MedJad 43 2013

UDK 61(05)=862=20 GOD.
43/2013, Supl
ISSN 0351-0093 Coden: MEJAD6
8. kongres Hrvatskog drutva za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata s meunarodnim sudjelovanjem
Med. Jad.
Nakladnik Opa bolnica Zadar
God 43.
Suplement
Str. 1s-54s
Zadar 2013.
Publisher Zadar General Hospital
Nakladnik Opa bolnica Zadar
Publisher Zadar General Hospital
Uredniki odbor Editorial Board T. Vukeli-Baturi, I. Bai, B. Delalija, K. Grdovi, M. Kozi, A. Mazzi, A. Medi, N. Skitareli, M. Srzenti, T. imurina, A. Vali, Z. Vrani, H. Vukovi, D. Zekanovi Glavni i odgovorni urednik Editor-in-Chief TATJANA VUKELI-BATURI Tajnik Secretary ROBERT NEZIROVI Lektor za hrvatski jezik ROBERT NEZIROVI Lektor za engleski jezik JASMINKA BAJLO Grafiki urednik VILMA KOTLAR Savjet asopisa Council of the Journal S. Barbari, J. Franievi, A. Gili, M. Gveri, A. Jovi (Zadar), B. Labar (Zagreb), N. Ljubii (Zagreb), P. Lozo, Z. Matuli, . Matrovi, M. Mazzi-Mari (Zadar), . Mihatov (Zagreb), M. Morovi, M. Musta, B. Petrii, E. ampera (Zadar) Adresa urednitva Address of the Editorial Office MEDICA JADERTINA Opa bolnica Zadar, 23000 Zadar, Boe Periia 5 Telefon (023) 315-508; 315-677 (270), fax: (023) 312-724, e-mail: opca-bolnica-zadar@zd.t-com.hr
asopis MEDICA JADERTINA objavljuje uvodnike, izvorne znanstvene i strune lanke, prethodna priopenja, pregledne lanke, izlaganja sa znanstvenih skupova i druge priloge iz osnovnih i primijenjenih medicinskih podruja. MEDICA JADERTINA magazine issues editorials, original scientific and professional articles, earlier announcements, reviewed articles, presentations from scientific conferences and other enclosures from basic and applied medical fields. Medica Jadertina izlazi etiri puta godinje. Godinja pretplata iznosi 100 kn. Broj iro rauna: 2390001-1100344313 kod Potanske banke, s naznakom: Za Medica Jadertina i adresom urednitva 23000 Zadar, B. Periia 5, p.p. 291. Medica Jadertina is published four times a year. Annual subscription is 20 payable to account number 35300-6032047 FINA Zadar for Medica Jadertina and the address Croatia, 23000 Zadar, B. Periia 5, p.p. 291. Medica Jadertina je indeksirana u EMBASE/Excerpta Medica, Scopus. Medica Jadertina is indexed in EMBASE/Excerpta Medica, Scopus. Digitalna verzija asopisa ISSN 1848-817X (Online) dostupna je na portalu znanstvenih asopisa Republike Hrvatske: http://hrcak.srce.hr Digital version of the magazine ISSN 1848-817X (Online) is available at the portal of the scientific papers of Croatia: http://hrcak.srce.hr Izdavanje asopisa sufinancira Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske. Miljenjem Ministarstva kulture Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga oslobaa se poreza. Rjeenje i priprema korica: NILO KARUC Priprema: VILMA KOTLAR Tisak: FG GRAFIKA, Zadar Naklada 250 primjeraka Printed in Croatia
8. kongres Hrvatskog drutva za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata s meunarodnim sudjelovanjem
Knjiga saetaka Abstract book
Gosti urednici SREKO BRANICA LANA KOVA BILI NEVEN SKITARELI
Vodice, 8. 11. svibnja 2013.
8. kongres Hrvatskog drutva za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata s meunarodnim sudjelovanjem Vodice, 8. 11. svibnja 2013. Knjiga saetaka Abstract book Predsjednik kongresa Sreko Branica Predsjednik Organizacijskog odbora Mario Bili Tajnik Lana Kova Bili Blagajnik Ratko Prstai Organizatori KLINIKA ZA BOLESTI UHA, NOSA I GRLA I KIRURGIJU GLAVE I VRATA, KBC ZAGREB HRVATSKO DRUTVO ZA OTORINOLARINGOLOGIJU I KIRURGIJU GLAVE I VRATA, HRVATSKOG LIJENIKOG ZBORA
Organizacijski odbor Boris Bumber, Juraj Lukinovi, Irena Makovac, Marcel Marjanovi Kavanagh, Josip Markei, Juraj Slipac, Anamarija imuni Veseli, Iva Topi Grahovac, Ozren Vugrinec
Upravni odbor Hrvatskog drutva za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata Antun Bai, Tomislav Baudoin, Vladimir Bauer, Mario Bili, Sreko Branica, Davorin ani, Mirko Ivki, Renato Janui, Lana Kova Bili, Marijan Kovai, Josip Male, Darko Manestar, Domagoj Parazajder, Dragica Periki, Ratko Prstai, Goran Rai, Davor Skok, Radan Starevi
Znanstveni odbor Tomislav Baudoin, Vladimir Bedekovi, Sreko Branica, Marta Bonifai, Tamara Braut, Miljenko Bura, Drako Cikojevi, Davorin ani, Mislav Gjuri, Jadranka Handi, Mirko Ivki, Livije Kalogjera, Marisa Klannik, Zoran Lajtman, Ranko Mladina, Nikola Kolja Poljak, Drago Prgomet, Goran Rai, eljka Roje, Neven Skitareli, Radan Starevi, Boris imunjak, Smiljana tajnerKatui, Robert Troti, Davor Vagi, Andrijana Veva. eljko Vranje
SADRAJ Contents
Jakov Ajduk, Mihael Ries, Robert Troti, Petar Drvi Neurinomi facijalnoga ivca; dijagnostika i lijeenje....................................................................................... 11 Teuta Aleri Primorac, Boris Grdini Karakteristike bolesnika podvrgnutih kirurgiji sinusa u razdoblju 2008. - 2013.godine na ORL odjelu, OB Pula .................................................................................................................................................................. 11 Zorica Aleri, Vladimir Bauer Karakteristike bolesnika s kroninim rinitisom u Karlovakoj upaniji ...................................................... 11 Ivana Aras, Sinia Stevanovi Kojeg je spola glas?............................................................................................................................................... 12 Ivana Aras, Sanja Vlahovi, Tereza Cvjetko ORL pretrage u dijagnostici neurinoma statoacusticusa ................................................................................ 12 Ivan Baraka, Marijan Kovai, Mladen Srzenti, Neven Skitareli, Ivica Neki, Milan Rudi, Zoran Kranjec, Marija Kera Orbitalne frakture - problematika i operativno lijeenje ................................................................................ 13 Tomislav Baudoin to je navigacijska endoskopska sinusna kirurgija (NESS)? .......................................................................... 13 Vladimir Bauer, Zorica Aleri, Bojan Fanfani Koliko je laryngitis posterior pouzdan znak laringofaringealnog refluksa? ................................................ 13 Vladimir Bauer, Zorica Aleri, Ervin Jani, Dubravka Prpi, Anita Kaavenda, Bojana Kneevi Glasovne tegobe u oboljelih od multiple skleroze ............................................................................................. 14 Ana Berni, Martin Jurlina Primjena platizmofascijalnog renja u rekonstrukciji hipofarinksa ............................................................. 14 Darija Birti, Andrijana Veva, Mirjana Grebenar Znaaj pepsina iz sline u dijagnostici i lijeenju bolesnika s laringofaringealnim refluksom .................... 14 Tamara Braut, Milodar Kujundi, Dejan Komljenovi, Dubravka Matea Ani, Radan Starevi, Marta Bonifai Nosna polipoza: Na pristup ................................................................................................................................ 15 Iva Brki, Tomislav Baudoin Prikaz sluaja: Hondromezenhimalni hamartom paranazalnih sinusa u dvogodinjega djeteta .............. 15 Biljana Bundevska, Nikolica Ceki, Marija Vukeli-Shutoska, Jovan Janusheski, Mirka ali Aqua Maris solution for nasal lavage explained with the physics laws and fluid dynamics ....................... 16 Ivan Cikoja, Ljiljana uji, Rajko Komlenac Dermoidna cista uke ........................................................................................................................................... 16
Tereza Cvjetko, Ivana Aras, Sanja Vlahovi BPPV: Analiza 50 pacijenata .............................................................................................................................. 16 Tena ali Vujnovac, Mario Bili Slabo diferencirani miofibroblastini sarkom (miofibrosarkom) i osteosarkom larinksa - prikaz sluaja .. 17 Zavia olovi, Valdi Peuti-Pisac, Jadranka Ljubi-Vela, Frane Vrdoljak, Nikola Kolja Poljak, eljka Roje, Mirko Konti, Robert Tafra, Marisa Klannik, Davor Sunara, Goran Rai Prognostika vrijednost izraajnosti matriks metaloproteinaze-9 i E-cadherina u regionalnom metastaziranju ploastog karcinoma grkljana.................................................................................................. 17 Vieslav uk, Rozita Guli, Julija Jai, Jelena Bartolovi Virtual endoscopy and three dimensional volume rendering in the management of frontal sinus fractures ... 18 Petar Drvi, Robert Troti, Mihael Ries, Jakov Ajduk, Sinia Maslovara, Marisa Klannik Laser niskog intenziteta u lijeenju kroninog tinitusa ................................................................................... 18 Davorin ani Metastaze udaljenih primarnih tumora na podruju glave i vrata................................................................ 18 Davorin ani, Diana Mari, Natalija Mrzljak Vuini Ekspanzijska faringoplastika u bolesnika s OSAS ........................................................................................... 19 Ana ani Hadibegovi, Davorin ani, Drago Prgomet Analiza pepsina u slini bolesnika s govornom protezom ................................................................................. 19 Boris Filipovi, Boris imunjak Botulinum toksin A smanjuje bolnost i neurogenu upalu modanih ovojnica uzrokovanu perifernom ozljedom trigeminalnog ivca .............................................................................................................................. 20 Ljubica Futar-Preradovi, Davorin ani, Boena arevi, Ika Kardum-Skelin Mogunosti razlikovanja adenoma od hiperplazije dotitnih lijezda u citolokim preoperacijskim uzorcima ................................................................................................................................................................. 20 Stjepan Grabovac, Ivan Cikoja, Vesna Mali Dalipi, Ljiljana uji Metalni novac kao strano tijelo u djejem jednjaku ........................................................................................ 21 Boris Grdini, Ivica Donki-Pavii, Branko Zupii, Teuta Aleri Primorac Bolesnici lijeeni od karcinoma grkljana u OB Pula od 2006. do 2011. godine ............................................ 21 Mirjana Grebenar, Andrijana Veva Prevalencija poremeaja glasa i rizini imbenici u sveenika akovako-osjeke nadbiskupije............. 21 Brankica Gregori Butina, Davorin ani Parcijalne resekcije jezika ultrazvunim noem............................................................................................... 22 Maja Grgec, Livije Kalogjera Povezanost teine simptoma, kvalitete ivota i izloenosti psiholokom stresu u bolesnika s kroninim rinosinuitisom ........................................................................................................................................................ 22 Marko Velimir Grgi Endoskopska kirurgija sinusa - to je greka a to komplikacija? ................................................................. 23
Edina Hrenovica, Milan Mandilovi, Vildana Zalihi Alergijski rinitis: Bolest sadanjosti i budunosti ............................................................................................. 23 Nada Ivievi, eljka Roje, Lada Omero, Goran Kardum, Goran Rai Uestalost i rizini imbenici za nastanak oralnog alergijskoga sindroma u bolesnika sa sezonskim alergijskim rinitisom ............................................................................................................................................ 24 Julija Jai, Livije Kalogjera Ekstramedularni plazmacitom etmoidnih sinusa prikaz sluaja ................................................................ 24 Rajko M. Jovi, Danijela Dragievi, Karol anji, Nemanja Pejakovi Kirurki tretman uznapredovalog karcinoma titne lijezde ......................................................................... 24 edo Karaole, Ljerka Karada Lapi 15.obljetnica videostroboskopije na ORL odjelu OB ibenik......................................................................... 25 Marija Kera, Marijan Kovai Prikaz sluaja ugradnje prvog BAHA ureaja u Opoj bolnici Zadar ......................................................... 25 Elena Klieska, Juraj Slipac, Drago Prgomet Hondrosarkom larinksa: prikaz sluaja ............................................................................................................ 25 Zlatko Kljaji, eljka Roje Izravna molekularna detekcija Mycobacterium tuberculosis u sluaju rekurirajueg tonzilitisa suspektnog na specifinu infekciju ..................................................................................................................... 26 Mirko Konti, Zavia olovi, Jadranka Vela-Ljubi, Nikola Kolja Poljak, Ivana Karaman, Marinka JakiBubalo Transformirani agresivni difuzni B velikostanini NHL hipofarinksa.......................................................... 26 Andro Koec, Tomislav Baudoin Povezanost klinikoga statusa i rezultata 24-satne pH-metrije u djece sa suspektnim laringofaringealnim refluksom ............................................................................................................................................................... 27 eljko Kotromanovi, Andrijana Veva, Mirjana Grebenar, Darija Birti, eljko Zubi, Hrvoje Mihalj, Vladimir Fijako, Dmitrovi Branko Rinolaringoloke manifestacije Wegenerove granulomatoze-prikaz bolesnika ........................................... 27 Marijan Kovai, Milan Rudi, Zoran Kranjec, Ivica Neki Izolirane bolesti sfenoidnoga sinusa ................................................................................................................... 28 Marijan Kovai, Milan Rudi, Ivica Neki, Zoran Kranjec Rekonstrukcija nosa kombiniranim kompozit septalnim i paramedijalnim eonim renjem ................... 28 Zoran Kranjec, Milan Rudi, Nataa Lisica-iki, Ivica Neki, Marijan Kovai Primarni neuroendokrini tumor submandibularne lijezde: prikaz sluaja ................................................ 28 Iva Ledinsky, Marija Pastori Grgi Recidivni bazaliom kako odstraniti tumor u cijelosti? ................................................................................. 28 Wolfgang Luxenberger, Theresa Lahousen Chronic rhinosinusitis options for recurrences after (multiple) surgery.................................................... 29
Irena Makovac, Duka Markov-Glava Recidivirajue upale srednjega uha kao prvi simptom hipogamaglobulinemije.......................................... 29 Blaen Mariji, Milodar Kujundi Miksom zigomatine kosti - prikaz sluaja ....................................................................................................... 29 Sinia Maslovara, Tihana Veligaj, Silva Butkovi Soldo, Ivana Paji-Penavi Migrenozne vrtoglavice u svjetlu novih dijagnostikih kriterija .................................................................... 30 Josip Mihi, Kreimir Rotim, Darko Jurii, Liborija Lugovi-Mihi, Goran Geber Rezultati analize uestalosti ozljeda glave u djece ............................................................................................ 30 Josip Mihi, Kreimir Rotim, Danijel Prpi, Liborija Lugovi-Mihi, Goran Geber Hospitalizacija djece s ozljedama glave: retrospektivna studija .................................................................... 31 Anica Mikovi , Martin Boi, Domagoj Marini, Tena ali Vujnovac, Bojan Karaica Endoskopska sinusna kirurgija u lijeenju rinosinuitisa i orbitalnih komplikacija .................................... 31 Tomislav Novosel, Vladimir Bedekovi, Renato Janui Evaluacija potrebe kirurkoga lijeenja trudnica sa vorovima u titnjai i poremeajima rada titnjae .31 Ana Pangeri, Tomislav Baudoin Subglotini laringitis- promjene terapijskih pristupa u dvadesetogodinjem razdoblju u Hrvatskoj ...... 32 Ana Pangeri, Livije Kalogjera Osteom frontalnoga sinusa u djejoj dobi- prikaz sluaja .............................................................................. 32 Ana Pangeri, Danijela Markota, Maja Grgec, Andro Koec, Dejan Tomljenovi, Livije Kalogjera Doivljeni stres je povezan s kvalitetom ivota u pacijenata s kroninim rinosinuitisom ........................... 33 Josipa Pankas, Tatjana epi Evaluacija vokalnih metoda-razlike u pristupu glasovnoj tekoi ................................................................. 33 Sani Penovi, eljka Roje, Dubravka Brdar, Sanda Graan, Ana Bubi, Jadranka Vela Ljubi, Ante Punda, Goran Rai Globus pharyngeus - simptom bolesti titnjae ili laringofaringealnog refluksa? ....................................... 33 Pavao Pere, Davor Depina Kirurke i patoloke karakteristike papilarnog karcinoma titnjae u djece i adolescenata ..................... 34 Dragutin Petkovi, Ivan Bara Lijeenje Bellove pareze linog ivca hiperbarinom oksigenacijom ............................................................ 34 Jasmina Plaak, Kristijan Makaruha, Lovro Kavur, Vinko Vidjak FESS imaging uloga MDCT-a.......................................................................................................................... 35 Ratko Prstai Narrow Band Imaging (NBI) .............................................................................................................................. 35 Milan Radoji 3D konformalna terapija zraenjem karcinoma glave i vrata u KBC Rijeka .............................................. 35
Ivan Rai, Mirko Ivki Spolna predodreenost primarnog sijela melanoma glave i vrata: retrospektivna studija ........................ 36 Tomislav Rekovi, Marica ii Mitrei, Boris imunjak Lateralna fistula vrata - prikaz sluaja .............................................................................................................. 36 Sneana Risti, Miko ivi, Milan Stankovi, Zoran Dimi, Miodrag Miti, Dragan Stojanov, Dragan Jankovi Holistic stimulating method in patients with total laryngectomy ................................................................... 37 Milan Rudi, Richard Wagner, Eric Wilkinson, Kiros Nega, Lidija Milkovi, Kamelija arkovi, Neven arkovi Karakteristike otoskleroze u etiopskoj populaciji i istraivanje povezanosti ekspresije produkata oksidacijskoga stresa s klinikim stadijem bolesti ............................................................................................ 37 Alen Sekelj, Danijela Babler, Antoneta Gudelj-Serti, Brankica Gregori-Butina, Davorin ani Endemska nefropatija i gubitak sluha ............................................................................................................... 38 Neven Skitareli, Lidija Buti, Ivan Baraka, Mladen Srzenti Karcinomi donje usnice lijeeni u Opoj bolnici Zadar u razdoblju od 2005. do 2009. godine ................. 38 Neven Skitareli, Mate Mareti, Nataa Skitareli, Ana Vuleti Vrijednost laboratorijskih testova za dokaz preosjetljivosti kod bolesnika s pozitivnim konim testom na kunu prainu i grinje .......................................................................................................................................... 38 Neven Skitareli, Dijana Vidi, Ivan Baraka Strana tijela drijela i jednjaka........................................................................................................................... 39 Darko Solter, Mirko Ivki, Vladimir Bedekovi, Davor Vagi Rekonstruktivni izazovi u kirurgiji glave i vrata.............................................................................................. 39 Mladen Srzenti, Neven Skitareli, Jadranka Handi Mogunosti rekonstrukcije medijalnog onog kuta nakon ablacije tumora- glabelarni i V-Y klizni lokalni koni reanj ........................................................................................................................................................... 40 Sinia Stevanovi, Ivana Aras, Radivoje Radi, eljka Peri Kaarevi, Dario o, Tomislav Baudoin Ekspresija protonske pumpe (H+/ K+ - ATP-aze) u sluznici grkljana .......................................................... 40 Ante Sui, Ivana Kurtovi, Goran Rai, eljka Roje, Mirko Konti, Zavia olovi, Nikola Kolja Poljak, Robert Tafra, Drako Cikojevi, Marisa Klannik Naa iskustva u operacijskom lijeenju karcinoma titnjae u razdoblju od 2002.-2012.g. ....................... 40 Davor Sunara, Sanda Stojanovi Stipi, Zavia olovi, Lada Omero, Goran Rai Iskustva s hereditarnim angioedemom u KBC Split ........................................................................................ 41 Dunja kalamera Udovi, Tatjana epi Laringoskopija visoke rezolucije - prikaz bolesnika ........................................................................................ 41 Robert Tiac, Diana Mari, Petra Valkovi Zuji, Jelena Vukeli, Radan Starevi Zatvaranje traheoezofagealne fistule kod dislokacije govorne proteze ......................................................... 41 Tomislav Tomievi, Kreimir Gri Uloga slobodnog peteljkastog renja u kirurgiji spaavanja .......................................................................... 42
Dejan Tomljenovi, eljka Bukovec, Adriana Bokuli, Livije Kalogjera Odnos specifine i nespecifine nosne hiperreaktivnosti u bolesnika sa sezonskim alergijskim rinitisom ............................................................................................................................................ 42 Robert Troti, Mihael Ries, Petar Drvi, Jakov Ajduk Kohlearna implantacija i facijalni ivac ............................................................................................................ 43 Andrijana Veva, Darija Birti, Mirjana Grebenar, eljko Kotromanovi, Hrvoje Mihalj, eljko Zubi, Josip Male, eljko Vranje PEPTEST - pomo u dijagnostici laringofaringealnog refluksa..................................................................... 43 Tihana Veligaj, Sinia Maslovara Vestibularna rehabilitacija kod obostrane lezije labirinta .............................................................................. 43 Jozo Vidovi, Tomislav Martinovi Nervus facialis, etimologija i sinonimi ................................................................................................................ 44 Jozo Vidovi Metastaza, etimologija i znaenja ....................................................................................................................... 45 Luka Vuemilo, Tin Znaor Trendovi incidencije i mortaliteta raka titnjae u republici Hrvatskoj, 1988. - 2010. ............................... 45 Gvozdan Vukain, Bojan Fanfani, Branimir Brebri Kirurgija paranazalnih upljina - Masivna polipoza - "Degloving" pristup transoralno .......................... 46 Jelena Vukeli, Robert Tiac Tretman Botoxom: put ka boljem glasu ............................................................................................................ 46 Miljenko Vukoja, Igor Ivanovi, Albert Thur, Hrvoje Vidi Reakcija tkiva na razliite implantate konzervirane hrskavice u eksperimentalnih ivotinja ................... 46 Kreo Zurak Znaaj rane dijagnostike limfogenog metastaziranja u lijeenju tumora glave i vrata .............................. 47 Slavko ivi Miosferuloza paranazalnih sinusa ...................................................................................................................... 47 Marica ii Mitrei, Boris imunjak, Ivan Ragu, Boris Filipovi Uinkovitost operacije mekog nepca u lijeenju hrkanja ................................................................................ 48 AUTORSKO KAZALO ........................................................................................................................................ 49 Author's index Suplement UPUTE AUTORIMA ............................................................................................................................................ 51 Instructions for authors
Med Jad 43 (2013) Suplement
Neurinomi facijalnoga ivca; dijagnostika i lijeenje

Jakov Ajduk, Mihael Ries, Robert Troti, Petar Drvi
Uvod: Neurinomi facijalnoga ivca su rijetki tumori temporalne kosti. Mogu se javiti na bilo kojem dijelu facijalnoga ivca. Najei simptom ovih tumora je progresivno slabljenje motorike lica na strani tumora. esto se opisuju kratkotrajni spazmi miia lica koji prethode parezi. Neurinom facijalnoga ivca je dobroudni spororastui tumor. Metode: Pomou audioloke dijagnostike (STAR, Schirmer test, TA, TG, OAE, BERA) moemo odrediti mjesto oteenja ivca, odnosno lokaciju tumora. Terapija tumora je u veini sluajeva kirurka. Do nedavno uobiajeni zahvat bio je resekcija ivca, te anastomoza slobodnim transplantatom ivca. Gamma knife terapija rezervirana je za sluajeve kada postoji kontraindikacija za operativni zahvat zbog komorbiditeta. Posljednjih godina, kod sluaja manje pareze, te ukoliko lokalizacija to doputa, radi se dekompresija tumora. Prikazati emo sluaj dekompresije tumora facijalnoga ivca. Rezultati: Audioloka dijagnostika ukazala je na oteenja ivca distalno od odvajanja n. stapediusa, MR temporalne kosti je potvrdio postojanje tumorske tvorbe u mastoidnom tijeku facijalnoga ivca. Godinu dana nakon dekompresije neurinoma facijalnoga ivca nije dolo do pogoranja pareze facijalnoga ivca, ni rasta tumora. Zakljuak: Dekompresija neurinoma facijalnoga ivca je metoda izbora kod blaih oblika pareze facijalisa (House Brackmann 1,2 i 3). Ova metoda je osobito primjenjiva za tumore koji zahvaaju mastoidni dio facijalnog ivca. Audioloka obrada nadopunjena MR dijagnostikom je metoda izbora u dijagnostici neurinoma facijalnoga ivca.
Karakteristike bolesnika podvrgnutih kirurgiji sinusa u razdoblju 2008. - 2013.godine na ORL odjelu, OB Pula
Teuta Aleri Primorac, Boris Grdini
Uvod: Kroz analizu bolesnika operiranih zbog bolesti sinusa prikazujemo specifinost jednostrane u odnosu na obostranu patologiju. Metode: Retrospektivna analiza operacijskih protokola i povijesti bolesti bolesnika podvrgnutih kirurgiji sinusa u OB Pula u razdoblju 2008.-2013. godine Rezultati: U navedenom razdoblju, uinjeno je 177 kirurkih zahvata na paranazalnim sinusima. Od toga je 125 bolesnika operirano zbog obostrane bolesti sinusa, a 52 njih zbog jednostrane. U sluaju obostrane bolesti sinusa, svi su bolesnici imali kroninu upalu sa ili bez polipa. Kod jednostrane bolesti, radilo se o 39 bolesnika s oblikom kronine upale, 6 bolesnika je imalo "fungus ball", 4 invertni papilom, 1 akutni etmoiditis s razvojem subperiostalnog apscesa orbite, 1 kapilarni hemangiom i 1 planocelularni karcinom. Rasprava: Patologija obostrane bolesti sinusa u pravilu je kronina upalna bolest. Kod jednostrane bolesti sinusa, raspon patologije je od akutne upalne bolesti do zloudne bolesti. Zakljuak: Kod jednostrane bolesti sinusa, spektar uzroka indicira kirurko lijeenje i patohistoloku verifikaciju bolesti.
Karakteristike bolesnika s kroninim rinitisom u Karlovakoj upaniji

Zorica Aleri, Vladimir Bauer
Cilj: Analizirati preosjetljivost na uobiajene inhalacijske alergene i simptome u populaciji odraslih bolesnika s klinikom slikom kroninoga rinitisa prema ARIA (Allergic Rhinitis and its Impact on Asthma) smjernicama u Karlovcu i okolici. Metode: Retrospektivni prikaz rezultata konog ubodnog testa i standardiziranog upitnika o simptomima bolesti, komorbiditetu s astmom, te alergijskim bolestima u obitelji.
11
Rezultati: Od 456 testiranih bolesnika sa simptomima rinitisa, njih 227 (49,7%) ima pozitivnu, a 229 (50,2%) negativnu reakciju na koni ubodni test. Prema ARIA smjernicama 137 ispitanika (61%) ima perzistentni, a 90 (39%) intermitentni oblik alergijskoga rinitisa (AR). Ispitanici s alergijskim rinitisom najee su pokazali preosjetljivost na alergene grinja, zatim na pelud korova, pelud trava i pelud stabala. Kod perzistentnog oblika najuestaliji simptomi su nosna sekrecija (51,8%), opstrukcija (41,6%) i kihanje (34,3%), a kod intermitentnoga, nosna opstrukcija (66,7%), sekrecija (62,2%) i oni simptomi (44,4%). Obiteljska anamneza na alergijske bolesti pozitivna je u 36% bolesnika s AR-om. O komorbiditetu s astmom izvjestilo je njih 7,5%. Rasprava i zakljuak: Udio ena (133) u odnosu na mukarce (94) znaajno je vei u naih bolesnika s AR-om. Dob, alergijske bolesti u obitelji, komorbiditet s astmom, komorbiditet s konjuktivitisom i oblik bolesti, na razini su dosad poznatih podataka o ostalim prediktorima razvoja bolesti. Najei alergeni koji izazivaju preosjetljivost su grinje i pelud korova. Karlovaka regija ima osobine mediteranskih i kontinentalnih europskih regija, te s obzirom na regionalne epidemioloke posebnosti koje alergijski rinitis pokazuje, one zasluuju biti ispitane i opisane.
Kojeg je spola glas?

Ivana Aras, Sinia Stevanovi
Ljudski glas mijenja se rastom, sazrijevanjem i starenjem, to nije samo genetski, nego i hormonski uvjetovano. Isto tako, kod razliitih hormonskih poremeaja javljaju se promjene kvalitete glasa. Kao uzroci takvih promjena najee se spominju spolni hormoni (estrogen, progesteron i androgeni) i hormon titne lijezde. Larinks je jedan od ciljnih organa jer se hormonski receptori nalaze u lijezdama i fibroblastima u lamini propriji. Tijekom puberteta, kada zapoinje znaajnija produkcija spolnih hormona, glas je naroito nestabilan, dolazi do nagloga rasta larinksa, to dovodi do snienja osnovne frekvencije, obino za oko tercu kod djevojica, te za oko dvije oktave kod djeaka. Kod ena su hormonske varijacije fizioloki prisutne tijekom cijele reproduktivne dobi. Paralelno s ovarijskim ciklusom javljaju se i promjene na sluznici glasiljki koje obino prolaze nezapaeno, ali kod osoba koje su izloene jaem glasovnom naporu, ili kod onih koje ve imaju neke patoloke promjene na glasnicama, mogu imati negativan utjecaj na kvalitetu glasa. U starijoj dobi, manjak estrogena dovodi do propadanja vezivnoga tkiva, smanjenja broja lijezda, te atrofije sluznice. U svakom od ovih razdoblja mijenjaju se biomehaniki uvjeti koji barem dijelom odreuju nain produkcije glasa. Stoga se mijenjaju i predilekcijska mjesta za odreene patoloke promjene koje su takoer razliite, a neke i karakteristine za dob i spol.
ORL pretrage u dijagnostici neurinoma statoacusticusa

Ivana Aras, Sanja Vlahovi, Tereza Cvjetko
Uvod: Neurinom statoacusticusa dobroudni je tumor koji se javlja u oko 1 na 100000 osoba. U odnosu na ranije, njegova incidencija raste, vjerojatno radi sve bolje dijagnostike, a mortalitet i postoperativne komplikacije znaajno su reducirane radi boljih terapijskih mogunosti i ranijega otkrivanja. Definitivna dijagnostika neurinoma svakako je neuroradioloka, ali su gotovo svi simptomi iz podruja slunog i vestibularnog osjetila, tako da je ORL lijenik najee prvi kojem se pacijent obraa, koji treba u bolest posumnjati i napraviti probir prije odluke o radiolokoj dijagnostici. Metode: U ovom radu prikazana je skupina od 30 pacijenata kojima je uinjena audiovestibuloloka obrada prije nego to su upueni na MR mozga radi sumnje na neurinom. Rezultati: Nakon uinjene radioloke dijagnostike postojanje tumora potvreno je kod 14 pacijenata. Rasprava: U radu su prikazani rezultati pojedinih pretraga za skupinu s pozitivnim i negativnim nalazom u MR, te njihova povezanost sa simptomima i prisutnou bolesti. Zakljuak: Niti jedna audiovestibuloloka pretraga ili simptom zasebno ne mogu biti kriterij, kako za dijagnosticiranje, tako niti za praenje bolesti, ali odreene kombinacije svakako upuuju na postojanje tumora, te olakavaju odluku o daljem tretmanu. 12
Orbitalne frakture - problematika i operativno lijeenje

Ivan Baraka, Marijan Kovai, Mladen Srzenti, Neven Skitareli, Ivica Neki, Milan Rudi, Zoran Kranjec, Marija Kera
Orbitalne frakture spadaju u najuestalije prijelome kostiju lica. Postoje viestruki problemi lijeenja orbitalnih prijeloma. U navedenom radu prikazati e se najuestaliji problemi, te poseban osvrt na problematiku prijeloma stranjeg medijalnoga segmenta orbitalne stijenke key area.
to je navigacijska endoskopska sinusna kirurgija (NESS)?

Tomislav Baudoin
Upotreba navigacijskog sustava daje nove mogunosti u funkcionalnoj endoskopskoj sinusnoj kirurgiji (FESS) i znaajno unaprjeuje tu kirurku metodu. FESS izvoen uz pomo navigacije moemo zvati navigacijska endoskopska sinusna kirurgija (NESS). Za sada postoji krivi stav da je upotreba navigacije u FESS-u primjerena samo u nekim teim sluajevima, uznapredovale patologije i zahtjevne anatomije. Zbog toga NESS jo nije prihvaen kao standardni postupak za svakodnevnu upotrebu. Na je cilj da se to promijeni. Iz toga razloga kreirali smo algoritam za primjenu navigacije u bazinom FESS-u u lijeenju kroninog rinosinuitisa. Algoritam se sastoji od pet navigacijskih jedinica koje moraju biti prepoznate i ocrtane na navigacijskom sustavu. Jedinice su: 1. nosni vestibulum, 2. OMC, 3. prednji etmoid, 4. stranji etmoid i 5. sfenoid. Svaka od tih navigacijskih jedinica ima oblik trokutaste piramide i sastoji se od barem etiriju toaka, tzv. elementarnih orijentacijskih toaka. U svakoj navigacijskoj jedinici potrebno je prepoznati i oznaiti to je vie toaka mogue. Takva navigacijska orijentacija treba prethoditi svakom kirurkom djelovanju u odreenoj navigacijskoj jedinici. Koritenjem tog algoritma ubrzati e se edukacija kirurga, poboljati e se rezultat lijeenja, a smanjiti e se i stopa moguih komplikacija i greaka. NESS se treba primjenjivati rutinski u svakodnevnoj kirurkoj praksi i uskoro e postati standardna kirurka metoda u lijeenju bolesti nosne upljine, paranazalnih sinusa i lubanjske osnovice.
Koliko je laryngitis posterior pouzdan znak laringofaringealnog refluksa?

Vladimir Bauer, Zorica Aleri, Bojan Fanfani
Uvod: Dijagnostika laringofaringealnog refluksa (LPR) jo uvijek je kontroverzna. U klinikoj praksi, esto nalaz crvenila i edema sluznice aritenoida, kao znakova stranjeg laringitisa ili laryngitis posterior (LP) shvaamo kao potvrdu da su tegobe uzrokovane LPR-om. Cilj nam je utvrditi kolika je osjetljivost i specifinost nalaza LP u LPR-u. Metode: Prospektivna studija usporedbe dijagnostike tonosti indirektoskopskog nalaza LP (promatrana metoda) s endolaringoskopskim nalazom ocjenjenim po Reflux Finding Score RFS (referentna metoda). Crvenilo i edem aritenoida smatrali smo znakovima LP. RFS vei od 13 smatrali smo znaajnim za LPR. Rezultati: U istraivanje smo ukljuili 80 ispitanika (46 ena i 34 mukarca) s izraenim simptomima LPR-a. U 69 ispitanika indirektoskopski nali smo crvenilo i edem sluznice aritenoida, pozitivan RFS skoro u 40 njih. Osjetljivost znakova LP je visoka, ak 97%, ali specifinost izuzetno niska, svega 25%. Iz toga proizlazi da je pozitivna prediktivna vrijednost LP 0,58, a negativna prediktivna vrijednost 0,91. Rasprava: Iako u svakodnevnoj klinikoj praksi uvrijeeno tragamo za njim, indirektoskopski nalaz LP izrazito je nespecifian za LPR. U svega 58 % ispitanika kod kojih su vidljive promjene na aritenoidima i stranjoj komisuri potvrdili smo LPR. Vea je vrijednost odsutnosti znakova LP. U 91% ispitanika bez znakova LP ni endoskopijom larinksa i odreivanjem RFS nismo potvrdili LPR. Zakljuak: U klinikoj dijagnostici LPR ne treba se oslanjati na indirektoskopski nalaz LP, ve promatrati tipine znakove i na drugim dijelovima larinksa.
13
Glasovne tegobe u oboljelih od multiple skleroze

Vladimir Bauer, Zorica Aleri, Ervin Jani, Dubravka Prpi, Anita Kaavenda, Bojana Kneevi
Cilj: Procijeniti teinu glasovnih tegoba bolesnika s multiplom sklerozom koristei subjektivnu skalu samoprocjene Voice Handicap Index (VHI) i perceptualnu analizu glasa pomou GRBAS (Grade, Roughness, Breathiness, Asthenia, Strain) skale, te razultate usporediti s Expanded Disability Status Scale (EDSS), metodom za kvantifikaciju invalidnosti. Metode: U istraivanje je ukljueno dvadeset i osam bolesnika s relaps remitirajuim oblikom multiple skleroze (prosjena dob 42,611,6, prosjeni EDSS 2,280,81) i dvadeset pet zdravih ispitanika kontrolne skupine. Svi ispitanici su ispunili VHI, a snimke njihova glasa ocijenilo je pomou GRBAS skale troje nezavisnih ocjenjivaa (logopeda). Zbog nepravilne distribucije podataka koriteni su neparametrijski statistiki testovi za testiranje razlika meu skupinama i korelaciju. Rezultati: Prosjeni VHI je bio znaajno vii u grupi bolesnika (15,96 odnosno 5,6; p=0,016). Fiziki aspekt VHI-a ocjenjen je najviim, za njim slijede funkcionalni i emocionalni aspekt. Prema GRBAS skali, razlika izmeu dviju grupa bila je znaajna za komponente Grade, Breathiness i Strain (p=0,042; p=0,0001 i p=0,012). Nije bilo pozitivne korelacije izmeu EDSS-a i ukupne vrijednosti VHI-a, niti izmeu EDSS-a i svakoga od tri aspekta VHI-a, kao niti izmeu EDSS-a i komponenata GRBAS skale. Rasprava i zakljuak: Nai rezultati potvruju vezu multiple skleroze i glasovnih tegoba. Nije bilo korelacije izmeu ukupne vrijednosti EDSS-a i glasovnih karakteristika. Iz ovoga proizlazi da bi procjena glasovnih tegoba trebala biti posebno ukljuena u dijagnostiku i evaluaciju uspjeha lijeenja. Glasovnu i govornu terapiju u bolesnika s multiplom sklerozom treba uzeti u obzir.
Primjena platizmofascijalnog renja u rekonstrukciji hipofarinksa

Ana Berni, Martin Jurlina
Uvod: Zloudni tumori hipofarinksa predstavljaju dijagnostiki i terapijski izazov i za iskusnog kirurga glave i vrata. U ranom stadiju bolesti ovi tumori daju nespecifine simptome, te se veina pacijenata prvi puta javlja lijeniku sa znacima uznapredovale bolesti koja trai opseno kirurko lijeenje. Kod pacijenata s postavljenom dijagnozom u ranom stadiju bolesti mogue je provesti potedno kirurko lijeenje, uz ouvanu funkciju govora i gutanja. Prikazati emo sluaj pacijenta kod kojega je prilikom endoskopske dijagnostike obrade promjene na sluznici desne strane larinksa dijagnosticiran tumor desnog piriformnoga sinusa. Metode: S obzirom na smjetaj i ogranienost tumora, uinjena je parcijalna hemifaringektomija. Za rekonstrukciju novonastalog defekta upotrijebljen je platizmofascijalni reanj. Rezultati: Po provedenom kirurkom lijeenju i brzom postoperativnom oporavku, bez opisanih komplikacija, pacijent je otputen iz nae ustanove, uz ouvanu funkciju govora i gutanja, bez potrebe za nazogastrinom sondom i traheostomom. Na kontrolnom pregledu po provedenoj radioterapiji, te godinu dana nakon provedenoga kirurkoga lijeenja nije bilo znakova recidiva tumora. Rasprava: Iako medicinska literatura opisuje razliite modalitete lijeenja kod zloudnih tumora hipofarinksa, do sada nije utvren zlatni standard primjenjiv kod svih bolesnika. Kirurko lijeenje ovih tumora otvara problem rekonstrukcije novonastalog defekta tkiva u anatomskom podruju vitalnom za funkciju govora, gutanja i disanja. Zakljuak: Ovim putem bi naglasili vanost ranog otkrivanja tumora hipofarinksa, te uputili na vrijednost platizmofascijalnog renja u rekonstrukciji hipofarinksa nakon ekscizije tumora hipofarinksa.
Znaaj pepsina iz sline u dijagnostici i lijeenju bolesnika s laringofaringealnim refluksom

Darija Birti, Andrijana Veva, Mirjana Grebenar
Uvod: laringofaringealni refluks najei je uzrok promuklosti. U posljednja dva desetljea provedena su brojna istraivanja u svrhu pronalaska dijagnostike metode koja e biti visoko osjetljiva, specifina, cjenovno prihvatljiva, te lako dostupna. 14
Metode: u ispitivanje je ukljueno 45 ispitanika s klinikim i subjektivnim znacima LPR-a koji su procijenjeni pomou RSI-a, i RFS-a. Bolesnici su tijekom 8 tjedana lijeeni inhibitorima protonske pumpe. Svakom bolesniku uzet je uzorak sline, te je odreena koncentracija pepsina, prije i nakon terapije inhibitorima protonske pumpe. Vrijednost pepsina iz sline odreena je pomou ELISA pepsin testa. Rasprava: u bolesnika s LPR-om svi uzorci sline bili su pozitivni na pepsin. Vrijednost pepsina iz sline nakon terapije IPP-om, usporediva je s vrijednostima pepsina ispitanika kontrolne skupine. Zakljuak: na temelju rezultata istraivanja zakljuujemo da je pepsin potencijalni dijagnostiki marker za potvrdivanje ove bolesti, te da bi u budunosti odreivanje pepsina pomou Pepsin testa, trebalo biti uvrteno u rutinsku dijagnosticki LPR-a.
Nosna polipoza: Na pristup

Tamara Braut, Milodar Kujundi, Dejan Komljenovi, Dubravka Matea Ani, Radan Starevi, Marta Bonifai
Dotaknute su kontroverze o nosnoj polipozi, od etiologije (alergija, gljivice, genetika, posebne grupe-solitarni polipi, cistina fibroza...) do optimalnih terapijskih pristupa koji su se tijekom vremena mijenjali i usavravali (medikamentozna terapija, operacijske tehnike). Endoskopske tehnike bitno su promijenile dijagnostiku i operacijsko lijeenje nosne polipoze. Prezentiran je endoskopski pristup nosnoj polipozi na ORL klinici Rijeka. Raspravlja se o pripremi bolesnika (intranazalni kortikosteroidi, oralni kortikosteroidi, antibiotska terapija, regulacija eventualne antikoagulantne terapije) u svrhu smanjivanja upalnih procesa i minimaliziranja krvarenja tijekom operacijskoga zahvata. U rutinskoj prijeoperacijskoj obradi iznimno je bitna analiza CT nalaza, koji zahtijeva iskustvo i poznavanje anatomskih varijanti nazalnih struktura. Samo uz dobru prijeoperacijsku CT i endoskopsku pripremu mogue je sa sigurnou pristupiti funkcionalnoj endoskopskoj kirurgiji sinusa. G. Sulsenti je rekao:Dobar kirurg je prvo dobar anatomiar. Raspravljene su dileme postupaka ovisno o patologiji i proirenosti bolesti, te lokalizaciji polipa, s naglaskom na opsenost zahvata. Prezentirana su kritina mjesta operacijskoga protokola. Govori se o objektivnim mogunostima rjeavanja simptoma pacijenata, te realnim oekivanjima ishoda operacijskoga zahvata. Izneseno je nae poslijeoperacijsko praenje, toalete, ev. medikamentozna terapija. Konano, dotaknuti su specifini problemi regije (iroko podruje, otoci, oteano praenje pacijenata, strah od kortikosteroidne terapije).
Prikaz sluaja: Hondromezenhimalni hamartom paranazalnih sinusa u dvogodinjega djeteta

Iva Brki, Tomislav Baudoin
Hondromezenhimalni hamartom nosne upljine i paranazalnih sinusa rijetka je benigna tumorska lezija koja je prvi put opisana 1998. godine. Uglavnom se pojavljuje u mlae djece, te je u meunarodnoj literaturi do sada opisano manje od 20 sluajeva. Lezija se sastoji od mezenhimalnih i kartilaginoznih elemenata, uglavnom je jednostrana, a predilekcijska mjesta nastanka su septum i srednja nosna koljka s tendencijom irenja u paranazalne sinuse i kribriformnu plou. ea je u muke djece i uglavnom se prikazuje kao unilateralna nazoopstrukcija, rinoreja ili epistaksa. Diferencijalno-dijagnostiki u obzir prvenstveno dolaze hrskavine neoplazme, ali zbog preklapanja histoloke slike s brojnim benignim i malignim tumorima mogue su dijagnostike pogreke. Lijeenje je kirurko. U radu je prikazan dvogodinji bolesnik kojemu su asimetrija lijeve polovice lica, zamjetna maksilarna hipoplazija i poremeena bulbomotorika prisutne od roenja, te je praen od strane neurologa. Radiolokom obradom postavila se sumnja na tumorski proces lijevoga nosnog kavuma, lijevog maksilarnog i lijevih etmoidalnih sinusa. Klinikim pregledom, osim lijevostranog enoftalmusa i uleknua lijevoga obraza, rinoskopski je vidljiv tumorski proces koji opstuira lijevi kavum. Bolesniku je uinjena endoskopska resekcija tumora. U PHD nalazu potvreno je da se radi o nosnom mezenhimalnom hamartomu. Imunohistokemijski su opisane stanice arino reaktivne na SMA, te nereaktivne na dezmin i mioglobin. 15
PCR analizom nije se dokazala translokacija PAX-FKHR tipina za rabdomiosarkom. U postoperacijskom praenju nema znakova recidiva bolesti.
Aqua Maris solution for nasal lavage explained with the physics laws and fluid dynamics
Biljana Bundevska, Nikolica Ceki, Marija Vukeli-Shutoska, Jovan Janusheski, Mirka ali
Aqua Maris solution for in depth nasal rinsing (lavage or irrigation) represents natural methodology for maintaining the health of the upper respiratory routes. It is especially recommended for persons who suffer allergy from inhalation allergens, persons who practice sports and in everyday hygiene of the upper respiratory routes. Regular use of Aqua Maris solution acts as a prevention and protection against infections of the upper respiratory routes. Lavage is being made with hypertonic solution of sea salt which contains two herbal plants (Helichrysum italicum /curry plant/ and Myrtus communis /myrtle/) from the Adriatic coast which act as local cortical preparation and reduce the swelling of the lining. The sea salt alone acts as a natural antihistaminic and has mild anti-septic and antibacterial action due to Calcium and Magnesium ions. In general, it reduces the oversensitivity, regenerates mucosa and establishes electrolyte balance in the epithelium cells. Due to that, the channels through which communicate the sinus cavities and the nose are more passable and thus allow easier drainage and better ventilation of sinus cavities. The sea salt itself, with its natural composition, regenerates the respiratory epithelium, and at the same time, the functionality of the epithel itself is maintained. The lavage is a thousand year old Ayurveda methodology and there is a scientific explanation for it. The mechanism of the action of Aqua Maris is based on the fundamentals of physics and dynamics of fluids. The objective of this paper is to show the scientific foundation of the functioning of Aqua Maris solution, which is based on the link between the pressure and the velocity of the fluid expressed through the Bernoulli equation. According to this equation, high pressure, which exists around the hypertonic solution, flows very fast through the nose from the Aqua Maris solution, forces the secrete from the sinus cavities to start to flow and sifts it in the current of the liquid.
Dermoidna cista uke

Ivan Cikoja, Ljiljana uji, Rajko Komlenac
Dermoidna cista pripada teratomima, tumorima koji potjeu iz aberantnog primordijalnog tkiva. Kliniki se manifestiraju kao cistine formacije koje sporo rastu. Javljaju se u mnogim dijelovima tijela. Mogu se inflamirati, a maligne alteracije su rijetke. U radu prikazujemo trogodinje ensko dijete s priroenom cistom desne uke koja je bila smjetena u konhi, te straga na korespodentnom mjestu, poput pjeanoga sata. Kirurki je odstranjena s izvrsnim estetskim rezultatom.
BPPV: Analiza 50 pacijenata

Tereza Cvjetko, Ivana Aras, Sanja Vlahovi
Uvod: Benigni paroksizmalni poloavajui vertigo (BPPV) je jedan od najuestalijih uzroka vrtoglavice. Nastaje radi nefiziolokog podraaja polukrunih kanalia otolitima koji se pokreu unutar endolimfe pod utjecajem gravitacije. Najee nastaje idiopatski, u starijoj dobi, a javlja se i posttraumatski ili nakon dugotrajne retrofleksije glave kod kirurkih zahvata. Dokazuje se temeljem tipine anamneze, Dix-Hallpikeovim ili roll testom, kojim se izaziva torzijsko-vertikalni nistagmus praen vrtoglavicom. Metode: Provedena je retrospektivna analiza 50 pacijenata s kanalolitijazom ili kupulolitijazom polukrunih kanalia (za razdoblje od oujka 2011. do prosinca 2012. god.), obzirom na dob, spol, simptome, zahvaeni kanal, repozicijski manevar i uspjenost manevra, recidiv,VNG nalaz (VEMP), te jainu funkcionalnih, fizikih i emocionalnih smetnji prema Dizziness Handicap Inventory (DHI), koje su ispunjavali prije i poslije manevra. Rezultati i rasprava: BPPV ee zahvaa ene, starije dobi, na mjestu desnoga stranjeg polukrunog kanalia. Simptomi se javljaju uglavnom kao poloajne smetnje ili jake vrtoglavice s neurovegetativnim 16
smetnjama. Epley-evim manevrom smo postigli potpunu regresiju simptoma, osim kod jedne pacijentice. DHI pokazuje znaajnu razinu funkcionalnih, kao i emotivnih smetnji koje se nakon repozicijskog ili oslobaajueg manevra bitno umanjuju. Zakljuak: Kratkotrajne epizode vrtoglavice radi javljanja u razliitim poloajima glave, kod pacijenata esto stvaraju strah i anksioznost, ali i brojna funkcionalna ogranienja. Upoznavanjem pacijenta s prirodom poremeaja i izvoenjem repozicijskoga manevra, uz mogunost habituacijskih vjebi, dolazi do znaajne regresije postojeih smetnji.
Slabo diferencirani miofibroblastini sarkom (miofibrosarkom) i osteosarkom larinksa - prikaz sluaja

Tena ali Vujnovac, Mario Bili
Slabo diferencirani miofibroblastini sarkom (miofibrosarkom) i osteosarkom vrlo su rijetki maligni tumori larinksa. Sluaj 1: Bolesnica stara 82 godine, javila se u nau ambulantu s perzistirajuom disfonijom koja se javila unazad 2 godine. Fiberendoskopski je prikazana polipoidna tvorba lijeve glasnice. Uinjena je laringomikroskopija i ekscizija tvorbe. Patohistolokom analizom naene su fuziformne, polimorfne stanice pozitivne na vimentin, sa slabom ekspresijom SMA i calponina, te je postavljena dijagnoza slabo diferenciranoga miofibroblasinog sarkoma. U bolesnice je uinjena laserska kordektomija tip V lijevo. U materijalu poslanom na patohistoloku analizu potvrena je ranija dijagnoza. Rubovi resekcije bili su slobodni od tumorskoga tkiva, te nije bilo znakova vaskularne invazije. Adjuvantna terapija nije bila indicirana, a bolesnica je godinu dana nakon zahvata bez znakova recidiva bolesti. Sluaj 2: Bolesnica stara 63 godine upuena je u ORL ambulantu zbog progredirajue promuklosti i dispneje koja se javila unatrag godinu dana. Fiberendoskopskim pregledom prikazana je tumorska tvorba desne glasnice koja zauzima 2/3 rime glotidis. Uinjena je laringomikroskopija i u cijelosti je odstranjena tumorska promjena. U materijalu poslanom na patohistoloku analizu pronaene su maligne mezenhimalne stanice s osteoidnim formacijama, to dijagnostiki odgovara osteosarkomu. Uinjen je MSCT na kojem je prikazano zadebljanje u podruju desne glasnice promjera 7x3 mm bez propagacije u okolne strukture i bez uveanih limfnih vorova. U ove bolesnice uinjena je desnostrana laserska kordektomija tip II. U odstranjenom materijalu patohistolokom analizom nije pronaen rezidualni tumor. Bolesnica nije podvrgnuta daljnjoj terapiji, te je 3 mjeseca od poetne dijagnoze bez znakova recidiva bolesti.
Prognostika vrijednost izraajnosti matriks metaloproteinaze-9 i E-cadherina u regionalnom metastaziranju ploastog karcinoma grkljana
Zavia olovi, Valdi Peuti-Pisac, Jadranka Ljubi-Vela, Frane Vrdoljak, Nikola Kolja Poljak, eljka Roje, Mirko Konti, Robert Tafra, Marisa Klannik, Davor Sunara, Goran Rai
Uvod: U studiji smo istraivali prognostiku vrijednost izraajnosti matriks metaloproteinaze-9 (MMP-9) i E-cadherina u regionalnom metastaziranju ploastog karcinoma grkljana. Metode: U studiju je bilo ukljueno 196 bolesnika s ploastim karcinomom grkljana lijeenih u Klinici za bolesti uha, grla i nosa i kirurgiju glave i vrata Klinikog bolnikoga centra Split u razdoblju od 1. sijenja 2000. do 31. prosinca 2009. godine. Rezultati: Utvrdili smo statistiki znaajnu povezanost (p<0,001) izmeu stupnja izraajnosti MMP-9 i Ecadherina sa sklonou regionalnom metastaziranju ploastog karcinoma grkljana. Zakljuak: Rezultati studije pokazali su potencijalnu prediktivnu vrijednost istraivanih biljega (MMP-9 i E-cadherina) u sklonosti regionalnom metastaziranju ploastog karcinoma grkljana.
17
Virtual endoscopy and three dimensional volume rendering in the management of frontal sinus fractures
Vieslav uk, Rozita Guli, Julija Jai, Jelena Bartolovi
Introduction: Classical roentgenography has a high proportion of false negative findings in cases of frontal sinus fractures. It is not very useful in examining the severity of damage to the frontal sinus posterior table and the nasofrontal duct region. High resolution computed tomography was unavoidable during the management of such patients. MSCT may produce large quantity of 2D images. Therefore, postprocessing of datasets acquired by high resolution computer tomography may offer a valuable additional help in diagnostics and surgery planning. Methods: We performed virtual endoscopy (VE) and 3D volume rendering (3DVR) on high resolution CT data acquired from a man with both anterior and posterior frontal sinus wall fracture in order to demonstrate the advantages and disadvantages of these methods. Data acquisition was done by Siemens Somatom Emotion scanner and postprocessing was performed with Syngo 2006G software. Results: VE and 3DVR were performed in a man who suffered blunt trauma to his forehead and nose in a traffic accident. Left frontal sinus anterior wall fracture without dislocation and fracture of the tabula interna with dislocation were found. 3D position and orientation of fracture lines were shown in by 3D rendering software. 3D analysis produced a set of reconstructed images. Conclusion: Virtual endoscopy and 3D volume rendering can clearly display the anatomic structure of the paranasal sinuses and nasopharyngeal cavity, revealing damage to the sinus wall caused by a fracture and its relationship to surrounding anatomical structures.
Laser niskog intenziteta u lijeenju kroninog tinitusa

Petar Drvi, Robert Troti, Mihael Ries, Jakov Ajduk, Sinia Maslovara, Marisa Klannik
Uvod: Cilj studije bio je procjena uinkovitosti lasera niskog intenziteta (Low Lewel Laser) u lijeenju kroninog tinitusa. Metode: 42 pacijenta s kroninim tinitusom bili su ukljueni u studiju. Ukljueni su pacijenti s jednostranim ili obostranim umom u uhu, trajanja tri mjeseca ili dulje bez druge dodatne terapije za um u uhu. Pacijenti su tretirani laserom niskog intenziteta (650 nm, 50 mW) kroz deset tretmana u trajanju od 20 minuta. Pacijenti su prije i nakon tretmana ispunili upitnik Tinnitus Handicap Inventory (THI) i vizualnoanalognu skalu (VAS). Rezultati i rasprava: Svih 42 pacijenta zavrili su lijeenje laserom niskog intenziteta. Pacijenti su terapiju dobro podnijeli, nije bilo neeljenih pojava za vrijeme i nakon lijeenja. Vizualno-analogna skala (VAS), za procjenu jaine uma, pokazala je poboljanje nakon terapije kod 61,9% tretiranih pacijenata: poboljanje za 1 stupanj (14.3%), 2 stupnja (19%), 3 stupnja (14.3%), 4 stupnja (4.8%), 5 stupnjeva (9.6%). Bez poboljanja bilo je 38.1% tretiranih pacijenata. Razlika u VAS prije i nakon tretmana bila je statistiki znaajna (p < 0.001). Tinnitus Handicap Inventory (THI), koji pokazuje stupanj psihosocijalnog utjecaja uma na pacijenta, nije pokazao statistiki znaajnu razliku prije i nakon terapije (p = 0.752). Zakljuak: Lijeenje laserom niskog intenziteta (LLL) uinkovito je u lijeenju kroninog tinitusa. Potrebno je provesti randomiziranu kontroliranu studiju za egzaktnu kliniku evaluaciju uinkovitosti LLL na uinkovitost lijeenja kroninog tinitusa.
Metastaze udaljenih primarnih tumora na podruju glave i vrata

Davorin ani
Uvod: Karcinom je kompleksna bolest kod koje su mnogi bazini bioloki procesi kao to su stanino razmnoavanje, apoptoza, te migracija stanica, disregulirani. Metastaziranje na podruje glave i vrata udaljenih 18
primarnih malignih tumora nije esto, te predstavlja dijagnostiki i terapijski izazov prema razliitim upalnim ili reaktivnim lezijama koje su este u ovim regijama. U radu autor prikazuje osobna iskustva u lijeenju bolesnika s metastazama glave i vrata iz udaljenih primarnih tumora. Metode: Prikazani su bolesnici s metastatskim tumorima na glavi i vratu kod kojih je primarni tumor u udaljenim organima, te su analizirane dijagnostike metode i optimalni terapijski postupci. Rezultati: Metastaze karcinoma na podruju glave i vrata udaljenih primarnih tumora ee se javljaju kao sekundarne metastaze, uz ve prisutne metastaze u lokalnim i regionalnim limfnim vorovima, rijetko kao primarne metastaze i prvi znak maligne bolesti. Rasprava: Svi bolesnici s prisutnim metastazama na podruju glave i vrata imaju lou prognozu bolesti. Kod veine je mogue primijeniti palijativne kirurke zahvate ili terapijske postupke s ciljem odravanja zadovoljavajue kvalitete ivota. Zakljuak: Bolesnici s metastazama udaljenih primarnih tumora na podruju glave i vrata su rijetki. U veini sluajeva primjenjuje se palijacijska terapija, a prognoza bolesti izrazito je loa.
Ekspanzijska faringoplastika u bolesnika s OSAS

Davorin ani, Diana Mari, Natalija Mrzljak Vuini
Uvod: U kirurkom lijeenju bolesniks s OSA postoje brojne kirurke tehnike i metode rekonstrukcije gornjih dinih putova. Druginduced sleep endoscopy (DISE) jedinstvena je dijagnostika metoda evaluacije gornjih dinih putova. Kirurke rekonstrukcije anatomski i strukturno promjenjljivih gornjih dinih putova imaju za cilj korekciju razliitih strukturnih abnormalnosti. Rekonstruktivnim kirurkim zahvatima poboljava se forma i funkcija respiracije bez negativnih uinaka na druge funkcije gornjih dinih putova, kao to su miris, okus, gutanje i govor. Metode: U studiji autori su u bolesnika s polisomnografski potvrenom OSA u farmakoloki induciranom snu fiberendoskopski evaluirali prohodnosti gornjih dinih putova i odredili razinu/razine/ i stupanj teine respiratorne opstrukcije. U selekcioniranoj skupini bolesnika s potvrenom lateralnom faringealnom stenozom uinjena je ekspanzivna faringoplastika kao kirurka metoda izbora. Rezultati: U bolesnika s potvrenom OSA, uz polisomnografiju, DISE se pokazala kao izuzetno kvalitetna dijagnostika metoda odreivanja razina i stupnja opstrukcije respiracije gornjih dinih putova. Prvi funkcionalni rezultati ekspanzivne sfinkter faringoplastike su zadovoljavajui. Rasprava: U bolesnika s polysomnografski potvrenom OSA, a koji nisu kandidati za lijeenje CPAP-om, potrebno je tono lokalizirati razinu i stupanj respiracijske opstrukcije. U veini sluajeva, klasini endoskopski pregled nee biti dostatan. Endoskopija u farmakoloki induciranom snu (DISE) znaajno e pripomoi tonijoj lokalizaciji, odreivanju stupnja i oblika respiratorne opstrukcije, to e uvjetovati primjenu najoptimalnijih kirurkih metoda i tehnika u remodelaciji gornjih dinih putova. Zakljuak: DISE se pokazala kao kvalitetna i potrebita preoperativna dijagnostika metoda odreivanja razine i stupnja opstrukcije, a ekspanzijska sfinkter faringoplastika kao pouzdana kirurka tehnika u selekcioniranoj skupini bolesnika s OSA.
Analiza pepsina u slini bolesnika s govornom protezom

Ana ani Hadibegovi, Davorin ani, Drago Prgomet
Uvod: Ekstraezofagelani refluks (EER) je jedan od imbenika rizika za razvoj komplikacija govorne proteze (GP). Nakon eluane kiseline, pepsin je najbolje istraena komponenta eluanog sadraja, te je najosjetljiviji i najspecifiniji marker EER. Metode: Ukljueno je 60 bolesnika s GP, podijeljenih u skupine sa i bez komplikacija GP, prema vrsti komplikacije GP, te prema provedenoj radioterapiji (RT). U prikupljeni uzorcima sline svih bolesnika i 30 zdravih kontrolnih ispitanika mjerena je razina pepsina enzimimunotestom (ELISA). Kod bolesnika s komplikacijom GP randomizirano je provedena terapija pantoprazolom kroz 3 mjeseca.
19
Rezultati: 34 (57%) bolesnika imalo je komplikaciju GP, najee curenje kroz (24%) ili oko GP (21%). Bolesnici kojima nije uinjena miotomija imaju znaajno veu uestalost curenja kroz GP. Bolesnici s komplikacijom GP imaju znaajno dulje vrijeme od zadnje promjene GP. Nije bilo znaajne razlike u razini pepsina meu bolesnicima sa i bez komplikacije GP, kao i meu bolesnicima s provedenom RT i bez RT. Bolesnici koji su uzimali terapiju pantoprazolom nakon 3 mjeseca imali su manji broj komplikacija GP i niu razinu pepsina u odnosu na bolesnike bez terapije, ali te razlike nisu statistiki znaajne, iako je relativni rizik za razvoj komplikacije za bolesnike koji nisu uzimali pantoprazol 1,5x vei. Rasprava: Nai rezultati opreni su s dosadanjim studijama mjerenja utjecaja EER na komplikacije GP, te nemamo dovoljno dokaza za profilaktiku terapiju pantoprazolom kod bolesnika s komplikacijom GP. Zakljuak: Nismo utvrdili statistiki znaajnu povezanost izmeu uestalosti komplikacija GP i razine pepsina u slini bolesnika, niti se nakon terapije pantoprazolom znaajno smanjila uestalost komplikacija GP.
Botulinum toksin A smanjuje bolnost i neurogenu upalu modanih ovojnica uzrokovanu perifernom ozljedom trigeminalnog ivca
Boris Filipovi, Boris imunjak
Uvod: Model konstrikcije infraorbitalnog ivca (IoNC) je eksperimentalni model za prouavanje trigeminalne neuropatije. Do sada se neurogena upala modanih ovojnica (NI) povezivala iskljuivo s patofiziologijom boli u migreni, te su sukladno razvijeni lijekovi koji specifino djeluju na NI. Cilj naega istraivanja bio je ispitati prisutnost NI u modelu trigeminalne neuropatije, te istraiti mehanizam djelovanja i efikasnost botulinum toxina A (BoNT/A) u smanjenju boli i neurogene upale. Metode: ivotinje (takori300g) koje su razvile mehaniku alodiniju 14 dana nakon IoNC su injicirane unilaterno u podruje brkova s BoNT/A (3.5U/kg, 20l). Mehanika alodinija je mjerena s von Frey-evim filamentima. Nakon bihevioralnog testiranja ivotinje su injicirane bojom Evans blue, rtvovane, te nakon prikupljanja dure, NI je mjerena kao kolorimetrijska absorbancija Evans blue plasma protein kompleks. Da bismo doznali mehanizam djelovanja BoNT/A, skupina ivotinja je injicirana kolhicinom (5mM, 2l) u trigeminalni ganglij. Rezultati/Rasprava: U modelu IoNC su prisutni znaci NI. Unilateralna injekcija BoNT/A je reducirala bilateralnu bolnost (vie od dva tjedna) i duralnu ekstravazaviju. Efekt BoNT/A je ovisan o aksonalnom transportu toksina kroz senzorne neurone s periferije u CNS jer je davanje kolhicina potpuno blokiralo djelovanje na bol i NI. Zakljuak: Bol uzrokovana ozljedom ivca u podruju glave je praena NI. Dugotrajni uinak pojedinane unilateralne injekcije BoNT/A u eksperimentalnih ivotinja sugerira da bi BoNT/A mogao imati uinak na kraniofacijalne bolove u ljudi. Bilateralni uinak BoNT/A i ovisnost o retrogradnom aksonalnom transportu ukazuju da je mehanizam djelovanja BoNT/A u sredinjem ivanom sustavu.
Mogunosti razlikovanja adenoma od hiperplazije dotitnih lijezda u citolokim preoperacijskim uzorcima

Ljubica Futar-Preradovi, Davorin ani, Boena arevi, Ika Kardum-Skelin
Hiperparatireoidizam nastaje uslijed hiperplastinih ili tumorskih promjena u dotitnim ljezdama (D). Lijei se kirurki ili perkutanom inaktivacijom tumora alkoholom. Oba postupka zahtijevaju preoperacijsku lokalizaciju i identifikaciju tumora, odnosno hiperplastinog tkiva. Minimalna invazivna kirurgija danas je prihvaena metoda izbora u lijeenju hiperparatireoidizma uzrokovanog adenomom D. Nasuprot tome, u bolesnika s hiperplazijom, neophodan je radikalni zahvat u cilju sprjeavanja razvoja recidiva, koji u nastavku lijeenja zahtijevaju tehniki teke i prognostiki neizvjesne reoperacije. Cilj rada je istraiti mogunosti razlikovanja adenoma od hiperplazije D u citolokim uzorcima dobivenim preoperacijski, ciljanom punkcijom pod kontrolom ultrazvuka, primjenom citokemijskog bojanja AgNOR-a i morfometrijske analize. 20
Materijali i metode: Pregled ultrazvukom raen je standardnim aparatima, linearnom sondom od 7,5 do 14 MHz. Citoloka punkcija raena je pod kontrolom ultrazvuka. Dobiveni materijal bojan po MayGrnwald Giemsi, imunocitokemjiski (chromogranin A) i citokemijski (AgNOR). Analizirani su razmazi punktata 67 D. Primjenom raunalne morfometrijske analize testirana su morfoloka obiljeja 50 jezgara stanica u svakom razmazu punktata D i morfoloka obiljeja jezgrinih organizatora svake analizirane jezgre (AgNOR-i). Rezultati pokazuju da kvantitativno odreivanje broja AgNOR-a po jezgri ne moe pomoi u razlikovanju adenoma od hiperplazije D. Morfometrijskim mjerenjem jezgara i njihovih AgNOR-a naena je statistiki znaajna razlika izmeu adenoma i hiperplazija D. U zakljuku se moe istaknuti da se citomorfolokom analizom, kao morfolokom preoperacijskom metodom, uz primjenu citokemijskih i morfometrijskih metoda, moe razlikovati adenom od hiperplazije D i na taj nain pomoi kirurgu u planiranju operacijskoga zahvata (radikalni ili minimalni invazivni zahvat).
Metalni novac kao strano tijelo u djejem jednjaku

Stjepan Grabovac, Ivan Cikoja, Vesna Mali Dalipi, Ljiljana uji
Strana tijela jednjaka u djejoj dobi najea su izmeu 2 i 7 godine ivota. To mogu biti najrazliitiji predmeti to ih dijete hotimice ili nehotice proguta. Najee su to dijelovi igraaka i metalni novac, a rjee komadi hrane. Metalni novac kao strano tijelo jednjaka est je u male djece. Dijete obino stavi vie kovanica u usta i nehotice ih proguta. Ponekad, osim heteroanamneze, nema drugih simptoma, a ako ih ima javlja se oteano i bolno gutanje, slinjenje, osijeaj guenja ili samo udno ponaanje djeteta. Za potvrdu dijagnoze neophodna je Rtg-snimka u dva smjera. U radu smo prikazali petero djece u dobi od 14 mj do 5 godina starosti koja su progutala metalni novac. Njih troje imalo je vie od jednog stranoga tijela u jednjaku. Opisali smo simtpome, prikazali najpogodnije postupke u rjeavanju problema, te izrazili svoje miljenje o stanju hitnosti.
Bolesnici lijeeni od karcinoma grkljana u OB Pula od 2006. do 2011. godine

Boris Grdini, Ivica Donki-Pavii, Branko Zupii, Teuta Aleri Primorac
U Opoj bolnici Pula u razdoblju od 2006. do 2011. godine od novootkrivenog karcinoma grkljana lijeeno je ukupno 65 bolesnika, prosjeno 11 godinje. Od svih bolesnika, bilo je svega 5 ena. Prosjena dob bolesnika bila je 64 godine. Izraunata uestalost karcinoma grkljana u Istri iznosi 6,6 /100000 stanovnika. Prema stadiju bolesti T1-15%; T2-31%, T3-31% i T4 23% vidljivo je da se bolesnici jo uvijek javljaju kada je bolest ve uznapredovala (54% T3+T4). Uinjeno je 25 totalnih laringektomija, 29 parcijalnih, samo dva bolesnika su zraena i kod 9 je uinjena samo traheotomija. Rezultati lijeenja su vrlo dobri: T1 i T2 imaju preivljavanje 90%, T3- 55%, T4 -50%. Pacijenti kod kojih je zbog respiratorne insuficijencije uinjena hitna traheotomija imaju slabu prognozu i svega 50% je preivjelo 2 godine. Od 17 umrlih bolesnika, njih 6 (35%) umrlo je od drugog primarnog karcinoma (plua ili probavila).
Prevalencija poremeaja glasa i rizini imbenici u sveenika akovako-osjeke nadbiskupije

Mirjana Grebenar, Andrijana Veva
Uvod: Sveenici pripadaju skupini vokalnih profesionalaca koji kao osnovno sredstvo za rad koriste vlastiti glas. ak i umjereno oteenje glasa moe kod njih onemoguiti daljnju profesionalnu aktivnost.
21
Materijal i metode: U istraivanje su ukljuena sluajno odabrana 63 sveenika akovako-osjeke nadbiskupije koji su prema duljini radnoga staa podijeljeni u dvije skupine: sveenici iji je sveeniki sta trajao do 20 godina i sveenici koji su imali preko 20 godina radnoga staa. Svim ispitanicima podijeljeni su Upitnici o problemima glasovnih profesionalaca koje su trebali u cijelosti ispuniti. Rezultati: Istraivanjem je utvrena visoka prevalencija poremeaja glasa u sveenika akovako-osjeke nadbiskupije (60%). Najee potekoe su: promuklost, gubitak glasa, potreba za ienjem grla i zamor glasnica. Kao mogui rizini imbenici u nastanku promjena u glasu najee se spominju dugotrajni govor (85%), postojanje drugih bolesti (GERB, alergije, upale sinusa i laringitisi), te konzumiranje cigareta (47,6%). Rasprava: Cilj ovoga istraivanja bio je utvrditi postoje li razlike u samoprocjeni glasovnoga statusa sveenika u odnosu na duljinu sveenikoga staa, zloupotrebu glasa, druge bolesti, svijesti o problemima glasa ili u odnosu na glasovna optereenja koja zahtijeva posao sveenika, te na temelju rezultata potaknuti sveenike da razvijaju svijest o vlastitom glasu Zakljuak: Istraivanje pokazuje da sveenici ne pridaju dovoljan znaaj profesionalnoj vrijednosti svoga glasa, niti su dovoljno upueni u mogunost nastanka oteenja glasa, te mogunosti glasovne rehabilitacije.
Parcijalne resekcije jezika ultrazvunim noem

Brankica Gregori Butina, Davorin ani
Uvod: Parcijalne glosektomije esti su kirurki zahvati u lijeenju tumora jezika. Jezik je izrazito dobro vaskularizirani organ i za korektne operativne zahvate potrebna je dobra hemostaza. Cilj ove prospektivne studije je analizirati intraoperativne i postoperativne komplikacije kod parcijalne glosektomije uinjene ultrazvunim noem, instrumentom s istovremenom resekcijom i koagulacijom. Metode: Ukljueno je ukupno 16 bolesnika s tumorima jezika, 7 s benignim i 9 s malignim tumorom. Kod 8 pacijenta uinjena je i radikalna disekcija vrata. Svim bolesnicima uinjena je parcijalna glosektomija ultrazvunim noem. Analizirani su sljedei parametri: intraoperativno krvarenje, postoperativno stvaranje seroma, nain cijeljenja rane, postoperativna bolnost, te vrijeme hospitalizacije. Rezultati: Analizirani parametri ukazuju na dobru intraoperativnu hemostazu s odlinom vizualizacijom operativnoga polja. Postoperativno je registrirana prisutnost minimalnog seroma, bez upale ili hematoma rane. Kod svih bolesnika zaratanje rane proteklo je bez komplikacija, te je u 3 bolesnika bez primarnog zatvaranja rana epitelizirala unutar 3 tjedna. Kod veine bolesnika postoperativno je bila prisutna tolerirajua bol, a uz terapiju paracetamolom, niti jednom bolesniku nisu ordinirani narkotiki analgetici. Vrijeme hospitalizacije za bolesnike s benignim tumorom bilo je u prosjeku 2,4 dana, a za bolesnike s malignim tumorom 18 dana. Rasprava: Upotreba ultrazvunog noa pri parcijanim resekcijama jezika pokazala se sigurnom i brzom kirurkom tehnikom s dobrom hemostazom, vizualizacijom operativnoga polja i minimalnim postoperativnim edemom bez pojave hematoma. To je posljedica minimalnog termikog oteenja reseciranoga tkiva (80-100 C) i kvalitetne intraoperativne hemostaze. Zakljuak: Ultrazvuni no je kvalitetan istrumentarij koji omoguava brzu, sigurnu i beskrvnu resekciju dobro prokrvljenoga tkiva jezika, te uredno cijeljenje postoperativne rane.
Povezanost teine simptoma, kvalitete ivota i izloenosti psiholokom stresu u bolesnika s kroninim rinosinuitisom
Maja Grgec, Livije Kalogjera
Kronini rinosinuitis (KRS) ima znaajan utjecaj na kvalitetu ivota. Dokazana je povezanost stresa i teine alergijskoga rinitisa i astme. S obzirom na povezanost KRS-a i navedenih bolesti, proveli smo ispitivanje s ciljem da utvrdimo povezanost pojedinih simptoma i komponenti kvalitete ivota s izloenou stresu. Ispitivanje je provedeno u 38 pacijenata s KRS (po EPOS kriterijima). Bolesnici su ispunili SinoNasalOutcome Test-22 (SNOT-22), standardizirani upitnik za procjenu teine KRS-a, simptome ocijenili na vizualno analognoj skali (VAS), te ispunili upitnik Mjera psiholokog stresa 9 - MPS9 (Lemyre,
22
Tessier). Ukupni SNOT 22 zbroj pokazao je statistiki znaajnu korelaciju s ukupnim MPS9 (r=0,683, p<0,001) i pojedinanim simptomima na VAS: osjeaja punoe (r 0,607, p<0,001), postnazalnoga slijevanja (r 0,730, p<0,000), opstrukcije (r 0,642, p<0,001). Od elemenata redukcije kvalitete ivota, U SNOT-22, povezanost je dokazana za nedostatak kvalitetnoga sna (r 0,678 p<0,0001), jutarnji umor (r 0,545, p<0,005) produktivnost (PK 0,687, p<0,0001), koncentraciju (r 0,587, p<0,001), iritabilnost (r 0,587 p<0,002) i tugu. Povezanost izloenosti stresu i ukupne ocjene teine KRS temelji se vie na znaajnijoj redukciji kvalitete ivota, nego na teini simptoma u standardiziranom upitniku SNOT 22. Povezanost pojedinanih simptoma i stresa izraenija je u VAS-u, nego u SNOT-22. Potrebna je analiza objektivne teine bolesti kako bi se procijenilo postoji li uzrono-posljedina povezanost izmeu subjektivno percipiranoga stresa i teine KRSa, ili se radi o posrednoj povezanosti zbog utjecaja stresa na kvalitetu ivota, neovisno o KRS. Subjektivna procjena izloenosti psiholokom stresu znaajno korelira sa subjektivnom procjenom teine KRS-a, na temelju ocjene intenziteta simptoma i redukcije kvalitete ivota.
Endoskopska kirurgija sinusa - to je greka a to komplikacija?

Marko Velimir Grgi
Svjedoci smo poveanja broja tubi protiv lijenika. Veliki dio tubi je neosnovan, ali naalost ima i vie sluajeva lijenikih greaka. U Hrvatskom pravnom sustavu primjenjuje se naelo subjektivne odgovornosti s presumiranom krivnjom, to znai da lijenik (odnosno zdr. ustanova) mora dokazati da se postupalo u skladu s pravilima struke. U tom smislu vano je razlikovati greku lijeenja od komplikacije. Jedini tko je kompetentan vjetaiti razliku izmeu greke i komplikacije je specijalist s dovoljnim iskustvom u specifinom podruju koje vjetai, to se naalost u Hrvatskom pravosuu esto zanemaruje. Budui da se endoskopska kirurgija sinusa znaajno razvila posljednjih godina, prvenstveno u pogledu unapreenja tehnikih mogunosti, promijenile su se i indikacije i opseg lijeenja koje se izvodi endoskopski. Vea agresivnost, odnosno radikalnost i dostupnost regija koje su do nedavno bile nezamislive za endoskopski doseg dovodi i do mogunosti novih komplikacija, ali i greaka. Budui da su ukupno znanje i mogunosti pri izvoenju endoskopskih operacija porasli, promijenio se i odnos i poimanje greke i komplikacije. Cilj je ovoga predavanja na nekoliko konkretnih primjera pokuati definirati to je greka, a to komplikacija u endoskopskoj sinusnoj kirurgiji. Shvaanje razlike izmeu greke i komplikacije bitno je svakom kirurgu da bi mogao raditi s panjom dobrog strunjaka, ali i da se ako treba moe bez straha pojaviti na sudu i obrazloiti svoje ili djelovanje svojih kolega.
Alergijski rinitis: Bolest sadanjosti i budunosti

Edina Hrenovica, Milan Mandilovi, Vildana Zalihi
Uvod: Kako prepoznati alergijski rinitis? To je upala sluznice nosa, koju karakteriziraju nosni simptomi: rinoreja, kihanje, zaepljenost nosa, te svrbe nosa. Ovi simptomi javljaju se tijekom dva i vie uzastopnih dana, i to u trajanju duljem od jednoga sata tijekom veine dana. Zaepljenost nosa ima diuralni ritam, najgore prilikom buenja, poboljava se tijekom dana i ponovo pogorava nou. esto je udruen s onim simptomima, upalom srednjega uha, nosnom polipozom, sinuzitisima, astmom, te infekcijama gornjeg respiratornog trakta. Alergijski rinitis moe biti: intermitentni i persistentni, te blagi i umjereno teki. Procjenjuje se da svaki 4. Europljanin ima simptome alergijskoga rinitisa. Cilj: Ciljevi studije bili su ukazati na alarmantno poveanje oboljelih od alergijskoga rinitisa, kao i povezanost s tonzilladenoiditisom. Materijal i metode: Studija obuhvaa razdoblje od 2007.-2012. godine. U studiju je ukljuena populacija od 5-15 godina ivota, oba spola, kojima je uraena tonzilladenoidectomija. Pacijenti su praeni prije i postoperativno. Zakljuak: Obzirom da je utvren stalni trend porasta oboljelih od alergijskoga rinitisa, to postaje vrlo znaajan zdravstveni problem.
23
Uestalost i rizini imbenici za nastanak oralnog alergijskoga sindroma u bolesnika sa sezonskim alergijskim rinitisom
Nada Ivievi, eljka Roje, Lada Omero, Goran Kardum, Goran Rai
Uvod: Oralni alergijski sindrom (OAS) predstavlja skup lokaliziranih oralnih simptoma (svrbe, bockanje, oteklina usana, jezika, nepca i drijela) u osoba koje boluju od sezonskog alergijskoga rinitisa (SAR), astme ili od oboje. Nastaje radi krine reaktivnosti izmeu antigena polena i proteina iz svjeega voa, povra i zaina. Simptomi se javljaju neposredno nakon konzumiranja inkriminiranoga voa i povra. Predisponirajui imbenici za nastanak OAS-a nisu posve jasni i istraeni. Stoga je cilj naega istraivanja bio procijeniti uestalost OAS-a u bolesnika sa SAR-om, te mogue rizine imbenike za njegov nastanak. Metode: Ovo presjeno istraivanje provedeno je u ordinacijama primarne zdravstvene zatite u Splitskodalmatinskoj upaniji u razdoblju od 1. oujka do 30. rujna 2012. godine. Izvori podataka su bili: medicinska dokumentacija bolesnika ("karton") u kojemu je potvrda dijagnoze SAR-a (pozitivan koni- ubodni test na sezonske inhalacijske alergenepoleni trava, stabala i korova) i osnovni podaci o bolesniku (spol, dob, teina i visina, komorbiditet i stil ivota) i upitnik u kojemu bolesnici ocjenjuju nosne i one simptome pojedinano i skupno. Rezultati: Uestalost OAS-a u bolesnika sa SAR-om je 45,7%. Vei rizik za nastanak simptoma OAS-a imaju bolesnici s ozbiljnijim onim (Z=0,260; p<0,001) i nosnim simptoma (Z=0,115; p<0,05), te bolesnici s dijabetesom (p<0,001). Zakljuak: Uestalost oralnog alergijskog sindroma u bolesnika sa SAR-om je 45,7%. Rizini imbenici su eerna bolest i vea izraenost onih i nosnih simptoma.
Ekstramedularni plazmacitom etmoidnih sinusa prikaz sluaja

Julija Jai, Livije Kalogjera
Ekstramedularni plazmacitom glave i vrata je rijedak maligni tumor. Najee se pojavljuje u podruju nosa i paranazalnih sinusa. Treba ga razlikovati od sistemskog oblika bolesti u koji se i sam moe transformirati. Karakteriziraju ga simptomi poput kongestije, epistakse, curenja nosa, boli na strani na kojoj se nalazi tumor, proptoze i paralize kranijalnih ivaca. U lijeenju se koristi kirurka i radioterapija i kombinacija istih. Prikazuje se sluaj ezdesetestogodinjeg pacijenta koji je u razmaku od 20 godina lijeio ekstramedularni plazmacitom etmoidnih sinusa iste lokalizacije, ali kontralateralno, to je prvi takav opisani sluaj. Prvi put, 1993.g. javio se zbog zaepljenosti desne nosnice i sukrvave sekrecije. Endoskopski je vizualiziran polip desnoga nosnog kavuma koji je odstranjen. Intraoperativna analiza pokazala je postojanje plazmacitoma, te je operativni zahvat proiren u medijalnu maksilektomiju. Drugi put, 2012.g. javio se zbog trnjenja lijevoga obraza i osjeaja flotirajue tvorbe u lijevoj nosnici. Endoskopski je vizualiziran crveni polip u projekciji lijevoga uncinatusa. Uinjena je etmoidektomija, sfenoidotomija i antrostomija s resekcijom srednje nosne koljke lijevo koji su pokazali recidiv ekstramedularnog plazmacitoma lijevoga etmoidnog sinusa.
Kirurki tretman uznapredovalog karcinoma titne lijezde

Rajko M. Jovi, Danijela Dragievi, Karol anji, Nemanja Pejakovi
Uvod: Lokalno uznapredovali karcinom titne lijezde zahvaa okolne strukture i organe, prije svega larinks, traheju, drijelo i jednjak. Mogunosti kirurkog zbrinjavanja kreu se od radikalnih operacija do palijativnih intervencija u cilju dezopstrukcije dinoga puta. Analizirani su onkoloki i funkcionalni rezultati operiranih T4 karcinoma titne lijezde. Materijal i metode: U razdoblju od 2002. do 2011. operirano je 22 pacijenata s uznapredovalim karcinomom titne lijezde. Pacijenti su prosjene starosti 67 godina (28-86), 14 ena i 8 mukaraca. Histoloki je verificiran papilarni karcinom kod njih 12 (54.5%), kod njih 4 (18.1%) folikularni karcinom, 5 (22.7%) anaplastini 24
karcinom i kod jednoga (4.5%) neuroendokrini karcinom. Tumorska lezija rekurentnog ivca registrirana kod 5 pacijenata, 3 unilateralna i 2 bilateralna. Rezultati: Pored totalne tireoidektomije uslijed tumorske infiltracije raena je totalna laringektomija, near totalna laringektomija, supraglotisna laringektomija, krikotrahealna resekcija, parcijalna resekcija traheje i segmentalna resekcija traheje s "end to end" anastomozom. 2-godinje preivljavanje kod diferenciranog karcinoma titne lijezde je 70.6%, a kod anaplastinog karcinoma 20%. Metastaze vrata prisutne su kod 8 (36.3%) pacijenata, tretirane selektivnom i modificiranom radikalnom disekcijom vrata. Pored kirurgije u tretmanu primjenjena je radioterapija i polikemoterapija. Zakljuak: Iako se radi o maloj seriji operiranih pacijenata s T4 karcinomima titne lijezde, postignuti funkcionalni i onkoloki rezultati, kod diferenciranog, ali i kod analplastinog karcinoma, upuuju na znaaj optimalnog radikalnog kirurkoga zahvata u tretmanu uznapredovalog karcinoma titne lijezde. Multidisciplinarni pristup je neophodan u postizanju dobrih rezultata.
15.obljetnica videostroboskopije na ORL odjelu OB ibenik

edo Karaole, Ljerka Karada Lapi
Videostroboskopija je na ORL OB ibenik uvedena u standardnu upotrebu 1998. Sveukupno je obraeno 7000 pacijenata. Nakon osnovnih fizikalnih pregleda, svaka promuklost je obraena videostroboskopski. Metoda je uvedena u opi ORL tretman pacijenta i rade je svi lijenici na odjelu. Svaki pregled se snima u memorijsku jedinicu raunala i dostupan je ponovnoj kontroli. Pacijenti se prate kroz dulje vremensko razdoblje, posebno oni s predkancerozom i tumorskim bolestima. Pacijenti koji zatrae nalaz, dobivaju CD videozapis radi eventualnog drugog miljenja. Zakljuak: Uvaavajui ogranienja, stroboskopija se pokazala kao vrlo kvalitetna metoda dijagnostike, indiciranja operativnih zahvata, kao i valorizacija postignutog.
Prikaz sluaja ugradnje prvog BAHA ureaja u Opoj bolnici Zadar

Marija Kera, Marijan Kovai
Bone Anchored Hearing Aid ili BAHA sistem danas predstavlja novi i moderan nain slune rehabilitacije i alternativu konvencionalnim slunim pomagalima. Od prve proizvodnje 1977. godine u vedskoj (Entific Medical Systems, Goteborg), danas je u irokoj primjeni i do sada je ukupno u svijetu implantirano oko 100000 bolesnika. Indikacije za postavljanje BAHA sistema su: kongenitalne anomalije uha, kronini supurativni otitis, trauma vanjskoga uha, neadekvatna sluna rehabilitacija konvencionalnim slunim pomagalima, zamjedbeno oteenje sluha do 40dB, unilateralni gubitak sluha (tzv. single sided deafness). U ovome radu prikazujemo prvi sluaj implanatacije BAHA sistema na Odjelu otorinolaringologije, Ope bolnice Zadar. Ugradnja BAHA sistema uinjena je kod bolesnika s dugogodinjom kroninom upalom srednjega uha i kroninim mastoiditisom, to je rezultiralo tekim oteenjem sluha. Zahvat je uinjen u lokalnoj anesteziji u jednom aktu. Po uredno zavrenoj osteointegraciji, nakon osam tjedana postavljen je i aktiviran BAHA govorni procesor BP110. Godinu dana od aktivacije govornoga procesora bolesnik je iznimno zadovoljan postignutom razinom slune rehabilitacije. BAHA sistem danas je postao ope prihvaen suvremen nain rehabilitacije sluha. Uz adekvatan odabir kandidata i uz pravilno izveden kirurki zahvat daje znaajno bolje rezultate u rehabilitaciji sluha od konvencionalnih slunih pomagala.
Hondrosarkom larinksa: prikaz sluaja

Elena Klieska, Juraj Slipac, Drago Prgomet
Prezentiramo sluaj hondrosarkoma krikoidne hrskavice u 61-godinjeg mukarca. Hondrosarkom larinksa je rijedak tumor, ija uestalost je oko 0,5% svih laringealnih tumora. Krikoidna hrskavica je najee sijelo 25
sarkoma. Kliniki tijek bolesti omoguuje diferencijalnu dijagnozu prema hondromu larinksa. Bolesnik je unatrag 9 godina lijeen zbog hondroma larinksa. U vie je navrata operiran, a patohistolokom analizom utvren je hondrom larinksa, bez citolokih znakova atipije. Zbog pogoranja promuklosti, oteanoga disanja i poveanja tvorbe na vratu, uinjena je daljnja obrada kojom je utvren rast tumorske tvorbe, destrukcija tiroidne,ostatka krikoidne hrskavice, te hioidne kosti. Uinjena je totalna laringektomija. Patohistolokom analizom je utvreno da se radi o dobrodiferenciranom hondrosarkomu na podlozi hondroma. U literaturi se opisuju operacije razliitoga opsega u lijeenju hondrosarkoma larinksa. Inicijalno kirurko lijeenje sarkoma je funkcionalno, ostavljajui vee operativne zahvate za agresivnije oblike, tumore veega opsega i rekurirajue bolesti.
Izravna molekularna detekcija Mycobacterium tuberculosis u sluaju rekurirajueg tonzilitisa suspektnog na specifinu infekciju
Zlatko Kljaji, eljka Roje
Prikazujemo sluaj 21-godinjeg mukarca s klinikom slikom rekurirajueg tonzilitisa izazvanog s Mycobacterium tuberculosis. U razdoblju od pet mjeseci bolesnik je imao sedam puta dijagnosticiranu i antibiotski lijeenu hipertofinu upalu tonzila, bez ulceracija na njihovoj povrini. Jedna od ovih upala se dodatno komplicirala peritonzilarnim apscesom, te se lijeila i incizijom. Prema naim saznanjima i nakon pregledane literature, ovo je prvi sluaj izravnom molekularnom mikrobioloki potvrenom metodom infekcije tonzila s Mycobacterium tuberculosis u mladoga, imunokompetentnog mukarca u Europi. U sluaju rekurirajue upale tonzila bez odgovora na uobiajno antibiotsko lijeenje, valja razmiljati o moguoj infekciji s Mycobacterium tuberculosis u diferencijalnoj dijagnozi.
Transformirani agresivni difuzni B velikostanini NHL hipofarinksa

Mirko Konti, Zavia olovi, Jadranka Vela-Ljubi, Nikola Kolja Poljak, Ivana Karaman, Marinka Jaki-Bubalo
Uvod: Richterov sindrom nastaje transformacijom iz CLL u razliite oblike malignoga limfoma. Richterova transformacija iz CLL prezentirana je bitnim genetskim, molekularnim, imunolokim i klinikim raznolikostima. Dominantno su pogoene starije muke osobe. Interval izmeu dijagnosticirane CLL i kasnije razvijenog limfoma, u literaturi znaajno varira. Klinika manifestacija transformacije su uveani regionalni i sistemski limfni vorovi. Dijagnoza se potvruje biopsijom limfnih vorova, a jedna od najeih transformacija je prijelaz u difuzni B velikostanini limfom (klasina transformacija). Prikazan je 95-godinji bolesnik koji dolazi u hitnu ORL ambulantu zbog dvomjesenih disfaginih tegoba. Uz disfagiju i povremene aspiracije u anamnezi su prisutni adinamija i nono preznojavanje. Prije dvanaest godina dijagnosticirana mu je kronina limfocitna leukemija (B CLL/SLL), bez indikacije za lijeenjem. Osim navedenoga, ope stanje pacijenta je dobro, uzimajui u obzir starosnu dob. Neizravno laringoskopski se nae kuglasta tumorska tvorba glatkih kontura, smjetena na lijevoj strani hipofarinksa, lijevoj valekuli i ariepiglotskom naboru s konzumacijom lingvalne strane epiglotisa. Uinjena hitna klinika obrada koja postojeu egzofitinu, otro ocrtanu ekspanzivnu tumorsku tvorbu veliine 4,2x2,7 cm, nakon direktoskopije, probatorne biopsije i PH verifikacije, svrstava u non Hodgkin limfom B imunofenotipa visokog gradusa nastao transformacijom B-CLLa. Pacijent je upuen na Hematologiju poradi daljeg lijeenja kemoterapijom po protokolu CNOP u reduciranoj dozi. MSCT nakon provedene terapije ukazuje na progresiju bolesti. Zakljuak: Kliniki manifestiran hipofaringealni B velikostanini limfom je izuzetno rijedak i loe prognoze po ivot pacijenta.
26
Povezanost klinikoga statusa i rezultata 24-satne pH-metrije u djece sa suspektnim laringofaringealnim refluksom
Andro Koec, Tomislav Baudoin
Uvod: Laringofaringealnom refluksu u djece (PLRP) posveuje se velika pozornost zbog znaajnog polimorfizma simptoma koje novija istraivanja povezuju s razvojem apneje, rekurentnih infekcija gornjih dinih putova, laringomalacije, subglotine stenoze, sinuitisa, te otitisa. Metode: Cilj ovoga retrospektivnog, kohortnoga, longitudinalnog istraivanja je istraiti povezanost klinikog otorinolaringolokoga statusa i pH-metrije u djece sa suspektnim PLPR-om. U studiju je ukljueno 89 pacijenata s bar jednim suspektnim respiratornim simptomom: kroninim kaljem, stridorom, promuklou, rekurentnim laringitisom, proiavanjem grla, te postnazalnim dripom. Definitivna dijagnoza LPR/GERB-a postavljena je na temelju anamneze i 24-satne ezofagealne pH-metrije. Rezultati: U 89 pacijenata koji su pregledani orofaringoskopski, indirektolaringoskopski, te fleksibilnim laringoskopom uinjena je 24-satna pH-metrija. U 50 je potvrena dijagnoza PLPR s GERB-om, a 39 ih nije zadovoljilo kriterije za pozitivan nalaz. U 46 od 50 pacijenata s PLPR-om i GERB-om je otorinolaringoloki nalaz bio suspektan. Najei simptom je bilo granulirano i injicirano drijelo u 45 pacijenata, praeno posteriornim laringitisom u, 25 pacijenata s osjetljivou od 92% (95% CI: 80.75%-97.73%) i specifinou od 10.26% (95% CI: 2.93%-24.24%), PPV 56.79%, a NPV 50.00%. Rasprava: Dijagnostika uloga anamneze, klinikoga statusa i pH-metrije tek treba biti vrednovana u pedijatrijskoj populaciji. Interpretacija simptoma PLPR-a je kontroverzna zbog nepostojeeg dijagnostikog zlatnog standarda i varijabilnih kriterija (definicije refluksa, trajanja i broja patolokih refluksnih epizoda) to ometa valjanu usporedbu rezultata. Preporuena terapija je uglavnom empirijska, bez znaajnih placebokontroliranih studija koje opisuju ishode lijeenja. Zakljuak: U djece s nejasnim respiratornim simptomima, potrebno je posumnjati na PLPR. Do iznalaenja kliniki upotrebljive, visoko osjetljive i specifine metode, u procjeni polimorfnih simptoma LPR-a, valja se osloniti na zajedniki pregled otorinolaringologa i pedijatra, potpomognut 24-satnom pH-metrijom.
Rinolaringoloke manifestacije Wegenerove granulomatoze-prikaz bolesnika

eljko Kotromanovi, Andrijana Veva, Mirjana Grebenar, Darija Birti, eljko Zubi, Hrvoje
Mihalj, Vladimir Fijako, Branko Dmitrovi Wegenerova granulomatoza rijetka je autoimuna multisustavna bolest nepoznate etiologije koju karakterizira nekrotizirajui vaskulitis i granulomatozna upala. Bolest uglavnom zahvaa gornje dine putove, plua, bubrege a mogue i druge organe. Dijagnoza je bazirana na klinikim manifestacijama, histolokim promjenama i prisutnosti c-ANCA u serumu. Prikazujemo 61-godinjeg mukarca koji se prvi put javio otorinolaringologu u srpnju 2012. zbog zaepljenosti nosa, kihanja, svrbea u nosu, te povremenog krvarenja iz nosa. Uinjena mu je endoskopija nosa, alergoloka obrada, CT sinusa, te biopsija s patohistolokom analizom sluznice nosa koji su ukazivali na kronini rinitis. Nakon terapije kortikosteroidnim sprejevima i redovitom toaletom nosa fiziolokom otopinom bolesniku je bilo bolje. Ponovno se javlja otorinolaringologu u prosincu 2012. zbog promuklosti i oteanoga disanja. Videoendoskopskim pregledom grkljana ispod obje glasnice uoena su zadebljanja sluznice koja su suavala sublotidni lumen grkljana na 5 mm. Nakon konzervativne, parenteralne terapije antibioticima i kortikosteroidima nije dolo do regresije subglotidnog zadebljanja sluznice, te je uinjena traheotomija i biopsija s patohistolokom analizom. Kompletnom obradom koja je ukljuivala CT toraksa i bronhoskopiju posumnja se na Wegenerovu granulomatozu, a dijagnoza se potvrdila visokim titrom cANCA. Odmah se inicijalno uvede Ciklofosfamid 2mg/kg tjelesne teine i Prednison 60 mg dnevno. Brzo nakon uvoenja terapije dolazi do regresije subglotidnih zadebljanja sluznice i infiltrata u pluima, te je bolesnik dekaniliran. Prikazom ovoga bolesnika elimo skrenuti pozornost na rijetke imunoloke bolesti koje se mogu manifestirati u podruju uha, nosa i grla, a zbog nespecifinih simptoma i klinikih nalaza esto se previde u naem svakodnevnom radu u ORL ambulantama.
27
Izolirane bolesti sfenoidnoga sinusa

Marijan Kovai, Milan Rudi, Zoran Kranjec, Ivica Neki
Uvod: Izolirana bolest sfenoidnoga sinusa je najee upalne etiologije i javlja se s uestalou od 1-2%. Tumorska etiologija je iznimno rijetka. Najei simptom je glavobolja. Neadekvatna dijagnostika i lijeenja moe dovesti do ozbiljnih komplikacija zbog posljedica irenja bolesti u orbitu i intrakranijalno. Materijali i metode: retrospektiva studija bolesnika lijeenih zbog izolirane bolesti sfenoidnoga sinusa Odjela za otorinolaringologiju, Ope bolnice Zadar u razdoblju od 2000. do 2012. godine. Rezultati: Ukupno je lijeeno 15 bolesnika (11 sluajeva sinuitisa, 1 sluaj spontane likvor fistule, 2 invertna papiloma, 1 meningeom). Prosjena ivotna dob bolesnika bila je 61 godina. Najei simptom bila je glavobolja i simptomi rinitisa (postnazalna sekrecija). Dijagnoza bolesti kod svih bolesnika postavljena je radiolokom obradom (MSCT/MR). Svi su lijeeni kirurki, transnazalnim endoskopskim pristupom (5 transeptalno, od kojih 1 u kombinaciji s ekstrakranijalnim pristupom i 10 transetmoidalno). Redovitim praenjem bolesnika (tri mjeseca, godinu i tri godine postoperativno) nisu uoene ozbiljnije komplikacije. Zakljuak: Izolirane bolesti sfenoidnoga sinusa, iako najee benigne zahtijevaju ranu dijagnostiku i lijeenje u cilju izbjegavanja ozbiljnih komplikacija. Endoskopskim pristupom ovaj tip oboljenja moe se uspjeno sanirati.
Rekonstrukcija nosa kombiniranim kompozit septalnim i paramedijalnim eonim renjem

Marijan Kovai, Milan Rudi, Ivica Neki, Zoran Kranjec
U radu prikazujemo dva sluaja bolesnika s uznapredovalim tumorom nosnoga vestibuluma. Zbog veliine ablativnoga defekta u rekonstrukciji smo, uz paramedijalni eoni reanj, koristili i kompozit septalni reanj. Istim smo rekonstruirali unutarnju ranjivu povrinu, smanjili duinu eonoga renja i osigurali mu potporu, s ciljem izbjegavanja kolapsa ili flotiranja rekonstruirane nosnice. Godinu dana postoperativno u oba sluaja postigli smo zadovoljavajui estetski i funkcionalni rezultat. Kombinaciju navedena dva renja drimo optimalnim izborom za rekonstrukciju defekta lateralnoga nosnoga zida i alarne hrskavice.
Primarni neuroendokrini tumor submandibularne lijezde: prikaz sluaja

Zoran Kranjec, Milan Rudi, Nataa Lisica-iki, Ivica Neki, Marijan Kovai
Neuroendokrini tumori (NET) su heterogena skupina novotvorina, podrijetlom od endokrinih stanica, ija je glavna osobina prisutnost sekretornih granula, kao i sposobnost sekrecije biogenih amina i peptidnih hormona. Primarni maligni neuroendokrini tumori (NET) u velikim slinovnicama su izuzetno rijetki. Do sada je u literaturi opisan samo jedan sluaj karcinoida i 7 sluajeva primarnih velikostaninih neuroendokrinih karcinoma. Sitnostanini NET slinovnica su ei i pojavljuju se u manje od 2% svih malignoma slinovnica. U radu prikazujemo sluaj 75-godinje bolesnice s tumorom lijeve submandibularne lijezde. Citolokom analizom postavljena je sumnja na metastazu karcinoma nepoznatog primarnoga sijela. Radioloka obrada ukazala je na mogui primarni ekspanzivni proces lijeve submandibularne slinovnice. Uinjena je modificirana radikalna disekcija vrata. Patohistolokom analizom ustanovljen je primarni, maligni, neuroendokrini tumor lijeve submandibularne lijezde. Tri godine postoperativno bolesnica je bez recidiva osnove bolesti, uz uredne nalaze PET CT, i 5-HIAA (5-hidroksiindol octena kiselina)
Recidivni bazaliom kako odstraniti tumor u cijelosti?

Iva Ledinsky, Marija Pastori Grgi
Uvod: Recidiv bazalioma pojavljuje se u oko 10% sluajeva nakon kompletne ekscizije, te u 15 do 25%, ako je ona nekompletna. Eksciziju smatramo nekompletnom ako tumor prema nalazu patologa dopire do bilo 28
kojeg ruba analiziranog isjeka koe. Nema jedinstvenoga stava da li takva ekscizija zahtijeva ponovno kirurko lijeenje ili je dovoljno samo redovito praenje bolesnika. Kao zlatni standard za lijeenje recidivnog bazalioma smjernice navode MOHS kirurgiju, eksciziju uz ekanje urednog patohistolokog nalaza (potvrda negativnih perifernih rubova i dubine) te radioterapijsko lijeenje. Vrlo esto lijeenje recidivnog bazalioma provodi se po istim naelima kao i lijeenje primarnoga tumora, odnosno odmah nakon reekscizije slijedi ili primarno zatvaranje ili plastika defekta lokalnim konim renjem. Prikaz bolesnika: Bolesnica S.D. (75) dolazi radi recidivnog bazalioma. Anamnestiki, ranije je uinjena nekompletna ekscizija bazalioma lijeve uke. Kod dolaska u lokalnom statusu opisuje se u podruju crure helicis, uz postoperativi oiljak, krusta veliine oko 1cm. Uinjen je citobris opisane promjene koji potvruje bazaliom. Uinjene su viestruke ekscizije do konane patohistoloke potvrde negativnih rubova. Radilo se o neuobiajenom rastu tumora tj. multicentrinoj pojavi sitnih tumorskih arita u makroskopski zdravoj koi. Nastali koni defekt saniran je plastikom slobodnim konim transplantatom pune debljine koe. Zakljuak: Recidivni bazaliomi mogu pokazivati neuobiajene obrasce rasta. Kod operacije recidivnog bazalioma vano je patohistoloki potvrditi radikalnost ekscizije prije zatvaranja nastalog defekta, kako bi se izbjeglo oteenje zdrave koe prilikom rekonstrukcije koja nije konana, te prikrivanje moguega recidiva tumora zdravom koom na povrini.
Chronic rhinosinusitis options for recurrences after (multiple) surgery

Wolfgang Luxenberger, T Lahousen
After failure of conservative treatment, functional endoscopic sinus surgery (FESS) has proven to be effective in curing chronic rhinosinusitis with or without nasal polyps (CRS). But even those studies with the highest success rates of FESS concede a considerable percentage of clinical failure. We present our current routine diagnostic and therapeutic procedure for patients with CRS regarding the EPOS paper on CRS. We also critically comment on some of the -among CRS patients - most popular alternative therapies. For the group of patients with ongoing recurrences even after multiple surgeries, we propose a regime for further intensive workup considering biological, psychological and social aspects of the disease.
Recidivirajue upale srednjeg a uha kao prvi simptom hipogamaglobulinemije

Irena Makovac, Duka Markov-Glava
Primarne hipogamaglobulinemije su najei vid primarnih imunodeficijencija i obuhvaaju niz stanja obiljeenih poremeajem humoralne imunosti. Poveana je sklonost recidivirajuim i kroninim piogenim infekcijama, autoimunim, atopijskim i hematolokim bolestima. Rana dijagnoza i adekvatno lijeenje produljuju trajanje i unapreuju kvalitetu ivota. Znaajke bolesti, dijagnostiki kriteriji, vanost ranog prepoznavanja, te prognoza i lijeenje, predmet su ovoga rada temeljenog na naem klinikom iskustvu.
Miksom zigomatine kosti - prikaz sluaja

Blaen Mariji, Milodar Kujundi
Miksom je dobroudni tumor graen od primitivnih stanica vezivnoga tkiva i mezenhimne sluzave strome. Naziva se jo i gelatinoznim ili koloidnim tumorom. Iako rijedak, moe se nai u sranim pretklijetkama i najei je tumor srca. Opisan je i na drugim lokalizacijama, a jedna od njih je i kost. Prikazujemo sluaj 57-ogodinje pacijentice koja se javlja zbog recidivirajue glavobolje locirane u podruju desne polovice lica. Uinjenom radiolokom obradom (MSCT paranazalnih sinusa i viscerokranija) uoi se formacija nepravilnih kontura koja destruira desnu zigomatinu kost. U najirim promjerima opisana formacija je veliine 25 x 17 x 20 mm. Svojim medijalnim rubom naslanja se uz lateralnu stijenku desnog maksilarnog sinusa, kortikalna kost u tom segmentu je stanjena, ali odrana. U opoj anesteziji uini se 29
probatorna ekscizija, te patohistoloki nalaz pokae zvjezdolike tumorske stanice koje infiltrativno rastu prema kosti uklopljene u miksoidnu stromu. Postavi se dijagnoza miksoma zigomatine kosti koji se u daljnjem postupku u potpunosti ekscidira pristupom izvana. Na kontrolnom pregledu pacijentica se subjektivno dobro osjea, a lokalni nalaz je bez znakova recidiva. Unato tome to se miksom predstavlja kao dobroudna bolest, moe biti uzrokom destrukcije tkivnih struktura u okolini tumora, a time i tegoba bolesnika. Pravodobna dijagnoza, te operacijsko lijeenje mogu izbjei opsenije operativne zahvate, kao to je bilo u prikazanom sluaju.
Migrenozne vrtoglavice u svjetlu novih dijagnostikih kriterija

Sinia Maslovara, Tihana Veligaj, Silva Butkovi Soldo, Ivana Paji-Penavi
Migrenozna vrtoglavica najei je uzrok spontano nastalih epizodikih povratnih vrtoglavica. Javlja se kod oko dvije treine bolesnika s migrenom, a kod oko polovine njih vrtoglavica se javlja nevezano uz napadaj glavobolje. Kliniki se manifestira kao kruna, poloavajua, vizualno ili pokretima glave potaknuta vrtoglavica. U preko 60% sluajeva praena je foto ili fonofobijom. Promjene u elektronistagmografskom nalazu ee su kod bolesnika s migrenom nego kod ostale populacije, ali su dosta raznolike i nespecifine. Usprkos priznatosti, manjak univerzalno prihvaene definicije onemoguava kliniare i istraivae u njezinom eem prepoznavanju. U srpnju 2012. godine Odbor za klasifikaciju vestibularnih poremeaja Brnyjeva drutva i Pododbor za klasifikaciju migrena Meunarodnoga drutva za glavobolje zajedniki su objavili dijagnostike kriterije za migrenoznu vrtoglavicu i vjerojatnu migrenoznu vrtoglavicu kao dio veega napora za klasifikaciju otoneurolokih poremeaja. Dijagnoza migrenozne vrtoglavice temeljena je na prisutnosti razliitih oblika vrtoglavica umjerenoga ili jakog intenziteta koji se uestalo pojavljuju, u trajanju izmeu 5 minuta i 72 sata, povijesti migrene i iskljuenju ostalih uzroka vestibularnih simptoma. Sluei se novim konsenzus kriterijima i Lempertovim kriterijima iz 2010. godine, izmeu 326 bolesnika s vrtoglavicom zbrinutih u ORL odjelu Ope upanijske bolnice Vukovar u razdoblju od prosinca 2011. do oujka 2013. god., postavili smo dijagnozu migrenozne vrtoglavice kod njih 36 (11,04%). To je drugi pojedinani uzrok vrtoglavica, odmah iza BPPV-a s uestalou od 27,3% i rezultat na razini meunarodno priznatih referenci. Po prvi put smo oboruani jasnim kriterijima za dijagnozu migrenozne vrtoglavice to e uvelike olakati dijagnostiku ovoga ne tako rijetkog, ali naalost nedovoljno dijagnosticiranoga entiteta.
Rezultati analize uestalosti ozljeda glave u djece

Josip Mihi, Kreimir Rotim, Darko Jurii, Liborija Lugovi-Mihi, Goran Geber
Uvod: Ozljede glave, ukljuujui traumatske ozljede neurokranija, su dosta este u djece, te su najei uzrok nesposobnosti i smrti djece. Metode: Ova retrospektivna studija obuhvatila je 350 djece hospitalizirane radi ozljeda glave (neurokranija) u petogodinjem razdoblju u Opoj bolnici Josip Benevi u Slavonskom Brodu. Pri tom su bila obuhvaena djeca od 1. mj. do 18. g. ivota, hospitalizirana u razdoblju od 01.01.2003. do 31.12.2008. Ova studija se temelji na medicinskoj dokumentaciji o ozljedama glave u predjelu neurokranija u djece (povijest bolesti, protokoli, bolesnike liste). Rezultati: Rezultati su pokazali da su djeaci (63,4%) ee bili ozlijeeni od djevojica (36,6%). Djeca su najee bila ozlijeena na ulici ili cesti (38,6%), zatim u kui (35,2%), u koli (9,3%), te igralitu (5,7%). Najee su ozlijeena djeca od 7.-14. g. (47,1%), zatim od 1.-6. g. (33,8%). Do ozljeda je najee dolazilo pri padu (50%), a zatim u prometu (33,5%). Neto vie ozljeda bilo je u gradu (50,9%) nego u selu (46,6%). S obzirom na dio godine, do ozljeda je najee dolazilo u travnju (11,2%) i srpnju (11,2%), a zatim u lipnju (10,6%). Najvie ozljeene djece je imalo istodobno kontuziju i komociju (46,8%), zatim samu kontuziju glave (12,5%), te frakture kosti lubanje (10,5%). Rjea su bila krvarenja i hematomi (epiduralni, subduralni, SAH) (3,2%). Zakljuak: Nadamo se da e nai rezultati pomoi u planiranju preventivnih mjera i lijeenju ozljeene djece. 30
Hospitalizacija djece s ozljedama glave: retrospektivna studija

Josip Mihi, Kreimir Rotim, Danijel Prpi, Liborija Lugovi-Mihi, Goran Geber
Uvod: Ozljede glave, osobito ozljede mozga, este su u djetinjstvu i adolescenciji. Ipak, takve ozljede su veinom blage, te su rijetko udruene s ozljedama mozga i dugotrajnim komplikacijama. Metode: Ovom retrospektivnom studijom obuhvaena su djeca hospitalizirana radi ozljeda glave (neurokranija) u petogodinjem razdoblju u Opoj bolnici Josip Benevi u Slavonskom Brodu, kojom je utvreno 350 djece, 128 djevojica (36.6%) i 222 djeaka (63.4%). Rezultati: Obzirom na vrstu ozljede, najvie ozlijeene djece imalo je istodobno kontuziju i komociju (46.8%), zatim samu kontuziju glave (12.5%), frakture kosti lubanje (10.5%), te krvarenja/hematome (epiduralni, subduralni, SAH) (3.2%). Analiza obrade pokazala je da je najee uinjen RTG glave (kraniogram) i/ili vratne kraljenice, zatim CT, EEG, UZV, te NMR. U veine djece (89.6%) lijeenje je provedeno konzervativno. Pojava komplikacija zabiljeena je u samo 2% ozlijeene djece (epileptiki napadi, sinkopa, febrilne konvulzije). Duljina lijeenja ozlijeene djece najee je iznosila 2 dana (34.5%) ili 3 dana (32.5%). Uz neurokirurga, konzultirani su pedijatar, kirurg/traumatolog, spec. ORL/maksilofacijalne kirurgije, neuropedijatar, djeji kirurg, oftalmolog i dr. Zakljuak: Moe se rei da prognoza ozljeda glave u djece ovisi o dobi, neurolokom statusu i vrsti ozljede, te kvaliteti skrbi, koja ukljuuje dostupnost neurokirurga i drugih specijalista.
Endoskopska sinusna kirurgija u lijeenju rinosinuitisa i orbitalnih komplikacija

Anica Mikovi, Martin Boi, Domagoj Marini, Tena ali Vujnovac, Bojan Karaica
Endoskopska sinusna kirurgija je minimalno invazivna kirurka metoda kojom se omoguava ponovna drenaa i aerizacija paranazalnih sinusa. Prvu sinusoskopiju maksilarnog sinusa uinio je 1901.g. Hirschman tadanjim cistoskopom. Razvojem optikih instrumenata razvija se i ESS i kod nas poetkom 90-ih godina prologa stoljea. Na ORL odjelu OB Vinkovci radi se od 1994. Cilj je prikazati 20 godina endoskopske sinusne kirurgije na naem odjelu. Metode i rezultati:preoperativno se radila anamneza, kliniki pregled, alergijsko testiranje, brisevi nosa, laboratorijska obrada (hematoloka i biokemijska), Rtg P-N sinusa, C-T P-N sinusa, endoskopija nosa. Prikazana je primjena endoskopske sinusne kirurgije prema simptomima, dobi, spolu, indikacijama i komplikacijama, uz osvrt na prikaz pacijenta s orbitalnim sinusogenim komplikacijama. Rasprava i zakljuak: Orbitalne komplikacije su rijetke, nastaju najee kao posljedica akutnih sinuitisa i egzacerbacije kroninih sinuitisa, irenjem preko tanke lamine papiracee, kao posljedica kasne dijagnoze ili neadekvatnoga lijeenja. Kroz 20 godina endoskopska sinusna kirurgija raena je kod pacijenata s kroninim sinuitisom, nosnom polipozom, rinogenim glavoboljama, antrohoanalnim polipima, orbitalnim komplikacijama sinuitisa. Tijekom tih 20 godina primjene endoskopske sinusne kirurgije nismo imali tekih komplikacija, osim prikazanih manjih, jer se tim zahvatima postepeno pristupalo od jednostavnih prema sloenim zahvatima, s posebnim oprezom kod reoperacija, posebno recidiva nosne polipoze i uznapredovalih sluajeva upalnih stanja.
Evaluacija potrebe kirurkoga lijeenja trudnica sa vorovima u titnjai i poremeajima rada titnjae
Tomislav Novosel, Vladimir Bedekovi, Renato Janui
Uvod: vorovi u titnjai i poremeaji rada titnjae uestaliji su kod ena. Incidencija razvijanja vorova u titnjai raste sa ivotnom dobi. Posljednja tri desetljea poveana je incidencija razvoja vorova u titnjai, kao i karcinoma titnjae. U istom vremenskom razdoblju poveava se prosjena ivotna dob u kojoj ene planiraju trudnou, te se time poveava i incidencija karcinoma titnjae u trudnoi.
31
Rasprava: Kirurko lijeenje za vrijeme trudnoe moe imati negativan utjecaj na majku i plod, to potie mijenjanje strategije u donoenju odluke o kirurkom lijeenju trudnica s tumorima titnjae. Zakljuak: Dobro diferencirani karcinomi titnjae su maligna bolest s dobrom prognozom. Sve trudnice s citoloki dokazanim dobro diferenciranim karcinomom titnjae, manjim ili jednakim veliini od 1 cm, bez suspektnih limfnih vorova vrata, mogu se pratiti mjesenim ultrazvunim kontrolama. U sluaju tumora manjeg od 1 cm i pozitivnih limfnih vorova vrata, operativni zahvat je potreban. Sve trudnice s dobro diferenciranim karcinomom titnjae veim od 1 cm zahtijevaju operativni zahvat, kao i trudnice s medularnim i anaplastinim karcinomom titnjae. Hipertireoza u trudnoi lijei se propiltiouracilom prva tri mjeseca trudnoe, te potom metimazolom do poroda, s ciljem postizanja koncentracije fT4 10% iznad gornje razine referentnih vrijednosti.
Subglotini laringitis - promjene terapijskih pristupa u dvadesetogodinjem razdoblju u Hrvatskoj

Ana Pangeri, Tomislav Baudoin
Uvod: Subglotini laringitis pseudocroup (SL) je uglavnom virusna upala koja se javlja tijekom epidemije infekcija gornjih dinih putova u djece dojenake i predkolske dobi. Poinje iznenada s tipinom klininom slikom u kojoj dominira stridor i kaalj poput lavea psa. SL moe ivotno ugroziti dijete i zato je primjerena terapija od velike vanosti. Bolest lijee pedijatri i otorinolaringolozi. Metode: Istraivali smo modalitete lijeenja SL-a u djece: Tijekom 1993., 2003. i 2013. godine traili smo lijenike otorinolaringologe (ORL) i pedijatre iz razliitih bolnikih ustanova u Hrvatskoj da za opisanu kliniku sliku djeteta sa subglotinim laringitisom odaberu adekvatno lijeenje. Pitanja su bila vezana i uz razinu i potrebu suradnje dviju struka u pristupu SL-u. Rezultati: U anketama su 1993. godine sudjelovala 62 ORL-lijenika i 81 pedijatar, 2003. 44 ORLlijenika i 40 pedijatra, a 2013. je sudjelovalo 42 ORL-lijenika i 43 pedijatra. U praksi je zamjeen porast lijeenja raceminim epinefrinom (0-100%), kao i smanjenje primjene antihistaminika od strane ORLlijenika (66,7-0%) i pedijatara (43,2-8,3%). Takoer je zabiljeeno smanjenje primjene antibiotika od strane ORL-lijenika (53-8%) i pedijatara (22- 0%). Zabiljeen je porast primjene parenteralnog kortikosteroida u ORL grupi (27,3-61,5%). Rasprava: Promjene u lijeenju subglotinog laringitisa tijekom dvadesetogodinjeg razdoblja su vidljive, te se odnose na uvoenje raceminog epinefrina u obliku inhalacija, smanjenje primjene antihistaminika, antibiotika i inhalacijskih kortikosteroida. Zakljuak: SL je esta bolest u djece koja zbog mogueg letalnog ishoda zahtijeva primjeren terapijski pristup. Analiza promjene u nainu lijeenja moe koristiti u stvaranju algoritma koji bi pridonio jo uinkovitijem lijeenju.
Osteom frontalnoga sinusa u djejoj dobi- prikaz sluaja

Ana Pangeri, Livije Kalogjera
Uvod: Osteomi paranazalnih sinusa su dobroudni tumori kotanoga porijekla koji se esto dijagnosticiraju sluajno. Viaju se u 1% pacijenata kojima je uinjen radiogram i 3% pacijenata kojima je uinjena kompjutorizirana tomografija paranazalnih sinusa. Dobro su ogranieni, spororastui tumori, najee lokalizirani u frontalnom sinusu. Podjela po dobi ukazuje da se veina osteoma paranazalnih sinusa javlja u treem i estom desetljeu ivota, s mukom predominacijom. Opisujemo sluaj djeaka s osteomom frontalnoga sinusa, to je ujedno i prvi takav sluaj opisan u svjetskoj literaturi. Prikaz sluaja: Djeak u dobi 12 godina javio se zbog eonih glavobolja koje traju unazad 3 godine, te izboenja na desnoj strani ela, koje polagano raste. Uinjena kompjuterizirana tomografija (CT) glave i paranazalnih sinusa pokazala je permagni osteom koji izbouje laminu eksternu, blago se utiskuje u desnu orbitu, te gura i laminu internu frontalnoga sinusa. Na CT-u su bile vidljive i manje upalne promjene desnog etmoidnog sinusa. Uinjena je ekstirpacija tumora otvorenim kirurkim pristupom. Materijal poslan na 32
patohistoloku analizu pokazao je da je rije o osteomu frontalnoga sinusa. Bolesnik je praen, te i godinu dana po provedenom lijeenju nije bilo znakova recidiva bolesti. Rasprava: Lijeenje osteoma frontalnoga sinusa kirurkim putem sigurna je metoda i u djejoj dobi. Iako razvoj frontalnoga sinusa zavrava tek u odrasloj dobi, tumorsku patologiju sinusa prilikom pojave eonih glavobolja i deformacija lica treba diferencijalno dijagnostiki uzeti u obzir i u djejoj populaciji.
Doivljeni stres je povezan s kvalitetom ivota u pacijenata s kroninim rinosinuitisom

Ana Pangeri, Danijela Markota, Maja Grgec, Andro Koec, Dejan Tomljenovi, Livije Kalogjera
Uvod: U kontroli kroninog rinosinuitisa (KRS) vana je i kvaliteta ivota bolesnika. Subjektivna ocjena teine simptoma i kvalitete ivota mogua je pomou Sino-Nasal Outcome Test- 22 Upitnika (SNOT-22). Objektivna teina simptoma temelji se na bodovanju teine bolesti prema kompjuteriziranoj tomografiji (LundMackay bodovanje), kao i na histolokom stupnju upale. Cilj rada je prikazati kako stres utjee na bolesnike s KRS pomou subjektivnih i objektivnih pokazatelja. Metode: U studiju je bilo ukljueno 29 pacijenata s KRS. Nakon informiranog pristanka, bolesnici su ispunili SNOT-22 upitnike i upitnik Mjera psiholokog stresa (MPS) za doivljeni stres. Upitnik SNOT-22 podijelili smo na nosne simptome i pitanja vezana uz kvalitetu ivota (HRQL)u analizi rezultata. Rezultati upitnika korelirani su s Lund-Mackay bodovima i semikvantitativnim bodovanjem upale sinusne sluznice. Rezultati: Postoji pozitivna povezanost izmeu HRQL SNOT-22 bodovanja i MPS bodovanja (Pearson test, r=0,49, p=0,008) i izmeu ukupnog SNOT-22 i MPS bodovanja(r=0,45, p=0,013). Povezanost izmeu nosnih simptoma i HRQL u SNOT-22 je takoer znaajna (r=0,53, p=0,003). Razlika u bolesnika sa i bez nosne polipoze jest vii Lund-Mackay stupanj, te pojavnost pojedinih simptoma bolesti. Bolesnici s nosnom polipozom imali su nie ukupne bodove u SNOT-22 upitniku, kao i one vezane uz HRQL. Rasprava: Nae istraivanje pokazuje da kvaliteta ivota bolesnika s KRS moe biti oblikovana i doivljenim stresnim dogaajima. Ovaj koncept je vaan kako bi se definirala skupina bolesnika s teko kontroliranim KRS koji predstavljaju dijagnostiki i terapijski izazov, a ije lijeenje ima veliki socioekonomski znaaj.
Evaluacija vokalnih metoda-razlike u pristupu glasovnoj tekoi

Josipa Pankas, Tatjana epi
Metode lijeenja glasovnih teskoa su vrlo kompleksne i zahtjevaju multidisciplinarni pristup u svojoj primjeni. Za glasovnu rehabilitaciju od velikog su znaaja psihofiziko stanje pacijenta, te utjecaj drugih socijalnih imbenika, ali je bitan i odabir terapijskih postupaka. Napravljena je komparacija dviju vokalnih metoda: Rvt i Akcentne. Ispitali smo kliniki relevantna oteenja glasa u relaciji s odreenim vokalnim metodama, te njihovu povezanost s odreenim regijama mozga. Ispitano je 30 pacijenata s organskim i funkcionalnim oteenjima glasa koji su tretirani razliitim terapijskim postupcima. Odabir se provodio prema sposobnostima pacijenta (koordinacija rukama i vokalizacija), te su ciljevi odreeni prema komunikacijskom i osobnom profilu. Ispitivanjem je utvreno da pravilna fonacija zahtijeva veu razinu svjesnosti doivljaja i aktiviranje vie govornih regija mozga, odnosno da je tretiranje glasa kao jedinstvene cjeline od velike vanosti.
Globus pharyngeus - simptom bolesti titnjae ili laringofaringealnog refluksa?

Sani Penovi, eljka Roje, Dubravka Brdar, Sanda Graan, Ana Bubi, Jadranka Vela Ljubi, Ante Punda, Goran Rai
Uvod: Globus pharyngeus je simptom osjeaja stranoga tijela u grlu koji se ne moe dokazati klinikim pregledom drijela i vrata. U svrhu procjene njegove izraenosti, koristi se upitnik Glasgow Edinburgh Throat Scale (GETS). 33
Cilj dvogodinjeg prospektivnog istraivanja je utvrditi povezanost globus pharyngeusa i laringofaringealnoga refluksa (engl. LPR), te globusa i poremeaja funkcije i volumena titne lijezde. Metode: Presjeno prospektivno istraivanje provedeno je u razdoblju od 1. listopada 2010.g. do 1. listopada 2012.g. u KBC Split. Bilo je ukljueno 56 ispitanika u dobi od 18 do 75 godina. Ukljuujui kriterij bio je simptom globus pharyngeusa. Prikupljani su antropometrijski, kliniki i laboratorijski podaci o ispitanicima. Svi ispitanici su ispunili GETS. Odreene su vrijednosti hormona TSH, te napravljen ultrazvuk titnjae. Direktnom laringoskopijom su prikazane morfoloke promjene na grkljanu koje su validirane kao Reflux Finding Score (RFS). Ukoliko je RFS>7, postavljena je dijagnoza laringofaringealnog refluksa i uvedena terapija inhibitorom protonske crpke. Rezultati: Izmeu ispitanika s hipotireozom i ispitanika s urednom funkcijom titnjae nema statistiki znaajne razlike (P=1) u pojavnosti globus pharyngeusa. Postoji statistiki znaajna razlika izmeu ispitanika s normalnim i poveanim volumenom titnjae (P=0,000 odnosno P<0,001) u odnosu na GETS. U ispitanika s RFS<7 i onih s RFS>7 nema statistiki znaajne razlike u pojavnosti globus pharyngeusa (P=0,13 dakle, P>0,05). Rasprava: Potreban je vei broj ispitanika kako bi rezultati bili vjerodostojniji. Zakljuak: Prema rezultatima naega istraivanja pojavnost i izraenost globus pharyngeusa ne ukazuje nedvomisleno na poremeaj funkcije titnjae, niti na laringofaringealni refluks. ee se javlja u bolesnika s normalnim i/ili poveanim volumenom titnjae.
Kirurke i patoloke karakteristike papilarnog karcinoma titnjae u djece i adolescenata

Pavao Pere, Davor Depina
Uvod: Karcinom titnjae je rijedak u djejoj populaciji, te ini oko 3% svih tumora u djece. Metode: U radu su istraeni parametri tumorske agresivnosti, multicentrinosti, te lokoregionalnog metastaziranja u pacijenata do 18 godina, te su rezultati usporeeni s grupom starijih pacijenata. Svim pacijentima uinjena je totalna tiroidektomija sa ili bez disekcije vrata. Rezultati: Pacijenti s papilarnim karcinomom prezentiraju se u uznapredovalom stadiju, veim primarnim tumorom, a ee s palpabilnim vorom vrata i/ili titnjae. Papilarni karcinom pokazuje agresivnost u 60%, multicentrinost u 40%, a lokoregionalno metastaziranje u 77% sluajeva. Rasprava: Multicentrinost i agresivnost su pokazani kao imbenici rizika za razvoj metastaza. Zakljuak: U radu smo pokazali da se papilarni karcinom ponaa agresivnije u mlaoj dobnoj skupini, te se u terapiji preporuuje totalna tiroidektomija, te paljivi osvrt na mogue metastaze, a u sluaju pozitivnoga nalaza obavezno treba uiniti uobiajenu disekciju vrata, uz poseban osvrt na tehniki aspekt operacije, uz minimaliziranje postoperativnog morbiditeta.
Lijeenje Bellove pareze linog ivca hiperbarinom oksigenacijom

Dragutin Petkovi, Ivan Bara
U razdoblju od 2007. do 2011. godine na ORL odjelu kod 39 bolesnika s Bellovom parezom primijenjena je terapija hiperbarinom oksigenacijom. Hiperbarina oksigenacije provedena je u suradnji s Poliklinikom Oxy u jednomjesnoj komori marke Draegerwerk. Od 39 bolesika bilo je 20 ena i 19 mukaraca. 24 bolesnika je poelo s primjenom hiperbarine oksigenacije unutar 7 dana od nastupa pareze. HZZO za bolesnike s Bellovom parezom odobrava 20 primjena hiperbarine oksigenacije. Ukupno 7 bolesnika nije uspjelo zavriti planiranih 20 ulazaka u barokomoru. Po zavretku terapije kod 15 bolesnika dolo je do potpunoga oporavka funkcije linoga ivca, kod 22 bolesnika dolo je do poboljanja funkcije, a kod 2 bolesnika nije bilo poboljanja funkcija.
34
FESS imaging uloga MDCT-a

Jasmina Plaak, Kristijan Makaruha, Lovro Kavur, Vinko Vidjak
Uvod: Svrha ovoga rada je ukazati na to kako sistematski pristup preoperativnoj evaluaciji paranazalnih upljina putem MDCT-a (multidetektorske kompjuterizirane tomografije) u sve tri ravnine osigurava operateru precizni preoperativni anatomski road map u planiranju kirurkoga zahvata. Takoer se istiu kliniki relevantne anatomske varijacije koje mogu utjecati na operativnu tehniku, kao i sama patologija koju se otkrilo unutar sinusa. Metode: Analizirana su 93 pacijenta, predviena za FESS radi polipoze sinusa, na 64-slojnom MDCT-u u aksijalnim, koronarnim i sagitalnim presjecima, debljine sloja 1 mm, u mekotkivnom i kotanom prozoru. Kontrast je koriten samo u sluaju neoplastinog procesa. Rezultati: Od ukupnoga broja pacijenata, od patolokih nalaza, na prvom mjestu je bila polipoza sinusa (82%), retencijske ciste na drugom mjestu (10%), dok su neoplastini procesi naeni u 0,03% pacijenata. Od anatomskih varijacija najvie se nalo pacijenata s devijacijom nosnoga septuma i spinom (56%), zatim s conchom bullosom (34%), a na treem mjestu je bila protruzija Vidijanovog kanala u sfenoidne sinuse (25%). Rasprava: Osnovna uloga imaginga je tona lokalizacija patolokog procesa unutar sinusa, te odreivanje stupnja njegove proirenosti, kao i evaluacija ev. nastalih komplikacija osnovne bolesti pacijenta. Kombinacija preoperativnog FESS imaging-a s otorinskim endoskopskim pregledom omoguuje izbor najboljega plana lijeenja i kirurke tehnike za pacijenta. Zakljuak: Priprema pacijenta prije pregleda je izuzetno bitna. Pregled treba uiniti tek nakon smirivanja akutne faze upale sinusa. MDCT je trenutno metoda izbora za preoperativnu evaluaciju paranazalnih upljina, utjee na planiranje kirurkoga zahvata i upozorava kirurga na vane anatomske varijacije na koje e naii tijekom zahvata, te posljedino tomu dovodi do smanjenja broja moguih intra/post operativnih komplikacija koje se mogu razviti.
Narrow Band Imaging (NBI)

Ratko Prstai
Narrow Band Imaging (NBI) spada u najsuvremenije dijagnostike metode rane detekcije tumora gornjeg aerodigestivnog trakta. Radi se o tehnologiji specijalnih filtera koji proputaju samo plavkasto svjetlo valne duljine 415 nm i zelenkasto valne duljine 540 nm. Svjetla tih valnih duljina se odlino apsorbiraju u hemoglobinu i na taj nain znatno poboljavaju prikaz povrinskih krvnih ila sluznice, pojaavajui kontrast izmeu samih krvnih ila i okolne sluznice. Autor prikazuje institucionalna iskustva u upotrebi ove jednostavne, lako primjenjive i vrlo uinkovite dijagnostike metode u otkrivanju ranih stadija karcinoma gornjeg aerodigestivnoga trakta.
3D konformalna terapija zraenjem karcinoma glave i vrata u KBC Rijeka

Milan Radoji
Uvod: Osnovni cilj terapije zraenjem je osigurati maksimalnu lokalnu kontrolu bolesti uz minimalno oteenje zdravog tkiva. Napredak u raunalnoj tehnologiji u posljednjih 20-tak godina je omoguio prelazak s dvodimenzionalnoga planiranja terapije zraenjem na kompleksnije konformalno planiranje koritenjem trodimenzionalne tehnologije. Na taj nain se koristei CT snimke anatomskoga podruja od interesa, omoguuje volumni prikaz anatomskih struktura i doznih raspodjela. Metode: Konformalna terapija zraenjem (3DCRT) razvija se u drugoj polovini 80-tih godina 20. stoljea, a nekoliko godina kasnije ustanovljavaju se osnovna pravila ocrtavanja ciljnih volumena i planiranja (ICRU 50-1993.g). 3DCRT tehnika omoguuje oblikovanje visoko-energetskih snopova fotona radi tone predaje doze ciljnom podruju, uz optimalnu potedu zdravoga tkiva. U Klinici za radioterapiju i onkologiju KBC Rijeka primjena 3DCRT poela je 2008 g. nabavom linearnog akceleratora s vielamelarnim kolimatorom i 35
naprednim sustavima za planiranje i verifikaciju terapije. Dvije godine kasnije zapoeto je s klinikom uporabom ConPas tehnike (3D Conformal Parotid Gland-Sparing Irradiation Technique) u terapiji zraenjem podruja glave i vrata. Rezultati: Analizom dozno-volumnih dijagrama i izodoznih raspodjela kod adaptivne terapije zraenjem bolesnika s karcinomom epifarinksa biti e prikazana dobrobit ConPas tehnike. Rasprava: Primjena sloenih radioterapijskih tehnika u pravilu rezultira dobrom doznom pokrivenou ciljnih volumena, uz potedu rizinih organa. Klinika implementacija ConPas tehnike kod zraenja tumora glave i vrata omoguuje dobru potedu zaune lijezde, ime se smanjuje najea kasna nuspojava - suhoa ustiju. Zakljuak: Unato zahtjevnosti, kod planiranja i izvoenja naprednih tehnika u terapiji zraenjem karcinoma glave i vrata, dobri rezultati u potedi zdravih tkiva i lokalnoj kontroli bolesti pokazuju opravdanost njihove primjene.
Spolna predodreenost primarnog sijela melanoma glave i vrata: retrospektivna studija

Ivan Rai, Mirko Ivki
Maligni melanom zloudna je novotvorevina koe s dramatinim porastom broja oboljelih. U 2012. godini u SAD-u otkriveno je 76250 novih sluajeva melanoma i oko 9180 umrlih od ove bolesti. U Hrvatskoj je 2010. godine otkriveno 555 novooboljelih od melanoma, 295 mukaraca i 260 ena, a smrtnost od melanoma u Hrvatskoj 2011. godine je bila 202, 104 mukarca i 98 ena. Nekoliko veih studija pokazalo je kako melanomi glave i vrata imaju loiju prognozu od melanoma ostalih dijelova tijela. Ovakvi podaci opravdavaju sve vei naglasak na istraivanju biolokih, epidemiolokih i klinikih aspekata dijagnoze i terapije melanoma koe glave i vrata. Ova retrospektivna kohortna longitudinalna studija prikazuje 160 melanoma glave i vrata u razdoblju od 2000. do 2012. godine. U studiji je sudjelovalo 103 mukarca i 57 ena. Distribucija i spolna povezanost testirane su Mann-Whitney U testom, pacijenti su ukljuivani konsekutivno, uz informirani pristanak, a kriteriji ukljuenja bili su: kirurko lijeenje u naoj ustanovi, histopatoloka dijagnoza malignoga melanoma koe glave i vrata, te potpuno ispunjena medicinska dokumentacija. Primarno sijelo melanoma glave i vrata podijeljeno je po regijama koje se mogu svrstati u dvije vee skupine; lateralni i periferni dio, te sredinji dio lica. U periferni dio ubrajaju se vlasite, temporalna, preaurikularna i bukalna regija, uke, te lateralni dio vrata. U sredinji dio ubrajamo elo, nos, infraorbitalna podruja, perioralnu regiju, mentalnu regiju i sredinji dio vrata. Po rezultatima studije, znaajno je vea uestalost primarnih lezija u mukaraca i to na lateralnim sublokalizacijama, a smjetaj je povezan sa stadijem melanoma u trenutku dijagnosticiranja (p<0.05).
Lateralna fistula vrata - prikaz sluaja

Tomislav Rekovi, Marica ii Mitrei, Boris imunjak
Uvod: Lateralne fistule vrata zajedno s cistama spadaju u skupinu kongenitalnih anomalija glave i vrata. U kirurgiji glave i vrata se rijetko susreu. Kada je izrastanje drugoga drijelnog luka preko treeg i etvrtoga luka nepotpuno, od ostatka druge, tree i etvrte drijelne brazde oblikuje se uski kanal - vanjska vratna ili branhiogena fistula, koja se otvara na vratu ispred sternokleidomastoidnog miia. Unutranja vratna fistula nastane kada se vratni mjehuri povee s lumenom drijela uskim kanalom, koji se obino otvara u podruju nepane tonzile. Metode: Prikazujemo sluaj 24-godinjeg pacijenta koji se javio u nau ustanovu u studenom 2012. s anamnezom rekurirajuih celulitisa vrata i iscjetka na vratu supraklavikularno desno od roenja. Rezultat: ORL pregled je postavio sumnju na vanjsku lateralnu fistulu vrata. U dijagnostikom postupku uinjen je MSCT vrata s fistulografijom. Uz upotrebu metilenskoga modrila i tehnikom dvostruke transverzalne incizije uinila se potpuna ekstirpacija tvorbe. Dosadanje praenje je pokazalo uredan lokalni nalaz, bez znakova upalnih promjena na vratu. PHD nalaz- isjeak potkoja s koom, du kojega je kanal obloen cilindrinim epitelom, lumena ispunjena gnojem. 36
Rasprava: U diferencijalnoj dijagnozi rekurirajuih celulitisa i apscesa vrata potrebno je postaviti sumnju i na kongenitalne anomalije- ciste i fistule. U kirurkum pristupu transverzalne incizije, paralelne s vratnim naborima, smatraju se estetski prihvatljivijima od vertikalnih incizija paralelnih s musculus sternokleidomastoideusom. Zakljuak: Kirurka ekstirpacija je metoda izbora u lijeenju kongenitalnih anomalija porijekla drijelnih brazdi. Nuna je kompletna resekcija, kako bi se izbjeglo rekuriranje infekcija i mogua maligna alteracija tvorbe, te postigao zadovoljavajui kozmetski rezultat.
Holistic stimulating method in patients with total laryngectomy

Sneana Risti, Miko ivi, Milan Stankovi, Zoran Dimi, Miodrag Miti, Dragan Stojanov, Dragan Jankovi Objective: Explaining the advantage of this method in the rehabilitation of speech in patients after total laryngectomy Methods: From January 2006 to January 2010, in the ENT Clinic in Ni, 50 patients were followed. They all have had total laryngectomy in which Stimulants Holistic Method with cognitive behavioral therapy was performed and conducted with a minimum of 20 treatments to a maximum of 40. The results of this method have been studied by analyzing the voicevocis and Praat. Results: 11 patients were strong enough to produce understandable speech that enabled them to function normally in different circumstances, 15 have learned to communicate in a crowd and to use the phone, 12 obtained sporadic oesophageal voice, and the other 12 time only developed buccal. Conclusion: The greatest significance of this method is that the results obtained in a relatively short time, with the patient and the entire team, which is taken to increase his motivation to make the most out of himself and encouraged the patient to participate in the social environment, including development of communication skills to an individual maximum.
Karakteristike otoskleroze u etiopskoj populaciji i istraivanje povezanosti ekspresije produkata oksidacijskoga stresa s klinikim stadijem bolesti
Milan Rudi, Richard Wagner, Eric Wilkinson, Kiros Nega, Lidija Milkovi, Kamelija arkovi, Neven arkovi
Uvod: Incidencija otoskleroze u afrikoj populaciji je znaajno nia u odnosu na ostale populacije i iznosi oko 1%. U radu prezentiramo istraivako-humanitarni projekt Global ENT Outreach organizacije. Materijal i metode: Prospektivna studija u Migbare Senay General Hospital u Addis Ababi, Etiopiji tijekom lipnja 2012. godine. Tijekom sedmodnevnoga boravka uz sudjelovanje meunarodno-istraivakoga tima, ukupno je operirano 37 bolesnika s prethodno dijagnosticiranom otosklerozom. Zahvati (stapedotomija i invertna stapedotomija) su izvedeni u lokalnoj potenciranoj anesteziji. Prosjena ivotna dob bolesnika iznosila je 34 godine, a operirano je 23 ena i 14 mukaraca. Prosjeni gubitak sluha iznosio je 51dB. U 10 sluajeva zabiljeen je bilateralni oblik bolesti, a u 5 sluajeva zabiljeen je obiteljski oblik bolesti. Kao proteze koritene su Kurz titan proteza (20) i Causse Loop Piston proteza (17). Rezultati: Postoperativno je postignuta zadovoljavajua razina poboljanja sluha bez zabiljeenih ozbiljnijih komplikacija. Uzorci kosti vanjskoga zvukovoda i stapesa zasebno su uzeti od svakoga bolesnika za daljnja istraivanja. U tijeku je analiza uzoraka (imunohistokemija na prisutnost produkata oskidacijskoga stresa) u cilju daljnjega razumijevanja patofiziologije bolesti i utvrivanja mogue korelacije prisutnosti produkata oksidacijskoga stresa s klinikim stadijem otoskleroze.
37
Endemska nefropatija i gubitak sluha

Alen Sekelj, Danijela Babler, Antoneta Gudelj-Serti, Brankica Gregori-Butina, Davorin ani
Jo od Alportovog opisa gubitka sluha kod obiteljske bolesti bubrega, provode se istraivanja i dolazi do saznanja o incidenciji, tipovima, jakosti i moguim uzrocima oteenja sluha u bolesnika s bilo kojom kroninom bolesti bubrega. Takoer se prouavaju uinci dugogodinje dijalize i transplantacije bubrega na sluh. Gubitak sluha i evaluacija njegovih parametara (tip i stupanj) jedna je od osnovnih metoda koje se koriste u prouavanju utjecaja bubrene bolesti na auditorni sustav. Opi stav o audiometrijskom nalazu u bolesnika s kroninim bolestima bubrega dri se krivulje urednoga praga sluha s gubitkom na visokim frekvencijama i zupcem na 6 kHz. Stupanj oteenja sluha indicira dalju audioloku dijagnostiku. Sluh moe biti oteen na razini srednjeg i unutarnjega uha, a kod potonjega na razini osjetnih stanica punice ili slunoga ivca. Nekolicina studija stoga navodi paletu irih audiolokih pretraga u koje ubrajamo metode otoakustike emisije (teOAE i dpOAE) i evociranih potencijala modanoga debla (AEP). Autori navode razliitosti praga sluha za iste tonove u 4 promatrane skupine dijaliziranih bolesnika, u smislu endemijske nefropatije, razine parathormona i godina hemodijalize.
Karcinomi donje usnice lijeeni u Opoj bolnici Zadar u razdoblju od 2005. do 2009. godine
Neven Skitareli, Lidija Buti, Ivan Baraka, Mladen Srzenti
Karcinomi donje usnice najee se razvijaju na granici koe i vermiliona. Uzroci nastanka tumora su razliiti, a u etiologiji prvenstvenu ulogu igra dugotrajno izlaganje ultravioletnom zraenju, zatim puenje, ali i drugi fiziki i kemijski podraaji koji djeluju na donju usnicu. U razdoblju od 2005. do 2009. godine ambulantno i bolniki operirano je 59 bolesnika sa zloudnom novotvorinom usne. S obzirom na patohistoloku dijagnozu, od 59 bolesnika sa zloudnim novotvorinama, njih 50 (84.75%) imalo je planocelularni karcinom, a 9 (15.25%) bazocelulani karcinom. Druge histoloke tipove zloudnih tumora donje usnice u naem ispitivanju nismo registrirali. Ispitivanje je pokazalo da su karcinomi donje usne znatno uestaliji kod mukaraca, nego kod ena. Samo 6.8% bolesnika je u dobi ispod 60. godine ivota. Veina bolesnika u naem ispitivanju bila je s veliinom tumora klasificiranom kao T2. Svi bolesnici bili su inicijalno klasificirani kao N0M0, bez lokoregionalnih i udaljenih metastaza. Kod etiri bolesnika (6.77 %) javile su se kasnije nakon operacije tumora, lokalne metastaze na vratu, koje su lijeene disekcijom vrata, a kod dva bolesnika je uz operaciju uinjeno i zraenje. Od 59 bolesnika, kod njih 35 (59.33%), raena je rekonstrukcija donje usne, dok je kod njih 24 (40.67%) rekonstrukcija nastalog defekta uinjena primarnim avom.
Vrijednost laboratorijskih testova za dokaz preosjetljivosti kod bolesnika s pozitivnim konim testom na kunu prainu i grinje
Neven Skitareli, Mate Mareti, Nataa Skitareli, Ana Vuleti
Alergijske bolesti danas su u izrazitom porastu. Unato tome obrada bolesnika s alergijskim smetnjama i dalje ostaje sloena. Prospektivno ispitivanje provedeno je na skupini od 64 djece oboljele od alergijskoga rinitisa i drugih alergijskih bolesti s preosjetljivosti u prick testu na kunu prainu i grinje. Svim ispitanicima uzeta je detaljna obiteljska i osobna anamneza, uinjen kliniki pregled, objektivno mjerenje plune funkcije spirometrijom u djece starije od 7 godina, te kono testiranje. Svi ispitanici testirani su metodom uboda u volarnu stranu podlaktice na kap alergena. Odreena su ukupna i specifina IgE protutijela, broj eozinofilnih granulocita u perifernoj krvi, Dunger test, citoloki obrisak sluznice nosa, te serumski eozinofilni kationski protein. Oboljela djeca bila su u dobi od 4 do 15 godina ivota. Od 64 djece 39 njih (61%) bilo je mukog spola, dok je 25 djece (39%) bilo enskoga spola. Obiteljska anamneza bila je pozitivna na alergiju kod 28 38
(44%) oboljele djece. Kod 24 od 64 (37%) bolesnika, uz kunu prainu i grinje, dokazana je i preosjetljivost na jedan ili vie peludnih alergena. Veina oboljele djece imala je klinike simptome rinitisa ili rinitisa u kombinaciji s konjunktivitisom. Od ukupnoga broja oboljele djece veina ivi u gradskoj sredini. Statistiki znaajnim za dokaz preosjetljivosti na kunu prainu kod oboljele djece pokazali su se: poveani broj eozinofila u citolokom obrisku nosne sluznice, ImmunoCAP Total IgE (ukupni IgE) i UniCAP test (specifini IgE), P<0.01. Tri od ispitivanih est laboratorijskih dijagnostikih testova, pokazalo je visoku specifinost za potvrdu alergije kod bolesnika s preosjetljivosti na kunu prainu u konom testu.
Strana tijela drijela i jednjaka

Neven Skitareli, Dijana Vidi, Ivan Baraka
Strana tijela gornjega dijela probavnoga sustava mogu zaostati u mezofarinksu, hipofarinksu i jednjaku. Neprepoznata i neadekvatno lijeena mogu dovesti do nastanka komplikacija. Ispitivanje je obuhvatilo bolesnike lijeene ambulantno ili hospitalizirane na Odjelu za otorinolaringologiju u Opoj bolnici Zadar tijekom 2007. do 2009. godine kod kojih je u anamnezi postojao podatak o incidentu sa stranim tijelom. Tijekom ispitivanja prikupljena je medicinska dokumentacija o 228 bolesnika sa smetnjama stranoga tijela. Od 228 bolesnika, kod 115 njih (50.4%) pronaeno je i odstranjeno strano tijelo. Od 115 bolesnika sa stranim tijelom kod 14 (12.2%) strano tijelo je bilo lokalizirano u jednjaku. Komplikacije tijekom ili nakon vaenja stranoga tijela nije bilo. Podjela bolesnika sa stranim tijelom drijela i jednjaka po spolu pokazala je podjednaku zastupljenost broja ena i mukaraca. Analizom dobnih skupina vidljivo je da se incident sa stranim tijelom najee javlja u dobnoj skupini 30 do 60 godina ivota. U ukupnom broju bolesnika s opisanim smetnjama, djeca su inila 15% bolesnika, a dobna skupina iznad 65 godina inila je 4% bolesnika. Pedeset posto bolesnika sa smetnjama stranoga tijela imalo je smetnje u hipofarinksu, a nakon toga po uestalosti bile su izraene smetnje u mezofarinksu. Kod petine bolesnika smetnje su bile locirane u jednjaku. Od odstranjenih stranih tijela najvie su zastupljene riblje kosti (kod 70% bolesnika), zatim pilee kosti (kod 9% bolesnika), te razliiti komadi hrane (kod 6% bolesnika). Znatno rjee odstranjeni su iz gornjeg dijela probavnoga sustava: avlii, pribadae, dijelovi zubne plombe i igrake.
Rekonstruktivni izazovi u kirurgiji glave i vrata

Darko Solter, Mirko Ivki, Vladimir Bedekovi, Davor Vagi
Ablacijska kirurgija tumora glave i vrata uestalo rezultira velikim defektima mekih tkiva i kostiju glave i vrata. Povijesni razvoj kirurkih tehnika iznjedrio je iroki spektar rekonstruktivnih metoda kojima je cilj podjednako estetska i funkcionalna rehabilitacija bolesnika. Koncept lokalnih renjeva bio je zasnovan na poznavanju vaskularne opskrbe i slojevitosti koe, te estetskih podjedinica glave i vrata. Detaljno razumijevanje anatomije i angiosomske distribucije renjeva znailo je daljnji napredak u rekonstruktivnoj kirurgiji. ezdesetih godina prologa stoljea Ariyan i Bakamjian su na tragu tih ideja popularizirali regionalne renjeve u rekonstrukciji defekata aerodigestivnog krianja i orofaringealne regije. Tehnike mikrovaskularnog prijenosa tkiva i ideje slobodnih renjeva omoguile su prijenos kompozitnih inerviranih renjeva s udaljenih regija tijela. Nakon prvog uspjenog mikrovaskularnog prijenosa na bolesniku, koji je Seidenberg publicirao 1959., slijedio je uzlet kirurgije slobodnih renjeva, te su oni postali nezaobilazni u rekonstruktivnoj kirurgiji glave i vrata. Velike mogunosti u izboru rekonstruktivnih metoda predstavljaju izazov za svakog kirurga glave i vrata. Anatomske varijacije i konstitucija bolesnika mogu diktirati metodu izbora, pa je pri svakodnevnom radu potrebno dobro vladanje svim tehnikama. U radu su iznesena klinika iskustva u rekonstruktivnom tretmanu bolesnika s tumorima glave i vrata na Klinici za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata, KBC Sestre milosrdnice.
39
Mogunosti rekonstrukcije medijalnog onog kuta nakon ablacije tumora- glabelarni i V-Y klizni lokalni koni reanj
Mladen Srzenti, Neven Skitareli, Jadranka Handi
Karcinomi koe najei su malignomi kod ovjeka. Lokalizirani su na glavi i vratu u oko 80% sluajeva. Medijalni oni kut nije esta lokalizacija, ali radi anatomskih posebnosti, koje omoguuju intrakranijalnu propagaciju /etmoid; kribriformna lamina/ zapravo je jedina lokalizacija kod koje nema dileme glede naina lijeenja ono je iskljuivo kirurko. Kod svake sumnje na dublju invaziju potrebna je ekscizija adekvatnog dijela periosta, odnosno kosti, ukoliko se sumnja u invaziju periosta. Uobiajeni nain rekonstrukcije je lokalni glabelarni/eoni/ koni reanj, koji je kod veih defekata koji zahvaaju kapak, kombiniran s obraznim rotacijskim renjem. U ovom radu prezentiran je lokalni koni V-Y klizni reanj s lica koji se takoer moe koristiti u rekonstrukciji medijalnog onog kuta. Ovim lokalnim konim renjem, ne samo da se moe nadomjestiti defekt nakon ekscizije tumora, ve se postie i zadovoljavajui kozmetski efekt. Ovaj efekt postie se zahvaljujui tome to je medijalni rez sakriven u paranazalnoj i nazolabijalnoj brazdi, a lateralni prati obline lica. To je, ako ne metoda izbora, svakako dobra alternativa glabelarnom, eonom, lokalnom konom renju u rekonstrukciji defekta medijalnog onog kuta, nastalog nakon ablacije karcinoma koe s onkolokog i kozmetskog aspekta. Komparirani su lokalni koni renjevi s kozmetskog gledita, budui da oba renja zadovoljavaju postulate onkoloke kirurgije: da irina resekcije tumora nije uvjetovana rekonstrukcijom defekta.
Ekspresija protonske pumpe (H+/ K+ - ATP-aze) u sluznici grkljana

Sinia Stevanovi, Ivana Aras, Radivoje Radi, eljka Peri Kaarevi, Dario o, Tomislav Baudoin
Uvod: Laringofaringealni refluks je trenutno nedovoljno istraena bolest, a smatra se da je djelomino odgovoran za nastanak bolesti grkljana. Nastaje povratom kiseloga sadraja iz eluca, ali postoje naznake o grkljanu kao mjestu stvaranja kiseline, uslijed djelovanja protonske pumpe u sluznici. Metode: U radu je prisutnost protonske pumpe u sluznici grkljana utvrivana imunohistokemijskim dokazivanjem na uzorku od 50 kadavera i 11 ivih pacijenata kod kojih je uinjena laringektomija. Za sve pacijente uzorci tkiva su obraeni, te je istraivanje provedeno u Imunohistokemijskom laboratoriju Medicinskog fakulteta Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Rezultati i rasprava: Dokazana je prisutnost protonske pumpe u seromukoznim lijezdama grkljana u podruju supraglotisa. Po prvi je put u literaturi utvrena prisutnost protonske pumpe u ljudskim hondrocitima titne i epiglotine hrskavice. Zakljuak: Dokazana ekspresija protonske pumpe ostavlja prostor za dodatna istraivanja laringofaringealnog refluksa, ali i patofiziologije hrskavinih poremeaja.
Naa iskustva u operacijskom lijeenju karcinoma titnjae u razdoblju od 2002.-2012.g.

Ante Sui, Ivana Kurtovi, Goran Rai, eljka Roje, Mirko Konti, Zavia olovi, Nikola Kolja Poljak, Robert Tafra, Drako Cikojevi, Marisa Klannik
Uvod: Karcinomi titnjae esta su problematika zastupljena u radu ORL specijalista. ine veliki dio operacija s kojim se susreemo. Najee zastupljen karcinom je papilarni karcinom koji po svjetskoj literaturi ini oko 75% svih karcinoma titnjae. Potom slijedi folikularni karcinom koji ini oko 15% udjela, zatim medularni s 5% udjela, te anaplastiki s 2% udjela. U ovom radu, cilj nam je prikazati naa iskustva u KBC-u Split, openito zastupljenost tumora titnjae, poglavito karcinoma meu njima, te raspodjelu samih tipova karcinoma, kao i trendove operativnoga lijeenja istih. Metode: Podaci dobiveni iz operacijskih protokola, protokola ex tempore, te konane PH analize. Rezultati: Ukupno tumora titnjae u 10 godinjem razdoblju -2 242, od kojih broj malignih ini 491. Broj papilarnih karcinoma -412 (83.91%), folikularni karcinomi -41 (8.35%), medularni karcinomi -34 (6.92%) i 40
anaplastini karcinomi -4 (0.81%). Broj lano negativnih karcinoma ex tempore analize bio je 134 (491), to ini 27.29%. Broj lano negativnih papilarnih karcinoma bio je 107 (412), to ini 25.97%. Broj lano negativnih folikularnih karcinoma bio je 27 (41), to ini 65.85%. Broj subtotalnih tireoidektomija, te lobektomija s ekstirpacijom vorova drugoga renja po godinama: 2002.g. -57 od 181 operacije (31.49%), 2003.g.-65 od 223 operacije (29.14%), 2004.g. -71 od 226 (31.41%), 2005.g. -77 od 225 (34.22%), 2006.g. -91 od 209 (43.54%), 2007.g. -32 od 298 (10.73%), 2008.g. -37 od 330 (11.21%), 2009.g. -32 od 293 (10.92%), 2010.g. -20 od 295 (6.77%), 2011.g. -8 od 284 (2.81%), te za 2012.g. -5 od 188 (2.65%). Rasprava i zakljuak: Udio papilarnih karcinoma na naoj klinici u prethodnih 10 godina vei je za 8% od prosjeka svjetske statistike, za folikularne karcinome nii je za 6%, za medularne karcinome vii je za 2%, dok je za anaplastine nii za 1%. Trend subtotalnih tireoidektomija u znaajnom je padu.
Iskustva s hereditarnim angioedemom u KBC Split

Davor Sunara, Sanda Stojanovi Stipi, Zavia olovi, Lada Omero, Goran Rai
Nasljedni angioedem (HAE) je rijetka, autosomno dominantna bolest, uzrokovana nedostatkom inhibitora C1-esteraze (C1-INH). Oituje se opetovanim epizodama angioedema i to u potkonom tkivu, te na sluznicama gornjega dinoga i probavnoga trakta, ali bez pratee urtikarije ili svrbea. Zahvaanje grkljana moe dovesti do guenja. Laringealni oblik HEA spada meu hitna stanja u ORL. Lokalna trauma, a osobito stomatoloki zahvati, najei su okidai za ovu bolest. Prikazat emo iskustva u zbrinjavanju HAE u Hitnoj slubi ORL klinike KBC u Splitu, kao i podatke iz arhiva o HAE Klinike za plune bolesti KBC u Splitu. U naoj upaniji pet obitelji optereeno je HAE, u tri obitelji zabiljeene su laringealne manifestacije bolesti. U zadnjih 5 godina biljeimo 11 obrada u Hitnom prijemu nae klinike, jedna bolesnica umrla je u laringealnoj manifestaciji hereditarnog angioedema, dok je jedna podvrgnuta hitnoj traheotomiji. Ukazati emo na nepredvidivost bolesti, tekoe u dijagnozi, kao i na probleme terapijskoga pristupa u naoj upaniji, ali i itavoj Hrvatskoj. Klasina terapija za druge vrste angioedema, tj. antihistaminici, steroidi, i adrenalin neuinkovita je kod HAE. Sreom, u posljednjih deset godina razvijeni su novi lijekovi za lijeenje akutnih napada. Ovim radom nastojimo ukazati na moguu kobnu prirodu HAE i poveati svjesnost ORL druta o ovom vanom zdravstvenom problemu. U zakljuku zagovaramo iroku dostupnost antagonista bradikinina (uinkoviti i jednostavni za pripremu u akutnom napadu), identifikaciju bolesnika s HAE i formiranje nacionalnih registara, kao i strogo pridravanje meunarodnih smjernica za dijagnostiku, lijeenje i profilaksu HAE.
Laringoskopija visoke rezolucije - prikaz bolesnika

Dunja kalamera Udovi, Tatjana epi
Prikazujemo 58-godinju bolesnicu koja se ali na tekoe s grlom i hrapav glas kroz gotovo mjesec dana. Povijest bolesti ne pokazuje osobitosti, osim palpatorne bolne osjetljivosti vratne kraljenice. Pregledom kamerom High-Speed Endocam 5562, jasno smo uoili vokalni hematom.
Zatvaranje traheoezofagealne fistule kod dislokacije govorne proteze

Robert Tiac, Diana Mari, Petra Valkovi Zuji, Jelena Vukeli, Radan Starevi
Koritenje govornih proteza esto je povezano s komplikacijama. Njihova pojava znaajno umanjuje kvalitetu ivota laringektomiranih pacijenata. Posebnu skupinu komplikacija ine one koje su povezane s dislokacijom govorne proteze. Cilj rada je prikazati naa iskustva u lijeenju istih, operativnom tehnikom zatvaranja traheoezofagealne fistule. Dislokacija govorne proteze najee se javlja u osoba starije ivotne dobi kod kojih je govorna proteza bila ugraena pred dulji niz godina. Dislokacija se najee javlja u vidu sputanja govorne proteze zbog promjena u tkivu uzrokovanih starenjem. Posljedino dolazi do oteane promjene govorne proteze. Navedeno stanje zahtijeva kirurko zatvaranje fistule, saniranje rane, te 41
formiranje nove traheoezofagealne fistule. Takvim pristupom omoguujemo laku promjenu govorne proteze i umanjujemo potencijalne komplikacije.
Uloga slobodnog peteljkastog renja u kirurgiji spaavanja

Tomislav Tomievi, Kreimir Gri
Kirurgija spaavanja za karcinome glave i vrata ukljuuje kirurku intervenciju kod bolesnika kod kojih postoji ostatna tumorska bolest nakon provedenoga primarnog lijeenja ili je dolo do povratka tumorske bolesti. Obino se radi o opsenim resekcijama koje zahtijevaju rekonstrukciju vezanim ili slobodnim peteljkastim renjevima. Prikazan je sluaj 52-godinje bolesnice kod koje je klinikom obradom ustanovljen tumorski proces stranje dvije treine jezika lijevo, koji je prema CT nalazu zauzimao itavu lijevu stranu korijena i stranjeg oralnoga dijela jezika, te u podruju baze jezika prelazio medijalnu liniju, a ukupna veliina bila je 5x4 cm. Uinjenom biopsijom tumora dobiven je patohistoloki nalaz cilindroma (Carcinoma adenoides cysticum). Nakon cjelovite kliniko-laboratorijske obrade bolesnici je predloen operativni zahvat, totalna glosektomija s rekonstrukcijom. Bolesnica je odbila predloeno kirurko lijeenje. Nakon prikaza na kemoradioterapijskom konziliju, provedeno je konkomitantno kemoradioterapijsko lijeenje, platimit, uz iradijaciju. Zbog akutne bubrene insuficijencije planirano kemoterapijsko lijeenje nije provedeno u cijelosti. Kontrolnom obradom, PET-CT-om, zbog rezidualne maligne bolesti bolesnici je ponovno predloen operativni zahvat, na koji ona pristaje. Uinjena je medijalna mandibulotomija s lijevostranom hemiglosektomijom, proirenom na dio korijena jezika desno. Rekonstrukcija nastalog defekta uinjena je slobodnim peteljkastim podlaktinim fasciokutanim renjem. Vie od godinu dana nakon kirurkoga zahvata bolesnica je bez znakova osnovne bolesti, bez ogranienja u uzimanju hrane, neovisna o kanili, uredne artikulacije, uz zadovoljavajui estetski izgled. Rekonstrukcija slobodnim peteljkastim renjevima je odlian izbor u kirurgiji spaavanja, no u isto vrijeme je izuzetno zahtjevan proces za koji je potreban timski pristup. Rezultati tako ovise o izboru bolesnika, onkolokoj dohvatljivosti tumora, kao i o odabiru renja.
Odnos specifine i nespecifine nosne hiperreaktivnosti u bolesnika sa sezonskim alergijskim rinitisom

Dejan Tomljenovi, eljka Bukovec, Adriana Bokuli, Livije Kalogjera
Radi se o monocentrinoj prospektivnoj epidemiolokoj studiji koja ukljuuje vie modela mjerenja razine specifine i nespecifine nosne hiperreaktivnosti u bolesnika sa sezonskim alergijskim rinitisom. Cilj studije je izmjeriti intenzitet nosnih i onih simptoma u bolesnika izvan sezone alergije nakon specifine provokacije alergenom, te usporediti s odgovorom na nespecifinu provokaciju histaminom (kao model provokacije histaminskih receptora) i hiperosmolarnom otopinom (kao model provokacije iritantnih receptora). Ispitivanjem se eljelo usporediti reaktivnost upalnih stanica u ranoj i kasnoj fazi alergijske reakcije, te intenzitet neuroalergijske upale i otputanje neurokinina nakon specifine i nespecifine provokacije. U studiju je ukljueno 20 bolesnika oba spola, u dobi od 18 do 65 godina, s monoalergijom na pelud trave ili ambrozije. Provedena je provokacija alergenom dozom od 1.000 i.j., te provokacija ekvipotentnom dozom histamina i 2% hipertoninom otopinom, provokacija alergenom i histaminom provedena u 2 sukcesivna dana, van sezone alergije. Akustikom rinometrijom mjerena je promjena volumena prije i poslije provokacije, putem vizualno analogne skale mjeren je intenzitet simptoma, te usporeena vrijednost triptaze, eozinofilnog kationskog proteina i tvari P u nosnom sekretu i suzama bazalno i nakon provokacije. Schirmerovim testom je izmjerena koliina suza. Manje od pola ispitanika imalo je znaajno otputanje triptaze iz mastocita, a aktivacija eozinofila nije se uvijek poklapala u odgovoru sa intenzitetom aktivacije u ranoj fazi alergijske reakcije. Otputanje tvari P nije koreliralo s intenzitetom odgovora u provokacijskom testu u nazalnim lavatima, ali je bilo povezano s intenzitetom nazookularnog refleksa.Velika je intra i interindividualna varijabilnost celularnog odgovora i otputanja neurokinina na
42
razliitim modelima nazalne provokacije. Neuralni refleksni odgovor povezan je s otputanjem neurokinina tvari P.
Kohlearna implantacija i facijalni ivac

Robert Troti, Mihael Ries, Petar Drvi, Jakov Ajduk
Najei otokirurki pristup koji se koristi u ugradnji kohlearnog implantata je mastoidektomija, stranja timpanotomija i kohleostomija. Iako se taj pristup najee koristi, neki autori smatraju da je to povezano sa znaajnim rizikom pareze facijalnoga ivca. U literaturi postoji podatak da se postoperativna pareza linoga ivca kree od 0,71 do 1,53% (House, Luxford, Micheletto). Facijalni ivac prolazi kroz temporalnu kost, u kojoj se dijeli na labirintni, timpanalni i mastoidni dio. Za otokirurga je najdelikatniji timpanalni dio linoga ivca. U toku operativnoga zahvata stranje timpanotomije, moe doi do mehanikoga oteenja linoga ivca, a postoperativni uzroci pareze najee su upala, ishemija ili kompresivni otok ivca u kotanom kanalu temporalne kosti. U 17 godina kohlearne implantacije, u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu, napravljene su ukupno 402 kohlearne implantacije. Autori nisu imali niti jednu postoperativnu parezu ili paralizu linoga ivca. U svezi tih rezultata, autori preporuuju intraoperativni monitoring u tijeku kohlearne implantacije i upotrebu soft kirurgije za vrijeme stranje timpanotomije i kohleostomije.
PEPTEST - pomo u dijagnostici laringofaringealnog refluksa

Andrijana Veva, Darija Birti, Mirjana Grebenar, eljko Kotromanovi, Hrvoje Mihalj, eljko Zubi, Josip Male, eljko Vranje
Od davne 1982. godine do danas postoje dileme u dijagnostici laringofaringealnog refluksa (LPR). Naime, simptomi LPR-a mogu se pojaviti bez promjena na sluznici grkljana i drijela, a mogu biti i nespecifini. Stoga, kliniari moraju bazirati dijagnozu LPR-a na kombinaciji razliitih imbenika, ukljuujui simptome, klinike nalaze i rezultate klinikih testova. Nakon to smo na temelju klinikih manifestacija (reflux symptom indexRSI) i klinikih nalaza (reflux finding scoreRFS) postavili sumnju na postojanje LPR-a u veini otorinolaringolokih centara, u svrhu dijagnostike LPR-a, provodi se test inhibitorima protonske pumpe koji se daju u dvokratnoj dozi kroz osam do dvanaest tjedana. Test je jednostavan, lako izvediv i neinvazivan. Ako bolesnik ne reagira na provedenu terapiju, potrebno je provesti objektivno mjerenje kiselosti (24-satna viekanalna pH-metrija) i/ili otpora unutar lumena jednjaka (multikanalnu intraluminalnu impendancu-MII). Budui da pepsin ima primarnu ulogu u nastanku patolokih promjena na sluznici grkljana kod LPR-a, u posljednje vrijeme sve je vie istraivanja u kojima se dijagnoza LPR-a temelji na odreivanju pepsina u slini. Metoda odreivanja oba oblika pepsina, aktivnog i neaktivnog, jednostavnim ELISA testom u nas se jo uvijek koristi iskljuivo u znanstvene svrhe. 2011. godine na tritu se pojavio PEPTEST i omoguio nam lako i brzo odreivanje pepsina u irokoj klinikoj praksi, u odraslih i djece. PEPTEST je dijagnostika metoda koja je jednostavna, lako dostupna, jeftina, neinvazivna i pouzdana i koja predstavlja zlatni standard u dijagnostici LPR-a.
Vestibularna rehabilitacija kod obostrane lezije labirinta

Tihana Veligaj, Sinia Maslovara
Uvod: Obostrane lezije labirinta najee su posljedica djelovanja ototoksinih lijekova, ponajvie aminoglikozidnih antibiotika, dok je drugi najei uzrok Minreova bolest. Uestalost im je daleko manja, a simptomi puno blai od onih kod jednostrane vestibularne lezije. Vrtoglavice se u pravilu ne javljaju, osim kada postoji asimetrija u oteenju labirinata. Klinikom slikom dominiraju oscilopsije i nedostatak posturalne kontrole, za postavljanje dijagnoze najznaajniji je nalaz kalorijskog testa.
43
Cilj: Odrediti zastupljenost obostrane lezije labirinta meu naim vertiginoznim pacijentima, kao i uinkovitost vestibularne rehabilitacije u njenom zbrinjavanju. Pacijenti i metode: Na uzorku od 15 bolesnika s obostranom lezijom labirinta lijeenih na Odjelu za ORL, Ope upanijske bolnice Vukovar tijekom 2012. god. proveli smo vestibularnu rehabilitaciju. Stanje onesposobljenosti, opasnosti od pada i tijek oporavka pratili smo popunjavanjem ABC i DHI upitnika od strane bolesnika pri dolasku, nakon tri i est mjeseci od poetka lijeenja. Rezultati: Prosjena vrijednost ABC upitnika na poetku lijeenja iznosila je 38,66, a na kraju 61,16 bodova. Rezultati DHI testa od 65,33 bodova na poetku lijeenja govorili su u prilog velike onesposobljenosti pacijenata, da bi se pri treoj kontroli smanjio na 36,66 bodova, to ukazuje na znaajan, ali ne i potpuni oporavak. Zakljuak:Vestibularna rehabilitacija kojom se jaaju alternativni spaciocepcijski sustavi, daje dobre rezultate u lijeenju obostrane lezije labirinta. Klju njihovog zbrinjavanja je u prevenciji, u sklopu koje je najvanije ototoksine lijekove ordinirati samo u krajnjoj nudi i uz stalnu kontrolu stanja sluha i ravnotee, kao i izbjegavati istovremenu primjenu vie ototoksinih lijekova (npr. aminoglikozida s diureticima petlje).
Nervus facialis, etimologija i sinonimi

Jozo Vidovi, Tomislav Martinovi
Uvod: Istrauju se podrijetlo i istoznanice naziva nervus facialis. Metode: Analitikom i kritikom metodom izlae se etimologija i sinonimi n. facialisa pronaeni u medicinskoj literaturi. Rezultati: Nervus,i, m. latinski je naziv za ivac, a potjee od grkoga naziva NEURON, a u vezi je sa sanskrtskom rijei NAUREE, koja znai: konop, struna, ica, vrpca, tetiva, vlakno,konac, sveza. Facialis,e je latinski pridjev od imenice facies,ei,f., a znai: 1.lice, 2. izgled, izraz, odraz,3. povrina, strana u anatomskim strukturama. Za dananji pojam ivca upotrebljavali su se u medicinskoj literaturi tijekom povijesti razni nazivi, npr.: neuron, chorda, filum, aponeurosis, tendo, i dr., pa tako jo i u suvremenoj anatomskoj terminologiji imamo npr.: chorda tympani, fila olfactoria, i dr. "... nervi quos TENONTAS Graeci appellant", Celsus 8,1. Hipokrat je pod nazivom NEURON podrazumijevao sve bjelkaste, sivkaste, fibrozne anatomske strukture, kao to su npr.: tendo, aponeurosis, fascia, ligamentum, chorda, i dr. Grki filozof i prirodoslovac Aristotel upotrebljavao je pak naziv NEURON samo u naem dananjem znaenju ivca. Antiki lijenik, a prema nekima i reformator anatomije, Marinus, oko 50. A.D. podijelio je kranijalne ivce u sedam pari, a slino je uinio i Galen. Njemaki anatom S.T. Soemmerring (1755.-1830.) u svoj disertaciji o mozgu i polazitima kranijalnih ivaca, 1778. god. klasificirao je ove ivce na moderan nain i tom prigodom je dao i naziv Nervus facialis. Najnovija, dananja slubena meunarodna Terminologia anatomica iz 1998. god. ima dvanaest pari kranijalnih ivaca, te jo i nulti (0) kranijalni ivac Nervus terminalis. Sinonimi pronaeni za N.Facialis koji su se rabili u medicinskoj literaturi tijekom povijesti su: N. cranialis septimus, Portio dura paris septimi (Soemmerring), N.communicans faciei, Par septimum nn. encephali, N. septimus, Portio dura Willisi,(Portio dura of Willis). U suvremenoj slubenoj anatomskoj terminologiji iz 1998. god. (Terminologia anatomica) naziv je: Nervus facialis (VII), a "kod" je: A.14.2.01.099 Nekad se n. trigeminus nazivao i n. trifacialis. Rasprava: Terminologia anatomica, izdana 1998. god. je slubena meunarodna anatomska terminologija. Iako su nazivi u njoj navedeni na latinskome i engleskome jeziku s alfa-numerikim kodom, posebno za svaku anatomsku strukturu, samo su nazivi na latinskome jeziku slubeni, temeljni i glavni prema kojima se mora ravnati. Zakljuak: Potrebno je dobro poznavati i upotrebljavati najnoviju slubenu meunarodnu anatomsku terminologiju iz 1998. god. na internacionalnom anatomskom latinskom jeziku u svim medicinskim, predklinikim i klinikim disciplinama, kako u svakodnevnom lijenikom radu, tako i u edukativnom, publicistikom i znanstvenom radu, radi potpune preciznosti, tonosti, jednoznanosti, pa i jednostavnosti i praktinosti, u meunarodnoj komunikaciji i razmijeni medicinskih, a i drugih znanstvenih informacija.
44
Metastaza, etimologija i znaenja

Jozo Vidovi
Uvod: Budui je metastaza vrlo est naziv koji se, naalost, svakodnevno upotrebljava, ne samo u medicinskim krugovima, nego i meu laicima i pacijentima, pristupilo se istraivanju etimologije i sinonima ovoga naziva. Metode: Analitikom i kritikom metodom obrazlau se etimologija i sinonimi ovoga termina, kao i njegova znaenja koja je imao tijekom povijesti u medicinskoj literaturi. Rezultati: Termin metastasis,is(eos),f. potjee iz grkoga jezika, a znaio je otprilike i ukratko, prijenos, premjetanje, preseljenje bolesti ili uzroka te bolesti s jedne lokalizacije ili organa na drugu lokalizaciju ili organ, pretvorbu jedne bolesti u drugu, promjenu sjedita, oblika, karaktera ili naravi neke bolesti, i dr. Naziv se upotrebljavo jo u antiko doba, te se nalazi npr. i u Hipokratovim i Galenovim spisima. Shvaanja pojma metastaza mijenjala su se tijekom povijesti, onako kako su se mijenjala i medicinska shvaanja koncepcija o etiologiji i patogenezi bolesti. Termin metastaza upotrebljavao se, a jo i danas se upotrebljava, ne samo za maligne onkoloke bolesti, kako se danas i u nas openito smatra, nego i za irenje i selidbu drugih, neonkolokih bolesti, npr. infektivnih i upalnih. Francuski kirurg J.C.A. Recamier (1774.-1852.) bio je najvjerojatnije prvi koji je 1829. upotrijebio termin metastaza u dananjem znaenju metastaziranja malignih tumora. Kao sinonimi ili srodni nazivi za onodobna poimanja "metastaza" bolesti tijekom povijesti u medicinskoj literaturi rabili su se izmeu ostalih i ovi nazivi: metaptosis, diadoche, diadexis, metaschematismus, mutatio ili conversio morbi (morborum), itd. Rasprava: Pretpostavka je, da se skoro u svim naim medicinskim i nemedicinskim sredinama i javnosti, pod pojmom metastaza podrazumijevaju samo metastaze malignih tumora, a nikada, ili moda vrlo rijetko, i koje druge neonkoloke bolesti. Zakljuak: Naziv pojma metastaza, jo i danas, ne ukljuuje samo metastaziranje malignih tumora, nego ukljuuje i neke druge bolesti, npr. infektivne i upalne, a to potvruje npr. i: "Metastasis ... 1. the transfer of disease from one organ or part to another not directly connected with it. It may be due either to the transfer of pathogenic microorganisms (e.g. tubercle bacilli) or to transfer of cells, as in malignant tumors. The capacity to metastasize is a characteristic of all malignant tumors. 2. ... A growth of pathogenic microorganisms or of abnormal cells distant from the site primarily involved by the morbid process." (Dorland's Illustrated Medical Dictionary. 32nd ed., Elsevier, Saunders, 2012., p. 1144.)
Trendovi incidencije i mortaliteta raka titnjae u republici Hrvatskoj, 1988. - 2010.

Luka Vuemilo, Tin Znaor
Uvod: Rak titnjae je maligna bolest endokrinog sustava koja biljei porast incidencije u svijetu te se nalazi na 9. mjestu najeih sijela raka u ena. Cilj ovog rada je opisati i interpretirati trendove incidencije i mortaliteta raka titnjae u Hrvatskoj u razdoblju od 1988.-2010. Metode: Podaci o incidenciji prikupljeni su iz Registra za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, dok su podaci o mortalitetu prikupljeni iz baze podataka o mortalitetu Svjetske zdravstvene organizacije. Da bi se procijenile promjene trendova, koritena je regresijska analiza dobno-standardiziranih stopa uz pomo toaka spajanja (eng. joinpoint regression analysis). Rezultati: U promatranom razdoblju rak titnjae je dijagnosticiran u 5453 ene (80%) i 1355 mukaraca (20%), dok su od ove bolesti umrle 542 ene (66%) i 282 mukarca (34%). Analiza incidencije i mortaliteta u oba spola nije identificirala toke promjene trenda. Kod ena i mukaraca je zabiljeen signifikantan rastui trend incidencije s procijenjenim godinjim postotkom promjene (eng. EAPC) od 6.4%, odnosno 5.5%, te signifikantan pad mortaliteta s EAPC-om od -2.1% kod ena, te statistiki neznaajan pad s EAPCom od -1.3% kod mukaraca. Rasprava: Zadnja 3 desetljea zabiljeen je rastui trend raka titnjae u Hrvatskoj, kao i irom svijeta, a visoke stope incidencije svrstale su Hrvatsku na 4. mjesto europskih zemalja s najviom incidencijom. Unato porastu incidencije stope mortaliteta ostale su niske, te ak pokazuju silazne trendove. Jedno od moguih objaenjenja za navedene trendove je intenzivnija dijagnostika raka titnjae. 45
Zakljuak: U promatranom 23-godinjem razdoblju dolo je do znaajnoga porasta u stopama incidencije karcinoma titnjae kod oba spola. Stope mortaliteta su niske, te pokazuju silazne trendove.
Kirurgija paranazalnih upljina - Masivna polipoza - "Degloving" pristup transoralno

Gvozdan Vukain, Bojan Fanfani, Branimir Brebri
Prikaz sluaja: Pacijent u osmom desetljeu ivota pokretan, kontaktibilan koji u komorbiditetu ima hipertenziju, trai nau pomo zbog nemogunosti disanja na nos. Anamnestiki doznajemo da je operirao sinuse i nos zbog polipa, dva puta u Novom Mestu, Slovenija, prije vie od desetak godina. Sada ve dulje vrijeme ne moe disati na nos, i primjeuje da mu otekline na nosu sve vie rastu. Klinikim pregledom se ustanovi masivna polipoza nosa i paranazalnih upljina s eksteriorizacijom procesa. CT pokazuje masivnu polipozu paranazalnih upljina. Pacijent pristaje na operaciju. Operacija napravljena u opoj anesteziji, pristupom kroz usta i rezom u sluznici gornjeg vestibuluma. Takozvanim "degloving" pristupom se prie na sve strukture kostiju srednjega lica i napravi operacija odstranjenja polipa iz svih sinusnih upljina. Postoperacijski tijek uredan, pacijent uredno i nesmetano die na nos, a estetski rezultat operacije je izvrstan, oiljka na koi lica nema i kliniki pacijent ima anatomski uredno lice.
Tretman Botoxom: put ka boljem glasu

Jelena Vukeli, Robert Tiac
Totalna laringektomija ostavlja niz posljedica na operiranu osobu. Jedna od onih koja najvie pogaa bolesnike je gubitak govora. Nemogunost govora sa sobom povlai psiholoke, drutvene, ekonomske i brojne druge negativne posljedice. Zbog navedenoga, rehabilitacija glasa i govora predstavlja izuzetno bitnu sastavnicu u lijeenju laringektomiranih bolesnika. Jedna od metoda rehabilitacije glasa i govora je ugradnja govorne proteze. Koritenje govornih proteza povezano je s nizom komplikacija, od kojih se izdvaja faringealni spazam. Navedena komplikacija nastaje kao posljedica zaostale fizioloke kontrakcije cirkulatorne muskulature drijela koja posljedino onemoguuje prolaz zraka prema usnoj upljini, gdje bi se u konanici trebao oblikovati govor. Prilikom postavljanja dijagnoze faringealnog spazma potrebno je provjeriti je li govorna proteza dobro postavljena, te da li pacijent sluajno sam prejakim pritiskom prsta onemoguuje prolaz zraka prema gornjim dijelovima drijela i prema ustima. Nakon toga potrebno je uiniti lidokainski test pod kontrolom RTG-a, te ako bi on bio pozitivan, to bi nam potvrdilo dijagnozu faringealnog spazma. Ukoliko ne dolazi do poboljanja govora tada se odluujemo za aplikaciju Botoxa. Prethodno uinimo fluroskopiju probavnoga trakta barijevim kontrastom kako bismo tono locirali mjesto spazma. Nakon toga oznaimo to mjesto na koi bolesnika, te pod kontrolom elektromiografa jednokratno apliciramo 10 IJ Botoxa u etiri mjesta na vratu. U zakljuku moemo navesti da je prema podacima iz svjetske literature, ali i prema vlasititim iskustvima, u sluajevima faringealnog spazma, primjena Botoxa visoko uspjena metoda s minimalnim komplikacijama.
Reakcija tkiva na razliite implantate konzervirane hrskavice u eksperimentalnih ivotinja

Miljenko Vukoja, Igor Ivanovi, Albert Thur, Hrvoje Vidi
Uvod: Sumirajui zapaanja iz literature proizlazi da je hijalina hrskavica najpoeljniji materijal u rekonstruktivnoj kirurgiji glave i vrata. Hondromukoproteinska komponenta meustanine tvari smatra se imunoloki inertnom, a kolagen nereaktivan zbog svoje molekularne slinosti ak i kod razliitih vrsta. Hondrociti su zatieni u svojim lakunama s obilnim meustaninim matriksom. Dobiveni rezultati iz literature pojedinih autora su proturjeni i razilaze se u izboru vrste hrskavice, kao i nainu konzerviranja. To 46
nas je potaknulo da na ivotinjskom modelu uinimo istraivanje s ciljem da: 1. makroskopski i palpatorno utvrdimo stabilnost i integritet implantata i okoline; 2. opiemo histomorfoloke promjene u okolini pojedinih implantata; 3. damo slikovni prikaz tih histomorfolokih promjena; 4. histomorfometrijski izmjerimo debljinu vezivne ahure stvorene oko implantata. Metode: U eksperimentu smo koristili 12 novozelandskih bijelih kunia kojima smo subkutano implantirali jednako velike komade konzervirane ljudske rebrane hrskavice, konzervirane ljudske titne hrskavice i konzerviranu rebranu hrskavicu kunia. ivotinje su podijeljene u dvije skupine, skupina A rtvovani 6. i skupina B rtvovani 12. tjedan nakon implantacije. Palpatorno je provjeravana veliina i pominost implantata. Implantati su izvaeni s vezivim ahurama, fiksirani, bojani i analizirani svjetlosnim mikroskopom, a histomorfometrijski je mjerena debljina ahure stvorena oko implantata. Rezultati: Rezultati su prikazani kvantitativno i kvalitativno, odnosno dan je slikovni prikaz histomorfolokih promjena u okolini pojedinih implantata. Zakljuak: Na temelju makroskopskih, histomorfolokih i histomorfometrijskih rezultata proizlazi da bi se konzervirana ljudska titna hrskavica mogla koristiti u rekonstruktivnoj kirurgiji s jednakim uspjehom kao i ve koritena konzervirana rebrana ljudska hrskavica.
Znaaj rane dijagnostike limfogenog metastaziranja u lijeenju tumora glave i vrata

Kreo Zurak
Meu svim tumorima u podruju glave i vrata, na planocelularni karcinom sluznice gornjega aerodigestivnog sustava otpada vie od 90% sluajeva. Iako je lijeenje primarnoga tumora mogue u veini sluajeva, prognoza je loa tako da petogodinje preivljenje iznosi oko 50%. Rezultat je to vrlo ranog limfogenog metastaziranja koje brzo napreduje. Udaljene metastaze, kao i razvoj drugog primarnog tumora esti su u kasnijem tijeku bolesti. Bolesnici u ranom stadiju tumorske bolesti (stadiji I i II) imaju znaajno bolju prognozu u usporedbi s bolesnicima u kasnijim stadijima (stadiji III i IV). Unato razvoju dijagnostikih metoda, sigurna dijagnoza metastaza u limfnim vorovima jo uvijek predstavlja kliniki problem. Osim klinike inspekcije i palpacije, ultrasonografija potpomognuta aspiracijskom biopsijom je metoda izbora. Znaajne, ali teko uoljive uobiajenim metodama dijagnostike, su skrivene mikrometastaze u limfnim vorovima vrata manjim od 1 cm. Najvaniji prognostiki imbenik tumora glave i vrata su metastaze u limfnim vorovima vrata, ije razliite patoloke karakteristike (npr. veliina, brojnost, lokalizacija) u tome imaju vanu ulogu. Ekstrakapsularno irenje se povezuje s veim rizikom lokoregionalnog recidiviranja i udaljenog metastaziranja. Zbog toga, u lijeenju tumora glave i vrata, koje mora biti individualizirano i optimalno, osim primarnoga sijela tumora, treba imati na umu rano limfogeno metastaziranje i potrebu histopatoloke analize limfnih vorova vrata. Disekcija vrata, koja moe biti kurativna ili elektivna, omoguuje bolji stadij bolesti. Selektivna disekcija vrata, koja je indicirana u lijeenju bolesnika s uznapredovalim tumorom glave i vrata i N0 vratom, prihvatljiva je, kako iz onkolokog, tako i iz funkcionalno-estetskog razloga.
Miosferuloza paranazalnih sinusa

Slavko ivi
Sinonimi za miosferulozu: lipogranuloma, paraffinoma, "Swiss cheese" Uvod: miosferuloza (sferuloza) je reakcija tipa stranoga tijela izazvana reakcijom eritrocita i egzogenih lipida. Moe se javiti bilo gdje u tijelu, a najee potkono i u paranazalnim sinusima. U paranazalnim sinusima se javlja kao reakcija na smotuljak gaze, odnosno tampone koji su impregnirani antibiotskom masti. Mnoge antibiotske masti sadre u podlozi lipidne supstance (lanolin, parafin, vazelin). Metode: pregled lanaka koji su opisali miosferulozu paranazalnih sinusa. Prvi put sferuloza je u otorinolaringologiji opisana 1977. godine, a osim u paranazalnim sinusima javlja se u mastoidu i srednjem uhu. Patohistoloki se radi o cistinim lezijama koje sadre mala sferina tijela (sferule) koja slie na endospore (fungus like), a okolno tkivo pokazuje fibrozne promjene sa znacima kronine upale. 47
Rezultati: Mnogobrojne pregledne studije pokazuju da je sferuloza udruena sa znaajnim adhezijama koje zahtijevaju novu operaciju. Pitanje je je li ovo samo patohistoloki raritet ili ima i znaajno kliniko znaanje? S obzirom da sferuloza usporava cijeljenje i stvara postoperativne adhezije, te izaziva kroninu upalu, drim da je ovo vaan problem kirurgije paranazalnih sinusa. Miosferuloza se lijei kirurkim odstranjenjem stranoga materijala i okolnoga tkiva. Rasprava i zakljuak: Radi se o rijetkom stanju, ali i esto proputenoj dijagnozi. S obzirom da je sferuloza reaktivan i iatrogen proces moe se lako prevenirati. Treba razmisliti ima li ovakvim tamponima mjesta u naem radu.
Uinkovitost operacije mekog nepca u lijeenju hrkanja

Marica ii Mitrei, Boris imunjak, Ivan Ragu, Boris Filipovi
Uvod: Cilj studije bio je istraiti uinkovitost kombinirane metode radiofrekvencije i klasine uvulopalatofaringoplastike u lijeenju hrkanja. Metode: U studiji je bilo ukljueno 40 od 104 pacijenta koji su operirani uvulopalatofaringoplastikom (UPPP-om) na Zavodu za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata KB "Sveti Duh", Zagreb, od sijenja 2010. do prosinca 2011., uz prosjeno praenje pacijenata od etiri do 19 mjeseci. 40 pacijenata s blagom apnejom u spavanju i socijalno neprihvatljivim hrkanjem obavili su preoperativnu polisomnografiju zajedno s baterijom vizualno-analognih testova (VASs) koji su mjerili smetnje spavanja, razinu hrkanja i dnevnu pospanost. Nakon operacije, kombinacije radiofrekvencije i klasine kirurke redukcije mekoga nepca, pacijenti su reevaluirani s prosjenim praenjem postoperativno 18.2+/-4.6 (prosjek+/-SD) mjeseci. Rezultati: Prosjeni preoperativni indeks hrkanja kod polisomnografije je bio 211.3+/-148.9, a postoperativna vrijednost je bila 43.8+/-71.3, to je predstavljalo statistiki znaajnu razliku od svojih preoperativnih vrijednosti (P=0.00052). Znaajna redukcija razine hrkanja je nastupila kod vie od 80% pacijenata, po ocjeni pacijenata i njihovih partnera. Prosjena preoperativna razina hrkanja je bila 8.8+/-2.1, a prosjena postoperativna razina hrkanja je bila 2.6+/-1.4. (Student t-test, P<0.0001). Rasprava i zakljuak: Objektivni nalazi sugeriraju da uvulopalatofaringoplastika sama nije dovoljna za lijeenje sindroma apneje u spavanju, ali je korisna u lijeenju subjektivnih simptoma hrkanja u selektivnoj grupi pacijenata. Pacijenti s blagom apnejom u spavanju mogu biti uspjeno tretirani UPPP-om ili UPPP-om kombiniranim s radiofrekvencijom. Za uspjeno lijeenje tekog sindroma apneje u spavanju nuan je dobar odabir pacijenata.
48
Autorsko kazalo
Authors index 43/2013, Suplement
Ajduk Jakov 11, 18, 43 Aleri Primorac Teuta 11, 21 Aleri Zorica 11, 13, 14 Aras Ivana 12, 16, 40 Babler Danijela 38 Bara Ivan 34 Baraka Ivan 13, 38, 39 Bartolovi Jelena 18 Baudoin Tomislav 13, 15, 27, 32, 40 Bauer Vladimir 11, 13, 14 Bedekovi Vladimir 31, 39 Berni Ana 14 Bili Mario 17 Birti Darija 14, 27, 43 Bokuli Adriana 42 Bonifai Marta 15 Boi Martin 31 Braut Tamara 15 Brdar Dubravka 33 Brebri Branimir 46 Brki Iva 15 Bubi Ana 33 Bukovec eljka 42 Bundevska Biljana 16 Buti Lidija 38 Butkovi Soldo Silva 30 Ceki Nikolica 16 Cikoja Ivan 16, 21 Cikojevi Drako 40 Cvjetko Tereza 12, 16 ali Vujnovac Tena 17, 31 anji Karol 24 olovi Zavia 17, 26, 40, 41 uji Ljiljana 16, 21 uk Vieslav 18 Dimi Zoran 37 Dmitrovi Branko 27 Donki-Pavii Ivica 21 Dragievi Danijela 24 Drvi Petar 11, 18, 43 Depina Davor 34 ani Davorin 18, 19, 20, 22, 38 ani Hadibegovi Ana 19 Fanfani Bojan 13, 46 Fijako Vladimir 27 Filipovi Boris 20, 48 Futar-Preradovi Ljubica 20 Geber Goran 30, 31 Grabovac Stjepan 21 Graan Sanda 33 Grdini Boris 11, 21 Grebenar Mirjana 14, 21, 27, 43 Gregori-Butina Brankica 22, 38 Grgec Maja 22, 33 Grgi Marko Velimir 23 Gri Kreimir 42 Gudelj-Serti Antoneta 38 Mihalj Hrvoje 27, 43 Mihi Josip 30, 31 Milkovi Lidija 37
Guli Rozita 18 Handi Jadranka 40 Hrenovica Edina 23 Ivanovi Igor 46 Ivievi Nada 24 Ivki Mirko 36, 39 Jai Julija 18, 24 Jaki-Bubalo Marinka 26 Jani Ervin 14 Jankovi Dragan 37 Janusheski Jovan 16 Janui Renato 31 Jovi M. Rajko 24 Jurii Darko 30 Jurlina Martin 14 Kaavenda Anita 14 Kalogjera Livije 22, 24, 32, 33, 42 Karada Lapi Ljerka 25 Karaole edo 25 Karaica Bojan 31 Karaman Ivana 26 Kardum Goran 24 Kardum-Skelin Ika 20 Kavur Lovro 35 Kera Marija 13, 25 Klannik Marisa 17, 18, 40 Klieska Elena 25 Kljaji Zlatko 26 Kneevi Bojana 14 Komlenac Rajko 16 Komljenovi Dejan 15 Konti Mirko 17, 26, 40 Koec Andro 27, 33 Kotromanovi eljko 27, 43 Kovai Marijan 13, 25, 28 Kranjec Zoran 13, 28 Kujundi Milodar 15, 29 Kurtovi Ivana 40 Lahousen Theresa 29 Ledinsky Iva 28 Lisica-iki Nataa 28 Lugovi-Mihi Liborija 30, 31 Luxenberger Wolfgang 29 Makaruha Kristijan 35 Makovac Irena 29 Mali Dalipi Vesna 21 Male Josip 43 Mandilovi Milan 23 Mareti Mate 38 Mariji Blaen 29 Marini Domagoj 31 Markota Danijela 33 Markov-Glava Duka 29 Martinovi Tomislav 44 Mari Diana 19, 41 Maslovara Sinia 18, 30, 43 Matea Ani Dubravka 15 Stojanov Dragan 37 Stojanovi Stipi Sanda 41 Sui Ante 40
49
Autorsko kazalo
Authors index 43/2013, Suplement
Mikovi Anica 31 Miti Miodrag 37 Mrljak Vuini Natalija 19 Nega Kiros 37 Neki Ivica 13, 28 Novosel Tomislav 31 Omero Lada 24, 41 Paji-Penavi Ivana 30 Pangeri Ana 32, 33 Pankas Josipa 33 Pastori Grgi Marija 28 Pejakovi Nemanja 24 Penovi Sani 33 Peri Kaarevi eljka 40 Pere Pavao 34 Peuti-Pisac Valdi 17 Petkovi Dragutin 34 Plaak Jasmina 35 Poljak Nikola Kolja 17, 26, 40 Prgomet Drago 19, 25 Prpi Danijel 31 Prpi Dubravka 14 Prstai Ratko 35 Punda Ante 33 Rai Goran 17, 24, 33, 40, 41 Radi Radivoje 40 Radoji Milan 35 Ragu Ivan 48 Rai Ivan 36 Rekovi Tomislav 36 Ries Mihael 11, 18, 43 Ristic Snezana 37 Roje eljka 17, 24, 26, 33, 40 Rotim Kreimir 30, 31 Rudi Milan 13, 28, 37 Sekelj Alen 38 Skitareli Nataa 38 Skitareli Neven 13, 38, 39, 40 Slipac Juraj 25 Solter Darko 39 Srzenti Mladen 13, 38, 40 Stankovi Milan 37 Starevi Radan 15, 41 Stevanovi Sinia 12, 40
Sunara Davor 17, 41 ali Mirka 16 arevi Boena 20 epi Tatjana 33, 41 imunjak Boris 20, 36, 48 kalamera Udovi Dunja 41 o Dario 40 Tafra Robert 17, 40 Thur Albert 46 Tiac Robert 41, 46 Tomievi Tomislav 42 Tomljenovi Dejan 33, 42 Troti Robert 11, 18, 43 Vagi Davor 39 Valkovi Zuji Petra 41 Veva Andrijana 14, 21, 27, 43 Vela Ljubi Jadranka 17, 26, 33 Veligaj Tihana 30, 43 Vidi Dijana 39 Vidi Hrvoje 46 Vidjak Vinko 35 Vidovi Jozo 44, 45 Vlahovi Sanja 12, 16 Vranje eljko 43 Vrdoljak Frane 17 Vuemilo Luka 45 Vukain Gvozdan 46 Vukeli Jelena 41, 46 Vukeli-Shutoska Marija 16 Vukoja Miljenko 46 Vuleti Ana 38 Wagner Richard 37 Wilkinson Eric 37 Zalihi Vildana 23 Znaor Tin 45 Zubi eljko 27, 43 Zupii Branko 21 Zurak Kreo 47 arkovi Kamelija 37 arkovi Neven 37 ivi Miko 37 ivi Slavko 47 ii Mitrei Marica 36, 48
50

MedJad 43 2013

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

MedJad 43 2013

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDK 61(05)=862=20 GOD.

ISSN 0351-0093 Coden: MEJAD6

8. kongres Hrvatskog drutva za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata s meunarodnim sudjelovanjem

Nakladnik Opa bolnica Zadar

Publisher Zadar General Hospital

8. kongres Hrvatskog drutva za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata s meunarodnim sudjelovanjem

Knjiga saetaka Abstract book

Gosti urednici SREKO BRANICA LANA KOVA BILI NEVEN SKITARELI

Vodice, 8. 11. svibnja 2013.

Med Jad 43 (2013) Suplement

Neurinomi facijalnoga ivca; dijagnostika i lijeenje

Karakteristike bolesnika s kroninim rinitisom u Karlovakoj upaniji

Med Jad 43 (2013) Suplement

Kojeg je spola glas?

ORL pretrage u dijagnostici neurinoma statoacusticusa

Med Jad 43 (2013) Suplement

Orbitalne frakture - problematika i operativno lijeenje

to je navigacijska endoskopska sinusna kirurgija (NESS)?

Koliko je laryngitis posterior pouzdan znak laringofaringealnog refluksa?

Med Jad 43 (2013) Suplement

Glasovne tegobe u oboljelih od multiple skleroze

Primjena platizmofascijalnog renja u rekonstrukciji hipofarinksa

Znaaj pepsina iz sline u dijagnostici i lijeenju bolesnika s laringofaringealnim refluksom

Med Jad 43 (2013) Suplement

Nosna polipoza: Na pristup

Prikaz sluaja: Hondromezenhimalni hamartom paranazalnih sinusa u dvogodinjega djeteta

Med Jad 43 (2013) Suplement

Dermoidna cista uke

BPPV: Analiza 50 pacijenata

Med Jad 43 (2013) Suplement

Slabo diferencirani miofibroblastini sarkom (miofibrosarkom) i osteosarkom larinksa - prikaz sluaja

Med Jad 43 (2013) Suplement

Laser niskog intenziteta u lijeenju kroninog tinitusa

Metastaze udaljenih primarnih tumora na podruju glave i vrata

Med Jad 43 (2013) Suplement

Ekspanzijska faringoplastika u bolesnika s OSAS

Analiza pepsina u slini bolesnika s govornom protezom

Med Jad 43 (2013) Suplement

Mogunosti razlikovanja adenoma od hiperplazije dotitnih lijezda u citolokim preoperacijskim uzorcima

Med Jad 43 (2013) Suplement

Metalni novac kao strano tijelo u djejem jednjaku

Bolesnici lijeeni od karcinoma grkljana u OB Pula od 2006. do 2011. godine

Prevalencija poremeaja glasa i rizini imbenici u sveenika akovako-osjeke nadbiskupije

Med Jad 43 (2013) Suplement

Parcijalne resekcije jezika ultrazvunim noem

Med Jad 43 (2013) Suplement

Endoskopska kirurgija sinusa - to je greka a to komplikacija?

Alergijski rinitis: Bolest sadanjosti i budunosti

Med Jad 43 (2013) Suplement

Ekstramedularni plazmacitom etmoidnih sinusa prikaz sluaja

Kirurki tretman uznapredovalog karcinoma titne lijezde

Med Jad 43 (2013) Suplement

15.obljetnica videostroboskopije na ORL odjelu OB ibenik

Prikaz sluaja ugradnje prvog BAHA ureaja u Opoj bolnici Zadar

Hondrosarkom larinksa: prikaz sluaja

Med Jad 43 (2013) Suplement

Transformirani agresivni difuzni B velikostanini NHL hipofarinksa

Med Jad 43 (2013) Suplement

Rinolaringoloke manifestacije Wegenerove granulomatoze-prikaz bolesnika

Med Jad 43 (2013) Suplement

Izolirane bolesti sfenoidnoga sinusa

Rekonstrukcija nosa kombiniranim kompozit septalnim i paramedijalnim eonim renjem

Primarni neuroendokrini tumor submandibularne lijezde: prikaz sluaja