrumu,tupudaracistabloiscupanoizkorijenalezinadrumu.
Anasjebrijestogromaniudeblumurupakaosobica.Jasjedimurupi,anekokucaipopuckujeucijelomstablu.
- Ej,kostevistokuckate?
Sveutisa,avjetarnavalijosbjesnje,odenekuda,strovaliseinastazatisje.Aonipoceseopetdakuckajupodkorom.
- Ej,kostevistokuckate?
- Mismosumskidavolcici:Trkan,Potrkan,Drvan7Obrvan,Zvrcan,Koprcan,SmukiVuk.
-- - Huuu! Krah! Krrahh, tres! - i jedna grana pade pred otvor.
Anocu,koscelagrebegranjempokrovu.Jeza'S6scucurilapodtavanicom,panimisnesmijedazakoprca.Aneko
lupaprozorskimkanatima.··v- Kolupauovodoba?«
27 -> -
- Hihii! Hihihiii! - zasmija se podrugljivo i drsko, drmne josjacekanatima,paseizgubiuzbijesnuiluduhukuunoc.
Otvaramprozore:sveigraludovrzinokolo.Stablasasvojimcrnimsiluetamahukte,zvizdeisibajusegranjem.
Izgledajukaopobjesnjelicrniduhovi.- Ponovo`Jijezemj¸djugp`lusambjesomucnuigru.SmijeseIcaopjjana
zena,Jcazemu-jasamsebi.Ovakose`srrTiJiIiGalaminazenaVidakadaseopije.Grlicasenikadanesmije.Onase
samosmijesiinestobolnotreperijojokousana.Jarlicajesiroce./Putozavijaukucici.Zavijaitulikao sova,"
lcao
/vjetaruklisurama.Nestotjeskobnohvatamezasrce.¸¸
VJ~Aoninaizvanuopetudareuprozore,zaigraju,zazvizde
/ugranju,aposlijepredunakrovigrebuponjemudo
/ukasnunoc.
IBjezimp`ur
Grozdan^^ Bjjj ^j^^ j dana,avjetarjojodnosirijeciuiklkot)Vjetarjojmrsikosuizapliceogranje.
.r >
Danas me pita otac:
- Ozrene,jesilisvrsiosveskole?
- Jest.Svesamsvrsio,- kazemja,aonsjedekrajprozora,zapalicibukizamisliseduboko.
Budimse,amajkastojivrhmeneismijesise.
- Staje,majko?
- Nista,nista.Uslasamdauzmemocevopasac,- kazeona,ajaznamdaotacnikadneostavljaopasacumojojsobi.
Sidemudvoriste,aPutorezioddragosti,uvija repom i gleda me prijateljski.
Takojenanasemcardaku.
Enoih,josgrebupokrovu!Nekomeljulja.Nekopjevauspavankuuvjetrustoodlaziniznjive.
28
III.
Ujutromeprobudisilnajeka.Kaodanekadzinovskaizeljeznazvekatutnjiugolimbrdima.Izlazimudvoriste.
Grlica stoji pod strehom. Sva drhti kao prut.
- Staje,Grlice?
Aonamesamogledasvojimkrupnimocimaihtjededaseosmijehne,aosmijehjojseukocinalicu.Bijesprirodei
strahprodrojeljudimaudusu.
- Doslasamdapozajmimvrecusijena,- kazeGrlica,aglasjojguguce,iocijojpunenekihsvijetlihtackicakao
iskara.
- Ne smijem da pripnem kravu na potok, - receposlijestanke.- Majkakazedacenasrnutidragaizbrda,ajosod
jucenemamostadajojdamo.
Astodrhtis,Grlice?Jelitistudeno?
Ne,ne.Nijejojstudeno,kaze.AudovijojcepteiociusplahirenozvjerajukaounasegPute.
Zdusilosesasvihstranaijednakotutnjiubrdima.NadplaninomMrkuljomvrebacrnioblak,prozetjetkim
zelenilom i gnjevnomzestinom.Gotovjedaizrigabijes,daspustisapenanas.Osjecamkakosvakatravkastrepiod
straha.
Grlicisamnapuniovrecusijena.Nabijaosamjesvenogama,aposlijeponionizklanac.Nenadnozatutnjiubrdima
tako strahovito kao da se zaljulja cijelakrajina.Udarimunja,apaklenibijesgrunusaplanineirasprsisegoreu
oblacima.Grlicasepribiuzame,avrecamispadesleda.
Otpratiosamjesvedokuce.Stajaosamnaklancuigledaozanjom.ImejojjeMara,asvijezovuGrlicom.
Uj|`isej¸r£j3eju`mji`Gaja,Leko,Svr-
zimantija,Buckuris,Roda,Krivosija,Spica,aparohaAlojzijazovuHaralampijem.,
29Zbogom, Grlice! - masemja,iakonemanikoganaklancu.
IdemukrcmunaKoravac,acvjetovibijelekadulje, iznicalipodnobrda,prestrasenomasuglavicamaivjetarih
povijapostijenju.StojimnadSvrzimantijinomkucomislusamkakomuotvorenprozormlatinaodaji.
Gdjelijeovoonnaovomnevremenu?Mozebitidaseopio,paspavakaopanj,mislimjaijednakoslusam
pobjesnjele udarce prozora.
Seljacikazuzanj:Dobarjecovjek.BogcemuoprostitistojeprevrnuoIratra.Hoce,oprosticemu,kazemija,jer
mnogo pije i jer je nesretan.
Ukrcmisamkrcmar.Sveserazbjezalokucama.Krcmazjapikaopecinaivonjakaoznojannaprsnjak.
- AgdjetijeLeko?Zarionimakucu?
- Poslao sam ga mojima da se nade pri ruci, ako navali draga - l`azetjaTaIha,aglasmuneobicnoozvanjaupraznoj
krcmi:'TpVau`t
- Bicejirage.
i- - Bice,bice.Tutnjiu Mrkulji, - kazeon.
- Boljecebitidaijakrenemzaranijekuci?A?
- Bolje, bolje.
- Haralampijecitaomolitvejutrosukapeli.Cinimiseslabocemupomoci,- dovikuje za mnom Galama s praga da
misaopcibaremnestonovo.Jeronvolidapricanovosti,akadaihnema,izmisljaihjednostavnosam.
Vjetarmuodnosiglas,anjeganestadenavratima.Bijelicvjetoviljuljajuseukapinama.Vazduhmirisevlagom,a
ljudi strahuju pred gradom. Ja hitam drumom, a vjetar povija lozu po vinogradima, kao da hiljade ruku zovu i
domahujusbregova.AGrozdanakazeGrozdanu:
- Grozdane,akomigradpotucecvijece,tugovacucijelogljeta.O,akonampotuceIeslidzan,necenamvisemirisati
postelja! , ,
I -
- Grozdanee!Pricvrstidobrokrovnakolibi,dagavjetrovineodnesu!Ooj,Grozdanee!
AGrozdansjedinabrijegumrkizamisljenineslusarijeciGrozdanine.
IV.
Poslijepodnezasibaserijetkeikrupnekapikisepokrovu,skljocavoserazbijajucioplocu.Poslijeseocuokrugloi
socnopuckaranjepolozovuliscuipljusaksepretvoriuhukusumovaisustanja.Umojusobuudeintimaninasmijan
sapat,azatimzatutnjastrahovitouMrkuljiipljusakudarijosbjesnje.Onajcrnioblaksplaninespustaosesveblizei
blize,akadapadenadselo,zasibaseostrebobicegrada,zaIrcase,zaigrasepokrovu,poliscuiuhukupljuska`zaigra
bijesanistrahovitsum,zaigrajezivoiludouzgudnjavubrda.
Otacpostaviizvrnutsadzaknasredavlije.Poslijejepratiosvakubobicu teskimpogledom.
- Bojatisesamodanepotrajeduze,- kazeonteskimisumornimglasom.
- Kad naleti s Mrkulje, opasan je.
- BicekakoBogda,- sapnumajkadubokopovezana u bijelu maramu.
Aligradneprestajedaprastiihuci.Vazduhpostamodar. U Mrkulji zagrmi, zatutnji, a otac se uznemiri i majka
zaplaka.Putozatulituznoinapustenoukucici.Najednompuceurljavinakaodahiljadamapobjesnjelihglasova
naleti kroz gorske klance, zahukta, zalaja i provali. Crvena i divlja draga bijesno se zaleti niz rutav i bijel potok.
Nastavriskaidozivanjeupomoc,aonanavalijosbjesnjeistrahovitije.Sumdragepostajasesvejasniji,avazduhse
izbistri. Nestade crnog oblaka.
30
.CM ~
naKAc
31SamojoszvonesupljabrdaipotmuloutisajejekauMrkulji.Dragahucikaovodopad.
- Hvala Bogu! - prosaptamajka,aotacdrhtavomrukomsavicigaretuipotezedubokodim.
Strahjeminuo.Vinogradisuosteceni,alinisuunisteni.Odozdoizseladopiruglasovicistiijasni.Ljudisedovikuju.
Oblaci se razmicu,asuncesezapalinamokromliscu.Bistratisina.Finiuzdrhtaotrepetliscavezevazduhomkrhkei
zvonckastesumove.
JaiotacidemouGalaminukrcmu,aPutokisezamnominjusinamstope.Ulicemirisu.Cijemkakozemljasise
vlagu iz lokvica.
-**'
V.
Ukrcmisvinaokupu.
- EvomiskorooIlinudneosamdeseta,aovogastrahajosneupamtih- kaze.djd`J`gjmboikradompogledapo
svima da se u vj eriaaHimuvjeruj u.
Nekisupijuckaliirakiju.Glasoviselomiliimijesali sa smijehom u uskoj krcmi.Izgledalojekaonaslavi.
- Istina,bilojeigrdegagrada,aidragajenistilanjive.Aliovetutnjaveiovogastrahanepamtinikusavrana,-
pricadedo¸i£j+`oj~ija,aostaligaineslusaju.
Galamin¸glas¸grmi.Nisaminecastivinebiganad-vikali.Asvipiju:lijecestrah.Svrzimantijapijenajvise.
- Glavnojedasenadepovodpicu,pamakartobioisamgrad,- namiguje on VidL
- Cuotevrag,aneBog,nesrecojedna!
- SutiinespominjiBoga,akonezelisdagradobijesvedokorijena!PasespassvetogFranje,asvakomprvom-
sjedasnakrilo.
LekoJBuckuriLLSEicaigrajuzandara.Spicuzovuspicomiz¸prostog¸jazlo.g3stojicijmJj
'32
jenajpoznatijilazoyuselu.Lekogubi,kvariigruidize`galamu, ^
- Leko,dostajetogigranja!Sjedikaocovjekislusajkakogorstacirazgovaraju!- KazeSvrzimantija.
Svipogledaseudnokrcmeiprasnuseusmijeh.Gorstaci,zavuceniusvojegrubegunjce,cutalisucijelo vrijeme kao
zaliveni.
SviseokupiseokodedaSkembinastolaitrbuha,samoseSvrzimantijaodvojiustranuipocedapijesam.
KRoda;porucipolalitre.
- Jospolanamojracun,- vicerazdragandedo.VidaprideSvrzimantiji,aonjojpolozirukuna
- Jeli?Kadasemozektebi?
- NemozeodGalame.
- Eh,zadusuti!- kazeSvrzimantijaipomacerukumalovise.
- Na zdravlje! - viknuLeko,aostalizagrajase.Roda,mrsaviizvucen,nadvisujesvenadstolom.
Malo'n'akrivljen ustranu, kao da stoji najednojnozi,uvijaglavomipricaosvojojpokojnojzeniJurki.DedoSkembo
bubnjapokuljamaipusekaokravosac,gotovdapukne.Spicanaculiousi,aLekosekreveljiineprestanotocidasto
prijenestaneupolitru.UdeGajaipridestolu.
- Ostalojegrozde!Vido,jospolalitra!- viknudedo,udarirukompostoluipobjednickipogledaunaokolo, kao da
je on glavom zaustavio grad.
- Polainamojracun!- pisnuRodapaiskrivisiju,dagasvivide. . .
- Ne namiguj na Vidu!
- SlomicetiGalamasiju!
- Ih,ljudi,zamilaBoga,stosmosepodmladili!
- Znatelistajenovo?- viceBuckuris:
33- UAndeCavrenijednozrnogradanijepalonavinograd.Cijelovrijemedokjegradpadao,onaje gola letjela
povrhvinogradakaopravavjestica.
- Cuti,Buckurisu,inegrijesiduse!
- Pijte,djeco!Bogvaspozivio!
- Haid', u zdravlje! - riknuGalama,akrcmasezatrese.
VI.
NasPutozalajapredvratima,aotacsedizenanoge.
- Kad se napiju,nemozesesnjima,- kazeon,imiskrenusmonizulicu.
Primicesevece.Gustsuton,miranimodar,lezinaplavimbrdima.Vecerjestaklena,sedeIasta.Nebomodro,
duboko.Ujasnojtisiniostajesumnasihkoracajapoulici.Otacsezamislio.
- Treba polivati po drugi put, - kazeon.-Ŷ»,.Misliojenavinograde.
Zacutasmo.Ipticesucutaleugnijezdima.
- Unasjeuzavjetrinipainebivelikestete.AJozeCosejesilividio?
Blizu smo Stubline. Otac misli na vinograde, a ja na Ivanku. Vidjetcujesutranavece.Cimpadnesumrakukotlinu,
zasviracunadvojnice:
"Ivanka,mladazeno,netugujzaonimstojeproslo".
DrumovimacvatubijelekapineimiriseIeslidzanpodprozoromtvojim.Zarteneopijavisenjegovmiris?
Sama si, Ivanka, o sama,anocisutoplekaomuskomilovanje."
AIvankaslusamojupjesmuizamisljenasjediudvoristu.
34
Ko li to svira? - pitaseona.SviralitogoreuKrceviniilinaPresjeci?
Akukuruzisumenanjivi,sumeusumraku.
- JucesambiouKamengradu.Modragalicapopedesetpara.Stalimisliovajsvijet,Bogcegamiliznati!- kaze
otac.
Ivanka stoji na klancu.
- Dobarvece,Ivanka!- kazeotac.
- Dobarvece!- odgovoriIvanka!istojinepomicnanaklancu.
- DodisutrauStarac,Ivanka!Bracemotresnje.
- Docicu.,
- Ajesilisustala,Ivanka?
- Polako; da niste vi?
I mi prolazimo pokraj Ivanke.
Unasuodzakuplamsavatra.Otacsjedekrajprozoraizapalinacibuk.Doljeuseluzalajapas.NasPuto zareza na
avliji,amjeseczaskiljiizabrda,pazastaujablanovima.Popcizavristaseulozipodkucom.Nizdrumodlijeze
pjesma,odmace,odmacepautisa.
Jaizidohudvoriste.Lijenoihrskavoprezimljeblagoisumsesuljautami.Vecernjakzazamori uliscu,amjesecina
seprosupostrani.JsIoclezipokrajiniumornaizadovoljenazena.NadMrkuljomzastaoblakitezak,vlazandahside
u~kotlinu.Sumsepritajinagranama,aPutozarezamrzovoljno.
Bicekise,kazemjasamsebi.SutracuoticiIvanki.
VII.
Tresnjesesmijuicrvenepovinogradima.Aliceidraganedozivajusekrozlisce,acrniceobasulegranjekaohiljade
crnihociju.
35- Grozdane,dodajmikrosnju!- kazeGrozdanauCickovuvinogradu,akrosnjapadeionasezakikota
raskalaseno.
- Grozdane,skinimesastabla!Zarnevidiskakopusevjetar?Grozdane,dragimoj,skinime,odnijecemevjetar!
AGrozdanjeskidaispustanamrginjikikotgrcaivjetargaraznosikotllinom.
UnasemvinogradupopelaseIvankanavrhstabla.Vjetarvihoriugranamaipovijaje,abijelijasmakikosulja
leprsajuipapteokonje.Ivankapjeva,avjetarjojnosipjesmunizvinograde,nekojdrugojpjesmi,cakdoljeu
Pluzine:
Nemoguti,dragi,doci.Niulicommirnoproci...
Ivanka misli na mene i kada pjeva,kazemja.
Vjetarnanosizalutaleglasove,talasazelenazitaimaselozovimmladicama.Vjetarsenjiseukotlini.Kotlina pjeva
sirokupjesmuiobijesnikrikovinicupovinogradima.
OdmirisaljubiciceImjesecaizdajice...
ponavlja Ivanka, a otac se pojavi u vinogradu.
- AgdjesutiDomaiMara?Zarcemosamibrati?- pitaIvankastresnje.
- OtislesuuKamengradnaradu,- kazeotac.
- Trebalo je barem zovnuti Grlicu, - rekohjatiho,aotaczacutaipocedasavijagranje.
Da, zbilja, trebalo jezovnutiGrlicu,mislimja,aon,kaodamipogadamisli,doda:
- PomocicenamJureglavarev.Rekaojedoci.Jest.UpravomutrebaJure.Pozobljeihvisenego
stoihubere.
- Kisacenaspomesti- kazeotac,imidaljebe-remo.
Ivankasidestresnje, pogleda me ispod oka i poravna haljinu. Iako nisam gledao u nju, osjetio sam kako me omijera.
Bralismociodan.Kisenijebilo,samonekanitanakoblaknjihaoseciodannadnama.Predvece,oblakpotamni,a
izanjegasepojavisemrkiiteskioblacikao siveplaninenanebu.Poslijeutisavjetar,atezakizasicenmirpadeu
kotlinu.Zacutalismouocekivanjukaoiciokraj.Samosusanjkojiispustajugranezahuknuobinamahovekroz
smireninepomicanvazduh.
Ivankasepopenatresnjualicudoljeudnuvinograda i ponovo zapjeva:
Nemoguti,dragi,doci...
alinenadanozacutaisidestresnje.Otacsjedenapriziduizapalicigaru.Padevecer,ateskeikrupnekapljekise
zadobovaseopetpoliscu,zapucketase,zamirisazemlja,paopetsve
utisa.
selo.
Ivankazacutala,pasvezacutalo.
Otacprenesekrosnjeukolibu,amipodosmou
- Lakunoc!- kazeIvankaizadeudvoriste.
- Lakunoc!- kazezamisljenootac,doksamja
cutao.
·.Ŷ·Ŷ.-Ŷ.viii.ŶŶŶ:·- ŶŶŶŶ~Ŷ·'ŶŶ-
Vlaznaicrna nocpritisnulaselo,ajasesunjam`LjlicarnaTGlisIrnIaR"crai"se~na`Totnvi'mauSejo"H`e"tesko¸
crnazivotinjazr"

37Ivankasjedisamapoddubom.Sjedisama,sirota,ipodsjecamenaodsjecenugranu.Kaodasujeistjeraliizkuce,
pomislih.
- Dobarvecer,Ivanka!Dosaosamktebi,- sapcemja,aonacutizbunjena.
- Ivanka,stostojistusamaunoci?
- Jest. Stojim sama, - kazeona.
- Danecekaskoga,Ivanka?;:,.
One,ne.Necekanikoga.Nocjetakogluhaicrna,pajojneobicnosamojukuci.
Pod dubom mala klupa. Sjedamo na klupu.
- Ivanka,ostacuveceraskodtebe,- sapcemjaiobavijamjojrukuokostruka.
LiscezacutalokaoIvanka.
- Lijepo je ovdje, - kazemja.
- Da, lijepo. - ponavljaona."Noc.Ivankasedize.
- Hoculiijaktebi,Ivanka?- pitam ja, a ona samo klimnu glavom.
Sapatseizgubiuvlaznojnoci,amiudosmoumracnukucu.
- Ivanka,kakojemracnoovdjekodtebe!Sjedidomenenakrevet!Jeliovokrevet?
- Jest. To je moja postelja, - sapceIvanka.
- Mrakje.Nevidiseniprstpredocima,- kazemja-
- Da, ne vidi se, - kazetihoIvankaisjedadomenenakrevet.
Oblacisespustajusvenizeinize.Etoihprolazerjpj`d¸jiaseg-ffialo^^rozpj^.yjjjgi..se_tiho i lijeno kao )romocene
ijupljeticurine.CrnisuisiremTaYdahokosebe.~~~
- Kisace,- kazemjaizagrlimIvankunakrevetu.
- Da,kisace,- kazenecujnoIvanka.Onaneumijevisedagovori..Ŷ,.Ŷ .
38
Prolazecasovi.Udarikrupnakisa.Ukucipostatjesnjeinasmijanije.JazagrlihIvankuipomilovahjojgrudi.
- Ivanka,grudisutitople.Zastodrhtis?Ivankaneodgovaravise.Cutimo.Pljusaksveto
jaci.Vrijemeprolazi.
Kisaje.Sadanemozes niotici,- prosaptaIvankaizasmijasetiho.
- Pa ja i volim kod tebe, Ivanka, - kazemja.
- Ivanka,znaslidavolimkodtebe?Znasli?-sapcemjojblizu,sasvimblizunauho.
Cvrstojegrlim,grlimjesvu.Ivankadrhtiigrudi//7jojsetalasaju.Poslijegrcaugrcuipredajesesva.`
IX.
Podne. Sretam Grlicu u ulici. Pozdravljamo se. Grlica ustaje sa stijene. Koza brsti plotove.
- Grlice, a gdje ti je krava? f-;ŶŶ
- U planini.
Ijaidemnarijeku.Gorekrsevitaobala,doljeseprovlacikrozvrbeisumikroznjivezelenaHucka.Silazim u korito,
astijenjemiserusipodnogama.KrsstegaoHucku¸u¸svojetjesnace¸a¸¸ona,zagonetnaiosam-ijenaTsumi
kadifasto i podatno^
Danibistri,jasni.Vrucinepridolaze.Podnevivreliiosamljeniziveuplavomkrsu.Nadliticesesleglaprestravljena
tisinainestovreloicvrsto,skrivenostenjeuklisurama.Nekonecujnodahtanjepadajezivonadusu,aosamljenost,
raspetausuncu,kaobijelaprikazaotezesedoneba.Krozgoleliticepromiceplavarijekainestajenegdjedaleko,
dalekoupoljima.Nestogigantsko,divlje,leziuliticama.Unjimaspavadrvenibogizapanjenocutipritajenmir.
39Nenadnonasgospod,zametnutsvojomsijedombradom,ubjelinisav,prodepovrhklisura,udariprstomunajvecu
od njih, a ona zazvoni, vazduh zadrhta i sve pretrnu od straha, zanijemi.
Atamo,uuvali,modariuzakvinograd,iznikaoizrijekeiprotegnutcakdonasamivrhunacosoja.Prekorijeke,u
tamnomodrojpruzilezimuosjen,auosjenuopetnebo,jedanbijeloblakijedanjosnesnivansan.
Podneleziukrsu.Negdjespavadrevnibog.Mir.
Umojojpecinitrunevlaga,upijaseumeinevidljivatisinasklapamivjede.Usumrijekeodlazinekud u debele
hladove,utisine.Poslije,pritajeno,jedvacujnodisanjeimlakdahzastadosenaotvorupecine.
To je onaj san iz modrog vinogradanarijeti:
Grozdan i Grozdana, u crvenim haljinama, silaze niz modri vinograd. Oni, spletenih ruku, kao dva crvena^ velika
cvijetasidoseizastadosenadrijekom,adva crvenamlazaplanusenarijeci.
Grozdaninegrudidrhteitrepereurijeci.Grozdanjojotkopcakopcunahaljini:Grozdanispadebijelahaljina i
srebrna zvijezda zasja u plavoj rijeci.
- Grozdana,stotidrhtenoge?- pitasapatomGrozdan, a ona se samonasmijesi,spustaglavunanjegovoramei
gledaubijeluzvijezdunarijeci.Kroznjeneplaveociproticeplavarijeka.
Grozdanudrhteruke.Onjojotkopcaidrugukopcu,adonjahaljinaspadenapijesakinarijecisezabijelinaga
bozica,sabijelomzvijezdom u kosi.
Grozdanajesvanaga.Nabijelomtijelugorejojsuncanezrake,tanke,srebrne.
- Grozdana,stotidrhtidahugrudima?- pitasapatomGrozdan,aonasvadrhtiisamosesmijesi,smijesi.
Grozdankleceipoljubijojgrudi.Grudiplanuse kao dva crvena cvijeta. Negdjeja klisurama, u suncu, zazvoni bijesan
irazgolicen(tatkotjzacerekasecrven,
v__y
\
40
strastvensmijehivrisnu.Zivotserodiuklisuramakaoprocvjetaozbun.
Jedanstudenvalnaletiomijenanoge,sapnuominestoskakljivo, probudio me i pobjegao.
Ustajem.Dvajablanapruzajudugackusjenuprekorijeke.Vecercekanegdjenabrdima.Suncesezalivakrvavim
mlazevima,zatimopruzizrakeiutonuzaKjg`bilIivacu¸.Poslijepomodririjeka,avecernje,hladnesjenesidosesa
visokihliticaiposjedasepoobali.Jablanovizasustase.Dodevecer.
Ajaodlazimsrijeke,koracamispodborova.Sasmijeskomudusiprimicemseselu.Vazduhsvjez.Borovi
zvonckajupjesmusturogakrsa.CujemkakoGrozdansapceGrozdani:
Cekajmenocasugaju.Grozdana!Kadocujesdvojnice,raskopcajjelekicekajme!O,cekajmeugaju,Grozdana!
Brdaseplave.Vecer,bozijapjesma,bdijenadselom.UsjeniMrkuljemirujenaseselokaoteskoumornotijelo.Noc
padakaonecujansirokzagrljaj.Negdje u selu zvonca sitno, cilikavo zvone.
x.
Tresnjeobrane,opustjele.Lisceimzamoriumornoizaboravljeno.Smokvepetrovacezoreiviseokrhkimgranama.
Dudoviopadaju,lezeivistajupodvoristima.Vreosokkipiireskoljepljivovonjauvazduhu.Rijekasumiiodnosi
midane.Nocuspavamkaoklada,adanju,kadneidemnarijeku,provodimdanenaKoravcu.
DanaspredGalaminomkrcmomdiglismijehibuku.Lekodrzikrvavapijevcauruci.
- Hohoo,bojdzijo,pokazacujatebistajebitka-kazeLeko,prihvatiogazasiju,zamahnunjimukovitlac,
41x\
a on i ne zakrklja. Trup mu udari o vrbu, a glava mu ' osta u Lekinoj ruci.
- Zarjepotrebnodacovjekkrvavinoz?Dajco-kanj, Vido!
DodeKrivosijasakrosnjompetrovacanaramenu.
- Ohoo, bratac, sve izbricale! - zaviriLekoipocedajede.
StigosenekigorstacisapraznimkonjimaodozdoizKamengrada.
- Hee!Toooc!Hehehee!- povikasekonjima,po-vezaseihpodvrbeiposjedasepoklupama.
mi.Rzuprivezani/)
;`¸koiijL¸Nekoskrivenzamorinegdjeu*j j>jede_,pred.-krcmii:...-
- Ama,kojidavozamori,pos'munjegov!
- Astasetebetice,jadnibrundo?Crkobidastoneprimijeti,- siknuVidaizkrcmekaozmija.
- Brundo!Jelibrundo?Slomicetebibrundorebra,svecatitvoga!Necestimeni tako odgovarati!
Leko se smije.
- Kasnoje,Galama,kasno.Iznemogaosivise.
- Zavrnulamujesijomkaotipijevcu.
- Gledajsamokakojeracvjetana,anjemusevidilcrozusi.
- Vidjelo bi mu se i bolje da su mu oprane. Padaju zajedljive primjedbe kao ose.
Brdanisedigose.'
- Zbogom! - povikase.
- Zbogom! - Zbogomposli!- odgovoriseim,akonjizamahaserepovimaizarzaseuzSeput.
Nastacutanje.Galamasezagledanizdrum.KrivosijaiLekolegosenaklupu,aSvrzimantijaseopruzipozidu.
Vrijemeprolazi.Lakaomaraklatiseuvazduhu,asumcesmeuspavljuje.Poslijezadesuncezavrbe,
pirnuvjetarsMrkuljeipokreteutisalegrane.Seljacipocesedaizbijajusrada.
- Sto se ovaj izvalio?Komudadedazdere?-kazenekiridiseljakbezlijevogauhaimunuLekumotikom u slabine.
- Etopogledaj!PrepolovioKrivosijinusepetnjacupaplanduje,- odgovara Vida.
Krivosijahrcekaopreklan.Svrzimantijasedize.Lekoseproteze,pavrisnukaoparip,aKrivosijasetrze,istezesijui
zinu blesasto.
- Ustaj,Krivosija!ZovetepokojnaJurka.Lekopridesepetnjaci,aKrivosijazalovitoprosapta:
- A, vala, jedi! Nemam ih komu nositi. Da mi je pokojna...
- NaGoricu,panarici!
- Imazena, pobro, da i za noge zapinju. Samo dobra, dobra nema, - viceGalama,donosecicokanje.
IzbiiguslarIle,nazvaBogaipridruzinamse.
- Ostaniitinaveceri,Ozrene!Imacemocervisicorbunapijevcu,- dovikuje mi Vida iz kuhinje.
- Ostani, ostani!Ilecenamguslati,- vicuostali.Japristajem.Padasumrak,abrojsecokanjapodize.
Vrhnas,uvrbamanjisesesvjezvecernjak.Govedaprolazenapojila.Grlicaprolaziskozom.
- Grlice,kazimojimadaostajemovdjenaveceri!- vicemja,aonazastade u sumraku, osluhnu pa pode dalje.
Vidio sam kako je zamakla u ulicu.
Poslije se pomoli mjesec nad Pojilima i zasmija se zemlja.
MjesecsepodizeisideuPojila,amiizgubismobrojcokanjima.
Poveceriisliupisesegosti,aIleudeukrcmu.
- Micemo ostati ovdje, - kazeSvrzimantijaiopruzinoge...*..Ŷ··......
42
43Jasjedimpremavratima.Vidimkakozirkasvjetlostisjenepromicupozidovima.Ilezagusla,abukase
sleze. ·'Ŷ
Gan-gan-gan, gan-gan-gan...
Tonovitugaljivestrunedopirudonas,klateseumekomvazduhu,postajusanjivi,paopetozivljuju.Sjenejednako
promicupozidovima,aIlinarukaprelijeceupolutamikaokrupan,crnpauk:
OdmetnuseIvanharambasaŶ.UMrkuljuplaninuvuciju...
viknuIlenaono"od"iglasovimuseslisesagud-njavom strune. Ile je pjevao.
- Hocemoli?- pitam ja Svrzimantiju, a on se zagleda niz put, promisli pa ustade.
Za nama se gube glasovi izkrcmeiostajuutijesnojulici.Idemocutke.
- Zbogom! - kazetupoSvrzimantijaiudarinogomuvrata.
Mjesecjeisaozamnomnizulicu.NaStublininikoga.Ivankaspava.Poddubomprezimljeprivezanakrava i bulji
ravnodusnoume. ' ; ;
Kucam na prozor:
- Ivanka, Ivanka! Otvori mi vrata. ' V Ivanka otvara. Sjedamo na krevet.
- Cekalasamtedugo.Znalasamdacesdoci,-kazeuzbudeno.
- Ivanka, mislio sam na te cio dan, - sapcemja,aonamestezeusvojetoplemisice.
- Danassamsilakosuljuiizbolasveprste,- smijeseprigusenoIvankaiunosimisesva.
- Zazeliosamte,Iv.Svagoris.:
44
`,..ŶŶ.Ŷ··;Ŷ··.-.xi.Ŷ'Ŷ··¸Ŷ·Ŷ~·/ŶŶŶ;Ŷ-Ŷ'ŶŶŶŶŶ'
~)C Ljfto. Dani izgarajru`anocj`rjLake`rbjjelekapzgne.Mj`ecse`popnenadkotlinu,akamenvrhnasekucebijeli
sekaooblakzalutaonazemlju.Gajvrhkucenocubijel,punkrhkihsumova,adanju,pricvrkaozakrs,cvrcikao
cvrcak.
Lezimpoddubomnaproplankuiosluskujem.Suncemiblijestiuocima.Posipljemevreovazduh.Nestokaozmija,
kaostrastizjedaseisikcenasuncu.Takolezimomamljenvatrom,agoleipijanepovorkezenaicrvenihdavola
zvoneisilazesbrda.Cujembrujanje,vrisku,kikotidraganje.Buncamkroz san.
Grozdan i Grozdana miluju se u gaju.
- Grozdane,odbacilasamhaljinudalekoodsebe,iscekujucitenestrpljivo.Plamenomsamzapaljena.Przimekrv.
Zaglimecvrsto,oGrozdane!Milujme,izujedajmeismozdimesvu!
- Umrijecu,akomecvrstonezagrlis!- sapceomamljenaGrozdana.
Gledam kako cepti Grozdana, sva naga, vrela, povijaseivrsitiuGrozdanovuzagrljaju.
Negdje kriknu ptica. Ja se trgoh. ____
Velik, bijel oblak spustio se nada me. Vazduh se smirio, pritajio. U granjesjeosparanmirinepeloseocekivanje.Ni
list da trene.
- Kisa,- kazemjaidizemsenanoge.
Velik,bijeloblakspojisesdrugim,potamnjelim,izaMrkulje.TreciimsepridruzisaCosineglavice,isvatrise
pocesesiritiipomaljatijedanpovrhdrugoga.Krupnakapljakisepadenalist,rasprsnuseirazbizamrlutisinu.
Poslijedruga,treca,izacasubrzanozabub-njasepoliscu.
'V
45Jurimnizglavicu.Sirokoveseljetreperiuvazduhuisum,nepregledanisirokkaosvijet,prelivasekotlinom. Ja
vrisnem,asumprogutaciku.
PodbrijestomjeGrlica,mislimja.Jest,enojepodbrijestom!Cujemkakopjeva.Samaje.Strahjepapjeva.
Kozaseplahnu,izbecise,pazameketa.Grlicasestrese,pribra,pazbunjenoosmijehnu.
- Sama si, Grlice? Je li?
Da,samaje.Cuvakozu,kaze.Cutimo.Japosma-tramGrlicu.Cinimisedasvatreperi,dasvakisumozvanjaunjoj.
- Pada.
- Procicebrzo,- kazeona.;-
- Aotkudtitoznas,Grlice?
- Paznam.UDragusicinijebilojeke,akisanijenaletjela hukom, nego istiha.
Zacutasmoponovo.Grlicanaculiusikaozec.Velikisumsestisavao.Oblakjeprelazioprekokotline.
- Stisajese,- kazemja,aonacutiiosluskuje.Osluskujemija:sumsegubi,akapljeprorjeduju.
Najposlijeutisa.Razmaceseoblak,akotlinauzviknu,otvorise.Jedvacujanikrhaksumsapucenegdjeskriven.
- Zemlja pije vlagu, - kazeGrlica.Negdjesecugovor.Onasetrze,osluhnu:
- DomaiVranjkavracajusesradaizpolja.Osluhnujoscasak,paviknutanko,aglas joj zadrhta
u bistrom vazduhu: A
- Dome!
- Oj! - cuseodozgosulice.
- Pricekaj,zajednocemo!- iGrlicapotjerakozu,okretese,nasmijapaisceze.
Jasjedimsamnapanjupodbrijestom.Kapljesecijedesliscai plamte u suncu bistrim, staklenim sjajem. Na svakoj
graninjisesesocaninasmijanpoljubac.Sjetih
\
sesnaoGrozdanuiGrozdaniicuhihnegdjeskriveneudrvecu.
GrozdanakazeGrozdanu:
- Grozdane, pogledaj kako sam pokvasila haljinu! Sva mi se pripila uz tijelo.
Jest. Haljina joj se sva pripila uz tijelo.
- Grozdane,osjjsLmi-haljinu| - kazeona,aonjojskidehaljinu.(Grozdanasekikoceisavsegajori.
GrozdantresehldjmuTlTzTatnaprasinakapljicaprosu se u sunce i pretvori u dugu.
Izlazimnabrijeg,nacistac.Duga,zabodenaudvaplaninskapodnozja,dizeseuvelicanstvenomluku.
TojedugaizGrozdaninehaljine,kazemjaihitamnaKoravac.
xn.Ŷ'ŶŶ·ŶŶŶ·Ŷ
- Saraligrozde,Andrija?Ŷ'··;ŶŶ
- Ranojejos,prijatelju!Mozeinto
zasad i kt^fea,
- smije se Andrija.
- Zbogom! \: -Ŷ'''
- Uzdravlju!'.ŶŶ·.-Ŷ
Avinogradivisepobregovima,prosaranitresnjamaimrginjima.Pogdjegdjesebijeliipokojamaslina. Rosica
Kamen crveni se u suncu, a brda stenju pod upaljenomzegom.UzrijekubasteRaljevine;unjimamirisevlazna
hladovina.Tikrijekekolibacica-Krnje.
- Dobardan,cica!Imalilova?
- Hehee, ima, ima, - vicecica,arijekamuodnosiglas.
Odmah pod kolibom, na zavijutku, dere voda o liticu.
- Hocemolidanasuribu?- pitam ja.
\
46isum,
Ja vri
P
brijesi
K
strese
r
tram ozvar
naletj
sum
Najpi otvor
u bis
okre'
cijed
Nas
46
- Ne,danasnecemo,- kazecica.JucerjeuKrivViruuhvatiopetkomada.Dostaje.Grjehotaihjehvatvisenegoje
potrebno za hranu.
- Akadaneulovisnijedne,cica?
- Onda Bog daje drugu hranu, - kazecica.- Egrahnemahune;poprzisihnamastipasukaoriba.KdajeBog
stvorio ribu od mahune.
CicazacutainastavidapletevrsuodvrbovapruVrsasepleteuoblikucunja,zatvorseuvrati,pakseribaunju
uvuce,neumijedaizade.
Krnjo izvadi lulu, a ja mu dodadoh duhan.
- Dobar je u tebe duhan.
,,·- Dobar, dobar, - vicemja.
- Je li iz vrtla? ,_
- Jest, jest.
Zapalismo.Jasjedamnastijenu.Vodahuci.Cipletevrsu.Vrijemeprolazi.
- Ti na kupanje? - trzemecicinglas.
- Tinakupanje,aetojasamseposljednjipokupaokadsamodsluziovojsku.Sada,oIlinudne,binestopreko
tridesetgodina.Avi,mladez,komlade
bicicaodmahnurukompazacutaponovo.
Nekopjevusidoljenaobali.Kolitopjevusi?pitaseja,ustajemiprikradamse.Jest,poznajemjepoglasToGrlica
pjevusi.Ugledamepazacuta.KozabrstikapinijGrlicasezbunilapajedozivlje:
> Bara, Bara! - aBarapodizeglavupazam
Ja sjedoh na pijesak.
- Grlice,kupasliseti?
- Pajanisammusko.Muskarcisekupajuurije- kazeGrlicaisvapocrvenje.
- Gledaj, ovdje nije duboko! - vicemjaneprironimglasom,smijemsezategnutoibacamseuvodi
I dan prolazi. Ja i Grlica razgovaramo na obali.
- Hajde, pjevaj Grlice! - kazemja.
Nece;stidise.Ajabacamkamenuvodu,vrisnem»pjevam.
- Nistanerazumijemstapjevas,- kazeGrlica.Poslijegazapovodiiumivase.Nogesujojmalene
aobljene.Igrudisujojmale,aocikrupne,poplasene.Javadimluluipusim.Grlicapletecarapu.
- Grlice,sutraculovitiribusacica-Krnjom. Doni-cuitebijednu.Hocesli?
Sjedam do nje, a igle joj podrhtavaju u rukama.
Sutonpada.Kozazuriprednama,zakidaplotoveonekece.
IspodstaroggrobljaKoljenjaprimicemoseselu.robljezarasloutamneborove.ZanamahuciHuckaisumraku
lijecusismisipovrhnas.Negdjesusnuticu-la. Grlica zadrhta.
- Nebojsenicega,Grlice,- kazemjaiobavijemkuokonje.
ka`¸rjticeJ``
XIII.
Ustajem.CikzorenaMrkulji.Sumrakserazmicetdkotlinom.Podamnomsebudiselo.Nekatamnarljastojipred
crkvenim vratima: o, Haralampije. Neko kesi iz tornjaimasenekom.Pijevcisedozivajuselom,ucicesebude.Tanka
suncanazrakaciknusvrhKo-lovaceizapalisenazvoniku.Glasoviseprotegosesasusenikukuruzizasumiseniz
njive kao zli jezici.
Sjedamnastijenuigledamuselo.Grozdanasapcekukuruzima:
- Grozdane,kadagodjutromprolazisispodnasihozora,tipjevas.
49Majkamikaze:"Grozdan,onoonzbogtebepjeva.Neidiknjemuugaj!Iznevjericete.Grozdanjenevjeran."
- Jest, pjevao sam ti, - kazeGrozdan- pjevao sam ti:
"Grozdano, lijepadjevojko,ljepsejebitiiprevarenanegoneobljubljena."
Drum se vijuga kroz vinograde. Na drumu Svrzi-mantija,pijankaocep.
- Jaseuredio,prijatelju,a?Asta,recemo,timislisoklasicima?Hahaa!Klasiciusamostanu,pasamostanopetu
klasicima,paopetzeneusamostanu.Aona,onakurva,borajojkrvavoga!Uh,prijatelju,prijatelju,Ozrenemoj!
Neka.Svejedno.Upropastilame,pabasta.Jatikazem,svejesvejedno,prijatelju.Pijes- crknes,nepijeslipses.A?
I on udari u strahovit smijeh.
- Asjecaslisetionoga,tamonegdjeuklasicima?Kakolimubijaseime,klinmucacin!Imemubijase,ime?Neka
gadavonosi!Haralampije!Iusnio,kaze,Haralampijedatrci,pakrozpetdananijesmiodazaspi,bojecisedaopet
nebudetrcao.
On sjede na stijenu.
- Ajatebiprodikujem?E,necuvise.Necu.NisamjaHaralampijedaprodikujem.
- Hajdemokuci.Hajdemoktebi!- kazemja.
- Hajde, hajde! - ustajeoni,opiruciseodame,jednakoponavlja:
- Duvne,none,opatice,tice;duvne,none,opatice,tice...
Usobisveporazbacano,aon,onakoobucen,zavalisenaneuredankrevet,paodmahzahrka.
Prilazimpolicisknjigama:latinske,grcke,nekinasistarijipisci.Sveispreturano.Izsvakeknjigeistrgnutopo
nekoliko stanica. Cijela soba vonja alkoholom, a jed-
50
nastolicabeznogeizvrnutausrednje.Svijecadogorjelausvijecnjaku.Stoljnjakpolivenvinom.Utisakpropastii
bolesne bezbrige izbija iz svakog predmeta.
Svrzimantija,razbarusen,blijediiznuren,epilep-tickihrcenakrevetu,zbacenizavracen.Nekatjeskobazivota,
tjeskobaocajnadaviispreturanu,uzvistalusobu.Zraksuncaprobisekrozmutno,prozorskookno,alistvarine
ozivjese;ostadoseistoonakotudeibeznadeznekaoiprije.
IzicIohudvoriste.Kucasumornocuti, a hiljade vra-bacazamorivrhnjeulipama.Svezjapirastvoreno,prazno, a
gomilarazbijenihbocabljestiudnudvorista.Naulazustrazaristar,napolasasusendub.NauliciIvanka.Oslonilana
stijenuuprcenoburilopapociva.
- Jelilisustala, Ivanka?Onaodgovoriipritezeuze.
- KazudajeSvrzimantijasvunocprepionaK6--ravcu.Nesreca!Menigajezao.Upropastiisebeiimanje, a
nizasto,- ljuti se Ivanka.
Ivankaidepredamnom,atijelojojsenjisepodteretom.Cutimo.Osjecamdajedanas hladna i poslovna.
Nju¸budje¸samo¸noci.NocujepravaIvankaT`Onasadainemislinamene.OnamislinaSvrzimantiju.
- Zbogom, Ivanka!
- Zbogom! - kazezamisljena,imiserastajemo.
y...... XIV
- Dobrojutro,cica?Jesilizapeovrsu?
- Bogdobrodao,prijatelju!Hehee!DanascemopodBrijestove.Vrucinaje,paseribakrije,bjeziuhladovinu, -
viceon.
Klok,klok,klok!Cicapodizevrsu,zaskiljiunju,abradamusezasmija..
51Cicadrzivrsu,ajanosimvelikistap,gur,iguramubrijestovezile.Vodanamdopiredopojasa,dereoobalui
klokoce.Pljusnemgurompoobasjanojpovrsini,idugazatreperinadrijekom.
- Hehee! Tako, tako prijatelju! Plahni ti njih malo! - vicecica.
- Ohohoo! Pobratime, evo ih dvije!
Icicaihvadiinizenavrbovumladicu.Njegovocrvenolice,zarasloubradu,smijeseIaunski,rutavo,anizstaracko
tijelo cjedi mu se voda i saliva u jamice.
PoslijeprelazimoBrijestove,pasveuzHucku.
- Moracemosepovratiti, - kazecica.- Ovdje nastajudubine.Agorepodstijenomimajemnogo.BjezipodKazane.
- Hvatacemojenaudicu,- kazemja,imisepovracamoniztok.
Uhvatilismojostrikomada.
Janakupanjeuvir,acicapredkolibudazgotoviribu.
StolinemaGrlice?pitamsejaipretrazujemplotove.Kodsirokekapine- nije. - Gore u tjesnacu -nije.Cakdole
podnoviraoglasiseBara.Jasepritajih.Nestosebuckapoplicaku.Prikradohseuzbunje.Grlica!KupaseGrlica.
Malisumuzbunju,aonasetrgne inapnesluh.Najednomjojrukestanuipreplasenpogledpoletiunaokolo.
Ne,nijeniko,niko.Tosenjojsamopricinja.TojeBarasusnulauplotini.
IGrlicanastavljabuckanje.
Grlica izlazi na pijesak. Kapljice joj plamte na krhkomigolisavomtijelu.Drhtejojmale,svjezegrudi.Menenesto
pece,susimiseugrlu.Napetonestrpljenjenapinjemesvega.Dahmisekociugrudima.
_ O-o-o!'Ŷ'·Ŷ~ŶŶ-·Ŷ·Ŷ-ŶŶŶŶŶŶ-ŶŶ'
52
Nenadanosuhsusanjpucemipodnogama,aGrlicaseusplahirenotrzeipobjezeuzbunje.
- Prijatelju, ooj, prijatelju! Ukupi suvaraka za vatre! Oooj! - dovikujeodozgocica-Krnjo.
SuncezalazizaMrkulju.JaostavljamcicuiodlazimsGrlicomuselo.Onamenegledaviseonakobojazljivokao
prije.PricamiosvojojmajciiodjeduuVrdima.Majkajojznamnogo,mnogopjesamaiprica,adjedauVrdima
ima veliku, veliku planinu, u koju nikada sunce ne dopire.
- Nocujestrasnousumi, - kazeGrlica.- Ima mnogo crnih duhova kao u nas u Koljenjima.
Upravo smo prolazili ispred Koljenja. Iz tame su se nadvirivali bijeli krstovi. Neka ptica kriknu, a Grlica se pribi uza
me.
- Mama mi govori uvijek da kasno ne prolazim ovuda, - kazeona.
- Azasto,Grlice?¸¸.,
^^ JPatako.Nevalja.JednenociposipalisuiPeru
_YrtikapuMz groblja. Poslije se razbolio pa umro.
Barazuriprednama.Primicemoseselu.Necijekrupno,crnogovecestojinasredputa.
- Lajikovasarulja.Cuvajse,Ozrene,ubosce!-skriva se Grlica za me.
U selu mrak. Zirkaju svjetla. Zvonca zvonckaju nemirnoutami.Tiho.Cujesekako,cakgorepodcardakom, srdito
rezinasPuto.NekozapjevastranomprekoPresjeke.
- Pjeva Doma tetkina, - kazeGrlica.- IzgubiloimsesiljezenegdjeuBijelima,pajejosjuceotisladagapotrazi.
DolazimodoGrlicinekuce.
- Lakunoc,Grlice!
Idemsam.Nebobistro,zvjezdano.Miriseprocvjetaovrijesak.Nanasemcardakusvijetleseprozori. Otac
53sjedinaklancuipusi.Svjetlacisezegupobastama.MirsjedipodMrkuljom.
- Gdje si bio dosada? - pita otac.
Na rijeci.
Stojan ti donio neko pismo i novine iz Kamen-grada.
- Hvatalismoribuipusililule,- kazemja.
XV.
Sjedim ja nastijenivrhkuce.Liscezamoriukosceli.Buktinazapadunebo,abrdaokokotlinecrvenesekao
ogromnibozurinekogkrvavogboga.Nacetirikrajadrzenasebizapaljenanebesa.Vecernjazvijezdaplamsagoreu
visinama.
Grozdan i Grozdana u crvenim haljinamaiuzarenihlicastojezagrljenidoljeunjivama,auocimaimastrastveno
gorivecernjerumenilo.
Grozdana pita Grozdana:
- Dragi,statitotakodivljegoriuocima?Menejestrahodtvogpogleda.
- Draga, ne boj se! - kazeGrozdan.- To gori u njimavecernjapjesmaBozija.
Brdaugasnuse,azvonozalajaukrsukaoovcarskipas.Poslijeprestade,cuseseglasovi,pasveutisa.
Haralampijecitamolitvusvompoboznomstadu.
Idem na Koravac. Na visokoj stijeni vrh Stublina sjedi Svrzimantija. U sumrakuizgledakaoobjesenoliticu.
- Statituradis,hej,prijatelju!
- Vladam, - kazesvecano,mahnurukomkaodablagosiljakotlinu,papotezeizboce.|
Piojerakiju.Japodoh....·'`:-
54
- Pricekaj!Skupacemo,- doviknumi,abocicaciknuostijenu.
jiad ^
dom, - kazeon,postome"cIcjstize.- MismojedjjtjapIavjTcIvavladaocauyqjkptlujjT*`"`¹"*``"~
PredGalaminomkrcmomgorikarbidnalampavrhnasegstola.IdedoSkembosvaljaoseodozgoispodSeputada
popijekoju.Arakijasepijeicejrecimesaviseocengelima.Sutrajedernek.MisanaGorici.Gorstacivecpridolazei
spremajukonacistapodvrbama:prostirusijenoigunjeve.Iztamedopiresusanj,sapatirzanjekonja.
DodeMindaZenskar.
- LjudiznatelikakvajerazlikaizmedukradljivcaJoseiZenskaraMinde?- KazeLeko.- Jososeprikradatorovima,
a Minda pojatama.
- Atipljackassvijetpomehanama,- kazemirnoMindainamignunaVidu.
Skembosepodize,aIlezagusla, podviknu, pa zapjeva. Leko se opruzi po klupi, a Svrzimantija se zagleda u mrak
teskoicrno.
- Lakunoc!- kazemja.
- Lakunoc!Lakunoc!- kazuioni,napolanemarno.
Selopospalo.Ivankaspava.Vratajojnezakljucana./- Ivanka, ustani!
- Cekalasamte,pazaspah,- kazeIvanka.- VidjelasamtevecerasuGalaminojkrcmi.
- Ivanka,hajdemoudvoriste!- ionaustaje.Sjedimopoddudom.Podnamalezenjive.Gore
duboko,zvjezdanonebo.Sustekukuruziumlakojnociiuspavljujunasnadebelom gunju. Ivanka gleda zamisljeno
niz njive. - Ŷ~Ŷ,...
55-Neznamstabihhtjela,- kazeona.- Kadpadnenoc,nestopadaname.Nestobihhtjela,aneznamnisamasta.
Ivanka se nenadano trza i grli me.
- Ivanka,jazelimsamodasamkodtebe,kazemjaiobavijamrukeokonje.
Ivankamirisekaozemlja.Njedrajojzabrekla,akukovisiroki.
- Ivanjcajjopjasiiopojnakaoljetnanoc.OIvanka,Ivanka!`- sapcemja,a~ona~selomi,krsi.
Svjetlacibludeponoci.Selojeudubokomsnu.Kasnanoc.Zemljaseosvjezujeimiserastejemo.
·Ŷ··.ŶŶ·- XVI. Ŷ.-.!Ŷ...Ŷ.;,',,:
Koravacvrisarenimnosnjama,atijelagoreodsilnevrucine.Usidazagluhnuodpjesmeigraje.Izsarenilaiskacu
crveni fesovi kao makovicvjetovi.CioKoravacnabijennarodom,ausredini,ukruguradoznalesvjetine,iskace
svakogcasapojedanIesibijelijasmak,naizmjence, uz vrisku i pljeskanje dlanovima. Daju takt. Neki par igra oro.
6roseigra:skacukaobjesomucnici;Ukrugu.Prisvakomsusretupljesnurukama,ipodvrisneobicnomuskarac,a
katkadiobadvoje.·- Drz'Mate!
- Drz',Ruzo!- dovikujuseizkrugauzopcugraju.AMateucrveniokaokukurijek,udarilamupjena
naustakaoparipu,iopetseneda.Vristiirze kaozdrijebacibacadivljepogledenasvojudrugaricuRuzu.ARuzi
skacugrudi,plamteobrazii,svauznoju,nedaseMati.Pogledagaispodokaiosmjehujese.
- Drz'Mate!,¦,.,.,
- Drz'Ruzo!- sokole ih, a oni jednako
56
Ŷtik
ZajednimstolomsakupljenonasedrustvoidedoSkembogrohcesaisturenimtrbuhom:
- Uh,stojeuzavrelopasjeuho!Oh,ho-hoo! Galama i Vida izgubili pamet pa se samo motaju
pokrcmiipsujugdjesegodsusretnu.MojPutolajeizsvega grla.GanjaGalaminuGaru,prasiidopunjujepakleni
orkestar.Cvrccinadiglidrekuuvrbama,kaodajeinjimabilamisa,aukruguserazlijezesmijehivristioro.
Sunce zasjelo narodu u tjeme pa pali paklenim plamenom i vonja znojem. Lica crvena, zapaljena,akosuljeprionule
uztijela,pasvrbeipodrazujuopcikikot.`gdjejcoji¸zaj)a,iein¸g5£izgubiseuulicidaseugasi.
- Vido,dajrashladenavina!viseSvrzimantija.
- Podcesmu,svecatitvog!Kogdavolasjedisuovompaklukadnemoras!- psuje srdita Vida i raznosi boce.
Gomilajednakovriinavireokocesme,amisamopijuckamoiposmatramo.
- Ta jednom je u godini dernek na Gorici! - kazeodusevljenoLeko,paiskapi.
Pjesmaodjeknu,aoroprestade.Halkaseprosiriisviseuhvatiseukolo:
Pucepuska,Pucepuska·Ŷ·'''Ŷ'Izzelenaluga,
Pucepuska,''
ipogodiŶ'Ŷ'Ŷ'
/ pogodi '
Mladoga Ivana : \ / pogodi.
,Zapjevaseukolujednoliko,uslozanglas,drzecisezarukeipomicucitrikorakanadesnoidvanalijevo.
57Hej,Ivane,ŶŶ;'ŶŶ~Ŷ..''.Ŷ·ŶŶŶŶ"ŶŶŶŶ'ŶHej,Ivane,' ŶŶ·.ŶŶ'Ŷ..''Ŷ.!Ŷ.;,':·..Ŷ"
Mojesuncezarko,:,v\ ..'iZ?rzetimi,.,;.,,·.
Brzetimi~,...,,...
Zaoblakezade!,,
Jednagrupaponapitihgorstakazapjevadoljepodvrbama,zavelikimstolom.Pjevajusilno,surovo.Vratneimzile
zabreklebrekte,aocisenapelekaodaceiskocitiizduplja.
- Ih,stojepustaplanina!kazeLeko.
- Atinemozesnidakmeknes,- dobaci mu Svr-zimantija.
- Nistazato.Mi,barem,imamopjevace.EtoKri-vosijeiMindeZenskara.CimKrivosijanaplatismokve,kladeseu
desetlitaravinakoceboljedapjeva.Jasamimdaoideju.
Najednom zarika neko, zarika strahovito odozgo ispod Goricekaoranjenazvijer.Sveutisaizamreiznenadeno.
- O, narode! Ooo, narode! - vikao je neko, ubacujucijosnekerijeci,kao:pospiteglavuprahomzem-ljinim. Ja sam
singospodnji,islicno.
- Kakavlijeovoopetbudalina?Nistamusenemozeda razumije, - kazeLeko
Glas side ispod Gorice. Poslije zalaja reskim i ludackimsmijehom,asrcazanijemiseugomili.Misedigogmo,Na
kosipovrhKoravcapojavisesingospodnji,savzarastaoucrnu,razbarusenugrivu,prljavipocP"jepan-.: Izgledao
je kaoludackazastava.Lijevasljepo-ocicakrvarimuprekolica,anapovijenimledimanosiogromandrvenikrsti
konpac.
Gomilasezatalasa.Negdjevrisnudijeteinekababazalelekapazagrca.Singospodnjiprestadaurliceizastana
humku vrh Koravca. Svi smo ga jasno vidjeli. On
58
spustikrstikonapac,pamrmljajuciubraduiblazenosesmjeskajuci,dizerukenadgomiluipocedadijeliblagoslov.
Uzapaljenojtisini,nenadanovrisnunecijiglasizgomile:
- Uklonite mu se s puta! To je ludi raspop Me-lentije.Hej,cujeteli!
Gomilaseplahnu,aMelentijeseukoci,kosamuustade,ocizasvijetlise,paopetriknukaoranjenazvijer,dohvati
krst i konopac, pa jurnu na gomilu.
- Enonecastivogunjemu!»'"Ŷ'Ŷ·Ŷ';~'
- Drz'tega,ljudi!Drz'tega!;·
- Potra narod!
A Melentije jurnu kroz gomilu, kroz vrisku i kome-sanje.Krststrazeozemlju,aoblakprasinedizesezanjim.
Iscijepanamantijavijoriustotinebarjaka.Proletikaostrasnasablazan,kaoprikazausuncu i surva se dolje na veliki
drum,uoblakuprasine.
Svjetinazadugonedodeksebi.
Nekistarac,gorstak,progovoriodnekudizanas.Nikoganijeniprimijetiodoovogcasa.Sjediojenastijeni,ride
brade i pocijepana fesa.
- On je iz mog sela, iz Krizana,- kazestarac.-PrjJ£¸jbajk-godine,~kazudajepoludioucrkvi!Uosaoodnekudiz
svijeta,proculoseselom,dajeraspop,papoludio.Etoti.Anecastivigaspopada,bozemeoprosti,najcesce"ovako
uzvelikevrucine.Poznajemjanjega"dobro.On jeizKrizana,.- zavrsistaracioboriglavu.
Svrzimantijajeposmatraostarca,panajednom,kaddasenesto,davnozaspalounjemuprobudi,nategosemusebore
nalicuimeduocimamuskocimrkcvor.Kretnjemupostadosenervozne,acasamuzadrhtauruci.Pocedapije
naiskap.
Svismogaposmatraliinikoneprozborinirijeci.Gomilasepokretaseizamorpostajasesvezivlji.Ali
59jossenikoneusudidazapjevailizaigra.Teknegdjepredzalazaksuncacusepjesma,isprvanesigurna,paposlije
zaori. OpetsezaigraoroimladezzaboravinaludogMelentija.SamojeSvrzimantijapiokaosmukicutaokao
bezdan.Nijemogaolakodaseopije.Pogledaobizagonetnonegdjeustranudaopetmetneociucrnovinopred
sobom.
Mismotihocaskali.NenadanosetrzeSvrzimantijailudackizasmija.Namazadrhtasesrca.
- Hahahaa! Na, ispij, starce! Ti si mi prorekao sudbinu! - viknu on.
Alistarcanijevisebilo.Nestaojeneprimjetnokaostoseipojavio.
XVII.
iŶŶŶ.'(Ŷ
Sjedimnastijenivrhkuce.Cvatusipciisvasebastacrveni.Grozdana,svabolnaodzelje,sjediubastiiceka
Grozdana.
- Bijelim platno i nemirna sam po cijele dane, -kazemiona- Josodjutrosmeneprestanodozivajuizbastecrveni
cvjetovisipaka,ajanemoguubastu,jerbijelimbraciplatno.
- Cvjetovigorenasuncukaosmijehovicrveniisvasebastasmijevrelim,crvenimsmijehom,ajaostavljam platno,
silazimubastuimislimnanj.
- Gdje si tako dugo? - pita me majka. - Stonepazisnaplatno.Vjetartiganosi.- A ja i ne mislim na platno. Ja
mislim na njega, na Grozdana.
Majkamepita:"Grozdana,stosivecerastakocrvena u licu?" - To je, majko, od crvenih sipkovih cvjetova, - kazem
jaiokrecemglavu.
Sumrakpodmuklotinjaucrvenojbasti.CijemGroz-daninglas.Sanasekucedizesemiranpramendimau
60
plavivazduhilastekruzenadcrnimodzakom.Grozdanaviseneplaceubasti.Stranomzvonckajuzvona.Goveda
silaze s brda.
StoliovoradiGrlica,mislimja.Odavnajenisamvidio.
Noc,ajasveudiljsjedimnastijeni. HladanvjetarsilazisMrkulje.Dolje,uselu,lupnunestosuplje,drveno, pa sve
zacuta.
Ustajem.IdemIvanki.Putoodrijesen.Suljasezamnomnizulicu.
- Ivanka,zazeliosamte,govorimja.Zivimsamnacardaku,pasamtezazelio.Putonerezi!UsuljacemoseIvanki
kroz prozor.
- Ko je? - trzeseIvankanapostelji,aPutozalaja.
- Cuti,Puto,nebudiIvanku!- sapcemja,sjedamnakreveticutim.Poslijeotkrivamsnjepokrivacimilujem joj
grudi.
- Ivanka,miriseIeslidzanpodprozorom.Osjecaslimumiris?
- Osjecam.Vecerassamgazalijevala,- kazeIvanka,ovimirukeokovrataiprotezeseukrevetu.
- Ivanka, Ivanka!
Onasecudnosmije.Pokrivacspada,aIvankasesavijaokomene.
- Ivanka, vrela si kao vatra, - sapcemja,aonameinecuje.
Noc,odlazi.Pjevcisedozivaju.
- Ivanka,svice.Vrijemejedaserastajemo,- kazemja,aonasesamosmijesi,smijesisecudnoipripijauzame.
StalijenocasIvanki,mislimja.Udovijojvreli,podrhtavaju,aonasesamosmijesi,smijesisecudnoipripijauza
me.
Zorablijediuoknu.Pijevciucestali.*~'
- Zbogom, Ivanka!
61- O,neidijos!Neidi!- kazeona.- Tosenocbijeliuoknu.Ostani!
I ja ostajem.
Svicedan.Jacutim.Ivankadubokodise.Spava.Putomeceka predkucom.Zutesenjive.Selosebudi,avrhMrkulje
krvavo se zlati u nebu.
- Zbogom, Ivanka! - kazemjatihodajeneprobudim,aPutominjusiupete.
- . XVIII. :
Nockrhka,jasna.Sjedimsamuvinogradupredkolibom.CekamSvrzimantijudavrebamokradljivca.Vecnekoliko
nocinekosenavadiopanamkrad`ranjak.)
Zrikavcizricukrtoulozi.Tisina.Japusimluluisjedimnaploci,Cuhsusanj,pabahatkrozlozu.- Svr-zimantija.
Onsjedecutkeispustibocukrajsebe.
- Rakija? .,..-. : --.V .ŶŶŶ'Ŷ.\ .
- Rakija..,;;.v';Ŷ.;.Cutanje.
- Gucnucemokojiput.A?Pravijegrom,- kazeon.
- Da,gucnucemo.
Ja iznesoh gunj iz kolibe.
- Nijenicudostovasobilazi,- kazeSvrzimantija.- Ranjakvamnabrijegu,pauzreoprijenegoiciji.Usla-calose
covjeku,pabasta.
Sjedimonagunjuiguckamoistiha.Svrzimantijanapneusi,zagledasenizvinograd,paosluskuje.Poslije se zamisli,
pa ostane u istom stavu.
Mjesec proviri iza brda. Zrak pade na brijeg, a zrikavcizazrikaseslozno,ujedanglas.
- Znassta,Ozrene?- trzemeSvrzimantija.
- Sta? ..,;.Ŷ....
62
- Kakozrikavcipozdravisemjesec.Sigurnomisledajeonbog.
- Mozebiti,- jaseosmijehnuh.Svrzimantijasesmrce,iopetnastatajac.
- Cudnajetostvar,- nastavionnestodocnije.
- Stocovjekduzeziviuprirodiiposmatraje,svetovisesumnja.
- Ustasumnja?
- Pa u sve, - kazeonsasvimprosto.- SumnjauBoga,usvece,udavole,usve.Kocetiznatikoimapravo:mi,ili
ovizrikavci?Vragcegaznati!Mozebitidamjesecijest bogili,recimo,bozjeoko.Eto,jasamkojestauciou
skolama,pasamsvepozaboravljao,ziveciuovimbrdimaipijucirakiju.Jakadvidimdamezabacposmatra,aon
katkadveomacudnogledaucovjeka,japomislimdaon,mozebitiznasvetajnezemljei vasione.
Ja se poklonih pred ovom dubokom filozofijom mog prijatelja Svrzimantije i ne mogoh mu protusloviti.
Punmjeseclvisiojesadnadbrdom.Kaoostricaogromnognoza,jasnoseocrtavalatamnasiluetabrda.Umjesecini
jebilonecegapustaiosamljena,asvudaunaokolopoleglatisinapoblijeskulozeipovinogradima. Daleko na
obzorjucrniosecoporborovakaozloslutnamrlja.Amismocutaliiocekivali.
- Gucni malo. Ovo razbija osamu, - kazeSvrzimantija.
Gucnusmo. Ja zapalih lulu, a on savi cigaretu.
- Eto,takosjedis.Samsi.Noc.Mjesecina.Tisina.Samotinja,- govori on, - anestotezazebeusrcuipostajes
nesiguraniplasljiv.Pomisljasnastotinucudovistakojimasisetristaputapodsmijehnuo,asadti,eto,izgleda
moguca.O,kolikolimejemucilaovasamotnatisina!Ajagucnem,ietospasa!- ionmiprucibocu....
·.............,.Ŷ.,,.,,Ŷ,.,,.',,.
63OS-
Inasrazgovorbiojeosamljen.Doljepodnama,dubokoukotlini,spavalojeselo.Miseopruzismoogunju,avjetar
zasistaulozi.Nocserazlijevapodnama.Zvijezdedrhteumjesecevojmaglini.
Svrzimantijapocedapripovijedaozivotuuselu:
- Nebjesemisveovakopustodokbijahnestomladi.Baremsamvoliozene.Smrknise,ajapritegni opanke, pa u
Polog,,uGiljanje,Mrljanje,Grabljan,ijosdaljasela.Svesumedjevojkepoznavale.
TakouGrabljinamabjesenekaRuzaAlepina.Ludovala je za mnom. Sastajali bi se u sijenu, u pojati. Nikad nisam
vidioonakvezene.Luda,kazemti.Lomise,previja,vristi,grci.Rekaobi,eno,sadceizdahnuti!Agrudi,Ozrene,
jedre, pa drhte, i nikad im dosta milovanja.Ih!Cudnesutizenebrate?Kladiobihsepostotinulitaraoveprepekeda
je tako.
- Eto,takomijednenoci...
Dolje, u dnu vinograda,cusesumulozi.Onzacuta.Pritajismoseinaculismousi.
- Tu je, - sapnuSvrzimantijaiutrnucigaretu.
- Pusticemogamaloblize.Nebojse!Nasje,-kazemja.
Sumjebivaosveblizi,amisvenestrpljivi|i.
- Samo oprezno, ispod trsova! - komanduje Svrzimantija. - Kadonzasusti,atisepomici.
Dadosmosenalov.Sumjebiosasvimblizak.Nenadanoiskrsnuprednasnecijivelikipas,zastadeiznenadenkaoi
mi,trzese,papotrcanizlozu.Miostadosmoosluskujuci,Dolje,udnuvinograda,nekoskocisapri-zide i izgubi se u
noci.
- Vidi se daje stari majstor, - kazeSvrzimantija.- ZnaJosastaradi.Ovojenjegovpas.Neznasekojijevecilopov;
gazda mu ili on. i ;
I mi se povratismo pred kolibu.
64
- Ne boj gasevisenocas.Mozemomirnospavati.PotrazicesebiJosazgodnijemjesto,- kazeon,imiseopruzismo
po gunju.
Bocaiskapljena.Svrzimantijapogledadanijestopreostalo:gucnu.
- Upravotrikapi.Ih,steta!- kazeonizavitlabocuprekomrginja.
Kocejenositinatrag.Dokjerakije,biceiboca.Krozvinogradpirkasvjezvjetar.Pijanosumiipri-tezenaskzemlji.
,
- Ozrene,dajjoskojecebe!Bicehladnopredzoru.
XIX.
.?~Ŷ''?Ŷ
- Poljubio sam Grlicu!
Sjedimo u stijenamanaizvoruHucke.Vrhnasvisoka, divlja stijena i planina, a mi kraj izvora u hladovini, kao u
bunaru.Ispodogromnepecinebijestudendah,aispodsupljihliticaprovlaciseirusivodadoljenizastijene.Tiho.
Barabrsti.Misami.Grlicapjevusi,pazacuti.
- Pjevaj, Grlice!
- Nestomezastudi,- kazeona.Nekojepreletiopovrhnas.
Napesmodah.Huckasumiupustimliticamaisumjojneobicnoodgovaraukrsu.
- Evo,ovdjenaovojstijenivilesuistukleCava-rusu.
- KojuCavarusu?
- Neku staruCavarusu,- kazeGrlica.- Mlatilarubljepratljacom,avilesisle,uzelejojpratljacuizrukuipremlatile
je.Sislesuenoizonepecine.
Vrh nas, gore visoko, na plavoj stijeni zja crven i neprilazan otvor.
65- Kadautisanoc,cujesecakgoredouKalacinekakomotajusvilunavitlove,- kazeGrlica.
- A kakve su vile, Grlice?
- Hahaa!Bogstobom,pazarneznas?- cudiseona.- One su lijepe djevojke. Kose su im zlatne, a haljine od bijele
svile. Samo im je jedna noga kozija. Po tome se i poznaju.
Grlica se provera kroz stijene da naspe vode u tikvicu.Tikvicagrca.Pljusakodlijezepodstijenom:Grlicase
umiva.,
- Grlice, sjedi ovdje do mene! Tako.
Grlicasjeda.Okopasajojobavijamruke.Slabinejojzadrhtase,aobraziplanuse.Poljubiosamje.Cuosamkakojoj
krhkoudarasrceistrepemale,preplasenegrudi.
Grlicitreperisuzauoku.Ustajemsavzubnjenibacamstijenjeuizvor.Jekaseprolama,aBarakmekecenastijenii
gledamepoplaseno.
XX.
Grlica, sa Barom, skriva se negdjepopotocima.Trazimjeugaju:nemaje.PretrazujemobaluHucke:nigdjenikoga.
GdjelijetoGrlica,Bozemoj?pitamseisvracamuIvankinodvoriste.
Svakuvecersjedimnastijeniigledamudolinu.Mrkicrnoblaknadkotlinom.Padamrak,adolinase pretvara u
crno,supljedzinovooko.Nocutisala.Ocekujekisu.Mnogopadaovegodine,kazemjatihoiosluskujem pritajeno
kaonoc.Jasamnapetouhoudubokojnoci.Bogmeposmatraodnekudiztamesvojimpro-dirnim pogledom. Negdje
lezisirokuzdah.Noc.Dubokanoc.Mir.
66
Aokoponoci,pjevajukapljepomomkrovuiuspavljujume.PricajumipricuoGrozdanuiGrozdani.Pricajumi
olG_rozdaninu kikotik
Ujutru sva~kotltna~amivena. Bistrina se smije u vaz-duhu.Goreukrcevinikrcetezaci.Dvojedjecepenje se uz
prisoj. Sitni su kao mravi.
- Heej! Uuuu! - zvoni dozivanje i vriska. Krass--krass-krasss, laju krasne o ledinu. Vazduh zvonak kao boca. Na
Koravcu vrhovi jablanova miruju u visinama.
Sunceodskocilo,ajapredGalaminukrcmu.Les-karim pod vrbama,apodneseprimiceirazmahujevrucina.Cujem
razgovorgoreukrcmi.YidarazgovarasMindomZenskarom.UlicomprolaziDoma.
- Eno Dome, - kazeMinda.- Grudijojstrsekaopraljci.
- Oblizujsetikaomacakokodzigerice!Tunezabodesape.
- Ih,stojeprigrijaoIlija!Uhvaticovjekauulicipakaonaraznju.
- Cujes,Minda?
- Cujem.,'"-
- Znasliskimsamjenekidanvidjela?
- Domu. S kim?
- SAntomStipinim.Izarucilase,kazu,snjim.Zacutase.Cesmapljuska.Doljeubastamacujuse
udarcimotike.Bumbarzvrndanegdjeutisini.
- Hahaa!Bicejojkaoitebi.Vido,sjecasliseonenociuogradi?Ih,stolisimevuklazanos!
- Samtejedavovukao,- odgovara Vida izkrcme.
- Svekazes:sutra,sutra.Ajajosnevjest,pocetnik,svedoonenociupojati.
Vidaprideprozoru:
- Cujes,Minda,davoceteodItij«ti!jAko*lesotomdapricas,atiudiukrcmu!:
67
- Viditinje!Uciukrcmu,kazes.AznaslitidamisadasamoDomakoprcaukrvi.Ih,grudikaopraljci!Itvojesu
nekadistebile.Joj,Minda,slatkiMinda,kazesisamamipadasukrilo.Ajatisapcemnauhoitidajessve.Sva
drhtiskaojasika..Ŷ:,
- Minda,ulaziukrcmu,molimte!..-,.,
- Ati,gdjecespazastarogGalamu.
- Minda!.,.ŶŶŶ.·Ŷ·u,..Ŷ.'
- UUUU!.Ŷ'... . ; :
- Minda, ulazi!
IMindaulaziukrcmu.Predkrcmomtisina.Nidaskavjetrauliscu.Sazatvorenomknjigompodglavomljencarim
podvrbom.Zacusebijesaniprigusenkikot,aposlijeludoorgecanjepokrcmi.
Podneje,kazemja.Nemanizivedusenaulici.
XXI.
VecnekolikodananeidemnaKoravac.Predvecesjedimnastijenisvedoksunoca.Poslijedoukasnunochodampo
dvoristu.Slusamkakosekrozlozuismokvovolisceprovlacilakisanjivvjetar.Toci se mjesecevamaglina.Kucice,
razasutepokotlini,bljestesetajanstveno.Toranjsenadvionadselo,naculiousipaosluskuje.
Jutromustajemrano.Rusimkamenjenizbrdoivicemizsvegglasa.
Ivankunevidam.Grlicadolaziunas.ŶŶ'''ŶŶŶŶ
- Grlice,ideslinarijeku?''
- Ne idem. Mama je bolesna.
- Dodiugaj,Grlice!NasjecicutiBarikoscelo-vine.
Da,docice.Vecnekolikodanadanijekozevaljanonabrstila.
68
Dodi,Stojane,iodlozimotikeusupu.Motike zvek-nuse,aPutozareza.
- PoruciotiSvrzimantijadadodesnaKoravac,-kazeon.- Mnogoprijeposljednjihdana.Vidakazedajepoludio.
Vece.StaliradiovoIvanka?mislimjaipusimlulu.
Dubokanoc.Negdjeuklisuricucecukusamljeno.
XXII.
Budim sekasno.Krvavasuncanazrakaparimioci.Cvrccivrijuuliscu.Vrucinaserazmahuje,ajaugaj.Smola
miriseupritajenojtisini.Sijecembrstovinu.Udarcikosoraodlijezukotlinom.
Nekaodlijezu,mislimja.Grlicacecutiudarce,pacedociugaj!Granje pada i pokriva zemlju. Ja prestajem. Kotlina
utisaje.PoslijekmekeceBara.Grlicadolazi.
- Evogranja,Grlice!:·Onasesamosmijesi.
- Hoceslimipjevati,Grlice?
Da,pjevacemi.Samonemozedanas.Majkajojjejosbolesna.
Sjedamopodbrijestislusamodrekucrvcaka.Grlicapletecarapu.Barabrsti,ajapricam.Pricamdugoozivotuu
graduiGrlicaministanevjeruje.
- Titosveizmisljas,- kazeonaismijeseposti-deno.
Jajojseprimicem,aona,svazbunjena,pogresnopletecarapu.Grlimje,aonaplamti.Igleprestajuzvonc-kati.
Grlicazatvaraociisvasepredaje.
- Grlice,timesevisenebojis.Jeli?
O,ne.Nebojimesevise,kazenjezinsmijesakkrozpoluzatvoreneoci.
69"G'Mjr

Otkopcavamjojjeleceisapcemnauho:
- Grlice,grudtijemalaijedra.Hoculijepoljubiti?Grlicazatvaraociisvastrepipodatno.Jajecvrsto
uzimamunarucje.Poljupcijojprzekaozerava.Omamljenaje.Govorinestonerazumljivoisvaceptikaopreplaseno
tice.Tijelanamgorekaosmolaugaju.
- Grlice,otvorioci!Hocudaihvidim!- kazemja,aonaotvaraociinekinasmijanisjajgoriunjima.
Tisinamiruje.Cujemkakonambijusrca.Poslijeustajemozbunjeni.
- Grlice,zartineznaskoje to Grozdan i Grozdana? - pitamja,tekdanestorecem.- Tosuvjecitiljubavnici.
GrozdaniGrozdana.Hoceslidatipricam
0njima?Sjedidomeneislusaj!
Ijapricam:
Davno,davnoziviojeuovimstranamajedannarod,anazivaoseBogumilima.Bili su to dobri ljudi, a kada bi ko
odnjihumro,metalibimunagrobpoonujednuvelikustijenu,jednuodonihstoseidan-danas bijele dolje na
Radesu.Aonajnajvecistecak,uresencvjetovima,tojenadgrobninisanknezaTrpimira.
I tako u kneza TrpimirabilakcerkaGrozdana,anajljepsimomakuseluzvaoseGrozdan.Najboljesebacaokamena
sramena,aizlovasenikadnijeprazanvracaosvojojkuci.Biojesiromah.Imaojestarumajku,jednunjivupred
kucom,velikukamenuposuduzakis- nicuizrvanjpoddubomudvoristu.
Itakoseonivoljeli,GrozdaniGrozdana,aknezTrpimirnidacujezato.UpredvecerjesjedjelabiGrozdana u
vinogradupodkucomislusalakakoGrozdan,caknadrugojstranisela,svirasamonjoj,Grozdam,iceznezanjom.
- Lijepa Grozdano, - svirao je on - o,dasikcerka
1crnogvragaisamogvukodlaka,uveobihteumojukucuibilabisretnijanegoudvorutvogocabogatog.
a
7)
o ^i
- Grozdano, lijepa djevojko, prolaze opojna proljecaisitejeseni,ajauzalud sviram na moje dvojnice, sviram tvoje
najmilije pjesme i sa zvijerima se borim da zaboravim na tugu svoju.
- Grozdano,ljepadjevojko,jesilisrcakamena,ilitiknezevskiponosnedadaljubissirotanaGrozdana?
- Cvjetaju ljubice, a ja tugujem. Zorevinogradi,ajasamujem.OlijepaGrozdano,svisnucuodzeljezatobom!
IvracaraDomuljaslusalajedugoovutuznupjesmu,ipogledalauciniisaznalasve.
Itakojednogdana,DomuljapodeukucuknezaTrpimiraizateceGrozdanugdjetugujeubastipod smokvom.
- Dobar dan, Grozdano, lijepa djevojko! - recejojvracaraDomulja.- Stositakotuzna?Recibakidateizlijeci!Jer
jalijecimodsvakoguroka,svaketugeibolesti.Grozdano,lijepadjevojko,jaznam:tivolisGrozdana,mogasusjeda,
najljepsegmomkauselu,stonajdaljebacakamenasramenainikadseprazannevracaizlova.
TakojegovorilavracaraDomulja,aGrozdanajepristaladasepotajnosastanesaGrozdanom,cimvracaraupitaza
savjetZmijskogaCarainapravicini.
Tako ja pricam,ijosvise,aGrlicaslusabezdaha,dokpadasumrakivecernjesjenelijezupodbrijestoveugaju.
- Asada,Grlice,vrijemejedaidemokuci,- kazemja.- SutracutipricatistajerekaoZmijskiCar.Dodinaizvor!
I Grlica ustaje i cijeloga je putazamisljena.Naklancujegrlim,aonasapce:,.j
- Ajeli,Ozrene,hoceliseonizauvijekvoljeti.
71
~3
^ ~XXIII.
SutradanGrlicadolazinaizvor,ajapricam:
- ItakovracaraDomuljaodeZmijskomCaru,odemupravo u njegove dvore.
- VracaroDomuljo,znamstosidosla,- recejojZmijskiCar.- Gledaosamkrozsupljumedvjeduglavuuutrobu
vukodlakovuisvesamsaznao.NistatinekoristiakomineizlijecismogprvogvojvoducmostrikaLjuticuijunaka
Poskoka.ZadobilisukrvaveraneuborbisacijelomcetomblavoraKuse.Enoihsadaizdisuudvorani,advoreih
tankeprisojkinjeiljutocvilenadnjimadamisesrcecijepaodzalosti.
IvracaraDomuljaodepotravecudotvorneiljekovite i kuha ih za tri crnenoci,zatrigluhadoba,uloncuodilovace,
paihodneseZmijskomCarudanjimalijecisvojejunake.
Akadajunaciozdravise,ZmijskiCarpozvavracaruDomuljuirecejoj:
- Cujme,vracaroDomuljo!Tisispaslamojeprvejunake,yojvoduLjuticuijunaka Poskoka, a tvoji ljubavnici neka
seljubevjecno,sasvimljudskimslabostima i slastima.
Toreceinestadega,aGrozdaniGrozdana,istogacasa,postadosenevidljivisvakomuseluosimvracariDomulji.
KnezTrpimirumreodtugezasvojomkcerkom,amajkaGrozdanovaisplakaocinjividzajedincemGrozdanom.
Grlicanaslonilaglavunamojeramepaslusa.Zacu-talismo.Huckasumiustijenama.Grlica,krhkakaotrska,svau
momnarucju.
Najednomodskociizmogkrila,svapocrvenjepapoblijedi.(Iurjbglavarov stajao je na litici i zlobno nam se kezio.
72
r
Zegeisprzilezemlju,pavodanaKoravcucurikaoslista.Zemljapopucalaodzedi,alisceplanepaopane.Danju
bezizlaznamlitavost.Kokosivrataju,aunasegPutekrvaveoci.Nocimlakeipijane.
Ubrdimazavladazedibezvodica,panaKoravcuotimacinaovodu.Pojilazasusila,ablagoseguraitucerogovima
oko korita.
- Goniteihnarijeku,smetenjaciBoziji!Pocrkasevamodzedi,- viceSvrzimantija.
- Nemozeseprekotudihirada,avirovi daleko.
- Eh, daleko, daleko. A vi pustite da vam blago skapava.
Vinogradizriju,ajanarijeku.Zivimnepomucenoihvatamribusacica-Krnjom.Lezimnapijeskupodnokolibe,a
nekiglasovipridolazeuzvodu,sveplicakom,doksenecusmijehpaglasan razgovor. Seoski momci provode
prazniknakupanju:lijezunapijesakpodnomeneirazgovarajuodjevojkama.
- Znate li koga sam neki dan vidio dolje pod Brijestovima?MaruLekica`Obuklanekudugackukosuljudoclanaka
pasebuckauvodi,ajanapijesak. Andro, idi s pijeska, molim te! -kazeona.Idi!Studenajevoda;dasemalo
zagrijem na suncu. - Pahodi,grijse!Kotibrani,kazemjojja.Anjestid,svedokjojnedodijastuden.Izide,a
kosuljajojsepripilauztijelo,pakaogola.Iodmahpobjeze.Samoseokrenu,nasmijamiseinestadejeuvrbama.
- Atistojiskaoslijepac.Ljudi,kaodagagledam,- recedrugiglas.
- Astobijojti?,;
- Mari?Idi,budalo!Ŷ;..~ ;,, ;.-Ostalizagrajase,atrecinastavi:
73- MeneuGiljanimapoznasvakadjevojka.Cudnesuvamteplaninke!Jedreisnazne,dopustaju,cinitisesve,pa
kadaupravomislis- evo je! - aonatezbacisasebekaovrecu.
- PoznajeslitiMatijuPetljanovu.Ŷ
- KojuMatiju?'Ŷ"'''
- Onu ispod borova. !!
- A,ha,onudugacku.Poznam.*
- E,posaojapreklanisaJerkom,posaoprviputdjevojkama. Noctamna.Nevidiseniprstpredocima,ajaiJerko
privuklisepojatama.Paszalaja,anekoizkuce.Matija!- sapnuJerkopaseizgubidoljeunjivama.Onodesvojoj
djevojci, a Matija ravno k meni.
- Stacestiovdje?- pita ona, a ja ni bijele ni crne. Zapeo kao nijem.
Nastaurnebesansmijehivika.Poskakaseuvodupa,vristeciiudarajuciobijesnonogamaobujicu,ot-plivaseniz
tok.
Jaostadohsamnapijesku.Rijekamibljestiuocima.Hvatamesan.Cuhtiheibrzekorake.Grozdanasenazenada
me.Zubijojbijeli,aplaveocinasmijane,zavodne.
Ŷ`Grozdano,stosiostavilaGrozdana?- pitam ja.
- O, ne. Nisam ga ostavila, - kazeona.- Grozdan nevjera; obilazi sela i vara djevojke.
- Ozrene,stospavassamnapijesku?Ustaniipodisamnom u moju skrivenu kolibu! - sapceGrozdana,
^p sva preplanula od sunca.
"ov°~Hocu,Grozdano,- kazemjaismijemse.'Krozotvorhaljinevidiosamjojruzicastugrud.
Kolibajemalenaisvazaraslaubrsljan.Kakoliprijenevidjehovukolibu!Cudimseja,aGrozdanasmijesi,pogada
mimisli.~,·Ŷ
Ulazimo. Koliba sva plava. '
- Grozdano,tvojejetijeloruzicasto,akolibatijesvaplava,- kazemja.
- To je od sunca, - sapceGrozdana,zavodnosesmijesiisjedeminakrilo.
- Ozrene! Gdje si ostavio gur? Ooj! - dovikujecica-Krnjo i budi me.
Ja ustajem. Spremam se u lov.
- Znas,Ozrene,jucedodeonajzelembac,lugar,pamikaze:"Cica,kaze,zabranjenojelovitiribubezdozvole."
Kakvedozvole,Bogstobom,kazemjaopetnjemu.Zarznaribastajedozvola?Istarisunasilovilibezdozvole,pa
je ribe uvijek bilo. Ko kad je Bog daje.
- Nekasamocekadokmeuhvati.Hehee,mojzelembacu!- nasmijasepodrugljivocica-Krnjo i mi za-gazismo u
vodu.
xxv , t,
- Krivosijanaplatiosmokve,- sretameLekonaulicisavprocvaoodsrece.- Danas treba da pane odluka. Hajde!
- Agdjesitiposao?
- Ja? Po te. Svrzimantija ne dozvoljava da se otpocnebeztebe.Okladiliseudeset litara.
- Pajestelivipoludjeli?Kocevamnaovojvrucinisjedjetiukrcmi?Vidislidaseizgori,- kazemja.
Vidasvenatopilavodom.Hladnojekaoutrapu.Jest,postenjami!
Eh,tvogamipostenja!- mislimjaimiskrecemonaKoravac.
Udosmoukrcmu.Zabljestalemiocinasuncu,panikoganevidim.Iztamenaspodzravljase.Vlaga,vonjaiprozori
pozatvarani. Galama sjedi za tezgom. Svrzimantija me dozva k sebi.
75- Sadcepoceti,- kazeon,nekakotihoisvecano.LekosjedazastodoMinde, deda-SkembeiKri-
vosije.Svicutimo,samosecujeteskodeda-Skembinodisanje.Kaodatankapilaprolazikrozsrcikudrveta.Mi
ocekujemo,apjevaciseustrucavajukoceprvidaotpocne.
- Hajde,djeco,pocinjite.- viknu Galama.
- Jacuprvi,- kazeMindapriguseno.
Onseizmacenakrajstola,zatrazicasuvinaigucnu.NjegovarazraslaIigurairukazadignutanasijuocrtavalase
jasnoupolutami.Utojpoziodjeknuvisokisnazanglas,dizese,napeipuceukrcmi.
Minda je probao glas.. , .,.,......
Opetgucnuiotpoce:ŶŶ.-...
Voda tekla,
Voda tekla kroz luge zelene,
A kraj vode,
Akrajvodecarapevunene.
Bozemilicijelibibile!
Mindasesavdaoupjesmu.Glasmutreperitoploiosvajaslusaoce.Nestosocnoimuskarackoimaunjegovom
glasu,stonamotvaracijelogMindu.Akadadodedoonogamjesta:
TrazeMaru,,..
'".;'TrazeMaru,al'jenacinece;Krozlugovehitravodatece-
svipomislimodajeKrivosijaizgubiookladu.Svismobilitronuti,aMindaizdize,ciknuipresjece.
Tisina!DedoSkembodubokodiseitareznojsacela.
- E,plaho.Minda,plaho!Nijecudostotedjevojketolikovole,- kazededo.
76
Krivosijajesilnouzbuden.Prinesecasuusnama,arukamudrhti.Gucnuion,iskasljase,iskrivisiju,ispustinekolika
visokaisumornatona,paotpoce:
Kuka sinja tica kukavica
A na kuli mladoga Ivana.
To ne bila tica kukavica "' '
Nego stara Ivanova majka; ;lW '
Kukajucivecjeoslijepila. : '
Krivosijaizvijeiotezezalovito.Glasmunijetopao,nibujankaoMindin,alijesilnozalovit,kaoipjesmamu.
Majkapisesinuutamnicudamujekulaoronula,astrehepopadaleidamusepreudalaljuba.Akaddodedoonog
mjesta gdje ulazi majci u odaje, a ona ga pita:
Kodolazimeniuodaje?Ŷ'ŶNevidimte,zivtibiomajci.,!;
"ŶŶ'ŶŶŶ'Ŷ''ŶOcinjisamvidjaisplakala,·:.'.:Ŷ..;'.OplakujucimogsinaIvana...Ŷ.
Vidazajecadoljeudnukrcme,amuskiosjetisenemirioboriseglavekaokrivci.Krivosijajeprobudionajdubljai
najskrivenijaosjecanjaunjima.Svisupostalidobri,pobozniikrotkikaoipokajnici.Svrzimantijajedrzaoglavuu
rukama, a Vida jednako jecala.
KrivosijazavrsipjesmukakoIvananiko ne prepoznaje osim psa. I majka ga po psu prepoznaje, jer odavno zalajao
nije,negosamovijookokule.AlikadIvanispustamajkuizruku,vididajemrtvaodradosti.
Sviteskocutimo.Nenadanoserazlijezelelekanjekaozamrtvacem.
- Vido, izvedi ga! - kazemracnoSvrzimantija.
- Ko je to - upitah je nehotice.
77- Bespara, grbonja, - kazeLeko.- Tigajosnisinividio.Bioserazbolioproljetos,paotisaouVrde.Onineizlazi
izbasteikuhinje.
Galamaustadeizatezgeipostavipice,amisvimirno,kaonamolitvu,pridosmostolu.
- E, alal ti vjera, sinko! - kazededoSkembo,aSvrzimantijamusamocutkestezeruku.
- E,iMindajepjevao,aliovo,brate,ujedazasrce,pabimucovjekdaoiposljednjizalogaj.
- Ih, da vi znate kakojepjevalamojapokojnaJurka!Ih,bracomoja!Miovakosjedi,pazapjevaj,akisapadaisve
se zeleni. Lelee! - uzdahnuKrivosija,aokomuzasuzi.
Lekogapogledaispodoka.Salinijebilomjesta.Samosepilo.Vidaodeukuhinju,aGalamapridestolu. Govorilo
se o pjesmi.
- Eto,stavamjepjesma.Jacajeodsveganasvijetu.Jacaje,bozemeoprosti,iodmolitve,- kazededo.
- Ni stotine Haralampijevih predika ne bi ovako djelovalo na ljude, - kazeSvrzimantija.- Samoimarazlikeizmedu
pjesmeipjesme.Namozedatiguslapocijelunoc,pajednauuho,drugamimouha.
- Hajd,uzdravljepjevaca!- kazeLeko,isvisekucnusmo.
UdeVida:
- SiromahBespara!Enogajosjecaubasti.
- Samonekapopijekojupaceodmahprepjevati,kazeLeko.
- Ih, ih! - jednakouzdiseKrivosija,kaodaimanestotakovelikodakaze,stoseuopcenedaizreci.
::Razgovorozivljava.Pjesmaostajeunamakaonekaprekaljenauspomena,alakasvakidasnjicaobnavljasei
treperi.
78
Pije se. Vrijeme prolazi. A kada Vida otvori prozore:osjenpresaoprekokrcme.Svjezvjetarpirnuipokrete
raspolozenje.
- E,jesimenatpjevao,Krivosija,alihajdemosadjednuveselu!- kazeMindaizapjevatreskajucinogomidajuci
takt:
Upohodam'kadsibila,,Ŷ
Sta si donijela? v- ;Ŷ
Donijela sam, svekrvice, ,
Stosamdonijela....Ŷ...,.Ŷ,;
Prazan brzdar donosila,
Prazan vratila.
Imisviprihvacamo:
Haj, haj, haj! ' . : . ,.:ŶŶy;.,.¦.,.,?
Prazan vratila.
Kasnijepredlozinekodaigramo,iuhvatismoseukolo.Jasamigraobijesno,kaokonj,aSvrzimantijajedizao
koljenadozuba.Krivosijaisteglisiju,paseklimata,aGalamasetruskalijenoipospano.VidaiMindasjede za
tezgom i pucaju od smijeha.
- GledajSkembu!O,IsuseBoze,gledajsamoSkembu!Pravimedvjed!- vristiVidaiprevijaseodsmijehakaou
grcevima.
Dedojehuktaoipodizaoteskenozurine,atrbuhmusetresaokaomijeh.
Minda zapjeva, udarajucipesnicamaotezgu,uzzvekucasaipraznihboca:
Privezan za lanac,
Medodosonaklanac,v
Istekoruhljeba
Daprismocimeda.'
79ŶAmiudarismojosjace.Casezvonekaolanac,amibjesomucnomlatimouz medvjeda dedu, sve dok se, napola
mrtvi, ne svaljasmo pod stolove.
Smrkavalosekadsamnapustiokrcmu.Amozebitidajebilaidubokanoc.SnazanvjetarzalijetaosesaMrkuljei
povijaomekzemlji.Isaosamcetveronoske.Nekojeurlaoustablimakao damudavolikozuderu.
ViletukustaruCavarusu,mislimjaidaljesevucemuzbrdicom,razbijajuciprsteihvatajucisezastijene.
NadSvrzimantijinomkucomzakikotaburaizaigrauborovima.AMindinreIrenizletjeizgranjaizavrista:
Haj, haj, haj! Prazan vratila.
ReIrenmepratisvedoStubline.Kucazatvorena.Ivankaspava.Kucamnaprozorizovem,aburazvizdiududu:
Haj, jah, haj! , , s.
Prazan vratila.
GdjelijeovoIvanka,Bozemoj!Otkadjesamonisamvidio!- cudimsejailijezemprednjezinavrata.
ŶŶŶ·-·- xxvi.ŶŶŶŶŶ··Ŷ
Vinogradiuzreli.Puhnemlakvjetar,amirislozeprospesekotlinom.Miriseuzavriosok.Vrucinezegu,aopetse
osjecadasunaizmaku.Uliscuzreoton.Vazduhpodsjecanabliskujesen.Na Koravcu puna Pojilabacava.Zvoni
tupaioblalupnjava:nabijajuobrucenavisokebacveimasnice.Skoroceberba.Uzreloljetomirisenajedrudojku.
Suncezalazi,ajahodampovinogradima.Grozdovizabrekli.Smokveteniceuzutjele;visepunemeda.Sje-
dimuKlinovcu,azutepticevugelijecuidozivljusepovinogradima.Kamotilov?Kamotilov?Svejosistokaoiu
dobadjetinjstva.Sjedampodtrsove:nekosekikocerazbludno,pijano.
Kolisetokikoce?mislimjaicuhkakoGrozdangolicaGrozdanu.
- Grozdejerazbludno,- govori Grozdan. - Tirazbludnokikoces,Grozdano.Zastomipaliskrv,o\ Grozdano!
AGrozdanavristiuloziivriskajojozvanjaipro-sipljesepovinogradima.Aposlijesveutisajeijacujem.sapatu
lozovuliscu:
- Grozdane,varaosimecijeloljeto.Varaosimesaseoskimdjevojkama.O,svesamjacula.
- Varalasiitimene,Grozdano.VaralasimesamladicemOzrenom.Vodilasigaunasukolibu,ajasamje
napravio. Sram te bilo, Grozdano!
Ljubavnicisesvadaju,skoroceohladnjeti.Uskoroceijesen,kazemja.Ovosuposljednjiinajstrastvenijitrzajiljeta.
Idemugaj.Grlicastojisamapodkoscelom.NemaBare.
- Doslasamsamodatevidim,- sapceona.-Znalasamdacesdoci.
Dugo sjedimo u hladu. Grlica gleda ume,auocimajojtreperinestonemirno,nasmijano.Najednomsetrzeizagleda
ustranu:
- Nekudjeproslazmija.Culasajojsum.
- Grlice, mnogo mislim na te, - kazemja.- Isadasamposaougajdasijecemkostilovinu.Enokosorauplotini.
Poslije jojotkopcavamjelekimilujemgrdi.Grlicasvagori,zatvaraociiprivijaseuzame.Zatimsetrza,ustajei
bjeziprekoplota.
n
80
81T
- Zbogom, Ozrene! Htjela sam samo da te vidim, - kazeonaismijese.
Zatimsepovracaigledameispitljivo.
- Je li Ozrene? Zastositiuselukadsiucioskole?
- Pajest,Grlice,uciosam,alijavolimuselu.Onasezamisli,pogledamejosjednom,papobjeze.Svracamkuci.
Otac sjedi na sofi.
- Kudsetiuvijekskitas,Ozrene?- kazeon.Knjigetidolazeatiihneotvaras.
- Imavremena,oce,- kazemja,nabijamteharuduhanom,paidemnaKoravac.
Podne.Sveutisalo.Krcmatamna,vlazna.Izkuhinjedopirecijukanje,paposlijenekiticjiglasovi.Vidasideodozgo
iz odaje.
- Vido,stoonocijuceukuhinji?
- Besparasviranaperoodluka.Janeznamkojimujevrag.Cimsvrsiposao,onpalacuperopapijuce.
Otvorihkuhinju.Masnaizgrcenaprilikasjedinanacvama,masenogamaipuseuperoodluka.Kadmeugleda,
odloziperoinasmijaseidiotski:
- Hohooo! Ja ovako, - kazeon.
- Tako, tako ti, prijatelju, - rekoh ja i pritvorih vrata.
- Kadceteviotpoceti?pitaVida.Mislilajeneberbu.
- Otac misli u srijedu. Samo se zabrinuo za ki-ridzije.
Ude Leko. -Ŷ·ŶŶŶŶ"\
- Hocemolijednu?Daj,Vido!T?:Vidadonesekarte,jazapalihluluiIj
- U pola litre.
- U pola. Pik!
82

XXVII.
- Sutrajeberba,Grozdano.Skovaosamtinajljepsinozic.Nijednadjevojka neceimatitakolijepnozickaoti.
AGrozdanasesamosmijesi,uzimamurukuimecejenasvojegrudi.
- O,milujmesamo,miluj,Grozdane!Umrijecu,akomenebudesmilovao!- kazeGrozdana.
Idem ulicom, a Ivanka preda me.
- Agdjesiti,Ivanka?Stonisidoslaunasvinograd?
- Nisammogla.PozvaomeAmidzaksebi,panisam mogla. ;
- Agdjecesbitinakonaku,Ivanka?.,-v
O,toneznanisama!Gledacesvakako:dadodekuci,kazeIvankaismije se. ;.
Ja u vinograd, a Andre istrese sepet u rpasnicu. Vrisnu, a cika se crveno zacereJ^a niz vinogracl i prosu po
brezuljcima....,(,...'*·t¦ŶŶŶ'h't'~'Ŷ
~HaJ~haJ!··;ŶŶ;.Ŷ-i-;,':`;:r'Ŷ../:!.Ŷ-'
- Zdravo, Andre!
- Hohoo! Zdravo, zdravo! - viknu Andre, pa dohvatimecku,agrozdezaIuckaumasnici.
- Hiss!Stastenavalile,gladniceBozije!- aciorojpcelazazujamunadglavom.
Andrinakosulja,oddebelogbeza,svaulijepljenamastom.Fesmukrvav,znojav,aopanciutegnutilikom.Negleda
gdjesjeda.Bilogrozdeilibalega,svejedno.SvejeBogstvorio.
- Na berbi, ko na berbi, - kazenemarnoAndre.
- Grlice,jelitivruce?
- O nije, nije - a svaplamtiodzegeistida.Poslijeidempodsmokvuisjedim.
83T
Podneseprimice.Vazduhvriipodrhtaje,pritisteisagorijevaobronkeipusisepousijanimbrdima.
Osjecamnecijipoglednasebi.Okrenemse:Grlicazastalauredu,pameposmatra.
Beracicesveubijelu.Znojimsecijedinizplamenalica.Ociimplamteibijuvrelidamari.Vrelaizestokazapara
omamljuje ih ispod zapaljenih trsova.
- Vrijete kao mast! - kazeAndre,aocimuzapelezaMarinegrudi.Maradizekrosnjunarame,agrudskocikao
praljak.NestonevidljivopotezeAndru,ionnazezanjomuzvinograd.
- Maro.·"Ŷ'
- Grko! 'ŶŶŶŶ'Ŷ·ŶŶŶ··:·'·Ŷ
- Hocemolimalouulicu?;':
- Ĉavotenosiodmene!
- Hahahaa!
Andrejestizeiustinu,aonavrisnu,izenesegolicavozakikotasedoljepodtrsovima.Zenezapjevase,amuskarci
zavriskase.Razdrtavriskaderekrozzapaljenvazduhhrapavoiobijesno.Negdjezveknubukara,akikotzazvoni
bezobraznoiraskalaseno.
UtrecemredukikoceDomaizoveJurudajojizrucisepetnjacu.Svacrvenaizabrekla,stenjevreloikupiopale
jagode.AJure,visokkaodacesesnekimrvati.
- Hohohoo! Eto, eto!
Jurezadeured,prignuseDomi,tobozedadohvatikrosnju,pakaomedvjedstadedajojbrundanauhoipalije
vrelimdahom.Domateskodise,govorinestoisprekidanoigrca.Slabinejojsepokornouvijaju,aJurejojzavlaci
svojuzuljavurukuunjedraizaduvanokrklja.
- Hej, vas dvoje tamo! Heheee! Vidimo mi!
Ismijehseponovorazlijezevinogradom,anegdjevrisnukubura,pazasu.Vazduhsezanjiha,demonskizasmija,pa
smiri.
84
StariAnteskinusvojupljesnalisal,otraznojsgolelubanjeiodahnu:
- Ih,hii,basjepripeklo!
Vreo dah poletje i zamre u vinogradu!
Savsamugolojvodi.Skidamkosuljuicijedimje.
Upaljensoksatrvenagrozdagolicanosnice.Zestinasesamasagorijeva.Akadsepritegnes,zilavkazabrekneutebi,
panemozesdanevrisnesiMarinezavirisunjedra.
Isvetako,pocioBozijidan.Podsmokvomsakahlada,anasuncuvrijumozdani.
Drumovivrijukonjima,uzvristalimkiridzijama,znojemiuzezenimmastom.Ugrijanikonjijurepodpunim
mijehovima,srditoIrcuimasurepovima.Zvrndajuvrtoglavemuhe.Gorezapaljenekapine,augrijanidrumovijece
podbijesnimtopotomivrelomomarom.Znojizjedatijelaisvudanicupoviciidovikivanja:~
- Heej!
- Ĉii!";":V:"·\
- Kriva! .- Ŷ··''-Ŷ-Ŷ'':;';'
- Tooc! 'Ŷ'·"''";
- Pritegnidesnupracu!'';'
- Hehee! .-Ŷ.-~ŶŶŶŶŶŶ:Ŷ,.,
- Brrr-tooc!
Nacassveutisa,panekizamor,zagor,brundanje,paopetudriiznova.
Dodevrijemeuzini,aAndrepocedazadirkujezene.Smijehzvoni,rucaktuknenamjesinu,paopet:raspo-djeljuj se i
tjerajredove.Pjesmaodlijezesloznoiprelazibregove,odlazinasirine,svedoknezadesunceisvjezvjetarnesides
Mrkulje u kotlinu.
Smrkavase,aotacsaljeMartinapoveceru.Mrak.Sjenesezavlaceukapine,ajapratimGrlicu.
- Nistasenevidi,- kazemjaGrliciigrlimjeupotoku.Grlicasvadrhti.CujemkakoMartinzuri uz
85ulicu.PrestrasenidjecijiglasodlijezeodozgoizKrce-
vine:
- Mijoo!O,Mijooo!Sunocajese,pohitidomu,oooj!
AdomalaseprosusevatrepovinogradimakaooIvanudne.
Vracamsenaveceru.Andrestojikrajvatrecrvenkaokrv,azanjimseoteze sjena kao za jablanom.
XXVIII.
AKoravacuzvistaoiuzvristao.Mastvonja,vriubadnjevima,vriuljudima,auGalaminupodrumupravimravinjak.
Muvaju se konji, motaju se ljudi, a Galama prima, mjeri i nadvikuje sve:
- S darama 48. '"''"Ŷ'Ŷ.'Ŷ.Ŷ',''"''Ŷ'''';.Ŷ
- S darama 45. ; ' :
- Pisi,Ivko!Ŷ..'·;ŶŶ"!
- Mjerite dare! : . '
- S darama63.'.','Ŷ'·.......
Advojicamjeremijehove.Mjeracicaimzuljiramena,aukari,nakantarobjeseni,visemijehovikljuka!Momciih
dohvataju i tresu u badanj. Poslije, Nikola silazi u badanj, pa gazi.
Svuga zvoni smijeh, glasovi,svadeiprepirke.Vidaizgubilaglavu,kaodajederneknaGorici.MomakBica
neprestanookrecerazanj,amirispeceniceprosipljesepoKoravcu.Nemarnozvonezvoncanakonjima,kiri-dzijese
motaju,ipijajupolitriceivicu.
Tako po cio dan. A kad padnevecer,pravoslavlje:Vidazazezekarbitusu,daiglunadespredkrcmom.Svijet se
slegaoizgornjihbrda,gradaniizmiljeliizKamen-grada,pasesvesjatilopredGalaminukrcmu.Drumom
86

jednakopromicesvjetina,aurucikogmuskarcazaki-kocepokojazenapreplasenoigolicavo.
- E,bijesnajezilavka!- kazenekopredkrcmom.¸¸Zagrijeistaro,akamolinecemlado.
- Jesen je blagoslovena, - kazededoSkembo,aSvrzimantijapotezedubokoizbukare.
- Bolje je iz drvena suda, - kazeonmeni,- Vino je pitkije, a i ladnije.
- Zbogom prijatelji! - kazemjamomstoluizalazimuulicu.Povinogradimajednakogorevatre,vristekuburei
razlijezesepjesma.
- Ivanka, Ivanka, - zovemjapriguseno,avrataseotvaraju.
- Zaboravio se me, Ozrene - kazeIvanka.- Culasamdaodlazisnekimdjevojkama.
- O,nevjerujim,Ivanka!nevjerujimnista!Toonisvelazudanaszavade.TotijerekaoJureglavarov,jaznam.
Lazovjedan.Stucicumunjuskucimgavidim.
I mi se mirimo.
- O, otkad nisi bio kod mene! - sapceIvankaiprovlacimiprstekrozkosu.
- Ivanka,miriselikrevet.
- MetnulasamunjIeslidzandanammirise,-kazeonaiprivlacimeksebi.
Ivankamekrsiusvomnarucjuiprzimepoljupcima.Svajeusoptana,zapaljena.
- Stajetebinocas,Ivanka?- pitamja,aonasesamoprigusenosmijeigrcaupoljupcima.Poslijeustaje,baca
kosuljusasebeilijezedomene.
Ivankajeomamljena.Svaselomiinezasitnaje.Govoriisprekidano,grcisesvaikadasezamori,nestojojvrelo
hropi u grudima.
Izvinogradazalutapokojiglasdopodnasprozor,ajapolozimglavunaIvankinegrudi,pamisecinidatiglasovi
zvonenegdjedaleko,daleko,aneunasoj
87kotlini.PoslijeIvankusavladavaumor.Ivankaspavaumomnarucju.Jajepokrivam, oprezno izlazim i hitam u
vinograd.
Masnicaispraznjena.Jurehrcekaopreklan.
- Hej, Jure. Jesu li ovo tovarili?
- Jesu, jesu, - odgovaraJurepospano.Otjeralisucetverokonja.Kazu,hladnijeimnocu.Vatragasne.Liscetresnje
crnice treperi plasljivo
nadnama.Negdjevrisnekuburaijekazamreucrnojnoci.Lijezemnagunj.Vatrajossamotinja.Liscesustiibude
seIinisumoviunoci,umeni.Lakvjetarmilujemepokosi.Lakunoc!
...;..Ŷ,ŶŶ;";Ŷxxix.;:.;-;.;Ŷ.,,,
JucemikazeSvrzimantija:
- Ozrene, pazi na Juru glavarova! Prebij mu koje rebro da te bolje upamti! Bolje prije nego poslije.
Ciosamdanmislionanjegoverijeci.Budimseiodmahmidolazinapamet:
Prebij mu koje rebro, da te bolje upamti! Bolje prije nego poslije.
Sijecemvelikidrenovstap,audarcimiodgovarajuonekudizgaja:
Nekasamopokusadajejosjednomnapastuje!O,kukutebi,glavarovJure,necesnikadviseokusitipure!Hahaa!
ProstrijecutenasredvinogradakaopudarBice
Stapjecvorav.Treba samo da ga dohvatim i uspomena mu je osigurana.
Hodamulicom.Silazimnarijeku.Sjedamnabrvnopovrhcica-Krnjinekolibe,nadmalipotokSusku.
88
Akoovudaprode,viknucumu:Natrag!Natrag,skotujedan!Prolicutitvojprljavimozakuvodu!
Ali Jure nema.Uzaludseuzrujavam,postotiputprezivljavamsukobsnjimisvetozivljemasemnogamanad
potokom.
- Hej,Ozrene!Slomicesmibrvno,Bogstobom!vicecicaispredkolibe.
- Oh,dobardan,cica!
Imirazgovaramoovrucinama,olukavostiribei
0svacemu.
- Jeli,cica,recimipravo;prolazilicestoovudaJureglavarov?
- Prolazi,prolazi,sinko.Kakonebiprolazio?Tadrumjesvaciji,- govoricica,ajastiscemtoljaguuruci.
Hvatasesumrak,ajasehvatamstrane.UpravopredBicinom pudarnicom, na zavoju gdje je ulica naj-tjesnja,
iskrsnupredameon,Jureglavom.Jastadoh,ispruzihtoljaguisavbijesanviknuh:
- Natrag! Ovuda ne vodi tvoj put!
Savsamdrhtao.Njegovoglupavoliceotezeseiznenadenouoporugrimasu,nosmupokrvavi,aocimusezapiljiseu
me.
- Zasto?
- Natrag!Razbicutilubanju!
Onpodizepesnicu,pajeodmahspustinizaseipodepokornonizulicu;
MoraojedaskreneprecicomprekoKalacina.NaStublinistojiIvanka.
- Stotenema,Ozrene,vecnekolikodana?
- Pa tako, - kazemja.- Zaposlen sam mnogo.
- Mnogosisepromijenio.Nisiviseonakodobar
1nosisdrenovac.Stocetidrenovac?
- Trebami.Pobjesnioglavarovpas,pamemozeujesti.:
89- Nisam znala, - kazeIvankaizacuta.
- VidjelasamdanasJuru,paministanekazer
- Gdje si ga vidjela?
- PagorevrhAndinekuce.ZapelamuGrlicazaoko.
- Cuti!- dreknuhjanehoticeistegohstapinu,aIvankaprasteusmijeh:
- Hahahaa! Pa bog s tobom, Ozrene, ta i on je momak.
Umenijekipjelo.Ivankamisesvetila.Smijehjojjebionekudsupaljizategnut.
- Dobro, dobro, Ivanka - kazemjatobozemirno.- Dobro,dobro.Svetimisetisamo!Alijatikazem:Kukunjemu
ako je samo krivo i pogleda!
Ivankasesmijelazamnom.Smijalasezlobnokaozmija.··.,..ŶŶ
' XXX. ··ŶŶ:.Ŷ
O,proslajeberba!Vinogradipozutjeli,opustjeli.Nekaneutjesnapustossjediunjimaiplace.Sjedimu stijeni vrh
kucenaizmakuljetaipremisljamominulimmudanima:
O,svesamjutrososjetio,kazem,sve!Osjetiosamdajeljetoprosloinestomejebolnotaknulousrce.Suncebilo
odskocilo.Tihoukuci.Cujesekakopcelaoblijeceokozutihgrozdovaobjesenihotavanicu.Jesenjemedena,kazem
ja.Pcelavolijesen.
Samsamukuci.Svisupodraniliusmokve.Odozdoizbastedopredomenepokojinerazumljivglasisveutisa.
VidimkrozprozoropruzenoPasjeBrdo,nacickanositnimzbunjevimadracekaoda su ga ose poklopile. Podno njega
intimno prisoje, zaraslo u krhku tilovinu,
punuzutihisuncanihsjena,podsjecamenapricuizdjetinjstva.
O,samojosnekolikodana`ovjp``djkog`naMPos-ljedn]onT~k1lo1n^pfecT^ce~7esen kotlinom i odnijeti sve ljetne
snove.Sjedjecusamnastijeniilinegdjeuvinogradu.Slusacukakoopadalisce.Slusacusvadeimilovanja Grozdana
i Grozdane.
OjSamojosnt``&Qj
GospodeBoze,zaboraviosamnacica-Krnju! Potra-zicukrosnjudamuponesemgrozda,kazemja,iducinastijenu.
- O,svakakocumuponijeti!- viknuhitrgohseodsopstvenogglasa.Opetcutim,tresemluluostijenuigledamniz
kotlinu.
- Trazimtecijelojutro,- cuhGrozdaninglas.-Trazimteimaidvajutra.Grozdanseopijaodtugezaljetomituce
me svirepo. Sva sam u goloj modrici.
- Datividimmodrice,Grozdano!Izlijecicuihsvojim poljupcima, - govorimjaiotkopcavamjojhaljinu.
Nigdjemodrice!Svjezetijelosmijesegoloipo-hotljivo.AjalijecimnevidljivemodriceiGrozdanasekikoce.
- Prevarilasime,Grozdano.Stosimeprevarila?- pitam ja i sjedam je na krilo. ,
- -: ' XXXI. .: -`ŶŶŶ·- Ŷ'
Suncemevecprzi.IdemnarijekuisretamGrlicuuulici.
- Grlice, hocemolinaizvor?
AGrlicaokreceBaruimisilazimo.Baraprednamarusistijene,amijurimozanjom.Grlicazastadeiosluhnu:
..... ..... ......
90
91- SlusajkakocudnohujiHucka!Kaodazove.Ovojepredkisu.Uvijekovakohujipredvelikekise.
Grlicaugledakupineipoceihbrati.Sveugrozdovima.Rijetkorazasutekaokrupne,crneoci,veselesenakapinii
gledajuunas.Poslijesjedimoigledamo·Hucku.Izvorkljuca.Prelivastijeneirusisedoljepodnonasuliticama.
Sami smo. Blizina nas opaja.
- Grlice! - aonaneodgovara.Meceglavunamojerame,ajaosjecamkakosenestonaprezeunjojdapukne,da
zaplace.Licejojpostadebolno,aocisuzne.
- Grlice moja! - sapcemja,uzimamjenarukeidugojetjesimimilujem.
Poslije se smirujemo i razgovramo.
- Znasliti,Ozrene,dajeprekoovestijene,josprijestotinugodina,preslakuga,- kazeGrlica.
- Kakopresla?
- Patako.Presla.
,`- A je li ko vidio tu kugu?
\ ( - Pa vidjeli su je.Kazudajedugackakaomotka
A-!isvaubijeloumotana.Dodeukucuinikojenevidikadaude.Poslijestanenekomevrhglaveimori.Tako
opusti cijelo selo.
Zacutasmo.Obadvojesmozamisljalikugu.
- I kada je odlazila, stala je navrh ove stijene' i,vrtecisek'ovito,pjevalaje:
Sukadar- bukadar,Viseovudnikadar.
Japrasnuhusmijeh.Smijesnamijeizgledalakugakakose,ubijeluikaomotka,vrtinastijeniikrestiovecudne
rijeci.
- Sukadar- bukadar! Hahaha!
- Stosesmijes?Nevalja se smijati kugi, - kazeGrlica.- NjusaljeBog,jerljudigrijese.*
- Pareklajeeto"nikadar".Toznacidanecevisenikaddoci.Zastosenebismijali?
- Svejedno. Ne valja joj se smijati, - zavrsiozbiljnoGrlicaipocedavabiBaru sa stijene.
- Eno je! da pane, sva bi u komade. Bara, Bara! Koz, koz, koz! - A Bara samo zakmeketa i pogleda u nas veselo kao
da nam se smije.
PoslijezatutnjiuMrkuljiipocesesenavlacitioblaci, a domala smo nas dvoje hitali za Barom uz puteljak spram sela.
XXXII.
Svunocjeprepadalo,tiho,krhkosumeciponapolasasusenomliscu.Krozotvornaprozorumojeodajeuvlacise
prohladanivlazanvjetar.O`jzbj`mJje`oJ`Pryajesenjakisa¸`p¸usla,`s£jakotlinu`kazerr`jaijosjecainkako
mejispavljuje. sir.okjnBesJ·craj`riJumJes~eni.
Budim se: mekana i zlatna nit sunca provukla se kroz prozor i igra mi po licu. Ustajem i otvaram kanate: sunce
zlatno,mekano.Pomucenogljetnogzaranestalounjemu.Bistrojekaoodzlatnogstakla.Ivazduhjestakleni
providan. I brda su staklena i providna.
Zajednunoc,o,samozajednunoc,sislajejesenunasukotlinu!
PrirodaseproIinila.BestrasnajeisvaodjasnihiIinihtonova.Svajeodnecegastaklena,krhka,aopettakomekana,
kao,kasne,suncanevlasi.
Da,jesenje,kazemja.Uprirodujeusaomir,umoranibestrasanmir.Ogromnezutemrljesarajukotlinu.Tanki,
bijelioblaciplovenadnjom,sarajubrdaIinim,plavimsjenama,aGrozdaniGrozdanasjedeuzutomvinogradu.
92
93- Stacebitiodnasekolibekadaudarekiseivjetrovi?Recimi,Grozdane!Recimigdjecemosemilovatikada
opanelisceizimazavijekaogladnavucica?!
AGrozdancuti.Tuzanjekaodagledasmrtiuoci.Grozdanamumeceglavunasvojegrudiiprovlacimuprstekroz
kosu.
- O, ne tuguj, Grozdane! - kazeona.- ImajosdanailanismoseoMiholjevuljetumilovaliunasojkolibi.
IdemnaKoravac.CujemnaStublinipjesmu.Ivankapjeva.Jesenje.Ivankatuznopjeva:
Ojpelinpelince,"*·Ŷ*Mojerosnocvijece!
S Tobomcesemoji
Ŷ·...SvatiokititiŶ'.:..,-..ŶŶ
;,..ŶŶ,-.Ŷ::ŶŶKadmebudumladu·ŶŶ....;.,Dogrobanosili.~,
Bozemoj,stojetuznaIvanka!Nebijecovjekniprepoznao,kazemja.
Ivanka,zbogom!Zbogomnasamilovanja!Hvalatizasvakizagrljajiprastamtiprekjuceranjuosvetu.
- Otvoren lov! - kazeGalama,savsretandasaopcinovost.
- Jest, otvoren je, - kazededoSkembo.- Pripremitepuske isacmu!Mozemouponedjeljakodmahzorom.
- Hocesliti,Svrzimantija?
1 - Necu.Janisamnikadnipuskeispalio.'Ŷ'Ŷ:
- Ni meni se ne ide, - kazemja.
Sjedimoicutimo.Svrzimantijamrk,adedozamisljen.Dedosesjecamladostiisvojezenidbe. Da, jesen je. Momci
sezene,aSvrzimantijacutimrkkaostijena."Oj,pelinpelince",sjetihseIvankinepjesmeinestomezlosutnostezeu
grudima za Svrzimantijom.
94
- Zbogom, ljudi! - viknuh ja nenadano.
- Zbogom! - kazededonekudzamisljeno, a Svrzimantija,mojstaridrug,inecumirijeci.
TrebadavidimGrlicu,mislimja.Zeliobihjosoveposljednjedanedaprovedemsnjom.
XXXIII.: ·;
IdemprekoOzrenovaPolja.Jesenjivjetarsustiuziviciicvilikrozzutukotlinu.Cujemgdjenekopjevusi.Grlica
sjedipodbresticemipjevusi.Barabrstizivicu.
- Otkud ti ovdje, Grlice?
- Josprekjucerecemamadaidemovamo.Blizesamkuci,pamemozelakodadozoveakojojustrebam.
Ja sjedam do nje i obuhvatam je oko struka. - Grlice,nemogubeztebe,kazemjoj.- Svudasamtetrazio.Sjekaosam
najdebljukostilovugranu,nebiliticulaudarce.Prestajem.Osluskujem.Nemanikoga.
- O,stonisidosla,Grlice?
- Grliceostavipletivo,datigledamuoci!Grlicaostavljapletivoajajeuzimamunarucjei
dugojojgledamuoci.Ljubimje,aonazatvaraoci,drhti.
- Grlice! - sapcem,aonaotvaraocikaoizasna.
- Grlice,hoceslimipjevati?
Hoce,pjevacemi.Svakakocemipjevati.
Spustamjedosebe,aonauzimaigle. Nemozedaplete.Pocinjedapjevapanemoze.Rijecijojdrhteugrlu.
- O,Grlice,Grlice!Patisivecpravadjevojka.GrlicaustajeitjeraBaruzadrugigrm,samoda
biseumirila.Vracase,sjedapodaljeodmeneiuzimapletivo.
- Hajde, pjevaj, Grlice!Tiznasmnogopjesama.
95- Pajasamsveodmamenaucila.Eto,bionekiOzren,mladic,jedinacumajke,paumro.Majkagatolikozalilai
plakalazanjimdaseniugrobunijemogaodasmiri.Isadanoculutaovimpoljimaipjevatuzno,tuzno,da te srce
zaboli.ZatoseovoizoveOzrenovoPolje.Nekikazudatovjetarpjevauzbunju,alitonijeistina.Mojagajemajka
nocuslusalakakopjeva.
- A kako pjeva Ozren, Grlice?
- Paculasamodmame.Samoneznamcijelupjesmu,dugackaje.
I Grlicapjeva.Grlicainepjeva.Onasamopjevusi.Glasjojtanak,tuzan,paneznasniodakledolazi.Rekaobida
vjetarpjevauzbunju:
Ŷ;,/..Devetjeputamojgrob.
Proljetnimcvijecemprocvao,.
Devet se puta humak . ., , ,,,.
;.Uvelimlilscempokrio.....(
/ mojoj staroj majci ,/u ,,. ,, ,,,
Do mene puteve zarneo.
Devet su puta laste
Savilegnijezdapodnasimvajatom,,
Devet su puta zove
Procvalenadnasimpotokom... c . / mlade loze se povile
Nasomzelenomodrinom,·Otkako,majko,tugujesr"
Za svojim sinom Ozrenom...
'Ŷ·Grlicazacuta.VI/-\ .;
- Grlice!Grlicaplace.
Zacusebrzizadihansum.Barazakmeketa.Jureglavarovispadeprednaskaodaganekodobaci.Male,svinjskeoci
zazvjerasemuzlobnokaouzvijeri.OsjetiosamkakoGrlicapretrnuodstraha.Alisamoneznam
96
]<.ako se to sve brzo dogodi. - Obuljak zviznu kraj njegove glave, i jautrenstvorihseprednjim,savcepteci.On
samo zinu i viknu.
UistimahosjetihdrhtaveGrlicinerukeokomogvrataimalaksah.Aonkaozrnootistenizpolje.
- Grlice, umiri se! Malini te, umiri se! - kazemjadrhtavimglasomiuzimanijeunarucje.Obadvojedrhtimo.
Otpratiosamjesvedouavliju`Naklancumeuhvaticvrstozaramenai,tresuciseodstraha,prosaptabrzo:
- Ozrene,molimte;/riemoj!Obecajmidaneces!Obecaj!
- Necu.
Bestija!Imasampnjojdazahvalizazivot,misliosamiduciulicom.
' XXXIV.
Daniuzmicu.Otackaze:"Ozrene,skorocemougrad.Spremajse!Trebaumacikisama.Miholjevoumijeida
prevari."
Bezglavohodamulicomiprastamsesasvakimkutom,sasvakomuspomenom.Mucimenekonejasnoizlosutno
predosjecanje.Bojimseovogteskogmira.JedinostozablijesteveselijitrenucikadsretnemGrlicu.Ijucesmosjedili
ugaju.Jesenutisala.Nestokrhko,providnonjisesevrhnasuvazduhu.Sunce,mekanoicisto,predezlatnepricepo
opalomliscu.
- Ozrene,culasamkakosesmijeGrozdana.Jest,dusemi,culasam,- kazeGrlicasvauzrujana.- Jucejaidemispod
Smrcinjaka,anekosekikoce¸gore¸uRosica..`.vinogradu.Bozemoj,`
k po irnenuT
___ Eto, i Grlica je culakakosekikoce¸GTOzdana;.¸Ja
samjojjosljetospricaokakoonahodapovinogradimaikakosesmijeisvadasaGrozdanom.Pricaosamjoj-i kako
je mene mamila u svoju kolibu.
- Ozrene,neprolazikrajSrnrcjnjak¸a.USmrci-njacima se prikazuje. Jednomu'kasnunoc,kadseMateRosic
vracaoizSoljana,izislopredanjmagare,aonuzjahao.Acimjeprvipjetaozapjevao,magarcanestalopodnjim.I
mojujemajkujednomnekopratioizSmrci-njaka.Kaze,sveidezamnom,ajanesmijemnidaseokrenem.
Ostali smo u gaju sve do podne.
- Gospode,otkadanisamvidiocica-Krnju! - kazemja.Oticicuposlijepodnenarijeku.
Alimjestonarijeku,svracamnaKoravac.PredkrcmomsamijaiSvrzimantija.Jacutim,oncutiipije.Poslijedugo
drzi¸glavuurukama a pogled mu na zemlji. ~~- Ozrene,morimesilnacamotinja,- kazetesko,zdvojno
Svrzimantija. - Kucamijepustakaogrob.Dodijalomipice.Sitsazivota,akadpomislimjosinatodaceskoro
zimaidaitiodlazis,dodemidaseubijem.¸¸¸
Pokusavamdagatjesim,aonsesamogorkoos-mijehnu i odmahnu rukom.
Sjedimosami.Vecerpada.Ivankaprodesburilomvodenaledima.
- Eto,zena,- receon,pokazaglavomnaIvanku,panastavi:
- Zena,topolustvorenje,mozedaspasecovjeka,samomene,menenemoze,mojOzrene.Nekiljuditrazespasiu
drugimstvarima,ajasamsvepromasio,sve,kazemti.Kaodasamciosvojvijekletiozavjetrom,ilisuncehvataou
reseto.«Ŷ
1oniskapidodna.Ŷ.;·s. ..>.
- Pijemga,aonomenepije.Bljutavomi,ajajo§vise.Baremzaboravimnasve.
Onoboriglavuicrnosezamisli.ŶŶ·~Ŷ,
- Hoceslicasu,Ozrene?- pitaVida.'ŶŶ~··ŶŶ''Ŷ'ŶŶ
- Necu!- rekoh i nehotice osorno.ŶŶŶ·Ŷ'
- Svake jeseni, kada je ostali svijet najveseliji, menespopadaovacamotinja.Iciomojzivotpanenamekaokrov
kakvetrosneiteskekuce.
- Hej, moj Ozrene! - zavrsiongorko.- Dugojavucemsvojrobijaskilanacisamosmrtmozeda merijesinjegove
ludezveke.SjecaslisetiludograspopaMelentija?OnogasmisenaGorici?Onojestrasno.Ozrene,razumijesli?
Strasno!
Ionseludackiuneseumojeoci.Nestovecza-grobnoizbijalojeiznjega,aopetsatanskibjesomucno.Nastastanka.
On opet obori glavu u ruke.
- Radije smrt, Svrzimantijo! - zavrsijedvacujno.Sumrakpade.Krtosustivjetarugranama.Cukcuce
osamljenoizlosutnonegdjepodnoGorice.Misedizemo.Koracinaniodzvanjajuosamljenoipratenasunoc.
XXXV ŶŶ- Ŷ'·ŶŶ'ŶŶt`~'S.M-w
Dobrojutro,Ivanka!Ŷ·;ŶŶ·
- Dobrojutro!Zarnistejosotprtljali?- kazeIvankasasvimhladno.
- Nismo.Ostacemojosnekolikodana.Nestonamopravljajukucuugradu,pacekamodase dogotovi.
Dantmuran.Cutimo.Ivankagledamirnoniznjive.
- E,pazbogom,Ivanka,akosevisenevidimo!
- E, zbogom!
I mi se rastajemo.
OblaciseseleprekoMrkulje.Idemdaseoprostimsacica-Krnjom.Odavnanisambiokodnjega,kazem
99sam sebi i spustamsekvodi.NadoslaHuckaurlaustijenama.Gorenaizvorukaodazvonelitice.Dimsukljakroz
cicinukrvinjaru.Vazduhtezak,vlazan.Cicaukolibikaovolsebnikurupi.
- Dobardan,cica!
- Bog dobro dao! - vicecica,aglasmukaoizbunara.
- Davi li te jugovina, prijatelju?
- Astobimedavila?Dobroje.Usuhusmo.Istina,javolimburukadpuseizapjevaokokuce:"Hukceburaoko
kuce,istehljebaiobuce".Alijeijugovinadobra.Duhanaimamo.Airibajebezglavijanajugovini.
Cicasenasamovao,pasadaprica.Onprica,ajasesjecamsuncanihribarenjaidizemsesastijenepredkolibom.
- E,zbogom,mojdragicica!Jaodlazimugrad.
- E,zbogomposao,sinko!- kazecica,metnumisvojuzuljavurukunarameirazalostisekaosasjecenpanj.
Vodahucizamnom.Unjojjebijes,agoreubrdimapokopanojeumrloljeto.Hladnomijeudusi.Cinimiseda
nosim hladnu ribu u lobanji.
O,dasambaremcica-Krnjo!kazemjaipenjemsenastecke.
Bogumilimirujuvjecnopodsvojimteskimstijenama.Jugsustiosamljenouborovima.Sklanjamsezastijenuipalim
lulu.Samsamsmrtvacima.Dugosjedimipremisljamoproslomljetu.Najednomcuhzapijevku.Osluhnuh:Grozdan
vodiugrobGrozdanu;vodijenadugackizimskisan.Grozdanaplace,aonkoracateskosaoborenimpogledomi
tuznomgrivom.
- Ozbogom,mojaGrozdano.Zbogomnasavarljivamilovanja!Cestocutesesjetitiipozeljetitvojstrastvenikikot.
.........
XXXVI. /Ŷ·.·;.Ŷ·.,.:~Ŷ;!ŶŶ,
Na Koravcugovore:Ŷ-,Ŷ·.·,.';~,·
- Poludjela Andina Grlica.
- Bozemeoprosti,kazu.Necastivilajeizanje.Takogovore,ajanistaneshvatam.
- Aznatelistojepoludjela?SilovaojeJuregla-varov.
- Silovaojeupotocinikod Markove Belenzuko-vine.
Ajajosneshvatam.Bozemoj,mislim,zarjetomoguce!
- SutracevoditiJuruuKamengrad.BoskoVrleposlaopozandarme,anjegovrodeniotac,kaoglavar,zatvoriogau
pojatu i susjedi mu svezali ruke.
- Matimu,kazu,naricekaodaimjemrtvacukuci.
Bozemoj,stasesveovodogada!- mislim ja, a svi gledaju u me.
- Andasvecupakoseibijesesakamauprsa,-recenekosasvimtiho.
- Dostaviseotom!- kazeSvrzimantijastrogoiodlucno,abradamuzadrhti.
- Ozrene! Ostani, ne idi! - viceSvrzimantijazamnom.
TekuuliciSteze~menestozagusu,papobjesnih.JuriosamkaoluddoMarkoveBelenzukovine.Vikaosamna
mjestuibacaokamenjeuJaginucatrnju.Odgovaraomijesamopotmuolavez,aposlijelajaovrhmene. I tako je sve
dugolajao,dokmenetrzenecijiglas:
- Ozrene,razboljecesseovdje.Hajdesamnom.BiojeSvrzimantija.
Jasamlezaonahladnojstijenicatrnje,savsmozdeniiscrpljen.
100
101- Hajdemo! - kazetihoSvrzimantija,imisedi-gosmo.
Sjeli smo u Vidinu sobu, vino se zacrnilo pred nama.
- Rekaosamdatijavekucidacesostatisamnom.Pij!- kazeon,imismopili.
Pilismoteskoicutali.Poslijejeondugogovorio.Kaobumbari,zvrndalesumirijeciposobi,ajasampioitupo
posmatraosarepozidovimaimrljepostolu.Ibumbarisuzvrndalisvedaljeidalje,isaresubilesvetotamnije.
- Pijiugusisveusebi!Budigrobprijegroba!Tojesudbinasvihnas,- cujemkakozvrndajuonibumbari.
Aposlijemestezenekozasrce,isamocuhostaribrzkrik,isvezamraci.Itadasamvidiosve.Vidiosamnjega,
Juru,kakonapastujeGrlicu,vidiosamkakoGrlicajuripotokom,svapocijepanairaspletena,aludiostarsmijehlaje
zanjom.Jurejebjezaoniznjive,savkrvaviizgreben po licu.
O, sve sam vidio!
Nekacrnasjenastadevrhmene.Osjetiosamnestohladnonacelu,cuosamrijeciiprobudiose.
Svitalo je. Sa glavom u rukama, sjedio je Svrzimantija kraj mog uzglavlja.
ŶV·~-'- ŶŶ-.Ŷ-. XXXVII. ŶŶŶ·'Ŷ- ,
- Sadceprovestionograzbojnika- kazeon.-Hocesliizicidagavidis?
- Necu.Gadimise,- rekoh.
Doljeseculiglasovipredkrcmom.Iskupiosesvijetdagavidi.
- Kako ih ovo nema? - kazeneko.- Ima viseodpolasatakakosuproslizandarmi.
102
- Kadceprije.Trebadagasvezuusvojelance.
- A,nebojtese,pritegnuceoninjega!Necemuviserastizazubicezadjevojkama,- cujesenecijidebeoglas..
Nastatajacdoljepredkrcmom.Cusesamokreszandarmskihcokula.
- Vode ga! - kazeSvrzimantijaistadenaprozor.Inehtijuci,gledaosamijazatvorenihociju.
- Oborio glavu kao pokojnik.
- Gledajte ga. Sav je izgreben po licu.
- Zivotinja!
- Razbojnik!
- Nevracajtenamgaviseuselo.
- RadiovakvihBogisaljekrupu,- culisuseglasoviodozdo.
- Mnogocegaosuditi,- receneko.
- Grjehotajeto,djeco,strasnagrjehota,- cuhglasdedeSkemba.- I treba da ga osude. Ali ljudski je sud malen za
ovakavzlocin.Bogcenjega~daTcaznT~
Ja i Svrzimantija izidosmo preaTcrcmu.
- Znassta,Ozrene?UzecemorakijepacemouKlinovacpredkolibu.
- Dobro, - kazemjaiosjecamkakopogledisvihlezenameni.
Svrzimantijamestizeuulici.
- Bolje je da smo sami, - kazeon.- Proslavicemorastanakutisiniioprosticemosesljetom.Zazeljecemosvemu
ugodansan.Koznakogacejosodnasdaogrijesunceproljetnje.
Trsovisusteitruniseliscezanama.
- Smrt svuda i na svakom mjestu, - nastavlja Svr-
``JCakc)necujnoisvecano¸¸umjrepriroda,adreba¸`ajr`im,kaodace
103
ga derati tamo na onom svijetu.- Sveovostosmomiizmislilinevaljanisupljepare,- zavrsion.
Poslijeodedanatrgasusnja,imisjedosmopredkolibu.
- Hajde, u zdravlje! - imisepocesmooprastati sa prirodom.
XXXVIII.
Jucesammnogopio.Silnosumeizmorilioviposljednjidani.Lezimumojojodajiitupogledamutavanicu. Ne
mislimniocemu.Osjecamtugukojucuodnijetiskoroubucnegradove.BolimezaGrlicomizalimSvrzimantiju.
SjecamseIvankinihmilovanjaizahvatamenekatuznapraznina.
Majkasvakogcasaulazi.Tobozetrazinesto.
- Stajetebi,Ozrene?- pita me majka. "" - Sinocsivikao.Prepaosiimeneioca.
- Sanjao sam, - kazemja.
Da,sanjaosamstrasansan.Josnikadauzivotunisamsanjaotakojasanistrasansan.
^ (\ /\J - NemaSvrzimantije.Nemagajosodjuce,- viceGalama.- Lekogatrazio,pamukucazakljucana.Kazedaje
lupao.Ucinilomusedagadozivamrtvacizpraznekucetine.
- Jest. Svrzimantija se ubio, - kazemjasasvimtiho,aGalamaseprkrstiioboriglavu.
- Treba obiti vrata, - kazemja.- Hajdemo!Imiidemonizulicuicutimokaoosudenici.
Prednamazastadeulaz.Dubtuznosumi.Galamaseopetprekrsti.Ulazimoudvoriste.Vratazakljucana.
- Galama,potrazipoluguusupi!- kazemjadrhtavimglasom,aGalamaodeusupu.
- Pohiti! - htjedohreciglasno,alisamoocajankrikzacvilimiuusima.
Galamazavri.Vratasenategose,zaskripase.
- Neznamsamozastojezakljucaokadjeodlucio da umre, - kazeGalama.
Prihvatimoseobadvojicapoluge.Daskavrisnupaprastenapolovici.Galamauvuceruku.Cuhjasnokakopomace
zavor.Vrataseotvorise.Udosmoizastadosmonasobnimvratima.
Nasredsobeovjencanici,visimojdobriprijateljSvrzimantija,visisavmodar,saocimauprtimuuzasisaznanje
smrti,saznanjepunocudenjairazocarenja.
- GospodeBoze,gospodeBoze!- sapceGalamaijednakosekrsti.
Nastolusekoceiskrivljenaslova,ispisananaplavojhartiji:
"Sam sam bio cijelogsvogvijeka,zelimdamesamaisahranite.NekamiHaralampijenimrtvuneprilazi! Sahranite
me pod mojim dubom i neka me se Kri-vosijakojiputsjetisvojomtuznompjesmom!
Zbogom ostajte svi! Zbogom Ozrene!"
Galamamupride.Pridohija.
- Podigni ga! - kazeGalama,ajagaobuhvatitiipodigoh.
DrhtavomrukomsmacemuGalamakonopac.Polozilismoganaposteljuiizisli.
- Ozrene,jacusepobrinutizasve,-kazeGalama,4`imiserastadosmo.¸¸¸¸¸j
To je bio taj san.
Neko govori s majkom dolje u sobi. Govore o Grlici.
JucesujevodiliocuAlojziju,- pricanekizenskiglas.- Vodilijeucrkvuijedvajeuveli.Svejevristalanavratima,
aucrkvi,Bozemeoprosti,svelajenecastiviiznje.Fratargaistjeruje,aonsveudiljlaje.
A
104
105- Neka joj jedini i veliki Bog pomogne! - kazemojamajkainestorecetiho.
Nistavisenisamcuodosamogsapata.Ustajempredpodne,amajkamepita:
- Gdjeces,Ozrene?
- NecunaKoravac,- kazemja.- Idemnastijenuvrhkuce.
XXXIX
Stojim nad Svrzimantijinomkucomimislimosinocnjemsnu.SiromahSvrzimantija!Kadasedogodinepovratimu
ovestrane,mozebitidacemojprijateljlezatipodovimdubom.Oncelezati,adubcestarackisumitivrhnjegai
sisritinadnjimsvojeoronuleruke.Pjevaceoprolaznostisvegaigovoricezaprasenimipokislim putnicima:
"O,zapraseniipokisliprolaznici!Sjetitesenepoznatogstosvakogcovjekauzivotuceka.Sjetitesezagonetnih
putevasudbine,jerpodmojimgranamalezicovjekkojiihjepreteskoosjecao!"
Trzamekrestavglasodozdosadnaulice.Kaodagrabljivicakrestiuklisuri.Slusampjesmuisrcemibijejako.Jest.
Onaje,Grlica.Napinjemuho:sadcujemsamoiskidane,tihetonove!Etojesadnaulice!Gospode,gospode, je li ovo
Grlica! Unarucjukaodanosidijete,nosisasusenutilovugranu.Visenekrijesti.Gledaukoceno,pravo.Idetiho,
njiseseipjevajadikovkuomalomIsusu.
Sjecamse.Ovujejadikovkupjevusilaonajosljetos,upotoku,kadasmobralikupineukrtolicodjasenove kore.
Evoje!Gospode,svajepocijepana!Krvavesujojnogeiruke.Kosejojrascupane,aocipomucene.
106
Jastojimkaonijem.Onasenenadanotrzeispazime.Prestadedapjeva.Licejojsenapeubolnugrimasu.Ocitoje
htjeladasesjetinecega.
- A, ti si odveo mog malog Isusa! Ti si onaj neznanacstojeodveomogmalogIsusanizlukekrajHucke.
- Grlice, nisam ja neznanac. Ja sam tvoj Ozren, Grlice! - govorimjatihoisavladavamse,aonaseizmice.
- Jest. Ti si onaj neznanac, - kazeona iukocenogledaume.- JasamtevidjelakadsigaodveonizlukekrajHucke.
- Grlice,pazarmenepoznajes?JasamOzren.JasamtvojOzren.
- O, Ozren je umro. A ti si on, neznanac, - kazeGrlicapasesvetoviseuznemirujeistezetilovugranuunarucju.
Najednomsvazadrhta,ukociseizakresta.Glasjojlajeuklanackaozavijanjebijesnapsa.
- Grlice, Grlice moja! - zovem ja, a ona samo gleda u vrh duba i laje.
- Gospode,gospode,staucini!- sapcemjasavobezumljenineusudujemseda je prihvatim.
Zatim,cijelotijelopocedajojsetalasa,padasesmiruje.
Inegledajucimevise,podenizastranu.KaonekadaoOzrenu,pjevalajesadatuzaljkuomalomIsusu.Pjevala je
kakogaon,neznanac,vodinizlukukrajHucke,vodigauneznane krajeve:
/ mali Isus za njim
Niz.rosnelukeidaseA
Ibosenozicemu..;
Travicamilovase
A on, neznanac, nevinog
Ukrajeneznanevodase.
107Gospode,gospode,stauciniodGrlice!- sapcemjajednako,anjenglastitratuznoi bolno u ulici i para mi srce.
Arijecisegubenizulicu,aGrlicaodlazi,gledajucipravoiukoceno,ipjeva.
/bosenozicemuTravicamilovase...
XL.
Prolazedani,amijosneodlazimo.Padahladansumrak,akisasipi,kisabeskrajna,isijejesenjucamuudusei
seoske krovinjare.
Beskrajna je magla jesenja na ravnima i bregovima. Beskrajna je tuga mladih ljudi za svijetlim, ljetnim milovanjima.
Alanacbrdaokonasekotlinestegaonasusvojuneumoljivukarikuizadavionamsirokiljetniosmijeh. I prposna
mladosttinja:samonakomposijeluvrisnedjevojackikikotumomackojruciilizneplamennaognjistu.
MojprijateljSvrzimantijaidekrozkisukaoukletvrangavranisamujeusvojojpustojkuci.Ajamulupamnaprozor
i budim ga:
- Hej, prijatelju! - vicem.- IzlaziizovogNojevogkovcega!Poplavicetekisejesenje.
Aonizlaziineodlucnostojinavratima:
- Pravoimas,Ozrene.MojajekucapraviNojevkovceg.Uvijekmepodsjecananestoneobicno.Pravoimas,- kaze
on, i mi se zaputismo na Koravac.
- Otackazedabiotislijosprijepetdana,danamjekucaugraduopravijena,rekohja,aSvrzimantijaministane
odgovori.
Vjetarsustiukupinama.Goleiprokislenjivetonuusuton.Besparaklicnuizanekekapinepagaopetnestade.
108
- OvajBesparapravijesismis,- kazeSvrzimantija. - Cimsuton,onpocnedalutaulicamaikrijeseodsvakoga.
Odnekudklicne,padagatraziscijelunoc,nebiganasao.
Ulazimoukrcmu,aGalamavice:
- Ljudi,zgotoviseseiposlovi.Vinoceove godine biti kao grom.
Akrcmapunagostijuipoznanika.Ispodvrba,prenioGalamanasstouvrhkrcmeiopraviomunoge.Prikucao mu
nekebalvanezanoge,pacvrstostojikaoukopan.
- Daj nam litru novoga! - vicemjausveopcemZagoru.
Popilismojoscetirilitra.
- Kao mlijeko, - kazeLeko.
- Prijatelji, pijte! - vicemja.- Cijelosmoljetoproveliuvinu,uvinucemoseioprostiti.IBogzna,zaomijestovas
ostavljam, ali svaki ima svoju sudbinu.
- Jest, - kazededoSkembo.- Svak ima svoju sudbinu. I stari su nam tako vjerovali, a vinogradi se tada nisu
polivali, i opet je vino bilo i bolje i jeftinije nego li danas.
- Minda, zapjevaj! - kazeneko.
- Jest. Minda dobro pjeva, - kazemja;- alinekanamzapjevaKrivosijajednusvojutuznuunasvelikirastanak.
- Tako je Ozrene! - viknuSvrzimantijaglasno,nazaprepascenjesvih.- Pjevaj,Krivosija!
AKrivosijaseiskaslja,iskrivisijupazapjeva:
Niz zelene vode, ;
'" Niz. zelene '
Pruzileselivadepitome.'"Ŷ·Ŷ·
OvcecuvaIvaniIvanka.~
;'ŶUIvankeprebijelolice,
Bijelo lice kao jarko sunce.' :
109J
Tezakmirukrcmi.Zlatnavinaprednama.Sitajesensabranalezipodkrovovima.Mirusrcima,zahvalan jesenji
mir. A ja i moj prijatelj Svrzimantija lijecimotugutogomipicepicem.Zivotteceilijeciteskerane,aKrivosija
pjevakakoizvedranebaBogubijabrataIvanastoobljubisestricuIvanku:
A kad htjede seju poljubiti, Pisnu seja kao ljuta guja, Pade Ivan u zelenu travu. Grom udari u brata Ivana, Po njem
pade seja uplakana. Niz. zelene vode, Niz zelene
Pruzileselivadepitome.MrtvilezeIvaniIvanka.
XLI
- Ozrene,zamilaBoga,stolezistu!- cujemnecijiglas.
Otvaramoci:Ivankastojivrhmene.LezimnadrumupovrhGrlicinekuce.Zorablijedi.Ivankastojivrhmene.
- Jesilitiononocasplakao,Ozrene?
- Ne. To ja sigurno nisam bio. To je bio neko drugi, - kazemja.- O, to ja nisambio,Ivanka!Jaseniceganesjecam.
- Strasnojenekokukaoulicom.Mnogosamseprepala,Ozrene,- kazeIvankaigledamezacudeno.
- Hvala ti, Ivanka, - kazemja.- Hvalatistosimeprobudila.NekatiBogdasrecu!- kazemjasasvimtiho.
- Ozrene, tebi je zlo, - govori Ivanka. - Hajdekuci!Mnogotijezlo.
10
- Jeste. Zlo mi je, Ivanka, - kazemja.- Oprostimisvestosamtinazaoucinio!
- Zbogom, Ozrene!
- Zbogom, Ivanka!
1miserukujemo.UIvankinuokublistasuza.ŶO,svejeproslo,mislimja.Jesenje.Tuznoiumornopjevasvelo
lisceumeni.
XLII.
Sretam Domu na ulici, svu uplakanu.
- Ozrene,umrlaGrlica.BacilaseuponorsVrazjeLitice.Svujeizubijanuimrtvudonijelikuci.
-- Gospode,gospode,stotijeonazgrijesila da je kaznistakomsmrcu!
HocudavidimGrlicinusmrt,kazemiidempodVrazjuLiticu.
IdempovrhGrlicinekuce.Andanaricestrahovito,krestavaiprodrtaglasa:
- OjMaro,mojarano!Kolicesadmajcizapjevati,kolicesadmajkuutjesiti!Lelemeni samohranoj i staroj!
Pohitaosam.Strasnojebiloslusatiovojaukanjeranjenatijela.
Bozemoj,kaovucica!Kolikajesamobolmajke!
DivljaVrazjaLiticastojinadponorom.Samiplav,pustkrs.MalonanizeCicinakrovinjaraumrsavomvrtlu,sa
odrinom uavliji,adoljeuambisimahuciizvorHuckeiudaranjestupeuCalinojmliniciozvanjajezivouzvonikom
krsu.
StariCicesjedipredkucom.
- Jest.Jasamjevidiokadjeskocilauponor,-kazeon.- Stoji na litici, gleda u stijenu nad vrelom, pa krestiimase
rukama. Mi se okupili pa gledamo, svi
11prestravljeni.Nikonidasemakne.Akobijojimogaopomoci?Kobismiodasezaskocisbrdanaostruliticu?
- Itakomigledamo.Onanajednomvrisnuipoleceuponor.Jedvasmojeizvadili.JozoMasiniMateLekicsisli,na
hiljadumuka,aposlijezaobisliprekoKalacinaiiznijelijesvurazbijenu.
- Sirota!Pokojjojdusi!- zavrsistaricicaiprekrsti
se. ------
0,Grlice,umrlasisanasimvelikimljetom!Otislasisnjimtamouneznanekrajeve, gdje njegov dah udahnjuje novi
zivotsvakomkogajespoznao.Otislasitamogdjevjecnoziveicvijet,iljudi,iptice.Ostavilasipustunasukotlinui
nasanajmilijaskrovista.Ostavilasijesenumojojdusi.
Hodamstranamatuzaniizgubljen.Dolazimkasnokuci,amajkamegledasuznimokom:
- Ozrene, sine, - kazeona- stositakoblijediumoran?Posteljatispremljena,atijenisinidotakao.Veceratise
hladi,atineveceras.Evo,savsipocijepan,lutajucistranama.
O,nemamvisesnagekao prije! Prije sam se, kao dijete s djedom, smijao s njim, s velikim gospodom, a sada lutam
osamljenim potokom, razgovaram s njim i molim mu se.
NemaviseGrlice.Gospode,mojvelikiprijatelju,zastojeunesreciidizesazemlje!Vidaosamteljetosusrebrnim
nocima,vidaosamteumjeseciniiplamenomsuncu;vidaosamsvudatvojdobriosmijehimisaoudubinamaibiosi
uvijekdobar.Zastomizagorciovejesenjedaneiubimisrecu!
112
NemaviseGrlice.BacilasesVrazjeLitice.Tisividioitakohtio, mojGospode.Bacilaseuponor,aiznesosejesvu
krvavu.
Neosjecamvisenibolnitugu.Srcemijeslomljeno,amislirastrgane.Napustilisumeiradostituga,isvejeprazno
okomene.Napustiosimeitiimudromisepodsmjehujes`ojGosriode!¸¸¸¸¸¸¸¸_______________
Odozdonizulicupomolisesarenapovorka.Za-lobnopojanjepreplasenoceptikrozvlazanjesenjidan.NoseGrlicu!
Noseje,svuubjelini,polozenunaljestve,aKrivosijinglastuznonarice,icijelajepovorkanekadivljabolnazrtva
njemu,Gospodu,stonemapocetkanikraja,nimjestanioblika.
OGospode,strasnojepogledatiuraku,naulazutvojekrajeve.Zastolinamdosudibolmjestoradostiuzivotui
dade nam vrijeme kao jedini lijek!
Andazalelekastrahovito,alelekizbrdaodgovorijojsatanskimlajanjem.IopettuznatisinaiKrivosijinopojanje.
Sjetihsemolitvestojecuhljetosodcica-Krnje:
"VelikiGospode,nanebuiupticijemgnijezdu,uvelikojsumiiusitnommravu,stvoriosinasodzemljeisvicemo
biti zemlja. Opascemokaostolisceopadaibicemozemljakaoiono.Iposvakogacesmrtdoci:pomravaipo
medvjeda,potravkuipocovjeka.Ovajsvijet,bijelcvijet,utvojojjeruci,Boze.Dajmuposmrtivjecnimirisineka
sja kao tvoje sunce na zemlji!
Amen!"
XLIV.
Jutrosranootislisumajkaiotac,uzsarenuprtljagu,samomkomStojanom.Stojanceihotpratitikrozklancesvedo
ceste,aposlijecenatovaritiostatak,iobadvojicacemoostavitinasulijepuTihaljinu.
13T
Oprostio sam se sa svima. Govorim glasno i hodam po praznim konacima. Poslije se penjem na tavan i pre-turam
neke stare stvari.
Iposljednjidanprolazi.Sjedamnastijenuigledamuzutukotlinu.Zatvaramociiosluskujemjesen:krhkisumovi
bjeze,trazeskrovista.Svesepritajilo.Zimavreba negdje za brdima.
Sjecamselastaiopetsepenjemnatavan.Otvaramprozorcepodkrovomdaopetnaproljecenadusvojaostavljena
gnijezda.Otvaramprozorcenacardakuimislim:
OproljeceJstousrcujnosistoplujradost.auocimasmijeh,kadopetdodesunasestrane,probudices¸GTOz`
-----danaiGrozdanuizdugogasna;ikikotzivota,kikot
'Grozdanin,ponovocedazazvoninasomkotlinom.I
'-----svecebitikaoiprije.Isvilenelasteletjecekrozzlatno
sunceikrozmodresutone,isavicegnijezda,icvrkutceimodlijegatinasimtavanom.O,svecebitikaoprije!Samo
umojojdusimirovacejednatuznasjena,sjenaonekojuvisenecuvidjetiunasimstranama.
- Ozrene! Sve je gotovo! - viceodozdoStojan,ajasilazimizakljucavamvrata.
- Sarac umalostoneprevali,- kazeStojan.
- Pricekaj,odmahcemo,Stojane!- govorimjaihitamnastijenuvrhkuce.GledamnaGoricuioprastamses
Goricom:
Koscele,pjevajteGrlicivjecnupjesmuoljubavii
0nasemvelikomljetu!Pjevajtejojoprolaznosti svega,
1nekajojsevjecnosmijesidusaustranamanasim!
Avaj!Proslojesve!Prohujalojepijanoljeto,prohujalo kao vihor nepovratne mladosti i odnijelo sve osim lijepih i
bolnih uspomena.
Sad,uhladnojjeseni,cutituznakotlina.Cutenasaskrsena srca.
O, zbogom!
' 114
SEVDALIJINA LJUBAV
I.
Nasgrad,sasvojimkamenimcosetima,blijestiupodnevnomsuncuirezeostre,izlomljenesjenkestoskrtopadaju
po zidovima i kupe se pod strehe. Sav ispreturan,napetiomamljen,dahtionpodzegom,nalijevoj strani brazde
zeleneikrivudaverijekeRune.Zivotpistiunjemuisakazemljecviliodzediizestine.Atamo,sdesnestraneRune,
truhnevlagaposjenovitimbascama,izivotsocisadozrijevanjemsmokveiodrine.Nestoculnoirazbludnokrijese u
ovojvlazistopodjakimsuncemtinjamlitavo,anocusebudidaseprotegne,daseopijeispleteugrcupozude,
negdjenabusenjupodsandudom.
A Biber poznaje sve djevojke. Pjesma mu najprije zagolica, pa sklizne u njedra i prelazi (kao toplom rukom), slatko i
necujno,svenizeiopojnije,dateopetuzdigne,dazakikocespazavristisizagrcasunjegovuzagrljaju.Aon,
kudrave kose i zamagljena oka, upilji se svakoj u srce. Djevojke pritiskuju rukama grudi kad bi uhvatile njegov
pogled u njima. O, svetoBiberciniocimaipjesmom.Kadonzapjevasokakom,nastanetrkapoavlijamaiskikotom
sezaustavljanavratima.Kadonzapjeva,vjetarsepritajiubascama,audjevojkamanestozadrhti,oslabeimnoge,
dodeimmalkasnaga, pa bi mu pale u narucje.Takodjevojkeuzdisuzanjim,aonihvolisvepodjednako. On svima
pjeva.Onpronosisokacimaceznjuiostavljauzdahesasobom.Zanjimseotrgnemnogasuzaiispruzekradom
bijele,razgolicenerukenegdjeukonaku,uceznjizamilovanjemnasiltetu.
- Ah, ili bi ga klele ili blagosiljale! - govorilesusapatomdjevojke,painasamo,osjetivsinjegovpogled,grlilebisei
stezalemedusobno.
TakodjevojkeceznuzaBiberom,auavlijiIseiOsman-age Mrahora nabrekli bijeli grozdovi na odrini, i zacrvene se
kadsekojizraksuncaprokradekrozlisceipriljubiuznjih.Isajenatopilacijeluavliju,pacvijece,utristazivihboja,
kaodapjevasapatomsvenestooBiberu,apotocickrozavlijuzagunda,zazamorijasno,bistro,biserno.Kaodasei
on prikrada.Isajesamauavliji.Iznijelajecenarce,prostrlagapovlaznojzemlji,paseopruzilaponjemu.Ona
osjecakakojojstudendahgmizeuztijeloiumirujevrelepomislioBiberuinjegovumilovanju.Kroztankedimije
od lahura i svilenu providnu kosuljuodcerece,nestosesmijeimami,bjela-sa se vragolasto i neodoljivo. To se smiju
prikrivenecariIseMrahorove,smijeseseibjelasajupodburun-dzuk-haljinom. A gore nad odrinom gori sunce i pro-
bijaju se kroz nju zraci, priljubljuju se uz bijele grozdoveizavlacesepodsvilenuiprovidnuhaljinu,daopetbijesnu
izatreperesatrostrukomsnagom.Vlagapodcenarcetompostajesvetoplija,klizipotijeluitalasakrv,talasagrudi,
doknestokaobujicaneuzavre,pasenapregne,napnedah,asrce zadrhti kao preplasenoptice.BijelerukeIsine
poletjesenagrudidaumiretajdrhtaj,dazaustavetuplimustoomamljujeinosi,nosinekudknjemuupijane
zagrljaje, u besvijest.Irukapritezegrud,priteze,iIsazatrepti,za-trepti i malaksa. Jedanuzdahsapnuucvijetu,u
liscunaodrini.Isalezizatvorenihociju,malaksala,sasmi-
116
jeskomnalicu.Potoksebudi,otimaigrcakaojogunastisladakdjecak.Isasesmijesisarukomnarazgolicenim
grudima. Lahak i krt vjetar nenadno se zaletjeizazamoriavlijom,pakaodajojrazotkrinjezinemisli,kaodajojse
zagledautakoskrivenaistidnaosjecanja,plahnuje,otrzezanosuisneveseli.SirotaIsaponovoklonunacenarce,
pokorno,tuznokaosiroce,izaplakasetiho,tiho,odceznjeprevelike.
Akadplavisutonpadenamahale,izvisesestrelovitolasteucvrkutu,iplavsedimzanjihaiizdizenaniske,plocne
krovove.Tisinasjedeugranjeiozivjesevrapciikomsijskirazgovori.Pa,uzasvuovuzivost,padenekasjetana
basteinasumvisokogMrahorovajablana.Ibricizazvonisenacesmi,djevojackikikotvri-snu sokakom, vreo i
golicav, a mujezin zapjeva na minaretu,razliseglaspotisininadmahalomiobidestarackeduse,pobozne,tihei
zahvalne.
Nocpade,ozivjesesjene,abijelaigolaminareta,ostricempresiizaljubljenijablanovi,kaodzinovisdjevojkama,
koracajuvalovitimgradomiodnosesobompriceucudnevolsebnestrane.Akadsemjesecuzdize,pasepun,zlatani
tihzaustavinadtamnomkonturombrda,nekivelicanstveninecujansmijehprelisvasrca,anasgradzastai
preobraziseusvijetlunjegovu.Svesepritajiizanijemi.Nocskidehaljinuibijesnuirodisesevdah,tezaki
neprebolan sevdah, pun derta za bez-danoopojniminedostiznim.Aotud,ispodHuma,saRaljevina,donosetihanoc
mekahan i zanosan glas pjesme,glasstopadanadusukaomehlem,lijeciiopijaosjecanja,daimprobudijos
bezdanijeinedohvatljivi|ezelje.Onsezatalasa,zatalasaizastauvisinama,nosecidusunekudusirine,ljuljnuse
zanosnoirazlipotisini.Idahliscapritajiseumahali.Samomirisisvjezineicvijecakaouzdasidopirahucakgore
docoskaOsman--age Mrahora, i prkosno, skriveno, zaleti se potok u
17zamoru,ipodrugljivosenasmijatisini.Pritajenadahaipripijenauzdemire,IsajeosluskivalaBiberovupjesmusa
Paljevina,onajepilatupjesmuiopijalase.Akadizdahnuiposljednjizvukpjesme,onaispruzirukeuraskosne
daljine,protezeseipoletjesvakanjima,pre-dade se njemu, Biberu, njegovu milovanju, i s lahkim krikom pade na
silte,predadesegrcumedubijelimitoplimjastucima.
AuBiberovimbascama,Raljevinama,mjesecseprovlacikrozgranje,oticepotocima,prelivasepozasadenom
povrcu,razlivasvjetlopodaljinamaiotvaradusu,otvarazemljuisvetajnenesvjesnihzeljaipijanepodatnosti.
Bijelekucice,caktamopodVihovicima,bli-jestepunejeziveineshvatljiveceznje.Biberovesredenebascepjevaju
nekunadzemaljskupjesmuodkojerastedusaiprelaziprekozaspalihbrdauslatkomboluvjeciteceznje,davanja
samogasebeiprosipanjaprenabreklesnage.Lopatazahvacavoduizmatice,pljusaksrebraprastipopovrcuisiri
unaokolosvjezinupunumirisaizivotnehalapljivosti.BastovanFazla,razdrljenizavra-cenihnogavica,pognuose
po lopati, pa u beskrajnom ritmu crpe vodu, a zatim, zamorena daha, uspravi se usred matice posmatra svoju
bljestavuiisprekidanusjenu u vodi.
- Fazlo!
Ionsetrza,bacalopatuiodlazipodsmokvu.Aispodsmokve,protkivatamumjesecina,svjetlucanacasicama,na
Biberovojsargiji,iigrasepocilimusabojazljivimsjenkama.
Odmori se! - kazeBibertihoipruziFazlistaklence.Aon,onakosnogu,metnerukupodzavracenuglavu,sirokim
zamahomiskapljujedodna,patresucise,tromimiteskimkorakom odlazi u maticu. A Bibir, sam pijucka, mezeti i
sevdisepomalo.Tiho,tiho,zapjevusion,sargijaprotuzi,aonjespustaporedsebe,pruzase
pocilimu,paonakoskrstenihrukupodglavomispogledom uvrh smokve tenice, zapjeva polugasno:
Sadih almu nasred at-mejdana. Gledah dragu devet godin'dana...
Zajednospjesmom,srijecima,nestosebudiuBiberu, mili uza nj, pa kao u nekoj toploj omaglici, on raste, raste mu
kosanaglavi.Zahvacagazalbazadavnominulimdanimakojeonnijenikadanividio,alikojisutu,upjesmi,ljepsi
odsvihnasvijetu.Onnenadnozasuti,amaticazasumjesanjivo,usamljeno:Pritajenoosluskivanjesakriseipoleze
potravi,amjesecserazli,bolecivozapjevakroztisinu,izasaputauliscu.Jedanvelik,necujanineiskazan ton u
glasuzasuti,negdjeuvrhovimastabla.Biberubinajednomtesko,kaodanekapustospadenanj,ioniskapi
staklence i zapjeva iz puna grla:
Kad je alma na trganje bila, Moja draga za ljubljenje bila...
I glas zadrhta negdje u visinama, uzneseseirazasupomehkimipijanimsirinama,amjesecsilazi,jurisveblize
sirokojsmokvinojkrosnji,necujnopadeugranje,paonakoziv,nasmijan,zapljusnuBiberairasplinuse.Bascase
svapromijeni,kliknu,rodisenovizivot,izacas- nestade svega. Samo, tamo negdje nad Cerni-com, izumirao je
posljednjizvukBiberovepjesme,dokjeIsaMrahorovaonakozednopruzalarukezanjim.
- Fazlo, Fazlo! - Zasta pljusak s lopate. - Ne zakljucavajkapidzika!- IBiberseizgubinekudnizbasce,upravcu
mahala.
119II.
Prolazedani,aBiberprestaodasevdiseposokacima.VidajugasamodoukasnenocinavratimaOs-man-age
Mrahora.DopredzorusapceBiberkrozodskrinutavrata,sapcenestostonikonesmijenitimozeznatidoIse,
djevojke zapaljena oka i oblik bokova. Prolazedanidugiiuzareni,nasgradgoriuzegama,iomamljen, bunca u
bunilu.Kokosivratajuodvrucine,azenegolisaveizazarene,valjajusepokonacimaihladelepezama pletenim od
hasure.Naherenaiiskrivljenacarsijakunjanemocnokaoobjesena,amuhezundarajuponjoj,liskajusirpomasnim
tezgamaisijusitnetackiceporobi,potrgovcima.Nestopoputrazvaljenogzijevazijaiklatisecarsijom,zastenje,
promeskoljise,paopetza-stenje.JedinarijekaRunazivoprkosiovom mrtvilu svojim brzim i zelenim valovima i
neobuzdanimkrikovimaplivaca.Onanavaljujenastijenje,udaraonjihisuno-vracesustizebujicabujicu.Unjenom
hukuimanestoodpijanezeneivilinskihdozivanja,unjenojbojiimanestonebesko.
A Biber zaroniumaticunaRaljevinama,panacilimpodsmokvu,privucejastukpodglavu,pahladuje.Matica
zamori.Fazlarazvodijarkeinatapapatlidzane,asunceprekrilonebo,pasipasivosvijetlujarugdjegodstigne.
Cvrccivristekaobjesomucni,azabepreplasenesakrilesedubokopodvodukaodajesudnjidangorenazemlji.A
kad se sjene jablanova otegnu preko Ralje-vineisuncepozlatinadbrdom,zazamorilisceusmokvi,krto,oprezno,
matica zastudi i lahka jeza hladovine probudi Bibera. Fazla prinese mezelukirashladenuljutu,aBiberzapjevusikao
preporoden,podmladen.
Prolazeiplavisutoni,sanekimbolecivimtonomblagostiiocinskeljubavi.Prolazeinoci,mlake,pijane,pune
zudnjezamilovanjemdobesvijesti,negdjeubas-
120

cama,uzagrljaju tijela i u grcanju podavanja. One necujnopadajunagrad,naRaljevine,nadoline.Takoiveceras,
kadprodeaksamluk,svjetlazadrhtaseponasemgradu,pirnusvjezvjetar,auBiberuzabrektasnaga,podizega,i
nesto,snaznoizanosnokaojablan,izrasteunjemu.Biberdipi,podvrisnu,pazapjeva,aglasodnesetisina,odnesega
Mrahorovu dvoru:
SamavehneukonakuAjsa:
Sa svojim se dertom razgovara...
izdizeBiber.Aliitosveprodekaoiproljecnocvijece,jerIsanemozeodoljetiBiberovimpogledima, ni tihim
saputanjima,odkojihjespopadaseslatkaomaglica.JednogveceraBiberpruzicijelolicekrozvrata,aIsa,nisamane
znakako,osjetivreopoljubac,nestojojzabrujauglavi,zadrhtaugrudima,ionasezaplaka.Tosesvedogoditako
nenadno.IotadaIsapocedaseborisamasasobom,daseborisaBiberom,kojinajurisosvajaseodpoljupcadalje.
Danijojprolazahuugroznici,anoci!"Mojenoci,mojibijelidani!"culajekakopjevaBiber.Inekinarocitistrah
osjetionabasnocas;osjetistrah,jerosjetidanemavisenisnagedamuseodupre.Onanijeosjecalavatrukaoprije,
nego i neku strepnju, groznicavudrhtavicu.O,nekasamoonrece!Onaceucinitisve,sve.Pusticegaiubascu,i
oticiceknjemupodsundudu,i...
Napuklim zvrkomkvrcnukamicakupendzer;njegovcikpogodiIsuusrce,iuistomcasuonasepripiuzdemire,
nasmijesisetakoblago,nemocnoipodatnodaBiberosjetidrhtavouzbudenje.
- Sidi- sapnuontiho.
- Odmah! - cuseodozgojedvacujno,alinekako sretno i pokorno.
Isaodskrinuvrata.Svajedrhtala.Zamiralesujojrijecinausnamaispopadalajenekamalaksalost.Ona
121jesrljalaunestostonijetrebalodasedogodi,astojeopetbiloneminovnoisudeno.Biberjebiozakrocio
jednom nogom prekopraga.Nenadnosedvijevreleiuzdrhtalerukesapletoseokonje,aonaimsepodade,nemocna
iopijena.Kaoodstraha,drhtalesujojnoge,ionajesamomolila,neznajucinisamasta:dalidajeuzmesvu,ilida
je ostavi, da pobjegne od nje na svoje Raljevine,pada,kaoiprije,ispruzarukepremanjegovojpjesmiidasegrcina
siltetu.AliBiberoverukenisumirovale;onesuudrhtaviciprelazileprekonjenihgrudi,prekobokova,dokonanije
poceladagubisvijestidanesvjesnoodgovaranasapat,kojinijejasnonirazumjela:"Hocu,hocu".
Ikapidzikjeskrinuo.Podsundudomnabusenjuigralesusjenepritajeneinasmijane,slutecinestoisap-cuci.Mjesec
seprovlaciokrozgranjeipotokpoigravaoiceretaoprkosno.Skrivenipritajensapatispodsundudesuljaosepod
stabla.AIsa,svaumotanauzagrljaj,predavalasemilovanju.Onajeculasamonekipijanisumunaokolo,koga
nestajepribliskomBiberovomdodiru,ikojiostajenegdjedoljeizanje,dokjenjegovzagrljajuzdizeinosiiznad
Kamenjaka,iznadbascaumjesecinu,putzvijezda.Azvijezdesuislesmjesecomismijaleseukrosnjisanduda.One
susvevidjele.Biberovsapatitoplomilovanjepretvoriseubijes,ujed,iIsajenenadanopoceladagrca,dasedajei
otima. Zvijezde su poceledakapljukrozgranjeidaseprosipajuponjima.Mjesecseglasnocerekao,apotokkikotao
kao da ga neko golica...
Najzadsesvestisaizamoransumpolezeposirini.Negdjevrisnuptica,ionisetrgose.IsaispruzirukepremaBiberu
i zajeca. A onjeobuhvatimekahnoiblago,ipoceodajemilujesvu,dajeljuljanakriluidajojtepanecujno,tako
utjesljivoisrdacno.
122
Itekkadmjesec,umoraniizblijedio,sjedenabrdo,Bibersetrze,preskocibastenuogradu,pauinatcijelojmahali,
vascijelom svijetu, zapjeva sokakom koliko ga grlo nanosi.
III.
Prolazedani,aBiberprestaodasevdiseposokacima.ProlazenocianikoganevidanaMrahorovimvratima.Kadse
nasgradutisaipodneucvrstesanje,mineponoc,aBiberlutabascamainestajegaupravcumahala.BastovanFazla
zamisljenomaseglavomiispijaljutu.Bibervisenepije,samosvakojutrodolazikaopijanipociodanlezipod
smokvomzelenkom,dokcvrccivristeuvrbama.Biberinepjevavise.Doukasnunocsvjetlucamucigareta, dok on
zamisljenoosluskujezuborenjematice,nenadanosedizeinestajegamedudrvecem.
Takociomjesec.Nadoslaranajesen,pakaotrudnazenapocivatromoisocnokipiivri.Bibersenamilovao,pamu
nekatuga,tugazaprolaznoscu,padakaosjetanadusu.Nekituzanmirkaodasumiunjemu,paizazivaboli
zamoransmjesak.Danibistrikaozlatnevode,pasvenekakoutanjuju,gubesnaguiklonu,doksabranjem
posljednjihplodovanepadeinekabeznadeznaineutjesnapustosnaRaljevine.Ostadosejossamonarovi,prkosnii
socni,aneki,popucaliodsnage,ukazujusvojezarkomeso,pasesmijuuzlatnojitihojjeseni.InjihceskoroFazla
dapobere;iopasceposljednja,prozeblasmokvazelenka,ipasceprvaslananabasceusnule.
Nasgrad,velicanstvenistarackimiran,prosaraosesazrelimdrvecem,acarsijazivnula,panekakobradataivesela,
smijeseizabori.RijekaRuna,tihaismirena,kaoposlijeporoda,svilenosumipodStaromcuprijom
123i,umiljavajuciseokokamenja,odnosisasobomtihe i duboke sjene jablanova. Sve je tako pitomo i dobrostivo,
kaodanekiblagorodnioprostajlebdinadcijelimgradom.
Austaklenimidubokimnocima,nesmijusezvijezdeviseonakouzagrenokaoljetos;onesamokaomrtvidragulji
tonu u bistro i hladno plavetnilo.BiberneideIsivisesasnagomzaljubljenogjablanausebi;ontiho,kaodase
prikrada, prolazi kroz mahalske sokake.1uIsuuslanekazalostivaslutnja,nekaplasljivostdivokoze,pasamogleda
uBiberainesmijedagazapita,damukaze nestotakovazno,takosudbonosno.Biberovamilovanjanekakohladna,
prijateljska,anjuprosenegdjedaleko,caktamouBosnu,zanekoghadzijusbradomizutimsarukom.Isisecinilo
kaodajesaljunegdjenadrugisvijet,kaodajojzakopavajunjezinuzivumladost.
- Bibere,doslisunekitrgovciizBosne- sapceIsaibojazljivoseizvijaiznjegovazagrljaja,asrcejojsehladi.
- Pa?
- Prose me.
Biberteskozasuti.Kaodanekanepomicnacamapadenanj,kaodaserodimrakunjemu.Isasebojazljivopriviuza
nj.
- Bibere,jasebojimteBosne,strahmeodtognepoznatoghadzije.Koznakojeikakavjeon.Bibere,slatkiBibere,
ne daj me! - sapuceIsamolecivoibespomocno.
Ona je poznavala Bibera. Poznavala je sve djevojke koje je on obljubio,paihostaviostrasnimibradatimhadzijama.
Biberjesutio,kaodaosluskujenesto,postajenemiran,iIsajevidjelakakomujezadrhtaladonjausnicaimisica
savijena oko nje.
- Bibere!
124
- Suti!
I Biber se borio sa sobom, a ona je strepjelakaosibljika.Naposljetkuonrecetihodrhtavimglasom:
- Isa,nepolazizamene!Itajbradatihadzija,boljijeodbekrijeBibera.Necesbitisretnaakopodeszame.Mnoge
cesnociproplakati,cekajucimesamaukonaku.Jerjanemogu,nemogu,Isa, daserastavimsasvojimmomackim
zivotom.Kasnojevise.Nemogu.
Biberopetteskozasuti.Isajeprigusenojecala.Placjetresaoirazdirao.Njegajedavilaugrluoporaigorkaguka,pa
nemozeduzedapodnese,nenadanopodizeIsu,stezejesnazno,poljubije,preskociprekoogradeiponesenasrcu
josjedandertvise,poneseuzivotjosjedanboldagalijecipjesmomisamovanjem.Isaispruzirukezanjim,kaosto
ihjeispruzalaljetoszanjegovompjesmom,ispruziih,alibezonogljetosnjegzara,ispruziihsakrikomuslomljenoj
dusi.
Akroznekolikodana,hadzijskasebradablazenootegnuiiskesikrozprozorkupeatreceklase.Dubokopovijenau
Ieredzu,sjedjelajeuzanjjednazena,pokupljena,bezglasaizivota,kaopokajnica.
U isto vrijeme BiberjesasvojimbastovanomFa-zlomispijaoljutuumehaniSteIeSvabice.Nestoraz-valjeno i bez
dizginazijalojeunjemu,srljaloocajnicki,ludo,pasetopiloudumanuljute,upjesmi,iorgijaloudeIuSoIke
Ciganke.
- Dragi Fazla, ispili smo sve slasti ljeta. Zaborav-ljacemoihzimuspomehanamaicekacemonovo,jossladei
veselije ljeto.
- Amin! Dabogda! - odgovara Fazla, i oni se kucaju drugarski.
Anestosverastekaobujicaokonjih,papocedanavaljuje,davristi.ABiberizviglas,isve osta duboko, duboko
pod njim i zanijemje.
125
IIBiber,starisevdalija,polahko,klecavahoda,uputiseprekoSetalistaputZahuma,noseciusebinekicemerzivota
ibolzaminulimljetom.Josjedandertvise,josjednaijosstotinecasaidertova,aoko samohrane Bibe-rovekuce
pjevajesenjivjetarpjesmubeskucnika,pjesmusamohranih.Svejednoimanestoutojpjesmistonemoguda
nadoknadeninajvisablagauzivotu;imanestostonikonemozedashvatiumahali.TojeciojedansvijetkojiBiber
nosi usebi,svijetodslatkogcemeraizalbezazivotom.
Pusu samohrani vjetrovi oko Biberovih praznih ko-naka,vukusedanipunikisaiprozeblemagle.BastovanFazlaide
tromo kao da nosi trista nevidljivih tereta na sebi i ne zna gdje bi sa praznim rukama; zato se i prihvacatakocestoza
casicukodSteIiceSvabice.
Pobijeljeliivrhovigolihplanina;mrazstegaonasgraddasrcepuca,aizBiberovaodzakaraznosiburadimkaona
jagmu.Zima,toplaiintimnapjesmasarolikihnada,prikrilajeciograd.Sva se mlada srca zagrijavaju pjesmom po
sijelima i po niskim kafanama, samo Biber samuje u svojoj velikoj sobi, uz plamsanje vatre u starinskom,sirokom
odzakui,uztihoibolnocilikanjemeka-hnesargije,pjeva:
-a Sadih almu nasred at-mjedana...
I Biber sezanosiutopleljetnenoci,cujezuborvode,osjecasumliscaiIsinglas,drhtav,podatan.Inenadanose
sneveseli,spustitamburuporedsebe,dugogledauplamsanjevatre,utinjanjezara,paumrtavpepeo.
A kroz san, kroz neke daleke konake, vidi on kakosenadIsom,bijedomiuplakanom,kezinekakvajarecabrada,
cerekase,kmekeceitrzagaizsna.
Tonegdjenapolju,lupanepritvorenkanatiburazvizdiudrvecu.
126
PAMRAV
Kad prvi slavuji zapjevaju u bademima na Pomo-vini, Adem-agiMrahorunestoneiskazano zastruji kroz krv i
poremetimusvestojesmislioinaumiokrozdugezimskenoci.Uzaludseonspocetkaotimatom,kakoonsam
kaze,pamravuusebi.Uzaludzatvaraba-stenependzere,uzaludsetrudidamislinaproljetneposlovekojigaocekuju
nanjegovuimanjuTopalovci,pamravkoporaunjemu,palimukrvipomucujemumisli.Najprijegaopijaneka
milinakaotoplaomaglicaiponesegakaonakrilima.I,eto,onsilazisokakomnizPomovinu,acinimuse:nijeda
silazi, nego prosto da pliva kroztuvrtoglavuomaglicu,isvaonazapletenasvakidasnjicaiscezavapodnjimipada
kao zaborav negdje dolje po uzbrujalom gradu i nestaje u mlakom i od mirisa pijanom proljetnom sutonu. Poslije ta
zapletenasvakidasnjicaopetodnekudizbijakaonekateskabesmislicakojamuodnosizivotnegdjeuotuznu
provalijuvremena,pagaspopadneteskacamaibolzaminulimdanimakojisusamouproslostitakolijepii
privlacni.Itosvebacimunekutuznusjenkunanjegovudusu,ionbezvoljnopodenaprijed,vangrada,premakrcmi
MarePetljanove.Onseviseineotimaslavujevojpjesmi,jerjetaslavujevapjesmauovomcasutakosicusnaprema
njegovojteskojdusi,damulicisamonaIinuzenskuviticu.Stajeimanje?Stajekuca,zenaidjeca?Tojeuovom
casusamojedandokrvibolanigrcevit
127zagrljajkojigadrziuzivotuiravnotezidaneodleti,dasenepustinizbujicusvojihosjecanja,kojasadtinjajuu
njemuikojasuspremnadasvakogcasakaorazularenaergelavjetrovitoiusplahirenojurnuubezdan. A taj bezdan
neznasenigdjeje,niucemuje.Neznasenizastojeontu,nicemujetu.NjegajeprobudiouAdem-agi onaj
zlosutnipamrav,izacasgaprobudiounjemuipootvaraosvemracnekonakenjegoveduse,koji,etosad,pocinjuda
zjaju nekimprohtjevima,panionsamsebenemozedaprepozna.
Tako Adem-agaMrahordodedokrcmeudoviceMarePetljanoveisjedekrajvrbaka,tihuzRadobolju,pod
rascvjetalu senabiju jabuku. Lagahan vjetar kao djevojackosepurenjeprivlacisekrozmehkotemladih vrba, pa krto
kaouzdahtrunilaticebeharaisumomizeljomzenskepodatnostiuvlacisemirisomuuzburkanuAdem--aginudusu.
Iopojnimiristezenskepodatnostijeme-hlem-lijek, on je sve na svijetu, svrha i razvrha svemu, pa i njemu. Adem-
agi, ocu, muzuiposjedniku.Iprednjegovimocimapocinjesvedaraste,daozivljujeiplovinekudusvijetsevdahai
ceznjezanecimstonikonikadnijedostigao.Ciosvijetsamojejedanrazliveniprijatanuzdah,nadkojimtreperi
mirisproljecakaozeljanadrazgolicenimzenskimgrudima.Nemabriga,nemamisli.Svejeprobudenazeljautisini,
krozkojugrgoreprposnisumoviRadoboljei,kaozagolicanirazbludnompomisli,bjezeusutonsrebrnihderdana.
MladaudovicaMaraPetljanovabrektiupruzivomhoduititraulukavomsmijesku.Tunjojsenestoprobudilo kao
ustinutjogunluk,paosjecakakojojgrudidodirujukosulju.Iodtogdodiranestojojstrujicijelimtijelom,pajojjei
koraknekadcvrsciibjesnji.Paiglasjojtoplijinegoliobicno.IkaodajenekasilaprivlacisnaznomAdem-agi, pa
kadmudonosirakiju,dodirujemulicekudravimbicevimakose.Tasutonje,
128
nevidiihniko,aonasvamirisedahomiplodomsocnezemljeuproljece.
- Jednuruzu,Mare!- kazeAdem-aga sasvim tiho kao da se bojidanepobunisvojepritajenezeljeutisini,aMara
dipikaosrnaidonesemucrvenuruzukaokrv.JerAdem-agamezetisamomirisomruzeiliIeslidzana.Lagahno
prevlacionruzuprekobrka,zavratiglavu,poduprejerukom,paomakneizsrce.Zatim,duboko potegne miris iz
ruze,pazapalicigaru.Aslavujzapjevausocnomvrbaku,pakaodazaleprsasrceuAdem-agi, protegne mu se snaga
pa zabrekne.
- Eh, hee!
Crnesjenkesletjesenakrosnjestabala,pasepritajenoscucuriseunjima.Izgubiseseostriobrisibrda,azvijezdekao
daseprimakosezemlji,zadrhtasejasnije.Marinahaljinabjelasasekrozbascu,itobjelasanjeraz-liva neku slatku
zebnju po Adem-aginoj snazi, pa mu milo da je vidi blizu sebe.
- Mare,josjednu!- govori on poluglasnoispodjabuke,atolikajetisinadamuglasneobicnoiznenadenupadau
nju.
I tako Adem-agapocestozoveMaru,nestodajevidi,anestostomurakijaodnosidusuimehkuproljetnunoc,i
izbavljajeodjatanekihnevidljivihteretastonalijecunanj,paimsumbivasveslabijiitisi.
Nenadnokucnusargijagoreuprisojupovrhbasce,uDizdarevuvinogradu;kucnuprigusenokaosapatom,paopet
utisaiocusetihrazgovor,ocusekaoljubavnodogovaranje,grijesnoislatko.
- Bona Mare, sjedi do mene! Tako. Pusto mi je bez tebe; jest, Boga mi - sapneAdem-aga tiho, a ruka mu utonu u
podatne Marine slabine. A kroz tu ruku na Marinim slabinama struji neka neiskazana milina u njegovu nabreklu
snagu,padaprepukne,dagazagusi.Nestosezakocenulounjemu, pa drhti, i taj drhtaj postaje
129svevrelijiiukoceniji.OzezegakaobolionnenadnopobjesnjeipocedakrsiMarinusnagu.Svudunaokolo
zasumiokonjega,pagaponesenekivileni,vrucvjetar.AunjegovunarucjutonijeviseudovicaMara,nego
nekakavopojanizivplastplamenastogaupijauseisagorjeva,pomracujemusvijestipobjesnjujegaudivljine.
Odnekudizdalekacinimusedacujeslavujevupjesmu,pjesmuodplamena;kaodajeslavujuplamenu,pagorii
doziva. I sve se zapali od tog glasa, sve se uzbudi i poletje put zvijezda,snaznoustreptalihisavatrenimocima.
Zacas,svesepokriplastomsmirenjakaotamnomsjenkom,itisinasejosjaceproIiniipritaji.Maradubokouzdahnu
iocusesumRadobolje,sadnekudpodrugljiviobjesenjacki.
O Adem-aginudusuobjesisenekapustapraznina,iovajpamravopetsepojaviodnekudkaozlaslutnja.Nesto,
snagomvala,pocedasedizeuAdem-agi,bijesli,osvetali,itajvalrastaojeuporedosasvakomcasicomrakije,i
njemusecinilodamucujebjesomucnuhukukakosepriblizuje,iodtehukeonvisenevidiinecujenistanasvijetu,
nibjelasanjeMarinehaljine,nisumorenjeRadobolje.Adem-agastezestolicuporedsebekaodasebojidagabijes
neodnese,astolicavrisnuiprste.
- Nemoj! Za mira Boga, Adem-aga, nemoj! - moligaMaraiumirujesvojimrascupanimviticamakose,alionvise
neosjecadraztihvitica,jerisamaMaraporednjegautajcasizgledalamujekaobijelakozastosezaskacenanji
ogavnokmekece.
- Bjezi!Bjezi!kazemti;smrvicuitebeako miseneuklonisispredociju!- govorionjetkoipjenusavokaoda
samimsvojimglasomhocedasmrvisvestomupadnesaka.
Stadepraskadrvenogstolaprednjim.Caseciknuse,astosedizeuvazduhipljusnuposredRadobolje.
130
- Ajmemeni,stamubi!- zaleleka Mara, a kad Adem-aganeimadevisestodabacaispredsebe,skripnuzubima,pa
nesigurnakoraka,rasirenihrukuiludackihsvijetlihociju,podeputMare.Onavrisnuijedvamuumace,aAdem-
aga,hitajucizanjom,spotaceseovrbovezileisabijesnimjaukommuklolupiozemlju.Ucas,Maraocuprasaki
vrisku mladog vrbaka. Adem-agasehrvaosavrbama,lomioimimrsiogranje,jurisaokaosumanut.Isavtajbijes,
kaootkinutoizalutaloparceoluje,izgubiseutihojnoci;isveseopetsmiri.Slavujzapjeva,ajedandrugiodgovori
mucakodozdoizDadicabasce.IsumRadoboljekaodaseopetpritaji,ausirokojnocizaparajedanbolankriki
izgubi se u visinama. Ko zna iz kog je ranjenog srca ponikao. Kao daje smrt proslakrozproljetnunociostavilaza
sobomzalostantrag,takoseosjecaseutajcas.
Mara,skrivenapodorahom,sjedjelajeuvrhbasceisanemirnomzebnjomocekivalastaceucinitiAdem--aga. Ali on
senijevisejavljao.CuosesamojasanivjecitisumRadoboljekroztihunoc.Teknegdjepredzoru,ucinilojojseda
krozasancujenekobolecivodozivanje:
- Mare! O, bona Mare! ;
131DZ1GIT
I.
Nasvomevatrenomvrancu,Dzigitu,Sacir-aga Pla-vicjasekrozcarsiju.Nijesamodajase,nije ni da leti, nego
podbada,aopetobuzdavakonjadasenerazletiodsilnesnageiobijesti.Cijelacarsijaizgledamunekakositnijai
trosnijanegoobicnokadasvracauberbernicuMujeTrklje.Ducanisacepencimascucuriliseodstrahadaihnjegov
Dzigitnesmrvi,aplasljiveglaveprovirujuucudukrozpendzere.IzDzigitabijuvatrenevarnice,auSacir-aginesto
rastekaoplima,kaoljubav,kaokrila.Onseneobzirenidesnonilijevo.Unjegovojdusisijaponos.Onsavgori,sa
zajapurenim osmijehomnalicu.ADzigitkaodatoosjeca,razigraosvojecelicnedamare,ponosnozakocio,paudara
civtima.
NekavidicarsijakakojaseSacir-agaPlavic.
JednogdanaucarsijirecemuVejsil-aga Voljevica:
- Sacir-aga,jasamvala,musterijaonomtvomDzigitu.
- Sta!MusterijaDzi-dzigitu!Eh,ljudi,ljudi!Pajatebidaprodam- planuSacir-aga i zapjeni od bijesa.
- Bassihrsumiprznica.CovjektepitabiliprodaoDzigita,atiodmahkaostrsljen.
- Volionnjega,bolan,visenegosvojuGrabinu.
- Masta,bolan,Grabinu!ZaDzigitabihdaoizenu,istarumajku,i- isve.AonmusterijamomDzigitu!Eh,ljudi,
ljudi, svakakva ti svijeta ima u nas!
132
- iscudavaseSacir-againemozedashvatitolikudrskostVejsil-age Voljevice. Da Vejsil-aga nestonijestarividen
covjekmeduljudima,basbiselijepoproveo.
UcarsijisupoznavaliSacir-aginu osjetljivost i njegovemahane,salilisesnjimipodsmijevalimuse.Zbognjegove
naprasitecudiprozvalisugaiHrsumom.Sacir-aga je u stvari bio dobarcovjek,alinepopravljivaprznica,plahi
ogranicen.Naovakvonjegovodrzanjemisliojedamudajunekopravodobarglasstare,nekadveomapostovane
porodicePlavica,injegovobogatoimanjeGrabina.Aliucarsijise,kaouinat,narocitouposljednje vrijeme, slabo
osvrtalinato:Zabodicesupostajalesvecesceizucljivije,aHrsumsvezaobadaliji.Naposljetkujedoslodotogada
se isposvadao sa polovicomkomsilukaisagotovocijelomcarsijom.
Takojednogjutra,basuranoproljece,negdjepreddolazakprvelaste,upadeSacir-aga u avliju svoga doma kao
gromizvedranebai,savcepteciodbijesa,zapalisvukucusvojomvikom:
- Spremajtese!Svespremajte!Veziteprtljagubale!OdmahidemouGrabinu.
- AmakakvuGrabinu,Bogstobom,Sacir-aga,nijejosniproljece!Stacenamsvijetreci,zalosnatisam!- usudi se
zenadamuprimijetimolecivo.
Narijec"svijet",Sacir-agaizadevansebe.Raz-bjesnjesekaodamunekoDzigituzabodenozusrce.Svijet!Taon
zbogsvijetainapustaseher, aotisaobiiupasijapreskakala.Ah,pazarmuniunjegovojrodenojkucitajsvijetnece
datimira.NekapozovujosiVej-sil-aguVoljevicusebiupomoc,nekakucupretvoreuberbernicuMujeTrklje,pada
onsasvojimDzigitomodenakrajsvijetagdjega niko ne poznaje.
Nijebilosale.Celjadseuskomesa.Saciraginica,plasljivakaokokosica,izgubilapamet,paneznasirotazastabi
prije prihvatila. Njegove dvije sestre, usjed-
133jelice,ostapljenekaodvijekusasterode,gundalesusebinestopodnosiiznosilenamjestajuavliju.Malomuje
zarstoimjesvojimsvadamapocarsijisrecuzaustavio,negoihjosmucicijelogzivota.SluskinjaFata,prava
junackapojava,coravaudesnookoikozicavalica,nosilajecijelebalenamjestajaibacalaihnasredavlije.Sacir-aga
krozkratkovrijemedovedeseljakeskonjimainatovariprtljagsnjimazajedno,doksezenesveuzurbipripremise
zajmt.UzpomocFatinuspremiseistarakadunaAisa,Sacir-aginamajka,kojazbogsvojedubokestarostinemoze
da uzmeucescauspremanjuprtljaga.ZavijenauIeredzu,onajesjedecinaavlijskojsoIi,cekalajossamodajoj
Sacir-agaosedlastarubedevijuMrkusu,kojajetolikomirnairavnodusnadasekomsijskadjeca,cimimseukaze
prilika,provlaceispodnjenatrbuhauzcikuikokotanje.UzkadunujeinerazdvojnamackaZeka.Iona,gotova,ceka
porednjeda,eto,togcasanaMrkusiobadvijekrenuputGra-bine.
Naposljetkuseokoncaloispremanjeprtljaga.Konjisucekalipodtovarimavunenognamjestaja,umotana usarene
cilime.Najednomkonjuopetstrsilajeokruglasinijairazrokisadzaci,saczapecenjehljebanaognjistuisaksijaza
pecenjepite.Nadrugomopettepsijesasantracem,dvijesiljategvozdenelopate,jedansiszaprzenjekahveikrosnje
sa bakrenimposudem:sahanima,dugumima,lenderimaiibricima.Natrecemkonjuopet,osimonihprvihsa
mekahnimbalama,visilisu:skip,nacve,himbutzanesestu,jedanvelikibakrenikazanidvakazandzika.Staru
kadunupopesepredvratimanaMrkusu.Neobicnaisarenapovorkakretesekrozgrad,pokrenutahiromnabusitog
Hrsuma.Nekisuzastajalizacudeni,anekiopetnasmijaniposmatralisupovorku.
- Stacemuovolikiprtljagzaselo,ljudiljudski!
- K'odasenemislinivracati- cudilesekomsije.
134
Naprijedsuislikonjipodtovarima,zanjimanaprimjetnomodstojanjukadunaAisa,zavijenauIeredzuiuzutim,sa
crvenimkicankamanakljunovima,zenskimcizmama.Prednjomnaunkasucuvalajenjenanerazdvojiva Zeka i
uznemireno zvjerala po ulici. ZanjimaopetislesudvijeSacir-aginesestresasluskinjomFatom,svetripokrivene
zarovimaisagustimkoprenamanalicu.SamSacir-agaostaojejoskratkovrijemeuaharu,sedlajucisvogDzigita,a
zatimjezakljucaokapiju,velikikljucturiozapojas ivinuoseusedloDzigitovo.Njegovaprkosnapojavapromakla
jecarsijom,mimoislanjegoveinapuskometpredsvimakrenulaputGrabine.TaSacir--agina Grabina udaljena je od
gradasvegacetirikilometra neravna konjskog druma. To je i njena prednost i losastranaujedno.Prednostutoliko
ukolikojebilolahkozenskuceljadopremitiunju,alosastranaopetutolikostojevatrenomDzigitubiotajputtakva
igrackadasenijemogaonidazagrije.TekkadabiSacir-agaisaouudaljenijaselasvojimkmetovima,Dzigitbiimao
prilikedazapjeniodputaisilneudarljivosti.IsadaseSacir-agazaboravio,papustioDzigitunavoljudaideu
Borovcevinu.Apovorkadalekoostalaizanjega.Rano,vlaznoproljece.Drummokar,aplotinenapupile,pasocepod
blagimsuncem.Nestokaonada,kaosnaga,napinjegrudi,aopetnestokaotugaljivaomamadohvatasecovjekai
rastuzujegabezrazlozno.Nestoslicnodo-mozeseiSacir-age,pazaboraviinasvogDzigitaibimuzaocarsije,i
ljudi, i Trkljine berbernice. Ali utomcasuukazasenjegovakulauGrabiniinjegovivinogradi,isvatugaiscezebez
traga.Nestotakosrcupriraslobilojeutojstranigdjeseuzdizalanjegovakula.Tusenegdjeskrivenosmijesilo
davno mu djetinjstvo, njegov stari otac, rahmet mu dusi,sjediokrajodzakaisavjetovaoga,vinogradipodkulom
uzdizalimuopetponosimucnacovjekaipodsjecaliganaduznostiibrigedomacinove.
135Rastrkani,bijelioblacilelujalisepodneobicnoplavimnebom,aobradovanepticedozivalesepopucini.Njegovi
sudalekoizostaliizanjega,dokjeonrazmisljaooGrabiniiproslosti.
Upravoutovrijemedoksesveovodogadalo,predniskomicadavom,potleusicomstosujeseljacinazivalikrcmom,
sjediojestariAnteDronjakiprovlaciolikovekoncekrozistruhljenu oputu. Napleo je toliko lika oko opanaka da su
muizgledalikaodvasvracjagnijezda.Sakrovinjaresedizaoplavdimivrapcizamoriliuvrbama.Odozdosacesme
cuosebrzsumvode.Antebacipoglednizdrum,sirokozinuipustinekineobican glaspoputmacora.Dzigitje
bijesnokresaouzdrum,azanjim,cakdoljedoPudarnice,iakoveczasaougodine,naziraojeAntesvojim
gorstackimokomkakosemicesarenapovorka.
- Jes'Sacir-aga sa svojim, Isusa mi! O, Mande!
- Oj' - odaziva se lijenozenaizkrcme.
- EvoSacir-aginih! Ih, ih, za mila Boga, pa kud ranije!
KrcmarAnteDronjak,Sacir-aginnajsiromasnijikmet,nijenikadbionacistostimdalimujemilijedajeSacir-aga
sa svojom porodicom u gradu ili, pak, u Grabini. Istina, kad suoniovdje,oncesceomastibrkpitomipirjanom,pai
obicnijemuje.Aliopet,Sacir-aganaprasit,padaBogucuva.
Dzigitiskrsnupodvrbe.
- Ante, kahvu!
AuAntinestopoigrava;smijese,isvakicasukazuje mu se onaj jedini i pocrnjeli zub u vilici.Sacir-aga stegao crne
igusteobrve,paseAnteneusudujenidagaljudskiupitazazdravlje.
DokSacir-agaposrkaposljednjiIindzankahve,zeneskonjimaminusesutkekrajkrcme.Sidosejosnekoliko
koracajanizdrumiodahnuseodputa.Prednjima
136
T
sekocilastaraPlavicakula,visokaisiva,savratimanacemeripozatvaranimpendzerima.Sacir-agadotrcadaskine
majkusMrkuse,otkljucakapijui,bezrijeci,vratisenatragpredkrcmu.
'C f
II.
Prvihdanauzenapunerukeposla.Krecilise zidovi, prali se podovi, tavanice i musandere, mela se avlija i sadilo
cvijeceposoIama.ASacir-aguspopalasamotinjasjedecipredAntinomkrcmom.Dahocebardaozeleni,cinilomu
sepolabimuosamenestalo.Takoonsjedi,nenadanosedizeiodlaziDzigitu u ahar.
- Hej,Dzigo,Dzigo,Dzigicumoj!- tepamuSacir--aga i miluje ga, a on se prosto smije na nj i veselo kopa nogom
kaodamupruzadrugarskuruku.
- Hej,Dzigo,razgovoremoj!
DzigitjeSacir-agi jedini iskreni drug i prijatelj. To nije konj,tojesoko,vila.Apametnijijeiodkadijestosudiu
mescemi.KadnaSacir-agupadnecamotinjaiobuzmeganekanepoznatatuga,oninehoticepogledakojojcasiu
dno,onakoispotaje,zavucenutamnibudzakkrcme,razbijedert,azatimizljubisvog Dzigita,vinemuseusedlo,pa
poletikudgaocivode.Dzigitbjesni,rahvani,aSacir-agisecinidaletiispodoblaka,dapreskacebrdaidoline.Itako
leti,leti,panajednomosjetiumor,postaneopetobicniSacir-agaPlavic,ikloneusedlu,zadrijema. A stari prijatelj
Dzigotoosjeti,usporihod,primirise,pauvijekicmomidrziSacir-agu u ravnotezi.
Takavje,eto,Dzigit.
Naposljetkuraspuceiproljece,izvuceseizsvojesocnekore,aSacir-agaprionudaobradujeimanje.Pociodanzene
mijese hljebove i vare pirjane u kuhinji,
137aonpredtezacimapovinogradima.Cimsaposla,Sacir--agauahardaobideDzigita,azatimpredkrcmu.Tako
muprolazivrijeme.Takomuizmicudaninejasnogna-danjaipritajenihborbiunjemu.IakoSacir-aga nije kukavica,
uposljednjevrijemecinimusekaodamuzaledimarastenekazavjera.Nekosezavjerioprotivnjega,pamuneda
mira.Ocasmusenekoukrcmiucinisumnjiv,aonpocnedagapodozrivopogledaispodsvojihgustihvjeda.Poslije
upreociujedanpredmetpakaoprikovanostanetakopopolasata.Najednomsetrgneiosmjehne,pogledapokrcmi
ipocnedaprica
0Dzigitu:
- Pasminajeto.Hej,ljudi,nijetosala.Konjoddobrepasmineistojestoicovjekoddobreporodice,oddobrasoja.
U svemutiisvacemuimarazlike.Eto,recemoti,VranacAlageBijelica.1totije,brate,dobarkonj,aliDzigitje
Dzigit.Njemunemapremca,pabasta.
Seljacislusaju,mladisepodsmijevajukradom,aSacir-agazapaouvatrupaprica:
- Sinocseupravouvodim u san, a on udara kopitomodaskuuaharu.Cujemkakozveckasindzirce.Sidemdolje,
upalim lampu, a on se osvrte, ugleda me
1veselozarza.NistamunijeIalilo.Htiojesamodamevidi,dagapomilujem,paetoti.
OvonekolikopohvalnihrijeciupucenihDzigiturazveseljavajuSacir-agu,onostavljakrcmuisavsretanismiren,sa
svijescudobrogdomacina,hodapovinogradima, gleda i nadgleda kako mlade seljanke pod Fa-timinim nadzorom
berutresnje.Izenamujesislauvinograd.Plasljivoikradompogleda ga ispod oka: "Minulo gaje, hvala Bogu",
pomisliipogledagaslobodnije.AliinajprijatnijismijesakbiojeustanjudakatkadSacir-agu baci u ono nejasno
stanje slutnje i podozrenja.
SvisuprimijetiliovupromjenunaSacir-agi, ali niko joj nijeznaouzroka,panisamSacir-aga. Jed-
138
nostavnonaislobinanjiminulobiga.1tojesve.Nekapomisaoiskrsneunjemu,kaonaprimjer:"Uginuceti
Dzigit",ili:"Nesrecavrebanate".Istvarnoovojegovorionekiglas,samoSacir-aga nije bio nacistostim:dali
govoritajglasunjemusamomilimusapceodnekud.
Istosegoddubljezalazilouljeto,ovajzlobniinevidljivisapatbivaojesvecesci.Kaodasesvojomslutnjom
navadio na neko veliko zlo. Katkad bi se priciniloSacir-agi da mu se ovaj glas zlobno podsmijeva, pa ga opet hvata u
svojekoloipotpunovladanjim.Onseisprvaotimao,trzao,gonioga,mislecinasvojeposlove,Dzigita,ilimasto,
aliovajzlobnikizabraobitakostrasnezabodicepredkojimasekrsiosvakiotpor.
I ovajglas,jednogvedrog,alikobnogdana,doslutinesrecuipoDzigitaipoSacir-agu i po cijelu njegovu porodicu.
TogdanaovajglasnarocitosenekakookomionaSacir-agusasvojimstrasnimzabodicama.Anjemusestislo,
spopalaganekanemociocajanjeisuzilamupogleddopodnos,unestocrnoineizbjezno.Nigdjenikog.Samoca.
MilovaojeDzigita,pagaionnekakotuznopogledaokaodapredosjecanekunesrecu.ISacir--aga prekrati sve sa
nekolikobezvoljnihkoraka.UdeuAntinukrcmu,sjedeubudzakpaslomljenimteskimglasomzapovjedi:
- Onog mog, crnog!
Napoljutreperizivot,igrajusesuncevizraciisustekrosnjevrbove,uzdaleksumvodenacesmi,sunceseprobija
krozcrnoprozorce,aSacir-agasjediuvlaznojiniskojkrovinjari,zavucenusvojbudzak,iispijacrnovino,teski
grijeh.Grijehsvoj,svojihpredakailisotonin.Onpijejerganekanevidljivasilatjeranato,silastojekaokvrgasjela
nanjegovudusu,pamunedadasretnimiotvorenimpogledomgledabijelisvijet.
139Prolazijutro.Sunceizmicekrozprozore,aSacir--agajednakoteskopijeisuti.Antejezabrinut,alinijemi
poslusankaorob.IuSacir-aginojkucidoznalisudaimsamdomacinsjediukrcmi,paimteskokaopremaglavi.
Saciraginicaseprevila,pagledaukrilosuznimocima,asestremunatmurenetumarajuizkonakauko-nak, iz
kuhinjeukuhinju,izavlijeubascu.Kaodaocekujukakvanemilagosta.Jedinamumajka,staraka-dunaAisa,nista
ne sluti i sjedi sa svojom Zekom u konaku kao zaboravljena. Prolazi ivrijemerucku,aSa-cir-aganedolazikuci.
Suncenaginjezapadu,anjegajednakonema.Osjenijablanovaotegosese,asuncevizraciseoduljiseipozlatisekad
onizbiuavliju.Saciraginicaskociprednj.
- Snesi mi silah i kuburu! Idem u Polog - kazeSacir-agamrkoiteskimglasom,pa,inepogledavsije,nesigurna
hodaudeDzigituuahar.
Saciraginica,blijedakaokrpa,preklinjegadaostane:
- Neidi,mojSacir-aga,zivmibio!Sanjalasamruzansan.NeididanasuPolog:imajosdanauBoga.Ta kmetovi
ceisamidoci.
Aonineodgovara.Sutiispremakonja.Joscasak,iDzigitovekopitezakresasedrumompovrhkule,aSaciraginica
zaplaka.Sestremukaodvijenijemeituznesevlijeostasenaavliji.
U Polog vode dva puta: jedan preko Meoljine,kraci,peosekrivudavoistrmo,adrugiduzinestoravniji,vodioje
prekoBorovcevine.Samoovajdrugiimaojejednumahanu:upravoispodsamogselaBorovcevine,stolezina
platou,probijaseonkrozstijeneudubokopresjecendivljigolitjesnac,pun skripovaiprerezansuhompotocinom.
Strasnaijezivajetodivljinaukojojglaszvonikaosaonogsvijeta.ASacir-aganebiraput.PustioDzigitunavolju,
zaboravionaovajsvijet,pajuri,leti.KrsozvanjapodbijesnomDzigitovomkopi-
140
tom, a stijenjeodgovarabijesom,smijehomilavezom.Ibastu,upravonegdjepredsuhupotocinu,Sacir-aga izvadi
kuburuizapojasa,podvrisnuiopali.UistitrenDzigitsetrze,bolnojauknuiposrnunaprijed.Sacir-agi pretrnu srce.
On se povi po njemu. Zanos se utrenrasplinuiuzasnapomisaoozezemumozak.Jekaodpucnjazagrominjaseu
krsuinastakobnatisina.Dzigitopetjeknu.Sacir-agikaodapucenestopredocima,dahmusenapeugrudimai
nasta neka divlja borba u njemu, borba prijegora, ponosa i ljubavi.Stvarjebilajasna:Dzigitujezapelanogau
skripaciprelomilaseusnazinaleta.Dzigitponovojeknu.Sacir-agi se za-vrtjesesuzeiumalostonezaridaizsveg
glasa.Alisesupreze,pocedamudrsceusnairukanakuburi.Dzigitgabolnopogledainemocnooboriglavus
teskimuzdahom.Najednom,neznajucisamstosedogodilosnjim,onlezeposvomdrugu,pademuokovratai
zarida,tresucisesavkaougroznici:
- Hej,Dzigicu,sirotanemoj!Hej,ranomojanepre-bolna!
Sta,zarSacir-aga Plavicdaplacekaozena!oteseonipogledapopustosi.Sam.Samogolostijenjezuriunjiu
sirotogDzigita.
- Jest.OplakaosamisebeiDzigita- receonjedvacujno,stezesrce,drhtavomrukompotezekuburuistadepred
Dzigita.Dvastrasnaoka,puna molbe,ocajaibolauperiDzigitnanj.Sacir-aga ne klonu, naperi. Metnu ruku na oroz
ijeknu,jeknukaoranjen,iomace.Pucanjvrisnu,aon,ineosvrcucise,nazekaGrabini.Zanjimzaurlasehiljade
glasova,cika,smijehidavoljikikotkrsa,azatim sesveutisaizinumrtvaihladnapustosizklanca.
141III.
Stajesokoostrizenihkrila?Stajecovjekbezoci-njegvida?Stajejunakbezsvijetlaoruzja?Stajehodzabezbijela
saruka,Sacir-agabezbijesnaDzigita?
Sacir-agaPlavicnijesebeviseubrajaomeduziveljude.OnsezivpokopaousvojojGrabini,nemarecinizasvijet,
ni za svoje bogato imanje.
- Ante, onog mog, crnog!
Sacir-agauvinutrazizaborava.Onuvinusanja
0Dzigitu,prelazinanjemubrdaidoline,zapjeva,pasenajednomrastuziirasplacekaomalodijete.
- Isusemoj,stabiodnasegsilnogage!- cudioseAnte.
ASacir-agapociodanusvomtamnombudzaku.Ukucizalostkaozapokojnikom,aimanjepustobeznjega.Zene
kao sirote idu po vinogradima, zaraslim u travu i korov.Kaodajesveprokleto.Nemavisenistrahanitrepetaukuci.
Sacir-agajebiokaomusica.Nikomniuocidapogleda.Aopetsenikoneusudujedamustaprimijeti,damu
prebaci.Alineodstraha,negoodzalosti.Doslaiberba.Sveciktiodveselja, aSacir-aga kao smeten, ne umije ni da
kiridzijepogodi.Sislajesenukotlinu,tugamaglovita,beskrajna,aSacir--agaubudzak,kucaubeznadeznost.Tako
prolaze dani.
1gorapoceladaopada,aPlavicevijosuGrabini.Zenesezazeljelekomsiluka,papomrijeseodosameicamotinje.
PreklinjuSacir-agudaseseleugrad,aonsamoodmahnerukom,pauAntinukrcmu.Katkadpociodanprosjedi
samukonaku,izgubljenimucaljiv,pocijelesateideuzasobu,nizasobu,pasezavalinasecijuigledautavanicu.
Nijemunilahko.Ucarsijisesigurnovecsvesaznalo.Koznastasesvetamoneprica.ZarSacir-agaPlavic
polomljenihkriladaizadepredonenabodiceiukoljice.Ionjesavsvojdumanijadtopio
142
uAntinuvinu.PrestaovecodavnodagovorioDzigitu.Nekadgajeuzdizaoiznadcijelogsvijeta,bodriomuponosi
snagu,asadgavinouzdizeiznadnekecrneprovalijesavjestiizlihslutnja,drzigaukandzamanadtimponorom,
dokseonbori,hrve,savladujeipobjeduje,daposlijepijaneborbedrugaprovalijapostanejosdubljaicrnja.Isve
tako.
Ajednogdana,pijaniraspojasan,Sacir-aga ude u avliju i zagrmje:
- Spremajtese!Odmahsespremajte!Fato,veziprtljag!Hajd'micitese!Tanisteseskamenile.
Uzenamanestozaklikta,alinove,crne slutnje ugu-siseovokliktanjenenadneradosti,isutkepocesedasespremaju
zaput.Antejedomalodoveobrdanesakonjima.OnisuitakokrenulipobrasnouKamenik,paonakouzgred,dobro
imdoslodapotovareSacir-agin prtljag.
Kroz jedan sat povorkasekrenu.OvogputaSacir--agajeisaoposljednji,uzbudeniomamljenesvijesti.Nesto
razbijenoiocajnickinosiojeusebiputsvogarodnoggrada,kojimusadizgledasenekakostraninepristupacan.
- Eh, heej! - uzdahnuSacir-aga i osloni se na stijenukodBijelepudarnicedasavijecigaruduhana.Itogcasaucini
musedasesasvimprikucisvojojtragediji,ugledajojsvujezovitunagonaitrzese.Htiojedavice,davracakonjeu
Grabinu,alisumusamodrhtalezgrceneusneipoigravalacigareta u rukama. Eh, da je barem ostao u selu da mu
svijet ne gleda sramotu!
TakojeSacir-agaPlavicdosaousvojseher.Isprvaostajaoukuci.Mucilogatesko.Muvaosepokonacimainocu
izlazioubascu,dokjednenocinepreskocikapijuineizgubiseupomrcini.Naposljetkupoceidanjudaizlazi.Ali,
nanjegovovelikoiznenadenje,nikomuinespomenuDzigita.Stavise,ljudigasretahuotvorenije
143i prijaznije negoli prije. Kao da su na sve zaboravili. Vejsil-agaVoljevicaupitaosecaksnjimprijateljski za
zdravljei,onakoizobicaja,raspitivaogaoljetini.TakoSacir-agaprestadazazireodcarsije,aliseipaksverjede
vrdaouTrkljinojberbernici.Pocarsijiseproculodasepropio.Vidalisugakakosekrijepokrcmamanadrugoj
strani.Kucijedolazioukasnesate,tihoinecujno.Idoksusvispavali,zaticaojeonsvojuzenu,presamicenukaou
kvrgi,kakoga,blijedaiiznurena,cekaupolutamikrajuIitiljenelampegaznjace.KatkadsepijanomSacir-agicinilo
da gleda pred sobom nijemu utvaru,akatkadopetnajboljestvorenjenasvijetu.Prematome,nekadbiSacir-aga
lijegaoudusekemrk,zlovoljanizlobankaodzin,anekadabiseopetraznjezioi,prolijevajucisuzezalosne,milovao
svojuSaciraginicu.
Neprodenipolagodineposmrti Dzigitovoj,Sacir--agaprodadePolog.ZaPologomzaredasedrugadobra:mlinicau
Omoljci,podvodnebasceuMekama,njiveuStrugama.OstasenasamojGrabini.
Sta!ZariGrabinuprodati?
Unjemunestoprepuce.Onsvepregorjeiutonuuvino.Naziraojecrnutackupredsobom,kojasestalnosirilai
postajalasvecrnja.Tojebilasupljacijevnjegovekubure,skrivenedubokozapojasom.Tojebilanjegovasudbina.
Upicupocekojestadamusepricinjava.NekacrnanevidljivarukavuklagamrtvomDzigituuskripove podno
Borovcevine.Zenamuplakalanegdjeudaljinamaidozivalagaprekovode.Ljudihitalipodnekimmrtvacima i
domahivalimu.Crnidavolicigraoprednjimnastoluiplaziomujezik.Nekomusjedaonaplecaiupiraomuodozgo
u tjeme. I on se trzao iz dubokog pijanstva
144
upraznojkrcmi,dokjenapoljuugluhoj,dubokojnocizvizdalabura,ilipljusaksibaopogradu.
Jednekisovitenocijedvagavinosavlada.Naposljetkupocedagahvataipustanaizmjence.Sacir-aga se borio.
Priblizavaose cinusvojeodluke.Sta?ZariGrabinudaproda,padatudinsetaponjoj!Zarsvojustarumajkupod
starostostavitibezhljebaukuci!Nikad!Boljeovako.ISacir-agastezedrzakodkuburezapojasom. Pijanstvo je
raslo kao crno more, ljuljalo ga, pa opetsvijestrezalokrvnicki,nemilosrdno.Isamoovedvijeigre,jednostavnei
strahovitosnazne.Misliseste-gleucvor,anajednompotonuumoruzajednosnjim,dagaopetiznesunacistaci
udaresnjimonestostojegoreodikakvestijene:osmrt.
Sacir-agasedizeizateturapremavratima.
UbiosamDzigita,ubicuisebe,odluciojeSacir-agastojecinasredavlije.Svijestmujebljesnulanamahove,a
predmetirasliprednjim.Zid,stosebjelasaodoljeudnoavlijeprisijevanjumunje,ciniomusenedohvatljiv i visok
doneba.Onse,onakoupolusvijesti,zagledaoukucu.Kaokroznekodalekosjecanjeprojuriseisprednjegalica
njegoveporodice,alionstezesrceipodeputahara.Ude.Mrkusaseplahnuiuzduha.Sacir-aga osjeti daske pod
nogama. Jest. TojeDzigitovomjesto.Jest.UbiosamDzigita,ubicuisebe,ponavljaojeon.Aharskazaparaudarimu
uglavu.Svijestmupocedasekreceokonjega.Onseprihvatizadaskuodjasalaispopadegatugaiocaj.Izvadi
kuburu.Boljeovako.Bolje,bolje,Sacire.Aonajsvijet?Dzehennem?Paidosadsamgrijesio.Ih,bratemoj,pazar
tako?Zarsebidasmrtzadas?Jest.Sebismrt,kadnijedruge.Bogznazastoovocinim.Oprostice.Akuca,zena,
majka,sestre?Skimostavljassve,nesretniSacire?Moram.Nije druge.
Sveovokaodajeizgovorionekiglaskojiseklationadnjimivrijedaomumozdane.Obuzimalaganeka
145vatra.Onprislonihladnucijevnasljepoocnicu,itobitakonestoobicno.Onceodapeti,pa- predBoga.Sta
ucini,nesretniSacire?Iopetonajglaspocedaseklatinadnjimidamuvrijedamozdane.Sacir-agasejedvadrzaoza
jasle.Nestogaprivlacilozemlji.Nekomusjeonaplecaiupiraomuglavukaodazelidagazabijeupodahara.Ruka
mudotaceoroznakuburi.Sadce!
Odjeknu tup i potmuopucanjkaodasenestosurva.Mrkusasetrze.ISaciraginicasetrzeivrisnu.Pricinijojsedaje
sanjala.Onaseopetpresamitiispustiglavunakoljena,onakozgrcena,naduseku,cekajucisvogSacir-agu.
Kisajepljustalaidaljeucrnojnoci,aRuna zloslutnoijezivohujalapodPlavicevimprozorima.Sudbina je sjedjela
povrh grada na stijeni i bdjela nad stotinamasitnihdusa,skrivenihuniske,zbijeneiplocompritisnutekucice.Sveje
mucalozgrcenoipritajenoutmini,samobinamahoveosvijetlilagrad,smostovimaitornjevima,imocnismijehs
neba prosuo bi se po cijeloj zemlji.
146
IZDANAK
Gigpjetlicnakostrijesisepazapjeva.Zapjevasatolikimuvjerenjemusvojusnagukaodacesesvakasa-bica,
scucurenapodplaninomMrgudnjakom, zatrestiodnjegovesile.Akasabasiva,rutavakaostaraorlusinapod
klisurom,iplaninasanjeznimvrhomdoneba.Ispodnjesenadalekovidepoljaibrezuljci,arjecicavijugakroznjive
daseizgubiupolju,caktamopremaMackovuKamenu.
Kula Alage Prohenadvisilacijelukasabu.UnjojsamujeAlagakaocuk,cudakiposljednjiizdanaklozestare
porodiceProha,nekadcuvenesasileitvrdoglavosti.Kulajenatriboja.Vrhzasvodenihvratajosidanaszijaju
tijesnepuskarnice,akrila,iznutra,stitisnazna i okovana prijevornica. Sve je to nekad trebalo, a danas Alaga i ne
zatvaravratazasobom.Minulisuzlatnidaniovekuleiprohujalikaoproljecnevodestoseveseloskotrljajus
Mrgudnjaka,paizgubeupoljimasasumomutisalim.Konacisupusti i prazni kao da ih je kuga pomorila, pa ni
golubovinegucuvisepodploc-nim strehama. Samo soba-dzamlijapokazejospokatkadznakovezivotasvojim
zmirkavimsvjetlom,kaodagapaleduhoviizumrlihProha.Alitonisuduhovi.ToseAlagavracasaposijela, pa pali
svijecuirazgovarasauspomenama.Onstanujeudzamlijisavelikim,cadavimodzakom,zasvodenimnaluk,s
pocadalommusanderomidugackimcrnimsrgomzahaljine.Nasreddzamlije
147krvavo se crveni bakrena mangala, a udno sobe izblijedio zelen sanduk.Ispodmangaleprostrtcilim,aunaokolo
secijeijastuci,pakadaseAlagaizvaliusvomcosetu,cijelagasobagledanekakobolnosazalnimiprijateljskim
ocima.Onvolisvakuovustvarcicukaosvojerodenodijete.Onrazgovarasaodzakomimiluje ga prijateljski po
oblomboku.Svakamuodovihstvaripricaouspomenamatakocarobnimkaodanisudozivljeneovdjeukasabi
Skocima,negonegdjetamoudebelimhladovimarajainepreglednimbascamanjegovim.ItakocestoAlaga sjedi u
svomcosetuiprovodidane,razgovarajucisadavnimuspomenamaismijeseciseprijateljskistvarima oko sebe.
MujezinHadzekaodadozivamrtvacezaokujisesvojimplacnimglasom.Alagaabdestnase,paudzamiju.
Alaginpokojniotacprolaziojeponositocarsijom,ostrapogledaisavucrnojcohi,aAlaga,usvompohabanom
gunjcu,zaobilazimrava.Takosemijenjajuvremena.Unjihovukucudogonilikmetovinastotinetovarasvegasto
Bognazemljidaje,asadaneprelazipraganigubavomagare.Kulagledazalostivo,aAlagastojiskrstenihruku,
predanurukesudbiniivoljiBozijoj.
- HejAlaga,ponesimiovajajakuci!- vikne gazda Mitar sa praga magaze, a Alaga pokorno uzima korpu s jajima i
nosiihMitrovojgospodi.Nijetodaceontuuslugunaplatitigazda-Mitru.Bozesacuvaj!Alagaimajossakurente
stomujeisplatisezanjegovihtridesetdimovauCitluku.Pozvasegajednogdanauporeskiuredimetnusemu
pregrstbanknotanadlan.Alagustezeugrluisvratimusesuzauoku.PadaceBog,bice,uzdahnuon,paizade na
ulicu,sitankaomakovozrno.Ucinimusekaodajesvusvojulijepuproslostpokopaouovomuredu.Kaodagase
nekonevidljivdotacevol-sebnimstapicemiodnesemusveprijasnjeraspolozenjeidrzanjeipretvorisveuprazninu.
MislecinaBoziju
148
r
pomocinasudbinu,Alagasetjesiotupoizamisljeno.TakojeizasaoizuredaAlagaProho.
Isada,nosecijajagospodigazda-Mitrovoj,prosaojekrajistoguredaiopetzapaoumisli.Nijeseobaziraonilijevo
nidesno.Prosaojecarsijom,prosaojemahalom,izacudiosekadsenasaocakispodkasabekodPanicastupa.
Zgledaose,osmjehnuoipremjestiokorpusjajimaizdesneulijevuruku.Utomcasukaodamubinestojasno,sto
nikadadotlenijepomislio:ucinimusesvetakoobicno,injegovebrigeispadosemuizmozgaipostadosevaznekao
trnjinenaplotu.Unjudenekidobarsmijeh,iAlagaseosjetipreporodenim.Vracajuciseugrad,nosiojekorpus
jajimaismijesiojojsedobrodusno.Zastoonnosikorpugospodi,tojesasvimsvejedno.Dali ontociniizsopstvene
zeljedauciniuslugu,ilicinizatostomujesudbinatakodosudila-opet je svejedno. U tome je upravo tolika razlika
kaostoonnestojikadsjediinesjedikadstoji.Etotakoje.
TosveAlaganijeumiodakaze,akadbiiumio,ismijalebiganjegovekasablije.Toonnijeumiodarecenisamom
sebi.Onjeimaosamonekublazenusvijestoovojnenadanojpromjenikodsebekojujepokazivao njegov nekako
boleciviujednoprazansmijesakokousana.Onvisegotovoinerazgovarasa svojim poznanicima i prijateljima. On
sesamosmijesiimislikakojetosvetakoBogdaoikakodrukcijeinemozedabude.Ljudisetrudedamijenjaju
njegovu volju, a Alaga zna da im je trzanje uzalud, jer su u rukama sudbine koja im je odredila put do groblja na
MezaretimapodKrehinimpoljem.UAlagiseprobudilonestostovaljdanemaniusamomKur'anu,ionseosjecao
takoblizakBogu,igledaosvekroztubliskost.Svejebilotakoobicno,jednostavno,bezsrdzbe,blagoikrotko.Tako
on sjedne predAganovukaIanu,gledanizcarsiju,pasezamisli,pasesmjeska.
149- Siromah,pomahnitaoje.Nijesalaostaviticovjekabezicegasvog- govorio je Agan svojim gostima.
- Kakolisamobrzeostariiposijedi!
A Alaga bi ustao ispred kafane, pa se uputionagrobljepodKrehinopolje.Proljece,pjevajuptice,aonsamide
drumom,pognuteglaveiskrstenihrukunaprsima,smijesiseitakorazgovarasamsasobom.Idugobisjediokraj
strogihiozbiljnihnisanasvojihpredaka,dokbitreperilaprednjimnekacudnaidosuzablagaosjecanjaosmrtii
onomsvijetu.Danblag,grobljetiho,auvazduhusapucenestokrhkoitakoneobicnokaodagovoredusedavno
preminulih Proha.
PodvecejeodlaziosvojojudatojsestriAjisiiigraosesanjenomnejakomdjecom. Izdubi dva oraha, natakne ih na
drvo,provucekroznjihkanap,adjecazapljeskajurucicamaodveselja,gledajucikakozvrckapjeva.Sestragagleda
izprikrajkaitihozaplace:bolijeusrcuzanjim,zaporodicom.Onajeosjecalasvutragedijusvoje porodice. Ona je
osjecalaneumoljivubijedukojajejedini uzrok, kako je ona mislila, da joj je brat poremetio umom.
Takosuproslecijeledvijegodineovograzorenogzivota.Onasakabanknotautanjilasekaovodaslista,aAlagase
jednakosmijesiiposlusasvakogucarsiji,prostoizsvojedobrote.JersvejeovosudenoipovoljiBozijoj,pomislio
biblagoAlaga,ionajpraznismijesaksjeobiopetnanjegovolice.Anekidan,kadsevracaosgroblja,opet
osamljenozamisljenkaodatraziizgubljenesnovepopolju,cukaokrozasandaganekovice,aonseineokrete.
- Hej,Alaga,zarsiogluhnuo!Stoseneokrenes?Alagadizeglavu,pogledazacudeno,paseosmje-
hnu.PrednjimjesanatovarenimkonjemstajaoMateVrtikapa,njegovbivsikmet,salukavimsmijeskomisitnim
ocicama.
150
- Kakosi,Alaga?Mnogosiminestoostario.
- Dobro, kako si? - smijesimuseAlaga.- Ostario, ostario.
UMatezamrijelukavismijesaknalicu.AlagajetotakocudnovatoineobicnoizgovoriodajeMateosjetio neki
nenadanistrah,gledajuciunjegovostarackoliceizkogajeizbijalonestostosenevidanalicimaostalihljudi.Istina,
mozebitidamujelicepoprimiloovajizrazsjedecidugomedusvojimmrtvimprecimairazgovarajucisnjima.Ali
Mati je bilastvarnejasnaineobicnaionbrzepotjerakonja,oprostivsisejosbrze.AAlagaseidaljesmijesioine
obracajucipaznjunaovajsusret.Kaodajemusicaproletjelapokrajnjega.
Alieto,imanekolikodanakakoganestohvata,mracimusepredocima,pakaodaganekostezezagusuonpocne
dasebraniidavice.OveznakovenaAlagiopaziojeprvikaIedzijaAgan.AlagasjedisampredkaIanom,pa
najednompocedamlatirukamaokosebekaodasehrvesnekimnevidljivim.Poceidaviceupomoc,azatim tako
snaznozamahnudaizgubiravnotezuipadenazemlju.Aganmupritrca,umiga,iAlagaustade.Drhtaoje.Mutnose
obazreokosebe,painegledajuciukaIedziju,oboriglavupredase.Acarsijomseprocu:poludioAlagaProho.
Dugo su ovi napadi hvatali siromaha Alagu, sve dok jednog dana ne udari glavom o neku stijenu i dok ga
onesvijescenaneprenesoseubolnicu.
Ajisajeplakalainaposljetkuseutjesila.KulasenakrivilakaoodzalostizaAlagom;jedvasedrzinasvojim
rasklimatanim temeljima. Aukasabuopetdosloproljece,navrlarjecicaispodMrgudnjaka,parazdraganojuriu
polje,nosecinasvojimbrzimiprposnimvalovimavelikupjesmusumeimirisecvijeca.Kasabasepomladila, a
Ajisinadjecaskacuokokuleibojesecrnog
151odzakaudzamliji,jersuzimusculikakounjemunekopjevaizvizdi.
AtojebilapjesmaizumrleporodiceProha.Tojebilatuznapjesmanjezinogposlednjegizdanka,Alage.
152
BABANOVA BIJEDA
Puseburaibrijepoiskrivljenojulici,anahereniducani,kaopodapete stupice,stisnulisejednidodrugihpacekaju
musterije.Nakrajuredaducana,upravopremavelikojkaIani"Bristol",cuciBabanovastracara- ducan.Krozmala
vratavidisesamoprosijedabradaisaruk,acibukviriidimiseprkosnouvjetar.Cijelase mahalacudikakomubura
neodneseducan,dokonmirnosjediirazmisljaonevoljama,sjecasestarihvremena,sjecasesvojihsinova.Prasina
palapoducanu,palapoBa-banu,amusterijeni"dobrojutro".Sinoveuzelouvojsku,odvelourat,agladpopala po
sirotinji, pa se svak o sebi zabavio.
Eh,pustonekada:dodiBajram,aBabanzaodjenisinovekaojedanpojedanupalanci.Najstarijem,Omeru,kupiIes,
srednjem,Hasanu,crvenipojas,anajmladem,Ibri,postole,pamomcikaocvjetovi.Takoponovljeni, sve jedan
drugomdouha,oniulazedaocucestitajuBajram,aon,Baban,rukunadobrve,pazavici:
"ZamilaBoga,stohaljinkapromijenicovjeka!Amajesilitoti,Omere,akoBogaznas!Ih,pavidiHasana,vidiIbre!
ZamilaBoga,stohaljinkapromijeni covjeka!"
"E,padjeco,dastemiziviizdravi!Hajd!"
TakojeBabanpaziosvojesinove,asadamuih,eto,odvedoseuvojsku,isamiBogznahoceliihviseikadvidjeti.
153Nekoviknupredducanom.Babansetrzeiumalomuneispadevecugasnuocibukiz ruke. On se zagleda preko
rijeke,tamourasutevileikucicepoprokislimbascama.RijekaRunapozutjela,nadosla,pavaljadrvljeikamenje.
Hucistrahovito.Koritojojotjesnjalo.Pogdje-koja grupica, u crne kabanice umotanih ljudi, okupi se kao jato cavki,
pabesmislenobleneuRunuiosluskujehukurazuzdanebujice.
ABabanovcibukjednakodimikroztijesnavrata,iducanmustojinamilostiBozijoj.Unjemusutimirkaopritajen
mis.
Najednomzatutnjakaodahiljadeljudizaurlase;svrhulice,kaodapucenekapoludjelaguzva.
Bura! Bura!
Sablaznjivozvizdeci,naletjeseplakatikaorascu-panevjestice,areklamekaoizotkidaneruke.
Huu - fijuu - krahh!
Staje?Babanovducanvrisnu.Srcepuceunjemu.Babanseraskoracio,padrziipritezeksebigredeprec-nice. S
njimseboriprasak,dzinovskizasoptalohuktanje,ostarIijuk,krikailupnjavakanata,panekiiskidaniglasovisto,
punistrahaiocaja,dozivajuupomoc.
Bura! Bura!
Prasakjosstrasniji:juuu-kr-ahh!Vrisnuducandizesekaosivapticurina,izbaciizkljunaoblakprasine,sahiljadama
papirica,krpa,sibicaibezbrojdrugihsitnicakojerazgrabisenekenevidljiveruke.ABaban,kaostvoren u trenutku
togahaosa,ostazavaljennazemlji,savuplasen,izvrnut.Ducanpljusnuozidapoteke,zalostivozaskripaizakokota
kaoiskrvavljen,pobijedenkokot,aburapodrugljivozazvizdaukovitlacnadnjim.
Babansedizesavblatnjavipromocen,okrecuciseisnebivajuci,ugledaducan,glupavozinu,dizerukeiopetih
spusti niza se.
154
MocniBoze,mocniBoze!- prosaptaBabansasuzamauocima,pasmeten,zalostan,kaodajepokopaosvojuzenu
Aisu,zaputisekuci.
ApljusaknemilicelijevaiburaIijucekrozulicekaopredznakcrnimdanima.
Ovanesrecamal'stonepomjeriBabanupamet.Cioostatakzimepresutiojezalecizaducanom.Isaojepognute
glave,nikomsenejavljajuci,paseprocupalankomdajesenuopamecu.Cimonusokake,adjecaurugalicu:
Baban-Dobaban,
Domisi-Kobaban,'"~·ŶŶ.
Sukonkoda-Baban.
SpocetkaovarugalicanedjelovasenaBabana,alisadapocedagadraziigolicakaoobadvola.Smijesnogajebilo
vidjetikakose,visokiplecat,upravimabu-kazemskimpapucama,zuridastoprijeudeusvojukucicuirijesite
paklene vike.
Samoznacenjeoverugalicenijenikoupalanciznao,panisamBaban,alisezanjezinodjejstvouskoroproculo,jer
Babanpoceidatucedjecuidasebacananjihsvojimteskim,okovanimizicomispletenimpo-stolama.
- Kuku ti je nama, moj jadni Babane! - govorilabimusvakidannjegovazenaAisa- akoseneprihvatiskakvaposla,
pomrijecemoodgladi.
ABabanjednakosutiikucasvepraznija.Zenasvezabrinutija,aBabansveduzi- svemrsaviji.Takoprolazizima.
Alikadaogranusetoplijidaniiozivicar-sija,trzeseiBaban:nabavidvokolicu,papocedaha-mali.
Enoga!Tjeratrosnudvokolicu,povijennadnjomkaocudnaorlusina.Predaoseradu;kucaopetzivnula,anacrne
zimskedanejosgajejedinopodsjecalaona
155djecijarugalica.Onagajenervirala,poceladagaraz-drazujedobjesnila,dagacakiusnuproganja.Takoje
jednomiusnudohvatiopostoluiudariozenupoglavi.OtadaBabanovepostolestalnonocivajupredvratima. Ali,
eto,otkakomuzenaiznosipostole,onpocestalnodasanjanekecudnesnove.
Evoucemujestvar.
Unjegovojjedinojsobici,ukojojspavasazenomisvojimmalimMusanom,jedanjezidnestoizbocen,kaodaje
trudan.IBabansnivakakosesvakogveceranestomiceutojizbocinikaouzivomtrbuhu.Isvakogjutraposmatra
Babantajtrbuh,cesuciseizauha.
Danijekakvozakopanoblago?pitaseon.CuojedajenekadaukomsilukunekastaraKrilusanaslacupdukata,isto
tako uzidan u zidu. Ali kada je ugledala zlato, pa uzviknula, najednom se sve pretvorilo u ugljev-ljeinjojsezgrcile
ruke.
Babanodmahnurukomizovnuzenudamupridrzipojas.Idokjenjegovamrsavaibijelastopanicadrzalapojas,on
se,pognutkaonaddvokolicom,okretaonasredsobeiomotavaosenjimkaovit'o.Poslijezadrndasekolapreko
avlije,iBabanodeucarsiju.MaliseMusorasplaka,amajkamudadekoricujecmeniceionzasuti,lizucijesvojim
blijedim usnama. Bog je svakako namjeriodakazniBabana,pamudaoiovogprekobrojnogsina.Zastojehtiodaga
kazni, to samo on zna. Kada susvatribratavecpoodraslaipoceladazaraduju,rodiseovajMusonazaprepascenje
svih.Iostazivionakoblijedipodbuhnuo,kaobezkostiju.
Usobijevonjalonaustajaliznojinatezak,zagusljivvazduh.Bilojetijesnoitamno,akrajpecisesusileneke
vlazneponjave.Babanhamali,asinoviuratu.Bogznajesuliizivi.Vecdvamjesecaniglasodnjih.Najposlijese
javioIbroizbolnice.JaviosedaleziodnekebolestikojojBabannijemogaodarazumije
156
ni da zapamti imena, pa tako i toostalonepoznato.IBabanovicajepitalakomsinice,alijojsvakakazadrukcije.
Bijedacuciusobi,zavratom,aBabanseprekidehamalecizakomadhljeba.Aisasvakenocipostolepredvrata,ana
Babanainjegovotijelonavalesesnovikaomore.Nocas sepojavisecudnaslovanaonomzidnomtrbuhu:
zasvijetljese,zasvijetljese,paugasnuse.Babanseprestravio,pakadaseprobudi,sjetisedaneznanicitati.
Babanpocedasanjaocupuzlata,azeninistanegovorase.Kadabinavecedosaoumoran,opruzio bi se preko cijele
sobei,priplamsanjusvijece,posmatraobionajtrbuhnazidu.Legaobisglavompunommisliibriga,szeljomza
boljimzivotomisaudovimapunimumorakaoteskogolova.
Iupravokadjenocprolazilaizpetkausubotu,onseusnuuvjerio o uzidanom blagu. Slova opet zasvijetljese,
zasvijetljese,paugasnuse.Poslijesezacuglas.Nijemogaodashvatiotkuddolazi.Glas,cudanidubokkaoiz
badnja,govoriojenekenerazumljiverijeci,dokBabanjasnonezacu:
Baban-Dababan,Domisi-Kobaban, Sukomisi-Baban,Sukonkoda-Baban.
I onako svako - "ban" - odjeknulo bi na kraju kao da neko udara u ogroman bubanj.
Babanseprobudi.Usobijebilomracnoizagusljivokaoutrapu.Tezakzadahsjeomunagrudi.Zenaidjetetesko
disu,kaodaihmoramori.Babanaspopadoseneobicnarazmisljanja.Onteksadapocedamisliozbiljnijeoovoj
rugalici. Ali koliko je god prevrtao svoje izhan-dale misli, nije mogao da se sjeti ni kada je prvi put
157cuo.Mucioganemiristrahijeziveslutnjeodtajanstvenogcupa.
Bihliraskopaozid?pitasepostotiputocajniBaban.Aakomiseuzmuruke,kocehranitizenu,koMusu?A
dukati?Sinovi,zena,kucascoskomivelikomavlijom?Ondabimusesviucarsijiprijatnoispostovanjem javljali i
sjedio bi uvrhukaIanesaBecir-begom Krvavcem. Ih, za mila Boga! A ako se sve pretvori u ugalj kao kod babe
Kriluse?Ih,ih!Babanuzdahnu,pasestademucnoprevrtatinasvomtvrdomlezaju,svedokzoranezabijeliu
oknima.Poslijesedizei,necekajucidamusezenaprobudi,opreznoistjeradvokolicukrozkapiju.
SutradanBabanlezesastrahomudusiiumoromukostima,pazadugonestisnuoka.Iutamije,cinilomuse,vidio
onuizbocinunazidu.Najposlijegasavladasan,aslovaopetzasvijetljese,paugasnuse.Zacuopetonajstrahoviti
glas i ne shvati otkud dolazi, opet kao iz badnja, opet ono - ban-ban kao da neko udara u bubanj. To potraja nekoliko
casaka,aposlijesepojavistarac,sijedebradeiprogovori:
- Cujme,oBabane,sineHasanov!JasamBabanTaslak.Navasemsvijetubiosamprijedvijestotinegodina.Vezao
samuzaonasvakojpari,avragmijebiozasjeoumisliipohlepautijelo.Jeosamsuhujecmenicu,adukatesam
skrivaoucup.Cupjezazidanuovomzidu.Iskopajgaispasiporodicubijede i nevolje!
Toreceinestadega,aBabanseprobudiiviknuustrahu.Biojesavugoluznoju.Nekimrtvackiumorskrsiomusvu
snagu.Nijemogaonirukomdamakne.Pokusadagovori,aglasgaizdade.Nestojeovladalonjim,nestostrasnoi
neshvatljivo.Nestogajetreslokaogroznica.
158
- Statije,mojBabane?Stositakoblijed?- upitagazenasutradan,aonjesamobolnogledaisuti.Neusudujeseni
dajojrijeciprogovori.
IBabanpostajasesvesutljiviji,azenasvezabrinu-tija. I trgovciucarsijiprimijetisenjegovuzabrinutost;necuje
nikadgakodoziva,agotovosveporukeizvrsujenaopacke.Tako,prekjuce,JovanKunaposlaoponjemutrisepeta
sljivasvommusterijiOmeruPecaninu,aBabanihistovariopredbakalnicomSimataGrebe,pa otjerao kola. I
djecurlijaseiznenadila;kadsupodiglagrajuzanjim,Babannidauhommakne.Pognuosenaddvokolicu, kao da ni
samneznakudaide.Katkadamusedogodidaprodesvojasopstvenavrata.
Eto,stasedogodilosBabanom.
Trgovci mu prestadosedavatiposlove,sirotazenazalelekaugladnojgodini,akomsinicenidacuju.Svakim danom
gore.Babanovicadocudajojmuzsapraznimkolimajurikrozuliceinestogovoriubradu.Nekidanistjerao
dvokolicucakizvanpalanke,pasjeonanekustijenuidugoplakao.VidiogajekasapinUros.
IakoBaban,kaoprognanik,pocelutatisvepodsazalnimilipodsmjesljivimpogledimapalancana.
PoludioBaban!procusegradom,aporodicapadeubeskrajnubijedu.Dvokolicaprestadedrndati,aBabanpocio
dangledaujednomjestonazidukaonijem.Babanovicagatuznopogleda,sutiisuzejojuocima.
Isvetako.Daniseoduzili,anocibezizlazne.NevoljakaoteskakvrgaubezizlaznomvremenupritislaBabanovu
porodicu,patistidakrvljupropisti.Zenasjednedonjega,panesmijenirijecidaupita.Sinocjeculakakokrozasan
dozivanekogdjedaBabana,govoriocupuzlata,osinovimaiugljevlju.
IBabanovicaseuzaluddomisljalastabimutomoglodaznaci;domisljalasesvedojednogdanakadaje,cesljajuci
malogaMusupodsmokvomuavliji,cula
159rupeudarceusobi.Najprijejeculadva-tri,azatimosusebrzinestrpljivi,kaokisa.Babanovicuzazebeneka
kobnaslutnja,acesaljzapeuMusinojcupavojkosi.Stotinazlihmislisunujojuglavi.Ona sinu, jurnu u sobu i, sva
zapanjenaukocisenavratima.Babanstaouraskorak,nagnutnaprijedkaonaddvokolicom,pakopazidcekicem.
MalterIrcasvebjesnjeibjesnjeaonsavdrsceiocimugorekaoupobjesnjelezvijeri.
- Babane,zaboga,stotoradis!- vrisnuzenaipoletjeknjemu;ugledamupobjesnjelipogled,paciknu,zalamata
rukamaiodletjenaavlijudadozivaupomoc.
- JusuIe,Salko,Mujo!Upomocbraco,srusimiBabankucu!Pomagajte,zamilaBoga,srusimikrovnadglavom!-
vikala jeBabanovica,lomecirukeidozivajucikomsije.
Audarcijednakotutnjeisvasekucatreseiztemelja. Komadi stijene frcaju na sve strane, ranjavaju zidove i lupaju
stakla na prozorima.
Sletjesesekomsijeisvestrcausobu.PrihvatiseBabanaaon,sav izvan sebe, otima se, otima kao da je u njemu trista
pobjesnjelihsnaga.Razjarenkaozvijer,blijedkaomrtvac.Ocimuludackeikrvmuteceizslijepoocnice.Najposlije
gasavladaseipolozisenase-ciju.Spopadegadrhat,pamalaksalost.
Baban klonu. Rupanaziduzjapi,akomsijesenesnalaze.Babanovicajeca,amaliMusocicidamusezilenaprezu
namrsavomvraticu.Poslijesekomsijerazi-dose,Musoseprimiri,aonametnuBabanuhladneobloge na glavu.
Takose,eto,Babanrazbolio.Lezaojeuposteljipunimjesecdana,poslijesepridizeiobidesvojudvo-kolicu u
avliji.Tuznaiorohnulastajalajedvokolicaujednomugluicekala,cekaladazadrndapalankom.Babanjekrisom
pomilovarukomivratiseusobu.Alimunebisudenodajevisevucekrivimpalanackim
160
ulicama.NajstarijimusinHasandodeizvojske,ikadstizeidrugi,upravoosvanuBajramioniobukosesvojastara,
gradanskaodijelaiudoseocunacestitanje.ABabandizerukunacelopazavika:
- ZamilogaBoga,stohaljinkapromijenicovjeka!Amajesilitoti,Omere,akoBogaznas!Ih,ih!PavidiHasana!
ZamilaBoga,bas,stohaljinkapromijenicovjeka!
- E,padjeco,dastemiziviizdravi!Hajd'!
Akadoniizadose,Babansesneveseli,sjetisestarihdana,sjetisenajmladegsinaIbre,komenebjesenitragani
glasa.
Sjeti se osijedjeli Baban i zaplaka kao dijete.
161DJEDA RNJEZ
Nikadnepazimnatodalinekozauzimakakavpolozajudrustvu.Basmisvejedno.Nepadamininapametda
pozdravim nekog samo zato stoje bogat. Sretan mu put! Zato, odmah da napomenem da djeda Rnjez ne pripada ni
jednimnidrugim.Onjesamocovjekbogateduseisrca,nebojsaimudar.Takavjeonizatogavolim,iakosumu
rukavi na gunjcu prodrti, a saruk Bog zna kad premotan. Naherena i orohnulanasastaracarsijacucinastijenama
iznadNeretvekaopoderanaprosjakinja,adjedaRnjezsjedinaceIenkuikaopaukzapustenihmislizapustenihmisli
predestareuspomene,prasljiveisnene,takoslatkotugaljive.Adogodisedazanjegovogzivota neko nevidljiv nape
snazanlukipustistrijelu.Istrijelananesenovodobananasgrad,dobastonavreinabujacudominevoljama,pakao
sudbinanemilicepregazistarivakat.Ljudiseustrijemise,panemocnimalaksase;razocarani,zapanjiseseinesna-
dosemnogimedunjima.Ivrijemeihpregazi.Svionidanasziveusnovimaoproslostiilicenaputnikekojisudavno
izostaliizasvojedruzine,ukolikohodeposuncu.Asnjimauzmiceistarinainemocnakupiseubudzakeiuljuljkuje
u zaborav, tajanstven i grozomoran.
- PomozBog,idasimizdravo,djedaRnjeze!Aonstreseprasinusamisli,trzeseizproslostiidodeksebi.
162
- Daj nam kahvu, Cikane! - viknuh!
- Bogtipomogaoipozivjeote!- kazedjedaRnjez.- Evostadocekasmo!Abelipamtim,stoonokazu,ikusuvranu
ividjehizlaidobranaovombijelomsvijetu.Dzamijesiveiponosnekvocke;okonjihnastotinepilica:grad.Tako
biseucinilosvakomputnikukojibi,nekaddavno,odozgosbrdaugledaonasgrad.Ali,videniputnice, dobrooprasi
svojuodjecu,jermnogalijepadjevojkapogledacenatekrisomsadzamlipendzeraisrcecejojpoletjetizatobom.
SvratiuhanSaciraTrbonje,slusacespjesmuuzgusleikrvcetiserazdragatikaoujunaka.Nesaljemteudzamiju,
jer si umoran, o putnice,alitesaljemukrcmuMarePregacuse,dasenapijesvinakrepkakaosanisnaznakaostrast;
daseodmorisnaMarinimgrudimaidasnivasrajskeljepote.Kositi,rijetkiputnice,ikojatesrecananeseinamjera
namjerinanasgrad?Dodeliuprosnjudjevojackuiliukupovnjutrgovacku?Jernasjegradnaglasunadaleko.
Djevojkesunamljepotice,arobanamdolaziizprekomorjatristakonakadalekog.Trabolozeiburundzukeda
provuceskrozprsten,anakitomdaokitishurije.Mijasemo najboljekonjeucareviniipjevamonajljepsepjesme.Mi
sijemocohanecaksire,aIermenovevezemogajtanimasvilenim.Mikujemosrmalipusate,apostoleusivamood
kajsera crvenog i bez izdera.
Aputnikrece:
- Niuzloniukupovnju,vecuprosnjudjevojacku.Momaksamprikladaniseherlija,anadomuinokosan.Dvorisu
minavezenecoskove,atavaninatankekamenje. Imam trista dimova kmetova i kamenih devet vodenicastomi
meljubjelicusenicu.Nekamicestitadjevojka ude u dom i neka Bog da bericet.
- Postensicovjek,stranceseherlijo.Blagoonojkojapodezate.Kresniokomkrozmahalskesokakeisrecacete
pratiti.
163Takosezivjelonekadunasemgradu.CosakmogpokojnogocaAlageRnjezanadvisiosamudzamiju,avranac
pod njim prosipao vatrukaozmaj.Citlucimanibrojasenijeznalo.UMekamadvanaestdimova,uStru-gama
petnaestdimova.Oraniceneprohodnepjesice,avodenicenaHuckikaosnasesprtljacamauzvodu.Jaserodih,a
veseljeobuzeciograd,jermojotacbjesekaojedanpo jedanugradu.Topovizapucasegorenatabiji,paciodan;kao
dajenovisultanzasjeonataht.HodzaOmerhodzazaucimiezannadkolijevkomina-djenusemiimeMehmed,a
otacdodadepasaijapo-stadoh Mehmed-pasa.Isudbinakaodaserasrdinamojjosnezasluzenipasaluk,petidan
sprzimipetuiranuostavinanjojdasimogaopletuzavuciunju.Bilacicazima,ababazagrijavununamangali,pa
snjommenipodnoge.Iponesreci,ilipozapovijestiBozijoj,ugljenpricvrknizavunuiupravomenizapetu. Kao
cvrcak
0Jovanjdanuvristaojasiromasak,aliitoprode.Rastaosamkaoizvode,aliudevetojgodiniograjisahnacini
1posjekosemisenoge.Hodzemekadisezapisima,babehuktaseokomene,doknajposlijeneprohodahuskipu
tople vode. Djetinjstvo je zlatna jabuka; krhka je pa se razbije i djetinjstva nestane.
Takoje,mojsinak.Svemisecinidajaizmisljamonostouistinubi,jertakostalijepomozesamodaseizmisli.A
bilo je i toga. Imao sam i ja majku i volio sam je. I sad kao da jojcujemglasizdaljine,pakaodamemiluje,zanosii
stezesrcenekomdavnominulomzalbom.Tojenjenadusa,kazem,stokaobijelaticaletavrhmeneutisini.Atakoi
jest.Istinajeuvijekvelikazaonekojijeosjete.Anaonomsvijetubicedrukcije negostosemnoginadaju.Evotiito
kazem.
Nego da nastavim:
164
Planukrvumeniizaletjehsekaovihornanjih.Sidohlisuma,ilipovilenih,pasebezocnozaletjehkaovjetar.
- Poginuces,majkatizalosna!- povikaseizazebeihujaranskimdusamazamnom,paioninavaliseuodbranu.
Etotakavsambioumladosti.Nicegsenisambojao.Ukavgunizasto.Mladostludost.Snazankaojablan,lagahan
kaopero,aona,napupalaruza,socnakaoujedubresku,zabrekluodsokaijedrine.
Proslojesve,kazemti,visesenepovrati.Alisamjevoliovisenegosebeizbognjemiseinavucenaocipaonako
zestokonaletjeh.
OvdjedjedaRnjezmahnurukomnaproslostizasuti.Teskomujebilo.Boljelogadapricaoovimstvarima. On se
jos,iskorougasnuo,trzaoodpomislinanjih.Alinemozeodoljeti,panastavi:
- Podinizsokake,anestorasteutebi.Rastulitodjevojackipoglediumeni,pitamse,ilimisrcenedamira,
gledajuciih.Oh,mladostimoja!Zalostanjenapustendom,asjecanjenamladost joszalosnije.Okosidbipritegni
opanke,paciokaosoko.PutBlatakaovilen.Otacpredamnomnakonju,miranistrogdasesklonisioborisglavu
isprednjega,akonj:damarli,zeravali?Idemobrdomusijecenimdrumom,apoljanedoplaninapuklepodnama i
gradpritisnuopodnozjebrdaStoca.Kaodajesletjelojatosivihorlovananj.Brezuljcisocnikaodjevojackegrudi,
redaju se prostranomkotlinomdapodvrisnesoddragostiizazdijesizkubure.Atamo,zaledimati,ugraduostalo
sve milo i drago.Dodetizaonapustitiga.Nestozalobnopecnetezasrce;slutnjali,tugali?Eh,sinak!NaBlatunas
cekasator,bijelkaogolubuzelenilu,abrkovesubaseMuharemacinimisedavidimnapuskomet.Koscikaodase
utrkuju, a otkosi prekrivaju polja u nedogled. Eh,
165lele!Iusvemutakobericet.Adanas?- i djeda Rnjez opet odmahnu rukom.
- Svabodolazi!- procusegradom,ajunacisespremisezabojak.BarjaktarHamzicrazvibajrak,alinekiustadose
protivbitke,jertakvadodecarskazapovijest.Nijecarskavecmurtatska,kazemojotac,akonjmusepovratisami
tuznozahrzapodpendzerima.
Svabodolazi!EnoganaBuni,kazu.NecemuBogdati,kazemojababa.Svesezivouznemiri.Ugradunastapokolj
nadizdajicamaihaznadarima.Svabodolazi. EvogauBiscupodgradom.NecemuBogdati,kazemojababa.Zene
zaplakase,ljudisepovratisekucama...EvoSvabeprolaziispodpendzera.NecemuBogdati,kazemojababa.Ali
Bogneposlusababu.Svabozauzegrad,postavistrazeimojdajopoginu.Izasaonocu,aSvabozavice"halt!",zavice
triputapaopali,amojdajonicice,panaonajsvijet.Bogdamudusuprosti!
Aposlije,jaseopasahsnagom,akucakaoujednogpojednog.UzjasiVrancapakrozmahale.Djevojkedapolome
vratove pa, kao cvjetovi,navrata,napendzere.Aumeniserazigramerak,padrhtimsavodnekakvejogunaste
udarljivosti.SemsaSaracevakaovila.Mjesecjojispodgrlasija.
- Pasaduso,- kaze- vodimesebi!Umrijecuzatobom.
ASvabodizebuneiuvodisvojemariIetluke.DodeiMicika,paotvorinekakvu"Gostionu"idovedenekakve
kelnerice.Isprvaseustrucavasmo.Aposlije...zaplakasemajkeidjevojke.
- Pasa,kupismenejednonausnica?- sapcemiStelanauho,smijesekaohurijaipokazujemipraznerupicena
usima.
- Hocuduso!- kazemjoj,pakaoomadijandomaporuspe,odnesiihkujundzijiJoviiodjeniSteluusuhozlato.A
silnabjesetaStela,ih!Svebihdimovedao
166
zanju.Ali,majkamisvisnuodtuge,aSemsadopabolaneprebolna.
I dadoh sve dimove za nju - zavrsidjedaRnjezpromuklo.- Poslije je ona otvorila hotel, a ja za pola litre rakije stajao
na jednoj nozi kao roda.
IprozvasemePasaRoda.
Etoti,stapiceuciniodcovjeka.Aposlijesamgaseokanjivao.Ljudimepomozi,otvorimiducanisve lijepo. Ali, u
menisenestoprovali,sjetiseproslosti,pamiprocvilidusadaumremodbolaija- zacasu.Svastajebivalo.Deset
sam puta prebacivao terezije prekoramena.Astacutipricati?Kolikosamstidapodnio,zato?Boljeneksvezgasne
u meni,jer,opet,tosadsveinijenista.Pricamtako.Rojemisesjecanjapredocima.Iposlijebolaiposlijesvegasto
samprezivio,tojesvesamojedanpogledizaledainistavise.Kaodamenekodomahnuorukomirekaominestosto
nisam dobro razumio.Totijezivot.Samokadcovjekredauspomene,onesenizuucudnugrivnu:zmijaicvijetova,
placaismijehova...
DjediRnjezuklonuglava.Tisinapoleglapostarojcarsiji.Samosecuje,ilimisetosamopricinja,krtisporsum.Ili
to moljac negdje podgrizastarugredu,ilipaukrasplicemrezupopraznimkonacima?
A djeda Rnjez prozbori sasvim tiho, tiho kao iz groba:
- Zartinecujesnocukakopopuckujustarikrovovi,kakostenjuiznemoglegredevjencaniceiklizenaherenestrehe.
A zidovi se pritajilikaodace,enosad!popucatiisrikomsesrusitinanasaiznemoglatijela.O,tinistanecujes!
- Eto,dotlesmodosli.
167DOBRI
PopnitesenanajveciivjecitimsnijegompokrivenivrhunacZeljuseplanine,otvoricevamsevidiknanepregledne
planinske lance, unedogled kao u magle nebeske.Planine,kucezvjerinje,obraslegustomprasumom, a vrhovi srasli s
nebomigoli,bojenebeskogplavetnila.Sela,dubokoskrivenauplaninskanjedraiskutove,rijetkosurastrkanapo
zaravnjacima i visoravnimanepreglednimiispasnim.Istogodljudskookomozedanazre,nacijelomtomBozijem
prostoru,nemapametnijegiuvazenijegcovjekaodEminageBorica.Tomoguijadaposvjedocim,aistocevam
posvjedocitihodzaIbro,covjekbijelebradeineobicnekarijereuzivotukojijeuciociosvojvijek.UsamojDrveniji
medresi,useher-Sarajevu,presjediojeonokodesetgodina,pazeljansvijetaiznanjajosvise,otisaojecaku
Carigradgdjesedruziosanajcuvenijimsehovimaidervisimaiuciohuktanjesnjima.IsaojeimeduIakirei
prisustvovaoizvodenjunjihovihneobicnihijezivihigara.Gledaojekakosebodunozevima,lizuusijanemaceve,
gutajuplamenovekaozapaljenestogovesijenaiBogznastajossve.Obogativsiovakosvojeznanje,steceno u Drve-
nijimedresi,onseodlucidapodeinahadzilukputMekeiMedine.Nadevi,usurduIupoputsarajevskogsepeta,
jahaojeonsesnaestdana,hranecisesamimpilavomkaopapagajiprezajucisvakogcasapredbeduin-skim
nadzakom.Tako,noseciglavuutorbi,obisaoje
168
svetamjesta,gdjeje,poredostalihceremonija,jahaonamagarcuodMervedoSaIeiisaopodsvetiKamenkojistoji
u vazduhu.
ZnanjemhodzeIbre,naseseloSumljanikoristiloseuveliko,idrugaokolnasela.Poredtogastojepoucavao djecu u
mektebu,hodzaIbropisaojezapiseiljudimaistoci,lijeciojeodurokaiujedaotrovnezmije.Svekaorukom,kako
supricaliljudiizene.RazboljeseHajrija,najstarijamuItarovakci,ahodzaIbrozapise-pa kao rukom. Nagrajisala,
veli, nacini,pasezako-cenula.Nekpijevodusaovogzapisadevetzoraidevetaksama,paceozdravitikaorukom.
ImsiruTelebakurazboljelasekrava,ahodzaIbroinjojzapis.Veli,ureklajezenaplavihocijuikozicavalica.
Upletite joj ovaj zapis u gornjupolovicurepa,paceozdraviti.UseluGrdobiciujelazmijaSabitaKrhana,aonikud
cepapohodzuIbru.Veli,dobro,dobroznam.Doksevivratiteonceozdraviti.ISabitozdravi.
AdajeEminagaBoricnajvaznijiinajpametnijicovjekpotvrdicevamiMulabecirRadica,covjekodonogsvijeta,
kojiuvijekgledapredasekaodasebojidanebizgaziokojenejakoBozijestvorenje.Salvaresumuodzelenog
sukna,aigunjmuprekoramenasuknen,valjanucuvenimstupamauRakitnici.Opankepravisamsebi, a bijeli
culahnaglaviobmotajesarenommahramom.Onvazikaoveomaucencovjek,iakonikadusvomzivotunijekrocio
daljeodselaPjesevca.
Tosu,poredEminageBorica,uglavnomznamenitelicnostinasegselaSumljana,inacenedalekocuvenogporadi
masnogsiraiobiljaljeskovagrmlja.AucemutekleziEminaginaznamenitost,tojevisestvarprovidnostiiBozijeg
davanjanegoliljudskogznanjaipameti.Naime,dokjeEminagajosbiodjetetom,dogodilosecudosnjim.Tada,
prijenekihsezdesetgodina, pojavioseunasemkrajuDobri,kojijeusredbijaladana,u
169tren oka, prenio Emina sa jednog brda na drugo, naocigledcijelomselu.UzeogaDobriispredkuce,digaoses
njimiopetgapovratio.Pricajudajedijetemirisalopunihdevetdana.AliEminaganijenikadpricaooovomslucaju.
Samojednogljetnjegpopodneva,sjedecisasvojim najstarijim sinom u travi pod hrastom kraj Mulagine vodenice,
otpocedaprica,posmatrajucikakoseraz-livenarijekablijestikaozlatonasuncu,aplaninetrepereudaljinama kao
nekicudnisvjetovi.Hrastjepoboznosumionadnjimakaodasesmjesioodnekeprevelikesrece,vodaizdrvenog
zlijebapraskalaopovrsinurijeke,aongovori:
- KogajeBogobdario,onumijeisatravkomdarazgovaraionacegarazveseliti.Apogledudaljinedizeum
covjekukaokrilasokolu.ImaljudikojejeBogobdarioidaoimmocividovitost,azovuihDobrima. Njih ima
uvijektrinaestnasvijetu.OnihodajuipojavljujuseuvijekkadsenarodoglusioBogaikadnastanucudnavremena
kaoovanasastosu.Ipopamtistatikazem,necedugopotrajati,pojaviceseiunasemkraju.
Eminagazasuti,dubokosezamisli,panastavi:
- Dobrisulagahnikaoperoiustanjusudaseujednoteistovrijemepojavljujunavisemjesta.Tijeloim je
mekahnokaopamukimirisljavo.Akadjedu,jelasesamodoticuanemecugauusta.Ovomijepricaomojrahmetli
otac,doksamjosbiodijete,kadseunasemselupojavljivaoDobri.
TadEminaganerecenirijecivise,akroznekolikodanaprocusepoSumljanimadasepojavljujeDobripoobliznjim
selima.Vidahugaistogdanauvisesela.Pojavise,kazu,pa,stobiokomtrenuo,nestadegaizsela.Kaodanesto
predskazujeiopominjenarodnanekeneobicne,kijametskeznakove.UnasimSumljanimauz-budiseseduhovi.Cak
seitornjapascaduznemiri.Posi-
170
jelaucestasedokasnounoc,adugimrazgovorimanikadkraja.UseoskogmuItaraBesirageGulica,uvelikojodaji
dzamliji,raspricaosehodzaIbrooDobrimisvojimneobicnimdozivljajimanaIstoku. Sve zanijemjelo slusajuciga.
Akad,savvansebe,HasanSerbetovicbanuuodzaklijuiotpocedapricaosvomdozivljaju,nastapravo
zaprepascenje.
- Eto, prije pola sata, - kazeon- upravo kad htjedohdapredemogradu,predamnomsepojavicovjek sav u zlatu.
Svjetloizbijaiznjeganasvestrane,aonsesamonasmijesiizemljaseotvoripodnama.Jacuda,zamilaBoga!
Najprijesesvezasvijetli,panistaodsvjetlostinemogohdavidim.Kadseukazasedvorisveodsuhazlataisrebra,
zapjevase slavujiubascama,itonekizlatnislavuji,pasveudarajuuocikaosuncenavodi.DragiBoze,kadhurije
zapjevase,zapjevase,asvasevratanadvorovimaotvorise,meniseucinidacuumrijetiodsrece.Alionajcovjeku
zlatunepustimedaudemudvorove.Stadepredame,nasmijesiseijaseutrenokastvorihnaledinikrajograde,
samumrklojnoci.
UceniMulabecirRadicazaklimaglavomisveseocisakupisenanjemu.
- Neka znate, djeco, - veli on - da su nastala neobicnavremena.Eto,kazu,turskacarevinapropada,adauridodose
dopodsamStambol.Nemozetotako.ToneceBogdati.Aakosudoslaonavremena,kakojepisano,najprijecese
pojaviti Dobri da opominju svoj narod da se kloni dobara ovog svijeta, da se moli Allahu i spominje svoje mrtve.
PoslijenjihpojaviceseDerdzaliproglasicese,Bozenasoprosti,samimvelikimBogom.Oncebitikrupankaoniko
nasvijetu,ajahacenamagarcuinogecemusevucipozemlji.Idarivacesvakogzlatomiobecavacezlatnabrdai
doline. Ali kukutijeonomkopodezanjim!Tajsenikadnecekurtalisati
171dzehennemskevatre.ZanjimcedociMehdija.OnceodvracatisvijetodDerdzalaikogagododvrati,udaricega
muhurom.Ablagoonomekogaudari!Tajcesezanavijekuzivatidzennetskeljepote. A blago i tebi, Ha-sane, -
zavrsiMulabecir- jersitividiodzennet,atajcovjekuzlatu,tojebioDobri,glavomon.
Svisezacudise.KakotodaHasanSerbetovicvidiDobrogidzennetkadsusviznalidajeonusvimselimaunaokolo
poznat kao najopasnijikradljivacstoke.AsvisuznaliitodaseondugoskitaoposeherSarajevu,dajezbognekog
covjekadopaotamnice,odaklesugaidotjeralizandariuselo.AlikocetoznatikojeuBozijojmilosti.
SamuItarovaposijelasvesezivorazidesastrahomudusi,izabrinutoipokajnicki.Tenoci,mnogimaseusnovima
prikazivahucudnestvari.TakojemuItarvidiokakomusamiDerdzalodneseovnaizpojate,aonseokameniood
straha,panesmijenidavikneupomoc.HodzaIbroopetsanjaokakogaMehdija goni preko njive da ga udari
muhurom,aonsenestonedaibjeziputmektepskezgrade.HajrijimuItarovojopetsepri-snilo,Bozemeoprosti,
kakojezagrlioonajcovjekuzlatu,zagrlioje,paponioinedoticucisezemljeispustiosesnjomzajednona rudinu
podCimicabascu.Anjojnekakomiloisvasetopiodmilina.1koceznatistasesvetunocnijepresanjalo.
Itajezivanocproslajeisutrasnjidanosvanuobezijednogoblackananebu.EminagaBoriczaputioseuTorlakusu
podnosumedaplastisijeno.Bjesemuodjuceostalojosnestomalotihmrginja.Prolazeciporedkucestokom
bogatogBesiraSakote,stoseuzdizalaporedselaumrsavugaju,nasamomcuvikuocuzenskiplaciudeunutra.
- Kuku ti je nama, moj Eminaga! - zakukaIbrimsa,Besirovazenaspramnjim.- Evovectrecanockako
172
namnekokradesiljez.Nocassunamukralitrece.DaBogdadaimprisjedne!
Zariuovedanedasenadetakvihljudi!- cudioseEminaga.Dobriobilaziselima,aonikradustoku.Kijametna
pomolu, a oni senebojeBoga.Patiizadisnjimanakraj!
DanvecprigrijaokadEminagastizeuTorlakusu.Njivanasmijanaiokicenapticijimletomikrikovimaujutarnjoj
tisini.Eminagaprionunaposao,asuncepri-pece.Okopodneotescatisina,panidahavjetra.Sumasejosjacepritaji
kaodaseprituli,osluskujucinecijeneobicnekorake.AEminaga,savpredanposlu,zavrsavasestog.Iujednokad
htjededabaciposljednjinaviljakipovrsiplast,iskrsnupredanjnekicudancovjek.Emi-nagiispadosevileizruka,
lice mu se zabezeknu i po-sjekosemusenoge.Kaodaganestospopadeiprikovazanjivu.Glasmuseoduzeion
takoostaunapetomocekivanjukaolebdeciizmedusmrtiizivota.Tajnepoznaticovjekbjeseuplatnenomruhui
gorasenasuncukaoziviplamen.Odjednom,tajisticovjekukazamuseuzelenojhaljini,savisokimbijelim
culahomnaglaviizutimmestvamananogama.Uistitrenukazasepokrajnjegaogromnazmijurina,dugackai
debelakaobalvan,anaglavijojvelikicitabukomeEminaga,iako nijeznaocitati,vidjepopisanaimenasvihljudiiz
svoje okolinekojiceudzehennemugorjeti.MedunjimaugledaprvoghadzijuBogilovicaizselaDrena,najbogatijeg
seljaka u cijeloj krajini koji je davao pare na zajam i uzimao grdne kamate. Malo nizeukazaseseimenaonihkojice
udzennet.Meduprvimajebioprvion,Eminagaglavom,hodzaIbro,paMulabecirRadica.Zatim,Dobrogocas
nestade kao da se nije ni pojavljivao, a Eminaga klonu i nasloni se na plast sijena. Sunce je bilo podobro prevalilo
svojputisvjezosjensumepaonaEminagukadseondigaoitromimkorakomposaoput
173sela.OovomdogadajunereceEminaganikomnirijeci,samosusviuseluprimijetilidajepostaojoszamisljeniji
negostojeprijebioidamujeprosijedabradaprekonocipobijeljelakaoopranavuna.
Prodenekolikodana,adasenistanarocitonedesiuselu,svedokisnogdana,petkapopodne,kadseljudisakupise
preddzamijomiHasanSerbetovicbanumedunjihkaodapadeukisi.*
- Ljudi,vidiosamga!Jesamzdravljami!Vidiosamgasvojimrodenimocima.Ŷ
- Koga bolan, koga? ''
- Dobrog.Ŷ'
- Kako?
- Kako?
- Gdje?
- Cekajte,doksepriberem!- odgovara Hasan, sav zaduhan i usplahiren.
- Sjedim ja - nastavlja on - predkucomBegeTrkljeuKrusedolu.Pozvaomecovjeknarucak,pasvizajedno
rucamopodhrastomuavliji.Kadbanunekineobicancovjek.Nijedadode,negodasestvoriprednama.Neumijem
datirecemnistaje.Misutimo.Gledaonunas,gledamomiunjega,doksenajposlijeTrkljaneoslobodiipozvaga
zasoIru.Icovjeksjede.Iuzimajeloiprinosiustima,anejede.Jamudotakohruku,aonamekahnakaopamuk.Jest!
Tako ja po suncu ne hodio ako sve ovo ne bude istina! Eno pitajte samog Bega.
- Ama, je li istina, pobogu si brat!
Ljudiseuznemirise.NekisecakushodasepQdza-mijskoj avliji.
- Patoceoniunasdoci- veli muftar.
- Pajastace.
- Ih,ljudimoji,savjetujtemistacemo!
174
- Taimagakodocekati.Eto,tujehodzaIbro.Onjevidiosvijeta.PatujeiEminagaBoriciMulabecirRadica.
- Tako je, tako - saglasisesesviostaliilaknuimudusi.
Apredvecerjepadenaselo,nekudtihoiopreznokaodaseprivuce.Ljudipocesedaserazilazekucamanaveceru,pa
dasepopozivumuItarovuponovosvisastanuunjegovojdzamiji,gdjeceseklanjatijacijaiotvoritiposijelo.
Iljudivecerasenabrzuruku,kaodaihcekajunekivelikiposloviikrozkratkovrijemepoceseseiskupljatiusljivik
podmuItarovomkucom.SvjetlucanjecigaretautamnojmuItarovojbascinaziralosejosizdaljegicuotih,nekud
zabrinutrazgovor.Domalasveutisaiza-svijetliseseprozorinadzamiji.Priblizilasejacijaivrijeme molitvi. Tihi,
pognutihglava,ljudisuulaziliuprostranumuItarovudzamijuiredaliseuredove.UvrhodajesjediojehodzaIbro,
ocekujucidasesvipokupe,padasepocnesamolitvom.Imolitvaotpoceisvrsise.Ljudiposjedase,izvadise
duhanske kese i u nekom tajcu, ocekivanju,poceseodbijatidimove.GotovocijeloseloiskupilosekodmuItara.Cak
iBesirSakotadosaosasvogcuvika.
MuItarotpoceprvi:
- Eh,ljudi,biva,culistestanamdanaspreddzamijomreceHasanSerbetovic.DacujemoHasana!Nekaovdje
ispricapredsvimastajevidiosvojimrodenimocimapa,biva,etosmosesastali.TujeiEminagaihodzaIbroi
Mulabecirpa...E,dedeHasane!
IHasanpodrugiputispricastajevidiosvojimrodenimocima.Poslijenjegovapricanjanastaduboktajac,aposlije
stankeprviprozboriuceniMulabecir:
- Ljudi,tojeBozijedavanje,astojeBozijedavanjetogasenetrebabojati.Samogrijesniinevjernici
175trebadaseboje.TaakoseipojaviDobrimedunama,pojavicesesamonadobrosvijunaspoovajipo onaj
svijet.
AcimjeMulabecirotvorioustadarecesvojeucenomisljenje,tikpodprozorimaprosunecijaIrulaneobicne
zvukovekakvedotadaunasemselunijenikocuo.Svizasutiseuosluskivanju.Nekaslutnjauvuceseljudimauduse
i svi se zagledasepauznemirise.
- Omere, - recemuItarsvomsinu- skocidousljivikividikoonosvirauIrulu.
Omerskociazanjimsedigosejosdvamudrugaigromkostrcasenizdrvenestepenice,pazamakoseusljivik.Svi
kao da su u mislima pratili svaki njihovpokret.Frulasejoscula,aliucasprestailjudisejosviseuznemirise.Ni
uceniMulabecirnenadenijedneusvojojsijedojglavi.Injegabjesespopalonekouzbudenje,pajedvadasestisa.I
Omer,ocitozbunjen,pojavisenavratima,okrenusepremaocuirece:
- Nekinepoznaticovjeksjediusjenipodprozorimapasvira.Kadnasugleda,prestadeirecedazelidarazgovoras
tobom.
MuItar,iakopotezakcovjek,dizeselagahnokaoperceistrcanizstepenice.Iprijenegostoseiocekivalo,zacepi
vratanekineobicnovelikihsrazmjeracovjekipustipoglednaprisutne,mrkistrasanpogledkojimkaodaihsve
prikovazanjihovasjedista.Nestazapovjednickineodoljivogbilojeunjegovupogledu,akrupnemukostilicai
stroge crte odavale su samovoljuiodlucnost.NitragaodDobrogkakvogsuonizamisljali.1odijelomujebiloupola
nekakonagradansku.Aliutisakkojijeonproizveosvojompojavominastupombiojetolikojakdasusviprisutni
ostalismeteni,neimajucivremenadarazmisljajumaocemu.
Nepoznatiprekoracipragiizrasteusobiupravodotavanice.Ljudipocesenesvjesnodasepomicu,ne
176
usudujuciseotvorenodamuponudemjestoikrijucipogledeprednjim,iligapogledajucikradom.Samoho-dzaIbro
gledao je netremice u nj.Nalicumuseocrtavalonajprijezaprepascenoiznenadenje,zatimmalopopla-sena
radoznalost,pasumnjainaposljetkuocitonepovjerenje.Njemusenajednomucinitoliceodnekudpoznatim i
sumnjivim.Nepoznatijejednakosutecistajaoudnudzamlijeiprikivaosvojstrogipogledcasnajednogcasna
drugog. Pod njegovim pogledom ljudima je postajalotjeskobnoudusi,oduzimalaimsemocihvataloihpokorno
malodusje.PogledpadenaEminaguipoduzesezaustavinanjemu.Eminagaizdrzapogledmirnoi otvoreno,
ocekujucirijecnepoznatog.AlipogledsidesnjegaipadenaucenogMulabecira.Iongaizdrzamirnoiotvoreno,
ocekujucirijecnepoznatog.Naposljetku,pogledpadenahodzuIbruinajduzesezadrzananjemu.Nepoznatomkao
dasinunestouocimaikaodamuzaigrasemisicinalicu.Nestozvjerskoprobudiseunjemu,alisestisaipretvoriu
prezrivosmijeh.Najednomkaodasesjetinecega,nepoznatizagrmje:- Pocujte,ljudi!Ovajjecovjeknevjernik.Eno,
davo mu sjedi na lijevom ramenu i dosaptajemusvakurijeckojuprogovori.Eno,eno,gledajte!
Izaista,nestocrnoicrvenokaodazaigranahodzinuramenuinestadega.
Nepoznatijegovoriogromkimizucnimglasom,upirucisnaznomrukomiostrimpogledomnahodzaIbrinorame.
Ljudi se uznemirise,zaprepastise,pazabo-ravisenase.Prednjihovimocimastajaojesamoon,nepoznati,Dobripo
svojprilici,ivladaojenjimasvima,njihovimvoljamaizivotima.
NepoznatiseupiljiuzanijemjeloghodzuIbruiopetzagrmje:
177- Eno ga! Kesi mu senaramenuirugasesvimavama,dobriljudi.Nanoge!Kouciezan,nekazauci!Svida
klanjamo!
Ljudisedigosekaoomadijani,iakosuvecbiliklanjalijaciju.Samojehodzalbroinadaljesjedioiza-prepasceno
gledaounepoznatog.Nenadnosetrze,padizenanogeisavdrhtecipovika:
- Ljudimoji,ovonijenidobarcovjek,akamoliDobri.Klonitegase,javamtokazem,vashodzalbro,jercetezlo
proci.Poslusajtemeljudistovamkazem!
Ali se niko ne usudi ni da se s mjesta pomakne. Pa ni EminagakojijevecvidioDobrog,niuceniMu-labecir.Hodza
lbronapustidzamliju,anepoznatipogledaispitljivookosebeisnizenimglasomotpoce:
- Ljudi,vidiosamkakomujeoverijecidosapnuosamidavo.NegodamiklanjamoisjetimosemilostivogAllaha
koji nam se smilovao i dao nam lijepu vjeru Muhammedovu. Jer blago onom ko se u njoj rodio. Sjetite se samo onih
vjecnihstrahotadzehennemskihiprolaznosti ovog svijeta. Ovaj svijet bijeli je cvijet. Ovi ljudi bijeli su behar. I
beharceopanutiiljudicesvipomrijeti.Iposvakogsmrtcedoci:poinsana,pohajvana,popticicuugorici,sitnog
mrava na zemljici.
Priovimrijecimaglasnepoznatogzvucaojeblagokaostrunanaguslama,kaodatonegovorion,negokaodasvira
ona frula dolje pod prozorima, pa sve prisutne obuzima nekom umilnom dobrotom i pokajanjem. Sefer Kanjo htjede
dazauciezan,alimunestozastalougrlu,nestomuzaigralougrudima,pamusuzegrununaoci.
- Pokajte se, dobri ljudi!... nastavljao je nepoznati. - PokajteseisjetitesedajedosloonovrijemekadBoguzima
sebisvestojeodnasevjere.Jerskorocesudnjidan.Iprijenegostozvijezdaudariozvijezduiprijenegostosebrda
i doline proliju kao mlijeko, ne-
178
stacenasnaovomsvijetuinevjernicicelizatinasestopeodzalostizanama.IdociseJedzudiMedzudkadnas
nestaneipopicesvuvodu.Tosudvacuda,dvijeBozijezivotinjekojesuzatvoreneubrdaiplanineotkakojeBog
stvorioovajsvijet.Ioniotadalizubrdaiplanineiskoroceihpolizati.Ionisutolikozednidacepopitisvuvoduna
svijetuinestacevode.Anevjernicicelutatipoljanamaiugledacesvjetlonanjima.Imislicedasetovodasjajiu
suncunanjivama,akadtamo:aonosuhozlato.Icuskaceganogama,jerblagotadnecevrijediti.Izedceihsvih
pomoriti.
Nepoznatizasuti,pogledaposvimainekineobicansmijesakkaodakresnuponjegovugrubomisuncemopaljenom
licu.
- Ezan,viknuon,aSeIerKanjozauciimolitvase,mimoobicaja,ponoviumuItarevojdzamliji.
I dok su se ljudi klanjali, svaki predan Bogu i molitvi, nepoznatog je nestalo. Alije nestalo s njim i Hasan
Serbetovica.Izdubokemolitve,ljudejetrgnuoglasIrulepodpendzerimakojiodlazaseumrklunocibivasesvetisii
tisidokseneizgubi.
Asutradanzoromsastadoseseljudipreddzamijomdaseporazgovoreosinocnjemneobicnomdogadaju.Prviotpoce
hodzalbro:
- Javidimdajesinocsvevasonajvamanepoznaticovjekopsihirioiobendzijao.Ja,beli,njegaznam.Onjesihirbaz
i kradljivac.OnnijenikodrugidoglavomSuljoCemerdzicizSarajeva.UciojezajednosamnomuDrvenijimedresi
iznaojeboljeucitinegoikakavhodza.Aliseodadepicu,pakadpokradzamijskecilime,uhvatisegaizatvorise.
Otadajeprosloviseodpetnaest godina,ajadosinocnitisamcuozanj,nitisamgavidio.Iznajtestacuvamreci:
otkakoonhodanasomnahijom,stokanamsenemilicekrade.Tonekradeniko
179druginegoSuljoCemerdzic.JabihsepredvelikimBogom zakleo da govorim istinu.
To recehodzaIbro,aostalisezamislise.Nekiza-vrtjeseiglavamauznakdanevjerujuuhodzinerijeci,aEminaga
prozbori:
- Etoljudi,biva,nimeniovajcovjeknelicinaDobrog.AlizarseDobrinemozedapojaviuruhuiprilicikakvoj
godhoce?Aliimajedna:hodzuIbrunazvaojenevjernikom,ajaznamdajehodzaIbropravidzenetlija,jersamseo
tomuvjeriosvojimrodenimocima.
Mulabecirdizeglavuipogledaposvima:
- Ljudi,negrijesiteduseisjetiteserijecinjegovih.Govoriojeonkao stonikaduzivotunismoculinividjeli.Zar
namonnepokazasvuvelicinuAllahovu?Zarnasonnepoucidobruipameti?Pakakosamoudemedunasikakav
muglasbjese!Onakogovoresamodobri,aonjeDobri,takomiBoga.
- Dobri, Dobri - cuseseglasovipoputsapata.
- Tostojehodzunazvaonevjernikom,otomministanemozemodakazemo:nidajestnidanije.DobrijeDobri,a
hodzaIbrojehodzaIbro,mitosviznamo- zavrsiuceniMulabecir.
Itakobi.NikoodseljakanepovjerovahodzaIbri-nimrijecima.Isjedjesejosnekovrijemepreddzamijomi
razgovarase.Aupravokadhtjedosedaserazidukucamainaposlove,ispadeprednjihBesirSakota,sacuvikakraj
sela.
- Ljudi, - veli on - janeznamstajeovo.Isinocmijenekoukraodvojebrava.Jaidemzandarimaukasarnu,pakud
puklo da puklo.
- Sramotaizaselozanassve.Besire,zaboga,neidizandarima!recemuItar.
180
- Zandarima,dakomu!- kazehodzaIbro.- Kocedrugilopovimadastaneukraj?InijetusamCemerdzicpo
srijedi.Imanjihvise.Ijacustobomzandarima.
Iljudisutjeseirazidosesekucama,ahodzaIbroiBesirSakotakrenuseputzandarskekasarne.
Uselu,skrivenuusljivicima,nastadan.Sveseutisalo,samotuitamoocujesedjetinjiplac,paopettisina zaparana
rijetkimglasovima.Takoprolazivrijemekaoiprijasnjihdana,samostosuljudinekudzamisljeniistozene
pogledajucescekrozprozorekaodacesvakogcasanekoneobicandasepojaviuselu.Strahsedomogaodusepaih
nepustaizsakanegoihdrzikaopreplaseneipohvataneptice,popadaleizgnijezda.Takoprodeciodanipade
sumrakipadenoc,avidenijiljudiopetseiskupiseumuItarevudzamliju.SamonedodehodzaIbro.Ljudise
zabrinuse.
- Vala bruka, ljudi - otpocemuItar- ako uhvateDobrog.KudacenamobrazikakocemopredBogaizaci.
Eminaga ga strogo pogleda:
- Dobrisenemozeuhvatiti- kazeon.- Akogauhvate,ondahodzaIbroimapravo,jerDobrinekradustoku,nego
lopovi.
- Tako je - potvrdiMulabecir.- Samo ja znamdalopovinepoucavajunitiumijugovoritirijeciBozijeonakokao
Dobri.
- Tako je.
- Tako je - rekoseiostali.
Ali,iakojezapinjao,razgovornijeskretaoudrugustranu.Istogodudubljeodmicalanoc,uprkosMula-becirovai
Eminaginamisljenja,ocekivanjejerasloudusamaseljaka:hocelizandariuhvatitiDobrog,ilicesedogoditikakvo
cudo.Alisenedogodinijednonidrugo.Iljudisenaposljetkurazidosesvojimkucama.Kadnegdjepredzoru,dva
puscanapucnjarazbudisei
181uznemiriseselo.OcuseseglasoviidozivanjasacuvikaodSakotinekuce.Poluobuceniljudiistrcasepredkuce,a
nekiodvaznijizaputiseseupravcupucnjave.Nestodocnijeocusejosjedanpucanj,pazanjimidrugiukratkom
razmaku.
- Zandaripucajunakradljivce.
- Pucaju na Dobrog.
- Suti!KakvogDobrog,pregrizaojezik!
- Eno,nekoviceupomoc!
- Nije.Onojejauk.Pogodilogazrnopajauce.Sveviseivisenjihpriblizavalosecuviku.Prvisu
zastajali da ih dostignu oni za njima.
- Ljudi,mozenas ubitikojezrno.Dasesakrijemoovdjezaovustijenupadapricekamozoru- kazemuItarkojise
odnekudnademeduostalimseljacima.Aligaposlusasesamonjihnekolicinastarijih,amladiseis-kradoseupravcu
Besirovekuce.Vikaidozivanjeutisase.Samosezanjihovimledimauselucuonejasanzagor.
DokjemuItarsaostalimstarcimacucaozastijenom,nacuvikusevecodigraolomcijajepredigratrajalanekoliko
sati.Naime,cimjenocpala,hodzaIbro,BesirSakotaitrojicazandarazauzelisubusijeicekalilopove.Proslai
ponocaoni,rasporedeniokopojateitora,pritajenosuocekivalisvakisusanj.Naposljetkuocuseseitihi,teskikoraci
itriprilikepriblizisesekroztamutorskimvratima.Dvijeudoseutor,ajednaostapredvratima.
- Stoj!zaorikroznoc,aonaprilikapredvratimadadeseubijeg.
- Stoj! Stoj! - opetserazlijeze,pajedanpucanj,idrugizanjimzagrominjaseseutihunoc.Jedanodzandarapotrci
za bjeguncem, a dvije druge prilike su-kobisesesadrugadvazandara na torskim vratima.
- Stojte!
182
Nozevinapuskama,prislonjeninanjihovaprsa,prikovaseihnazemljuioduzeseimsvakipokret.Oniseukocise,a
BesirdonesezapaljenucjepkulucainjihovetamneIigurerasvijetliseseprednjima.
- Ah, ti li si to Dobri! - uskliknuprviBesirSakotaiunesemuluculice.
Uistitren,doljepodnosljivika,ocusejedanpadrugipucanj,azanjimajauk.
- Ionjenas- recejedanodzandara.- Veziovudvojicu!
Ilancizveknuseisveseutisa.HodzaIbroposma-trao je mirno svog nekadanjeg druga iz Drvenije medrese koji je
oborenapogledaivecsvezanihrukustajaoprednjim.Onogdrugognijenikopoznavao.
Zabijeliizoraiproplancisenazrijeseuprvomjutarnjem sumraku. I muftar sa onim preostalim za stijenom krenu
naprijed.PodnoSakotinekuceciocoporljudi.IhodzaIbrinsaruknaziresemedunjima.Usredcoporadvijesnazne
mrkeizlocinackeprilike:Dobriinjegovdrug.MuItarsezaprepastiidizerukeunebo:
- Eh,hodzaIbro,posvetilasesvakakojutiizustis?Viditinjega,ljudimoji!ZardaseonizdajezaDobrog!
ADobrijesutioimrkogledaopredase.Dvaseljakaupratnjizandara,odozdoizsljivika,nosilisunekogmedu
sobom.
- HasanSerbetovic!- uzviknu neko.
- Besire,dajkrpedamusvezemoranu!
- Evo mu i Dobrog, pa mogu sad zajedno.
- CudimsejastosenjemupredskazujuDobri.InestadeizobojiceizmuItarovedzamlije.Seljaciseoslobodilipa
prave primjedbe.
- Razidise,narode!Razidise!- strogozapovjedizandar, acoporserastrka.
- PaiHasanSerbetovic!Ih,brukazaselo,mojiljudi!- hukcemuItar.
183- Razilazi se, narode!
HodzaIbropodeupravcusela,azanjimmuItariostali.Osvetamunijebilaninakrajpameti.Stavise,onsenekud
razalostio,pa kao daje sam krivac rasijano gleda preda se i govori tiho, kao sam sebi:
- Ljudi, vi niste hodali po svijetu; vi ne znate kakvihsveljudiima.Kazemvam:tonijeDobri,tojeSuljo
Cemerdzic,haramijailopov,avisvikaoludiobjesiliglave,pamasete njima kao da vam je neko zobnice ustako.
- Vala, tako je - kazemuItar.
- Tako je, tako - potvrdiseiostali.
184
KRNATA:
I.
KadMesaCakanzasviraukrnatunaMazoljicama,ljudizaboravenazlemisli;nestoblago,kaodobrota,uvuceimse
uduse,patoplomiliponjimairazmeksavaihdosuza.Maloposlije,zavadeni,akosesusretnu,nekako i nehotice
javljajusejednidrugima,prastaju.Muzpotrazizenu,amomakdjevojku;nabujajuimsrcaodzeljepregoleme.
A kako tek Mesa svira! I mjesec ga zadivljeno gleda,saostroggrebenabrdaStoca.Dolje,podnjimgradseutisakao
daprizeljkuje,ajednazvijezdatreperitakouzbudenodajedodirujuzvucinjegovekrnate.AMesasvira:"Sto
nemamkriladasevinemnadnjenubascuidavidimkakosenabusenjubjelasanjenakosuljakrozsrebrnunoc!Sto
nisam vjetar da joj kradom pomilujemgrudiidaopisujemsvojupustuzelju!Krnato,kazijojdamikappokaptece
izsrcaodbolazanjom.Ukasnunoc,neumijemdanademvratadomamog,jermijesvijestpomutilavjecitamisao
na nju".
Krnataplace,jeca,uzdise,moli,azatimjojvrisneposljednjizvukiodbolaklone.Doljeubascamanekotesko
uzdahne.Ozaloscen,teskasrca,Mesastiskakrnatupodmiskuiodlazinizmahalu.
Tako,zatihih,ljetnihnocikrnataceznenaMazoljicama,ajednosrce,doljeubascama,drhtiiceznezanjom.To
srce bije katkad tako silno i nepokorno da
185ganjenasopstvenicapritisnesvojomveziljskibijelomrukomdagaukrotiiumiri.Alijerukaipreviseslabadabi
umirila tosrcestobijezakrnatom.Jer,nimirisijasminautihojnocineopijajukaozvucisaMazoljica.TojeSemsa
Muharemaginastoceznezakrnatom.TojepticaukaIezustobihtjeladapoletisakrnatinimzvucimatamoput
sirina,snjimstojojjekrvuzbudio.O,kakosulijepetedaljine!Kolikosvijeta!Kolikoboja,sarenila,zvukova.Au
njega,Mese,kudravacrnakosaiokomuplamti,pali,gdjegodsezaustavi.
Recitemi,komozedaseoduprezvucimakrnate?Zarjednonaivnoibezazlenosrce?Zarkrnatasvakenocineizvija
svezamamnijemelodije?Zarzenenepodizuizavjesesaprozora,samodaimnjenizvucilaksedoprudosrca,daim
raspirezelje?Zarsedjevojkepobascama,kaoomadijanenjenimzvucima,nepripijajujedneuzdruge,nezanoseu
grcu i omamljenim uzdasima?Sviraj,krnato,nekpoludiciograd.Svirajjertiprosipassrecu,aodnosisnesrecu.
Ajednenoci,Mesaseprikradenjojubascu,dokjesjedjelanabusenjuiuznemirenaocekivalakadcedasejavi
krnata.Onajevecznalakakoce ona da otpocne:najprijejedanbojazljiviton,kaodapita:"Jesilisama?Tiho,
prikrascutisebos,naprstima".Azatim,zatimjojkaze:"Boze,kakotilicesjaumjesecini.Uocimatigoristid.
Poljubicuteovdje,ovdjeupodvoljak."Ionjeljubi.O, ne! To samo grca krnata na Mazoljicama. A poslije, krnata
izvija,uzdizenestounjoj,napinjejojgrudi,paonajglas,kaotoplamuskaruka,kliziponjenimbokovima,po
slabinama,necujnoprelazinagrudiimilujeih,miluje.Semsuhvataomaglica.Morijezed.Grudisetalasaju,iona
place.Semsaplaceodbolneceznje.
Poslijekrnatatuznopisnuizasuti.
Eto,ovenoci,kadjekrnatazamukla,onseprikradeubascunjoj,SemsiMuharemaginoj.Skociojepreko
186
bastenogzida.Semsizastadedahugrudima.O,tonijebiostrah.Tojesamosan.Tosenjojsamopricinjava.Toona
masta.Tojeisuviseiznenadnaradostodkrna-tinihzvukova.Tojezanjunekoneobicnoosjecanjekojejojoduzima
istrahimocrijeci.Nestonecujnoklikceunjoj,cepti,ipomracujejojsvijest.O,tojesamosanonjemuiokrnati.
- Semsa,jasam- cujeonaglaskroztajsan.-Sviraosamtisvakovecenakrnatu.Sviraosamsamotebi,Semsa.
Zaboraviosaminasebe,svirajucitebi.
- Ne, nemoj me, molim te! - drhtavo je govorilaSemsa,osjecajucikakojojsetajglaspriblizavaikakojojsedvije
rukeprimicunadohvat.Ali,njenglasbiojetolikouzbudenimekahan,pasecinilodagovori:"Uzmi,uzmime,
molimte!"Rukesuseprimakle.Onaihosjeca.Onanevidinista,aliosjecainjegovvrelipoglednasebi.Ne,onane
znasadstaosjeca.Drhtejojnoge.Cijelojojjetijelobezimalosnage.Nestosetakonemocnospustilounju,pahoce
da padne, da pro-place,dazagrca.Cujeona:
- Semsa,jatevolim!Podisamnomusvijet!Zivje-cemokaogolubovi.
Azatim,kaoglaskrnate,josmekseitoplije,onaosjetikakojeobujmisedvijezeljeneruke.Nacas,ugledadvacrna
oka;plamte,tonuunjenezjene.Cujesvojeimekaodagavjetarizgovaranegdjeubasciukrosnjamastabla, pa
negdjenazvijezdama.Iterukepocinjudabivajusvejace,svenemirnije;klizepostasu,ceptenabokovima,drhtena
plecima.Cinijojsedacujezvukovekrnateipredajeimsesasvim.Tizvucijeuzdizuinosekaonikaddosada.Jos
jednomcujesvojeimeiosjecanestoslatko,socnonausnama,nestostojojispijadusutakoopojno,nikadnecuveno.
"To me on ljubi", kao da joj se javi odnekud svijest, pa je opet nestade. Ona opet
187cujenjegoveprigusenerijeci,aliihnerazumije,onesumekahneitoplekaoljetnanoc;onejesamoopijaju.
- Nemoj, dragi moj! - govori ona gotovo ones-vijescena.Nestrpljiverukecijepajujojjelece.O,ne;onanecujeni
kidanjesedeIskihpuceta.Nasvjesno,onaseprivijauzMesu,uvijaseiklizikaovreobarsunpod njegovim
milovanjem.Nestorasteunjojpoputdivnogbijesa,nestostohocedasekrsi,dasedaje,zabreklouboluislasti.A
njegovenerazumljiverijecipostajusvevrelije,paleisvijetlesenekimvatrenimsmijehom.Krnatasviraibolnoi
bijesno. Njeni se glasovi rasipaju raspojasano, grcaju u boli, u bezdanoj provaliji strasti i sretnog zaborava. Strah li,
svijestli,najednomkaodaotkrizastor,iSemsa,zapanjena,skocinanoge,izagledaseutoiznenadenje.Jest.On,
Mesa, stajao je pred njom.Ionkaodajezbunjen.Vidiojetakouplasenuiusplahirenu,paneznastabijojrekao.
- Jasam,Semsa;jasam,Mesastotijesviraonakrnatu.
- Jest, da, ti si - kazeonasasvimrasijanoi,kaovansebe,okreceseunaokolo.Zatimgapogledaprestraseno,kaona
odbranuispruzirukepremanjemu,la-hkovrisnuinestadejeuzbascu.
II.
IsljedecihvecericulasekrnatasaMazoljica,alinjenizvucironilisenekakozacudeni;kaodajeonajprvasnjicar
nekodigaosanjih,paostaligoli,ozalosceni,siroti.Oniviseneprodiruukrv,nemileuztijelo.Onisadizazivaju
nekudubokutuguisazaljenjesamogsebe.Krnatatuzi:"Stouzivotujednomprode,tosevisenikadnepovrati.
Ostajenamsamouspomenakaosanizalbaudusama,teskakaoumorodzivota".
188
- Bozemoj,stasesamnomdogodi- uzdahnuzalosnoSemsa,akrnatanastavlja:
"Podisamnomusvijetskitnicki,jerionimasvojihradosti.Cijesrceranimojapjesma,ostajesjenkazalbenanjemu
zazivota".
Zardaostavimsveidapodemsnjim?Jadnamajkomoja,kakocesmeprezaliti!
Krnata je nastavljala:
"Jaravnamtvojomsudbinomjersamteosvojila.Kogapovedumojizvuci,tajpregarairadosti".
ASemsajeovihdanasvepregorjela:isvojdom,isvojubascu,isvojeroditelje.Pregorjelaje,jerkakocesvojim
roditeljimauskorodapogledauoci?Zarseonaisad,uovojtoplojkuci,gdjejeproveladragodjetinjstvo,neosjeca
veckaotudinka?Zaronanijeokaljalaobrazisvojisvogadoma?Akrnatajoj.odgovara:
"O,stonerazumijesmojupjesmukadprelaziprekodomovausirokisvijet!Svugdjesuzvijezdejasneimjesec
ostavlja za sobom ljubavi trag".
Zaista,Semsanijesadrazumjelastajojkrnatagovori. Ona je, kao da je vodi neka nevidljiva ruka, pokornoposlau
bascu,sjelanabusenjeislusalatuznupjesmukrnate."Usvijet,usvijet!Bozemoj,stalicebitisamnom!"pomisli
ona,itarijec:svijet,dodejojsadakaonekonevidenocudovistestosekezinanju,grubododirujenjenenajskrivenije
tajne, drsko se smije, isvojimprljavimnoktimaprebiraponjenojdusi.Svauzasnuta,Semsajeopruzenai
nepomicna.Ovabezglas-nostjostezepadenaSemsinoraspolozenje,ucinijejosbjednijomibespomocnijom.
Vrijemejeprolazilo.Semsa,kaousamljenadusa,sjedjelajeuutisanojnocisamasasvojomsudbinom.
Teknegdjekasnounoccutupudarozemlju.Toonpreskociniskibastenizid.
- Semsa,cekaslijos?
- Cekam- odgovorionapriguseno,podatno.
189III.
Jednog jutra, kad je ogrozd dozrijevao u vinogradu na Mazoljicama,mahalompuceglas:
- PobjeglaSemsaMuharemagina!
- Skim,zalosnajojmajka?
- SMesomsviracem.
KrnataprestadaruzinaMazoljicama,anaMuhare-maginukucupadezalostisramota.Semsiniroditeljizaviseseu
tugu,abascakaodazanijemi.I dolazilasuleprsavaproljecaisitejeseni.Pobascibujaokorov,aSemsintragzavijali
zimskisnjegovi.Roditeljipostaseokamenjenesuze,aSemsa- kaIanskapjevacica.
VidiosamjeujednojkaIaniuBeogradu.Nijemeniprepoznala.Nekakoapaticnoslusalajezvukekrnateisumorno
se osmjehivala nekim gostima.
IzasaosamizkaIaneidugomeposlijetogapratioglaskrnate:
"Stouzivotujednomprode,tosevisenikadnepovrati.Ostajenamsamouspomenakaosanizalbaudusama,teska
kaoumorodzivota".
190
HADZIJINMAC
I. '
Gradjepritajiozlobu,jerHadzijabdi.Hadzijajezaspao,agradzarezao,pazalajao.Zatosetamaraspukla,paiznje
izaslozlo.
Takojezlozavladalogradom,jerjeHadzijazaspao.
JednezvjezdanenociuHadzijujeusaozmaj.
TakojeHadzijapostaoboraczadobro,takosuzaredaliHadzijinidani,punislaveikrvaveborbe.
Hadzijajemocan,azlojemocnije;Hadzijajeblag,azlonajostrije.
Gradimamnogokucasazlimocima;gradimamnogobudzakasazlimljudima.AHadzija ide posred druma. Lijeva
mupesnicagrcevitopritisnutanasrce,apodmiskomsnopdrvenihmaceva,spremnihzakrvavuborbu.
Graddrhtiibuncauzezi,avelikadzamija,okrecena,blijestiusuncu,treperiubjelini,zasjenjujepoglede.Onanice,
izvlacisekrozzeleniloisaostrimkopljempenjeseunebo,urastopljenozlato.Onabjeziizgrada.Povraticese
nocasda,onakobijela,lutakroztamnunoc,daobilazigradom,kaovjerauzagrobno,kaostrahsavjesti,kaonada
bijednih.
Udzamijskomdvoristutamanhlad,supaljipritajenvrebakrozlipeiciprese.Podzamijskomdvoristunadgrobni
nisaniplamtenasuncuibjezeusjenke.Nenadno,izdvoristaizletjeHadzija,ludackivrisnuijurnukroz
191sunce,nizulicu.Zanjimzaoriseporugeismijeh,poviciibijes,iztristastupica.Aonjednakovristiibjesomucno
razmahujedrvenomsabljom,podmiskomlijeverukejednakodrzicijelisnopdrvenihmaceva,apesnicuzgrcenuna
srcu.
- Pola Vlaha! Pola Turaka! Pola Vlaha! Pola Turaka - viceHadzija,zaskaceupropanjinemilosrdnoodsjecaglave,
dokmubijela,pocijepanadzuba,leprsajucisenasuncu,sablaznjivoodskaceodcrnebradeiuzarenihociju.
ToHadzijasijecenevaljalce,toHadzijatrijebikorovukojizarastajuiVlasiiTurci.IHadzijaihsijece,nisti,aoni
nicunasvestrane,svenoviinovi.Svakimihdanomvise!Nicu!Nicu!Mnozese,pohotljivopruzajurukedasve
poklope,dasvepriguse,paseiskezeodzadovoljstva,pazacerekaju,zaurlajudasecijelisvijetsrusi,zagrominjau
bezdane i crne ponore.
Hadzijasijece.Padajuglave.Polijecunasvestrane.Krvliptiizobezglavljenihvratova,razlivaseumlazovima i sva
ulicagoriodnje.Lizucrveniplamenovi,aHadzijajurikroznjihovbijesi,uzagrenihociju,sijecemrcine,poganjake
i gramzljivce.
Naposljetku, shrvan umoran i sav iznemogao, Hadzijasevracapreddzamijuiulaziusjenovitodvoriste.Nizanjtece
znoj.Patnickoliceblijedomujekaomrtvaca,aocipriklopljenecrnimvjedama.Bos,zaprasenihiispucalihpeta,
HadzijaumornohodipoBozijojzemlji,gazikrvigrijeh,sveuimedobrihdjelakojaceondaizvojujesvojim
drvenimmacem.
IdokHadzija,pritijesnjenumoromkaomorom,spavanahladnommermerusnommucenika,sjenkesepruzaju
gradom,dohvatajusvjezinuipenjusenadgrad,penjusenadljudeizivotinje,naddrvljeikamenje.Svetostose
zovezivotdubokoostajepodnjima:iradostibol,iplacismijeh,iobijestiglad.SamoHa-
I
dzijinduhnemirnolutanadgradom.Onjeusvemu,onjesvuda.Onse raduje za sve, on strada za sve.
NadgradomlutajedinoduhludakaiIanatikaHadzije.
II.
Tenocisijevalesumunjeipucaligromovi.SvunocjeHadzijaslusaosvetackiglas,paonakoljenai,uzasnut,dugo
drzaocelonahladnommermeru,molecise.Jos podutiskomposljednjekrvavesjecepoganjakaimrci-njaka,Hadzija
jemolioBogadamudasnagezanjegovteskipoduhvat.Jer,kiseirijekesapracenjihovupoganukrvizemljace
ostaticista,umivena.
Uranojutro,gladan,sjediojeHadzijanaTepipreddzamijom.Isprednjegagrajalisuljudi,kupovalizivotne
namirniceihitalinekuda.Svesekomesalo,sveselak-talo,provirivaloiujedaloulajavomsarenilu.SamoHadzija,
gladan,sjediojemirnonakamenupreddzamijomiodmaraoseodsvojihvelikih pobjeda nad poganjacima. Poslije
sedigaoi,obasjansuncem,krenuputmahaledapotrazisvojecase.
Hadzijasvezenenazivacasama.Zenesuhrana,zenesuizvorizivota.Zenesadrzezivoteusebikaocasehranu.A
Hadzijaimasvojecasekaostodrugiimajusvojezene.Oslonjennastubavlijskihvrata,Hadzijazakucazvekiromi
dozva ih:
- Bogtidao,casomoja!Bogtidaosrecudaizrodisdjecu!Bogtidaomala,komsijehalala!
AcasaiznosihranuirazgovarasaHadzijom.Hadzijajede,astomupreostane, trpa u njedra.
- Hadzija,kolikosijuceposjekaopoganjaka?
- 500.000.
- AstoneposjecesSeceraguHmeljica?
192
193- Ionjepoganjak,dajenovacnainteres.Ioncepodsablju.
PridolazeidrugecaseisakupljajuseokoHadzije.
- Hadzija,kojajecasanajljepsa?
- Svesucaselijepe,svesucasezlatne,nemaruznihcasa- odgovaramirnoHadzija,gledajucinekudmimocase.
- Svejedno,tinajvisevolisFatimu.'
- Fatimajecasaodbiljura.OnapojizednesaBo-zijegizvora.
- Pojilitebe,Hadzija?
- Pojiimeneisvakogkojezedan.
- Acimtepoji,Hadzija?
- Dobrotom,ljepotom,srcem,ocima.
- Hadzija,astoseSemsakrijepredtobom?
- Stidise.Semsarudikaojagoda.Zatoseikrije.
- ASelmatinijecasa.Ona tinikadnistaneda.
- ISelmajecasa,samosunjuzatrovalipoganjaci.TakoseHadzijarazgovarasacasama.Takosecase
smijuiHadzijumilujupogledima.AHadzijajekrotakkItojagnje,Hadzijajesretankaomudrac.Casajeiznijela
hljebapredHadziju.
III.
Dodidocrte,aneprelazije.Jer,prekocrtejezlo.Njuprelazesamopoganjaci,ljudiprljavihdusa.Igdjesegod
potegnecrta,onisuizanje.Crtajenjihovabranaodsvakepostenemisli.Izacrtejedavo,sejtan.
- Neprekocrte,Hadzija!
Ikaooprzen,Hadzijasetrza,vracaseiprelaziudruguulicu.
- Neprekocrte,Hadzija!
194
IHadzijaseopettrza,vracaseiprelaziudruguulicu.Samokadsijecemrcinjake,predenanjihovustranu, jer se zlo
najbolje ubija u korijenu.
Kada su crtesaobadvijestraneulice,Hadzijuzarobepoganjaci.Tadaprislanjaledauzzidistrpljivoceka.
- Hadzija,zarobiselite?.,·,i
- Zarobise,mrcinjaci.
- Padoklecesbitirob?
- Dok se poganjaci ne oslade.
- Zar je zlo slatko,Hadzija?
- Slatkojezaonekojinevidedaljeodnosa:slatkojeizaonekojipljunusenaduse.Aslatkojeizaonekojise
prodadose- odgovaraHadzija.
Poslije,kadsepoganjacioslade,oniserazilaze,crtasedizeiHadzijanastavljaput.
HadzijaprolaziispredtrgovinebraceKrehica.Uducanuprijatelji,musterije.Uducanurazgovor,smijeh.Nekomase,
zoveHadziju,Hadzijaulaziizauzimamjesto u uglu do vrata.
- Hadzija,evouzmikolikogodhoces!- vicenajstarijiKrehicipobanku,pred Hadzijom,razastrtehrpebanknota
raznih vrijednosti.
- Necu.Tisipoganjak.IsuvisesiuzeosaBozijehrpe.ABozijajehrpasvacija.Necu.Zaplakacesirotinja.
- Paitisisirotinja,Hadzija.
- Nisam ja sirotinja. U meni je zmaj. Evo ga pod rukom. Pogledaj! - iHadzijauzopcismijeh,mirnopokazuje
desnomrukomnalijevusaku,zgrcenunasrcu.
- Pastoganepustisdaunistisvepoganjake?
- Zaomidjece,zaomisirotinjeipostenih.Jer,zmajjesnagabezpameti.Onbipotraosvezivotinjena zemlji.
- Aporuciotinacelnikdaceteuhapsiti- kazeneko.
195- Nemoze.Umenijezakon.Azakonisesvijednako zovu.
- Agdjejetvojzakon,Hadzija?
- Mojzakonjenajprijeumeni,pauzmaju,paumacu.Onjenatrimjesta,jersetakoi rodio.
- Anacelnikovjezakonuknjizi,Hadzija.
- Nekapisuonikojislusaju,jertojenjihovo.Onikojiradaju,oninepisu,jersuonivrelozemaljsko.
- Jesiligladan,Hadzija?
- Nisam.Jeosamizjednecase.
- Azastonejedesizdvijecase,Hadzija?
- Izvisecasajedusamopoganjaci.
- Culismodasezenis,Hadzija.
- Zmajevisenezene,jernikonijeustanjudaimkucusagradi.
- Kakonije?Evoparakolikogodhoces?- kazenajstarijiKrehic.
- Zmajevakucasenezidaparama. Zmajevajekucasmrtsvihmrcinjaka,paitvoja.
Nastadeurnebesnismijehuducanu,aHadzijaizadenaulicu.-
Zanjimistrcaonecijideckoitisnuomudinaruruku.
IV.
Hadzijajevihorkojiletizemljom;Hadzijajebujicakojojnemabrane.Posljednjihdananjegovzednimaccesce
polijeceizkorica.Bujicekrvitekudrumovima.Svakiput,umoran,Hadzijasevraca,preddzamiju,saskrsenim
macemdobalcaka.Ali,kakogodnicumrci-njaci,takonicuiHadzijinimacevi.Nekonevidljividonosi ih u
dzamijskodvoristeiostavljaviseHadzijineglave.
1%
Tresesezemljaodjaukamrcinjaka,acasepremiruodstraha,iHadzijaimodlazidaihumiruje.Jer,casesukrhke.
Treba ih pomilovati pogledom, treba ih ohrabriti razgovorom. Naposljetku, treba se iz casainahraniti,jernijesamo
u naramku nego i u koraku.
Hadzijainegledavisenamrcinjake.Nesvracaviseunjihoveducane.Alizatocrterastunasvakomkoraku.
- Neprekocrte,Hadzija!
- Neprekocrte,Hadzija!- vikahukudgodseHadzijamakne.
Icrterastu,iskrsavajunasvakomkoraku,mnozese,zaplicuseiprekrivajuzemljudokleocidopiru.Izdanaudan
Hadzijajesputaniji,izdanaudanHadzijuprisiljavajudaprolivakrvnapotoke.Osvajajucrteosvajaju,aHadzijase
zaletiisjece,sjecedoiznemoglosti.Krvserazlivaprekocrte,aHadzijanistanevidipredsobomdobijesnog
plamena u koji propada kao u bezdan.
TakojeHadzijapoceodapadaunesvijest,takosepoceodagasizmajuHadziji.Zgrcenalijevasakapocelajeda
popusta,a sablje da klize ispod pazuha.
Hadzijajeiznemogao.
- Neprekocrte,Hadzija!
AHadzijastade,oslonisenazidicekadoksepoganjacioslade.
ZmajjeumrouHadziji.Hadzijinasabljaprestalajedasijece.
SprvimjesenjimkisamaspademrtavzmajHadziji u noge, pa kao da ih pritiskuje olovo - ni s mjesta.
IdokjeHadzijanepomicnolezaonasvomizderanomgunju,jednetamnenociudesmrtudzamijskodvoriste,stade
predHadzijuizapovjedikratko:
- Ja sam smrt. Spremaj se!
- A poganjci? - izusti iznenadaHadzija.
197- Zanjihostajenazemljitvojdrvenimac- odgovori mu smrt.
Teksada,nasvojevelikozaprepascenje,Hadzijaprimjetidasumumacevibilioddrveta.
Sutradanudzamijskomdvoristu,naslisuHadzijumrtva,sazaprepascenjemuocima.
198
"IMATI" I "BITI" HAMZE HUME
ZnacajniIilozoIikriticarR.GaraudvgovorecioF.KaIkiiS.J.Persukazedajesvamodernapoezijaodsredine
XIX vijekaobuzetapitanjem"biti"nasuprotstavu"imati".Cinimisedaseovomizlozbompreostalihisacuvanih
dokumenatapostavljapitanjestajeHamzaHumoimaoastajebiounajobicnijemljudskom,nikakoIilozoIsko-
apstraktnomsmislu.Jer,mnogijosuvijekzivocuvamosjecanjenanjegovlikiznamodajezaHamzubitnoznatii
stajeonimao,astajebio,otomegovoricijelonjegovodjelo,ukojemusemozdaiizjednacilaovadvacinioca
pjesnikovabica.RepertoarHam-zina "imanja" vanredno je zanimljiv, jer bi se, s obzirom na bohemsku prirodu
pjesnikovumogloocekivatidanemanista.PoslijeM.C.CaticatojesvakakonajizrazitijibohemuBosnii
Hercegoviniknjizevnogrodasvedodanas,alikojijeimaoisvojuposebnuijosneproucenuzivotnuputanju,
evoluciju.HamzinabiograIijamoglabidabudeistotakorjecitakaodionjegovapjesnickogbica.U stvari, kad malo
poblizepogledamousituacijuH.Humedanas,spoznajemodasusvapitanjaoHamzijosuvijekknjizevnoi
neknjizevnootvorena,dajekritikaveomamalostareklaoovomeizuzetnompjesnikuHercegovine meduratnog i
poratnogdoba.Najvecimdijelomonostojerecenodanasjetotalnovanknjizevneupotrebe, jer je proizvoljno i
uzgredizusteno.Nemamozdanasegvaznijegpiscasrpskohrvatskogjezikakojijepo-
199slije smrti toliko bio zanemarivan sve do najnovijeg vremena. Sada znamo da se sprema prvo korektno izdanje
njegovihspisa,auprilicenajeistudijaHamzinadjela.Ovaizlozbadolaziupravicasdaljubiteljimatogadjelapruzi
koliko-tolikouviduHamzinuknjizevnuzaostav-stinu,tudruguipravuidealnugrobnicupjesnikovu.Bilobi bar
meniveomadragokadbiseovdjemedurukopisima,primjercimaknjiga,IotograIijama,nasloijednopismoiz
vremenaoko1930.ukomeHamzaispoljavasvojzaonodobatolikonaprednipoglednadrustvoisvijet,kojisasvim
granicisamarksistickim.Jermijosuvijekmoramodasvakognasegpiscapomalopravdamostojebioovakavili
onakav,stojebiosamopjesnikanepournekuteoreticarevom.Naime,obicnojekritikaznaladasepovodomHamze
razmaseusvomprezirupremanjegovu"sevdalisanju"i"Iolklorizmu";zatobisvakakotimkriticarimanestokazao
dokumenatovogaroda.Jasno,nikadnijesigurnodacebiograIskedokumentekriticarljudskiiknjizevnoupotrijebiti
imozdajezatokodnasbiograIskavrstatolikodiskreditovananasimekstremizmima. Zatojezacestitanjeova
incijativa da se u Stocu (iako to nije Mostar, rodno mjesto Ham-zino,alijeistihercegovackizavicaj)iznesepred
publikuzaostavstinaHamzeHumenaovomSlovuGorcina.
NajprijenaszanimadavidimoucjelinistajeodHamzinih rukopisaostaloinemalistojavnostinepoznato. Zatim je
bitnovidjetinemalitragovavarijanatanjegovihtekstova,posebnopjesamainekihvecdosadpoznatihproznih
tekstova, kakav je onaj neodredivi, ne-sagledljivi i neobuhvatljivi Grozdanin kikot. No sve je, i ostalo, dragocjeno i
trebalobisvetotakoigledatiinjegovati,zakriticareinterpretatorekojejosuvijekcekaHamzinodjelo.
KaraktiristicnojedanijedanznacajnijikriticarjugoslovenskinijesenikadpoduhvatioHamzinadjelakaonaseg
jugoslovenskog fenomena, koji nagla-
200
senotrazidaseHamzarazmotriisagledistaimatikaoibitiasanijansomkojusmomalocasistakli.
Akonamovaizlozbanepruzamozdaipotpunodgovornaovoprvopitanje,ostalobinamdakazemonestoo
drugom, za ovu priliku samo prigodno i pod-sticajnozamladeizucavaocebosanskohercegovackogknjizevnog
nasljedaatakvihmladihsnagamidanasimamo,tejeocekivatidacemouskorodobitiicjelovitijuslikulikaidjela
ovog pjesnika, kojeg nijedan drugi nemozeniukolikozamijeniti.Ustvari,iprvopitanjetrebadoslovnouzetiu
pozitivnomsmislu,isagledatinajprijeHumino"imanje"sapjesnickoggledista.Nesumnjivotojenajprijenjegov
pjesnickijezik,kojiblistarjecnim,neretvanskimiradoboljskimbistrinamaiodbljescima,cistotomjednogdragulja,
najljepsegvidanasegknjizevnogsrpskohrvatskogjezika.Aipak,znamodajeHamzaitajjezikutokusvoje
pjesnickekarijereponekadteskozanemarivaoprihvatajucidrugevidoveizraza,zakojenijemogao imati unutarnjeg
jezickogsluhaiimpulsa.Tonjegovoprocerdavanjeglavnogsvogablaga,podsjecanasnanjegovupjesmuukojojse
onpitaosvomeidentitetupovodomorijentalnogoblikaiizvorasvogaimena.Tojemozdajedinatragicnastranau
djelu ovogdionizijskiraspolozenogpjesnika,adionizijstvoiskljucujetragicnost.
Imaojeuztoisvojudomaju,svojzavicaj,aitobitrebalonekakoodreditipoblizejerkakominedavnorecejedan
nasknjizevnikriticarizSarajeva,cudnojedarecimonemaMostara,izricitog,unjegovupjevanju(iporedPoemeo
Mostaru),dajesvepomaknutousIerurazrijedeneapstraktnosti,kaoiGrozdaninkikotkojinamvjecnonamece
pitanje o identifikaciji ovog ili onog elementautojdivnojpoemi,romanu,prici,djelukoje izmicesvakoj
klasiIikaciji.SlicnojejosprijeGrozdaninogkikota,pocevodNutarnjegzivota,sasvimekspresio-
201nistickistilizovanog,uduhugodinajavljanjaposlije1918.kadajeonpjesnikkojiideuporedosA.B.Simi-cem,
stoseticestilais njimeciniglavnupjesnickupojavuBosneiHercegovinetogatrenutka.
ZaHamzino"imati",mozdajeHercegovinakaoobiljezjedovoljna,akosesamoonashvatidoslovno,kaolezisteiz
koga je pjesnik svoju pjesmu izveo, sa svima komponentama slavensko-orijentalnog sastava. A taj stav nije nikako
biograIicarskadeIormacija,vecsustaistinaHamzinapjevanja,Hamzinogproduzenjaonetradicije koju je u njegovoj
porodicizasnovaoalhamijadopisacOmerHumo,prijejednogstoljeca.Jasno,onostodraziradoznalost jest ta
orijentalistickadionica,nasljednoutkanauHamzinobicekaogodislavenskanjenaiskaznicauvidusevdalinke.
Nasedanasnjevrednovanjenijevisenimalopotcjenjivackouodnosunatajorijentalizam, jer mi smo svjesni velikih
poetskih dometatogistocnog,tursko-perzijsko-arapskog svijeta sa Hafizom, Omerom Hajjamom, Firdusijem i
DzelaludinomRumi-jemkaovrhovnimiskaziocempoeticnostiislamskogIstokaukomesesuceljavalaindijska
tradicija sa helenskomkulturom.Saplocaistocnihsamo namevidentnokazujetugenetickuosobenostHamzinog
pjesnistva.NikojosnijenijednumisaosuvislokazaootomeHamzinupoetskomorijentalizmu,zakojijepotrebno
poznavanjevelikihpodrucjapoetikeorijentalnogpjesnistva.ZatojeHamzakojijesveu djetinjstvu upio pa tako i
indijskogpjesnikaRabindranataTagoru,lakoprihvataokaostihistav.Drugajekomponentatogpjesnistvastara
slavenska mito-psihologija, koja se najpotpunije ispoljila u Grozdaninom kikotu, gdje je jasna odredba bogumilskog
okviravremenskogiprostornog,hercegovackog.Jasno,onjeiujednojidrugojkomponentiimaoizvjesnepre-
thodnike,zaorijentalnu,istaknimosamoSaIvetaBasa-gicaiM.C.Catica,aslavensku,barzanjegovodoba,
202
najizrazitiji je njegov parnjak i umnogocemusaobra-zenikRastkoPetrovicsasvojomGroteskomgospodinaPeruna
bogagroma,sasvimekspresionistickogsistemaizraza.Tajspojdrevnogimodernogistovetanjekodobaovavelika
pjesnika.
Hamzina poema je opet cjelovitija i jednostranija nego Rastkova, koja je modernija, izrazitija vremenski i stilski za
epohu ekspresionizma. Jedan elemenat je dovoljandapotcrtatukomponentuporednaglasavanjadasuGrozdani
Grozdanabogumili.Tojepodvucenerotskiimpuls,jednakosvojstvenistocnojindijsko-islamskoj kao i manikejskoj
heretickojcivilizaciji,zakojuerosiseksnisusramotavecnajljepsaprirodnaljepota.
Napokon,uztadvaizvoraitokaHamzinepoetsketvorevine,trebabarnestonaglasitionjegovumjestuu
meduratnim konstelacijama. AkojeonsaSimicemmogao dijeliti prvenstvo u BH poeziji dvadesetih godina, u
jednomjemozdabiojedinstven:dajeizazvaocijelujednustilskuskolusljedbenika,darovitihpjesnika,kojisu
poceliutrecemdecenijunasegstoljeca.TojetakoderpotpunoprenebregnutoodkriticarakojisuoHamzinajcesce
odvecolakoisamouvjerenodonosilisudoveipresude. Medu te njegove sljedbenike svakako treba pribrojati i Maka
Dizdara,stolackogpjesnikakojijedosegao jugoslovenske visine izraza poslije drugog svjetskog rata.
Ostajenamdanestokazemooproblemu"biti"Hamzinapjesnistva.KojeinarocitostajekaopjesnikbioHamza
Humo, pitanje je koje ide uz svakog modernogpaiklasicnogstvaraoca.AHumojenesumnjivoprvenstveno
moderan pjesnik, kako je sam sebe pro-sloviouNutarnjemzivotu,prvojsvojojzbircistihova.No,stojeirazumljivo
sobziromnamaloprijeiznesenegenetickekomponentepjesnikove,tajmodernizamis-poljenkaoekspresionisticki
zahvat u svijet, sasvim se
203to
o t
""o
l
3
°
·N
i i
g I
p
3.
o
3 ti
-i3po·
«ŶIia.
o 3 5 =>
tf. N gi
> 3 2-g'
z.3nB-.
I i
rt

3
03
i IIB.
o ti- "i
2 ff.2 p 3 2
p s-
1 l
S:^fi
1 lili I! 1
ti &i l!
3- o
S N 3 c;

o


3
p P
ri
o
N

P

3 ·
p
o
, ft)
S3·2.33o«°
II as -
3?s;o?`2.8·`S·`££no- -i: O -Ŷ
N
P

-Ŷe¸i--
5 p
l
1 i
a. sl cr. 9 sr
rt 3 ^
1 &

£s.,8-S r
322,`o»5gpPJpot"rtS-
3
rt. 7^
r.s ffi
a" o
Si 3-
3
s:
9 3 2*.
to
oPJESNIKKAOPRIPOVJEDAC(odlomci)
U vrijemekadjepisaoGrozdaninkikotHumojenapisaoisvojumozdanajboljukratkupripovijetku,Sev-dalijina
ljubav("Srpskiknjizevniglasnik",1925),ukojojjekaopripovjedactakodergovoriojezikompjesnika.Kadase
pojavilauknjiziPodzrvnjemvremena (Sarajevo,1928),prvojHuminojzbircipripovjedaka,JovanKrsicjeonjoj
napisao:
Sevdalijinaljubav,umetnickinajuspelijapri-povetka,ispadadonekleizokviraiatmosIerecelezbirke.Usevdaliji
Biberu,rodenombratuCoro-vicevaZulumcara,analiziran je pun pojam sev-dalije. To je orijentalni Don Zuan koji
volisvezeneikadaga,zacasak,zaneseiopijeljubavjednezene,onceutomosetitislabost,kojucepobediti
snagompregaranjaiutesitisepesmomivriskomkrozmahalu.Sevdalijajecovekkojiziviusvetu"slatkogcemerai
zalbezazivotom",jerjevecnozedanzivota,iakogastalnopijenanjegovimnajcistijimizvorima.1
1JovanKrsic,"Podzrvnjemvremena- pripovetke Hamze Hume" (1928), Sabrana djela, 1, Sarajevo, 1979, str. 167.
- PovodomisteknjigeAlojzSmausjeucasopisu"Misao"zapisao:"Akoseuovomprikazunijeposebnogovoriloo
"Sevdalijinojljubavi",inacejednojodnjegovihnajlepsihpripovedaka,trebasesetitidajetapripovetkaradenau
zanru"Grozdaninogkikota"ikarakterisestogasamoranijevecisticaneosobinepiscevogtalenta."(Misao,1928,sv.
5/6, str. 362).
207Otakvimlikovimapricaoje,doduse,vecSvetozarCorovic.(Mozdavisenego"zulumcar",Huminomsev-daliji
Biberuje"rodenibrat"onajCorovicevmladiadza-mija Osman-beg, iz pripovijetke "Osman-begovasar-gija", kojeg
zenskaljepotaopcinjavasamodokmunijeuposjeduisamodotledokjepjesmomisargijommami).Alidokje
Corovicotakvimlikovimapricaokaoo"zanimljivimicudnovatimljudima",koji su po svojoj neobicnostivrijedni
price,Humojeusevdalijinojljubavisazivljenouroniousamsvijetdertaisevdaha.Itonijebilaanalizatogsvijeta,
kakojepomislioKrsic,vecneposredanidubokdozivljaj.
Upravozatostojekoncipiranakaodozivljaj,anekaodistranciranianalitickiprikaz,taHuminapripovijetka je
umjetnickivrlouspjesnorijesilaosnovnistvaralackiproblemkojijojjezadaosamsvijetokojemonagovori.Jer,taj
svijetjesavzapravosamojednoraspolozenje,ivisezbivanjeudusi(uistinu,udvijekomplementarneduse,udusi
sevdalijeBiberaiudusidjevojkeIse),negozbivanjeuvanjskomsvijetu.Aonostojeucjelinisazdanoodtakve-
slikovno neuhvatljive i pojmovno neshvatljive - dusevnegradezahtijevaodumjetnikaadekvatanizrazajanoblik,u
kojemnesmijedominiratinistastoisamonetreperikaodusa,nistastojeodveccvrstoiprecizno,nikakvajasnai
zaustavljenaslika,nikakvalogicnorazvijena"prica."USevdalijinoj ljubavi Humo je zaista uspio da iznese pred nas
jednozivostanjeduse,nedabigauciniopredmetompromatranjaipoimanja,vecdabigaizlozionasemne-
posrednomdozivljavanju,kaozbivanjekojeseprednama - takoreciuzivo- odvija.Zato,kadcitamotupripovijetku,
mozenamseucinitidaonostosedogadaudusamanjenihjunakaosjetimoneposrednoutekstukaorelipulsjedne
silovite ljubavne strasti, istovremeno
208
mekeidivlje,omamljujuceirazorne,boleciveivatrene,sjetneimracne,srecneiIatalne.
U stvari, Humo je u tojpripovijeciumjetnickikonkretnoobradioonoocemujetrigodinekasnije,uSpomenici
"Gajreta"(1928),uopcenodokazivao,tvrdecizasevdalinkuizmeduostalogiovo:
Onaobuhvataonenaseunutarnjeporiveskojima smo mi nekoji, pod uticajem Zapada,Iormalnovecraskinuli,ali
kojizapretanotinjajuunama,darazbuktenamahovesnaznoiIatalno,ukrviiploti.Tojeonasevdalinkakojaje
upropastilanahiljadeegzistencijaizivotauzsazicasicu,odvodeciunekiljepsiicarobnijisvijetdertaislatkezalbe,
dacovjekazaneseuvrtlograzdraganeboliiomamljenosti.1
Biber,junakpripovijetkeSevdalijiinaljubav,jedanjeodzatocnikatog"sevdisanja",kojiseomamljujupjesmom i
ljubavnomceznjom,ljubavnimosvajanjemider-tom i koji ne prestajudasepredajutojomami,uvijekiznovavoleci,
ceznuciiliosvajajuci,kaodasevdahinijeljubav(tj."osjecanjeaIekcijepremadrugojosobi")vecstanjeekstaze,
"vrtlog razdragane boli i omamljenosti". I cijela ta pripovijetka o sevdaliji Biberu zapravo je poema o jednoj takvoj
sevdalijskojljubavi,kojuHumopratiunjenomrazvoju,odtrenutkaprvogljubavnognemirainesavladivezudnje
prekocasovazanesenogljubavnogosvajanja(ipodavanja)dokonacnetuznepraznineipustosi.Potematici,po
osnovnomosjecanju,kaoipokljucnimprizorimatoje,dakle,izrazitoerotskapripovijetka.Ipak,zanjusenemoze
recionostojeHumorekaozasevdalinku:"njenglavnielemenat,ero-
1 Gajret 1903-1928, uredio Hamza Humo, Sarajevo, 1928, str. 35.
209tika,podredujesveostale".1Istina,mnogikriticarisubilisklonidatakonestokazuizaovupripovijetkuiza
cijeloHuminoknjizevnodjelo.Inebezrazloga.Jer,Humojeiusvojimpjesmamaiusvojimpripovijetkamacesto
pokazivaoneobicnuopsjednutosterotikom,kaodajeisampadaou"erotskitrans",kakojetoprimijetiojosKrsic,i
kaodaseisamprepustaoonom"vrtlogu"sevdahaisevdalijskogderta.AliSevdalijinaljubav(uostalom, kao ni
Grozdaninkikot)uopcenijeposvojojstrukturiusredsredenanaerotikukaonekicentralnimotiv, kojem bi sve drugo
bilopodredeno(nesamouzivotucovjeka,izivotuduse,veciunarativnojstrukturipripovijetke). U tom pogledu
ilustrativno je sa Sevdalijinom ljubavlju uporediti raniju Huminu erotiku pripovijetku, Strast ("Raskrsnica", 1923).
Napisanauekspresionistickom maniru, ta pripovijetka zaista pokazuje Huminu opsjednutosterotikomkaonaglaseno
culnomljubavnomstrascu,kojupokrecunekineshvatljivi,tamninagoni.Aliunjojerotikadoistasebipodredujesve
ostalo.Evokakojetu,naruralistickiogoljeno,prikazancinculneljubavi:
(...)Pilisutakodugodokvecnisudospelidoludila.Anasenenadanozacereka,zbacikosuljusasebeipoceplesati
posenici.Njenobeloteloblestaloje srebrenonamesecini.Izgledalajekaopobesnela,mladadavolica.Raspletenih
kosaiuza-grenihociju,kretalaseonauludomivratolomnomritmuposenici.Crncicjesedeonastoliciibuljiou
njukaoukakvoprividenje.Takoplesuci,onaseponovnozacereka,skocinakrevetipoceseprevijatiizavijatikao
besomucnica,aCrncic,obe-zumljen, zanjiska i baci se na nju (...)
1 Hamza Humo, "Sevdalinke", Sabrana djela, VI, str. 108.
210
KadznamodajeimuzteAnenegdjeubliziniidaonazavodinjegovog prijatelja, onda nam postaje jasno daje
erotika tu zaista podredila sebi sve drugo, i to do mjere u kojoj sve unaokolo postaje prazno i pusto, pa ta okolna
pustosuzvratnodjelujenaosnovnimotiv,praznecinjegovueroticnostdobesmislenosti.USevdali-jinoj ljubavi,
medutim,svesedesavadrukcije,aisamcinljubavikaodatuizsebezracinekadubljaznacenjaisiriihunaokolo
kao panerotski smisao sveg okolnog svijeta:
Ikapidzikjeskrinuo.Podsandudomnaci-menu igrale su sene pritajene i nasmejane,sluteci~~nestoisapcuci.
Mesecseprovlaciokrozgranjeipotokpoigravaoiceretaoprkosno.Skrivenipritajensapatispodsandudesuljaose
podstabla.AIsa,svaumotanauzagrljaj,predavalasemilovanju.Onajeculasamonekipijanisumunaokolo, koga
nestajeinestajenegdedoleizanje,dokjenjegovzagrljajuzdizeinosiiznadKamenjaka,iznadbastaumesecinu,
putzvezda.Azvezdesusislesmesecomismejaleseukrosnjamasandude.Onesusvevidele.Biberovsapatitoplo
milovanje pretvaraliseubes,uujed,iIsajenenadanopoceladagrca,dasedajeiotima.Biberjojkidahaljinu,lomi
jedivljeiovladanjomcelom.Zvezdesupoceledakapljukrozgranjeidaseprosipljuponjima.Mesecseglasno
cerekao, a potok kikotao kao daganekogolica.Isvejeodlazilo,siriloseunaokolopobastamaistisavalose.
Ovajljubavnicin,kakojemjejunakepripovijetkeotpocetkavuklaneodoljivaerotskaceznja,prikazanjeovdjevise
kaoeksplozijadusanegokaokonvulzijaputi,doistakao stanjedusekojejesposobnodasesiriunaokolo i da postaje
stanje svijeta: "...I sve je odlazilo,
211siriloseunaokolopobastamaistisavalose...Isveponovozagrca,zagrca,kaoubolu,kaoubunilu,malaksuciu
prigusenimkrikovima.Svesestisa izamoransumpolezeposirini.Negdevrisnutica..."Utompanero-tizmu, i u
sveopcemodzivusvijetanazovljubavi,nesumnjivoimainekogorijentalnogmisticizma,kakojetoviseputareceno
za Huminu implicitnu filozofiju erotike.Medutim,zanarativnustrukturutepripovijetkevaznije je da je to erotsko
stanjeduse- i panerotsko stanje svijeta - Humouspioukljucitiusamtekstpripovijetke,kojajenatajnacinpostala
poetka evokacija, a ne pojmovna elaboracija, jednog sveobuhvatnog, erotskog raspolozenja,kojemnisam
pripovjedacneodolijeva.
Osjecajuci,valjda,dubokousebi,u"krviiploti",destruktivnusnagusevdalijske"razdraganeboliiomam-ljenosti",
Humo u Sevdalijinoj ljubavi doista nije ni prikazivao ni analizirao "sevdaliju" kao tip ljudskog ponasanja,vecje
sazivljenoevociraosamotosevdalijskoraspolozenje.OntuzapravoinepripovijedaosevdalijiBiberu,barnena
nacinnakojije,naprimjer,Corovic"opricavao"svogOsman-bega u pripovijeci "Osman--begovasargija".Naprotiv,
on ukida pripovjednu distancukojatradicionalnorazdvajapripovjedacaipredmetpripovijedanja,pasvimsvojim
bicemulaziusvijetokojemgovori,dozivljavajucigaiznutra,kaoraspolozenjekojejeprozeloinjegaisve
unaokolo. A pri tome on negovoriu1.licu,kao"unutarnjipripovjedac",koji- kao stanovnik svijeta o kojem govori
- polazeprirodnopravonaraspolozenjekojeutomsvijetuvlada.Sevdali-jinu ljubav Humo ne struktuira u Ich-formi,
kaostojeciniou"Grozdaninomkikotu"gdje je glavni junak istovremeno i narator. Uprkos tome, Humo i u ovoj pri-
povijeciuspijevaposticiizrazitoekspresivnuvrijednostnarativnoggovora,iakonigdjeneodajeizvoretenesumnjive
ekspresivnosti.Ovdjeontocininatajnacinstosamgovorstilizuje kao poetsku ekspresiju, u kojoj
212
seponistavaidentitetgovornoglica,alisezatouspostavljapunajednodusnostsubjektaiobjektagovora.Mi
osjecamoumelodijirecenice,uritmusintaksickogseg-mentiranja, u epitetima i metaforama, u personificiranju i
sveukupnomsaglasjuprirodeidusedaHumonepripovijedaonecemuvansebe,aliidaneizrazavanestostoje
samounjemu,vecda- postupkompjesnickeevokacije- pustadapotecematicajednograspolozenjakojesesiriisve
preplavljuje:
A kadsemesecuzdize,pasepun,zlatanitih,zaustavinadtamnimkonturamabrda,nekivelicanstveninecujan
smehprelisvasrca,anasgradzastaipreobraziseusvetlunjegovu.Svesepritajiizanemi.Nocskidehaljinu,blesnu
irodisesevdah,tezakineprebolansevdah,pundertazabezdanoopojniminedostizivim.Aotud,ispodHuma,sa
Raljevina,donesetihanocmekanizanosanglaspesme,glasstopadanadusukaomelem,leciiopijaosecanja,daim
probudijosbezdanijeinedohvatljivijezelje.Onsezatalasa,zatalasaizastauvisinama,nosecidusunekudusirine,
ljuljnusezanosnoirazlipotisini.Idahliscapritajiseumahali.
Ustvari,uSevdalijinojljubaviHumojejosjednomprogovoriokaopjesnik,kojineposmatrasvijet,neanalizira, ne
zauzimastav,vecpustadaganosijednoraspolozenje.TukaodasedogadaonostojeHumorekaozadejstvo
sevdalinke:"Nestovamustaneugrudimatoplombujicom,obuzmevaszanosivinistevisesvoji.Nosivasplima,
nosi vas u neke krajeve koji su vam i poznati, ali opet tako lepi kakve ih u stvarnosti niste nikada videli."1 U
SevdalijinojljubaviHumogovoriu3.licu,alipritomeneodrazavasvijestosebikaopri-
1 Isto, str. 98.
213povjedacukojinamposredujesvijetokojempripovijeda. Zato se tu potpuno gubi ona naspramnost pripovjedaca
ipredmetapripovijedanjakojajeinacekarakteristicnazanaracijuuEr-formi. Umjesto toga, tu se, kao u pjesmi, sve
rastapauraspolozenju,koje,sirecise,prozimasvecegasedotakne.EvokakoHumoevociraIsinuljubavnuceznjui
evokakotaceznjaizlaziiznjeisiriseunaokolo:
(...)srcezadrhtikaopreplasenotice.BelerukeIsinepoletesenagrudidaumiretajdrhat,dazaustavetuplimusto
omamljuje i nosi, nosi nekud k njemu u pijane zagrljaje,ubesvest.Irukapritezegrud,priteze,iIsazatrepti,zatreptii
ma-laksa.Jedanuzdahsapnuucvetu,uliscunaodreni.Isalezizatvorenihociju,malaksala,sasmeskomnalicu.
Potoksebudi,otimaigrcakaojogunastisladakdecak(...)
Nematunislikeninaracije;svejesamostanjeduse.Aliniononijepredmetpromatranjaianalize,vecje
raspolozenjekojejeprozelonesamosvijetokojemsegovorivecijezikkojimsegovori.Stilizujucipripovjedni
iskaz kao poetsku ekspresiju, Humo uspijevadaprednamapokreneraspolozenje,aliidagaprevede\x jezik, koji
nasondakroznjegapronosikaokrozsvojvlastitisemantickiambijent.Adabitomogao,tajjezikmoraodustatiod
svihgramatickih,logickihiopazajnihpovezanosti:"Iruka pritezegrud...,iIsazatrepti...Jedanuzdahsapnuu
cvetu...Isalezizatvorenihociju,malaksala...Potoksebudi,otima..."DesavasebasonostojeStajgerrekaoza
lirsku evokacija i lirski stil: "jeziku nisu potrebne nikakve povezanosti, jer je vecsvesjedinjenouraspolozenju."A
stajedrugonegolirskistil,kadHumosveprozimaistimstanjemduseisvepreobrazavapremaosnovnom
raspolozenju:
214
Nestoculnoirazbludnokrijeseuovojvlazistopodjakimsuncemtinjaomlohavilo,anocusebudi da se protegne,
daseopijeispleteugrcupozudenegdenacimenupodsandudom.
Govorecikaopjesnik,Humodovodisveokosvojihjunakauistostanjeduse:mirisicvecasukaouzdasi;belekucice
blestepunejeziveineshvatljiveceznje;bastepevajunekunadzemaljskupesmuodkojerastedusaiprelazipreko
zaspalihbrdauslatkomboluveciteceznje;mesecrazlevasvetiopodaljinamaiotvaradusu,otvarazemljuisvetajne
nesvesnihzelja;pritajenoosluskivanjesakriseipolezepotravi,itd.itd.A kadaBiberubastikrajvodepod
mjesecinomosjeti"nestotesko,kaodanekapustospadenanj",pazapjevaizpunagrla:"Kadjealmazatrganje
bila,/Moja draga za ljubljenje bila...", - savokolnisvijetsezacaspreobraziiuznese,kaodajesavponesen plimom
ljubavneceznje:
Iglaszadrhtanegdeuvisinama,uzneseseirazasupomekanimipijanimsirinama,amesecsilazi,jurisveblize
sirokojsmokvinojkrosnji,necujnopadeugranje,panekudziv,nasmejan,zapljusnuBiberairasplinuse.Bastase
svapreobrazi,kliknu,rodisenovizivot,izacas- nestade svega.
Govorecitakokaopjesnik,Humoje,medutim,ipakuspiodauSevdalijinojljubaviizgradicvrstsklopnarativne
struktureitakoostvarijednunesamopoeticnuvecipotresnuiznacenjski slojevitu pripovijetku. Istina, fabula mu je
i tu, kao i u Grozdaninom kikotu, predstavljalasamoneophodnuuzduznuosokokojejeokupiooneemotivno
obremenjene,slikovnoguste,lirskemotive"sevdisanja"kaotemeljnograspolozenjacijelepripovijetke.Ali,duzte
osiHumojerazviopotresnupricuojednojljubavi,odtrenutkaprveceznjeprekomomenatazanesenogpodavanjado
konacnogbolnograstanka"sa
215krikomuslomljenojdusi".(Stvarnijunaktepricezapravojenesrecnalsa,kojanakrajuodlazi s bradatim
hadzijomuBosnu:"DubokopovijenauIeredzu,sedelajeuzanjjednazena,pokunjena,bezglasaizivota,kao
pokajnica.")
Uistovrijeme,HumojeduzteIabularneosirazvioijednu"dubljupricu",onuistukaoiuGrozdaninomkikotu:o
vremenukojeistice,kaopijesakuklepsidri,ostavljajucizasobomprazninuidusevnupustos.
Ustvari,Huminijunaci,Biberilsa,predajuseljubavi i ljubavnoj strasti, da bi se oduprli isticanju vremena i da bi
uhvatiliizadrzalionoodzivotastomoze dazanese,omami,uzbudi,usreci,ukratko- odrziiluzijuzivotnogsmisla.
KadajelsaosluskivalaBiberovupjesmu sa Raljevina, ona se njome opijala a kada je zamro njen zvuk, ona je rukom
posegnulazanjomdajezadrzi:"onaispruzirukeuraskosnedaljine,protezeseipoletesvaknjima".Iopet,kadaje
jedneveceriBiberotisaozauvijekodnje,pustajucidajeudajuzahadzijuizBosne, ona je ponovno rukom posegnula
dagazadrzi:"lsaispruzirukezanjim,kaostoihjeispruzilaletoszanjegovompesmom."Automgestu,ceznjivom
i uzaludnom,iskazanajesvatugazaonimstosenemozezadrzatiistonuznoprelaziuproslost."Asadasnjost?-
upitao se Humo jednom - Onajeopetlepasamousecanjunaproslost,alitimibolnija."1Ustvari,lsanije znala -jer
josnijebilaiskusila- onostojeiskusnisevdalijaBiberodavnoznao:trenutaksrecenuznooticeuproslostinemoze
sezaustaviti.BiberzatoiprepustaIsunjenojsudbini,makolikotoinjemunanosilobol:"stezejesnazno,poljubije,
preskociprekoogradeiponesenasrcujosjedandertvise,poneseuzivotjosjedanbol,dagalecipesmomi
samovanjem". Svijest o vre-
1 Hamza Humo, "Mostar" (II), Sabrana djela, VI, str. 48.
216
menitosti postojanja, o nezaustavljivom proticanju svega,paisreceiljubaviucinilajetog"orijentalnogDonZuana"
(kakogajenazvaoKrsic)zatocenikomsevdaha,sevdisanjaisevdalinke,ukojoj"imanestostonemoguda
nadoknadeninajvisablagauzivotu...:ceojedansvetkojiBibernosiusebi,svetodslatkogcemeraizalbeza
zivotom".AtapjesmakojuBiberpjeva,ikojomsezanosi,istojestoiIsinaispruzenaruka:onahocedadohvati
nedohvatljivoizaustavivrijeme.Znajucidobro,izsevdalijskogiskustva,dasetrenucisrecenemoguzaustaviti,
Biber juri za njima, svaki put u novo sev-disanje,unovusrecu,istovremenoislatkuicemernu.Apjesmamu
pomazedausjecanju- bar kao uspomenu - zadrzionostoseobrusilouproslost.KadajelsaotislazaHadzijomu
Bosnuikadjedoslazima,Biberjeostaoda"samujeusvojojvelikojsobi,uzplamsanjevatreustarinskomsirokom
odzakuiuztihoibolnocilikanjemekanesargije,peva:Sadihalmunasredat-mejdana... " I dok se mladi od njega
stvarno"zagrevajupesmom,toplomiintimnompesmomsarolikih nada", on "stari sevdalija", obnavlja pjesmom
uspomenu,alineviseinadu:
IBibersezanosiutopleletnjenoci,cujezuborvode,osecasumliscaiIsinglas,drhtav,podatan.Inenadanose
sneveseli,spustatamburuporedsebeidugogledauplamsanjevatre,utinjanjezara,paumrtavpepeo.
Tu na kraju pripovijetke Humo prikazuje svog junaka, kako ga neumoljivi glasovi stvarnosti bude iz omamljenosti,
ulazecimusurovousan:
Akrozsan,kroznekedalekekonake,vidionkakosenadIsom,bledomiuplakanom,kezinekakvajarcijabrada,
cerekase,kmekeceitrzagaizsna.
217To,negdenaizvanu,lupanepritvorenkanatiburazvizdiudrvecu.
Takose,stimpogledomna"mrtvipepeo"isjecanjemna"bleduiuplakanuIsu",zavrsavapricaosevdali-jinoj
ljubavi,pricakojajepocelasonolikovrelineisveobuhvatnezudnje:"Nasgrad...blestiupodnevnomsuncu...dahti
podzegom...Zivotpistiunjemuisakazemljecviliodzediizestine".Asvestojebudilozelje,uzbudivaloi
omamljivaloprosloje stimbljestavim,vrelimljetomiostavilozasobompustos,"slatkicemersjecanja"i- pjesmu,
kojaobnavljaproslost,alinedonosiradost,vecbolnuomamu.
IstakavsitekstpripovijetkeSevdalijinaljubavodnajIinijihniticistedusevnosti,Humojujeipak struk-tuirao kao
narativnorazvijenuismisaonozaokruzenupripovijetku,ukojojje- kao i u Grozdaninom kikotu, uostalom - matica
raspolozenjaprisiljenadatecetokovimajednepotresneprice,priceoljubavipodzrvnjemvremena(kakojeHumo
naslovioknjiguukojojjujeobjavio).Amozdajeupravozbogteizmirenostilirskoginarativnogprincipa
knjizevnoumjetnickogdiskursa,kaoizbogtezaokruzenostiicjelovitosti,Sevdalijinaljubavspravomsmatrana
jednom od najboljih Huminih pripovjedaka: u njoj je on govorio kao pjesnik, koji sa-osjecaidubokodozivljava,a
ipakjujestruktuiraokaopripovjedac,kojisvevidiurazvojuisveuoblicavakaorazvoj.
Smisao te tvrdnje postaje jasniji kad se sa Sevdali-jinom ljubavi uporede neke druge Humine pripovijetke, koje su joj
tematskisrodne.UknjiziPodzrvnjemvremenatakvaje,doduse,jedinopripovijetkaĈaurin,kojujeHumonajprije
objaviopodkarakteristicnimnaslovomPodkoracimavremena("Politika",1928).Itoje,uizvjesnojmjeri,pricao
zaprijecenojiometenojljubavi(stimstojeovdjetazaprekavanjska:strogidjevojcin
218
otacneprihvatamladicakojegsmatraodrodenim).Itojepricaouzaludnompokusajudaseljubavljuzaustavi
vrijemekojeideunepovrat.("Osecamdahproleca-kazepripovjedac- istezemisesrce.Zasto?Bogcegasam
znati.Mozebitizaonimstojeminulounepovrat.")Iutojpricimladicidjevojkastrastvenosepodajucinuljubavi,
osluskujucineprestano"korakevre-
I ona se pripija uza me i strepi kao ticenaoluji.Ajajesvugrlimimilujemionazaboravljanasve:inaocainazle
slutnje.Opijena,uzvracamimilovanjeipredajesesva.Posledolazimoksebi.Njenipogledilezeumojimzenicama.
- Reci! - sapceona.
- Sta?
- Recimidamevolis idacesovdezauvekdaostanes!
- Cuti!Koznastanamjesudeno- odgovaram ja, pun neke zloslutne strave (...)
Medutim,iakosadrzicitavnizistihmotiva,pripovijetkaĈaurin(odnosno,Podkoracimavremena)daleko zaostaje
za Sevdalijinom ljubavi,jernedostizenjenuzgusnutosticjelovitost.Toje,sjednestrane,zatostoseunjojlirski
motiviukljucujuucjelinunarativnesrukturenalirskinacin,tj.uspletuslobodnihasocijacija,kojeserazvijajuna
liniji jedne emocije, a ne narativno, tj.usklopudogadaja,kojirazvijajupricu.Ali,toje,sdrugestrane,izatostojeta
pripovijetka tematski "ras-cijepljena"nadvijeraznorodneprice:oometenojljubaviiodjevojcinomocu,AriIagi
Aganlicu,kogajetakoder"vremepregazilo"("pokosilogakaoolujahrast"),alijednokategorijalnodrukcijevrijeme,
povijesnovrijeme,ukojemjeonizgubioIeudalneprivilegije,kmetoveicitluke,bogatstvoimoc,asacuvaojedino
nekadasnju
219tvrdokornost("Uvekgajaimajkasanjamokakokrvavjurisanaoganj",kazezanjeganjegovakci).Kaodase
Humokolebaostadapostaviusredistepripovijetke:jednuljubavkojanijemoglazaustavititrenutkesreceili
covjekakojijezaostaozasvojimvremenom.(AtosuzapravoidvijeosnovnetemesveukupnogHuminog
pripovjedackogdjela).Uostalom,tosekodnjegacestodogadalo,zbogcegasemnogenjegovepripovijetkenedrze
ucijelo kao tematski jedinstvene ili bar emocionalno cjelovite narativne strukture. Otuda i onaj utisak koji je
IormulisaojosKrsic,kadajepovodomknjigePodzrvnjemvremenanapisao:"Ali,kakonjegovaIantazijanijeepska,
onpripovetkusklapadostanevestoiispunjava je lirskim refleksijama i opisima."1 Naravno, taj utisak je samo
djelomicnoopravdan,jerHumonajcescenijenihtio dapricapricuidanaosnovutepricesklapapripovijetku,vec
je,radije,evociraonekastanjaduseinatajnacinstrukruiraoviseekspresivnenegoreIerenci-jalne pripovjedne
forme.
UtomsmislusekaoprimjermozenavestiprozaRaspevanigrad("Politika", 1927), u kojoj je Humo potpuno
odustaoodpriceiIabularnepovezanostimotiva,paje,umjestotoga,jednuzadrugomnizaopoetskeslike(slike
gradaraspjevanogpodhercegovackimsuncem),kojesusveimpregniraneistomemotivnomotopinomisveuronjene
uistoraspolozenje.Sveutojpripovijeci- ivinogradipoprisojima,punisokaislasti,iminaretagolaioslobodena,i
kikotavarijecicaRadobolja,iraz-golicenipropalibegIcibeg,igolikupacinaNeretvi,iMrahorovaUmihana,koja
omamljena slusaBiberovupjesmu,ionikojiuAdemaginojbastiaksamluceuzsazimeraklijskipopijevaju,iljudi,i
kuceipriroda-
1JovanKrsic,"Podzrvnjemvremena- pripovetke Hamze Hume" Sabrana djela, 1, str. 165.
220
izlozenojejednomsveopcempreobrazenju.Icinisekaodajecijeligradosvijetljennesamozarkimhercegovackim
suncemvecjednomistomsveobuhvatnomemocijom,kojaserazlivanasvestraneisveprelivavlastitomsvijetlom,a
gustombojom."Svudamnogo,mnogosvjetlosti,bojaitonova.Cinisedaceseceogradpretvoritiujedanveseo
uzvik,dacezadrhtatiodprenapregnuterazdraganostiipoletetiputplavihvisina"."Srceje- dodaje Humo - fino
ogledalo. U njemu sve titra, ogleda se i peva. Sve je tako bistro kao radosna suza u oku." AkaoniHumo,nimivise
neznamodalitajbljesakkojijerasvijetliogradiuciniogaraspjevanimdolaziodsuncanogsjajailiodradostisrca.
Kao i u govoru pjesnika, i Huminom pripovijedanju nikad se ne mogu do kraja odijeliti stanja svijeta i stanjaduse.
Inace,stompoetskomprozomRaspevanigradHumojezakljuciosvojudruguzbirkupripovjedaka¦Pripovetke,
"Srpskaknjizevnazadruga",Beograd,1932),ukojojje- podzajednickimnadnaslovom"Mesecugranju"- sabrao i
svoje najbolje ljubavne pricekojejedotadobjavio.1(Medunjimainajboljuodsvih,Sevdali-jinu ljubav).
Iakosusveonerazliciteponacinustruktuiranja,ipaksumedusobnosrodne,itonesamoposvojojosnovnoj temi
vecipojednojIilozoIijiljubavikojusveonepodrazmijevaju.
MozdajetaHuminaIilozoIijaljubavinajdirektnijeizrazenaupripovijeciPamrav,kojajeprviputobjav-
1Ustvari,tajciklus"Mesecugranju"uzbirciPripovetke(Beograd,1932)sadrzinajboljeHumineljubavneprice
uopce.Uostalom,uIzabranim djelima,kojajeposlijeratauredioBoskoNovakovic("Svjetlost",Sarajevo,1955,taj
ciklusjeprosirensamosjednomkasnijomHuminomljubavnomprieom(Perisicevaljubav,1952).
221ljena u "Politici" 1928. U njoj Humo govori o Ademagi Mrahoru, "ocu, muzuiposedniku",kojisvakogproljeca,
"kad prvi slavuji zapevaju u bademima", osjeti neki "pa-mrav"usebi,pamuukrvizastruji"nestoneiskazano",sto
muremetisvestoje"naumiokrozdugezimskenoci".Kadasetakoukrvi,uculimainagonimaprobudi snaga Erosa,
tadaAdemagu"opijenekamilinakaotoplaomaglicaiponesegakaonakrilima".Aliosimstojespontanaplim
strasti,imalitaerotickaomamainekesvrhe?PoHumiizgledadaima.Jer,kadAdemaguuznese ta omama, "sva
ona zapletena svakidasnjicaiscezavapodnjimipadauzaborav",itoonasvakidasnjicakojamu,inace,"kaoneka
teskabesmislica...odnosizivotnegdeuotuznuprovalijuvremena".Ibasondakadapocnemislitinatuvremenitost
zivota,kojiseneumitnoobrusavauproslost, i kada ga zbog toga "spo-padneteskacamaibolzaminulimdanima",
Ademagasevise"neotimaslavujevojpesmi"ipocinjezaboravljatisvakidasnjizivot.("Stajeimanje?Stajekuca,
zenaideca?").TadaonodlaziukrcmuMarePetljanove,Mariuzagrljaj, koji mu postaje "melem-lek" i "sve na
svetu, svrha i razvrha svemu". Jer tada -
prednjegovimocimapocinjesvedaraste,daoziv-ljujeiplovinekudusvetsevdahaiceznjezanecimstonikonikad
nije dostigao. Ceo svet samo je jedan razliven i pritajenuzdah,nadkojimtreperimirisprolecakaozeljanad
razgolicenimzenskimgrudima.Nemabriga,nemamisli.Svejeprobudenazeljautisini,krozkojugrgoreprposni
sumoviRadoboljei,kaozagolicanirazbludnompomisli,bezeusutonzvekomsrebrnimderdana.
Takoljubav(culnaljubav)iljubavnizagrljajdonosezaborav("nemabriga,nemamisli"),zaustavljajusvakidasnjicu
kojaodnosizivotu"provalijuvremena"i
222
stvarajuiluzijubezvremenogpostojanja.(Ono,iinacecesto,uporedenjeerotskeslasti sa "edenskim vrtovima"
vjerovatnoinenaglasavatolikoljepotukolikobezvre-menost,odnosnoonozaustavljenovrijeme,kojejevjecni san
zdravaisrecnacovjeka).LjubavnikorijentalnograIinmanaiukusa,Ademagasvjesnoodlazetrenutkekrajnjeg
ljubavnoguzitka(on"mezetisamomirisomruzeiliIeslidzana"igovoritihoda"nepobunisvojepritajenezelje").
Alineciniliontozatostoiziskustvaznadaposlije"vilenog,vrucegvjetra"kojiraspaljujestrastneminovnodolazi
"tamna senka smirenja"i"nekapustapraznina"?Nebojiliseontekonacnepraznine,kojaostanekadonajpijesak
oteceuklepsidri?Nebjesniliononakomahnitozatostogajenastalaprazninaponovnodovelapred"otuznu
provaliju vremena"? Humo nam ne daje odgovore na ta pitanja. (Uostalom, otuda i utisak daje u toj do kraja
neiskazanojpricioAdemagiMrahoruHumonaslutionekeskriveneponorezivotailjubavi).Usvakomslucaju,
njegovjunaknipostonijeteknekinastranisladostrasnik,kojegmuce"pamravi"ukrvi.Onje zatocenikonezivotne
IilozoIijekojaueroticitrazi,alinenalazizaustavljenovrijemeedenskogvrta.
Ustvari,sveHumineljubavnepricerazvijajusepojednojkompozicionojshemikojaupotpunostiodgovara
osnovnoj liniji te njegove filozofije ljubavi.ApritomejekarakteristicnodaHumo,komesucakprigovarali
pretjeranuculnostiopsjednutostculnim,svojepripovijetkenikadnezakljucujeprizorimaljubavneomame.Onih
samostavljausredistepricekaokul-minativnutackuerotskeceznjekojanosinjegovejunake.Natajnacinnjegove
pricedobijajutipicnotrodjelnukompoziciju.Naprimjer,upripovijeciKrnatanajprijesegovorioljubavnojceznjiu
kojoj se zaboravlja svakidasnjica:zatihihljetnihnocipodmjesecinomSemsa
223Muharemagina zanesenoosluskujemelodijekojenakr-natiizvodiMesaCakan,sviraciprobisvijet.Zatimta
ceznja- takoreciprirodno-kulminira u dodiru dva tijela koja se predaju "bezdanoj provaliji slatkog zaborava". Na
kraju,nakonbudenjaizteljubavneomame,ukojojjevrijemebilostalo,dolazidotuznogotreznjenja,aliiosjecanja
pustosi,kojajeostalaudjevojcinojdusiiunjenojokolini:SemsajepobjeglasasviracemMesom,roditeljisujojse
zaviliutugu,abasta,ukojojseodigraokulminativniprizorljubavi, zarasla je u korov. Kao i u Sevdalijinoj ljubavi, i
ovdje,poslijesvegaostajepustosiosjecajpraznine.AliHumojeovdjenakrajudodaojosjedanprizor,nekuvrstu
poente,kojaekspliciraonostojeimplicitnovecbiloiskazano.Timeje,doduse,cijelatapricanepotrebnoprevedena
najezikdoslovnogsmisla,alijetakoizricitopotvrdenakrajnjamisaoHu-mine filozofije ljubavi, koju smo bili samo
naslutili. Naime,pripovijetkuKrnataHumozavrsavadodatnomopaskompripovjedaca,kojinasobavjestavadaje
vidioSem-suuBeogradukaopjevacicuukaIani,kakoapaticnoslusaglaskrnate,kojikaodagovori:"Stouzivotu
jednomprode,tosevisenikadnepovrati.Ostajenamsamouspomenakaosanizalbaudusama,teskakaoumorod
zivota."Formulisananatakavnaciniutakvomkontekstu,Huminamisaoozivotuiljubavisasvimodredenootkriva
svoj pravi izvor: bez svake sumnje, Humo se u svojoj filozofiji ljubavi inspirisao duhom sevdalinke (ukoliko nije
tacnijerecidajeonsasevdalinkomdijelio istu filozofiju ljubavi).
Inace,tuHuminumisaooljubavi,kaoiadekvatnukompozicionushemukojujetamisaodobilaunarativnoj
strukturi njegovih pripovjedaka, lako raspoznajemo i u drugim pripovijetkama ciklusa "Mesec u granju" u zbirci
Pripovetke,bezobzirastosusveonenarazlicitnacinstruktuirane.
224
Prvaodnjih,PricaoJasicipandanje"Grozdani-nomkikotu",samostonjenpripovjedacceznedaisamudeusvijet
legendeinadeseslegendarnomvodenica-revomkcerkomJasikom,kojaljeti "mami momke seoske i pali im krv u
snovima", a kojoj zima svaki put iznova - kao i Grozdani i Grozdanu - "odnosidusu".Utojpripovijecise,visenego
igdjekodHume,mijesajuiukrstajunivoisnaistvarnosti M 焦 ⁆ 唀 阍 ꀀ povjeda焀 退 Û ovj⋰ Ҁ 笁 /圁 薂 dobiMM a· poƅ 蔄 怎 〄 䀀 n 䀀 ሀ | ╰ ᡘ dobiM na⼀ 々 a⁑ l䐀 䴀 刀 ̀ lj amo玸
ovdje က   z 䃰 ؀ р · riT!  

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->