Professional Documents
Culture Documents
gra
1. UVOD
Ovo predavanje retrospektiva je knjige pod gornjim naslovom, koja je izdana i promovirana u proloj godini, 22. lipnja u Varadinu. Dimnjak kao element konstrukcije zgrade iako ne predstavlja po obujmu znatniji dio zgrade meutim po svojem znaaju i funkciji predstavlja jedan od najvanijih dijelova. Potvrdu znaaja dimnjaka daje injenica da je gotovo nezamislivo vidjeti zgradu bez dimnjaka koji predstavljaju vaan dio u oblikovanju i estetskoj kompoziciji zgrada. Kad se tome pridrui funkcija dimnjaka u zgradi tada se jo vie moe glorificirati njegov znaaj. Dimnjaci po svojoj definiciji predstavljaju vertikal ne kanale u zgradi izgraene od nezapaljivog i nesagorivog materijala za odvod plinova, koji nastaju sagorijevanjem krutog tekueg ili plinovitog goriva u jednom ili vie loita. Djelovanje dimnjaka u odvodu plinova od sagorijevanja temelji se na razlici u teini toplih plinova u dimnjaku i hladnog vanjskog zraka, kao i na razlici tlaka koji je prisutan u kanalu dimnjaka i vanjskog atmosferskog tlaka. Navedeno omoguava transport plinova od sagorijevanja u atmosferu, to se u praksi naziva vuenje dimnjak a. Ova publikacija stvarana je s namjerom da se prije svega strunjacima, a i iroj javnosti prezentira dimnjak kao konstruktivni dio zgrada u jednom znaenju, a u drugom kao sastavni dio arhitekture, oblikovanja i kulture vezane na zgradarstvo. Dimnjak je prisutan na zgradama od vremena kada je ovjek poeo graditi nastambe, kada je napustio peinu kao svoje obitavalite i od kada se je poeo sluiti vatrom. Vezano na navedenu injenicu obrada dimnjaka u ovoj publikaciji see i u prolost koliko su to omoguili istraeni i sakupljeni podaci. Glavni dio dimnjaka koji ini vanjski oblik i kompoziciju zgrade je dio koji je izgraen izvan obujma zgrade, odnosno iznad krova. Moe se zakljuiti da su graditelji u prolosti zaista imali smisla u oblikovanju vanjskog izgleda dimnjaka iznad krovova, koji svojim korpusom i oblikom stvaraju
ugodnu sliku kompozicije zgrade ne zanemarujui kod toga njegovu osnovnu funkciju odvoenja plinova od sagorijevanja u loitima. Osnovni cilj autora ove publikacije je prema tome bio da se ne izostavi struni aspekt dimnjaka i njegov tehnoloki znaaj ve da se prikae znaenje dimnjaka u povijesnom kulturnom, oblikovnom i estetskom smislu. Kod takvog pristupa u obradi materije dimnjaka nije zanemaren njegov znaaj za ivot ov jeka. Jedan publicist je ustvrdio da ovjek bez dimnjaka ne bi mogao funkcionirati i ivjeti, to znai da bi bio bez vatre, topline i svjetlosti.
Vatra kao prirodni fenomen Prema grkoj mitologiji vatronoa je bio Prometej, bog koji je ljudima donio vatru.
Prometej vatronoa (Heinrich Fridrich Flieger 1817.) Prvotno su praljudi vatru prenesenu od prirodnog zapaljenja ouvali u svojim prirodnim obitavalitima, to je svakako bilo komplicirano. U kasnijem razvoju su sami nauili kako zapaliti vatru, najvjerojatnije meusobnim udaranjem kremenih kamena kod ega su nastale iskre, kojima su palili suhu travu i drveno iverje. Jednako tako su otkrili da trljanjem suhih komadia drveta jedno o drugo dugotrajnim i brzim trljanjem se stvorila temperatura koja je zapalila trljajue komadie drva. Kod toga su bile potrebne dovoljne koliine suhe trave i drva.
Kada se vatra jednom zapalila odravala se je i uvala i to je poetak stvaranja ognjita. Kod uvanja vatre morala se voditi briga da plamen ne ugrozi obitavalite tadan jih ljudi. Vatra je tada ovjeku omoguavala: isijavanjem topline zatitu od hladnoe njenu ar koristiti za pripremu hrane njenu svjetlost za osvjetljavanje u mraku svjetloom i plamenom zatitu od divljih zvijeri njenim plamenom unitavanje raznih otpadaka
3. OGNJITE
Ognjite je mjesto na kojem se je nalazila i loila vatra. Ognjite je nastalo u vremenu kada je na predak prenio vatru iz prirodnog izvora u svoje prirodno obitavalite, peinu ili neki drugi prirodni zaklon. Prvo ognjite se nalazilo na sredinjem mjestu obitavalita na kojem se je vatra mogla odravati , to je svakako trebalo biti mjesto gdje je bilo omogueno dovoenje zraka i prirodno odvoenje dima. Po svom povijesnom razvoju prvo su se pojavila otvorena ognjita koja su se koristila do vremena kada je praovjek napustio prirodno obitavalite i poeo graditi objekte za obitavanje, do vremena, kada je u objektima koje je gradio za stanovanje poeo koristiti zatvorena ognjita. Na slici je prikazano ognjite u Engleskoj iz 14. stoljea u Sali Penhorst Place. Ognjite se nalazilo na sredini prostorije, a ogrjev su bila drva. Ognjite je bilo zatieno s nesagorivim materijalom, kamenom ili peenom opekom. Otvorena ognjita vrlo su dugo bila u uporabi, ak i do poetka 20. stoljea, naroito u primitivnim i seoskim domainstvima.
Prostorija s ognjitem najee se zvala kuhinja i u europskim stambenim naseljima nalazila se u posebnoj produbljenoj prostoriji. Posebno se vodilo rauna da ta prostorija bude slobodna od dima koji se odvodio kroz otvor na stropu. Takva rjeenja bila su u 9. stoljeu u Njemakoj u Vorburgu. U ukupnom vremenu srednjeg vijeka kuhinja se arhitektonski nije mijenjala. Otvoreno ognjite je bilo jedino rjeenje za pripremanje hrane i za grijanje. Europske kuhinje bile su tamne, zacrnjene i zadimljene, te su dobile naziv dimne ili crne kuhinje. (Slika 25.)
Stara crna kuhinja s ureajem za kuhanje na otvorenom ognjitu Odvajanje posebnog ognjita za pripremu hrane poelo je pojavom prvih ureaja za kuhanje i peenje hrane. Navedenom pojavom organizirale su se posebne prostorije za pripremu hrane koje su nazvane kuhinje. Prvi ureaji za pripremu hrane tednjaci pojavili su se u Japanu u 3. do 6. stoljea u vremenu Kofuna. Slina ognjita za pripremu hrane ostala su uporabi stoljeima. Na slici je prikazano takvo ognjite iz 16. stoljea iz Italije.
Na slici je prikazana kuhinja iz srednjeg vijeka iz 1505. godine. To su zapravo poetni tednjaci koji su bili tako oblikovani da su imali i ulogu zagrijavanja prostorije. Ovi tednjaci datiraju iz 13. stoljea, a zadrali su se do 19. stoljea.
4. POVIJEST GRIJANJA
Toplina od plamena vatre koristila se od njenog pronalaska za grijanje u vrijeme hladnog vremena. Nain i tehnologija grijanja od poetnog otkria vatre, pa do danas pratili su razvoj ognjita, odnosno izvorita vatre radi iskoritenja njene topline za grijanje. Pogodnost vatre za grijanje uz svjetlost bio je u povijesti poetni oblik primjene za zagrijavanje. Vatra je u ognjitima od otvorenih do zatvorenih morala biti pod kontrolom zbog njene razorne moi zapaljenja gorivih predmeta u okolini. Taj fenomen su nai preci uoili u samom poetku koritenja, te su ognjita imali pod kontrolom i njihovu okolinu zatiivali materijalima koji nisu zapaljivi. Odnosili su se dakle prema vatri na nain da iskoriste samo njena prednosti. Toplina se od vatre moe u okolinu prenijeti s fizikalnog stanovita na 3 naina: odavanjem i prenoenjem topline od toplog izvora na hladnu okolinu putem zranog medija zraenjem toplinskih zraka preko zranog medija na hladne predmete konvekcijom
Otvoreno ognjite Ognjita su uglavnom bila smjetena u sredini obitavalita, i u naravi kamenom ograena udubina poda. Dim vatre izlazio je kroz otvore, pukotine ili otvor na krovu. Takav nain grijanja ostao je najdue u krajevima s umjerenom klimom, posebice Engleskoj.
10
Zidana pe od kamena
eljeznolijevana pe
Prikazana zatvorena ognjita prvo su se pojavila kao zatvoreno loite, zatim u 15. stoljeu kao sobne pei i u 16. i 17. stoljeu zidane kaljeve pei i kamini.
Zidana sobna pe
12
Arheoloka istra ivanja koja su obavljena 2006. godine, za vrijeme gradnje poslovno trgova kog Centra Kaptol u Zagrebu, pokazala su da je grad Zagreb tijekom 15. i prve polovice 16. stolje a bio zna ajan centar keramikog obrta odnosno izrade keramikih pei. Na lokaciji Centra Kaptol u Novoj Vesi, koji je otvoren upravo na Valentinovo, arheolo ka istraivanja proveli su stru njaci Muzeja grada Zagreba i Gradskog zavoda za za titu spomenika kulture i prirode. Rezultat istraivanja, po rijeima muzejskog arheologa Borisa Ma ia, je pronalazak ostataka radionice za izradu keramikih penjaka za kaljeve pei. Strunom analizom pojedinih primjeraka ustanovljeno je da je radionica na Novoj vesi djelovala itavo 15. stoljee i prvu polovicu 16. stoljea. Tamo su, osim jednostavnih penjaka, pronaeni i zahtjevni, sigurno skupi primjerci koje je radionica takoer proizvodila. Meu prona enim penjacima, istie arheolog Ma i, nalaze se i dijelovi nadaleko poznate pei s vitezom, iji je izvornik proizveden u kraljevskim radionicama Budima izmeu godine 1454. i 1457. Taj skupi i cijenjeni proizvod naruivao se za kraljevske i vlastelinske pala e diljem Europe.
13
15
16
Koritenje temperature tla, zraka i podzemne vode Kod obiteljskih stambenih kua primjenjuje se nain grijanja pomou toplinskih crpki. Toplinske crpke rade na obrnutom principu hladnjaka. Dok se toplina iz hladnjaka da bi hladio izuzima iz medija kojeg hladi i isputa u okolinu, toplinska crpka preuzima toplinu iz tla i podzemne vode i pretvara je u korisnu toplinsku energiju za grijanje. Tim se nainom grijanja koristi razlika izmeu temperature tla i podzemne vode i vanjske okoline, kao potencijalna toplinska energija koja se pomou specijalnog postrojenja upotrebljava za grijanje. Solarno grijanje Suneva prirodna toplina koristi se za grijanje objekata pomou specijalnih ureaja. Na dijelovima objekata koji su izloeni insolaciji sunca ugrauju se specijalni kolektori obojeni tamnom bojom. U kolektoru se nalazi voda, koja se posredstvom suneve toplinske energije grije i odlazi u sustav za grijanje.
17
Koritenj e prirodnih izvora toplinske energije vrlo je racionalno upravo u dananje vrijeme kada je neprestano prisutno poveanje cijena energenata; nafte, plina i elektrine struje. Posebno je uporaba ovog sustava grijanja pogodna s ekolokog stanovita ouvanja okoline, jer uope ne zagauje okolinu. Razvoj sustava grijanja je kontinuirano u dinamikom tijeku s akcentom na koritenje prirodnih izvora topline, kod ega nisu potrebni tradicijski energenti, nafta, plin ili elektrina struja. U tom kontekstu velika se vanost pridaje sunevoj energiji i bio energiji, te se u tom podruju neprestano dogaaju nova otkria.
5. POVIJEST DIMNJAKA
Prethodnikom dimnjaka moemo smatrati otvor na najviem dijelu ovjekova prebivalita, koji je sluio za odvod dima i ae. Otvor u krovu nije bio potpuno rjeenje jer je dimljenje bila esta pojava zbog slabog odvoda ili nepravilnog postupanja s vatrom. Zbog toga su prostorije i oprema za loenje i kuhanje bile crne. Glavna prostorija rimskih kua zbog toga je dobila i ime Atrium jer atrium znai tamna i aava prostorija. U povijesnom razvoju ljudskog drutva uporaba vatre sigurno je najvaniji korak tehnikog razvoja ureaja za koritenje vatre i nastanka dimnjaka. Praovjek je prije 500 do 750 tisua godina izumio i izradio primitivni alat za koritenje vatre, koju je pre nio u nastambe, koje je poeo graditi. Prenoenjem vatre u izgraenu nastambu moralo se izraditi ognjite, osigurati dotok svjeeg zraka i mogunost odvoenja dima i ae. Poetno je to bio otvor u krovnoj konstrukciji i to je zapravo trenutak nastanka dimnjaka. U prvim nastambama je otvor na krovu bio na vrhu zabatnog zida.
18
Otvor za odvod dima na vrhu zabatnog zida Kasnije se je otvor za odvod dima izvodio na povrini pokrova kosog krova u blizini sljemena.
Otvor na krovu za odvod dima od ognjita koji se nazivao bada Iznad otvorenog ognjita izvodio se koritasti strop s bonim otvorom s jedne strane za usmjerenje odvoda dima u tavanski prostor. Iz tavanskog prostora dim je izlazio u vanjski prostor kroz otvor na pokrovnoj povrini.
19
Koritasti strop bio je izraen od pletera oblijepljen ilovaom radi zatite od iskara i zapaljenja.
Drveni dimnjak
Prvi dimnjaci bili su izvedeni u krovnom dijelu kue direktno iznad ognjita na kojem se je loila otvorena vatra i na posebnim ureajima od metala pripremala hrana. Dim i aa je izlazio iznad ognjita u tavanski dio kue i kroz drveni dimnjak u atmosferu. Drveni dimnjak se poetno pojavljuje u 14. stoljeu i traje sve do 17. stoljea. Poetkom 17. stoljea poinju se izvoditi dimnjaci od vrstog materijala opeke i kamena u oblicima koji su se zadrali daljnjih 3 stoljea. Poetno su drveni dimnjaci bili izvaani nisko iznad krovne povrine, a tek kasnije su se izvodili vii prema naputku Gustava Brachmann-a iz Neukirchena kod Altmnstera u Njemakoj. Visina drvenih dimnjaka trebala je biti prema navedenom naputku najmanje 4,00 m iznad ognjita, a unutarnja irina 80 120 cm. Neki su se drveni dimnjaci u zabaenim selima zadrali sve do dananjih dana. Poetkom 18. stoljea pomalo se iskljuuju drveni dimnjaci zbog estih zapaljenja i zamjenjuju masivnim zidanim. U tom vremenu doneeno je u Njemakoj i Austriji nekoliko propisa kojima se zabranjuje izvedba drvenih dimnjaka. Zbog opasnosti od poara, Hrvatsko kraljevsko vijee donijelo je 25. lipnja 1771. godine u Varadinu, tadanjem glavnom gradu Hrvatske, propise u snazi naredbe da se kue grade od opeke i da im dimnjaci moraju biti iznad kua, izvedeni od nesagorivog materijala. Drveni su se dimnjaci jo zadrali do 1792. godine kod samostojeih kua na osami.
21
Zidani dimnjak iz 10. stoljea Poetno su se zidani dimnjaci izvodili od kamena, a kasnije od opeka od peene gline. I zidani su dimnjaci predstavljali opasnost za objekte od zapaljenja ae, koja se nakupljala na unutarnjim stjenkama dimnjaka. Naime zidani se dimnjaci u poetku nisu istili, te se nakupljena aa nije odstranjivala, te je dolo do njenog zapaljenja u unutranjosti dimnjaka. U 1580. godini je Kurfirst von Sachsen (Knez od Saksena) u Njemakoj uveo dimnjaara za ienje dimnjaka i uveo propis potrebe kontinuiranog ienja svih zidanih dimnjaka. Znaajan preokret u gradnji dimnjaka nastao je kada su se poeli graditi zidani dimnjaci od nesagorivog materijala, kamena i cigle. Takve su dimnjake gradili najprije u utvrdama, samostanima, dvorcima i palaama. Vrh dimnjaka bio je zidan u skladu sa stilom koji je prevladavao u to doba. Takav nain izgradnje dimnjaka odrao se stoljeima i uz njegovu funkcionalnost bio je odraz klimatskih, povijesnih, kulturnih i socijalnih okolnosti pojedinih krajeva, graditelja i vlasnika.
22
Vrsta materijala kod izrade krova kroz povijest grijanja i dimnjaka imala je utjecaj u gradnji dimnjaka vezano na njegov presjek, odnosno povrinu svijetlog otvora. Kod krovova pokrivenih slamom ili drvom presjek dimnjaka morao je bili veliki da bi smanjio uzgon, odnosno zajedno s dimom sprijeio izlaz iskri od vatre. Istovremeno takvi stari dimnjaci omoguavali su ulazak dimnjaara u dimnjak za njegovo ienje. Takvi dimnjaci zvali su se vedski dimnjaci (prolazni dimnjaci) i zbog velikog presjeka imali su slabiji uzgon. Kada govorimo o dimnjaku kao masivnom dijelu graevine, onda ga smatramo cjelovitom konstrukcijom koja se sastoj i od sljedeih dijelova: prikljuak loita na konstrukciju dimnjaka dimovodna cijev za odvod plinova koji nastaju kod sagorijevanja otvor s vratacima za reviziju i ienje dimovodne cijevi na na jniem dijelu dimnjaka i na najviem dijelu graevine na ta vanu ili krovu zavretak dimnjaka iznad, odnosno na samom krovu dimnjaka kapa na gornjem zavretku dimnjaka. Navedeni dijelovi dimnjaka nazivaju se dimovodna instalacija. Najupeatljiviji dio dimnjaka uvijek je bio njegov vidljivi zavretak na krovu graevine. Taj dio dimnjaka uvijek je pratio arhitektonsko i oblikovno rjeenje graevine i stvarao graditeljski sklad ukupnog korpusa zdanja. Dimnjak zapravo personificira graevinu sa svojim zavretkom, te ustvari predstavlja njenu krunu. 23
24
Na slikama su prikazani zavreci novijih dimnjaka iz Portugala, koji kao njihova kruna ine simbol vrha zgrade i zaista predstavljaju umjetnika djela svojeg vremena.
25
26
27
28
6.1. OGNJITE
Pojam ognjite predstavlja mjesto gdje se loi vatra u nastambi s ciljem koritenja pozitivnih prednosti i blagodati vatre. Naziv ognjite ima poseban znaaj jer predstavlja simbol ivljenja ljudi na odreenom lokalitetu u rodnom domu. Mnogi pisci su opisivali ognjite kao element iskonske pripadnosti s vojoj rodnoj grudi rodnom domu.
6.2. SREA
Dimnjak zajedno s ognjitem, odnosno loitem personificira sreu u prvom redu u odnosu na koritenje pozitivnih prednosti vatre za grijanje i pripremanje hrane. Srea se u narodnom predanju simbolizira s dimnjaarom koji isti i kontrolira dimnjake. Smatra se da e se u susretu s dimnjaarom i prihvaanjem za gumb svojeg odijela dogoditi srea. Ta je pojava vjerojatno vezana uz dimnjaara koji odrava dimnjake i na taj nain spreava nezgodu koja bi se mogla dogoditi kod neodravanih i neistih dimnjaka, najee pojavom zapaljenja koje bi unitilo nastambu. Dimnjaar je uvijek bio rado viena osoba u kui i uvijek je ukuane evocirao na sreu. Dogodovtina sree povezana s dimnjakom i dimnjaarom je i obiaj estitanja dimnjaara ukuanima kua kod kojih isti i odrava dimnjake prigodom Boia i Nove godine, prigodom ega je darovao kalendar za iduu godinu. Prikazan je poster s dimnjaarom, koji je simbol sree, a na sljedeoj slici estitka dimnjaara za Novu Godinu.
29
6.3. SVJETLO
Svjetlo je jedan od vrlo vanih elemenata izvora ivota, koje se koristilo kao prirodna pojava u vrijeme mraka. Prije pronalaska vatre kao prirodne pojave, ljudi su u nonom vremenu ivjeli u mraku. Pojavom vatre doli su do svjetlosti koja je uvelike poboljala uvjete ivota kada nije bilo danjeg svjetla. Prva osvjetljenja svakako su bila otvorena ognjita, koja su osvjetljavala prostoriju u kojoj su se nalazila.
6.4. TOPLINA
Izgaranjem goriva na ognjitima i loitima reproducira se toplina koja je neophodna za ivljenje u zimskom i hladnom vremenu. Top lina je svakako neophodna u ivotu ljudi, te se njenom pojavom znatno poveao standard ivljenja. Toplina koja se reproducira vatrom u prvo je vrijeme sluila samo za grijanje, da bi se kasnije upotrijebila za pripremu hrane i kuhanje. Praljudi su utvrdili da je hrana
30
tretirana na vatri i njenoj toplini mnogo ukusnija za jelo nego prijesna, kojom se do tada hranili.
Hoe li se rode izroditi? Kad se jo trava runo kosila Roda je djecu po kuama raznosila. Mama joj nije ni elju pravo izustila Ve je ptica dijete kroz dimnjak spustila. Donijela bi roda Budueg princa, Kapetana broda Ili neko drugo lice, to bi ve tko naruio od ptice. Danas, rode samo to se ne izrode Jer djecu mame donose same. Ali roda i dalje na dimnjaku ui, moda ipak netko dijete narui! Navedena injenica takoer naglaava da je dimnjak izvor ivota jer je kroz njega ulazio u kuu novi ivot.
bacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjitu suile arape, zlatnici su pali u njih, i otuda dola zi obiaj stavljanja poklona u arape ili izme. Djed Boinjak donosi djeci darove za Boi prema predanju katolike, protestantske i pravoslavne vjere, sputanjem darova kroz dimnjak u kamin. Djed mraz je lik darivatelja za Novu godinu uz sputanje darova kroz dimnjak u kamin.
Vezano za darivanje djece o Boiu posebno su prisutni obiaji u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Italiji. U Velikoj Britaniji Santa Claus ili Djed Boinjak 25. prosinca donosi poklone kroz dimnjak. U Francuskoj djeca na Badnjak pokraj kamina (pei) ostavljaju oiene cipele i jedva ekaju da proe no, jer e ih ujutro doekati pokloni od Djeda Boinjaka. U Italiji La Befana vjetica dolazi kroz kamin i dijeli poklone djeci u arape objeene iznad ognjita. La Befana je najtovanija legenda u Italiji, koja se slavi na katoliki blagdan Sveta tri kralja 6. sijenja. Ognjite je simbol proienja elemenata vode i zraka.
33
Dimnjak iz kojeg se puta dim kod izbora Pape Rezultati glasovanja za izbor novog pape, prema tradiciji, biti e vidljivi prema boji dima koji e izlaziti iz dimnjaka postavljenog na krovu Sikstinske kapele u kojoj se odrava glasovanje kardinala. Crni dim se pojavljuje u sluajevima kada nij e biti postignuta veina i papa nije izabran, a bijeli dim kada je papa izabran. Dim se dobiva paljenjem listia u posebnoj pei koja se prvi puta kori stila u tijeku konklava 1939. godine. Pe je od lijevanog eljeza, ovalnog oblika, visine oko 1m i obujma 45cm. U donjem dijelu pei su vrataca za potpalu, a na gornjem dijelu vrataca
34
kroz koja se ubacuju dokumenti za paljenje. Na pei su ugravirani datu mi konklava s izborom pape. Crni dim se dobiva paljenjem glasakih listia i biljeaka kardinala, a bijeli dim listia i mokre slame. Koriste se i pomoni ureaji da se pojaa vidljivost dima. Putem toga ureaja koji je spojen na isti dimnjak kao i pe, putaju se posebni dimovi u trajanju od nekoliko minuta ija boja naravno ovisi o ishodu glasovanja. Zbog velike tajnovitosti oko izbora pape, vanjski svijet moe znati to se dogaa unutar Sikstinske kapele samo po dimu koji dva puta dnevno izlazi iz dimnjaka na vrhu kapele, a koji mogu vidjeti vjernici okupljeni na trgu Svetog Petra u Vatikanu. Nakon bijelog dima jedan od najuglednijih kardinal a izlazi na sredinji balkon, ispred bazilike Svetog Petra i objavljuje vjernicima: Hamebus papam! IMAMO PAPU!
DIM Vidjeti dim primit ete vijesti od osobe koju dugo niste vidjeli Bijeli dim poast Crni dim donosi nesreu Svjetliji dim manje brige
35
Tamniji dim vee brige Vidjeti zajedno dim i paru oekuj neto nepovoljno Dim koji se die u zrak imate sretan obiteljski ivot, a tekoe kojima ste sada zaokupljeni uskoro e nestati Ako vjetar tjera dim u desnu stranu postojee probleme rijeit ete, ali uz velike tekoe Ako vjetar tjera dim u lijevu stranu problemi su nepremostivi Ako je kua puna dima imate pritajene neprijatelje DIMNJAAR Dimnjaar vjesnik vanog dogaaja Razgovarati s dimnjaarom oslobodit ete se neke sumnje Dimnjaar da radi oekuje vas srea u ljubavi i poslu
DIMNJAK Vidjeti dimnjak napredaj u poslu Dimnjak iz kojeg izlazi dim velika obiteljska srea Dimnjak bez dima tekim i napornim radom ostvarit ete sve svoje planove Poar u dimnjaku oekuje vas estoka svaa u kui Srueni dimnjak oekuju vas veliki izdaci
36
Za svoja djela primio je znaajne nagrade Grammy 1963. godine i Soning 1968. godine.
37
Zlatko Tomii
Knjievnik Zlatko Tomii roen je 1930. godine. Iz opusa brojnih knjievnih djela zajedno s ilustratorom Rolandom Gambiroom napisao je knjigu VESELI DIMJAAR koju je izdala kolska knjiga 2003.godine u Zagrebu. Knjiga spada u seriju slikovnica to u biti kad odrastem. Sadraj knjige opisuje djeaka Andriju, sina dimnjaara. Djeak Andrija, dimnjaarov sin, primio je hitan poziv da u Visokoj ulici gori dimnjak. Njegov tata nije bio kod kue, pa je Andrija odluio uzeti stvar u svoje ruke i priskoiti u pomo. Duhovita i pustolovna priica, popraena veselim ilustracijama ilustratora Rolanda Gambiroe upoznat e malene sa vanim zanimanjem dimnjaar a i njemu pripadajuim radosti.
Simbol muziko humoristike televizijske serije Nad lipom 35 Prikazom dimnjaka, kraj kojeg prostruji zrana struja zapoinje i zavrava serija svaki tjedan, a pojavljuje se i u tijeku prikazivanja serije nakon prikazivanja reklama.
Opere:
Mjuzikl: Katarina Velika, 1929 Zagreb Dimnjaci uz Jadran (Schornsteine an der Adria), 1951 Zagreb Marko Polo, 1960 Zagreb Dioklecijan, 1963 Zagreb Ivo Tijardovi roen je 18. rujna 1895. godine u Splitu, a umro je 19. oujka 1976. godine u Zagrebu.
Bista glazbenika Ive Tijardovia U mnogim pjesmama spominju se dimnjaari i dimnjaci kod ega je vrlo poznata vesela i humoristina pjesma Dimnjaar koju vrlo uspjeno interpretiraju Stjepan, imi Stani i Barbara Trohar. Pjesma Dimnjaar tef uvrtena je u hrvatske vjene pjesme. Pjevaju: Stjepan imi Stani i Barbara Trohar. Jel dimnjaar Mlad ili star, Svakoj peki zna Popraviti kvar
40
Dramski glumac Ljubomir Kereke Dramski glumac Ljubomir Kereke roen je u Varadinu 16. sijenja 1960. godine. U spomenutoj monodrami glumi dimnjaara tijefa na izrazito originalan, visoko umjetniki i popularan nain s oduevljenjem publike kojoj se prikazuje.
klju), zatvorenoga prostora u kojem se okupilo 80 kardinala da izaberu novoga papu, prokuljati dim bijeli zna i da je papa izabran (Habemus pontificem). S dimom (ni u crkvi) jo nismo gotovi. Od ie. *dhmos (prvotno ono to isparavanjem poprima vei opseg), preko gr . thy-ms (dim; ali i dah, duh, dua), razvio se oblik thymiama od gl. thymiao, palim kd, kadim. Odatle nam tamjan. Ali i majina duica, timijan. Dua (duh + ta) prvotno je znaila dihanje, ivotnu silu. Kad te sile nestane, ovjek vie ne die. Izdahnuo je. Ispustio duu.
Negro bomboni
42
43
44
Najvii dimnjak na svijetu u Ekibastuzu u Kazahstanu visok 419,7m Na sljedeoj slici nalazi se najvii dimnjak u naoj zemlji, u Hrvatskoj, vi sok 340m, koji je dvanaesti po visini u svijetu.
46
ekstravagantnosti.
47
48
49
2. Slavonija 3. Lika i Gorski Kotar 4. Istra i Primorje s otocima 5. Dalmacija s otocima 6. Dubrovnik s okolicom i otocima
50
51
Djeji crte kue s dimnjakom Na slijedeih 13 slika predstavljena su takva pojedina rjeenja, koja zapravo fasciniraju oblikom. Projektanti arhitekti, a isto tako i graditelji zaista su razigrali svoje ideje i svoju matu s eljom da zgradama daju to atraktivniji zavretak.
52
53
54
9. LITERATURA
1. Freudenreich, A.: Kako narod gradi na podruju Hrvatske, Zapaanja snimci i crtei arhitekata, Hrvatski zavod za zatitu spomenika kulture, Zagreb, 1972. 2. Gensberger, K.: Prirunik za poznavanje loinih naprava, Trgovako obrtnika komora, Zagreb, 1992. 3. Hrvatsko drutvo inenjera i arhitekata: Hrvatski graevni oblici, Mape crtei, Zagreb, 1905., sveska I V 4. IPS: Razvoj dimnjaka od otvorene vatre do koncepta grijanja, Mapa crte, 2002. 5. Konz, T.: Bauen industrialisiert, Bauverlag Gmbh, Wiesbaden und Berlin, 1976. 6. Lonari, R.: Graevinarstvo, knjiga, Rudarsko geoloko naftni fakultet, Via Geotehnika kola Varadin, 1976. 7. Lonari, R.: Organizacija izvedbe graditeljskih projekata, Monografija, Hrvatsko drutvo graevinskih inenjera Zagreb, 1995. 8. Lonari, R.: Razmatranje industrijskih naina izvedbe i optimalnih postupaka graenja objekata, Zbornik SOG, Graevinski institut, Faklutet graevinskih znanosti Zagreb, 1986. 9. Lonari, R., Amadori, M.: Sanacija starih graevina i obnova proelja, Zbornik, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Zagreb, Zavod za znanstveni rad Varadin, Meunarodni znanstveni simpozij, Stvaralaki potencijali u funkciji drutveno ekonomskog i kulturnog razvoja Sjevero zapadne Hrvatske, Varadin, 2002., str. 339. 357. 10. Mareni, .: Dimnjaci funkcija, odravanje i rekonstrukcija, knjiga, Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., Zagreb, 2005. 11. Matica Hrvatske: I majina duica vinula se iz dima, Vijenac broj 254., Zagreb, 2002. 12. Milii, M.: Nepoznata Dalmacija, Studija o seoskoj arhitekturi, Zagreb, 1955. 13. Penso, A.: Camini di Venezia, Venezia, 1989. 14. Roditelji u akciji: Hoe li se rode izroditi, Pjesmica uz dogodovtine
55
15. Schiedel Hrvatska: Proizvodnja dimnjaka d.o.o. Novi Golunovec, Tehniki prirunik, Dimovodni i ventilacijski sistemi, Tehnika dimnjaka Schiedel, Novi Golubovec, 2007. 16. Schrader, M.: Gusseisenoefen und Kuechenherde, knjiga, Anderweit, Sudersburg, 2001. str. 124 17. Tancer, I., Lonari, R.: Uloga organizacije u racionalnoj stambenoj izgradnji, knjiga 1, I. Jugoslavenski simpozij o organizaciji graenja, Graevinski Institut Zagreb, Graevinski kombinat Zagorje Varadin, Drutvo graevinskih ine njera i tehniara Varadin, 1981., 5. 10. str 18. Vaessen, F.: Bauen mit vorgefertigten Stahlbetonteilen, Springer Verlag, Wien, New York, 1973. 19. Wagner, G.: Schornsteinhistorie und Kamminfeggerhandwerk vom IX XX Jahrhundert Buch, Zentralinnungsverband, Ds seldorf, 1993.
56