P. 1
Predrasude i Stereotipi

Predrasude i Stereotipi

|Views: 406|Likes:
Published by Nure Kaltak

More info:

Published by: Nure Kaltak on May 15, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/27/2015

pdf

text

original

PREDRASUDE

POJAM I KARAKTERISTIKE PREDRASUDA U najširem značenju predrasude su tvrdnje uz koje se pridružuju uvjerenost u njihovu tačnost – iako te tvrdnje nisu potkrepljene činjenicama niti zasnovane na argumentima nego su donesene bez prethodnog provjeravanja njihove tačnosti i bez prethodnog razmišljanja o tome.  Predrasude su sudovi koji se donose bez prethodnog rasuđivanja.  Predrasude su negativan stav ili niz stavova prema svima ili većini članova neke grupe. U socijalnoj psihologiji pod predrasudama se podrazumjevaju vrste stavova kod kojih je očigledan nedostatak opravdanosti, logička neosnovanost, koje su praćene intelektualnim emocijama koje se uporno održavaju i otporni su prema mijenjanju. Pojam predrasuda u ovom smislu može uključivati i pozitivan i negativan odnos. Često se pod predrasudama podrazumjeva negativan odnos. Kada se govori o prdrasudama u tom značenju, podrazumjeva se: osuđivanje, potcjenjivanje, neprijateljski stav, spremnost da se pristupi aktivnosti protiv grupa ili pojava prema kojima postoje predrasude. U specija lnoj psihologiji, najveća pažnja poklanja se izučavanju negativnih i rasnih predrasuda. Bitna odlika takvih predrasuda je neosnovanost, neopravdanost općeg odnosa prema određenoj grupi pojava. Predraude su sklone generaliziranju, a takve generalizacije se uporno održavaju. Predrasude su krute, nefleksibilne, otporne prema podacima i kad su ti podaci u suprotnosti sa generalizacijama koje one sadrže, uključujući neprijateljska osjećanja koja mogu da se izraze neprijateljskim postupc ima. Predrasude kao i stavovi imaju sledeće komponente: Struktura predrasuda prožeta kroz tri komponente :    Kognitivna komponenta – sud o svojstvima objekta. Vrednovanje može biti pozitivno ili negativno tj. karakteristike objeka ocjenjuju se kao dobre ili loše, korisne ili štetne, poželjne ili nepoželjne. Emocionalna komponenta – kada se objekat stava doživljava kao ugodan (pozitivan odnos) ili neugodan (negativan odnos). Akciona komponenta – uključije namjere i spremnost za akciju. Pozitivan stav uključuje namjeru da se objekat stava podrži, zaštiti, a negativan da se izbjegne, napadne, onemogući. Razlika između predrasuda i stavova je ste u tome što se predrasude st ječu tokom života socijalnim učenjem, najčešće putem učenja po modelu. Shodno tome one podr azumjevaju trajne dispozicije reagovanja, djeluju na ponašanje i osnova su dosljednosti u reagovanju na određenje draži, složene su, sadržavaju dimenziju tj. osobine koje mogu biti izražene u različitom stepenu, kao i kod svih stavova: ekstremnost, složenost, usklađenost, dosljednost i snagu. Međutim, sve ove karakteristikene ističu dovoljne one osobine predrasuda prema pojedinim grupama iz kojih proizilazi njihova društvena štetnost. To su odstupanje od norme racionalnosti, kršenje norme pravednosti i negiranje norme humanosti.

1

PREDRASUDE Važno je razlikovati predrasude s obzirom na intenzitet njihove emotivne i kognitivne komponente. Neke su predrasude, prije svega, posljedica konformiranja, podražavanja i usvajanja neopravdanog i pogrešnog shvatanja proširenog u sredini u kojoj pojedinac živi. Takve predrasude ne moraju biti praćene intenzivnim negativnim emocijama i izrazitim neprijateljstvom prema grupama prema kojima postoje predrasude. Ove vrste predrasuda se najlakse suzbijaju. Drugu vrstu čine predrasude koje su čvrsto povezane sa tradicionalnim načinom života i tradicionalnim shvatanjima. Takve predrasude predstavljaju sastavni dio ponašanja i reagovanja. One su već dublje ukorjenjene u ličnost i teže ih je otkloniti. Treću grupu čine predrasude praćene veoma intenzivnim negativnim emocijama koje imaju svoj korjen u ličnim osobinama pojedinca, u njihovoj ličnoj nesigurnosti i nagomilanoj agresivnosti. Za njih su predrasude sredstvo kojim pokušavaju ublažiti lične teškoće. One su dio njihove strukture ličnosti. Upravo zbog toga one se najteže otklanjaju i suzbijaju.

TEORIJE O PORIEKLU PREDRASUDA Ima više pokušaja objašnjenja izvora i porijekla predrasuda. Teorije o predrasudama nastale su na osnovu najviše proučavanog fenomena etničkih i rasnih predrasuda a ima ih šest: 1. Teorije opravdane reputacije: Prvu grupu činile bi teorije koje on naziva terorijama opravdane reputacije. U osnovi je naklonost prema pojedinim narodima i neprijateljs tva prema različitim grupama gd je leže stvarne razlike između tih naroda i grupa i realna suprotnost između njihovih osobina. Predrasude prema pojedinim manjinama postoje zbog toga što pripadnici tih manjina posjeduju lične osobine koje predstavljaju opasnost za društvo i ometaju društveni napredak. Takva shvatanja zastupaju, prie svega, pristalice različitih rasističkih koncepcija. Ovo je neprihvatljivo jer nema nijedne osobine ličnosti kod ma koje grupe i po kojoj bi se oni razlikovali od svih članova neke grupe, nacije ili rase. Danas se diskutuje o postojanju konzistentnih fizičkih razlika između tzv. rasa, a sasvim je sigurno da psiholoških razlika nema. 2. Fenomenološke teorije predrasuda Predrasude i neprijateljstva prema pojedinim grupama javljau se, prema shvatanjima koja zastupaju tzv. Fenomenološke teorije predrasuda, zbog toga što se te grupe opažaju i ocjenjuju kao nosioci negativnih osobina. Ne moraju te ocjene biti ispravne, one, po pravilu, to i nisu, ali bitno je za naše reagovanje kako nešto opažamo. Prema Crncima postoje od strane Američkih bjelaca predrasude da su crnci: neznalice, neuredni, nečisti te se kao takav prenosi sa generacije na generaciju. Ali čak i kada se fenomenološko objašnjenje kombinuje sa nekom drugom vrstom objašnjenja, ne može se prihvatiti, jer kao osnovni razlog postojanja predrasuda naglašava način kako neko opaža (jer inače ne bi bilo fenomenološko), ili bar prihvata način opažanja i uzroke načina opažanja kao jednako važne uzorke, ne razlikujući primarne od sekundarnih razlika.

2

PREDRASUDE

3. Psihodinamička teorija Treću grupu teorija čine brojne varijante psihodinamičkih teorija. Za sve njih je karakteristično da suštinu predrasuda vide u tome da su predrasude posljedica i izraz djelovanja određenih unutrašnjih, dinamičkih snaga, i da se javljaju usljed određenih karakteristika onih koji imaju predrasude, a ne karakteristika onih prema kojima postoje predrasude. Jedan je oblik ovih teorija već dosta stara instinktivistička koncepcija koja izvor predrasuda vidi u urođenoj agresivnosti ljudi. Takvo shvatanje nalazimo, na primjer, kod Hobsa, po kome je fundamentalna ljudska težnja-težnja za moći. Najprođirenije psihodinamičko shvatanje izvora predrasuda jeste tzv. frustraciona teorija predrasuda. Formirali su je J.Dollard 1939, sa svojim suradnicima, koji je nazivaju i torijom „žrtvenog jarca“. „Između 1882. i 1930. zabilježeno je oko 5000 slučajeva linča u SAD -u. Velika većina uključivala je crne žrtve i dogodila se u državama na jugu. Prim jećeno je da postoji značajna povezanost između godišnjih oscilacija ovih zločina i različitih gospodarstvenih indikatora u poljoprivredi (poljoprivreda je bila glavna djelatnost u južnim državama). Kako je ekonomija propadala i vremena postajala teža, tako je i rastao broj linčeva.“ Osnovni pojmovi koje koristi ova teorija jesu pojmovi frustracije, agresije i dinamičkih mehanizama – represije i projekcije. Sprečavanjem zadovoljenja motiva dolazi do stanja frustracije. Izvori frustracije mogu biti različiti. Nisu sve vrste frustracija u istoj mjeri izvor za javljanje predrasuda. U manjoj mjeri su to frustracije izazvane tjelesnim defektima ili aktivnim organskim potrebama, bolestima ili drugim nedostacima pojedinca. Ove vrste frustracija češće dovode do različitih formi ko mpezacije nego do predrasuda. S druge strane, hronično sprečavanje zadovoljenja nekih organskih potreba (za hranom, seksualne potrebe) već može dovesti do projekcije unutrašnjeg nezadovoljstva na neku grupu ljudi. Socijalne frustracije, predstavljaju već češći izvor predrasuda. Kada dodje do frustracuja, uvjek i neizbježno dolazi i do javljanja agresivnosti. Ta se agresivnost potiskuje zbog toga što ju je štetno ispoljiti. Kad ispoljavanje agresivnosti prema stvarnom izvoru frustracije krije potencijalnu opasnost da manifestovana agresivnost bude uzvraćena, ona se pomjera projektuje na neku grupu prema kojoj nije opasno ispoljiti agresivnost. Među primjedbama, navodi se da nije tačno da je agresivnost jedina reakcija na frustraciju. Često je odgovor na frustraciju ponovljeni i bolje organizovani pokušaj da se savlada teškoća koja je izazvala frustraciju. Agresivnost je većinom usmjerena prema drugim osobinama, ili određenim grupama te ne dolazi do prestanka frustracije. Treća varijanta psihodinamičkih teorija jeste ona koja u svom objašnjenju naglašava postojanje određene strukture ličnosti kao izvora predrasuda. Anksiozne, nesigurne u sebe ili autoritarne ličnosti razvijaju predrasude. Izvor takvih karakteristika ličnosti može biti različit ali po pravilu vjerovatno doživljaj iz djetinstva. Psihodinamičke teorije pomažu da razumjemo zašto neke osobe, iako u sličnim ili istim sredinama kao druge, imaju predrasude, a druge osobe ih nemaju. Ali, one nam ne mogu objasniti zašto se predrasude javljaju u intenzivnijem obliku u određenim dobima i u određenim

3

PREDRASUDE sredinama, i zašto se agresija usmjerava upravo na određene grupe, a ne na neke druge grupe ljudi. 4. Situacione teorije Karakteristika situacione teorije jeste da, objašnjenje por ijekla predrasuda vide, prije svega, u aktuelnoj situaciji u kojoj se pojedinac nalazi. Ova teorija ima više varijanti, a takva je teorija „teorija atmosfere“. Prema njoj, izvor predrasuda je u neposrednom utjecaju i prenošenju shvatanja koja postoje u sredini u kojoj pojedinac živi. Druga shvatanja naglašavaju neke druge momente: nezaposlenost, povećanu socijalnu mobilnost, ili neke druge aktuelne pojave u određenoj sredini. Ni situacione teorije, ne mogu objasniti zašto se predrasude kod nekih pojedinaca javljaju a kod nekih ne. One nam ne mogu objasniti relativnu trajnost određenih vrsta predrasuda, eventualno mogu objasniti naklonost prema nekoj grupi (usljed čijeg brojnog pridolaska, na primjer, dolazi do pogoršanja situacije za grupu koja ima predrasuda) ali ne mogu protumačiti najčešće i najintenzivnije predrasude koje su usmerene prema određenim uvijek istim etičkim grupama. 5. Kulturološke teorije Ove teorije kao izvor predrasuda naglašavaju određene socijalne norme, vr ijednosti i shvatanja, karakteristična za neku kulturu. Faktor koji pokazuju kao izvor predrasuda ne posmatraju kao kratkotrajan, nego kao relativno trajnu karakteristiku nekog društva. Među ove teorije može se ubrojati i shvatanje koje izvor predrasuda vidi u naglom procesu urbanizacije određenih društava. Kulturološka koncepcija u užem smislu jeste i koncepcija da su izvor predrasuda određena tradicionalna grupna shvatanja, međutim ni ove teorije ne mogu objasniti porijeklo predrasuda. Ova nam teorija može objasniti proces urbanizacije i ocjene Jevreja kao nosilaca tog procesa, čak i kada bi predstavljalo faktor koji je uzrok predrasuda u određenom momentu ne može nam objasniti zašto predrasude postoje i tamo gde je taj proces manje intezivan ili ga nema, ili gde je proces urbanizacije prestao da se razvija ranijim tempom. 6. Društveno-historijske teorije Ove teorij predrasuda traže uzrok u cjelokupnom društveno -historijskom procesu. Najvažnija i najvr ijednija među ovim teorijama jeste teorija koja izvor predrasuda vidi u produkcionim odnosima, konkretno, u klasnoj borbi izazvanoj određenim klasnim odnosima koju Olport spominje kao „teoriju eksplotacije“. Predrasude se formiraju kod one društvene grupe koja ima povlašćeni položaj i u čijem je interesu širenje predrasuda prema određenim grupama. Iz sasvim određenih ekonomskih razloga razvijau se, na primjer, koncepcije o inferiornosti kolonijalnih naroda kojima vlada metropola. Takva inferiornost opravdava zadržavanje vlasti nad kolonijama i ovoj teoriji se postavljaju razni prigovori. Navodi se: zašto prema onom vlastitom d ijelu naroda koji se eksploatiše nema razvijenih predrasuda, nego su one usmjerene, po pravilu prema pojedinim stranim grupama, zašto u određenim periodima postoje intenzivnije predrasude nego u drugim.

4

PREDRASUDE Odakle razlike u predrasudama među pojedincima. Iako su neki od ovih izgovora opravdani, oni ne mogu poreći vr ijednost ove teorije. Teškoće ovih teorija kako smo vidjeli jesu u osnovi koncepcije predrasuda koje su dvostruko funkcionalne. Predrasude kao društvena pojava imaju jednu funkciju, a kao osobine ličnosti drugu. Kao društvena pojava predrasude se javljaju namje rno i razvijaju se u skladu sa borbom za vlast i privilegije vladajuće grupe kao i težnja za održanjem neke vladajuće imperijalističke sile nad drugim zemljama. Činjenica da predrsude kod jednog pojedinca možemo razviti, a kod drugih ne objašnjavaju se ličnom funkcionalnošću predrasuda. predrasude pomažu pojedincima da ostvare različite za njih neostvarive želje, ili da pokušaju ublažiti stvoreno osjećanje nesigurnosti i tenzije.

TRI SOCIJALNO-PSIHOLOGIJSKA PRISTUPA Budući da sve predrasude ne vode do otvorenih djela diskriminacije ili sukoba, socijalni psiholozi su isto tako pokušavali prikazati posljedice i situacije za koje je najvjerovatnije da će ohrabriti takvo ponašanje. Tri široka pristupa – individualni, među ljudski i među grupni pružaju konceptualnu dosljednost mnogim predloženim teorijama. INDIVIDUALNI PRISTUP - usredočuje se na procese unutar pojedinca: ličnost i emocije, također se zanima za razlike među ljudima. U okviru ovog pristupa djeluju dvije vrlo utjecajne teorije, na „autoritarnu ličnost“, na „otvoreni i zatvoreni um.“ Ovaj pristup pokušava otkriti kako svakodnevni stresovi i pritisci, koji rezultiraju frustracijom, mogu dovesti do predrasuda: misli se da ponovljeni doživljaji frustracije dovode do agresije koja se „oslobađa“ ili premješta na „žrtvenu janjad“. MEĐU LJUDSKI PRISTUP – usredočuje se na ono što se događa unutar društvenih grupa. To znači da je važno u kojoj se mjeri osoba identificira sa vlastitom grupom. Bazira se na zajednička uvjerenja i identitete, prevladavajuće stereotipe i konformizam. MEĐU GRUPNI PRISTUP – bavi se odnosima između društvenih grupa, ustvari bavi se učincima socijalne kategorizacije i članstva u grupi, te mogućnost posljedica tih odnosa.

INDIVIDUALNI PRISTUP Individualni pristup smatra da uzroci predrasudnih stavova proizilaze iz emocionalne dinamike osobe. Unutar individualnog pristupa moguća su dva objašnjenja: kad se vidi da predrasuda a) proizilazi iz različitih tipova ličnosti b) da je ukorijenjena u ustraj svih ljudskih bića.

5

PREDRASUDE Kod prvog, tražimo razlike u ličnosti između ljudi, a kod drugog svi ljudi se smatraju u biti jednakima. Eksternalizacija znači da se pojedinac bavi vlastitim unutrašnjim problemima, sukobima, napetostima itd., tako što ih prebacuje i projicira na druge pojedince ili grupe ljudi. Ljudi ne prepoznaju da je problem unutar njih, v eć percipiraju da je uzrok vanjski ili eksteralan. Bitno je pozabaviti se sljedećim pitanjima. Razlike u ličnosti Adorno i suradnici sugerirali su da se takvi stavovi mogu naći kod pojedinaca s autoritarnom ličnosti. Autoritarna ličnost, tvrde oni, pok orava se autoritetu drugih koji su viši po statusu ili moći, i u isto je vrijeme autoritarna prema onima „ispod“ ili nižim po statusu od sebe. Prema Adornu i suradnicima antisemizam je stoga jednostavno okarakterizirati kao ličnost koja pokazuje antisemitska i potencijalno fašistička uvjerenja i stavove. Sanford je (1956) to nazvao F-sindromom (F-znači fašist) i razvio upitnik ličnosti (poznat kao Fskala) za mjerenje autoritarnosti. Veći dio teorije rabljene u konstrukciji tog upitnika bio je izveden iz Freudove teorije. F-skalu čini devet komponenti (kao što su konvencionalizam, autoritarna submisivnost, praznovjerje, divljenje prema vlasti, puritanski seksualni stavovi), sa po četiri ili pet pitanja za svaku komponentu. F’skala je konstruirana tako da pozitivan odgovor dobiva jedan bod i uzima se kao pokazatelj autoritarne ličnosti. Što je viši rezultat, više se smatra da osoba ima autoritarnu ličnost. Uspostavilo se da postoji jaka pozitivna korelacija između autoritarnosti i etnocentrizma, autoritarnosti i političkog i ekonomskog konzervatizma i autoritarnosti i fašističkih potencijala. Najveći metodološki problem što je F-skala formulirana na taj nač in da se slaganje uzima kao pokazatelj autoritarnosti. Nije se obratila pažnja na sklonost ljudi da se slaže sa bilo čime što se kaže. Hyman i Sheatsley (1954) ukazali su na problem u objašnjavanju etnocentrizma budući da obrazovanje i socioekonomski status nude uvjerljivije objašnjenje. Oni su smatrali da su ljudi niskog socioekonomskog statusa i obrazovanja većinom autoritarne ličnosti. E ysenck je (1954) pretpostavio da su potrebene dvije dimenzije ličnosi a ne jedna kao što su pretpostavili Adorno i suradnici i Roklach, kako bi se označile razlike i sličnosti između pristalica ekstremene ljevice (radikali) i ekstremne desnice (konzervativci). Eysenck je jednu dimenziju nazvao „radikalizam/konzervatizam“ a drugu „netolerantnost/tolerantnost“. Eysenckova teorija je takva da je vjerovatnije da će predrasudne stavove i diskriminirajuće ponašanje imati netolerantni ljudi. Frustracija i agresija Često u svom životu doživljavamo frustraciju jer ne možemo postići željeni cilj. Dolland i suradnici su (1939) tvrdili da pojavljivanje agresivnog ponašanja uvjek pretpostavlja postojanje frustracije i ta frustracija uvjek vodi nekom obliku agresije. Ponašanje prema „žrtvenoj janjadi“ kao posljedica frustracije i agresije može se razviti i zbog drugih faktora kao što su loša ekonomska klima, prijetnja gubitka statusa i drugi socioekonomski faktori.Čini se da kad stvari pođu na loše i frustrirani smo, potrebno nam je neko „žrtveno janje“ kako bismo izbjegli bolno iskustvo okrivljavanja samog sebe.

6

PREDRASUDE

MEĐULJUDSKI PRISTUP Konformizam, bilo prema stereotipima ili prema vrijednostima usredočuje se na sile i pritiske u socijalnoj situaciji koji uzrokuju da se ljudi prilagode dominantnom i prihvaćenom načinu razmišljanja ili ponašanja. Zajednička uvjerenja Rokeach (1968) tvrdi da su „razlike u uvjerenjima o važnim pitanjima snažnije odrednice predrasuda ili diskriminacije od razlika u rasi ili etničkoj pripadnosti“.Grubo rečeno, tvrdi se da, na primjer, socijalna diskriminacija prema crncima ne nastaje zbog toga što su obojeni već što vjeruju u različite stvari. U mnogim ispitivanjima došlo se do sljedećih podataka: ispitanici su govorili da bi više voljeli imati za prijatelje one ljude koji vjeruju u iste stvari kao i oni bez obzira na njihovu rasu. Stoga, čini se da jeza prijateljstvo važnija sličnost u uvjerenjima nego rasna sličnost. Ispitanici su u najvećoj mjeri birali za potencijalne kolege na poslu one ljude koji su imali ista mišljenja kao i oni bez obzira na rasu. Zajednički identitet Traindis je (1961) kritizirao istraživanje Rokeacha, Smitha i Evansa (1960) i Rokeachovu osnovnu hipotezu, na osnovu toga da su se predrasude mjerile isključivo u terminima izbora prijatelja. Traindis je razvio „skalu socijalne distance“. Traindis je utvrdio da se veća socijalna distanca pojavljivala kad je osoba -podražaj postajale sve različitija od ispitanika. Detaljnije analize pokazale su da je rasa bila najvažniji faktor u stvaranju socijalne distance, a znatno manje važni bili su faktori uvjerenja i zanimanja koji su bili približno jednaki po važnosti. Detaljna istraživanja otkrila su složeniju sliku budući da se ustanovilo da je rasa važnija od intimnih odnosa, a uvjerenja kod formalnijih i manje intimnih odnosa. Stereotipi Tri osobine karakteriziraju stereotipe 1. ljudi se kategoriziraju po vrlo vidljivim značajkama kao što su rasa, spol, nacionalnost, fizički izgled. 2. svim članovima te kategorije ili društvene grupe pripisuje se pos jedovanje istih značajki. 3. bilo kojem pojedincu za kojeg se percipira da pripada toj grupi pripisuju se posjedovanje tih stereotipnih značajki. Stereotip se obično mjeri tako da se ljudima da popis pridjeva (kao što su inteligentan, vrijedan, lijen itd.) zajedno s’popisom kategorija ljudi (kategoriziranih po, na primjer, rasi, nacionalnosti, spolu) i traži se od njih da na Likertovoj skali s pet stupnjeva označe kako ti pridjevi opisuju određenu grupu ljudi.

7

PREDRASUDE Campbell (1967) predlaže četiri posljedice stereotipa na predrasude i diskriminaciju. 1. stereotipi djeluju tako da precjenjuju razlike koje između grupa postoje 2. stereotipi djeluju tako da uzrokuju podcjenivanje razlika unutar grupe 3. stereotipi izobličavaju stvarnost jer precjenjivanje razlika između grupa i podcjenjivanje razlika unutar grupe ima malo veze sa istinom. 4. stereotipi su obično negativni stavovi koje ljudi koriste da bi opravdali diskriminaciju ili sukob sa ljudima. Stereotipi imaju pozitivnu funkciju nametanja neke vrste reda i strukture u potencijalno haotičnu socijalnu okolinu. Mi jednostavnio ne možemo komunicirati, upoznati se i razviti prijateljstvo sa svakim koga sretnemo – trebamo imati jedan grub i gotov sustav koji će nas voditi. Stereotipi takođe mogu ustrajati i neprekidno se obnavljati preko konformizma prema prevladavajućim društvenim normama ili društvenim vrijednostima koje postoje u tom vremenu ili u određenom društvenom kontekstu.

MEĐUGRUPNI PRISTUP Članstvo u grupi može samo po sebi biti važan uzrok koji doprinosi predrasudama i diskriminaciji pri tome se obaziremo na dva slučaja: 1. međugrupno natjecanje, gdje sukob između grupa nastaje zbog natjecanja između dvije grupe oko neke nagrade, resursa itd., koju može dobiti samo jedna grupa na štetu druge, gdje se dalja grupa počinje stereotipizirati, a bliska grupa počinje previše vrednovati svoja pozitivna postignuća i postaje „zbijena“. 2. socijalna kategorizacija koja rezultira pozitivnom pristrasnošću prema bliskoj grupi i negativnom pristrasnošću prema daljoj grupi. Socijalna kategorizacija uzrokuje da pojedinci: a) percipiraju veće sličnosti unutar vlastite grupe i veće razlike između bliske i dalje grupe od onih koje stvarno postoje. b) Vrednuju sebe i uspoređuju se u odnosu na vlastitu grupu u potrazi za pozitivnim socijalnim identitetom. Teorija socijalnog identiteta navodi da socijalna kategorizacija rezultira socijalnom diskriminacijom, što navodi ljude da čine socijalne usporedbe između bliskih i daljih grupa. Nadalje, ljudi čine socijalne usporedbe jer trebaju sami pružiti pozitivan socijalni identitet. Usporedbe koje neki pojedinac čini dovodi do socijalnog natjecanja. Kod socijalnog natjecanja za razliku od stvarnog grupe se ne natječu za resurse, jludi se takmiče za pozitivni

8

PREDRASUDE vlastiti imidž koji proizilazi iz sticanja pozitivnog identiteta sa bliskom grupom. Socijalna kategorizacija Socijalne usporedbe Potreba za pozitivnim identitetom u bliskoj grupi Socijalno natjecanje Socijalna diskriminacija i sukob

RAZVOJ PREDRASUDA KOD DJECE Djeca već sa dvije i tri godine postavljaju roditeljima pitanja o svemu i svačemu. Ako su odgovori na ta pitanja odraz njihovih predrasuda, djeca će već u predškolskoj fazi prihvatiti te stereotipe i predrasude. Sa početkom osnovne škole djeca će se početi ident ificirati sa skupinom kojoj su slična, a razviti će predrasude prema onoj kojoj ne pripadaju. Istovremeno (9 godina života) će od roditelja, susjeda, sa televizije... pokupiti neke predrasude prema članovima druge vjerske zajednice, spolne ili dobne predra sude, predrasude prema hendikepiranima. Predrasude su štetne za djecu, jer : - oni uče i prihvataju opće norme ponašanja, ali ih u praksi ne primjenjuju; - stvaraju lažan osjećaj superiornosti koji dovodi do neuspjeha i razočaranja u sebe; - dovode do straha i izbjegavanja pripadnika drugih skupina (ksenofobija), što umanjuje mogućnost slobode i stjecanja životnih iskustava; - kod djece u diskriminaciji stvara se osjećaj manje vrijednosti i socijalne odbačenosti. Predrasude kod djece je teško mijenjati, jer su one duboko ukorijenjene u svijesti djece, ali ipak postoje neki postupci koji mogu pomoći ka ostvarenju tog cilja. Raščlanjivanje i razumijevanje vlatitih stavova i predrasuda učitelja Učitelj koji iskreno vjeruje u jednakost među ljudima, predstavlja d obar uzor djeci za oponašanje vrijednosti i ponašanja. Učitelj mora najprije analizirati vlastite stavove i odbaciti one koji su nastali pod utjecajem predrasuda.

Suzbijanje predrasuda u djece - Učitelj mora stvoriti takvu klimu u razredu da svako dijete može prihvatiti sebe i znati kamo pripada bez osjećaja inferiornosti ili superiprnosti.

9

PREDRASUDE - Djeca trebaju doći u kontakt sa pripadnicima različitih skupina, jer će se na taj način kod djece razviti svijest i emocije, koje će im pomoći da razumiju i cijene ra zlike, da ih prihvate i prilagode im se. - Djeca imaju predodžbu o tome kako bi htjeli da se drugi ponašaju prema njima, ne vole zadirkivanje, ruganje, ismijavanje, dominantno ponašanje.... Treba ih naučiti da se postave u tuđu poziciju i da vide da li se i sami ponašaju onako kako bi voljeli da se drugi ponašaju prema njima - Treba naučiti djecu prepoznati predrasudu i razviti njihove sposobnosti da se suprotstave tim predrasudama i diskriminaciji bilo da su upućene njemu ili drugima

Neposredno suočavanje sa izjavljenim predrasudama Vrlo četo ljudi čuju neku predrasudu u vezi njih ili neke druge osobe koja nije tamo nazočna , i tada najčešće reagiraju tako da se ne suprotstave. To je zato što ili ne žele izavati sukob, ili ne vjeruju da će time išt a promijeniti. Ispravna reakcija bi bila blago ispravljanje predrasude koje neće stvoriti negativnu klimu odbijanja i otpora. Ona nije kritika, nego objektivna i mirna analiza osobnih stavova. PR: predrasuda prema djeci s teškoćama u razvoju „Nije u redu da zaostala djeca sjede u istom razredu s normalnom djecom. Ona samo ometaju nastavu i oduzimaju vrijeme koje bi trebalo biti posvećeno normalnoj djeci. A osim toga, normalna djeca će ih oponašati i postati kao i oni, mali kreteni“ 1. korak (izdvojite onaj dio koji ukazuje na predrasudu i na objektivan i miran način ga ponovite). Mnogi smatraju da su djeca s teškoćama u razvoju teret društvu i da bi ih trebalo izolirati u specijalne škole. 2. korak (mirno, sigurno i jasno iznesite vlastiti stav o iznesenom mišljenju). Moje me iskustvo uči da ako se nastava dobro organizira, to može biti pozitivno i za djecu s teškoćama, ali i za normalnu djecu. 3. korak (iznesite neku pozitivnu osobinu skupine kojoj je predrasuda bila upućena). Dijete s teškoćama stvara kod ostale djece primjere zadovoljstva, prijateljstva, zaštite, odgovornosti i razvija mnoge važne ljudske kvalitete. 4. korak (blago skrenite razgovor u pozitivan smjer, na novu temu).  Uključivanje obitelji djeteta  Planiranje i primjena programa prihvaćanja različitosti Najprije se provodi kritika stava, pojave, pojma, zatim se provodi grupna rasprava (traži se predrasuda, analizira se njezina net ačnost i nepravednost), pa se traže ideje koje bi pomogle u suzbijanju te predrasude.

10

PREDRASUDE

TEST: Razmislite: 1. Da li vas je učiteljica često dijelila u različitim aktivnostima na grupu djevojčica i grupu dječaka? 2. Da li je učiteljica često organizirala natjecanja u učenju između djevojčica i dječaka? 3. Da li su vam poznate izreke: «Dječak ne smije tući djevojčicu.» , «Djevojčice ne psuju.», «Veliki dečki ne plaču» 4. Da li je u vašem razredu bilo više djevojčica ili dječaka koji su bili dobri u matematici? Što mislite zašto?? Da li su dječaci više poticani??

SPOLNE PREDRASUDE I DISKRIMINACIJA U većini kultura održava se stereotip žene kao slabe, nježne, osjećajne i ovisne, a stereotip muškarca kao jakog, agresivnog, hrabrog i nezavisnog. Ti spolni stereotipi proizlaze iz bioloških razlika. Spolna diskriminacija je prihvatanje tih razlika i stereotipa kao dokaza o manjoj vrijednosti žena, te se uzima kako da je žena manje sposobna za racionalno mišljenje, misaone aktivnosti, samostalne aktivnosti i odlučivanje. To dovodi do činjenice da su žene na nižim društvenim položajima, imaju manje moći, manje socijalne slobode i manje mogućnosti napredovanja nego muškarci. No, ako se pažljivo razmisli, svatko se može sjetiti mnogo ženstvenih žena koje su poslovne, realne, praktične i ambiciozne ili muževnih muškaraca koji su ljubazni i osjećajni. Prihvatanje i širenje spolnih predrasuda nastaje u obitelji i školi. Djeca sama ograničavaju svoja iskustva u skladu sa normama ponašanja za muški ili ženski spol. Djevojčice u prosjeku slabije funkcioniraju u matematici, a dječaci u izražavanju. Također su različita očekivanja od djevojčica i dječaka, kao i količina interakcija koju učitelj posvećuje dječacima ili djevojčicama. Pitanja za diskusiju: 1. Da li vam je poznata predrasuda: Žena je lošiji vozač od muškaraca! 2. Da li se slažete sa izjavom «neka se rodi prvo muško» (Imotski)? 3. Da li je dobro da su žene u saboru zastupljene 50%? 4. Da li žena nema pravo glasa ako ne radi, a muž uzdržava obitelj? 5. Da li su žene ili društvo krivi za spolne predrasude? 6. Zašto osoba mora «pobrati loše stvari» od svoje obitelji, iako ih nije počinila? (npr.otac u zatvoru, roditelj počinio samoubojstvo, roditelj je alkoholičar)

11

PREDRASUDE

RAZLIKE KULTURA KAO OSNOVA STEREOTIPA I PREDRASUDA Kultura je skup znanja, pravila, tradicije, stavova i vrijednosti koji određuje ponašanje ljudi koji su u nekoj skupini. Skupina može biti određena etničkom, vjerskom, spolnom, klasnom ili dobnom pripadnošću. U vidljive znakove kulture spada način odjevanja, govora i izražavanja, a u nevidljive znakove shvaćanje, vjerovanje, pravila ponašanja, moral, koji su različiti od kulture do kulture. (npr. u nekim kulturama je pristojno gledati sugovornika u oči, a udrugima je to nepristojno). Kulturni stereotipi proizlaze iz nepoštivanja i nerazumjevanja druge kulture, čiji se članovi onda doimaju kao grubi, nepristojni ili glupi. Danas se misli da odgoj mora biti multikulturni tj. da svaki učenik, bez obzira kojoj kulturi pripadao, ima jednako pravo na prihvaćanje u razredu i postizanje uspjeha. Prema tome zadatak škole je da uvažava razlike u kulturi i da prepozna razlike u vrijednostima, mišljenju i načinu pristupanja radu kao izvor mogućih nesporazuma koje može imati pripadnik ne standarne kulture u razredu.

NACIONALIZAM I DRUGI OBLICI NACIONALNE VEZANOSTI Psihološki sadržaj nacionalizma Etničke predrasude dolaze do punog izražaja u ideologiji ili sistemu vrijednosti i stavova koji nazivamo nacionalizmom. Predrasude se pojavljuju i uz druge oblike nacionalne vezanosti, ali ne tako redovno i ne tako izrazito. Pri određivanju pojma nacionalizma srećemo dvije grupe definicija. Prve izjednačavaju nacionalizam sa nacionalnom svesti uopšte. Tako je kod H.Gickova koji kaze: „ Nacionalizam ili nacionalna lojalnost ili patriotizam ili osjećanje nacionalne povezanosti su sinonimi čija je zajednička karakteristika da predstavljaju predispoziciju da pojedinci reaguju pozitivnom podrškom prema svojoj nacionalnoj državi bilo da ona stvarno postoji bilo da se treba tek uspostaviti.“ Slične tom određenju su i definicije prema kojima se nacionalizam ideologija ili uvjerenosti koja se manifestuje u rešenosti da se zalaže za jedinstvo, nezavisnost ili interese ljudi koji sebe ocjenjuju kao članice iste zajednice. Prema tome, nacionalizam bi bio stanje svjesti pri kome je lojalnost svojoj nacionalnoj državi superiornija svim ostalim lojalnostima i za koje su karakteristični ponos na svoju nacionalnost i uvjerenje u njenu neospornu izuzetnost i svetsku misiju. Nacionalizam bi mogao biti i specijalan vid nacionalne vezanosti i lojalnosti. Isključiva vezanost za svoju naciju. Pored isključive lojalnosti prema sopstvenoj nacionalnoj državi, prihvatanje superiornosti i izuzetnosti svoje nacije, težnja da se učvrsti i proširi moć svoje nacionalne države. Nacionalizam je i ideologija nacionalne države. On uključuje mnoge stavove i vrijednosti. Katy (1965) iznosi svoja razmatranja o pojavi nacionalizma i razlikuje tri grupe stavova i vrijednosti:

12

PREDRASUDE 1. Prvu grupu čine stavovi i vr ijednosti u vezi sa nag lašavanjem suvereniteta i autoriteta nacionalne države. Prema Katz-u STATIZAM 2. Stavovi i vrijednosti prema kojima se naglašavaju pojedine institucije karakteristične za određenu nacionalnu državu i zavisna je od društvenog i političkog sistema države. 3. Stavovi kojima se ističe kulturna osobenost, naglašavaju specifične karakteristike naroda koji čini naciju kao što su – kulturno nasljeđe, jezik, običaji, tj. kulturni identitet i specifična samosvojnost određenog naroda, što se ujedno naziva nacionalna svijest.

OBLICI NACIONALNE VEZANOSTI Katz razlikuje: 1. Nacionalizam društva u procesu formiranja 2. Nacinalna ideologija razvijenog društva u povodu jačanja i širenja 3. Nacionalizam birokratsko-tehnokratskih društava Kod prvog slučaja nacionalizam se razvija kao oružje u borbi za objedinjavanje stanovništva, određene teritorije i za odbranu od tuđe vlasti. Ovd je imamo istaknut zahtjev za nacionalnim suverenitetom za formiranje nacionalnih institucija i kulturnog identiteta. Druga vrsta naglašava kulturnu specifičnost identiteta u formi etnocentrizma. Treća vrsta nacionalizma nenaglašava kulturni identitet, već veličane države, njene moći i snage. Mogla bi postojati i četvrta vrsta nacionalizma, koja se javlja u društvima koja gube svoju moć dok je ekspanzija društava koji su inferiorni. Polazeći od ideje lojalnosti bilo bi moguće razlikovati nekoliko oblika nacionalne vezanosti. Među ostalima: isljučiva vezanost za vlastitu naciju, istaknuta ali ne isključiva vezanost za svoju naciju, višestruka vezanost, kao i nepostojanje nacionalne vezanosti.

13

PREDRASUDE USLOVI JAVLJANJA I ŠIRENJA PREDRASUDA Postoje dvije grupe uslova koji pogoduju širenju predrasuda. Prvu grupu čine društveno-ekonomski i kulturni faktori a drugu psihološki faktori u vezi sa ličnosti. Bitno je uzeti u obzir djelovanje i jednih i drugih faktora a ne orijentirati se na jedan. Po pitanju svog problema trebamo se pozabaviti faktorima koji utječu na pojavu predrasuda a to su između ostalih ekonomske teškoće, ekonomska kompetencija među grupama i pojedincima, potencijalni konflikti, institucionalizovanje prema određenoj manjini i grupi, načini na koje društvene zajednice nastoje da razviju lojalnost svojih pripadnika mogu da dobrinesu javljanju i širenju predrasuda. Ali predrasude se razvijaju i zbog toga što nalaze koren u određenim uslovima formiranja ličnosti i osnov u određenim karakteristikama osoba. Da bismo mogli razumjeti veliku proširenost predrasuda, njihovo lako javljanje i širenje, nužno je prretpostaviti postojanje nekih opštih karakteristika ljudske prirode koje omogućavaju da određeni uslovi dovedu do predrasuda. Osnovu za javljanje predrasuda čine i tri sljedeća momenta:  Vezanost za grupu (ljudi imaju potrebu biti u grupi)  Sklonost ka generalizacijama i kada za to nema opravdanja  Agresivnost kao prirodna reakcija na nezadovoljenje različitih potreba i motiva.

Ljudi generaliziraju pojave, kao da je to neki nepisani zakon te da tako mora biti. Nacionalne kategorije su zasićenje emocijama pa se uporno održavaju. Za javljanje predrasuda možda najvažnija karakteristika ljudske prirode jeste spremnost na agresivno reagovanje kad dođe do ometanja zadovoljenja različitih ljudskih poterba i želja. Postojanje navedenih osnova u ljudskoj prirosi za javljanje predrasuda ne znači da do predrasuda uvek mora doći. Ali ako se pri postojanju osnova za javljanje predrasuda pojave određeni uslovi socijalno-ekonomski i psihološki doći će do javljanja predrasuda.

IZVORI SNAGE NACIONALNE VEZANOSTI Sigurno je da nacionalno osjećanje, nije urađeno. Pokušavajući da analizu nacionalne vezanosti, Gickov razlikuje tri grupe izvora nacionalne lojalnosti: lojalnost kao sredstva, lojalnost kao vrijednosti same za sebe i lojalnosti kao rezultata konfirmiranja. Prvu grupu karakteriše nacionalizam kao sredstvo za ostvarenje određenih ciljeva i zadovoljenje različitih potreba. Drugu grupu karakteriše da nacionalna vrijednost može postići vrijednost samo zbog toga što ona omogućava zadovoljenje razlićitih potreba. Treću grupu,pak, karakteriše komprimiranje tj. prihvatanje u sredinu proširenih shvatanja i kada za to prihvatanje ne postoje opravdani razlozi.

14

PREDRASUDE ETNIČKE STEREOTIPIJE Nacionalizam i etničke predrasude manifestuju se u etničkim stereotipijama gd je mi nužno formiramo shvatanja o drugim narodima. Stavovi prema drugim narodima uključuju spomenute tri komponente: kognitivnu, afektivnu i konativnu. Kognitivnu čine shvatanja o karakteristikama neke nacije koje su redovno uprošćene i krute i stogas enazivaju etničkim stereotipijma. Pridodajući određene atribute pojedinim nacijama mi uz te atribute redano vezujemo i određene afektivne reakcije, koje mogu biti pozitivno ili negativno ustrojene. U zavisnosti od afektivne konotacije zavisit će i emocionalni odnos prema naciji koju posmatramo. Mogu se razlikovati dva shvatanja o prirodi stereotipa. Jedno ih izjednačava sa predrasudama ili u njima vidi izvor predrasuda. Drugo, koje među ostalima zastupa Aš (S.Asch, 1952) po kome su stereotipije na osnovu iskustva o pojedinim narodima izvedeni zaključci o njihovim osobinama. Oni mogu biti pogrešni kao i sve generalizacije. Prema ovom shvatanju, stereotipije počinju na nepotpunoj indukciji i pretstavljaju uopštenu i neopravdanu generalizaciju, ali upravo zbog toga sadrže pored netačnih i delimično tačne ocene. Iako etničke stereotipije mogu počivati na izvesnim podacima ukoliko su one zaista stereotipije po pravilu su u vezi sa predrasudama. O stereotipijama govorimo onda kad se takva pogrešna shvatanja uporno održavaju nasuprot podacima ičinjenicama. Zato se ne može prihvatiti da su negativne etničke stereotipije samo pogrešne generalizacije nego je nužno smatrati ih psihičkim pojavama povezanim sa predrasudama. Postoje i dva shvatanja o njihovoj funkciji. Po jednom shvatanju stereotipije se formiraju zbog toga što predstavljaju generalizacije korisne za ocjenjivanje različitih pojava u životu i što nam omogućavaju relativno stabilnu sliku svijeta i lakše snalaženje u složenim i stalno promenljivim pojavama sa kojima se sretnemo. Drugo je shvatanje da je funkcija stereotipije ne u tome da nam omogući kategoriziranje i objašnjavanje različitih pojava nego da nam posluže ka o opravdanje našeg neprijateljskog odnosa prema pojedinim grupama. Kod ispitivanja etničkih stereotipija pronađena je relativna korelacija između dvije dimenzije: određenosti (strukturi) i uniformnosti (proširenosti). Podaci potvrđuju vezu stereotipija sa predrasudama i za njih je opravdano zaključiti da su etničke stereotipije, makar djelomično, izraz negattivnih etničkih predrasuda.

PERSISTENCIJA I MENJANJE STEREOTIPIJE Etničke stereotipije relativno su trajne, jedino se izmjenila njihova uniformnost, te su stereotipije značajno izblijedile. Po mišljenju autora, razlozi što se stereotipije postale manje proširene u stanovništvu leže u tome što je putem sredstava masovnih komunikacija došlo do boljeg međusobnog poznavanja što je smanjena propaganda protiv pojedinih naroda. S‚obzirom da je izvor informacija datira iz perioda SFRJ, malo je vjerovatno da ga možemo i danas

15

PREDRASUDE primjetiti. Stereotipije iako su po pravilu trajne, u velikoj zavisnosti su od promjena odnosa prema grupama.

BORBA I SMANJIVANJE PREDRASUDA I SUKOBA Može se činiti da su socijalni psiholozi bili opsjednuti predlaganjem i razvijanjem teorija predrasuda i sukoba, a da su poklo nili malo pažnje načinima kako se predrasude i sukobi mogu smanjiti. Čini se da se autoritarna ličnost neprekidno obnavlja budući da su istraživanja pokazala da su autoritarni roditelji skloni tome da odgoje autoritarnu djecu. Što je viša razina obrazovanog dostignuća, to je manje vjerovatno da će ljudi biti autoritarni, pa je prema tome i opravdan interes društva da se stepen obrazovanja pomakne na višu razinu. Za povećani kontakt, međurasno druženje često su se zalagali ne samo psiholozi, već i političari, borci za ljudska prava i drugi. S međuljudskog stajališta, povećani kontakt trebao bi unapređivati i poticati poznanstva i prijateljstva između pojedinaca iz različitih grupa. Trebalo bi smanjiti stepen percepcije različitosti i povećati stepen sličnosti među grupama, povećati kontakt ljudi sa predrasudama i onih koji predrasude nemaju. Moguća su dva načina smanjivanja disonance: može se promjeniti ili stav osobe ili osoba može prekinuti prijateljstvo. Prvo će voditi smanjivanju predrasuda a drugo obrazovanju ili čak povećanju predrasuda. Nalazi sugeriraju da različite metode koje su pokazale ograničen uspjeh u smanjivanju međugrupnog neprijateljstva mogu postati učinkovite kad je uporede u okviru saradnje između grupa koje pokušavaju dostići ciljeve koji su stvarno privlačni i zahtjevaju pravično sudjelovanje i doprinos svih grupa. Etničke predrasude predstavljaju krupan društveni problem. Zbog društvenog značaja predrasuda uloženo je mnogo pokušaja u traženju načina borbe protiv predrasuda. Jedan način jeste donošenje zakonskih propisa protiv manifestovanja predrasuda. Neki autori zastupaju mišljenje da zakoni ne mogu imati djelovanja jer je potrebno, da se ljudi prvo prevaspitaju. Drugi pak navode da je proglašenjem dikriminacije nezakonitom uklanjanje predrasuda moguće. Drugi način jeste sistematsko informisanje o nepravednosti predrasuda. Zbog postojanja psiholoških barijera u komunikaciji ovaj način i nije totalno pogodan. Smanjenje predrasuda i sukoba nije laka niti kratkoročna stvar. Promjene stavova, uvjerenja i ponašanja povećanim kontaktom izmešu dvije grupe donekle su, ali ne izrazito uspješne. Kada grupe imaju takmičarsku istoriju potrebno je uspješno obaviti puno surađujućih ili zajedničkih zadataka kako bi se smanjile predrasude i sukobi. U biti, dvije važne stvari proizilaze iz pokušaja smanjenja predrasuda i sukoba:

16

PREDRASUDE a) Nijedan način nije uspješan sam po sebi, već ih treba poduzimati na individualnom mešuljudskom međugrupnom razvitku. b) Uspješne strategije sporo dovode do promjene, nije moguć lak i brz način promjene.

LITERATURA:

1. Rot N. (1968), Osnovi socijalne psihologije, Zavod za nastavna sredstva Beograd 2. Pennington C.D. (2004), Osnove socijalne psihologije, Naklada slap. Jasterbarsko 3. Hewstone M., Stroebe W. (2001) , Uvod u socijalnu psihologiju , Europske perspektive , Naklada slap. Jasterbarsko 4. Miljković D., Rijavec M. (1996), Razgovori sa zrcalom, Zagreb IEP 5. Čudina, Obradović M., Tezak (1995), Mirotvorni razred, Zagreb, Znamen 6. Ajduković M., Pečnik N. (1994), Nenasilno rješavanje sukoba, Zagreb, Alinea

17

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->