You are on page 1of 370

Petar imunovi

UVOD U HRVATSKO IMENOSLOVLJE

Golden

marketing-Tehnika

knjiga

Zagreb, 2009.

Sadraj

Proslov. . . . . .. . . ... . . . . . . ...... . . . . . .. . .. .. . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . ...


I. Uvod II imenoslovije. . . . . .. ... . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . ... . . . . . . . . . . ... l. Uvod II imenoslovije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. Ll. Openito o onomastici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 1.2. Iz onomastike teorije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 1.3. Funkcije imena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 1.4. Ime i dijalekatni izraz. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

II

l3 15 23 24 29 42 61 63 64 68 69 71 74 79 95 104 106 111 115 118 123 125 l37 l39 l39 140
5

II. Zivot imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 2. Kratka opa poglavlja iz hrvatskog imenoslovlja . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 2.1. Hommage istaknutim onomastiarima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 2.2. Onomastike teorije preferirane u hrvatskim onomastikim istraivanjima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 2.3. Primjena istraivalakih metoda i njihov razvitak. . . . . . . . . . . .. 2.4. O onomastikim metodama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 2.5. Hrvatska onomastika terminologija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 2.6. Stanje onomastikih istraivanja u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . .. 2.7. Vrela za toponomastika prouavanja... . .. . . . . .. ... . . . . . . ... 2.8. Etimologija.............................................. 2.9. Imena predslavenskoga (indoeuropskoga) porijekla i slavenska imena ................................................... 2.10. Novija strana imena: supstratna, adstratna, superstratna (openito) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 2.11. Imena na graninim etnikim i j ezinim prostorima. . . . . . . . . .. 2.12. Prilagodba hagionima i eklesionima u prvim stoljeima hrvatske evangelizacije .................................... 2.l3. Politika i pragmatska imena ................................ 2.14. Ime i jezina norma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 2.15. Egzonimi ................................................ 2.16. Prevedena i pomodna imena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 2.17. Hrvatski zakon o osobnom imenu .......................... 2.18. Nova preimenovanja i njihove posljedice .....................

Uvod li hrvatsko imenoslovIje

III. Antroponimija . ................................................. 141

3. Osobno ime .................................................. 3.1. Imenska praslavenska batina .............................. 3.2. ~r~~slavenska imenska batina na dananjem hrvatskom Jezlcnom prostoru ........................................ 3.3. Strana imena i njihova motivacija ........................... 3.4. Deminutivi i hipokoristici ................................. 3.5. Plodnost pojedinih sufIkasa ................................ 3.6. enska imena ............................................ 3.7. Semantika i struktura osobnih imena ........................ 3.8. Struktura slavenskih imena ................................ 3.9. Kad osobno ime vie nije bilo dovoljno ...................... 3.10. Zakljuna razmatranja .................................... , 4. Hrvatska prezimena ........................................... 4.1. Stalnost prezimena ........................................ 4.2. Prezimena od enskih osobnih imena, prezimena ena i tzv. enska prezimena ........................................ , 5. Ostale vrste antroponimnih imena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 5.1. Nadimci ................................................. 5.2. Ostale antroponimijske kategorije ...........................

143 143 145 148 149 149 150 150 154 155 158 167 167 177 191 191 198

IV. Toponimija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 209

6. Imena naselja (ojkonimija) ..................................... 6.1. Klasifikacije .............................................. 6.2. Ojkonimi i procesi hrvatskog naseljavanja .................... 6.3. Semantike ojkonimne kategorije i njihov geografski razmjetaj 6.4. Tvorbene ojkonimne kategorije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 6.5. Razvitak ojkonima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 6.6. Imena gradova i njihova specifinost ....................... , 6.7. Tipovi naselja ............................................ 6.8. Ojkonimni atlasi .......................................... 6.9. Dananji rad na hrvatskoj ojkonimiji ........................ 7. Urbonimija (gradska i ulina imena, urbonimi) .................... 7.1. Povijest nastanka gradskih imena ........................... 7.2. Semantika tipologija ..................................... 7.3. Tvorbena struktura urbonima .............................. 7.4. Promjene u urbonimima .................................. , 8. Mikrotoponimija (anojkonimija, zemljina imena) ................. 8.1. Definicija, znaajke, terminologija .......................... 8.2. Suvremena klasifikacija u anojkonimiji ...................... 8.3. Semantike kategorije .................................... , 8.4. Tvorbene kategorije i geografski razmjetaj u anojkonimiji .... , 8.5. Regionalne i dijalekatne znaajke u mikrotoponimiji . . . . . . . . .. 8.6. Promjene i standardizacija imena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 8.7. Dananja prouavanja i zakljuci ........................... , 8.8. Struktura anojkonima u regiji ............................. , 9. Oronimija (gorska imena, oronimi) ............................. , 9.1. Praslavenski oronimi ..................................... ,
6

211 212 215 217 219 222 223 225 227 227 229 229 261 263 264 265 265 266 268 268 272 272 272 273 285 285

Kazalo

9.2. Hrvatski oronimi .. '" .................................... 9.3. Nova neslavenska imena ................................... 10. Hidronirnija .................................................. 10.1. Praslavenska - staroeuropska, indoeuropska (i slavenska) hidronimija .............................................. 10.2. Slavenski hidronirni - opeslavenske znaajke ................ 10.3. Regionalne osobine u hrvatskoj hidronirniji . . . . . . . . . . . . . . . . .. 10.4. Semantike znaajke hrvatskih hidronima. . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 10.5. Tvorbene znaajke hrvatskih hidronima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 10.6. Ostali hidronirni (strani te administrativno ili umjetno nadjenuti) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 10.7. Postojanost hidronimijskih imena........................... 10.8. Hidronimni apelativi u hidronimima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

286 290 291 291 292 294 295 296 297 298 300

Prilog: Slavonska vodna imena (Stjepan Sekere) ................... 307 V. Imena ostalih namjena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. ll. Zoonirnija (imena ivotinja, zoonirni) ............................ 11.1. Posebnosti u imena razliitih vrsta ivotinja. . . . . . . . . . . . . . . . .. 11.2. Puka imena domaih ivotinja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 11.3. Zoonirni stranog postanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 11.4. Pregled zoonima ......................................... 11.5. Suvremeno stanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 11.6. Nazivi ivotinja u hrvatskim prezimenima i toponimima. . . . . .. 12. Duhovni svijet imena .......................................... 12.1. Predslavenska imena ...................................... 12.2. Slavenska mitoloka imena ................................. 12.3. Imena vezana s kranskim kultovima ....................... 13. Literarna onomastika .......................................... 13.1. Funkcija imena ........................................... 13.2. Odnos spram knjievnih smjerova i knjievnih vrsta. . . . . . . . . .. 13.3. Radovi hrvatskih autora iz literarne onomastike ............... 13.4. Vlastita imena u folklornim tekstovima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 13.5. Prevoenje vlastitih imena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 13.6. Imena u naslovima literarnih djela. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 14. Uvid u imensku stilistiku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 14.1. Stilski funkcionalni tipovi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 14.2. Poruke imena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 14.3. Nadimci kao posebna afektivna imenska kategorija. . . . . . . . . . .. 14.4. Afektivnost u toponimima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 14.5. Motiviranost ............................................. 14.6. Markacije imenom. " ..................................... 14.7. Estetiziranje imenima ..................................... 321 323 323 323 326 327 328 329 333 333 334 338 341 341 345 347 349 350 351 363 364 364 365 365 366 367 367

VI. Krematonirnija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 369 15. Krematonirni ................................................. 371

Proslov

Ovo je knjiga o hrvatskom imenoslovIju. Imena ive svoj ivot i imaju svoje Neke milenijima stare. Sav radni vijek od pola stoljea ivio sam u njihovu svijetu i nastojao odgonetnuti poruke koje su predci naih predaka pohranjivali u njima s nadom da e ih tkogod htjeti i umjeti proitati. Mnogo ih je neproitanih. Hrvatska je po imenskom blagu bogomdana zemlja. Na njezinu su podruju u prolosti ivjeli mnogi narodi i govorili se razliiti jezici. Ti su narodi spoznaje o sebi i o jeziku pohranili u osobnim i zemljopisnim imenima. Imena su nai najstariji spomenici, postojani i vjerodostojni pokazatelji materijalne i duhovne kulture svojih stvaratelja. Oni su ih uporabom prenosili potomstvu kao poklad neprekinuta pamenja. Imena su ukotvljena u zbilji ivota. Ona su izraz pukog poimanja stvarnosti koja ih je uvjetovala i jezinih okolnosti koje su ih oblikovale na svim prostorima njihove nekadanje i dananje uporabe. Imena su doista naa memorija i nae adrese kojima se snalazimo na terenu (toponimi) i ukljuujemo u drutvo (antroponirni). Ona su svjedoci naega protega u povijesnom i dananjemu prostoru i iskaz sudbina (jezinih i svih drugih u vezi s imenima) u protoku vremena. Radei na projektu "Enciklopedija slavenske onomastike", koji je izvela Poljska akademija znanosti (L, 2002.; II., 2003), prikazali su moji kolege i ja, svaki na nekoliko desetaka stranica, svoje nacionalne onomastike. Na taj svoj tekst dogradio sam ovu knjigu. Ovako oblikovanu nisam naao u drugim slavenskim onomastikarna. U nae vrijeme sveope otuenosti, nevjerojatnih uzleta u svemirska prostranstva, uvlaenja u mikrosvijet atoma, genoma, u tajanstvenosti ivota, nije nevano upoznati bogatu batinu svojih imena kao vanu sastavnicu vlastitoga identiteta. Naa su imena neproitana knjiga o povijesti prostora i drutva, odkrinuta vrata u na svijet imenskih sadraja i imenskih struktura.
prie.

II

Uvod II hrvatsko imenoslovije

ImenoslovIje je golemo podruje imenskoga djelovanja. Pri prouavanju imena, osim poznavanja vlastitoga jezika u kojemu imena djeluju i jezika s kojima je hrvatski bio u doticaju, kad je o imenima rije, valja biti podrobno obavijeten o drugim disciplinama kao to su: arheologija, historija, geografija, etnologija, demografija itd., jer svako objanjenje imena ne smije biti u protuslovIju s rezultatima tih znanosti ni s jezinim injenicama kojima su imena oblikovana. Akademik Petar Skok znao je rei kako je onomastika predodreena u prvom redu za starce, koji su stigli akumulirati mnoga znanja za djelotvornu obradu imena. U steenim godinama, ivei u njihovu svijetu, umiljam da sam stekao barem dvije povlastice. Prva je hrabrost da napiem ovu knjigu, premda sam svjestan da nisam stigao do svih zabiti hrvatskoga imenoslovlja i da imenoslovnu tematiku nisam posvuda i posve spoznao. Druga je povlastica da sam, unato tomu, nakon tolikog bavljenja imenima stekao pravo da mi se u toj golemoj grai potkrade i pokoja pogrena interpretacija. Za svaku od greaka u ovoj opirnoj i heterogenoj grai, koja je prvi put jedinstveno obraena u knjizi za koju nisam imao uzora, neu se izvlaiti previdom i sluajnim propustom, nego vlastitom nedouenou. Unaprijed sam svakom svojemu tiocu zahvalan za svaku dobronamjernu primjedbu. Zahvalan sam izdavau mojih sabranih djela, recenzentima, i svim drugim suradnicima na pomoi, posebno uredniku Iliji Raniu i nadasve grafikom uredniku Nenadu B. Kunteku koji, kad bi osjetio da u kojemu dijelu teksta nedostaje prikladni slikovni ili kartografski prilog, znalaki ga je pronalazio, izradio i umetao tamo gdje treba i bez mojega znanja. Volio bih ovom knjigom nastaviti uspjeno i drago drugovanje sa svojim
itateljima.

Zagreb, 29. lipnja 2009.

Autor

12

I.

UVOD U IMENOSLOVLJE

1. Uvod uimenoslovlje

Imenoslovlje ili onomastika znanost je o imenima kao jezinim, izvanjezi nim i nadasve kulturnim spomenicima. Mnogi su od tih spomenika najranije jezine potvrde hrvatskoga jezika i nahode se posvuda gdje su obitavali i gdje obitavaju Hrvati. Dijele se na: - geonime, tj. na imena zemljopisnih objekata, zabiljeena na zemljovidima i pohranjena u memoriji naroda koji ih je stvorio iz nude za orijentacijom u prostoru i prenosio ih pamenjem. Zajedniki ih zovemo toponimima - bionime, tj. na imena kojima se imenuju iva bia: ljudi (osobno ime, prezime, nadimak), ivotinje, dakle iva bia i ona poput ivih: mitoloka, literarna i druga. Zajedniki ih zovemo antroponimima - krematonime, a obuhvaaju vlastita imena za objekte, pojave i odnose nastale ljudskom djelatnou: drutvene, kulturne, gospodarske, politike i druge proizvode. Ova nas knjiga uvodi u svijet hrvatskih vlastitih imena ili onima. Onimi su davnanji spomenici materijalne i duhovne kulture, oblikovani jezikom. Imenoslovlje ili onomastika stoga je velikim dijelom jezina znanost. Sve to se nalazi u jeziku nalazimo i u onomastici, ali sve to pripada onomastici nije iskljuivo predmet jezinih istraivanja. Imena su motivirana ivotnom zbiljom. Nose u sebi spoznaje i sadraje o svijetu svojega vremena. Odraz su gospodarske, kulturne i jezine povijesti naroda koji ih je stvorio i koji ih uva kao vane spomenike vlastitoga identiteta. Hrvati su od svoje doseobe na dananje i povijesne prostore na kojima ive nasljeivali i prilagoivali naslijeena imena, stvarali vlastita, privikavajui se na panonske ume i movare, na ljuti kr gorske Hrvatske, na more i ivljenje uz more i od mora. Ulazili su u naputene utvrde i naselja starijih etnija, gradili svoje nastambe u zemlji (Zemun, Zemunik), na vrinama (Gradac, Graia) kad se trebalo braniti, krili ume (Lazi, Kri), podizali utvrde, skrovita, grobita, dvore i crkve. Ulazili u krug mediteranske, srednjoeuropske kulture s mnogim tragovima svoje agrarne batine i slavenskoga poganstva.
15

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Prethrvatska naselja s rimskom cestovnom

povezanou

Imena, u prvome redu toponimi, odraz su sloenih i slojevitih zbivanja te time dobivaju spomeniku vrijednost u spletu stoljetnih odnoaja ljudi i kraja u kojem su njihovi tvorci i uivaoci prebivali. Kao to nam zemljovidi predouju izgled nekoga kraja, tako nam toponimi na njima govore o ljudskim zajednicama i ivotu na dotinom prostoru. Makar na zemljovidu bili oznaeni crnom tokom iste veliine kao na primjer akovec, Vukovar, Pazin, Gospi, Senj, Mostar, Dubrovnik. .. Svaki od tih gradova svjedoi o jezinim, drutvenim, starosnim, urbanim znaajkama koje predstavljaju svojevrsne svjetove svojega imenskog sadraja. Imena su iznad svega jezini podatci. Oni su od nastanka ostajali nepromijenjeni i esto nepromjenijivih oblika. Zadravali su u svojim likovima jezinu zbilju jo odonda kada hrvatski puk u novoj domovini nije znao pisma i nije imao
16

Uvod uimenoslovlje

..."

/,

.. ..

Romanski (i poromanjeni) toponimi u raznim hrvatskim prilagodbama razmjeteni su uglavnom uz dananje hrvatsko primorje; na rubnoj vrti etnikog, biolokog, kulturnog i jezikog proimanja Slavije (koju ovdje ine Hrvati) i Romanije (koja ovdje govori starim romanskim, dalmatskim jezikom). Toponimijske prilagodbe, kao prvi hrvatski jezini spomenici, upuuju na hrvatsku prisutnost na tim prostorima u prvim stoljeima hrvatske doseobe

drugoga naina da potvrdi sebe i ostavi trag svojega jezinoga izraza. Povijesna su imena vrlo pouzdani jezini podatci u kojima su nazone ukruene jezine mijene minulih razdoblja i smjernice daljnjega razvitka. Hrvatska je, s obzirom na svoj poloaj na Mediteranu, na moru koje se duboko uvuklo u europsko kopno, bogata jezinim, prethrvatskim nataloinama, a ujedno je jugozapadni rub Slavenstva sa sauvanim arhainim dijalekatnim osobinama. Njezinim su dananjim prostorom u dalekoj prolosti prolazili mnogi narodi, govorili se razliiti jezici, koji su svoj znatan dio jezinih sadraja i oblika ostavili u imenima, zemljopisnim i osobnim. Mnoga su imena potvrena u povijesnim vrelima te su sa svojim jezinim znaajkama vana za povijest hrvatskoga jezika, za slavensko imenoslovije i uope jezikoslovlje i za jezike s kojima je hrvatski bio u doticaju i iju imensku batinu nosi. Svaka jezina i imenska zbilja ima svoje korijene u dubokoj prolosti koja se zrcali u dananjoj onimiji, osobnim i zemljopisnim imenima. U tome je njihova kulturna i jezina vrijednost. Dananji hrvatski zemljopisni prostor po svojemu bogomdanom smjetaju pripada dijelom kolijevci mediteranske i srednjoeuropske kulture. Plakali su ga
17

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

LIJ Slaveni L=:J Grci


~Romani

CJlliri

- - - _. Bizantska dravna granica sredinom VI. st. - - _. granica izmeu Romana i Grka Avari poslije 567. godine Langobardi do 568. godine

E::Z:J Germani
~Vlasi

t.-_-] Avari
Slaveni u doba raseobe u VI. stoljeu

18

Uvod uimenoslovlje

valovi svih znaajnijih kulturnih i civilizacijskih teevina: klasinih, bizantskih, balkanskih, panonskih i zapadnoeuropskih ... Na njegovu povijesnom i dananjem prostoru bili su raskrija prometnih i trgovakih putova, raskoli vjera, civilizacija i ratnih zbivanja, sudari i preklapanje razliitih kultura i etnija. Ljudska prisutnost duboko je ukorijenjena u tom tlu. Odrazi tih zbivanja sadrani su u zemljopisnim i ljudskim imenima kao najstariji i etniki vrlo raznoliki, a bitni jezini spomenici. Na hrvatskom povijesnom tlu batinjena su imena predindoeuropskih, esto neidentificiranih jezika, imena agrafnih naroda poput Ilira, o ijim kulturama gotovo sve to znamo otkrivamo u njihovim zemljopisnim i osobnim imenima. Grci kao mediteranski narod, narod mora, prisutni su na istonojadranskom primorju ve od IV. stoljea prije Krista u svojim polisima (Korkyra, Pharos, Issa, Epetion, Salona, Jadera .. .). Oni su bili trgovaki, a ne osvajaki narod. Nisu grecizirali zalee. Njihovih je imena iz toga doba malo i ona su iskljuivo uz more. Rimljani su, naprotiv, kao osvajai, ratnici, kao narod kopna, prodirali duboko u unutranjost. S njima su se irili: latinski jezik, rimsko dravno ustrojstvo, sveopa romanizacija, iji su tragovi dopirali do Slavena s one strane Dunava. Romanskih je imena u nas mnogo i posvuda, ali ipak preteno na primorju. Ona svjedoe o dugovjekoj rimskoj prisutnosti u ovim krajevima. Ovdje se zainje prva jezina, kulturna i bioloka simbioza naseljenog puanstva s poromanjenim starosjediocima. Ovaj je prostor bogat i zanimljiv za prouavanje imena, svih jezi nih i sadrajnih injenica koje se zrcale u imenima. Za seobe naroda od kraja VI. stoljea dolazi slavensko puanstvo i naseljava se po bizantskoj Dalmaciji, Istri, po gorskoj Hrvatskoj i Bosni te u meurje ju Drave i Save, gdje su im zemljopisni pejza i nain ivljenja bili slini kao u pradomovini. U hrvatskoj historiografiji jo uvijek nije napisano prvo poglavlje hrvatske povijesti. tovie, pokazuju se u najnovijim radovima mnoga neslaganja o polazitu, vremenu, putovima i nainu prethrvatske i hrvatske doseobe. U svojim radovima to doseljeno slavensko puanstvo VI L-IX. stoljea, i u kasnijim stoljeima na povijesnom i dananjem hrvatskom prostoru, zovem u jezinom smislu Hrvatima, jer prva slavenska imena kojima se predstavljaju, ona kojima imenuju prostor i nain kako nasljeena imena usvajaju i prilagouju svojemu jeziku nose, tada i kasnije, hrvatski jezini biljeg. Valjalo je u novoj postojbini obraniti svoju opstojnost, oblikovati i sauvati svoje nacionalno bie, nametnuti se svojim jezikom, koji od ranih poetka nazivaju hrvatskim. Ovdje na etnikoj i jezinoj slavenskoj periferiji zaeli su se prvi tragovi dravnosti, utvrivale zasade slavenskog pisma, napisali se prvi hrvatski spomenici. U stoljetnoj romansko-hrvatskoj simbiozi potvrivala se ilavost hrvatskoga etnosa da se nametne i potvrdi, da se odupre romanizaciji na jugu te maarizaci19

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

ji i prestinoj germanizaciji na sjeveru i turskom utjecaju koji je nekoliko stoljea vladao velikim dijelom hrvatskog prostora. Mijeao se tako u primorskim, istarskim i panonskim gradovima hrvatski duh s neutrnutim tragovima slavenskoga obiajnoga prava, preitci slavenske materijalne i duhovne kulture s bogatim nataloinama mediteranskoga i srednjoeuropskoga i istonog (islamskoga) kulturnoga kruga. Odraze tih prvih potvrda nalazimo sauvane i u vlastitim imenima: ljudskim i zemljopisnim. Ta su imena, po svojoj naravi motivirana drutvenom zbiljom i sabijala u sebe, kao u aritu, bitna ivotna iskustva, pogled na svijet, stvarne i jezine okolnosti u kojima su nastajala i bila oblikovana. Mnoga su imena, ponovimo, prve zapisane rijei hrvatskoga jezika u tekstovima drugih jezika, poglavito u latinskom, pa su mnoga starija od hrvatskih pisanih spomenika. U tome je njihova povijesna i jezina vrijednost. Ni imena zemljopisna (geonimi), ni imena ljudska (antroponimi) nisu posvuda jednako gusto, kao to ni isti oblici i tipovi imena nisu posvuda ravnomjerno rasporeena. Uzroka je tome mnogo, jezinih i izvanjezinih. Uvjeti nastanka naselja, iskoritavanje tla, zemljopisna razvedenost pejzaa, gospodarske i politike prilike, prometne veze i obrambene nunosti i mogunosti, etnika okruja i strani (kranski) imenski sustavi, geografski razmjetaj pojedinih tvorbenih osnova i formanata, razliiti naini njihova irenja itd. predodredili su gustou i razmjetaj pojedinih tipova toponima i antroponima. Uvijek je u sreditu imenovanja logian izbor i svjesno vrednovanje spleta okolnosti, uvijek je odluuju a ocjena zemljopisnih objekata koje je trebalo slijedom duge povijesti imenovati. to je god ovjek vie gospodario prostorom, na njemu su imena bila gua. to je god drutvo bivalo razvijenije, bogatila su se imena i imensko-prezimenski obrazac, u kojem vie nije bilo dovoljno samo osobno ime. Drutvena nunost uzrokuje ime, a jezina sredstva, posebno dijelovi tvorbenih struktura, oblikuju mu lik. Nominacija se, tamo gdje ona spontano nastaje, oituje kao izrazito puki demokratski postupak. Zato imena nose objektivan, stvarni sadraj i vjerodostojan jezini izraz. Ispisuju i uvaju autentinu, stvarnu i jezinu povijest. Prisutnost ili odsutnost na dotinom prostoru sadrajno slinih imenskih osnova, oblino istih tvorbenih formanata, istovrsnih imenski h tipova i struktura pouzdani su oznanici u prouavanju migracija, a jezina obiljeja koja se balzamiraju u imenima pouzdani su meai dosega pojedinih izoglosa, svjedoci su protega dotinoga etnosa u odreeni prostor i sudbine u njemu. Puk koji je nadijevao imena birao je koga, to, gdje i kako imenovati. Sadrajna obiljeja koja su pohranjena u imenima objektivno odraavaju kolektivnu svijest puka i njegova poimanja svijeta oko sebe. Imena, dakle, identificirajui prostor i ljude, predstavljaju kulturnu nadgradnju. Ona su vrlo rjeiti dokazi materijalne i duhovne istine o prostoru i ljudima. Poruke predaka koje nam valja umjeti proitati.
20

Uvod uimenoslovlje

Naalost, imena siromae. Nestaju iz uporabe. U osobnim imenima zavladala je pomo dno st i stara narodna imena potisnuta su u pasivni imenski fond. Na opustjelim predjelima s ljudima nestaju i zemljopisna imena. U mnogim krajevima nema o njima tko dati vjerodostojni podatak. Ime kao nepromjenljiva kategorija, po naravi mijene, prestaje biti spomenikom neprekinuta narodnog pamenja. Jednom sam ve napisao: "U zemlji bez sjeanja iskoraknuo sam lijevo, zakoraknuo desno i - odmah se izgubio". U zemlji bez imena vlada pomrina, pusto. Narod koji izgubi sjeanje, gubi i svoj identitet. U hrvatskim su se prostorima na milenijskim vremenskim okomicama smjenjivali narodi i jezici, propadala carstva i kraljevstva. Ostajala su imena. Ona su nalazila pobude ~vojega nastanka u prisnom doticaju ljudi i prostora. U krajevima gdje je slijed ivljenja bio mirniji, imena su imala prirodniji razvitak, a u krajevima gdje su migracijska preslojavanja: iseljavanja i doseljavanja bila uestalija, imenska su proimanja, i jezine projekcije u njima, kudikamo zamreniji. U regijama gdje su gospodarske prilike bile povoljnije, oblici ivljenja bili su bujniji, a imenovanja gua, oblino savrenija i stratigrafski zanimljivija. Smatramo ih vrlo aktivnim onomastikim zonama koje su, zbog pogodnoga geografsko-historijskog razmjetaja, kulturnih teevina i gospodarskoga razvitka, u naem vremenu onomastiki najugroenije. Tamo toponimi (i antroponimi) najbre propadaju i valja im dati prednost pri onomastikim istraivanjima. Imena su za razumijevanje povijesti ivljenja vrlo vani podatci. Nastajala su u dugoj suivljenosti ovjeka sa zemljopisnim krajolikom i drutvenom zauzetou. Imena su ostajala nepromjenljiva zbog jednoznana, ustaljena i nasljedna znaenja s pridruenim objektom, zbog sveope prepoznatljivosti pri uporabi. Propustimo li priliku u ovom naem vremenu uurbanoga drutvenog i gospodarskog ivljenja da ih popiemo od izvornih govornika i da ih sauvamo za obradu, ona e izblijedjeti iz naega sjeanja i za sav narataj poslije nas. Bit e kao i da nisu postojala. Ta injenica bila mi je jedan od glavnih poticaja da piem knjige o imenima. Koliko je jezinih podataka, koliko je poruka "uskladiteno" u imenski m oblicima i sadrajima! Vie i kompleksnije moe se doznati o prolim svakodnevnim manifestacijama ivljenja iz imena osobnih i zemljopisnih nego iz hrpa starih listina, statuta, dvorskih isprava i povijesnih sastavaka, koji su bili pisani subjektivno i sadravali volju i stav vladajueg stalea. Imenima je puk pisao vlastitu povijest. Imena prate i oslikavaju razvitak drutva. Ona iznose objektivnu povijest ljudi koji su dotina imena nadjeli i koji su se imenima sluili i slue. U imenskim sadrajima i likovima oslikani su tiho i mukotrpno ivljenje na zemlji i od zemlje, sud i spoznaje svijeta i pojava kroz vlastiti svjetonazor vremena i prilika, sav materijalni i duhovni svijet koji je puk vjekovima mijenjao i usavravao. Imena su pouzdan poklad pukog poimanja stvarnosti. Toponimi pripadaju hrvatskim najugroenijim spomenicima. Ubrzan drutveno-gospodarski razvitak, sve vee i sve bre irenje gradskih naselja gutaju prigradska prostranstva, briu stare toponime, a izrastaju nove urbane etvrti,
21

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

industrijski pogoni, sveuilini kampusi, sportski objekti, turistiki kompleksi. Utapanjem sitnih seoskih zemljinih estica u golema drutvena gospodarstva, komasacijama i udruivanjima, tisue davnih imena naoigled nestaju iz uporabe: ugasila su se imena mnogih srednjovjekovnih urbanih toponima u Zagrebu, Splitu, Rijeci itd., vukovarska srednjovjekovna ojkonimija od nekoliko stotina imena svela se na nekoliko desetaka, doslovno nekoliko tisua istarskih zaselaka katunskoga tipa nestalo je, a s njima i njihova imena. Naputanjem pasita po gorskim, planinskim predjelima raselila su se mnoga naselja, a toponimi na pustoi nemaju mogunosti ni razloga za opstanak. esta su samovoljna i nekontrolirana preimenovanja mnogih naselja, a u turistikim podrujima velik broj starodavnih hrvatskih imena otoi&, uvala, i predjela uope, zamijenjen je pomodnim, kvazikomercijalnim imenski m nagrdama. Valjalo bi, naprotiv, nastojati da civilizacijski i drutveno-gospodarski preobraaj ne potire te stoljetne spomenike hrvatskoga jezika i hrvatske opstojnosti na ovom tlu, ve da se napredak temelji na njihovim kultnim i kulturnim steevinama. Isto su tako, naalost, ugroeni i antroponimi. Olako se mijenjaju, naputaju, zamjenjuju, zaboravljaju tradicijska narodna imena. Biva to i s prezimenima sve eim rasapom brakova, zasnivanjem neslubenih branih zajednica s djecom koja esto nasljeuju prezimena ne po vrvi i krvi, sve uestalijim prezimenima izvanbrane djece, prezimena djece posvojene i one usvojene u istospolnim zajednicama itd. U Zagrebu je prolih godina, proitao sam u dnevnom tisku, bilo nekoliko stotina zahtjeva za promjenom imena. Gube se neke od funkcija koje su bile vane kao podatci genealokih istraivanja. Lako se mijenjaju ili prekrajaju osobna imena, pa i prezimena. Ponitavaju se tako veze s prolou. Onom krvnom, srodnikom i onom narodnosnom. Zatiru se ti spomenici i gase ici koji osvjetljuju putove u vlastitu i u narodnosnu povijest, u jezik i etioloke obavijesti sauvane u imenima i prezimenima, zamuuje vlastiti identitet: svoj, svojih predaka i svojega pokoljenja. Ponovit emo. Svako je ime, ljudsko i zemljopisno, pouzdan vremenski i prostorni podatak u identifikaciji ljudi i prostora. Svako je ime odgovor na prilike koje su ga izazvale, porod duhovnog i kulturnog miljea u kojemu su ona nala pobude svojega nastanka. Imena, konano, kao rijei, kao misao i smisao, kao spomenici imaju poput drugih spomenika svoje osobnosti i ponaanje u jeziku i drutvu. Ona nam omoguuju uspostaviti onaj ulni dodir s prolou preko jezinih osobina, preko osoba i svojstava reljefa kojima su pridruena. Njihovim zanemarivanjima, prekrajanjima, preimenovanjima ruimo onaj svjetonazor puka u njima pohranjen, onaj kreativni milje u kojem su nala pobudu svojega nastanka i preoblikovala jezini lik kojim svjedoe o stvarnim i jezinim istinama kroz drutvenu i jezi nu povijest.

22

Uvod uimenoslovlje

1.1.

Openito

o onomastici

Imena je mnogo, zasigurno ih znamo vie nego rijei vlastitoga jezika. Bez njih se ne moemo orijentirati u prostoru ni verificirati u drutvu. Bez njih bi se paralizirao sav ivot. Nastala su davno i nastaju stalno u svim jezicima. Ne mogu se davati proizvoljno (usporedi ulina imena). Ulaze u neki red, u sustav, ravnaju se po jezinim pravilima. Svjedoe o jeziku u kojem su stvorena, a svojim preoblikama i o jezicima koji su ih oblikovali. Od Drave do Jadrana mnogo ih je jer ih nisu satrli narodi u mnogim povijesnim seobama i etnikim nadslojavanjima. Ona su svjedoanstva te povijesti. Gradi Adria (Hadria), na primjer, po kojemu je nazvano Jadrm)sko more (Adriaticum mare, Plinije St., Hadrianum mare, Ciceron itd.) nosio je etrursko ime, bio vana luka, a sada je vie od 20 km u unutranjosti zbog pjeanih nanosa rijeke Po. Otoci koje je prije vie od pola tisu ljea otkrio K. Columbo u Srednjoj Americi nazvani su Zapadnom Indijom jer su vjerovali da su s druge, zapadne strane globusa stigli u Indiju. Suhi mostac (iz IX. stoljea), kako su Hrvati nazvali Dioklecijanov akvedukt (romanski Ponte sicco), naoko je besmisleno ime. Most nije bio suh nego su presueni bili potok, jaruga koje je visoki vodovod premoivao. Pisani (= areni) pa zatim Krvavi most u srednjovjekovnom Zagrebu vie ne imenuje ni potok ni most. Ostalo je samo ime kratke ulice na tome mjestu. Tako mnoga imena imaju svoje prie. Uzroci kOji su motivirali ta i takva imena povijesno su uvjetovani. Nema, dakle, nikakve sluaj nosti jer onomastika koja se njima bavi jest znanost, a znanost se bavi zakonitostima, a ne sluajnostima. Onoma st ika kao znanost ima svoj predmet i svoje metode istraivanja. Duboko je uronjena u jezikoslovlje i unutar jezikoslovlja je institucionalizirana. U nas se obrauje u sastavu dijalektologije (jer nosi dijalektaina obiljeja), povijesti jezika (jer imena esto balzamiraju starija jezina stanja), etimologije (jer nije nevaan leksiki sadraj sadran u imenu), pa i suvremenoga jezika (s obzirom na gramatika, osobito tvorbena te ortografska i ortoepska ponaanja). Imena su nastajala dugo i uvijek funkcionirala u odreenoj sadanjosti. Ona su esto internacionalne rijei, pa opet je svako ime ukotvljeno u svojem jeziku: Johannes - Ivan (Hrvatska, Bugarska, Rusija ... ), Jovan (Srbija ...), Giovanni (Italija), Johann (Njema ka), Jean (Francuska), John (Engleska), Juan (panjolska), Joao (Portugal), Juhane (Finska), Juhan (Estonija), Jonas (Litva), Sean (Irska), Jan (eka, Poljska), Janez (Slovenija) itd. Onomastika se ukljuivala u povijest u kojoj su imena potvriva na (i pomagala katkad datirati nedatirane spise), u etnografiju (obiaji, osobitosti materijalne i duhovne kulture u kojima su imena nastajala, imenska profilaksa i sL), u sociologiju (jer su imena odraz drutvenih zbivanja). Sluila je onomastika dugo kao ispornona znanost drugim disciplinama. U nas donedavna nije bila ukljuivana ni uz kakve studije. O organizacijskoj povezanosti nacionalnih onomastika brinuo se od 1935. godine Meunarodno vijee za onomastiku znanost (ICOS, pod kasnijim patrona23

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

tom UNESCO-a). Hrvatska je u osobi prof. P. Skoka bila u tom vijeu od samoga poetka. Odravali su se trijenaini onomastiki kongresi s obzirom na razliite teme i izdavali zbornici podnesenih referata; tiskale su se bibliografije pojedinih nacionalnih onomastika u asopisu Onoma (Leuven, Belgija), prireivale su se onomastike izlobe i sl. Mnoge nacionalne onomastike nastojale su skupiti i kataloki urediti svoj toponimijski i antroponimijski fond. U tome su prednjaile skandinavske zemlje i ostale zemlje mijeanih podruja i neureenih granica (Belgija, Poljska, eka ...). U nas je taj posao mnogo strunije naravi. Skupljajui, primjerice, zemljopisna imena na terenu, trebalo je imati strune dijalektologe i poznavatelje zemljopisnog reljefa, trebalo je i'Illati strune akcentologe da se ime valjano zabiljei. Svega toga nije bilo, a nije bilo dovoljno ni novanih sredstava. Toponirnija nije kao dijalektologija, gdje moemo izabrati nekoliko reprezentativnih punktova, pa da obradom izabranih mjesta pokrijemo goleme povrine dijalekatnoga prostora. U toponomastikom istraivanju valja skupljati sve (oistiti teren poput minskoga polja). S druge strane, ove je spomenike vano spaavati. Njih ne moemo poput arheolokih ponovno zakopati za neka druga povoljnija vremena, ni poput numizmatikih, etnografskih i drugih. Imena, u ovom vremenu pogotovu, naoi gled nestaju. Nepovratno su se zaputila prema zaboravu.
1.2. Iz onomastike teorije 1.2.1. Onomastika i objekt imenovanja Onomastika nalazi svoje mjesto na raskriju mnogih znanstvenih disciplina, ali po naravi predmeta istraivanja priklonjena je filologiji. Za terenski rad, za rad u arhivima, katastrima, na povijesnim zemljovidima moramo biti struno osposobljeni, kritiki se odnositi prema vrelima, pouzdano biljeiti fonijsku sliku imena, opis i znaajke onomastikoga objekta. Mnogostruki su naini opisa i opisnih tehnika odreenih onirnija. Cilj onomastikoga istraivanja odreuje pristup grai i izbor metode istraivanja. U Hrvata je do kraja Skokova razdoblja, sva prva polovica XX. stoljea, vladala etimoloka metoda. Usporedo s njome prisutne su bile dijalektaine metode. esto su uz njih bile povijesno impostirane metode (K. Jireek, Vj. Klai, M. Barada, J. uk), zemljopisne O. Modestin, I. Rubi, J. Smodlaka), etnografske (S. Banovi, A. imik, A. kobalj, M. Gavazzi), arheoloke (F. Buli, L. Kati, S. Gunjaa, Z. Tomii), narodnosne (V. Jaki-Cestari) i druge. Nakon smrti P. Skoka (1956) hrvatska se onomastika okree prouavanju statusa vlastitoga imena u jeziku i u drutvu, istrauju se njegove funkcije kao onomastikoga znaka u prijenosu onomastike poruke, analiziraju se njegove strukture na razini imena i imenskoga segmenta. U sreditu je onomastikoga zanimanja izbor imenskog lika, sljubljenost imena i objekta imenovanja, motivi imenovanja, imenski tipovi te poloaj imena u

24

Uvod uimenoslovlje

imenskom obrascu i slino. U drutvima gdje je istorodnih objekata mnogo opisni izrazi poput "potok koji protjee junim gradskim podrujem", "djevojka iz predzadnje klupe" opisni su izrazi neprikladni za identifikaciju objekta. Takvi izrazi nisu ni ekonomini. Vlastita se imena zasnivaju na drugim principima. Lue objekte obuhvaene istim pojmom i uvrtavaju ih u odgovarajui niz: Ugljan, Paman, Pag; lue bia obuhvaena istom predodbom: "glumac", "profesor"; raspoznaju i identificiraju potencijalna i nestvarna bia: Perun, Snjeguljica, Trnoruica, Veli Joe. Imena su zapravo analitiki izrazi: od mnotva istorodnih objekata izluuju dotinu jedinku imenom, dok su apelativi sintetiki izrazi: sintetiziraju predodbu u vrstu istorodna objekta (stol, od mnotva dasaka povienih na jednu ili vie nogu; ew, od mnotva pokrivala za glavu s obodom). Individualno ime moe biti pridodano samo jednom designatu, npr. Ivan, bez obzira na to to se mnogi zovu tim imenom, i bez obzira na to to jedno te isto ime, npr. Jadran, imenuje i identificira raznolike objekte ("more", "muka osoba", "brod", "kinematograf", "bar" itd.). U njima nema zajednikih znaajki kao u pojmu "stol", "grad". Apelativi konotiraju, veu se uz predodbu i preko predodbe na odreeni predmet istih atributa (pas, otok). Imena esto nastaju od stvarnih imenica, koje jasno izraavaju pojam (Draga, Luka, Sljeme .. .), dok mislene i njima sline imenice nestainoga predodbenog lika (plin, vjetar, kia, zrak, mrnja) rijetko postaju vlastita imena. Vlastita imena ne konotiraju (ne uspostavljaju vezu s predodbom, pojmom), ona se izravno vezuju na objekt imenovanja.
p'redodba (brdo, poluotok)

imenica

naziv (npr. svaki Klobuk)

ime

MARJAN

..

Na ime ne utjee leksiki sadraj imenice Rijeka", "rijeka", Sljeme", "vrh dvostrenoga krova". U takvim se imenicama prozrano st leksikoga znaenja povlai. Ono je suvino. tovie, kad je ime koje je pridodano dotinom objektu sasvim izgubilo leksiko znaenje, mnogo bolje obavlja onomastiku funkciju (Nin je recimo "onomastikije" ime od okolinih naselja: Pridraga, Vrsi i sL). Osobna imena po nazivima ivotinja (Vuk, Lav, Lija, Medvjed, Rak .. .) pripadaju skupini najstarijih imena. Mnogi dananji zemljopisni termini vrlo su se rano toponomizirali (Luka, Hum, Zaglav, Rt...). Oni se jednoznanim uim leksikim sadrajem tjesnije veu uz objekt odgovarajueg morfolokog izgleda te se izravnim ili metaforikim putem (Nozdra, Rukavac, Rebro .. .) lake toponimiziraju. Pri imenovanju nekog onomastikog sadraja ime ne odaje nita o naravi toga sadraja (Jele25

Uvod u hrvatsko imenoslovije

na, Knin). Te okolnosti doputaju imenovati razliite vrste zemljopisnih objekata (Dubrava, Dobrava, Dubrovnik .. .), razliita iva bia (Gorka, Hrid, Mercedes, da-

nanja osobna imena), izdvojiti ih imenom kao jedinke iz vrste istorodnih objekata (Plava ptica iz mnotva automobila marke mercedes; Lajka - ona jedina kuja meu dotinom pasminom pasa itd.). 1.2.2. Ime i imenica Vlastito ime je vie leksika, a manje gramatika kategorija. Imenski lik ima specifine funkcije s obzirom na imeniko i drukije (tj. onomastiko, a ne leksiko) znaenje. Gramatikih kategorija koje bi izdvajale vlastita imena od opih malo je: 1. Razliit je deklinacijski uzorak: (daj Ivi) Zobu : (daj arcu) zobi; (putujem) do Bola: (ranio me) do boli; 2. izostanak mnoine vlastitih imena: Dugi otok - 0 : dugi otok - dugi otoci; 3. oblici zaviajnoga govora u imenima naprama standardiziranim oblicima u apelativima: Bregi: brijezi / bregovi; Delnice: dionice; Bobovia : bobovita ... Oblici mnoine: Mosti, Nereia, Banovii odnose se na jedinane objekte. U reenici: Sve rijeke Bistrice nisu brze toponomastiki je plurallinearan: Bistrica + Bistrica + Bistrica ... Svaki lan skupa Bistrica posebna je i drukija rijeka. Znakovna fiksiranost uz drukiji objekt ostaje uvijek individualna, jedina na. Mnogo imena Bistrica / Bistrice nije pluralizacija predodbe, ve je odraz ponavljanja iste motivacije u razliitih objekata. Apelativni plural jest zbroj jedinica u okviru istoga pojma, pri emu se obiljeja tih jedinica neutraliziraju i mogu se zamjenjivati (svaki lan mnoine jezera jest jezero); 4. drukija su akcenatska ponaanja: prof. Magarac: magarac; 5. drukiji su tvorbeni likovi: Pakotane, Griane: graani, brani; 6. izraena hipokoristinost u antroponima i deminutivnost u apelativa: Pero, Peo, Peo ... Vujo, Vule, Vuo, Vuco: pero - perce "malo pero"; 7. vlastita imena nemaju mogunost izvodljivosti drugih rijei poput apelativa: Mostar - 0 : most - mostar - mosti - mostarina - premostiti ... ; 8. vlastita imena nastaju od svih vrsta rijei, osim leksikaliziranih (prijedlozi, veznici, estice): Svojak, Mladi, Trinaesti, Povuci-potegni (nadimak), Priko "otok", "naselje", Izvan "rt na iovu", Uh i Evala "nadimci na Brau" itd.; 9. tvorena konverzijom od kosih padea, vlastita imena dobivaju oblik nominativa: podce "zaravan na padini" pl. po(d)ca - g. pl. podaca ~ ojkonim Podaca sg. . roda u Makarskom primorju. Iako se navedena dihotomija ini znaajnom, ipak su to izdvojeni primjeri kojih bi se nalo i na apelativnoj razini. Razlike se objanjavaju razliitim porijeklom (bol: Bol; pero: pero), petrifikacijom dijalekatnog lika u imenima (Delnice, rnomerec), povijesnim razvitkom (Kamenjane : kamenjani); izraavanje hipokoristinosti u vlastitih imena i genetska veza s deminutivnim sadrajima. Uosta26

Uvod uimenoslovlje

lom, rekli smo, vlastito je ime u prvom redu leksika, a ne gramatika kategorija i nema mnogo gramatikih kriterija kojima bismo ih odijelili od apelativa. To to se u imenima javljaju neke specifinosti (izostanak mnoine, zatiranje leksikoga znaenja, postanak imena od svih vrsta leksikaliziranih rijei i izraza) dokazuje da isti likovi (sljeme: Sljeme; dubrava: Dubrava) nisu iste rijei. Jedna od njih pripada kategoriji nom ina appellativa, a druga kategoriji nomina propria. Njihove su funkcije i njihovi sadraji razliiti. Meutim, granice meu njima, jezine i katkad stvarne, u mnogo su sluajeva teko razluive. Naime, opa imenica u prigodnoj funkciji imena dolazi u govornoj situaciji esto s atributom ili kojim drugim determinativima: a) taj brijeg, prvo jezero, gornja varo, rijeka koja protjee s june strane naselja (pa je k tome uz identifikaciju odreen i smjetaj objekta s obzirom na poloaj davatelja i primatelja poruke); b) novo selo, velika luka, blatna dolina (pri emu su navedena karakteristina svojstva prepoznatljivosti tih zemljopisnih objekata); e) Markov zaviaj, na grad (ime se lokalitet definira svojstvima pripadnosti). Na taj nain apelativi obavljaju djelomino onomastiku funkciju identificirajui odreeni objekt, a zadravaju apelativnu funkciju oznaujui to je (luka, slatina), kakav je (blato, ravnica), gdje je (osoje, donji dolac, pod mlinicom) i iji je ili na koga se odnosi taj zemljopisni objekt (zagrebaka gora). Kako takve imenice, same i s determinativima, ne oznauju stalno jedan te isti objekt, njihova je onomastika funkcija prigodna, ovisna o govornoj situaciji sa znaenjem pripadnosti (naa nevjesta), o poloaju govornika (tree jezero), kojom od asovito izabranih znaajki (kriva draga) i sl. Tek jaim vezivanjem uz objekt imenovanje istim determinativima, u istom poretku, tj. potpunim poistovjeivanjem s objektom imenovanja opa imenica i imenike sintagme dobivaju status vlastitoga imena: (nevjesta) Nevenka, Gornje Selo, Blatna Vas, Dvigrad, Osoje itd. Obratan je prijelaz mogu, iako je manje est. Kako vlastitim imenima nije svrha izraavati obiljeja zemljopisnog objekta, ona postupno gube leksiko znaenje rijei od koje su potekla, usredotoujui se na sam lokalitet kojemu je nadjeveno ime: Uka, Poega, Orljava ... to god vie obavijesti, bilo koje vrste, znamo o imenovanom objektu, to je onomastiki sadraj njegova imena bogatiji. Ako se iz bogatog sadraja imenovanog objekta izdvoji koja bitna znaajka i poopi, tj. pone li rije sa sadrajem te izdvojene znaajke oznaavati druge sline objekte, ime se promee u apelativ sa svojstvima tipizacije. Na taj nain dobiva taj apelativ novo leksiko znaenje koje je bilo motivirano nekom od znaajki dotad imenovanoga objekta. Od denotacije (upuivanjem izravno na objekt), svojstvene vlastitom imenu, poopeno ime dobiva konotaciju (veui se uz predodbu), svojstvenu opoj imenici. Spliani e npr. toponim Bra poopiti dajui mu znaenje "otoka". Oni e vas zapitati: iz kojega ste braa, a trebalo bi odgovoriti: prvog (Bra), drugog (Hvar) ili treeg (Vis). olta pripada njima i ne ulazi u taj red. Neki stari kajkavski pisci poopavali su Med'imorje (= Meimurje) dajui mu znaenje "otoka" (insulae): U naem su orsagu mnoga med'imorja. Poljiani e za protonu vo27

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

du rei cetina, Gradianci dunaj, Istrani sava. Vino sa lokaliteta Dingaa postaje dinga, sa Postupa postup, a Gao se npr. premetnuo u apelativ gao i oznauje lijenoga deka (po literarnom liku, kao sirota pepeljuga u zloeste maehe). Semantika vlastitoga imena pretvorena u semantiku ope imenice samo je obrnut proces apelativne individualizacije. Slina se pojava zbiva u govoru djeteta pri upoznavanju okolinog svijeta. Svaki predmet trai i naziva imenom. Njemu je tata vlastito ime vlastitoga oca i vlastito ime seoskog upnika don Luka meni je bilo, na primjer, naziv za svakog sveenika u sveenikoj odori. Tako se zbiva sve dok dijete ne usvoji neke od bitnijih znaajki objekta, dok ne naui poistovjeivati sline objekte sjedinjujui ih u jednu klasu ("otac", "sveenik" itd.). Kao to je npr. veina prezimena motivirana bilo znaajkama antroponimne pripadnosti (patronimnosti), po osobnim imenicama (Janko Matko), po toponimima (Posavljak, Zagrebec), po etnonimima (Horvat, Vlai), bilo po apelativnim sadrajima: po poloaju prebivalita (Vrdoljak), po tjelesnim i duevnim osobinama (Mudrini, Mucalo), po drutvenim poticajima (Sloboda), po raznim djelatnostima, obrtu (Sudar, Reetar), po nazivima bilja (Vinji, Dunja), po nazivima ivotinja (Kos, Lisac), po predmetima (Torbarina), po prirodnim pojavama (Meava) itd., tako je i najvie toponima motivirano morfologijom tla, pa je esto u osnovama toponima imenica u toponomastikoj funkciji, zapravo zemljopisni termin. Njima je najlaki prijelaz iz apelativnoga u onomastiko polje. Ta veza pripadnosti objema poljima ostaje esto trajno oita, jer takvi apelativi uvaju i dalje leksiko znaenje (sutjeska, hum, rt, dugi otok), ne naputaju sasvim apelativno polje, a niti su, zbog toga, sasvim integrirani u onomastiko polje. Zemljopisni termini, na primjer, upuuju izravno na objekt: dolac ~ Dolac, vrh ~ Vrh, obre ~ Obre te uz nominaciju izraavaju karakterizaciju objekta; uz identifikacijsku funkciju (to je ime naselja, rijenog brijega, naplavine i sl.) dobivaju i obavijesnu funkciju. Uvijek kad je iskaz ovjeren: Luka je odreena luka, Braco npr. moj susjed, rije je o vlastitu imenu. Iskazi luka je luka, brdo je brdo nisu ovjereni, besmisleni su te pokazuju kako rijei luka II Luka pripadaju dvjema razliitim kategorijama: apelativnoj ionomastikoj. Zemljopisnom terminu vrlo je bliska metafora, kojom se imenuju razliiti oblici reljefa: glava, drijelo, oko, kotao, kuk, rukavac ili dolaze kao antroponimi: Glavan, Nosko, Guzina, Pu, Lisac, Hrid ... Metafora ne oznauje objekt izravno (vrh ~ Vrh) nego posredno, slikom koja je u osnovi svake metafore (uzvisina poput glave ~ Glava, spor poput pua ~ Pu). Dok je u proprijaliziranom obinom apelativu prisutna objektivna, iskustvena konotacija, u imenskoj je metafori motiviranost asovita, angairana, afektivna. Imenska metafora stoga bre gubi leksiko znaenje i vre se sljubljuje s imenovanim objektom. Ona je u leksikom smislu manje obavijesna i u onomastikom smislu svrhovitija. esta je u dobrih pisaca u literarnoj onomastici.
28

Uvod uimenoslovlje

1.3. Funkcije imena


Onomastika

je funkcija uloga koju ime dobiva i izvrava je

inom

imenovanja. U onomastici prepoznajemo vie funkcija: nominativnu (in imenovanja), identifikacijsku (pridruivanje imena konkretnom objektu), diferencijacijsku (razluivanje imenom jedinke iz vrste naziva istog predodbenog obiljeja), konotativnu (skup svih atributa bitnih za oznaivanje denotata) te sOcijalnu, emotivnu, deskriptivnu, ideoloku itd. S obzirom na pojedine onomastike funkcije primjenjuju se i metode onomastikoga istraivanja. Jedna od bitnih im~nskih funkcija ostvaruje se inom priopavanja. Ona se uvijek iskazuje denotativom (objektom imenovanja). Denotat mora biti poznat priopavateljima i primateljima onomastike poruke. Bez poznavanja denotata ime ne znai nita. Mnotvo obiljeja denotata potaklo je imenovatelja da izvri izbor njemu najkarakteristinijega obiljeja i da ga uoblii u ime. Tako npr. vrbnik prestaje biti: "vrbe u Vrbenom polju na Krku" i postaje naselje na brdu Vrbnik. Imenom Golub prepoznajem vrsnoga kolegu znanstvenika, teologa i pjesnika, Maslinom identificiramo dotinu profesoricu talijanskoga jezika. Znaenja koja su "priguena" u motivu imena otkrivamo retrospektivnim istraivanjem. Ta su istraivanja vana i izvan jezine sfere (za povijest, zemljopis, etnologiju, socionomastiku itd.). Jedna od jezinih funkcija imena jest uloga imenskoga subjekta, objekta, vokativnosti. Ako su vlastita imena nastala od neimenikih rijei, ona u reenici dobivaju valentnost imenica te se obino sklanjaju: doao je iz Prijeka (: prijeko), proitao je u Danasu (Danas je naslov tjednika), doznao sam od Uha (: Uh, nadimak nastao konverzijom od usklika), a katkad se ne sklanjaju ("... u asopisu Ovdje pisalo je ... "). I jedni i drugi oblici ispunjavaju u openju, kao svako ime, nominativnu funkciju. Ugledni ruski onoma sti ar V. A. Nikonov ("BBeAeHJ1e B TOIIOHJ1MJ1KY", Nauka, Moskva 1965, str. 62) izdvaja tri bitne funkcije vlastitoga imena: - Adresna - ime upuuje na objekt kojemu je pridrueno: Dozovi iz III. b Ivana. Putujem u Opatiju (ne u samostan nego u grad s tim imenom). - Deskriptivna - ime s neugaenim motivom imenovanja. Prisutna je osobito u mikrotoponimiji i u osobnim nadimcima gdje su imena uporabom bliska imenicama i u kojih leksiko znaenje nije sasvim utrnulo. Njima se sve vie bavi kognitativna onomastika. Deskriptivna funkcija pripada povijesti imena, a ne njegovu funkcioniranju u inu priopavanja. Deskriptivnost imena bila je u sreditu istraivanja dostrukturalistikih onomastiara, koji u imenu, kao i mnogi danas, etimolokim metodama nalaze "duu" prvotno znaenje imena, a ne etioloku sastavnicu, uzroke nastanka imena kao drutvenoga ina. Takva istraivanja provode suvremeni onomastiari. - Ideoloka - odraava odnos izabranoga objekta imenovanja i njemu pridruenoga imena. Takva su imena esta u urbonimima (imena ulica i trgova), mno29

Uvod u hrvatsko imenoslovije

ga honorifikacijska imena te osobito esto krematonimi (imena predmeta materijalne kulture, proizvoda i sl.). Slovaki onomastiar Vicent Blanar mnogo je istraivao u antroponomastici funkciju srodnosti, legalizacije ovjeka u drutvu, koja se postie antroponimima (i raznim ivim, govornim i slubenim antroponimijskim obrascima). 1.3.1. in imenovanja i in priopavanja Postanjem i funkcijom in imenovanja i in priopavanja imenom razliiti su. U vremenskom slijedu in imenovanja prethodi priopaj nom inu (v. R. ramek u asopisu Polia onomastica Croatica, 2003-2004, 12-13, 419-420). in imenovanja sad.rava u sebi elemente imenotvornosti (strukturu imena) i onomastiki sadraj (pridruenost stvorenog imena objektu koji to ime imenuje). U inu imenovanja prevladavaju nominativna obiljeja. Obiljeja priopajnog ina oituju se procesom priopavanja, koje podrazumijeva uspostavu trajnog, jednoznanog odnosa imena i objekta imenovanja. U toj priopajnoj funkciji prevladavaju referencijaIna obiljeja, upravo sadrana u odnosu: ime i njegov referent (objekt imenovanja). Da ime moe funkcionirati u komunikaciji, ono mora biti supstantivizirano. I ponaati se kao supstantiv: Zia "usklik kao nadimak u Supetru na Brau", Kukuriku (: kuk) "bilo s hridi u obliku pijeveve kreste", Priko "naselje na desnom uu Cetine", pred Primotenom (ne *Primotenim), D. sg. Jasni (ne *Jasnoj), Milni (ne Milnoj), Dosta "ime djevojci" itd. Vlastito ime u priopajnom inu ravna se po gramatikim pravilima dotinoga jezika. No kako ime nastaje u zaviajnom idiomu, ono esto sadrava i zadrava dijalekatne osobitosti: Bregi "naselje", rni "prezime", Hlam = hum ("uzvisina na Krku" < hIm). Ime se esto odlikuje nestandardnim likom, pravopisnom i prozodijskom nenormiranou. Ta obiljeja esto nose distinktivnu onomastiku obavijest: Vladko: ne Vlatko, Maek: ne Maak "prezimena", Medovi: Medovi "prezime slikara C. Medovia". Taj tip prezimena u tom kraju nosi kratki uzlazni akcent na penultimi: Knezovi, Dragovi i sl. 1.3.2. Proprijalizacija ionimizacija apelativa kojim se mijenja status apelativa u status vlastitog imena: otoac --+ Otoac, klek --+ Klek, vinja --+ Vinja nazivamo proprijalizacija ili onimizacija. Njome se apelativ promee u drugu kategoriju leksema bez formalnih preoblika na planu izraza. Tu pojavu zovemo transonimizacijom ili opim lingvistikim terminom konverzijom. Transonimizacijom se, dakle, apelativna funkcija imenice da oznauje priopavanjem svojstava koja su svojstvena svakoj jedinki obuhvaenom tom imenicom (: struga - 1. "strmo korito tekuice"; 2. "dno rijenog korita"; 3. "pregradna vrata u toru" itd.) promee u proprijainu funkciju da imenuje (da izravno upuuje na imenovani objekt: Struga "naselje na rijeci Uni"). Opatija "naselje" nema, osim u momentu nastanka imena, gotovo nita u sadrajnom smislu zajedniko s imenikim znaenjem "samostan". Tako nastaje binarna opreka dvaju razliitih
in

30

Uvod uimenoslovlje

konotativnog (opatija) idenotativnog proprijalnog (Opatija). Tom se dihotomijom oituje apelativna i proprijaina sfera jezika. Imena, dakle, nastaju konverzijom apelativa u vlastito ime (brdo ---+ Brdo), konverzijom toponima: Jadran "more" ---+ Jadran "osobno ime", Goran(in) ---+ etnik (za stanovnika Gorskoga kotara) ---+ Goran "osobno ime" te apelativnim i imenskim derivacijama. Vladimir Nazor je svojega mlaeg prijatelja Ivana Gorana Kovai a nazivao hipokoristikom Goro. U onomastikom strukturalizmu imena su razvrstavana na: a) Primarna imena: Vrh "izvor", Rijeka "grad", ilo, Kopito "nadimci naselja N". Ona se ne pokrivaju sa znaenjem homonimnih apelativa. Ovoj skupini pripadaju mnoga imena metaforike motiviranosti. b) Derivirana imena: ona se ni strukturom ne poklapaju ni s apelativima ni s imenima od kojih su nastala: gria / Gria H Griane, Split H Splitska "naselje na Brau nasuprot Splitu". Pridodavanjem tvorbenih formanata imenici postiemo modifikaciju predodbenoga znaenja, dok derivirano ime s obzirom na ishodinu imenicu imena ili drugo ime nosi drugi onomastiki sadraj, imenuje drugi objekt, postaje relacijski onim. 1.3.3. Etimoloki imenski i imeniki sadraj Etimoloki sadraj, kojim se bavi etimoloka onoma st ika, ne oituje se u pravilu kroz imenski nego kroz imeniki (esto mukotrpno rekonstruiran) etimon. Taj sadraj u vlastitih imena potisnut je u priopajnom inu. Toponim Ploa u Neretvanskoj delti nastao je konverzijom od apelativa ploa "plosnati kamen". Nastankom naselja prvotni toponim dobiva slubeni mnoinski oblik Ploe, kakav esto dobivaju naselja da se razlikuju i od istooblinih toponima i od apelativa. Tu pojavu zamjeujemo davno i posvuda: Salonae, Romae, Athenai... Etimon je sasvim zanemaren i u priopajnom inu sasvim je priguen. Imenovanjem se uspostavlja vrst odnos izmeu imenovanog objekta i pridruenog mu imena. Sljeme kao onim nije "vrh krova od kojega se sputaju strane", niti "vrh gore", nego "vrh Medvednice, Zagrebu na sjever, visine 1033 metara, jo nenormiranoga imena: Sljeme : Sleme". A i kad se normira, oblik Sleme rabit e preteito domae i kajkavsko stanovnitvo kao endogen, autohton lik, dok e oblik Sljeme biti u uporabi u doljakoga jekavskog (i kolovanog) puanstva koje ga prilagouje jekavskoj normi standardnoga jezika (kao to je npr. Radio Sljeme). I kad se jednom slubeno normira lik toga oronima, oba e lika jo dugo supostojati i nee smetati u lokalnoj komunikaciji. U imena nije toliko bitna etimologija koliko etiologija, tj. uzroci, razlozi upravo takva imenovanja, a oni su uvijek povijesno uvjetovani. 1.3.4. Imenska semantika Semantici imena nije se u dostrukturalnoj onomastici posveivala dovoljna pozornost. Dotad se imenska semantika esto poistovjeivala s imenikom semantikom. Za to u onomastikim radovima nailazimo na mnoge semantike klasifikacije po apelativnoj semantici u imenu. Apelativna znaenja mogu varirati od
31

znaenja:

Uvod u hrvatsko imenoslovije

vrlo prozirnog: blato - Blato "ojkonim na Koruli", do uvjetnog: Zelengaj (tamo je sada zagrebaka gradska etvrt) do tamnog: Brkata (od latinskog pridjeva verticata "ustremljena", ime strmom brdu s pretpovijesnom gradinom na Brau), do potpuno nejasnog: Mosor, Papuk "imena gorama", Krka "ime krkoj rijeci, stari Titius", Rava "ime otoku zadarskoga arhipelaga". Prisutnost apelativnoga znaenja u vlastitih imena, ve smo spomenuli, njihovo je dopunsko, a ne bitno diferencijaino obiljeje. Kolikogod se onomastiki teoretiari sporili, etiologija imena, razlog njegova nastanka, izbor odreenih znaajki s obzirom na imenovani referent, i antroponimni i toponimni, vane su, i to one izvanjezine koje su potakle nastanak imena, i one jezine koje sl! to ime tada, tamo i tako oblikovale. Od samoga poetka bavljenja imenima prigrlio sam devizu velikoga eko ga onomastiara Vladimira milauera, koji je u svojoj knjizi Uvod do toponomastiky (Prag 1962, str. 10) napisao: Musime tedy mit na mysli, e jmeno je vice ne pouhy komplex hlasek, e to neni jen slovo, sloene ze zakladu a afixu a jistym zpusobem sklonovane. (Zemepine) jmeno srostlo sobjektem, ktery oznauje, zrcadli se v nem kus dejin tohoto objektu a kus due tech, kdo jej pojmenovali a pojmenovani uivali. l Pri nastanku vlastitog imena etimoloki je sadraj uglavnom prisutan. U funkcioniranju vlastitog imena taj se etimoloki sadraj zamjenjuje zvukovnom formom kojom se razlikuje od ostalih (susjednih) imena. Moglo bi se rei da prvotni etimoloki sadraj ne iezava sasvim. On se u imenu preobraava u plan izraza, u zvukovnu formu imena pridruenu konkretnom objektu koji je njome imenovan. Ve spominjani A. V. Nikonov razlikuje tri plana imenskoga znaenja (ibidem, 57-63): - Doimensko (etimoloko, apelativno) znaenje rijei od koje je tvoreno ime (Bobovia : bob; Zeljko: elja). Zadatak je istraiti etiologiju, razlog nastanka imena i njegovo pridruivanje imenovanom objektu. - Onomastiko znaenje (nominacija, identifikacija). To je ono znaenje imenovanog objekta koje se ostvaruje inom priopavanja, pri kojem objekt imenovanja mora biti poznat u dotinoj onomastikoj komunikaciji. Ako nije poznat objekt imenovanja, ime nema nikakva smisla i prestaje biti onomastikim znakom, jer znakova koji ne znae nema. - Naknadno imensko znaenje. Ono se oituje kroz asocijacije kao posljedica poznavanja objekta u onomastikoj komunikaciji (pusta) Londra = Split; Hrvatska Atena = Dubrovnik; nevjeu u pjevanju koji je rado i javno pjevao operne arije zvali su uz podsmijeh Caruso, a nadrislikara Michelangelo.
l

Moramo takoer imati na umu da je ime vie no puki skup glasova, ono nije samo skup slova sastavljen od osnove i afiksa i tako osposobljen za sklanjanje. (Zemljopisno) je ime sraslo s objektom koji oznauje, zrcali se u njemu dio tog objekta kao i dio due onoga koji je to ime nadjenuo i njime se sluio.

32

Uvod uimenoslovlje

Onomastiko znaenje vlastitog imena posljedica je poznavanja objekta kojemu je ime pridrueno. Svako je vlastito ime vezano apozicijskim odrednicama: Pakotane (to je naselje, sufiks je -ane koji dolazi samo za imena naselja); Orljava (to je rijeka, sufiks -ava est je u hidronimiji), Jurjevi (to je prezime mukarcu i eni, sufiks -i najmarkantniji je upravo u prezimenima), Ivana (to je osobno ime nadjenuto eni, sufiks -a est je u tvorbi mocijskih imenica i imena). Bez poznavanja ili podrazumijevanja takvih apelativnih predodaba ime ne moe funkcionirati. Rije je, dakle, o poznavanju objekta kojemu je pridrueno ime, ali i o poznavanju strukture imena. Na djelu je etimoloka, etioloka i tvorbena jasnoa imena. Budui da je vlastito ime u kudikamo veoj mjeri socijalni znak nego apelativ, u njegovo znaenje ulaze, kako smo ve spomenuli, izvanjezini imbenici: estetski, stilistiki, moralni, konfesijski, honorifikacijski itd. Sve to se nalazi u jeziku, rekli smo ve, nalazi se i u onomastici, a sve to je podruje onomastike ne ulazi u jezinu kompetenciju.

1.3.5. Obavijesnost imena Vidjeli smo ve da ime u priopajnom inu zanemaruje vezu s predodbom rijei od koje je tvoreno. Njegova je informacija druge naravi i ne pokriva se s apelativnom. Ugledna ruska onomastiarka A. V. Superanska (Obaja teoria imeni sobstvennogo, Moskva 1973) navodi tri tipa informacije: - Priopajna informacija: to je geonim (zemljopisno ime), antroponim (ime ivih bia), astronim (ime nebeskih tijela). To su najpovrnije obavijesti i ostvaruju se vezom imena s odreenim objektom. Bez znanja objekta ne ostvaruje se priopajni in imenom. - Enciklopedijska informacija. Ona sadrava ukupnost znanja o imenovanom objektu. Ona je za svakoga u priopajnom inu drukija s razliitih gledita (spoznajnog, emotivnog, vjerskog, npr.: Meugorje, Vukovar, Krlea). Tko podrobnije poznaje imenovane referente (objekte nazvane vlastitim imenom), u njega je enciklopedijska informacija bogatija. Onome koji o spomenutim denotatima ne zna nita, njemu je ova informacija ravna nuli. - Jezina informacija. Ona je najpostojanija, nepromjenljiva i nezamjenljiva. Sadrana je u prepoznatljivosti imena i u imenskoj strukturi. Strukturna jasnoa nestaje ako nam je nepoznata jezina pripadnost imena. U istraivanju imenskih struktura, u kojih je tvorbena jasnoa tee dokuiva, oslanjamo se na imenske segmentne podudarnosti koje prepoznajemo u drugim imenima (v. u knjizi P. imunovi, Toponimija hrvatskogjadranskogprostora, 2005, 37-48). Do jezine informacije imena dolazimo lingvistikim metodama. 1.3.6. Imena i njihov prostorni razmjetaj U davnanjim vremenima pojedina imena i imenske strukture zauzimali su drukiji prostor zbog kolonizacijskih i migracijskih procesa. Imena, upravo zemljopisna imena, postojana su i nepremjestiva s obzirom na objekte kojima su pri33

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

druena. Antroponimijska SU imena selilake naravi, poput referenata kojima su pridruena. Prostori stare srednjovjekovne hrvatske drave aktivne su onomastike zone. One pokazuju stare ojkonimijske strukture (-ane, -ii, -ci, -*jb, -ovo, -in itd.). Razmjetaj imena takvih struktura potvruju povijesna vrela (isprave, kartulari, razvodi, urbari...), pokrivaju se s odgovarajuim arheolokim arealima te drugim spomenicima materijalne i duhovne kulture na tim prostorima. Pojedini onomastiki tipovi zauzimaju s obzirom na ime i prostor karakteristine areale i po gustoi osnova i po tvorbenim strukturama onima. 1.3.7. Relacijski od?osi imena Traganje za etimolokom jasnoom apelativa u vlastitom imenu vodi nas u onomastiku etimologiju. No bit onomastikoga znaenja oituje se u odnosu imenovatelja prema objektu imenovanja. Taj relacijski odnos otkriva motiv nastanka imena i izbor njihova oblika. Ovaj relacijski model koji se oituje u onomastikom motivu imenovanja u (ekoj) ojkonimiji razradio je ugledni eki onomastiki teoretiar R. r<imek (Uvod do obecni? onomastiky, Masarykova universita, Brno 1999, 36-48). Ovdje emo ga prikazati na hrvatskoj onirniji. U asu nastanka imena (nomen in statu nascendi) ono je semantiki (onomastika semantika) i strukturalno (onomastika struktura) jasno. Posjeduje etimoloku i tvorbenu jasnou. Odnos imenovatelja s obzirom na imenovani objekt ogranien je etirima sadrajno-semantikim kategorijama. One se oituju u odgovorima na pitanja:
I. Gdje je to (lokalizacija objekta)

A. Kategorija ivog Objekt su imenovanja ljudi u vezi s naseljem a) -ane: Laane "ljudi koji ive na Lazu", Rakljane, Hratane; b) -ii (-oviil-evi i, -inii): Glogovii "ljudi koji stanuju u Glogoviku", Krii; c) -ci (-ovcil-evci, -inci): Gatinci (: gat "naselje"), Slatinci, Labinci "ljudi koji su iz Labina, ili su se odande doselili". Ovakvi se ojkonimi javljaju u hrvatskim dokumentima od IX. stoljea (Laane, u darovnici kneza Mislava godine 852. u Katelima) i traju do xv. stoljea, a zatim se kasnije (u XVII.-XVIII. stoljeu) ponovno javljaju s migracijama puanstva i nastankom novih naselja po uzoru na one otprije tamo zateene. Naselja s ovakvim imenima uglavnom su zaselakoga, katunskoga tipa. Njihove ojkonimne strukture svjedoe otkud su se stanovnici naselili: Labinci (u zapadnoj Istri), Modruani (u sredinjoj Istri) itd. Ovim se skupinama pribrajaju: a) etnonimna imena u funkciji ojkonima (Nimci, ehi, Vugrovci, Vlasi), b) ojkonimi na -ari "stanovnici koji ive na mjestu iskazanom u sadraju osnove toponima: Brdari, Dolinari, Ponikvari, kuljari, Kuari, itari "ljudi koji ive uz it, gat, nasip 34

Uvod uimenoslovlje

rijeke". Usp. itarjevo blizu Zagreba na zemljitu stare Andautonije, ije je ime sline motiviranostF i it u Rami. B. Kategorija neivog Ojkonimi ovih struktura izraavaju lokacijom izravno ili posredno mjesto stanovanja "ljudi koji ive na prostoru ili su se doselili s prostora iskazanog u sadraju ojkonima". a) Tip prijedlog + ime (p3 + N). U hrvatskoj ojkonimiji tip je vrlo rijedak: Pod zidom, Nad lipom itd. Zastupljen je u mikrotoponimiji i urbonirniji i mlaega je postanja. b) Tip prefiks + ime (pr + N): Zagvozd, Primosten, Zagora. Imena ovog tipa vrlo su stara i rairena su u svim slavenskim jezicima (v. M. Karas, "Nazwy miejscowe typu Podgora Zalas w j~zyku pol skim i innych j~zykach stowianskich", Prace onomastyczne PAN, l, 1955, 140 str.). c) Tip prefiksalno-sufiksalni: prefiks + ime + sufiks (pr + N + s): Zadvarje, Posavlje, Pokupsko, Nerezine ... Ovaj je toponimijski tip vrlo star i produktivan (osobito u mikrotoponimiji). Ojkonimi na -sko/-ko gusti su na irem podruju Slunja: Topusko, Kravarsko, Jastrebarsko, Krnjako, Krateko, Luko, Srediko, Konjkovsko, Kamensko, Pokupsko. d) Motiv lokalizacije kao odgovor "tamo gdje je", est u toponimima nastalim konverzijom, tj. prijelazom apelativa u ime bez promjena na planu izraza: Rijeka, Blato, Glina, Struga, Dolac, Varo, Kaptol, TvralFestung (Sl. Brod) itd. II. Tko su?, ime se bave? (karakterizacija objekta) A. Kategorija ivog Izdvajaju se dvije skupine koje izraavaju: a) zvanja i zanimanja, bavljenje neim, obnaanje dotine slube: ervari, Kladari (Sisak), Kladare (urevac), Reetari, Ribari, Ovare, Peari, Rataji, Kovai... Takvi ojkonimi karakteristini su za srednju Europu i frekventniji su na hrvatskom sjeveru i po Istri nego u junoj Hrvatskoj. Nastajali su kao naseobinske jezgre i suburbani predjeli razvojem trgovita: ostari, Vlasi "zidari", Mesari, Lonari. Ovdje ubrajamo dvoleksemne ojkonime tipa: Suhovare, Varivode, Salopeci, Pivovari, Smiiklasi, Platihljebi (XI. stoljee), Konjevrate (od starijega Koljivrate) itd. Ovaj tip ojkonima vrlo je star i ima svoj areal prostiranja po Dalmatinskoj zagori: Varivode, Zlouane, avoglave, Strizirepi, Dugobabe itd. b) socijalni status: Kmeti, Knapii, Plemii, Kneii ...
2
3

P. Anreiter (2001): "Die vorromischen Namen Pannoniens", Archaeolingua, str. 29-30, Budimpeta. Pokrate znae: N - ime; p - prijedlog; pr -prefiks; s - sufiks.

35

Uvod II hrvatsko imenoslovije

B. Kategorija neivog - to je tamo?

Ova je kategorija nastala uglavnom konverzijom, tj. proprijalizacijom apelativa


(ili transpozicijom toponima) bez promjena na planu imenskog izraza: Dub, Vrba; Dol, Gora, Vrh, Nakai, Brod, Mlaka; Grad, Mostir (: monasterion), Katun(i); Laz, Luka, Draga; Most. Ovaj se tip donekle preklapa s tipom l.B.d. Ovakva su ime-

na zabiljeena u najstarijim dokumentima. Tip je vrlo produktivan. S obzirom na apelative (i toponime) koji su sauvani u ovakvim imenima zanimljivo je istraivati areale njihova prostiranja: otok: ostrvo; gora: planina; izvor: zvir: vrilo: vrutak: vrulja; mlin: malin ... Ovdje uvrtavamo mnoinske oblike imena: Drage, Vrsi, Doli, Nerezi..., gdje je pluralizacija likova u funkciji imenike proprijalizacije osnovnih i deriviranih imena (Blaca, Bobovia), iako mnoinske forme imena uvijek identificiraju jedinanost objekta (Ploe "samo taj grad").

III. Pod kakvim su okolnostima nastala imena? (kvantifikacija)


A. Kategorija ivog Rije je obino o dvoleksemnim ojkonimima mnoinskih likova. esto su posprdnih biljega kojima ih imenuju susjedi: Vodopije, Novokmeti, Zloselci, Suhobabe, Puzigae, Prgometi, Tuepi; Smodlake (= osmo dlake), Prvonoci, Poldrugai... Taj je ojkonimijski tip star. est je u starim naseobinskim arealima. Imena su pridruena malim naseobinskim skupinama zaselakoga tipa. Imaju odreene areale svoje pojavnosti i po postanju su slini ojkonimima pod II.A.a.
B. Kategorija neivog

a) Ojkonimi su motivirani tipolokim i razlikovnim obiljejima objekta kao Kakav je?, Kako je tamo? U slavenskoj onomastici mnogo je ojkonima adjektivnoga postanja. U literaturi jo traju prijepori jesu li adjektivna imena koja nastaju transpozicijom pridjev ---+ ime: duboka ---+ Duboka, elav ---+ elavi, ili su imena nastala eliminiranjem identifikacijskog lana pretpostavljenoga sloenoga imena: Duboka (uvala), Krasna (djevojka). Potonji tip nastanka imena je est: Novigrad ---+ Novska, Tojsti rat ---+ Tojsti (: tusti < t!sti "debeli"), Gradika (: gradie novo/staro), Uka (tj. *Vuka gora); :eljan (= eljeno dijete), Nenad (= nenadano novoroene). Eliptiki tip potvren je vrlo rano: Mokro (u Porfirogeneta, X. stoljee), Dobra Dobra njiva). U toponima od nederiviranih pridjeva: blag (---+ Blagaj), dug (---+ Dugo), gol (---+ Goljak), ljut (---+ Ljuta), suh (---+ Suhaja), slan (---+ Slano), zal (---+ Zala), strm (---+ Strmica), tih (---+ Tiha), zel "zeleni" (---+ Zeli), rni, Tusti, zlat "zlatan" (---+ Zlata) itd. potvrde su obino starije od onih deriviranih pridjeva: Dubno, Grabrova, Milna, Rogozna, Zlatno, Kaina, Studena, Kamensko, Studnik ... Onimizacija pridjeva ne biva uvijek potpuna. Imena rijeka npr. Bistra, Crna, Desna, Paka ("naopaka" po toku, jer se ini da voda tee u suprotnom, naopakom smjeru) s onomastikoga gledita ne ralanjuju se kao supstantivizirani pridjevi, nego kao eliptina imena: Milna "melna, pjeskovita luka koja se imenom prometnula u naselje" dobiva imeniku deklinaciju: u Milni (ne Milnoj, osim u mjesnom
mogui odgovor na pitanja:

36

Uvod uimenoslovlje

govoru), kao i Primoten: pred Primotenom (ne *Primotenim), kao Baka: u Baki (ne u *Bakoj). Kad pridjev postane vlastito ime, gubi, u kategoriji ivog i kategoriji neivog, osnovnu sintaktiku funkciju da bude pridjev (atribut), a uzima nesvojstvenu funkciju za pridjeve da identificira jedinane objekte: Kravarsko, Imotski, i li nosti: Stari, rni, Dugi, Hrabar. U vieleksemnih imena (imenske fraze, naslovi) katkad se tvori reducirani imenski izraz, bilo izostavljanjem nebitnijeg imenskog dijela: Slobodna (Dalmacija), (Gospoda) Glembajevi, bilo da dolazi do univerbizacije imenskog izraza: Bistra rijeka ---+ Bistrica, Kvaternikov trg ---+ Kvaternjak, Planinarski dom kralja Tomislava ---+ Tomislavac i sL, ili se vieleksemsko ime svodi na inicijale: A Gf (Mato), A Be (imi) itd. U XVIII. stoljeu panjolski kolonizatori osnivaju grad kojemu su dali honorifikacijsko ime El Rio de Nostra Sinora la Reyna de los Angeles de Porciuncula. Takva se duga imena redovito reduciraju. Taj je grad 4. travnja 1850. dobio dananje ime Los Angeles koje amerika praktinost svodi na inicijale LA. To nije isto s umjetnim pokratama: Zgb (= Zagreb), Bgd i sl. b) U ovaj tip uvrtavaju se imena iji je motiv nastanka sadraj u odgovoru na pitanje: Pod kakvim okolnostima je nastao poticaj za ime: Laz, Pasika, Reie, Poega, egar, eenik, Tribjenica, Trebie, Rasohatica. Takve su obavijesti vane za gospodarsku i socijalnu povijest dotinoga predjela, jer imena upuu ju: ba) na nain dobivanja tla: Laz, Kr, Poari ... ; bb) na pravne okolnosti: dribi, Podvornica, Slobotina, Gmajna, upno ... ; bc) na nain razgraniavanja: Ograde, Oklad, Osijek, Granice, Meje (= "mee"); bd) na straita: Straia, Prozor, Zrin, Ozren (: zreti "razgledati i sL"), Razgled, Kurila, Strganje (mjesto paljenja krjesova na straaritu) itd. IV. iji? (ideja svojevrsnoga pripadanja) A. iji ljudi? a) Tip ojkonima nalik na osobno ime. Taj tip antroponimnog imena bez promjena na planu izraza vrlo je rijedak u hrvatskoj toponimiji. Tom tipu pripadaju: aa) toponimi u kojih ve ne prepoznajemo posesivni sufiks I-jh/, jer je ve davno potiranjem postao neprepoznatljiv: Ivanja, Primilje, ivogoe, Ilaa ... , ili se izgubio depalatalizacijom: Jurandvor *Juranj dvor "Juranov dvor"), Bandvor *Banj dvor "Banov dvor"), ili je danas neprepoznatljiv: Jurja Ves, Kozari (= Kozarji) Bok itd. U takva imena ubrajamo Perun Perunj vrh) na Uki, nad Zrnovicom, u Rami. Vidi IV.B.b. ab) Ojkonimi koji su sing uli rali neko pluralne likove: Gospi *Gospii), Krai, Unei, Metkovi, Orebi, urevac, Miroevec ... te od nekadanjih patronimnih imena na -ii, -ci (I. A. 1) nastaju inaice posesivnih ojkonima, od kojih su neki bili po tada ivom tipu posvojnih toponima tvoreni posvojnim pridjevskim sufiksom j: Kavei(-ja) ---+ Kaveia ograda.
37

Uvod II hrvatsko imenoslovije

ac) Neki su ojkonimi zbog ideolokih i drugih razloga izostavljali atribut sveti i postajali ojkonimi i drugi toponimi nalikom na osobno ime: Sveti Vid "naselje s crkvom posveenom sv. Vidu u dolini Neretve" ve poodavno nosi slubeno ime Vid. A takva su neposredno nakon Drugoga rata preoblikovana imena: (Sveta) Jana "naselje pod odvjetnitvom sv. Ane", (Sveti) Grgur "ime otoka pred Senjom", (Sveti) Kimenat "najvei otok uPaklenskom otoju", (Sveta) Katarina "otoi pred Rovinjom", u kojih je bila posesivna varijanta posveenosti pojedinom imenu. Ovdje bismo mogli ubrojiti imena od latinskoga pridjeva sanctus (> santu> spnt > sut-Ist-), u kojih je atribut "sveti" nedugo po nastanku postao neprepoznatljiv, te bi se sut-/st- sa strukturaInoga gledita mogao smatrati top onoma stiki m prefiksom. b) Tip ojkonima koji nastaju od antroponima u mnoinskom liku: Divci, Kokare, Dakule, Zloselci ... "eljad koja je u svojevrsnom posesivnom odnosu s osobom iji je antroponim u dotinom ojkonimu". Taj je tip ojkonima star (poput onih na -ii, -ci) i rairen je osobito u starim naseobinskim arealima, a pridruen je naseljima zaseoskoga, katunskog tipa: Jurci, Lirice "ugasli zaseoci na Brau". c) Tip ojkonima koji ine osobno ime + ojkonimijski formant -(ov)ii/-(ev)ii, -(in)ii: Kraii, Peruii, Perkovii, Metkovii, Orebii itd. To je jedan od najstarijih patronimnih tipova i pripada zajednikoj praslavenskoj batini. Ovaj je tip rasprostiranjem Dinarskim gorjem, osobito razmnoen doseobama od XVI. i XVII. stoljea za jakih pojedinanih migracija. Najstariji su ojkonimi oni s osnovom dvoleksemnog antroponima: Dragozetii (Cres), pa oni s narodnom antroponimnom osnovom: Unei(i) (: Juna "Mladen"), pa oni od kranskih osobnih imena: Ivanovii. Ovdje bi se moglo spomenuti u svojstvu antroponimnih (mitolokih) oronima: Perun < *Perunj (kao Dobrinj); Perunsko, Peruni. U potonjem sufiks -i ne nosi kvalifikacijsko obiljeje deminutivnosti "mali Perun" jer je Peruni vii vrh od vrha Perun, nego posesivnosti: "Perunov sin". d) Tip ojkonima od poosobljenih imenica s funkcijom antroponima: kralj, knez, ban, upan, pan, glavar, pop, plovan, koludar, biskup, pleban, vlastelin ... + -ii: Knezii, Koludrii, Biskupii, Plovanii "eljad koja je u nekom odnosu s poosobljenim antroponimom". Podanici svjetovne i crkvene vlasti upuuju na pukoobiajni pravni odnos kojim je bilo nuno obiljeiti ojkonimom takve motiviranosti. Sve to je reeno za tip ojkonima nastalih od antroponima i formanta na -ii (-oviil-evii, -inii) vrijedi i za ojkonime tipa antroponim + -ci (-ovcil-evci, -inci), koji su uglavnom razmjeteni u interamniju Save i Drave: rnomerci, Negoslavci, Radovanovci, Ilievci, Banovci, Rakovci, Lipinci, Marinci itd. e) Rjei je posesivni motiv bio pri nastanku vrlo starih ojkonima od antroponima + '-ane: Petrane, Vaane, Biliane, Diviane, Deane ded "poosobljena imenica") i novijih na -ani: Brckovljani, Pavljani. Potonji sufiks -ane do danas je produktivan, ali na vrlo ogranienom zadarskom podruju. Nije uvijek mogue pouzdano razluiti tvorbene strukture npr. ojkonima Borani jer je mogua tvorbena struktura: Borc-'ani ili Boran-i. Potonji oblik valjalo
38

Uvod uimenoslovlje

bi stoga uvrstiti u tip IV.A.b, gdje svrstavamo ojkonime: Divci, Dakule itd. Zanimljivo je uoiti da se u vrlo starim ojkonimima na -ane u zadarskom zaleu sufiks -'ane pridruuje topografskoj imenici (Kamenjane), dok u susjednom arealu Pokrja nalazimo ojkonime u kojih je sufiks -ani (i rjee -ane, oponaajui starije modele) pridodan antroponimnoj osnovi te nosi ideju patronimnosti. Taj mlai tip u katunskim naseljima stvorili su stoari, dok onaj stariji pripada starom sesilnom, poljodjelskom puanstvu.
B. iji je posjed?

a) Za tip Bandvor, Ivanigrad, Sutivan vidi model IV.a.a. b) Tip Primilje, Ba~a (= "banova"), Dobrinj, Knea, Kanjia, Opaa (: opat + j;J), Stivanja, Via (: Vit-ja) i sl. pridjevske su tvorbe sa znaenjem "posjed Primisia, ivogosta, bana, kneza, opata, (crkve) sv. Ivana, Ilaa ...". Skloni smo u strukturi imena prepoznati osobno ime + -j, kojemu je glasovni razvitak ve davno pomutio tvorbenu jasnou, pa su bile mogue analoke tvorbe. Suvremena istraivanja u mnogim toponimima otkrivaju imena posesivne strukture. Tako slovenski antroponomastiar S. Torkar (Polia onomastica Croatica, 16) navodi toponime: Stojdra Sodraica), Tudrez Tudrag), Predre Predrag), Stodre Stojdrag), Trebija Trebidja < Trebovid), Litija *Ljutidja < *Ljutovid), Veli *Velidj), Ljubija te Ljubljana itd. c) Najei je posesivni sufiks -ov/-evo Dodaje se osnovi pri tvorbi posesivnih ojkonima na temeljne oblike antroponima: Jurjevo, na hipokoristine oblike: Dragovo, na hipokoristike izvedenice: Perkova, na deminutive: Jureva, na domae i strane antroponimne likove. Javljaju se od najstarijih imenskih zapisa i do danas je taj tip produktivan: Stepinevo "blagdan blaenog A. Stepinca". Dodaje se i poosobljenim imenicama: Plebanuevo, Kraljevo. Drugi je tip: Cerovo, Dubovo, Grabovo, Orehovo koji nosi relacijski atributivni sadraj oznaujui "sastav, grau". Topoformant -in pridruuje se a-osnovama: Hudonjin (: Hudonja), Hreljin (: Hrelja), Hudetin (: Hudeta), Buin (: Buga), Rogotin (: Rogota), Dragotin (: Dragota), Gabronjin (: Gabronja) itd. Sufiks -ski prilino je rijedak u toponimima izvedenim od posjedovnih imena -ski: unski, Imotski, Plaki (: Plase), -ska: Ivanjska, Stomorska, -sko: Jastrebarsko, Pokupsko, Kravarsko, Saborsko ... i ini na tom prostoru svojevrsni areal prostiranja. d) Sufiks -ina posesivni je topoformant kad je pridruen antroponimnoj osnovi: Baina, Branjina, Dragotina. e) Sufiks -ica rijedak je posesivni topoformant kad je pridruen antroponimima: Svraica, Jurjevica. est je, meutim, u prezimenima Dalmatinske zagore i Hercegovine. f) Topoformant -inja (: -yni): Petrinja, Utrinja itd. jedan je od najstarijih posesivnih sufikasa: boginja, gospodinja, kneginja i znaio je "pripadnost bogu, gos39

./

...
~

rq
~
-cl:-

'OJ

'f.\

<f>
~

...

o\,;-

'"
ILJMENSKI

....

e \l p \

\ \'.. 'i> ~ \

N.,.,.rrHI

I!trsonu :>

e
\ o
RlMj-.,j
( ..
.~

r n o

m o r e
Sinopi

Ir

IstolIli Slavtnl Mnt Slaveni

.'
~

...
c:

c: .,
~

. :: e o" = ..
II
S
T

Pergam

C:::::J Zapadni Slavtni


podrulja s m~nlm stanovni~m ______ . grankt daava poletkom IX. stoljfQ

_ - priblitrlt grankt slav. drava krajem IX. st.


HRVATI slavenski narodi

AVARI drugi narodi

pravci StObt naroda


Slavenski narodi u VIII. i IX.
stoljeu (po

G. Haburgajevu. Staroslavenski jezik. Moskva 1974)

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

podinu, knezu". Takva su imena: Strahinj (: Strahinjica), Tuhinj (: Tuhinjske Toplice), od Tuhyni i Strahyni. Navedene su tvorbe jake u slovenskom podru ju (v. F. Bezlaj, Eseji o slovenskem jeziku, Mladinska knjiga, 1967, str. 159). U toponimima sa sufiksom -inja nije prisutno uvijek posesivno znaenje, jer se taj sufiks pridruuje i neantroponimnim osnovama: Trpinja, Lasinja, Slabinja itd. Posesivni antroponimi stvarali su se od pojave privatnoga vlasnitva shvae nog u najirem smislu. Motiv posesivnosti razvidan je do danas u ojkonimiji, oronimiji, hidronirniji, osobito u mikrotoponimiji te u patrocinijskim imenima. Honorifikacijska imena s etiologijom poasti do danas su nazona i vrlo produktivna: Petrovac, Ferdinandovac, Kustoija, Boninovo, Tomislavovac. Sve su to bitne sastavnice kojima pristupamo istraivanju imena s jezinoga ili izvanjezinoga aspekta, ali uvijek kao kulturnih narodnosnih spomenika.
1.4. Ime i dijalekatni izraz

Imena su produkt govora. Ona su jezini podatci. Nastaju, primjerice osobna imena, u obiteljskoj intimi te su kao i druga imena, osobito nadimci, mikrotoponimi oblikovani u zaviajnom idiomu. Imena, dakle, nose dijalels.talni biljeg kraja u kojem su nastala i u kojem se upotrebljavaju. Nije mogue dobro istraiti onimiju odreenoga areala bez poznavanja dijalektoloke slike (povijesne i dananje) dotinoga prostora. Istraiva moe bolje uoiti i protumaiti onimiju u mirovanju, ako joj poznaje faze u kretanju. Sinkronijska i dijakronijska istraivanja podupiru se i dopunjuju. I to valja pri svakom terenskom istraivanju imati na umu. Na djelu je povijest jezika i dijalektalni sustav na svim razinama: fonetsko-fonolokoj, prozodijskoj, morfoloko-tvorbenoj i osobito na leksikoj razini. Kada je o starijim onomastikim slojevima rije, uz povijesna i zemljopisna, vana su i arheoloka poznavanja odreenoga terena jer kao to su u arheologiji odlomci, krnjaci najstarija i najpouzdanija svjedoanstva o materijalnom svijetu, tako su i jezini segmenti (korijena, formanata, krnjaci jednih i drugih) vani smjerokazi onomastikih spoznaja, ak i onda kad su nejasne rekonstrukcije i jezina odredivost imena na odsjeke oblinih segmenata. Na mikrotoponimijskom planu rado istiem kako i danas, na primjer, nazivi biljaka koji oznauju hrast (Quercus) i od njih izvedeni toponimi u Istri iskazuju se kao iva onomastika arheologija. Na primjer grm na Labinini i u sredinjoj Istri znai "Quercus", tj. na podruju starosjedilakoga akavskoga ekavskoga dijalekta; mel!mnel u istom znaenju zastupljen je na podruju Buzeine, tj. u a kavskom dijalektu s tragovima nezamijenjenoga jata lei, cer i dub za vrstu hrasta rabi se po svoj Istri; dok je naziv hrast doao u Istru s doseljenicima, slovinskim ikavcima. Takav razmjetaj tih naziva u dananjoj Istri poklapa se s njihovim razmjetajem kakav nalazimo u tekstu Istarskoga razvoda (1275). To je samo jedna od
42

Uvod uimenoslovlje

prvotna podruja doseobe _ dananja podruja


Juni Slaveni na prvotnim i dananjim prostranstvima

izoleksa kojom se mogu vrlo mjerodavno prouavati migracije razliitih akav skih dijalekatnih skupina u Istri i njihov dananji razmjetaj. Zanimljivo je takoer da selo Labinci na Poreini ima leksem grm, koji nemaju drugi susjedi, te tim nazivom, zajedno s ojkonimom, svjedoi o davnom doseljavanju svojih stanovnika s Labinine. Jednako se tako zapaa da dio sjevernih, iarijskih Istrorumuna rabi mnei, a dio junih, uki h grm. Ta injenica upuuje na to da su dolaskom u Istru ti Vlasi prolazili i ivjeli uz populacije koje su imale mnel, odnosno grm (ili hrast) u svojoj fitonimijskoj nomenklaturi.
1.4.1. Prikaz hrvatskih narjeja Hrvati su doselili u dananju domovinu sa sjevera. Ta pradomovina, za koju se dri da je bila sjeveroistono od Karpata, jo uvijek nije podrobnije locirana. U novoj domovini Hrvati su ve od poetka VII. stoljea, kako o toj doseljenoj populaciji u Istri izvjeuje biskup Grgur iz Trsta svojega prijatelja biskupa Maksima u Solinu, u kojemu e se Hrvati takoer uskoro nai i na bivem gradskom prostoru oblikovati svoju toponimiju (v. R. Katii, Hrvatski Solin. Istoimeni zbornik, Split;
43

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Razmjetaj Slavena u IX. stoljeu (po F. Sanjeku)

Documenta historiae Croaticae periodum antiquam illustrantia, Zagreb 1877,238; G. Holzer, Historische Grammatik des Kroatischen. Peter Lang Verlag, Be 2007, 15). Hrvati su u to doba, kao i svi drugi Slaveni toga vremena, govorili praslavenskim jezikom, od Baltika do Jadrana i Peloponeza. U iduim stoljeima juni Slaveni rasprostrli su se, uz druge etnije, po prostorima dananje Austrije, Maarske i Rumunjske, sve do Peloponeza u Grkoj. Taj naseljeni prostor bio je kudikamo prostraniji od dananjih granica junoslavenskih etnija. Tamo gdje se nisu uspjeli dravno organizirati, nestajali su. O njima do danas svjedoi slavenski onomastiki supstrat u Austriji, Italiji, Maarskoj, Rumunjskoj i Grkoj, najbolje ouvan u zemljopisnim imenima (v. npr. M. Vasmer, Die Slaven in Griechenland, Berlin 1941). Kako se postupno gentilicijski ustroj Slavena zamjenjivao teritorijalnim, protofeudalnim ustrojem, nastajala su na tom dugakom pojasu, od istonih Alpa do Crnoga mora, pojedina jezina i radijacijska sredita, nukleusi kasnijih slavenskih narjeja, jezika i drava. Tako je bilo po svemu slavenskome svijetu. Na podruju povijesnog i dananjeg hrvatskog jezika nastali su akavsko, kajkavsko i tokavsko narjeje. Prva dva iskljuivo su hrvatska narjeja. tokavsko na-

Raki,

44

Uvod uimenoslovlje

- . - . - granica Bizantskog Carstva krajem VI. st.

C:::::::J smjerovi doseljenja Hrvata t;;ci:cA smjerovi doseljenja Slavena


. . Dalmacija pod upravom Bizanta
Pretpostavljeni smjerovi hrvatske doseobe (po F. anjeku)

formiralo se na zapadu kao akavski dijalekt, koji su Hrvati dijelili s Bonjacima i tokavski dijalekat na istoku, koji su Hrvati dijelili sa Srbima i Crnogorcima. Formirale su se do IX. stoljea jezgre buduih junoslavenskih jezika, kako, primjerice, pokazuju diskriminante praslavenskog refleksa *1', *d'. One su na prostoru kasnijega slovenskog jezika davale reflekse *f> (no < *nofb), *d' > j (meja < *med'a); na akavskom: *f> f (nof), *d' > j (meja); na kajkavskom f> (no) i d' > j (meja); na tokavskom akavskom: no, meja, na tokavskom takavskom: i d (no, meda), te na makedonskom i bugarskom: nOK/not,
mega/meda.

rjeje

Osnovna politika formacija za razvitak akavskog i kajkavskog narjeja bila je Hrvatska (i u povijesno doba granina tzv. Turska Hrvatska, u Pounju i Posanju). Osnovna politika formacija za razvitak akavskoga (zapadnotokavskoga) bile su Slavonija (od kajkavskog do novotokavskoga takavskoga na istoku) i Bosna (ustrajnije i due: zapadna i istona). Osnovna politika formacija za razvitak istonotokavskih ijekavskih (odnosno ekavskih) dijalekata bile su Srbija iDuklja.
45

Uvod u hrvatsko imenoslovije

KAJKAVSKO NARJE(JE c:=Jdanas c:=Jnekad (AKAVSKO NARJEJE "danas _nekad STARO$TOKAVSKO NARJEJE "danas "nekad NOVO$TOKAVSKO NARJE(JE E3ikavsko mIIIlijekavsko potomci u Gradiu, umberku itd. potomci u Maarskoj i Slovakoj potomci u zapadnoj Maarskoj

....
narjeja

Povijesni i dananji razmjetaj hrvatskih

Do kraja srednjega vijeka, do prodora Turaka na ove prostore i velikih migracija u vezi s tim prodorima od xv. do XVIII. stoljea, nalaze se etiri dijalekatne jedinice: akavska, kajkavska, zapadnotokavska i istonotokavska. One su stabilne i u dananjem smislu dijalekatno neizdiferencirane. Prilino stabilan proces tih jedinica, u poetku s neznaajnim meusobnim proimanjem, karakteristian je u mirnim ranofeudalnim prilikama. Njihova svrstavanja podravale su srednjovjekovne drave: Hrvatska (formirana u IX. stoljeu), Bosna (srednjovjekovna: Kulinova, Stjepanova i Tvrtkova od XII. stoljea) te srednjovjekovna Raka (Nemanjieva drava od X. stoljea).
1.4.1.1.

AKAVSKO NARJEJE

akavsko narjeje nazvano je po refleksu odnosne zamjenice *b-to > a. Prostiralo se na bogatom arheolokom i etnikom supstratu: ilirskom, romanskom, starohrvatskom, na mnogobrojnoj poromanjenoj toponimiji od sjeverozapadne Istre do dubrovakog podruja, po Lici, Pokuplju i Pounju. U prolosti je akav sko narjeje imalo funkciju knjievnoga jezika. Prostor akavskoga narjeja je sla-

46

Uvod u imtnoslovljt

_ _ _

lakavsko narjeqt kajkavsko narJ~ itokavsko !Qkavsko narjefjt


~lakavsko narJje

;
\

, .. .
\,

,.,.r

Vjerojatan predmigracijski raspored hrvatskih narjelja

venska jugozapadna periferna zona s najarhainijim jezinim osobinama na svim razinama. Na akavskom je potvrena najstarija hrvatska antroponimija i topommija zapisana latininim, glagoljikim i irilikim pismom. U njezinim su spomenicima zabiljeeni prvi nazivi hrvatskoga jezika (Istarski razvod 1275. Vinodolski zakonik 1288. Marulieva Judita 1501). S toga akavskoga prostora krenule su prve hrvat ke srednjovjekovne migracije u junu Italiju i prema Gradi u. Slovakoj i Moravskoj. U taj prostor konstantno e useljava lo i iz njega raseljavalo. Budui da se na tom dugom pojasu praslavenski jat /el razliito reflektirao. uobiajeno je bilo dijeliti dijalekte akavskoga narjeja upravo po refleksu jata. a) Na Buzeini. u Istri. na krajnjem sjeverozapadu. stari jat u odreenim pozicijama ostao je nezamijenjen i reflektira se kao zatvoreno 1t:1. To je akavski jatovski dijalekt. b) U sredinjoj Istri. u istarskoj Liburniji i obalnim poja om do Bakra ukljuuju i otok Cres i sjeverni Loinj refleks jata je leI. To je akavski ekav ki dijalekt akcenatskim izgovorom poznatog izriaja stdr; starci.

47

uvod u hrvatsko imeno ovije

ikMklgovori

C:::J jekaYSki C)O'IOri


_ lakmko-kajkavski govori
Dana~njl prostor akavskoga narjeja s obzirom na refleks staroja jata

II!!

e) Refleks staroga jata koji je dao ile po zakonu Mayera i Jakubinskog, i to ispred suglasnika lt, d, ,z, n, l, rl ako je iz.a. njih slijedio stranji vokal la, o, u ili 01 reflektirao se kao e, a u drugim sluajevima kao i: "Treba sist a ne celo vrime vavik delat". Refleks e> ile danas je prilino nedosljedan. Ikavsko-ekavsko podruje obuhvaa: otok Krk i juni dio otoka Loinja te sve otoke na jugu do Ugljana i Dugog otoka, obalom od Kraljevice do Novog sa Senjom te unutranje kopnene govore po Lici i Pokuplju. Kako je to bilo podruje jakog povijesnog iseljavanja, njemu pripada veina hrvatskoga puanstva u Gradiu i Moravskoj. Ovi eli e) govori imaju akcenatski izriaj: stiiri starci. d) Ikavski akavci prostiru se danas primorjem od Novigrada dalmatinskog do rijeke Cetine, po otocima: od Pamana do Korule. Ikavski su migracijski govori u jugozapadnoj Istri i oni u sjeverozapadnoj Istri izmeu Mirne i Dragonje te govori u junom Gradiu. Ovi govori naglauju: stari starci. e) Najjuniji akav ki govor Lastova ima jatovski refleks -je. Za sve ostale osobine s pedesetak dananjih i povijesnih punktova vidjeti u knjizi p. imunoviIR. Oleseh, akavische Texte. Bohlau-Verlag, Koln - Be 1983,

48

Uvod uimenoslovlje

620 str. sa zemljovidima i podrobnom bibliografijom. Vidjeti takoer knjigu J. Lisac, Hrvatska dijalektologija II. akavsko narjeje, Golden marketing-Tehni ka knjiga, Zagreb 2009.
1.4.1.2. KAJKAVSKO NARJEJE

Naziv je dobilo po refleksu odnosne zamjenice kaj *kb-to). Ovo se narje je prostire na starom rimskom kulturnom prostoru Andautonije (itarjevo kod Zagreba), Siscije (Siska), Acquae Iassae (Varadinske toplice), Betinuma (Bednje) i Iosule (Meimurja) te na prostoru zagrebake biskupije (od 1092. godine kada se gasi sisaka biskupija i osniva ova u Zagrebu). Granica dananjeg kajkavskoga narjeja ide na istoku ~rtom Virovitica - Jasenovac sa tri tokavska otoka nastala doseljavanjem tokavaca ijekavaca oko Bjelovara, azme i Koprivnice. Juna granica protee se od Jasenovca pa juno od Kupe kod Karlovca i slovenske granice, te dijeli Gorski kotar na predio Lukovdol - Ogulin i Delnice - abar (Brod Moravice - Ravna Gora - Fuine - abar). Zapadna je granica sa Slovenijom. U prolosti je kajkavsko narjeje bilo prostranije. Prema istoku protezalo se Podravinom u granicama stare Virovitike upanije te srednjom Slovenijom do granice sa nekadanjom poekom upanijom. Ovo narjeje ima dugu granicu sa Slovenijom. Zbog toga je bilo u bliskom doticaju sa slovenskim dijalektima. Odatle zajednike izoglose: *t' > (no), *d' > j (meja); praslavenski skupovi *stj, *skj daju (ognie), nazalni Ipl daje lo/' ll! daje lo/' kratki poluglas IfJI daje I(!/' jat lei se reflektira kao otvoreno 1f;/, palatalno *r' kao u rijei morje i sl. L sg. . rod z ribo p), a futur se tvori s *bpdQ itd. Kajkavsko narjeje bilo je izloeno slovenskim, tokavskim i akavskim utjecajima: na sjeverozapadnu *f, *d' > , j (slovenski utjecaj), na istoku *f, *d' > , (tokavski utjecaj), te na jugozapadu *f, *d' > f, d' (akavski utjecaj). Stjepan Ivi ("Jezik Hrvata kajkavaca", Ljetopis JAZU, 481, 1936,47-88) podijelio je kajkavski dijalekt po akcenatskim kategorijama. to se akcentuacije tie, ona je prilino komplicirana. U nekim kategorijama gdje je prije na rijei bio stari akut I'/, pojavio se cirkumfleks rl ako je iza akcenta slijedio dug slog koji se u kajkavskom kratio: vidi (: tokavskom vl'di), z riba (: tokavskom rl'bom). esto je duenje akcenta na prvom kratkom slogu: sela sela), dobri dobri). Ta stara akcenatska znaajka poznata je samo u kajkavskom narjeju. Akcenat i kvantiteta utjecali su, meu ostalim, na artikulaciju vokala to se Oituje danas u mnogobrojnim alternacijama i neutralizacijama. M. Lonari na temelju akcenatskog i glasovnog le, ;), l, QI ponaanja podijelio je kajkavsko narjeje na 15 dijalekata: 1. sredinjozagorski C = ", Q= 1:;<: u) 2. samoborskiC=",Q=I=u) 3. varadinsko-Iudbreki C=", Q= 1:;<: o) 4. meimurski (ukinuta opreka po kvantiteti, e:;<: ;)) 5. gornjosutlanski (ukinuta opreka po kvantiteti) 6. pljeivikoprigorski (;) :;<: e, "=") 49

vl

pljeivikoprigorski

dijalekt

DIIlIllID samoborski dijalekt


_ gornjosutlanski dijalekt
~ sredinjozagorski dijalekt ~ varadinsko-Iudbreki dijalekt

DIIlIllID meimurski dijalekt


_ _ podravski dijalekt
sjevernomoslavaki dijalekt

~ glogovniko-bilogorski dijalekt ~ gornjolonjski dijalekt

C:::J donjolonjski dijalekt


_ turopoljski dijalekt

C:::J vukomeriko-pokupski dijalekt


[]!!]]l]] donjosutlanski dijalekt []!!]]l]] goranski dijalekt
~ prijelazni i mijeani govori

,.

va"
Kutina o

<I

'.

o' abar )

'-

BrodnaK~pj

~o

Deinice<J
<>Lokve

,Ravna Gora <>

:'(; - J- ......
Lukovdol

Hrvatsko Selo

Dananji prostor kajkavskoga

narjeja

(po M.

Lonariu)

Uvod uimenoslovlje

7. turopoljski ---+ ", Q=!:t u) 8. vukomeriko-pokupski ---+", Q=!=u) 9. donjolonjski (junomoslavaki) ---+ ") 10. sjevernomoslavaki ---+", "=") ll. gornjolonjski ---+ -, Q=!:tu) 12. glogovniko-bilogorski ---+ -, Q=!= u) 13. (virovsko) podravski (fiksirano mjesto naglaska) 14. goranski (gorskokotarski) (e:td, Q:t!) 15. donjosutlanski (akavska osnova).

Literatura: M. Lonari (1996): Kajkavska narjeje, kolska knjiga, Zagreb, str. 146, s podrobnom"bibliografijom (171-198) i objasnidbenom kartom.
1-4.1.3. TOKAVSKO NARJEJE

tokavsko narjeje nazvano je po izgovoru relativne zamjenice to. Ono je najprostranije narjeje. Dijelimo ga na: a) akavski dijalekt (*skj, *stj, odnosno skaj, staj> ) koji pripada zapadnoj tokavtini i b) na takavski dijalekt (*skj, *stj, odnosno skaj, staj> t) koji uglavnom pripada istonoj tokavtini. Pojas akavskih dijalekata protee se od Podravine do Makarskog primorja. Njime danas govore Hrvati i Bonjaci. akavsku dijalekatnu individualnost prvi je utvrdio srpski dijalektolog A. Beli ("O znaenju zapadnog tokavskog govora za istoriju srpskohrvatskog jezika". Junoslovenski filolog XXIII, 1958,69-75), a dijalekatno razvrstao, genetski protumaio i objasnio na bosanskim dijalektima D. Brozovi ("O predmigracionom mozaiku hrvatskosrpskih dijalekata na podruju SR Bosne i Hercegovine". Radovi III. Muzeja grada Zenice, Zenica 1973, 81-88). O Brozovievu vienju toga predmigracijskoga jezinog mozaika u Bosni i Hercegovini ovdje se ukratko osvremo. akavci u Slavoniji od zapadne granice s kajkavskim govorima do istone sa takavskima (protohrvatsko *stj, *skj i starohrvatsko *staj, *skaj > ) govore ikavski. Ikavski govore akavci u zapadnoj Bosni, od zapadne granice u Pounju (gdje je bilo i akavskoga supstrata) do rijeke Bosne odakle se prema istoku do Drine prostire akavski ijekavski (od neretvanskog luka na jugu do Save na sjeveru). Na podruju Makarskoga primorja postoji zona akavskoikavskog, odakle su se u XVII. stoljeu naseljavali i osnivali naselja na istonim krajevima Braa (Sumartin), Hvara (Suuraj) i Korule (Raie). U unutranjosti su bile zone takavskih govora, odakle su u XVI. stoljeu iseljavali u Italiju i naseljavali molika naselja: KriU (Acquaviva Collecroce), Fili/Stijili (San Felice del Molise) i Mundimitiir (Montemitro) i jo neka druga u kojima je bilo po nekoliko hrvatskih obitelji i ve otprije potvren akavski supstrat. akavci ikavci u predmigracijskom razdoblju malo su se razlikovali od dalmatinskih akavaca ikavaca. Moda je jedina i najoitija dihotomija bila a - to (M. Hraste). O proetosti akavskih i akavskih dijalekata u zapadnoj Bosni jednako misli i A. Beli, koji kae da akavci i ikavci izmeu Vrbasa i Bosne, u najSl

Uvod II hrvatsko imenoslovije

'7",
;'
"

-'-' /

,,,.._.-'

_ kajkavsko narjeje . _ akavsko narjeje _ _ zapadnotokavsko narjeje _ _ istonotokavsko narjeje

I11III toriako narjeje


Zemljovid predmigracijskog rasporeda hrvatsko-srpskih
narjeja

(po D,

Brozoviu)

tokavskim govorima, bitno odstupaju od takavskih govora i da su ta akavska odstupanja mahom akavizmi (A, Beli, ibidem). Ta srednjovjekovna slika dijalekatnih jedinica razvijala se u to doba mira i drutvene stabilnosti neometano i organski. Oblikovale su se etiri zone: akavska, kajkavska, zapadnotokavska i istonotokavska. D. Brozovi te zone naziva: 1. zapadnobosanskom, 2. istonobosanskom, 3. zapadnohumskom i 4. istonohumskom. Prodorom Turaka nastaju velike perturbacije i duboka poremeenost selidbama puanstva, prestrojavanjima starinakih i nadolih govora. Mnoga su podru ja, osobito ona u zapadnoj Bosni i sjevernoj Dalmaciji, bila etapna stanita nekim ve zapoetim selidbenim valovima s istoka i jugoistoka. D. Brozovi zorno je prikazao predmigracijsko stanje u Bosni i Hercegovini "'''''''H>C''~'O''''' leksema *kletia u "P''''''''''''''''''

arhainijim

Dva sjeverna, bosanska podruja, akavska su, a dva juna, humska, takavska. Dva zapadna su ikavska, a dva istona ijekavska. Sve etiri zone bile su podrujima intenzivnog iseljavanja od XV. stoljea. Osobito su emigracijski jaka bila takavska, juna podruja, ali i ona akavska koja
52

Uvod II Imeli os/ovije

Razmje~taj likih

govora (po S.

Paviiu)

su uz to bila stanita junih takavskih migracija prema zapadu i sjeveru te su i sama pretrpjela velike perturbacije svodei se danas. osobito zona klia, na izolirane i nepovezane oaze neko kompaktnoga podruja. Zapadnobosanski akavski govori (kl;a) obiljeeni su ikavizmom, starijom morfologijom. starim troakcenatskim sustavom i starim mjestom akcenta. Jednako kao i akavski govori u susjedstvu. Uzmemo li njihovu poveznicu duljenje vokala s uzlaznom intonacijom ispred skupine sonanta i konsonanta (starca < starca). lako je uoiti slinost ovih govora s podravskim i zapadnoposavskim a kavskim govorima te genetsku bliskost sa zapadnoakavskim (tip stdri starci) i osobito srednjoakavskim (tip stiiri stilrci) s kojima su bili pomijeani. Zapadna Bosna bila je privremeno stanite iseljavanih istonih i jugoistonih govora, osobito ijekavskih takavskih govora (klijeta). Stoga oni pokazuju. uz ponesene osobine, i one steene tragove svoje zapadnobosanske meufaze u krajevima njihovoga dananjega prostiranja. Ikavskoakavski govori (k lia) u meurjeju Une i Bosne danas su u vi okom stupnju novotokavizirani. Izdvajaju se kao izolirane plohe i pojasi uto-

r, " , -/

53

Uvod u hrvatsko imenoslovije

pljeni U ijekavskotokavskoj puini (klijeta). Ikavskoakavci teritorijalno su nepovezani. "Njihovo se davnanje porijeklo ogleda u arhaizmima ugraenim u drukiji, sekundarni sustav". Kad je o antroponimima rije, treba spomenuti izolirano dekliniranje osobnih imena tipa Marko - Marke, nerijedak tip Hase (mjesto Haso) i enski nominativ Fate, tip hipokoristika s kratkim akcentom: Tuba, Pera, Jura. Ikavski i ijekavski novotokavski govori prekrili su veliki dio likog nekadanjega akavskoga i ikavskoakavskoga podruja. Ondje su iseljavanja i doseljavanja, odlasci i povratci iseljenog puanstva bili stalni i esti. Poseban biljeg davale su seobe pojedinih rodova i porodica, koje su izbjegle povijesnim zapisima, a ugraene su u vrlo arolik pejza dananjih likih dijalekata. Istonobosanski akavski dijalekt (klijea) pripada zapadnotokavskom narjeju. U njemu se due nego u drugim podrujima uvao nezamijenjeni jat !el u kojem je pod utjecajem junog istonohumskog dijalekta (klijeta) prevladao ijekavski izgovor, iako ima supstratnog ikavizma, npr. u zapisima na stecima i u prezimenima. Ovaj akavski govor dugo je uvao arhaine znaajke (! > l:i9 : stuop < st/p), staro mjesto akcenta, morfologiju itd. On nije uznapredovao u novotokavskom pravcu toliko koliko njegov susjedni akavski dijalekat na zapadu izmeu Une i Bosne. Toj arhainosti pridonio je, smatra D. Brozovi, brz turski prijelaz tim teritorijem, koji nije, kao zapadnobosanski, demografski i materijalno razoren, drutveno rastrojen i dijalekatno preslojavan. Istonobosanski akavski dijalekat (klijea) izgubio je nakon migracija s juga dio terena na jugoistoku. U njegovu supstratu sklon sam nazrijeti neke iste crte koje nalazim u dubrovakom dijalektu. Taj dubrovaki dijalekat bio je stvarno i administrativno jae povezan sa srodnim zapadnotokavskim dijalektima Bosne i Hercegovine, nego s istonotokavskim. ak tovie, nalazim na dubrovakim otocima nekoliko karakteristika kao to je neprenoenje silaznoga akcenta novoakutskog postanja sa zadnjih i unutranjih slogova: (veslo od) dubine dubine), ne uvam ne uvam), od sue (od sue), refleks vokalnog l IV> o: osobito u toponimima: Tojsti *t/sti na Mljetu), Koke (: k/k, Koloep, ipan), Stobe (: st/b, Mljet), Hom (Mljet), ponaanje jata: potvrde su doslovno uvijek slovinac, slovinski; N. de Suisda (= zvizda) i u talijanskom liku: N. de Stella; 1497. swyckga (= svia, zabiljeio A. von Harff u dubrovakoj krmi), toponimi Greb, Grebac (Mljet), Rat (posvuda), Ponta od Gauh (G. pl. bez nastavka, Mljet); kratka mnoina: MUni, Kotli, MeBithljebi, zadran novi akut na dubrovakom dijelu Peljeca, u Brijesti: timun, spu, ere (G. sg.), eran (I. sg.), poj (= po), iziij (= iza), u prezimenima: Baka, Buhii, Bimiik, Vidi, u toponimu Skoj/e ... ; prezime (Bogdan) Medueiac (= Medvejac, dj > j) 1378. godine u Dubrovniku te konano termin meja *med'a "margina") u dubrovakom statutu (MHJ IX, str. 116, u cap. XXIV i XXV). Te i druge pojave ne nahode se na kopnenom, istonohumskom podruju pa nisu odatle mogle ui u dubrovaki govor, ali se nahode na junodalmatinskim akavskim otocima, Dubrovniku na zapad (P. imunovi, "Ivi i Dubrovnik". Zbornik Stjepan Ivi i hrvatski jezik, HAZU, Zagreb 1996, 127-140).
54

--------------------------

Uvod u ;mtnoslovljt

"

...

----------------------------

....

J.~

,.
.

-..
\

.
C:::J nomtobvsko ijekavski cfijalekl
n~tokavsko ikaV\ki dijalekt

... ..,

,.,.I '\. J

l'

_ _

istiXnobosanski dijalekt slavonski dijalekl

llO'Mtobvsko ekavski di lekt

Karta dana~njega

~tokavskoga narjeja

Svoje iseljenike govore istonobosan ki akavski dijalekat zapadnotokavskog narjeja uva do danas u maarskom dijelu Baranje (oko Peuha). D. Brozovi po tim arhainim znaajkama sklon je istonobosanskom dijalektu dati status posebnog narjeja. jer u svojem razvitku nije uznapredovao do novotokavskog narjeja. Moglo bi se ustvrditi da su neki dananji tokavci ikavci zapravo potokavIjeni nekadanji akavci O. Lisac. Hrvatska dijalektologija 1. 2003.60-61). Ijekavskotakavski dijalekt (klijeta) nastao na tromei istone Hercegovine. Crne Gore i Srbije pripada istonotokavskom narjeju. Odatle su pole najbroj nije seobe i zauzele najprostranija bosanska i hrvatska podruja: Liku. Kordun. Banovinu. staro Svetaje (Valachia Parva) razdvojivi starinske podravske govore od posavskih govora (v. kartu).

55

Uvod u hrvatsko imenosIovije

KAJKAVSKO NARJKJE [::J zagorsko-meimu~ko Igorall5ko

,.-'.

C:::::J kri1evalko-podravsko i
turopoljsko-posavsko

_
~
~

SToKAVSKO NARJELIE noV1ttok:mko Ijekavsko


noV1ttokavsko ik.mko noV1ttokavsko ekavsko slavonsko s virovltlkJm I kostaJnlWm istO1Obosanskim govorima

NARJECJE sjevernoiakavsko i buzetsko

lIIIIIIIIIl srednjolakavsko

es jugozapadno lastovsko

ista~ko.lufnolakmko I Dana~nji razmje~aJ

hrvatskih narjeja

1.4.2. Pregled seoba a) akavske seobe. Cakavci (za akavcima) iz Pounja i zapadne Bosne, iz Like, Krbave. Pokuplja i Dalmatinske zagore odlaze na istarsko podruje ve od xv.
stoljea:

-+ Mune u sjevernoj Istri.


~ Sveti Petar u umi s lukom izmeu 2:minja i Pazina do Gologorice. Formi-

rali su neto drukiji tip govora. -+ Krk (Dubanica i Poljica). S njima sele i hrvatski Vlasi. -+ Vinodol (s prezimenima iz Dalmatinske zagore). => Gradie (Burgenland), juna Slovaka i Moravska - akavci sa e> ile s akcenatskim tipom stari stdrci. => Bujtina - ikav ki arhainiji tip govora sa refleksom. To su prvotni a kavci sa sjevernog porjeja Cetine. Doli su u XVI.-XVlI. stoljeu. b) Sakavske migracije, tip klia_ akavci iz makarskog zalea naseljavaju:
56

Uvod uimenoslovlje

rl

JJBievo

Smjerovi neretvanskog naseljavanja otoka

--+ Sumartin (najistonije naselje na Brau), Suuraj (najistonije naselje na Hvaru), Raie (primorsko naselje zapadno od grada Korule), a izbjeglice iz trogirskoga zalea naseljavaju Maslinicu, najzapadnije naselje na olti. Iz predjela zapadno od rijeke Bosne i srednje Neretve katolici i muslimani (tip klia) razgranali su se: ~ po Bosanskoj krajini: Bugojno, Zenica, Usora, Derventa, Jajce, Banja Luka, Sanski Most, Klju, tzv. Bihaki dep. To su prostori uz tokove Vrbasa, Sane i Une (Turska Hrvatska). Ondje su se pomijeali sa starincima akavcima. ba) akavci (starotokavci) u Slavoniji (tip klia) danas se razdvajaju na posavski tip na jugu, koji oko Oraja prelazi u bosansku Posavinu (Domaljevac, Tolisa, Ugljara, Kostr, Matii, Donja Mahala, Vidovice). U Baranji je slavonski dijalekt juno od maarske granice. Podravski se govori danas prostiru istono od Virovitice do Osijeka. U te govore idu govori Erduta i Aljmaa. --+ Slavonski akavci selili su u Baranju, Maarsku i u vojvoansko Podunavlje (okci). c) Seobe akavaca i ijekavaca. To su uglavnom istonobosanski govori izmeu rijeke Bosne i Drine, te od doline Fojnice i Sarajeva na jugu do Save na sjeveru. Njime uglavnom govore Hrvati i Bonjaci. Jat Nd kasno se realizirao kao I~/, ali ima i drukijih realizacija. Skup Ihvl realizira se kao If/: Fojnica >IHvojnica). uva se Ihl osobito kod Bonjaka (Han), u drugih esto izostaje: Tolj *Tuholj). uvaju se tragovi akuta IV > /1J91 (Stuop < *St!p), prisutni su tragovi Ijl < l*d'/: mejnik (: meja). Jedna od bitnih karakteristika je akavica (klija, guer). Te i druge crte pokazuju veu arhainost nego u zapadnobosan-

n,

57

Uvod II hrvatsko imenoslovije

skih akavaca. Neke od tih znaajki nalazim i u dubrovakom poddijalektu dananjega novo tokavskoga takavskog dijalekta (klj!ta). Sve veim doseljavanjem istonohercegovakih govora (klijeta) u istonu Bosnu razbijena je nekadanja kompaktnost istonobosanskih govora Hrvata i muslimana te Vlaha s Romanije i Ozrena. Danas se akavski govori najbolje uvaju na podrujima Kreeva, Lepenice, Varea, Kraljeve Sutjeske iVijake. Istonobosanski ijekavski akavci selili su ~ u okolicu Virovitice (Turanovac, Gornje Bazje, Ruanj, Dugo Selo, Budrovac, Detekovci) ~ na podruje Hrvatske Kostajnice ~ na podruje juno od Peuha (Kukinj, Pogan, Udvar, Semelj, Suka, Ata, Salanta, Sukid i Nijemet) O. Lisac, o. c., 77) ~ za Domovinskog rata mnogi su Hrvati napustili istonobosansko podru je, pogotovu ono u Republici Srpskoj. d) takavske ikavske migracije (klfta). Ishodite ovoga dijalekta je zapadna Hercegovina i juna Bosna. Njime govore Hrvati i Bonjaci. Ikavski je najprostraniji hrvatski dijalekt. Od XVI. stoljea jako se proirio i prekrio zapadne a kavske govore, a najee su genetski i oni bili akavske fizionomije O. Lisac, o. c., 60). Ogleda se to u dijalekatnom pejzau njegove dananje proirenosti: ~ oko Dervente i Bihaa ~ obalom od Neretve prema zapadu do Omia ~ podruja u zaleu ibenika i u ibeniku ~ podruje sjeverne Dalmacije, odakle su odlazili u jugozapadnu Istru i u
Baku

cjelokupno podvelebitsko podruje i prostori u Lici oko Gospia (Bilaj, Bruane, Trnovac, Smiljan) i oko Lovinca i Svetoga Roka, mnoga druga lika podru ja (Perui, Pazarite, Smiljan itd.) te prostori u Gorskom kotaru (Li, Mrkopalj, Sunger) ~ u Slavoniji, Vuka te podruja oko Osijeka i akova ~ u sjevernoj Bakoj (Subotica, Sombor te u okolici Baje u Maarskoj) ~ u pokrajini Molise u Italiji ~ od XVI. stoljea sa sjevernodalmatinskog stanita naseljavaju kugom opustoenu jugozapadnu Istru, te kraj oko Vodica u iariji. Kako su se razgranali po nekadanjem istarskom akavskome, ne posvuda jedinstvenom akavskom supstratu, u istarskim ikavskim govorima nahode se zateene (a vjerojatno i donesene) starije, arhainije znaajke: a) ostatak akuta (osmi), b) Iftl > lal iza j (zaji'k), e) -l na kraju rijei i sloga (vol, dolni), d) djelomino sauvan Ihl (kruh), e) dj > j (mliijilmliii), f) stara skupina r (rnja: Crnobori). Ove govore smatramo danas akavsko-tokavskim istarskim govorima. e) takavske ijekavske seobe (klijetalklj!ta). takavci ijekavci potjeu sa tromee istone Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore. Danas su razgranati istono od srednjeg i donjeg toka Neretve, po istonom Peljecu, na dubrovakim otoci58

Uvod uimenoslovlje

ma i oko Dubrovnika. Ti potonji imaju svojih vlastitih znaajki, pa se ti govori smatraju dubrovakim poddijalektom. Istonohercegovaki ijekavsko-takavski dijalekt najrasprostranjeniji je tokavski dijalekt. Zauzeo je goleme prostore po Bosni i Hrvatskoj: sjeverna Dalmacija, Lika, Gorski kotar, Kordun, Banovina, Zumberak te srednja i istona Slavonija izmeu starotokavskih posavskih i podravskih govora. Tim dijalektom izvorno govore Srbi, populacija koja se u Domovinskom ratu bitno smanjila, pogotovu na podruju tada od njih prozvanom Srpska krajina. Ovaj dijalekt prekrio je mnoga gorska i slabo napuena podruja, pa je broj izvornih govornika nerazmjeran prostranstvu toga dijalekta (v. kartu na str. 56). Od XVI. do XVm .. stoljea naselili su se tokavci ijekavci u ovim predjelima: ~ sjeverna Dalmacija (osobito Bukovica) ~ istona Lika (Krbava) ~ prostori oko Drenica, Plakog i Vrhovina, tzv. Medaki dep (Divoselo, Poitelj, Mogori, Medak) te istono od gore Pljeevice uz bosansku granicu. Ta naseljavanja tekla su iz zapadne Bosne, gdje su se ijekavci (klijeta) ve otprije naselili na plemika imanja (Babonia, Blagajskih, Zrinskih, Kurjakovia) koja su bila naputena: ~ Gorski kotar (Moravice, Gomirje) ~ Kordun i Banovina (doseljenici iz zapadne Bosne) ~ Zumberak (preteito unijati) ~ nekadanje Svetaje (Valachia parva - Mala Vlaka). Tamo su prekinuli slijed kajkavsko-slavonskih govora, te prodrli u kajkavsko podruje u tri izdvojene oaze (Bjelovar, azma, Koprivnica). Vidi kartu dijalekatnih migracija na str. 111. Dijalekatna sredina, zaviajni idiomi oblikovali su veinu antroponima (osobnih imena, prezimena, nadimke), te mnoga zemljopisna imena. Sva nastojanja jezinih normiraca s kraja XIX. stoljea da se imena jezino standardiziraju, svedu na ono narjeje koje je posluilo kao uzorak standardnom jeziku, nisu uspjela jer su s onomastikog (i pravnog) gledita bila pogrena. Upravo dijalekatno arenilo hrvatskih govora, njihova proimanja i preslojavanja prenijeli su i sauvali dijalekatne realizacije i u imenima. Mnogi su se starosjedilaki hrvatski dijalekti nali u susjedstvu s "revolucionarnim" novo tokavskim dijalektima, koji su u svojim seobama imali mnogo vlakog puanstva. O ostatcima starije hrvatske prisutnosti u nadslojenim dijalekatnim zonama svjedoi toponirnija s hrvatskim narjenim obiljejima. Vlaka toponirnija zbog pokretnog stoarskog naina ivota nije ostavila dubljih tragova. Prepoznajemo je u pojedinanim ojkonimima: epa u Bosni, Vrhure na Krku, u oronimima Durmitor lat. -torius) "nono poivalite", Vizitor "traeno (ispasite)", Prlitor "spaljen" s rumunjskim sufiksom -tor, u toponima setnonimnom osnovom: rum-/rom-: Rmanj, Rumin, Rumija, Romanija, i-: ii, iarija, vlahi sl.: Vlaii, Vlaine, Vlahi, Vlaka, Vlahorija, Stari Vlah ...
59

***

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Prezimena i osobna imena kao selilaki spomenici nosila su svoj dijalekatni timbar u druge sredine, toponimi vezani uz zemljopisne objekte koji su bili nepremjestivi svjedoili su dijalekatnim "okaminama" o stvarateljima imena i vremenu njihova oblikovanja (Delnice, Griane, akovec itd.). Tako, primjerice, starija imena gradova: Sisek, Karlovec, svjedoe o njihovu formiranju na podruju kajkavskoga narjeja; ktetik pulj ski na stariji oblik imena Pulj (danas Pula), Sulet *Solentia "olta") u P. Hektorovia (1526) jo uva starije hrvatsko ime, kao i Krkar (za Korulu). Prezimena Medvjed/Medvid/Medved/ Meed itd. imaju svoje areale nastajanja, bez obzira na njihovu dananju proirenost. Oblici deklinacije imena: Ivo - Iva, Ivo - Ive, Marko - Marke imaju takoer svoje areale nastanka bez obzira na dananju proirenost. Augmentativni oblici imena (prezimena): Lukenda, imimda, imura, imimdra, Pilipenda, Juri'na i Franl'na nastali na prvotno dijalekatnom prostoru ikavskotokavskoga dijalekta rasprostrli su se od Neretve pa gorjem do iarije u Istri i po Istri; deminutivni tip Jurica, Perica, Veselica imaju areal u junoj Dalmaciji, dalmatinskoj unutranjosti i Hercegovini. Jednako tako imaju mnoga imena svoje akcenatske areale: Knezovi, Pera, GolUa, Prodanovi: Prodanovi. Pojedini sufiks i pripadaju pojedinim dijalektima: -ie: -ite; ojkonimni sufiksi -ii/-ovii/-evii rasprostranjeni su po sredinjim podrujima, -ci/-evci/-eoci i -inci po rubnim, slavonskim; ojkonimne sufikse -ane nahodi mo od Makarskog primorja pa tokavskom Dalmacijom, Likom do iarije i Uke. Opisuju areal prvotnog hrvatskog naseljavanja. Osobito su dijalekatno izdiferencirani pojedini leksemi u toponimima: otok: ostrvo; gora : planina; zob (Zob ite u zapadnoj tokavtini) i ovac (Ovsita u istonoj) itd. Nije sasvim mogue upustiti se u lokalne onomastike obrade bez dobrog poznavanja prvotnoga dijalekatnog stanja i dananjeg dijalekatnog prostiranja odreenih pojava. Ne kau bez razloga za izdiferencirani hrvatski dijalekatni pejza: Svaka vas ima svoj glas! Literatura: Brozovi, D. (1966): "O problemu ijekavskoakavskog (istonobosanskog) dijalekta". Hrvatski dijalektoloki zbornik 2, Zagreb. Ivi, P. (1956. i 1985): Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod u tokavsko narjeje, Novi Sad. - (1958): Die serbokroatischen Dialekte 1. Allgemeines und die tokavische Dialektgruppe, Haag. Ivi, S. (1913): Dananji posavski govor. Rad JAZU 196 i 197, Zagreb. Lisac, J. (2003): Hrvatska dijalektologija 1. Hrvatski dijalekti i govori tokavskog narjeja i hrvatski govori toriakog narjeja, Zagreb. Van den Berg, Ch. A. (1957): Y a-t-il un substrat akavien dans le dialecte de Dubrovnik, Haag.

60

II.

IVOT IMENA

2. Kratka opa poglavlja iz hrvatskog imenoslovlja

Bavljenje hrvatskom onomastikom staro je koliko i bavljenje etimologijom. Ve u X. stoljeu bizantski car Konstantin Porfirogenet u svojem djelu O upravljanju dravom objanjava etnonim Hrvat TO oi: Xpwf3aTol Tr; TWV L:daf3wv Ol(XAEKTW epf4YfVEVETal TOVTEaTIV oi' noUryv xwpav KaTExovw;1 (pogl. 31). Takvih usputnih etimolokih zabiljeki bilo je u mnogih povjesniara. Tako krajem XVII. i poetkom XVIII. stoljea Pavao Ritter Vitezovi (16521713) u svojem rjeniku Lexicon Latino-Illyricum i u drugim svojim radovima tumai mnoga imena mjesta, a posebno osobna imena, uoavajui izvrsno strukturu i funkciju imenski h deminutiva, augmentativa, hipokoristika. Ralanjivao je znaenja patronima i metronima, identificirao je hrvatske imenske prilagodbe aloglotskoga postanja, mitoloka imena, narodna i kranska te uoavao i tumaio ulogu naglaska (anima vo cis) u imenima. Ostvarena je u potpunosti davna zamisao prvih urednika velikog Akademijinog Rjenika hrvatskoga ili srpskoga jezika 1878. godine da se u nj unose ravnopravno s ostalim leksikom i onomastiki podatci. Iz toga je vremena vaan rad Tome Maretia "O narodnim imenima u Hrvata i Srba" (Rad JAZU 81 i 82, 1886. i 1887). A prva polovica XX. stoljea obiljeena je onomastikim prilozima Petra Skoka, koji je svojim radovima utemeljio hrvatsko imenoslovlje. Skokovi onomastiki radovi uz djelo Konstantina Jireeka Die Romanen in der Stiidten Dalmatiens wiihrend des Mittelalters (Be 1902-1904), u kojima se bavi najranijim potvrdama romanske i hrvatske antroponimije (narodne i kranske) u srednjovjekovnim gradovima primorske Hrvatske, te uz rad Antuna Mayera Die Sprache der alter Illyrier (I-II, Be 1959) i knjigu Otta Francka Studien zur serbokroatischen Ortsnamenkunde (Leipzig 1932) predstavljali su okosnicu onomasti ke literature prve polovice XX. stoljea. Knjige koje su slijedile sadravale su golemu grau i bile solidni temelji kasnijega rada na hrvatskoj onomastici. Ona se, meutim, dugo nije mogla osloboditi mladogramatiarskoga pristupa u obradi i etimoloki intoniranih tumaenja
l

Hrvati na slavenskom jeziku znai "oni koji posjeduju mnogo zemlje".

63

Uvod u hrvauko lmenoslovlje

imena, pogotovu onih prethrvatskoga porijekla. Tim su se znanstvenicima zatim pridruili dijalektolozi, kOji su u imenima, o obito u toponimima, traili potvrde dijalekatnih izoglosa. Onomastika su istraivanja bila usmjerena na prouavanje pred slavenskih onomastikih relikata, supstitucijske fonetike i pridonijela su mnogo upoznavanju povijesti hrvatskoga jezika i jezika s kojima je hrvatski bio u doticaju. No valja istaknuti da su u tadanjim onomastikim radovima kudikamo bolje bile obrae ne jezine periferije nego jezine jezgre, bolje strani onomastiki relikti nego slavenska onomastika graa. Literatura: Putanec, V., P. imu~ovi (1987): Retrospektivna onomastika bibliografija hrvatsko-srpska do godine 1975. JAZU, Zagreb, 405 str. s kazalima. (Djela JAZU, 68) P. imunovi (1995): Namenforschung im ehemaligen lugoslawien. Ein internationales Handbuch zur Onomastik. Walter de Gruyter, Berlin - New York, str. 227-232.

2.1. Hommage istaknutim onomastiarima


U ovoj knjizi sa zadovoljstvom spominjem pokojne uitelje i prijatelje koji su ostavili trag u hrvatskom imenosloviju. Njihove se onomastike bibliografske jedinice navode u ve spominjanoj bibliografiji V. Putanec/P. imunovi (1987): Retrospektivna onomastika bibliografija (hrvatsko-srpska do godine 1975, izd. JAZU, Zagreb). Ovdje se navode samo neki od njihovih onomastikih uradaka. FRANCE BEZLA1 (1910-1993). Najistaknutiji slovenski onomastiar. U svojim djelima obraivao je grau i s hrvatskog i opeslavenskog podruja: Vfznam onomastiky pro

studium praslovenskeho slovnfka (1959); Stratigrafija Slovanov v lui onomastike (1958). Autor je Etimolokog slovarja slovenskega jezika l-IV, 1976-2005. + Kazala, 2007. Rjenik
su dovrili njegovi mlai suradnici M. Snoj i Metka Furlan, a Kazala izradili: M. Snoj i Simona Klemeni. Autor dvoveane knjige Slovenska vodna imena, l. A-L, 1956, 360 str., 2. M-Z, 1961,354 str. Osobito je koristan rad Slovenski imenotvorni proces u njegovoj knjizi Eseji o slovenskem jeziku, Mladinska knjiga, Ljubljana 1967. Zajedno smo ureivali prve knjige asopisa Onomastica lugoslavica, od kojih je 9. knjiga posveena njemu o 70. godinjici ivota. BOIDAR FINKA (1925-1999), hrvatski dijalektolog. U njegovim dijalektolokim raspravama utkana je u prvom redu toponimijska graa sa akavskoga podruja. Istraivao je obalnu toponimiju zadarsko-ibenskoga kraja i napisao desetak onomastikih lanaka.
Beupredavao)e

KONSTANTIN JIREEK (1854-1918), povjesnik i onomastiar. Na sveuilitu u od 1909. do 19J6. koJeSY SJav.eDska OSDM.aj2emJ)qp)s.na)me1Ja

64

t.yotimtna

KONSTANTIN J'RKEK

TOMISLAV

MARfT1C

u rednjem vijeku. Udario je znan tvene temelje slavenskoj onoma tici. 1 traivao je osobna imena i ojkonime u romanskim gradovima Hrvatskoga primorja. Njegova knjiga Die Romanen in den Stadten Dalmatiens wahrend des Mittelalters,lllI, Wien 1901-1903, koju je prevela SANU 1962 (Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjeg veka), u temeljima je hrvatske primor kogradske onomastike. Pouzdan oslonac kasnijim istraivateljima. TOMISLAV MARETI (1854-1938). Usputno je obraivao hrvatsku antroponimiju. Dva njegova najznaajnija djela je u: prvijenac iz nae hidronomastike Imena rijeka i potoka u hrvatskim i srpskim zemljama. Nastavni vje nik I, 1893, 1-24, te jedno od temeljnih djela iz antroponimije O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba, Rad JAZU, 81 (1886),81-146; 82 (1886), 69-154. ANTUN MAYER (1883-1957), klasini filolog i indoeuropeist, najvaniji prohrvatske ilirske onomastike. Veinu radnog vijeka proveo je kao gimnazijski profesor u Splitu, Zadru, Kotoru, Podgorici i Zagrebu. Tek posljednjih de etak godina postaje sveuilinim profesorom poredbene indoeuropske gramatike i klasine filologije. Nije bio miljenik reima i radio je pod tekim uvjetima. Glavno mu je djelo Die Sprache der alten Illyrier l-Il. te u toj knjizi posebno Etymologisches Worterbuch des Illyrischen, u kojem je sa terena zapadnog Ilirika kupio ilir ke toponime s potvrdama iz grkih i latinskih pisaca, pOistovjecivao ih dananjim imenima, pratio slijed jezinih promjena u njima i etimoloki ih tumaio. Mnogi ilirolozi nakon njega uzimaju do danas njegov Rjenik kao polazni uporanj u daljem istraivanju. Ostali njegovi radovi navedeni su u pomenutoj Retrospektivnoj onomastikoj bibliografiji.
uavatelj

VELIMIR MIHAJLOVI (1918-1994). Nije dugo ivio. a ipak sam imao sree s njime dugo prijateljevati. Lako je uio jezike. Radei u Srijemskim Karlovcima i u ovom Sadu nauio je maarski i rumunjski. Bavio se i folkloristikom, arhi\ri tikom. Bio je zarana pripravan da se upusti u onomastiku u kojoj je dao vri'edne rezultate. Radio je ustrajno i sam. Pomalo sklon boemlji, odgurnut u stranu od vodeih jezinih monika, jedino je zadovoljstvo nalazio u istraivanju i u
65

Uvod u hrvatsko imeno lovije

SlAl JURIS!(

srijem kokariovakim gostionicama na Dunavu. Od mnogobrojnih radova istie mo knjigu Ime po zapovesti: imperativni onomastikon srpskohrvatskogjezika (Nolit, Beograd 1992), u kojoj je pokupio bogatu grau osobnih imena. prezimena i nadimaka tvorenih po modelu imperativnih sloen ica (Vodopija. Vrtirep. Muniaba itd.). Ustrajno je radio na prezimenima pripremajui knjigu Ime kao sudbina. Nije je dovrio. Po lije njegove smrti tu vrlo krnju grau sredili su njegovi prijatelji, osobito V. ivojinovi, i izdali kao Srpski prezimenik (Aurora, Novi Sad 2002. 738 str.). Velika je teta to lo ivotno djelo nije sam dovrio. MILIVOJ PAVLOVI (1891-1974). Istaknuti srpski filolog, koji je znaajan dio znan tvenoga opusa posvetio onomastici, pogotovo onoj supstratnoj: Les toponymes Mal, Maja, Tara dans le substrat de l'Illyricum (1961), Onomastica Illyrica (l969), Balkanologic Amalgamations atld Onomastic Orientations (1971), Les coincidences topotlymiques en France et en Illyricum (1968). Istraivao je toponimiju Vranja (Toponimija okolitle Vranja, 1968) a ostavio je nedovrenu toponimiju Kosmaja. Dobro smo suraivali na izradi hrvatske i srpske onomastike terminologije. BLA JURII (1891-1974). Tih, estit, skroman, povuen, volio je rad i nije traio (ni dobivao) priznanja. Svoje znanstveno ime nije stjecao teorijskim raspravama i velikim onomastikim sintezama. Po vetio se ovom mukotrpnijem i korisnijem poslu kupljanja i paavanja ovih vrijednih jezinih pomenika koje mo nemarom preputali zaboravu. Zbog toga njegov rad na onoma tici nije toliko vidan koliko je znaajan. U suradnji s Mornaricom nastala je njegova knjiga Toponimika zapadne Istre, Cresa i Loinja (Anali LekSikografskog zavoda FNRJ, sv. 3, 1965, 181 tr. s kartama), ispravljajui izopaena imena, ubicirajui obalne toponime, pronalazei od nekoliko imen kih inaica onu pravu i obrazlaui taj izbor. Zapaena je njegova rasprava Iz pomorske toponomastike zadarskog i ibenskog podruja (Pomorski zbornik 2,1964,988-1011 s kartama). Njegovim djelovanjem sauvana je Vrijedna onomastika graa. VALENTIN PUTANEC (1917-2004). Prisutan preko 60 godina na brazdi hrvatskog jeziko lovija. Radio je na nekoliko filolokih razboja. Njegov je rad na ono-

66

llvollm.na

mastici vrlo znaajan. Ovdje istiemo: Leksik prezimena SR Hrvatske (1978. koji je uredio s P. Simunoviem) i vrlo instruktivan uvodni Esej o jezinom znaku i onomastici te antroponimiji u Hrvatskoj (1976, 1-48 str.), ra pravu Refleksi starodalmatskog pridjeva sancus u onomastici obalne Hrvatske (Slovo. 13. 1962. 137-175). te Retrospektivnu onomastiku bibliografiju (Djela JAZU. 68. 1987. u suautorstvu s P. Simunoviem). Putanec je posjedovao neogranienu matu koja ga je zavela na prouavanje davnih supstratnih imena, gdje su podaci sve nesigurniji to su stariji. a domi ljanja bogatija. Ti su njegovi radovi vrlo uzbudljivi. a rjeenja u njima tee prihvatljivija. ali u svakom sluaju vrlo poticajna. Priredio je ne sasvim dogotovljen Etimologijski rjenik P. Skoka, te zamislio i ostvario IV. knjigu toga rje nika Kazala, bez'koje bi Rjenik bio gotovo neupotrebljiv. PETAR SKOK (1881-1956). Sredinja linost hrvatske onomastike. esto ga spominjemo u ovoj kjizi. Autor Etimologijskoga rjenika hrvatskoga ili srpskoga jezika J-IV (1971-1974) u kojem su, ravnopravno s ostalim leksikom, obraivani mnogi onimi. Tragao je za supstrat nim imenima, objanjavao fonetske supstitucije u njima i prilagodbe hrvatskomu jeziku. Njegova je onomastika bibliografija izuzetno bogata. Uz knjige Dolazak Slavena na Mediteran (Split 1934) i Slaverlstvo i romanstvo na jadranskim otocima OAZU, Zagreb 1950, l-II sa zemljovidima) istiemo najzrelije radove kao to su: Zum Balkanlate;n (Zeitschrift fUr romanische Philologie, 48, 1928; 50, 1930; 54, 1934), Les origines de Raguse (Slavia, X, 1931,449498), Postanak Splita (Anali Historij kog instituta JAZU u Dubrovniku l, 1952, 19-62), Postanak hrvatskog Zadra (Radovi Instituta JAZU u Zadru 1, 1954,37-68), LingVistika analiza Kartulara s. Petri de Goma; (poglavlje: Ispitivanje onomasti kog materijala, 246-312. u knjizi: Viktor Novak/Petar Skok, Supetarski kartular, Djela JAZU 43, Zagreb 1952). Cjelokupnu Skokovu onomastiku bibliografiju vidi u V. Putanec/P. imunovi, Onomastika bibliografija (Djela JAZU 68, 1987. brojevi 271-272, 480-487, 3986-4921).
MATE SUI (1915-1995). Historiar, arheolog, kla-

filolog, muzealac, terenski istraiva, osobito anrazdoblja, u prvom redu s podruja sjeverne Dalmacije. Njegovi znanstveni ekskursi utopomastiku brojni su i uspje ni: Istonojadranska obala u PseudoSkylakovu Periplu (Rad JAZU 30,1955,37-44), O imenu Zadra (Zadarski zbornik, Zagreb 1964.95-104), Pizych na Dugom otoku (Starohrvatska prosvjeta 3, s. 4,1944, 130-140), Bodul (Onomastica Jugoslavica 13, 1989,2127), Jadranske harybde, prilog toponimiji istonojadran ske obale (Onomastica Jugoslavica 14, 1991, 7-20), Ime otoka i grada Hvara (Otok Hvar, zbornik, Matica hrvatska. 1995,93-96), Vrijeme i prostor u istolnojadranskoj toponimiji (Antiki temelji nae suvremenosti, Zagreb 1988, 136-146), te mnogi usput obraivani toponimi: Albion (Velebit), i\loep (OUb),
tikoga

ini

67

Uvod u hrvatsko imenO$lovljt

Apsorus (Osor). Brevona (Brijun), Curicta (Krk), Monetium (Brinje), Novalja, apjane. Tarsatica (Rijeka) itd. u: M. Sui, Odabrani radovi iz stare povijesti hrvatske (Opera selecta), Zadar 1996 (passim).
MATE IMUNDI (1932-1998). O 70-ih godina prologa stoljea imundi se ustrajno bavi starohrvatskim osobnim imenima u etrdesetak lanaka. Istraio je golemu grau, ali je imena katkad neprecizno ekscerpirao i ne uvijek tono tumaio metodom koja nije na razini suvremenih antroponimijskih istraivanja. Glavno mu je djelo Rjenik osobnih imena (Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1988). On je opsegom najvei rjenik osobnih imena u nas. Izvedena imena autor esto pogreno dovodi u vezu s temeljnim imenom. Oslanja se esto na nekompetentan in roditelja u povezivanju imena. Iz toponimije je napisao knjigu akovaka toponimija (Matica hrvatska - akovo, 1995) s neprimjerenom metodom dovoenja u vezu mnogih toponima sa vrlo irokog podruja i bez oslonca na knjigu M. Markovia, akovo i akovtina (Centar za znanstveni rad JAZU, Vinkovci, Zagreb 1976) u kojoj su ve bili obraivani toponimi akovtine. PAVAO ThKAVI (1931-2007). Romanist, najbolji poznavatelj staroga istriotskoga jezika. Toj problematici posvetio je glavninu svojih radova. Njegovo je kapitalno djelo Grammatica storica dell'italiano (Bologna 1972. i 1980). Njime je ostavio trajan trag u talijanistici. Nagovorio sam ga da iz svojega podruja napi e nekoliko priloga iz onomastike. To su, meu inim, Aspekti etimolokih istraivanja istroromanskih govora (Etimologija, JAZU, Zagreb 1983, 137-147), Motovun i Flaveyco. svje-

silaznih diftonga u toponimima autohtonih romanskih govora na istonoj obali Jadrana (Onomastica Jugoslavica 9,1982. 129-136), Toponomastika u suvremenom studiju retoromanskih govora (Onomastica Jugoslavica 12, 1987, 1-15), Lingvistiki aspekti vodnjanskih nadimaka (Onom as tica Jugoslavica 3-4, 1973-1974, 161-177) i djelo koje se esto citira: O kriterijima stratifikacije i regionalne diferencijacije jugoslavenskog romatlstva u svjetlu toponomastike (Onomastica JugoslaVica 6,1976,35-56) itd. Njegovi se radovi odlikuju pouzdanou podataka. tonim interpretacijama. Ona su vaan i trajan prinos kontaktnoj onomastici u svjetlu romansko-hrvatskih jezinih proimanja.

doanstva

2.2. Onomastike teorije preferirane u hrvatskim onomastikim istraivanjima


Sustavni poeci hrvatske onomastike temelje se na povijesno-poredbenim zasadama jezikoslovlja s kraja XIX. i prve polovice XX. stoljea i drugih znanosti, u prvom redu etnologije (Ivo Pilar, Natko Nodilo), geografije (Josip Modestin, Ivo Rubi), povijesti (Franjo Raki, Tadija Smiiklas, Lovre Kati) i arheologije (Frane Buli, Stjepan Gunjaa). 68

ivot imena

Takva istraivanja svodila su se na iznalaenje porijekla imena i znaenja rijei koje su bile u osnovi imena. Ti radovi usredotoili su se uglavnom na predslavenske jezine slojeve i na prepoznavanje praslavenskih imenski h osnova. Studij imenskih relikata i otkrivanje fonetski h zakonitosti u povijesnom tijeku imena imali su golemo znaenje za povijest hrvatskoga jezika. Tumaenjem starih onomastikih potvrda dolazilo se do jezinih i izvanjezinih spoznaja: rane hrvatske prisutnosti na dananjem i povijesnom hrvatskom prostoru, osobito na primorju istonoga Jadrana, gdje su etniki i jezini slojevi ostavili u imenima stara i vana svjedoanstva. Upravo stoga onomastiki su bili zanimljiviji rubni prostori hrvatskoga jezinog prostiranja, na kojima su se stari i strani onomasti ki relikti bolje tlvali i stupali vrlo rano u hrvatske jezine prilagodbe.
2.3. Primjena istraivalakih metoda i njihov razvitak

Glavna metoda istraivanja nosila je etimoloko obiljeje i onomastika se nije izdvajala iz etimolokih jezinih poimanja. S razvitkom hrvatske dijalektologije uoavala se sve vie i sve bolje arhainost onomastike grae, koja se jezinim osobinama nije uvijek i u svemu poklapala s dijalekatnim arealima. Zbog naravi onomastikoga znaka dijalektolozi su bili esto nemoni u izoliranom probiru onomastikih podataka, u prepoznavanju i tumaenju naravi onomastikih "izopaka", pa su bila esta proizvoljna tumaenja neodgonetljivih imenski h zapisa. Zbog prisutnosti stranoga jezinoga elementa bilo je i nevjerojatnih etimolokih domiljanja. U dotad nedovoljno poznat ineprouen supstratni svijet Pelazga, Panona, Ilira, Gota, Kelta i drugih esto je jezinu injenicu nadomjetala jezina domiljatost, a znanstvenu egzaktno st - fantazija, s recidivima takva pristupa do dana dananjega. Uza sve to, u skupljanju i probiru leksike grae onimima je posveivana velika pozornost. Onomastiari koji su tada djelovali (Konstantin Jireek, Antun Mayer, Petar Skok) toj grai dali su dobra i u velikom broju sluajeva vjerodostojna tumaenja na razini tadanjega jezinoga i onomastikoga razvitka. U tadanjim radovima koji zadravaju etimoloki pristup rekonstrukcijom imena uoavaju se pojedini tipovi u antroponimiji (T. Mareti, K. Jireek i dr.) i toponimiji (P. Skok), mnotvo grae sugerira provoenje razliitih klasifikacija, i to: a) s obzirom na vrstu imena: osobna imena, prezimena, nadimci; toponimi s podvrstama kao to su hidronimi (zbog starosti imenskih potvrda) i imena naselja (zbog prepoznavanja razliite tipologije imena), b) s obzirom na jezino porijeklo imena i c) s obzirom na semantiku koja je kao onomastika, na primjer, prepoznavana u motivu imena i, kao leksika, u leksikom znaenju imenske osnove i imenskih formanata. Uoavaju se uestalost pojedinih imenskih struktura i njihov specifini razmjetaj. Odabiru se aktivne onomastike zone, koje se dobrim dijelom pokrivaju s
niim

69

Uvod u hrvatsko imenoslovlj(

Maksimir- honorifikacijski toponim u ast biskupa Maksimilijana Vrhovca (rad I. Zaschea iz mape Park Jurjaves - toponim u ast biskupa Jurja Haulika)

bogatim arheolokim nalazitima; zapoinju obrade pojedinanih imenskih tipova kao to su ojkonimi patronimskog tipa na "'-itjo (Stanislaw Rospond) i dr. ve e vie naputaju poredbenoformalne metode zasnovane na gotovo mehanikoj podjeli imena na osnovu i formant bez uzimanja u obzir njihova znaenjsko-struk turnog odnosa. Raspoznavalo se da je npr. Bistrica supstantivizirani pridjev ("bitra voda", ali i "brza protona voda"). da hidronimi tipa Savica, Dunajec, Unac no e ideju deminutivnosti, uoava se udjel ljudske djelatnosti u motivu imena (Gradina, Kotilo, Rie), da Dragomirica (= Dragomirova zemlja) ima posvojno znaenje, a Maksimir honorifikacij ko (u ast Maksimilijana Vrhovca) itd. Razabire e sve vie stratigrafska i strukturalna funkcija pojedinih onomastikih tipova. obrauju se monografski onimijski formanti i onimijske osnove te av splet tvorbenih dijakrono zasnovanih prouavanja dobiva sve egzaktniji onomastiki biljeg. Kako je hrvatski dijalekatni pejza vrlo razveden. arolik. ispresijecan razlii tim izoglosama, ojkonimima se posveivala posebna pozornost s obzirom na normu. umjesto dotada nje fetii zacije literarne imenske forme temeljene na novotokavskoJ dijalekatnoj o novici i prekrajanja imena na standardizirane leksike modele (Delnice u Dionice, Split uSpljet, Cakovec u Cakovac, Griane u Griani itd.). Spoznaja da je ime proizvod govora a ne normiranoga lika i da jezini purizam ima ogranieno djelovanje u kodificiranju imena te da kriteriji kako izabrati imen ki lik nisu u kompetenciji jezinih normiraea. ve to mnogo bolje mogu

70

ivot imena

urediti onomastiari, sazrijeva usporedno s teorijskim razvitkom, poimanjem i primjenom suvremenih onomastikih teorijskih zasada i primjenljivih metoda u kodifikaciji imena. 2.4. O
onomastikim

metodama

Nakon prevladavanja etimoloke metode u onomastici, kao jedine i sveope, javile su se s razvitkom lingvistike geografske i dijakrone dijalektologije i dijalekatne metode koje su onomastiku grau promatrale kao dijalektaIne podatke u pojedinim izdvojenim arealima, u kojima su nazoni arhaini jezini elementi. Imena kao "znakovi bez znaenja" esto popuste jezinim analokim pritiscima te su esto predvodnici inovacijskih tendencija. Rad P. Skoka iz 1949. "La linguistique de F. de Saussure et la toponymie", na III. meunarodnom onomastikom kongresu u Bruxellesu (Actes et memoires I, 125-132) znaio je metodoloki zaokret, ali takvi rijetki teorijski iskoraci nisu imali sljedbenike, pa ni u Skoku samome. Tek dvadesetak godina poslije, zamjeujemo u hrvatskoj onomastici nekoliko suvremenih metodolokih pristupa, od kojih izdvajamo ove: 2.4.1. Odnos metoda primijenjenih u hrvatskoj onomastici prema teorijskim u svjetskoj onomastici a) Metoda zemljopisnog razmjetaja imena. Primijenio ju je Radoslav Katii u prouavanju ilirske antroponimije. Uoio je da se pojedina ilirska imena ponavljaju na pojedinim arealima. Prepoznao ih je i prouio na razini imena, imenski h elemenata i imenske formule, te dobio zanimljiva jezgrena podruja istih imenskih struktura. Razmjetajem pojedinih imenskih tipova pokazao je da tzv. ilirski etnos nije ni izdaleka bio tako jezino jedinstven kako su ga tretirale starije panilirske kole. Ta imenska podruja upuuju prepoznavanjem imenskih sklopova, imenskih formanata i strukturom imenski h obrazaca na vjerojatne razliite jezine skupine unutar ireg ilirskoga kompleksa koji se esto smatrao jezino jedinstvenim. b) Statistiko-strukturalna metoda primijenjena u radu arka Muljaia na osobna imena XIX. stoljea u Dubrovniku. Usporedbom nekoliko imenskih razina prema njihovim distinktivnim obiljejima, slino kao u fonologiji, komutacijom i distribucijom, utvruje autor imenske inaice (alonime). Imenski podatci svakog sinkronog sloja upozoravali su na razlike u repertoaru imena (alonima), a bili su uvjetovani, to se vidjelo takvim izdvajanjem antroponimnih razina, sociolokim imbenicima, to se je oitovalo u proimanju starih gradskih i novopridolih imena, domaih i stranih, narodnih i svetakih itd. c) Strukturalno-semantiki pristup predstavljao je zaokret u tumaenju porijekla imena. Umjesto tradicionalnog objanjavanja imenskog porijekla pozornost je bila usmjerena na prouavanje imenske strukture i onomastikog sadraja imena. Objanjava se kreatorski milje kojim je uvjetovano ime i drugi, u prvom redu socijalni, uzroci koji su dali impuls (i motiv) dotinom imenu sljubljujui ga s onomastikim sadrajem (objektom imenovanja). Iz zbira podataka na planu izraza
dostignuima

71

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

i sadraja objanjavaju se spone i utjecaji, motiv i porijeklo imena po formalnoj bliskosti i sadrajnoj slinosti. d) Organiziranost imena u zemljopisnom, rodbinskom i drutvenom okruju pokazuje kako se slinosti i razlike imenskih osnova i formanata javljaju kao distinktivna obiljeja sa socijalnom funkcijom identifikacije i diferencijacije objekta u zatvorenoj toponomastikoj regiji i drutvenom kolektivu. e) Metoda generativne lingvistike u onomastici prisutna je tek rubno. Njome se u nekim radovima tumae nadimci u funkciji onomastike poruke. P. Skok bio je do sredine XX. stoljea izgraen i afirmiran onomastiar, a tada je udario prave temelje organiziranom radu na hrvatskoj onomastici. Osnovao je Odsjek za onomastiku, 'unutar kojega je istraivao i dalje imensku problematiku i dovrio svoj Etimologijski rjenik vaan i za onomastika istraivanja. Kao jedan od prvih lanova Meunarodnog vijea za onomastiku (sa sjeditem u Leuvenu, Belgija) poznavao je organiziranost onomastikih istraivanja u drugim zemljama i elio je da se onoma st ika ustroji u nas kao u skandinavskim zemljama koje su tada prednjaile na svim onomastikim poljima. Danas se ona bavi najprenijim zadatcima. Istrauju se podruja na kojima terenski onomastiki podatci zbog sveope depopulacije sve vie i sve bre svru u mijenu i zaborav. Takva su podruja otoci, i uope primorsko podruje, dinarski gorski prostori, sredinja Hrvatska (Lika, Gorski kotar, Banovina), Meimurje zbog jakih povijesnih migracija i smjena puanstva. Slian je problem u Istri i u krajevima koji su bili poslije Prvoga rata anektirani od Italije. Drugi su opet problemi na urbanim prostorima koji gradnjom i irenjem gradskoga urbanog tkiva i industrijskih postrojenja potiru autohtonu toponimijsku grau, a u Slavoniji se, naalost, potire irenjem pustopoljina i neuklanjanjem mina preostalih od Domovinskog rata (1990-1995). Imena esto nalaze poticaje svojega nastanka u obiteljskoj intimi i oblikuju se u zaviajnom idiomu, te su stoga neprocjenjivi podatci za hrvatsku povijesnu dijalektologiju, pokazujui protege pojedinih izoglosa, pojedinih tipova i imenskih struktura kroz povijest i prostor na kojima su imena davno ukorijenjena, prilagoivana i ostajala poput meanjih kamena nepomiljiva kao zemljopisni sadraji kojima su pridruena. Antroponimi, pogotovu prezimena, s druge su strane selilaki spomenici, vani pokazatelji velikih i zamrenih povijesnih i nedavnih migracija s hrvatskih teritorija i na hrvatska podruja. Onim i su po svojoj naravi nai najstariji spomenici. Svojim fonetskim prilagodbama pokazuju najdavnanjije mijene u jezinim proimanjima s drugim jezicima s kojima su dolazili u doticaje. Tim prilagodbama zasvjedouju vrijeme nastanka, a svojom vezanou uz objekt upozoravaju na prostor i gustou rasprostranjenosti svojih imenovatelja i svojih korisnika. Motivi imenskih nastanaka (etiologija imena), sauvani u osnovi imena (i imenskoj strukturi) svjedoe o svjetonazoru puka koji je takva imena stvarao i oblikovao, pridruujui ih pojedinim osobama i probranim zemljopisnim sadrajima. Zbog toga imena uva72

ivot imena

ju oblikom i sadrajem ne samo jezini biljeg nego mnogobrojne steevine, kulturne i materijalne, kao spomenici neprekinutoga pamenja. Prve onimijske potvrde pojavljuju se u vremenu u kojemu je drugih spomenika malo, ili su manjkavi, ili ih uope nema. Zbog internacionalne i interjezine naravi onima katkad su onomastike metode vrlo kompleksne. Nekada su u hrvatskoj onomastici bili prisutni dijalektolozi sa svojim metodama (identifikacija imena, utvrivanje zapisanoga i izgovorena lika), nekad su istraivanja zahtijevala normativni pristup imenima (utvrditi uporabni lik dijalekatnog, stranog, izopaenog imenskog lika i objasniti njegovu uporabnu prilagodljivost, osobito u ulinim imenima, uope u ojkonimima i u novije vrijeme pomodno u krematonirnima, npr. u imenima brodova i drugih proizvoda pri emu nastaju glasovne, obline i akcenatske izopake). Nekad onomastiari rabe metode arhivskih znaajki (studij imenske grafije, razrjeavanje arhivskih zapisa radi rekonstrukcije imena). est je u hrvatskoj onomastici bio prisutan historijski metodoloki pristup (identifikacija imena i pridruenog onomastikog sadraja, utvrivanje slijeda povijesnih potvrda, objanjavanje varijantnih zapisa). Drugi onomastiari na terenskim toponimijskim istraivanjima slue se zemljopisnim metodama (ubikacija imena, studij odraza imenskog i pridruenog zemljopisnog sadraja, utvrivanje uzroka i slijeda preimenovanja). U onomastikim radovima zamijetit emo uporabu kartografskih metoda. Naii emo i na bibliografske pristupe (konzultiranja bibliografskih jedinica in vivo) i na stilistiku obradu imena u afektivnim vrednovanjima imena, pogotovu u knjievnim djelima. Onomastika kao humanistika disciplina akumulira tri plana sadraja: leksi ki, onomastiki, sveopi u kojem je kodiran splet kulturno-povijesnih informacija. Njih otkrivamo i tumaimo u strukturalnom modelu koji je implicitni koncept i eksplicitni opis. Ime se tako raskriva kao vjerodostojan jezini i drutveni poklad ljudskog pamenja. Hrvatska je onoma st ika tim sporadinim metodolokim pitanjima u obradi grae u tijeku suvremenih onomastikih istraivanja. Literatura:
Bjelanovi,
Katii,

ivko (2007): Onomastike teme, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb. Radoslav (1969): "Suvremena istraivanja o jeziku starosjedilaca ilirskih provincija". Godinjak Centra za balkanoloka istraivanja I, 1-58, Sarajevo. Muljai, arko (1963): "Osobna imena u Dubrovniku (upa Grad) od 1800. do 1900. god. (Prilog statistiko-strukturalnoj analizi naih antroponima)." Filologija 4, Zagreb, 1ll-l28. Riffer-Maek, Dora (1978): "O prevoenju staronordijskih nadimaka na hrvatski ili srpski jezik". Onomastiea Jugoslaviea VI, Zagreb, 145-156. imunovi, Petar (1969): "Organiziranost imena u geografskoj regiji". Onomastiea Jugoslaviea I, Ljubljana, 212-216. Vinja, Vojmir (1978): "Antroponimi u ihtionimiji". Onomastiea Jugoslaviea VII, Zagreb, 3-25. 73

Uvod u hrvatsko imenoslovije

2.5. Hrvatska onomastika terminologija

Dok je prouavanje imena bilo ispornono sredstvo drugim disciplinama, termini za razliite vrste imena upotrebljavali su se s neujednaenim terminolokim znaenjem. Termin toponomastika pokrivao je zbir zemljovidnih imena i znanost o zemljopisnim imenima jednako kao i termin toponimija. Tako je bilo i s terminima antroponimija i antroponomastika, hidronimija i hidronomastika itd. Tek sedamdesetih godina poeli su se pojmovi razlikovati. Danas termin toponomastika podrazumijeva jednoznanu znanost o zemljopisnim imenima, atoponimija skup, grau koju ine zemljopisna imena. Tako je bilo i s gorskim, vodnim, naseobinskim imenima. Zemljina, terenska imena zovu se mikrotoponimi, zbir mikrotoponima odreenoga kraja ini mikrotoponimiju toga kraja, a njih prouava mikrotoponomastika. Relativno noviji termini ojkonimija i ojkonomastika teko su se usvajali te se umjesto tih likova tvorenih po grkom izvorniku gdjekad rabe hibridni termini ekonimija i ekonomastika, dakle latinizirani oblik koji je proizaao iz grke rijei Ol'KO~, oiKia, kao uostalom i ekonomija, na koji se upire latinizirani oblik ekonimija, pa dolazi u zvukovnu, a onda i u sadrajnu koliziju. Dugo se (obino izvan jezikoslovnih krugova) rabi termin naziv za ime jedinanih zemljopisnih sadraja, a ime za iva bia, ali oba znaenja pokriva termin vlastito ime (onim, tj. rije koja se pie velikim poetnim slovom). To nesuglasje nestaje otkad izlaze onomastiki asopisi i nakon to je tiskana knjiga OCHo6eH cucmeM u mepMUHollo2uja Ha Cllo6eHCKa oHoMacmuKa (Skopje 1983). Naziv, dakle, sve vie pripada sferi nomina appellativa, a ime iskljuivo sferi nom in a propria. Hrvatska onomastika terminologija bogati se novim terminima u skladu s terminima usvojenima u drugim slavenskim onomastikarna, kolovanjem onomastikoga podmlatka i sve veih obrada u sporednijim podrujima onomastike djelatnosti. Termin krematonim "ime predmeta i proizvoda materijalne i duhovne kulture", primjerice, jo nije zaivio. Javljaju se meutim termini: nesonim "ime otoka", potamonim "ime rijeke", hagionim "svetako ime", eklezionim "ime po patronu crkve", a u perifernoj su uporabi: koinonim "jezini znak koji se odnosi na pojam/vrstu i pridruen je svim lanovima vrste (apelativ, imenica)" i idionim "jezini znak koji se pridruuje jedinki vrste i nju imenuje" (= onim, vlastito ime). U vezi su s tim termini topoidionim, bioidionim, pragmatoidionim (= krematonim). Izvan strunih raspravljanja, ali i u njima, rabe se i dalje tradicionalni termini: vlastito ime, osobno ime, nadimak, prezime, zemljino, naseobinsko/mjesno, vodno, gorsko ... ime. U slavenskoj onomastici rabili su se neusklaeni termini za onomastika imena i u vezi s njima. Tako je bilo i u Hrvatskoj. Onomastika se jo nije bila profilirala kao znanost. Historiari su rabili termine iz svoje struke, geografi iz svoje, lingvisti iz svoje i posve neujednaeno. Na meunarodnome slavistikome kongresu u Sofiji (1962) dogovoren je projekt izrade slavenske onomastike terminologije. Podloga je bila ve dugo skupljana graa ekog onomastiara Jana Svobode u knjizi Zakladni soustava a terminologie slovanske onomastiky (1973).
74

ivot imena

Zatim je osnovama Meunarodna komisija za slavenski onomastiku terminologiju, koja je dogotovila knjigu Grundsystem und Terminologie der slawischen Onomastik/Osnoven sistem i terminologija na slovanskata onomastika (MANU, Skopje 1983). Kao lan navedene komisije sastavio sam po dotadanjoj uporabi i po zahtjevima suvremenih onomastikih istraivanja hrvatsku onomastiku terminologiju. Dosad smo ve nekoliko puta isticali pripadnost onomastike jezikosloviju, to se takoer potvruje pripadnou onomastikih termina jezikoslovnOj terminologiji. U objema je prisutna internacionalna sastavnica kao i mnogima drugima stvaranima na predloku grkog i (manje) latinskog jezika. Ovdje iznosimo kratak probir osnovnih termina, od kOjih je veina upotrijebljena u ovoj knjizi.
Priruni rjenik hrvatskih onomastikih termina alonim, varijantno ime odreenog objekta: Nedjeljka H Dominika; Josip H Bepo, Pita anojkonim -+ mikrotoponim antropoformant, formant za tvorbu antroponima: -ohna (Bratohna); -i (Peri) antroponim, vlastito ime kOjim se imenuju ljudi: osobno ime, nadimak, prezime, pseudonim ... antroponimija, cjelokupnost antroponima odreenog teritorija (u odreenom vremenu i u odreenom jeziku) antroponomastika formula, odreen poredak pojedinih vrsta antroponima u imenskom obrascu nomen, praenomen, cognomen: Ante Topi Mimara i sl. antroponomastiki model, obrazac antroponima. Tip morfoloke strukture antroponima: prezimena na -ica (Veselica, Perica, Lozica), imena motivirana nazivom ivotinje (Vuk, Golub, Grlica .. .) antroponomastiki sufiks -+ antroponomastiki formant antroponomastiki sustav, nain ustrojstva antroponima odreenog naroda, jezika, teritorija, vremena ... antroponomastika, dio onomastike koji prouava antroponime apelativizacija/deonimizacija, preobrazba antroponima (i uope vlastitog imena) u apelativ: kvisling, dinga apotropej (u onomastici), zatitno osobno ime, u svrhu uvanja od zloduha osobe kojoj je nadjenuto: Lav, Mran, Grdan, -+ profilaktiko ime areal -+ onomastiki areal astronim, vlastito ime kojeg nebeskog tijela i sazvjea: Danica, Veliki medvjed, Kumova slama, Vlaii astronomastika, dio onomastike koji prouava astronime (kozmonime) augmentativ; augmentativno ime, ime koje je kojim sufiksom poprimilo uvea no, a veinom i pejorativno znaenje: Nikoletina, Pilipenda, Jovandeka itd. binarne opozicije (u onomastici), opreke dvaju imena koji imaju isti identifikacijski lan: Slavonski Brod, Bosanski Brod ili opreke po motivu nastanka: nadimci u selu D: Pivac ~ Kak9, u selu DH Uo : Kopito

75

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

deapelativ, deapelativno ime, vlastito ime nastalo od apelativa ili skupine rijei (supstantiva, pridjeva, glagola itd.) bez derivacije ili s derivacijom ili apelativnom sloenicom: Opatija, Primoten, Povuci-potegni (nadimak), Hrvatski govorili! (krematonim; naslov knjige I. .) deminutiv, deminutivno ime, ime koje po subjektivnoj ocjeni predstavlja ime afektivnog sadraja s primjesom onomastiki umanjenog znaenja: Ivica, Njivica, Petrinjica (rjeica u Petrinji) denotat (imenski), objekt imenovan vlastitim imenom = referent (imenski) deonimizacija (apelativizacija), prijelaz onima u apelativ: Amper --+ amper, Gao --+ gao "ljenina", Hlebinac "stanovnik Hlebina" --+ hlebinac "naivno eljade" deproprijativ, vlastito,ime tvoreno od kojeg drugog imena: Cetina - Pocetinje Cetinka "ime tvornici", Cetinska krajina ... desemantizacija (u onomastici), gubitak prvotnog ime nskog znaenja npr. pri onimizaciji ili transonomizaciji: Zagreb, Arena "sportska dvorana u Zagrebu" egzonim, tradicionalni toponim kojim se imenuje objekt na drugom jezinom teritoriju i razlikuje se oblikom od toponima na jezinom teritoriju kojemu pripada: Mleci (= Venecija), Be (= Wien), Rim (= Roma), Letonija (= Latvia) ... eliptino ime, pokraeno sintagmatsko ime: Bistra rijeka> Bistra, Solinska rika> Rika entropija (onomastika), pojava kad jedno ime dolazi na nekoliko imenovanih objekata (pola mukaraca u selu imenuje se Ivan) etnik, ime stanovnika mjesta ili predjela: Vukovarac, Metkovac, Zagorec, Lianin etnonim, ime odreenog etnosa, naroda, nacionalnosti: Hrvat, Vlah, Horvaa nin (= gradianski Hrvat) fitonim, vlastito ime biljke: Gupeva lipa, Drvo ivota (v. str. 335), Katelanovi jablani ... geonim, vlastito ime reljefnog objekta na Zemlji: Dinarsko gorje, Novigradsko more, Ravni kotari, Gorski kotar ginekonim, imenovanje mua (oca, brata, sina ... ) po imenu (nadimku) enske osobe: [Viktor Car] Emin Erna "Viktorova supruga"), [Nikola Bonifai] Roin Roa je Nikolina majka) heraldiko ime, vlastito ime motivirano simbolom u grbu: Kaii (u grbu kaa, "zmija"), Guii (u grbu guska), posredno: Trakoan Drachenstein "Zmajevkamen") hibridno ime, ime sastavljeno od leksikih ili tvorbenih dijelova dvaju ili vie jezika = dvojezino/viejezino ime: Vukovar, Jadransko more, Juroslav... hidronim, vlastito ime vodnog objekta Gacka, Vransko jezero, Crnac, Strug, Jadransko more, Skradinski buk, Una ... hidronimija, sveukupnost hidronima odreenog teritorija, odreenog jezika, odreenog razdoblja hidronimizacija, prijelaz apelativa ili bilo kojeg drugog onima u hidronim: Vrlika (: vrhrika, "na izvoru rijeke"), Reina, (Solinska) Rika (danas Jadro) hidronomastika, dio onomastike koji prouava hidronime
76

ivot imena

hipokoristik, afektivno osobno ime ili nadimak, ime od milja, odmiljica, redovito je pokraene ili pune imenske osnove (Vladimir> Vlado/Bruno); prepoznatljiv po suprasegmentalnim biljezima (Vlado, JUre, Nada, odnosno VladO/Vlade, Jure, Neda), po deklinacijskim osobitostima (Freino-Frane// Frano-Frana//Frane-Franeta ili Frane itd.) hodonim, vrsta urbonima, ime gradskih etvrti, ulica, trgova, prometnoga tkiva u naselju: Zaprue, Ilica, Stareviev trg... honorifikacijsko ime, ime dano iz poasti nekoj linosti, dogaaju i sl.: Karlovac, Ferdinandovac, Tomislavgrad, Tomislavac, Kvaternjak Kvaternikov trg) ... horonim, razred toponima odreenog (administrativnog) teritorija: Banovina, Bekija, Baranja, Brodsko-posavska upanija, Savska banovina, Vojna krajina ... konverzija (onomastika), prijelaz onima iz jedne vrste u drugu bez promjena na planu izraza: Split (ojkonim) ~ Split (krematonim: brod, topovnjaa, no ni bar) kozmonim ~ astronim krematonim, imenovanja koja se odnose na a) IMENA USTANOVA, UDRUGA, TVRTKI: Crveni kri, Sveuilite u Zagrebu, "Rade Konar"; b) IMENA USTANOVA POPUT CRKAVA I REDOVNIKIH ZAJEDNICA: Katolika crkva, Druba Isusova ... ; e) IMENA UMJETNIKIH SKUPINA: Gorgona, Biafra (udruga likovnih umjetnika); d) IMENA POLITIKIH I VOJNIH SAVEZA: Mala Antanta, Varavski pakt; e} IMENA GRAEVINA, GROBLJA I SL.: Kneev dvor, Sponza, Zorin dom, Glavat "svjetionik", Mirogoj, Lovinac, Boninovo (groblja u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku ...); f} IMENA PROMETNICA, TUNELA: Paki most, Lujzijana, Sveti Rok (ime tunelu); g) ZATIENA IMENA PROIZVODA TVRTKE: Dinga (vino od vrste groa sorte mali plavac na predjelu Dinga), Bakarska vodica, "Babi': Peugeot (ime tvrtke, a ne serije, moj peugeot); h} IMENA PROMETALA: vlakovi Marijan, Arena, Mimara, A. G. Mato ... ; i) IMENA UMJETNINA, NOVINA, FILMOVA, KNJIGA, MOLITAVA: Bakanal (ime slici), Danas (ime tjednika), Breza (ime filma), Angelus (odreena molitva); j) IMENA FESTIVALA, IZLOBI, SIMPOZIJA ... : Skokovi dani, Knjievni petak, Zagrebaki salon, Hanekoviev memorijal (atletski miting), Krievaki tatuti, Pazinski samanj (= sajam); k) IMENA SPORTSKIH NATJECANJA: Univerzijada, Utrka tovarov (u Salima) ... ; l) IMENA BLAGDANA I PRAZNIKA: Doae, Badnjak, Uskrs, Dan nezavisnosti; m) IMENA ODLIJA: Zlatna kopaka, Plava vrpca, Zlatna pirueta; n) IMENA KOLA: Hlebinska kola, o) IMENA POVIJESNIH DOGAAJA: Domovinski rat, Sigetska bitka, Oluja (ime ofenzivi) itd. ktetik, pridjevska izvedenica od ojkonima i drugih geonima: osjeki, gospiki, dalmatinski mikrotoponim, vlastito ime prirodnog fiziogeografskog objekta s malim radijUsom prepoznatljivosti: Vetac, Blataki dolac, Krvava njiva, Pokladnja veera itd. Mikrotoponimijski sustav ine obino mikrotoponimi jedne katastarske opine i drugih manjih definiranih povrina
77

Uvod u hrvatsko imenoslavlje

mononimno ime, ime ija je struktura korijen ili osnova bez drugih formanata: Rab, Vrh, Vuk, Zub motiv imenovanja, pobuda pri izboru i tvorbi imena nahodsko ime, ime (i prezime) koje se nadijevalo djeci unahoditima: Befana ("babaroga"), Infidele ("nepouzdan"), Padavizza, Neznanovi, Najdi ... ojkonim, vlastito ime naseljenog (ili raseljenog) mjesta ojkonimija, cjelokupnost ojkonima ojkonomastika, dio toponimije koji prouava zakonitosti nastanka oblikovanja, razvitka i funkcioniranja imena naselja onim, rije ili skup rijei kojima imenujemo objekt i luimo ga od drugih objekata iste vrste: to su npr. antroponim, toponim, zoonim, fitonim, teonim, kozmonim, krematonim itd. onimija, sveukupnost onima, te cjelovitost onima odreenog teritorija, jezika, razdoblja, katastika, urbara itd. onimizacija, prijetvorba opeg imena u vlastito ime: pivac ~ Pivac ~ Pivevi onomastiki areal, podruje rairenosti odreene onomastike pojave onomastiki atlas, zemljovid na kojemu su prikazane rasprostranjenosti istraenih onomastikih pojava na odreenom teritoriju onomastiko polje; a) dio onomastikog prostora s onim ima odreene vrste: istarska predijaina imena; b) spektar onomastikih tipova odreenog teritorija: prostor ojkonima na -ane; na -ii, na -ci oronim, vlastito ime reljefnog objekta na zemljinoj povrini (gore, vrhovi, klanci, gudure ...) oronimija, cjelokupnost oronima oronomastika, dio toponomastike koja prouava oronime, njihove zakonitosti nastanka, oblikovanja, razvitka i funkcioniranja, tipologiju oronimijskih objekata i sl. patrocinijsko ime, ime nastalo po svetcu patronu crkve (u odreenom naselju): Brckovljani, urevac, Veliko Trojstvo patronim, prezime (obiteljski nadimak. ..) izvedeno od osobnog imena pretka, njegova nadimka, naziva za zanimanja i sl.: (Jakov) Mihalj (= Mihaljev), Petri, doktor ivago (= Zivi, gen. Zivoga) pejorativno imelpejorativ, ime s prezirnim i poniavajuim znaenjem u odreenom kontekstu: Crnjuga, Canjuga, (h)Romac, ojkonimi: Hudi Bitek, Cerje Tuno, Koljivrate (danas Konjevrate), Mrcina (danas selo Dubravka u Konavlima), Zloselo (danas Pirovac) itd. profilaktiko ime, zatitno ime. Osobno ime negativnog sadrajnog predznaka koje se nadijeva djeci da bi ih se zatitilo od zloduha, demona i sl.: Grdan, Mren, Prodan, ~ apotropej proprijalizacija, prijelaz ope imenice i drugih rijei u vlastito ime: Rebro, Svojak, Trinaesti, Sukaja, Nedoklan ... pseudonim, izmiljeno ime kojim se ovjek slui umjesto pravog vlastitog imena, fiktonim: Janus Panonius (= Ivan esmiki, 1434-1472), Markez (= Marko
78

ivot imena

Fotez), Mirvlad Zorna (= Vladimir Nazor), Branimir Donat (= Tvrtko Zane) itd. struktura (imena), unutranji ustroj imena koji se ogleda upridruenosti tvorbenih formanata imenskoj osnovi teonim, osobno ime boanstava: Perun, Vesna, Moko, Morana, Jarila ... toponim, zemljopisno ime, posebna onimijska kategorija koja se odnosi na zemljopisne objekte: hidronim, ojkonim, oronim, speleonim, horonim, urbonim itd. toponimija, zbir toponima toponimijski model, nain toponomastike tvorbe koja toponomastike strukture svrstava.u odreen toponomastiki tip toponimizacija, oblik onimizacije pri emu se opa imenica promee u toponim toponomastika osnova, dio toponimnog lika koji ostaje kad od toponima odijelimo formant: Un-ac, Grad-ie, Za-greb, Peru-i, Hrvat-ska toponomastiki supstrat, zemljopisna imena ili elementi imena koji su iezli iz uporabe na odreenom teritoriju (panonski, mediteranski supstrat) itd. toponomastika, znanost koja prouava zemljopisna imena transonimizacija, prijelaz onima jedne vrste u drugu vrstu: Pakrac (hidronim) ---+ Pakrac (ojkonim) zoonim, vlastito ime ivotinje: Dorat (konj), Bilova (krava), Bimbo (pas) itd. Literatura: Finka, Boidar (1963): "Prilog utvrivanju onomastike terminologije". Jezik 11 (1963/64): 2, prosinac 1963, 60-62. Putanec, Valentin (1976): "Esej o jezinom znaku i onomastici te o antroponimiji u Hrvatskoj". U: Leksik prezimena SR Hrvatske (ur. Valentin Putanec i Petar imunovi), Institut za jezik i Matica hrvatska, Zagreb, str. VII-VIII. 2.6. Stanje onomastikih istraivanja u Hrvatskoj Hrvatska onomastika literatura temelji se na Mikloievim onomastikim radovima (Die Bildung der Ortsnamen aus Personennamen, 1860, i Die slavischen Ortsnamen aus Appellativen I-II, 1872-74), te na spomenutim onomastikim radovima Tome Maretia, Konstantina Jireeka, Antuna Mayera, Otta Francka i Petra Skoka. Ti radovi pripadaju staroj koli. Obuhvatili su dugo vremensko razdoblje i golemo jezino podruje. Ponirui u jezinu prolost, lingvistika prouavanja usmjerila su pozornost na stariji jezini sloj po prostoru zapadnoga Ilirika, koji je nudio iskljuivo onomastike podatke kao gotovo jedine potvrde o sebi. Znanstvena istraivanja bila su usmjerena na studij predslavenskih onomastikih relikata i supstitucijske fonetike, a cilj je bio prouiti jezine simbioze onih jezika i etnija koji su dolazili u doticaj na ovom podruju. Ta su prouavanja uzimala onimiju kao sredstvo a ne kao cilj prouavanja. Zato u hrvatskoj onomastici u prvoj polovici XX. stoljea ima mnogo parcijalnih onomastikih obrada, a malo pravih onomastikih istraivanja.
79

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

Poslije II. svjetskog rata tiskana je knjiga istarskih prezimena na temelju popisnica puanstva iz 1946. godine s potpisom svakoga popisanika na popisnici. Bio je to Cadastre national de l'Istrie (d 'apres le recensement du 1er octobre 1945) (Suak 1946), kojom se svjedoilo o hrvatstvu (i slovenstvu) Istre pri tadanjoj Saveznikoj komisiji za razgranienja. Osnovan je 1960-ih Meuakademijski odbor za onomastiku i otad je poeo organizirani rad. Taj rad oituje se u ovim podrujima: Terenski rad na skupljanju toponimijske grae. Skupljena je i velikim dijelom obraena mikrotoponimija jadranskih otoka. Istraene su neke druge aktivne onomastike zone uokolo primorskih gradova, u Istri, Gorskom kotaru, Lici, na Banovini, u umberku i Prigorju, u Poekoj kotlini i nekim podrujima istone Slavonije (v. u knjizi Retrospektivna onomastika bibliografija, 1987, kazalo podruja koja su obraivana, str. 401-141). Obraivana su jo ova podruja: dubrovako i bokokotorsko primorje (M. Mogu), brako, oltansko, iovsko, peljeko, lastovsko, drveniko (P. imunovi), poljiko i katelansko (P. imunovi), trogirsko (M. Andreis), splitsko (P. Skok, D. Kati, M. Marasovi i dr.), imotsko (D. Aleri), ibensko i zadarsko otoje (B. Jurii, B. Finka, V. Skrai), istarsko (P. imunovi), pako i kvarnersko (I. Jelenovi, P. imunovi i dr.), zadarsko (P. Skok, V. Jaki-Cestari i dr.), bukovako (. Bjelanovi), liko (P. imunovi), podvelebitsko (P. Rogi), gorskokotarsko (V. Barac-Grum, B. Finka), banovinsko (P. imunovi), turopoljsko (D. Aleri), zagrebako (P. Skok, V. Putanec, D. Aleri i dr.), krapinsko (M. Lukenda), moslavako i poeko (J. Buturac), slavonsko (St. Pavii, St. Sekere, P. imunovi), meimursko (A. Frani), podruje podunavskih Hrvata - Baranja, Srijem, Baka (A. Sekuli); onomastiku Hrvata u Maarskoj (. Mandi) i Hrvata u Molisama (P. imunovi). Prireena je za objavljivanje suvremena toponimijska graa ekscerpirana sa sekcijskih karata. Obraeno je mnogo onomastikih naslova na temelju skupljene grae i publicirano u zasebnim knjigama te u onomastikim i drugim asopisima. Obraivani su pojedini strukturalni imenski tipovi: ojkonimi na *-itjo (Stanislaw Rospond, 1937); na -ci, -ovci/-evci, -inci (Wladyslaw Lubas, 1971), toponimi s pridjevom sanctus (Valentin Putanec, 1963, i Petar imunovi, 1996). Od vanijih knjiga navodimo Petar Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, 1950; Mieczyslaw Karas, Toponimia wysp Elafickich na Adriatiku, 1968; P. imunovi, Toponimija otoka Braa, 1972; Vladimir Skrai, Toponimija vanjskog srednjeg reda zadarskih otoka, 1996; te iz podruja hidronimije knjigu Ernsta Dickenmanna, Studien zur Hydronymie des Savesystems I-II, 11936, 21966.
2.6.1. Pregled rada na onomastici u XX.
2.6.1.1. IME KAO JEZINI PODATAK

stoljeu

je poznato da se u hrvatskOj jeZinoj tradiciji onomastika smatra dijelom leksika, leksiki podrazred s posebnim statusom, funkcijom i metodolokim obradbama. Hrvatski su onomastiki poeci davni od Jakova Mikaije (1601-1654), koji je na kraju svojega rjenika Blago jeZika slovinskoga (1651) unio 80

Openito

ivot imena

mnogo zemljopisnih imena objanjavajui uz njih zemljopisne sadraje kojima su se ta imena pridruivala i navodio uz hrvatske imenske likove latinske i talijanske ekvivalente. Pavao Ritter Vitezovi uoavao je imenske strukture, identificirao imenske prilagodbe aloglotskoga postanja te tumaio ulogu naglaska u imenima. U velikom Akademijinom Rjeniku hrvatskoga ili srpskoga jezika od 1878, pa do njegovih rukopisnih dopuna, ravnopravno je unoena onomastika graa. Po njoj je to djelo s kraja XIX. i prve polovice XX. stoljea najopsenija poklada hrvatske
onomastike grae.

Romani u primorskim gradovima 2 s poetka XX. stoljea, Mayerova ilirska zemljopisha imena3 sredinom XX. stoljea i Franckova knjiga o hrvatskim i srpskim ojkonimima4 ine, uz golem Skokovopus, okosnicu top onomastike literature prve polovice XX. stoljea. Ta djela, dodue, pisana su preteito metodama etimoloke tradicije u objanjavanju korijena i osnova rijei od kojih su bila tvorena imena. To uglavnom nisu bila onomastika istraivanja. Takav rad odudara od suvremenog teorijskog poimanja i obrade onomastike grae.

Jireekovi

XX. STOLJEA Potpun zastoj u radu na onomastici nastao je u godinama nakon Skokove smrti (Zagreb, 1956), a ivnuo je osnivanjem Meuakademijskoga odbora za onomastiku pri Hrvatskoj (ondanjoj Jugoslavenskoj) akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Poznato je odavno kako je hrvatsko jezino podruje onomastiki bogato raznovrsnom graom iz razliitih razdoblja i njezinim viejezinim biljegom, te isprepletenou aloglotskih elemenata u njoj i utjecajem na motiv imena u razliitim zemljopisnim krajinama, od panonskih, preko gorskih do onih iz primorskoga pojasa. Srednjovjekovna kontaktna toponirnija i supstitucijska fonetika koja se odraava u njoj najstariji su hrvatski stvarni i jezini podatci i spomenici prisutnosti Hrvata na spomenikim i jezinim podrujima prostiranja te simbiotske toponimije. 5 Valja dodati usput kako su rijetko gdje ovi imenski spomenici nae kulturne i jezine batine tako i toliko ugroeni kao u nas zbog naglih drutvenih promjena, te brzo i nekontrolirano bjee u mijene i zaborav. Ondje gdje sve postane pusto ni imena nemaju uvjeta za preivljavanje. Prva polovica XX. stoljea obiljeena je Skokovi m onomastikim opusom. Tada izlaze znaajne njegove rasprave o dubrovakoj toponimiW i o stranim toponornastikim reliktima u balkanskom latinitetu. 7 Upravo sredinom toga sto2.6.1.2. TIJEK RAZVITKA U PRVOJ POLOVICI
2

Jireek, K. (1902-1904): "Die Romanen in der SHidten Dalmatiens wahrend des Mittelalters". U: Denkschriften der Akadernie der Wissenschaftern, philosophisch-historische Klasse, sv. 48, 49, Be. Mayer, A. (1957, 1959): Die Sprache der alten Illyrier, sv. I-II, Be. Franck, O. (1930): Studie n zur serbokroatischen Ortsnamenkunde, Leipzig. imunovi, P. (1985): "Prvotna simbioza Romana i Hrvata u svjetlu toponimije", Rasprave Zavoda za jezik IFF, X-XI, Zagreb. Skok, P. (1931): "Origines de Raguse", Slavia X, 449-498, Prag. Skok, P. (1928-1934): "Zum Balkanlatein", Zeitschrijt fur romanische Philologie 48,50,54.

81

Uvod li hrvatsko imenoslovIje

ljea izlaze najzrelije Skokove onomastike rasprave kao to su, meu ostalim, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima I-II (Zagreb 1950-1951), Postanak hrvatskog Zadra (1954), Postanak Splita (1952), Lingvistika (onomastika) analiza Kartulara Jura S. Petri de Gomai (1952). Tih godina bio je P. Skok vrlo angairan u Meunarodnom vijeu za onomastiku znanost sa sjeditem u Leuvenu. U to se doba u njegovu radu primjeuje zaokret od fonetske obrade imenskog lika prema prouavanju znaenja, onomastikom sadraju imena te u organiziranoj sustavnosti imena odreenoga podruja i odreenoga razdoblja imenske pojavnosti. 8 Prisutan je bio na meunarodnim onomastikim skupovima. Pisao je lanke za sveana izdanja asopisa i zbornika posveenih svojim kolegama. Svojim radvima i svojim autoritetom pronio je hrvatsku onomastiku znanost izvan granica Hrvatske i uzdigao ju na zavidnu visinu europske onomastike toga vremena. Ona taj ugled uiva i danas.

Treba ponoviti da su radovi iz prve polovice XX. stoljea pripadali staroj, mlaetimolokoj koli. Bez sustavne obrade zahvaali su tadanji onomastiari u probiru golemo vremensko razdoblje i preiroko i slojevito jezino podruje. Njihova onomastika obrada pripadala je vremenu poredbenoga prouavanja jezika, a etimologija je bila osobito na cijeni, pa su se onomastika prouavanja, osobito ona s romanskim jezinim biljegom, zbog poznatosti latinskoga (i grkoga) jezika, razvijala u tom smjeru. Bolje je bila obraivana jezina periferija od jezine jezgre i bolje strani onomastiki relikti od slavenske onomastike grae. Tadanja prouavanja junoslavenskih dijalekata, i ona koja su slijedila, uzimala su onimiju kao sredstvo, a ne kao cilj prouavanja, pa je danas onirnija (pogotovu toponimija) utkana u hrvatsku dijalektoloku literaturu. U hrvatskoj onomasti koj literaturi toga razdoblja nalazimo mnogo parcijalnih obrada.
dogramatiarskoj
2.6.1.3. POVIJESNA ONOMASTIKA GRAA

Ve smo naveli kako se golema poklada onomastike grae nalazi u Akademijinu Rjeniku, a spomenuli smo takoer rad dvojice povjesnika, G. Hellera i K. Nehringa iz Ugrofinskog instituta u Munchenu koji su u 20-ak knjiga ispisali povijesnu ojkonimiju ugarsko-hrvatskih upanija, meu kojima su komitati Varadina, Virovitice, Srijema, Poege, Krievaca, Zagreba itd. 9 Iznimno su znaajna izdanja tzv. Jozefinskog katastra za podruje hrvatskoga sjevera (Hrvatska na tajnim zemljovidima XVIII. i XIX. stoljea) u uzornom izdanju Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu, od kojih navodimo: Brodsku pukovniju (1999), Gradiku pukovniju (1999), Petrovaradinsku pukovniju (2000), Srijemsku upaniju (2001), Virovitiku upaniju (2002), Poeku upaniju (2002),

Skok, P. (1951): "La linguistique de F. de Saussure et la toponymie". Actes et memoires du IIJ'm, congres international de toponymie et d'anthroponymie 2,125-132. Vidi: "Veroffentlichungen des Finnisch-Ugrischen Seminars an der Universitiit Miinchen". Serie A. Die historische Ortsnamen von Ungarn, Miinchen.

82

ivot imena

Krievaku pukovniju (2003), urevaku pukovniju (2003), Varadinsku upaniju (2006).10 Taj se niz nastavlja. Jedna i druga serija predstavljaju dragocjena vrela za toponimiju hrvatskoga sjevera. Bez njih vie nije mogue ui u savsko-dravsko meurjeje radi proua vanja zemljopisnih imena. Ovdje emo spomenuti i ispis zemljopisnih imena sa sekcijskih karata 1: 100000 s oznakama vrste zemljopisnih objekata na koje se dotina imena odnose i ireg razmjetaja tih toponima na sekcijskim zemljovidima. Uz ovu grau vani su nedavno izili atlasi kao to su Veliki atlas HrvatskelI s preko 200 zemljovida i s ispisom toponima na tim kartama u omjeru 1 : 100000 sa 220 zemljovida i sa kazalom od 7500 zemljopisnih imena na tim kartama, Satelitski atlas Hrvatske,l2 te Leksikon naselja Hrvatske I-II B. Feldbauera i suradnika, Mozaik knjiga, Zagreb 2004.
2.6.1.4. MIKROTOPONIMIJA

Mikrotoponimija se nije mnogo obraivala. Uz ve navedene knjige Skokovo Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima,13 imunovievu Braku toponimiju 14 i Toponimiju hrvatskoga jadranskog prostoralS te Skrai evu Toponimiju vanjskog ruba zadarskih otoka 16 gotovo da nije bilo znaajnije mikrotoponimijske monografije. Mnoge vrlo aktivne toponimijske zone preputene su zaboravu. Taj je zaborav tragian jer je esto vjean. Mnoge poruke u ovim spomenicima narodnoga pamenja koje su nai predci ostavili u likovima i u imenskim sadrajima nismo proi tali niti smo te spomenike jezika i kulture sauvali naratajima. Bilo je u prolom stoljeu mnogo nerazumijevanja i suvie malo poslenika, a drutveni preobraaji bili su nagli, skokoviti, mnoga stanita raseljena i opustjela i mnogi toponimi zauvijek su se zaputili u muk i zaborav.
2.6.1.5. OJKONIMIJA

Hrvatska ojkonimija nije obraena na zadovoljavajui nain. Naime, hrvatska se onomastika dugo nije obraivala po vrstama imena. Objavljeno je nekoliko monografija koje uprobiru etimoloki obrauju ojkonime na hrvatskom jezi nom prostoru. Napisano je nekoliko manjih i veih radova. Uz ve spominjane tri knjige, i to Otta Francka, Studien zur serbokroatischen Namenkunde,17 Stanislawa
10

II
12 13
14

15

16

17

Hrvatska na tajnim zemljovidima XVIII. i XiX. stoljea, Biblioteka Hrvatska povjesnica, Hrvatski institut za povijest. Svi su zemljovidi raeni u mjerilu l: 2800 bekih cola (jedan col je 2,63 cm). Izd. Mozaik knjiga, Zagreb 2002. Izd. Naklada Ljevak/Gisdata, Zagreb 2004. Izd. Jadranski institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb 1950. imunovi, P. (1972): "Toponimija otoka Braa", Braki zbornik X, Supetar; drugo, dijelom preraeno i dopunjeno izdanje: Braka toponimija (2004), Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb. imunovi, P. (1986): Istonojadranska toponimija, Logos, Split; drugo, dopunjeno izdanje (2005) Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb. Skrai, V. (1996): Toponimija vanjskoga ruba zadarskih otoka, Knjievni krug Split i Matica hrvatska Zadar. Franck, O. (1930): Studien zur serbokroatischen Ortsnamenkunde, Leipzig.

83

Uvod li hrvatsko imenoslovije

Rosponda, Poludniowo-slowianskie nazwy miejscowe Z sufiksem *_itj_,18 W. Lubasa, Slowotworstwo poludniowoslowiafzskich nazw miescowych Z sufiksami -ci, -ovci, -inci l9 te imunoviev rad Ojkonimija u knjizi Slovianska onomastyka (Encyklopedia, II, 183-191. Varava - Krakov 2003). Ti su radovi, osim Franckova, pouzdana polazita u daljnje osuvremenjeno istraivanje hrvatske ojkonimije. 2.6.1.6.
HRVATSKI ETNICI I KTETICI

U vezi s ojkonimima prouavali su se etnici i ktetici. U Hrvatskoj onomastici oni nisu jo popisani ni obraeni na zadovoljavajui nain. Dosad su se njima bavili F. Gomer (1963) Die Bildung der Ethnika von Ortsnamen in Serbokroatischen Sprachraum (Wiesbaden), te St. Babi, Tvorba etnika u dijalektima i hrvatskom knjievnom jeziku ("Onomastica Jugoslavica" VI, 1976). U teorijskom smislu zanimljiva je knjiga Z. Bjelanovia, Imena stanovnika mjesta Bukovice (Split 1978). 2.6.1.7.
HIDRONIMIJA

U podruju hidronimijskoga istraivanja vano je dvoknjije Ernsta Dickenmanna, Studien zur Hydronymie des Savesystems (Budimpeta 1939, te drugo dopunjeno izdanje Heidelberg 1966). Za slavensku, pa i za hrvatsku hidronimiju vano je djelo J. Udolpha, Studien zu slavischen Gewiisernamen und Gewiiserbezeichnungen (Heidelberg 1979) i rukopisna knjiga Dunje Brozovi Ronevi, Apelativi u hrvatskoj hidronimiji (Zagreb 1997) i "Hidronimi s motivom vrelita na povijesnom hrvatskom jezinom podruju" (Polia onomastica Croatica 6, Zagreb 1997, 1_40).20 etvrta jugoslavenska onomastika konferencija u Portorou 1981. bila je posveena hidronimijskoj problematici (Ljubljana, Zbornik referatov 1981). 2.6.1.8.
ZEMLJOPISNA NOMENKLATURA

Hrvatski je zemljopisni pejza vrlo izdiferenciran i zemljopisnih je termina izuzetno mnogo. Njih su vie prouavali strani slavisti u okviru Vasmerova Seminara na Sveuilitu u Berlinu. Iz toga su podruja knjige J. Schiitza, Die geographische Terminologie des Serbokroatischen (Berlin 1957) i rukopisna knjiga G. Wippela, Die geographische Appellativa im Serbokroatischen (Berlin 1957), te rad J. Roglia, "Prilog hrvatskoj krkoj terminologiji" (Kr Jugoslavije, 9, 1974, 1-72). U knjizi Grundsystem und Terminologie der slawischen Onomastik obraena je podrobno sa slavenskim terminologijama i hrvatska onomastika terminologija. 21
lS

19

20

21

Rospond, S. (1937): Poludniowo-slowianskie nazwy miejscowe z sufiksem '-itj-, Krakov. Lubas, W. (1971): Slowotw6rstwo poludniowoslowianskich nazw miescowych z sufiksami -ci, -ovci, -inci, Katowice. Vidi jo: imunovi, P. (2003): "Hidronimija", u knjizi Slovianska onomastyka. Encyklopedia, knj. II. Varava - Krakov. (1983): Grundsystem und Terminologie der slawischen Onomastik. Skopje, Kazalo hrvatskih termina s oznakama u sustavu slavenske onomastike terminologije vidi na stranama 369-375 (izradio p.
imunovi).

84

ivot imena

2.6.1.9. HRVATSKA ANTROPONIMIJA NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA - IDEOLOGIZIRANA IMENA

Ratovi bivaju esto oznanicima prijelomnih zbivanja na mnogim podruji ma ljudske djelatnosti. Njima nastaju promjene ideoloke, politike, drutvene i kulturne naravi. Svretkom Drugog svjetskog rata i nastankom druge Jugoslavije zbivaju se goleme promjene. Jedne se ogledaju u masovnim preseljavanjima puanstva: iz jednih krajeva u druge i drukije, iz jedne nacionalne sredine u drugu. Druge se promjene zbivaju na ideolokom, politikom i vjerskom podruju. U Hrvatskoj su te promjene bile najizrazitije i imale su svoj odraz u jezinim i posebice u onomast~kim previranjima. U Hrvatskoj antroponimiji nakon Drugog svjetskog rata, zbog tadanjih ideolokih razloga i priklanjanja dravne i partijske vlasti jugoslavenskounitaristi kim i komunistiko-boljevikim idejama, priguen je bio repertoar svetako-bi blijskih i izrazito nacionalnih imena. Bilo je vie sluajeva da su pojedinci svoja osobna imena svetako-biblijska, ili drukije nepodobna komunistikojugosla venskoj ideologiji, zamjenjivali narodnim imenima (Alojzije ---+ Slavko, Adolf ---+ Bratoljub), ili su svoja prezimena koja su bila nalik na prezimena tada politi ki nepoudnih osoba oblikovali drukije likom ili naglaskom (Paveli ---+ Pavela/ Paveli), ili su suprunice i srodne osobe zamjenjivale svoja tadanja prezimena svojim djevojakim prezimenima (neke supruge informbiroovskih uznika, a nekima je to bilo i nareeno)Y U hrvatskom antroponimijskom repertoaru pojavljuju se tada nove motivacijske skupine u osobnim imenima koja su nosila ideologijski naboj. Neka su imena bila motivirana imenima komunistikih prvaka: Lenjin, Lenjinka, Ninel (unazadno itanje imena Lenjin), Staljinka; prezimena ruskih generala: Timoenko, prezimena ruskih pisaca: Gorki, imenima tada omiljenih li nosti iz literature socijalistikog realizma: Koragin (N. Ostrovski, Kako se kalio elik), kasnije prezimenima kozmonauta: Gagarin, a onda po imenima umjetnih svemirskih satelita: Sputnjik, po imenu sovjetske drave: Sovjetka, ruskih rijeka: Volga, Odesa, po drugim rijeima ideolokog naboja: Borben, Iskra, po drugim politikim i ideolokim opredjeljenjima: Plana, Petoljetka (: petogodinji plan socijalistikih drava), Ideja, Pravda, Zrena (prema izrazu: "za Republiku naprijed!"), Remir (revolucija i mir) itd.23 Te motivacijske skupine bile su zastupljene i u osobnim imenima domaeg ideolokog sadraja: Tito, Pobjeda i Sutjeska (po uspjenim partizanskim borba22

23

Vidi u knjizi P. imunovi, Hrvatska prezimena. Zagreb 2006, lanak "Damnatio memoriae (uz neodgonetnuto prezime Hebrang)", 497-498. Takva imenovanja bila su vrlo popularna u ate iz iranom i boljeviki ideologiziranom SSSR-u, te u drugim europskim socijalistikim dravama. Ona su u tim zemljama trajala due nego u Hrvatskoj, u kojoj su nakon 1948. ta i takva imena u 'povlaenju. Tada je pod utjecajem Zapada zapljusnuo val pomodnih imena. V. o tome u radu Petra Simunovia, "Pomodna osobna imena i njihovo ponaanje u jeziku", Jezik XII/S, 1965, 137-142. Neka takva imena mogla su u pojedinanim sluajevima nastati ranije i nisu imala taj ideoloki naboj, npr. Iskra, Drina, Tito itd.

85

Uvod u hrvatsko imenoslovije

ma na tim rijekama, kao svojevrstan zavjet - kako su to objanjavali nadjevatelji tih i takvih imena). Imena Sinaj, Sinajka nadjevaju se djeci roenoj u zbijegu u El Shattu na Sinaju, Njegoka je roena za putovanja na brodu "Njegou" itd. Za djelovanja tzv. Pokreta nesvrstanih zemalja neka djeca dobivala su imena po inozemnim voama toga pokreta, osvjedoenim prijateljima Jugoslavije: Nehru, Naser, Sukarno, Indira ... Mnogo kasnije, u doba nacionalnog preporoda, za Hrvatskog proljea 1971, u porastu su bila vladarska imena iz stare kneevsko-kraljevske dinastije: Borna, Trpimir, Zvonimir, Domagoj, Berigoj, Ninoslav, Kreimir, te osobito esto Hrvoje i Hrvojka. Bilo je slinih imenbvanja i u drugih naroda u tadanjoj Jugoslaviji, osobito u onih koji su bili jae zahvaeni ateizacijom poput Bugara i Albanaca, na primjer. Zabiljeeno je i mnogo osobnih imena od etnonima: Hrvat, Srbin, Srpko, Ugrin, Slaven, Jugoslav, Krum, Ilir, Ilirka ... Odstupanja od hrvatskoga imenskog blaga i otklon od svetako-biblijskih imena oitovali su se u jo nekoliko dotad neuobiajenih semantikih skupina: - po ukrasnim osobinama: arna, Bajna, Lijepa, Ubava - po izgledu tijela: Malena, irna, Tanka - po vremenskim pogodama (vjetrovi, godinja doba): Jesenka, Rosna, Ljetiea, Proljetka, Lahorka, Razvigor, Bura, Oluja, Studenka - po kteticima u slubi osobnih imena: Zagorka, Primorka, Dubravka, Saraj ka, Sinajka. 24 Preobraaj toponima u osobna imena zbivao se i prije u hrvatskoj antroponimiji: Dunaj, Velebit, Sava, Drina (imena djece hrvatskog kipara Ivana Rendia), a slinu konverziju nalazimo ve otprije i u prezimenima: Krajina, Bosna, Cetina itd. Pojava ideologiziranih osobnih imena u Hrvatskoj nije bila osobito djelatna, nije uhvatila dublje korijene. S pojavom Rezolucije Informbiroa i prekidom politikih i drugih veza sa zemljama tadanjega socijalistikog poretka, imena ideolokog naboja koja smo navodili bila su u povlaenju i uskoro su nestala iz hrvatskog imenika. Pedesetih godina, zaokretom Hrvatske (i Jugoslavije) prema zapadnim zemljama, imena sovjetskoga ideolokog biljega, koja su dolazila filmom, lektirom, naobrazbom i slino, bivaju zamijenjena imenima zapadnih "junaka", najee junaka amerikih filmova, urnala, televizijskih serijala, javnoga, pogotovu estradnoga, glamurnoga ivota. Od tada u hrvatski imenik ulaze mnoga pomodna, u Hrvata dotad gotovo neovjerena imena iz neslavnih jezika, koja, dodue, ne nose ideo24

Vidi o tome u radu M. imundia, "Motivacija prostih osobnih imena u nas", Onomastica Jugoslavica, VII, 1978, 165-176. Bilo je tada u Hrvatskoj svakakvih, upravo nakaradnih imena, kao primjerice osobno ime Jamesdin (djelomino fonetski itano ime i prezime rano preminulog i tada vrlo popularnog amerikog glumca koji se zvao James Dean). I takva su imena svojevrsna ideologizacija. O slinim nakaradnim imenima u Bosni i Hercegovini izvijestio je 1. Smailovi na VII. jugoslavenskoj onomastikoj konferenciji u Pritini 1987.

86

ivot imena

loki sadraj, ali svojim likovima teko se uklapaju u imenski i gramatiki sustav hrvatskoga jezika. Takva su, primjerice, bila imena i prezimena na -i (-y); Deki, Deri, Deni, Doni/Doni, Doly, Bili, otprije: Zorzi, Luidi, Rudi, a za njima se povode hrvatska pridj evska imena Mili, Dragi itd. U takvim imenima neutralizirana su morfemska i prozodijska sredstva za razlikovanje vokativa od nominativa, mogunost dalje tvorbe hipokoristika postala je skuena ili nemogua. Zbog istih likova u nominativu esto je nemogue prepoznati je li dotino ime pridrueno mukoj ili enskoj osobi (imena Toni, Viki nose npr. mukarci i ene). Imena na -i ulazila su i prije u hrvatski jezik, ali je takvih imena bilo malo i radijus proirenosti kudikamo ogranieniji. Negdje su dobivala takva imena oblik hrvatskih hipokoristika na -o: Rudo, Viko, Freda, negdje su se deklinirala po imenskom tipu Miirko-Miirka, dakle: Toni-Tona; Deki-Deka itd., drugdje se dekliniraju po n-deklinaciji: Toni- Ton e ta, a najraireniji je tip Deki-Dekija-Dekijev. Ovaj tip sve vie privlai domaa pridjevska imena, te nisu rijetki oblici Mili-Milija-Milije v, Dragi-Dragija-Dragijev. 25 Velika je ishitrenost u nadijevanju enskih imena na konsonant i na -i: Dagmar, Rut, Ines, Dolores, Mirabel, Gertrud, Karmen, Felon, Ingeborg, Margot, Elizabet, Nives, Ester, Kim, Suzi, Mani, Magi, Gabi. Njihovo pritjecanje u pomodni hrvatski imenar zbiva se ve desetljeima. Ta i takva imena opiru se deklinacijskim promjenama, postaju indeklinabilnima. Onemoguuju razlikovanje roda, broja; onemoguuju tvorbu hipokoristika i posvojnih pridjeva ... U novije vrijeme uvodi se za enska osobna imena tipa Nives deklinacijski tip imenike promjene i-vrste: N. A. V. Nives, D. L. Nivesi. 26 Taj tip imena nije, dakle, tvorbeno kreativan, on samo gomila imenske osnove, unosi neke nove motivacijske skupine. Njihov je broj u hrvatskom imeniku sve vei i njihova prilagodljivost jeziku minimalna. Zakon o osobnom imenu gotovo neogranienom slobodom izbora osobnog imena prepustio je taj izbor samovolji roditelja koji esto nisu bili dorasli takvu zadatku. Birali su nakaradna, pomodna, ideologizirana imena koja su imena ta djeca, koja pri izboru nisu mogla imati nikakva udjela, ponijela i nosila sav ivot. Mnogi su se od nositelja takvih imena izlagali munim i skupim administrativnim procedurama zamjene imena, pa ipak su tragovi staroga imena ostajali u starijim osobnim ispravama i u sjeanju ljudi koji su dotine osobe poznavali pod starim imenima, pogotovu to su se ona isticala neobinou sadrajnih obiljeja.

25

26

ini se da imena imenike kategorije nadvladavaju ona pridjevske. Usporedi za osobna imena: Jasna-Jasni (ne: Jasnoj), Slobodan - sa Slobodanom (ne: Slobodnim); Milna-Milni (ne: Milnoj), Primoten-Primotenom (ne: Primotenim) itd. Osobna imena na svaki se nain nastoje supstantivizirati. Vidi S. Babi, D. Brozovi, M. Mogu, S. Pavei, I. kari, S. Teak, Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog jezika. Izd. HAZU/Globus, Zagreb 1991, str. 609.

87

Uvod II hrvatsko imenoslovije

2.6.1.lO. NASILNA PREIMENOVANJA

Promjene u prezimenima (i osobnim imenima) koje su se zbile nakon Drugoga svjetskog rata odnose se na prezimena s podruja Istre, grada Zadra i otoka Cresa, Loinja i Lastova. Ti su krajevi Rapalskim ugovorom od 12. XI. 1920. pripali Italiji, a nakon 1943. ponovno prikljueni Hrvatskoj (u okviru tadanje Jugoslavije). U Istri su tijekom stoljea ivjele dvije etnije sa svojim prezimenskim sustavima: gradska romanska i seoska hrvatska. Prvoj je temelj romanski jezik i kultura gradskoga tipa, drugoj seoska kultura, hrvatski jezik na akavskom narjeju, staro slavensko pravno ureenje i glagoljica. Hrvatsku inteligenciju sainjavalo je iskljuivo sveenstvo. ivjelo se mirno, odvojeno. Za preporoda poetkom XX. stoljea osnivaju se u nrvatskim selima kole, itaonice, zadruge, "posujilnice". Poelo je sveope narodno osvjeivanje. Zbivanja nakon Prvoga svjetskog rata, a osobito nakon Rapalskoga ugovora, kad ulazi talijanska vojska u Istru, zapoinje nasilno potalijanivanje: mijenjanje zemljinih imena, talijanizacija prezimena i osobnih imena. Kako se Hrvati (i Slovenci) nisu pridravali odredaba o preimenovanjima, donesen je godine 1928. zakon kojim se zabranjuje nadijevati djeci "smijena" i "nemoralna" imena kojima se "uznemiruje javnost" (sic!). Roanka Vjera Slava dobiva dekret po kojemu je ona Fedora Glorija, Puljanin Sreko Mihovilovi postaje Fortunato Michieli, obitelj Skok u jednim selima postaje Scochi, a u drugima Salto "skok". Za sva hrvatska (i slovenska) prezimena i osobna imena pronalazili su talijanski "strunjaci" talijanske likove. U tu svrhu bila je osnovana komisija, izdavane upute poput knjige Pretvaranja prezimena na talijanski oblik (1928).27 U Zadru i na spomenutim otocima ta su se preimenovanja provodila brzo i uinkovito. Preko 200000 osoba dobile su tada nova "talijanska" prezimena, kakva se rijetko ili nikako ne susreu na podruju Italije. Ve 1943, nakon sloma Italije, narodnooslobodilaki odbori u osloboenoj Istri donose naredbu u kojoj je pisalo da se sva nasilno potalijanena prezimena, imena mjesta, sela, ulica i uope svi prisilno potalijaneni nazivi i natpisi zamjenjuju starim hrvatskim imenima. Pravo, narodnosno stanje u Istri bilo je iskazano popisom puanstva 1945. godine i publicirano u knjizi Cadastre national de l'Istrie, koja je bila predoena Saveznikoj komisiji za razgranienje s Italijom. Po tom popisu puanstva bilo je ustanovljeno da je u Istri ivjelo tada 337408 stanovnika, od toga 234 166 Hrvata, ili 69,4%, i 92 788 Talijana, ili 27,5%. Oitovali su se tako u prezimenima narodnosni, konfesijski i ideoloki utjecaji. Prezimena kao autentini spomenici tih stanja pokazala su biljeg istarskog hrvatstva unato tisuljetnom prebivanju njihovih nositelja s one strane granice gdje se nije ostvarivala hrvatska dravnost.
27

Vidi podrobnije: J. Bratuli, P. imunovi, Prezimena i naselja u Istri, I-III, Rijeka/Pula 1985. Uvodno poglavlje i Literatura (str. 35-36).

88

Zivot imena

Unato tome trebalo je u komunistikoj Hrvatskoj provoditi dugu, munu, kompliciranu i skupu proceduru za povrat osobnih imena i prezimena na njihov iskonski, hrvatski oblik. Zbog tih razloga ta provedba u potpunosti ni do danas nije formalno provedena. 28

Hrvatska osobna imena i prezimena u golemoj hrvatskoj dijaspori po europskim zemljama, a osobito u Njemakoj, u kojoj nakon Drugoga svjetskog rata ivi oko 500000 Hrvata, po zemljama Sjeverne i June Amerike i Australije imala su teku sudbinu. 29 No kad je rije o iseljenicima nakon Drugog svjetskog rata, valja istaknuti da se njihova prezimena nisu bitno izmijenila (veinom su to samo grafijske prilagodbe grafijskom sustavu jezika zemlje gdje hrvatski iseljenici ive), dok su mnoga osobna imena (osobito svetaka) dobila oblike kakvi su u tim (kranskim) zemljama. Suvremena osobna imena skupljena su u Rjeniku osobnih imena M. imundia (Nakladni zavod Matice hrvatske, 1988), u navedenim knjigama . Bjelanovia i . Mandia te u drugim knjigama i raspravama.
2.6.1.11. TOKAVIZIRANJE IMENA

Za I. i osobito II. Jugoslavije na hrvatsko se podruje doseljavao nehrvatski (uglavnom srpski) ivalj. Svakodnevno proimanje, bioloko i jezino, kao i unitaristika stremljenja jugoslavenskih vlasti imali su za cilj potiskivanje hrvatskoga jezika i njegovo "utapanje" u srpski jezik. Uvelike se bio izmijeao hrvatski i srpski imenski fond, a stalna hrvatska iseljavanja smanjivala su hrvatski prezimenski fond i entropiju pojedinih hrvatskih prezimena. Sve se vie naturivalo miljenje o jednom i jedinstvenom jeziku Hrvata i Srba i jedinstvenom imenskom i prezimenskom fondu. Mnoga zemljopisna imena s kajkavskoga i akavskoga podruja te akavski i ikavski likovi toponima sa tokavskoga podruja postajali su tokavizirana, takavizirana i jekavizirana imena. O razlikama imenskog i prezimenskog repertoara i imenskih formula u Hrvata i Srba raspravljam na drugom mjestu,30 a one su starije od nadnevka od kojega izlaemo promjene u hrvatskim osobnim imenima i prezimenima.
2.6.1.12. "INVENTARIZACIJA' IMENA

Nakon posljednjeg rata za uspostavljanje samostalne i neovisne hrvatske drave, u mnoge naputene krajeve doseljavalo je prognano hrvatsko puanstvo iz opustjelih krajeva, iz drugih predjela Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te mnogi iz Srbije (Vojvodina i Kosovo). Ostaje zasad nepoznanicom koliko je prezimena
p. imunovi, "Istarska prezimena - narodnosni spomenici", u: p. imunovi, Hrvatska prezimena, Golden marketing, Zagreb 1996, 340-352. 2. Usporedi u netom spomenutoj knjizi (bilj. 34) ove odjeljke: "Gradianskohrvatska prezimena" (str. 373-382); "Hrvati s dvije seob~ - Moravski Hrvati i njihova prezimena" (str. 383-388); "Imena i prezimena hrvatskih potomaka u Cileu (i drugim junoamerikim zemljama)" (str. 389-406). >. P. imunovi, Hrvatska prezimena, Golden marketing-Tehnika knjiga (v. odjeljak "Hrvatski imenski i prezimenski sustavi", str. 27-41), Zagreb 2006.
28

89

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

tim preseljavanjima nestalo, koliko ih je uselilo, kolika je njihova entropija i kakav je njihov razmjetaj. Hrvatska antroponomastika ve je bila izradila Leksik prezimena 31 po popisnicama iz godine 1948, prije ondanjih velikih migracija, djelo koje nije tako sveobuhvatno izraeno ni u kojoj drugoj slavenskoj antroponomiji, te se po slovu prikaza u slavenskoj onomastikloj literaturi smatra "grandioznim djelom hrvatske antroponomastike" (V. A. Nikonov), koje je uvelike pospjeilo razvitak i prouavanje hrvatske antroponomastike. Godine 2008. izraen je i tiskan veliki Hrvatski prezimenik, I-III, autora F. Maletia i P. imunovia,32 te knjiga P. imunovia Hrvatska u prezimenima kao separatni otisak. 33 Ta graa koja sadrava popis prezimena s naseljima i brojem prezimena u naseljima (I-II) i naselja s prezimenima, brojem nositelja i brojem obitelji, izraen prema popisu s poetka XXI. stoljea (III. knjiga), dat e odgovor na mnoga antroponimijska, migracijska, demografska i druga pitanja. To djelo temeljna je graa za hrvatsku antroponimiju.
2.6.1.13. BIBLIOGRAFSKI MINIMUM

UZ spomenuti Hrvatski prezimenik, uskoro e po njemu biti tiskan i Obratnik hrvatskih prezimena i imena naselja. Tiskana je i velika iscrpna onomastika bibliografija34 do 1975. godine. U razdoblju poslije 1945. godine tiskane su mnoge monografije iz antroponomastike i o prezimenima s pojedinih podruja kao to su: Istra, Gorski kotar, Lika, Bukovica, ibenik, Split, Bra, olta, Peljeac, Dubrovnik s Konavlima, Meimurje, hrvatsko Podunavlje s obiju obala, Slavonija, hrvatski Bunjevci u Vojvodini, prezimena katolikih upa u Bosni i Hercegovini u XVIII. stoljeu, prezimena zapadne Hercegovine koje navodim u osnovnom pregledu literature o hrvatskim prezimenima, v. Hrvatski prezimenik I, Bibliografija antroponomastikih, demografskih, migracijskih i rodoslovnih jedinica, str. 127-165). U Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu ispisana je i pohranjena antroponimijska graa nekadanjega azmanskog kaptola, koja obuhvaa velik dio sredinje Hrvatske i svu sjeverozapadnu Hrvatsku. Tim djelima prouavanje hrvatske antroponimije uvelike je olakano. No potpun uvid u dananje stanje dobit emo nakon smirivanja golemoga antroponimijskog previranja izazvanog ratom te mnogobrojnim migracijama hrvatskog i nehrvatskog puanstva na tlu Hrvatske, ukljuivi u ta previranja i skrb za povratak iz hrvatske dijaspore. Rad na zemljopisnoj terminologiji. Narodna zemljopisna nomenklatura na vrlo izdiferenciranom morfolokom reljefu, od ravniarskog, panonskog sjevera, pre31

32

33

34

Leksik prezimena SR Hrvatske. Uredili V. Putanec/P. imunovi, Zagreb 1976, XIV + 765 str. F. Maleti, P. imunovi, Hrvatski prezimenik, I-III. Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb 2008. P. imunovi, Hrvatska u prezimenima, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb 2008. V. Putanec/P. imunovi, Retrospektivna onomastika bibliografija do god. 1975, Izd. JAZU. Zagreb 1987, 405 str. s kazalima.

90

ivot imena

ko sredinje gorovite Hrvatske s istonim obroncima Alpa i razvedenoga Dinarskoga gorja s velikim prostranstvima kra, do primorskih krajolika s preko tisuu otoka i grebena te uvala, zatona, prolaza, rtova, pliina i litica, vrulja, slatina - sve do podmorskog reljefa - vrlo je bogata, raznovrsna i u velikom postotku prisutna u zemljopisnim imenima svih vrsta: u ojkonimima, hidronimima, oronimima te osobito u mikro toponimima. Zbog vrlo izdiferencirane tvorbe i dijalekatnih obiljeja bila je posveena velika pozornost prouavanju etnika i ktetika. Etnike i ktetike biljei veliki povijesni Akademijin Rjenik, a u pripremi je rjenik svih etnika i ktetika s podruja Hrvatske s dijalekatnim likovima i lokalnom akcentuacijom. 2.6.2. Baze onomastikih podataka: asopisi, skupovi, za onomastika istraivanja
2.6.2.1. ONOMASTIKI ASOPISI

rjenici

i druga vrela

Meuakademijski odbor za onomastiku sa sjeditem u Zagrebu poeo je izdavati asopis Onomastica Jugoslavica, koji je u svojih 14 svezaka izvrio golem utjecaj na razvitak onomastike. Godine 1992. taj se asopis gasi, a pokrenut je asopis hrvatskoga imena i preteito hrvatske tematike Polia onomastica Croatica. Taj a sopis okuplja iz sveska u svezak sve vei broj domaih i inozemnih suradnika. U tisku je 18. knjiga za godinu 2009. Ovaj je asopis zapaen na meunarodnim onomastikim kongresima i pohvaljen zbog tematike te grafiko-tehnikog ureivanja.
2.6.2.2. ONOMASTIKI ZNANSTVENI SKUPOVI

Znaajan poticaj razvitku onomastike izvrile su jugoslavenske onomasti ke konferencije u organizaciji Meuakademijskog odbora za onomastiku iz Zagreba. Prva u Tivtu (22-24. listopada 1975) bila je posveena opoj onomasti koj tematici (Zbornik, Titograd 1976); druga je odrana u Skopju (6-9. listopada 1977) i raspravljala o proimanju toponimije i antroponimije (Zbornik, Skopje 1980); trea je bila u Dubrovniku i razmatrala je antroponimijsku problematiku i zemljopisnu terminologiju (vidi Onomastica Jugoslavica X, 1982); etvrta je bila odrana u Portorou (14-17. listopada 1981), a bila je posveena hidronimiji i antroponimiji (Zbornik, Ljubljana 1981); peta je zborovala u Mostaru (9-12. listopada 1983), a tematika je bila povijesna onimija do kraja XVI. stoljea (Zbornik, Sarajevo 1985); esta je odrana u Donjem Milanovcu (9-12.listopada 1985) i raspravljala je o povijesnoj onimiji do kraja XVIII. stoljea (Zbornik, Beograd 1987); sedma je odrana u Pritini (1987) i bavila se supstratnom balkanskom onomastikom i onomastikom na ovim prostorima nakon Drugoga svjetskog rata, a osma je bila u Podgorici (19-23. travnja 1990) i razmatrala je imenske strukture. Nakon Domovinskog rata Odbor za onomastiku pri Razredu za filoloke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti poeo je uspjeno organizirati etverogodinje znanstvene skupove, koje je nazvao "Skokovi dani", a posveeni su etimolokoj i onomastikoj problematici. Dosad su

91

Uvod li hrvatsko imenoslavlje

takvi skupovi odrani u Zagrebu, Puli, Zadru, Krku, Vukovaru i Koruli. Radovi s tih skupova tiskani su u poetku u posebnim zbornicima, a zatim u a sopisu Polia onomastica Croatica. Hrvatska je lan Meunarodnog vijea za onomastiku znanost, koje organizira trijenalne meunarodne kongrese na kojima redovito sudjeluju hrvatski onomastiari, lanovi toga meunarodnog onomastikog vijea. Hrvatski su onomastiari sudjelovali i na slavenskim onomastikim konferencijama i u slavenskim meunarodnim onomastikim projektima. Ugled hrvatske onomastike dokazuje poziv Meunarodnog vijea za onomastiku znanosti iz Leuvena da se 1990. meunarodni onomastiki kongres odri u Hrvatskoj. Tada se ve pripremala'srpska pobuna i agresija na Hrvatsku. Bilo je oito da se takvo zborovanje nije moglo odrati u Hrvatskoj.
2.6.2.3. IZOBRAZBA PODMLATKA

znanost ukljuuje se sve vie u poslijediplomski studij na zagrei zadarskom fakultetu, te na Hrvatskim studijima, a odnedavno se predaje i na redovitom studiju pri katedri povijesti hrvatskog jezika i dijalektologije. Dananja onomastika istraivanja prevladala su postulate starije onomasti ke kole, koja je u odabiru grae tragala etimolokim metodama toga vremena za jezinim reliktima u imenima, a nije obraivala imena sonomastikoga gledita, u prvom redu s onomastike strukture i funkcionalnog priopavanja onomastike poruke. Danas se, dakle, istrauju imenske strukture na razini imena i imenskih elemenata, funkcioniranje imena u jeziku i govoru, jezine i izvanjezine (socioloke) poruke, u prvom redu etiologija imena, imenski razmjetaj i njihova organiziranost u dotinom prostoru te mijene imenskih oblika, uzroci tih mijena, uestalost pojavljivanja odreenih tipova imena na vremenskoj okornici itd. Hrvatski onomastiki pejza bio je povijesno-demografski i zemljopisno pogodan za razvitak onomastike. Razliitost morfolokog pejzaa, slojevitost jezinoga proimanja i bogata aloglotska onirnija ine ovu znanost zanimljivom, ali i tekom. Ona je na izazov. Na sreu izazvanih je u nas sve vie.
bakom, rijekom, dubrovakom
2.6.2-4. RJENICI.

Onomastika

Uz veliki povijesni Akademijin Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, koji donosi ravnopravno onomastiku grau, valja podsjetiti na ve spominjane onomastikone Geze Alf6ldyja (1969), Konstantina Jireeka (1902-1904), Antuna Mayera (1957-59) te iz suvremene antroponimije rjenike Mate imundia Rjenik osobnih imena i njihovih izvedenica (1982), Prosvjetin imenoslov Milana Bosanca (1984), Imenoslov bakih Bunjevaca Matka Peia i Grge Balije (1994). Izdani su povijesni zemljovidi kao to su Descriptio Histriae te dvije knjige Mirka Markovia, Descriptio Croatiae (1993) i Descriptio Bosniae et Hercegovinae (1993), a u pripremi je Descriptio Slavoniae s povijesnim prikazom naselja i stanovnitva. Iz92

ivot imena

daju se takoer Jozefinski katastri s hrvatskog povijesnog podruja u okviru Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu. Literatura: Darija (1989/1990): "Onomastisches Material in den iiltesten W6rterbiichern der serbokroatischen Sprache". Balkan-Archiv sv. 14/15, Hamburg. Autorica izvjeuje o antroponimiji (185-186), o ojkonimiji (186-189), o horonirniji (189-190), o hidronirniji (190-191), o etnicima i kteticima (191-194) u najstarijim hrvatskim rjenicima. Onomastike kartoteke: Formiraju se i.popunjavaju dvije velike kartoteke onomastikih podataka: a) kartoteka povijesnih toponima do kraja XVI. stoljea za Povijesni hrvatski toponornastiki rjenik

Gabri-Bagari,

b) kartoteka povijesnih antroponima (osobnih imena i prezimena) za budui povijesni antroponimijski leksikon. Hrvatski onomastiari sudjeluju u meunarodnim (slavenskim) onomasti kim projektima i odborima te su redoviti sudionici svjetskih onomastikih kongresa i esti sudionici slavenskih onomastikih konferencija. 2.6.3. Rezultati Unato bijelim, neobraenim prostorima na hrvatskom onomastikom zemljovidu, hrvatska onomastika u prvoj polovici XX. stoljea, osobito u aktivnom Skokovu razdoblju, bila je na samom vrhu europske onomastike. Nakon letargije 50-ih godina, ona se u drugoj polovici XX. stoljea irinom pothvata u istraivanjima, raznolikou obrade, novim metodama koje se primjenjuju u istraivanjima i rezultatima koji se postiu, vraa uz bok ostalim slavenskim onomastikama, kako se to jasno oitava u netom tiskanim knjigama Slowianska onomastyka. Encyklopedia, I-II (Varava - Krakov, 2002-2003), u kojima je upravo hrvatska onomastika sustavno i cjelovito prikazana. Hrvatski onomastiari danas s ponosom istiu ove postignute rezultate u hrvatskoj onomastici: 1. Obraene su, sondirane ili predviene za rad najvanije najaktivnije onomastike zone u Hrvatskoj. 2. Skupljena je golema povijesna toponimijska graa do XVI. stoljea 35 i antroponimijska graa nekadanjega azmanskog kaptola koja je pripremljena za unos u raunalni fond onomastikih podataka. 36 3. Napisano je nekoliko desetaka uzornih monografija iz toponomastike i antroponornastike. Godinja kurentna onomastika bibliografija broji preko stotinjak onomastikih jedinica (vidi Folia onomastica Croatica). Ona pokazuje radnu dinamiku u onomastikim istraivanjima.
35

36

Graa Graa

se uva i dopunjuje u Zavodu za lingVistika istraivanja HAZU. se uva u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje (Zagreb).

93

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

4. Obraena je hidronirnija pojedinih porjeja i hidronimijska nomenklatura.

5. Izdani su solidni zemljovidi s podrobnim kartama suvremenih toponima te povijesni zemljovidi (Descriptio Croatiaej37 za Hrvatsku i pojedine hrvatske pokrajine (npr. Descriptio Histriae).38 Tiskan je i Leksikon naselja Hrvatske 39 te abecedni odostrani (unazadni) rjenik Imena hrvatskih naselja Martine Grevi (Maveda i HFDR), Rijeka 2008. 6. Hrvatska onomastika gotovo je jedina jezikoslovna struka u nas sa svojim a sopisom i gotovo jedina jezikoslovna struka sa svojim redovitim meunarod nim onomastikim skupovima. 7. Hrvatska onomast~ka jedna je od rijetkih hrvatskih jezikoslovnih struka s izraenom kompletnom bibliografijom 40 od nekoliko tisua bibliografskih jedinica koje su tiskane veinom u XX. stoljeu. Opsegom i sadrajem ona je jedna od najopsenijih onomastikih bibliografija u slavenskim onomastikama. 8. Hrvatska onomastika jedina je meu hrvatskim jezikoslovnim strukama koja je izradila svoju onomastiku terminologiju, i to po opeslavenskim onomastikim terminolokim standardima. 41 Tim rezultatima kojima valja pridodati rezultate antroponomastikoga rada, o kojem nisam ovdje priopavao, moemo doista biti zadovoljni. Dunost mi je napomenuti da se glavnina onomastike aktivnosti u drugoj polovici XX. stoljea obavljala u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu, koji i dalje nastavlja rad na trasiranim, solidnim osnovama. 42 Rad na povijesnoj toponimiji. Skupljena je, sreena te dijelom redigirana graa za Povijesni hrvatski toponimijski rjenik, koji ukljuuje povijesne potvrde do kraja XVI. stoljea. Izdana je povijesna ojkonimija komitata zagrebakog, krievakog, virovitikog, varadinskog, poekog te srijemskog i bakog (autori Georg Heller i Karl Nehring). Tiskane su vrijedne studije P. Skoka, V. Putanca, M. Suia, P. imunovia, Anele Frani, ivka Bjelanovia i drugih. Rad na suvremenoj antroponimiji. Tiskana je kapitalna knjiga hrvatske antroponimije, Leksik prezimena SR Hrvatske (1976) pod urednitvom V. Putanca i P. imunovia, te Hrvatski prezimenik u tri knjige (2008) F. Maletia i P. imunovia; izdane su tri knjige Prezimena i naselja u Istri (ur. Josip Bratuli i Petar imunovi). S obzirom na metodologiju i rezultate vane su knjige ivka Bjelanovia Imena stanovnika mjesta Bukovice (Split 1978) i Antroponimija Bukovice (Split 1988), Onoma37

38

3' 40

41
42

M. (1993): Descriptio Croatiae. Hrvatske zemlje na geografskim kartama od najstarijih vremena do pojave prvih topografskih karata, Naprijed, Zagreb. Lago, L. - Rossit, C. (1981): Descriptio Histriae. La penisola istriana in alcuni momenti significativi della sua tradizione cartografica sino a tutto il secolo XVIII, Lint, Trst. Feldbauer, B. i suradnici (2004), Mozaik knjiga, I-II, Zagreb. Putanec, V. - imunovi, P. (1987): "Retrospektivna onomastika bibliografija, hrvatsko-srpska do godine 1975.", Djela Jugo.slavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 68, Zagreb. Drugi dio do godine 2000. izradili su P. Simunovi, Dunja Brozovi-Ronevi i Ines Schaub-Gomeri (u tisku). Vidi biljeku 21. Taj rad prikazao sam u posebnom (rukopisnom) radu za Spomenicu Instituta u povodu njegova SO-godinjeg postojanja i organiziranog rada u njemu na hrvatskoj onomastici.

Markovi,

94

Zivot imena

teme (Zagreb 2007), knjiga Marka Peia i Grge Balije Imenoslov bakih Bunjevaca (1994) i knjiga Milana Nosia Antroponimija zapadne Hercegovine (1988) te Anele Frani Meimurska prezimena (Zagreb 2002). Antroponimiju gradian skih Hrvata obraivali su Robert Hajszan i Gerhard Neweklowsky, osobna imena u bunjevakih Hrvata i hrvatsku toponimiju u Maarskoj ivko Mandi, prezimena Hrvata u Rumunjskoj istraivao je Mile Tomi, a antroponimiju Hrvata u Molisama (Italija) P. imunovi. Dugaak je popis antroponimijskih radova iz svih hrvatskih podruja (v. V. Putanec i P. imunovi, Retrospektivna onomastika bibliografija. Djela JAZU 68, 1987, te prirune bibliografije P. imunovia: a) Bibliografija antroponomastikih, demografskih, migracijskih i rodoslovnih jedinica (u P. imunovi, Hrvatska u'prezimenima, 2008, 392-461) i b) toponomastika bibliografija P. imunovia i Ivane Filipovi (u P. imunovi, Hrvatska toponimija, u pripremi). Rad na povijesnoj antroponimiji. Osobna imena u rimskoj provinciji Dalmaciji obradio je Geza Alf6ldy (1969), a prethrvatski antroponimijski sloj i najstarija potvrena hrvatska narodna i kranska imena u dalmatinskim gradovima objavio je u ve spominjanoj knjizi Konstantin Jireek (1902-1904), osobna imena na istarskim natpisima iz rimskoga doba monografski je i magistralno obradio Mate Kriman (1991), a na ilirsku antroponimiju navraali su se u nekoliko radova Duje Rendi-Mioevi i Radoslav Katii (vidi navedene bibliografije). Hrvatsku povijesnu antroponimiju istraivalo je nekoliko onomastiara: onu bunjevakih Hrvata u Maarskoj ivko Mandi (1987), povijesna prezimena Gorskog kotara objavio je Antun Buri (1983), ibensku antroponimiju Ivan Ostoji (1980) i Ante upuk (1981), splitsku Marina Marasovi-Alujevi (21993), trogirsku Mladen Andreis, peljeku i konavosku Nenad Vekari i Niko Kapetanovi, liku i moslavaku Stjepan Pavii (1967), ogulinsku Hrvoje Salopek (1999), gradaku Baldo uti, Miroslav Ujdurovi i Milorad Viski (2000), mostarsku, kreevsku i konjiku Nikola Mandi, duvanjsku Ante Ivankovi (2001), slavonsku Stjepan Pavii, Stjepan Sekere i Ive Mauran (v. Hrvatski prezimenik I, Bibliografija, 127-165). U pripremi je ispis antroponimije sjeverozapadne (banske) Hrvatske do XVI. stoljea Mladena Pavera. Iz povijesne antroponimijske tvorbe, uz radove T. Maretia, P. Skoka, P. imunovia, V. Putanca i dr., znaajna je monografija o sufiksalnom sustavu hrvatske (i srpske) antroponimije XII-XV. stoljea, koju je napisala Irina M. eleznjak, Oe rk serbohorvatskogo antroponimieskogo slovoobrazovanija, Kijev 1969.

stike

2.7. Vrela za toponomastika prouavanja 2.7.1. Katastri Nedavno su objavljena tri inventara o katastarskim izmjerama u razdoblju 1818-1945. Gradivo katastarske izmjere za sjevernu Hrvatsku uva se u Hrvatskome dravnom arhivu, a za Dalmaciju i Istru u Dravnom arhivu u Splitu. U inventaru Katastra Istre za razdoblje do 1945. godine samo katastarske skice i karte nalaze se u Dravnome arhivu u Splitu, dok se katastarski elaborati i danas 95

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

uvaju u Dravnom arhivu u Trstu, premda su Ugovorom o miru izmeu FNRJ i Italije od 10. veljae 1947. (Prilog XIV, lan l) i Uredbe o ratifikaciji sporazuma izmeu FNRJ i Italije (l. 2, 6, 7 i prilog l. 7) iz 1954. trebali biti predani Hrvatskoj, odnosno tadanjoj FNRJ. Hrvatski dravni arhiv u suradnji s Dravnim arhivom u Pazinu sustavno snima sve gradivo katastra Istre (mape i elaborate), to se uva u Dravnom arhivu u Trstu, kao nadopunu gradiva koje se uva u Dravnom arhivu u Splitu. Katastarska izmjera hrvatskih zemalja (sjeverna Hrvatska ili banska Hrvatska, Dalmacija i Istra), to je prva sustavna izmjera, obavljena je u sklopu sustavne katastarske izmjere zemalja Habsburke Monarhije. Po caru Franji I. dobila je naziv franciskanska izmjera, a katastar nastao izmjerom nazvao se franciskanski katastar. Pripreme za franciskansku topografsku izmjeru poduzete su ve 1806. godine, a cilj joj je bio uvoenje stabilnog katastra zemljita kao pravednijeg sustava oporezivanja zemljinih prihoda. Unutar Glavnoga stoera 1807. osnovan je Astronomsko-triangulacijski ured i Topografski zavod, 1810. osnovano je dravno povjerenstvo za ureenje zemljarine i stvaranje novoga poreznog sustava, a 1816. godine osnovano je povjerenstvo za osnivanje katastra zemljita. Konano, 1817. objavljena je naredba o uvoenju stabilnog katastra. Radovi na izmjeri zapoe li su upravo na podruju hrvatskih zemalja, izmjerom Austrijskoga primorja koje je obuhvaalo i dananju Istru. Izmjera Dalmacije poela je pet godina kasnije (1823), dok je izmjera sjeverne Hrvatske poduzeta 1847. godine. Naredbom od 23. prosinca 1817. godine osnovano je Dvorsko povjerenstvo za ureenje zemljoporeznog katastra u Beu. Za svaku pokrajinu osnivana su posebna pokrajinska povjerenstva, a na najnioj razini bila su kotarska povjerenstva. Unutar Dvorskoga povjerenstva nalazila se direkcija i poddirekcija za trigonometrijsku trijangulaciju, kao centralna ustanova za trigonometrijsku izmjeru. Prije pristupanja izmjeri graani su pozvani da obiljee granice svojih posjeda, to je bila osnova za utvrivanje granica posjeda i opinskih mea. Rezultat izmjere bilo je utvrivanje povrina particija, predjela, estica te kontrolno rauna nje povrina. Dane su i upute za izradu pisanog dijela operata te su time izraeni i popisi estica. Sve je to bila osnova za izradu porezne procjene sukladno uputama od 12. rujna 1825. godine. Utvrene su kategorije zemljita svake estice i isti prihod kao osnova za porez. Svoje primjedbe i pritube mogao je dati svaki posjednik. Pravo albe bilo je utvreno uputama za zaprimanje i ispitivanje pritubi i prigovora na rezultate katastarske izmjere, donesenima l. studenoga 1830. godine. Rezultat izmjere su pisani dio (elaborati) i kartografski dio (mape) katastarske dokumentacije: zapisnici omeivanja opina, indikacijske skice, izvorni katastarski planovi i njihove litografirane kopije, upisnici estica, abecedni popisi vlasnika, porezne procjene te albena dokumentacija. Kasnije, 70-ih godina XIX. stoljea, obavljene su reambulacije pojedinih opina iji su podatci uneseni u planove prve izmjere. Dok kartografsko gradivo sadrava podatke o imenima pojedinih predjela, pa je time i izvanredan izvor za toponomastika istraivanja, pisani dio (elaborati)

96

ivot imena

sadravaju opis granica katastarske opine, upisnik zemljinih estica, upisnik izgraenih estica, nacrt nepodijeljenih posjeda, abecedni popis vlasnika zemljita i objekata, poreznu procjenu te albe i odgovore na albe. Katastarsko gradivo povijesno je vrelo od neprocjenjive vrijednosti. Ono sadrava podatke koje nam omoguuju povijesno-geografska istraivanja prostora, kao i podatke koji su od izvanrednoga znaenja za toponomastiku, studije o stanovnitvu (prezimena, broj), posebno su znaajna za gospodarsku povijest (podatci o posjedima, kulturama, prihodima, stoarstvu) te za povijest pojedinih naselja. Posebno je potrebno istaknuti sljedee vrste podataka koje sadravaju katastri: - Opis granica opine ili meani opis u svrhu tonoga utvrivanja i opisivanja granica svake opine. Indikacijske skice (posjedovni nacrti) daju potpuni sadraj koji e se ucrtati i na katastarski plan pa se s njime i podudaraju. Izvorni rukopisni planovi sadravaju podrobne gospodarske karte s iskazom naina koritenja povrina (vrste kultura), upisom cesta, eljeznica, zidanih kua, javnih zgrada i njihovih naziva. Katastarski planovi reambulacije s kraja XIX. stoljea. Upisnici estica. Za svaku esticu upisan je broj estice, ime i kuni broj vlasnika, kultura pod kojom se estica nalazi (livada, oranica, vrt, vonjak, vinograd, panjak, uma, pustoina ili kua), povrina estice te njezina klasa, to je bila osnova poreza. Abecedni popis vlasnika zemljita i objekata sadrava popis svih vlasnika na podruju dotine opine navedenih abecednim redom slijedom njihovih prezimena. - Elaborati porezne procjene sadravaju podroban gospodarski opis opine. Katastri koji se uvaju u arhivima nezaobilazna su gradiva za najrazliitija povijesna i zemljopisna istraivanja, temelj su za istraivanja demografske strukture, prezimena, jedan od temeljnih izvora openito za zaviajnu povijest. Vrelo koje se ne smije zaobii u toponomastikim istraivanjima odreenoga prostora. Literatura:
Slukan-Alti,

Mirela (2000): Dravna geodetska uprava 1847-1963. Inventar, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, str. 655. Slukan-Alti, Mirela (2001): Katastar Istre 1817-1960. Inventar, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, str. 109. Baji-arko, Nataa (2006): Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju: Katastar Dalmacije 1823-1975. Inventar, Hrvatski dravni arhiv i Dravni arhiv u Splitu, Zagreb - Split, str. 890. 2.7.2. Povijesni ratni zemljovidi Slavonske upanije. U Odjelu za zemljovide u Ratnom arhivu za Prvog svjetskog rata u Beu bile su donedavno pohranjene ove knjige s peatom vojne tajne.

97

Uvod li hrvatsko imenoslovije

Kao tajna leale su u dubini arhiva, poznate samo malobrojnima. Ni od koga traene, iekivale su naklonost novoga vremena. U ovim knjigama koje je izdao i izvrsno opremio Hrvatski institut za povijest u Zagrebu opisana je Slavonija, staro Slovinje. U Slavoniji je rano potvreno hrvatsko ime: Hrvati kod Starih Mikanovaca i drugdje, koje u to doba ima gentilna, a ne narodnosna obiljeja, ali kad kasnije iseljavaju Slavonci u Burgenland bivaju prepoznati kao gradianski Hrvati. Uostalom o tome svjedoi razmjetaj prezimena Horvat! Ovaj militiirische Beschreibung ujedno je toponomastiki popis i opis. Vjernost imena i vjernost reljefa u najstarijem atlasu do zadivljujuih podrobnosti. Zemljovidi su raeni tehnikom finog crtea i akvarela. Upisani su puteljci i ceste, vinogradi i oranice, ume i goleti, brda i dolovi, potoci i rijeke, jezera i movare, sela i gradovi, te granice na Savi, na Uni prema ondanjem Osmanskom Carstvu. Vojne karte oduvijek su bile tajnom. Sve dok ne zastare strateki objekti na njima upisani. Usvajanjem simbola i znaenja pojedinih boja ovi se zemljovidi itko i slojevito itaju. Boje su u dvojakoj ulozi: znaenjskoj i doivljajnoj: oranice - bijelosiva, panjaci - zeleni, vinogradi - smei s viticama trsja, ume prekrivene blijedim tuem, a drvee crtano crnim. Gradska i seoska naselja nisu ucrtana kruiima (isti krui: azma, Daruvar, Pakrac, Poega, Naice ...). Prikazani su zbijenou ili uorenou ulica, brojnou zgrada (crveno, kao i crkve, sruene utvrde, kameni krievi i kameni mostovi, oni od drva obojeni su crno). Vode su kao: rijeke, movare, ribnjaci, vrela - modri. Ceste i putovi razliito su predoeni. U komentarima ovih karata proitao sam kako je po slavonskom blatu po osam volova vuklo kola. Moda je doista bio golem civilizacijski pomak izvui takva kola iz panonskog blata (Panonija i jest blato, Blatni grad, Balaton) i postaviti ih na rimske ceste (one Podravinom od Petovija do Bolentia, do Jovallia, do Murse Minor, do prave Murse; i one Posavinom od Andautonije, do Siscije, do Servitiuma, do Marsonije, do Certise i Cibala, do Sirmija, do Singidunuma itd.). Udaljenost na ovim kartama mjeri se ljudskim mjerilima: satima i koracima. Za 6000 koraka potrebno je sat hoda. Jezik je zemljovida slika grafikih znakova i boja. Ovi su zemljovidi dekorativne slike. Neke od njih vise kairane na mojim zidovima zbog likovnog ugoaja. Tekst koji je po svojoj naravi linearan, na zemljovidu je sveobuhvatan. ita se u svim smjerovima: linijom pravom i krivom i isprekidanom. Zemljovid vrvi informacijama. Ono to je upisano na zemljovidu nije upisano u krajoliku. to je ovjek vie ovladao prostorom, zemljovid je sadrajniji. Na njemu nije samo reljef - natura, nego i kultura -ljudska djelatnost.
98

ivot imena

Upisana imena na karti nadjenuta su u razliitim vremenima, od razliitih naroda, na razliitim jezicima. Projicirana na karti: ona su sintopijska isinkronijska. Ukljuena u druge sustave, s obzirom na namjenu karte u prvom redu. Ako je rije o imenima koja su preuzeli Hrvati od prethodnika, valja nam rei da hrvatski sjever nije bio za hrvatske doseobe tabula rasa. U toj hrvatskoj "Mezopotamiji" doekali su Hrvate i Siscia, i Marsonia, i Servitium, i Uica (amne), i Basante, i Sirmium (Serem), jer su Hrvati nakon doseobe ta imena uli i prilagodili ih svojem tadanjem hrvatskom jeziku: Sisek, Mrsunj, Srbac, Vuka, Bosut, Srem. Ta su imena prve potvrde hrvatske prisutnosti, nai najstariji spomenici. Poega se zvala Inserum ("pogana"), Sopje se zvalo Bulentum (dananji Sopot). Isti je to motivacljski milje. Mnogo je imena potvreno u XII. i XIII. stoljeu. Tada se ve gase starohrvatske upe i stvaraju kraljevska nadarbinska imanja. Utvrde, castra uz Dunav, u Povuju i Pobiu: Valko, Varad-Gradac, kao Varad-in: epin, Sotin, Petrovaradin, Nemetin, Voin, Apatin, Paetin, Bradin (Borsod), Borosin (Boro) ... Segedin, Budin ... Maari dolaze u X. stoljeu na staro kulturno tlo u Povuje, uz Dunav. Hrvatska paorija je izmeu Bosuta i Dunava; Bia i Vuke. Ista motivacija: Vaaro - Trac. Na zapadu je maarski utjecaj neznatan. Hrvatska imena dijelimo na ona koja potjeu od antroponima i ona koja potjeu od imenica i toponima. Potonja se dijele: 1. s obzirom na reljef, izgled i sastav tla (prirodni aspekt imenske motivacije): pulja, Privlaka, Otok, Dol, Homog "pijesak", Lazi 2. ljudska djelatnost (kulturni aspekt imenske motivacije): Varo, Varasd/Gradac, Gradie, Gat, Klisa, Vas, Vasica, Nutar, Monotor (Nagy Olasz), Beli Manastir (Monotor de origine Peel), kao Bjelovar (Beloblacka reka), Virovitica ... 3. vode: Dobra voda, Vodokalj, Strug, Brod, Slatina, Palaa, Berga ... 4. flora: Lipik, Brizna, Cernik, Hrastovo, Brestovac, Oraje, Oriovac, Buje, Komletinci (komio "hmelj"), Szilos (szil "brijest"), Kenderes (kender "konoplje"), Erdut "uma" itd. Imena od antroponima: A. Karakteristina su za Slavoniju imena na -ci (-ovci/-evci, -inci) dodano imenu rodoelnika. To su patronimni ojkonimi: -ovci: Bogdanovci, akanovci, Mikanovci, Marinovci -evci: Karaevci, Andrijevci, Komarevci -inci: Tordinci, Voinci, Petroinci. To je najstarija i najrasprostranjenija kategorija imena u slavenskoj (i osobito u slavonskoj) ojkonimiji. Mnoga od njih potjeu iz vremena rodovskih zajednica, iz vremena kad jo nema stalnih naselja, kad ljudi ive od skupljanja plodina, od stoarstva. Napasuju svinje po hrasticima. U Slavoniji su to mala, najbrojni99

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

ja i najrasprostranjenija naselja s jo ivom vezom s rodom. Snesasuenom "rodovskom pupkovinom". B. Kad su ti sufiks i dolazili na apelativ ili toponim, bivali su etniki ojkonimi: Slatinci, Gradinci, Gatinci, Krievci, Podgajci, Odvorci. Sadraj je "mnotvo koje je naselilo dotini lokalitet". To su ve stalna naselja. Nova stvarnost. (U junoj Hrvatskoj takva su imena po postanju na -jane: Kamenjane, Ramnjane). Vie nije motiv pleme, rod, bratstvo, nego teritorij, "ljudi koji ive na teritoriju iskazanom u osnovi imena i prepoznatljivi su imenskim formantom". C. S feudalizacijom, s prisvajanjem zemljita, nastaje brojna skupina posjedovnih ojkonima: Ilaa (: Ilac), Bid, Vuji dol, Bana Vas (: Banac), Ivankovo, Mohovo, Domaslovovo... Univerbizacija: Herijevac, Vidovac, Miijanovac, Opatovac ... D. Patrociniji: Dimitrovci (Mitrovica), Vinkovci, Rokovci, Damjanci (u junoj Hrvatskoj su to ona hagionirnska imena sa sut-). E. Etnonimi: Nimci (1240. Nemti), Hrvati (1223. Croat, 1332. Choruati) i kasnije Morovlasi, Parva Valachia i mnoga imena s atributom vlaki (kao u Lici i Gorskom kotaru). F. Imena po zanimanju tek su u nastajanju. Ta je skupina karakteristina za Srednju Europu s nastankom suburbija, trgovita. Ovdje ima seoski karakter: Svinjarevci, Svinjar (= Davor), Kovaevci, Luari, Reetari itd. Novaci i Novoselci odraavaju individualnu seobu. Takve su individualne seobe u nas najslabije prouene. G. Imena po danima u tjednu: etvrtielChwthtthekhely, Torec, Torie, Sredie (: sreda), Subocka, SoboticalSzombathely, Nedelie. Motivirana su tjednim sajmovima. S Turcima naseobinska i narodnosna slika stubokom se bila izmijenila. Sava je za turskih osvajanja prestala biti granicom. Pred Turcima i s Turcima dolazi iz unutranjosti jugoistone Bosne (Stari Vlah, Rumija, Romanija, Peter, Prlitor) vlaka populacija. U Slavoniji su bili posvuda zbjegovi. Nee ipak biti to na tvrdnja nekih povjesniara kako je u istonoj Slavoniji i Srijemu malo tko ostao od starog hrvatskog iteljstva. Ne postoji terra deserta. Hrvati su u krajevima paorije bili naseljeni daleko od putova, u malim selima. Sklanjali su se po movaritima Spave, u mnogim gustim umama i povremeno se vraali u svoje domove. Svjedoi o tome toponimija i autentini slavonski govori sauvani u tim krajevima do danas. Dijalektoloki atlas Slavonije bio bi jednako zanimljiv kao i top onomastiki impostiran zemljovidni atlas. Vlasi su naseljavali lijevo Povuje, kulturno tlo iz kojega su se iselili Maari. Vlasi su u Poekoj upaniji, i to kao humantni stoari po Poekom gorju. Pun ih je bio Papuk, Ravna gora, Krndija. Vlasi su u Maloj Vlakoj. Tamo su bili zatekli prilino pust kraj. Tamo im nije imao tko predati stara imena pa stvaraju svo100

ivot imena

ja: Okuani (Slobotina, Dijanovac), Daruvar (Podborja), panovica. Jekaviziraju ojkonime: Bijela stijena. Ni Vlasi ni Srbi nisu stvarali nova naselja i nisu razumjeli mnoga imena. Nazvali su naselje Slobodna Vlast, a ono se zvalo Slobodna Vas, te je nosilo drugi motivacijski sadraj. Turci su naseljeni u oazama, preteito u gradovima sa svojom urbanonimijom: arije, mahale, damije, uprije, kasabe, surduci, ardaci, avlije ... Za turskog vladanja u Poegi je 15000 islamiziranih stanovnika; u okolici do 9000 katolika i 1500 pravoslavaca. Izgonom Turaka iz Slavonije i Srijema prelazi u Bosnu 100000 sljedbenika islama. S njima odla"i i znatan broj Vlaha bojei se osvete. Iz Bosne dolazi 80000 Hrvata i isto toliko Srba sa "doseobom Srbalja". To je dotad najvee preseljenje puanstva u Europi. Ovi zemljovidi sauvana su pozornica tih zbivanja. Imena ni u prostoru ni u zemljovidima nisu jednako gusto rasporeena. to je ovjek vie gospodario prostorom, imena su u njemu bila gua. Ovi zemljovidi zorno i uzorno upozoravaju na to. Imena nastaju najdemokratskijim postupkom. Od puka koji je stoljeima u njima slagao svoje iskustvo. Ona piu najobjektivniju povijest. Imena nastaju u zaviajnom idiomu. Ona su ogledalo i proteg izvornoga govora. Imena se vezuju uz nepomine i nepomiijive zemljopisne sadraje. To su nepogrjeive izoglose svjedoanstva da se ono to je sadrano u imenu zbilo upravo na tom mjestu. Imena balzamiraju svoje oblike u asu nastanka (Bosut, Valko, Srijem, Magia Mala, Oriovac, Dobrava, Voinci, Brizna, Ilok). Imena nose objektivni stvarni sadraj. Vjerodostojan jezini izraz. Ona su na prostoru ovih upanija, na ovim zemljovidima, zrcalo proimanja hrvatskoga duha i kulture s kojima je hrvatski puk dolazio u doticaj: s romanskom, posredno s ilirsko-panonskom, maarskom, vlakom, srpskom, turskom, a kasnije s njemakom, ekom, slovakom, rusinskom, te opet kasnije sa svojom: bosanskom, likom, gorskokotarskom, dalmatinskozagorskom populacijom i drugima. Imena na ovim zemljovidima bit e jo dugo neproitana knjiga kojoj se valja navraati. Prije osamdesetak godina na ninskim su arheolokim ostatcima stajali arheolozi don Frane Buli i don Luka Jeli. Razgovarali su: "Otkrili smo nekropole, crkve vladara hrvatske narodne dinastije, znamo njihovu kronologiju, ali o onoj pravoj svakodnevnoj povijesti, o onom dnevnom ivljenju ne znamo zapravo nita." U ovim knjigama sa "slikama" i imenima prisutna je ta jezina arheologija kojom se raskriva ona svakodnevna povijest mukotrpnog ivljenja. Iona jezi na, naravno.
101

Uvod li hrvatsko imenoslovije

Ali ne zavaravajmo se. Na terenima ivi nekoliko puta vie imena koja na kartama nisu unesena. U vremenu velikog civilizacijskog progresa, depopulacije i nestajanja sela, velikih poljoprivrednih kombinata i komasacija zatiru se mnoga imena. Gdje nema ljudi, ni imena ne vide razloge svojega opstanka. ure, ure neumitno u mijenu i u zaborav. Imamo li snage, volje i sredstava da se ona skupe i sauvaju? 2.7.3. Urbari
Urbari (srednjovjekovno latinski urbarium, prema urbor ili urbar: obraeno kmetsko zemljite) predstavljaju zbirke propisa o feudalnim davanjima ovisnih seljaka vlastelinu te se po njima ureivali i drugi odnosi vlastelina i kmetova i njihove uzajamne dunosti. Urbarsko gradivo moe se podijeliti na potpune urbare (koji sadravaju popise podlonika, veliinu njihovih davanja) i na urbarijalne isprave (normativne odredbe o davanjima i odnosima na vlastelinstvu). Ve Statut Zagrebakoga kaptola (1334-1356) regulira odnose meu kanonicima, ali sadrava i opirne odredbe o davanjima kaptolskih kmetova, o nai nu skupljanja crkvene desetine i o poloaju predijalaca. Urbar pavlinskoga samostana u Strezi iz 1477. osnovno je vrelo za prouavanje agrarnih odnosa u srednjovjekovnoj Slavoniji u drugoj polovici Xv. stoljea. Urbar Modrukoga vlastelinstva iz 1486. pokazuje prilike na feudalnom vlastelinstvu koje su opustoili Turci. Iz Xv. stoljea sauvano je jo desetak neobjavljenih urbara i vei broj urbarijainih isprava. Posebno su znaajni urbari za povijest Istre. U njima se, osim drutvenih odnosa, odraavaju i etniki odnosi. Vei je broj istarskih urbara objavljen. Temeljnu zbirku urbara za podruje Banske Hrvatske objavio je R. Lopai ve 1894. U toj su zbirci tiskani urbari za vlastelinstva Dubovec, Grobnik, Novi Vinodolski, Ozalj, Rakovec i dr. Kasnije su publicirani urbari za Vinodol, stubike posjede (1576) i dr. Kako su zbog iskoritavanja podanika izbijale bune, u XVIII. stoljeu dravna je vlast poela donositi norme koje su odreivale najviu granicu kmetskih podavanja, a zbirke tih propisa zvale su se takoer urbarima. Marija Terezija izdala je 1756. takav urbar za slavonske upanije: virovitiku, poeku i srijemsku (Slavonski urbar), a u razdoblju izmeu 1775. i 1780. za hrvatske upanije zagreba ku, varadinsku i krievaku (Urbar za Bansku Hrvatsku 1779). Zakonom su urbarijaini odnosi ureeni 1836. i 1840. Ukidanjem kmetskih odnosa (1848. i 1853) urbari gube svoje znaenje. Najvei dio urbara uva se u Kaptolskome arhivu u Zagrebu i u obiteljskim arhivima. U Hrvatskome dravnom arhivu uvaju se popisi desetine idevetine u Hrvatskoj za razdoblje 1594-1775. te urbarski spisi i popisi posjeda za razdoblje 1564-1848. Premda su urbari nastajali u prvom redu kao vrela za gospodarsku povijest, oni su prvorazredno vrelo i za toponimiju i za antroponimiju.
102

ivot imena

***
Terezijanska urbarijaina regulacija je sustavno proveden postupak na podru ju zemalja Habsburke Monarhije koji je trebao, na javnopravnim osnovama, urediti gospodarske i pravne odnose izmeu podlonika i osigurati plaanje poreza dravnom eraru. Ovaj je postupak posebnu vanost imao u ugarskom dijelu Monarhije u kojemu je neplemi ko stanovnitvo i nadalje ostalo jedinim nositeljem porezne obveze, a plemiki sabori su na razne naine pruali otpor zadiranju drave u odnose izmeu podlonika i vlastelina. Zbog toga je urbarijaina regulacija u ovim zemljama provedena putem kraljevskih odredbi i preko administrativnog aparata podreenog sredinjoj upravi.

U Hrvatskoj Je urbarijaina regulacije zapoela odredbom Marije Terezije (odatle i naslov: Terezijanska urbarijaina regulacija) 1773. godine, a zavrena je donoenjem Hrvatskog urbara 27. studenoga 1780. godine. Postupak je proveden u tzv. "gornjim hrvatskim upanijama": Krievakoj, Varadinskoj i Zagrebakoj, a tijekom provedbe proirio se i na podruje Severinske upanije. U postupku provedbe urbarijalne regulacije izvreno je utvrivanje postojeeg stanja urbarijainih odnosa na razini suija za svako pojedino podloniko selite, odnosno domainstvo. Na temelju uputa i prikupljenih podataka provedeno je ureenje podlonikih selita te izraun godinjih obveza, a sukladno tome utvrena su i podavanja podlonika prema opim odredbama novog urbarijalnog ureenja. Novi odnosi iskazani su za svaku suiju, odnosno selo, u zasebnim urbarima i urbarijalnim tablicama. Te odredbe uredile su gospodarske i pravne odnose izmeu podlonika i vlastele i uspostavile upravno ureenje na razini osnovne jedinice feudalnog poretka, to su bile seoske opine, odnosno suije. Postupak je proveden u svim spomenutim upanijama, te je krajem 1780. godine proglaen zajedniki urbar za Hrvatsku. Ova rjeenja su, uz manje izmjene, potrajala sve do sredine XIX. stoljea. Urbarijalnom regulacijom nastali su spisi koji sadravaju podatke znaajne za povijesna, gospodarska, demografska, socioloka, etnoloka i druga istraivanja. Na temelju dokumenata nastalih ovim postupkom urbarijalne regulacije mogue je utvrditi gospodarsku i demografsku strukturu sela kao to su imovinski status, brojnost stanovnitva, identifikaciju stanovnitva prema preZimenima te iscrpni pregled toponima u pojedinim selima odnosno suijama. Literatura o urbarima na naem podruju odnosi se najveim dijelom na razdoblje do kraja XVII. stoljea (Lopai, Adamek, Tkali, Laszovski, Kampu i drugi). O terezijanskoj urbarijalnoj regulaciji za podruje dananje kontinentalne Hrvatske opa istraivanja proveli su M. Vei u radu "Urbar hrvatsko-slavonski", koji je objavio vei dio odredbi i uputa o urbarijalnom ureenju. Za podru je Slavonije analizu i prikaz postupka terezijanske urbarijalne regulacije obradio je J. B6sendorfer u knjizi Agrarni odnosi u Slavoniji. M. Lanovi u knjizi Privatno pravo Tripartita donosi pravne odredbe vezane uz terezijanske urbare. Uz ove
103

Uvod u hrvatsko imenoslovije

postoje i radovi koji su prikazivali pojedine dijelove ovoga postupka B6sendorfer, Karaman, Erceg i dr.).

(Bojnii,

Dokumentaciju terezijanske urbarijalne regulacije ine zapisi - dokumenti nastali u okviru upanija, a na razini suija u neposrednoj provedbi toga postupka. Ti se dokumenti nalaze u arhivskim fondovima upanija za sjevernu Hrvatsku, ali i u obiteljskim, vlastelinskim i drugim fondovima i zbirkama u naim i stranim arhivima i nearhivskim ustanovama. Za prouavanje onimije i toponimije u Dalmaciji i Mletakoj Istri, uz matine knjige, najznaajniji su biljeniki spisi, kao i spisi inventara i oporuka, contralitterae. Dio toga gradiva je za razdoblje do 1500. godine objavljen u Zadru, ibeniku i HAZU. Usp. npr: Spisi kancelarije Pantina de cha de Pesaro (1441-1443) za ibenik. Za Zadar: Andrija pok. Petra iz Antua 1353-1355,2 sveska; Trogirski biljnici 13. i 14. st. koje je objavio M. Barada. 2.8. Etimologija
Pronai prapoetak imenu bio je cilj onomastikih istraivanja. Dananji hrvatski prostor obilovao je oduvijek predslavenskim imenima i ona su pobuivala osobitu pozornost jeziara koji su se bavili supstratnim, poglavito tzv. "ilirskim" ostatcima to su posrednitvom romanskih jezika uli u hrvatski imenski fond. Imena se nisu istraivala kao sustav za imenovanje jedinki koje identificiraju i tako ih izluuju iz vrste kojoj su pripadale. Na ime se gledalo kao na jezini podatak koji je davno ukotvljen u prostor koji valja imenovati (toponim) ili kao znak koji je pridruen osobi i davno povijesno zasvjedoen (antroponim). Ta duboka vremenska okomica nosila je obavijesti svoje davnanjosti i pruala mogunost poredbenih jezinih istraivanja. Ime se prouavalo slijedom svojih povijesnih potvrda i likovi na kojima su se zapaale mijene bili su u povijesnom slijedu vani pokazatelji jezinog razvitka i jezinih mijena, to je osobito dolazilo do izraaja u starijim stadijima jezinih simbioza, to jest u kontaktnoj onirniji. Dijalektolozima su toponomastiki podatci vezani za mjesto bili vanim potvrdama areaInoga prostiranja jezinih pojava koje su se istraivale dijalektolokim metodama. Svi ti pokuaji objanjavanja imena nosili su u sebi etimoloko-genetski pristup i takva etimologija trebala je uglavnom odgovoriti na pitanja: kojem jeziku pripada korijen sadran u imenu, to bi znaila rije u imenskoj osnovi. Takav etimoloki pristup imenima vue u hrvatskoj onomastici svoje recidive do danas.

2.8.1. Skokova primjena etimoloke metode u onomastici Akademik Petar Skok, istraujui nesonime na hrvatskome dijelu Jadrana, utvrdio je one predslavenskoga i hrvatskoga postanja. Predslavenske je svrstavao u: a) ilirske, b) grke i jo starije mediteranske, koji su pripadali danas jo nepoznatim lingvistikim etnijama. U prepoznavanju tih jezinih elemenata vodio se ovim kriterijima: 104

ivot imena

1. ispravna je ona onomastika potvrda koja se ouvala u neprekidnoj tradiciji:

latinskoj ili grkoj, romanskoj i hrvatskoj (npr. Drido, starohrvatska prilagodba latinskoga pridjeva dridisticus > Drid *- Orido; Solentia > hrv. Sulet (= olta) *- Olentia, Siscia> Sisak *- Segestica 2. opetovanje toponima (na udaljenim mediteranskim prostorima): Kissa (danas Caska) na Jadranu i polis Kissa u Mauretaniji; Apsarum (Osor) na Jadranu i Apsaros na Pontu; Arba (Rab) na Jadranu i Arba u Hispaniji Baetici; Issa (Vis) na Jadranu i Issa na Lesbosu; Pharos (Hvar) na Jadranu te u blizini Aleksandrije, u Egeju i na Helespontu. Glasovne podudarnosti u imenima pokazuju da se vjerojatno radi o mediteranskom supstratu, ali se na tumaenje znae nja u imensld.m osnovama zasad ne moe pomiljati 3. na irim se jezinim prostorima u razliitim imenima pojavljuju slini ili identini zavrni segmenti koji se mogu manje-vie poistovjetiti stvorbenim morfemima, npr. -ona (Flanona, Salona, Narona); -este/-ista (Tergeste, Bigeste, Nareste, Ladesta), -en t (Pinquentum, Parentium, Colentium, Solenta), -unt- (Pituntum, Diluntum, Maluntum (Molat) 4. opetuju se slini i identini segmenti imena: bist- (Bistua, Bista, Biston), scard(Skarda, Scardona, Skrad), jad- (fader, Jadrija, Odra) itd. 5. arheoloki i drugi spomenici materijalne i duhovne kulture svjedoe posredno o vremenu nastanka te tako definiraju gospodarsko znaenje ili strateki poloaj imenovanoga objekta. Pri tome su naravno za mlae (romanske) toponime vani lingvistiki kriteriji koji u imenskim prilagodbama pokazuju vrijeme svojega ulaska u hrvatski jezik. Takav nain etimolokog istraivanja - iznai imensku osnovu, odrediti njezinu jezinu pripadnost, povezati oblinu slinost imena ire i razliite jezine pripadnosti, te tumaenja znaenja (a vrlo izuzetno) i strukture imena - nastavlja se gdjekad u hrvatskoj nesonimiji i hidronimiji, tj. u imenima koja uglavnom pripadaju supstratnim, prethrvatskim jezinim slojevima. 2.8.2. Suvremeni pristupi etimolokom istraivanju u onomastici kad apelativ od kojega je dotino ime stvoreno naputa imeniko podruje u kojemu je kao apelativ togod oznaavao, i prelazi u imensko polje u kojem kao ime togod imenuje - otkrivamo splet okolnosti koji je izazvao motiv imenovanja, ili ire - etiologiju imena. Danas kao prirunike onomastikog istraivanja u Hrvatskoj imamo vrlo podroban povijesni rjenik hrvatskoga (i srpskoga) jezika, u kojemu je mogue pratiti razvitak znaenja pojedinih rijei i imena; imamo rjenik hrvatskoga srednjovjekovnog latiniteta koji pomae objasniti mnoge toponime romanskoga postanja; izvrstan Skokov Etimologijski rjenik; podroban popis svih prezimena te njihov broj i njihov razmjetaj u Hrvatskoj; vrlo mnoge dijalekatne rjenike; vrlo iscrpnu onomastiku bibliografiju; prilino dobro istraene dijalekte za hrvatski dijalekU
105
asu

Uvod li hrvatsko imenoslovIje

toloki atlas s podacima koji e uskoro biti dostupni na internetu, te se s prilino uspjeha moe objasniti etimologija mnogih imena metodom kakvu zahtijeva suvremeno onomastiko istraivanje, gdje se vodi rauna o zemljopisnim, povijesnim i svim drutvenim i svim drugim okolnostima koje utjeu na ime i njegove mijene te imenu pridruenog onomastikog objekta, jer se samo u odgovoru na sve okolnosti koje su sudjelovale u oblikovanju imena moe razumjeti bit i poruka onomastike etimologije. Objanjavajui tako etimologiju imena s romanskim pridjevom san(c)tu + svetako ime: Stobre < *s(p)tlovrf < *sanctulaurentiu < sanctu Laurentiu(s), objanjavamo vrlo produktivnu kategoriju imena motiviranih romanskim sloenim imenom sanctu(s) + svetako ime. Istakli smo time da su takva imena nastala u doba postojanja nazala Ipl i Ifl u hrvatskom jeziku (to jest do kraja X. stoljea), istraili smo da se takve imenske strukture pridruuju starokranskim crkvama koje nose arheoloke oznake V.-VII. stoljea i od kojih su mnoge do X. stoljea bile prilagoene od Hrvata kao njihove bogomolje, pokazali smo da je razmjetaj tih crkava oko primorskih romanskih gradova, u tim gradovima i na gradskim agerima ime smo potvrdili prisnu i jaku romansko-hrvatsku bioloku, gospodarsku i jezinu simbiozu, upozorili smo na ranu, po naem miljenju, upravo na najraniju evangelizaciju Hrvata na prostorima takvih toponima i posredno dokazali kontinuitet materijalne i duhovne kulture antike u doba hrvatske doseobe i poslije. Osvrnemo li se na izolirana tumaenja imena, npr. zanemarivanja postojanja crkve sv. Lovre u Stobreu u kasnoj antici, onda lako upadamo u zabludu koja se dogodila velikom P. Skoku, koji je dananje ime Stobre tumaio od antikog imena Epetion (zapravo iz latinske prijedlone sloenice *extra Epetiu, v. Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, 1957, 31).
2.9. Imena predslavenskoga (indoeuropskoga) porijekla i slavenska imena

Seobe naroda (od IV. do VII. stoljea) u nekadanji Ilirik dolazile su uglavnom sa sjevera u Mediteranski bazen, koji je irio svoje utjecaje s mora i koritima primorskih rijeka prodirao u unutranjost. U novoj domovini Hrvati su od kraja VI. stoljea postupno batinili mnoga imena: a) osobna, od kojih su mnoga bila zapisana na rimskim spomenicima, a uz rimska bila su uklesana mnoga ilirska i druga nerimska imena, te uskoro s kristijanizacijom primaju Hrvati mnoga kranska imena istone i zapadne provenijencije te b) zemljopisna, u prvom redu rijena, jer su na rijekama dolazili u dodir sa supstratnim (uglavnom poromanjenim) populacijama, od kojih su ta imena uli, ali i druga utvrdna, naseobinska, a na primorju i mnogobrojna insularna imena. Supstratna toponimija u doba doseobe Hrvata bila je vrlo brojna i bogato zasvjedoena, djelomino u tadanjim, a obiluje u kasnijim vrelima.
106

ivot imena

o
oi.

grke

naseobine IV-I. stoljee pr. Krista

svetite

toponimi grkog porijekla ili pod grkim uticajem

Ankon

.. Diomedeiai (Palagrua)

Grke naseobine na primorju istonoga Jadrana iz IV. stoljea prije Krista (po S. ai)

Mnoga imena nisu preivjela seobu Hrvata. Utrnula su se. Neka su imena na predjelima na kojima su se susretali Hrvati s prethrvatskim populacijama sau vala svoj zateeni lik prilagoen hrvatskom jezinom sustavu. Jezici grkih i romanskih kolonizatora posredovali su u prijenosu naslijeenih imena i onih imena koja su se stvarala i oblikovala u tim jezicima. Grci su kao izrazito pomorski narod osnivali svoje naseobine pri moru i nisu prodirali u unutranjost. Njihovim su posrednitvom naslijeena imena KopKvpa (Krkar = Korula), ImJa (Vis), (]JxpOC; (Hvar), Salona (Solin), Tragurion (Trogir), Jader (Zadar) ... Rimljani su prodirali u unutranjost sve do dunavskih granica, gradili ceste, podizali uz njih utvrde i naselja koji su zabiljeeni na nastarijim zemljovidima (v. M. Markovi, Descriptio Croatiae, 33-36). Tako se navode neke vanije ceste i imena naselja na njima:
107

Uvod II hrvatsko imenoslavlje

Glavni pravci rimskih cesta

1. Podravska cesta od Poetovija (Ptuj) do Murse (Osijek) preko Cibalije (Vinkov-

ci) do Sirmija (Srijemska Mitrovica) Poetovio (= Ptuj) - Aquaviva (= Petrijanec) - Populus (= Bartolovec) - Lentulae (= urevec) - Jovia (= Klotar) - Serota (= Oraac) - Bolentium (= Sopje) - Marinianae (= Donji Miholjac) - Jo va lli u m (= Valpovo) - Mursa Minor (= Petrijevci) - Mursa Maior (= Osijek) - Ad Labores pons Ulcae (neubicirano naselje na rijeci Vuki) - Cibaliae (= Vinkovci) - Sirmium (= Srijemska Mitrovica). 2. Posavska cesta vezivala je Neviodunum (= Ozalj) i Marsoniju (= Slavonski Brod) i povezivala ova naselja: Neviodunum (= Ozalj) - Romula (= Dubovac) - Quadrata (= Vojni) - Ad Fines (= Glina) - Siscia (= Sisak) - Ad Praetorium (= Bain) - Servitium (= Bosanska Gradika) - Urba tis (= Srbac) - Marsonia (= Slavonski Brod). 3. Magistralna cesta od Tarsatike (= Rijeka) do Salonae (= Solin) povezivala je ova naselja: Tarsatica (= Rijeka) - Ad Turres (= Crikvenica) - Senia (= Senj) - Avendona (= Brlog) - Aurupium (= Vitalj) - Epidotium (= Kvarte) - Ancus (= Kula) - An108

ivot imena

sancalium (= Medak) - Clambetium (= Obrovac) - Ad Hadre (= Medvia) - Burnomilia (= Kistanje) - Promona (= Tepljuh) - Magnum (= Klake) - Andetrium (= Mu) - Salona (= Solin). Na tu se cestu bila vezala lokalna cesta koja je doticala naselja: Scardona (= Skradin) - Lorano (= Vrpolje) - Tragurium (= Trogir) - Salona (= Solin).

4. Na cesti od Salone (= Solin) do Epidaura (= Cavtat) bile su ove postaje: Salona (= Solin) - Tilurium (= Trilj) - Billubium (= Lokviii) - Ad Novas (= Runovii) - Ad Fusciana (= Raii) - Bigeste (= Humac) - Narona (= Vid) - Ad Turres (= Tasovii) - Diluntum (= Stolac) - Pardua (= G. Gradac) - Epidaurum (= Cavtat). 5. Iz Salone kao sredita gradskog raskrija vodile su ceste u unutranjost: a) prema Bosanskoj Gradiki: Salona (= Solin) - Andetrium (= Mu) - Equum (= itluk) - Inalperio (= Prolog) - Bariduo (= Glamo) - Jonnaria (= Vaganj) - Baldie (= Mrkonji-Grad) Leusaba (= Bunari) - Lamatis (= Slivno) - Castra (= Banja Luka) - Servitium (= Bosanska Gradika); b) prema Srebrenici: Salona (= Solin) - Tilurium (= Trilj) - Ad Libros (= Zidine) - In monte Bulsinio (= gora Tuica) - Bistue Vetus (= Varvara) - Ad Matricem (= Gornji Vakuf) Bistue Nova (= Vitez) - Stanecli (= Kiseljak) - Argentaria (= Srebrenica). Uz te bilo je jo nekoliko kasnoantikih itinerara, od kojih je znaajan onaj Anonima iz Ravene, u kojem se navode imena luka od jugoistoka prema Zadru (u zemlji Delmata): Burzum - Aleta - Salun tum - Butua - Decadaron - Rucinium Epitaurum (id est Ragusium) - Pardua - Turres - Narona - Epetium - Musarum - Spalathron - Salona - Scardona - Nedinium - Jadar. U liburnijske luke Anonim ubraja ove: Elona, Dun, Coriton, Argerunto, Bigi, Ospela, Publiscea, Senia, Turres, Raparia, 7harssaticum, Lauriana, Albona, Olisa, Tarneum, Abendone, Parupium, Ethelia i Anceus. Na podruju Panonije, Ravenjanin spominje ova naselja: Confluentes Taurinum, Idiminium, Bassianae, Fossis, Sirmium, Drinum, Saldae, Bassante, Marsonia, Mursa Maior, Mursa, Jovallium, Berevis, Soren is, Marinianae, Bolentia, Serota, Cuccium, Lentulae, Sonista, Botivum, Populi, Aquaviva, Ramista, Vincensimo, Ligano, Salla, Arrabona, Savaria, Cibalae, Certissia, Servitium, Fines i Apeva. 6. Mnogi su toponimi, ije je porijeklo tamno i u davno iezlim jezicima, premda potvreni, nestali netragom. Takvi su primjerice: Andautonia (blizu Zagreba), Inicerum (= Poega), Marsonia (= Brod na Savi), Cibalae (= Vinkovci), Certissa (= akovo), Cornacum (= Sotin), Mursa (= Osijek), Mursella (= Petrijevci) na sjeveru; a Volcera (Novi Vinodolski), Lopsica (Jurjevo), Ortopla (Stinice), Argyruntum (Starigrad), Asseria (Benkovac), Burnum (Kistanje), Magnum (Klake), Aequum (itluk), Oneum (Jesenice), Diluntum (Stolac), Epidaurum (Cavtat) na jugu. Neki su toponimi sauvani u hrvatskoj prilagodbi. Takvi su:
109

Uvod u hrvatsko imenoslovije

a) hidronimi: Dunav, Sutla, Krapina, Mura, Bednja, Drava, Odra, Kupa, Una, Sava, Mrsunja (uz nekadanje naselje Marsoniju), Vuka, Lika, Rama, Trebiat, Buna, Dragonja, Raa, Riana, Cetina, Norin i dr.; b) planine: Promina, Dinara, Mose, Mosor, Viganj, Oki i dr. Neka supstratna imena sauvana su do danas u horonimskom znaenju i odnose se na ira podruja: Ilirik, Dalmacija, Istra, Liburnija, Kvarner, Lika, Bosna, Srijem, Konavli, Dinaridi, Meimurje, te po rijekama: Posavina, Podravina, pokuplje i slino. e) naselja: Srijemska Mitrovica, Sisak, Srbac, Mursa, Ilok, Knin, Glamo, Duvno, Pset, Imotski, Karin, Sinj, Dicmo, Trpanj, Umag, Pore, Rovinj, Pula, Plomin, Trsat, (Ka rio) bag (= Vegium), Nin, Karin, Zadar, Skradin, Trogir, Sali, Split, Omi, Makar(ska), Bast, Lapan, Ston, Labe (Dubrovnik), Cavtat, Molunat te imena otoka i naselja na otocima: Krk, Osor, Rab, Pag, kedra, Rava, ut, Lapkat (= Vrgada), oltaiSulet, Hvar, Vis, KorulalKrkar, Mljet, Lastovo ...
Literatura:

Alf6ldy, G. (1969): Die Personennamen in der romischen Provinz Dalmatia, Heidelberg. Anreter, P. (2001): Die vorromischen Namen Pannoniens, Budimpeta. Holzer, G. (2008): Namenkundliche Aujsiitze, Be. Kriman, M. (1991): Osobna imena na istarskim natpisima iz rimskoga doba, Zagreb. Markovi, M. (2004): Antika naselja i grko-rimska zemljopisna imena na tlu dananje Hrvatske, Zagreb. Mayer, A. (1957, 1959): Die Sprache der alten Illyrier, Bd. I-II, Be. Schramm, G. (1981): Eroberer und Eingesessene. Geographische Lehnnamen als Zeugen der Geschichte Sudeuropas im ersten Jahrtausend n. Chr., Stuttgart. Skok, P. (1950): Slavenstvo i romanstvo, Zagreb, te mnoga druga njegova djela (v. Bibliografiju). Udolph, J. (1979): Studien zu slavischen Gewiissernamen und Gewiisserbezeichnungen, Heidelberg.

Hvar sredinom XIX. stoljea, crte iz Hrvatskoga dravnog arhiva, Zagreb

llO

Zivot imena

2.10. Novija strana imena: supstratna, adstratna, superstratna


(openito)

Hrvatska povijest svjedoi o povijesnoj razdrobljenosti svojega etnikoga teritorija od srednjega vijeka, kada su pojedini dijelovi povijesnoga hrvatskoga prostora potpadali pod ugarsku, austrijsku, mletaku i tursku dravnu upravu. Hrvatska jezina povijest upozorava na narjenu razdrobljenost akavskoga, kajkavskoga i zapadnotokavskoga prostora do XV. stoljea, a imena se uvijek javljaju u mjesnim idiomima. U XV. stoljeu zapoinju goleme migracije koje su dio hrvatskoga naroda odvele u dijasporu, dijelom u Gradie (Burgenland), dijelom preko mora u Italiju, dijelom na druge prostore izvan hrvatskih granica i unutar Hrvatske. Taj raseljeni narod upravo svojim imenima svjedoi o svojoj etnikoj pripadnosti i o prostorima na kojima je boravio, a na nekima od njih jo i danas boravi. Takva stvarna i jezina povijest hrvatskoga naroda i njegova povijesnoga prostora upozorava na jak strani utjecaj koji je izvren u hrvatskoj onirniji, i to manje u toponimiji, a vie u antroponimiji.

Smjerovi migracija od XVI. do XVIII. stoljea: 1. akavska, 2. novotokavskoikavska, 3. novotokavskojekavska migracija

111

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Mnogobrojno arenilo utjecaja pokazuju tri razliita povijesna pisma (glagoljica, zapadna irilica i latinica), neujednaeni slovopisi i pravopisi i razliiti kriteriji latiniziranja, talijaniziranja, germaniziranja i maariziranja hrvatskih imena. Mnogi su imenski zapisi ostali u nasljeu kao rezultat takvih utjecaja. Strani utjecaj doivjeli su Hrvati iseljavanjem od xv. stoljea, koje je uslijedilo turskom najezdom s jugoistoka. Hrvati koji su se preseljavali u austrijske, maarske, slovake i moravske zemlje dijelom su preuzimali imena naselja u koja su se naseljavali i prilagoavali ih svojem izgovoru: a) austrijska: Baumgarten postaje Pajngrt, Hornstein biva Voriton, Ne ugra ben postaje Bajngrab ... ; b) maar ska: Fiiles postaje File, Czem postaje emba. Neka su se imena prevodila, npr. Neudorf> Novo Selo, 1hebennendorf> Djevinska Nova Ves i druga, ili su hrvatski doseljenici iz svoje postojbine prenosili ojkonime: Bandal, Gacka, Parapatia Brig, Stinjaki - naselja u Gradiu. Prepoznatljivost te kolonijalne ojkonimije pomae utvrditi kraj iz kojega su Hrvati doli. U tom smislu kudikamo pouzdanije potvrde daju hrvatska prezimena u iseljenikim krajevima: Brodari (Brod), Bian (Biha), Klanski (Klana), Zrinjac (Zrin), Slunjski (Slunj) itd. Slino je i s Hrvatima u junoj Italiji, gdje je sauvana kudikamo brojnija ojkonimija; od onih prilagoenih ojkonima Acquaviva Collecroce > KriU, Montemitra > Mundimitar, San Felice> tifiti... do onih koji svjedoe o nacionalnoj pripadnosti doljaka: Valle Crobatia, Dalmazia, Lesina, Peschici (Peskii) itd. Na prostore sjeverne Hrvatske, osobito u meurjeju Drave i Save, bio je maarski utjecaj koji se oitovao: a) u vokalnoj harmoniji: Bestercze (= Bistrica), Kemence (= Kamenica), b) u izbjegavanju maarskoj administraciji nepriline suglasnike skupine: dodavanjem vokala: Izdench (= Zdenac), e) rastavljanjem konsonantskog skupa: Malaka (: Mlaka), d) izostavljanjem konsonanta iz konsonantskog skupa: Bathce (= Bace < *blatbce), e) hrvatsko Iri zamjenjuje se slijedom Iur/, i poslije lori: Hrvat> Hurvat > Horvat, f) hrvatsko 161 zamjenjivalo se maarskim Iiii: Patak (= Potok). Maarski je utjecaj neizmijenjenost osobnog imena koje dolazi u sloenim toponimima Martinbreg (= Martinov breg) itd. Po maar skom imenskom obrascu prezimena su se postavljala ispred osobnog imena itd. Taj utjecaj u pismu bio je kudikamo obilniji nego se to iskazivalo u praksi. U junoj Hrvatskoj oitovao se pak mletaki utjecaj, osobito u primorskoj zemljopisnoj terminologiji i u toponimima nastalima proprijalizacijom zemljopisnih termina: Kava, Petrada (: petra), Galija, Gustirna (gustierna), Pantana, Plaa, Punta, Vala, Riva, Mandra, Mandra, Kaca, Fjumera, Macel, Purporela, Lumbarda, Vrgada, Fortica itd. Romanski utjecaj osjeao se u potalijanivanju prezimena: Lazaneo (= Lozani), Mladineo (= Mladini), Petrizio (= Petri), Cottrulli (= Kotrulovi) usvajanjem romanskih oblika osobnih imena i u preuzimanju romanskih (veinom mletakih) nadimaka. Na hrvatski prostor, osobito na onaj iseljenih Hrvata, spustilo se s dinarskih planina kroatizirano vlako puanstvo, katolike vjeroispovijedi, koje takoer s ostalim hrvatskim puanstvom seli izvan Hrvatske (vlaka onirnija u Gradiu i
112

ivot imena

u junoj Italiji). Unutar Hrvatske dolazi pred Turcima (i s Turcima) vlako pravoslavno puanstvo s jugoistoka. Ono zajedno s kudikamo manje brojnom srpskom populacijom naseljava neko u srednjem vijeku gusto naseljene hrvatske prostore u sjevernoj Dalmaciji, u Lici, na Kordunu i Banovini i po Slavoniji, osobito na istonoj rubnoj granici Hrvatske u tzv. Vojnoj granici. Ti doseljenici bili su predstavnici mlaega novotokavskoga ijekavskoga govornoga tipa koji se govorio u Starom Vlahu, po Peteru na istonohercegovako-crnogorsko-sjevernoalbanskoj tromei, po Travuniji i Humu. Tim govorom doli su u susjedstvo starijih, starosjedilakih govornih tipova (akavski, kajkavski, starotokavski akavski) koji su obiljeavali hrvatsko puanstvo. Tako su se starosjedilaki prilino konzervativni hrvatski dijalekti nali u susjedstvu s najrevolucionarnijima novotokavskima i esto bili njima nadslojeni. O ostatcima hrvatske prisutnosti svjedoi nadslojena toponirnija s hrvatskim narjenim obiljejima. Kako su starosjedioci uvali svoje dijalekatne osobine, svoju onimiju, novodoseljenici, naseljeni uglavnom u naputenim naseljima, nisu stvarali novu ojkonimiju, osim onu zaselakog, katunskoga tipa koja je u dinarskim krajevima motivirana imenom rodoelnika spluralnim formantom -ii (-oviil-evii, -inii) te formantom -ci (-ovcil-evci, -ivci) u preteito sjevernim ravniarskim predjelima. Kako su doseljenici bili pravoslavne vjeroispovijedi, njihova se antroponimija razlikovala od starosjedilake, ali su zamjetni i meusobni utjecaji, osobito u tvorbi hipokoristikih likova. S njima skupa s turskim osvajanjima u mnoge dotad hrvatske predjele prodiru islamska imena, iji je zamjetniji utjecaj u antroponimiji nego utoponimiji: uprija "most", Prnjavor "imanje, leno", Vakuj"posjed", itluk "vrsta feudalnog posjeda", Orman "uma", Bajer "obala", Meraja "istina" itd. Ta onomastika proimanja (premda sprjeavana jezinim, vjerskim, statusnim, zemljopisnim i drugim barijerama) ostavila su tragove u suvremenoj hrvatskoj onirniji. U XVI. stoljeu mnogi istaknuti Hrvati piu svoja imena i prezimena uzorom na latinske i talijanske likove: Petrus HectoreuslPietro Ettoreo umjesto Petar Hektorovi. Ta antroponimija u razliitim tekstovima dugo se drala i kod onih ue njaka, umjetnika i pisaca koji su osim na latinskom, talijanskom, maarskom pisali (ponajvie) na hrvatskom jeziku. Pohrvaivanje takvih imena provodilo se poslije ortografskim prilagodbama, pri emu su katkad neka prezimena kroatizirana prema nedovoljno dokumentiranim predlocima. U XVII. stoljeu pojavljuju se u nekim rjenicima - primjerice u rjeniku Jakova Mikaije vrlo opseni popisi zemljopisnih imena. Tako J. Mikalja u vrlo opsenoj grai donosi hrvatski lik na prvom mjestu, zatim na drugom i treem mjestu talijanske i latinske likove kao odredine. Uz hrvatsko ime dolazi definicija: Alga, grad u panji; Osor, otok; Pirineji, planine koje razdiijuju panju od Prancije; Planica, rijeka u Moreji; upa, kneina u dubrovakom kraju itd. Ta bogata graa bila je uzor i poticaj mlaim leksikografima - Pavlu Vitezoviu i drugima.
113

Uvod li hrvatsko imenoslovije

U tom XVII. stoljeu kao posljedica tridentskokoncilskih zakljuaka da se djeci na krtenju nadijevaju svetaka osobna imena i uz ime obvezatno zapisuje prezime, koje snagom zapisa postaje stalno, neizrnjenljivo i nasljedno, javljaju se u hrvatskim krajevima koji nisu bili pod turskom upravom matice roenih i s njima prodor kranske antroponimije, u dotadanji prilino kompaktan hrvatski imenski fond, a kod islamiziranih Hrvata jak islamski imenski repertoar s hipokoristinim likovima po uzoru na hrvatska narodna imena. Tada i u iduim stoljeima, pogotovu nakon oslobaanja sjevernih krajeva od Turaka, velik broj stranaca - Nijemaca, Maara, eha, Slovaka na sjeveru i Talijana na jugu - unosi svoj imenski repertoar, koji se proimlje s hrvatskim i ukljuuje u nj. Vlaka prezimena rta -ul (ungul, Lincul, Dakul, Danul, Drakul, Serbul) i druga, zajedno s albanskima koja su s albansko-vlakim doseljenicima dola od srednjega vijeka naovamo, samo su periferno utjecala na strukturu hrvatskog imenskog fonda. U XIX. stoljeu s buenjem nacionalne svijesti mnoga se osobna imena i prezimena prevode na hrvatski: Ignacije> Vatroslav, Wiesner> Livadi, Fuchs> Lisinski, Farka> Vukotinovi, Ritter> Vitezovi, Flieder > Jorgovani i dr. Tada nastaje i prvo imenovanje ulica po dobro izraenim planovima, ali se u XX. stoljeu najvie u toj vrsti imena oitovala ideologiziranost nominacija. U XX. stoljeu dio hrvatskih zemalja - Istra, Cres, Zadar, Lastovo - potpao je po Rapalskom ugovoru iz 1920. pod vlast Italije, pa su mnoga mjesna imena, sva osobna imena i prezimena bila talijanizirana, i tako je to ostalo do 1943, kad su Istra, a onda i ostali krajevi, osloboeni i pripojeni Hrvatskoj. Nakon Drugog svjetskog rata u antroponimiji se provodi ideologizacija imena pod utjecajem komunistikog reima. No, to je kratko razdoblje jer se ve poslije 1950-ih javljaju novi trendovi. Dijelom se biljei povratak na narodna imena a dijelom se javljaju pomodna imena pod utjecajem Zapada (svijet filma, estrade i sL). Mnogi toponimi tipa Sveti Juraj rabili su se na slubenoj razini bez pridjeva sveti: Grgur, Klement, Janja, (Sveti Ivan) Zelina, (Sveti Ivan) abno itd. Literatura:
Frani, Anela, Orsolya :agar-Szentesi (2008): "Meimurska ojkonimija na maarski nain", Folia onomastica Croatica 17, Zagreb, 59-80. Hadrovics, L. (1985): Ungarische Elemente im Serbokroatischen, Budimpeta. Jurii, B. (1956): "Toponimika zapadne Istre, Cresa i Loinja", Anali Leksikografskog zavoda, sv. 3, Zagreb. Mandi, :. (2001): "Mikrotoponimija bunjevakih Hrvata u Madarskoj", Folia onomastica Croatica, X, Zagreb. Mirdita, Z. (2004): Vlasi u historiografiji, Hrvatski institut za povijest, Zagreb. Ostoji, L (1974): Vlasi u Hrvatskoj, vlastita naklada, Krapina. Skok, P. (1950): Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, JAZU, Zagreb.

114

ivot imena

2.11. Imena na graninim etnikim i jezinim prostorima 2.11.1. Povijest problema Hrvati su doseljavanjem krajem VI. i u VII. stoljeu nadslojili uglavnom poromanjeni "ilirski" supstrat (Histra, Liburna, Japoda, Delmata, Ardijejaca, Norika, Panonaca ... ). Na dananjem hrvatskom primorju Grci su bili prisutni od IV. st. pr. Kr., osnivajui svoje faktorije - to su bile Korkyra (Krkar/Korula), Issa (Vis), Phara (Hvar), Tragura (Trogir), Salona (Solin), Epetion (Stobre). Grki polis, okrenut moru i trgovini, ne ulazi u unutranji Ilirik i ne grecizira ga. Gr ki onomastiki ostatci beznaajni su i grki e se utjecaj u imenima prepoznavati jae tek iz bizantsltoga vremena. Rimljani su poetkom nove ere osvojili istonojadranski prostor, prodirali do dunavskih obala, gradili naselja, tabore, ceste, gospodarska zdanja. Ostavili su u primorju gustu predijainu toponimiju, osobito u Istri. Gotovo sva supstratna toponimija koja je nakon hrvatske doseobe ula u hrvatski imenski fond prola je kroz tadanji romanski i hrvatski jezini filtar i u njoj su davna jezina obiljeja prepoznatljiva do danas u sauvanim imenima. Po tome ta onomastika na graninim etnikim i jezinim prostorima, na ovoj jugozapadnoj crti Romanije i Slavije, ima posebno znaenje - romansko i hrvatsko. Hrvati su od XII. stoljea uli u politiki savez s Maarima i maarska administracija ostavila je djelomice prepoznatljiv trag i u ojkonimiji i u antroponimiji u sjevernoj Hrvatskoj, osobito u Meimurju, i u dravsko-savskom meurjeju (Vukovar, Nutar, Ilok, Daruvar, Varadin, Paetin, Sotin). Staroromanski je jezik utrnuo na srednjem primorju u XII. stoljeu, na junom u XV, a na sjevernom mnogo poslije. U Istri je staroromanski jezik (istriotski) u nekim enklavama sauvan do danas. Od XIII. stoljea s jaanjem mletake upravne vlasti na primorju i otocima jaa utjecaj mletake antroponimije, te pomorske i zemljopisne terminologije koja je posluila motivom mnogim toponimima. Od xv. stoljea u Bosni, pa i u Hrvatskoj, nakon poznate Krbavske bitke 1493, a u Slavoniji nakon Mohake bitke 1526, prisutan je muslimanski utjecaj, koji se islamizacijom odrazio jako u antroponimiji, ali zaposjednuima zemljita, gradnjom vakufa, kula, ardaka, uprija, poneto i u toponimiji. Taj utjecaj ostao je uz granicu s dananjom Bosnom i Hercegovinom na prostoru Slavonije, osobito u nekadanjoj Vojnoj granici. Hrvatski jezini prostor granii na zapadu sa slovenskim jezinim prostorom. Razmee ide rijekama Sutlom, Kupom, a u Istri dijelom Dragonjom i neko Rianom. Istono se od te dravne granice protee velikim dijelom hrvatsko kajkavsko narjeje s mnogim istim i slinim izoglosama kao u slovenskim dijalektima. Proimanje slovensko-hrvatske antroponimije (osobnih imena, prezimena, nadimaka) mnogo je jae izraeno od pogranine toponimije, iako postoji podosta toponima istoga porijekla koji nose glasovne karakteristike slovenskih i hrvatskih dijalekata (Sotla/Sutla, Koper/Kopar), osobito u mikrotoponimiji.
115

Uvod li hrvatsko imenoslovije

Istona hrvatska granica prema Bosni dijalekatno se nije razlikovala. Bosanska Posavina imala je osobine slavonske Posavine, a u nekadanjoj tzv. Turskoj Hrvatskoj proimali su se zapadni akavski i istoni starotokavski dijalekti. U predtursko doba ta je onirnija jedinstvena. Prodorom Turaka, spomenuli smo, prodire islamizirana antroponimija, ali s predturskim i kasnijim migracijama dolazi u hrvatske (bosanske) krajeve vlako (pravoslavno) i srpsko puanstvo sistonohercegovakim novotokavskim dijalektom. Tako su se, osobito na podruju Vojne granice (i po Bosni), nali II susjedstvu stari autohtoni govori s najmlaima doljakima. No kako je prostor ve bio imenovan, a doljaci nisu osnivali nova naselja (nego uz njih podizali zaseoke porodinoga, katun~koga tipa), nala su se u susjedstvu stara hrvatska katolika te pravoslavna: srpska i vlaka antroponimija, ije se razlike oituju: a) u izboru imena, b) u imenskoj strukturi i e) u poloaju antroponimijskih lanova u troimenskoj formuli itd. (vidi u knjizi P. imunovi (2006): Hrvatska prezimena, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb, odjeljak: "Hrvatski i srpski imenski i prezimenski sustavi", 27-40).

2.11.2. Slavensko-neslavenski granini pojasi u hrvatskoj toponirniji Hrvati su dolaskom na ove prostore zatekli toponime kojima jedva da je moodrediti postanak, pa i jezinu pripadnost: Mursa, Sirmium, Arsia, Senia, Kissa, Meleta, Gravosa itd. Dolaskom Hrvata gase se mnogi gradovi panonski (Andautonija, Cernacium, Certissa .. .) i jadranski (Nezakcij, Fulfinij, Lopsiea, Argiruntum, Narona, Epidaur.. .}. Hrvati dolaze u doticaj s imenima mnogih drugih gradova (Flanona, Albona, Tersatiea, Senia, Aenona, Salona, Almissa, Narona, Lapan .. .}. Osnivaju svoje gradove: Ostrovica, ibenik, Biograd, Ostrog, Poega, Gradika, Kamengrad ... Hrvati su na primorskom podruju zatekli u imenski m likovima tadanje jezine pojave koje su prepoznatljive u hrvatskim imenski m prilagodbama. One svjedoe o ranom romansko-hrvatskom jezinom proimanju. l. uvanje intervokalnih bezvunih okluziva lp, t, k, e, sl: Kivitate (> Cap ta t), Catene (> Katine), Scrupi (> krip), *Rubrieata (> Lapkat). .. , to se u imenima koja su usvojena poslije nije dogaalo: Kadene (: *Cadena), Vrgada (: *(Ru)brieata) i sl.; 2. uvanje romanskih velara lk, gl ispred prednjojezinih vokala li, el: *plaeetta > Plokita, *Kirkinata > Krknata, *Geminianu(m) > Giman, Skirda > krda, to se u toponimima koji su usvojeni poslije nije zbivalo: Soerga (: s. Quiriaeus). Toponimi u ijim su se petrificiranim likovima sauvale starohrvatske jezine pojave koje su se zbivale krajem VI. pa do kraja XI. stoljea, imaju veliko jezino i, posredno, izvanjezino spomeniko znaenje. Evo tih ranih toponomastikih proimanja: 1. Druga slavenska palatalizacija lk, g, hl + li, e, f' oi, ai)! > /e, z, sl zbivala se u VII. i dijelom u VIII. stoljeu: Kerso (> *Kersu > Cres), Pinguentum (> Buzet), Kissa (> Caska), *Kentona (> *Cftina, Cetina), Kivitate(m) (> Captat).
gue

116

tivot imena

2. U mlaem stadiju sveslavenskog jezika, koji traje u doba seobe naroda, zadrana je kvantiteta vokala kao razlikovnost. Vokali su samo kratki lb, 'b, e, oi i dugi li:, y:, e:, a:, f:, 9:/' pa Hrvati protoniko (i toniko) kratko 10./ u stranim imenima percipiraju kao svoje kratko lo/' Ta vokalna supstitucija trajala je do u VIII. stoljee: Parentium (> Pore), Apssara (> Osor), Alluvium (> Olib), Malata (> Molat), Salona (> Solin), Valum (> Bol), Basante (> Bosut). Nakon VIII. stoljea ta se promjena vie ne provodi: palude > Palit (a ne Poljud i sL), castellione(m) > Kaun (a ne Koun i sL), palatia > palazzo> Palac (a ne Polaa i sl.) itd. 3. Zamjena romanskog dugog lul i dugog 191 u starohrvatski Iyl zbivala se otprilike od polovk'e VII. do polovice VIII. stoljea, a onda se poslije u XII. stoljeu Iyl zamjenjuje sa Iii: Alluviu(m) (> Olib), Duculum (> Diklo), Skrupi (> k rip), Busi (> Bievo), Aenona (> Nin). .. Poslije se te promjene ne provode: Murula (: Murus), Poljud (: palude), Brijun (: Brevona), Pulj/Pula (: Pola), Solentia (> Suletiolta) ... 4. Rana je pojava prilagodba romanskoga frikatiziranoga skupa It'il u ll: Brattia (> Bra), Puteu(s) (> Pu), Palatiu(m) (> Polaa), a od VIII. stoljea prilagodbe glase: Bucal Puteolu), palac (: palatia) i sl. 5. Do kraja IX. stoljea hrvatski razlikuje poluglase lb, 'b/, pa se romansko kratko lul uje kao l'b/, a romansko kratko Iii kao lb/. U X. stoljeu poluglasi su u hrvatskom iZjednaeni i od XlV. stoljea prelaze u lal: Mucurum (> *m'bhrb > Makar), Bucuri (> *b'bhrb > Bakar), odnosno Vigia (> Bigi > *bbg'b > Bag), Kissa (> *Cbska > Caska), Biston (> Bast) itd. 6. Metateza likvida provodi se uglavnom od sredine VIII. do kraja X. stoljea: *Syrma > Srima, Albona > Labin, Arba> Rab, Arsia > Raa, Melita> MIet, vjerojatno i Borna (;t Bran-ko i sL). 7. U poznatim sekvencijama vokala i nazalnih suglasnika ln, m/, kad iza njih nije slijedio vokal u preuzimanim romanskim imenima, Hrvati uju svoje nazalne vokale If, 91: *Pisentu (> Pbsft'b > Pset), Solenta (> *Sulft'b > Sulet), Parentiu(m) (> *Porfb > Pore), junceu(s) (> *9h > uk(ovik)), *mont(e) acutum (> M9tokyt'b > Mutokit) itd. Kako su nazali s X. stoljeem uglavnom iezli iz hrvatskoga jezika, toponimi tvoreni od romanskog pridjeva san(c)tu(s) i svetakoga imena, tipa: Supetar (: s. Petrus), Suidar (: s. !sidorus), Sutvara (: s. Barbara), a odnosili su se na kasnoantike crkve koje su za doseobe Hrvata bile u funkciji, a poslije i na naselja oko tih crkava te na predjele koji su im pripadali. Ti toponimi, nastali kao plod mirne i stalne simbioze, upozoravaju svojim likovima na prostor uskog suivota tih dviju etnija, svjedoe o ranom ulasku Hrvata u dotad preteito romanske gradove i na kroatizaciju tih gradova. Ti romansko-hrvatski jezini doticaj i najstarije su onomastike potvrde, prvi jezini spomenici hrvatskoga jezika. Imaju golemo znaenje jer na supstratnim imenskim osnovama odraavaju rane hrvatske glasovne supstitucije. To je jezi ni i nacionalni prostor gdje je uz kontaktnu onimiju najranije potvrena hrvatska
117

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

prilino

toponimija kao nom ina topographica, nomina patronimica inomina possessiva te bogata toponirnija tvorena sufiksima -ane, -ii i -ci patronimnoga i topografskoga tipa. Sjeverni etniki i jezini prostor uz Muru i u dravsko-savskom meurjeju nosi druga obiljeja. Osim nekoliko predslavenskih hidronima - Mura, Drava, Krapina, Bednja, Kupa, Sava, Vuka - i nekoliko takvih ojkonima - Sisak (: Siscia), Mrsunj (: Marsonia), Srijem (: Syrmium) - ondje je uglavnom hrvatska toponimija. U njoj, osobito od XII. stoljea, kad Hrvatska ulazi u politiki savez s Maarima, nastaju hibridni ojkonimi s maarskim wir u poetku sa znaenjem "arx, castrum, castellum", a onda "burgum", tipa: Vukovar, Petrovaradin, Varadin, Daruvar, Bjelovar i u administrativhim potvrdama mnogo maariziranih imena, najee u grafiji, kako se to vidi u ojkonimima ondanjih komitata: zagrebakoga, varadinskoga, krievakoga, virovitikoga, poekoga, baranjskoga i srijemskoga. Ta grafija oituje se: a) dodavanjem samoglasnika poetnom suglasnikom skupu: Izdench ( = Zdenec); b) razbijanjem suglasnikoga skupa ubacivanjem samoglasnika: Malaka (: Mlaka), e) pojednostavnjivanjem suglasnikoga skupa izostavljanjem drugog suglasnika u skupu: Batheze (: Blace), Pituiche (= Plitvica); d) premetanjem suglasnika kako je u maarskom: Golgova (: Glogova); e) ubacivanjem suglasnika Itl u suglasniki skup IsU: Stelemen (= *Sleme), odnosno u suglasniki skup Isrl: Streberna (= Srebrna); f) defonologiziranjem Iri: HurvatiHorvath (: Hrvat); g) hrvatsko 161 daje u maarskom lal: Patak (: Potok); i) samoglasnik lul u XIII. i XlV. stoljeu zamjenjuje se samoglasnikom 101: Dob6c (: Dubovac), Hurvat> Horvat itd. U dvolanim zemljopisnim imenima dolaze esto umjesto hrvatskih maarski pridjevi: kis "mali", nagy "veliki", also "donji",fels6 "gornji" itd. Takva su se imena u maariziranoj grafiji javljala u pismu, i nisu se ustalila u govoru. Poodavno su takva maarizirana imena rekroatizirana. Na slavenskim graninim podrujima (Slovenija, Srbija) supostoje dvojna imena hrvatska i slovenska: Kopar/Koper, Sutla/Sotla, odnosno hrvatska i srpska: Srijem/Srem, Srijemske Laze/Sremske Laze itd. Literatura:
Frani, Anela/Orsolya
arski nain",

agar-Szentesi (2008): "Meimurska ojkonimija na ma-

Folia onomastica Croatica 17, Zagreb, 59-80.

2.12. Prilagodba hagionima i eklesionima II prvim stoljeima hrvatske evangelizacije Valja podsjetiti na vanu teevinu antike: kontinuirano zaposjedanje obitavanog, pokopnog i uope kultnog mjesta i nasljedovanje njihovih imena. Ve u kasno rimsko doba ustalio se obiaj na Mediteranu da se naselja imenuju po svetcima kojima su crkve u dotinim mjestima posveene. Na hrvatskom primorju takvi se eklesionirni odnose na ranokranske bogomolje, mjesta na kojima su te bogomolje podignute i na okoli koji su posjedovale i u kojem su djelovale dotine crkve.
118

ivot imena

Rijetkost i posvemanji izostanak takvih imenskih struktura u unutranjosti i u daljem zaleu romanskih gradova na prostoru prvotne jezgre organizirane hrvatske drave, u podruju koje u obliku trokuta ine gradovi Nin - Knin - Solin, u sklavinijama do rijeke Neretve i dalje na jug, u Lici i po Bosni, na otkrivenim starokranskim nalazitima itd., svjedoe o razliitosti i intenzitetu prvotnoga suivota Hrvata i Romana na tim prostorima, o krhkoj biolokoj, gospodarskoj, kulturnoj i jezinoj simbiozi, kudikamo drukijoj od one u neko vanim agerima romanskih gradova i po otocima od Boke kotorske na jugoistoku do Istre na sjeverozapadu, gdje je simbioza starinaca i Hrvata bila mirna, ali izrazito jaka i djelotvorna. Gustoa i razmjetaj toponima tvorenih romanskim pridjevom santu i sveta kim imenom pOKazuju simbiotskim procesima na vrijeme stvaranja, usvajanja i prilagodbe imena, na put i vrijeme njihova nastanka, na prostor i domaaj prvotne evangelizacije Hrvata i znaenje ranokranskoga horizonta te na pojavu i rasprostranjenost predromanike arhitekture u Hrvata. Takvi su toponimi ulazili u hrvatski jezik kao sintagme, kao jedinstvene izgovorne cjeline nerazluivih i neprepoznatljivih sastavnica. Otprilike onako kako su primane sljubljene imenske cjeline: Vir v- Ura), Oprtalj ad Portula(s)), Valtura (: v Altura), Vis v + Isa = Issa) itd. Zoran je ve spomenuti primjer toponima Stobre (stari grki Epetion), kojemu ni vrsni onomastiar P. Skok nije bio prepoznao sastavnice *santulaurentiu (> *sto(lo)bre), ve je taj toponim izvodio od prijedlone sintagme extra EpetiuY Ta slikovita sljubljenost imenskih sastavnica u imenskoj sintagmi, u kojoj je neprepoznatljiv romanski pridjev santu (+ svetako ime) razlogom je zato se takva imena ne prevode poput drugih toponima u kojima je leksika semantika bila prepoznatljiva: Arcutio : Luac (1260), Calamet : Trstenik, Dilat: Vlaine, Ponte sicco: *Suqui mostac (950), Murula: Stenice > Stinice,44 ali uvijek: Sutikva, Supokra, Stobre, Stombrata itd. Upravo je crkva sv. Marte, tj. Stombrata, spomenuta 892. godine, u XII. stoljeu zbog zaboravljena titulara bila posveena sv. Ivanu Krstitelju. 45 Ime oltanskog naselja Stomorska tumai se pukom etimologijom kugom koja je davno harala i po noi "sto (stanovnika) (u)morila". Davno izgubljeno znaenje tih toponima uzrokom je dananjih tautolokih imena: Gospa Stomorica (Bra), Gospa od Stomorja 46 (olta) itd. Ulazak u hrvatski jezik tih slivenih, nerazbirljivih imenskih sastavnica (santu + svetako ime) moglo se dogoditi, i dogaalo se, u mirnoj i tijesnoj jezinoj (a to
P. Skok (1952): "Postanak Splita", Anali Historijskog instituta u Dubrovniku 1,35. P. imunovi (1985): "Prvotna simbioza Romana i Hrvata u svjetlu toponimije", Rasprave Zavoda za jezik IFF 10-11, Zagreb, 196 i d. 45 B. Migotti (1990): Ranokranska topografija na podruju izmeu Krke i Cetine, JAZU, Monografije, 2,11-12. .. Redukcija pridjeva santu (> sta-, > sto-) nastala je slijedom supstitucija santa> spt-, sut-, > st-, pri emu se Itl pred drugim suglasnicima gubio (Sudamja), supstituirao (Suidar), a lul esto ispadalo u pred naglaenom slogu. Te pojave zbivale su se i analokim tvorbama, ili su njima bile potaknute (Stomoriea, Stobre, Stivan .. .). U tim mijenama nije mogue prepoznati kronologiju nastanka i slijed promjena.
43 44

119

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Krk

Zadar

Rab

Sutvid
(res

Stivan Stivanjska Suplatunski Sutlovreki (2) (Sutvija) Suviki


Istra

Citorij Stivan Stivanje Stomora Stomorica Stomorin otok Sukoan


Sutomiica

Supetar Supetarska Draga Sutvid


Vinodol

Peljeac, Korula, Makarska

Stomorica
Lika
Suerab

(: Servulus)

Supetar
Olib/Silba

ibenik

Subrijana Sumaksim Supavo Supetr Sutikva Sutvara Sutvid Suuljan


Dubrovnik

Sativa nac
Satlovre

Smogor
Soerga

Stomorina Pocukmarak Sustipanac Siandrija ' - - - - - - , Stivan Stomorini Lazi Supetarski Art
Suto(mo)ria

Situ lija

Suura
Supetri
Supokra Suepan

Sumratinj

Supetarina

kocijan marje Sudaneja Sukojan (2) Smijovaa Sumajs Stobre Supaval Stombrata Supetar (2) Stomorica Stomorija (2) Sustipan (3) Stomorska Sutikva Sutoei Suisdar Sutulija Suurac (Sudamja) tafili
Split
Bra/Hvar

' - - - - - - - , Sustjepan Sutmiho Sutpavo Sutpetka Sutvara Suvarevina

Sitvorje Stivan Stomorica (3)


Suuraj

Supetar Sutulija Sutvara


Sviuraj

Zastivonje
svetakog

Raspored i popis hagionima tvorenih prilagodbom latinskoga pridjeva san(c)tu(s) i

imena

i u biolokoj, gospodarskoj, kulturnoj i konfesijskoj) simbiozi Romana i Hrvata na prostoru tih sauvanih imena. Razmjetaj takvih toponima upozorava na prisutnost Hrvata na tim imenskim podrujima, na crkve koje su Hrvati zatekli, kojima su se sluili i obnavljali ih, ili gradili svoje u predromanikom graditeljskom slogu, na njihovu prvotnu evangelizaciju koja se dogodila upravo u agerima romanskih gradova, jer su upravo tamo ti toponimi grozdasto potvreni, to potvruju i arheoloki ostatci. Vrlo velika veina toponima s romanskim pridjevom santu (+ svetako ime) odnosi se na crkvena zdanja koja su pripadala ranokranskom horizontu. Taj ranokranski horizont obiljeava prostor na kojem zatim nastaje starohrvatska predromanika sakralna arhitektura, svjedoei tako o neprekinutom slijedu antike i nakon hrvatske doseobe. Dri se da se tek osnivanjem teme Dalmacije za Bazilija I, godine 867, predromanika pojavljuje u astarejama i u suburbijima romanskih gradova, na temeljima gdje su nekada bila rimska gospodarstva (villae rusticae), zatim ranokranske crkve s imenima titulara ija su se imena nasljedovala u navedenim sanktoremima. Mnoge hrvatske predromanike crkve koje nastaju na izmaku IX. stoljea i kasnije nisu ve nosile imena s romanskim pridjevom santu (+ svetako ime), kao to su bila imena pridruena starijim crkvama kasnoantikoga supstrata, jer ve nije bilo nazala u hrvatskom jeziku.
120

znai

ivot imena

Razmjetaj hrvatskih

predromanikih

ranoromanikih

crkava (po T.

Marasoviu)

Hrvati, kako pokazuju ovi toponimi, naselili su vrlo rano prostore oko romanskih sakralnih zdanja koja su uglavnom nastala u V. i VI. stoljeu, ivjeli su s Romanima u federatima skladno i mirno. Upravo je takvo ivljenje uvjet svake simbioze, pogotovu jezine. Razmjetaj toponima sa sut-, st- svojim grozdastim potvrdama na agerima romanskih gradova i na otocima pred njima, osobito oko Zadra, Splita, Trogira i Dubrovnika, upozoravaju ne samo na jezine doticaje ve i na bioloka proimanja (prisutnost hrvatskih osobnih imena u gradovima), na jaku gospodarsku ovisnost romanske manufakturne privrede u gradovima i poljoprivrednih proizvoda iz hrvatske prigradske okolice. Ti toponimi kao plod mirne i stalne simbioze upozoravaju svojim likovima na vrijeme i prostor uskoga suivota tih dviju etnija, svjedoe o ranom ulasku Hrvata u gradove, na kroatizaciju tih gradova i na ranu evangelizaciju Hrvata, koja se zbila u poetku upravo na tim prostorima. Izostanak toponima rane romansko-hrvatske simbioze na prostorima gdje arheologija otkriva romanska gospodarstva, naselja i ranokranske crkve u dubljoj unutranjosti romanskih dalmatinskih gradova, na liburnijskom primor121

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

ju, na ibenskom i neretvanskom podruju i drugdje, upuuje na pomisao da tamo vie nije bilo aktivnih gradova koji su preivjeli seobu naroda, niti ranokranskih crkava u funkciji, kako je to bilo u gradskim agerima i na otocima. U te "prazne" prostore useljavaju Hrvati i tamo se nalaze najstariji tipovi slavenskih toponima kao npr. u zadarsko-biogradskom zaleu koje se podruje u vrelima zove Croatia i HrvatiY Takvi su toponimi na -jane: Tukliane (946, danas Tustica), Jagodane (1076-1078, danas Jagodnje), Hratane (1059, danas Ratane), Babjane (1081), Jelane (1065-1095, danas Joani), Mokrane (1164), Leane (1085-1095, danas Liane), Smrdeane (1069), Mirane (1076, danas Miranje), Vrpoljane, Draane (1050), Doljane (1054), Komorane (1287), Kamenjane (10701078), Petrane (1071),.Ceperlane (1194), Biluane, Varikaane, Peane, Murovlane itd. 48 Ovaj je tip zastupljen i u Poljicima u to doba: Koziane (1080, danas Kozica), Bretane (1080, danas Brisnik kod Dua), Srijane (1080), te u Solinu: Podrupljane (1000) itd. Preteni je sadraj ovoga tipa teritorij na kojem dotini ljudi ive, a ne ljudi koji na dotinom teritoriju ive. Takve toponime pratimo uzdu Dinarskoga gorja, po Lici sve do sjeveroistone Istre, na vratima izmeu planina Uke iiarije: Kozjane, Jelane, Povrane, aplane, ejane, a izostaju npr. u otokoj toponirniji. Upravo podruja na kojima su potvreni ovi rani romansko-hrvatski jezini doticaj i, sauvani u toponimima, predstavljaju zajedniki prostor obitavanja u prvim stoljeima zajednikoga ivota, sve do izumra staroromanskog, dalmatskog jezika. U meuprostorima gdje taj suivot nije potvren tzv. kontaktnim toponimima javlja se rana hrvatska toponimija s jakom skupinom nomina topographica, kojom su identificirani morfoloki oblici vrlo razvijenog reljefa, ukljuujui i crtu dodira mora i kopna, nom ina patronimica, koja upozoravaju na jo neutrnjenu rodovsku organizaciju drutva, te kasnije, npr. u Povaljskoj listini iz 1184. (1250), nom ina possessiva, koja se javljaju s teritorijalnom organizacijom ve raslojenog rodovskog drutvenog poretka na odreenom prostoru. Tako hrvatska toponirnija oslikava zemljopisni i kulturni pejza u prvim stoljeima hrvatske doseobe, u kojem je toponirnija vaan pokazatelj kompleksnih jezinih i izvanjezinih prilika. Literatura: Putanec, V. (1963): "Refleksi starodalmatskog pridjeva sanctus u onomastici obalne Hrvatske", Slovo 13, Zagreb, 137-179. imunovi, P. (1996): "Sakralni toponimi sa sut- + svetako ime u razdoblju kasne antike do predromanike", Folia onomastica Croatica 5, Zagreb, 39-62.

47
48

P. imunovi (1985): Naa prezimena, Matica hrvatska, Zagreb, 302-303. P. Skok, "Postanak hrvatskog Zadra", Radovi Instituta JAZU u Zadru l, 1954, 37-48.

122

Zivot imena

2.13. Politika i pragmatska imena 2.13.1. Odnos prema imenima nacionalnih manjina U Hrvatskoj ive mnoge nacionalne manjine: talijanska u Istri, maarska po Slavoniji, a od slavenskih manjina najznaajnije su: srpska (preteito u nekadanjoj Vojnoj granici), slovenska i bonjaka (muslimanska). U est od devet istarskih gradova u kojima su Talijani kompaktno naseljeni slubeno se navode dvojezina imena (Portole/Oprtalj, Dignano/Vodnjan, Buie/Buje, Rovigno/Rovinj). Tako je i s ulinim imenima. Maarska nacionalna manjina ivi kompaktno samo u nekoliko manjih sjevernohrvatskih naselja, ali ta manjina, i svaka druga, zakonito nose vlastite oblike svojih antroponima. Srpska manjina doseljavana je od XVI. do XVIII. stoljea, osnivala je manja naselja koja je nazvala svojim imenom, ili im je srbizirala dotadanja imena. Bosanska i slovenska, kao neautohtone populacije na hrvatskom tlu, dobile su odnedavno ustavni status nacionalnih manjina, ali kao i prije slobodno rabe svoja nacionalna imena i prezimena. Status nacionalnih manjina imaju otprije njemaka, eka i slovaka populacija. Oni su poslije izgona Turaka naseljeni po Moslavini i na ravniarske predjele istone Slavonije. S toga su slavonskog podruja otili, zajedno s Turcima, mnogi islamizirani Hrvati u Bosnu i tamo "pripomogli" kao islamizirani puk osnivanju bonjake nacionalnosti. U sredinjim gorskim predjelima ivjelo je autohtono vlako stanovnitvo koje nije oblikovalo svoju nacionalnost nego su se Vlasi ve od srednjega vijeka pohrvaivali (dobri Vlasi na Hrvateh), odnosno od XIX. stoljea kao pravoslavni ivalj stapali su se u srpsku nacionalnost. Mnoga su njihova osobna imena i prezimena prepoznatljiva strunjacima (Poropat, ugar, Maukatin, Lincul, Sekula, Drakuli, Danuo.. .), ali u puku s kojim ive nije prepoznavan nacionalni (ni jezini) biljeg tih vlakih imena. Sline sudbinske asimilacije doivljava viemilijunska hrvatska dijaspora od XVI. stoljea do danas u susjednim slavenskim i neslavenskim zemljama te u drugim europskim i prekomorskim zemljama diljem svijeta. 2.13.2. Standardizacija imena Imena se ne ponaaju kao leksemi ostalih leksikih razreda. Ona su teritorijalno, tradiCijski i dijalektno odreena. Kad je u drugoj polovici XIX. stoljea Akademija u Zagrebu naumila izraivati veliki povijesni rjenik, njezini su filolozi smatrali da su "imena vlastita ljudska, mjesna, imena brdima i rijekama sa svijem rijeima od njih postalijem bescjeno blago, prvi i najpouzdaniji uvari i glasnici narodne historije" (uro Danii, 1878). Taj rjenik najvea je poklada hrvatske (i srpske) onimije. Istiemo to kao posebnu vrijednost Akademijina Rjenika. Naum kako sauvati onimijsku grau bio je ispravan, pragmatika kako tu grau prezentirati (normirati) bila je pogrena. Sva su imena zapisivana u natuknicama Rjenika u novotokavskom liku, koje je narjeje bilo uzeto kao uzorak hrvatskoga (i srpskoga) knjievnoga jezika. Bilo je zamiljeno da se imena normiraju, gla123

Uvod li hrvatsko imenoslovIje

sovno ujednae, a ne da se upotrebljavaju u izmijenjenim dijalekatnim likovima. Oblici Beograd/Belgrad/Biograd normiraju se kao Biograd; Reka i Rika postaju Rijeka; Bobovia/Bobovie postaju Bobovite; Belec postaje Bijelac; Delnice postaju Dionice; rnomerec postaje Crnomijerac; Biliane postaju Biliani itd. Naruavali su se teritorijalni, tradicijski i dijalektalni principi. Tako je bilo i s prezimenima i osobnim imenima. Stvarala se nepotrebno, uvoenjem dijalekatnih imenskih likova na novotokavske oblike, onomastika entropija pa se tako isti imenski lik pridruivao nekolikim onomastikim sadrajima iste vrste. Ti pogreni principi imali su reperkusije do u nae dane u estim jezinim polemikama: treba li pisati genitivni lik prezimena Gubec (*GpbbCb); Gubeca ili Gupca; jesu li oblici ojkonima akovec - gen. akovca, akovac - akovca ili akovec - akoveca; jesu li ispravni likovi Bregi, ehi sneizvrenom sibilarizacijom, kako je u kajkavskom narjeju, ili bi te kajkavske likove trebalo pisati Brezi/Bregovi, e si; je li ispravan lik kao Griane ili bi to ime trebalo izgovarati Griani itd. Literatura: Aleri, D. (1974): "O potrebi djelominog prilagoavanja mjesnih imena i prezimena", Jezik XXII, 5-18. Babi, S. (1975): "Kajkavsko u knjievnom jeziku", Jezik XXII, 65-72. - (1979): "Kako se mijenjaju imena naseljenih mjesta", Jezik XXVI, 153. - (1983): "O razlikama izmeu narodnih i slubenih imena mjesta u Hrvatskoj", Jezik XXX, 65-74. Brozovi, Dunja (2003): "Ojkonimijska preimenovanja na podruju Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije god. 1990", Wiener slavistische Almanach, Sonderband 57, Be, 53-64. Lonari, M. (1978): "Imenovanja i preimenovanja naseljenih mjesta", Jezik XXV, 97-109. imunovi, P. (1986): "Prilog problemu standardizacije mjesnih imena na hrvatsko-srpskom jezinom podruju", u: Istonojadranska toponimija, Split, 159-177. ojat, A. (1974): "O ukljuivanju dijalekatskih imena u knjievni jezik", Jezik XXII, 25-30. Teak, S. (1974): "O potokavijivanju imena i prezimena", Jezik XXII, 18-25

Zbornik radova savjetovanja o pitanjima standardizacije geografskih naziva u jezicima naroda i narodnosti SFRJ, Sarajevo 1984,353 str.
2.13.3.
Zaviajni

oblik imena

Dugo je trebalo do sazrijevanja misli da je svako ime pravilno u obliku u kojemu se upotrebljava ako ne naruava glasovnu i gramatiku strukturu jezika. Danas imena u Hrvatskoj nose mnoge tradicijske i dijalektaine znaajke i u osnovama i u imenski m formantima. Naravno je da u slubenim imenima nema dijalektainih fonema (otvorenosti i zatvorenosti samoglasnika, dijalektainih dvoglasnika i sL). Slubeno se ime izgovara po ortoepskoj normi standardnoga jezi124

Zivot imena

ka: Omi (ne Omi), refleks nekadanjega jata ll oituje se razliito i u slubenim imenima: BililBelilBijeli, na mjestu nekadanjega va lal 'b, b) odslikava se izgovorna stvarnost: Nova Vas i Nova Ves, Orlac i Orlec; uvaju se dijalekatni skupovi Ii i lrl: itarjevo, rnji, akavski likovi sa sufiksima -ie *-isko), -ak (Medveak), -ina (Laina : (v) las t), otpali suglasnik Ihl ne restituira se u imenima iz onoga kraja gdje je tako u dijalektu: Oriovac (ne *Orhovac), Cista Provo (ne *Cesta Prhovo), Magia Mala (ne *Magieva Mahala) itd. U antroponimiji se takoer uvaavaju narjeni oblici: Prani (ne preinaka Frani), ali Frane (a ne preinaka Vrane). U vezi s naslijeenom zapisivakom tradicijom problem je kako pisati prezimena istaknutih ljudi -iz hrvatske kulturne povijesti koji su svoj ugled stjecali izvan domovine te svoja imena i prezimena prilagoivali stranim antroponomastikim sustavima i pisali ih razliitim stranim neprilagoenim grafijama (latinskim, talijanskim, njemakim, maarskim): PetriciuslPetriziolPetrizilPetrislPetrievi ili Petri; Giorgi pa ori ili urevi; CotrullilCotrugli!de Cotruglis i hrvatski KotruljilKotruljevi ili Kotrulovi; Luci ili Lui; Nale/Nali ili Naljekovi; Relkovi ili Reljkovi; Vranyczany ili Vranjican itd. Autori koji o njima piu rabe i zagovaraju svoj izbor prezimenskog lika i neka takva prezimena nakon nekoliko stoljea jo nisu ustaljena, iako postoje onomastiki razlozi i potreba da se ona ustale. (Vidi P. imunovi, "Neustaljena prezimena u hrvatskih velikana", u: Hrvatska u prezimenima, Zagreb 2008, 52-60). Imena iz jezika koji se slue latinskim pismom u hrvatskoj je tradiciji da se preuzimlju i piu u originalnoj grafiji, a za druge jezike postoje pravila, ne do kraja utvrena, kako ih jednoliko prenijeti u hrvatski grafijski sustav. Lako se u to uvjeriti konzultiranjem razliitih izdanja hrvatskih pravopisa. Neke kulturno-znanstvene izdavake ustanove imaju vlastita pravila kako postupati u takvim transkripcijama i transliteracijama kako mijenjati takva imena u hrvatskom jeziku.
2.14. Ime i jezina norma 2.14.l. Uvod

U jezinom i kulturnom kOllmniciranju, pri snalaenju u prostoru i prepoznavanju u drutvu, imena su bitni imbenici. Ona su jezini znaci i kulturni spomenici. Sabijaju u sebe svjetonazor puka, bogatu motiviku kao odslik materijalne i duhovne kulture. U pobudi nastanka i u liku nose biljeg obiteljske intime, obivateljske povijesti i zaviajnog idioma u kojima su se imena smiljala i oblikovala. Imena su teritorijalno i dijalektalno odreena. Njihova dijalektalna obiljeja nije potrebno (esto ni doputeno) usklaivati sa standardnojezinim obiljejima ako imena u jeziku uspjeno obavljaju svoju osnovnu funkciju: identifikaciju i diferencijaciju onomastiki h sadraja kojima su pridruena radi njihova imenovanja, a ne naruavaju fonoloke i akcenatske uzuse standardnoga jezika. 125

Uvod li hrvatsko imenoslovIje

Imena su nae adrese kroz prostor i vrijeme. Njih danomice pohranjujerno u iz cjelokupnoga dijalektainog okruja, iz razliitih jezinih i socijalnih skupina. Vjerojatno vladamo tolikim fondom aktivnih i pasivnih imena koliki nam je sav ostali leksiki fond vlastitoga jezika. U nas su imena slabo istraena, pogotovu s obzirom na standardizaciju imenskih likova. Iz iskustva znamo da uz temeljna imena supostoje nebrojeno varijantskih likova s razliitim dijalekatskim odlikama. Ti likovi izloeni su bezobzirnim prekrajanjima od nestrunjaka, samozvanaca koji ih samovoljno primijenjene unose u slubene popise, na zemljovide te druge zapise i administrativnim postupcima uvode u opticaj njihove unakaene likove. Imena pojaanim iinenovanjem, izluivanjem dotine onomastike jedinke iz skupine sadraja obuhvaenih istim predodbenim oznakama vrste dotinog imenskog lika, gube konceptualna obiljeja vrste kojoj leksiki pripadaju, blijedi im leksiki sadraj u korist onomastikog. Stoga ponaanje imena u jeziku nije posve isto kao npr. imenica. Imena rastereena znaenja, a sljubljena s objektom koji imenuju, lako prelaze iz jezika u jezik, ne prevode se, lako su podlona inojezinim prilagodbama, ali su vrlo otporna u uvanju osnovnoga jezinog lika i naslijeenih imenskih segmenata kojima najee prepoznajemo jezino porijeklo i jezinu pripadnost dotinoga imena. Imena nastaju u razliito vrijeme, na razliitim dijalektainim arealima, u razliitim socijalnim skupinama, s razliitim jezinim i uope kulturnim naslijeem. Odraz su povijesne, teritorijalne i drutvene zbilje, u kojoj su upravo imena nalazila poticaje nastanka, i jezinih prilika koje su im odredile likove. 49 Imena u raspoznavanju i luenju jedinki iz vrste obuhvaene apelativnim pojmom zahtijevaju ustaljenost likova. To postiu fonijskim a ne semantikim obiljejima. Svaka izmjena fonemske postave i slunog (prozodijskog, suprasegmentalnog) dojma oteava ili onemoguuje identifikaciju konkretnoga onomasti kog sadraja. Imena se moraju moi ostvarivati u standardnom jeziku i vladati se po zakonitostima toga jezika. Ona pri tome, kao jezini znakovi, uvaju svoje dijalektaine i inojezine odlike. Strunjaci ih po njima raspoznaju kojem dijalektainom arealu pripadaju, "odgonetavaju" vrijeme njihova nastanka te, s obzirom na pojedine izoglose, kakva je, meu inim, refleks jata, lako ih svrstavaju u dotini govorni tip.
pamenje

2.14.2. Iz povijesti standardizacije imena Uklanjanje dijalektainih razliitosti u imenskim oblicima i nasilno prilagoimena jedinstvenoj normi knjievnoga jezika zbivali su se u hrvatskom (i srpskom) jeziku u drugoj polovici XIX. stoljea romantiarskoutopijskim stremljenjem iliraca (i drugih junih Slavena) za narodnim, politikim i kulturnim jedinstvom koje je vodilo u nenaravno jedinstvo knjievnog jezika i pravopisa u
ivanje
49

Usp. P. imunovi (1986): Istonojadranska toponimija, III. dio: "Ime i norma", Logos, Split, str. 167.

126

Zivot imena

Hrvata i Srba, pogotovu nakon prevladavanja Karadievih zasada na kojima je bio zasnovan knjievni jezik na novotokavskom dijalektalnom uzorku i na ijekavskom izgovoru. Tim su naelima bila podvrgnuta osobna imena, prezimena i mjesna imena uklanjanjem svih lokalnih jezinih obiljeja koja nisu bila u skladu s jezinom normom. so Livno postaje Hlijevno, Delnice se promeu u Dionice, vode se une polemike oko likova Split i SpljetSJ itd. Tim su se inom naruavala dva osnovna principa u kodificiranju slubenog imenskog lika: a) dugovjeka tradicija dotine imenske uporabe i b) jezini lik mjesnim idiomom oblikovan. Nisu se potivali oni pravi, bitni i sabiti sadraji u pukom imenu, ono poimanje svijeta u kojem je dotino ime nalamlo motiv postanja i bilo proeto povijeu i sadanjou svojom sljubljenou s onomastikim sadrajem i nosilo u liku cjelokupno iskustvo, i znanje, i prisnost koji su sadrani u pukoj imenskoj kreaciji. Prekrajanje imena po knjievnim uzorcima tumailo se tada, i dugo u XX. stoljeu, zahtjevima politikih i socijalnih prilika i imalo je odraza na dalju jezinu politiku, i politiku uope. Nastajao je sve vei jaz s tradicijom i zazor od dijalekata. Imena s dijalektalnim znaajkama doivljavala su drastine izmjene na svim jezinim razinama. Takvim postupcima ujednaivali su se mnogi imenski likovi, to je vodilo u istoimenost razliitih imenovanih objekata. Dok su dotad, naprimjer, imena Reka/Rika/Rijeka oznaavala tri imenska sadraja (grad na Kvarneru, Riku u Solinu i Rijeku dubrovaku), novi uniformirani homofoni lik Rijeka unosi pometnju u takve onomastike sadraje. Na terenu, u puku, ostajao je i dalje u uporabi lokalni izvorni imenski lik. Usporedi u Zagrebu autohtoni kolokvijalni lik Sleme i isforsirani slubeni lik Sljeme (u imenima tvrtki, radija i sl.) ili u Hercegovini sauvani lik Litica (ne: *Ljetica), ali iroki Brijeg (ne kako je bilo i kako bi bilo naravno: iroki Brig). Ti su dijalektalni likovi u zajednikoj uporabi s tobonjim knjievnim likovima pridonosili vieimenosti istog onomastikog sadraja. Obje pojave: istoimenost razliitih i vieimenost istih onomastikih sadraja krnjile su, zamuivale i onemoguivale jednoznanu onomastiku poruku, kao to te pojave to isto ine i u dananjoj onirniji. Danas nam je udna rtva Matije Valjavca, urednika velikoga Rjenika JAZU, u kojem su se od poetka izlaenja, od Daniieva vremena, prilagoivali dijalektalni likovi imena knjievnoj normi, da potkraj ivota "za ljubav filologije" promijeni svoje "neknjievno" prezime Valjavec u Vaijavac. U tom zahuktalom prekrajanju imena na knjievne likove (Valjavec ~ Valjavac), zapravo s drugih narjeja na novotokavsko, M. Reetar je smatrao golemom pobjedom zajednikog i jedinstvenog knjievnog jezika to su npr. kajkavski lik Karlovec s2 i kajkavski lik Sisek (pisan tako od XVI. stoljea i dalje) promijenjeni u knjiev50 51 52

P. imunovi, o. c., 160-163. P. imunovi, Split ili Spijet - osvrt na polemiku s poetka stoljea, o. c., 191-200. Usp. danas Karlovec Ludbreki.

127

Uvod ti hrvatsko imenoslovije

ne likove na -ac, a zatim golemim porazom tih nakana privoenja imena "knjievnom" izrazu kad mu je pismo adresirano u Biograd (srpski) zalutalo u "Biograd dalmatinski". Vlastito ime opire se prekrajanjima bilo koje vrste. Ono ustaljenim, naslijeenim likom omoguuje brzu, jednoznanu, izravnu identifikaciju objekta koji imenuje. Zbog toga su imena pravilna u likovima u kojima ih rabe njihovi nadjevatelji i njihovi potomci (tradicijski kriterij), u kojima su oblikovani na teritoriju odreenih dijalektainih odlika (topiki kriterij) i u kojima dijalektaine znaaj ke imena nisu zapreka njihovu funkcioniranju u standardnom jeziku (normativni kriterij). Zasade s poetka st6ljea da se vlastita imena u svemu prilagouju normi standardnoga jezika trajale su u nas dugo i nanijele su golemu tetu naoj imenskoj standardologiji. Odbacivale su ih i srpska strana, koja npr. nije mogla prihvatiti oblik Biograd za ime svojega glavnoga grada i, pogotovu, hrvatska strana gdje je dijalektalni pejza vrlo kompleksan i gdje su pod udar dola mnoga, najfrekventnija imena: Osijek (: Osik), Rijeka (: Reka), Delnice, Split, Bjelovar (: Belovar), Karlovac (: Ka rio vec), Sisak (: Sisek), Meumurje (mj.: Meimurje) itd. Na hrvatskoj se strani tek u Pravopisu D. Borania iz godine 1921. unosi pravilo: "Mjesna imena i prezimena iz ekavskog i ikavskog podruja uvaju e i i u ijekavskom govoru. Tako na pr. pie se Nemi, Beli, Delnice, Split" (str. 9). Borani je iao i dalje u uvaavanju "neknjievnih" imenskih likova: "Vlastita imena ove ruke otimaju se kadto i o drugih glasovnih zakona, pie se na pr. Livno mjesto Hlijevno, Foa mjesto Hoa (od Hoda), Gacko mjesto Gatsko, Rai mjesto Raji itd." Tako se postupno ostvarivalo ono to ui dananja onomastika teorija u vezi s uporabom imena u knjievnom jeziku. Ali ni tada, pa ni do danas, nisu mnoge dijalektaine osobine u imenima uspjele stei status standardnojezine legislative. Uzmimo, primjerice, hrvatskokajkavska imena na -ec (Vrbovec, Gubec) i druga (Tuhelj, Badel) bez prava na "nepostojano" e (Vrbovca, Gupca, *Tuhlja, *Badla), imena na -'aneS3 (Pakotane), -re (Ribare) kao pluralia tantum mukoga roda s golemom estoom i pravilnou uporabe na prostranom podruju. S4 Iako takvi likovi ve dugo ekaju pravo na verifikaciju u normativnoj gramatici, tek Pravopisni prirunik S. Markovia, M. Ajanovia i Z. Diklia ss navodi kao ispravne kajkavske oblike akovec, g. akovca i ktetik akoveki. Donedavno takvi su se ktetici progonili iz knjievnoga jezika, iako su oni sastavni dio sloenih toponima:
53

54 55

Tako npr. M. Peikan smatra da "lokalno ime Deane mase. pl. ulazei u opti jezik mora rtvovati ili nastavak ili rod (ili rod i broj zajedno). Mi smatramo da taj opi jezik mora unijeti tu stvarnost u gramatiko pravilo po kojem postoje pluralna imena mukoga roda s nominativom na -e (-ane): Deane ... i na -e (-are): Ribare. Svinjare, Za sve je potreban terenski podatak, jer se "administrativni podatci o imenima ne mogu uzimati kao sigurna i autentina onomastika graa" (M. Peikan, Znaaj praenja jezikih elemenata koji se ponavljaju U mikrotoponimiji, Prva jugoslovenska onomastika konferencija, izd. CAN U, Nauni skupovi 2, Titograd 1976, 100). Od Deane, Berane ... na jugoistoku do apjane, ejane u sjevernoj Istri. Izd. Svjetlost, Sarajevo 1987, 135b.

128

ivot imena

Borovec Tomaeveki, Botinec Ivaneki, Cerje Vrboveko, Dubrava Vrboveka, u lineka Dubrava, Donje Brdoveko itd. 56 Pobjeda tih i takvih likova u dijalektainim, neknjievnim obiljejima u knjievnom jeziku pokazuje kako je obiajna (a to bi onda moralo znaiti pravna) forma zapravo nadreena jezinoj normi.
2.14.3.
Graa

i problem standardizacije imena

Danas kad su nam ve postale poznate daleke prostorne zabiti i imena u njima, kad su nam sve podrobnije znana imena u dijalektainim krajinama, kad su nam pred oima zemljovidi najrazliitijih namjena i sve prisutnija fonijska sredstva priopavanja preko kojih usvajamo zvukovne slike imena iz svih zemalja svijeta, kad je sve vie pravopisnih uzusa u pojedinim jezinim sredinama s obzirom na transkripciju i transliteraciju stranih imena i pisanje velikog slova u imenskim sintagmama, potreba za istom, jednoznanom i funkcionalnom standardizacijom imena namee se naoj normativnoj jezinoj znanosti kao jedan od prenijih zadataka. Potrebno je to izvriti na svim jezinim razinama.

Ortografske i fonetske osobitosti. Ortografske i fonetske osobitosti u imenima koje nisu u skladu s knjievnom normom, ve su odraz odlika i obiajnojezinih navika, trae ustaljenost likova, ali esto te odlike ne smetaju funkcioniranju imena u standardnome jeziku. Takva su imena imenske inaice. Imenskim inai cama mogue je imenovati vie onomastiki h sadraja povezanih istom ili sli nom motiviranou. Naime razliiti likovi etimoloki istog imena nisu prilagodbe istog osnovnog oblinog znaenja, nego novi onomastiki sadraji. Varijantni likovi omoguuju odrediti vrijeme nastanka dotinog imena (Mratinje s izvrenom metatezom IMart- > Mratl naspram mlaeg oblika Martinje) i dijalektainu teritorijalnu pripadnost (PrekoiPriko, Bobovite!Bobovia itd.). Iz tradicijskih navika npr. toleriraju se starije grafije u imenima kao npr. Kadi, Djami, Gjadrov; ustalio se puki izgovor Foa (ne *Hoda), Gacko (ne *Gatsko, kao npr. Imotski). Odraz staroga jata u imenima ve ne priinja problem, jer se ustaljuju imena ekavskog, ikavskog i ijekavskog izgovora: Livno, Brist, Crivac, Liki Osik, Priko, Biograd, Livaki, Beli Manastir, BeZae, Brestovec. Dijalektizmi enica, Preseka kao rezultat jotovanja sibilanta Isl u dodiru s Iii iz jata, neregularan refleks jata kao Prjevor na Lastovu (gdje se /l uvijek ostvaruje kao Ije!) te imena tipa BjeZo Polje,
s7

56

57

Izvan sklopova imena mogua je dubleta na -aki: akovaki, M. Peikan, ibidem. Takva dvojnost ktetika javlja se onda i izvan onomastike sfere. A. G. Mato pie jednu od svojih najljepih pjesama Hrastovaki nokturno, koja je uvrtavana na prvo mjesto u antologijama kajkavske lirike; ne pie Hrastoveki, ali na drugom mjestu pie ktetik u kajkavskom liku: krapoveki prema ojkonimu Krapovec. V. Lj. Jonke, Standardizacija imena mjesta, Prva jugoslovenska onomastika konferencija, izd. CANU, Nauni skupovi 2, Titograd 1976,45. Imenska varijanta je drukiji oblik koji se razlikuje od standardnog lika u nekom od segmenata u fonemskoj postavi ili u ortoepiji. Varijante su, kao dijakronijski pokazatelji u prostoru i vremenu, vani kaiputi tumaenja arhetipskog imena, jer su nastale kao ishod jezinih prilagodbi i odraz su jezinih prilika koje su ih izazvale.

129

Uvod II hrvatsko imenoslovije

Ortje, Bjelina ... ne bi se mogli usvojiti u takvu izgovoru /SI i u takvim "kratkojatovskim" likovima. sB Ne mogu se takoer prihvatiti akavski i(li) tokavski likovi jer nema odgovarajuih grafema ls/' Iii u knjievnom jeziku, a niti je ta pojava osobito stara i proirena. Druge dijalektaine crte, kao vane prostorne diskriminante u toponimima, koji su po svojoj naravi nepomini i nepomiljivi svjedoci area Inoga razmjetaja imena kao, primjerice, glasovne skupine lrl: ernomerec, Zaretje, rnji; l/' ll : Iti: it, itarjevo, Vogoa: Gradite ... ; sudbina suglasnika Ihl: Oriovac (: *Orihovac), Provo (: *Prhovo), Magi Mala (= *Mahala),S9 Ajdukovi; nezamijenjeno -l na kraju imena i na kraju sloga u imenu: Dol, Delnice (ne Dionice) itd. valjalo bi sauvati pri odreivanjtl slubenog lika imenu. Ovo piem stoga to nas eka normiranje tisua mikrotoponima, koji jo nisu ni valjano popisani ni opisani. Vokalni se fonerni u hrvatskim dijalektima vrlo razliito ostvaruju. Osobito su esti zatvoreni i otvoreni izgovori tzv. sredinjih vokala le/, la/, 101 i njihovi dvoglasniki ostvaraji, te saimanje vokala i sL, s obzirom na njihove ekvivalente u standardnom jeziku. Takve ostvaraje ne treba unositi u knjievni jezik, ve ih valja svoditi na ishodini osnovni vokal, odnosno na odgovarajui vokal u knjievnom jeziku. Naime, treba uz izgovor imena uzimati u obzir kako sami mjetani piu dotina mjesna imena i taj njihov zapis vaan je pokazatelj uvanja tradicionalnog imenskog oblika. 60 Mnoge elizije vokalnih fonema u komociji izgovora ne bi valjalo uvaavati u toponimima (ne: Sim"ljvo), iako su mnoge ve ule u prezimena: ajnovi (pored ajinovi, koje je s onomastikog gledita drugo prezime). U toponimima se ne bi trebalo osvrtati na aferezu, tj. izostavljanje inicijalnog nenaglaenog suglasnika, primjerice: Ostroac (ne puki Stroac), Amerika (ne Merika), ali se u Hrvatskoj odavna ustalilo etnonimsko ime Talijan (ne !talijan). Sinkope u toponimima tipa Zenca, Jablanca, Prodolna, ve je reeno, ne treba uvaavati. Kontrakcije u imenima tipa ili Iliji), Deli Deliji), Kadina Voda Kadijina voda), Marindvor Marijin dvor) svojom su se estoom nametnule i valja ih uzimati u tim oblicima. One su bogato zasvjedoene u prezimenima i uope u antroponimima. 61 U vezi s konsonantskim supstitucijama u imenima este su ve spomenute elizije i supstitucije fonema Ih/, zamjena If! sa Ipl i sl. akus tika asimilacija tipa *u58

59

60

61

Vidi o tome podrobnije A. Peco, Toponomastika i knjievnojezina norma, Vtora jugoslovenska onomastika konferencija, Skopje 1980,239. Vano je pri tome istraiti nalaze li se toponimi kojima odreujemo slubeni lik u kompaktnom dijalektalnom arealu koje ima Ihl u svojem konsonantskom sustavu, ili je to dijalektaino, konfesionalno itd. mijeana populacija sprevagom starinakog stanovnitva koje ima Ihl u svojem govoru. I u drugim sluajevima valja voditi rauna o mijeanim dijalektainim regijama, o starosti i ukorijenjenosti pojedine fonetske pojave u imenima radi uvanja povijesnojezinog podatka u dotinim toponimima. Premda na srednjodalmatinskim otocima mjetani izgovaraju: Varb6nj, Varb6ska, StOri Grlf:d, Blf:l - ta i takva imena ve su dugo u uporabi kao Vrbanj, Vrboska, Stari Grad, Bol. S tim u vezi je defonologijacija Iri sekvencijom fonerna lor/, lari. Izvan ve ustaljenih imena tipa Vrbanj (: Varb6n), trebalo bi tolerirati domai izgovor: Artac, Artina (ne preinaivati u *Rtac, *Rtina i sl.). M. ipka (1966/67): "Kadina voda i Ilica Odalica",]ezik XIV, 158-160.

130

ivot imena

ak, prezime unjar itd. U prezimenima su neizvrene asimilacije po zvunosti

neprovedene palatalizacije (Dragi, Luki) i sibilarizacije (Potrki, ehi, Bregi), desonorizacije (Mehmet umjesto Mehmed, Mahmut). to se tie pojednostavljivanja suglasnikih skupina, neke se toleriraju kao to su naprimjer prezime Tica, toponim elari (= Pelari), druge se zamemaruju kao npr. u toponima Jesa (= Jelsa), Popov Mos (= Popov Most), Nii (= Niki) itd. U muslimanskim govorima i nekim hrvatskim dijalektima koji ne poznaju foneme ll (Poitej, aplina),62 IDI (Hida), ln; ll'! (Jubuki), u nekim tokavskim govorima koji nemaju foneme If!, Ihl (Utovo, Rasno < Hutovo, Hrasno), u kajkavskim bez fonerna Ii i zvunih afrikata, kao i u akavskim govorima, imena su oblikovana "supstitutima" spomenutih fonerna. Pri uvrtavanju takvih imena u slubene imenske popise potrebna je podrobna analiza na terenu koju valjano moe obaviti jezini strunjak, a njega se, naalost, najmanje konzultira pri izradi zemljovida i uope pri kodifikaciji imena. Pojave ove vrste najprisutnije su u mikrotoponimiji, koju karakteriziraju upravo jezini konzervativizam i dijalekatska autentinost, koja je osobito vana danas u doba sveope korozije dijalekata. uvajui te osobine u imenima, mi spaavamo vjerodostojne jeZine i kulturne spomenike od njihovih izopaka, produujemo u njihovih korisnika intimu njihova nastanka, onu srodenost kojom su oni vezani za svoja imena. uvamo takvim imenima medae protega neke jezine pojave, smjerokaze stvarnih i jezinih migracija kroz prostor i vrijeme.
Morfoloke osobitosti. Morfoloke naznake u imenima vrlo su bitne u kodifi-

(Dautbegovi, Kadi), este

kaciji imena, ali nisu dovoljno istraene. Svojom se prisutnou namee singularizacija pluralnih ojkonima. Ona je najuoljivija u ojkonimima na -i(i). Zahvatila je golemo podruje: Krai, Gospi, Perui, Unei itd., u nekima se u puku uju stariji pluralni likovi, pa su i oni u uporabi uz slubene singularne likove: OrebilOrebii, MetkoviiMetkovii, Runovii Runovii, PeruiIPeruii ... Drugdje u manje znaajnih naselja uvaju se mnoinski oblici kod nadolih stanovnika u novoosnovanim naseljima po jadranskim otocima, osobito na Pagu i Krku, i u jugozapadnoj Istri na prostoru zahvaenom tzv. drugom kolonizacijom od XVI. stoljea. 63 Istu tendenciju pratimo u ojkonimima s formantima -ci (-ovcil-evci, -inci): ernomerec, Bukovec, urevec itd. 64 I ovdje je potrebno uoiti areale prostiranja te pojave, pratiti uporabu dvojnih likova te areale i tipove naselja u kojima se pojava ne zbiva. Uoiti valja areale i stupanj
62

63

64

U toponimu Lovre u Imotskoj krajini Ii se ustalilo, iako je po porijeklu ll: *Laurentius > Lovre, kao Stobre, Lovreina; kao Bra (: Bratia), Polae (: palatia) itd. Pojava ti > t'j > provodila se do u VIII. stoljee te svjedoi o ranoj hrvatskoj prisutnosti na dotinom mjestu gdje je toponim prilagoen hrvatskom jeziku. Vidi J. Bratuli/P. imunovi (1985): "Prezimena i naselja u Istri", VI. kolo Istra kroz stoljea, knj. 35 i 36, Pula - Rijeka, te (1986): kolo VII, knj. 37, abecedno kazalo naselja i karata. p. imunovi (1979): "Tipoloko-strukturalni ogled istarske ojkonimije", Rasprave Zavoda za jezik 4-5, 219-250 + karte; isti (1986): "Krk, Rab i Pag u svjetlu toponim ije", u: Istonojadranska toponimija, Split, 76 i 86-88. W. Lubas (1971): Slowotw6rstwo poludrlOwoslowianskich nazw miesczwych z sufiksami -ci, -ovci, -inci itp., Katowice, 202 str.

131

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

promjene pluralnih likova na -ci (-ovci/-evci, -inci) u singularne likove na -ce (Beoce, Petrovce, trpce .. .) srednjega roda u gornjem Pomoraviju i drugdje. 65 Singularizacija toponima zamjeuje se i u drugim toponomastikim tipovima, redovito u ojkonimima na pojedinim podrujima na Hvaru: Zastraie (mj. Zastraia), Poljice (mj. Poljica), Svire (ali gen. samo Svira[a]), dok se na Brau upotrebljavaju i singularni likovi, uz slubene pluralne likove srednjega roda: Puia (Puie), Nereia, Bobovia, Loia, Mirca, Postira, Povlja, Blaca, Selca. 66 Dvojna upotreba javlja se i u drugih ojkonima: BilealBilee, PljevljalPljevljeY esto se zbiva u zemljopisnim imenima promjena i uporaba dvojnih oblika: Mokronogel Mokronozi, Vele (gen. Velea) "ime kluba" (m.)IVele (gen. Velei, f.) "ime gore", Biokovo (m.) lBiakova (f.) itd. . Uvoenje u standardizaciju imena te vrste oito nije mogue bez jezinoga strunjaka, upravo onomastiara. Nisu ujednaene ni deklinacijske promjene tzv. pridjevskih imena. Ojkonimi tipa Tisno, Slano, Trsteno mijenjaju se po imenskoj i pridjevskoj deklinaciji: TrstenalTrstenog, Tisna i ee Tisnog; u pridjevskih imena prevladala je, ili sve vie prevladava, imenika deklinacija Jasna - Jasni (ne: Jasnoj), Mirna Mirni (ne: Mirnoj), Milna - Milni (ne: Milnoj), Baka - Baki (pored Bakoj), Gradika - Gradiki (pored Gradikoj), Uka - Uki (ne: Ukoj), Primoten (s) Primotenom (ne: Primotenim), Nedoklan - (s) Nedoklanom (ne: Nedoklanim), Vukov - Vukovom itd. Muka osobna imena na -i koja su po postanju pridjevi poinju dobivati oblike imenike deklinacije: Drobni - Drobnija, Dragi - Dragija, pa tako i prezimena Krnjavi (: "ljevoruki") - Krnjavija. Ta je tendencija sve shvatljivija jer se imena nastoje supstantivizirati (tjednik Danas, u Danasu). Ona je donekle i objanjiva, imamo li na umu da su imena rastereena leksikoga znaenja, kao sadrajno "prazna" bliska imenikim strukturama gdje se nalaze odgovarajui imenski deklinacijski uzorci. 68 Pokazuju to i pomodna, mahom strana, enska osobna imena na -i: Meri, Gabi, Viki ... i ona na konsonant: Briit, Karmen, Nives koja jezina praksa promee u normalne deklinacijske uzorke enskih imena: Merica, Gabika, Vikica ... , Briita, Karmena, Niveska i s1. 69
65

66

67
68

69

Sv. Georgijevi (1975): "Imena mesta SR Srbije, njihovi etnici i ktetici", Balkanolake studije III-V, Ni,13. M. Hraste (1937/38): "O imenima mesta u Dalmaciji", Na jezik VI, 266-268; P. imunovi (1968): "Singularizacija pluralnih toponima na Brau i drugim dalmatinskim otocima", Symbole Taszicki, Krakov, 354-358. A. Peca (1961): "Oblici toponima u knjievnom jeziku", Na jezik, n. s. 11,234-248. Zato se toponim Banja Luka usvaja kao jednolani toponim Banjaluka. Rjee se u pridjevskoj sastavnici prepoznaje pridjev i dekliniraju obje imenske sastavnice. Vidi se to u nekolikim pogrenim etimologijama koji pridjev dovode u vezu s banja, bajna i sl. Jednako se tako ponaaju ojkonimi Jurandvor (od Juran + -jb -> Juranj) s gubitkom palatalnog elementa pred labijalima /dv/. Usporedi Banbrdo (od Banj brdo). P. imunovi, Pomodna osobna imena i njihovo ponaanje u jeziku, Jezik XII/S, 1964, 137-142. U radu se navode razliiti tipovi deklinacije istih imena u raznim region ima: ivo - ive, ivo - [va, ive - iva, Ive - Ive, Ivo - Ivota, Ivi! - Iveta, Ivo - Ivota itd. Sve ove i mnoge druge pojave ortoepije i imenske tvorbe trae izradu normativne gramatike imena, za koju prikupljam grau.

132

ivot imena

Imena, postavi semantiki "prazna", svoj neestotni nominativni oblik nadomjetaju oblikom kojeg estotnijeg padea. Tako je npr. ime uvale Likva na Brau zapravo genitivni oblik zaboravljenog nominativa Livak ("lijevak"), dananji makarski ojkonim Podaca (f.) zasigurno je genitiv mnoine zaboravljenog nominativa *Poca *Podca "podi", "zaravni na pristrancima"). Dijalektni oblik Jami (= f. nom pl.) na Sredi na Cresu postaje kao arheoloki lokalitet u znanstvenoj literaturi imenska besmislica Jamina Sredi; ojkonim Crna Vas u Lici postaje u doseljenika Crna Vlast, a ojkonimi Magi-Mala (= mahala) i Mala Sebiina uzimaju pridjevsku deklinaciju: u Magi-Maloj/o u Maloj Sebiinj71 itd.

Tvorbene osobitosti. Tvorbene znaajke u imenima oituju se u dijalektnim sufiksima kao to su: -ie (Straie), -ak (Belak), -ina (Zminjina) itd. Indikativan je ve spominjani sufiks -ane, i njegova komplementarna distribucija s -'ani/-'jani, u imenima mukoga roda u mnoini koja se odnose na ojkonime. Proirena su na golemu prostoru, kako pokazuju ojkonimi u Makedoniji, Deane na Kosovu, Berane (= Ivangrad) u Crnoj Gori te dinarskim gorjem i primorjem, osobito u zaleu zadarskom, pa do vinodolskih (Gria ne) i istarskih ojkonima: apjane, Kazane, Zejane itd. Njima su upravo filolozi ve jedno stoljee ustrajno prekrajali sufiks -'ane u -'ani.72 U novijoj literaturi esto su na udaru hrvatskokajkavski toponimi i antroponirni na -ec tipa akovec, Gubec, koje jedni dekliniraju akoveea, Gubeca ... , a drugi e u nastavku smatraju, to ono i jest, nepostojanim i njima oblici glase a kovca/akovcu, Gupca/Gupcu itd. Ktetici na -eki bore se za svoj standardni status makar u ojkonimijskim sastavnicama kao to su: Bobovec Tomaeveki, Karlovec Ludbreki, Cerje Vrboveko, Vrboveka Dubrava, ulineka Dubrava, Donje Brdoveko 73 itd. U vezi s problemom koji ralanjujemo znamo kako je vrlo mnogo nestruno odabranih imena na zemljovidima svih vrsta i namjena. Jezini strunjaci, poznavatelji lokalnih govora, onomastiari znali bi odabrati imenski lik koji nee naruiti ni genetsku vezu s predlokom, ni tipoloku vezu s dotinom toponimijom, ni bitne dijalekatne diskriminante govora u kojem su dotina imena nastala i djeluju. Jedino e oni meritorno moi uklapati takva imena u gramatiko ustrojstvo knjievnoga jezika. Meutim ti strunjaci, kao to smo istaknuli, najee ne bivaju uope konzultirani pri unoenju imena na slubene popise i zemljovide, u kol70

71

73

Prof. S. Ivi pisao je redovito Magi-Mali (dat. sg. O. D. Aleri, Velika i Mala Sebtina - neobian primjer puke etimologije, Filologija VII, Zagreb 1973, 27-32. U oba je ojkonima oblik Mala nastao od Ma(ha)la > Maala > Mala. P. imunovi (1975): "Danii kao onomastiar (prilog problemu standardizacije mjesnih imena na hrvatskom i srpskom jezinom podruju)", Daniiev zbornik, Zagreb - Beograd, gdje se navodi ostala literatura. I prof. S. Ivi poveo se karadievsko-daniievskim zasadama da ne postoji nepostojano le/, te se zalagao da kajkavsko prezime Maek glasi: Maak, g. Maka. Odatle njegov lanak "I naa o 'Maku"', Hrvatski jezik I, 1938,50-54. Vidi polemike u vezi s ovim problemom u asopisu Jezik XXII, 1974/75, osobito br. l, ali i u ostalim brojevima 2-5.

133

Uvod II hrvatsko imenoslovije

--------------------------

ske udbenike itd. Tako je makar na podruju hrvatskoga jezika, gdje je problem standardizacije imena vrlo akutan. 74 Kartografima, koji sudjeluju u izradi zemljovida i u upisu imena na njih, esto su, zbog razliitosti njihova razmjera i njihovih specijalnih namjena, uskraene mogunosti da valjano i podrobno ispiu imena uz onomastike sadraje koji su ucrtani na kartama. Kartografi se stoga dovijaju razliitim rjeenjima uvodei u opticaj imena koja sami stvaraju: a) umjesto pojedinanog zapisivanja imena oni zapisuju kumulativno ime za nekoliko objekata: otoii Mali i Veli Barjak dobivaju zajedniko ime Barjaci. Tim su nainom nastala pluralna kumulativna imena Trimulii, estakovci, Sestrice za skupine otoia u zadarsko-ibenskom otoju. Slinoga su postanja Vrhovnjaci i Lastovci za skupine otoia istono od Lastova, takva su kumulativna imena Bainska jezera, Plitvice, pri emu prvo ime obuhvaa est pojedinanih jezerskih imena, a potonje ime esnaest b) proizvoljno skrauju imena. Tuhinjska dolina postaje Tuhinj, Kara Hasovina postaje Karasovina 75 c) izostavljaju bitni oznaitelj i u imenu: ime Hrid pod Mraru (uz Lastovo) zapisuju na karti kao Podmraru, Otok van Ula zapisuju kao Vanula (Cres), u drugom sluaju nepotreban pleonazam Punta od Arca 76 umjesto Artac (= ratac "mali rt") d) na razliitim zemljovidima zapisuju se razliita imena za isti toponomasti ki sadraj. Tako se za morski kanal podno Velebita mogu nai ova imena: Velebitski kanal, Podvelebitski kanal, Podgorski kanal, Planinski kanal, Primorski kanal. Oito su sva ta imena umjetne tvorbe, pa i nisu ustalila jedinstven imenski lik. Poljica kod Splita jedni dijele na Donja, Srednja i Gornja, drugi na Primorska, Zavrka i Zagorska, a drugi opet kombinirano od jednih i drugih atributivnih sastavnica.
Prekrajanja imena. U kodifikaciji imena osnovno je polazite da ime bude istoliko, jednoznano, jedinano! Odabrati takve likove specijalnost je u prvom redu jezinoga strunjaka, terenskoga istraivaa, koji zna onomastike konstante i onomastike zakonitosti funkcioniranja imena, koji poznaje toponimiju doti noga kraja radi izbjegavanja kolizije s drugim slinim imenima, pogotovu s onima koja imenuju istovrsne onomastike sadraje. Naveli smo ve kako je nuno
74

75

76

Usporedi vrlo instruktivan rad M. Peterca (1984): "Standardizacija geografskih naziva na teritoriji Jugoslavije", Zbornik radova o pitanjima standardizacije geografskih naziva naroda i narodnosti SFRJ, Sarajevo, 5-29. Takvu proizvoljnost nalazimo ve kod V. Karadia koji mjesto toponima Konavii zapisuje u svoj Rjenik svoje izmiljeno ime Konavlje, umjesto toponima Katila zapisuje Katela, a planinu Sinjavina preimenuje u Sinjajevina. Neka tako krivo zapisana imena upravo snagom zapisa uvrstila su pogrene likove koje vie nije mogue ispraviti, a trebalo bi, ne samo zbog tonosti izvornoga toponima nego i zbog drukijeg jezinog i stvarnog sadraja koji nose izvorni likovi. Ovakve analitike, mahom strane, imenske sintagme netipine su za knjievni jezik pa ih je mogue (i potrebno bi bilo) prilagoditi tipinim sintagmama pridjev + imenica. Ne Boka od Kotora (terenski zapis), ve Boka kotorska.

134

Zivot imena

poznavati dijalekatni sustav u kojem je dotino ime oblikovano i normu knjievnoga jezika u kojoj e dotino ime uspjeno djelovati. Poseban problem izazivaju pomodna, kvazikomercijalna imena u primorsko-turistikim regijama (a vjerojatno i drugdje) kao to su: Otok mladosti (Obonjan), Otok ivota (Govanj), Otok ljubavi (Zeeva), Uvala Scott (Grabrova), Ostrvo cvea (Prevlaka u Boki kotorskoj) i mnoga druga (ukljuujui i imena hotela, gostionica, brodica, kafia itd.) koja su prave imenske nagrde, daleko od puke motiviranosti i jednostavnosti, a zatiru mnoga stara izvorna imena koja su etnika i jezina svjedoanstva ovoga puka o njegovoj vjekovnoj prisutnosti u tom kraju, o njegovom poimanju svijeta u vremenu nastanka tih imena, kojima i vremenski postanak odreujemo po njihovim izvornim likovima. Daleko smo od zakonske zatite imena kao spomenika jezika i kulture, premda smo slubene zahtjeve podnosili u nekoliko navrata mjerodavnim republikim ustanovama pozivajui se i na zakljuke i preporuke Meunarodnog onomastikog vijea pri UNESCO-u, kojega smo lan od njegova osnutka. U mnogim toponimima izostavlja se pridjevska sastavnica sveti, pa umjesto toponima Sveti Vid (s istim sadrajem kao u imenima Sutvid, entvid i sl.) imamo toponime jednake osobnim imenima: Katarina, Grgur, Klement, Jerolim (otoci), Jana, Vid, Marija na Muri (ojkonirni), Jure (vrh) itd. Stvarali su se tako neobi ni toponimijski tipovi strani puku te tui i neprimjereni slavenskoj toponirniji i spontanim pukim kreacijama. Razliiti su uzusi u Hrvatskoj u preuzimanju nekih makedonskih i slovenskih toponima. Dok u Hrvatskoj prevladavaju izvorni likovi: Skopje (kao Slivje, Sopje), Bitola, Gevgelija, Kalugerica ili, kao u Slovenaca Alpe, drugdje su ta imena drukije prilagoena i piu se: Skoplje, Bitolj, evelija, Kalueriea, Alpi itd. Spomenimo usput inaice u pograninim imenima kao to su onimi na hrvatsko-slovenskoj granici (Kupa/Kopa, Su tla/So tla, Kopar/Koper/Capodistria, Jadransko more/Jadransko marje) koje inaice s gledita kodifikacije imena u pojedinom jeziku ne predstavljaju tekoe niti izazivaju onomastike nedoumice. 77 Blizak ovim rjeenjima je problem egzonima u cijelosti. Uz preporuku Meu narodne komisije za standardizaciju zemljopisnih imena pri UNESCO-u da se potuje i preuzima izvorni lik imena iz dotinoga jezika, oito je da bi se ve bilo teko odrei davno udomaenih imena: Rim, Napulj, Solun, Dra, Prag, Be, Carigrad, dvojakosti upotrebe: Celovec/Klagenfurt, Videm/Udine, Voden/Edessa, eljezno/Eisenstadt, Mleci/Venezia, dok su sasvim nestali iz upotrebe: Monakov (= Miinchen), Dredane (= Dresden), Lipice (= Leipzig), Jakin (= Ancona), Turin (= Torino) itd. Problem egzonima trai podrobniju obradu i jedinstven stav do ko77

Ovdje je zanimljivo navesti kako se u slovenskom jeziku tri znaajna hrvatska grada zovu varijantnim "slovenskim" likovima. To su Karlovec. Sisak, Pulj. Upravo su se stariji hrvatski likovi sauvali u slovenskom jeziku, dok su u hrvatskom jeziku popustili fetiizaciji knjievne norme s poetka XX. stoljea kojom su bila, kako smo vidjeli, zahvaena vlastita imena. Staro hrvatsko ime Pulj (s kongruencijom prema grad) izmijenjeno je ugledom na romansko ime PolaiPula (s kongruencijom prema tal. citta f.). Usporedi do danas sauvan pridjev puljski (od Pulj) i ulino ime u Zagrebu: Puljska ulica.

135

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Preimenovali bi hrvatska sela SUBOTICA - Demokratski savez Hrvata u Vojvodini zatraio je od dravnih tijela Srbije da ne dopusti promjenu naziva nekad isto hrvatskih naselja u Srijemu - Kukujevaca i Gibaraca. Kukujevci u Srijemu, nekad naseljeni samo Hrvatima, ali tijekom devedesetih etniki oieni, moglo bi uskoro biti preimenovani u Lazarevo, a slino e se dogoditi i susjednom selu Gibaracu, koje sadanji stanovnici ele preimenovati u Duanovo. - Nije rije o nacionalnim razlozima, jednostavno nam se sadanji naziv sela ne svia. Asocira na kuknjavu i tekoe, ega nam je dosta - izjavio je predsjednik Savjeta MZ Kukujevci Nenad uliqrk. (H)

Vjesnik, 16. studenog 2007.


in preimenovanja nema s kuknjavom nikakve veze. Na djelu su drugi razlozi. (P. ~.)

jega treba doi briljivim prouavanjem, uzimajui k znanju preporuke meuna rodnih foruma i razumnom prosudbom. Sve to vrijedi i za zemljopisna imena u vienacionalni m sredinama u Europi koju ve mnogi vide bez granica. Proizvoljni izbor imena i nekontrolirana preimenovanja u hrvatski imenski fond unose goleme smutnje. Kad je rije o odabiru osobnog imena, u nas kao u rijetko kojoj drutvenoj zajednici u Europi vlada neograniena sloboda u izboru, u izmiljanju osobnih imena, u malograanskom povoenju za stranim pomodnim imenima. Svojevoljni izbori zadovoljavaju privremeno tatinu roditelja, s jedne strane, i bivaju teret djeci, koja u izboru nemaju nikakva udjela, svega ivota. U na imenski fond ulo je na stotine imenskih nagrda, od kojih se mnoge ne uklapaju u gramatiku i ortoepsku normu knjievnog jezika, u mogunost onomasti ke tvorbe hipokoristika, to je u naoj antroponimiji vrlo vano itd. S druge strane, nevjerojatno su esta preimenovanja osobnih imena i prezimena (to je u volji pojedinaca) i zemljopisnih imena, od znaajnih ojkonima do uli nih imena, to je u volji organiziranih skupina graana: politikih (ve od mjesne zajednice), sportskih, turistikih itd. Ovdje se otvara novo, golemo podruje u koje ovom prilikom ne elimo dirati, osim preporuke da se bez jake nude ne pristupa preimenovanjima, da se ne satiru ovi stoljetni spomenici jezika, kulture - pravi, nepatvoreni spomenici narodnoga pamenja. Hrvatski zemljopisni prostor iznimno je morfoloki razveden i prilino gusto imenovan, a vrlo slabo onomastiki istraen. Drutvenim preobraajima, migracijama, naputanjem stoarstva u nekim planinskim podrujima i poljoprivrede u drugima mnoga su zemljopisna imena preputena zaboravu, a duni smo ih spasiti.78 Pri popisivanju i kodificiranju imena postoji hijerarhija njihove praktine vanosti. Ojkonimi su meu najvanijima, vani su hidronimi, nesonimi te zatim imena za prolaz, tjesnac, prijevoj; ime vrha vanije je od imena pristranka, ime
78

Vidi moj pogovor "S. O. S. za imensku batinu" u navoenoj knjizi Istonojadranska toponimija, Split 1986,267-269.

136

ivot imena

sedla od imena pregiba, imena uvala s mogunou sidrita od imena onih drugih bez te mogunosti itd. U ovom vrednovanju potrebna je suradnja s geografima.
Ortoepske osobitosti. Ortoepska problematika vlastitih imena posebno je, veliko i sasvim neproueno podruje. Ona se namee zbog fonijskih sredstava priopavanja, pri emu su izgovor i naglasak imena koje usvajamo bitni. Naelno bi se vlastita imena morala prilagoditi naglasnoj normi knjievnoga jeZika. No kako se i na novotokavskom podruju javljaju akcentske dvostrukosti, i u ovom podru ju predstoji golem posao u normiranju jedinstvenih ortoepskih tipova i likova. Neki su se tipovi ustalili u komplementarnoj razdiobi kao primjerice oni u prezimenima: i'munovi, imunovi i imunovi. Vei problem predstavljaju npr. prezimena koja su naiik opoj imenici tipa teak - Teak. U prezimenima i u nekim drugim toponimijskim tipovima pokazuje se tendencija stupanog (kolumnog) akcenta: ne kao teak - teaka, ve kao Teak - Teaka (ne Teaka), VukovarVukovara (ne Vukovara) itd., to jest, upravo zbog dvojakog naglaavanja, ortoepski problem. Bit e potrebno prouiti akcenatske tipove u hipokoristika: KOa - K6a, Rua - Rua itd. jer nose razliite sadraje izraavajui meljorativnost, pejorativnost. U nekim krajevima hipokoristik tipa Rua nosi osoba, a oblik RUa domaa ivotinja (krava), pa su i u vokativ u razliiti akcenti i sl.

***
Imenima smo duni uvati izvorne likove. "Svako je ime kulturni i jezini spomenik, pouzdan vremenski i prostorni smjerokaz u identifikaciji migraCijskih i kulturnih tokova. I jezinih u prvom redu. Imena imaju golemo znaenje u istraivanju materijalne i duhovne kulture odreene krajine i odreenog naroda. Puk je nadijevajui imena vrio izbor objekata koje valja imenovati i obiljeja objekata koja valja pohraniti u imenu. Zemljopisna imena dokaz su materijalne istine o prostoru i kompleksne istine o nadjevateljima i korisnicima imena. U tom smislu prekrajanje imena jest povreda i spomenika kulture".79 Imena uvaju jezine navike i opiru se promjenama na bilo kojoj jezinoj razini u bilo kojem dijelu svojega lika. Ti su likovi ukorijenjeni u puku kojemu su imena batina naslijeenih predaja, najintimniji izraz svekolikog sadraja vezanog za jezik i zaviajnu povijest.
2.15. Egzonimi

Neki egzonimi imaju dugu tradiciju i njihovi se likovi upotrebljavaju dugo te ne stvaraju zabune. Spomenuli smo ve Rim (: Roma), Carigrad (: Konstantinopoi), Solun (: Thessaloniki), Petrograd (: Sankt Peterburg), Napulj (: Napoli) itd. Drugi se javljaju u domaem i izvornom liku: Mleci (i Venezia), Celovec (i Klagenfurt), eljezno (i Eisenstadt), Ostrogon (i Esztergon), Budimpeta (i Budapest).
79

P. imunovi, Split ili Spljet - osvrt na polemiku s poetka stoljea, u knjizi: Istonojadranska toponimija, Split 1986, 203.

137

Uvod u hrvatsko imenos1ovlje

Dredone (Dresden) iz 9jela G. Brauna i F. Hogenberga Civirotes orbis te"orum, Koln 1S72.

Drugi su opet egzonimi zastarjeli i rijetko su u upotrebi: Jakin (= Ancona), Tur;n (= Torino), Lipice (= Leipzig), Dredane (= Dresden), Monakov (= Munchen). Neki su egzonimi s neznatnom prilagodbom: Krakov (: Krak6w), Pariz (: Paris), eneva (: Geneve), a neki se egzonimi svode na lokalnu i stilistiku uporabu: Londra (= Split). Neke nacionalne manjine rabe ojkonime na teritoriju svojega prostiranja. Onako kako glase u njihovu jeziku. Tako Talijani u Istri zovu neke gradove svojim imenom: Pola (= Pula), Dignano (= Vodnjan), Portole (= Oprtalj) itd. a esi u podruju Moslavine npr. Veliki Zdrence (= Veliki Zdenci), Beliovec (= Bjelievac). Jednako tako susjedni europski jezici imaju svoje egzonime i za hrvatske gradove: njemaki Agram (= Zagreb); maarski Czaktornya (= akovec), Strig6vdr (= trigova), Muraszentmarton (= Sveti Martin na Muri); talijanski Fiume (= Rijeka), Zara (= Zadar), Spalato (= Split), Ragusa (= Dubrovnik) itd.

Lipice (Leipzig) oko 1700. godine, bakrorez G. Bodenehra

138

ivot imena

Egzonimi U meunarodnom komuniciranju sve se manje upotrebljavaju. Oni i u prometnom smislu oteavaju komunikaciju. Egzonime koji su davno usvojeni, potpuno prilagoeni hrvatskom jeziku i ve stoljeima u uporabi, valja uvati kao svoju imensku batinu. 2.16. Prevedena i pomodna imena I prije je bilo hrvatskih antroponima nastalih ugledanjem na strane jezike i stranih prezimena prevedenih na hrvatski: Ritter> Vitezovi, Wiesner> Livadi, Farka> Vukotinovi, (Blasio) Faggioni > (Vlaho) Bukovac. Velik priljev stranih osobito enskih osobnih imena dolazi u novije vrijeme kao pomodna pojava ugledanjm na osobe estradnog, filmskog, pomodnog svijeta (Nives, Kim, Felon, Lu, Gaby). Ta pomodna imenska "poast" u velikom je previranju s obzirom na njihovu (ne)prilagodljivost hrvatskom imenskom sustavu (deklinacijskom i tvorbenom, u prvom redu). Literatura:
imunovi,

P. (2006): "Pomodna osobna imena i njihovo ponaanje u jeziku", u:

Hrvatska prezimena, Zagreb, Golden marketing-Tehnika knjiga, str. 355-359.

2.17. Hrvatski zakon o osobnom imenu Hrvatski zakon o osobnom imenu (Narodne novine 69/1992) daje veliku slobodu imenskog izbora i postavlja mala ogranienja. Dijete nasljeuje prezime svojih roditelja i oni odluuju koje e od njihovih prezimena naslijediti ili e nositi oba prezimena svojih roditelja. Usvojenom djetetu odreuje se prezime u skladu s odredbama zakona. Djetetu kojemu je do 18. godine priznato oinstvo roditelji mogu sporazumno odrediti novo prezime. Pri sklapanju braka suprunici zajedniki odluuju o izboru svojega budueg prezimena. Svatko ima pravo prezime zakonski promijeniti. Dijete starije od 10 godina samo daje pristanak za promjenu svojega imena i prezimena. Imenski obrazac sastoji se najvie od etiri dijela, tako da imenska ili pak prezimenska sastavnica ima najvie dva dijela. Udvojena prezimena mogu nositi i mukarci i ene. Netko se na primjer moe zvati Ljubomil Tito Josip Franjo Ksaver andor Babi Gjalski Kiiijski (roen je kao Ljubomil Tito Josip Franjo Babi), ali u pravnoj uporabi moe imati najvie dva imena i najvie dva prezimena, npr. Ksaver andor Babi Gjalski. Najea je pojava da ena pri udaji uzima muevljevo prezime. U prolim stoljeima nadijevana su umjetna, neobina imena i prezimena nahodima, tako da su ve imensko-prezimenskim biljegom bili drutveno oznaeni. LT naim primorskim nahoditima bila su, meu inim, zapisana ova imena: Galina (= koko), Befana (= Baba Roga), Jnfidele ("nepouzdan, nevjernik"), Padavizza, Tikva ... Da ne povjeruje! Nahodi su poslije estim usvajanjem preuzimali prezi139

Uvod u hrvatsko imenoslovije

'J //,. j/~ , l!7!lUhj~t


'

'

L~tt/r/4(Redak u
matinoj

;Jra.'/""k~'//!(;Ed'r..44 ~/~

/"'M.c-c,:;/...."~C,,~,:.::~~J
/

,Za

~.L.~ q ..#..t:{t: .~i1t-c;z~t


knjizi
roenih

kojim je slavni knjievnik Krlea dobio ime Miroslav

mena (i imena) svojih u.svajatelja, ili su kao domazeti preuzimali prezime porodice u kojoj su se bili prienili.
2.18. Nova preimenovanja i njihove posljedice

Nakon raspada Jugoslavije 1991, u kojoj je zbog kolizije istih toponima bilo mnogo imenskih prilagodbi, i nakon raspada komunizma, za ije je vladavine bilo mnogo ideologiziranih imena, u hrvatskoj su onirniji nastupila mnoga preimenovanja (osobito ulica i trgova), vraanja na iskonske (ili starije, prethodne) imenske likove. U toj oblasti danas su mnoga imena u previranju. ive stariji izaivljuju novi imenski likovi. Taj proces s prividnim neredom vodi k skoroj stabilizaciji. U tome uz politike faktore onomastiari imaju vanu ulogu u imenskoj "ekologiji". Politika i imenska pragmatika doista su na djelu u dananjoj hrvatskoj onirniji.
Literatura: "Normizacija osobnih imena u knjiarstvu i lekSikografiji", Hrvatski bibliotekarski zbornik, Zagreb 1996, 172 str. Vladimir Ani/Josip Sili (2001): Pravopis hrvatskoga jezika, Novi Liber [iJ kolska knjiga, Zagreb.

140

III.

ANTROPONIMIJA

3. Osobno ime

3.1. Imenska praslavenska batina

Hrvatska narodna imena praslavenska su batina. Ona predstavljaju najstarije hrvatske spomenike, potvrene ve od VIII. stoljea. Mnoga prepoznajemo i u davno potvrenim ojkonimima. Svojom tipologijom hrvatska osobna imena preslik su slavenske i indoeuropske antroponimije. Od prvih spomenika otkad su potvrena mogue ih je razvrstati u nekoliko skupina: a) Odapelativna (samotvorna, monoleksemna) osobna imena. Ona su mononirnske strukture i vjerojatno postanjem najstarija (K. Jireek). Mnoga od njih nastala su pod utjecajem magije i religije kao apotropeji (da osobu kojoj su pridruena uvaju od zla). Zovemo ih profilaktikim imenima. U Hrvata su vrlo rano potvrena u likovima: Rak, Hlap, Dub, Rab, Oral, Vuk, Vrh, Grab, Golub, Grlica, Loza ... Ta i takva imena bila su mijenjana i preinaivana sufiksacijom: Vukac, Vukoje, Lozan ... Preinaavana su bila i mnoga druga osobna imena, osobito hipokoristici tvoreni pokraivanjem narodnih dvoleksemnih i drugih osobnih imena. Tomo Mareti u svojem je ve spominjanom klasinom djelu "O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba" (Rad JAZU 81,1886, i 72, 1886) popisao apelative koji dolaze u takvih odapelativnih imena: ban, brz, bura, eh, dikla, div, gora, dub, gvozd, kamen, kita, neven, obil, osam, paun, slad, smilj, vidra, zlato, zvijezda, ar... U starohrvatskoj (i staro srpskoj) povijesnoj antroponimiji izbrojeno je 45% imena supstantivne, 33% glagolske i 22% pridjevske tvorbe, pa je tako dvije treine nesufiksainih imena tvoreno semantikim putem prijelazom iz apelativnog polja, gdje su apelativi imali funkciju oznaivanja u antroponimijsko polje gdje postaju imena i obnaaju funkciju imenovanja. Mnoga jednoslona imena (npr. eh, Hlap, Rak, Rab... ) zapravo su dvoslone imenske tvorbe. Ona su ispadanjem poluglasova na kraju postala jednoslona imena.
143

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

b) Izvedena imena nastajala su od dvoleksemnih, temeljnih imena, apelativnog i imenskog postanja, s pomou razliitih formanata (npr. Brzanja, Nebrat, Ostoja ... ). U deapelativnih imena tzv. semantike tvorbe dolaze oni sufiksi koji su najplodniji i na odgovarajuoj apelativnoj razini. Dvoleksemna imena potvrena su vrlo obilno od IX. stoljea: Berigoj, Budidrug, Boleslav, Boiteha, Pribigaj, Budimir, Kresimir, Dobrodrug, Dobrovit, Domagoj, Gojslav, Ljubidrag, Mojmir, Mutimir, Njegomir, Prvoneg, Pribineg, Radoslav, Svetoslav, Tomislav, Timir, Tolimir, Tomidrug, Veenega, Veemir, Vitoraj, Vladislav, Vsemir, Zvonimir... i uglavnom su ovih struktura: a) glagol + imenica (Branimir, Berigoj, Tomislav, Kresimir); b) imenica + glagol (Domagoj); e) pridjev + glagol (Bolenjeg); d) pridjev + imenica (Radivoj); e) pridjev + pridjev (Milotjeh). Starohrvatski jezik batinio je, kako smo upravo naveli, paradigmatske imenske tvorbe s prefiksima (Pobor, Dovalja, Pobrat, Zaga da) ili imenima s prefiksaInim glagolskim osnovama (Ostoja, Najezda, Prijezda) te imena s negacijom: Nelep (usp. prezime Nelipi), Nerad, Nenad, Nemanja ... Dvoleksemna imena pripadala su povlatenom drutvenom staleu. Vrlo su bogato zastupljena u starohrvatskoj vladarskoj eliti: Budimir (740-780), Vieslav (780-802), Ljudevit (IX. st.), Mislav (o. 835 - o. 845), Trpimir 1. (845-864), Domagoj (863-876), Zdeslav (878-879), Branimir (879-892), Mutimir (892-910), Tomislav (o. 910-928), Kreimir (935-945), Miroslav (945-949), Drislav (969995), Svetislav (995-997), astimir (1073-1074), Zvonimir (1075-1089). Naje e je drugi strukturni formant dvoleksemnih imena bio -mir "velik, slavan", koji se mijeao sa znaenjem starijega tvorbenoga morfema -*mer. Zamjena jednoga znaenja drugim stara je. esto se morfemu -mir pridaje znaenje -slav i obrnuto. Takvi formanti: -mer, -mir (= "svijet", usporedi "svemir"), a onda su se poeli zamjenjivati morfemi -mir i -slav, gubili su svoja iskonska leksi ka znaenja i preuzimali strukturalnu ulogu sufikasa s meliorativnim znaenj skim nabojem. U imenima hrvatskih knezova IX. stoljea javlja se uglavnom dvoleksemno osobno vladarsko ime: Vieslav, Mislav, Branimir, Mutimir, Ljudevit, Berigoj, Domagoj, a u hrvatskih knezova koji su poslije bili okrunjeni za kraljeve uz narodno ime javlja sei svetako: Mihajlo Kreimir, Stjepan Drislav, Dmitar Zvonimir, po ustaljenoj formuli qui et kako je bilo uobiajeno i u prethrvatsko doba po svemu Rimskome Carstvu: Ego Demetrius qui et Suinimir nuncupor; ego Cresimir qui alio namine vocitor Petrus. Isto se dogaalo i u velikaa: Petrus ego Zerni qui et Gumey filius itd. Imena tih strukturnih tipova bila su u davnoj namjeri pri nastanku zapravo eljna imena i nosila su u sebi daleki odjek reeninih imena tipa Dabiiv (= da bi bio iv), koje je ime u uporabi sve do naih dana. U tvorbi dvoleksemnih imena isti imenski morfemi mogu doi u prvom i drugom dijelu imena: Miroslav, Slavomir. U prvom dijelu dolaze esto imenski morfemi: bijel, blag, bog, bolji, bran, brat, rn. cvet, edo, udo, dika, dobar, dom, drag,
144

Antroponimija

dua, god, gaj, gradi, hod, ini, jar, jezd, kaz, kraj, lep, ljub, ljud, ljut, moj, nih, rast, sebe, skor, slava, stan, stoj, strad, stra, stroj, sav, svet, tih, tvrd, vei veli, vii, vit, vlast, valj, zemlja, zvan, elja, ito esti su i glagolski oblici: beri, desi, dri, gradi, nosi, ozri, pribi, toli, zbi, zde ... U drugom dijelu preteito su ovi morfemi: -aj, -dan, -dar, -ded, -dej, -drag, -drug, -gaj, -gaj, -gost,-hran, -hval, -lik,-ljub, -man, -mar, -mer, -mil, -mir, -misl, -mu, -neg, -rad, -hram, -salj, -slav, -sil, -strah, -srez, -teg, -Uh, -vit, -voj, -vuk, -zar, -iv ... Praindoeuropskoj batini dvoleksemnih imena pripada produktivna kategorija imenskih osnova. Meu rano potvrenim dvoleksemnim imenima ubrajamo i ona tvorene prijedIbzima i negacijom kao to su Prijezda, Negoda, Nenad itd. Po Maretievu istraivanju u hrvatskom (i srpskom) jeziku nahodi se 367 dvoleksemnih imena potvrenih od IX. stoljea. Nakon evangelizacije, po uzoru na dvoleksemna narodna imena, javljaju se hibridna imena: Jurislav od XII. stoljea, Petrislav od XIII. stoljea, Dminoslav u XlV. stoljeu i druga. Promjenom temeljnog imenskog znaka, njegove forme, naglaska i redukcijom njegova pridjevskog segmenta, dobivamo muka imena: Buco (: bucast), ele (: elav), Klempo (: klempav), odnosno enska kao to su: upa (: upava), Gara (: garava), Krnja (: krnjava) ... Glagolnoga su postanja imena: Beljo (: beljiti se), Gue (guiti se). Ta imenska kategorija veinom pripada nadimakoj skupini. 3.2. Predslavenska imenska batina na dananjem hrvatskom jezinom prostoru

Na dananjem hrvatskom jezinom prostoru prije nego to su u VI. i VII. njime zagospodarili doseljeni Hrvati, nalazila su se uglavnom poromanjene ilirske etnije koje svoju nazonost potvruju osobnim imenima na rimskim nadgrobnim i drugim spomenicima. Radoslav Katii ("Die i11yrischen Personennamen in ihrem siidostlichen Verbreitungsgebiet", iva antika XII, 1962,95-120; isti, "Das mitteldalmatinische Namengebiet", iva antika XII, 1962, 255-292) pokazao je kako se iz imena i povezanosti imenskih elemenata dade utvrditi na junodalmatinskom prostoru obitavalita tzv. "pravih" Ilira (Illyrii proprie dicti), s karakteristinim imenima: Epieadus, Gentius, Pinnes, Grabon, Longarus, Zanatis, Seerdiaedus. Na srednjodalmatinskom i panonskom podruju uestalije su potvrena imena: Andes, Aplis, Aplo, Baerus, Baera, Beuras, Buretius, Pladomenus, Paio, Vendus, Vendo ... Bile su to, vjerojatno, neke druge ilirske etnije. Na zapadu od Krke, na liburnskom izapadnijem histrijskom podruju, potvrena su opet druga imena. Koliko su god ta istraivanja poticajna s obzirom na pretpostavku o prostiranju ilirskih jezinih podruja, valja s autorom dijeliti oprez kako utvrene imenske prostore ne treba poistovjeivati s tobonjim jezinim prostorima.
stoljeu

145

Uvod ti hrvatsko imenoslovIje

Pribline (preklapane) granice ilirskih imenskih podruja

Hrvati su, dakle, dolaskom na podruje Ilirika zatekli u srednjovjekovnim gradovima Romane, a izvan granica i po unutranjosti Romane iromanizirane starosjedioce. U gradovima, na gradskim agerima, zateen je romanski imenski repertoar u kojem razaznajemo a) prilino tanak sloj starogrkih imena: Teodor, Zoil; b) rimski pretkranski sloj: Agape, Albinus, Augustus, Candidus, Martinus, Domaldus, Gaudius, Vitalis, Marcela; e) kasnorimski kranski sloj: Bonus, Ursarius, Amatus, Ambrosius, Anastasius, Barbatus, Vitus, Vivianus, Clemens, Donatus, Jurinus, Justius, Lucius, Sergius, Veteranus, Plato, Urbanus (te enska imena Agata, Berta, Buna, Palma, Sabata, Viola, Ursa). Uz njih su esto potvrena apostolska imena: Petrus, Johannes, Paulus, Andreas, Jacobus, Mathaeus, Bartholus; d) bizantska imena: Alexius, Basilius, Constantinus, Demetrius... ; e) germanska: Antredus, Adalfred, Grimaldus, Adalbertus, Anselmus, Bernardus, Rainerius ... , a dola su s kranstvom preko sjeverne Italije, osobito iz Aquileje. Za Hrvate je vano istaknuti da su neka imena primili preko grkoga jezika kao izvornika i (ee) kao posrednika: Ivan (IwlXvvl1C;), a ne preko latinskog Johannes; Josip (Iwa~cp, sa 11 > t) a ne preko latinskoga Josephus; Mihovil (MtX(x~A) a ne preko latinskoga Michael; Isus (Il1aovC;), a ne preko latinskoga Jesus itd., a
146

Antroponimija

mnoga druga preko latinskoga: Izrael, Barbara, Bazilije, Eujemija, Gabrijel, Herod ... Takav hrvatski imenski sastav uvjetovan politikim prilikama te zemljopisnim razmeima vjera, kultura i civilizacija ne poznaje nijedan drugi europski jezik. To je hrvatski specifikum (v. Ivan Popovi, "Hrianska grka onomastika u Hrvata", Zbornik radova SAN, 59, Beograd 1958,77-98). Izvan grada vladao je hrvatski imenski sustav s narodnim imenima, u kojemu su prevladavale imenske osnove s Rad-, Mir-, Vlad-, Dobr-, Bog-, Prib-, Brat-, Ljub-, Vuk-o Te imenske osnove u pojedinim krajevima obuhvaale su imena triju etvrtina puanstva. Osnova Rad- esta je bila u vlakoj antroponimiji. Inaice su se esto ponaale kao zasebna imena, pa tako u okolici Dubrovnika godine 1422. braa Radosalia ho se imena: Vukain, Vukac, Vukasov, Vukac, a najveu frekvenciju imao je sufiks -ko (-atko, -enko, -etko, -iko, -inko, -ojko). ak 20% svih sufiksalnih imena tvoreno je bilo sufiks om -ko i njegovim sloenicama. Ve vrlo rano u primorskim gradovima i okolo njih nastaje imenska (i jezi na) simbioza. Primjerice u preteito romanskom gradu Trogiru i XII. i XIII. stoljeu nalaze se a) odapelativna hrvatska imena Vuk, Obrad, te enska imena Buga, Cveta, Doka, Uteha ... ; b) dvoleksemna muka imena: Belislav, Bratimir, Dragorad ... i enska imena: Bratuslava, Ljubinega, Pribislava, Vseznila ... ; e) izvedena muka imena: Berko, Boljea, Dobria, Priben ... i enska imena: Belica, Bratina, Budaa, rnava, Gojna, Ljuba, Premila, Priba, Stana, Tolica, Ziva ... ; d) hibridna dvoleksemna muka imena: Dminoslav, ]urislav... i enska imena: ]urislava, Peromila, Marislava ... ; e) pokraena i izvedena kranska muka imena: ude (: Claudius), Gvido (: Guido), Gava (: Gaudius), ]unota, Palmota, Urbe, Vrsajko (: Ursus), Vitali... i enska imena: Gapa, Buna, Palma, Sabata, Viola, Bivaa (: Vitalda) itd. Ta antroponimija nosi izrazite hrvatske znaajke i odlikuje se hrvatskom tvorborn, dok je tvorba romanskim sufiksima gotovo zanemarljiva: -olus/-uleus: Bratiolo (1198), Cenolus (1289), Grabul (1311), -olinus/-ulinus: Zivolinus, Dragulinus, te nekoliko hrvatskih imenskih osnova s romanskim sufiksima -ellus, -inus, -usius, -ussus, -etto, -etta i sl. Proces integriranosti kranskih imena u srednjovjekovni hrvatski antroponimijski sustav tekao je od samog poetka romansko-hrvatske jezine simbioze. Mirno i ustrajno. Prevrat u imenskom repertoaru nastaje sTridentskim koncilom u XVI. stoljeu, otkad se na krtenju daju iskljuivo kranska imena. Dogodilo se da je u XVII. stoljeu gotovo polovica stanovnitva dubrovake okolice i preko 60% enskog puanstva nosilo samo pet razliitih imena. Sav kranski imenski repertoar bio je u XVIII. stoljeu reduciran na etrdesetak mukih i dvadesetak enskih imena. Mnogo intenzivnije nego u prolim stoljeima zapoinje hipokoristika tvorba kranskih imena. Od svakog pojedinanog imena Demetrius, Marcus, Paulus, Petrus, Stephanus nabrojeno je stotinjak i vie tvorbenih likova (v. V. Spliter-Dilberovi, 1966: Beitriige zur Bildung der serbokroatischen Personennamen, Verlag A. Hain, Meisenheim an GIan, 480 str.)
147

Uvod u hrvatsko imenoslavlje

U Hrvata se krajem XVIII. stoljea ponovno rabe narodna imena kao prijevodi svetakih imena s naslanjanjem na potisnuta narodna imena: Desidarius > eljko, Wolfgang> Vuk, Justinianus > Upravda, Domenica> Nedjeljka/Neda, Aurora > Zora, Emerik> Mirko, a u XIX. stoljeu, za Ilirskoga preporoda, narodnih je imena mnogo: eljko, Kazimir, Miroslav, Stanislav, Bogomir, Vatroslav, Tihomir, Prelimir, i mnoga druga, takoer prevedena: Beata> Blaenka, Deodatus> Bogdan, Gottlieb> Bogoljub, Karl> Dragutin, Ignac> Vatroslav, Aloisius> Vjekoslav itd. Danas kalendari esto uz svetaka donose i narodna, puka imena.
3.3. Strana imena i njihova motivacija Hrvatska je dijelom srednjoeuropska dijelom mediteranska, a dijelom i balkanska zemlja. Taj zemljopisni smjetaj i povijesne prilike omogUili su utjecaj germanskih i maarskih osobnih imena na sjeveru, romanskih (talijanskih) imena na jugu i islamskih imena u islamiziranoj hrvatskoj populaciji u Bosni. Kao to su imena iz antroponimije kranskih susjeda dolazila uglavnom kao kran ska imena, tako su islamska imena dolazila islamizacijom hrvatskoga puanstva i danas su lake prepoznatljiva u prezimenima od islamskih osobnih imena. Migracije od XVI. do XVIII. stoljea unijele su u hrvatski imenski fond pravoslavna, srpska i vlaka imena. Ta su imena tee prepoznatljiva, ali su ipak svojom ishodinom formom, jezinim likovima i areainim razmjetajima tvore prepoznatljive diskriminante. a) U hrvatsku antroponimiju ulazila su kranska imena zapadne ekumene iz talijanskog i germanskog imenskog repertoara, kudikamo vie nego u srpski imenski fond, u kojemu je mnogo vie imena iz starohebrejskog i grkog imenskog repertoara. b) U Hrvata je kudikamo manje narodnih imena i njihovih tvorbenih inaica nego u Srba. U Hrvata je obilato hipokoristikih tvorbi od kranskih imena, koja oni dobivaju na krtenju od Tridentskog koncila, a ime se zapisuje u temeljnom, stilistiki neutralnom slubenom imenskom liku. U Srba je esto hipokoristik slubeno ime: Arsa (ne Arsenije) Jovanovi, Jaa (ne Jakov) Prodanovi, Pea (ne Predrag i sl.) Milosavljevi. c) estotnost pojedinih imena u Hrvata i Srba vrlo je razliita. d) Budui da u Hrvata prezime ima dugu tradiciju, oni se slubeno oslovljavaju prezimenom. Srbi i kad o svojim kulturnim i politikim velikanima piu, izraavaju intimnost osobnim imenom: govore o Vuku (Stefanoviu Karadiu), itaju Branka (Radievia), Izidoru (Sekuli), ika Jovu (Jovanovia Zmaja), jedni simpatiziraju Miloa, drugi Karaora, to u Hrvata nije uobiajeno. e) Imena nose dijalekatni glasovni, katkad i slovni, tvorbeni, leksiki i naglasni biljeg. akavsko i kajkavsko narjeje iskljuivo su hrvatska narjeja, a zapadna tokavtina ima svoje izrazite diskriminante prema istonoj tokavtini, stoga se i dijalektno mnoga imena lako prepoznaju kao hrvatska, odnosno kao srpska imena.
148

Antroponimija

3.4. Deminutivi i hipokoristici

Postupnim zamiranjem odapelativnih i dvoleksemnih imena razvio se nevjerojatno bogat sustav imena s deminutivnim oblicima i hipokoristiko-stili stikim nabojem. Ta imena od milja tvorila su se pokraivanjem dvoleksemnih imena, tvorbom odapelativnih imena i od samoga poetka zahvaala su sveta ko-biblijska imena. Pokraena imena najee su dvoslone imenske postave, a nastajala su kraenjem osobnog imena za jedan ili dva sloga. Tako se dobivala okrnjena imenska osnova na koju je dolazio drugi formant s hipokoristikim nabojem. Pokraiva nja su se zbivala n~ avu prvog lana (Miroslav> Miro, Budimir> Budo), a rjee na kraju drugoga lana (Ljudevit> Vito, Radoaj> ajko). I danas se sufiksi dodaju na prvi dio pokraenih imena (Josip> Jole), ali i na zavrni dio skraenog imena (Eugen> Geno). Skraene osnove nosile su hipokoristine naboje. Mnoge su osnove tu hipokoristinost izgubile pa djeluju kao osnove temeljnih, neutralnih imena. Na pokraene osnove dolaze raznovrsni sufiksi. U hrvatskoj antroponimiji njihov se broj penje na oko tri stotine razliitih, koje dijelimo na ove: l) monoformna imena s osnovnim karakteristinim konsonantima: a) -n- eprnja, Tihan, Hoten, Odolen, Hrvatin, Dobronja, Radonja Bohun ... b) -h- rneha; -- Drago, Boria, Milo, Dobre, Radi, Dragia, Bero, Matua ... e) -k- Bojak, Berko; -c- Stanac, Dobrica; -- Mira, Kosa, Radi, Dobra d) -t- VIko ta, Neguta, Milat e) -s- Bujas f) -j- Negoj, Trebo, Sebenja, Hrvoje g) -1- Rakela, Dobrila, Brajilo, D rago la, Vukola, Budul, Dragula h) -v- Mrnjav... 2) monoformna imena s osnovnim samoglasnikom: a) -a- Nega, Dobra, Lepa b) -e- Grde, Smole, Slade e) -eta -~ta): Gueta, Godeta d) -0-: Pribo, Dobro. ..
3.5. Plodnost pojedinih sufikasa

Neki su sufiksi kroz povijest jako poveali svoju plodnost, dok su drugi postajali neplodni. Od 300 sufikasa u hrvatskoj (i srpskoj) antroponimiji, 45 njih imaju visoku produktivnost, 52 srednju, a 200 sufikasa danas je neplodno. Vano je istaknuti da od poznatih pedesetak monomorfemnih sufikasa u povijesnoj hrvatskoj (i srpskoj) antroponimiji samo je II sufikasa zastupljeno iskljuivo u hrvatskom (i srpskom) jeZiku: -onja, -eh, -t-, -ta, -S-, -lja, -oje, -a, -i,- ela,
149

Uvod li hrvatsko imenoslovije

-01 (V. Irina M. eleznjak, 1969: Oerk serbohorvatskogo antroponimieskogo slovoobrazovanija, Naukova dumka, Kijev). a) Polimorfni sufiksi u starohrvatskoj (i srpskoj) antroponimiji do xv. stoljea jesu: -ohna (-h-na) dolazi na muka imena s glagolskom osnovom (Drihna, Ozrihna) i na imensku osnovu (Bratohna); -han (Blhan); -an (Dragan); -ain (-a-in) (Vukain); -e-an (Bratean), -e-in (Dobrein); -e-ko (Dobreko); --in (Boijin); -i-ko (Boiko); -av-ko (Desavko); -av-ac (Dubravac), -ov-ko (Radovko); -ov-an (Ngovan, Dragovan), -at-ko (Dobratko); -ut-in (Dragutin), an-ko (Prodanko), -an-ac (Grubanac), -os-ta (Radosta) ... b) Ponovit emo da se u hrvatskom dinarskom gorju od rijeke Neretve do ia rije u Istri javljaju augmentativna osobna imena s meliorativnim znaenjem: Ivanda, Lukenda, Milandura, Jakovina, Josina, Jurdana, imunda, Jovandeka itd. Objanjenje te osobine vjerojatno lei u tamonjoj vlakoj onomastici jer je ista pojava zamijeena kod hrvatske vlake populacije u Istri, koja je dola iz tih krajeva u XVI. stoljeu, i kod iste populacije u talijanskim Molisama, kamo su se doselili u xv. i XVI. stoljeu. Pojava je uoena, ali jo nije istraena na zadovoljavajui nain. Ista se augmentativnost s hipokoristinim nabojem zamjeuje i na rodbinskim nazivima: matetina "majica", djedina "djediea", babetina "babica, bakica", djeetina "djeca" itd. e) Konverzijske tvorbe osobnih imena nastale znaenjskim preobrazbama i metonimijskim pribliavanjem pojmova. U takve imenske tvorbe ubrajamo poimeniene pridjeve (rni, Dragi, Mrki, Vesela), poimeniene zamjenice (Sebenja), poimeniene uzvike (ia) itd.

3.6. enska imena enska imena javljaju se vrlo rano, potvrena su u vrelima u isto vrijeme kao i muka imena, iako mnogo rjee, zbog tadanjeg poloaja ene u drutvu. Ta su imena bila odapelativna, dvoleksemna i izvedena. U doba poslije Tridentskog koncila kad su se nadijevala kranska imena, svetako-biblijskih enskih imena bilo je malo, a entropija je bila vrlo velika. S pomodnou i nastankom novih motivacijskih imenski h skupina broj enskih imena u velikom je porastu. Karakteristini su u hrvatskom enski hipokoristici u mukom obliku: Barek (: Bara), Mirek (: Mira) itd. Hrvatska osobna imena prilino su dobro zasvjedoena i obraena. Temeljna je studija Tome Maretia, koja je ve spominjana. O osobnim imenima (i prezimenima) napisano je u hrvatskoj antroponomastici nekoliko desetaka knjiga i lanaka, ali mnogi zahtjevaju znanstveni oprez. 3.7. Semantika i struktura osobnih imena
Ve

ivalj
150

zateen

smo spominjali: hrvatska narodna imena postupno je prihvaao strani na ovim prostorima u doba hrvatske doseobe, i kasnije. Romani u

Antroponimija

gradovima, Vlasi u vlakim katunima. Samo je u Vlaha tih imena neto manje od onih u Vlaha sjedilakog naina ivljenja. Velik postotak vlakih imena i imena tvorenih vlakim formantima, i vlakim nainom, pokazuje kako su ti Vlasi dugo bili, zajedno s onima pravoslavnima koji su dolazili u hrvatske krajeve pred turskim najezdama i s njima, etnika (narodnosna) a ne staleka (stoarska) kategorija. Albanski ivalj koji se premijetao zajedno s Vlasima imao je vii postotak kranskih imena i po njima bio blii bizantskim Grcima nego Slavenima (Jireek, 1962, 50). Ponovimo, Hrvati uvaju etiri tipa imena: a) monoleksemna/samotvorna/odapelativna; b) sloena kojim~ pripadaju i ona tvorena s prefiksom (Predrag) i s negacijom: Nemir, Nenad, Nemanja; c) izvedena od pokr aeni h sloenih imena te d) tzv. gramatiki tip hipokoristinih imena (hipokoristici na -a, na -e: Boe, Rade, Grube, Dobre i sl., na -o: Primo, Rako, Dobro ... , te imena pokraena: Vlad, Rad, Smol, Stan itd. za koja R. Bokovi smatra (1987, str. 367) da sa strukturiranim Ibl predstavljaju najstariji indoeuropski sloj pokraenih imena, i ona, po njemu, nisu bila hipokoristici, barem prema gramatikom ustroju. K. Jireek tvrdi da je takvih imena u dalmatinskim ispravama malo, pa se meni i ni da su takva imena nastajala u vlakoj antroponimiji jer Vlasi imaju takav ustroj imena (Buk, Bur, Bu, Ba), a javljaju se u onim krajevima gdje je vlaka antroponimija bogato zasvjedoena (u Deanskim hrisovuljama).

Semantika imena ovjek na niskom stupnju duhovnog razvitka nije razlikovao rijei za predmeta i pojave. On je vjerovao u naravnu vezu oznanika (ime) i oznaenika (osobu), pa su i imena za nj bila stvarnost postojeeg svijeta, naravna veza imena i imenovanog. Ime mu je bilo bitni dio sebe sama, dio njegove osobnosti i njegova znaenja (Nomen est omen!). Zlo dolazi i od povrede i zloporabe njegova imena. U staroj Rusiji (i u nas) roditelji su krili imena djece dobivena na krtenju i rabili su druga, izmiljena imena da pravo ime ne saznaju urokljive osobe, mrane, nadnaravne sile. Nazoio sam kad su neki, umirui na samrtnoj postelji doznali i za svoje drugo ime. Svako je ime u poetku bilo motivirano razliitim semantikim realijama. Imena su bila dio magije i religije (Prodan, PovrenlProjectus, Najden, Nedoklan, Popren, Prskalo, Ukraden, Vuk itd.).
1. IVOTINJE

Mnogo je imena bilo motivirano ivotinjama. Usud ovjekov vezan je s usudom ivotinja. On im nadijeva osobna imena. ivot ljudi proet je ivotom ivotinja (ista je rije!). Poinje to od raja zemaljskoga sa zmijom. Grki Pan nosi obiljeje ovna, bog Jupiter ima oblije vola, Isus je jaganjac Boji, Duh Sveti - golubica, evanelist i su oznaeni simbolima ivotinja. Degradacija ivotinja nastaje
151

Uvod li hrvatsko imenoslavlje

u kranstvu prihvaanjem aristotelizma (lat. anima" dua" i animal "ivotinja") po kojem ona imaju duu, ali nemaju razum (ve nagon, pohotu, strast). ovjek je animal rationale. To miljenje preuzeo je Toma Akvinski. Prisjetimo se toponima Medvednica, Turopolje, Kozjak, Uka, Risnjak, Bjelolasica, Elafitski otoci. Artemida dri uza se jelena, posveenu ivotinju antikih gajeva ... Imena u Kornatskom otoju: Puh, Oljak, Krava, Kobila, Gira, Petelin ... Pokuaj spoznavanja svijeta poinje imenovanjem. Lovom je uspostavljena najprvobitnija veza. Prvi poznati ljudski crtei u pilji Altamiri prizori su lova. Mnoga mitoloka bia: sfinge, kentauri, minotauri, satiri, sirene, vile izraavaju oblino proimanje ovjeka i ivotinje. Nijedno ime u ivotinja nisam naao a da nije bilo upotrijebljeno kao osobno ime ljudi. I obrnuto se moe rei. Religije, prirodne pojave (voda, potop, poplave, oganj, vulkan). Faza animalizma, totemizma, slavenska mitologija (Perun, perunika/bogia, Morana, ivana, Utva, Vesna, Veles, Moko, Svarog.. .). ivotinjski motivi ivo su utkani u hrvatsku usmenu knjievnost. Zmajevi otimlju djevojke, ene se princezama, enici se pretvaraju u labudove, u kozlie, djevojke u abe, u zmije ... U takvu okrUjU nastaju imena: Orao, Rak, Sokol, Je, Lisica, Medvjed, Vuk, Pauk, Golub, Zec, Grlica, Kraguj, Paun itd.
2. BILJKE

Kult biljaka pripada najstarijim kultovima. Prije i sada mnogo je imena motivirano biljkama, i to za mukarce i ene: Javor, Grah, afran, Jasmin, Jasen, Klas, Lozo, Prut, Hrast/Hraste, Dub, Bor, Jablan, ubre, Ljiljan; Ljilja, Dunja, Maslina, Raeljka, Perunika, Rua, Ljubica, Jagoda, Vinja ...
3. OGANJ I GROM

Oganj je dar bogova. Po gromu su motivirana imena bogova; usp. njemaki Donner (slav. bog Perun); po ognju su imena: Ognjen, Ognjeslav, arko, Iskra, arilo, Viganj ...
4. PRIRODNE POJAVE

Jar, Danica,
5. KOVINE

Meava,

Oluja, Zoran, Zvjezdana, Vihor, Bura, Jug...

Gvozden, Zlatislav, Srebrenka ...


6. BROJEVI

Rimljani su esto nazivali djecu po rednim brojevima roenja (pogotovu ensku): Prima, Sekunda, Tertia, Quinta, Octavia ... U nas je mnogo prezimena po rednim brojevima od osobnih imena: Prva n, Petan, estan, Osmec, Devetak, Trinaesti, u Albanaca Prenda "prvoroeni" itd.
7.
SRODSTVA

Kao posljedica skupnoga ivljenja u obiteljskim zadrugama: Bratan, Djedo, Brajko, Ujko/Vujo, Neva, Brajo, Braja, Seja, uro, iko, Majica, Maja ...
152

Antroponimija

8. ANATOMIJA LJUDSKOGA TIJELA

Imena su motivirana samo izvanjskim dijelovima. Organi koji se ne vide nisu bili motivom imenovanja (utroba, slezena, guteraa, u, bubreg, plua ... ). Evo nekih imena i nadimaka: Glavan, Rudan, Lubina, Kosenka, elak, Dlai, Runje, Nosek, Nozdro, Nozdronja, Brada, Okoje, Vrgoa, Maloa, Oi, Vuhan, ulo, Bezuh, Brko, Mileusni, Gubec, Zuban, Zupi, Krnjaa, Vratonja, Vratua, Krko, Krklec, Krivoija, Crnoija, Grle, Trogrli, Gnjato, Plea, Lebraa, Doji, Rukavina, akota, Prstac, Pali, Koljenko, Nogalo, ulac, Pupac, Pupai, Trbi, Kuljava, Kulin, Kulji, Guzina, upak, Peciguz, Dupalo, Prlnjaa, upe, Suhoritec ... Ta imena nisu imala opsceni prizvuk. Goleme grudi, jaki bokovi, nabrehla rodnica nosili su ideju raanja, materinstva u mnogih naroda. Rodnica, porod, roditelj, narod rijei su od istoga korijena i ne treba samo gledati opscenost, jer nje nema ni u imenima kao ni na Radovanovu portalu na Adamu i Evi, ni u folkloru (usp. falosni simboli u dionizijskim sveanostima u starih Grka itd.). Ovo su imena sa stilistikim nabojem, nemaju stvarnoga etimolokog uporita, ali pokazuju kako je uzajamnost opaanja i poredba morfologije tijela s morfolokim oblicima u prirodi oduvijek prisutna kao izvanjezina konstanta. Neka indijanska plemena u novije vrijeme nazvala su dijelove automobila nazivima dijelova ljudskoga tijela i ljudskih organa.
9. BOJA KOSE
rneha, rnja, Bilu, Bila, Sirac, Rumenko, Vran, Rujan, Rumenko, Galo ...
10. OPISNI PRIDJEV

Brzonja, Veselko, Golem, Dobro, Drago m il, Junoa, Kosmatec, Lepa, Ljuban, Milko, Ratko, Hrabar...
ll. TEOFORNA IMENA

Bogo, Bogun, Bogdan, Boguiv, Bogia ...


12. SLAVENSKI "OLIMP"

Dabac, Dabia, Dajbog, rtalo, Vilii, Jarila, Utva, tivana, Morana, Vesna, Moko, Vito, Veles...
13. ETNONIMI

Grk, Sasi n, Puljiz, Rumin, Srbislav, Srbul, Ugrin, Ilir, Tot, Pemo, Erdeljac, Hrvojka ...
14. ZATITNA IMENA
Rije, a nadasve ime, i to smo ve spomenuli, bili su oruje magije. Imena: Dabiiv, Zdravko, Gojslav, izraz su elja da im se zatiti ivot, sauva zdravlje, izbjegnu uroci. Pomor djece bio je velik u prolosti. Imena s neprijatnim sadrajem dana su da se odvrate zlodusi od djece. Teko bi bilo vjerovati kako je sama majka kao eljeno ime nadijevala svojoj djeci ona poput Zlurad, Grdan, Grdislav, Grubi-

153

Uvod li hrvatsko imenoslovije

a, Zavida, Mrka, Tvrtko, Trpimir. Slina su bila imena Prodan, Povren. Zanimljiva su u sociolokom smislu imena nahoda. Smatralo se da vjetice nee nauditi djetetu ako mu ne znaju ime, ili ako ono ima "runo" ime. U razgovoru, u nazivanju, nije se pravo ime djetetovo spominjalo. Recidivi tih vjerovanja jo se danas mogu nai u narodnoj antroponimiji.

3.S. Struktura slavenskih imena


Pregled tipova
1. Sloena (dvoleksemna) imena: Trpimir, Mislav, Drislav, Domagoj ...

2. Samotvorna (monoleksemna/odapelativna) imena: Vuk, Vrba, Rak, eh, Meh, Rus, Dub, Gaj, Vrh, Hrid, Svak, Dva ... 3. Pokraena (izvedena) imena a) pravi i nepravi hipokoristici s prvim lanom sloenih imena: Dobro, Draga, Budia, Miloje, Pribina, Mladen, Prvin, Radonja, Dragun, Rado, Draga, Radi, Radak, Vlatko ... b) izvedenice od samotvornih imena: Vuko, Dvko, Dubak, Jarila ... 4. Imena s regresivnom tvorborn a) Imena dobivena kraenjem (pravi hipokoristici): Mile, Ljubo, Dobro, Drago, Boro, Miro ... b) Imena dobivena reduplikacijom: Bobo, Mime, Nino, Nana 5. Imena dobivena konverZijom a) pridjevska: rni, Mili, Mrki ... b) zamjenika: Svojak, Sebeslav, Vsemir, Sebenja ... 6. Imena s prefiksima: bez- (Bezu h), za- (Zavida), ob- (Obrad), po- (Pocrnja), pri(Prijezda), pr- (Predrag), s- (Smiljko), u- (Utjeha), za- (Zabuda) ... 7. Imena s negacijom: Nenad, Nemil, Neboja, Nemanja, Neda, Nedeika ... Sloena imena najprepoznatljiviji i najvri su sloj indoeuropske imenske batine. U starogrkom jeziku sauvano je oko 1000 leksemskih morfema koji sudjeluju u tvorbi sloenih imena, u staroindijskom 900, u germanskom 500, u starokeltskom ih je 340, upraslavenskom 220. Prvi dio kompozita moe biti imenica (Gnjevomir), pridjev (Dragoslav) ili glagol (Ljubidrag).

Neke od osnova u slavenskim imenima Takve osnove su: baba, bagr (= purpurus), ber, blag, bog, boj, bolj, bor (pugna), bran, brat, vrz, bud (vigilare), buj (=validus), bg, bl, cvt, rven, rn, udo, dar, des (inventio), div (splendor), dika (gloria), dobr, dom, drag, dr, dubr (arbor), dua, deva, ded, gal, gvozd, glava, gled, god (habilitas, pulchritudo), gaj (pax), gol, golem, gar, gorup (amarus), gost, grad, grb (dorsum), grd (superbus), grub, hvala, hlap, hod, hot (voluntas, alacritas animi), hrabr, hrana (conservatio), in (alius), jak, jar, jezd, jun, ko, kosmat, kostr, kraguj, kraj, krasa, krnj, kuj, lih (malus), loza (palmes), lb, lev, lp, mal, man, mek, mil, mir, misi, mlad, moj, mom (puer), mu,
154

Antroponimija

meh, nad (spes), nin, nov, nega, odol (victoria), ozre, pak, p/n, povrg (projicere), pomne (meminisse), prvi, pribi (augeri, "mnoiti"), pred, put, rad, rast, rat, red, rog, rug, rud, rus (rufus), sam, svet, svinja, svoj, se, sestra, sil, sir (orbus), skor (citus, "brz, hitar"), slava, slad, sluga, smol srd, stan, stroj (ordo), streg (custodia), ar, ir (latus), i, tvrd, tih, tol (placatio), Uha, unlunij (melior), vrag, vran, vrat (vertere), vrh, VbS, vek (validus) vel, vesel, vid, vila, vit (lucrum), vii, vlad, vlk, voj (miles, vir), vol (voluntas), zlat, zmij, zor, zub, ZbI, zelo, ar (lucidus), iv, id (expectare). Imenske osnove pripadaju opeslavenskoj imenskoj batini i dalek je put da budu potpuno skupljene i valjano protumaene.

3.9. Kad osobno ime vie nije bilo dovoljno

U ureenim drutvenim odnosima nastoji se provesti identifikacija osobnim imenom, imenom i priimkom, pridjevkom, apozicijom, a kasnije i prezimenom nakon njegove ustaljenosti inasljednosti. Hrvati zaetke svojih prezimena nahode ve u XII. stoljeu. ini se prije svih drugih slavenskih naroda. Prije toga, i stoljeima poslije, oblikovala se imenska formula. Prve potvrde hrvatskih osobnih imena zapisane su latinskim pismenima jer - kako zapisuje r norizae Hrabar u XIII. stoljeu - Slaveni ne imahu pisma, nego crtama i urezima brojahu i gatahu jer bijahu pogani. Pokrstivi se, truahu se slavenske rijei zapisati latinskim i grkim pismenima bez sustava ... Hrvatima je latinsko pismo prvo pismo kojim su pisali pa je bilo teko vjerno zapisati u IX. stoljeu hrvatska narodna imena: Vissaselauo (= Vieslav), Godesai (= Godeaj), te imena hrvatskih vladara i drugih: Trpimir (pro duce Trepimero), Mutimir (Montimyr), Branimir (Branimiro dux Cruatorum, 888. g.) itd. Ova su imena meu prvima zapisana u Slavena, a uklesana u kamenu u domaim likovima rijetkost su u tadanjoj europskoj epigrafiji. Iz toga stoljea zapisana su neka vladarska imena uedadskom evaneli staru: Braslav sa enom, Trpimir sa enom Maruom i sinom Petrom, a uz njih jo Pribi na, Dragovit, Presila, Branimir. U Trpimirovoj darovnici iz 852. izdanoj u Bijaima (u Donjim Katelima) navode se: Mislav, Komiaj upan, Presila upan, Vitolja, Njegua, ulj, Potjeha, utomisl, Nemisl. U sjevernim krajevima potvreno je ime kneza Ljudevita i mnotvo edadski evanelistar, stranica s potpisima hrdrugih imena. U XIII. stoljeu npr. rovatskih vladara Trpimira, Mutimira i Kreimira (domno Trpimiro, Mutimir, Chrisimer) bovi (rabi, mancipia, servi) nose takoer 155

Uvod

li

hrvatsko imenoslovIje

i po sjevernoj Hrvatskoj samo osobna imena: Kuria, Stojdrag, Svojak, Prekana ... , a slobodnjaci posvuda ve od XII. stoljea u ispravama navode uz osobno ime i priimak: Dragus Pirle, Mile Lapi, Gruban ani, Ruganja sin Strijanov, Pribac Sudanja, Kruhanja Vseradov sin, Kuzman per namine Moibob, Rogerio Sclavone, Gradislav Miroevi Hlevljanin, Posil Ruini... (v. Cod. dipl. II., indeksi). U X. stoljeu na nadgrobnom kamenom natpisu kraljice Jelene spominju se uz Jelenu, njezin mu kralj Mihael i sin kralj Stjepan, a na natpisu kralja Drislava uklesano je i ime Svetislav, uvijek tako da se dotine osobe mogu identificirati kao npr. imena u tzv. Pacta conventa: Juraj od roda Kaia, Ugrin od roda Kukara, Mrmanja od roda ubia, Pribislav od roda udomiria, Juraj od roda Snaia, Petar od roda Muria, Pavao od roda Gusia, Martin od roda Karinjana i od roda Lapana, Pribislav od roda Paletia, Obrad od roda Laniia, Ivan od roda Jamameta, Mironjeg od roda Tugomira (v. H. Matkovi (2007): Na vrelima hrvatske povijesti, Zagreb, str. 56). U XI. stoljeu javljaju se osobna imena pisana hrvatskom (oblom) glagoljicom kao to su ona na Valunskoj ploi s imenima: Bratohna, sin Teha i unuk Juna, na Krkom natpisu: Radonja, Rugota, Dobroslav, Maj. U XI-XII. stoljeu na Baan skoj su plOi uklesana imena: opata Drihe, kralja Zvonimira te dalje Pribinjega, Desimira, Dobrovita, Kosmata, a u neto mlaem spomeniku Vinodolskom zakoniku (1288) glagoljicom se navode imena: iz Novog Vinodolskog: rnja, VIkanja, Pribohna (kao Bratohna na Valunskoj ploi), Bogdan Vlini; iz Bribira: Dragoslav, Bogdan, Zlonomir, Jurislav (hibridno ime sa svetakom i slavenskom imenskom sastavnicom), Gredeni; iz Griana: Ljuban, Dragoljub, Vidomir, VIi; iz Drivenika: Dragoljub, Pribinjeg; iz Hreljina: Raden, ivina, Nedal; iz Bakra: Krstika, Grubina, Nedrag; iz Grobnika: Slaven, Slavina, Vukodrui... U XlV. i Xv. stoljeu redovito se uz osobno ime navode pridjevak, nadimak, a vlastelin k tome pridodaje ime svojega roda, bratstva ili plemena: Mihalj Skob156

Antroponimija

Istarski razvod, prijepis Levca Kriania iz 1546.

Juraj Milei Z Zabukljan Mogorovi. U potonjoj imenskoj formuli umetnuto je tzv. domovno (hino) ime. Domovna imena, pogotovu u sjevernoj Hrvatskoj, dugo su bila u uporabi. Njima se puk identificirao teritorijalno (umjesto po patronimnosti ili kako drukije). Kao to su se nositelji onih imena iz Pacta conventa identificirali po pripadnosti rodu, tako se oni u Vinodolskom zakonu identificiraju po mjestu kojemu pripadaju. Izabire se, dakle, jedan ili drugi model i dosljedno primjenjuje. Identifikacije su se iskazivale vrlo razliitim imenskim formulama sve dok ustaljivanjem prezimena nisu postajala nasljedna. Nain tih imenski h obrazaca najbolje se iskazuje u hrvatskim najstarijim kartularima kakav je latiniki Supetarski kartular (1080) u obradi P. Skoka, irilika Povaljska listina iz 1184. (1250) u obradi P. imunovia, opiran glagoljaki tekst Istarskog razvoda (1275-1395) te imena u najstarijim ispravama iz edicije Codex diplomaticus i najstarija imena u srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima koje je skupio i obradio K. Jireek (v. lit., str. 162). Tako je i u ispravama iz sjeverne Hrvatske gdje su zapisana hrvatska narodna imena: u Zagrebu: Iroslav, Boleslav, Poneg, Boljeneg, Radivoj, Gradislav, Negu, Juroslav, Petroslav, uz dvoleksemne patronime poput Radoslavi, Pribradi... Osim sufiks om -i tvore se patronirni i sufiksom -aci-ec. Mnogi su patronirni (u kajkavskom povijesnom prostoru), kao kasnija prezimena, izmijenili frekventniji sufiks -i i poveli se za kajkavskim dijalektainim likovima. Tako u Vramevoj Kronici (1578) itamo da su u Vrbovcu Pukarii, Tiljarii, poljarii i drugi postali: Pu karci (: Pukarec), Tiljarci (: Tiljarec), poljarci (: poljarec) itd. Ni u jednoj od tih zbirki imena, prezimena se jo ne pojavljuju. Potreba za pravim, stalnim neizmjenijivim i nasljednim prezimenima sve se vie namee u srednjovjekovnom splitskom statutu. U njemu se navodi u lanku 148/87. kako e se kazniti golemom globom mutationem nominis (iskrivljavanje
157

li Mogorovi,

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

imena), i to izriito: nullus audeat sibi mutare nomen suum (nitko da se ne usudi mijenjati svoje ime) ... sed debeat dieere uerum nomen suum (ve mora svoje ime vjerno izrei) i po propisu nomen et eognomen donuntiati (ime i prezime navesti) (vidi V. Maurani, 1908: Hrvatski pravno-povjestni rjenik, 428). Zatim je doao Tridentski koncil (1545-1563) kOji je uveo u zapadnoj rimskoj ekumeni matice krtenih, vjenanih i umrlih s imenom i prezimenom upisnika, njegovih roditelja i kumova, odnosno mnogo kasnije Jozefinski patent (1780) kad su prezimena u Hrvatskoj obvezatna za sve.

***
Osobna imena pokazuju kroz dugu povijest etnosimbiotske odnose u svoj svojoj zamrenosti. Donedavno su ona upozoravala na dezintegracijske procese, a danas se sve vie nacionalno oblikuju po svojim osnovama i po svojoj tvorbi u duhu svoje socioonomastike. Osobna imena su kao jezini spomenici za djelovanja umjetno stvorene jugoslavenske zajednice upozoravala na mnoge socijalne pojave. Dokazivala su se jezikom i u jeziku iznalazila svoja pravila ponaanja. Osobna imena ako ih pravilno interpretiramo nose svjetonazor puka i kreativni milje u kojemu su nala pobude svojega nastanka i svojega oblikovanja te tako svjedoe o stvarnim i jezinim istinama kroz drutvenu i jezinu povijest. 3.10. Zakljuna razmatranja Hrvati s usmenom knjievnom tradicijom u tim prvim stoljeima nakon doseobe (VII-X. st.), nasuprot Romanima u gradovima koji produuju slijed antike, ali na mnogo primitivnijoj razini, predstavljaju u svemu jedan drugi suprotstavljeni svijet. Hrvatska osobna imena u romanskim gradovima na Primorju pratimo od X. stoljea, a izvan gradova npr. meu vladarima hrvatske narodne dinastije, kako smo vidjeli, ve od IX. stoljea. Hrvatske su imenske potvrde u gradovima ispoetka malobrojne, jer Romani u gradovima ine kompaktnu, prilino zatvorenu etniku skupinu. Ve u XI. stoljeu hrvatska narodna imena nose gradski priori, tribuni, sveenici, pa ak i biskupi. U Dubrovniku u XI. st. npr. meu tridesetak imena spominju se: Prvonja, Belae ... Stotinjak godina zatim navode se : Dobro, Desimir, Povren, Zloba .. , dok se sloena imena Vladimir i Gojslav i druga javljaju kasnije. Godine 1199. zapisan je Dobroslav kao knez i Desimir kao sudac. U Splitu se godine 999. spominje tribun s hrvatskim imenom Drago. Poetkom XI. stoljea navodi se prior rnja (1032-1061), njegov sin Dobro i er neha (1080). U to vrijeme zabiljeena su hrvatska imena: Dujmo Drae Neslani (1086-1119), ime nadbiskupa Dobrula (1050) te enska imena: Stane, Dobra i Miraa ... Sav taj splet etnikih, biolokih i jezinih proimanja pratimo preko osobnih imena. 158

Antroponimija

U gradu Trogiru u XII. i XIII. stoljeu prisutan je hrvatski imenski sustav u svojoj punini: a) temeljna neizvedena muka (Obrad, Vuk) i enska imena (Buga, Cvita, Roza, Utiha) b) sloena muka imena: Belislav, Bratomir, Dragorad i enska: Bratoslava, Ljubinga, Pribislava, Vsemila c)
pokraena,

izvedena muka imena: Berko, Boljea, Brajko, Dabia, Desan, Dobren, Nko, Odolja, Priben, Prve n i enska: Blica, Bratina, Budaa, rnava, Gojna, Ljuba, Premila, Priba, Stana, Tolica, Ziva

d) hibridna muka imena: Dminoslav, Jurislav i enska: Jurislava, Petromila, Marislava e) pokraena kranska muka imena: Blai, Sta, Bene, Kaot, Krul, ubre, Dominko, Duje, Grgas, Lovre, Lukan, Matas, Stpa i enska imena: Njea Agneza), Stoija, Kaa, Krana, Fumija, Jura, Jelena, Petronja, ima, Vida Uz ovu antroponimiju koja nosi hrvatska obiljeja prisutna je jo uvijek i romanska antroponimija koja je velikim dijelom homofona sa svetakim imenima, ali je dobrano pohrvaena: a) muka romanska imena: Albertin, ude (Claudius), Dokaldus, Gvido, Gava (Gaudius), Junota, Palmota, Sabatin, Totila, Urbe, Vrsajko (Ursus), Vitali, Bivac (Vitaicus). .. b) enska imena: Gapa, Buna, Palma, Sabata, Viola, Bivaa (: Vitalda) itd. Ta antroponimija XII. i XIII. stoljea nosi ve izrazite hrvatske znaajke. U Trogiru XI. stoljea nahodirno ve priora s hrvatskim imenom Dobronja (1064), priora imenom Drago (1097), a ugledni graani Mire Bogoboja (1064) i Juraj (Georgius) Bogoboja upuuju istim priimkom iz 1076. godine na zaetak hrvatskih prezimena, u kojima se naziru znaajke stalnosti, nepromjenjivosti i nasljednosti. Imena srednjovjekovnoga Zadra prilino su dobro istraena u radovima Vesne Jaki-Cestari. U tom gradu ve poetkom X. stoljea spominje se tribun Dobro, priorova ki Dobrua (918), braa rneha i Dobro, te Ursonja, koje ime pokazuje romansku osnovu (ursus "medvjed") i to je vano: hrvatsku tvorbu. U XI. st. potvrena su tri priora s hrvatskim imenima: Grubia, Dobro sin Boljice i Drago, te jo Grube, Grubia, Desa, Drae, Predac, Vlina sudac iViina camerarius (1105), a Zlurad, Desinja, Kouta i Suronja navode se uz osobna imena kao priimci (ili prezimena?). Rezultati istraivanja enskih osobnih imena potvruju ve u X. stoljeu ime Dobrua, a u XI. stoljeu jo i ova hrvatska imena: Bona, Dobra, Hota, Nea, Tihna, Vea (pokraeni hipokoristik sloenoga imena Veenega). U gradovima Krku, Rabu i Osoru posvjedoena su takoer rano hrvatska imena: Brzonja i Dobro (Krk), Blota i Dobro (Rab) te Dobro (Osor) - svi potvreni 1186. godine. Hrvatsku prisutnost na tim otocima potvruju hrvatskim imenima Valunska i Baanska ploa na glagoljskom pismu (XI. i XII. stoljee). 159

Uvod li hrvatsko imenoslovIje

Razmotrimo li tipove hrvatskih osobnih imena u srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima, zapaamo da su ona u golemoj veini nastala kao hipokoristici pohrvaenih sloenih osobnih imena. S tvorbenoga gledita ta je imenska kategorija najsavrenija, a s gledita onomastikoga sadraja, ona je najekspresivnija. Pod utjecajem te kategorije hrvatskih imena nastaju hipokoristici od kranskih imena ve od poetka njihova usvajanja. Jasan motiv kakav je u leksikom sadraju osnova hrvatskih narodnih imena u usvajanim kranskim imenima je potpuno neproziran, te se s imenom usvaja sveev kultni sadraj (npr. Vid, Ilija, Antun, Mihovil, Lucija). Zanimljivo je ovdje usput spomenuti kako je u molikih Hrvata u junoj Italiji, kamo se oni sele iz srednjodalmatinskog podruja u XVI. stoljeu, talijanski imenski fond prilagoen hrvatskoj imenskoj hipokoristikoj tvorbi: Giovanni> Nanni > Nani, Domenigo > Menego> Mengi, Giuseppe> Pino> Pin i... Potvruje se time kako je u ekspresivnoj antroponimiji jezina forma vanija od jezine supstancije. I u jednih i u drugih imena tvorba s romanskim sufiksima pridruenim hrvatskim imenski m osnovama gotovo je zanemariva: -olus/-ulus: Bratiolo (Krk, 1198), Cernolus (Zadar, 1289), Grabul (Split, 1311), Njegul (Krk, 1198) ... -olinus/-ulinus: D ragu lin is, :ivulinis (: :ive, Trogir). Izvan gradova na hrvatskom govornom (i dravnom) podruju takva je tvorba sasvim beznaajna. Sudimo li, dakle, po antroponimiji u dalmatinskim srednjovjekovnim gradovima na temelju imenskih osnova i imenskih formanata, onda ta antroponimija potvruje kako sve vie postaje po osnovnom imenu kranska, a po tvorbi hrvatska. Proces integriranosti kranskih imena u tadanji srednjovjekovni hrvatski antroponimijski sustav bio je od samog poetka romansko-hrvatske jezine simbioze u punom zamahu. U mnogim pravnim spisima i diplomatikim ispravama unutar navedenih gradova i na hrvatskom dravnom teritoriju svetaka imena imaju tek djelomino pohrvaen temeljni imenski lik, dok ta imena pridruena svjetovnjacima, obi nom puku, bivaju kudikamo pohrvaenija: Dujmus (= Dujam) primicerius santi Domnii (= Domnis), svetako ime abrijan Cyprianus) kao titular crkve sv. Ciprijana i osobno ime eprnja, Sv. Ivan i Ivana dolac, Sv. Nikola i osobno ime Mikula itd. Ime dakle i kao socijalni i jezini znak i u istim dokumentima sudjeluje mnogobrojnim likovima u razliitim poljima kao socijalni i jezini pokazatelj. Openito se moe utvrditi da u izvangradskom prostoru nahodimo preteito hrvatsku antroponimiju od narodnih imena sve do XlV. i Xv. stoljea, kako se to oituje u Povaijskoj listini na otoku Brau s kraja XII. i poetka XIII. stoljea. U njoj se primjeuje uzmak tzv. samotvornih, odapelativnih imena koja esto imaju profilaktiki biljeg i sloenih, dugih, ve prilino nefunkcionalnih narodnih imena. Nasuprot tim dvjema kategorijama buja kategorija tzv. pokraenih imenski h tvorenica hipokoristikih naboja, i to od narodnih i od svetakih imena. Te eks160

Antroponimija

presivne hipokoristike tvorbe nose manje leksiki a vie afektivni (onomastiki) sadraj, to se ogleda u hipokoristicima od svetakih imenskih osnova. Udio slavenskih imena u kranskoj antroponimiji dalmatinskih gradova, osobito onih koji su bili sjeditima biskupija (Bar, Kotor, Dubrovnik, Makarska, Korula, Hvar, Split, Togir, Zadar, Krk, Rab, Osor) od XlV. stoljea u sve je veem uzmaku i kudikamo je oskudniji od slavenske antroponimije u Budvi, Koruli, Omiu, ibeniku, Pagu u kojim gradovima su gotovo sasvim izblijedjeli tragovi jezika i antroponimije staroga romanskog ivlja. irenjem gradskih podruja u XlV. i Xv. stoljeu uvruje se u nekim gradskim agerima i u seoskim sredinama kranska antroponimija, a dotad je kao na dubrovakom podruju (poluotok Rat, Peljeac i Konavli) vie od 90% stanovnika nosilo hrvatska narodna imena. Prijelaz na kransku antroponimiju izmijenio je simbole u imenima, a imenski izbor bio je prilino skuen. Muka narodna imena uzmicala su u prvom naletu kranskih imena bre od enskih, no uskoro je i repertoar enskih imena bivao nadomjetan kranskim imenima. Prevrat u imenskom repertoaru, pri emu je bogat izbor hrvatskih narodnih imena zamijenjen oskudnim kranskim imenskim fondom, uinio je oteanom antroponimijsku komunikaciju jer je isto ime nosilo mnogo osoba. Entropija je bila prisutna i na horizontalnoj razini, tj. unutar odreenoga podruja, odreene socijalne i obiteljske zajednice i u vertikalnom slijedu nasljedovanja istoga imena u razliitim generacijama istoga roda. Dogodilo se stoga u XVII. stoljeu da je manje od polovice stanovnitva dubrovake okolice i preko 60% enskog puanstva nosilo samo pet razliitih imena. Sav kranski repertoar reduciran je u XVIII. stoljeu na 40-ak mukih i 20-ak enskih imena. Hrvatska narodna imena koja krajem srednjega vijeka najprije izlaze iz uporabe jesu ona najstarija, i to: a) sloena: Gojslav, Hranislav, Stanivoj, Berigoj, Trpimir i b) profilaktika kao Hlap, Grdoje, Povren, Rak, Pauk, koja su u XIII. i u XIV. stoljeu bila u uporabi. Pri skuenom izboru kranskih imena i pri jakoj imenskoj entropiji identifikacija osobnim imenom bivala je oteana. To samo po sebi potie hipokoristiku tvorbu, pogotovu nakon Tridentskog sabora u XVI. stoljeu kad narodna imena izlaze iz uporabe. U kranskoj antroponimiji zapoinju tada dva susljedna procesa: 1. Kranska se imena ponaaju kao slavenska pokraena imena dobivajui ve od evangelizacije Hrvata hipokoristike likove, doetke, koji ekspresivnom tvorbom nose afektivni onomastiki sadraj. Tu pojavu pratimo od X. stoljea, tj. od pojave slavenskih osobnih imena u romanskim primorskim gradovima, kad se pod utjecajem hrvatskoga ivlja s hrvatskih narodnim imenima istoj tvorbi podvrgavaju i kranska imena. 2. Strana puku leksiki nerazumljiva kranska imena koja sve vie postaju obvezatna i dominantna poinju od XV. stoljea dobivati prijevodne likove: Plorio > Cvjetko, Kristo> Krile, Alegretto > Rado, Natale> Boo, Luka> Vuko, Vita161

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

le > Vido, Amalia > Ljubica, Gloria> Slava ... Puk je takva "prijevodna" imena
prihvaao i njima se sluio. esto je takva imena davao kao drugo ime i ponov-

no tim nainom krio put ulasku narodnih imena u svoj imenski repertoar.

***
U primorskoj gradskoj antroponimiji zbila su se dakle dva prevrata kao rezultat jezine i bioloke simbioze romanskoga i hrvatskoga ivlja. U prvo vrijeme prodiru hrvatska osobna imena u romanski, preteito kranski imenski repertoar srednjovjekovnih dalmatinskih gradova. Taj proces pokazuje put, intenzitet ulaska hrvatskoga puanstva u romanske gradove i njegov socijalni status u gradovima. Ta najezda hrvatsk6ga puka u grad, enidbama i drugim poticajima imala je golemo znaenje za kroatizaciju tih romanskih gradova u kojima je vladao dalmatski jezik. Kasnije kad su ti gradovi doli pod mletaku upravu bili su tako kroatizirani da naknadno zatiranje hrvatskoga jezika i hrvatskih imena ve nije bilo mogue. Kranska antroponimija koja ima prilagodbom i tvorborn hrvatski jezini biljeg poinje utjecati na izvangradsku hrvatsku antroponimiju. Prevlast te kristijanizirane antroponimije zbio se naglo i radikalno, u emu je mnogo pridonio ve spominjani Tridentski sabor. Od tada hrvatsko puanstvo koje nije bilo zahvaeno turskom najezdom nosi kranska osobna imena te stalna, nepromjenljiva i nasljedna prezimena. Hrvati koji su se nali pod Turcima svoja su narodna i kranska imena islamizacijom prevodila na turski: ivko> Jahja, Vuk> Kurt, Gvozden> Timur, ili su uzimali druga islamska imena koja su prilagoivali tipovima svojih hipokoristika: Mehmed> Meho, Ahmed> Ahmo, Ibrahim> Ibro, Zulfikar> Zuko, Hasan > Haso, Husein> Huso, Sulejman> Suljo itd. Najranija muslimanska antroponimija u Hrvata zanimljiva je jer u islamiziranim osobnim imenima u patronimnoj imenskoj formuli u kojoj se pojavljuje oevo narodno ili kransko ime pokazuje znaajke svojstvene hrvatskom imenskom repertoaru XVI. stoljea, kako se to vidi u turskim defteri ma tuzlanskoga, istonohercegovakog kraja i drugdje. Ali to je ve druga tema. Literatura: Alf61dy, G. (1969): Die Personennamen in der romischen Provinz Dalmatia, Heidelberg. Bokovi, R. (1978): Odabrani lanci i rasprave, Titograd. Frani, Anela (2009): "Onomastika svjedoenja o hrvatskom jeziku", u: Povijest hrvatskoga jezika, 1. Srednji vijek, izd. Croatica, Zagreb. Jireek, K. J. (1902-1904): "Die Romanen in den Stadten Dalmatiens wahrend des Mittelalters", u: Denkschriften der Akademie der Wissenschaften, philosophisch-historische Klasse sv. 48, 49, Be. Katii, R. (1962): "Die i1lyrische Personennamen im ihren Siidschlavischen Verbreitung", iva antika XII, Skopje 95-120.
162

Antroponimija

Mareti,

- (1962), "Das mitteldalmatische Namengebiet", iva antika XII, Skopje 255-292. T. (1886/87): "O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba", u: Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 81, 82. Popovi, I. (1958), "Hrianska grka onomastika u Hrvata", Zbornik radova SAN, 59, Beograd, 77-98. Splitter-Dilberovi, V. (1966): Beitrage zur Bildung der serbokroatischen Personennamen, Meisenheim am GIan. eleznjak, I. M. (1969): Oerk serbohorvatskogo antroponimieskogo slovoobrazovanija, Kijev.
RJENICI

Agi,

S. (1994): Muslimanska lina imena, Kaj, Zagreb. Bjelanovi, Z. (1978): Imena stanovnika mjesta Bukovice, Split. Bosanac, M. (1984): Prosvjetin imenoslov, izd. Prosvjeta, Zagreb. Grkovi, M. (1983): Imena u Deanskim hrisovuljama, Novi Sad. Kriman, M. (1991): Osobna imena na istarskim natpisima iz rimskog doba, Zagreb. Mandi, . (1987): Povijesna antroponimija bunjevakih Hrvata u Madarskoj, Budimpeta. Smailovi, I. (1977): Muslimanska imena orijentalnog porijekla, Sarajevo. imundi, M. (1982): Rjenik osobnih imena i njihovih izvedenica, Zagreb.

Tridentski sabor, rad nepoznatog autora iz XVI. st., Pariz, Louvre

163

Uvod II hrvatsko imenoslovije

Uokvirena imena
Vie od 2000 graana je lani promijenilo ime... Bilo je i onih koji su se htjeli nazvati Isus Krist ili Hare Krina ... Mnogi ele samo "uskladiti" ime. Umjesto Dijana da bude Diana, umjesto Dejan da bude Dean. Sneana mijenja svoje ime u Snjeana, Duan u Darko, Devad u Ivan .
Sinu dali ime "Slabani Penis" BEDFORD - Engleski brani par dao je svom sinu ime Drew Peacock da bi nakon nekoliko dana shvatili kako ono prilikom izgovora zapravo znai "slabani penis". Otac Russel upisao je sinovo ime na internetsku trailicu elei otkriti ima li imenjaka meu poznatima, no dobio je pitanje "mislite li Droopy Cock". Roditelji okirani injenicom da e im sin vjerojatno cijeli ivot biti predmet izrugivanja, a njegova spolna mo glavna tema meu drutvom, ipak mu nisu htjeli promijeniti ime.

Vjesnik, 2. svibnja 2006.

UNlg.eriji .% svih n~O . enih.aka d~1o je ime~05Qm(lf blnIm:len. .

Vjesnik, 3. listopada 2004.


Ruski par djeaku dao ime BO RVF 26062002 MOSKVA - Moskovske vlasti odbile su izdati rodni list estogodinjem djeaku kojemu su roditelji dali ime BO RVF 26062002, javili su ruski mediji. Dunosnici su odbili upisati neobino ime, koje je ruska kratica za "primjerak ljudske vrste roen u obitelji Voronjin-Frolov 26. lipnja 2002." "To je uinje no kako bi se zatitili djeakovi interesi", izjavila je predstavnica moskovskoga matinog ureda Tatjana Uakova. Iako u Rusiji ne postoji zakon koji brani davanje udnih imena djeci, u ovom sluaju zahtjev roditelja je odbijen. Roditelji su se obratili Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, ali i taj je sud odbio njihovu albu.
Veernji list,

22. veljae 2009.

164

Antroponimija

OsobnQir,neHua Guoteng ne bi smjelo izazivati uMje. U Hrvatsku se!Juqi dosetjavaju odasvud ,i naravno je da zadravaju svoja imena. Meutim, Hua Guotengje8aranjac. Njegovo je prezime Stjepanovi, a itTle' upisano na osobnoj iskaznici. Otac. mu je izabrao ime ugledom na ime svojeg prijatelja Kineza. MladiStjepanovi kae kako mnogi kad uju njegovo ime zagledaju u njegovo Ike. Ve je imao, zbog imena, posla i s policijom. Prijatelji vrnjaci najbolje su se snali. Oni ga zovu ili Hua ill Feng. Hua kae da e nastaviti tradiciju davanja kineskih imena. 8t,Jde li imao sina, dat e mu ime Ma) Zedung.
Veernji list,

6. veljae 2002.

Vlada protiv odluke suda da sinu da-

ju ime Jihad
BERLIN - Njemaki ministar unutranjih poslova Erhart K6rting traio je od suda da povue odluku kojom je jednoj obitelji arapskog porijekla doputeno da sinu da ime Jihad, to znai sveti rat. Otac djeteta Reda Seyam 18 mjeseci borio se na sudu nakon to mu je berlinski mati ni ured odbio upisati sina u knjige roe nih pod imenom Jihad, uz obrazloenje da se to ime povezuje s terorizmom te da moe ugroziti sigurnost djeteta. Seyam se na njemakoj televiziji sam deklarirao kao islamist koji podrava teroristike napade na SAD 2001. godine. Sud je presudio u korist Seyama, priopivi kako je Jihad "priznato muko ime u arapskom svijetu koje muslimani vole". Njemaki sudovi ve su zabranili davanje imena Hitler, Staljin i Osama bin Laden.
Veernji list,

Amerikanci vole 'luda' imena Prole godine u Americi je objavljena knjiga pod nazivom Runa djeja imena u kojoj su prikupili neka od najglupljih i najudnijih imena. Meu njima su: Dracula Taylor, Young Boozer, Cancer Grindstaff, Envy Burger, Cylclops Walthour, Nice Veal, Cylinder Klinefelter, Zero Pie, Fat Meat Fields, Mustard M. Mustard,Jump Jump, Waitress Seholley, Hysteria Johnson, Lotta Bacon, United States, Wanna Funk, Nail Rambo ... udnovatih imena ima i u Hrvatskoj. Ona meu najud novatijim u Zagrebu su: Kala Leloo, Priti Iva, Umma Azzra, Sanel, Risenxin ... U Varadinu: Severina, Kelly, Samantha, Rhianna, Anastazija, Radhika, Reina, SveaChiara ... U Osijeku: Khan, Santiago, Edison, Penelopa, Tong-Tong, Adela-Channel...

Jutarnji list, 4. veljae 2009.

Td konceptualna umjetnika,Uetos se prozvala JanezJan~ a.. Emil Hrvatin, roen u Rijeci, M u ljubljani. IJJanez Jana nije projekt. To je mojE! osobno Ime i prezime Janez Jana i p.od tim se imenom osjeam kao Janez JanaH.
Veernji list,

2. oujka 2007.

5. rujna 2007.

165

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

U Hrvatskoj je sve vie imenskih nagrda: Sandokani, Vinetui, U nui, MakIandi, Kenedi, Benkvikite Kisela, Gorka, eer, Gorki itd. Njima se pridruuju osobna imena hrvatskog iseljenitva oblicima i ortografijom kakva su u zemljama gdje su ta djeca krtena, a mnoga se vraaju i s tim imenima ive i ispataju tatinu roditelja. Poast je zavladala u nadijevanju takvih imena. Sveenik Petar Miki u Ploama zapaa da takva imena s narodnog, s identifikacijskog gledita naruavaju donedavno stabilan i prepoznatljiv hrvatski imenski fond. On nagrauje mlade roditelje i savjetuje im da djeci na krtenju nadijevaju hrvatska narodna imena, hrvatska svetaka, kalendarska, imena, pa i ona koja su, recimo, ea u Srba nego u Hrvata (Aleksandar, Duan, Uro), pogotovu ako su uobiajena u porodinoj tradiciji. I to je sasvim u redu. Usprotivile se don Petru neke osobe iz sredstava javnog priopavanja. Nazvala njegovu promidbu za uvanje narodnosnog imenskog fonda nacionalnom propagandom i vjerskim rasizmom. KOjetarije! Bravo, don Petre! prema Jutarnjem listu, 4. veljae 2009.

Anketa: graani Ploa uz don Petra Mikia


JADRANKA BU~UAfLO, SUTKINJA POROiNICA: Don Petrovu inicijativu podravam u potpunSti.elim da tradicionalna imena opstanu na ovim podrujima, pa se slaem i s motiviranjem mladih ljudi u cilju ouvanja tradicije. MARIO ~ETKA, RADNIK INA-e: Dostaje amerikaniz;acije u svim sferama ivota. Podravam don Petrovo nastojanje da se vratimo korijenima, ali se nadam da e se to proiriti na sva ivotna podruja, a nee ostati samo na imenima.

UDIJA ZEKULIC, SOCUAtNA RADNICA: Mladima treba ukazati na potrebu ouvanja tradicije. Stoga don Petrovu inicijati-vu smatram pozitivnom. Pretjerati smo sprebrzim prihvatanjen) novina koje su gubitak identiteta.

Teo MUSiC, OPTiAR: Trenutani trend je davanje djeci


nekih udnih imena koja se nikada prije nisu pojavljivala.
Inlcijatjva~loanskoga upnika vodi k ouvanju nacionalnogajd~ntiteta i tradicije i slaem se s njom.

Jutarnji /;st, 4. veljae 2009.

166

4. Hrvatska prezimena

4.1. Stalnost prezimena 4.1.1. Rije je o rijeima o ijem sadraju ne razmiljamo. Prezimena nas prate od zipke do groba i na grobnoj ploi svjedoe o krvnoj vezi s naim predcima. Osobnom imenu esto promijenimo lik, nadimak zaboravimo ili zamjenjujemo drugim. Prezimena su stalna, stabilna. To je njihova prva znaajka. Mi ne utjeemo na njihov izbor. Sve to ljudi znaju o nama, znaju preko naih prezimena. Ona kao u aritu sabijaju sva znanja dotine osobe o nama. I mi o toj osobi, naravno. Najdosadnija knjiga koju imamo u svojoj kunoj knjinici vjerojatno je telefonski imenik. U njoj se prezimena redaju bez kraja. Knjiga puna rijei kojima ne znamo znaenje. Dosadna knjiga. Pokuajmo, meutim, pronai u njoj prezimena svojih blinjih, svojih dragih, prezimena nama poznatih osoba iz povijesti, kulturnog, kazalinog, filmskog, portskog okruja ... Najednom ta rije, to prezime puni se sadrajem, da bi katkad trebala druga knjiga poput te telefonske da ispiemo sadraj prezimena, tj. sveukupno znanje o dotinoj osobi. Prezimena ive dok ne izblijede dotine osobe u naem sjeanju. Mnoge ne izblijede nikada. Prezimena su nasljedna. To je njihova druga znaajka. Prezimena uvaju nae korijene. Nae rodoslovno stablo. Krvnu vezu. esto svojim likom odaju jezinu i nacionalnu pripadnost. Prezimena su rijei koje se esto ne uklapaju u jezinu normu. Ona su internacionalne rijei s jasnom pripadnou odreenom jeziku ili jezinoj skupini. Svaki dan u na jezik ulaze nova prezimena. Moda znamo, makar pasivno, vie prezimena nego drugih vrsta rijei u vlastitu jeziku. Prezimena su nepromjenjiva i nezamjenjiva. To je njihova trea znaajka. Mi u govoru moemo katkad izgovoriti koju rije, pa da poruka bude ispravno percipirana. Poruku koju dajemo prezimenima mora biti jasna, jednoznana. Tu se ne smije nita izostaviti, nita promijeniti. Zato esto traimo: slovkajte nam, sriite nam to prezime. Nevaan je, nebitan leksiki sadraj: Becker, Hahn, Speck, Muhlero Vana je osoba kojoj je prezime pridrueno. Ona je onomastiki sadraj pre167

Uvod u hrvatsko imenoslovije

zimena. Nije samo pitanje bontona znati i tono izgovoriti prezime dotine osobe s kojom razgovaramo i o kojoj razgovaramo. Prezimenima se verificiramo u drutvu. Razvitak drutva potaknuo je razvitak prezimena. U poetku je bilo dovoljno samo osobno ime. Tako je u prvim hrvatskim potvrdama u latinskim ispravama, ali i u glagoljakim. Tako su nam zapisana prva imena opata, knezova i kraljeva. Prezimena tada jo nije bilo. Kraljeve, monarhe i monahe, pape i redovnice ni danas ne znamo po prezimenima, nego po imenima, to je ostatak iz vremena kad jo prezimena nisu bila u uporabi. Prezimena se dakle javljaju kasno, od XI. stoljea. Hrvati su od svih slavenskih naroda prvi dobili svoja prezimena. Prezimena, rekli smo, moraju imati tri bitne karakteristike. Moraju biti stalna, nepromjenjiva i nasljedna. Prezimena, kao i osobna imena, nastaju u obiteljskom krugu, u zaviajnoj intimi. Ona pripadaju dijalekatnom govoru i nose dijalekatne znaajke. Prezimena su vani dijalekatni podatci. Prezimena su selilaki jezini spomenici. U prouavanju velikih hrvatskih migracija u XVI, XVII. i XVIII. stoljeu ona imaju bitnu ulogu. Tada su Hrvati, osobito poslije bitke na Krbavskom polju 1493, masovno iseljavali. Prije pola tisuljea prelazile su hrvatske izbjeglice, kako je kroniar zapisao, preko Kupe, Drave i Mure po sviah i zvizdah dalje u Sloveniju, u Ugarsku, u Austriju, u dananju Slovaku i junu Moravsku te preko mora u Italiju. To su, meu inima, gradianski Hrvati u Burgenlandu i drugdje, moliki Hrvati u Italiji. Veina je ve davno zaboravila hrvatski jezik, promijenila repertoire osobnih imena, prilagodila ih jeziku zemlje koja ih je primila i koja im je uzimala dva najbitnija, najintimnija biljega: jezik i osobno ime. Jedini znak po kojem te davne sunarodnjake moemo prepoznati jest - prezime. Mnogi danas, danas osobito, trae upravo preko svojih prezimena prapostojbinu svojih predaka po dananjoj Hrvatskoj. Prezimena su glavni pokazatelji, pomagai da se taj davno ostavljeni zaviaj pronae. Nije mi poznato da je u nekom jeziku i u nekom narodu njegovetnonim u isto vrijeme i njegovo najfrekventnije prezime. Prezime Horvat najee je hrvatsko prezime, daleko ispred svih drugih. Gotovo ga nema danas ni u junoj ni u srednjoj Hrvatskoj, a najee je na sjeverozapadu. Ondje su mnogi od izbjeglica ostali. Tuda su ile te davne kolonizacije, tamo ih popisivai na prijelazima preko gazova rijeka nisu stigli popisati. Oznaavali su ih samo etnonimom Horvath. Danas je prezime Horvath najee prezime u Maarskoj. Danas je prezime Horvath (s inaicama) najee prezime u Sloveniji, u Burgenlandu i kudikamo najee u Slovakoj. U tom prezimenu oituje se tragedija hrvatskog naroda u tim izbjeglikim stoljeima. Ona pokazuju kako se brojno, gotovo bezimeno hrvatsko puanstvo utopilo u druge etnije. I jedino svojim etnonimskim prezimenom upuuje na davnu pripadnost hrvatskoj naciji. Slino se dogaalo i s Hrvatima u Istri. Istra je jedna od prvih naseljenih hrvatskih pokrajina. O tome imamo svjedoanstva pape Grgura VI. s kraja VI. stoljea. Ti Hrvati, akavci, s najranijim i najbrojnijim glagoljskim spomenicima
168

Antroponimija

ostali su bili preko tisuljea izvan granica u kojima se ostvarivala njihova hrvatska dravnost. Oni su svemu usprkos sauvali svoja nacionalna obiljeja: jezik (akavski dijalekt), zemljopisna imena, osobna imena i prezimena. Nakon Prvog svjetskog rata Istra je Rapalskim ugovorom prikljuena Italiji. Ubrzo je zakonom (Decretto legge, 1923) zapoela talijanizacija zemljopisnih imena, te osobnih imena i prezimena. Znali su Talijani koji je najbri put za odnaroivanje hrvatskoga puka. Prezimena se po svojoj naravi opiru promjenama. Unato izmijenjenim ili prevedenim prezimenima (Scochi - Salto, Ribari - Pescatore). Taj je puk u popisu puanstva 1945, odmah nakon Drugog svjetskog rata, pokazao iskonskim likovima svojih hrvatskih (i slovenskih) prezimena svoju jezinu i nacionalnu pripadnost. Ona su kao vani dokumenti bila predoena Meunarodnoj saveznikoj komisiji za razgranienje. Po njima bilo je jasno da u Istri ivi u golemoj veini hrvatski puk pa se je Istra prikljuila Hrvatskoj (najprije zona A, pa zona B), gdje i po prezimenima, i po svemu ostalom, i pripada. Mnogi Istrani: Slovinci, Vlahi, Bumbari, avrini, Brkini, Bezjaci, ii prvi put u tom objavljenom popisu puan stva 1945. vidjeli su svoje prezime tiskano. Prezime koje je tada imalo snagu povijesnog dokumenta i svjedoanstvo hrvatske pripadnosti Istre. Od prvih zapisa hrvatskih prezimena latinikim pismom prilagoivala su se ona stranim prezirnenskim modelima. U doba renesanse (i kasnije) mnoga prezimena istaknutih Hrvata, osobito onih koji su svoju znanstvenu, umjetniku potvrdu postizali u inozemstvu, umjesto patronimnog sufiksa -i (ili kojeg drugog prepoznatljivog prezimenskog zavretka) dobivaju sufiks -eo: Mladini - Mladineo, Klovi - CIo vio, ili se jednostavno latiniziraju: Ivan esmiki - Janus Pannonius. Tim i takvim preinakama proslavili su Hrvatsku (dodajui k tome e sto priimak Croata, Dalmata i sL), a mi danas neka od njih ne znamo pravo ni rekonstruirati te ih piemo svakojako: Petris, Petri, Petrievi, Kotruli i Kotrulovi, Luci i Lui, Vetrani i Vetranovi, urevi i ori, Herman Dalmatin i Herman de Carinthia itd. U XIX. stoljeu za Hrvatskog narodnog preporoda (ali i prije) mnogi istaknuti Hrvati sa stranim prezimenom prevode prezime na hrvatski jezik prilagoujui ih hrvatskim prezirnenskim modelima: Pavao Ritter ---+ Vitezovi, Wiesner ---+ Livadi, Schonau ---+ enoa, Faggioni ---+ Bukovac, Farkas ---+ Vukotinovi itd. S dananjega naega gledita mogu nam se takva prekrajanja i niti smijenim, ali je u doba jake germanizacije, maarizacije, talijanizacije, a u Bosni i islamizacije, taj njihov in imao snagu nacionalnoga otpora i bio izrazom njihova rodoljublja. Ve smo spomenuli kako prezimena u usporedbi s osobnim imenima i nadimcima ne mijenjaju svoje likove. Osobna imena tvore mnogobrojne hipokoristike, tako je npr. od imena Petar u hrvatskom jeziku zabiljeeno nekoliko stotina hipokoristika i drugih inaica deminutivnoga i augmentativnoga znaenja. Tako je i od imena Mihael, Dimitar, Ivan i dr. Nadimak opet nastaje i nestaje s osobom. On je nabijen leksikim, ekspresivnim znaenjem. esto je poruka i poruga. Latinska uzreica: Nomen est omen u 169

Uvod li hrvatsko imenoslovije

prvom se redu odnosi na nadimke. Prva hrvatska prezimena bila su zapravo nadimci: Rak, Tur, Hlap, Zlurad, Mrka, Grdan, Prodan, Povren, Grubea, rni itd. Ona su imala profilaktiku ulogu. titila su djecu od zlih duhova u davno doba kad je pomor djece bio izuzetno velik. Osobna imena i nadimci redovito su bivala ideoloki obojeni i usko povezani s osobom kao konkretnom jedinkom. Takva su imena bila: Vuk, ori, nedavno Sovjetka, Staljinka, Ninel. Prije nekoliko godina itao sam kako je neki Ciganin svojim sinovima nadjenuo imena No i Mero (po automobilskim markama) i upravo s takvim "hipokoristikim" naglaskom. Latinska ime nska formula praenomen, nomen, cognomen pokazuje, pri svom raspadu u srednjem vijeku, kako se upravo cognomen (nadimak) nametnuo kao prezime. Prezimena se ne odnose izravno na osobu poput osobnog imena i osobnog nadimka, ve identificiraju osobu preko porodice. Ona su stoga neutralna. Njihov je radijus prepoznatljivosti kudikamo iri (i rasprostranjeniji) nego u imena i nadimka. Prezimena su stalna, nepromjenjiva i nasljedna. Prezimena su najotvorenija knjiga za neizbrojive nae poznanike od juer, od danas i od sutra. 4.1.2. Razmjetaj prezimena na hrvatskom prostoru vrlo je indikativan i s obzirom na osnove, i s obzirom na nastavke i s obzirom na strukturne tipove. Njihove se jezine znaajke ne poklapaju s dijalektainim, to je vrlo znaajno za prouavanje povijesne dijalektologije. Mnoga prezimena stranoga porijekla nalaze se u gradovima i na rubnim podrujima to je takoer indikativno. Neki sufiksi kao -ul, -as, -et, -ez upozoravaju na vlaku (i albansku) populaciju. UDinarskom gorju potvrena su mnoga imena i od njih izvedena prezimena s augmentativnim nabojem (Pilipenda, Ivanda, Lukenda, imunda, Ivandeka, Jakovina itd.). U slavenskom svijetu gdje vladaju deminutivni likovi, ova oaza upuuje na vane izvanjezine poruke. Motivika hrvatskih prezimena dade se svesti na etiri temeljna pitanja. Prvo, iji si? Prezime kao odgovor na to pitanje je patronimnoga postanja. Ta kategorija prisutna je u svim europskim jeZicima. Osobito su esta patronimna prezimena kod ortodoksnih Slavena, jer su oni svoja prezimena dobili istom u XIX. stoljeu i odjednom, pa su se patronimni likovi preobratili u prezimena, koja u Srba i Crnogoraca zavravaju na -i (-ovi/-evi, -ivi), kod Makedonaca na -ski, kod Bugara na -ov/-ev, -in. Mnoge su graane u bivoj Jugoslaviji identificirali po prezimenima na -i: "-ii - to su Jugovii". Ta tvrdnja ipak ne stoji. U Sloveniji manje od jedne etvrtine prezimena svrava na -i (-i), u Hrvatskoj manje od jedne polovice. Druga je skupina prezimena motivirana odgovorom na pitanje: kakav si? (velik, malen, crn, ljevak, bijel, mudar... ). Takva su prezimena najee nadimci po porijeklu i ona su u Hrvata, u Slovenaca, uope u zapadnih Slavena vrlo stara i
prilino esta.

Trea skupina predouju prezimena koja su nastala kao odgovor na pitanje: odakle si? To su takozvana etnika prezimena (Sremec, Meimurec, Meugorac,

170

Antroponimija

Ramljak, Kupreanin, Brinjac, Krbavac, Slunjski, Bonjakovi, Bosni, Vrdoljak itd.). Ta je prezimenska skupina esta i u drugim jezicima. Za nas je vrlo vana jer predstavlja vane i pouzdane oznanike u zamrenim hrvatskim migracijama sa svih strana i na sve strane. etvrta skupina prezimena nastala je odgovorom na pitanje: to si?, ime se bavi. To su prezimena po zanimanjima, po obrtima, koji su se u srednjem vijeku nasljeivali (Kova, Tkalec, Hermann, Sudar, Reetar, Kolesar, Varga). I ta je prezimenska skupina vrlo frekventna u mnogim europskim jezicima. esto je bilo da je gotovo svako selo trebalo kovaa. Prezime Kova (Kovai, Kovaevi, Kovaec) po estoi drugo je hrvatsko prezime. Uostalom prezime SchmiedlSchmidt jedno je od naje1h njemakih prezimena, prezime Smith jedno od najeih u Engleskoj i Americi, Kuznjecov u Rusiji, Kovar u ekoj, Koval u Slovakoj, Ferrero u Italiji, Herrera u hispanofonskim zemljama itd. Sve te pojave nose vane jezine i izvanjezine obavijesti. Ribari je kao prezime vrlo rijetko na otocima gdje su svi potencijalni ribari i takvo prezime ondje ne bi nikoga diferenciralo. Prezime Opanar ne nalazim u gorskim stoarskim predjelima gdje su svi potencijalni opanari, nego tamo gdje je to zanimanje izuzetno te prezimenom lako razluivo za osobe na koje se odnosi. Hrvati su nakon dolaska u dananju domovinu bili organizirani po rodovima. U tim rodovsko-plemenskim zajednicama pojedini rodovi oznaavani su mnoinskim likom rodoelnikova imena: Kaii, Kukari, ubii, udomirii, Snaii, Veljane, Kuljane itd. Takva rodovska imena oznaivala su krvnu vezu s rodom, a ne s porodicom, u kojoj e krvnu vezu kasnije pokazivati prezime. Takva rodovska imena u mnoini karakteristina su za prvotni gentilno organizirani hrvatski teritorij, a postupno s teritorijalnom organizacijom poprimaju sve vie oblik jednine. Danas su takva imena rasprostranjena Dinarskim gorjem u liku jednine: Krai, Niki, Perui, Unei, Perkovi, Metkovi, Orebi itd. U meurjeju Save i Drave takva su imena na -ci (-ovcil-evci, -inci): urevci, Vinkovci, Mikanovci, Andrijevci, Miroevci, ernomerci itd. Utvrujemo, dakle, da su rodovska imena na -ii kao imena rodovski h naselja razmjetena u centru, dok su imena na -ci kao imena zadrunih naselja razmjetena na periferiji. Mnogo je takvih imena nastalo po Bosni i Hrvatskoj od XVI. stoljea za velikih vlakih migracija u te krajeve iz kojih je iseljavalo hrvatsko puanstvo. Ta nova naselja bila su katunskog, zaselakog tipa i do danas uvaju svoja rodovska imena u mnoinskom liku. Ta doseljen ika populacija nije u Hrvatskoj osnovala nijedno znaajnije naselje, uvala je svoja plemenska imena i prezimena je dobivala postupno ukljuivanjem u graniarske postrojbe prilino kasno, i to uglavnom ona prezimena patronimnog tipa. Hrvati su, ve smo spomenuli, svoja prezimena dobivali rano. No to nije bio masovni, nego staleki nastanak prezimena ogranien na plemstvo i na gradove. Vana je prekretnica u nastanku hrvatskih prezimena bio Tridentski koncil u XVI. stoljeu. Naime, Crkva i vladajui stalei u elji da imaju nadzor nad puanstvom radi ubiranja daa, radi novaenja, da
171

Uvod u hrvatsko imenoslovije

se sprijee brojni incesti, a u to doba reformacijskih pokreta i "krivoenstvo" i sl. na tom koncilu da se uvedu matice roenih, vjenanih i umrlih kako bi Crkva imala uvida u svoju pastvu, a drava u svoje porezne obveznike i vojnike. Samo osobno ime u tim zapisima nije bilo dovoljno, pa se dodaje priimak koji snagom zapisa postaje nasljedan i dobiva status prezimena. U Hrvatskoj se vode matice ve od kraja XVI. stoljea. U krajevima koji su bili pod Turcima: u Slavoniji i Bosni mnogo kasnije. Tada su na prostorima na kojima je Zapadna crkva imala svoju jurisdikciju masovno nastala prezimena. Pravoslavni svijet bio je iskljuen, jer se odredba Koncila nije na nj odnosila. Zavrna etapa u nastajanju hrvatskih prezimena bio je tzv. Jozefinski patent 1780. Tada je prezime ozakonjeno i bivalo obvezatno zn sve. Razmjetaj hrvatskih prezimena takoer je vrlo indikativan. Prezimena na -i (-ovi, -evi) bila su do Domovinskog rata oko 75% razmjetena po Kordunu, Banovini i Lici, gotovo polovica prezimena imala je taj doetak u Slavoniji, Dalmaciji i Istri. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj taj tip prezimena dosezao je etvrtinu svih prezimena. Prezimena na -aci-ec, -akl-ek pokazuju svoju dijalektainu distribuciju. Prezimena na -ica i ona na -ov!ev, -in proteu se uz Primorje. Ve smo spomenuli kako neki sufiksi upozoravaju na vlaku i na albansku populaciju kao i augmentativna prezimena o kojima smo ve neto rekli. Prezimena su jezini spomenici. Kao to hrvatski jezik ima svoje specifinosti u prvom redu s obzirom na svoje susjedne jezike kao to je srpski u iji je zagrljaj bio uvaljen ve poldrug stoljea, iako se od samoga poetka pa do tada razvijao samostalno i samosvojno, tako i hrvatska imena i prezimena nose prepoznatljiv biljeg. Nalazei se na raskriju kultura, civilizacija i vjera, u hrvatski jezik ulazila su imena iz grkoga i latinskoga jezika kao izvornika i posrednika i nosila biljege tih jeZika. Tako su preko Bizanta nastali imenski likovi Mihovil (ne Mihael), Josip (ne Josef), Isus (ne Jezus), Dimitar (ne Demetar), Jakov (ne Jakob), Ivan (ne Johan ili sl.). S druge strane, latinskim posrednitvom ula su imena Izrael (ne Izrail), Betlehem (ne Vitlejem), Gabrijel (ne Gavril), EuJemija (ne Jefimija), Barbara (ne Varvara) itd. Tu dvojakost imena, to smo ve isticali jer je vana, ne poznaje nijedan drugi europski jezik. Ona je hrvatski specifikum. Hrvati se od evangelizacije nalaze u okrilju Zapadne crkve. U hrvatski jezik ulaze zapadna (mahom svetaka) imena: Martin, Urban, Karlo, Marta, Ambroz, Dominik, Franjo. Srpski jezik bogati se dalje starim hebrejskim i grkim imenima: AkimlAim, Atanas, Timotej, Filotije, Konstantin, Makarije itd. Od jednih i od drugih razvijaju se mnogi hipokoristini likovi, tako se stvaraju poodavno dva prilino razliita imenska repertoara. Kako pravoslavni svijet nije za Tridentskoga koncila dobio prezimena, ostao je i dalje na jednolanoj imenskoj formuli: od osobnoga imena inenasljednoga patronima koji se mijenjao u svakoj generaciji. Time je identifikacija bila oteana jer je ogranieni broj osobnih imena nosilo vie osoba. Stoga se u njih razvija vrlo bogata hipokoristina tvorba: Boro, Boba, Bane, Bare, Bata, Gaca, Soja, Koa,
zakljuuju

172

Antroponimija

Peko, Pea itd. koja dobivaju s vremenom status temeljnoga imena. U Hrvata taj postupak nije u obiaju. Hipokoristini likovi ogranieni su na ekspresivno, stilistiko polje uporabe.

Hrvatska su prezimena stara i imaju logian put razvitka. Imaju istu motiviku kao i prezimena u zapadnoj ekumeni i nisu iskljuivo patronimnoga postanja. U Srba prezimena nastaju istom potkraj XIX. stoljea, najednom. Uzimaju patronimne likove. U zapadnoj Srbiji takav je tip prezimena gotovo apsolutan, a snizuju postotak Vojvodina i Kosovo, gdje je znatan dio druge populacije. Tako je u Makedonaca s prezimenima na -ski, u Bugara (i Rusa) s prezimenima na -ov/-ev i -in. U hrvatskoj trolanoj imenskoj formuli (ime, prezime, nadimak) stoji patronim ili koji drugi priimak, po starom rimskom modelu, na treem mjestu: Rikard Katalini Jere tov, Janko Poli Kamov, Viktor Car Emin, Julius Clovius Croata, Ante Topi Mimara ... Pravoslavni Slaveni umeu patronim na drugo mjesto, izmeu osobnog imena i prezimena: Vuk Stefanovi Karadi, Petar Petrovi Njego, Stjepan Mitrov Ljubia, Petar Petrovi Karaore(vi). Rusi se npr. slue pri obraa nju dotinoj osobi osobnim imenom i patronimom, a ne prezimenom: Boris Nikolajevi, bez Jeljcin. Prezimena, rekli smo, nastaju u obiteljskoj intimi i u zaviajnom idiomu. Ona odraavaju dijalekatne biljege. Hrvati imaju svoja tri narjeja (akavski, kajkavski i zapadno tokavski). Tri petine svih Hrvata raaju se kao kajkavci i kao akavci. Glavni i najvei hrvatski gradovi nalaze se na prostoru akavskoga i kajkavskoga narjeja. Lako je strunjaku prepoznati da su prezimena tipa Bili, rnja, Bilandi, Ninevi, Pivai, Jurii, Marinovi, imunae itd. hrvatska, a da su prezimena tipa Jovii, Kosti, Miloevi, Savi, Simi, Bijeli, Bjedov, Cvjetan, Pjevaliea itd. srpska. Preko dijalektainih osobina mogue je danas istraivati prazaviaj mnogih raseljenih Hrvata i slijediti tragove zamrenih putova mnogobrojnih hrvatskih migracija koje ve traju stoljeima.
4.1.3. Izmeu tih dviju antroponimija ubacila se dolaskom Turaka i ona muslimanska. Poznati putopisac Evlija elebi (1611-1682) proputovao je i opisao sav muslimanski svijet. Doavi u Bosnu, zapazio je nigdje drugdje u muslimana uoenu pojavu skraivanja imena: Ahmed ---+ Ahmo, Ibrahim ---+ Ibro, Mehmed ---+ Meho, Zulfikar ---+ Zuko, Sulejman ---+ Suljo, Husein ---+ Huso, Muharem ---+ Mujo. Ti hipokoristini likovi imena nastajali su po hrvatskoj (i srpskoj) tvorbi. Islamizacija bosanskih imena tekla je postupno: od osnivanja Bosanskog sandaka 1463. do pada Bihaa 1592. Bosna je bila akavska (ap, guer, ognjie) i ikavska (kao srednja Slavonija i srednja Dalmacija). Jekavski govori u Bosni uglavnom su useljeniki govori. Ti govori inili su s junim i jugozapadnim, te sjevernim i sjeverozapadnim hrvatskim govorima genetsko jedinstvo. Sve do pada Mohaa 1526. sporo su se preUZimala muslimanska imena. Tek nakon te bitke gubilo je bosansko puanstvo nadu osloboenja od turskoga ropstva. Katolici sporije, bogumili bre. I islamizacija je tekla bre. U tuzlanskim
173

Uvod u hrvatsko imenoslovije

defterima iz XVI. stoljea nahode se mnoga islamizirana imena, ali kako je osobno ime bilo nedostatno za diferencijaciju pojedinaca od toga golemoga puanstva dodavao se tzv. analitiki patronim Alija sin Ivana, Balija sin Boidara, Jusuf sin Ivka. Takav zapis pokazuje jo neutrnutu vezu s katolikim imenima. Naime, veinu tih kranskih imena valja pripisati katolikom imenskom fondu, jer se u nekoliko tisua tako zabiljeenih imena ne nahode npr. takva kao: Arsen, Danilo, Gavrilo, jevrem, Manojlo, Risto, Uro, koja su danas tamo uobiajena, a dola su kasnijim migracijama. Uostalom, prilina se veina te muslimanske populacije do Drugoga rata osjeala Hrvatima. Od Drugoga rata probitanije je bilo biti Srbinom. Neki su se bosanski knjievnici smatrali Srbima kao Mehmed (Mea) Selimovi, ili Hrvatima kao Mehmedalija (Mak) Dizdar. Skender Kulenovi rodio se kao Hrvat, poslije Drugoga svjetskoga rata deklarirao se kao Srbin, a umro je kao Musliman. To je tragedija toga naroda u traganju za svojim identitetom, a ini mi se da to najbolje iskazuje Ahmet Nurudin u Selimovievu romanu Dervi i smrt: Ni s kim istorija nije napravila takvu alu kao s nama. Do jue smo bili ono to danas elimo da zaboravimo. A nismo postali ni neto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne moemo vie nikud. Otrgnuti smo a nismo prihvae ni. Kao rukavac to ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema vie ni toka ni ua, suvie malen da bude jezero, suvie velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjeajem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadnitva, neemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed. Zato zadravamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rjeenja. Muslimanska su prezimena mlada. Ona su nastala krajem XIX. stoljea. Ona nisu imala uzor u turskoj antroponimiji, jer su i Turci dobili svoja prezimena tek 1933. za Ataturka. Hrvatska prezimena u nepreglednim hrvatskim migracijskim kolonijama diljem svijeta od XVI. stoljea do danas posebno su poglavlje. O njima piemo na drugom mjestu. 4.1.4. Prezime znai imenovanje koga "preko imena imenom". Termin je relativno skoranjega postanja. U znaenju koje danas ima priimak potvrde potjeu ve iz Xv. stoljea. Kao porodino ime i kao cognomen uvode ga hrvatski leksikografi Jakov Mikalja i Ardelio Della Bella u XVII. stoljeu. Tada vlada u prezimenima velika neustaljenost. Isti ljudi piu se Viri iVirevi, Prodani i Prodanovi, jamometi i jamometovi. Kajkavci ija patronimna prezimena esto zavravaju na -ec katkada u XVIII. stoljeu i svoja prezimena na -i (Pukari, Tiljari) prekrajaju na -ec (Pukarec, Tiijarec), kako svjedoi A. Vramec za prezimena u Vrbovcu. 4.1.5. Od prvih zapisa u IX. stoljeu, kad se Hrvati piu samo osobnim imenom, javljaju se u svih stalea razliiti priimci: a) staleki: upan Prvo, pristav Petrika, braik rneka, opat Driha; b) topiki: Usemir de Subbenzani (iben174

Antroponimija

anin), Tolen Camenianin (Kamenjanin), Bolidrugo de Tugaro (Tugari); e) etnonimski: Flacius Illyricus, Georgius Dalmata, Julius Clovius Croata; d) kognomenski: Perus Zerni, Martin Locarda, Dabrun Platihlebi; e) usluni: Kova, Lokotar, Malinar; f) patronimni i metronimni: Bratazo filio Cludine, Krnja sin Kreimira, Dragonja Hranoti. ene iji je poloaj u drutvu bio manje utjecajan imale su vielani imenski obrazac: Stana filia Cres te de Micusso, uxor Stepani de Blasio Calcina. to je priimak u funkciji prezimena bivao ustaljeniji i poznatiji, imenski je obrazac bivao krai i prikladniji. Prezimena kao produkt razvijena drutva pokazuju svoje prve tragove u dalmatinskim gradovima ve u XII. stoljeu. Takva su prezimena nadimakog postanja: Zlurad (XII. st.'), Platimisa (XI. st.), Dobronja, Vitaa, Mira Bogaboja (1064. u Trogiru) itd. Takva su prezimena u zaetku i nije uvijek sigurno moemo li posvjedoiti njihovu stalnost, neizmjenjivost i nasljednost. U XIII. i XlV. stoljeu zatvaraju se velika vijea (senati) u primorskim gradovima. Plemstvo koje je jedino participiralo u toj zastupnikoj upravi nastoji pismom zasvjedoiti stalnost i nasljednost svoje slube stalnou i nasljednou priimka uz osobno ime. U takvu su postupku zaeci hrvatskih prezimena. Tako zapisani priimci dobivaju sve znaajke prezimena. Prva prezimena nosila su, dakle, staleki biljeg. U to vrijeme uz gradski tip prezimena sa stalekim obiljejima, u selima sjeverne feudalne Hrvatske podanici nose uglavnom samo osobno ime: Godislav, Stojdrag, Svojko, Kuria. Ali ve od XII. stoljea slobodnjaci se biljee osobnim imenom i priimkom: Mile Lopai, Gruban ani (patronimi), Radonja sin Strijanov, Kruhonja Vseradov sin (analitiki patronimi); Pribac Sudonja, Kuzman per nome Moibob, Desimir od plemena Virovia (rodovsko ime). U XIV-XVI. stoljeu e i su priimci u funkciji prezimena, dok plemstvo takvu priimku dodaje ime roda, bratstva, plemena: Mihalj Sabli Mogorovi, Matan Zahumi Mogorovi, Juraj Milei z Zahumljan Mogorovi. Kadto se uz takav imenski obrazac pojavljuje i tzv. domovno, hino ime (ogranak plemena): Paval Nemanji itar od plemena Poleti, Ivan Doroji z Mohlic od plemena Mohlic. ak i II XVI. stoljeu kod prebjega iz turskih krajeva (Hrvatske i Bosne) ne nahode se priimci II slubi prezimena jer se npr. u ispravi iz 1583. javlja Dajo Vukovi, iji se sin u istoj ispravi pie patronimom: Radul Daji, dakle uz oevo i sinovljevo ime pie se patronim, a ne isto (nasljedno) prezime. U junoj, kolonskoj Hrvatskoj prezimena se pojavljuju ranije. To su tzv. katunska prezimena, koja sadravaju elemente teritorijalnosti i zapravo su rodovska imena u funkciji prezimena. U zemljiniku u XIII. stoljeu spominju se u selu uriniima tri neodijeljene kue urinia: Brojka Vrankovia urinia, Principa Radia urini a iVukoslava Gojsalia urinia. Njihov je zajedniki predak urini. To rodovsko ime pokazuje svoju nepromjenjivost, stalnost i nasljednost, upravo kao prezime. Hrvatski vojnici u Senju g. 155l. potpisuju se imenom i prezimenom ve ustaljenim: Drakovi, Jelai, Klekovi, Kukuljevi, Lopai, Maurani, Preradovi, Skobli itd.

175

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Na trolani, pa onda i na dvolani imenski obrazac utjecali su u junoj Hrvatskoj rimski onomastiki obrazac u romanskim gradovima. U Splitu je ve od IV. stoljea na snazi ovakav obrazac: Fl. Julius Rajinus Sarmentius, S. Veltius Cattulus, C. Masuria Titia. Na takav se obrazac mnogo kasnije ugleda hrvatska imenska formula. U splitskom se statutu u XlV. stoljeu, ponovimo, izrijekom navodi kako e se kanjavati golemom globom muta tio nominis, jer svaki je ovjek obvezan dicere verum nomen suum, i to pred sudom uvijek valja nomen et cognomen denunciare. Narod je stvarao prezimena i ona su se ustaljivala na razliite naine. Administracija je redovito biljeila ono to je u narodu ula. Jednom su tako patronimi, jednom nadimci, jednom plemenska imena, a jednom nazivi za zanimanje ili etnici, koji izraavaju pripadnost naselju, kraju, narodu i sl. postajali prezimena. Trea faza u nastajanju hrvatskih prezimena bio je Tridentski sabor, kada se u katolikoj ekumeni uvode matice roenih, vjenanih i umrlih. Od tada veina hrvatskih itelja, u krajevima koji nisu bili pod Turcima, dobiva prava, nasljedna prezimena. U Hrvatskoj se matice uvode ve krajem XVI. stoljea. etvrti, posljednji stadij u nastajanju hrvatskih prezimena, oznaio je Jozefinski patent iz godine 1780. Od tada su itelji Hrvatske bili obvezatni nositi uz osobno ime i svoje prezime. 4.1.6. U stalekom smislu prezimena najranije dobivaju plemii i drugi povlateni slojevi drutva. Graanstvo se ujedinjuje u bratovtine, gradske obrtnike i druge udruge, ljudi se zapisuju imenom i prezimenom, pa prezimena snagom zapisa postaju nasljedna. Plemii i graani stoga dobivaju stalna i nasljedna prezimena prije nego seljaci. Mukarci prezimena dobivaju prije ena, iako je uloga ena u formiranju hrvatskih osobnih imena i prezimena u dalmatinskim romanskim gradovima bila znatna. U krajevima s jaom austro-ugarskom populacijom (u hrvatskim gradovima na sjeveru) i romansko-mletakim utjecajem (u krajevima pod mletakom upravom na jugu) prezimena su ustaljena kudikamo prije nego u podrujima koja su bila pod turskom upravom (Slavonija i Bosna), kao to je i autohtoni katoliki ivalj u Hrvatskoj imao prezimena kudikamo prije nego doseljeniki pravoslavni ivalj koji se prilino dugo nakon doseljavanja sluio patronimima i rodovskim, kasnije zadrunim imenima. 4.1.7. U fondu hrvatskih prezimena prilino brojne skupine ine strana prezimena. Ona uz primorje preteito su talijanskoga porijekla. Svrstavaju se u nekoliko skupina: l) osobno ime u funkciji prezimena: Alessio, Felice, Giorgio ... , 2) etnonimska i etnika prezimena: Tedesco, Albanese, Bressan, Trevisan, Grego ... , 3) nadi maka prezimena: Basso, Nerri, Bello, Magnavacca ... , 4) prezimena po zanimanju: Calegari, Colonello, Fonti, Tagliapietra ... , 5) prezimena patronimskog postanja: D'Agosto, De Filippo, Defranceschi, Desantis itd. Takva su prezimena razmjetena po Istri i primorskim gradovima. 176

Antroponimija

Na hrvatskom su sjeveru mnoga njemaka prezimena (Bauer, Singer, loser) i mnoga maarska (Bala, ipo, Deak, Ferenc, Kalaj, Sabo, Vajda, Varga, Zoltan itd.). Takva su prezimena prilino recentna i njihova prisutnost objanjava se drutvenopolitikim razlozima. Ima sluajeva kad se utjecajem nekadanjeg drutvenog prestia mnoga hrvatska prezimena preinauju po stranom uzoru. Tako je bilo od poetka nastajanja prezimena: Baboni > Baboneo (1294), Bogdani> Bogdaneo (1245), Zavorovi > Zavoreo (1538), igori> Sisgoreo (1454), Volti> Voltiggi itd. Bilo je i prevoe nja: Tihi> Tranquilla (XVI. st.), Vuki> Lupis, Vlahov(i) > Forense (XVII. st.), Tica> UcceUini itd. U sjevernoj Hrvatskoj biljeimo obrnutu pojavu za kasnija razdoblja: Ritter> Vitezovi (XVII/XVIII. st.), te u doba narodnoga preporoda u XIX. stoljeu: Flieder> Jorgovani, Fuchs> Lisinski itd. Islamizacijom katolikog puanstva u Bosni i drugdje javljaju se prilino kasno muslimanska prezimena, najvie u graninom podruju s Bosnom, po nekadanjoj Vojnoj granici, gdje je bilo naseljeno islamizirano puanstvo (Turska Hrvatska). 4.1.8. U Hrvatskoj se prezimenima posveuje duna pozornost. Leksik prezimena SR Hrvatske (1976) u redakciji Valentina Putanca i Petra imunovia nazvao je istaknuti ruski onom a sti ar Vladimir A. Nikonov "velebnim djelom slavenske antroponimije". Mnoge krajine obraene su monografski. Bibliografija radova o hrvatskim prezimenima prilino je opirna i dobro pokriva cjelokupno hrvatsko jezino podruje. Spomenimo veliki troknjini Hrvatski prezimenik - Puanstvo Republike Hrvatske na poetku 21. stoljea F. Maletia i P. imunovia koji sadrava sva prezimena Hrvatske abecednim redom s brojem nositelja i brojem obitelji u pojedinom naselju i sva naselja Hrvatske sa svim prezimenima u dotinom naselju. 4.2. Prezimena od enskih osobnih imena, prezimena ena i tzv. enska prezimena
lino

Prezimena od enskih osobnih imena meu 1000 najeih prezimena prisu rijetka. I to govori o nekadanjem poloaju ene u drutvu. Evo ih: Ani (685),1 Jagi (1098), Jeli (4286), Jelini (897), Jelui (1098), Kataleni (747), Katalini (1304), Kati (4319), Katui (849), Klari (5875), Luci (1676), Magdi (1941), Magi (709), Maji (2474), Mari (2603), Orsuli (809), Rosandi (875), Vinji (771). Gotovo sva prezimena izvedena su od svetakih imena, osim Vinji i nisu sva prezimena od iskljuivo enskih osobnih imena: Maro/Mara, OrulJOrula ...
I

U zagradama je broj nositelja tih prezimena, po netom spomenutom Hrvatskom prezimeniku.

177

Uvod li hrvatsko imenoslovije

Zanimljivo bi bilo istraiti zato su najee prezimena od osobnih imena Je(: Jela < Helena), Mari (: Mara < Marija), Magdi (: Magdalena), Luci (: Luca/ Luce < Lucija), Klari (: Klara), Kati (: Kata), Katalini (prema maarskom obliku imena Katalin) itd. U prezimenima se otvara veliko polje raznovrsnih istraivanja. Prezime uglavnom nasljeujemo od oca, iako smo zaeti u majinoj utrobi i svoju ontogenezu proivjeli pod njezinim srcem. Poto smo ugledali svijet, naa je pupana vrpca (vrvica kojom se u starom Poljikom statutu, zasnovanu na slavenskom obiajnom pravu, oznauje nasljednost) jo bila vezana za materinu maternicu. (Istog su postanja te rijei!) Gdje su prezimena po imenu majke? Uglavnom su tvorena po imenu oca (patronimi). Onaj manji broj prezimena koji ne upuuje na odnos djeteta s ocem (Pavlovi), nego na vezu s majkom, zove se metronim (Marti) od grke rijei fl1}T'1P "mati"+ 6vvfla "ime". Metronirni su u naim prezimenima rjei i mlai. Razlog je tomu dugovjeki podreeni poloaj ene u obitelji i drutvu. To se oituje i u prezimenima drugih naroda. Osobna enska imena vrlo su kasno poela sluiti za tvorbu prezimena. ene su vrlo kasno dobivale prezime. U feudalnom im drutvu prezime kao socijalno-pravni institut nije ni bilo potrebno, a vrlo ugledne ene - carice, kraljice, svetice, opatice - nisu se ni sluile prezimenom. U naim starim spisima ena se najee identificirala osobnim imenom, a ako ono nije bilo dovoljno, uz enino se ime dodavalo ime (ili prezime) oca, mua, brata ili sina, ovisno o tome koje je ime srodnika u tom asu bilo pogodnije i uglednije, kako bi djelokrug prepoznavanja ene bio to prostraniji, a identifikacija preciznija, jednoznanija: Dobrosila, filia (ki) Andreae prioris (god. 918); Slaua uxor (ena) Prodani de Gudizo (1183); Tollia mater (majka) Theodori (1193); Stana soror (sestra) Gaudii (1170). ena se morala odlikovati neim osobitim, neim se izdvojiti kao jedinka da bi njezino ime postalo osnovom za tvorbu metronima. Katkad je tome pridonio ugled obitelji, ali su to ee bile druge (ne)prilike: rano udovitvo ili "grijeh" izvanbrane ljubavi pa je dijete pri upisu u matice batinilo majino ime kao predloak za prezime. U dananjim naim prezimenima nije uvijek lako prepoznati je li u osnovi prezimena muko ili ensko osobno ime. Katkad su muka i enska imena, a pogotovu njihovi hipokoristici, gotovo istog oblika (Dobre, Vice, Matija, Tadija), mnogo su ee tvorbene osnove iste: Cvit-o - Cvit-a (Cviti); Ljub-o - Ljub-a (Ljubi), Prib-o - Prib-a (Pri bi) itd. U naim krajevima mnoga se muka imena mijenjaju i po "enskoj" deklinaciji (Jure, Luka, Ivo, ime), a u drugim krajinama neka enska imena dobivaju oblik mukog imena (Barek, /anek, tefi, Magdi.. .), npr. u ozaljskom i dugorekom kraju, odakle uzimam te primjere.
li

178

Antroponimija

Ni u enskih muslimanskih osobnih imena ta pojava nije nepoznata. Sve to oteava tonu identifikaciju metronima i njegovo preklapanje s patronimom (prezimenom nastalim od prvobitnog oeva imena). Pretpostavljam da je u tim "mukim" oblicima enskih osobnih imena i prezimena bila dijelom skrivena roditeljeva udnja i tuga za neroenim mukim potomkom! enska prezimena od enskih osobnih imena (opet zbog poloaja i uloge ene u drutvu) mnogo su rjee i mnogo kasnije potvrena nego ona nastala od mukih osobnih imena. Ipak, hrvatska enska osobna imena nalazimo zapisana ve u najstarijim dokumentima od IX. do XIII. stoljea. Tako u Zadru u to vrijeme uz enska osobnaimena romansko-kranskog postanja: Alba (= Bjelica, Zora), Buna, Bona (= Dobra), Marihna, Demetria (= zemaljska boginja), Maura (= Mauritanka), Rosana (= Ruica), Stella (= Zvjezdana), Viola (= Ljubica) ... nalazimo i hrvatska: Bla, Dobra, Dobroa, Dobrala, Dobrica, Dragaa, Gruba, Hata (od osnove koja je u glagolu hotjeti, htjeti), Kazimira, Ljuba, Na, Mira, Pri ba, Pribica, Premila, Stana, Steja, Tolja (od osnove koja je u glagolu utoliti "utjeiti") ... Prezimena koja sreemo mnogo stoljea kasnije kao: Beli/Bili, Dobri, Dobrai,
Hoti, Dobrii, Dragoi, Grubi, Ljubi, Miri, Nei/Nii, Pribi, Stani, Steji, Tolj(i). .. vrlo su vjerojatno nastala upravo od tih enskih imena, od kojih su neka bila znana i potvrena prije vie od tisuu godina. Slino je bilo i u ostalim gradovima u primorju i u mnogim gradovima unutranjosti, kako doznajemo iz bogatog raspona osobnih imena s nekadanjeg prostranoga azmanskog kaptola. ene su tek od Tridentskog koncila dobivale prezime: po oevu koljenu djevojako, a udajom po muevljevu. Gramatikim sredstvima isticala se posvojnost, a time i socijalna ovisnost ene: Mila Gojsalia, Katarina Zrinska. Tako se i danas tvore enska prezimena u veini slavenskih jezika: Aleksandra Superanskaja, Natalija Podoljskaja, Jana Pleskalova, M. Chlopicka, M. Malc6wna, Libue Olivova, Miloslava Knappova, Ljupka Stankovska, Olga Ivanova, Mefkiire Mallova ... da spomenem svoje kolegice onomastiarke u slavenskim zemljama ija su prezimena promjenljiva. Onomastiarke: Hrvatica dr. Vesna Jaki-Cestari, Srpkinje dr. Milica Grkovi i dr. Zvezdana Pavlovi te Slovenke dr. Alenka ivic-Dular i dr. Metka Furlan, naravno, ne sklanjaju svoja prezimena. No u nas je nekad ta distinkcija postojala, posebno za djevojako, a posebno za muevljevo prezime: Jurieva (otac je Juri) - Jurika (mu je Juri). Danas se ni u hrvatskom ni u srpskom knjievnom jeziku ne mijenjaju enska prezimena (osim onih koja svravaju na -a: Rukavina, Trnina, Veselica .. .): od Cvijete Zuzori, Dori Pejaevi, sestrama Bakovi, s Josipom Lisac itd., ali s Mandom Rukavinom, bez Milke Trnine. Oito sve mijene i jezine prilagodbe enskog prezimena (i imena) ne mogu pratiti drutvenu emancipaciju ene, po kojoj bi i enino prezime bilo jezino prilagodljivo poput istog prezimena kad ga rabe mukarci. Dovoljno je spomenuti

179

Uvod u hrvatsko imenoslovije

kako se pri imenovanju ulica trai uvijek kratko, prikladno i funkcionalno ime: Preradovieva, Juriieva, Gajeva ulica, ali Ulica Marijane Radev, Ulica Cvijete Zuzori, Ulica Slave Rakaj itd. Ta su imena ulica trolana, dua inefunkcionalnija, jer odudaraju od standardnog modela dvolanih ulinih imena. Jednom smo ve isticali da prava patronimna prezimena nose u sebi gramati ki morfem kojim se izraava posvojnost (-ovl-ev, -in), i zavrni morfem -i. Prava patronimna prezimena Mark-ov-i, Jurj-ev-i, Mar-in(i) starija su od prezimena koja su po porijeklu zapravo hipokoristino-deminutivni oblici osobnih imena: Ivi, Juri, Pribi. Takva osobna imena nisu ni danas rijetkost. Hrvatsko je prezime danas mukog roda: akademik Torbarina, general Rukavina, admiral Letica;onaj Vuica, gospoa Reberski (ne: Reberska), Lana Dugi (ne Duga) a nekad je bilo: Katarina Zrinska, Dora Krupieva, Giga Barieva i sl. Prezimena od enskih osobnih imena uglavnom su sva hipokoristinog postanja. Imena nastala od milja! I u tom se Oituju socijalni momenti prema enskom e ljadetu: umiljatost, izravna privrenost te prilino kasno nastajanje takvih prezimena i njihova ne sasvim ravnopravna jezina uporabljivost. Prezime se u hrvatskoj antroponimiji javlja najprije u mukaraca. Prezimena Hrvata u dananjoj antroponimiji mukoga su roda: ga Nedoklan, ga Kalinski, Zrinski, Reberski, Glatki, Dugi, Kratki, itki, Briski. Navedeni su uglavnom odreeni pridjevi i oni posvojni na -ov/-ev, -in: Vukov, Sladojev, imetin itd. Tako nije u veine slavenskih naroda: Karenjina (ruski), ivkova (bugarski), Podolska (ukrajinski). Iako su hrvatska enska imena potvrena od IX. stoljea, i to brojno, ona su redovito narodna. Tek sTridentskim koncilom ulaze ee u hrvatsku antroponimiju kranska enska imena. Taj repertoar bio je, zbog maloga broja tovanih svetica i muenica, prilino oskudan, pa je jedno prezime dolazilo na mnogo osoba, ak i u maloj, lokalnoj sredini. N. Vekari i N. Kapetani navode kako u Konavlima jo poetkom XVI. stoljea tek 44% ena nose narodna imena, a dva stoljea kasnije na Peljecu udio enskih narodnih imena bio je samo 0,6%. U XVII. stoljeu u Dubrovakoj Kneevini manje od polovice mukog puanstva i preko 60% enskog nosilo je samo 5 (pet!) razliitih osobnih imena. U XIII. stoljeu bilo je samo dvadesetak enskih imena. Bila su to: Ana, Frana, Ivana, Jela, Kata, Klara, Lucija, Manda, Marica (= Margareta), Marija, Nike, Pava i Pera, koja imena u XIX. stoljeu zavravaju na -e: Ane, Frane, Jele, Kate, Mande, Nike, Pave ... , kako je u Dubrovniku i danas. U Donjoj Stubici ve 1567. neslubeno prezime Hrvatica (Herwatycza) zasvjedouje da je iz obitelji Horvat, Malinieva je ena Malinia, imonieva je ena imonia, a Vrabica je ena Vrabeca. U Bugara i Makedonaca tako je jo i danas. To je u Hrvata trajalo do druge polovice XIX. stoljea, kad se onomastiki sustav stubokom promijenio. Ovaj pregled i mijene tzv. enskih prezimena indikativni su i za druga hrvatska podruja. Ovdje se bavimo enskim osobnim imenima, enskim "prezimenima" i njihovim uvrtavanjem u puku imensku formulu, to jest o antroponimima u neslu180

Antroponimija

benoj uporabi u puku mimo slubenih prezimenskih oblika i slubenog imenskog obrasca. :enska prezimena u pukoj uporabi u nas su supstantivi na -ica, -ka, -ua, ili adjektivi na -ova, -eva, -ina, -ska. U vidu imamo brdske prostore obitavanja hrvatskoga puanstva: zapadnu Hercegovinu i zalea dalmatinskih gradova. Ondje je donedavno (a djelomino i danas) patrijarhalni ustroj ivljenja u rodovima i zadrugama bio vrlo iv. :ena je bila u podinjenom poloaju. Ona je imala trojako "prezime", u povijesti i danas, i to patronimno: a) pridjevsko (izvedeno po oevu imenu ili nadimku): Krupie va, Kikaeva po ocu Krupiu, Kikau i b) imensko: Lozua, Jurkaa po ocu Lozi i Jurku i e) andronimno (izvedeno od muevljeva imena ili nadimka): Barieva. U zapadnoj Hercegovini i u Imotskoj krajini nema pridjevskih andronima (ime po muu) tvorenih sufiksima -ova, -eva, ve imenskih andronima tvorenih sufiksima -ica, -ovical-evica, -inica. Ope bi pravilo bilo da se sufiks -ica dodaje andronimu koji zavrava na suglasnik: Stojan - Stojan ica, a sufiks -ovica, -evica andronimu koji zavrava na samoglasnik: Stojka - Stojkovica. Sufiks -inica moe doi i na razliite zavretke osnova: Bog(o)-inica, Pe(a)-inica, Hasanag(a)-inica. Na avu andronirnske osnove i sufiksa zbivaju se razliite fonetske promjene: Vukac, Vukca - Vukevica, Maj(i) - Majua (ili Novak - Novakua). Ako prezime zavrava na -ica (to je patronimni sufiks u istom arealu), ensko patronimno prezime dodaje se na palataliziranu osnovu: Jurica - Juri-ua; Rajica - Raji-ua; Vujica - Vuji-ua. Ova me pojava navodi na misao nisu li malobrojna hercegova ka prezimena: Rai (: Rajica), Vuji (: Vujica), Pavli (: Pavlica) nastala ovim nai nom. Ako je prezime na -i dodano hipokoristikom imenu, onda se sufiks -ua, kojim se tvori enski patronim dodaje na hipokoristiku osnovu: Toli> Tol(e) > Tolua, Jurkovi> Jurko < Jurkua (M. Nosi, Folia onomastica Croatica, 2, 49). U drugim krajevima frekventan je sufiks -ka dodan andronirnu: Barika, Krupi ka (ena M. Baria, ena I. Krupia). :enska pridjevska "prezimena" odgovaraju na pitanje: ija je?, sadravaju u sebi ideju potjecanja (Dora Krupieva), a enska supstantivirana "prezimena" (-ica, -ka, -ua) nose ideju pripadanja u smislu patrijarhalnoga drutvenoga ustroja. M. Nosi (Prezimena zapadne Hercegovine, V. lit., str. 184-189) u andronimu Markovica preoblikom tumai dva tipa, i to: a) ako preoblikom andronima Markovica podrazumijevamo "Markova ena", tvorbena je struktura: posvojni pridjev enskoga roda: Markova + tvorbeni sufiks -ica; b) ako preoblikom andronima Markovica podrazumijevamo "ena Marka", tvorbena je struktura: muko osobno ime Marko + tvorbeni sufiks -avica. Iz prezimena se mogu oditati mnogi sadraji izvan jezinoga poimanja oblika i sadraja imenske osnove. Neslubena identifikacija ena uneslubenoj imenskoj formuli ima nekoliko raznolikih modela (po :ivku Bjelanoviu), a odnose se na antroponimijski korpus sjeverne Dalmacije. To su: a) osobno ime + prezime: Marija Pavi; b) osobno ime + perifraza (umjesto prezimena): Stana sestra Ive Ivia; e) osobno ime + posvojni pridjev: Ljuba Piveva, odnosno posvojni genitiv prezimena: Petronila i181

Uvod u hrvatsko imenoslovije

munovia. S tim modelom su u bliskoj vezi tvorena neslubena enska prezimena: ea) od andronima + -ica ili -ka (Luca) Jurinica, (Stanka) Gudulinka; cb) od muevljeva imena, prezimena ili nadimka + -ua: Lozua, Markua; d) apelativ (zvanje, zanimanje, svojbinski ili drutveni status) + osobno ime, prezime ili nadimak u genitivu: anscila Dobra, opatica ika, udova Tustoga; e) osobno ime + etnik ili etnonim: Draga Lovreka (= iz Lovrea), Mare Vlahinja (iz Vlake), Mare Vlahorua (iz Vlahorije, zalee Zadra) i Vlaika (iz Vlaije, zalee tzv. Hrvatskog primorja) itd. S obzirom na estou javljanja, moglo bi se rei: muka su prezimena u morfolokom smislu supstantivna na -i, -ac, -ik itd., obino svravaju na suglasnik i rjee na vokal -a (Rakavina), -e (Smoje), -o (Dabo, Bobetko), -i (Lenuci, Briksi, Tahi, izostaviti valja ona na -ski), -u (Hosu, Premeru), a enska su preteito pridj evna na -ova/-eva. Spomenimo jo i neslubena sinovljeva imena. Ona se tvore deminutivnim hipokoristicima: Ivi (: Ivan), Boi (mladi Bog i sin Boji), Pivi je mladi Pivac i sin P. Pivca. Moliki Hrvati izvode djeja imena hrvatskom tvorborn od talijanskih imena: Pin i (= Beppino), Nani (= Giovanni), Mengi (= Domenico). Pokazuje se u ovih djejih imena u hrvatskih iseljenika izoliranih pola tisuljea od matice, kako je jezina forma (hrvatska imenska tvorbena struktura) nadreena jezinoj supstanciji (talijanskom imenskom oblinom porijeklu). U sjevernim krajevima tvorila su se enska porodina imena jo formantima -na (pored -ica, -ka): Bedekovina, Vazina (filius nobilis domine Margarete Wagyczna vocate, 1575. - I. K. Tkali, Monumenta civitatis Zagrabiae III, 133).

Recimo jo koju o enskim imenima. U mnogim patrijarhalno ureenim drutvima enska su djeca bila teret, zlodar, manje korisna bia. U mnogih naroda nisu im se ni imena nadijevala. ak ni u Rimljana. Zvala su se po ocu: Livija (: Livius), Mesalina (: Mesala), ili po redu roenja Prima ("prvoroena"), Secunda ("druga"), Octavia ("osma") itd. I stara su slavenska enska imena nosila u sebi ponajprije elju da se u djetetu ostvari sadraj imena: Dobra, Njea, L(ij)epa, Tolja ("tjeiteljica)", Njegoja ... , ili pak da se imenski sadraj ukloni s djeteta: Gruba, Boja, Huda ... To su profilaktina poimanja i magijska uporaba imena. Istini za volju, kranstvo nije bilo sklono enskim imenima. Svetaca je bilo kudikamo vie nego svetica, a i u Bibliji su ene rjee spominjane, pa je izbor enskih imena bio skuen, od kojih se, dodue, razvilo mnogo hipokoristi nih oblika. U hrvatskim patrijarhalnim sredinama i dan-danas neopisiva radost, pucnjave, pijanke prate roenje mukog djeteta (ta, rodio se - sin!), a pokunjenost i tuga roenje djevojice. "Rodilo se dite!", kau. Upotrijebio sam namjerno ikavski oblik (dite = ki) stoga to sam izreku sluao na istraivanjima u patrijarhalnim sredinama Dalmatinske zagore. Upravo se ondje mogao zaeti i ivjeti mit o djevojakoj
182

***

Antroponimija

elji po kojoj e, ako protri ispod duge, postati djeakom, obraen u pripovijetci Duga Dinka imunovia. A svaki mit ima svoje prapoelo u zbilji ivota i svoje trajanje u izdancima dananjice. Nisu li, pitam se, muki oblici enskih imena u umberku: teji, Janec, Barek... ili u Bonjaka zapadne Bosne (ba u njih!) enska imena Fate, Ajko nesvjestan produetak iskonske elje za mukim djetetom koje raste i ostaje u obiteljskoj zadruzi kao proizvoa i svojim prezimenom produuje rodoslovno koljeno, a djevojica raste i odlazi iz zadruge kao nevjesta s mirazom i raa djecu kojima su korijeni na tuem rodoslovnom stablu? Prezimena izvedena od enskih imena Stana (Stani), Stanka (Stani), Stojka (Stoji), Stojna (Stojni), Dosta (Dostal), Dostana (Dostani) i sl. nastajala su u obiteljima gdje'su se raale samo djevojice, a njima se (magijskim djelovanjem) eljelo stati sa "enskinjem". Nije to iskljuivo ni na hrvatski ni slavenski obiaj u nadijevanju takvih imena. U Grka su to Stamate, u Talijana Ferme, u Albanaca Shkurte i Sose "zadnja", a u Dagestanu na Kavkazu nadijevali su u tim prigodama ime Kyz-tamen ("Dosta s djevojkama"). Ba kao i u nas enskim imenom - Dosta! Povijest drutvenih shvaanja i odnosa, te jezik kao izraz tih odnosa, zrcale se u enskim imenima do danas. I danas! Nemamo, na primjer, mogunost jezikom posve izraziti ravnopravnost koju je ena postigla u drutvu. Sve vie je ena vojnika, bojnika, pedagoga (sic!), sudaca, biologa, dekana bez jezine oznake da se ta zanimanja odnose na enu. Nasuprot tome, sve je vie rasputenica ("srpska imenica za rastavljenu enu"), a nema rasputenika (u takvu pogrdnu znaenju). I te dvije krajnosti imaju ipak neto zajedniko. Obje su na utrb ena! Uvrijeeni se otpori pojavljuju ak i u ena! Proitao sam prilino davno kako se dotina "drugarica", voditeljica jednog od republikih ministarstava, usprotivila kad su je nazvali sekretaricom, jer ona je, kae, sekretar, a ne kuharica kave! Nae je drutvo u stjecanju prava za ene ilo mnogo, mnogo bre nego to su preivjela, tradicionalna poimanja o eni padala u zaborav. I danas se velik dio te tradicije odrao u drutvu (npr. ena udajom kudikamo ee mijenja prezime od mukarca; mi i nemamo u jeziku "mukog" parnjaka terminu djevojako prezime). U jeziku je enino prezime nesklonjivo (Ivana Ivia, ali Irene Kolesar), a prije, kad se mijenjalo, dobivalo je pridjevski oblik po ocu ili muu (Mila Gojsalia, Dora Krupieva, Giga Barieva, ili iskljUivo po muu: Hasanaginica). Kao i prije tisuu godina, u naim prvim poznatim zapisima u kojima se ena identificirala po ocu, muu, bratu ili sinu, ovisno o tome koji je od tih mukaraca stekao drutveno uglednije ime. U povodu nagraenog romana Pirej (= Pirika), makedonski je autor Petre Andre evski izjavio, kako u njegovu kraju (jugozapadna Makedonija, izmeu Bitole, Krueva, Kieva i Ohrida) ene udajom mijenjaju i prezime i osobno ime. Vidi se to i u ovom monologu iz tog romana:
183

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Nisam vie Stojna Resulovska ... odavno nisam Stoj na Resulovska ... sad se zovem Veljanica Parmakeska, po muu Veljanu ... Tako je i u nekim krajevima u Bugarskoj. Posvuda Hasanaginice! U enskim se imenima, na alost, zrcali, vie nego na mukim, roditeljska tatina, hirovi trenutka, pomodnost i malograanski ukus. Uz velik broj skladnih, estetski harmoniranih, upravo matovitih imena, tvorenih na najboljim hrvatskim jezinim tradicijskim uzusima, ima mnogo pravih imenskih nagrda. Osnovni pregled literature o hrvatskim prezimenima
I.
OPENITO

Leksik prezimena Hrvatske, Uf.: V. Putanec i P. imunovi, Matica hrvatska, Zagreb 1976, XIV + 765. Bjelanovi, '. (2007): Onomastike teme, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb. Gluhak, A. (2001): "O hrvatskim prezimenima: enskima i dvostrukima", Polia onomastica Croatica 10, Zagreb, 67-82. Maleti, E/P. imunovi (2008): Hrvatski prezimenik, I-III, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb. Mareti, T., "O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba", Rad JAZU 81
(1886),81-146,82 (1886),60-154. Nikonov, V. A. (1982): "Hrvatskie familii v statistiko-geografieskom osveenii", Onomastica Jugoslavica IX, Zagreb, 257-266. Putanec, V./P. imunovi (1987): "Retrospektivna onomastika bibliografija hrvatsko/srpska do godine 1975", Djela JAZU 68, Zagreb, 405 str. imunovi, P. (1995): Hrvatska prezimena (porijeklo, znaenje, rasprostranjenost), Golden marketing, Zagreb, 462 str. imunovi, P. (2008): Hrvatska u prezimenima, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb, 463 str. (s antroponomastikom bibliografijom).

II. POJEDINANO O PREZIMENIMA (PO MJESTIMA I KRAJEVIMA) Antin, Tordinci Sekere, S. (1966): "Antroponimija i toponirnija Antina i Tordinaca", Hrvatski dijalektoloki zbornik 2, Zagreb, 456-469. Baka - hrvatska prezimena Pei, M./G. Balija (1994): Imenoslov bakih Bunjevaca, Matica srpska, Novi Sadi Subotica. Sekuli, A. (1994): Hrvatski baki mjestopisi, kolska knjiga, Zagreb. Baranja Sekuli, A. (1996): Hrvatski baranjski mjestopisi, kolska knjiga, Zagreb. Bosna i Hercegovina - hrvatska prezimena Nosi, M'/M. Vidini (1999-2001): Bosansko-hercegovaka hrvatska prezimena I-III. HFD - Rijeka.
184

Antroponimija

"Popis katolikog stanovnitva u Bosni i Hercegovini prema izvjetajima biskupa Dragievia i Bogdanovia 1743. i 1768.", u: L. akovi, Prilozi za demografsku i onomastiku grau Bosne i Hercegovine, ANU BiH, Sarajevo 1979. Bojakovina - Brckovljani Buturac, J. (1981): Bojakovina - Brckovljani 1209-1980: iz povijesti upa, uprave i gospotije, Hrvatsko drutvo Sv. irila i Metoda, Zagreb.
Bra

Jutroni, A. (1950): Naselja i porijeklo stanovnitva na otoku Brau, ZN:O 34,

Zagreb.
imunovi, P. (200~): Rjenik brakih akavskih govora, Brevijar, Supetar (prezi-

menska i nadi maka graa); II. izdanje (2009), Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb. Brod Markovi, M. (1994): Brod: kulturno-povijesna monografija, Slavonski Brod. Bukovica Bjelanovi, :. (1986): Antroponimija Bukovice, Splitski knjievni krug, Split. Bjelanovi, :. (1989): "Rjenik antroponima Bukovice", Onomatoloki prilozi X, Beograd.
abar

Malnar, S. (2001): Prezimena u abarskom kraju kroz stoljea, Matica hrvatska - abar. Dalmacija u srednjem vijeku Jireek, K. (1901-1903): "Die Romanen in den Stadten Dalmatiens wahren des Mittelsalters", Denkschriften AW, phil.-hist. Bd 48, Be. V. i M. Drvenik Andreis, M. (1998): "Povijesna demografija V. i M. Drvenika i Vinia do god. 1900", Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 40, Zadar,
227-30l.

Dubrovnik Mahnken, I. (1960): "Dubrovaki patricijat u XlV. veku", Posebna izdanja SANU, CCCXI, Odeljenje drutvenih nauka 36, Beograd. undrica, Z. (1959): "Popis stanovnitva Dubrovake Republike iz 1637-1674", Arhivski vjesnik 2, Zagreb, 419-45l. Vekari, N. (1997): "Prijedlog za normiranje dubrovakih imena i prezimena iz povijesnih vrela", Radovi Leksikografskoga zavoda "Miroslav Krlea", Zagreb, sv. 4, knj. 6, str. 17-26. - (2001): "Broj stanovnika Dubrovakog primorja od 15. do 20. stoljea", Zbornik Dubrovakog primorja i otoka, Dubrovnik. Duvno Ivankovi, A. (2001): "Duvanjska prezimena", Naa ognjita 130, Tomislavgrad.
185

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

Dvorna Uni Bjelanovi, . (1991): "Znaajnije odlike prezimena dvorskoga kraja", Zbornik Dvor na Uni, Dvor na Uni, 529-539. Gorski kotar Buri, A. (1983): Povijesna antroponimija Gorskog kotara. Goranska prezimena kroz povijest, Rijeka. Nosi, M. (1983): Goranska prezimena, Rijeka. Gradie - Burgenland Hajszan, R. (1992): Die Bevolkerung der Herrschaft Rechniz - Schlaning im 16. Jahrhundert, Literas Verlag Giittenbach/Pinkovec. Hercegovina Nosi, M. (1998): Prezimena zapadne Hercegovine, HF D, Rijeka. Pandi, J. (1999): Hercegovaka imena i nazivlje. Onomastika ispitivanja, Kosinj d.o.o., Zagreb. Hrvatska - demografija, bibliografija Stipeti, V./N. Vekari (2004): Povijesna demografija Hrvatske, HAZU, Zagreb - Dubrovnik. Hvar Bezi-Boani, N. (1995): "Popis puanstva otoka Hvara", u: Otok Hvar, Matica hrvatska, Zagreb, 230-236. Hraste, M. (1956): Antroponimija i toponimija opine hvarske, HDZ l, Zagreb, 331-385. Imotski Vri, V. (1978): tupe imotske krajine I, Imotski, 320 str. Zuji, K. (1995): "Prezimena i porodini nadimci u Imotskoj krajini", Imotski zbornik 3. Matica hrvatska, Imotski, 45-133. Istra Bertoa, M. (1986): Mletaka Istra 16. i 17. stoljea (kolonizacija), Istarska zaklada, Pula. - (1966-1969): "Antroponimija dvigradskog podruja 1400-1750", Jadranski zbornik 7, Rijeka - Pula, 177-205. - (1975-1976): "Puanstvo Labina u Vlaievo doba (s prilozima labinskoj onomastici XVI. i XVII. stoljea}", Vjesnik Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, 20, Pazin - Rijeka, 107-149. Bratuli, J.!P. imunovi, "Prezimena i naselja u Istri, narodnosna statistika u godini osloboenja", Istra kroz stoljea VI/35, I. 1985, II. 1985, III. 1986, pula - Rijeka. Klen, D. (1986): "Porodina imena na podruju Moenice. Prilog izuavanju moenike patronimike", Jadranski zbornik 10, Rijeka - Pula, 393-400. Peruko, T. (1965): Razgovori o jeziku u Istri, Pula (posebno poglavlje o istarskim prezimenima). ic, N. (1953): "Prezimena na Bujtini", Rijeka revija 2, Rijeka, 188-193. 186

Antroponimija

Kastav D. (1990): Prezimena kastavskih obitelji i pojedinaca iz 1723. godine, Kastav. Konavle Kapetani, N./N. Vekari, Konavoski rodovi, HAZU/Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku I. 2001, II. 2002, III. 2003. ZagrebJDubrovnik. Krievci i okolica Buturac, J. (1979): Povijest Gornje Rijeke i okolice, upa Gornja Rijeka. Kutina Buturac, J. (1977): [Cutina, Zagreb. Lastovo Jurica, AJN. Vekari (2006): Lastovski rodovi, HAZU, Zagreb - Dubrovnik. Lika Pavii, S. (1962): Seobe i naselja u Lici, ZNO 41, Zagreb. Maarska - hrvatska imena i prezimena Mandi, . (1987): Povijesna antroponimija bunjevakih Hrvata u Madarskoj, Tankonyvkiad6, Budimpeta. - (2000): Osobna imena bunjevakih Hrvata u Madarskoj, Korabljica DHK, Zagreb. - (2000): "Nadimci bunjevakih Hrvata u Madarskoj", Polia onomastica Croatica IX, 57-135. Makedonija Renik na preziminjata kaj Makedoneite I (A-Lj), II (M-), Institut za makedonski jazik "Krste Misirkov", Skopje 1994-2001.
Meimurje Muni,

A. (2002): Meimurska prezimena, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb. Molise - Hrvati u Italiji Hraste, M. (1963): "Nepoznate slavenske kolonije na obalama Gargana", Kolo Matice hrvatske, 5, 612-617. imunovi, P. (1990): "Imena hrvatskih naseljenika u junoj Italiji", 290 godina Klasine gimnazije u Splitu (1700-1990), Split, 447-460. Moslavina Pavii, S. (1968): "Moslavina i okolina", Zbornik Moslavina 1,7-168. Mostar i okolica Mandi, N. (1999): Porijeklo hrvatskih starosjedilakih rodova u Mostaru, Sveui lite u Mostaru, Mostar. - (1997): Porijeklo i razvitak puanstva u Kruevu kod Mostara, Sveuilite u Mostaru, MostarIKruevo. - (2000): Porijeklo hrvatskih starosjedilakih rodova u Konjicu i okolici, Sveuili te u Mostaru, Mostar/Konjic.
187

Frani,

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Ogulinsko-modruka udolina Salopek, H. (1999): Stari rodovi Ogulinsko-modruke udoline, Matica hrvatskaj Matica iseljenika/Centar za kulturu - Ogulin, Zagreb. Otok na Cetini Ivankovi, A. (2004): Porijeklo hrvatskih rodova opine Otok na Cetini, Opina Otok. Peljeac Vekari, N. (1995. i 1996): Peljeki rodovi, I-II, Dubrovnik. Podravina Sekere, S. (1973): Antroponimija i toponimija slavonske Podravine, HDZ 3, Zagreb, 369-465. Poljica kraj Splita Ivanievi, F., "Poljica", Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena 8 (1903),
183-336; 9 (1904),191-326; 10 (1905),11-111.

Skok, P. (1952): "Lingvistika analiza Kartulara Jura S. Petri de Gomai", u: V. Novak/P. Skok, Supetarski kartular, Djela JAZU, Zagreb, 232-312. Poega Buturac, J. (1967): Stanovnitvo Poege i okolice 1700-1950, ZNO 43, 205-594. Samobor Lang, M., Samobor, ZNO 16, l; 16,2; 17, 1-2; 18, l; 19, l; 19,2 (antroponimija Samobora i okolice). Sisak Buturac, J. (1960): "Sisaka gospotija u prvoj polovici 19. st.", Arhivski vjesnik 2,
289-351.

Slavonija M. (2002): Slavonija - povijest naselja i porijeklo stanovnitva, Golden marketing, Zagreb. Mauran, I. (1993): Stanovnitvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736-1790, Osijek. Slovenija Zaasni slovar slovenskih priimkov, SAZU, Ljubljana 1974. Split Bjelanovi, .lM. Marasovi-Alujevi (2008): "Splitska prezimena etnonimskog porijekla s talijansko-hrvatskim jezinim odlikama", Folia Onomastica Croatica 17, 19-35. Marasovi-Alujevi, M. (2003): Hagioforna imena u srednjovjekovnom Splitu i okolici, Knjievni krug, Split. Smodlaka, J. (1946): "Neto o splitskim prezimenima i o jo nekima", II. prilog Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku 52, Split, 1-160. Srbija Mihajlovi, V. (2002): Srpski prezimenik, Aurora, Novi Sad (prezimena su iz srpskog, crnogorskog, bosanskog i hrvatskog jezinog prostora).
188
Markovi,

Antroponimija

Srijem
Sekuli, A. (1997): Hrvatski srijemski mjestopisi, kolska knjiga, Zagreb.

ibenik
Ostoji, I. (1981): Prilog onomastici ibenskog kraja, ibenik.

upuk, A. (1981): O prezimenima i jeziku starog ibenika, Muzej grada ibenika, ibenik. olta Rubi, I. (1960): "Porijeklo stanovnitva otoka olte", Srpski etnografski zbornik 47, Beograd. Trilj Andreis, M. (20m): Stanovnitvo upe sv. Mihovila arkanela u Trilju u 19. stoljeu: demografska i antroponimijska analiza na temelju podataka iz knjiga krtenih, Trilj. Ivankovi, A. (2003): Porijeklo hrvatskih rodova u Trilju i okolici, Cetinjski dekanat, Trilj. Trogir Andreis, M. (2002): "Trogirski patricijat u srednjem vijeku", p. o. iz Rasprave iz hrvatske kulturne prolosti 2, Zagreb, 1-210. Vinkovci Pavii, S. (1971): "Porijeklo stanovnitva vinkovakoga kraja", Radovi Centra Vinkovci 1, Vinkovci, 149-346. Vojvodina Pei, M./G. Balija (1995): Imenoslov bakih Bunjevaca, Subotica. Vrlika Ivankovi, A. (2003): Porijeklo hrvatskih rodova vrlikog podruja, Matica hrvatska - Vrlika. Zadar Jaki-Cestari, V. (1969): "Etniki odnosi u srednjovjekovnom Zadru prema analizi osobnih imena", Radovi Instituta JAZU 16-17, Zadar, 99-186. - (1974): "enska osobna imena i hrvatski udio u Zadru do kraja XII. stoljea", Radovi instituta JAZU, Zadar, 291-337. Jeli, R. (1959): "Stanovnitvo Zadra u drugoj polovici 16. i poetkom 17. stoljea gledano kroz matice vjenanih", Starine JAZU 49, Zagreb, 259-509. Zagreb Krivoi, S. (1981): "Zagreb i njegovo stanovnitvo od najstarijih vremena do sredine 19. stoljea", Graa za gospodarsku povijest Hrvatske 19, JAZU, Zagreb.

189

5. Ostale vrste antroponimnih imena

S.l. Nadimci S.l.l. Nadimci se iskazuju kao jedna od najstarijih antroponimnih kategorija i jedna od najafektivnijih jer nadimci obino uvaju, uz onomastiko, i leksiko znaenje kojim su motivirani. Nadimci su vie od drugih imena produkt govora. Kao in govora ne podlijeu u svemu jezinoj normi. Nadimci u svojim sadrajima nose poruku i porugu s obzirom na osobu kojoj su pridrueni. Nadimci su priimci koji se pridijevaju obiteljima ili pojedincima uz njihovo osobno ime i(li) prezime. Dijelimo ih na osobne i obiteljske nadimke. Obje su skupine, uz osobno ime, najstarije antroponimne kategorije. Prezimena se mnogo, mnogo kasnije ukljuuju u antroponimnu formulu. Zbog uglavnom neutrnute motiviranost, neponovljivosti te jasne i vrste pridruenosti dotinoj osobi, osobni se nadimak upotrebljava i samostalno bez imena i prezimena dotine osobe. Nadimci su obino motivirani kakvom tjelesnom ili duevnom osobinom. Osobni nadimak nastaje uglavnom kad osoba ispolji koju od znaajki koja postaje pobudom nastanka nadimka. Taj nadimak ivi s tom osobom i esto umire s njom. Kadto se osobni nadimak prenosi na obitelj i postaje obiteljskim nadimkom, koji se nasljeuje. U izdvojenim (seoskim) sredinama, u svakidanjoj neslubenoj uporabi nadimak preuzima ulogu drugog, neslubenog prezimena. l U imenskom obrascu (ime, prezime, nadimak) nadimak je najnestabilniji, neobvezatni lan. Za razliku od osobnog imena koje se dobiva krtenjem ili zapisom u matice roenih (i nosi uglavnom meliorativni sadraj) i prezimena koje se nasljeuje (i nosi uglavnom neutralni sadraj), nadimak se stjee, "zarauje". Nadimak je najprepoznatljiviji priimak kojim se identificiramo i karakteriziramo u njegovu "izokrenutom" ekspresivnom znaenju. Nadimak se rabi u malim, zatvorenim kolektivima, u neslubenoj komunikaciji. Dok se prezime (i osobno ime) preteito ostvaruju u slubenom liku i u pisanom obliku, nadimak je preteito in
l

P. imunovi (1982): "Razvitak imenske formule u Hrvata", Onomastica Jugoslavica 9, 283-292.

191

Uvod u hrvatsko imenoslovije

govora. Nadimak se odlikuje afektivnim nabojem koji se oituje kao leksiki sadraj osnove i kao strukturni sklop pridruivanja tvorbenih formanata koji nose afektivni sadraj. Nadimak se odnosi na osobu kao jedinku (Grbonja, Nosonja, Puzigae), na obitelj, tj. kunu zajednicu kojoj je na elu starina kao glava obitelji, zatim ena i djeca (Babini, Ivanovi, Kovai), na rod, tj. na cjelinu pojedinih obitelji koje su istoimene po mukoj liniji s kerkama, ali bez njihovih potomaka (Sorii, Baje, Zrinski), na pleme, tj. na roake dotinoga ovjeka s oeve i majine strane, na njegove krvne i pravne roake (Guii, Nelipii, Kaii), na odreeni kraj u kojem obitavaju pojedine narodnosne, dijalekatne ili koje druge skupine (Bezjaki, ii, Ere, Dalmoi, Kirci), na narod (Ameri, Pemci, vabe, Arnauti). Nadimci su (kao i osobna imena, etnonimi, prezimena ...) antroponimna kategorija. Oni se upotrebljavaju s imenima i prezimenima te, kao i ona, dobivaju osobnoimenske i prezimenske obline strukture i podloni su analokim utjecajima ostalih antroponimnih vrsta. Nadimci bolje od drugih antroponima u vaju leksiku semantiku. Zato je u osnovi nadimka ee imenica (s leksikim znaenjem) nego ime sa znaajkama njegova onomastikog sadraja (predmeta imenovanja) koje su prenesene u nadimak. Uz leksiki (imeniki) i onomastiki (imenski) sadraj nadimak se oituje intonacijom, specifinim naglaskom i drugim vrednotama govornoga jezika, te osobito u dijalekatnim, atrovakim i drugim idiom ima i sociolektima, u kojima nadimci nastaju i dobivaju specifine oblike i sadraje. 2 Nadimci su zbog afektivnoga naboja koji nose vrlo markirani priimci. Osobni nadimci obino sadravaju satiriko-humoristike znaajke osobe kojoj su pridrueni. Nadimak je pri nastajanju pojmljiv, razumljiv s jadnom identifikacijskom porukom (i porugom) u sadraju i obliku. Najdavnija osobna imena po tim su odlikama slina nadimcima (Rak, Hlap, Hudina, Bak). Nadimci se u Hrvata javljaju od prvih pisanih dokumenata, ve od IX. stoIjea. 3 Neke semantike pobude i nadimake strukture nalazimo i u drugim indoeuropskim jezicima. Tako hrvatska prezimena Vodopivec, Vodopija, Popivoda nalie na talijanski kognomen Bevilaqua, francuski Boileau, njemaki Trinkwasser ili engleski Drinkwater. Takve tvorbe u razliitim jezicima iskljuuju izravan utjecaj i svjesno kalkiranje. Te su tvorbe i te motivacije davna i zajednika indoeuropska batina. 4 Slinih nadimaka u hrvatskom je mnogo. Oni su stari i po davnanjem postanju nadimake reenice: Babuder, Muniaba, Plazibat, Pecikozi, Smiiklas, Jamometi, Puzigae, Salopek, Muhoberac, Moibob, Vrtirep, Nedoklan, Oblizalo, Propadalo, Mucalo itd. Njima su se isticala tjelesna i duevna obiljeja osobe i
2

3
4

Vidi vrlo instruktivnu knjigu: Ignazio Putzu, Il soprannome. Per uno studio multidisciplinare della nominazione, CUEC, University Press, Linguistica 2, Cagliari 2000, 322 str. i recenziju D. Brozovi Ronevi u: Folia onomastica Croatica 10,2002,251-253. P. imunovi, o. e., 283 i d. Vidi mnogobrojne primjere hrvatskih nadimaka u knjizi V. Mihajlovi, Ime po zapovesti. Imperativni onomastikon srpskohrvatskog jezika, Nolit, Beograd 1992, 365 str.

192

Antroponimija

njima je najlake bilo identificirati osobu. Stoga su zarana takvi nadimci preuzimali ulogu prezimena. Prva hrvatska prezimena (Zlurad, Bogoboja i druga) zapravo su bili nadimci (kognomeni). Nadimaki sadraji esto su opscenih sadraja motivirani nazivima spolovila i 5 s1. Sadraji takvih nadimaka u mnogih naroda na primitivnom stupnju civilizacijskoga razvitka nisu nosili opscen, skaradni prizvuk. Nadimci nisu bili tabuizirani, niti su se nazivi genitalija kojima su nerijetko bili motivirani razni nadimci smatrali opscenim rijeima: Crnokur (nadimak i prezime u okolici Dubrovnika), Trokuri (prezime i nadimak u okolici Poege), Pizdec (nadimak u starom Zagrebu), a ve u XI. stoljeu spominje se u Biogradu svjedok Zadranin Dobrica Napizdimenko. 6 Kako u to doba jo nema prezimena, taj Dobrica imao je zaista skaredan nadimak, kojemu se ne moe porei domiljatost i slikovitost. Dogodilo se je da je mnogo starih "sramotnih" nadimaka nestajalo s evangelizacijom Hrvata. Zamijenili su ih drugi koji su se do danas sauvali u hrvatskim prezimenima. Nadimci su jedna od najivljih i najkreativnijih imenskih struktura. Uz jezi ne obavijesti koje nose, oni su odraz mnogih drutvenih odnosa u raznim dobnim, prostornim, stalekim i profesionalnim sredinama. Dobro karakteriziraju nadjevatelja i nositelja nadimka. Latinska izreka Nomen est omen ima u nadimcima najprikladniju potvrdu. Prvi nadimci u Hrvata zapisani su od X. stoljea u dalmatinskim gradovima i okolo njih.7 U Splitu su godine 1080. zabiljeeni nadimci Cacaunti ("oneisti pomazane"), Butadeo ("svrzi Boga"). U Rabu u to doba nalazi se nadimak Car;alupi ("lovi vukove"), a nosi ga ovjek koji se zove hrvatskim imenom Dobre. U Dubrovniku se od X. do XV. stoljea biljee nadimci Gratapaia ("isti slamu"), Manduca Vacca ("vodi kravu"), Caccia in pino ("lovi po trnju") te Mangia Java ("jedi bob"), koji nosi ovjek s hrvatskim imenom Hranko. U XIII. stoljeu u istom gradu biljeimo hrvatske nadimke eiguz i Goriguzica. Ovaj potonji nadimak nosi ovjek s romanskim imenom Basus. Teko je vjerovati da su Hrvati preuzimali od Romana sheme i kalkirali svoje nadimke po romanskim uzorima, jer su iste imenske strukture i isti motivi bili uobiajeni i u Romana i u Hrvata, a hrvatski nadimci u Romana i romanski u Hrvata samo potvruju jaku i tijesnu bioloku i jezinu simbiozu od hrvatske doseobe pa do pohrvaivanja romanskih gradova, iz ije antroponimne grae crpimo ove podatke. 8
5.1.2. Obiteljski su nadimci vrlo davnanja imenska kategorija. Nastali su kao dopunsko sredstvo identifikacije kad jo prezimena nije bilo. Pa i onda kad su pre5

Vidi "Od glave do smokvina lista", u: P. imunovi, Hrvatska prezimena, Golden marketing, Zagreb 1995,243-250. Dobrio;:e Napisdimencho, Codex diplomaticus, I. HAZU, Zagreb 1967. Post 1076. u Biogradu, str. 157. P. Skok, u: V. Novak/P. Skok, Supetarski kartular, JAZU, Zagreb 1952,261 i d., vidi Index. P. imunovi, "Die friiheste Personennamen als Ausdruck der ethnosymbiotischen Verhiiltnisse auf der kroatischen Seite der Adria", Actes do XX Congreso Internacional do Ciencias Onomastieas. Santiago di Compostela 20-25. do Setembre 1999, Instituto da Lingua Galega, 2002, 799-809.

193

Uvod u hrvatsko imenoslovije

zimena uvedena, nadimci su nastajali i ivjeli kao vrlo produktivna antroponimijska kategorija. 9 U malim zatvorenim kolektivima esto su potiskivali prezimena. Na pitanje: kako se zove? odgovaralo se nadimkom, a kako te piu? odgovaralo se osobnim imenom i prezimenom. 10
5.1.3. Osobni nadimak, ako se nasljeivao, postajao je obiteljskim.H Od svakoga se obiteljskoga nadimka (koji se redovito upotrebljavao u mnoinskom obliku) mogao izvoditi osobni, jedinani nadimaki oblik: Kiselice (pl.) > Kiselica (sg.), Srdarovi (pl.) > Srdar (sg.). enski osobni nadimci obino se tvore od mukog osobnog nadimka antroponimnim formantim~: (Blinjakovi > Blinjak Blinjaa, (Fileovi > File Fi!eanka, (Lojini > Loje Lojica, (ulini > ule ulinka, (kojari > kojar kojarka, (Srdarovi > Srdar Srdarua itd. S obzirom na formu nadimci su: A. Monoleksemni nadimci. Takvi su nadimci, poput osobnih imena tvorenih regresivnom tvorborn, bez segmenata sufiksalne tvorbe (Loje, ito, ule, Bura), ili su izvedeni antroponimnim formantima. Nema gotovo nijednog imensko-prezimenskog formanta koji ne bi bio zastupljen u nadimakoj tvorbi.

Monoleksemne nadimke mogue je s obzirom na znaenje razvrstati u nekoliko skupina: 12 a) nadimci patroniminog (metronimnog) postanja, i to po mukom osobnom imenu: Cvitan(ovi), Iak(ovi) i enskom osobnom imenu: Jelac ("Jelin suprug") b) nadimci motivirani zanimanjem, slubom i sl.: Birka, Remeta, Konjovod, oban, Kapular c) nadimci motivirani duevnim osobinama njihovih nositelja: Bisni, an griz, Mrgud, Zlurad d) nadimci motivirani tjelesnim (npr. govornim) manama: Tartaglia, Tarlala, uura, ii, Pet-est, pere, mate, miko e) nadimci motivirani znaajkama domaih ivotinja: Kosi, Bak, Sokol, Krpej, Je, Zec f) nadimci motivirani znaajkama biljaka: iak, Bundeva, Kaloper g) nadimci nadjenuti po jelu i hrani: Papar, Krvavica, Frmentun h) nadimci nadjenuti po raznovrsnim predmetima: Karati!, Torbarina, Kusturica, Keser, Puka
9 10
II

12

ivko Bjelanovi, "Obiteljski nadimci u sjevernoj Dalmaciji", Onomastica Jugoslavica 8, 1979,75-92. p. imunovi, "Nadimci kao prezimena", u: Hrvatska prezimena, o. e., 205-207. . Bjelanovi, Antroponimija Bukovice, Knjievni krug Split, Biblioteka Znanstvena djela 25, Split 1988,67 i dalje. Isti, "Rjenik antroponima Bukovice", Onomatoloki prilozi X, Beograd 1989, osobito 175-363. p. imunovi, "Antroponimija III. Nadimci (kronologija, funkcija i drutveni status)", u: Slowianska onomastyka. Eneyklopedia, l, Varava - Krakov 2002, 527-529.

194

Antroponirnija

i) nadimci izvedeni od toponima, etnika i etnonima: Mosor, Bosna, kojar, Pemac, Puljiz, Ungar, Bokez, Era, Splianac, Plamus, Bezjak, Vlah, TurinY Lepeza motiva je vrlo bogata i razliita u vremenskoj okomici i u prostornim jedinicama. U razliitim dijalekatnim podrujima nadimci nose dijalekatne osobitosti. To ih ini autentinim jezinim podatcima, pa i onda kad se javljaju kao selilaki spomenici i u drugim i drukijim dijalekatnim krajinama. B. Sloeni nadimci. Te su sloenice: a) od ope imenice i vlastitog imena: Kumamandini, i-Andrijini b) od dvije imenice: Kriboe, Belaboka c) od dva vlastita imena: Ciganmatini, imkamuini d) od pridjeva.i vlastitog imena: Bilomatini, Kalajure e) od uzvika i imena: Burozini f) od prijedloga i toponima: Podjeziari. Osobito je obilata ekspresivna skupina od imperativnog oblika i imenice: Kalivada (1818. u Osijeku), Maibrada (1449. u Dubrovniku), Metiglava (XlV. stoljee u Dubrovniku), Miigoljen i Miinog (1449. u Zagrebu), Moibob (1566. u Istri), Moivuna (1673. na Visu), Nabiguz (1271. u Trogiru), Odribog (XlV. stoljee u Istri), Palikua (XVI. stoljee u Zagrebu), Peciguz (XV. stoljee u Dubrovniku), Pecikoza (1771. u Virovitici), Plazibat (1725. u Dugopolju), Pupa zu so ("sisaj dolje") i Miragamba ("gledaj nogu" u XI. stoljeu u Splitu), Gladikosa (XlV. stoljee u Dubrovniku) itd. 14 C. Sastavljeni nadimci. Sastavljeni su: a) od antroponima i ope imenice: Lolo Spavalo, Tucko antucko b) od ope imenice i antroponima: arka Lorko c) od pridjeva i ope imenice: Mali Metar, Beka Lipotica d) od pridjeva i antroponima: oravi Dek, Sveti Nikola e) od antroponima i uzvika: Mate Uh f) od dvaju glagola: Peri Deri, itd. IS Te i takve etioloke i tvorbene strukture javljaju se u mnogim dijalektima i sociolektima.
5.1.4. Tvorbene nadimake kategorije. Osobni nadimak je najkreativnija antroponimna kategorija. U njemu su humoristike crte bolje sauvane u leksikom sadraju osnove i u tvorbenom sklopu. to je nadimak ee u uporabi i to je radijus njegove uporabe iri, prepoznatljivost je njegova onomastikoga sadraja vea, a intenzitet poruge manji. Takvi se nadimci lake nasljeuju, prelaze u obiteljski nadimak i dobivaju mnoinske oblike. Opisati i protumaiti strukturu nadima13

. Bjelanovi, Imena stanovnika mjesta Bukovice, akavski sabor. Biblioteka znanstvenih djela 6, 1978, 200 str.

14

15

Zbornik Konstantina Jireeka, Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjega veka, Posebna izdanja SANU 356, II, Beograd 1962. Osobito: "Slavenska vlastita imena u starim dalmatinskim gradovima od X. do xv. veka", 213-237. Vidi . Mandi, "Nadimci bunjevakih Hrvata u Madarskoj", Folia onomastica Croatica 9, Zagreb 2000,57-135. Iz toga rada uzeo sam rukovet nadimaka.

195

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

ka osnovni je antroponimijski zadatak u jezinom i smislenom razrjeavanju nadimaka. Meutim nadimcima valja pristupati ne samo s gledita onomastike strukture, etimoloke i tvorbene jasnoe, nego i s gledita spoznajne i socijalne psihologije i psiholingvistike. Proces nadijevanja i uporabe nadimaka nuno je razmatrati u sklopu pSihologije meuljudskih odnosa u drutvu. Takva proua vanja jo uvijek su pium desideriu m u hrvatskoj antroponomastici. Obiteljski nadimci dobivaju likove mnoinskih prezimena, i to: a) osobno ime/prezime/nadimak + -ii (-ovii!-evii, -inii): Starevii, Borinii b) osobno ime/prezime/nadimak + -ci (-ovci/-evci, -inci): ulci, Miunovci, Dragotinci. Kako takvi obiteljski (i rodovski) nadimci esto imenuju sela, zaseoke, katune, salae, njihovo se prvotno znaenje "skupina ljudi nazvana po rodoelniku i(li) glavi obitelji" zatire u korist znaenja "naselje u kojem ive preteito ljudi takva obiteljskog (ili rodovskog) nadimka".16 c) zemljopisni pojam/toponim + -aril-'ani: Dolinari, Ponikvari, Draani, Cerjani ... I u tih "toponimnih" obiteljskih nadimaka zatire se njihovo prvotno znaenje "skup ljudi koji ive na zemljitu oznaenom u osnovi nadimka" u korist znaenja "naselje u kojem ive ljudi karakterizirani obiteljskim nadimkom", dakle od oznake "ljudi koji ive ..." izraene nadimkom ime postaje zemljopisna oznaka - ojkonim s idejom" lokalitet na kojem ive ljudi karakterizirani dotinim nadimkom". Kategorija ivog ("ljudi") promee se u kategoriju neivog ("naselje"). d) imenica + -ari/-arovi s idejom zanimanja: Goveari, Kruvari, Medari, Kolesari, Konari, Sitari, Reetari, kuljari, unjari, Vreari; Zidarovi, Lugarovi... Takvi obiteljski nadimci upozoravaju na dugu tradiciju obrta u dotinoj obitelji ili zadruzi, jer su se obrti nasljeivali (Kovai, Zvonari)' Njihova zastupljenost u hrvatskoj ojkonimiji nije osobito obilata. Takvi su se nadimci i kasnije prezimena stvarali mnogo po srednjoj Europi, u koju su bili ukljueni dijelovi sjeverne Hrvatske, pa je takvih nadimaka kudikamo vie po Zagorju, Slavoniji i Istri nego po junoj HrvatskojY Obiteljski nadimci prema mjestu stanovanja sastoje se od prijedloga i toponima. Ne oznauju ljude nego lokalitet s kojega su oni doli i(li) na kojem borave. Iako takvi obiteljski nadimci identificiraju ljude (Ivan iz Cernika, Luketi iz Gtavica), oni su zapravo prijedloni toponimi s idejom lokaliteta. Iz Zagorja ogulinskoga takvi su toponimi: Iz Steljine, Ispod Sliv, Ispod rinjice, Iz Kilae, S Ivanevke, S Izia, S Vodice, Cindrii z Brika, Iz Grabika, Iz Trnovae, Ivanec s Brika, Ispod Josne Kue, Iz Malina, Iz klobota, S Greve njive itd. Ondje su se tzv. domovna, "hina imena" preobratila u nadimke. ls
16

17
18

W. Lubas, Slowotw6rstwo poludniowoslowianskieh nazw miejscowyeh z sufiksami -ci, -ovci, -evci, -inci itp, Wydawnestwo Uniwersytetu Sleskiego, Katowice 1971,200 str. + karte. Vidi tu kategoriju nadimaka u . Mandi, o. e., 89-92. H. Salopek, Stari rodovi ogulinsko-modruke udoline, Zagreb 1999,334 str.

196

Antroponimija

Negdje se takva imena zovu hina imena, pridomci i sl., a ovdje sam ih naveo jer nisu esti ni posvuda uobiajeni u hrvatskoj onomastici. Kudikamo su e i po Meimurju, u Slovenaca i osobito u Zapadnih Slavena (poglavito u eha i Slovaka). e) osobno ime/prezime + -ovil-evi, -ini: Majkovi, Pivevi, Horvatievi, Mladini. Ti su nadimci u pridjevskom liku s idejom posvojnosti, pripadnosti osobi iji je antroponim u osnovi obiteljskog nadimka. Zbog toga ta nadimaka struktura nije znaajnije zastupljena u ojkonimiji kao one iz prethodno navedenih skupina. Ostali obrasci tvorbe obiteljskih nadimaka uglavnom su zanemarljivi s obzirom na brojanost potvrda. U sjevernoj Dalmaciji, na primjer, dolaze jo sufiksi: -aci, -ce, -anci, -age, -akt, -oki, -ai, -urde, -onje ... 19 5.1.5. Od starih rodovskih imena koja su imala nadimaki biljeg razvila su se raspadom rodovskih zadruga (koje su u Hrvatskoj propadale u XVIII. i osobito u XIX. stoljeu) mnoga prezimena koja su postala obiljeje porodice, a ne vie roda. Danas smo opet svjedoci kako jako seosko prezime dobiva daljim dijeljenjem obitelji po nekoliko obiteljskih nadimaka. Podijeljena braa postaju susjedi, osnivaju odjelite domove, od kOjih barem jedan od dvojice dobiva najprije jedinani osobni, a onda mnoinski obiteljski nadimak. Prouavanjem nadimaka u razgranatim genealokim stablima pojedinih obitelji, rodova, plemena doznajemo za mnoge istine sadrane u izravnim ili zrcalno izokrenutim sadrajima nadimakih osnova i tvorbenih sklopova pojedinih nadimakih tipova. Otkrivaju se svojevrsne sudbine ljudi u sudbini vremena odree noga drutva koje je stvaralo nadimke i predavalo ih u nasljee. Nadimci su nastajali iz nude za dodatnom identifikacijom u porodinoj sredini s mnogo djece, u velikim seoskim zadrugama sve do njihova cijepanja i nestajanja u drugoj polovici XIX. stoljea na hrvatskom feudalnom sjeveru i neto kasnije u gorovitim stoarskim predjelima sredinje Hrvatske i neto ranije na kolonatskom hrvatskom jugu. Nadimci su, kao i drugi antroponimi, selilaki spomenici, pa preko njih doznajemo mnoge pouzdane podatke o zamrenim putovima velikih hrvatskih migracija od XV. stoljea do danas, koje su pritjecale sa svih strana i odlazile na sve strane. Pogotovu je to vano za one individualne seobe koje su bile vrlo brojne i koje su izbjegle povijesnim zapisima. Nadimci su dijalekatno obiljeeni, pa su, uz sve druge puke kreacije koje nose, pouzdani dijalekatni podatci. Literatura:
Bjelanovi,

Z. (1988): Antroponimija Bukovice, Knjievni krug, Split.

Frani, Anela

(2002): Meimurska prezimena, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb. Jireek, K. (1962): Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjega veka, Posebna izdanja SANU, Beograd.
'9 . Bjelanovi, Nadimci u sjevernoj Dalmaciji, o. c., 75-92.

197

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Mandi, . (2000): "Nadimci bunjevakih Hrvata u Madarskoj", Polia onomasti-

ca Croatica 9, Zagreb, 57-135. V. (1992): Ime po zapovesti. Imperativni onomastikon srpskohrvatskog jezika, Nolit, Beograd. Novak, V./P. Skok (1952): Supetarski kartular, Djela JAZU, Zagreb. Putzu, I. (2000): Per uno studio multidisciplinare della nominazione, CUEC, University Press, Linguistica 2, Cagliari (rec. D. Brozovi Ronevi 2001, Polia onomastica Croatica 10,251-253). Skok, P. (1928): "O simbiozi i nestanku starih Romana u Dalmaciji i na Primorju u svjetlu onomastik:", Razprave 4, SAZU, Ljubljana, 1-42. imunovi, P. (21995,32007): Hrvatska prezimena: porijeklo, znaenje, rasprostranjenost, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb. imunovi, P. (2003): "Nadimci u Hrvata", Govor XX (kariev zbornik), 1-2,421429.
Mihajlovi,

5.2. Ostale antroponimijske kategorije 5.2.1. Rodovska imena Ona su slina obiteljskim nadimcima, potvrena su vrlo rano urodovskom ustroju drutva: Kaii, Nelipii, Kukari, udomirii, Snaii, Mogorovii, Lapa ni, Tugomirii ... Rodovi su bili zadruno organizirani, vezani krvnim srodstvom po mukom koljenu. Rodoelnik je bio glavar roda. Po njegovu imenu ili nadimku u mnoinskom obliku prepoznavali su se njegovi srodnici. Drevni rodovski ustroj zamijenila je vladarska teritorijalna organizacija. Rodovskih je imena mnogo i ona su svoj biljeg ostavila u ojkonimima koji se javljaju kao mnoinska osobna imena (Marasi, Petrai, Dodoje), kao nadimci (Svrzigae, Gaelezi, Lomivrate, Koljivrate) te kao mnogi mnoinski patronimi na -ii (-ovii/-evii, -inii) ili na -ci (-ovci/-evci, -inci). Rodovska imena, osobito u toponimnoj uporabi, vani su pokazatelji naseobinskih mijena u krajevima gdje su se naseljavanja (i raseljavanja) smjenjivala u stoljeima turskih najezda. 5.2.2.
Heraldina

imena

Ta se imena ne izdvajaju u hrvatskoj onomastici kao vana imenska vrsta. Grbovi su u Hrvata zasvjedoeni ve od XIII. stoljea, i to: ubia (s orlovskim krilom), Mogoroviia (s valovitim gredama), Babonia (s lavovima i gredama u nasuprotnim poljima na titu). Usporedno s njima javljaju se grbovi na titovima. Vladari poinju tada podjeljivati grbove gradovima, trgovitima, opinama, pa zatim i mnogi graani uzimaju razliite simbole za svoje grbove. I hrvatske pokrajine imale su prilino rano svoje grbove. Oni su danas stilizirani u kruni povijesnoga hrvatskoga grba. Grb Republike Hrvatske povijesni je grb dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u 25 crvenih i bijelih (srebrnih) 198

Antroponimija

polja, a prvo polje u gornjem lijevom uglu crvene je boje. Tom povijesnom grbu godine 1990. pridodana je kruna s pet manjih titova, u kojima su stilizirani povijesni grbovi, i to ue Hrvatske (na plavom je polju estokraka zvijezda s mladim mjesecom), Dubrovnika (s dvije crvene grede na modrom polju), Dalmacije (s tri zlatne leopardove glave na modroj pozadini), Istre (s kozom zaokrenutom ulijevo na modroj pozadini) i Slavonije (s dvije poprene grede na plavom polju, a u crvenom polju s kunom zaokrenutom ulijevo). Tako uoblieni grb proglaen je slubenim godine 1990. Mnogi su se feudalci trudili da simbole koje su dovodili u vezu s porijeklom svojega plemikog imena utisnu i u grb. Tako grofovi Aquilla imaju utisnutog orla (tal. aquilla "orao"), porodicu De Drago na grbu simbolizira zmaj (tal. dragane "zmaj"), Frankopani su oslikali prizor lomljenja kruha (Jrangere panem), Kaii imaju zmiju (: kaa "zmija"), vlastela Leonis imaju lava (tal. leone "lav"), de Lupis imaju vuka (lat. lupus "vuk"), Orsi i Orsini predstavljeni su medvjedom (tal. arsa "medvjed"), Dubravii dubom, Brodovii brodom, Kosovii trima kosovi. ma, Gusii guskom itd. Kao odslik etiologije prezimena sa simbolom na grbu sluile su: a) (etveronone) ivotinje: maka (tal. gatta) - obitelj Gatin (Dalmacija), vuk obitelj Vukovi Potkapelski (Lika) i Farka Vukotinovi (Zagreb); konj - obitelj Konjski (Hrvatsko zagorje); junac - obitelj Junkovi (Rijeka); kouta - obitelj Kouti (Hrvatsko zagorje); koza - obitelj Kozuli (Loinj, Rijeka); zec - obitelj Zeevi - Leporini (tal. leporino "zei", Hvar); b) ptice: orao. Kao dvoglavi orao est je u grbovima. Ve u XIII. stoljeu amblem je Bizanta, koji inae nije prihvatio heraldiku, a od Bizanta taj simbol preuzimaju: Grka, Rusija, Srbija (za Nemanjia) i Crna Gora. - Obitelj Orlovi (Novi); kobac - obitelj Kobekovi (Brdovec);Jazan - rod Fazini (Korula); vrana - rod Vranovi (umberak); grlica - rod Grlii (Rijeka); eva - obitelj krlec-Lomniki (krlec "eva", Turopolje); vrabac - obitelj Vrabec (Hrvatsko zagorje); galeb - rod Kalebota (Trogir); c) ribe: kit (tal. balena) - obitelj Balovi (Kotor); sarak - obitelj Saraka (Dubrovnik); d) zmije/zmajevi: obitelj Gujina (Dalmacija), Zmajevi - hrvatski rod u Boki kotorskoj; e) bilje: tulipan!lala - obitelj Lali (Dalmacija); orah - obitelj Orekovi (iroka Kula); kesten - obitelj Deliimunovi-Kostanjevaki (iz Kranjske); hrast - obitelj Rasti, odnosno dub - Dubravi; klas - obitelj Stoklas (Zagreb); f) topografske oznake: hridinasti vrh - grb biskupa Vrhovca; peina - obitelj Peovi (Slavonija); jedro - obitelj Jedrlini (Krk). Jednako tako pretpostavljena znaenja toponimijskih osnova nametala su se kao simboli u grbove gradova: jastreb - naselja Jastrebarsko, sova kao noobdijna ptica postala je simbol grada Krka (stari Curicum), koji su Romani zvali Veglia (: lat. vetula "stara"), a pukom reetimizacijom dovedeno je u vezu s talijanskim 199

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

glagolom vegliare "bdjeti", jer su po pukoj predaji sove najavile napad neprijatelja i tako navodno spasile grad. U heraidikim imenima mnogo je proizvoljnog domiljanja. 5.2.3.
Dinastika

imena

S heraidikim imenima nuno je spomenuti i dinastika imena. U doba narodne dinastije od IX. do XII. stoljea uz narodno ime hrvatskoga kneza nije dolazio nikakav priimak. Poslije kad su se hrvatski knezovi krunili za kralja s papinom privolom dobivali su uz svoje narodno ime i kransko: Stjepan Drislav, Petar Kreimir, Dmitar Zvonimir i sl. rabili su kad jedno a kad drugo ime, najee izrazom qui-et: Ego Demetrius qui et Suinimir nuncupor. Ta je formula bila naslijeena od rimskih vremena. Hrvatska narodna dinastija bila je mnogo kasnije nazvana dinastijom Svetoslavia na sjeveru po knezu Svetoslavu, iz koje dinastije potjee kralj Zvonimir (1075-1089), i dinastijom Trpimirovia na jugu, po osnivau starohrvatske kneevsko-kraljevske dinastije knezu Trpimiru (oko 845-864). Literatura: Zmaji, B. (1996): Heraldika, Golden marketing, Zagreb, 177 str. 5.2.4. Etnonimi i etnici Ljudska zajednica koja se stvara u nizu pokoljenja na zajednikom teritoriju biolokim, drutvenim, jezinim i drugim sastavnicama dobiva s vremenom narodnosne atribute i poinje se nazivati imenom koje je sebi nadjenula (Hrvati, Latini, Rusi), ili imenom koje su im susjedi nadjenuli (Nijemci, Slaveni, Barbari). Ime takva etnosa obuhvaenog nacionalnom pripadnou nazivamo etnonimom. Etnonim obuhvaa stanovnike dotinoga naroda bez obzira na uzrast, spol, rod i broj, a etnik stanovnike dotinoga naselja. Ve upraslavenskom etnonimi su izraavali "mnotvo", "kolektiv", "zbornost" kao jedinku. Upotrebljavali su se u likovima mnoine. Imena pojedinaca obuhvaenih dotinim etnonimom tvorila su se upraslavenskom sufiksom -in (-*in'b) za oznaku jednine. Tako je Rusin od Rus colI., Hrvatin od Hrvat colI., Srbin od Srbi colI., Slavenin prema Slaveni/Slaven colI., Obri n "Avar, div, gorostas" od Obri "Avari". Prijelaz od tvorbenog do deklinacijskog postupka izraavanja kategorije broja omoguen je bio primjenom toga sufiksa, kako u mnoini tako i u jednini: Hrvati, Hrvatin; Srbi, Srbin; Arapi, Arapin ... Slino je bilo i u opim imenicama: *bratin'b "brat", *bratbja colI. "braa" : *brat'b; *el'adin'b "pripadnik roda, jedan od srodnika" : *el'adb colI. "rod, svi ukuani"; gospodin "gospodar, vladar" : gospoda colI. "gospodari" : *gospodb "gospodin". Singularno znaenje razvilo se upravo iz prvotnog posesivnog znaenja: *el'adin'b "jedan od ukuana", "pripadnik dotine eljadi". Etnonimi koji se rabe u singularu ne identificiraju osobu kao jedinku (to je osobina imena) nego je oznauju (to je osobina imenice) kao "pripadnika do200

Antroponimija

tinog

mnotva", "pripadnika dotinog naselja ili kraja", jednog od mnogih npr. ili Hercegovaca, tj. ti etnici ili etnonimi u jednini dobivaju osobine naziva a ne imena, iako uvaju u asocijativnom sadraju neke osobine vlastitoga imena. Etnonimi potjeu ili od topografskog imena: Poljaci, Bonjaci, ehi "stanovnici vri na", *Dulbi "stanovnici dolina", ili od pretka, osnivaa: Bugari, Amerikanci, ili po kakvoj drugoj osobini: Nijemci, Slaveni. Iz toga slijedi da su etnonimi motivirani razliitim nainima: a) po topografskoj imenici: Litvanci po imenu rijeke Lietva leita "liti"), Ukrajinci (: kraj) "pokrajinsko podruje", Crnogorci "koji obitavaju u (staroj) Crnoj Gori", Raani""koji obitavaju u Rakoj"; b) po antroponimu: Osmanlije nazvani po Osmanu, osnivau turske drave; c) po zanimanju, poloaju ili kojim drugim osobinama: Langobardi "dugobradi", Finci "lovci", Francuzi (franc) "slobodni"; d) po nainu (ne)razgovjetnog govora: Barbari (: gr. [3ap[3apoc; "nerazgovjetni govor"), "narodi koji nisu govorili grki". Etnonimi su esto, pogotovu na Mediteranu, homonimni s narodima kOji su se prozvali po gradovima. Latini iz Lacija postaju kasnije po Rimu - Rimljani, Iliri oko Delminiuma (*Dlbmno pole> Dumno/Duvno) prozvani su Delmate, Bizantinci dobivaju ime po gradu Bisantionu (kOji Slaveni od prvih susreta s njime zovu Car'grad), Arbanasi, kako balkanske Albance zovu Slaveni, svoj su etnonim dobili po gradu Arbanumu (koji je bio na mjestu dananje Kroje, starog Albanopolisa). Inaicu s Alb- sauvali su Albanci u Italiji. Dananji etnonim iptari, kako sebe nazivaju balkanski Albanci, nastao je, prema nekim tumaenjima, po imenu mjesta Skupi (Skopje). Turci Albanca zovu i Urum prema arapskom imenu za Rim (usporedi naa prezimena Urum, Urumovi) i Arnaut, koji je etnonim izveden od grkog etnonima za Arbanase a glasio je A.p[3aviT1JC; (od imena grada Arbanu m "Kroja"). Etnonim za Romane Hrvati su usvojili kasnije, jer su svi Slaveni za njih prilagodili germanski etnonim Valahi, od ega stari hrvatski etnonim Vlah i ktetik vlaki. Tako Hrvati godine 1288. u svojem Vinodolskom zakoniku zovu talijanski jezik: "akan ubo ki za biskupom stoji u toj istoj crikvi zove se hrvatski malik, a vlaki macaroi". (Uz naziv talijanskog jezika - vlaki, u tom je citatu prvi put spomenut i hrvatski naziv jezika.) Jedna od najstarijih zagrebakih ulica zove se do danas Vlaka (v)ulica po talijanskim graditeljima koji su tamo obitavali, a njihov posjed zove se do danas Laina Vlaina "vicu s Latinorum"). Godine 1080. spominju se u predgrau romanskoga Splita na posveenju crkve sv. petra u Poljicima Spalatini et Chroati, gdje etnik Spala tini ima znaenje etnonima i u ravnopravnom je odnosu setnonimom Chroati (= Hrvati). Etnonimi su zanimljivi jezini i izvanjezini spomenici. Nekima postanak i znaenje nisu do danas odgonetnuti. Takav je etno nim Hrvat.
Zagrepana

201

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Prvi u kamenu urezan etnonim na hrvatskom: dux Crvat(orum) - "knez hvatske zemlje" i kneevo ime - Branimir, Muzej hrvatskih arheolo~kih spomenika, Split

o porijeklu Hrvata i imenu toga etnonima postoje mnoge teorije i golema literatura. Tvrdilo e da su u osvitu svoje povijesti bili izmijeani s Gotima. U tom vjetlu pominje ih bar ki veenik Pop Dukljanin u XII. stoljeu. a Toma Arcidakon u XIII. stoljeu izjednauje ih s Gotima. Tako je nastala gotska teorija o porijeklu Hrvata. koju je. s drugima. zastupao Kerubin egvi. Drugi su tvrdili da Hrvata nije bilo na povijesnoj pozornici prije avarskoga kaganata. Hrvati se tada javljaju kao istaknuti avarski graniari na rubovima avarkoga vladanja od Rusije. preko june Poljske. sjeverne eke, tajer ke, Koruke do Hrvatske i Duklje (Croatia rubra). Po toj avarskoj teoriji smatra se da Hrvati nisu imali zajedniko etniko porijeklo poput npr. Veneta ili Vlaha. Trei opet dre da su Hrvati potekli iz perzijske pokrajine Haravatije oko grada Herata (u dananjem Afganistanu). Ta iranska teorija ima danas mnogo prista a. Mnogi u iranskim jezicima iznalaze porijeklo etnonima Hrvati. Vano je medutim istaknuti kako je mnogo vanije od spoznaje otkud su Hrvati doli spoznaja kako su se i na ijem su se civilizacijskom i kulturnom supstratu oblikovali. Koje su teevine usvojili i ugradiJi u svoj entitet i to u od svoje batine donijeli sa sobom i auvali u svojem entitetu (jezik, obiaje. predaju, nonju. melos. vjerovanja itd.).
202

Antroponimija

U etnogenezi Hrvata nesumnjivo je vanu ulogu imala mediteranska sastavnica s podruja na koje su se doselili, vrijeme etnikoga oblikovanja, suivot s etnijama koje su na novom podruju zateene i koje su s vremenom bile nadslojene. U VIII. i IX. stoljeu proces se hrvatske etnogeneze dovrava prijelazom s drutvene organiziranosti temeljene na srodstvu (gentilna vlast) u organiziranost na teritorijalnom, komunalnom principu vrhovne vlasti, nasljedne evangelizacije. Tu se na teritorijalnom ustroju naziru atributi dravne i vladarske organizacije koja sebe prepoznaje (i koju prepoznaju) u IX. stoljeu etnonimom Hrvati (dux Crvatorum). Hrvatsko su ime nosila prije slavenska plemena uz gornju Vislu u Poljskoj (Bijeli Hrvati), u sjeveroistonim predjelima dananje eke. Bili su pomijeani sa Slovacima, Luikim Srbima na zajednikim prostorima, sa Slovencima u Karantaniji, potvreni su kasnije kao Crveni Hrvati u Duklji. Hrvatsko je ime bilo u doba seobe naroda proireno i na dananjim grkim predjelima. Etnonimni toponimi Harvati, Harvation i sl. nalazili su se u Atici, blizu Mikene, na Kreti i drugdje. Na tom golemom prostoru nije mogue govoriti o zajednikom etnosu. Mnogo zatim etnonim Hrvati na prostoru junije od gore Gvozda iri se ve od prvih stoljea doseobe, protee se na sjever do Kupe i Save i preko Save, gdje se etnonim Hrvati javlja tek nekoliko stoljea kasnije. Ve smo spomenuli da bizantski car Konstantin Porfirogenet dovodi etnonim Hrvati u etimoloku vezu s grkom imenicom xwpa "zemlja", pa bi etnonim znaio "ljude koji posjeduju obilje zemlje". Splianin Toma Arciakon u XIII. stoljeu povezao je porijeklo etnonima Hrvati setnikom Krana (Curutes, Curibantes), J. Dobrovsky u XIX. stoljeu vee taj etnonim s imenicom hreb/hrev "panj, stablo", a P. J. afarik s imenicama hrib/hrbat "gorje", koje su u vezi s oronimom Karpati (jer Ukrajinci i Rusini nazivaju Karpate - Horby). R. Mudo dovodio je etnonim Hrvati u vezu s germanskom rijei *hruvat- "jelen, rogata ivotinja". U XX. stoljeu etnonim Hrvati povezuju neki etimolozi s imenom arhonta Horoathosa iz II-III. stoljea iz Tanaisa, pa se u vezi s tim javljaju mnoga tumaenja o iranskom porijeklu hrvatskog etnonima. Tako M. Vasmer smatra da etnonim Hrvati vue porijeklo od staroiranskoga *(fu)haurviUil "pastir, uvar stada" (od haurvati "straiti"). S. Saka etnonim Hrvati prepoznaje u avestijskom toponimu Harahvati koji je imenovao jugozapadni prostor Afganistana, a u novije vrijeme javljaju se i mnoge druge znanstvene etimologije i paraetimologije koje populariziraju iransku teoriju o porijeklu Hrvata i nastanku etnonima Hrvati. Ozbiljna istraivanja proveo je O. N. Trubaev u VIII. svesku uglednog rje nika (Etimologieskij slovar slavjanskih jazykov, 1981, 149-152). Po njemu su u poetku nositelji imena Hrvat bili Iranci, koji su se postupno slavenizirali. Taj etnonim dovodi u etimoloku vezu s etnonimom Sarmati, odnosno s korijenom sar-: hor- sa znaenjem "ena", pa pridjev harva(n)t znai "enski, koji je bogat enama", videi u tome elemente nekadanjega matrijarhata u priazovskom arealu, gdje se uostalom lokalizira nastanak mita o amazonkama. Po njemu je na tom podru203

Uvod u hrvatsko imenoslovije

ju, gdje su se mijeala istonoslavenska plemena s iranskima, zaetak hrvatskoga etnonima, to Hrvati ne potvruju svojim jezikom koji je prolazio put od isto nih Slavena na zapad meu zapadne Slavene pa odatle na jug s drugim junoslavenskim narodima. I mit o amazonkama sa znaenjem koje se pridaje etnonimu Hrvati teko je dovoditi u vezu. . Ondru (Odtajnene tresory slov, MS, 2000,117-127) vraa se ponovno etnonimu Hrvati i priklanja afarikovoj vezi toga etnonima s oronimom HribilHorbi (Karpati) na ijim su proplancima ivjeli. Po njemu se etnonim Hrvati stavlja u etimoloku vezu s praslavenskim likovima: *grbbbt'b > *hrbbbt'b sa znaenjem "uzvisina, hrib, greben", pa bi Hrvati bili "oni koji ive po vrinama". Tako se opet otklanja "najmanje vjerojatno" miljenje o iranskom porijeklu etnonima Hrvat i svodi taj etnonim opet na topografsko porijeklo poput etnonima: Ukrajinci (: kraj), Poljaci (: polje), esi (: gornjaci), *Dulebi (: duliba) itd. Etnonim Hrvati potvren je u razliitim oblicima: Hrvati, Horvati, Harvati, Hervati, Horuati, Hrevati, Krovati, Hrobati ... Na dananjem prostoru od IX. stoljea zovu se Hrvati (Trepimirus dux Croatorum, 852. godine; odnosno na Branimirovu natpisu dux Crvatorum, to je, koliko nam je poznato, najranije zapisan etnonim u svih slavenskih naroda u domaem liku). U X. stoljeu bizantski car Konstantin Porfirogenet zove ih Xp{3Xrol, a dravu Xpo{3xTla. Literatura: Gluhak, A. (1990): Porijeklo imena Hrvat, Vlastita naklada, Zagreb. Ondru, . (2000): Odtajnene tresory slov, Matica slovenska ("Podl'a oho maju mirody svoje mena? - Chorvat a Srb", 117-127). Bratislava. Trubaev, O. N. (1981): Etimologieskij slovar slavjanskih jazykov, Nauka, 149-152. Moskva.
5.2.5. Pseudonimi

Imena kojima mnogi djelatnici javnoga ivota (novinari, publicisti, umjetnici, osobito pisci) i mnoge osobe koje su u konspirativnim slubama djeluju umjesto svojih slubenih imena i prezimena zovu se pseudonimi. Njima u svojim djelovanjima prikrivaju pravi identitet. Razlozi za takva imena su razliiti i uvjetova'ni mnogim (ne)prilikama. Uz pseudonime javljaju se i konspirativna imena. Ona nastaju iz drugih motiva i drukijih djelovanja. Za razliku od osobnog imena koje nadijevaju drugi, prezimena koja se nasljeuju i nadimaka koji se "zarauju" pseudonime njihovi nositelji izabiru sami. Osoba s pseudonimom je u sferi svojega djelovanja poznata pod jednim, a u domeni intimnog druenja pod drugim, pravim imenom i(li) prezimenom. Te su osobe s obzirom na pseudonim zapravo podvojene linosti. Pseudonimi katkad imaju samo adresnu, a katkad identifikacijsku i adresnu funkciju. Pseudonim i imaju to svojstvo da prikrivaju i rod osobe. Hrvatska spisateljica Marija Juri (1873-1957) rabila je "muke" pseudonime: Cenzor,
204

Antroponimija

Ivo Domain, korpion, Mali detektiv, Petrica Kerempuh i dr., a neki muki djelatnici predstavljali su se "enskim" pseudonimima: Draga je pseudonim Nikole Draia (vjerojatno tvoren po imenu koje je u njegovu pravom prezimenu), a poznati filolog XIX. stoljea Adolfo Weber Tkalevi potpisivao se pseudonimom Biskra. Pseudonime pisaca (i drugih javnih djelatnika) susreemo ee u pisanim oblicima, dok se konspirativni pseudonimi rabe vie u govoru, a u pismu se e e izraavaju ifriranim znakovima. Pseudonime u Hrvata sreemo od srednjega vijeka, kad se mnogi Hrvati, djelujui izvan domovine, potpisuju drukije od izvornog imena (i prezimena) u domovini: Janus Pannonius (= Ivan esmiki, 1434-1472), De Cerva (= Alojzije Crijevi, 1459-1527). U hrvatskoj onomastici pseudonimi nisu sustavno skupljani ni onomastiki
obraivani.

Narav je pseudonima (za razliku od ostalih imena i nadimaka) da se pridruuju samo jednoj konkretnoj osobi koja je taj i takav pseudonim izabrala te takav pseudonim nema imenjaka, nema mnoinskoga lika. Pseudonim nema ni varijantnih likova nego se za druge i drukije prilike izmiljaju drugi i druki ji pseudonim i. Pseudonim je tvorbeno neutralan, ne podlijee oblinim mijenama, bez formanata koji bi nosili meliorativno, pejorativno ili kakvo drugo onomastiko znae nje. Osnove pseudonima obino imaju preoznatljiva leksika znaenja i ona nam pomau proniknuti u etiologiju mnogih pseudonima. Iz grae koju imamo na raspolaganju mogu se izdvojiti ove (motivacijske) skupine: a) djelatnost i podruja koja se pseudonimom zastupaju: Musicus (= Antun Dobroni), Conteplator (= Milan Bani), Diplomaticus (= Lujo Vojnovi), Gustav Kroniar (= M. Paveli i P. Grgec), Iluminata (= Zlata ufflay), Katedralis (= M. Maurani), Paedagogus (= J. Pasari), Spectator (nekoliko autora u razliitim vremenima i u razliitim listovima), Embargo (isto), Historicus (= Vj. Klai), Criticus (= S. Pavii); b) okolnosti i situacije: Avanti Adagio (= D. Politeo), Sa slunjskih brda (= P. Buar), Iz Jurine torbe (= St. Mai), Caeterum censeo (= N. Abaffy); c) adresa: Kaptol 29 (= L Kujundi); d) uzimanje (iz razliitih razloga) drugih imena i prezimena: Cicero (= J. Bara, govornitvo), Hrvatko Hrvatovi (= P. Kovaevi, rodoljublje), Mate Balota (= M. Mirkovi, seosko okruje), Branimir Donat (= Tvrtko Zane, zadarsko-trogirsko okruje), Dubravka Uzelac (= Dubravka Jonke, bakino prezime); e) prekrajanje vlastitih imena: Tin (= Augustin Ujevi), Mikina (= Mihovil/Miko + -ina Pavlek); f) pokraene preoblike osobnih imena i prezimena: Aer (= A. Rojni), Yes (= Jei Slavko), Nip (= Nikola Poli), Iko (= Ivan Kazimir Ostoji), Boivran (= Boidar
205

Uvod li hrvatsko imenoslovije

Vranicki), Dil (= Dragomir Ili), Fort Tuna (= Fortunat Majstorovi), Markez (= Marko Fotez), Vlamin (= Vladimir Mintas); g) premetanje glasova imena i prezimena: Mirvlad Zorna (= Vladimir Nazor). Ali az Amin (= Alfred Lazanin), Myka Polo (= Ferdo Pomykalo), Stipa Ani (= J.
Stipani);

i druge prilagodbe imena i prezimena: Anicio (= I. Ani), Boninus de Boninis (= Dobri Dobrievi, 1450-1528), Bona (nekoliko autora s prezimenom Buni, XV.-XVII. stoljee), Cassius (= B. Kai), Ivo Dobri (= I. Bonacci), Dominis (= J. Gospodneti), Polonius (= Poljak), Flora Zuzzori (= Cvijeta Zuzori, 1555-1599); j) rodbinski atributi s.hipokoristikom osobnog imena: Barba Rike (= Rikard Katalini), ika Andre (= Andre Franievi), ika Vene (= Vjenceslav Novak); j) posvojni pridjev imena: Augustov (= August Cesarec), Emin (= v. Car Emin, po imenu supruge Eme); k) narodna imena odreenog kraja kao pseudonim: Milkan Kikin (= Mile Budak), Milivoj (= Tomo Mareti), Slavomir (= J. Maurani), Starac Milovan (= A. Kah)
i Mioi);

prevoenja

l) nadi maki (humoristiki) pseudonimi: Duje Balavac (= A. Katunari), Lj. Cicvara (= Lj. Varjai), Deogratis (= Z. ufflay), Pali (= Prstec), Quasimodo (= N. Poli), Paprica (= F. Gueti, 1588-1658), Admiral na suhom (= A. Crni), Naklapalo (= R. Vali); m) imena literarnih likova kao pseudonimi: Grga okolin (= N. Poli), Petrica Kerempuh (= A. enoa i M. Juri Zagorka), Sra Zlopoglea (= Ive
Mihovilovi);

n) etnonimi i etnici u slubi pseudonima: Illyricus (= L. Bakoti), Goran (= I. Goran Kovai), Adriaticus (= L. Vojnovi), Brseanin (= Eugen Kumii), Biokovski (= F. Ledi), Hercegovac (= P. Bakula), Bjelovarac (= I. upak), Dervenanin (= F. Ledi), umberanin (= T. Smiiklas), Zagorec (= J. Bukal), Zagorka (= Marija Juri), Grgo z Strahinja (= T. Brezovaki). Bilo je mnogo javnih djelatnika koji su u knjievnosti, publicistici i drugdje rabili nekoliko pseudonima. Meu njima istiemo ove: Pavao Ritter: Radovan !avorikovi, Pavao Vitezovi, Ljubomir Zeleniugovi, Radovan Zeleniugovi; August enoa (1838-1881): Branislav, Petrica Kerempuh, Onufrius Kopriva, Milutin, Veljko Rabaevi, A. ., D. L., M. D., M. L., M. N, -n-, S-n, ., v., Gj-i, V. R., x., A., W, ?, ??? Vjenceslav Novak (1859-1905): Antipirnus, Cenzor, ika Vene, Dr. Urania, Ie, Miko, Oom, Pero, Sancho, Smiljan, Slunjanin, ivko, k., N, V. N; Emil Laszowski (1868-1949): !andra, Matek ali z varoke pivnice, Szeliga, E. L., Zmaj brloki, L. Sz., N .. , -W-, Z. B.; Milan Ogrizovi (1877-1923): Ivan Ivanovi, Mladen Milovan, Vanja, Zmaj vratniki, Dr. O., V-a, z., *, ***; 206

Antroponimija

Mile Budak (1877-1923): Aik Kamber, Budaki, Dramata Jerolim, Kikin, Dujo Prpi, Milutin Rui, Milivoj Velebitski, M. N. B.; Viktor Car Emin (1870-1963): Barba ime, Barba Toni, Lujo Dori, Emin, Stanko Jelui, Vlatko Krajanin, Rokac, Toni, Vinodolski. Konspirativni pseudonimi nisu skupljani, pogotovu ne oni iz dosjea tajnih policija. Neke konspirativne pseudonime iznose knjievnici u literarnim djelima kao npr. V. Nazor u Dnevniku s partizanima, u kojem se pojavljuju: Vrhovni Oosip Broz), ika Janko (M. Pijade), Brzi (P. Gregori) te drugi: Ujo, Bavar, Inenjer. Neki su konspirativni pseudonim i simbolike konotacije poput bombaa Ivana Haria koji je prozvan Ilija Gromovnik; takva su imena: Ognjen, Plamen, Labrador itd. Taj onomastiki segment potpuno je neobraen. Ve je spomenuto da su mnogi pseudonimi oblikovani znakovima: slovima i iframa. Slova esto predstavljaju inicijale imena i prezimena, u razliitim veliinama i kombinacijama: A (Alfons Andrai), -a (Marija Juri), A. B. . (Antun Branko imi), ak (A. Kovai), -an (F. Tuan), As (A. Belas), "at" (A. Trumbi), -c (D. Hirc), -- (F. Raki), - (A. G. Mato), -D- i -d- (St. Radi), D ... (D. Domjani), efde (F. Deak), ft (Rudolf Horvat), j+p (J. Pasari), Ra.Ja. (Ravli Jaka), mm. (M. Majer) itd. Drugi znakovi i ifre: lOOs (P. Stoos), V 3 (Vid Vuleti Vukasovi), X. O. u ka), X (A. Starevi), XXX (L. Vojnovi), ? (A. enoa), ** (I. Trnski), ... (O. Szlavih), ":" (. Mazzura). Nekoliko je ifriranih pseudonima grkim slovima: a (F. Raki), L (A. Stare vi), w (I. Vidai), a manji broj irilikim slovima: <t> (T. Mareti), TI (A. Radi). Glagoljskim grafemima nisam zabiljeio nijednu pseudonimnu ifru, ali sam vidio pojedinim glagoljskim slovima ifrirana imena brodica. Literatura: Nametak, A. (1963): "Nekoliko bosanskih pseudonima", Bibliotekarstvo 9/4, 105-109. Vidai, M. (1951): "Pseudonimi, ifre i znakovi pisaca iz hrvatske knjievnosti", Graa JAZU 21, 7-141.
5.2.6. Imena nahoda

Neeljena djeca pronaena kojekuda ili ostavljena na zaokretnom prozoriu (tzv. obrtaljki) nahodita dobivala su prezimena (i osobna imena) neprimjerena uobiajenom imensko-prezimenskom repertoaru dotinoga kraja: Benzija, Udruga, Zvelf. .. ili s jasnijom motivacijom: Nahod, Nahodil, Najdi, Najdenac, Najden, Kopilac, Kopilovi, Mulac, Mulc, Panjkrt i sl. Nahodita za ostavljenu djecu spominju se u Hrvatskoj od srednjega vijeka. U Zagrebu se navodi da je bila Najdi varo, u kojoj su se najdii zbrinjavali. U dalmatinskim gradovima nahodita se spominju u Zadru, ibeniku, Splitu i Dubrovniku.
207

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Naa su nahodita nadijevala ostavljenoj djeci izmiljena imena i prezimena. Ona se uglavnom nisu ponavljala, ali sva nisu bila stalna i nasljedna. Djeca su se esto usvajala i usvojenici su im davali svoja prezimena. Djevojice su kasnije udajom naputale nahodska prezimena, kao i domazeti koji su uzimali prezimena doma u koji su se prienili. Postotak ostavljene djece u XVIII. i XIX. stoljeu, za koje vrijeme imamo podatke, bio je velik. Penjao se ak i do 40% roene djece. Nahodita su pod svoju skrb imale crkvene i dravne ustanove. Vladari su se smatrali skrbnicima, pa su se djeca zvala Kinder von Seiner Maiestat, ili u nas kraljeva djeca. Literatura: Bertoa, Mislava (2005): Djeca iz obrtaljke, Profil, Zagreb. Jeli, R. (1963): "Zadarsko nahodite", Radovi Instituta JAZU u Zadru 10, 231-289. Zadar. karica, M. (1961): "Nahodita i nahodi u Dalmaciji", Radovi Instituta JAZU u Zadru 8, 231-262. Zadar. upuk, A. (1970): "Dalmatinski nahodimci", Zadarska revija 19/4,417-421. Zadar.

208

IV. TOPONIMIJA

6. Imena naselja (ojkonimija)

Ojkonimi (imena naselja) u hrvatskoj onomastici nisu podrobnije prouavani. U granicama dananje Hrvatske drave nalaze se 6654 slubena naselja. Neka su od njih seoca, zaseoci, pastirski stanovi, salai, odjeliti turistiki kompleksi, nastanjena industrijska i seoska gospodarstva. Mnoga manja naselja ne smatraju se dijelovima naselja i nisu ula u popis slubenih naselja. Naselja nisu posvuda jednako razmjetena. Najgua su po sjeverozapadnoj Hrvatskoj, i to u Zagreba koj upaniji sa 309696 stanovnika u 683 naselja, Gradu Zagrebu sa 779145 stanovnika u 70 naselja, Varadinskoj upaniji sa 184769 stanovnika u 299 naselja i u Meimurskoj upaniji sa 118426 stanovnika u 128 naselja. Najrjea je naseljenost u gorskoj, sredinjoj Hrvatskoj gdje su prostranstva u posljednjim desetljeima vrlo opustjela zbog ekonomskih migracija i ratnih neprilika (v. zemljovid na iduoj stranici). Naputanjem, pa nestajanjem naselja gase se i predaju zaboravu mnogi ojkonim i. Neke od njih prepoznajemo u imenima rudina, voda, pustara, pustoselina, crkvina, selita, grobalja i sl., ili ih nalazimo ucrtane u povijesnim zemljovidima, zapisane u katastarskim zemljinicima, ili u povijesnim (arhivskim) spisima. Prostor dananjih i bivih naselja razmjetajem, gustoom, veliinom, poloajem, nainom gradnje, graom za gradnju (cigla, pleter, pljeva, blato i glib, sohe za sojenice, drvo, kamen), rasterom kua i ulica (zbijena, akropolskog tipa u Primorju, ratrkana u gorskoj Hrvatskoj i u Zagorju, uorena u Slavoniji itd.) odraavaju zemljopisne, povijesne i drutvene zadanosti nastanka, rasta, trajanja i utrnua. Gradnjom, opremljenou i izgledom svjedoe o ivljenju. Vea je naseljenost u niim, upnijim predjelima. Tako, primjerice, na prostorima do 200 metara nadmorske visine obitava 85% cjelokupnog stanovnitva, prostori od 200 do 500 metara nadmorske visine imaju 12,5% puanstva. Oni od 500 do 700 metara tek 2%, a oni iznad 700 metara zanemariv broj stanovnika (0,5%). Njihova imena odraavaju bogatstvo motiva koji su bili poticajem ojkonimnom nastanku. U etimolokoj i tvorbenoj jasnoi svojih likova imena ocrtavaju ne samo jezine i dijalekatne znaajke nego i raznolikost meujezinih proima211

U"od u hrvatsko imenosJO\Ilje

D
0

do 29 30-39

Ed 40-49
.50-59 60-69 ~ 70-79 .80-89 ID 1OG-109 110-119 . 140-149 ~ 160-169 . 1214,9

es

Zemljovid gustoe naputenosti Republike Hrvatske po upanijama (stanovnika/km2)

njao imenskih tipova koji svjedoe o starosti ojkonima. o putovima razliitih zamrenih naseljavanja i raseljavanja. U imenima otkrivamo uzroke mijena i prepoznajemo etnika i jezina preslojavanja i proimanja. Kao to fizika geografija predouje zemljopisni prostor. tako imena naselja odraavaju naine njegova naseljavanja. ivljenja na tom prostoru i jezinu stvarnost koja se "skamenjena" zrcali u imenskim likovima.

6.1. Klasifikacije
Do jezinih i izvanjezinih spoznaja koje su sadrane u imenima dolazimo prikladnim klasifikacijama onimijske grae. njezinom raznovrsnom. u prvom redu lingvistikom obradom. Iz hrvatske ojkonomastike nema mnogo radova. Valja nanovo spomenuti knjigu njemakog onomastiara O. Francka (Studien zur serbokroatischen Orsnamenkunde. Leipzig 1932). U toj je knjizi vie podataka iz Bosne. Srbije. Crne Gore i
212

Toponimija

".

"'. I

....

'.

C:::::J
_ _

gorska Hrvatska sredinja Hrvatska primorska Hrvatska nizinska Hrvatska

.....

Hrvatske etnografske regije prilino se vjerno poklapaju s dijalekatnim regijama

Makedonije nego iz Slovenije i Hrvatske. Imena naselja klasificiraju se i razmatraju s apelativnoga znaenja i apelativne tvorbe, u duhu onoga vremena. Ne uoavaju se specifinosti onomastike tvorbe. Autor grau klasificira po sufiksima i drugim oblicima tvorbe, a preteiti dio knjige posvetio je ojkonimima "sa sufiksom -tj (-i)". Isti tip junoslavenskih ojkonima obradio je poljski onomastiar St. Rospond (Poludnowoslowimiskie nazwy rniejscowe z sufiksern *-itj-, Krakov 1937). On po strukturi tog ojkonimnog tipa, koji je u Hrvatskoj osobito gust u Dinarskom gorju, razvrstava ove skupine: A. a) Ojkonimi s patronimnim sadrajem: Vukornerii, Lagoduii, koji imaju dvolanu antroponimnu osnovu; b) ojkonirni s pokraenom patronimnom osnovom: Uneii, Grnii (a. 1080); e) oni s nadimkom: ulii (: u le "ovjek malih uiju", a. 1290), Hrnetii Hmeta : hm "koji ima zeje ui") itd.; B. ojkonime s etnikim sadrajem i apelativnom osnovom: Dolii (: dol, a. 1495), Trii (: trg, a. l411). St. Rospond ve tada otroumno raspravlja o formi tih ojkonima (jednina/mnoina) i znaenju s obzirom na pri213

Uvod u hrvatsko imenoslovije

druivanje ojkonimnoj osnovi sufiksa *-itj-, te o sudbini toga sufiksa s kraja xv. stoljea i kasnije. U tom Rospondovom radu prisutna je klica njegove dva desetljea kasnije razraene strukturalne toponomastike klasifikacije (Klasyjikacja strukturalno-gramatyczna slowianskich nazw geograjicznych, 1957). Poljski onomastiar W. Lubas obraivao je ojkonimijski tip na -(R)ci (-ovci/-evci, -inci) u knjizi Slowotw6rstwo poludnioslowianskich nazw miejscowych z sujiksami -ci, -ovci, -inci itp, Katowice 1971). On ih klasificira po ovim tipovima: a) ojkonimi s antroponimnom osnovom i sufiksom -(R)ci s patronimnim sadrajem: rnomerci, Banci ... b) ojkonimi s apelativhorn osnovom + -(R)ci s etnikim sadrajem: Brezovci, Gatinci ... c) ojkonimi s antroponimnom osnovom + sufiks -(R)ac!-ec s posvojnim sadrajem: akovec, Petrovac ... d) ojkonimi s apelativnom osnovom + -(R)ac!-ec s topografskim sadrajem: Dubovac, Vrhovec. .. Lubaeva klasifikacija zapravo je primjena semantike klasifikacije W. Taszyckoga (Klasyjikacja nazw miejscowych, Krakov 1946), koja je mutatis mutandis esta u primjeni poljskih onomastiara. U sva tri navedena rada hrvatska je ojkonimijska graa bila samo djelomino uzeta u razmatranje. Hrvatska, iako prostorno malena zemlja, odlikuje se vrlo izdiferenciranim regijama: panonskoravniarska na sjeveru, brdovita i krevita u sredinjem dijelu, primorska s tisuu otoka i razvedenim primorjem i podmorjem na jugu. Po takvu reljefu razlikuje se od veine slavenskih zemalja. Te su regije u etnografskom i dijalekatnom smislu vrlo razliite. Ljudi i naselja u njima oblikovali su se u okrilju balkanskog, srednjoeuropskog i mediteranskog kulturnog ozraja, na razliitim supstratima pod razliitim dravnim utjecajima (austrougarskim, turskim, mleta kim). Ojkonimi su dobrim dijelom odrazom i tih prilika (v. zemljovid na str. 223).
6.1.1. S obzirom na ojkonimni sustav, modele i strukturalne tipove koje nalazimo u hrvatskoj ojkonimiji mogue je imena naselja razvrstati na ona koja se iskljuivo javljaju u ojkonimiji. Ona imaju antroponimnu ili apelativnu (odnosno toponimnu) osnovu. Oznauju "mnotvo, skupinu, zbrojnost ljudi na doti nom lokalitetu". Njihovi su oblici, zbog takva sadraja, u mnoini. Razvrstavamo ih u ove skupine: a) ojkonimi s antroponimom u osnovi. To su rodovski ojkonimi: Nebljusi, avo glave, Hrvatini, patronimni ojkonimi odnosno ojkonimi koji izraavaju pripadnost kome: Uneii, Mikanovci, Brckovljani, Kneovljane, Bikupii ... b) ojkonimi s apelativnom (ili toponimnom) osnovom: Liane, Laane, Slatinci (: slatina), Gatinci (: Gat) ... Oni imaju i etniki sadraj: "otkud su doli" (Labinci), "gdje su naseljeni" (Podrupljane) ...

214

Toponimija

c) ojkonimi s apelativom koji iskazuje ime se dotini ljudi bave. To su profesionalni ojkonimi: Kovai, Tkalci, Kolesari ... S antroponimnom osnovom su ojkonimi (katkad i druga, terenska imena) koji izraavaju posvojnost: Ilaa, ivogoe, Ivanec, Perunsko, Pantovak, Jurandvor, Ivanja Reka. Ti su ojkonimi uglavnom u singularnim likovima. 6.1.2. Druga velika ojkonimna skupina sadrava opis i namjenu zemljopisnog reljefa na kojemu je naselje. U osnovi je topografska, mjesna, ili koja druga imenica ili imenika sintagma kojima su motivirani dotini ojkonimi. Njih razvrstavamo: a) na one koji su mqtivirani poloajem, izgledom, veliinom, sastavom tla, biljnim i ivotinjskim svijetom, b) na one koji su rezultat ovjekove djelatnosti s obzirom na obradu tla, preobrazbu krajolika, gospodarske, kulturne, crkvene objekte i druge okolnosti koje su sadrane u njihovoj etiologiji. Ti se ojkonimi istiu karakterizacijom (to je zapravo tamo?): Gradac, Vrbnik, Vrulja, Vrsi ... , deskripcijom (kakav je izgled i koje su okolnosti imenovanja?): Poega, Pliivica, Moila ... , pripadnou (emu je zapravo ime pridrueno?): Makarska (: Makar), Splitska (: Split), Supetarska Draga (: Supetar), Slavonski Brod (: Slavonija) ... , lokalizacijom (gdje je to zapravo?): Zaglav, Prekopakra, Vrlika vrh rijeke). Ojkonimi s antroponimnom osnovom (dvoleksemnog i pokraenog imena; svetako, narodno, strano, domae ime, prezime, priimak itd.) s pridruenim ojkonimijskim sufiksima tvore razliite tipove ojkonimnih sadraja s obzirom na vrijeme, dijalekt, nain i prostor naseljavanja, a ojkonimi s imenicom u osnovi opisuju zemljopisni i jezini prostor i oblike ivota na tom naseljenom prostoru. 6.2. Ojkonimi i procesi hrvatskog naseljavanja Najstariji ojkonimi, sauvani do danas na povijesnom hrvatskom podruju, iz davnih vremena i mnogima od njih nije mogue odrediti jezino porijeklo: KorulalKrkar Corcyra), Caska Kissa), Vis Issa), I Eso), Rava, Cres *Kerso), Osor (: Apsara). O njihovoj starosti svjedoi rasprostranjenost njihovih imenskih dvojnika na mnogim podrujima sredozemnoga prostora. Oko 1500 godina prije Krista na hrvatskom (i bosanskom) podruju zatekle su se ilirske populacije (Panoni, Histri, Liburni, Japodi i prema jugoistoku Delrnati, Daorsi, Ardijejci i dr.) na prostoru tadanjega zapadnog Ilirika. Na primorju od IV. stoljea prije Krista Grci osnivaju svoje faktorije: Issa, Tragurion, Epetion, Salona, Aspalathos i dr. Rimljani su na prijelazu iz stare u novu eru naega brojenja na cjelokupnom Iliriku od Jadranskog mora do Dunavskoga limesa. U stoljeima njihove prisutnosti izvrena je sveopa romanizacija, pa i kod Hrvata za slavenske doseobe od kraja VI. stoljea, kad oni dolaze na ove prostore i susreu se s romaniziranim ojkonimima. Hrvati romanske i starije romanizirane ojkonime uglavnom preuzimaju od
potjeu

215

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Romana. U romansko-hrvatskim jezinim dodirima identificiramo predromanske slojeve njihovom proirenou Mediteranom (Meleta/Mljet, Arba/Rab, Phara/Hvar, Raguza na hrvatskom Jadranu i na Siciliji) te opetovanjem i razmjetajem pojedinih imenskih segmenata: skord- (Scardona/Skradin, Skrad, Skradnik), veg-/big- (Vegia/Bigi > Bag), bist- (Bistua, Bistos> Bast, Baka Voda), jad- (Jader/ Zadar, Adrion oros, Odra), -ona (*-yna > -in: Flanona > Plomin, Albona > Labin, Aenona > Nin, Scardona > Skradin, Stelpona > Stupin, Salona> Solin, Narona> Norin), -issa (Almissa> Omi), -esta/-ista (Ladesta > Lastovo, Tergeste > Trst), -ent/-unt- (Pinquentum > Buzet, Parentium> Pore, Solenta > Sulet, Spinuntum > pinut, Maluntum > Molat). Svojedobno izvrene romansko-hrvatske prilagodbe u tim i drugim ojkonimima kao to su: druga slavenska palatalizacija (Kissa > *Caska > Caska, *Kerso > Cres), romansko protoniko ii > {) (Salona> Solin), iZjednaivanje hrvatskih poluglasova l'b, b > al (Muccurum > Makar, Vigi > Bag), supstitucija romanskih samoglasnika u/o (> y > i) (murus > Mir, Narona> Norin), denazalizacija hrvatskih nazalnih samoglasnika (Parentium > *Por~ > Pore), metateza likvida (Syrmium > *Srem) itd. pokazuju da je usvajanje tih i takvih ojkonimnih likova izvreno u prvotnoj jezinoj fazi nakon hrvatske doseobe. Hrvati su se u novoj postojbini prilagodili jezinim i gospodarskim prilikama. Potonje se u interamniju Drave i Save nisu mnogo razlikovale od onih u njihovoj prapostojbini. Osim imena znaajnih rijeka (Sava, Drava, Krapina, Mura, Odra, Bednja, Bosut) uli su i usvojili izravno od starosjedilaca samo nekoje ojkonime i prilagodili ih sustavu svojega jezika: Siscia> Sisak, Syrmium > Srem. U gorskim krajevima naselili su se uz naputene utvrde, uz rubove krkih polja i ondje u trokutu starih gradova Nina, Knina i Solina, u Lici i drugdje postupno naputaju plemensko-rodbinski ustroj, organiziraju se teritorijalno, vojniki i stvaraju prve dravne tvorevine na materijalnim ostatcima nastamba i u ozraju duhovnih tee vina antike. Uokolo primorskih, utvrenih romanskih gradova pod vlau Bizanta, koji su ustrojeni poput dravica, Hrvati se zarana evangeliziraju, naseljavaju se na razvaljenim nastambama i na sruenim crkvama grade prve svoje bogomolje, samostane, seoska gospodarstva po uzoru na villae rusticae. Na tim podrujima ve privedenim kulturama, u agerima romanskih gradova Splita, Trogira, Zadra i drugdje nastaju naselja koja imaju patronimna, rodovska, patrocinijska i etnika obiljeja. Njihove jezine prilagodbe i imenske strukture upozoravaju na prostore najranijeg hrvatskog zaposjedanja, gospodarskog naina ivota i organiziranja stalnih naselja: u Dalmaciji, Lici i Istri, te uz korita slavonskih rijeka, na rubovima uma, gdje su se nalazila nekadanja stara romanska naselja. U brdskim dijelovima Dinarskoga gorja ivjelo je donedavno nomadskim, transhumantnim stoarskim ivotom starosjedilako, poromanjeno puanstvo koje dokumenti kasnije nazivaju Vlasima. Prostirali su se gorjem od istone Hercegovine, u zaleu Kotora i Dubrovnika, preko Poneretvlja, Pocetinja, Pokrja, Pozrmanja do Velebita i iarije u Istri. :ivjeli su u svojim povremenim stanirna, katunima, u vrstim rodovskim zajednicama. Oni kao stoari (stalno u pokre216

Toponimija

tu) nisu ostavili bitnijih tragova u hrvatskoj ojkonimiji. Njihove su nastambe bile sklepane, povremene, bezvrijedne. Moglo ih se s par konja prenijeti na drugo pasite. Pravu vrijednost predstavljala je stoka koju su napasivali po planinama (= gorskim pasitima) i koju su odvajkada zvali blago, to ona i jest bila.
6.3.
Semantike

ojkonimne kategorije i njihov geografski razmjetaj

Pod pojmom semantike ojkonimne kategorije podrazumijevamo etiologiju imena koja se oditava iz dijelova (osnove i formanata) koji tvore ojkonimijski lik i znaenja koje ti dijelovi sadravaju u imenu s obzirom na antroponimne ili apelativne (toponimijske) osnove kOjima su tvorbeni formanti pridrueni. A. Ojkonimi s antroponimijskom osnovom: - Nomina patronimica. Ti su ojkonimi uvijek pridrueni naselju. Identificiraju "mnotvo, skupnost ljudi koji su u podreenom odnosu prema osobi iji su ime ili priimak u ojkonimu": Uneii ("Juneina eljad", 1272), Hotiinci ("Hotiina eljad", XIV. stoljee). U srednjem vijeku ta "skupnost ljudi" izraena je mnoinskim likom ojkonima. - Nomina gentilia izraavaju "skupnost rodstvenika" (pleme, bratstvo, rod, zadruga, obitelj, porodica) koja je vezana rodbinskom vezom "po krvi i vrvi" s rodoelnikom iji je pluralni priimak u ojkonimu: Varikaane, Konjevode, Gaelezi... Patronimni i rodbinski ojkonimi pridrueni su malim naseljima, zaseocima, katunima ili odje1itim dijelovima naselja. S obzirom na geografski razmjetaj patronimni ojkonimi strukturom priimak + -ii (-ovii/-evii, -inii) proteu se du Dinarskoga gorja, dakle u gorovitoj, stoarskoj, tokavskoj Hrvatskoj gdje je patrijarhalni poredak u drutvu bio vri i due se uvao. U tom arealu potvreni su stari patronimni ojkonimi na -ane i rodbinski ojkonimni likovi s priimkom u mnoini. I jedni i drugi nalaze se po prostorima prvih hrvatskih dravnih tvorevina. Ojkonimi sa strukturom priimak + -ci (-ovci/-evci, -inci) razmjeteni su uglavnom po meurjeju Save i Drave u granicama nekadanje Slavonije, i to brojnije u njezinu istonom prostoru dananje slavonsko-srijemske upanije, u Pomurju i desnom Posavlju. Ustvrdili bismo da ojkonimi na -ii, -ane preteu u centru, a oni na -ci (-avcil-evci, -inci) prostiru se po periferiji. U srednjovjekovnoj Istri, uz Primorje i na otocima tih ojkonima uglavnom nije bilo. S obzirom na kronologiju, patronimno-rodbinski ojkonimi potvreni su u nas od najranijeg vremena: Vlaii, VIii, Tugare ... (splitska okolica, XI. stoljee), Petrane, Biliane (zadarsko zalee, XII. stoljee), Lagoduii, Tvrdii (srednjovjekovna Lika), ernomerci, Domagovii (zagrebako podruje, XIII. stoljee), Negoslavci, Beljinci, Eginci (srednjovjekovna Slavonija). 217

Uvod li hrvatsko imenoslovije

Ti ojkonimi pokrivaju prostore najranijega hrvatskoga naseljavanja, koji su bili u zaleu primorskih gradova na krkim poljima, uz donja, plodnija porje ja, na krevinama i posvuda na naslijeenim i ponovno obnovljenim kulturnim, oplemenjivanim tlima. U sjevernoj Hrvatskoj tim su ojkonimima slini mnogi patrocinijski ojkonimi: Vinkovci (: st. Vinko), Dimitrovci (: st. Demetar), Marinovci (: st. Maria), Brckovljani (: st. Brcko < st. Briccus). Ta nom ina patronalia imaju na tim i drugim podrujima, vjerojatno sekundarno, posvojne likove: urevac, Peteranec, Jurjevo, a na primorsko-otokom podruju hibridni romansko-hrvatski oblik: Sukoan (: st. Kasijan), Sumrata (: st. Marta), Stobre (: st. Laurentius), Suurac (: st. Georgius) itd. Sudbina starohrvatskog nazala /p/ u romanskom pridjevu santu (> spt-) potvruje da su takvi ojkonimi nastajali do kraja X. stoljea. - Nomina possessiva nastaju s prisvajanjem zemljita. U rimsko doba u Dalmaciji i Istri tako su na imanjima poklonjenim isluenim rimskim veteranima nastajala mnoga predijaina gospodarstva, sauvana u dananjim ojkonimima na -an-: Barban (vicus Barbianus, 1150), Linjan (: Licinianum, 1149), Neviane (: villa Neviana), Povijana (: Pauliana), Povija (Paulia vallis, 1184) itd. Posvojni ojkonimi "bujaju" u doba feudalizma oko primorskih, romanskih gradova i na feudalnim imanjima po Slavoniji. Dolaze kao eliptini ojkonimi: Ilaa (vas), :upanje (selo), Martinska (luka), Svetojanska (upa), :ivogoe (*imanje), ili kao dvodijeino ime Bana vas, Vuji Dol (= Vuedol), kao sraslice Banjdvor, Knepoije itd. Posvojnim ojkonimima pridodajemo univerbizirana imena od posjedovnog antroponima i apelativa: akovec ("akovi turn"), :upa njac, imunec, Dapevica, Moslavina Mojslavovina), Zrinina, Martinie, Rizvanua, Bojakovina, Budinina, Jurovak, Dragovak itd. Neka od navedenih imenskih struktura jezinim porijeklom antroponimnih osnova i dijalekatnom obojenou formanata sadravaju u sebi prostornu, vremensku i narjenu starost i prepoznatljivost. - Nomina professionalia nastaju prilino rano u okviru bavljenja seoskom privredom (Kovai, Svinjarevci), ali svoje "bujanje" doivljuju u kasnom srednjem vijeku nastajanjem sajmova, trgovita, najprije u okviru ku nog obrta i naturalne privrede. Ovaj tip ojkonima razvija se u srednjoj Europi, zahvaa sjeverne hrvatske krajeve i Istru. Na hrvatskom jugu takva imena rijetko su zastupljena. Ojkonimi su u mnoini. Oznauju "ljude koji se u osnovanom naselju bave odreenim, specijaliziranim poslom". U osnovi ojkonima je apelativna imenica sa sadrajem dotinoga posla. - Nomina ethnica ine, s obzirom na ojkonimnu osnovu koja je apelativna (ili toponimna), i sufiks e koji obiljeuju "ljudsku zajednicu". Najstarija zasvjedoena ojkonimna struktura jest: topografska imenica + -ane - Laane, potvrena 839. godine kao territorium regale kneza Mislava.
218

Toponimija

Ovaj ojkonimijski tip prostire se od Poneretvlja na jugoistoku do istarskoga gorja na sjeverozapadu, osobito je est na prostoru prvih hrvatskih dravnih tvorevina u trokutu Nin - Knin - Solin i u Lici. Odnosi se na mala naselja, na plodnim esticama krkoga tla, na prostoru prvotnoga stalnog i organiziranog hrvatskog naseljavanja.
B. Ojkonimi odapelativnog porijekla izraavaju ove znaajke naselja:

Nomina topographica: a) karakterizaciju: Draga, Brda, Vrsi, Luaci; b) deskripciju: Novigrad, Biograd, Dugo Selo, Primoten, Visoka; c) lokalizaciju: Podosoje, Gornje Selo, Sveti Petar u umi, Brod na Kupi, Vrgorac, Zabok, Vrlika ... - Nomina cultiora. Ona su motivirana ljudskom djelatnou u obradi i preobraaju naseljenog krajolika: Gradac, Straie, Malinska, Dvigrad, Crikvenica ... Ojkonima odapelativnog porijekla vie je od onih odantroponimnog postanja. Takvi su ojkonimi zabiljeeni u prvim onimijskim potvrdama. Kudikamo ih je vie na primorju i otocima, u srednjovjekovnoj Istri, na gorskim, stoarskim podrujima nego na sjevernim ravniarskim predjelima. Na jugu je zbog raznolikijeg reljefa i zemljopisna nomenklatura mnogo bogatija i raznovrsnija. -

6.4. Tvorbene ojkonimne kategorije

Njihova geografija i kronologija.! U sadrajnim dijelovima ojkonima razabiru se sadraji njihovih tvorbenih struktura. U onih junih kontinuitet antike je zasvjedoeniji, naseobinski supstrat gui, gradnja kamenom trajnija, rano naputanje gentilnih naselja i prihvaanje teritorijalnog ustroja. U onih sjevernih due se dri skupljaki nain pribavljanja plodina, kasniji nain sesilnoga ivota, rodovsko-zadruna organizacija stabilnija, kmetski nain ivljenja i stanovanja. Meu ojkonimima hrvatskoga postanja izdvajaju se ovi strukturalni tipovi: A. Ojkonimi koji imenovanjem istiu ljude, a potom naselje: eprijane, Suho vare, Vuii ... B. Ojkonimi koji identifikacijom istiu vlasnost ili koji drugi odnos imenovanoga naselja, koji su izraeni u dijelovima imenske strukture: Petrovac, Zrinak, Supetar... e. Ojkonimi koji izravno imenuju naselje: Obre, Poega, Dubrovnik ... D. Ojkonimi koji posredno identificiraju naselje (relacijski ojkonimi): Stara Baka (: Baka: Bag), Splitska (: Split), Iii (: Ika). Skupina A iskljuivo je ojkonimna. U njoj onomastika struktura izraava rodbinstvo i patronimnost modelom 0IA) + (N. pl.): Latasi, 0IA) + -ii: Vujii; odnosno
I

Kratice znae: a - apelativ; A - antroponim; D - (pridjevski) dodatak; d - ojkonimski formant (prefiks i sufiks); k - konfiks (spojni samoglasnik u sraslicama); O - osnova; p - prijedlog; T - toponim.

219

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

etnonimnost O(T) + -ane: Podrupijane ili O(T) + -ci: Slatinci. U ovu skupinu svrstavamo ojkonime koji izraavaju bavljenje ime, obrt ljudi kojim je motiviran ojkonim: Ora) + (N. pl.): Kovai, odnosno Ora + -ar) + (N. pl.): Brdari, Ribari. 6.4.1. Geografija Sufikse patronimne skupine -ii (-oviil-evii, -inii) zovemo dinarskim sufiksima jer se takve tvorbe prostiru Dinarskim gorjem, apatronimne ojkonime (i rjee etnike ojkonime) na -ci (-ovci/-evci, -inci) zovemo slavonskima jer se proteu savsko-dravskim meurjejem: Tordinci, Slatinci, Gatinci (: gat). U dinarskom arealu javljaju se ojkonimi sa sufiks om -ane u etnonimnim (Ramljane, Griane) i rjee patronimnim (eprljane, Smoljane) ojkonimima. 6.4.2. Kronologija Mnoinski likovi na -ii i mnogi na -ci nastaju otprilike do XVI. stoljea, kada se singulariziraju: Gospi(i), Metkovi(i), ernomer(e)c(i). Ojkonimi na -ane, izvan malog zadarskog, likog i istarskog areala, preoblikuju se u -ani (poput mnoinskih etnika): Vinjani, Bruani, ili se ponaaju kao mnoinski likovi imenica enskog roda a-deklinacije: ove Donje Liane. Razlozi tim pojavama viestruki su, jezini i izvanjezini, i jo nisu na zadovoljavajui nain protumaeni, a nisu ni jednoznano normirani. A. Ojkonimi koji izravno imenuju naselje ine ove podskupine: 1. Neizvedeni ojkonimi (leksiko-semantiki nain tvorbe): Luka, Rijeka, Osijek. esto se takva imena ustaljuju u mnoinskim likovima: Selca, Pui a ... u kojima je pluralizacija u funkciji onimizacije, jer ti ojkonimi nemaju svojstva broja, ve vrijednost zasebne ojkonimne jedinice. U tu skupinu ubrajamo ojkonime iji su likovi nastali konverzijom: Moile (N. pl. . r., mjesto Moila N. pl. sr. r.), Podaca (N. sg. . r. od G. pl. sr. r. Podaca prema N. pl. toponima Po(d)ca "male zaravni na padinama") i pridjevske ojkonime nastale elizijom identifikacijskog dijela sloenoga imena Medveja (*pe), Kamensko (*selo), Uka (*gora), Splitska (*luka) itd. 2. Najvei je broj izvedenih ojkonima, pri ijoj tvorbi sudjeluju ovi najei sufiksi: -ac (-ovacl-evac, -inac}!-ec (-ovecl-evec, -inec): Bakarac (: Bakar), Brestovec, Humac (: Hum), Orlec, Pirovac, Rakovac, Jagnjedovec. .. rO + dj, rO + (d + d)j -ica (-ovica/-evica): Glavica (: Glava), Koprivnica, Stinice rO + dj, rO + (d + d)j -ak/-ak: Jasenak, Krnjak, Vujak, Kamenjak rO + dj, rO + (d + d)j -ik (-nik, -anik, -enik, -ovik): Bukvik, Ilovik, Breznik, Stupnik, Uljanik, Jazvenik, Dubovik rO + dj, rO + (d + d)j -ie (-*isk-je): Loia, Jezerie, Gradie; Lanie, Igrie, Nedelie rO+dj -in: Mrain, Bazin, Mraclin, Udetin rO + dj -ina (-avina): Moslavina, BOjakovina, Vitaljina, Vivodina rO + dj, rO + (d + d)j
220

Toponimija

[O + dj [O + dj -ina: Plemenina, Zrinina [O + dj. Veina sufikasa pridruuje se antroponimnim osnovama u poimeniavanju i u tvorbi nomina possessiva: Petrovac, rnomerec, Jerkovica, Vujak, Udetin, Martinica, Pantovak, Sutomiica, Juranina itd. U ovu skupinu ulaze krnji pridjevni ojkonimi od apelativnih i antroponimnih osnova: Medveja, Stomorska, Konjsko, Povlja ... 3. Prefiksaini ojkonimi nastajali su univerbizacijom prijedlonih konstrukcija: (naselje) pod stranom> Podstrana, naselje za grabom> Zagreb. Takvih je ojkonima poprilino: Ozirna, Prezid, Pridraga, Primoten, Rastoke, Sustjepan, Uzdol, Prekopakra, Podsused (grad), Vrlika, Zaglav... [d + OJ; 4. Prefiksalno-sufiksalni tip tvori se modelom [d + O + dj: Zavrje, Uzdolje, Sativanac, Rasohatica, Sutomiica, Podlapaje. 5. Vielani ojkonimi djeluju kao sintagme s lanom identifikacije (obino apelativ, toponim ili antroponim) i lanom diferencijacije kao njezinim atributom koji nosi razlikovnu funkciju. Razvrstavamo ih na: 5.1. ojkonimne sraslice: Gologorica, Jurandvor, po modelima [D-OJ i [D-k-OJ 5.2. vielane ojkonimne sintagme: Blatna Vas, Donji Kosinj, Stari Pazin, Sveti Ivan Zelina ... Tvorbeni su modeli [D + TJ, a u tipu Sveti Ivan Zabno [d + A + TJ i u ojkonimu Sveti Petar u umi [D + A + (p + TJJ.
-ak/-ak: Graberak, Medveak, Dolenak -ica: Hruica, Predoica, Plaica

B. Ojkonimna skupina posrednog imenovanja s pomou drugoga objekta (relacijski ojkonimi) ine semantiki nain tvorbe. Prijedlogom se odreuje smjetaj naselja, njegove koordinate u prostoru: Vrh Kuka, Pothume, Na Sela. Taj je tip vrlo rijedak u ojkonimiji, ali je est u mikrotoponimiji i u imenima gradskih predjela: Nad Lipom (u Zagrebu), Put njana, Iza Loe (u Splitu), Uz Giman (u Dubrovniku), Ozdad Arene/Drio l'Arena (u Puli). S relacijskim su ojkonimima u vezi opozitne tvorbe: Bakar - Bakarac, Veli i Mali Mlun, Paz i Pazin, Stara i Nova Gradika, Bosanska i Hrvatska Kostajnica, Islam Grki i Islam Latinski itd. Ojkonimi odapelativne tvorbe u hrvatskoj ojkonimiji zbog izrazite reljefne razvedenosti sredinje Hrvatske i primorsko-otokoga pojasa te mnogo supstratno naslijeenih i prilagoenih imena, mnogobrojni su. Mnoga su njihova imena metaforikoga porijekla, ime se umjesto neutralne tvorbe istie afektivni odnos imenovatelja prema objektu imenovanja. Ojkonimi odapelativnoga porijekla imaju esto u osnovi topografsku imenicu, to je posljedica razvijenijeg reljefa od onoga na sjeveru, gdje je odapelativnih ojkonima manje.

221

Uvod II hrvatsko imenoslovIje

6.5. Razvitak ojkonima

Hrvatska primorska ojkonimija dijelom je naslonjena na romanski supstrat. U njoj se odraava romansko-hrvatska jezina simbioza iz prvih stoljea hrvatske doseobe. Tamo su hrvatska naselja najstarija, jer je naslijeena gradnja kamenom koji je trajan. U sjevernoj ravniarskoj Hrvatskoj Hrvati su se lake prilagodili uvjetima ivota koji se nisu bitno razlikovali od onih u njihovoj prapostojbini. Ondje je ojkonimija imala prirodniji razvitak kroz sav srednji vijek. S novim vijekom i turskom najezdom nastaje golemo pomicanje i preslojavanje puanstva. To se ogleda u mijenama koje su ostavile svoj biljeg na ojkonimima, ija je starost mlaa od onih primorskih. Stari patronimni ojkonimi na -ii (-ovii/-evii, -inii) kroz sav srednji vijek singulariziraju se identificirajui tako jedinanost lokaliteta, a ne vie mnotvo, ljudsku zajednicu: Krai, Gospi, Unei, Perui, Perkovi, Metkovi ... U poneto manjoj mjeri na sjeveru, neka naselja umjesto na -ci (-ovci/-evci, -inci) dobivaju kadto singularne likove: Miholjac, urevac, akovec, Markuevec. Ojkonimi na -ane ustraju u tim likovima tamo gdje se inae u mjesnim govorima zadrala tvorba etnika na -ane (u zadarskom okruju). Migracije s istoka, osobito one vlake i mnogobrojnije individualne kojima se sele rodovi, bratstva, obitelji lutaju sredinjim, gorovitim hrvatskim podrujem dugo bez ustaljenih naselja i tamo gdje se nastanjuju bivaju prepoznati rodovskim i patronimnim ojkonimima u pluralnim likovima, u ijim je osnovama prepoznatljivo rodoelnikovo ime ili priimak. Ta su naselja po vremenu postanka najmlaa. Tako npr. Vlake Moravice osnivaju doseljenici s ovim zaseocima: Tomii, Bunjevci, Nikolii, Vukelii, Dragovii, Jakii, Meedi, Dokmanovii, Vuini i, Mlinari, Komlenii, Radoevii, Tii, Vukii, Matii, Petrovii, Carevii. Na otoku Krku (a na otocima do tada takvih imena gotovo nije bilo) naseljeni hrvatski Vlasi osnivaju u naseljima Dubanici i Poljicama ove zaseoke: Vlaii, Strii, Marii, Radii, Kremenii, Zgombii, Milovii, Otro bradi i, Baruii, Mile tii, Vatanii, Zidarii, Turii, Ljutii, Sabljii, Strilii... Tako je bilo i drugdje. Mnoga stara imena na -ane i sva nova imena toga tipa svravaju na -ani. Tako u tom arealu supostoje stare i nove strukture, katkad stari ojkonimi s preoblienim sufiksom na -ani, i novi ojkonimi sa starim usvojenim sufiksom na -ane. Posvojna imena s pridjevskim sufiksom -j (-ja, -je) zamiru od XlV. stoljea, Neki pridjevski ojkonimi dobivaju imenike deklinacije: Milna, Medveja, Baka, Ilaa, Primoten. Pojavljuju se honorifikacijska imena: Bag> Karlobag, Karlovac, Ferdinandovac itd. S novim vijekom nastaju profesionalna imena: Kovai, Tkalci, Kolari i Kolesari, koji su, kako je ve spomenuto, karakteristini za sjevernu Hrvatsku. U junoj, mediteranskoj Hrvatskoj takvi ojkonimi gotovo se i nisu razvili. S XIX. stoljeem poinje jaka tokavizacija, akavskih i kajkavskih ojkonima i ijekavizacija na svim hrvatskim narjejima, prilagoujui tako ojkonime knjievnojezinoj normi. Ta rabota nije bila spontana, nego nametnuta tobonjim je222

Topon;m;ja

C::J k~menita podnKja


_ _ _ podruCja letinja(.a podruljt hrasta i kmena podnKje m~tIh vma drvea podrulje hrasta lunjaka
Pregled hrvatskih podru~ja istovrsnih prirodnih karakteristika i istovrsnog predajnog narodnog graditeljstva

zinim istunstvom . Premda je ojkonimna tokavizacija i ijekavizacija nalazila na otpor, bila je aktualna u bivim Jugoslavijama i unijela poprilinu smutnju u hrvatsku ojkonimiju, koja je nastajala na bogatim narjenim osobitostima.

6.6. Imena gradova i njihova specifinost Gradovi su po svojoj naravi starodrevne naseobine. Mijenjali su ustroj, oblik, namjenu. Zadravali su poloaj i ime. Hrvati su krajem Vl. stoljea usporeno prelazili gorske masive i sputali se u primorje pa su mnoge teevine antike sauvane. Ondje su se nalazili kamenom utvrdeni romanski gradovi. Hrvati se mirno naseljuju po njihovim agerima. Postupno biolokom. gospodarskom i jezinom simbiozom prodiru u gradove i kroatiziraju ih. Uz mnoge preuzete biljege mediteranske batine u materijalnoj i duhovnoj kulturi preuzimaju i imena: Pore (: Parentium), Pula (: Pola), Labin (: Albona), Trsat (: Tarsatica), Krk

223

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

Raspored i gustoa starih burgova do XVI. stoljea

(: Curcum), Cres (: *Kerso), Rab (: Arba), Senj (: Senia), Nin (: Aenona), Skradin (: Scardona), Zadar (: Jader), Solin (: Salona), Trogir (: Tragura), Omi (: Almissa), Lastovo (: Ladesta), Cavtat (: Civitate) ... U unutranjoj Hrvaskoj veina je gradova bila poruena i naputena. U neposrednom zaleu naslijeena su stara imena: Knin (: Tnina), Sinj (: Vsinj), Trilj (: pons Tiluriu), Dicmo (: Decimu), Promina (: Promona), Mose (: *Masentiu), Pset (: Pesenta), Duvno (: Delminiu), i u Slavoniji: Sisak (: Siscia), *Srem (: Syrmium). Ostali su gradovi u unutranjosti mahom s hrvatskim imenima. U Lici: Modru, Brinje, Otoac, Udbina, sjeveroistonije: Drenik, Cetingrad, u nekadanjoj banskoj Hrvatskoj: Perna, Petrinja, Toplice (= Topusko), Samobor, Zagreb, Krievci, Kalnik, Zelina ... Po Slavoniji: Poega, Stupanica, Kamengrad, urevac, Vinkovci, Vukovar, Osijek ... Ti i drugi gradovi u XIII. stoljeu imaju jak gospodarski i pravni status, dobivaju povlastice slobodnih gradova, ire svoja podgraa, proiruju feudalne posjede, razvijaju trgovita.
224

Toponimija

Kudikamo bi drukija slika bila s tada graenim burgovima, koji su imali sve da se razviju u barokna gradska naselja, da se od kraja xv. stoljea nije dogodila turska invazija, koja je trajala dva stoljea. Primorski gradovi imaju dobro naseljena prigradska podruja, odravaju stare prometne veze na moru i prema unutranjosti (P. R. Vitezovi, Plorantis Croatiae saecula duo). S obzirom na postanak, grau, razmjetaj i naine gradnje gradovi primorske i unutranje Hrvatske suprotstavljeni su po mnogim parametrima. To izraavaju i njihova imena: romanska s pokOjim venecijanskim imenom (Lumbarda, Vrgada, Korula) na primorju, hrvatska s pokojim maarskim likom (Varadin, Ilok, Beli Manastir < Peel Monostor, Erdut) ili njemakim ojkonimom (amac < Schanze, Trakoan < Drachenstein) na sjeveru.
mogunosti

6.7. Tipovi naselja Kao to s jezinog gledita uoavamo razliite strukture mjesnih imena, tako i u ustroju naselja nalazimo razliite tipove naselja. Ona mogu biti: a) Zbijena, skupinska - veinom su po primorju, otoki i poluotoki gradii kao Pore, Rovinj, Zadar, Trogir, Korula, Dubrovnik, ili oni akropolskoga tipa po Istri poput Motovuna i drugih katelirskih naselja na vrinama. Ta su naselja graena kamenom, a neka su izdrala tisuljea kontinuiranoga obitavanja i uvala davno nadjenuta imena. b) Uorena, katkad gomilasta i kvadratna, karakteristina su u istonoj Hrvatskoj. U prigorju panonskih gora ona su ratrkana (Banovina, Kordun, srednjoslavonsko gorje). c) Ratrkana, rahla karakteristina su za Zagorje, a po gorskoj Hrvatskoj su zaselakoga, katunskoga tipa (Bukovica, Dalmatinska zagora, Velebit, Uka, iarija ...). d) Palisadna naselja i(li) gradovi optoeni jarcima su nekadanji Wasserburgovi, poput Otoca, Kostajnice, Virovitice i drugih u svojim jezgrama. e) Sojenika naselja su se nekada gradila na prostoru Lonjskoga polja. f) Vrtna naselja su ratrkana, bez kua u nizu, s vrtovima oko zgrade kao to su na primjer Nerezine, Osor i dr.

Primjeri tipova naselja (slijeva): zbijeno naselje (Hodoan i Gorian u Meimurskoj upaniji); uoreno naselje (Severin u Bjelovarsko-bilogorskoj upaniji); ratrkano naselje (Veternika Gora u Krapinsko-zagorskoj upaniji)

225

Uvod u hrvatsko imenoslavlje

Palisadno naselje: Otoac 1689. (J. W. Valvasor, Die Ehre des Hertzogthums Krain, Ljubljana 1689)

(
("

IKaramarci

/
\

" vi

~a raga I '~". '\ ot\S\lr-

Oi"

.IA. I.
:..aI

Jurice ,j4 ....

Karama",1

Miljami

l-

Matii

,...

..

A B r",". W ' " ' " JurjevII ~.4..'I Q6 .!.II\

~.

..!upan.
Anii

... ...

Bubnjari

Karlo,,",

-.;: Erslani

tl'~

:.

Brkii

losii
B rJ\,M."

Maril .!IlL Klanci

... ....
.1.,"" . . . . .

Kob1janl

, . Soin;

Podt>r1jak

. . Brkia stan

IIBrkii
Brojlnovii

Marinovlt

more

t
o

-" Donji

Vrkii

Gornji Vrkil

t.

Kruevo: imena rasprenih zaselaka ne navode se u slubenom imeniku naselja

226

Toponimija

g) Industrijska i turistika naselja - mnoga naselja su novijeg postanja i tipski nisu definirana. Vea seoska naselja nalazimo uglavnom u Slavoniji: epin, Tenja, Ivankovo, Pitomaa, Gunja ... Rijetka su u Dalmatinskoj zagori (Glavice) i na otocima (Blato na Koruli). Mala seoska naselja tipina su za gorsku Hrvatsku, Zumberak, jugozapadnu i sredinju Istru, Uku i iariju, Konavle i za neke otoke: Krk, Cres, Rab, Pag, Vis, Mljet... Primorski gradovi imaju dobro naseljena prigradska podruja, odravaju stare prometne veze na moru i prema unutranjosti. Gradovi unutranje Hrvatske birali su razmjetaje na udaljenosti 20-30 km, otprilike kao to su bile razmjetene nekadanje rimske postaje (stantiae) na cestama koje su uglavnom prolazile tim smjerovima te imale davno formirana svoja gravitacijska (i upravna) podruja.
6.8. Ojkonimni atlasi

Kartografiranje ojkonimne grae po razraenim kriterijima: jezinom porijeklu, etiolo giji, dijelovima imenske strukture, imenski m tipovima, po razmjetaju, u pojedinim razdobljima, na odreenim jezinim i narjenim podrujima pokazuju ojkonimni i uope top onomastiki atlasi. Ojkonimni atlas jo uvijek je pium desiderium hrvatske ojkonomastike. Za takav atlas potrebno je ustrojiti baze podataka. Valja skupiti ojkonimijsku grau, za to je potrebno imati kolovane onomastiare, koji e uz sve druge relevantne podatke zabiljeiti na terenu ispravan izvorni, dijalekatni i, recimo, predloiti standardni naglasak dotinom ojkonimu i svakom drugom imenu. Ve je istaknuto, hrvatska povijesna ojkonimija dobrim je dijelom zastupljena u velikom Akademijinu Rjeniku. Povijesna toponomastika graa, skupljana svojevremeno za povijesni topografski atlas do kraja XVI. stoljea, dopunjava se i u fazi je redigiranja. Tiskaju se zemljovidi tzv. jozefinskog katastra u ediciji Hrvatska na tajnim zemljovidima XVIII. i XIX. stoljea i dosad je izilo devet knjiga tekstovne i kartografske grae, koje pokrivaju podruje Srijema i Slavonije. Redigiraju se toponimi s vojnih sekcijskih karata Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koji e se, uz topografske oznake i iru ubikaciju, moi raunalno pretraivati s nekoliko onomastikih gledita. Ta graa, uz kompletne onomastike bibliografije, ine vane predradnje buduega hrvatskog ojkonimnog i toponimnog atlasa.
6.9. Dananji rad na hrvatskoj ojkonimiji

Posljednjih desetljea, a osobito nakon rasapa Jugoslavije i stvaranja samostalne Republike Hrvatske potrebno je revidirati mnoge ojkonime: a) one koji su imali iste likove kao u drugim jugoslavenskim republikama, pa su dobivali svoje dodatke: Poega > Slavonska Poega > Poega;
227

Uvod u hrvatsko imenoslovije

b) mnogim ideologiziranim imenima vraen je prvotni lik: Ploe> Kardeljevo > Ploe, Vlake/Komorne Moravice> Srpske Moravice> Moravice; c) mnogim svetakim imenima valja vratiti svetako ime, ili pridjev sveti: Sveti Ivan abno> abno> Sveti Ivan abno, Filip-Jakov> Sveti Filip i Jakov, Vid > Sveti Vid; d) mnogim imenima vraen je dijalekatni oblik imena: Tisno> Tijesno> Tisno; e) velik je posao u vezi s preimenovanjima ulica i drugim preimenovanjima, nekad zbog prestrukturiranja naselja: spajanja ili cijepanja odreenih naselja. Ojkonimi su ukljueni i u mnoga druga istraivanja, kako se to vidi u asopi su Folia onomastica Croatica i u knjizi Hrvatska onomastika bibliografija, koja sadrava radove do 19-75. godine i u njezinim dodacima koji se izrauju. Literatura: Franck, D. (1932): Studien zur serbokroatischen Ortsnamenkunde, Leipzig. Frani, Anela (2009): "Onomastika svjedoenja o hrvatskom jeziku", u: Hrvatski jezik, 1. Srednji vijek, Croatica, Zagreb, 221-259. Lubas, Wl. (1971): Slowotworstwo poludnioslowianskich nazw miejscowych z sufiksami -ci, -ovci, -inci itp, Katowice. Rospond, St. (1937): Poludnowoslowianskie nazwy miescowe z sufiksem -*itj-, Krakov.

228

7. Urbonimija (gradska i ulina imena, urbonimi)

7.1. Povijest nastanka gradskih imena

Imena gradova stari su (katkad i stariji) od gradova koje imenuju. Gradovi su mijenjali poloaj, izgled, namjenu. Ruili se i obnavljali. Te mijene odrazile su se u imenima. Na hrvatskom tlu sauvali su neki gradovi graevne relikte ilirskih, grkih, rimskih zdanja vidljiva do danas. Preitke njihovih jezinih i etni kih slojeva oditavamo u njihovim imenima sve do hrvatskih imenski h prilagodbi. Antiki gradovi na primorju uvaju svoj slijed do danas: Pore (Parentium), Buzet (Piquentum), Pulj/Pula (Pola), Pian (Petena), Pazin (Pisino), Osor (Apsara), Krk (Curicum), Rab (Arba), Senj (Senia), Zadar (Jadera), Karin (Corinium), Nin (Aenona), Trogir (Tragura), Vis (Issa), Omi (Almissa), Korula/Krkar (Corcyra) itd. dok su na tlu kontinentalne Hrvatske antiki gradovi bili uglavnom uniteni: Mursa (Osijek), Cibalae (Vinkovci), Certissa (akovo), Marsonia (Slavonski Brod). Imenski slijed sauvao je Sisak (antika Siscia) u sredinjoj Hrvatskoj. Gradovi u unutranjosti Hrvatske nastaju od XII. stoljea. Na poznatom je zemljovidu Tabula Rogeriana iz 1154. arapski geograf El Idrisi ucrtao Hrvatsku (Bilad Garvasia) i unio nekoliko njezinih gradova od Istre do Dubrovnika. Posebno je spominjao njihove urbane znaajke, izgled ulica, brodovlje, trgovako i ratno, pisao o utvrdama, lukama, o stanovnicima, trgovini itd. Ti tekstovi za ono vrijeme svjedoe o urbanom izgledu navedenih gradova. Gradove na primorju svrstavamo u ove skupine: a) gradovi s antikom tradicijom, b) gradovi bez antikoga graevnoga kontinuiteta, izgraene od XII. do xv. stoljea i e) na gradove koji su nastali oko utvrda. Posebna su skupina d) gradovi u sredinjoj i sjevernoj Hrvatskoj.
stoljeima
A) GRADOVI SA SLIJEDOM IZ ANTIKE, MEU OSTALIMA, JESU: KRK je utvreni grad na poluotoku: Curicum (> *Kuricu > *K'brbh > *K'br'b Krk. Hrvati svoje ime izvode od ilirskoga imena, a Romani mu nadijevaju ime Vecla (rom. *Vetla < lat. vetula "stari (grad)" s promjenom tl> kl). Pod hrvatskim

se imenom grad spominje u X.

stoljeu.

229

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Atlas koji je za normanskoga kralja na Siciliji Rogera II. godine 1154. sastavio Muhamed el Idrizi. Na zemljovid je ucrtao Bi/ad Garvasia (zemlju Hrvatsku) s primorjem, otocima i gradovima od Istre do Dubrovnika. U komentarima pie kako su gradovi utvreni, kakvo brodovlje posjeduju, jesu li im poploene ulice, razvijaju li pomorsku i kompnenu trgiovinu itd. Za Dubrovnik pie da je najjuniji grad u Hrvatskoj.

MOTOVUN - antika Mantona > hrvatski Motovun (s oekivanim prilagodbama on > 9 > o iromanskom sekvencijom I-ovu-I koju valja protumaiti kao supstitut za romanski dvoglasnik low/. Motovun je tipian primjer akropolskoga tipa naselja. NIN. Naselje ilirskih Liburna zvalo se Aenona. Taj lik preko rimskoga oblika Nona (prepoznajemo: -ona> -yn'b > -in) dao je hrvatski oblik Nin. Grad Nin je jedno od prvih sjedita starohrvatske plemenske upanije, dvor hrvatskih knezova i kraljeva i sjedite hrvatskoga biskupa do X. stoljea. je grad na poluotoku. Rimska kolonija Parentium (> *Parent'u > *POrfrb Pravokutni raster ulica (cardo i decumanus) s odjelitim sreditema: crkvenim (oko bazilike Eufraziane iz VI. stoljea) i municipalnim u luci.
PORE

Pore.

Pore

1686. iz djela J. Peetersa

230

Toponimija

Pula 1598. godine, rad G. Rosaccija

PULA. Grad su osnovali Rimljani 177. prije Krista i on godine 42-3l. prije Krista postaje colonia Pola. Grad se razvio na breuljku. U njegovu su tlocrtu tri koncentrina prstena. Gornji je utvrda, u srednjem su vile, a u donjem kulturni i municipalni sadraji, te izvan zidina do danas sauvana velianstvena Arena. Poprene ulice penju se prema vrhu i danas se zovu: Uspon Konzula Istranina (Clivo S. K. Istranin), Uspon na Katel (Clivo al Castello), Uspon sv. Roka ... Iz I. stoljea su Herkulova vrata (Porta Herculanea) te za Antonina vrata sa dva nadsvoena prolaza (Porta gemi na). Bazilika sv. Marije izgraena je u IV. stoljeu na antikoj graevini. Nakon Rimljana Pulom su vladali Ostrogoti, Bizant, Franci, Mleani. Bila je pod Austro-Ugarskom (1797-1814) i Francuskom, 1920. pod upravom Italije sve dok nije nakon Drugog svjetskog rata ostala u sastavu Hrvatske. U okolici Pule razaznatljivi su ostatci nekadanje rimske centurijacije. U kroatizaciji imena polazi se od lat. Polla (usporedi Pullariae insulae "Brijuni") i istriotskog *P6l'a. Kako su u hrvatskom gradovi, prema pretpostavljenoj opoziciji grad, mukoga roda i ojkonimi su dobivali muki rod. Tako je od Pol'a nastao hrvatski oblik Pul'b > Pulj nakon ranog prijelaza zatvorenog -0- /Q/ u /u/ (usp. GregQrius > Grgur, SQlenta > Sulet, BreQna > Brijun). Od imena Pulj sauvao se do danas pridjev puljski (usp. Puljska ulica u Zagrebu). Oblik Pulj preuzeli su od Hrvata Slovenci, koji i danas tako zovu taj grad. Hrvati su se poveli za mletakim oblikom enskoga roda Pola/Pula, pridjev je pulski. SPLIT. Razvio se iz carske Dioklecijanove palae koja se nalazila izmeu rimskih predija: Mrjana (: Maranum), Poiana (: Pansianum), njana (: Junianum), na poloaju mikrotoponima Aspalathos (rom. *spelet s alternacijom a/e: *spalatum - *spaletum >*splt > Split; odnosno *aspaldtu > *Sp(a)liit'b >* Splet'b). Urbonimi romanskoga porijekla su: Poljud palude); Sukoan *santukasianu); Plo231

Uvod li hrvatsko imenoslovIje

Split 1584, rad A. degli Oddija

kita placata), Trcela turricella) i oni hrvatskoga: Luac, Dobri, Cilko (Kuk), Meje itd. Hrvatsko osobno ime Drago spominje se u Splitu godine 999. i nosi ga obnaatelj asti tribuna. TROGIR, grad s naznakama ilirskih zdanja, rimskih nastamba i romanikih zgrada. Slojevi kao i u njegovu imenu! Antike su potvrde brojne. Od grkog TpayouplOv, latinskog Trag'1,lrium, dalmatskog *Trag'uru, starohrvatskog *Trogir'b (u > y > i) do dananjeg Trogir, G. Trogira. Na zapadnom dijelu otoia potvren je 1249. stari hrvatski toponim Pasike "predio posjeene ume" te Borak dalmatski burgu "predgrae"). Povjesniar I. Lui zove ga Citta nuova, kad je u XV. stoljeu taj dio zatvoren zidinama. Pasike je od staroga dijela grada dijelio Obrov

Trogir 1573, rad S. Pinargentija

232

Toponimija

Zadar 1840, Ratni arhiv, Be

prena

"prokop", kako se danas zove poljana ("trg") na tom mjestu, odnosno najira poulica izmeu Pasika i Obrova (I. Babi). Takvih prokopa nalazimo i u drugim primorskim gradovima. U Splitu Obrov, u Zadru libne ("jaz") i paa, u Koruli paa, u Omiu Poal ... svi motivirani gradnjom srednjovjekovnih gradova. Na kopnu sa sjeverne strane na movarnim pliacima bile su solane, iji spomen uva dananji toponim Soline. U Trogiru su u XII. stoljeu potvrena prva hrvatska i romanska prezimena.

ZADAR je jedan od najstarijih gradova na hrvatskom dijelu Jadrana. U anti ko doba bila je rimska kolonija Jadra (> *Dzadra > *Dzadri1 > * Zadbr'b) - od kojega je imena hrvatski Zadar (mletaki, nakon pojednostavljivanja skupa dr > r, Zara). Rani su srednjovjekovni urbonimi romanskoga i hrvatskoga porijekla. U XII. stoljeu u gradu je preteito hrvatsko puanstvo. Dananji urbonimi koji su motivirani srednjovjekovnim zdanjima i linostima: Trg sv. Stoije, Stomorica, Trg pet bunara, Bedemi zadarskih pobuna, Trg opatice ike itd. B) HRVATSKI RANI SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI KOJI NE NASTAVLJAJU URBANI SLIJED ANTIKE: DUBROVNIK se razvio od romanskih doseljenika na hridi Labe (lau), na otokoji se zvao Ragusium. Odatle mu ime Raguza. S june strane preko blatnoga morskog jarka Paludazzo (: lat. palude "blato") razvijalo se hrvatsko naselje Prijeko. No ve 1189. (prije nasipanja jarka koji se zatim prozvao Placa, odnosno Stradun "velika ulica") oba se dijela zovu Dubrovnikom (kao u povelji Kulina bana Dubrovanima). Iako je u XI. stoljeu potvreno nekoliko hrvatskih osobnih
iu

233

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Hvar 1688, rad V. Coronellija

imena u gradu, gradska urbonimija je romanska: Placa platea), Posat (lat. fossaturn), Pile pyle "tijesni prolaz"), Pustijerna (posterula < postera "tajna vrata") itd. Dubrovnik je jako pohrvaen tek u xv. stoljeu, kad u njemu zapoinje snano hrvatska renesansna knjievnost. El Idrizi 1154. navodi da je Dubrovnik najjuniji grad u Hrvatskoj. HVAR. Stari se Pharos, sa centurijacijom koja se jo danas prepoznaje u Starogradskom polju, ugasio i Civitas nova (dananji Hvar) razvila se u susjedstvu na drugoj strani otoka Hvara. Intenzivniji razvitak grada prati se od XIII. stoljea, kad je u luci podignut Arsenal (sklonite za brodove), Fontik (spremite za ito). U iduem se stoljeu podie katedrala, a godine 1612. kazalite. Ime podgraa Burak (tal. borgo) i luica Mandra (tal. rnandrachio). Na mjestu staroga Hvara (u domaem izgovoru For) razvio se dananji Stari Grad. Urbonimi s atributom stari u pravilu su na primorju antika naselja: Argirunturn (danas Starigrad, podvelebitski), Fara (Stari Grad, hvarski), Civitas vetus (dananji Cavtat < *Cbpbtatb < Civitate, stari Epidaurus).
KORULA. Utvreni srednjovjekovni grad na poluotoiu. Ime je grkoga porijekla Corcyra (> *kbrkbrb) hrvatski Krkar. Talijanki oblik Korula doao je iz talijanskog Curzula (* korkyula < Corcyra).
IBENIK je hrvatski grad od svojega osnutka. Njime kralj Petar Kresimir IV. stvara protuteu bizantskim gradovima na primorju. Spominje se godine 1066. (Sibiniquo), kad kralj Kresimir uzimlje u zatitu iki n samostan sv. Marije u Za-

234

Toponimija

ibenik 1686, rad J. Peeters a

dru. U Zvonimirovoj upravi iz 1078. zove se Subenico, a u ispravi iz 1089. castrum Sibinico (Cod. dipl. I, v. Kazalo). Naseljavao se iz okolice gdje se za Rimljana isticao municipij Scardona (> hrv. Skradin). Trgovake veze s okolicom spominje geograf Idrizi u svojem Atlasu 1154. godine. Stara gradska jezgra bila je uokolo sauvanog katela sv. Mihovila. Zatim se ibenik irio i ukljuivao u grad predgraa: Varo, kopinac, Plisac na istoku, Crnicu na sjeverozapadu, Mandalinu na jugoistoku, zatim patrocinij Jadrtovac (: Andrija). Teaki Dolac dugo je uvao ruralni sadraj i akavski govor. ibenik nema romanske urbonimije. Osnova njegovu imenu je ib-, zapravo pridjev iben sa sufiksom -ik. Od te osnove koja je znaila "iblje" navodi se mnogo hrvatskih toponima: ibice, ibine, ibovce ... te romanski toponimi Van vinc! "vrbe" > Vrbno > Vrbnik) na Krku, Firule (lat. ferula "iba") u Splitu, Brgat (lat. virga "iba" > pridjev virgatum > Brgat, XIII. st.) u Dubrovniku. ibenani su sauvali etimologiju (i etiologiju) svoga grada u izreci: ibenie, ibe te ibale! Vidi J. Smodlaka, Imena mesta i metana na tlu Jugoslavije, Split 1946, 80-82. e) GRADOVI KOJI su NASTALI OKO UTVRDA Njihovi su urbonimi esto bili motivirani konfiguracijom terena. Oni pripadaju tzv. akropolskom tipu gradova. KNIN. Grad iznad nekadanjih movaria (palude) s tvravom na kojoj se naziru antiki (ili predan tiki) arheoloki ostatci. Dva su vrha na tvravi: Sveti Spas i Lab (labes "litica"). Stolica hrvatskih vladara: Trpimira, Mutimira, Drislava,
235

Uvod

li

hrvatsko imenoslovIje

Knin 1695, rad P. Mortiera

Zvonimira, Svaia. Vano strateko, prometno i vjersko sredite. Na Kosovu polju, uz rjeicu Kosovicu, koje se prije zvalo Petrovo polje, bila je villa regalis "kraljevsko gospodarstvo". Ondje je na istonom rubu u dananjem mjestu Biskupiji podignuta u IX. stoljeu crkva sv. Marije, koja je bila mauzolej vladarskih obitelji, i katedrala hrvatskoga biskupa. Dukljanin pie o "petih crikvah va Kosovi", to oito svjedoi o jakoj pastvi koja je te crkve polazila. Arheologija zna njihov smjetaj. Neke, kao onu sv. Cecilije, istraivao je arheolog Stipe Gunjaa. Od X. stoljea na Kapitulu, poluotoku na tadanjem movariu, to ga je ini la rijeka Butinica (: antroponim Butiin > Butiina vas, selo> Butinica, rijeka) izmeu svojega korita i Krke spominje se monasterium regale, a od XIII. stoljea crkva sv. Bartolomeja, u kojoj je apsida sluila kao locus credibilis kninskoga biskupa. Ime Kninu spominje Konstantin Porfirogenet kao ~ Tv~va, koje ime S. ae dovodi u vezu s latinskim Tininum, odnosno *Teninam. G. Holzer (Historische Grammatik des Kroatischen, lO4-lO5) prati ove supstitucije u imenu: Tinninium > *Tininji sa zamjenom kratkog /il hrvatskim poluglasom Ibl i depalatalizacijom 11 > n> *Tinin, te metatezom suglasnika tn > kn (kao u tmica > krnica, ditman > dikman, tlaka> klaka i est toponim: *na tlo> Naklo i sl.) > Knin. RIJEKA. Grad na utoku Reine u more. Na tom je mjestu bilo predrimsko naselje Tersatica, koje je dobilo ime od predrimskog katelira Trsat *t7Jrsiitb + ika > Trsatika) na lijevom uzvienom brijegu dananje Reine. Ime je pohrvaeno nakon djelovanja metateze tj. nakon X. stoljea. Tada se lal i le! uz Iri zamjenjuju fonemima lal ili li!: *tarsata > Trsat. Za rimskoga prodora na istoni Jadran na mjestu tadanje Tersatike razvio se rimski castrum, koji su Hrvati mnogo stoljea zatim naselili i prozvali Reka. Grad Rijeka u autohtonom akavskom ekavskom
236

Toponimija

Rijeka 1726, rad M. A. Weissa

dijalektu potvrdila se kasno, 1493. godine: ad flumen quae dividit Recam cum castro nostro Tersat. Urbonimija je hrvatska. D) GRADOVI u SREDINJOJ I SJEVERNOJ HRVATSKOJ Mnogi su gradovi u XIII. stoljeu stekli na ovim prostorima povlastice slobodnih kraljevskih gradova: 1209. Varadin, 1234. Virovitica (: virovita reka), 1240. Petrinja (po hidronimu Petrin(a) + -ja, vjerojatno patronimij po crkvi sv. Petra u Hrastovici), 1242. Samobor, 1242. Gradec (zagrebaki), 1252. Krievci, 1257. Jastrebarsko (: jastrebari) itd. U nizinskim zatienim podrujima nastaju: Valpovo, Osijek, Sisak, Otoac, Poega, Slavonski Brod, Vinkovci i drugi. OSIJEK. Stara Mursa. Arheoloki nalazi iz neolitika. Za Rimljane je utvren grad, raskrije raznih cesta: od Poetovije (Ptuja) u Syrmium (Srijemska Mitrovica); od Siscije (Sisak) preko Certisse (akovo) na Aquincum (Budimpeta). POsljednji se put spominje 591. godine. Ime se izvodi od indoeuropskog korijena *mursl*mrsl*mors/mars u znaenju "blatite", "kaljuasto tlo koje je donosila i talo ila Drava.! U etimolokom je srodstvu s toponimima: Mura (rijeka), Mrsinj (stari grad u Krbavi), Marsonija (Slavonski Brod) i sl. Hrvati su na osjekom prostoru (po arheolokim nalazima: keramika, vrste naunica) ve u VIII. i IX. stoljeu, prije provale Maara u Panoniju. Naselje je bilo na povienom poloaju, zapadno od stare, razorene Murse. Hrvatsko ime u maarskom zapisu glasi Ezzek et portus, a zapisano je 1196. godine. Kao utvreni grad (oppidum) navodi se 1660. godine, a 1687. zapisano je ime Osseck, i ve se razlikuje Gornji grad (Ober vaross) i Donji grad (Unter val

P. Anreiter (2001): "Die vorromisehen Namen Pannoniens", Archaeolingua, str. 88-92, Budimpeta.

237

Uvod

II

hrvatsko imenoslovije

Varadin 1621, rad S. Rottera

ross). Srednjovjekovni Osijek zapremao je isti prostor kao i turski Osijek. Godine 1579. imao je oko 4000 preteito muslimanskog puanstva. Maari od hrvatskih imena stvaraju Eszek, od kojega je lika njemako ime Essek. Hrvatsko ime znai "prostor u sasjeenoj umi", "pasjeka", "obor". Osnova je *sek-, od koje su mnogi istooblini toponimi: OsiklOsek po Hrvatskoj. Izvoe nje od osnove *sf(k-, "suiti", "oseka", "plitvina" manje je uvjerljivo jer se po njoj ne mogu protumaiti ikavski likovi (Liki Osik) i oni na terenima koji nisu uz vodu. Poijekavljeni oblik Osijek nametnut je krajem XIX. stoljea. VARADIN se razvio blizu antikih Aquae Jassae (danas Varadinske Toplice) kao jak burg opasan jarcima. Spominje se od kraja XII. stoljea u deminutivnom maar skom liku Varasd "gradac" (Cod. dipl., III, 40) s latinskim sufiksom -in(us), kojim je maarska administracija latinizirala mnoge ojkonime. Starija urbonimija iz Xv. i XVI. stoljea: Poklean, Dugi konec, Draviki konec, Milki konec (konec = "kraj", "predio"), Platea Cagovc, Brodski konec nije sauvana u dananjim ulinim imenima. VUKOVAR. Grad na stratekom poloaju utoka Vuke u Dunav. Potvren je ve 1131. kao Valkov (= *Vlkov) i njegov je ojkonimski sadraj - castrum. Ojkonim

Vukovar 1825, detalj bakroreza s majstorske svjedodbe

238

Toponimija

Zagreb 1689. iz Valvasorove knjige Die Ehre des Hertzogthums Krain

Vukovo potjee od antikog hidronima Ulka (*Ulca > *Vblka/*ValkaI*Volka > Vlka> Vuka). Od toga hidronima dobiven je sufiksom -ovo ojkonim Vukovo, od kojega je maarski oblik Valk6 (hrv. -ovo> ma. -6, kao hrvatski Valpovo> maarski Valp6, Dombovo > Domb6 itd.). Godine 1332. grad dobiva maarski ojkonim ski formant -wir za oznaku grada, pa se javljaju dvojaki likovi: Vukovo i Vukavar. Potonji maarizirani lik Vukavar "grad na Vuki" Hrvati spojnim vokalom -0- prilagouju po svojem obrascu: Vukovar. Grad je okrenut Dunavu. Na to upuuju stariji urbonirni: Dunavski prilaz, Velika skela, amac, Ribarska ulica. Lijevo od utoka Vuke razvio se Novi Vukovar, a desno uz Dunav vapsko brdo, Gradac (= Varad) te Desna i Lijeva bara koji upozoravaju na nekadanja movarita. Nalazi iz nekropola na Lijevoj bari pripadaju bronanodobnom i eljeznodobnom razdoblju, koji s ostatcima slavenske bilobrdske kulture pokazuju na kontinuitet ivota, koji se na nalazitima Vuedola (= Vujeg dola) proteu u prolost do 4000 godina (podrobnije: P. imunovi, 2002: "Ojkonirnija srednjovjekovne Vukovske upe", Folia onomastica Croatica XI, 1-41). ZAGREB. Ondje je na starijim arheolokim lokalitetima osnovana 1094. biskupija na breuljku koji je kasnije uenim putem prozvan Kaptol (lat. capitulum> maarski Kaptol(om) i od XlV. stoljea Kaptol "kanoniki zbor"). Na susjednom zapadnom breuljku razvija se municipaino sredite Gradec. Oba urbonima rano dolaze pod zajednikim imenom Zagreb ("grad za bregom potoka Cirkovnika"). Najee se rabio latinski oblik Zagrabia i pomaareni hrvatski urbonim Zagrab (s vokalnom harmonijom estom u pomaarenim toponimima). Od toga lika krivom dekompozicijom nastao je bio njemaki oblik z(u) Agram(b). Hrvatsko ime potvreno je prvi put 1328. u Dubrovniku (Andrea de Sagreb, habitator Ragusii).

239

Uvod u hrvatsko imenoslavlje

Imena povijesnih gradova s etimoloko-onomastikim biljekama Ovom popisu dodat


emo

jo nekoliko srednjovjekovnih naselja:

a) Gradovi na primorju. Ta su naselja pripadala prethrvatskim etnijama koje su gradile kamenom te kroz dugu povijest po graevinama i imenima doekale Hrvate, koji su od Romana primili i prilagodili njihova imena u prvim stoljei ma nakon doseobe. Ona svjedoe o ranoj i dugoj biolokoj, gospodarskoj i jezi noj simbiozi Romana i Hrvata na tom dugom primorskom pojasu koji se tada za doseobe Hrvata protezao jugozapadnim rubom Romanije i Slavije. b) Gradovi i utvrde u unutranjosti dananje Hrvatske (i Bosne) na poromanjenim prostorima tafl}.onjih Histra, Liburna, Japoda, "pravih" Ilira nisu ostavili znatnijih tragova u dananjoj hrvatskoj ojkonimiji. Imena: Nesactium, Agrupium, Raetinium, Salviae, Aequum, Burnum, Bistue, Bigeste ... nisu nala odzvuka u hrvatskim imenima, kao to su ona rjea: Knin, Ozalj, Sinj, Norin, Duvno, Pset i jo neka ostavila, izravno ili posredno, spomen na davnanja imena, koja su Hrvati, primivi ih od Romana, prilagodili svojem jeziku na ondanjem stupnju njegova razvitka. c) Gradovi i utvrde u sjevernoj Hrvatskoj. Ondje su tijekom panonskih migracija za seobe naroda, nakon propasti Rimskog Carstva, razorene urbane strukture, utvrena sredita u ravnicama na vodi i na strateki uzdignutim terenima. Graa kojom su ti gradovi bili graeni, i povijesne prilike koje su ih snale nije izdrala. Imena Mursa, Cibalae, Certissa, Incerum, Servitium, Aquae Jassae, Andautonia itd. svjedoe o njima kao povijesnim ("mrtvim") imenima. Slijed i spomen na neke od gradova u dravsko-savskom interamniju ostavili su jedino: Siscia (> Sisak), Marsonia (posredno u rjeici Mrsunji koja danas tee rubom Slavonskog Broda), Syrmium (> ""Srem, dananja Srijemska Mitrovica), i posredno Vuka (> Vukovo > Vukovar). Na temeljima sruenih i naputenih naselja, na pogodnim poloajima uz rijeke, ume, movarita ... Hrvati grade, kasnije nego na primorju, svoje nastambe (zemunice, sojenice, zdanja od grae koja im je bila na raspolaganju), osobito u razdoblju ranoga feudalizma i jo ranije rodovske organizacije patronimska imena na -ci (-ovci/-evci, -inci) kojih je bilo nebrojeno i koja su velikim dijelom zaboravljena. S vremenom se javljaju nova arita ivota na pogodnim poloajima, na raskrijima putova, gdje se obavlja razmjena predmeta kunog obrta i druga razmjena dobara naturalne privrede. Tako su nastala mnoga sjevernohrvatska trgovita, od kojih su se neka zvala po danima u tjednu, kad se u njima odravao sajam: Torec, Sredie, etvrtkovec, Sobota, Nedelie. Ve prilino rano pravni, gospodarski, crkveni i politiki status slobodnih gradova dobivaju: Varadin (1209), Perna (1225), Vukovar (1231), Virovitica (1234), Samobor (1243), Gradac (1247), Krievci (1252), Trg (ispod Ozlja, 1329) itd. Neka od tih srednjovjekovnih naselja donosimo u izbornom popisu s kratkim povijesnim i etimolokoonomastikim biljekama. 240

Toponimija

Bag (Karlobag) 1652, gravura iz Ratnog arhiva u Beu

BAG (KARLOBAG)

Grad u podvelebitskom primorju. Spominje se ve u antikih pisaca kao Vegium (gr. Oveyia). Prema potvrenu lokativu iz 1460. B'gu rekonstruira se nominativni oblik *Bbg, G. Bbga. Nakon ispadanja poluglasa u slabu poloaju nastaje teko izgovorljiv skup /-bg-/ pa se uspostavlja paradigma Bag, G. Baga. Grad se tako zvao sve do kraja XIX. stoljea. Usporedi njemu pridrueno naselje Bake Otarije. Pripadao je plemikim rodovima: Tugomiriima, ubiima i Kurjakoviima. Nakon turskog palea 1525. Bag obnavlja nadvojvoda Karlo 1579, pa se od idue godine zove i Karlobag. To je ime prevladalo.
BAKA

Naselje na Krku u Bakoj dragi (Vallis glagoli tica). P. Skok je ovaj ojkonim pogreno izvodio od apelativa *b'bbka "bava" jer je Baka istog postanja kao i (Karlo)bag. S june strane baanskog zaljeva uzdie se brdo Bag (potvreno u antici kao Vigi). Ondje je hrvatska utvrda Gradac i vrh Klam Hlam < *HIm "hum"). Od pohrvaenog imena Bag Bbg'b) i njegova pridjevnog oblika *Bbg'b + bska nastao je toponim Baka (uvala) poput romanskog toponima Valbi'ska (= Baka draga). Apelativizirani ojkonimni pridjev: Baki (ne: Bakoj).
BELl MANASTIR

Glavni grad hrvatske Baranje. Potvren je 1289. kao Monasterium B. Michaelis de Peel. Smatra se da je Peel prezime maarskog plemia koji je podigao samostan. Samostan se u prolosti nazivao Baranyamonostor (= Baranjski samostan) i Majsmonostor po posjedu obitelji Moys, koja je u XIII. stoljeu imala na svojem posjedu samostan. Hrvatsko ime oblikovalo se pukom etimologijom zamijenivi prezime Peel hrvatskim pridjevom *bel'b. 241

Uvod ti hrvatsko imenoslovlje

BIOGRAD

Grad koji su Hrvati osnovali i dali mu svoje ime (kao i ibeniku). Onimijska osnova bel'b "bijel, jasan, svijetao i sl." vrlo je zastupljena i u ojkonimiji (Belaj 1080, Bjelaj, Bilaj, Belej, Belgrad u Vinodolu), u antroponimiji: Bdoxpwf3arol (950, bijeli Hrvati = Bijela Hrvatska), Belotica (1080) i uzoonimiji: Bilza 1080. hip. od Beloslav). Oko 1018. hrvatski prijestolni grad. Potvren za Kreimira IV. 1060: in civitate Belgrado, 1071. in Castro Belgrado. Tada snezamijenjenim jatom !el kao i Lessani (danas Liane < *lt~S'b "uma"). S promjenom u XIII, odnosno u XlV. stoljeu e> i, na kojemu je zadran naglasak, a onda -l na kraju sloga prelazi u -o i nastaje oblik Bi'ograd. Obnovile su ga 1202. zadarske izbjeglice, pa se od tada nazivao i Zara Vecchia ("Stari Zadar").
BJELOVAR

Do Xv. stoljea ne spominje se kao naselje u kraju koji je motiviran mnogim bilogorskim tekuicama: Plavnica, Klokoevac, esmica, Stublina, Beloblaczka, Beloblatje. God. 1482. spominje se kao posjed Belowarcz (v. Heller, Comitatus Cr isiensis, 15-16). Hrvatsko ime Belovac 1673. na Glavaevoj karti u vezi stoponimom Beloblatje, odnosno Beloblacka reka, potok (*Belovecz) koji je tekao podalje od dananjeg Bjelovara. Kad je nakon Turaka izgraena na dananjem mjestu krajika utvrda nazvana je BelloViir 1666. Kao sredite kraljevske oblasti neko je vrijeme nazivan Novi Varadin, ali je ubrzo vraeno pomaareno ime Belovar, koje se pukom etimologijom tumailo kao Belin grad (po kralju Beli). Budui je bio na kajkavskom podruju, zapisan je u ekavskom liku le > (JI, ali je potkraj XIX. stoljea ime jekavizirano u Bjelovar.
BOL

Postoje dva Bola. Rimsko naselje na Brau podno ilirske utvrde Kotilo castellu) i anac izmeu Splita i Solina kOji se spominje 1056: vinea Bailo. Oba se izvode od lat. vallum "anac", odnosno od prvotnoga hrvatskog znaenja obala "opkop". Promjena ii > o iz VIII. je stoljea. Oba su Bola sluila u obrambene svrhe. Na mjestu rimskoga Bola na Brau danas je ostao hrvatski supstitut Gornja i Donja obala "nasip", to svjedoi o dobroj obrambenoj utvrdi i ranom pohrvai vanju romanskoga toponima.
BROD NA SAVI (SLAVONSKI BROD)

Stara panonska Marsonia. Odatle su putovi vodili prema Sisciji (Sisku) na zapadu, preko Certisse (akova) i Cibalije (Vinkovaca) na Mursu (Osijek), preko Syrmiuma (Srijemske Mitrovice) na Taurunum (Zemun). Marsonija je bila i ostala "klju" za Bosnu. Ime Mapa6vla/Marsonia obilato je potvreno u antikim vrelima (Anreiter, 85-86 i passim). Osnova *mars- + -on znai "kaljua, blato" od indoeuropskog *mors/*mrs (u Panoniji murs-). Ime je do danas sauvano u imenu potoka Mrsunja koji je neko optakao utvrdu, a danas tee zapadnim rubom stare Marsonije. 242

Toponimija

Hrvatsko ime Brod "gaz, prijelaz, trajectus" javlja se tek 1450. godine kao posjed, a 1556. kao castrum, kad plemii Berislavii podiu naselje Brod. Stari grad prozvao se Gornji Varo, a Donji Varo uza Savu nazivao se Brod. Ime je motivirano drvenom skelom kojom se prelazila Sava. Drugo mu je ime bilo Brod na Savi po estom obrascu: Brod na Muri, Severin na Kupi. Grad je vodio teku borbu s vodom i estom izmjenom stanovnitva. Nakon izgona Turaka 1697. gradio se po planu Nikole Sparra koji ga je nazvao Cravaten Stadt jer je i po dijalekatnim osobinama i toponimijskim potvrdama nosio hrvatski biljeg.
Cx..SKA

Naselje na Pagu. Antika Cissa, kako se nazivao sav otok Pag: 1070. Kissam, 1071. insula Kesse, Kessensis communitas. Na ovom je imenu provedena vrlo rana slavenska supstitucija romanskog Iki ispred palatalnog Iii: Kissa + -bska > Cisika > Cbskba > Caska, onako kao u Kerso > Cerso> Cres, Civitas > Cbptat > Cavtat. Pojava se provodila do otprilike sredine VIII. stoljea. Kissa (= Pag) posljednji se put spominje 1372. Od tada se zove po tadanjem glavnom gradu insula Paghi (v. P. imunovi, Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora, 76).
CAVTAT

Grko naselje Epidauros iz III. stoljea prije Krista. Rimska kolonija Civitas vetus. Od rom. akuzativa Civitate(m) > *Kib~tat~ hrvatskom palatalizacijom i zamjenom romanskih kratkih /il hrvatskim poluglasom nastaje Cbbbtatb > Cbptat, a vokalizacijom poluglasa u jaku poloaju dananji oblici Cabtat, Cap ta tlCavta t.

Sve su te supstitucije vrlo rane, dobro doseobe.


ABAR

potvrene

i nastale ubrzo nakon hrvatske

Novije naselje u Gorskom kotaru. Spominje se prvi put 1642. u grobnikom urbaru P. Zrinskog. Njegov se nastanak vezuje uz poetak kopanja eljezne rude u XVII. stoljeu. Ime je dao rijeci abranki, lijevom pritoku Kupe. Nastao je od apelativa abar < praslavenski *bbbr1J "badanj, drveno vjedro", a onda metonimijom "kotlina, dolina". Imenski i ime niki oblici spomenute osnove nalaze se u svim slavenskim jezicima.
DELNICE

Grad u Gorskom kotaru. Neki mu vide motiv u smjetenosti, podijeljenosti na granici brodskog i hreljinskog dominija, drugi u imenici delavci "radnici". Priklonio bih se starom znaenju "dio naslijeene djedovine" (Bezlaj, ER l, 97). Ojkonim je prvi put spomenut 1438. kao Delnice (de Delnic). To se ime zadralo do danas unato njegovu potokavijivanju poetkom XX. stoljea u Dionice, i unato prilino neraspoznatljivu dijalekatnom obliku DejvanCf (zabiljeio J. Lisac). Prvotni oblik nastao prije dijalekatnih promjena e> ei i do etnog -l (Del) uneslogotvorno -!:l-o Zanimljivo je spomenuti da je prvotno ime Delnica bilo Mrzlopolje, koje se nije odralo. 243

Uvod II hrvatsko imenoslovije

DUGA RESA

Naselje na rijeci Mrenici iz XlV. stoljea. Imenica resa (*r~sa) oznauje "zemlju u blatini koja kad po njoj ide ugiblje se pod nogom" (ARj, XIII, s. v.). Od te imenice "mokrina", "podvodno tlo" izvedene su mnogi toponimi i hidronimi u slavenskim jezicima (v. Lj. Stankovska, "Prilog kon imeto na gradot Resen", Onomastica lugoslavica, VI, 1976, 107-116). Ovaj apelativni hidronim sauvao se na movaritu uz rijeku Mrenicu, dok je izvedenih toponima mnogo: Resnik (zagrebaki i trogirski), Resavica, Resica, Resna, Podresnik itd.
AKOVO

Staro keltsko naselje Certissa. Potvrde iz antikih vremena: Certiseii "optopredio" < indoeuropski *kert "saviti" (Anreiter, 211). akovo se kao hrvatsko naselje prvi put spominje 1244, a ve 1252. sjedite je bosanskog biskupa. Godine 1536. osvojili su ga Turci, koji su ga 1687. spalili pri povlaenju. Poet kom XVIII. stoljea poinje nov razvitak doseljavanjem stanovnitva iz Hrvatske, Bosne i Bake. U osnovi imena je imenica ak "klerik", usp. maarski Diakowir "kleriki grad". Sufiks -ovo dodan imenikim osnovama oznauje nositelja svojstva: namina attributiva kao Zrnovo *brny), Sarajevo (: tur. saray "dvorac, han"), Bievo (: Bussi), Lastovo (: La(de)sta), Oborovo (: obor), Valpovo (: valpol "predstojnik gospotije"). U maarskom se esto glasovni skup u finalnoj poziciji skrauje: -ova/-ovo> -o: Dombo "mjesto gdje rastu dubovi", Valpo "mjesto predstojnika valpotije", Volko (= Vukovo), "mjesto na utoku Vuke", Diako "kleriki grad".
en
GOSPI

Poput mnogih dananjih ojkonima na -i i Gospi je u poetku imao mnoinski lik Gospii. To ime nastalo je po titularu Gospe od Blagovijesti, kojoj je posveena katedrala i upa, osnovana u XVIII. stoljeu. Lokalitet Gospi spominju turski defteri mnogo ranije (1604). U turskim je vrelima zapisano ime Gospojina, a godine 1574. mezra Gospi i u oba sluaja ime se odnosi na parcele na kojima se nalaze crkvine, a dotine zemljine estice pripadale su crkvenom imanju. Tako je Gospina crkva u XVI. stoljeu dala gradu patrocinijsko ime Gospii/Gospi.
HLEBINE

Zupa iz 1334. god. Hrvatski toponim od praslavenske osnove *hl~b'b "blato, zemlja, movarite". Ne valja mijeati s osnovom *hlb'b "kruh", kako to ini V. milaner (Pfiruka slavanske toponomastiky, 1970, 78). Kajkavci do danas rijei iz tih osnova izgovaraju drukije: *hl~b'b > hllib "blato" : *hlb'b > hl~b "glava kruha".
ILOK

Antiko naselje Cuccium na Dunavu (Anreiter, 57). Od ie. korijena *kel!- "zavijati, izdignuti, nadsvoditi". Ime motivirano izboinom, izdigom na desnom bri-

244

Toponimija

Ilok 1862, gravura iz Hrvatskog dravnog arhiva u Zagrebu

jegu Dunava, usp. panonski *kukka "breuljak" + -ita "uzdignuto podruje". Maarski ojkonim Ujlak> Ilok nastao je kasnije: > Wylak > Vylak (sa redukcijom wi > !:li> i) > Ilok u znaenju Novi stan (stanite) (uj "novi" + lok "stan").
KAPTOL

Na lQkalile.tu. se.la Ka\ltQl kQd PQ.e.'t,e. s\lQm\'R~e. se. nIl. 't,Qd\'Re. C<!.}lttv.h.<.m ecclesiae beati Petri di Posega. Ondje su, kao i u Zagrebu (Gradec - Kaptol), postojala dva srednjovjekovna grada Poegavar i Poega. Poegavar (= Kapitui > Kaptol) bila je nadarbina, locus credibilis zbornog kaptola crkve sv. Petra (1250), kojim

je upravljao prebendar kao glavni vikar Peuke biskupije, koja se prostirala od Cernika na zapadu do Srijema na istoku. Prije turskih osvajanja (1537) u Kaptolu su postojale dvije tvrave (castra): Posega sent Peter i Prepostwar. One su do danas najuuvaniji srednjovjekovni slavonski burgovi. Latinski oblik Capitulum pomaaren je kao Kaptolom. Odbacivanjem maarskog doetka -om nastala su hrvatska imena Kaptol (u Poegi i Zagrebu), u Kninu je Kapitul tamonje davnanje kninske biskupije.
KARIN (GORNJI I DONJI)

Naselja na Karinskom moru. Antike potvrde: Corinium in Liburnien, I. Lui zapisuje Corinium, slavenski Karin. Kroatizacija ila je, po Holzeru, ovim redom: *Koriniu > *KQrin'u > *Kbrinj1J > *Kbrin, te nakon depalatalizacije n > n i vokalizacije poluglasa dobiven je dananji oblik.
245

Uvod u hrvatsko imenoslovije

KOPRIVNICA

Grad u podravskim ravnicama spominje se od 1316. magna via versus Koproncham (Cod. dipl. VIII, 425). Ve 1356. dobiva status slobodnoga grada: Kapruncha civitas libera (Cod. dipl. XIII, 552). U Xv. stoljeu kao utvreno naselje javlja se pod maarskim imenom Kuwar (1414), Kuwar castrum (1417), villa sub castro Kuwar, Kuwar castrum civitatis Kaproncze (1433), to je maarska preveden ica Kamengrad (ma. ko "kamen" + wir "grad"). Dalje se stalno pojavljuje u maariziranom obliku hrvatskog imena. Ime je vjerojatno nastalo od poimenienog pridjeva na -an (usporedi naselja Koprivna na susjednom Psunju i uz rijeku Osatinu u Osjekoj upaniji) + -ica> Koprivnica. Takvih je imena fitonimskog porijekla vrlo mnogo u hrvatskoj toponirniji.
KRBAVA

Pokrajina (Gacka, Lika i Krbava) u Lici, rijeka, polje, naselje i ilirska gradina na brdu. Na brdskoj hridi dograd ili su Hrvati nakon doseobe svoj tvrdi grad koji je postao kasnije sjeditem biskupije. Oronim Krbavu izvodimo od slavenske osnove krb-Ihrb-Igrb- "uzvisina, hrbat". Ona je prisutna i u naoj i u slavenskoj oronimiji. Neki su etimologiari njome pokuali protumaiti etnonim Hrvati (vidi S. Ondru, 2000, Odtajne tresory slov - Chorvat a Srb, 117-127, Bratislava). Slini su toponimi u nas: Hrbatij (Hercegovina), Hrbine (Rama), Hrbonjak te Krbat, Krbela (otoci u Kornatima), Krbljina (gora u Bosni), Krbograd (brdo), te uz Krbavu i rjeicu Krbavicu i srednjovjekovno liko naselje Gribi. Ne valja pomiljati na latinski apelativ corbis "koara", jer bi se u preuzimanju te osnove oekivala metateza likvida: corb- > *crab-, to se, meutim, nije dogodilo.
KUTINA

Prvi put se spominje 1256. in Cotynnam (Cod. dipl. V, 87) i odnosi se na pritok Lonje. Rjeica je prolazila mimo kasnijeg naselja Kutine. Na tamonjim izvoritima zapisana su imena staroga korita rijeke kao Stara Kutina, jezerca Kutinec, Suha Ketina "presahlo korito potoka" itd. Kutina se od XIII. stoljea javlja u kajkavskom obliku Kotinec, Kotonya, Kotenna sa starim stranjim nazalom -p-, a kasnije dolaskom tokavskog puanstva prevladao je refleks -u-o Sve to pokazuje da ovi toponimi imaju u osnovi praslavenski apelativ *kpt'b- "ugao", "okrajak", "naputeno korito", "mrtvaja"... Hidronimi se javljaju u nas i u drugim slavenskim jezicima. Izvoenje Kutine od kutinja "dunja" nije uvjerljivo (vidi E. Dickenmann, Studien zur Hydronymie des Savasystems I, 1966,205-206). Usporedi ojkonim Kutjevo.
KUTJEVO

Na obroncima slavonskog sredogorja bilo je vinograda ve od rimskih vremena. Tako se na obroncima Krndije (1250, Cod. dipl. IV, 333) spominje samostan Kotko, ecel. de Kotkoa. Ime potjee od praslavenske imenice *kpt'b (koji je nazal u tokavskom i akavskom prelazio u lul do kraja X. stoljea). Apelativ kut- znaio je okrajak, ugao (usporedi istarski toponim Nugla), a u hidronimiji "mrtvi ruka246

Toponimija

Makarska 1572, rad F. Camoccia

vac", "mrtvaja". Od te osnove stvoreni su u nas i u drugim slavenskim zemljama mnogi toponimi (na ovom slavonskom podruju su: naselje Kuti, bara Kut, Kutina pritok Lonje, grad i rijeka Kutina, Kutno "blato blizu Osijeka" itd.). Hrvati kao da su traili vodoplavna, movarna zemljita (vallis de Co tko). Prvo potvreno ime Kotko (za Kutjevo) skraeni je oblik pomaarenih toponima: -ovo> -o: Dombo Dubovo), Diako akovo), Valpo Valpovo) itd. Imena Kuttievo, Gutthyevo, Cutthyevo "selo" javljaju se tek 1660. godine. Ta neko cistercitska opatija, a onda isusovaki samostan, podigli su vinogradarstvo i konjogojstvo na dolinu visinu, kako svjedoe do danas kutjevski konji i kutjevska vina.
MAKARSKA

Grad je dobio ime po ilirskom naselju Makar koje je danas iznad Makarske, podalje od mora. Vrlo dobro potvren od antikih vremena: latinski Muccurum, dalmatski *Mukru > hrvatski *M'bkor'b > *Makar > s vokalizacijom poluglasa u XIII. stoljeu: Makar. Sufiksom -bska > Makarska "luka staroga Makra", kao to je susjedna Baka Voda luka staroga Basta (Bastbska + voda), od predrimskog ojkonima Bist(on).
MOLVE

Naselje u Varadinskom dekanatu. Prvi put se spominje l366. kao posjed Molwa [Molva] (Cod. dipl. XIII, 553), a onda kasnije kao Molve. Ime je izvedeno od prasl. *molY-'bve > *molw-ica, sa znaenjem osnove *mol'b- "rijeni pijesak" kako
247

Uvod li hrvatsko imenoslovIje

Obrovac krajem XVII. stoljea, rad V. Coroneliija

je to i u nekim drugim slavenskim hidronimijama (A. I. Ilijadi, Acta onomastica, god. 49, Prag 2008, 149-150).
OBROVAC

Stari hrvatski toponim iz 918: Abrabuicio (Cod. dipl. I, 27) napisan od Romana za hrvatski Obrovac, a 1337. pie se Obrouez sa lei za poluglas lb/. Ime je izvedeno od starog hrv. termina obrov "prokop", koji je est u urbanoj toponimiji: Obrov u Trogiru, u Splitu, Oborovo "dugoselski ojkonim na Savi" itd.
OMI

Predromansko ime (Oneum, etnik Onastini, Mayer, 247) danas je potvre no na nekoliko mjesta na primorju. Ovaj ojkonim na uu Cetine (antika imena Nestos, Hippus) zabiljeen je kao Almissa, Almissus. Kroatiziran rano prijelazom protonikog la > oi, te palatalizacijom Isl u ll ispred (i), kao u Lessium > Le. Izostala je metateza likvid a jer je hrvatsko ime u XI. stoljeu zabiljeeno u starom 10kativu na -i: in Olmisi (= u Omiu), a etnik ex Olmisanin (pluralni oblik na -jane, Omisani). Iako je III u Olmi uglavnom nestalo (usp. balsam > basam i drugdje), ime se do danas na Brau izgovara Olmi, gen. OlmWl.
OMIALJ

Naselje i predrimska gradina na Krku. Pri hrvatskom naseljavanju Krka Omialj je bio "prvi na udaru". Do danas uva pri vrhu ime uliice Dunajec, vjerojatno nekadanjega potoka ili to postaje za jakih kia. Njegovo ime nije, kako se mislilo, romanskog porijekla "'ad musc(u)lu "dagnjite" (P. Skok). Ono ne bi imalo nikakva motiva za "naselje na vrhu brda". Ime Omialj dovodim u vezu sa susjednim 248

Toponimija

Osor 1598, rad G. Rosaccija

otoiem Sv. Marko, kojim prolazi dananji Krki most, a zvao se Almiss(u), to je predrimsko ime. Ova omialjska Almissa deminutivni je oblik imena izveden sufiksom -ellu (koji u kasnijem veljotskom glasi -jal): *almiss(u) + -ell(u) > Omialj, s promjenom protonikog lal> 161 (kao Almissa> Omi u Dalmaciji i drugdje na primorju). U prilog takvu izvoenju je dananji etnik Omian, koji sam tamo zapisao. Usporedi na Krku Punat i Punal (: pont(e) + -ellu), Van i Vanal (: *vinc(u) + -ellu "iblje, vrbik"), Munt i Munal (: monticellu "breuljak") itd.
OSOR

Gradi na uskoj prevlaci izmeu Cresa i Loinja. Bronanodobni, ilirski i rimski arheoloki spomenici svjedoe o njegovoj prolosti na tom vanom stratekom mjestu. Osorska biskupija bila je osnovana 530. godine na saboru u Saloni. Hrvati su u Osoru uskoro nakon svoje doseobe, to pokazuje vrijeme fonetskih supstitucija u imenu Osor i u osorskim toponimima (Suplatunski i dr.). Latinski polazni oblik Apsarum. Konstantin Porfirogenet sredinom X. stoljea pie ga'D'I'apa, od kojega je oblika dananji Osor (odnosno asuar, kako sam to ime zabiljeio). Promjene kratkih la! u 161 kao u Kotor Cattarum), Mosor Massarum) zbile su se do sredine VIII. stoljea. Ione svjedoe o ranoj hrvatskoj prisutnosti na Cresu. Sauvan je i opis doeka Petra II. Orseola 998. godine u Osoru gdje su doli mnogi Romani i Hrvati iz svojih otokih katela da uveliaju doek. Taj zapis posredno potvruje da Hrvati u X. stoljeu nisu lutalice, skupljai plodova, nego da borave u svojim katelima. Sa Cresa je poznata Valunska ploa iz XI. stoljea na kojoj su oblom glagoljicom zapisana prva hrvatska osobna imena: Tha, sin Bratohna i unuk Juna (: jun "mlad" = junak, junac; Juna je, dakle, "Mladen").

249

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

Petrinja 1689. iz Valvasorove knjige Die Ehre des Hertzogthums Krain

OZALJ

Stari grad na slikovitoj hridi iznad Kupe. Pretpovijesno i rimsko arheoloko nalazite s dvije starokranske crkve. Stari povjesniari pretpostavljaju da je na tom mjestu bila antika Asselia (> *Oz'bl'b > Ozalj). No kako tih starijih potvrda nemamo, vjerojatnije je ime nastalo od ecclesia s. Aselli (Starine JAZU, 23, 208) > Sut Osel < santu Assell(u) < sanctus Anselmus (franaki vjerovjesnik u Hrvatskoj iz IX. stoljea), tj. Anssellmus > AsselU > OZ'blb > Ozalj. Usporedi sanktorem Sutoel iz 1210. godine u okolici Splita, a ime Anselmus dolazi 1198. godine na Krku (V. Putanec, Refleksi pridjeva sanctus u onomastici obalne Hrvatske, Slovo, 13, 1963, 159). Ime OZ'bl''b vremenski odgovara vladanju Ljudevita Posavskog u tom kraju i prilagodbi patrocinijskog imena starokranskih crkava.
PAKRAC

Staro predrimsko ime. Jedno od rijetkih imena koje su u Meurjeju Save i Drave naslijedili Hrvati (usp. Sisak, Mrsunja, Vuka, Bosut, Srijem) i prilagodili ga svojemu jeziku. Ime se prvotno odnosilo na rijeku Pakru. Pakrac je bio njezin pritok (usp. UnalUnac, Don!Donec). Oito je ime bilo mukog roda: 1228. (Cod. dipl., III, 293) Pwker > *Pl1kr'b > P'bkr'b. Maarska grafija ubacuje lul uz slogotvorno Iri kao u Hurvat (kasnije Horvath) < Hrvat. Stare potvrde za rijeku su Pwker (1228), Pukur (1229), Pukur magnum (tj. Pakra: Pakrac) itd. God. 1413. potvrena je utvrda Pakrac: Pekrech castrum (Monumenta Hungarica Historica 1857, I, 36, 159). Otad se zapisuje kao naselje (za hidronim Pakra i slino v. ovdje u poglavlju Hidronirnija).
PETRINJA

Grad na Banovini na uu Petrinjice u Kupu: qui influit rivu m Petrina (1201, Cod. dipl. III, 10). Povijesne potvrde pokazuju da su se dananja Petrinjica i grad nazivali istim imenom Petrinja, odnosno Petrina. Za hercega Kolomana 250

Toponimija

Poega oko 1700. godine, Gradski muzej Poege

1240. dobila je Petrinja status slobodnoga grada: nos hospites de Petrina (1242), prope fluvium Petrina (1256). Mareti i drugi poistovjeuju oblik toponima Petrinja s osobnim imenom Petr-inja (kao Strah-inja). U hrvatskoj (i slavenskoj) onomastici nije prilino da se osobno ime pridaje gradu, rijeci bez ikakvih sufiksainih dodataka. Pretpostavljam da je ime rijeke i grada od oblika osobnog imena Petr- + -ina popridjevijeno posvojnim sufiksom -ja kao Martinja, Ivanja, Stipanja, Baranja i Petrinji susjedna Krstinja i sl. (podrobnije u E. Dickenmann, Studien zur Hydronymie des Savesystems II, 1966, Heidelberg, i u radu V. P. ufga, K rekonstrukcii praslavjanskogo leksieskogo fonda: proizvodnye na *ynb, Studii z onomastiki ta etimologii, 203, Kijev, 69-89). Neki izvori navodno spominju staru crkvu sv. Petra u petrinjskom selu Hrastovici, pa bi ime Petrina (Petrinja) moglo biti patrocinijskoga postanja, po tvorbenom modelu imena Moslavina < *Moslav(ov}ina (v. I. Golec (1993): Povijest grada Petrinje, kolska knjiga, Zagreb).
PLAKI

Jedan od rijetkih ojkonima na -ski/-ki/-ki. Zapravo je Plaki pridjev od imena Plasa "istina u umi", "raskrena zemlja". Plasa ima svoj areal u kvarnerskoj zoni: Plase dio Rijeke, na Krku, 1450. u okolici Zadra: trsi u Plasi zmoranej. li ki ojkonim Plaki Plas(a) + -ski) nastao je u XVIII. stoljeu doseljavanjem Vlaha stoara. Sufiksom -ski u mukom rodu dolazi samo na nekoliko hrvatskih ojkonima: unski na Loinju, Imotski, u susjedstvu Ljubuki te Plaki, a tvoreni su imenima svojih matica: un, Imota, Ljubua, Plasa.
POEGA

Vallis aurea - "zlatna dolina". Stari Incerum na putu od Siscije do Murse. Od ta tri imena jedino je Siscia ostavila svoj trag u dananjem imenu Sisak. U druga
251

Uvod li hrvatsko imenoslovije

dva kontinuitet je bio prekinut. Nije ih imao tko predati Hrvatima i pratiti s njima dug put jezine prilagodbe. Poega se spominje krajem XI. stoljea: Posige, nekoliko puta u XII. stoljeu: Posegna, Posege, a onda kao utvrda: Posega castrum, pa tek 1330. godine maarizi rani lik Posegawar (za mnogobrojne potvrde vidi G. Heller, Comitatus Poseganensis, Serie A, Die historischen Ortsnamen von Ungarn, Miinchen 1975, 200-201). Pridjevak Slavonska dobiva za prve Jugoslavije kad u novoj dravnoj tvorevini dolazi u koliziju sa (Uikom) Poegom. Nekad sjedite komitata (varmedije), upanije, odnedavna i sjedite biskupije. Stanovnik Poege je Poeanac. Javlja se i kao prezime, uglavnom po Slavoniji. Kudikamo je estotrriji maarizirani prezimenski lik Pogaj (Pogajac, Pogaji, Pogan). Pogaji su rasprostranjeni kojekuda, a vuku svoje korijene iz Poege (slino kao Ragui od imena Raguze). U osnovi je ojkonima osnova eg- (ei, poei, pogati i sL). Od praslavenske osnove prbg7J- toponimi su bili motivirani davnim paljenjem uma kao nain krenja i dobivanja ugara (gar "ostatak na zgaritu". Od poeg "pale" oblikovalo se ime Poega vrlo rano i rano upuuje na nain hrvatskoga gospodarenja u Slavoniji. Slini su ojkonimi: Poari (Ogulin, Virovitica), Poarine i Poarnica (abar), egar (Ogulin, Bukovica), ee vica (Omi), eenik (Bra), Paljevine (akovo, azma), Potpale (Ogulin), Ogorjelice, Zagari itd. Njima pridruujemo mnoga Kurila (: kuriti "gorjeti"), Prlitor: rumunjski (vlaki) part. perf. "spaljen" < pirlit- + lat. -tori us > rum. -tor (kao u Vizi tor, Durmitor), glavni grad eke Praha (= Praga) od prbg7J, brake Pranice (selo na Pranicah), bra ka imenica supr6ka "zapretana erava" itd. RIiNICE Povijesni lokalitet na granici solinskog i klikog podruja, na mjestu gdje se obronak Kozjaka sputa i ini uvalu Rupotina kojom protjee istoimeni potok zvan jo i Ilijin potok, a izvire sjevernije na starokranskom samostanskom lokalitetu Crkvine ("ruevine crkvenih zdanja"). U Riinicama je godine 1891. pronaen dio zabata s natpisom PRO DUCE TREPIME(RO), zapisano ime hrvatskoga kneza Trpimira (oko 845-846) na njegovoj zadubini. Ime je slavensko od osnove rez- "obrez", "obrezano, obraeno mjesto". Od njega, osobito negacijom ne-, nastali su mnogi toponimi: Nerez, Nerezi, Nerezine, Nereia itd. Na Brau nasuprot neobraivanim Nereiima nalazi se brdo Reie koje je obraivano. I lokalitet Riinice toga su postanja. SENJ Arheoloko nalazite iz neolitika. Liburni su ga zvali Senia. Za Idrizija (1154) u njemu su Hrvati. Posjeduju ratno i trgovako brodovlje. Kasnije za Turaka podie se utvrda Nehaj (1558). Senj doivljava prosperitet kad je Jozefinskom cestom povezan s unutranjou. Istoga je imena selo na Buzetini u Istri.
252

Toponimija

Senj 1660, rad M. Stiera

SESVETE

Naselje na istonom rubnom predgrau Zagreba. Sesvete su nazvane po crkvi Svima svetima. U ranom kranstvu to je bio spomen-dan sv. Marije od muenika (s. Maria ad martyres). Papa Grgur IV. premjestio je svetkovanje Svih svetih na dan 1. studenog. Nae Sesvete nose kajkavski oblik jer imena nastaju u mjesnom, zaviajnom idiomu. Taj dijalektalni oblik valja uvaavati i uvati. Ime se razvilo od blagdanske imenike sloenice Vse svetih due (Seh du dan, kako bi rekli Nazorovi Kastavci). Da bi ime bilo upotrebno i funkcionalno, nastao je pojednostavljeni oblik Sesvete. Postoje jo Sesvete Ludbreke i Sesvete Poeke. Ove zagrebake Sesvete spominju se od XlV. stoljea u izrazu ecclesia Omnium sanctorum (1314) i u maarskom liku Mendzenth (1397). Tek od XVII. stoljea javlja se oblik Sesvete. Od tada redovito: Szeszvete. Nasljedovanje naseobinskog, kultnog i sakralnog mjesta u nas je antika steevina. Stotine mjesta po sjevernoj Hrvatskoj nazvano je po patronu crkve (vidi Josip Buturac, "Popis upa Zagrebake biskupije 1334. i 1510. godine", Starine JAZU, 59, 1984, 43-108).
posveenoj

253

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

Sisak sredinom XVII. stoljea, bakrorez iz Ratnog arhiva u Beu

SISAK

Sjedite Sisako-moslavake upanije. Na poluotoku to ga ine Kupa, Odra i Sava, kao izuzetno strateko mjesto, nalazio se predrimski (vjerojatno keltski) tvrdi grad Segestika, koji je razorio Oktavijan i podigao rimski grad Colonia Septimia Siscia (*Siskia). Ta *Siskia bila je 297. sjedite Panonije Savije i sjedite ranokranske biskupije. Za dolaska Hrvata ime Segestika bilo je zaboravljeno, i oni su uli i svom jeziku prilagodili ime Siskia. Ono je u IX. stoljeu bilo sjedite Ljudevita Posavskog. Moglo bi se rei: ono to je Nin bio u junoj Hrvatskoj, to je u to vrijeme bila *Siskia u sjevernoj Hrvatskoj. Godine 928. spominje se na crkvenom saboru u Splitu ecclesia Sisciana (Cod. dipl. I, 37), a biskupija je bila ponuena Grguru Ninskom. Od oblika *SiskaIS?ski1 izvodi se hrvatski oblik *Siski1 > *Sish. Analogijom imenica na -bsh (: vosk'lJ) otvara se zatvoreni slog umetanjem poluglasa Sisf,h od kojeg lika je ime *Sisek. U tom obliku (Sisek) Slovenci su preuzeli ime od Hrvata i danas ga tako izgovaraju. Poetkom XX. stoljea potokavljivanjem imena dobio je u nas oblik Sisak.
SLUNJ

Gradina na utoku rijeke Slunjice u Koranu. Ime je hidronimskog postanja kao i druga naselja u tom kraju bogatom vodom. O tome svjedoe iri dijelovi Slunja: Vrelo, Poloj, Kutanja (: kut "mrtvo korito", "mrtvaja"), Lapovac (: lap "vlana zemlja", "ponor"), Rastoke, Toak (: toiti), Ponorac.
254

Toponimija

Slunj 1729, rad M. A. Weissa

Slunj je u srednjem vijeku bio frankopanski grad s tvravom. Potvrde utvrgrada su iz Xv. stoljea: castra Ozaal (Ozalj) iZlwin (1435), super castris Zlwnya (= iznad grada Slunja). Vidi ARj, XV, s. v. Slunj se izvodi od indoeuropskih osnova *sleu-/*slou- "sluz", "vlaga", "slina". Ime je motivirano kvalitetom vode i sluzavim koritom i sedrastim gredama na njemu. Za nastanak imena upiremo se na ime rijeke Slunjice, odnosno Slunice u mjesnom govoru, koja se po Skoku (v. ER, 3, 290) izvodi ovako: slunj + -bsk + -ica > Slunjica, a glasovnom metatezom *-n- > *-n- > -n > Slunica (kao Trebinica < Trebinjica : Trebinje). Vjerojatno je prvotno ime rijeke bilo *Slunja (rijeka, pa enskog roda), tek onda Slunj (: grad, pa muki rod). U takvoj dvoimenosti rijeka dobiva deminutivni oblik. Slino je bilo i u nedalekoj Petrinji: Petrinja (rijeka) > Petrinja (grad na Petrinji), rijeka Petrinjica. Nisu to usamljeni sluajevi.
ena
SOLIN

Ovaj grad u imenu nosi biljeg kontinuiteta od predrimskog do hrvatskog vremena: Salona> Saluna > Salajinu > Soljin'b > Solin. Po rubovima toga naputenoga grada poetkom VII. stoljea nastanjeni su Hrvati. Prekinut je dugogodinji slijed antike, o kojoj solinske razvaline priaju svoju povijest. Drugu, svoju povijest poinju Hrvati u susjedstvu romanskog Splita. Starohrvatski Solin nie na izbojcima neko staroga slavnoga grada. Hrvati na rubovima toga grada, i u samom gradu, obrauju zemlju koju privode kulturi. Nestaje onog antikog slijeda gradskog ivljenja kakav se stvarao u biolokoj, gospodarskoj i jezinoj simbiozi u oblinjem Trogiru, Zadru, a kasnije i u Splitu. Solin je tada ruralno naselje. 255

Uvod u hrvatsko irnenoslovlje

Kontinuitet se oitovao upravo u ruralnom sadraju, gdje se antike ruevine navode kao biljezi i mee hrvatskih imanja. Kralj Kreimir poklanja polje u Solinu koje se locira amfiteatrom kao meom, kao orijentirom, a drugo Podmerjem (Pod mirom < murus "zid") jer se prostiralo do antikog zida. Za esticu kod gradskih vrata kae se da je in civitate Salone. To je grad izmeu ijih su kua hrvatski vrtovi. ak se u latinskim ispravama navode hrvatske rijei koje identificiraju njive: gomilice, sten ice, straie, Oreje, Suhi mostac i sl. Tako su otprilike nastajala prva hrvatska prigradska i gradska naselja. Hrvatski knez je na elu gentilne vlasti. On ima svoj dvor i dvorjane. On i njegov narod evangeliziraju se najranije upravo u agerima romanskih gradova. Uvodi se crkvena organizacija, grade samostani, uspostavlja se sud i izdaju isprave, kako je to bilo ondje za Mislava, Trpimira i Mutirnira na Stombratama (crkva sv. Marte) u Bijaima, ali i drugdje. Obnavljaju se mnoge starokranske bogomolje nazivane svojim titularima: Sutoei (s. Ansellus), Sutulija (: s. Elia), Suidar (: s. Izidor), Suurac (: s. Georiu), Sudaneja (: s. Daniel), Sukojan (: s. Cassianu), Sutikva (: s. Tekla), Stomorija (: s. Maria, u Katelima), tafili (: s. Feliciu) itd. U Solinu na Otoku podie se crkva sv. Marije s hrvatskim kraljevskim grobovima i natpisima na njima (ploa kraljice Jelene). U upljoj crkvi papin izaslanik 1075. kruni Zvonimira za kralja Hrvata i Dalmatinaca. Odnosi s romanskim Splitom odvijaju se mirnim federatima sve intenzivnijom razmjenom dobara i enidbama. U Splitu osobe s hrvatskim imenom u X. i XI. stoljeu zauzimaju vane drutvene i crkvene poloaje. Ova solinska slika pokazuje kako je stasao hrvatski narod ukljuujui se svojim jezikom (u liturgijskim i crkvenim spisima), svojim pismom, svojim dravnim ustrojem u tadanju (latiniku) Europu i ostao do danas njezin sastavni dio. (Po radu R. Katiia, 1992, "Pristupajui starohrvatskom Solinu", u zborniku Starohrvatski Solin, 9-12, Split).
SRB

Srednjovjekovna hrvatska upa. Nelipiev tvrdi grad. Uokolo naselja su domai Vlasi (toponimi Rmanj, ii), koji svjedoe kao transhumantni stoari o davnoj autohtonoj pohrvaenoj vlakoj populaciji. Srpski povjesniari napinju "Srpski most" od Srbije preko Bosne do Srba. Jovan Rakovi za "dogaanja naroda" grmi s govornica: "Oduvijek smo ovdje. Ovo je naa iskonska otadbina". I hrvatski povjesniari mislili su isto. Povjesniarka Nada Klai pisala je kako se Ljudevit Posavski 822. godine sklonio u srpsko pleme u dananjem Srbu. M. Markovi pisao je za to vrijeme o Srbima u Pounju kao o realnoj injenici. Takva miljenja zastupali su i filolozi. P. Skok u neprotumaljivu Porfirogenetovu toponimu Serblia u sjevernoj Grkoj prepoznaje etnonim *Srbije koji je, navodno, preko singularnoj etnonimskog lika Srb dao toponim Srbica. Za nigdje potvreni singularni oblik Srb uzima ovaj liki toponim. Etnonim Srb (u singularu) potvren je istom u XIX. stoljeu. Srpski jezikoslovac P. Ivi nalazi tragove Srba kojekuda pa "i u
256

Toponimija

toponimu Srb u Lici, koji je, navodi on, mnogo stariji od kasnije doseljenih Srba" (P. Ivi, Srpski narod i njegov jezik, Beograd 1986, 17). Etnonimi u Slavena imaju mnoinske likove: ehi (= eka u ekom), W~ gri (= Maarska u poljskom), Wlochy (= Italija u poljskom), Mleci (= Venecija u Hrvata), Bneci (isto u Slovenaca). Zemlja u zaleu Zadra zvala se Hrvati (od Hrvat i Bnetak, Vlasi u Hrvatih itd.). Branimir godine 888. klee svoje ime i dodaje "dux Crvatorum" (ne sa znaenjem knez Hrvata, nego knez hrvatske zemlje, tj. Hrvatske). Kako u starijoj slavenskoj onirniji ne nalazimo lokaliteta kojemu bi se svjesno nadjenulo ime nederiviranim antroponimom unominativu jednine (:;t: drava *Hrvat, grad *Domagoj) s funkcijom individualne, a ne kolektivne identifikacije, kao ni etnonima u jednini koji bi oznaavao "mnotvo", "zbrojnost", "ljudstvo", to liki ojkonim Srb, koji nije uope potvren II mnoini (kao ojkonim Nijemci), ne moe se povezati s etnonimom Srbi, koji se pridruuje (kao i drugi: Horvati, Arbanasi, Vlahi) zemljopisnim sadrajima iskljui vo u mnoinskim oblicima. Stoga je bilo oekivano da u golemoj grai Akademijina Rjenika nema potvrde za Srb, ve samo Srbalj ("homo ex Servia", usporedi poznatu sliku P. Jovanovia "Seoba Srbalja"). Vuk Karadi potvruje etnik Srb tek u XIX. stoljeu s ispravnim naglaskom Srb, gen. Srba (kako je i u imenu Srbija). Liki Sfb je, kao toponim, potvren ve 1345, etiri i pol stoljea ranije od antroponima Srb. Likom toponimu Srb prinosnici Arsenijevi i Bogdanovi zabiljeili su naglasak Sfb, gen. Srba (izgovori kao Vis, Visa), a stanovnik Srba ima oblik Srbljanin. Kako je naglasak najkonzervativniji element u jeziku, i kako se najvie opire promjenama, razvidno je kako je liki toponim Sfb (Srba) drugoga porijekla od etnonima Srb (Srba, izgovori kao Cres, Cresa). Tlo srpske upe trijarskih je sedimentnih naslaga, pa voda uokolo kljua (: klju), sope (: sop/sopot), ponire (: ponor). Tako ondje nastaju mnogi vrutci, vrulje, jezerca, potoci kao to su Srebrnica (vjerojatno od *sreblati s izbjegnutom disimilacijom r-l > r- r), Dabanica (od praslav. *d'bbrb "vodoplavno podruje"), Unca (koji mukim rodom potvruje da se Una prije zvala Un, antiki Oeneus). Po soptanju vode (osobito na vrelitima) nastali su mnogi hidronimni termini (i hidronimi): pivka, pitelj, pisak, sop, sopot, srk (: srkati), pa i srb (: srbati "srkati"). Glagol srba ti "srkati", "soptati" potvren je oblikom i hidronimnim znaenjem u gotovo svim slavenskim jezicima. U vezi s njegovim hidronimnim znaenjem postoji bogata struna literatura. U nas u Vrbniku na Krku potvrena je glagolska imenica u dijalektu: srbani (= srbanje) i srbalo za ovjeka "ki kada govori, potee dah va se koti da serbje". Potvreni su u nas i mnogi hidronimi (i ojkonimi): Srbac, Srbar, Srbica itd. Posve je vjerojatno da je na tamonjim vreli tima nastao hidronim i ojkonim Sfb s akcentom kakav imaju: sfk, sop, huh, klju itd.
257

***

Uvod II hrvatsko imenoslovIje

Stari ojkonim Sfb i novooblikovani etnonim Srb pogreno je dovesti u stvarnu etimoloku vezu.
STARA GRADIKA

Grad na obali Save, na movarnom podruju hrastovih uma, strugova i nasipa, ali na strateki vanom mjestu. Antiki Servitium. U dokumentima je potvrena vrlo rano - 1295: Alsogradisca (= Donja Gradika) portus super Zawam (Cod. dipl. VII, 215); 1540: Gradisckye, castrum (Starine, 17, 162), Gradyscha itd. Potvrda Gradischye (castrum = utvrda) upuivala bi sufiksom -ie na tvrdi grad. Na tom imenu sufiksom -ska s promjenama na avu osnove i sufiksa: Gradie + -ska > *Gradiska > *Gradika (luka, lat. portus) oituje se kako grad (castrum) gubi na vanosti, a luka (portus) izbija u prvi plan kao jedan od ulaza u Bosnu. U XVIII. stoljeu, za Vojne granice, podie se Nova Gradika, pa staro Gradie (Gradisckye castrum) dobiva atribut Stara Gradika ("luka na Savi").
SUNJA

Pritok Save uz koji se proteglo naselje Sunja. Kao naselje spominje se 1429. Zuna villa, i kasnije 1526. kao Blynyewar od apelativa *blyhnja "poplavno podruje", sauvano u imenu sunjskog zaseoka Blinjska Greda. Poslije se stalno javlja oblikom Sunja. Etimologija imena dovodi se u vezu sa starim pridjevom sunan: *sl'bnbn'b > sunj (proiren sa -ja> Sunja), kao ime biljke osunja (= sunovrat) "okrenut suncu" ili kao suton < *slbnbn'bton "tonjenje sunca". Oblik Sunja nastao je, dakle, od stegnute osnove sunj + ja "izloena suncu", "prisoj", Ovakve motivacije nisu rijetke i u drugim jezicima. Usporedimo mnoga njemaka imena Sonnenberg, upravo kao i kod nae Sunje: Sunjsko brdo "uzvienje, rijena greda" i sl.
TOPUSKO

Naselje i termalno ljeilite na junim padinama Toplike kose na Banovini. Ovaj toponim upuuje na starije ime Toplice, kako su se na nekoliko mjesta nazivala term alna vrela: 1249. Toplica (Jastrebarska), Toplic(z)a (Stubika), Toplychycza (Zelinska) itd. Topusko je antika putna postaja Ad Fines s arheolokim nalazima. Kao Toplice spominje se 1192. po samostanskoj crkvi sv. Marije koja je pripadala cistercitskom samostanu i iji je portal do danas sauvan. Tek u Xv. stoljeu spominje se popridjevIjeno ime Topozka (1465), odnosno 1574. abbatia de Topozka. Topuska (= opatija) izvedena je od iskonskog hidronima Topl(ica), odbacivanjem sufiksa -ica i dodavanjem ktetikog sufiks a -sko: topl- + -bsk(a). Dananji oblik srednjega roda Topusko nastao je ugledanjem u ovom arealu slino tvorenih ojkonima: Kravarsko, Saborsko, Jastrebarsko, Pokupsko, Zadvorsko, Luko, Svinjiko, Gvozdansko itd., to je s gledita tipologije areaInih ojkonima zanimljivo.
258

Toponimija

Valpovo 1690, bakrorez iz Hrvatskog dravnog arhiva u Zagrebu

VALPOVO

Naselje uz rijeku Karaicu, zapadno od Osijeka. Rimsko naselje Jovallia uz Mursu. U srednjovjekovnim dokumentima spominje se Wolpo (1332/1337), zatim Va lp o, Valpou, tj. Valpov, kako je 1397. Walpow, a onda od xv. stoljea kao utvrda (castrum i oppidum). Poosobljeni naziv Valpot "zastupnik na vlastelinstvu", "upravitelj plemikog imanja" posuen je istarovisokonjemakog waltboto, u vezi s glagolom wolten "vladati". U hrvatskom imenu Valpov(o) pomaaren je hrvatski sufiks -ov(o) maarskim -o (usp. Djako za akovo, Dombo za Dombovo, Valko za Valkovo, tj. Vukovo "Vukovar" itd.). Hrvatski oblik Valpovo maarska administracija biljei tek u XIX. stoljeu, kad Valpovo dobiva povelju povlatenoga kraljevskog trgovita.
VINKOVCI

Arheoloki nalazi upuuju na 7000 godina kontinuiranog naselja. Municipij Cibalae. U III. stoljeu je kolonija, u IV. stoljeu biskupija. Seoba naroda unitila je staru urbanu strukturu. Ime bogato zasvjedoeno od antikih vremena (P. Anreiter, o. c., 51-55). Od ie. *Cibalie (gr. KE<paAt/ "glava, uzvienje, vrelo"). Naselje s lijeve strane rijeke Bosuta (: Basante sa lal> 101 i lantl> Ipl > lu/, VIII-X. stoljee) i potoka Ervenice. Romanika crkva sv. Ilije iz llOO. na Meraji koja se u XIII-XlV. stoljeu obnavlja u gotikom stilu. Otad se navodi crkva Zenthelye (sv. Ilija), a spominje se 1422. Winkowez, 1474. Wynkowcz. Za Turaka 1526. i 1536. naselje je opustoeno. U XVII. stoljeu navodi se kao selite Vinkovczy (pagus desertus). Neki dre da je motivirano po Vinkovu sokaku, ali je vjerojatnije po oltaru sv. Vinka u staroj Ilijinoj crkvi. Tursko je sredite na hrvatskoj nekropoli iz XI-XII. stoljea na Meraji arap.-tur. mera> meraja "utrina, istina"; usp. pjesmu: "Pod Tuzlom se zeleni meraja"). U XVII. stoljeu Vinkovci su sredite Brodske pukovnije i kasnije generalsko sredite. Uokolo Vinkovaca mnogo je hidronima: Ervenica "potok" r'bV- "rovina", danas: Ervenika ulica), Prkos prk-Iprk- + -os, nasuprotno naselje preko Bosuta), Studva (: "studena"), Smogva, Spava (: lat. spatia (?) > spa(v)a : communia spatia), Gackulja (: gat), Mostina na Gackulji, Rimski most, Banja Skela, Blata, Virci, Virovi (pritoci Spave), Zapee(: *pesak'b), Rastoke, Brodi (gaz), Privlaka, 259

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

Virovitica 1689. iz Valvasorove knjige Die Ehre des Hertzogthums Krain

Zalue

(: lug). U XIX. stoljeu razvija se na istonom predgrau pravoslavno selo Mirkovci, a na zapadnom Novo Selo (Neudorf) s njemakom kolonistima.
VIROVITICA

Do dolaska Maara u Panoniju Virovitica je hrvatska plemenska upa na starijem arheolokom lokalitetu uz potok koji se spominje kao Virovita reka (od Turaka zove se Odenica < Odin potok). Stupanjem Hrvatske u savez s Ugarskom poinje feudalizacija. Godine 1234. poveljom hercega Kolomana dobiva status slobodnog kraljevskog grada. U srednjem vijeku nastaje utvrda gradinskoga tipa. Od 1532. do 1684. pod vlau je Turaka. Prvi se put spominje 1234. kao Werenche magna villa (v. Heler, Comitatus Veroecensis, 197); 1244. i dalje uobiajena je maarska grafija Verocze (ibidem). Tek 1444. prepoznat je hrvatski oblik Wyrowythycza (civitas). Ime Virovitica dobila je, po nekima, po potoku Virovita reka, dok drugi smatraju da je tuda tekao koji od rukavaca Drave (ije je korito danas II km od Virovitice). Po virovima ("izvor", "vrtlog") u tom su kraju motivirani mnogi toponimi (Virje, Zviranjek). Praslavenski "vir?; > virovit "nemirna, vrtloasta (voda)" + -ica.
:UPANJA

Grad u Bosutskoj Posavini. Ondje je u srednjem vijeku bio plemiki posjed SeIna (i selo). :upanja se spominje od XVI. stoljea kao upanje blato, Zapanablacia (1528), Supanjoblata (1709), Schupanie Blata, pa onda popridjevIjenim imenom: upanje (1780), Xuppanje (1855), Supanje i tako sve do XX. stoljea. Ako je suditi po arheolokim nalazima (starohrvatske naunice), ondje je hrvatska prisutnost zasvjedoena ve u IX-X. stoljeu. :upa je u hrvatskom pravnopovijesnom rjeniku imala mnogo znaenja: teritorij, plovanija, zemlja plodna izloena suncu ... Na Baanskoj ploi u XI. stoljeu
260

Toponimija

spominje se Desimir, upan Krbave. :upani su obnaali razliite upravne vlasti. U starom Zagrebu upan se zvao pan i po njemu dananji urbonim pansko. :upanje blato na podruju dananje :upanje pripadalo je upanu i ojkonim je tvoren starim posvojnim pridjevskim sufiksom -jb: upanj, odatle ime upanje (selo, imanje, naselje). Tek u nae vrijeme ustalio se imenski oblik :upanja. :upanja na Savi susjeda je selima titaru (ime po apelativu tit "nasip", kao i zagrebako itarjevo na nekadanjoj Andautoniji), i Gradite (starije Gradie, koje podsjea na starija utvrenja). Ondje je na Savi bio brod kojim se prelazilo u Usoru. U XIX. stoljeu Englezi u :upanji razvijaju drvnu industriju (u neposrednoj blizini Spave). Po njima je :upanja posredno kolijevka hrvatskog nogometa i tenisa s kraja XIX. st01jea. 7.2. Semantika tipologija 7.2.1. Slijed imenovanja gradskih povrina irenjem gradova, mnoenjem njegovih prometnica i trgova namee se potreba breg i podrobnijeg snalaenja. U prolosti su tome sluili urbonimi zateeni u gradu. U srednjovjekovnom Splitu, na primjer, godine 1000. nalazimo urbonim Sudamja (terra s. Domnii) de arena a mare usque ad montes, ali to nije ni sasvim odreen poloaj, ni slubeno ime. Godine 1144. identificira se mjesto: locus qui slavonice cilIco nominatur, ali to nije ustaljeno ime (danas su to Kuine: cilco < klh). Godine 1397: Magna via que tendit ad Salonam (danas Veli put) ne moemo ve tada smatrati urbonimom. U srednjovjekovnom Splitu mnogo je dvojnih imena: locus que slauonice dicitur Tirstenik, latine vero Calamet. Godine 1301. ime mosta glasi Ponte sicco, a davno prije (950. godine) Suqui mostoh (? = Suhi mostac) (Cod. dipl. 1, 42)., danas su to Mostine i odnose se na Dioklecijanov akvadukt. Mnogo e stoljea proi da imena ustale oblike i postanu slubena. Uzmimo primjer Karlovca koji je utemeljen 1579. i koji se planski razvijao unutar zidina utvrde. Najranije bastioni dobivaju honorifikacijska imena: Banski, Elizabetin, Josipov, Ko la rov. Tek oko sredine XVIII. stoljea ulice se imenuju s obzirom na gradska upravna i usluna zdanja: Generaiska, Ljekarnika, Pekarska, Magistratska, andarska, Samostanska, Bolnika ulica. Tako je bilo i u drugim gradovima. U imenovanju ulica grada Zagreba uoavaju se tri razdoblja: l. razdoblje u kojem se preuzimaju topografska imena, imena objekata i sl.: Goljak (= Goli vrh), Ilica (> il'b "glina", prije: Nova varoka ves), Krvavi most, Cirkovnjak (potok), Opatovina, Visoka vu lica itd. Tako je otprilike do druge polovice XVIII. stoljea. 2. razdoblje karakterizirano je spontanim stvaranjem imena koja sve vie dobivaju ustaljeni lik i slubeni status: Kazalina, Koarska, Voarska, Nova ves, ili po ciljnom mjestu do kojih dotina ulica ide: Trnjanska (prema selu Trnje), Graanska (prema Graanima, posjedu Gradeca), Lainska (preme (V)lai261

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

ni, posjedima Vlake vesi), Selska cesta (koja vodi do sela Horvata i Ljubljanice) ... Tako je bilo od kraja XVIII. stoljea pa do sredine XIX. stoljea. 3. razdoblje poinje u drugoj polovici XIX. stoljea. Tada ulice poinju dobivati honorifikacijska imena po "znamenitim i zaslunim" ljudima iz nacionalne povijesti. Prvo honorifikacijsko ime jest Trg bana Josipa Jelaia iz 1878. (jo za njegova ivota), koje je bilo jednoduno prihvaeno. Zatim su imenovane: Gundulieva, Kukuljevieva, Nikolieva ulica, Strossmayerovo etalite i Zrinski trg (poznatiji po neslubenom imenu Zrinjevac). Poetkom XX. stoljea gradu se prikljuuju mnoga prigradska naselja. S njima se broj ulica i trgova poveao. Bilo je potrebno osnovati pri gradskoj upravi Odbor za imenovanje ulica i trgova (1927). Tak6 je bilo i u drugim veim gradovima. Oblikovala su se glavna naela po kojima se pristupalo imenovanju ulica i trgova: L zaslune linosti koje dobivaju sredinje ulice primjerene znaenju i ugledu tih ljudi: Trg Nikole ubia Zrinskog (Z), Trg sv. Krevana (Za)2 2. ugledne linosti svrstane po njihovim zvanjima ili djelovanju, i to u pojedinim gradskim etvrtima: a) hrvatski knezovi i kraljevi, b) znanstvenici, c) politia ri, d) preporoditelji, e) mecene, f) knjievnici, g) glazbeni i likovni umjetnici, h) crkveni dostojanstvenici 3. topografska imena zateena na gradskom podruju motivirana postojeim naseljima, reljefom, biljnim i ivotinjskim svijetom itd. 4. ojkonimi, oronimi, hidronimi, nesonimi iz drugih hrvatskih krajeva. Takva su se naela kasnije esto krila nastajanjem drukijih ideolokih, politikih i uope dravnih i drutvenih prilika. Posebno je poglavlje radikalnih preimenovanja ojkonima i urbonima u podru jima koja su od 1923. do 1943 bila potpala pod Italiju, odnosno od 1861. do 1918. u krajevima koja su bila pod maarskom upravnom vlau. Radikalna preimenovanja zbivala su se u Hrvatskoj u objema Jugoslavijama. Tada su doli u koliziju mnogi istoliki ojkonimi, a u imenima ulica prevladavala su unitaristika shvaanja na utrb nacionalnih. U okupiranim krajevima za nedavnoga Domovinskoga rata (1990-1994) provodila su se takoer mnoga preimenovanja gradova i gradskih ulica i trgova. U hrvatskim gradovima za imena ulica i trgova iskoritavala se bogata zemljopisna nomenklatura: ulica, aleja, odvojak, ogranak, grana, cesta, put, putina, staza, prolaz prilaz klanac, brijeg, zavoj, poljana, zvijezda, dol, vas/ves, vrh, nasip, prud, kut, utrina, jazba, jazbina, gvozd, gaj, pleso, obre, ponikva, splavnica, zdenac, strmina, vrh, jarak, jarun u Zagrebu, u Splitu jo: skale, strana, riva, mul, gat, irina, uvala, krape, varo. U Rijeci: pristanite, vrata, korzo, draga, rebar. U Zadru: kala (Kalelarga), Joa, bedem, bunar, jazina, vrulja, preka, brodarica, u Puli s ovima jo i uspon. U Omiu, Koruli, Bolu, Hvaru borak, burak, mandra, u Varadinu: platea, poljana, konec; u Osijeku: sokak, vijenac, u Iloku surduk, ar2

~okrate imena gradova: Du - Dubrovnik, K - Karlovac, O - Osijek, Pu - Pula, R - Rijeka, S - Split, S - ibenik, Va - Varadin, Vi - Vinkovci, Vu - Vukovar, Z - Zagreb, Za - Zadar.

262

Toponimija

ija itd. Na taj su nain mnoga istolika prezimena razliitih identifikacijski termin mogla uspjeno funkcionirati.

linosti

uz

drukiji

7.2.2.

Semantika

klasifikacija urbonima (glavne motivacijske skupine)

1. Urbonimi od vlastitih imena 1.1. Antroponimi: Stomorica (S), Babin kuk (Du), Dubravkin put (Z), Kreimi-

rova obala (Za), Mikecov prolaz (Z). 1.2. Etnici i etnonimi: Arbanaka ulica (Za), udioska IDu), Vlaka varo (K). 1.3. Toponimi svih vrsta: Vukovarska, Velebitska, Unska, Lika, Lokrumska. 2. Urbonimi izvedeni od imenica 2.1. Topografske imenice: Dolac (Z), Siget (Z), krape (S), Jazine (Za). 2.2. Imenice za ljudsku djelatnost: Njive (S), Sajmite (O), Posat (Du), Mlinovi (Z). 2.3. Flora: Firule (S), Lovret (S), Kanajt (= cannettum, "trstik", predgrae Punta na Krku), Dubrava (Z), Zelengaj (Z). 2.4. Fauna: Medveak (Z), Kuniak (Z), Vrape (Z), Slavujevac (Z). 2.5. Profesionalni nazivi: Pekarska (Ka), Zlatarska (Du), Lonarska ves (Z), Uarska (R). 2.6. Spomenika zbivanja: Ul. 31. listopada 1944. (Z), Ulica hrvatskog proljea (Z), Ulica krinog puta (Z), Trg rtava faizma (Z). 2.7. Ekspresivna imena: Sunana ulica (O), Tri rue (Vu), Ulica tiine i Mirogoj (Z). 2.8. Napomena. Dvolani urbonimi motivirani su diferencirajuim lanom urbonimne sintagme, i to: antroponimom: Trpimirova ulica, profeSionalnim imenom: Lonarska ves, ktetikom: Istarska ulica, odnosno pridjevima koji odreuju poloaj: gornji-donji, veliinu: veliki-mali, starost: Stara Vlaka : Vlaka, izgled: Strma, Kruna, Uska, Visoka ulica, cilj pruanja: Selska cesta, sastav: Kamena ulica itd. 7.3. Tvorbena struktura urbonima Struktura urbonima poklapa se s tvorbenim obrascima koje smo izloili u sljepoglavlju o mikrotoponimiji. 1. Imena koja su preuzeta kao imenice (ili toponimi) bez afiksalnih dodataka: Varo (S), Posterula (Du), abice (R), Gradec (Z), Tvra (O). 2. U tvorbi su najei ovi sufiksi: -ac/-ec, s proircima -ovac/-evac, -inac: Tomislavac (Z), Brestovac (Z), Manduevec (Z), Zrinjevac (Z), Remetinec (Z); neslubeno Jelac (prema neslubenom Jelaiev plac); -ica: Kajzerica, Ferenica, Sigeica, te -ica: Knezinica (Z), Fraterica (Z), Graica (Z), -ija: Kneija (Z), Kustoija (Z), -ik (-nik): Hrastik (Z), Vrbik (Z), Brezik (Z), Trstenik (S), -jak: Goljak, -njak: itnjak (Z), Srebrnjak (Z); neslubeno Kvaternjak (: Kvadeem

263

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

(Z), -ina: Dotorina, (Z), Igrite itd. 3. U urbonimiji su esta pridjevna imena u sva tri roda: Dobri "etvrt u Splitu", Travno "etvrt u Zagrebu", te osobito esto pridjevi u enskom rodu: Visoka (Z, S), Bregovita (S), Uska (Za), Nova (Vu). 4. Manje su esti prefiksaini toponimi tipa Zagreb, Zabok, Podgorica, Sridsela (Bibinje), te prefiksalno-sufiksalni urbonimi: Prisavlje (Z), Obrje (Z) itd. 5. U urbonimiji su najtipinija dvodijelna imena: a) antroponimni pridjevi na -ov/-ev, -in + urbonimni termin (ili toponim): Svaiev trg (Z), Krlein Gvozd (Z), odnosno b) imeniki (ili toponimni) pridjev na -ski + urbonimni termin (ili toponim): umski put (Z), Zagrebaka Dubrava (Z), te e) opisni pridjev + topografski termin ili urbonim: Duga ulica (Z), Gornje Prekrije (Z). 6. Posebna je skupina urbonima s prijedlozima ispred imenice ili imena. Takvi urbonimi nasljeduj u tradicijsko puko imenovanje, a objekti su obino u gradskoj jezgri. Prijedlozi odreuju prostorni odnos po drugom (imenovanom) objektu: Iza Loe (S), Od Montovijerne (Du), Pod zidom (Z), Ispod Sv. Lovre (S), Na Kriice (S), Na To (S), Pod prugom (Vi), Oko Vruje (Za), Ozad Arene/ Drio d'Arena (Pu), Mnogo je urbonima s prijedlogom put "versus" oznaujui ciljni smjer: Put njana (S), Put Bokanjca (Za), Put Biliga (Za), Put Plokita (S), Put Tanaje (). Taj obrazac razlikuje se od urbonima u kojima put znai "via": Put Pod Rebar (Ri), Put iza Nove bolnice (S), Dubravkin put, Put k mlinu (Z). Prilino je urbonima s prijedlogom vrh: Vrh Visoke (S), Vrh Selina (Ri), Vrh Luac (S). Primjeuje se tendencija da prijedloni urbonimi sve vie postaju prefiksaini urbonimi tipa: Sridsela, Vrpolje, Vrlika, Sutrojica, Podsused itd. Za Dubrovnik su znakoviti urbonimi s prijedlozima za: Za Rokom (ulica iz crkve sv. Roka), Za Karmenom i drugi te osobito urbonimi s prijedlogom od: Od Andrje (= ulica koja vodi od crkve sv. Andrije), Od Babina kuka, Od Borova, Od Gaja, Od Montovijerne, Od Nuncijate, Od Pua i sl., u emu se ogleda utjecaj romanske sintakse. ternikov trg);
-ie/-ite: Lanie

-ak/-ak: Medveak, Gospoak

(Z),

Staglie

7.4. Promjene u urbonimima Svakojaki preustroji gradskih opina, este administrativna prikljuivanja prigradskih naselja s ve imenovanim ulicama, este smjene drava, ideologija i politiki prevrati uzrokuju da se mijenjaju slubeni sud i ocjena o odreenim linostima ija su imena u honorifikacijskim urbonimima. Mijenjao se i stav o urbonimima nazvanim po stranim, a ne nacionalnim toponimnim imenima. I obrnuto. Preimenovanja su bila esta i s gledita komunikacije (i trokova) tetna. U takvim preimenovanjima oituju se drutvene, politike i ideoloke prilike u kojima preimenovanja nastaju i bivaju predmetom istraivanja socijalne urbonimije.

264

8. Mikrotoponimija (anojkonimija, zemljina imena)

8.1. Definicija, znaajke, terminologija

Vlastita imena pridruena neivim, nepremjestivim i neobitavanim zemljopisnim objektima zovemo mikrotoponimima ili zemljinim imenima. U strunoj literaturi, nasuprot imenu naselja - ojkonimu - rabi se nazivak anojkonim. Termini nisu ustaljeni. Ta su imena motivirana osobitostima: fiziogeografskim oblicima na terenu i antropogeografskim okolnostima i objektima stvorenim ljudskom djelatnou. Tom se osnovnom podjelom odraava "natura" dotinoga kraja i kultura nastala ljudskom preobrazbom tla. Mikrotoponimi su najbrojnija toponimijska vrsta. I najmlaa. esto su to imena sneutrnutim apelativnim znaenjem. U povijesnim vrelima, a esto i na terenu, teko ih luimo od apelativa jer su mnogi mikrotoponimi zapravo imena in statu nascendi. Tek ako su imena jednoznano raspoznatljiva s pridruenim zemljopisnim objektima od skupine ljudi (ne manje od sela) i na odreenu zemljitu (ne manjem od seoske katastarske opine), tada imena imaju status mikrotoponima. Svako vrijeme, svako zemljite i svaka ljudska skupina imaju svoju prikladnu mikrotoponimiju. Ona je drukija u doba naseljavanja odreenoga podruja i nakon njegove temeljite preobrazbe izazvane ljudskom namjerom i namjenom. Razliita je u ratarskim podrujima, na planinskim pasitima, u lovakim revirima, u ribarskim regijama, na rijenim de1tama, na otocima, u umskim prostranstvima, na plodnim i na krevitim tlima, na movarnom ili na bezvodnom zemljitu, na industrijskim, turistikim ili prigradskim predjelima, drukija je u ravnicama Slavonije, razliita u gorovitoj, krkoj i primorskoj Hrvatskoj, na njezinu teritoriju i akvatoriju, u davno doba seoskih rodovskih zajednica od one na feudalnim, velikakim imanjima, na neko komasiranim socijalistikim gospodarstvima od one na gusto naseljenim ili na opustjelim predjelima, drukiji na zaputenim od one na aktivnim toponomastikim regijama. Zemljina imena definirana su dijalektom odreenoga jezinog areala. U Hrvatskoj, gdje su na mnogim podrujima, u aktivnim toponomastikim regijama dija265

Uvod II hrvatsko imenoslovije

lekatna preslojavanja bila esta i dugotrajna, a jezina proimanja jaka, stvorena je kompleksna mikrotoponimija s obzirom na njezino jezino porijeklo i dijalektaIno "ruho". U takvim je zonama ona u velikom previranju, te predstavlja za svakoga istraivaa "laboratorijski" posao u kojem se svestrano oituje drutvena narav jezika. Bitno je to imati na umu, elimo li upoznati, opisati i obraditi izabrano ili zadano toponomastiko podruje. 8.2. Suvremena klasifikacija II anojkonimiji Hrvatska mikrotoponimija nije se sustavno istraivala ni obraivala. Etimologe su zanimali porijek.lo (stranih) imena ili pojedini slavenski leksiki preitak u imenima. Dijalektolozi su tragali za arhainim pojavama, koje su odudarale od dijalekatnih. Takva jezina arhaika na izdvojenim primjerima nije nametala potrebu klasifikacije takve ili drukije sabrane terenske mikrotoponimije. Iz jedne ve skupljene grae povijesne mikrotoponimije Petar je Skok (v. lit. na str. 284, P. Skok, 1921) u duhu svojega vremena i znanstvenoga zanimanja spomenuo klasifikaciju mikrotoponima predslavenskoga porijekla, i onih slavenskoga (hrvatskoga) i onih koji su bili rezultat simbiotskih (kontaktnih) proimanja s turskim, maarskim, mletakim rumunjskim (vlakim) i drugim jezicima. S obzirom na tvorbu, P. Skok statistiki razvrstava: 1. imena adjektivnoga porijekla (Crno, Dobra, Drenova, *obZ'b > Oblik; *pust'b > Pustica) i imena supstantiviranih adjektiva (Motoruniea). 2. Imena od top onomastiki h apelativa koji nose u sebi ideju lokaliteta, ili su motivirana raslinjem, ivotinjskim svijetom na imenovanu podruju. Mikrotoponime zatim razvrstava na a) one iji su likovi potvreni u jednini i one s mnoinskim likovima, b) "sloenice" s prijedlozima i prefiksima, c) imena tvorena sufiksima i d) pridjevsko-imenske sloenice. Ta klasifikacija sjedinjavala je nekoliko kriterija i nije obuhvaala mnoge bitne tipove imenskih struktura. Njegova klasifikacija nije imala sljedbenika, ni kod njega samoga. Ostala je samo pokuajem u vremenu kad su metode top onomastikih istraivanja bile tek u povojima. Razvrstavanje grae koju sam primjenio (v. lit. na str. 284, P. imunovi, 1972) primijenio u knjizi Toponimija otoka Braa nov je i suvremen pristup toponimijske klasifikacije zemljopisno i jezino definirane regije (otoka). Grai se pristupa kao organiziranom imenskom sustavu kOji tako strukturiran, jednoznano identificira zemljine objekte. Prati se mikrotoponimijsku organiziranost na terenu u povijesnom slijedu, luei, kako ve nudi graa, nekoliko sinkronih slojeva. Uoava se na taj nain rast, bogaenje i mijene brake toponimije. Objanjavaju se tako okolnosti i motivi koji su dali pobude nastanku upravo tih i takvih imenskih struktura u pojedinim povijesnim razdobljima. Istrauju se jezini odnosi s obzirom na dijalekte u kojima imena ive i djeluju, ukljuujui i aloglotska imena koja jednako sudjeluju u identificiranju objekata dotinoga krajolika. Objanja266

Toponimija

vaju se i definiraju dvojni likovi koji se javljaju na granicama susjednih seoskih okruga i na granicama povijesnih razdoblja kad se djelomino mijenja puanstvo i obnavlja prenamjena prostora. Pojavljuju se istoliki toponimi s veim radijusom poznatosti i nastaju imenske homonimne kolizije itd. Toponomastikim metodama klasifikacije osvjetljavaju se njihovi stvarni i toponomastiki sadraji, njihovi likovi koji po sadrajnoj i tvorbenoj jasnoi tvore organizirani sustav u kojem se zrcali lokalna povijest, jezik i udio ovjekov u krajoliku u kojemu je on vjekovima djelovao i na odreeni nain oplemenjivao tlo i objekte na njemu. Po toj klasifikaciji zemljopisna imena razvrstavaju se u tri velike skupine: A. Imena uvjetovana u irem smislu morfologijom i sastavom tla. Ona ima ove razrede: 1. morfologija tla. a) zemljopisna nomenklatura u mikrotoponimiji s izravnim imenovanjem: D(jl, Brdo i imenske metafore s posrednim imenovanjem: Jiizik, Raanj; b) povrinska svojstva tla: Plitvl'ne, Ob(v)rje, e) sastav i osobine tla: rmanj, Brusnik; d) imena motivirana nazivima biljaka: Draevac, ukovik; e) imena motivirana nazivima ivotinja: Konjsko, Zmajeva spl'la; f) imena tvorena odnosima prema drugim objektima: Doi' pod Prismen, Molo Neriz; g) imena tvorena od drugih toponima: Za Vei', Po(d)eenik ... 2. zemljina imena motivirana vodom: a) vodne imenice: Ublii, Nakai, Mol'la; b) svojstva vode: Slatina, Soline; e) relacijski hidronimi: Pul'ki doliic (: Puia); d) ljudski udio u vodoopskrbi: Kostirna, Studenac, Stupie, Lokvanj ... 3. obalna toponimija (crta more-kopno): a) obalni termini: Luke, Ratiic, b) relacijska imena: Blataki doliic (: Blaca) itd. Svaka od navedenih skupina ima razliite imenske tipove: imenice i imenske metafore bez afiksalnih dodataka, imena s afiksalnim dodacima, imenske sraslice, imena s prijedlozima, imenske sloenice itd. B. Imena uvjetovana ljudskom djelatnou: 1. odraz drutvenih prilika: Opinski dolac i vjerskog ivota u mikrotoponimiji: Sutvorje ("podruje oko srednjovjekovne crkvice sv. Barbare"), 2. kultura tla i njegovo iskoritavanje: Novl'ne, Ograde, Lazi, Poari~ Pasike ... 3. gospodarski i drugi objekti po kojima su imenovani predjeli: Lokve, Kotl'lo (lat. castellum), Grebl'a, Graia, Crkvi'ne ... C. Antroponimi u zemljinim imenima: Via (: Vit-ja), Banja spi'la, Stivonje (: sv. Ivan). Pojednostavljeni prikaz takva razvrstavanja, zajedno sa strukturalnom klasifikacijom, daje naslutiti kako je takvim klasifikacijskim proimanjima, kroz vremenske odsjeke na istom prostoru, mogue tonije protumaiti etiologiju u morfologiju zemljinih imena, te pratiti rast, mijene, nastanak i nestanak etiolokih pobuda i morfolokih tipova na odreenoj regiji. Na taj nain jasnije se ocrtava prava i jezi na povijest s obzirom na odnos imena i njima pridruenih zemljopisnih objekata, organiziranost toponimijskih sustava i njihovih mijene kroz povijest, preobrazbu krajolika i jezinih elemenata koji sudjeluju u oblikovanju dotine toponimije.
267

Uvod II hrvatsko imenoslavlje

8.3. Semantike kategorije Mikrotoponimima se imenuju manji i manjeznaajni objekti. Nastanak odree ne mikrotoponimije skoranjiji je od drugih vrsta toponima (hidronima, hodonima, ojkonima). Stoga su zemljina imena semantiki i tvorbeno jasna. Motivi identifikacije (to je?), karakterizacije (kakvo je?), deskripcije (koliko je?), lokalizacije (gdje je?), posesivnosti (ije je?), relacije (kakva je odredivost prema drugom zemljopisnom imenu?) stvaraju onaj bitniji, onomastiki sadraj kojim se dotini objekt izdvaja, individuira, jednoznano imenuje. Postupak odabira razlikovnih onomastikih obiljeja ovisi o fiziogeografskim svojstvima, antropogeografskoj nadgradnji u krajoliku i pripadnosti objekata s obzirom na vlasnika (Borongaj) ili znaajniji toponim (Viki kanal). Zemljopis;"o ime bolje od drugih vrsta uva motive svoje pojavnosti. Prozirnost njegova znaenja (leksikog, onomastikog) otkriva se kroz objekt imenovanja. Etiologija, etimologija i struktura toponima sadravaju povijest imena koja je katkad vana obavijest i od bitne koristi srodnim disciplinama (geografiji, geobotanici, antropologiji, demografiji, etnologiji, arheologiji), a osobito jezikoslovIju. Zemljina imena, osim onomastiki h funkcija koje obavljaju i zbog kojih su nastala i postoje, poklada su onomastikoga znaenja koje je sadrano u obiljejima objekata kojima su dotina imena pridruena da ih jednoznano identificiraju te imenikog (etimolokog) i tvorbenog (strukturalnog) znaenja. Po tim znaenjima imena odraavaju stvarnu i jezinu dijakroniju u prostoru. 8.4. Tvorbene kategorije i geografski razmjetaj
II

anojkonimiji

Svako potpuno usredotoivanje rijei na odreeni zemljopisni objekt vodi njezinoj proprijalizaciji. Tvorbeni elementi toga izriaja postaju tvorbeni dijelovi struktura po kojima dotine izriaje pOinjemo prepoznavati kao imena. Apelativi carica (mocija prema car), ulica (neutralan oblik u znaenju "gradska prometnica"), njivica (deminutiv od njiva), lijevo plee ("plee na lijevoj strani tijela") nije mogue sravniti u strukturalnom smislu sa zemljinim imenima: Bistrica (ime odreenu bistru, tj. brzu potoku), Tomislavac (honorifikacijsko ime planinarskom domu nazvanu u ast kralja Tomislava), Savica (ime predjelu oko isuenog korita nekadanjega savskoga meandarskog toka), Donje plee (ime zaravni u podnoju gore Biokove). Izbor zemljinih imena radi jednoznanog snalaenja u prostoru zadan je okolnostima u vezi s reljefom dotinoga krajolika i dijalekta toga kraja. U regiji je imenskih baza kudikamo manje od moguih zemljopisnih objekata, pa se oblikovanje imena umnoava konverzijom, afiksima, prijedlonim i adjektivnim dodatcima i sl. 8.4.1. U mikrotoponimiji prisutno je mnogo imena koja se formalno ne razlikuju od istolikih rijei. Tako nastala imena ine leksiko-semantiki nain tvorbe. Udotoponimijskom vremenu te su rijei bile, uglavnom, zemljopisni termini (brdo, sinokoa, vrelo) ili su postale imenske metafore (Nozdra, Vaganac, Badanj).

268

Toponimija

esta su imenovanja konverzijom: a) uporaba plurala kao proprijalnog sredstva: Vrsi, Blaca Poljica ... b) uporaba kosog padea u slubi nominativa: N. sg. n. po(d)ce > N. pl. n. Poca > G. pl. n. Podaca > N. sg. f. Podaca; livak ("lijevak", metafora za uvalu) > G. sg. f. livka> likva> N. sg. f. Likva ("uvala") i sl.

Afiksalni nain tvorbe. Primjeri: hum> Hum> Humi > Humac, > Humac > Humi, > Humka> Humine > Humajca > Mumaje > Humako > Poda Hume > Pothume, Gornji Humac, Hom na Lastovu, Hlam u Vrbniku na Krku itd. U hrvatskoj mikrotoponimiji najzastupljeniji su ovi sufiksi: -ac (*-bCb), -ovac/-~vac, -inac. Modeli: O + dl (Gajac), O + (d + d) (Josipovac), O(+d)+ d (Pliivac). Funkcije: deminucija, posesivizacija, univerbizacija. -aa, -jaa. Modeli: O + d (Smokvaa), O + (d + d) (Brusovaa). Funkcije: univerbizacija (Pitomaa), posesivizacija (Begovaa), relacijski odnos (Podlapaa: Lap, Lapac). -ak (*-bh), -ak, -njak. Modeli: O + d (Vrutak), (d + O) +d (Osredak), O(+d) + d (Vilinjak). Funkcije: deminucija (Curak), univerbizacija (Prinjak, Minjak, Vranjak), honorifikacija (Kvaternjak, "Kvaternikov trg"). -ica, -nica, -ovical-evica, -ica. Modeli O + d (Draica, Kneica), O + (d + d) (Pleivica, Telaica), O(+d)+ d (egavica). Funkcije: deminucija (Ploica), posesivizacija (Kneevica), univerbizacija (Glogovnica). -i, -i. Modeli O + d (Arti), O (d + d) (Alani). -ik, -nik, -ovik, -ovnik. Modeli O + d (Borik), O + (d + d) (Glogovik, Vunik). Funkcije: univerbizacija (Travnik), posesivizacija (Dragonjik), identifikacija zemljita (s obiljem sadraja iskazanog imenskom osnovom: Ribnik, Zabnik, Resnik). -ina, -ina. Modeli: O + d (Podine), O + (d + d) (Vrhovine). Funkcije: augmentativizacija (Jazbina, Lesine, Jezerine), univerbizacija (Hraina), pripadanje (Sudovina : Sudovec), posesivizacija (Vitaljina, Vukovina, Banovina), identifikacija zemljita (s ostatcima sadraja iskazanog u imenikoj osnovi: Crkvina, Gradina, Grebine). -ie. Modeli O + d (Grahorie), O(+d)+ d (Lukovie). Funkcije: identifikacija zemljita (s obiljem sadraja iskazano imenikom osnovom: Loie, Blatie, Kalie, odnosno s obiljem kulturnih ostataka: Gradie, Grebie), posesivizacija (Martinie, Turie) i univerbizacija. Ostali su sufiksi slabije zastupljeni: -je (Graberje, Jakovlje), -ava (Berava), -ija (Banija, iarija), -alj (Sapaij), -e (Gole), -ua (Bilua, Petrua), -aji-aja (Bilaj! Suhaja, Krivaja), -anj (Prahanj) itd.

8.4.2. U mikrotoponimiji su vrlo zastupljena pridjevna imena. Pridjevi u mikrotoponimu izraavaju svojstva sadrana u anojkonimnoj osnovi. Pojavljuju se
l

Tuma

pokrata: a - apelativ: d - afiksalni dodatak: D prijedlog: 0 - izostavljeni dodatak.

leksiki

dodatak: O - ojkonimna osnova: p -

269

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

krnji neizvedeni (Gola, Dobra) i izvedeni (Maslinova). Takva elippridjevna imena prilino su esta. -0: Duga, Crno; -n (-bn-): Rogozna, Ravan/Raven, -en: Trstena, Prutna; -j-: Primiije, ivogoe, Banj, Knea, Ivanja, upanja; -ov/-ev,-in dodani takoer antroponimnoj osnovi: Osibova, Jurjevo, Hudetin sa znaenjem pripadnosti i apelativnim (vrlo esto fitonimnim) osnovama sa znaenjem "mjesto s obiljem ega": Branovac, Orio va, Zee vo; -ski - dodan antroponimima, etnonimima i apelativima koji su poosobljeni: Jurjevsko, Vlaka, i izraavaju kolektivnu (a ne osobnu) posesivnost, a dodan toponimnim osnovama izraava relacijski odnos: Baka (: Bag), Baansko (: Bast), Stomorska (: crkva Sv. Marije). Toponimizirani pridjevi izvedeni su esto ovim obrascem O + d + 0 i zapravo su krnja dvolana imena u kojima se gubi identifikacijski lan, koji je obino zemljopisni termin. Pridjevi kao postojani lanovi diferencijacije u imenskoj sintagmi preuzimaju ne samo funkciju zemljinoga imena ve esto i oblike isputena apelativa: u luci Milni (ne: Milnoj), prema uvali Baki (ne: Bakoj), pred Burnjim Primotenom (ne: Primotenim) itd.
tina

kao

eliptini,

8.4.3. PrejiksaIna tvorba: U zemljinim imenima prefiksi odreuju prostorni odnos jednog objekta prema drugom (Vrpolje), ali mogu biti srateni s apelativom u dotoponimskom vremenu (Pasika, Prodol). Tada prefiks nema proprijaInu funkciju. U mikrotoponimiji najei su ovi prefiksi: meu/meju/meu (Meugor je, Meueije), na- (Nagorinac), o-/ob- (Obrje), pod- (Podeenik), pri- (Priboje), preko- (Prekopakra), pri- (Pridol), raz- (Rasohatica), uz- (Uzdoije), u- (Uskopije), vr(h)-(Vrlika), za (Zaboj).

Navedeni primjeri potvruju prilino estu prejiksalno-sujiksalnu tvorbu koja se zbiva po obrascu d + O + d (Nerezine), odnosno po obrascu d + (O + d) + d (Rasohatica).
8.4.4. U mikrotoponimiji su este stare sraslice: a) pridjevske: Samograd, Trolokve, Samotvorac, Svetojanica, Banjdvor, Vuedol Vuji dol) itd., b) imperativne: Duikrava, Kohivrate (danas Konjevrate), Moiguzica itd. te mnogo aloglotskih: Mutokit (lat. *monte acutu) odnosno domaih, katkad lascivnih, poput Kurozeba za imena visokih gorskih vrhova. 8.4.5. Dvodijelne toponimijske sintagme u mikrotoponimiji su vrlo este, i to: a) pridjev + 0: [D + (O)], Tusti Rat; b) pridjev + imenica (D + O): Donje elo; e) broj + imenica (O + O): Tri Sestrice; cl) imenica + imenica [O + (O + d)]: Marija Pomonica; e) pridjev + pridjev (O + O): Mala Visoka; f) prijedlog + toponimijska sintagma [p + (D + O)]: Za Oti humac itd. Ve smo naglasili da su zemljina imena katkad neustaljenih oblika, pa tako i imenske sintagme. Imenske sintagme unutar manjih skupina razdruuju katkad dijelove ostajui samo na lanu diferencijacije. Takva preobliena imena uvaju svoje etioloke pobude i semanti ko znaenje. Sa sinkronijskoga gledita trebalo bi u mikrotoponimiji prouavati i strukturiranost znaenja.

270

Toponimija

Mikrotoponimi pomau orijentaciji u prostoru. Oni doista poput orijentira identifikaciju, i to izravno, najee spomou zemljopisnim terminima i topografsko-toponomastikim apelativima: Brdo (je brdo), Dol, Vrilo, Vruja, Brvno i sl. i posredno, najee spomou metafora: Glava ("uzvisina zaobljena vrha poput glave"), Rebro, Nozdra ("uvala s dvjema luicama poput nozdrva"), Hrbat ... U zemljopisnih termina i "topografskih" imenica prisutna je i razumljiva objektivna, iskustvena konotacija, a u toponomastikih metafora motiviranost je sluajna, asovita, angairana poticaja i afektivna. Ona bre gubi leksiko znae nje, sljubljuje se pridruenom objektu imenovanja. S obzirom na gubitak leksikog znaenja manje je leksikoznaenjski obavijesna, ali je onomastiki svrhovitija. Mikrotoponimi kOjima je u osnovi zemljopisni nazivak (termin) ili druga jasna "topografska" imenica nose leksiko deskriptivno ili koje drugo znaenje (Dugopolje, Peenica, Bruskin, Mokro. ..). Mikrotoponimi koji su odreeni poloajem obino uz imenicu imaju razlikovni atribut (Gornji - Donji, Desni - Lijevi) ili prefiks (Vrpoje, Obrje, Meugor je, Ogorje), ili prijedlog (Pod zidom, Nad lipom) itd. Mikrotoponimi su najee odreeni vlasnikom, pa je u njihovu sastavu antroponim ili poosobljena imenica jake individualizacije (Borongaj, Kajzerica, Kneija, Kustoija itd.). Valja takoer spomenuti da se u mikrotoponimiji uvaju stari oblici i stara znaenja kao leksiki preitci: Zatilje (a. 1080: *tylh "stranji dio glave", usporedi: zatiljak), Sidraga (a. 1060, "kotlina, convallis"), Sfb "sopot" itd. Mnoga zemljina imena sa akavskim, kajkavskim i zapadnotokavskim narjenim obiljejima nalaze se izvan dananjega pruanja tih narjeja. Migracije novo tokavskih takavskih dijalekata od XVI. do XVIII. stoljea preslojile su velik dio starijih hrvatskih narjeja, pa se na mnogim terenima hrvatskih narjeja isprepleu starija autohtona i mlaa nadola mikrotoponimija. Neka dijalekatna obiljeja imenskih osnova upuuju na posebne areale: Veli/Velji/Veliki; KallBlatina/ret/Moa/Bli nja ("blato"), Gvozd/LozalDrenik/Hust/Hvostno/Kneja/Gora ("uma"). esto glasovne osobine u imenima odaju njihov razmjetaj i njihovu starost: glasovni skup r-/cr- rmanj/Crvenica "vrsta ciglaste zemlje", sudbina IV: Vujak/Volkovo/Vo je, Humine/Homaje, Po Iza lica itd., refleksi nekadanjih nazalnih samoglasnika lt;, Q/: Jezik/Jazik (imena rtova), Sutivav/Sativanac, Soerga (*santukiriaku), refleksi staroga jata lei sa sintopijskim razmjetajem "jatovskih" imena i s rijetkim iskljuivo toponimijskim potvrdama: Cista Provo (= *cesta Prhovo), Brizna (= *Brezna), sudbina fonema Ih/: Suhaja/Suvaja, Mahala/MiHa, te osobito esti sufiksalni oblini pokazatelji u mikrotoponimiji: -ac!-ec,-iik/-ek, -ak/-ak, -i/-i, -ie/-ite, -aj/-ej *bj-), -ak/-tak, -ina/-tina, -ica/-tica itd. koji upozoravaju na povijesnu pojavnost i prostorni razmjetaj. Zemljina imena iskazuju se, dakle, kao iva dijakronija s prostornoga i s vremenskoga gledita.
omoguuju

271

Uvod II hrvatsko imenoslovije

8.5. Regionalne i dijalekatne znaajke u mikrotoponimiji Zemljina imena nose regionalne (zemljopisne, etnografske i druge) znaajke i dijalekatna obiljeja. Ona nas uvode u povijest vlastita jezika, a (osobito u kontaktnim zonama) i u poliglotska proimanja. Mikrotoponimni idijalekatni areali najee se ne podudaraju. Zemljopisno ime pridrueno zemljopisnom objektu, koji postaje njegovim onomastikim sadrajem, u uporabnoj funkciji potiskuje, ali ne naputa sasvim leksiko znaenje, balzamira lik i ostaje povijesnim i jezinim svjedokom toga mjesta. Ve smo spominjali veli mnel koji je u srednjovjekovnoj Istri oznaavao "hrastik" (Quercus), i to isto kao mei, na drugom podruju (Meli), kao cer (Cerovje) na tretem, kao grm, na etvrtom, kao dub (Dubac, Suhi dub) na petom, kao hrast (Hrastovje) po svoj Istri gdje se je naselilo novonadoio puan stvo od XVI. stoljea. Njihov dananji fitonimski raspored upuuje na unutranju i vanjsku istarsku kolonizaciju. Iskazuju se ta imena kao iva arheologija. Njima u toponimijskom i dijalekatnom arealu otkrivamo arhaiku i(li) onomastike inovacije. One su u izoliranim, gorskim krajevima vee nego u ravnicama aktivnih toponimijskih regija, na dijalekatnim rubovima prepoznatljivije nego u jezinoj jezgri. Zemljino ime oblikovalo se u zaviajnom govoru, svojom sljubljenou uz nepremjestivi zemljopisni sadraj postaje povijesnim svjedokom jezinih protega, kamen graninik, orijentir i pokazatelj jezinih i migracijskih mijena u plimi i u oseki ljudskog ivljenja na odreenom podruju. 8.6. Promjene i standardizacija imena Standardizacija zemljinih imena dug je i muan posao. Vojne karte i administracijska samovolja unijele su velik nered u hrvatsku mikrotoponimiju te se oe kuje sreivanje i kompjuterizacija katastarskih knjiga. Tada e valjati pristupiti organiziranom poslu utvrivanja imenskih likova vodei rauna o njihovoj dijalekatnoj podlozi i stvaranju kompletnih baza zemljinih imena pri katastrima, geografskim i, osobito, jezinim institutima. 8.7. Dananja prouavanja i zakljuci Terenska istraivanja usmjerena su na aktivne toponimijske zone, gdje su jemijene brze, a imena dobro i gusto potvrena. Pokualo se interdisciplinarnim istraivanjima. Ona su dobra, ali su skupa i spora. U prostranim dijelovima zemlje, osobito gorske Hrvatske, mnogi su predjeli opustjeli, pogotovu nakon Domovinskoga rata (1991-1995). U opustjelom kraju i mikrotoponimi ne nalaze razloge svojega opstanka. Bez puanstva sve vie svru u mijenu i zaborav. Tim predjelima valjat e posvetiti posebnu pozornost. U eri cestogradnje, gradnje naftovoda, plinovoda, industrijskih postrojenja, kanala za navodnjavanje i sl. podru ja mijenjaju svoje namjene, a zemljina imena preputaju se zaboravu. Sve vie se istrauju (zajedno s arheolozima) takva podruja. S razvitkom turizma zatiru se
zine

272

Toponimija

stara zemljina imena a nadiru moderna, kvazikomercijalna. Otoi Zeevo prozvan je Otokom ivota, otoi Govanj postaje Otokom ljubavi, uvala Grabova dobiva ime Uvala Scott, Veli rat postaje Zlatni rat itd. irenjem gradskih podruja nastoji se spasiti zemljina imena i ukljuiti ih u imena ulica, trgova i gradskih predjela. Mnogo je vie poslova od poslenika i od drugih, u prvom redu nova nih mogunosti.
8.8. Struktura anojkonima u regiji (Ogledno istraivanje na grai srednjodalmatinskih otoka)

U svakom se zna~ajnijem zemljopisnom arealu nalazi kudikamo vie objekata nego to je u dijalektu toga areala imena kojima se objekti imenuju. Meutim ogranienim brojem leksema i tvorbenih elemenata moe se tvoriti neogranien broj imena. Takvo nastajanje imena nazivamo onomastikom tvorborn. U tvorbi razlikujemo imena koja nastaju slaganjem novih rijei uz toponomastike osnove: Dragovoda, Trolokve, Divoselo, Dobropoljana i imena koja nastaju kada se osnovi dodaju tvorbeni formanti: Draevica, Zastraie, Lugari. Oba naina organiziranja tvorbenog inventara podlijeu ogranienjima ovisno o jezinim mogunostima, teritoriju i o vremenskom razdoblju koje istraujemo. Strukturiranje imena za obavljanje onomastike funkcije ovisno je o leksikom izboru i tvorbenim elementima koji meusobno dolaze u odnos. Utvrivanjem leksikih i tvorbenih morfema te njihova ponaanja dobivamo zakonitosti koje vrijede u tom dijalektu, za to vrijeme i na tom prostoru. Udruivanje tvorbenih morfema nije kao u apelativa gdje se oni utapaju u rije koja time dobiva fonetski izgled i semantiku vrijednost nove rijei. U imenu su tvorbeni morfemi, pod uvjetom da je rije o suvremenoj tvorbi, za koju ne mogu biti mjerilo starija razdoblja, pridrueni ne zbog cjelovitosti sadraja rijei, ve zbog diferencijacije, razlikovanja objekata pri njihovoj identifikaciji. Sadraj apelativa kamen, kameni, kamenje, kamenjar uvijek je drukiji, oznaujui deminutivni, kolektivni, kvalitativni sadraj apelativa. U imenima Kamiki, Kamenjar, Kamensko, Kamenmost, Kamenica itd. naprotiv sufiksi nemaju takva sadraja. 2 Toponim Kamiki ne znai "male kamenove", nego lokalitet u kamenjaru. Kamen-zagon je npr. s obzirom na leksiki sadraj besmislica, ali u toponomastikom smislu pridrueni tvorbeni elementi izvravaju svoju namjeru: upuivanjem na objekt i diferenciranjem toga toponima od okolinih: Kamen-prag, Veli zagon, Kamen-prodol itd. Budui da toponimi ne pokazuju naroito visok stupanj organiziranosti u odreenoj zemljopisnoj i jezinoj regiji kao npr. fonoloki sustav u dijalektu toga
2

U zemljinim imenima nije karakteristino deminutivno, augmentativno ili koje drugo znaenje osim toponimikog kojim se imenuju i razlikuju istovrsni objekti koji su u prostornom odnosu. U toponimu Glaviina npr. augmentativni sufiks -ina dodan je deminutivnom obliku glavica. S takvom funkcijom sufiksi u apelativu nisu uobiajeni, jer sufiksi u njima redovito modificiraju znae nje osnove.

273

Uvod li hrvatsko imenoslovije

areala, to ni u tvorbenom sustavu ne moemo traiti vrstu kohezijsku silu koja bi drala i gradila toponimijski sustav. Zato mnogi tvorbeni obrasci bivaju manje uoljivi. Takvi anojkonirni gube karakter derivata i postaju topoleksi u kojima su tvorbeni elementi nerazluivi pa ak ineprepoznatljivi: Mojstir, Katilo, Bunja itd. U dugim razdobljima i u novim vezama ti isti anojkonirni postaju osnovom cijelom nizu drugih zemljinih imena. 3 Svako je ime strukturirani model dvaju komplementarnih morfema. Osnovni morfem nositelj je top onoma stike obavijesti, tj. upuivanja na objekt. U jednoleksemnom imenu to je obino osnova (O), a u dvoleksemnom imenu imenica. Drugi tvorbeni morfem vri diferencijaciju, razluivanje objekta od okolinih objekata s istom osnovom. To jeubino afiks (d) u jednoleksemnom i atribut (D) u dvoleksemnom imenu. Oba tvorbena morfema podreena su osnovnom cilju da oznae mjesto. Leksiki sadraj, nastao sjedinjavanjem morfema, od sporedne je vanosti. U zemljinim imenima: Osibova, Rashum, Nereia, Obrje, Jerkovica, Dragovoda, Rat od Blatake glave itd. moemo lako utvrditi osnovni morfem koji upuuje na objekt: Osib- i rashum-, nercz-, -vrje, Jerko-, -voda, Rat- i morfem koji ga lui od ostalih sa slinom osnovom: -ova, -o, -ie, ob-, -ovica, Drago-, -od Blatake glave. Razluni morfemi imaju u prvom redu proprijalno znaenje. Struktura je dakle podreena svrsi imena. Kako su mikrotoponimi vezani uz objekt, njihovo se leksiko znaenje lako gubi a oblici "balzamiraju". Zato u zemljinim imenima esto nalazimo starije jezine relikte koje vie ne poznaje dijalekt toga areala: Mratinje brdo (provedenu metatezu likvida u posuenom imenu Martin), Nerezi (ekavski izgovor jata u ikavskom govoru), Knjee ravan (stari oblik lokativa jednine) itd. Imena, rastereena leksikog znaenja lako ulaze u jezik, lake stupaju u nove tvorbene veze i ponaaju se slobodnije od apelativa, u kojima su takve veze katkad zakoene fonetskim i sadrajnim elementima. Toponimna tvorba prua, dakle, vie mogunosti. 8.8.1. Uzimanje gotovih funkcionalnih jedinica bez dopune ili afiksalne izmjene Toj toponomastikoj skupini pripadaju imenice: Luka, Polje, Brdo, Brig, Spila, Rudina, Ratac, Dol, Lokva, Sutiska, Njiva i antroponimi: uvan uvan + jb), Tudor (+ jb). To je leksiko-semantiki postupak4 i toponimi toga tipa ine naj elementarniji nain tvorbe. Meu apelativima u toponomastikoj slubi razlikujemo uglavnom dvije znaajnije imenske skupine.
8.8.1.1. SKUPINA GEOGRAFSKIH I GOSPODARSKIH TERMINA UTOPONIMIJI

Za razliku od imenica, kojima je u komuniciranju redovito potreban reeni ki kontekst, imena upozoravaju izravno na objekt bez popratnih obavijesti. To je
3

Usp. Mojstirine, Kotilac, Bunjice itd. Dobro primjeuje V. A. Superanskaja da je tu zapravo rije otoponimikom afiksu -o. Premda toponimi Glava, Luka sadravaju formant -a, koji slui u fleksiji i tvorbi, taj je doetak iz dotoponimijskog stadija. V. A. Superanskaja, Struktura imeni sobstvennogo, Moskva 1969, str. 92.

274

Toponimija

gotovo neutralan proces toponimizacije. 5 Semantika geografskih termina druki ja je od apelativne. Termini ne izazivaju asocijacije ve svojim izravnim upuiva njem na imenovani objekt bogate top onoma stiki sadraj. Toponimi tako tvoreni vrlo su stari i njihove se potvrde nalaze u naim i stranim najstarijim pisanim vrelima.
8.8.1.2. SKUPINA TZV. TOPONOMASTIKIH METAFORA

U takvih toponima postanak nije izravan, ve posredan. Dok npr. u izrazu: kopam u Dolu imamo jasan prijelaz apelativa dol -+ Dol, koji se zaista odnosi na dolinu, u izrazu kopon u Kotlu, lovl'li smo rl'bu bllzu Bl'skupa "greben uz more koji nalii na mitru" i ~l. odnos kotiil -+ Kotiil, biskup -+ Biskup nije isti odnosu dol -+ Dol. Te su apelativne metafore u novoj funkciji i s novim znaenjem. Izgled, poloaj ili koje drugo svojstvo tla bili su povodom tim metaforama da, poto su postale imena, neutraliziraju osnovno leksiko znaenje i istiu, upuivanjem na objekt koji je slian kotlu ili biskupskoj mitri, toponomastiki sadraj. Nastanci, koliine i vrste metafora vrlo su razliiti: od sasvim obinih i objanjivih: Glava do neobinih, lascivnih i neobjanjivih: Cura, Guzica, Batistera. Pri stvaranju nom ina metaphorica, za razliku od nom ina topographica gdje je prijelaz spila -+ Spila jasan i lak, sudjeluju dva vana imbenika: - angairanost imenovatelja u kojega su motiviranost i asocijacijska predoba bile dovoljno jake da nastane prijelaz iz apelativa u toponim izmeu kojih ne moe doi znak jednakosti kao dol = Dol, nego znak slinosti ("') biskup'" Biskup (greben, sika kao biskupska mitra). - volja okoline da ime prihvati i upotrebljava. Motiviranost u takovih imena brzo nestaje pa su toponomastike metafore izloene daljem iskrivljavanju. Metafora je s obzirom na leksiki sadraj i s obzirom na imenski oblik krnja. Time, zahvaljujui jezinoj ekonomiji, postaje top onoma stiki vrlo upotrebljiva. Zato je teko prodrijeti u porijeklo i motiviranost takvih imena. Te osobine imaju i tzv. pseudometafore iji su likovi posljedica jezinih deformacija i naknadnih asocijacija s objektima kojima su pridruene. Nomina topographica kao najbrojnija skupina tzv. bezafiksainih imena upuuje na bogatstvo zemljopisne nomenklature uvjetovane konfiguracijom tla i na statistiku zastupljenost pojedinih zemljopisnih termina u toponomastikoj slubi. Ti rezultati nisu vani samo za lingvistiku. 6 Nomina metaphorica omoguuju, ako utvrdimo motive njihova nastanka, uoiti koje su znaajke u odreenom razdoblju imale dominantnu ulogu u njiho5

S vremenom njiva postaje panjak, pilja razvalina, mouja pustopoljina. Te obavijesti imaju obavijesnu vanost i izvan toponomastike. Krki pejza s mnogim uleknuima, jamama, brdima, usjedima, dolovima i docima imat e kudikamo vie nazivaka od ravniasta terena, a obalni nazivci zbog vanosti za pomorstvo i ribarstvo odlikuju se izuzetnom gustoom. Po utvrenim zakonitostima tvorbe u odreenom sinkronijskom presjeku lake emo rekonstruirati starija razdoblja i predvidjeti tendencije razvitka.

275

Uvod II hrvatsko imenoslovIje

ja,

vu nastanku. I ti podatci imaju ire socioloko znaenje (Hajduci, Mletke, GaliKola, Badanj itd.). I jedna i druga skupina poveava broj imena posebnim tvorbenim postupkom koji zovemo konverzija, pri emu kao razlikovni dodatak slui: a) promjena roda: Likva liva k),? Prodola (= prodol) b) promjena gramatikog broja: Ubla (+- Ubal), Glave, Humi, Okladi, Bunje c) upotreba kosog padea u slubi nominativa: FratOr (genitiv plurala od Fratri "ime franjevakog samostana i okolia u Hvaru"), avol (gen. pl. od aval) d) promjena sklonidbenog uzora: Milna (dat. sg. Milni)8 e) promjena akcenta: krl'p: krip, Nerel'e B Reie. Pojavu konverzije nalazimo kod afiksalnih i sloenih imena, ali tamo su uglavnom uzrokom jezini razlozi, a tek su u manjoj mjeri toponomastika potreba. Po ve izloenom principu ovim skupinama pripadaju mnogi aloglotski anojkonimi: alo, Polaa, Mouja, Katilo, iji tvorbeni obrazac vie nije prepoznatljiv, jer lue njem doetaka od osnovnog "kostura" dobivamo leksike segmente koji nam nita ne znae. No ti imenski segmenti mogu biti, i bivaju, osnove za izvoenje drugih zemljinih imena: alice, Polaine, Griice (: Gria), Maujica, Bunjice, Kotilac, ije je znaenje odreeno prostornim odnosom objekata, a razlikovne morfeme ine sufiksi. Takvi toponimi pripadaju iduoj skupini. 8.8.2. Tvorba zemljinih imena spornou afikasa (prefikasa i sufikasa) To je morfoloki nain tvorbe. Od morfolokog postupka u uem smislu razlikuje se time to se u morfologiji dodatcima osnovi mijenja oblik i modificira rijei, a u morfolokoj tvorbi dodatcima osnovi tvore se nova imena. Afiksalna zemljina imena sastavljena su od ovih tvorbenih morfema: a) leksikim morfemom, koji je osnovni imenski dio, identificira se geografski objekt b) prefiksom se odreuje poloaj objekata, a u linearnom redu u imenu dolazi na prvo mjesto c). sufiks kojim se razluuje objekt od ostalih objekata ija imena imaju zajedni ki leksiki morfem u linearnom redu dolazi na tree mjesto. Za utvrivanje osnove treba razluiti leksiki i afiksalni morfem. 9 U toponima: Brce, Brdanjak, Brdina, Brdavica i Pobrje rei emo da je leksiki morfem brd-, a sufiksi -ce, -anjak, -ina, -avica, -je. To isto moemo utvrditi za toponime: Grab, Grabovac, Grabovik, Grabovica, Grabrova itd.
7

Toponim je promijenio rod Likva (nom. sg. f.) ~ Vala od !ivka (: lijevak). Prvobitni pridjev Milna *me/na luka) postao je imenicom. U imenima gdje se pridruivanjem leksikog i tvorbenog morfema dogaaju glasovne promjene prepoznatljivost granice luenja je oteana ako se ne obratimo za pomo fonetskim pojavama i povijesnim potvrdama. Vano je uvijek utvrditi tvorbenu i etimoloku jasnou da bismo ispravno objasnili zemljino ime. Valja utvrditi nisu !i prefiks i sufiks u imenu iz dotoponomastikog vremena. To treba stalno imati na umu.

276

Toponimija

Kad je sufiks sloen - Brdanjak - nije uvijek jednostavno odrediti je li osnova brdan- (+ -jak) ili samo brd- (a sufiks -anjak). U takvu sluaju treba traiti u grai tvorbene uzorke slinih imenski h struktura (Humanjak, Dolanjak). Tvorbenu osnovu ne ine svi oni morfemi koji se nalaze u imenskoj strukturi, tj. imena se ne tvore po obrascu A + B + e kao linearno spajanje elemenata. Toponim Dragomirac ne nastaje postupkom Drag-o-mir-ac, ve Dragomir-ac, kao Deseviac, Nigomilac itd. U tome nam pomau i okolina imena: Dragomirica, Desevi-dolac itd. Sufiksi -ac, -ica dodani su osobnim imenima. Imenska tvorba s pridruivanjem leksikih i tvorbenih morfema zajednika je osobina slavenskih jezika. Slian tvorbeni postupak imali su romanski jezici koji su se govorili na naem primorju. U toj tvorbi luimo dvije skupine imena: a) imena koja su izvedena od apelativa koji su u tom obliku ovjereni na ispitivanom podruju: Kamenica "kameno korito", Prodolina "dugodolina" itd. b) imena izvedena po tvorbenom obrascu a dodatcima koji imaju u prvom redu proprijalnu, toponomastiku funkciju. U toponimiji veu pozornost zasluuje druga skupina afiksalnih imena. Takvi toponimi javljaju se redovito kada je imenovanje geografskim terminima iscrpljeno ili vie nije prikladno i ekonomino. To biva pri naglom napuivanju terena, kada su parcelacije zemljita mnogobrojne jer je tada potreba za imenovanjem velika zbog poveanja broja objekata koje valja imenovati: Gria - Griica, Grievica, Grinjaci; Grab Grabovik, Grabovica, Grabje; Oklad - Okladine, Oklai, Oklaia; Brig - Brizi, Briina, Briak; Vrh - Vrhovine, Vrje, Obrje itd. S obzirom na tvorbeni postupak toponimi se razvrstavaju u ove tri skupine: - toponimi sa sufiksalnom tvorborn prema tvorbenom uzorku O + d (osnova i dodatak) - toponimi sa prefiksalnom tvorborn po tvorbenom uzorku d + O (dodatak i osnova) - toponimi sa prefiksalno-sufiksalnom tvorborn po tvorbenom uzorku d + O + d.
8.8.2.1. SUFIKSALNA TVORBA

Sufiksi se samostalno ne upotrebljavaju i njihovo se znaenje oituje jedino u vezi s leksikim morfemom. Ako sufiks i osnova postanu monolitno sjedinjeni u jedinstven nov sadraj, tada toponim pripada prvoj skupini tzv. bezafiksalnih imena. Sufiksi u imenima imaju uz gramatike obavijesti koje inae imaju doetci u apelativu (oznaavanje kategorije roda, broja, padea itd.) i strukturalni sadraj koji nastaje sve veom produktivnou sufikasa uz odreeni imenski tip, pri emu se smanjuje njihova sadrajna funkcija da modificiraju znaenje osnove oznau jui: deminutivnost, augmentativnost, prisvojnost, zbir i sl. Mnogi se sufiksi (npr. -ski, -i, -ik) formaliziraju, dobivaju strukturalnu funkciju. Sufiks i slue u prvom redu za razluivanje objekata u prostoru. Na njima se npr. u toponimima mogu izvriti izmjene i zamjene: Kruica i Kruica, a mogu supostojati dva ili vie su277

Uvod II hrvatsko imenoslovije

fiksa za isti objekat: Suurac: Sviuraj : Sviuraj. Za korisnike tih imena to nema nikakva znaenja. Sufiksi, mimo leksikog sadraja, estotom upotrebe i opetovanjem postaju postupno kategorijski strukturalni elemenat tvorbe, npr. -ski: Hrvatska, Grka, Hvarska; -ie: Graie, Bobie, Pu ie itd. Svojstva sufikasa u toponirniji jedne regije mogue je uoiti tek onda kad ih promatramo na odreenoj prostornoj i vremenskoj razini, dakle sa sinkronijskog gledita. Iz povijesne udaljenosti ta se svojstva top onomastiki h sufikasa ne i ne uvjerljivima, jer su u pojedinim razdobljima njihova produktivnost i njihovo ponaanje bili slini onjma u apelativima. Razlogom da se ipak govori o toponomastikim sufiksima jest to to u toponirniji dolazi ogranien broj sufikasa, k tome pojedini sufiksi dostiu visoku produktivnost u odreenim razdobljima i na odreenom podruju. Ta dva imbenika uz dug ivot toponima u jeziku stvaraju doista privid postojanja specifinih toponomastikih sufikasa. Zato se o njima govori kao o injenici, ali se pritom ne istie dovoljno da je rije o sufiksima koji se javljaju u odreenom vremenu te na odreenoj jezinoj i geografskoj regiji. Odrediti proprijalnost sufi kasa nije lako, jer je nemogue uvijek primijeniti mehaniki postupak lO kojim luimo leksiko-morfoloku strukturu rijei (i imena). Da se utvrdi proprijalnost sufiks a i njegova toponomastika funkcija, potrebno je istraiti organiziranost imena jedne jezino i geografski definirane regijell te istraiti odnose izmeu imena i izmeu objekata i njihovu meusobnu uvjetovanost. Proprijalnost sufiksa mogue je, dakle, utvrditi jedino sinkronijskim pristupom, na samom terenu koji prouavamo. Za takvo odreivanje sufikasa sluio sam se ovim postupcima: a) da objekt oznaen sufiksalnim imenom bude u prostornom odnosu s objektom oznaenim bezafiksainim imenom, tako da imaju zajedniki leksi ki morfem: Pojice : Poje, Osia: Osik, Stupie: Stup, Bunjice: Bunje, Grinjak: Gria, Bo(l)ina: Bol ... b) da imena u okoliu imaju zajedniki samo leksiki morfem, a sufiksima vre razlikovanje objekata. Straica: Straie; Strabenica: Straak: Straevnik, Grac: Gradac: Gradina: Gradie; Nerez: Nerezine: Nerezie ... c) da je toponim s odreenim sufiksom antroponimskog postanja: Bjenica: Bjenko +- Benedictus, Deseviac: Desevi, Tienica: Tien, Jerkovica : Jerko ... - Kada se toponim tvori od svetakog imena, obino se odnosi na kakav sakralni objekat: Sutvarje, Stivanje, Sviurac, Lovreina, Stomorica, Vidovica, Osibova (Josip). ..
10

II

To je opravdan prigovor St. Rosponda Mikloievu, a kasnije i Franckovu radu. Usp. St. Rospond, Klasyjikacja structuralno-gramatyczna slowianskih nazw geograjicznych, 1957. Usp. rad P. imunovi, "Organiziranost toponima u geografskoj regiji", Onomastica Jugoslavica I, 1969, str. 47-56.

278

Toponimija

d) kad leksikom morfemu pridrueni sufiks tvori oblik koji nije ovjeren kao rije ni oblikom ni znaenjem u toj jezinoj regiji, a dolazi iskljuivo kao zemljino ime: Kozlovac, Kotalac, ibenik, :ukovik, Draevica ... e) kad je sufiksalno ime nastalo univerbizacijom: Veijak Velo polje), Bo(l)ina Bolska strana). Sufiksi u proprijalnoj toponomastikoj slubi dolaze na imenske i pridjevske osnove. U toponimiji nalazimo prilian broj apelativa koji su izvedeni razliitim sufiksima i uvaju svoje leksiko znaenje: Mirina "razruena kua", Kamenica "kameno korito", Noica ':okrajak zemljita", Paklina "bitumenska smola" itd. Prijelazom u toponime oni se vezuju uz objekt i dobivaju onomastiki sadraj. Ovima pripadaju mnogi zemljopisni termini u toponimiji: Dolac, Humac, Preac, Ratac, Rudina, gdje je mogue pri tvorbenoj analizi primijeniti formalni morfoloki postupak. Specifinost je toponomastikog sufiksa i u tome to se prilino slobodno vee uz leksiki morfem ako ga ne sputavaju mogunosti uobiajenih fonetskih promjena. Treba meutim istaknuti da sufiks u zemljinom imenu, uz osnovno toponomastiko znaenje, moe nositi i druge obavijesti kao npr. posesivnost: Jerkovica, ili upozoravati na osnovu imena izvedenu od naziva bilja: Borik. Meutim ako se radi o grai iz davnih supstratnih jezika ili o izopaenim imenima koja su nastala utjecajem asimilacije, kontaminacije, puke etimologije i sl., tj. o imenima ije nam je leksiko znaenje nepoznato, tada formalne analize, tvorbeni tipovi, raspored osnova, geografija sufiks a, odnosno istih glasovnih segmenata, mogu dati vrlo vane toponomastike i uope jezine obavijesti. U nekim toponimima ija nam je etimologija sasvim nepoznata sufiksi su jedini pokazatelji njihove pripadnosti kojem od davnih supstratnih jezika. l2
8.8.2.2. PREFIKSALNA TVORBA

U tvorbenom postupku prefiksi se razlikuju od sufikasa po tome to je u njima prisutnije i rijetko se formaliziraju. Prefiksi u imenskoj strukturi dolaze na prvo mjesto i nisu formalno samo tvorbeni morfemi ve su u isto vrijeme i nosioci sadraja koji imaju kao prijedlozi i prefiksi. Prefiksi se zbog sadraja razlikuju od sufikasa veom autonomnou. Proces formalizacije prefikasa jo nije dostigao takav stupanj upravo zbog sauva na sadraja. Utoponimiji prefiksi odreuju prostorni odnos jednog objekta prema drugom, ali mogu biti tvorbeni elemenat srastao uz apelativ u kojemu je ve gotovo neprepoznatljiv. Takav prefiks nema proprijalno znaenje.
znaenje
12

usp. sufiks -ona u toponima Albona, Scardona, Nona, Salona itd. u imenima gradova na naem uzmorju. Danas se u njihovu okoliu otkrivaju (ilirske) gradine.

279

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

S obzirom na sadraj osnovnog morfema prefiksaina se imena svrstavaju u dvije skupine. U prvoj je skupini obino kao leksiki morfem geografski termin. Takvih je imena mnogo jer su geografski termini najstarija zemljina imena na novoimenovanom podruju, a prefiks omoguuje tono odrediti poloaj i odnos prema drugim objektima: Vrpoje, Narae, Zagvozd, Podlapaa, Prekopakra itd. l3 Prefiksaina imena nastaju kad treba podrobnije imenovati geografske objekte prema ve imenovanim objektima: Nagorinac : Gorinac, Nakai: Kal, Obrje: Vrje. Katkad tako doznajemo za zaboravljena imena koja su postojala u susjedstvu dananjih prefiksainih toponima. U drugoj skupini prefiksainih toponima apelativi su kao leksiki morfemi vrlo esto toponomastike metafore: Muelje (+-- medu elje), Zastup, Podbaba itd. Posebnu skupinu ine prefiksaina imena u kojima je osnovni morfem antroponim od svetakog imena: Sa tulija, 14 Sutvarje, Stomorice i od drugih imena: Zadragonjik, Podanviskovo, Prekopakra, Vrlika itd. Teko je odrediti koji je prefiks sastavni dio imena, a koji je dodan osnovnom morfemu da se odredi novi objekat s obzirom na prostorni odnos prema ve imenovanom. U ovome nas na istraivanom podruju spreavaju ove pojave: a) izjednaavanje lokativa i instrumentala u lokalnom znaenju s oblikom akuzativa b) esta upotreba akuzativa u nominativnoj slubi: Polhume, Zareje, Zalajca, Konavle c) nastanak toponima s kojima su prefiksaina imena mogla biti u vezi: Obluje: *Luje, Zagvozd: Gvozd itd. Paljivim usporeivanjem zemljinih imena s apelativnim fondom u dijalektu i sa situacijom na terenu mogue je za prilian broj toponima utvrditi da su kao prefiksaini apelativi preuzeli toponomastiku ulogu: takvi toponimi ne izraavaju prostorni odnos: Naplav, Zavala, Pasika, Prodol, Oklade, Osik, Naklo *Na tlo s promjenom kt > kl, W. Boris) itd. Naprotiv u imenima kao to su Muelje, Zagradac, Polhume, Zagvozd, Vrpoje, Podanviskovo, Supetar, Sutvid itd. mogue je lako razluiti prefiksni morfem od osnovnog. Ovdje se radi otoponomastikim prefiksima. Po estoti javljanja naj frekventniji je prefiks pod-/pol-/po- jer oznauje uvijek lokalitet u podnoju, dakle rijetka mjesta koja su na otokom kru bila pogodna za obradbu.
8.8.2.3. PREFIKSALNO-SUFIKSALNA TVORBA

Takvi toponimi s obzirom na tvorbeni obrazac imaju strukturu d + O + d i d + (O + d) + d: Obluje, Rasoha, Podjamica, Podvornica, Nerezine, Nereie, Ogor13

14

usp. M. Karas, Nazwy miejscowe typu Podgora, Za/as w jfzyku po/skim i w innych jfZykach slowim1skich, Wroclaw 1955. To je temeljna studija za takav tip zemljopisnih imena. Toponimi s prefiksom sut- (od lat. pridjeva sanctus) odnose se obino na sakralna zdanja Stobre, Sutulija, a bez toga prefiksa na okoli oko sakralnog objekta: crkvina Stobre u uvali Lovreina (kod Postira na Brau).

280

Toponimija

je, Zagraie itd. Uloga afika sa i njihovo znaenje istaknuto je u prethodnim poglavljima.

8.8.3. Sloeni toponimi


8.8.3.1.
TOPONOMASTIKE SRASLICE

Tvorbene strukture koje nastaju srastanjem dvaju korijenskih morfema u jedinstvenu toponimijsku sintagmu zovemo top onomastikim sraslicama. Uzora takve tvorbe ima mnogo u jeziku. Jedan od morfema ima identifikacijsku funkciju (O), a drugi diferencijacijsku (D).lS Takva je toponirnska sraslica prilagoena osnovnoj ulozi da oznai mjesto, dok se spajanje lanova vri po jezinim pravilima prema ovim obrascima: a) tvorbeni obrazac s pomou konfiksa -0-; Samograd, Dragovoda (D-k-O); b) tvorbeni obrazac nastao spajanjem dviju imenica: Juras-polok, Ki-brig, Kamen-prag, Stanac-Dolac (D-O i D-O+d); c) tvorbeni obrazac od imenice u padeu i imenice: Knjee-ravan (D + dj-O; d) tvorbeni obrazac nastao slijevanjem pridjeva i imenice: Zalogria, Malokve Male lokve) itd. Koliina tvorbenih obrazaca u toponimiji vea je nego u apelativima, u kojih su katkad tvorbene mogunosti zakoene znaenjem. Pri klasifikaciji toponomastikih sraslica nije mogue voditi rauna samo o prvom ili drugom morfemu, jer se morfemi mogu slagati s razliitim morfolokim osnovama. Treba, dakle, obratiti pozornost na strukturalnu analizu, u kojoj je potrebno odrediti kojoj vrsti rijei pripadaju morfemi i kakvim se transformacijama mogu podvri. Prividne toponomastike sraslice, kao Vodotoine, Vinogradi i sl. smatramo jednostavnim imenima i idu u skupinu bezafiksainih (Vinogradi) ili u grupu sufiksainih imena (Vinograd-ie).
8.8.3.2. DVOLEKSEMNE I VIELEKSEMNE
TOPONOMASTIKE SINTAGME

U toponimiji je dvoleksemnih toponomastikih sintagmi vrlo mnogo. One se jo oitije od jednoleksemnih toponima ponaaju kao binarne sintagme, od kojih jedan lan (obino imenica) vri identifikaciju objekta, a drugi lan (obino atribut) diferencijaciju toga objekta od susjednih: Gornji Rumac - Donji Rumac, Velo selo - Malo selo, Selca - Novo selo, Suhi dol - Mokro poje itd. Tvorbeni morfemi u takvim toponimima djeluju jedinstveno. Ta je jedinstvenost tvorbenih elemenata u vieleksemnu imenu takva da im nije mogue zamijeniti poredak. S obzirom na postojanost, dvoleksemne i vieleksemne toponime moemo podijeliti u dvije skupine. U prvu skupinu idu diskursivne top onomastike sintagme. One se stvaraju ad hoc, kratka su trajanja i esto ograniene na malen broj korisnika ili su pak poznate jednoj skupini korisnika (ribarima, lovcima itd.). TaIS

usp. R. Miku, "Sintagmatski kompleksi i sintagmatska aksiomatika", Radovi, razdio -filoloki, 2, Zadar 1962, 27-47.

lingvistiko

281

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

kve toponime sredina obino ne prihvaa trajno; oni se detoponimiziraju, tj. razdruuju tvorbene morfeme. Takva zemljina imena obino nastaju esto i nestaju brzo. Druge su dvolane sintagme postojane. To su automatizirani toponimi, prihvaeni od stanovnitva i uneseni na katastarske mape. Njihov je krug prepoznatljivosti velik, a vijek trajanja dug. S vremenom zemljino ime moe toliko blokirati lanove toponomastike sintagme da morfemi u dotinom toponimu vie gotovo nisu prepoznatljivi (Karuzalac, Malokve). Svako ime ima u sebi dva morfema linearno postavljena jedan do drugog. Takvi su npr. i eliptina imena, koja su jednom bila dvoleksemna, a s vremenom je, po ekonomiji govora, jedan lan izostao: Milna (luka), Grka (luka), Visoka (gora) itd. Graa srednjodalmatinske otoke regije daje nam ove tvorbene obrasce sloenih zemljinih imena: 1. pridjev + 0. Pridjev je u poetku lan kojim se diferenciraju objekti. Geografski termin u slubi lana za identifikaciju objekta obino izostaje, pa elipti ni naziv uzima funkciju prijanjeg dvoleksemnog imena: Forska (luka), edno (zemlja), Jugova (polje) itd. ID + (@)I 2. pridjev + imenica: Vele njivine, Boji dari, Debelo elo (D + O) 3. broj i imenica u padeu: Devet urih lO + OI 4. imenica + imenica: Punta Luica, Vala Kruica lO + (O + dl 5. imenica + pridjev: Vala Forska, Pli Velo /o + (D)I 6. pridjev + pridjev + 0: Molo Forska (vala), Bosanski Novi (dio mjesta Bola koji nastavaju doseljenici iz Bosne), Molo Visoko (glava) ID + (D + (@)I 7. imenica + toponomastika sintagma: Stup Veli red ID + (D + 0)1 8. imenica + prijedlog + toponomastika sintagma: Rat od Blaine glave, Punta od Arca lO + (p + D)I 9. prijedlog + toponomastika sintagma: Za Otri humac lp + (D + O)/. S obzirom na organiziranost sloenih imena u geografskoj regiji nalazimo ove
mogunosti:

1. Velo brdo bez okolinog naziva Brdo i Malo brdo, tj. sloeni toponim, iji prvi lan vri deskripciju objekta, a ne ulazi u opreku (A ~ B, e). 2. Molo Visoko, postoji u okoliu toponim Visoko, a nema Velo Visoko (A : e e B). 3. Gornji Rumac "naselje", postoji Donji Rumac "naselje" ali nema u okoliu naselja Rumac (A : B e e). 4. Veli krip, postoji Mali krip i k rip (A : B : e).

Ali ni tvorbeni obrasci ni organizacija nikada nisu potpuno iskoriteni u odreenom razdoblju i na odreenoj regiji. Potrebno je stoga pratiti i usporeivati tvorbene sustave susjednih regija i susjednih razdoblja radi prouavanja meu sobnog proimanja i bogaenja tvorbenog inventara u zemljinim imenima.

***
282

Toponimija

al isti oblik (donji),

razliito znaenje

bl razliit oblik, isto znaenje


znaenjskih

cl razliit oblik i znaenje

Tipovi

opreka

Koliko god se u strukturalnoj analizi vodi rauna o formalnom udruivanju tvorbenih elemenata, gotovo toliku pozornost treba usmjeriti na organiziranost imena znaenjskim elementima. Istraivanja u mikroregiji pokazuju d~ je toponimija uglavnom hrvatska preteno s neutrnutim leksikim sadrajem. Imena znaenjem vre deskripciju objekta, ali i razlikovanje meu objektima. Toponomastiku funkciju razlikovanja i razluivanja preuzimaju dodatci toponomastikom apelativu u sinkronom i dijakronom odnosu pojedinih znaenja kao to je vidljivo na priloenim shemama. Veli G6ul (Moli GMuI) Velo spna (Molo jama) Velo Gfka (Molo Gfka)

Velo stina (Moli kUk)

Veli put (Moli ratac)

Velo paklina (Molo paklina) Velo Selo (Molo Selo)


Razliiti

Veli kr'ip (Moli krip)

sadraji koje nose mikrotoponimijske sintagme s Veli - i MJIi-

283

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Veli krlp dakle asocira uvijek staro naselje (po povrini je manji od Molega kripa), a Velo SelO vee, prostranije naselje (Molo SelO je starije); Luka znai "uvala" i "predjel"; ii u Vis i na Vis dva su razliita sadraja: 1. "ii u mjesto", 2. "ii na otok". Isti tvorbeni postupak (Veli krlp, Velo sela), isti toponim Luka, Vis izraavaju prema nainu upotrebe razliite sadraje. Tu razlikovnost kad je rije o mikrotoponimiji geografski i jezino definirane regije ini i znaenja u imenu. Sa sinkronog gledita, dakle, treba govoriti i o stukturiranju znaenja.
Literatura Jurii, B. (1956): "Topopimika zapadne Istre, Cresa i Loinja", Anali Leksikografskog zavoda FNRJ, sv. 3, Zagreb. Karas, M. (1968): Toponimia Wysp Ela.fickich na Adriatyku, Varava-Krakov. Sekere, S. (1966): "Antroponimija i toponimija June Baranje", Hrvatski dijalektoloki zbornik 2, 405-458, JAZU, Zagreb. Skok, P. (1921): "Prilozi k ispitivanju srp.-hrv. imena mjesta", Rad JAZU, 224,98167, Zagreb. Skrai, V. (1996): "Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka", Knjievni krug, Ogranak Matice hrvatske u Zadru, 81, Split. imunovi, P. 1972): "Toponimija otoka Braa", Braki zbornik 10, Supetar; (22004): Braka toponimija, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb.

284

9. Oronimija (gorska imena, oronimi)

Hrvatska je veim dijelom gorovita zemlja raznovrsnoga reljefa. Bogata je oronimima. Oronimni su sadrajno vani orijentiri u prostoru. Graninici nekih starodavnih hrvatskih upanija, koje su se prostirale porjejima rijeka. Oni prate i razgraniavaju dravna podruja (npr. s Bosnom i Hercegovinom). Gorski lanci Dinarskoga gorja, s dominantnim Velebitom, i alpski obronci dijele primorsku Hrvatsku od unutranje. Njihova najstarija imena: Arion oros (Dinara?), Promona (Promina), Biokova (Mons Sclavorum), Mons albus (Velebit i drugi oronimi) i Alpe sa svojim najistonijim obroncima uz rijeku Kupu jo uvijek nisu na zadovoljavajui nain lingvistiki protumaena.

Hrvatski doseobeni pravci ili su dolinama, tokovima rijeka sa sjevera na jug. Starosjedioci su se za velike seobe naroda (od IV. do VIII. stoljea) sklanjali u gorja, bavili se stoarstvom ili se utvrivali u romanskim gradovima na primorju.
9.1. Praslavenski oronimi

Hrvati su od starosjedilaca naslijedili neke oronimske termine predrimskoga postanja, koji imaju svoj odraz u hrvatskoj oronimiji. Meu ostalima su to: gudura *ganda) "urvina, dubodolina" (Gudura kod Otoca, Gudua na Prokljanu), gria *grediu) "klisura, provalija, litica" (Gria, Griane na irokom primorskom arealu), gripa *grepp-) "litica, hrid" (s oronimima u Splitu, na Brau, olti, Dugom otoku), lab *lau) "kamena hrid, litica"(Lab, hrid na kninskoj tvravi, Labe, juni kameniti dio starog Dubrovnika, Lapan, staro ime makarskoga Graca na hridi, a danas strma draga od Graca uz vrleti Biokove), rip a *ripa) "hrid, ljut" (Ripa, utvrda na Uni, Ripaa na Kordunu i u istonoj Slavoniji), skrad *skard) "litica" (Skrad, Skradnik) te mnogi oronimi kao to su: Bag *Bbg'b <Bigi <Vigi) "brdo nad Bakom, brdo i naselje na junom podvelebitskom primorju", Labin s brdom Labinicom iznad Trogira *Albena), Mosor "gora od rijeke Zrnovnice do Cetine" *Massarum), Mose *Massentium) "gora juno od Mua u Trogirskom zaleu", Motovun "brdo i katelir u Istri" *Mantona), Papuk. Mnogima se ne zna znaenje, a katkad ni jezino porijeklo. Neki su romanski oronimi nastali romansko-hrvatskim jezinim proimanjem: Mutokit "brdo na 285

Uvod u hrvauko uneno \ov\je

Hvaru", Matokit"otro brdo nad Vrgorcem" lat. *monte aeutu, "otro brdo"), Mutogras "brdo u primorskim Poljicima" lat. *monte grassu, "debelo brdo"), slinog je postanja istar ki Mukoval monte eahallu, "konjsko brdo") i vjerojatno nekoliko iljastih brda u unutranjosti Hrvatske: Oki lat. *aeutu, sa iljastim brdima u okolici: Otro brdo, Otrc i sL), brda na otocima: Brkata, Brkata glavica verticata, "ustrmijene", kao hrvatski Kom, Komae), creski Sis rom. *susu za lat. sursum, "gore"), mnoga brda s utvrdama: Kotilo "castellu), KoljunlKojunlKoin *easte1/ione), PU/tilj lat. *putetil(is) "kruna utvrda" u Katelima) i mnogi drugi.

9.2. Hrvatski oronimi


Hrvatski su oronimi mlai. Mnogi visovi preko 1000 metara nose hrvatska imena: Dinara (1831 metar, najvii gorski vrh u Hrvatskoj), Biokova (Sv. Jure, 1762), Velebit (Vaga nski vrh, 1757), Pljeiviea (Ozeblin, 1657). Kremen (1591), Gvozd (Bjelolasica. 1534), Risnjak (1591), Svilaja (1508), Snjenik (1506), Vie vica (1428), Potak

1. Dinara; 2. Sveti Jure

286

TopoIIImija

l. Vaganski vrh; 2. Risnjak; 3. Svilaja; 4. Keina kosa

287

Uvod u hrvauko ImenoslovIje

1. Vojak; 2. Veliki Kabal; 3. Veliki Planik; 4. Ivan~ica

kosa, 1446). Uka (Vojak, 1401), Mosor (V. Kabal, 1331), Mala Kapela (= Gvozd, Seliki vrh 1280), C;arija (V. Planik, 1273), Liko sredogorje (Trovrh, 1234), Zumberaka gora (Sv. Gera, 1178).lvanica (1060), Medvednica (SIerne, 1032). Oronimi su do XVI. stoljea esto zapisivani u razvodima te u mnogim pravnopovijesnim listinama kojima su se utvrivale seoske ili oblasne granice, a brda su im bila Vidljivi meai. Na zemljovidima od XVI. stoljea ucrtavani su. poput krtinjaka, brda i brdski lanci. ali su oronimi na prirunim zemljovidima i vedutama rijetko, i rijetko ispravno. zapisivani. 288

(Keina

U primorju i na prostorima svojega najranijega naseljavanja Hrvati uz stare pretpovijesne gradine na vrinama zarana podiu crkvice i grobita. Neke od tih vri na zovu se: Perun, Peruni, Perunsko, druge Moko(ica), Tr(i)zan, Trebia (: *trba, "rtva"), u kojim imenima vidimo ostatke slavenskoga kulta vrhunaca, ostatke slavenskoga poganskoga vjerovanja (npr. suprotstavljeni Beli i Crni vrh u Istri). Neke su vrhove s crkvom nazvali po svetakim titularima, "ratnicima", kao to su: Sv. Jure (Suuraj), Sv. Mihovil (Sutmiho), Sv. Vid (Sutvid), Sv. Ivan (Stivanje), Sv. Ilija (Sutulija) itd. supstituirajui njima nakon evangelizacije svoja boanstva (Jarila, Sventovida, Peruna). Mnogobrojni oronimi (Straie, Straevnik, Stroanac, Strganja, Gradac, Gradina, Graie, Ostrog, Ostrovica) svjedoe imenima o svojoj davnoj namjeni. U doba ranoga feudalizma podiu velikai na stratekim mjestima uz rijeke, gorske prijevoje, drage i druga strateka mjesta utvrde s karakteristinim imenima: Viac, Zelengrad, Zvo n igra d, Klju, Samograd, Klu, Vratnik, Viegrad, Stolac, Orlovac, Sokolac, Utvina (= Udbina), Otre-grad, Bedem-grad itd. Toj skupini pripadaju oronimi vidikovci (straita): Ozren, Zrin, Ozirna, Prizna (: zreti "gledati"), Pogled, Ogled, Prozor, Teutini dvori, Karlovia dvori ... , te: Drenovac u Papuku, Stupanica u sjevernom Papuku, Vikovci u Poekoj gori, Kamengrad u Papuku, Graanica u Moslovakoj gori, Garin u Dilj-gori, Ruica (kod Orahovice), Banovo brdo u Baranji i Fruka gora u Srijemu.

9.2.1. Vrlo bogata oronimska nomenklatura nala je jak odraz u hrvatskoj oronimiji: a) opa obiljeja reljefa: Oblik, Okrugljak, Otre, Grba, Utlina, Bilo, Brig, Brdo, Zaglav, Obvrje, Ogorje, Oprominje, Grana, Hrib, Hum, Kosa, Ravan, Plana, Preslop, Sedline, Grebeni, Skala; imena za dolove: Draga, Dumaa, Duliba, ponikva, Haluga, Jaruga, Zjat, drilo, Lomnica, Lupoglav, Jame, Peina, Brlog... b) sastav tla: Piine, Brusnik, Kremik, Kamnik, Gnjilie ... c) zaklonitost i vlanost: Hladi, Osoj, Ledenice, Teplak, Brnik ... d) raslinje: Borik, Brezje, Dubovik, Hrastik, Klekovaa, Kraljev hrast, Kruica, Orije, Jabukovac, Oskoruica, Draevac, Planik; da) opi nazivci za ume: Gajine, Podlugovi, Hust, Kneja, Drenik, Gvozd, Loza; db) nazivi za goleti: Pleivica, Lisac, elavac, Goljak; dc) istine: Pasika, Plase, Polom, Poega, egar, Pranice ... e) ivotinjski svijet: Bjelolasica, Sovinjak, Vujak, Medvednica, Medviak, Kozjak, Kozji vrh, Risnjak, Orljak, Oljak ... f) oronimi motivirani ljudskom djelatnou: elezni breg, Gvozdansko, Olovo, Fuine, Okladi itd. U oronimima su vrlo esta metaforika imena: Glava, Nozdra, elo, Zjala, Plee, Rebar, Hrbat itd. 9.2.2. S obzirom na strukturu oronimi su jednoleksemna imena (Brdo, Hum, Urvina), bilo da su takva imena nastala univerbizacijom: predio za glavom> Zaglav, bilo elizijom identifikacijskoga lana: (monte) verticatu > Brkata (glavica), gdje pridjev dobiva funkcijU, oblije ideklinaciju oronimske imenice.
289

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

9.2.2.1. Meu jednoleksemnim oronimima najee je onih sufiksalne tvorbe:

a) od apelativa, toponima i antroponima -ac (-ovac/-evac, -inac): Lisac (: lis "gol"), Klokoevac (: Kloko), Tisovac, Vidovac; -aa/-jaa: Pasjaa, Komoraa; -aj/-ej: Bitoraj, Belej, Oklaj, Blagaj; -ak/-ak: Volujak, abljak, Kozjak, Debeljak; -ica/-nica, -ovica, -ica/-tica: Bilica, Pleivica, Vrsovica, Javornica, Kamenica, Labinica (: Labin), Osorica (: Osor); -ina: Brcina, Gradina, atorina; -ik/-nik, -enik, -ovik: Pitenik, Snjenik, Smolnik, Kaonik, Ograenik; -ie/-ite: Katunite, Straie b) od antroponima ili toponima koji se odnosi na osobe. To su mahom eliptini oronimski pridjevi na -j-: Via (: Vit-ja); -ov-/-ev-: Kosovo, Bijakova?, Malceva; -in: Rogotin. Tip !vanica izveden je od ojkonima Ivanec. Takvih tvorba od toponima je
poprilino.

9.2.2.2. Oronimne sraslice nastaju obino univerbizacijom imenskih sintagmi: tri glave> Troglav, gradina na usamljenu brdu> Samograd, brdsko razmee> Tromea itd. Oronimijske imenske sintagme sroene su strukture od pridjevskog atributa i imenice. Atributom se izriu prava ili prividna posjedovnost ili honorifikacija: Teutini dvori, Sveti Jure, ili pak pripadanje kao relacijski oronim: Senjsko bilo (: Senj).

9.2.2.3. Oronimijske sintagme nesroenih dijelova nisu este i imaju lokalno


znaenje: Tri gromae (Pag), elo od Dragovode (Bra), Jami na Sredi (Cres), Gos-

pa na Krugu, Sv. Mihovil od Laina (u Katelima) itd. Takvi su oronimi lokalnoga znaenja.
9.2.2-4. Oronimi posrednog imenovanja (relacijski oronimi) najee su a) prijed-

lone konstrukcije s malim radijusom uporabe i poznatosti: Za Trebia (Uka), Vrh Hrastove (Korula), Vrh Pei (na Risnjaku). Mnogi su sline prijedlone imenske konstrukcije na putu da postanu b) prefiksaini oronimi: Zavrh, Podbilo, Nagorinac itd. 9.3. Nova neslavenska imena
Munal

Takva imena nisu tipina u hrvatskoj oronimiji: romanski (veljotski) oronim (: lat. monte), vlako ime Vrhure, turski oronimi Kunara, Krndija, Alan "gorski prijelaz" i sl. U turistikoj privredi ne nahodimo takvih imena. Nekoliko imena nacionalnih parkova, planinarskih domova nisu od osobitoga znaenja. Usporedi npr. planinarske kue: Hunjka, Kugina kua, Pokojec, Runolist. Literatura Dickenmann, E. (1969): Kroatische Bergnamen, Baitriige zur Namenforschung, n. F., sv. 4, 3, 231-254, Carl Winter Universitiitsverlag, Heidelberg. Poljak, . (2001): Hrvatske planine, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb. Seljan, D. (2005): Zemljopis pokrajina h ilirskih iliti Ogledalo Zemlje, Dom i svijet, Zagreb (pretisak). 290

10. Hidronimija

Imena najznaajnijih i najduih rijeka koje teku kroz Hrvatsku najstariji su sloj u hrvatskome jeziku: Sava (562 km), Drava (305 km), Kupa (296 km), Dunav (188 km), Korana (134 km), Bednja (133 km), Una (120 km), Vuka (112 km), Cetina (100 km), Sutla (89 km), Odra (83 km), Lika (78 km), Krapina (75 km), Mura (67 km), Neretva (20 km u Hrvatskoj). U sjevernom hrvatskom pojasu vodotoci pripadaju dravskom porjeju, u isto noj Slavoniji (rijeka Vuka s pritocima) i tekuice u Baranji utjeu izravno u Dunav; na prostoru june slavonske vododjelnice svi lijevi pritoci pripadaju savskom porjeju, ukljuujui i neke lijeve pritoke u Hrvatskoj kao to su rijeke Kupa i Una. Istarske i primorske rijeke utjeu izravno u Jadransko more, a like rijeke i tekuice u zaleu Biograda, Trogira i Makarske ine ponornice koje posredno utjeu u Jadransko more (v. zemljovid na iduoj stranici). Imena spomenutih rijeka u jezinom smislu ine najarhainiji hrvatski hidronimni sloj. Njihovi tokovi bili su (i jesu) granice drava, povijesnih pokrajina i upanija. Na njihovim utocima i uzdu tokova nastali su davno znaajni gradovi primorskih i panonskih Ilira s imenima od kojih su mnoga i starija, a samo su neka dola s Hrvatima, i to romanskim posrednitvom. Na utocima rijeka obino je bio motiv za ime i ondje su se nadijevala imena rijekama (usp. Nil, Neretva), a ne na izvoritima. Na utocima su nastajali gradovi i razvijale se civilizacije. Tako je bilo na utocima Drave (Mursa), Vuke (Vukovar), Save (Taurunum), Kupe (Siscia), Rae (Arsia, Flanona), Trsatike (Rijeka), Zrmanje (stari Tedanius - Obrovac), Krke (stari Titius uz Promonu i Skradin), Salone (Solinska rika, u novije doba Jadro), Cetine (stari Tilurius - Omi), Narone, Omble (Rijeka dubrovaka) itd. Svaka od tih rijeka nosi prethrvatsko i predromansko ime, koje svjedoi o starosti civilizacije, na njihovim utocima i njihovim deltama.
leksiki

10.1. Praslavenska - staroeuropska, indoeuropska (i slavenska) hidronimija Najstarije rijeke nose mahom jednolana imena, motivirana strujanjem vode, tokom, vodopadima, slijevanjem, kljuanjem, izvorima i uto cima, vruljama, protjecanjem vode, vodom uope, vlanou, polojem, blatitem uz korita rijeka i sl. 291

Uvod u hrvatsko lmrnoslovljr

_ _
_

SlUEY CRNOGA MORA porjelJf Save porjelje Drave


porjelje Dunava

SlUEY JADRANSIOCiA MORA neposltdan slijev


Oslijev zatvoren ukiu (ponomke)

.PorjeJa

...

u Hrvatskoj

Evo neka od njih: Drava (indoeuropski ""dreu "hitati, tei "), Kupa (antiki Colapis < >tkyell*kyl "savijati" i "ap "voda"), Lika (ie. ""leik "kriviti se, savijati"), Krka (antiki Tilius; ie. "'ker, "kor, ""kr, korijen esto zastupljen u europskoj hidronimiji), Mura (ie. "mur-/*mor- "blatite"), Odra (ie. < "ad(e)r "kretati"), Mrsunja (ie. "murs- "bara"), Sava (ie. "sey,>tsol) "tei"), Una (stari Oeneus, ie. "oun- "procijep"), Sana (od ie. "sna!*sena!*sona), Ika (od ie. ei(k)u < ""e i- "brzo protjecati", ESO II, 250. Uz antiki hidronim Ica nastalo je hrvatsko naselje Ika, onda je hidronim zaboravljen, a uz njezin tok nastaje selo Iii "ljudi uz Iku") itd. Veinu starih prethrvatskih imena prokomentirao je s obzirom na dosadanju literaturu i s vrijednim vlastitim tumaenjima G. Schramm u navedenu djelu (v. lit. str. 298). 10.2. Slavenski hidronimi opeslavenske znaajke

Iz praslavenske domovine donijeli su Hrvati, meu ostalim, dio hidronimne batine u vezi s nainom motiviranja hidronima i nainom njihove tvorbe. U hr292

Toponimija

vatskoj je hidronimiji mnogo zajednikih hidronimnih apelativa koji se odnose na vodu, svojstva vode, izgled tla uz vodu, na nain toka, na vodoplavna podru ja, blatita, vrelita, ponorita i sl. Navest emo dio tog zajednikog praslavenskog hidronimnog nasljea: *blato *bolto: 1059. Blato), dabar *dbbr'b "dubodolina": Dabar p.l Cetine, Dabrovica p. Drenice, vjerojatno i rijeka Dobra), draga *dorga "prodoli na": Draga p. u Istri i drugdje, Duboka draga v.), dunaj (ie. < *dhoun "zdenac", "potok": Dunajec p. u Omilju, esto ime lokava na Brau), gad *g'bd'b "kal", "gnoj", "mokrina": Gdinj na Hvaru, Dinjika na Pagu), glina/gnjila *glin-/*gnil- "ilovaa": r. Glina, Gnji1ec p. Kupe), hleb *hl~b'b "glib" p. i n. Hlebine), izvor *j'bzvor'b "vrelo": Zvir "izvor Reine"), jezero *eser-I*ozer- "lacus", "poplavljeno tlo", "mrtvaja", "bara" s jakim odrazom u hidronimima), klju *klub "vrelo": Klju "bara u Slavoniji", pr. Vuice), lokva *loky "mlaka": Lokva na Brau, uta lokva n. u Lici, Lokvarka p. u Vinodolu), lom *lom'b "movarite", "zavoj": Lomnica pr. Odre, p. u Zagrebu), mel/mil *mel'b "pijesak", "pliina" n. na Brau, Hvaru i Visu), mladine (: *mold'b "oplavljeno mjesto uz rijeku" r. Mladi/ Mlade), nakal!naklo *nahl'bl*nahlo "mo a", "cjedilo": a. 1080. Nakla u Poljicima, Naklo v. na Brau), pleso *pelso "podvodno zemljite": Pleso "barovito tlo u Zagrebu", Plesa "poloj pod Kalnikom"), poloj *po-Ioj'b: k. kod Bistre; od istoga je korijena nastalo metatezom ime r. Lonje < *loj-na), resa *r~sa "vodoplavno zemljite, poloji": Duga Resa n., Resnik "zemljite uz Savu kod Zagreba", "tlo uz r. Dobru", Podresina "selo u Lici", Resnik "moasto tlo u Donjim Katelima kod Divulja" < *dilluvium s metatezom l - v > v - l "movarite"). Trei najmlai sloj je na istom zemljitu mletaki hidronim Pantan < mletaki pandan < lat. palus/palta), sluz *sluz'b/*slez'b: Sluznica p. u Istri, Slunj n., Slunica p. u Slunju), srb *s'bb'b, *s'brbati "srkati": Srb "vreli ta na izvoru Une", Srbica "lokva kod Biograda iz godine 1070." (= Srbinje "uvala"), lokva S(o)rbar u Istri a. 1275), tonja *ton'b "vir", "poloj"): p. in. Toun, p. Tounjica, Tonja p. u Lici, G. i D. Tunja p. u Ravnim kotarima), vir *vir'b "vrtlog, kovitlac u vodi": Vir pr. Save, Virina p. u Istri, n. Virje, Virovska reka (> Virovitica, p. i n.), Zeleni Vir "slap u Skradu", Crni vir "vrelo u Vrgorakom polju"), drijelo *erdlo/brdlo "klanac": drilac kod Nina, drelo na Lastovu, drilo na Brau, Novsko drilo "morski tjesnac na ulazu u Novigradsko more"), rna (*r'bny, -n'bve, f. "mlinski kamen"): rnovo n. na Koruli, rnovnica (koja se zvala i Badi) kod Splita, rvena jama kod Ozlja, rnjevo u Neumu, Zrmanja r. (stari Tedanius), hidronim na granici Like i Bukovice. Uz ovaj probir hidronimijskih osnova vezanih za vodu i vodotoke koji se nalaze u veini slavenskih jezika kao praslavenska batina, i koje su u hrvatskim hidronimima potvrene ve od XI. stoljea, valja im pribrojiti i druge etioloke skupine s pokojim primjerom.
lPokrate: k. - kanal; n. - naselje; p. - potok; pr. - pritok; r. - rijeka; v. - vrelo, izvor.

293

Uvod li hrvatsko imenoslovije

Glogovnica pr. Save, pr. Lonje, Jasenica pr. Korane, Trnava pr. Save, pr. Une, pr. Korane ...
10.2.2. Hidronirni motivirani nazivima ivotinja: Bakovac (: bak "bik") pr. Like, Karaica (: riba kara) pr. Drave, Koutovica pr. Struga, Medveak pr. Save, Komarica pr. Drave, Muica pr. Gacke ... 10.2.3. Hidronirni motivirani nazivima ruda: Ilova pr. Save, Ruda pr. Cetine, Srebrnica pr. Une, Brusnica pr. u Lici, Gvozdanka (: Gvozdansko, rudokopi) pr. Une. 10.2.4. Mnogobrojui pridjevi kao opeslavenska jezina batina zastupljeni su u hrvatskoj hidronimiji. Neki od uzoraka: bijel (*bel'b "bijel, svijetao"): B(ij)ela "ime za nekadanju r. Pakru", Beli potok, Belak pr. Kaine, Belica pr. Kupe; bistar (: *bystr'b "jasan, proziran, brz"): Bistra pr. Bednje, pr. Dobre; brz (: *b'brz'b "uran, strujni"): Brzaja pr. Drave, pr. Orljave, pr. Lonje, Brzet "povremeni potok na Brau"; crn (*cbrn'b "mrk, taman, mutan"): Cernez a. 1201. p. u Slavoniji, Cherna ryka a. 1252, Crnec "donji tok Lonje", drugo ime za Pleternicu; kisel *kysel'b "uskiseljen, gnjio"): Kiseljak, Kiselica "termalne vode"; *slebzbn'b ("kaljuast, sluzav"): Slezen pr. Studve, Sluzina pr. Reine; smrdan *smord'b "izvor u barutini"): Smerd a. 1266. kod Splita, Smrdan pr. Gline, v. kod ibenika, Smrdua v. Split; *tyn'b "movarast": Tinovica pr. kod akovca, Tinja r. u Posavini. 10.2.5. Praslavensko nasljee ogleda se u strukturi nekih hidronima, kao npr. u onima to su tvoreni sufiksom -ava, iako u hrvatskoj hidronirniji taj sufiks nije osobito estotan: Berava, Dubrava, Korava, Krbava, Lendava, Mrsava, Munjava, Orljava, Trnava, Zlatava (v. E. Dickenmann, o. c. II, 192). U sufiksalnoj tvorbi najei je sufiks -ica osobito pri univerbizaciji: bistra rijeka> Bistrica, tako: Drenica, Mokrica, Suica, Toplica ... Dolazi esto s proircima -anica: Motanica, -enica: Paklenica, -avica: Jaavica, -iica: Glaviica, -ica/-tica: Konjica, Poljica (staro ime za r. ikolu). estotan je sufiks -aci-ec u poimeniavanju pridjeva: Bliznec i s proircima: -avac/-avec: Brnjavec, -ovac/-evac, -inac: Jasenovac, Kutinec. Stare su pridjevske tvorbe sufiksima: -j-: Jaa *jaz-ja) i -n-: Raven, Brezna, Perna, Svodna, Zedno. 10.3. Regionalne osobine II hrvatskoj hidronimiji

10.2.1. Hidronimi motivirani nazivima bilja: Brezna p.

Bia,

su u hrvatskoj hidronirniji. Hidronimni apelativi i hidronimi na crti kopna i mora: vrulje, mrtvaje, pjeanici, drage, luke, rtovi, Brodarica, Broce, Velji brod itd. mahom su hrvatskog porijekla, a hidronimna nomenklatura i talasonirni koji oblikuju obalnu crtu i podmorje (akvatorij) uglavnom su stranoga (mahom romanskoga) porijekla: Mrkijenta (: muricenta), Saplunara (: sabulum), Ston (: stagnum), Rina (: arena), ipnata (: siphonata), Zapalj (: diaplus), pinut (: spinutum), Poljud
294

10.3.1. Hidronirni koji se javljaju u vezi s morem (talasonirni)

specifinost

Toponimija

(: palus). (Podrobnije o njima u P. imunovi (2005): "Toponomastike imenice u vezi s morem" u: Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora, Golden marketingTehnika knjiga, Zagreb, 259-274). 10.3.2. Hidronimi od antroponima (osobnih imena i priimaka) i apelativa u osobnoj individualnoj slubi: Radonja pr. Korane, Banova jaruga n. Opaac p., Oua v. 10.3.3. Hidronirni od toponima: Novica (: Novi), Ferianka (: Ferianci), Poiteljica (: Poitelj u Lici), Pazinica p. (: Pazin), Butina vas a. 1368. > Butiin n. (XVII. st.) > Butinica r. 10.3.4. Demimitivne tvorbe od imena matinog hidronima: Savica (: Sava), Bednjica (: Bednja), Kupica (: Kupa), Unac (: Un, dananja Una), Neretvica i Mala Neretva. Srednjovjekovni deminutivni hidronim Pakrac bio je pritok Pakre, ali se dananja imena odnose na druge objekte i druge tokove. 10.3.5. Inovacijama smatramo razgranate tvorbene strukture od jedne te iste hidronimne osnove. Tako se nazivak lokva nalazi u mnogo hidro nima: Lokva,

Lokvanjac, Lokvina, Lokve, Loki, Lokvica, uta Lokva, Lokanjac, Zalokve, Trnova loki itd.
10.3.6. Mlai inovacijski su hidronimi lokalne hidronimne sraslice: Trolokve (: *Tri lokve), Malokve (: *Male lokve), Dragovoda, Vodo to , Dvogrla, Troslap. U hidronimu Kolovrat vjerojatnija je apelativna nego hidronimna tvorba. 10.3.7. Mlae su hidronimne tvorbe sloene strukture s opozitnim atributima: gornji ~ donji, vel(ik)i ~ mali, bijeli ~ crni, desni ~ lijevi!uj(i), ili je prvi razlikovni lan antroponimni ili toponimni pridjev: Ivanja Reka, Solinska rika. Hidronimi s neopozitnim atributom stari oznauju obino mrtvaje, strugove, nekadanja korita koja su sada uz dotine rijeke: Stari Dunav, Stara Drava, Stara Neretva,

Stari Strug.
10.3.8. Hrvatskom (a donekle i junoslavenskom) inovacij om smatramo hidronime sa sufiksom -ica, koji je pridruen antroponimnoj osnovi u posesivnom
znaenju:

Ivanjica, Dragomirica, Dobroslavica.

10.3.9. S obzirom na tvorbu dvolanih (i vielanih) hidronimnih sintagmi valja ubrojiti antroponimne atribute na -ov/-ev, -in (uz stariji -j do kraja XlV. stoljea) te toponimne (i antroponimne) atribute na -ski/-ki: Roki slap, Podravska Slatina (n. i p.), Mratinjsko jezero pr. Gacke. 10.4. Semantike znaajke hrvatskih hidronima Hidronimi imenuju neposredno hidronimne sadraje (mali potok je Potoec). Svaka je klasifikacija uvjetovana graom i svrhovitou obrade. Ogledno istie mo ove dvije klasifikacije: 295

Uvod li hrvatsko imenoslovije

A. S obzirom na etiologiju i sadraj imenica. 1. Vodne imenice: a) izvorita, b) zbiralita vode, c) mokrine, poloji i blatita. 2. Protone vode 3. Stajae vode 4. Razliita svojstva vode: veliina, duina toka, dubina korita, oblik, brzina toka, nain toka (krivudav, skakutav, meandarski...), okus, miris, istoa, bistrina, mutnoa, obojenost 5. Izgled i sastav tla unutar hidronimnog sadraja 6. Hidronimi motivirani vegetacijom 7. Hidronimi motivirani ivotinjskim svijetom 8. Relacijski hidron1mi 9. Hidronimi izvedeni od vlastita imena, i to: a) antroponima, b) toponima 10. Toponimi netipine motiviranosti (v. P. imunovi, Toponimija otoka Braa, 1972,214-217). B. E. Dickenmann (o. e., II, 181-190) razvrstava hidronime po leksikom sadraju apelativa koji se nalaze u hidronimnim osnovama, a odnose se na svojstva vode, sastav tla, rudno bogatstvo itd. 10.5. Tvorbene znaajke hrvatskih hidronima Hidronimi imenuju hidronimne objekte neposredno: Pikere. 10.5.1. Hidronimi neposrednoga imenovanja su jednoleksemni i vieleksemni.
10.5.1.1. U jednoleksemne ubrajamo: a) univerbizirane hidronime: "brzi potok" > Brzac; b) prefiksaine konstrukcije: Meimorje; c) eliptine hidronimne tvorbe:

Reina

(rijeka), Vruja

(= vrulja) i posredno s pomou drugog hidronimijskog sadraja: Pod krunu od

Bistra, Desna, Blizna, edno.

Jednoleksemni su hidronimi neizvedeni i izvedeni. 1. Neizvedeni su najee vodne imenice (Vrilo = vrelo) i hidronimne metafore (Nozdra = uvala oblika poput nosnica). Njih je u postotku kudikamo najvie. 2. Izvedeni hidronimi imaju u osnovi apelativ ili vlastito ime. Imenikim osnovama pridruuju se ovi najei sufiksi: -ac: Potoec, Slapci; -ica: Brezdanica, Kalinovica, Krapinica; -ava: Orljava, Murava; -ina: Plitvine, Zvirine; -ak/-ek, -ak: Suak, Hrvaak; -i: Kanali, Lukai, Kri p. Krke; -aa: Mrtvaa; -ik/-nik: Starik; -ie/-ite: Puia. Navedeni sufiks i pridruuju se (osim imenikim) i imenskim osnovama. Na takve osnove esti su pridjevski sufiksi: -j-: Hotinja; -ov/-ev, -in: Kutjevo, Butiin; -ski/-ki: Jamnika. Njihov je e stotni redoslijed -ski, -n-, -in, -ov/-ev, -j.
10.5.1.2. Vieleksemnih hidronima je oko 12%. Najee su: a) hidronimne sraslice (Malokve, ivobara) i b) hidronimne sintagme, koje su obino dvoleksemne: od hidronimne imenice kao lana identifikacije na drugom mjestu u sloe-

296

Toponimija

nom imenu i atributa kao lana diferencijacije na prvom mjestu u sloenom imenskom poretku: Stari Strug, Crna voda, Velje blato, Stari Dunav. Atributi izvedeni od toponimne osnove najee zavravaju na -ski, -ska, -sko: Skradinski buk, Splitska vrata, Lonjski strug, odnosno na -n, -na, -no: Blatni p., Perna, Svibno, Plavno pr. Radijevca i na -ov/-ev, -in: Kameno vrilo, Rakitova mlaka, repin potok. Atributi izvedeni od antroponima zavravaju na -j, -ov/-ev, -in, -ski (-ki): Ivanja Reka, Radulov dol, Kovaeva voda, Hino vrilo, Martinska reka, Petrika mala. 10.5.2. Hidronimi s posrednim oznaavanjem objekata rijetki su u hrvatskoj hidronimiji i odnose se na manje znaajne objekte i lokalne su uporabe: Glava od Vode, Potok od Pua. Rijetki su i hidronimi prijedlone konstrukcije: Povie Murave, Na Kalo, Nad Korito, Za Lokve itd. i takve hidronimne konstrukcije lako se promeu uprefiksalna hidronimna imena: Vrlika, Nagorinac, Zatonja, Zagrabica itd. Neke od takvih prijetvorbi vrlo su stare (Naklo, Narta i sL).
10.6. Ostali hidronimi (strani te administrativno ili umjetno nadjenuti)

U hrvatsku hidronimnu grau ubrojili smo, kako je ve spomenuto, i imena otoka (nesonime), te morfoloke oblike akvatorij skoga reljefa. Oni vei i znaaj niji nose imena mediteranskoga, ilirskoga, uglavnom predrimskoga porijekla, ali su Hrvatima dola romanskim posrednitvom: Arba (Rab), Kissa (Caska), Apsara (Osor), *Kerpsa (Cres), Brattia (Bra) itd. Ostali su nesonimi i primorski hidronirni romanskoga postanja: Olib (: alluvium), Poljud (: palude), Ston (: Stagnum), Konavii (: cannabula), odnosno jo mlaeg romanskog, odnosno mletakog porijekla: Lama "movarite", Kanal i metatezom Kolan (Pag, Senj), Fojba "jama" itd. Ti i takvi hidronimi razmjeteni su na istonom dijelu jadranskog primorja. Maarske vodne imenice (s njihovom zastupljenou u hidronirniji), meu inima, su: Fo "izvor", Sar "blato", sed/sid "potok": Sid kod Krievaca, szeget "otok": Seget, Sigeica u Zagrebu itd. Ti i takvi hidronimni apelativi i hidronirni rasprostranjeni su po savsko-dravskom meurjeju i po Podunavlju. Turski su hidronimi primjerice: Ada "otok", "vodoplavno podruje" uz Savu i Dunav, Santra "ograda oko zdenca", naselje: bair "brijeg, obala": Bajer u Neretvi i Bajir ada, hidronim u istonobosanskom Posavlju, Bunar "zdenac", esma 2 "izvor", Tekija "izvor" u slavonskom Posavlju, Ilide "vrela uz Pakru". Ti su hidronimi razmjeteni po nekadanjoj Vojnoj granici i po ostaloj Slavoniji, zahvaenoj turskim osvajanjima u XVII. i XVIII. stoljeu.
2

Potvren lik esma ve u XII. stoljeu, u XIII. stoljeu: Chasma (ARj l, 918 i 946). Taj hidronim nije mogue izvoditi iz turskog rqrne "izvor", "izvorite", jer je taj turcizam potvren tek 1649. u J. Mikalje. Obje rane potvrde imaju vjerojatno polazite u glagolu eznuti "ieznuti, nestajati", kako je i u ruskom. Na osnovu *ez- nadovezan je ve davno neproduktivan sufiks *-brna. Kasniji turski termin istoga znaenjskoga polja samo je pomogao krivom etimologiziranju slavenskoga hidronima. Vidi J. Schiitz, o. c., 10-11 (v. biljeku 10).

297

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

Imena za jezera i mineralna vrela uglavnom su mlaega postanja i esto su nadijevana po ojkonimima uz koje se nalaze. Prirodna gorska vrela koja se u najnovije vrijeme rabe kao punionice prirodne brdske vode za pie dobivaju jo sasvim neuvedena, ali atraktivna, promidbena imena. 10.7. Postojanost hidronimijskih imena Hidronimi su najpostojanija imena. No rijeni tokovi su dugi, prolaze kroz narodnosna, jezina i dijalekatna podruja. Neke rijeke u pojedinim dijelovima svojega toka dobivaju razliita imena. Rijeka esma se u donjem dijelu zove azma kao i gradi na njoj, Solinska rika zove se u novije vrijeme Jadro, koje je ime vrlo staro, ali je tek u novije vrijeme preneseno na Solinsku riku (usp. Jadar = Zadar). Dalmatinsko-hercegovaka rijeka ponornica ima u svojemu 76 kilometara dugom toku ova imena: Vrljika i Vrlika ("vrh rijeke", tj. "izvor"), zatim Matica, pa Tihaljina, onda Rika i Tialjska rika, zatim Prokop i Novi Prokop, pa Mlade i Mladi, te konano Tribiet, Trebiet i Tribiat na prostoru prostiranja neko ilirskoga grada Bigeste, koji ojkonim neki dovode u vezu s hidronimom (D. Aleri). U srednjem vijeku su i neke druge rijeke nosile imena koja su kasnije preuzeli drugi vodotoci. Dananja rijeka B(ij)ela (lijevi pritok Save) zvala se Pakar (Pukur, Peker i sl.) i bila je matina rijeka u koju se slijevala rijeka Pakrac (Pukruc, Pekrec i sL), koja je dananja Pakra. Dananja je rijeka B(ij)ela pritok nekadanjeg svojega pritoka Pakraca i zove se Pakra. Bitno je uz prouavanje hidronimije obraati pozornost na topografiju, dananju i prolu, te protumaiti koji su to izvanjezini razlozi bili da su imena i njihovi objekti imenovanja bivali zamjenjivani, preimenovani, dobivali vie imena, jer ta pitanja esto su bitna za objanjenje mnogih problema u hidronimiji i od ireg su izvanjezinog zanimanja.
razliita

Literatura: Bezlaj, F. (1956/1961): Slovenska vodna imena, I-II. SAZU, Ljubljana. Brozovi Ronevi, Dunja (1997): Apelativi u hrvatskoj hidronimiji (disertacija u rukopisu), Zagreb. Dickenmann, E. (1966, drugo izdanje): Studien zur Hydronymie des Savasystems, I-II, Carl Winter Universitatverlag, Heidelberg. Mareti, T. (1893): "Imena rijeka i potoka u hrvatskim i srpskim zemljama", Nastavni vjesnik I, Zagreb, 1-24. Schramm, G. (1981): Eroberer und Eingesessene. Geographische Lehnnamen als der Geschichte Sudeuropas im ersten Jahrtausend n. Chr, Verlag Anton Heirsemann, Stuttgart. ufga, V. P. (1998): Praslov'jans'kij gidronimnij fond, Akademije nauk Ukrajini, Kijev. Udoif, J. (1979): "Studien zu slavische Gewassernamen und Gewasserbezeichungen", Beitrage zur Nam enfo rsch u ng, n. 7.17, Carl Winter Universitatverlag, Heidelberg. 298

Toponlmlja

299

Uvod II hrvatsko imenoslovije

10.8. Hidronimni apelativi II hidronimima3 10.8.1. Ve je Konstantin Jireek tvrdio da je u slavenskim jezicima veliko mnotvo zajednikih izraza za vode, dok je zajednikih izraza za uzvisine, na primjer, kudikamo manje. 4 Utvreno je takoer da su znaenja hidronimijskih apelativa u slavenskim jezicima vrlo izdiferencirana i da se ona najstarija uvaju upravo u junoslavenskim jezicima, naroito u hrvatskim i srpskim dijalektima. 5 Radei nekoliko godina na ispisu hidronima sa sekcijskih karata razmjera l: 100000 s cjelokupnog podruja Jugoslavije, uoio sam golemu zastupljenost hidronimijskih apelativa u hidronimima. 6 To su povodi pisanju ovoga rada. 10.8.2. U radu razmatram s teorijskog gledita odnos hidronimijskih apelativa (i termina) i hidronima kOjima su oni u osnovi. Prvi navod upozorio me na bogatstvo zajednike slavenske hidronimijske nomenklature, drugi na starost i specifinost njezine semantike na hrvatskom prostoru, a trei na prostorni razmjetaj pojedinih hidronimijskih apelativa u hidronimima. Kako su hidronimi po svojoj naravi vezani za nepomine inepomiljive hidro nim ne objekte, oni su kao jezini znakovi kaiput protega glasovnih, tvorbenih i semantikih pojava koje su u njima konzervirane u asu imenovanja?
10.8.3. Mnogo je slavenskih hidronimijskih apelativa koji su danas preteno ili iskljuivo poznati u hidronimima, kao npr. Gdinj, Dinjika (i imenica gdinjica "kaljua"), Gacka (: *gbd- "mokrina"), Gua (: *g'bd'bk- "glib"), Hlebine (: *hl?b'b "blato"), Kalec (: kal'b "blato"), Ljutita (: *lut- "kalina"), Milna (: *melb "pijesak"), Murava (: *morav- "mona livada"), Otole (: *ot'blpg- "movarni ugar"), Raj (: *rajb "kal"), Slezen (: *sl~g- "kaljua"), evnica (: *ev-/*av- "dotok"), Strumica (: *strbm'b "protok") itd. Broj hidronimijskih potvrda u naim povijesnim ispravama razmjerno je golem i star, ve od X. stoljea: Vrulja ({3epOvUla, 949), Mokrane (1165), Naklo (1080), Potok (1086), Stubica (stilbiza, 1080), Vir (Veru, 1070), Blato (1187), Badanj
3

4 5

Ovaj je rad objavljen u knjizi: P. imunovi (2005): Toponirnija hrvatskoga jadranskoga prostora, Golden marketing - Tehnika knjiga, Zagreb. Onamo je ova problematika bila ukljuena u druki ji onomastiki kontekst: imena i imenica. Ovdje popunjava s neznatnim ponavljanjima prazninu hidronimijskih apelativa. Uza nj je (o. e., 259-275) s ovoga gledita zanimljiv rad: Toponomastike imenice u vezi s morem. Tu je tematiku takoer potrebno promatrati s hidronimskoga gledita. Ona s obzirom na more predstavlja specifikum u slavenskoj hidronomastici. K. Jireek (19ll): Geschichte der Serben l, Gotha, str. 63. V. V. Martynov (1966): "Analiz po semantieskim mikrostrukturam praslavjanskoj leksiki", Problemy slavjanskih etimologieskih issledovanij v svjazi s obej problematikoj sovremennoj etimologii, Tezisy dokladov, Moskva, str. 17. P. imunovi, Graa za privremeni popis hidronima u SFRJ, Zavod za jezik, Zagreb. Graa je ekscerpirana iz Indeks gazetter, I-VIA. Showing Place-names on 1: 100000 Map Series, Kairo 1944, i sa sekcijskih karata Istre, Hrvatskog primorja i Lastova. O bogatstvu hidronimne nomenklature za "blatita" vidi u raspravi Dunje Brozovi-Ronevi (1999): "Nazivi za blatita i njihovi toponimijski odrazi u hrvatskom jeziku", Folia onomastica Croatica VIII, 1-44. Vidi takoer V. P. ufga (1998): Praslov'jans'kij gidronimnijfond, Akademija nauk Ukrajini, Kijev.

300

Toponimija

Sisako-moslavaka

hidronimija

(1205), Bad (1226), Bistrica (1277), Bliznica (1251), Brod (1292), Jezero (1305), Mostac (1305), Ponikva (1312), Prevlaka (1250), Rat (1184), Razvode (1322), Stubal sive Gesero (1299), Studenac (1184), Kal (1184), Lua (1072), Moava (1072)8 itd. Neki od navedenih i mnogi drugi jednake su i vee starosti, s obzirom na zapis, a ive i danas i izvan junoslavenskih jezinih granica, kao npr. u grkoj hidronimiji. 9 Broj hidronima na specijalnim kartama bive drave 1 : 100000 iznosi, po mojem ispisu, oko 20000. Golemoj veini nalazi se u osnovi hidronimijska imenica. K tome na zemljovidima nisu upisani manji potoci, vrela, cjedila, zdenci, lokve, mlake, pliine, blata itd., pa je hidronima motiviranih hidronimijskom imenicom kudikamo vie, kao to je mnogo vie imena motiviranih vodom, koja se imena metonimijom odnose na druge vrste objekata, u najvie sluajeva upravo na ojkonime: Rijeka, Jezera, Sopot, Lojnica, Zakuac, Nerin, Lua, reanj, Zaretje, Vodice, Lokve, Zdenci itd.

usp. P. Skok (1921): "Prilozi ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta". Rad JAZU 224. Zagreb. 98-162. Potvrde su iz prilino ogranienog broja vrela. i to uglavnom zadarsko-splitskog podruja. Usp. M. Vasmer (1970): Die Slaven in Griechenland. pretisak. Leipzig i Ph. Malingoudis (1981): Studien zu den slavischen Ortsnamen Griechenlands. l. Slavische Flurnamen aus messenischen Mani. F. Steiner Verlag GMBH. Wiesbaden. 192 + 7 karata.

301

Uvod II hrvatsko imenoslovije

10.8.4. Razlog tolikom broju hidronima i hidronimijskih imenica valja traiti u reljefnim raznovrsnostima. One se (od ravniarskih preko krkih do primorskih i podmorskih predjela) po fiziogeografskom izgledu, geolokom sastavu i nainu gospodarenja bitno razlikuju. U njima je, stoga, i drukiji odnos ovjeka prema vodama od kojih ivi (dok na njima napaja sebe i blago), isuuje i natapa polja, podie sojenice, dubi ance, ribari i plovi, trguje i privreuje. Razlog tolikoj razvedenosti oblika i znaenja u imenica i imena jest raznovrsnost dijalektnih idioma kojima su ti jezini znakovi oblikovani, kao idugovjeka simbioza sa stranim etnijama i stranim jeZicima, iji je udjel u fondu naih hidronimijskih apelativa i imena velik, a po prostiranju prilino indikativan. Bogata terminoloka sinonimija u rjenicimalO i bogata izdiferenciranost znaenja unutar lokalnih terminolokih sustava dijelom su posljedica preslojavanja terminolokih hidronimijskih sustava unutar dijalekata i jezika nakon migracije u vezi s turskom najezdom. U razluivanju starinakih od nadolih imenica, stranih usvojenica od domaih tvorenica, pomae nam postojanost hidronima, koji sabijaju u sebe onomastiki sadraj jezinim likovima i, kad je o motiviranosti hidronima rije, odlikama vodnih objekata.

10.8.5. S gledita onomastikog znaka dihotomija apelativa i hidronima svodi se uglavnom na to da hidronimijska imenica, kao i svaka druga imenica, svojim inherentnim obiljejima predodbe obuhvaa skupinu istovrsnih predmeta (potok je svaka kratka tekuica), dok hidronim (Vruja, Dinjika) jedinano imenuje objekte, svaki posebno. Veza s predodbom mu je nevana, izravno pridruivanje objektu bitno.u Zato i jesu este metonimije. Rijeka moe biti grad, Resnik zrana luka, Badanj - jezero, a Oko - vrelo. Hidronimijska imenica i hidronim zadani su lokalnim idiomom i nose uske, dijalektalne znaajke. Hidronimijske se imenice meutim prenose migracijama (usporedi hidronimijsku nomenklaturu u Gradiu gdje npr. dunaj oznauje bilo koju tekuicu, ili termin peraja, od albanskogperrua "potok", koji je u XVI. stoljeu doao s crnogorskim doseljenicima u Istru i zbog jedinanoga znaka postaje ojkonim Peroj, u lokalnom izgovoru Peroja). Hidronimi, naprotiv, ukotvljeni su s objektom koji imenuju. Po tome su povijesni biljeg prvotnog razmjetaja hidronimijskih imenica. Hidronimijske imenice prate jezini razvitak. esto se promeu u hidronimijske termine, standardiziraju se. Pritom njihova proirenost u "jezinom standardu" ide na utrb dijalektne obojenosti i lokalnoga znaenja. Hidronimi ne prate jezini razvitak. Oni balzamiraju i lik i znaenje u asu imenovanja ret (-r- *- -cr-J, Mei (-e> e, *- i), Tojsti rat > o(j)), Zvir, Usti- (ust-),

10

II

Ovdje uvrtavam i dvije ve navedene monografije, i to J. Schiitz (1957): Die Geographische Terminologie des Serbokroatischen, Akademie-Verlag, Berlin, 113 str. i G. Wippel (1957): Die geographischen Appellativa im Serbokroatischen, disertacija, Berlin (rukopis). Vidi o tome vrlo instruktivan rad Ju. A. Karpenko (1970): "Toponimy i geografieskie terminy (Voprosy vzaimosvjazi)", Voprosy geografii 81, Mestnye geografieskie terminy, Mysf, Moskva, 100 str. (zbornik).

302

Toponimija

Zadvarje (dver> dvar), Pie (*sk > ), Pozalica > o), Vrlika (vr(h)-) "vrh rike" itd. U hidronimima se leksiki sadraj ponitava u korist onomastikog sadraja, koji je zadan objektom imenovanja. to god su starije povijesne potvrde, i to god je mikrohidronimija odreene regije jasnija, granica hidronimijskih imenica i hidronima postaje labavija, izrazi tee razluivi jer npr. potok, slatina, jaz, vir itd. dolaze u imenikoj i imenskoj uporabi ovisno o situacijskom kontekstuP Tona je tvrdnja da se mnotvo dananjih hidronima, od onih najdavnijih (Morava, npr.) do najnovijih (oderica, npr.) svodi na hidronimijske imenice.
10.8.6. U odnosu, hidronimijskih imenica i hidronima ne zanimaju nas apelativi internacionalne uporabe kao: meandar, }jord, gejzir, bifurkacija itd. kao ni hidronimijski termini koji likovima i znaenjima pripadaju normiranom jeziku, premda se katkad izrazom i sadrajem poklapaju s dijalektnim likovima. Naime njihov je put u knjievni jezik specifian, lik i znaenje unificirani i definirani, a zastupljenost u hidronimima zanemariva. Za naa razmatranja vaniji su likovi art, ert, rat nego rt i njihova zastupljenost u obalnim hidronimima: Arti, Rat, Ertec, Ratak, Punta od Arca itd., kao to su indikativnija imena Velje blato, Uranska blatta locus da Rogova (1187), Blatina itd. od kasnijih slubenih imena Skadarsko jezero, Vransko jezero i Jezero, koji vie ne nose biljeg lokalnoga govora. Standardnom pretvorbom hidronimijski termini posta)u normirani)i u i'LIam, apstraktni)i \l sadria)\l. Oni ni i'Ldaleka ne obuhvaaju obiljeja dotinih objekata iste vrste koja oznauju, niti sva obiljeja jedinanih objekata koje bi mogli imenovati kao hidronime. Hidronimi su kao jedinani izrazi oznanici jezinih izoglosa, koje esto ne idu jezinim i dijalektnim granicama. Bez oslonca na lokalne izraze i znaenja bila bi jalova poredbena i etimoloka tumaenja tih jezinih podataka, koji zbog svoje postojanosti najvie bude pozornost jezinih komparativista i etimologiara.
ega pojedine hidronimijske osnove dobivaju oblike i specifina znaenja unutar lokalnih sustava, kao to je vano otkriti areal pojedinog termina unutar jednog dijalekta, jezika ili srodnih jezika. 13 To omoguuje objasniti odnose slinih hidrografskih oblika i razliitih termina i imena za takve objekte i odnose srodnih termina i homonimnih imena za raznorodne hidrografske objekte po interdijalektnim i interjezinim prostorima. Hidronimi koji u sebi imaju hidronimijsku osnovu kaiputi su etnikih i jezinih migracija na raspuima povijesti. Spomenimo usput kako je dovoljno promotriti na zemljovidima hidronimijske osnove *gnoj, *lua, mo-, *more, ponik-, *pelso, *nahl'b, *solp'b, *tymen, *mocyre, *vbrelo, *vbrot-, *vrulja i njihov preteiti razmjetaj na zapadnom junoslavenskom prostoru i osnove *jbzVOr'b, *moer'b,

10.8.7. Vano je istraiti zbog

specifine

12

13

P. imunovi (1978): "Na granici toponima i apelativa", Filologija 8, Zagreb, 209-308 i primjere koji se !amo navode iz Istarskog razvoda, Povaljske listine i notarskih spisa s Lastova. P. Simunovi (1969): "Organiziranost imena u regiji", Onomastica Jugoslavica l, Ljubljana, 354-357.

303

Uvod II hrvatsko imenoslovije

*bag1Jno, *b'blk-/*bblk-, *sig'bla, *j'bZOh, *stubblb na istonom, kako je to izvrio J. Udolph14 i prosuditi, uza svu izostavljenu grau, koliko takva istraivanja mogu biti poticajna u prouavanju putova slavenskih naseljavanja ovih podruja.
10.8.8. U hrvatskoj hidronimnoj terminologiji prisutan je prilian broj stranih hidronimnih termina: ada, igalo, lenga, brak, pu, erdap, surduk, esma, jendek, berek itd. koji su preteno uz primorje romanskog, a u unutranjosti turskog i maarskog porijekla. Hidronimne imenice stranoga porijekla pojavljuju se preteno u tzv. kontaktnim zonama, gdje u doticaju s domaim sinonimnim apelativima jedni i drugi dobivaju podrobnija znaenja ili se razluuju na uporabu preteno terminoloku. ili preteno hidronimnu (imensku). U hidronimima nisu zastupljeni oni strani apelativi koji imaju meunarodnu uporabu, a uglavnom ni apelativi koji pripadaju opem jezinom standardu. To su apelativi mahom lokalne proirenosti starijeg (romanskog) ili mlaeg (talijanskog, turskog itd.) porijekla. Oni stariji su u preteno imenskoj uporabi (Poljud, Olib, Omialj, Pu), a oni mlai u preteno terminolokoj primjeni (vala, ponta, proversa, pasadur, jendek, bunar, bogaz itd.). Veu dokaznu mo imaju hidronimi koji su motivirani svojstvima objekta, jer su oni vezani uz mjesto, od hidronima i hidronimijskih apelativa motiviranih ljudskom djelatnou (porat, mandra, pu, pikera, riva, gat, kolovaja, esma itd.), ija je terminoloka proirenost iroka, a imenska starost, katkad po osobinama objekta, mlada i lako odrediva. 10.8.9. Hidronimne imenice kao davni izrazi za vodne sadraje vane za ivot ljudi u odreenom kraju prvorazredni su jezini podatci za studij jezika i materijalne kulture odreene regije. Hidronimi njima motivirani postojanim oblikom, konzerviranim znaenjem, sljubljenou s vodnim objektom koji je po naravi nepomian i neponovljiv, odreuju razmjetaj, gustou i proteg pojava, koje se oi tuju iz jezinog znaka, tj. imena, i znaajki objekta koje dotino ime obuhvaa u svojem onomastikom sadraju. Zemljovid s plavim crtovljem vodnih vijuga i nepravilnih modrih kruia nijem je i beivotan. On bez imena nema one slojevite obavijesti: jezine, povijesne, zemljopisne, orijentacijske, gospodarske naravi, koja je meritorna i sabita ocjena puka za te dijelove "vodenih" prostora pored kojih je i od kojih je taj puk ivio, kao subjektivna kreacija lika i poruke koje je taj puk ostavio u naslijee upravo u imenima toga plavog crtovlja, osmislivi mnogo, mnogo kasnije izraene zemljovide i dajui im autentini, uljueni sadraj. Razgranienost znaenja, koja su skrivena u hidronimima, i prisutna u hidronimnim apelativima, ne uvjetuje toliko geografski pejza ravnice (kanali, movare), kr (ponikve, vrela, lokve), nain gospodarenja (melioracije, gatovi, ustave, jazovi, vodenice) ni predmeti materijalne kulture (oblici poput badnja, kotla,
14

J. Udolph (1979): "Studien zu slavisehen Gewassernamen und Gewassebezeichnungen", Beitriige zur Namenforschung 17, Heidelberg, 640 str. Ovo je dihotomija na str. 629-631. Vidi i kratki prikaz toga rada P. imunovi (1979): "Iz slavenske hidronomastike", Onomastica Jugoslavica 8, Zagreb, 183-184.

304

Toponimija

kabla, struge, lijeba, krnice itd.), koliko uloga vodnih objekata u ivotu jezine zajednice, kad cjedilo moe imati znaenje vrela, potok znaenje rijeke; dubok, ali frekventan prijelaz izmeu dva otoka znaenje broda, brodarice, prekodia, voica, prijebe ... Upravo takva konkretna znaenja, temeljena na stoljetnim opaanjima i iskustvu, sauvana su kao poklad u hidronimima. Nije stoga udo da su hidronimni apelativi i hidronirni metaforikog postanja motivirani ne samo predmetima ljudske uporabe (kazan, kutal, badanj itd.) nego i anatomskim dijelovima ljudskoga tijela, kojima ljudi najbolje znaju oblik i funkciju. IS To su bliski, poredbeni sadraji ljudskoga tijela i prirode u plastinim slikama, koje su uvijek u osnbvi svake metafore. Slina se metarofika javlja i u drugim jezicima, pa posvudanja rasprostranjenost metafore ini je univerzalnom. Evo nekoliko primjera: glava "izvor", "gornji tok" (kao i u terminu vrh: Vrlika, Vrhbosna), lice "povrina vode", Nozdrovaa (: nozdra) "vrelo", drilo (= ponor), oko "izvor", "mjesto na jezeru koje se ne smrzava", "bistrija mjesta na povrini vode", "bistra mjesta u dnu jezera", Ojak (= potok), ue "donji tok rijeke", "utok", usti (Ustipraa, Ustirama), zjala "uvir", boka "ue", "otvor" (Boke false, Buka senjska), Jazik "rt", vrata "uski prolaz" (Vratnik, Bogaz), grlo "uski protok" (Grljevac), pazuha "zadubljenje u koritu" (Stara Pazova u Srijemu), rukavac "istok iz matice", Trbovica (= duboka jama), Trbuica (= potok), Nogaija (= potok), Moiguzica (= sika), Konavoske sise (= grebeni u moru), Pizdica *piica "vrelo koje piti") itd. Hidronimi su vani za studij znaenja na vremenskoj vertikali i na prostoru jezinog i zemljopisnog areala. Ta povijesna dimenzija hidronima znaajna je zbog uloge vode i naselja uz vodu, koja su vanou vode motivirana (Rijeka, Korita, Blato, Ponikve, Dane, Jezera, Gata, Ubla itd.). Takva su imena vrlo davno potvrena u povijesnim vrelima, a hidronimizacija: hidronimni glagolski korijen ---+ hidronim predstavlja vrlo davni i najnaravniji put postanka vodnih imena. Takvi korijeni nose znaenja: "strujati", "tei", "liti", "gnjiti", "glodati", "derati", "mutiti", "blistati", "piti", "ploviti", "tonuti", "savijati", "prokapati", "dubiti", "curiti", "moiti", "kiseliti", "nerati", "ponirati", "izvirati", "vreti", "smrdjeti", "srpati", "srkati", "soptati" itd. Od tih korijena nastajali su apelativi koji se nalaze u staroeuropskim rijekama i u mnogim nacionalnim hidronimijama. U tom smislu govorimo o hidronimima kao meaima jezikoga irenja, kao uvarima starijih jezinih pojava, kao pokladima starih oblinih i semantikih obiljeja, kao svjedocima nekadanjeg svjetonazora, kao spomenicima materijalne i duhovne kulture puka koji ih je stvorio i uva kao izraze neprekinutog pamenja.
20.8.10. Opaa se da je vea prisutnost hidronimnih imenica u hidronimima

upravo proporcionalna srazgranatijom semantikom u njima. Takvi su apelativi teritorijalno proireniji i jeZino arhainiji.
15

Usp. rad V. MihajlOVi (1970): "Anatomska leksika II srpskohrvatskoj onomastici", Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku XIII/2, Novi Sad, 7-48.

305

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Faksimil slijepog" hidronimijskog zemljovida Hrvatskih voda sa mreom vodenih tokova RH

Opaa se da je u hidronimima vea pri utnost onih hidronimnih imenica koje su ograniene na lokalnu uporabu. da je zastupljenost hidronimnih imenica standardne hidronimne nomenklature djelomina i da izostaju hidronirnni termini internacionalne uporabe. Mnoge su hjdronimne imenice sastavni dio hidronirnne terminologije. Kao termini one ponitavaju granice nekadanje areaine uporabe. postaju svojinom cjelokupne jezine zajednice, gube lokalna obiljeja na nain standardnog unificiranja sadraja. Njihova maksimalna konkretnost splanjava na raun poveane apstraktnosti. One hidronimne imenice koje ostaju u lokalnoj uporabi svojim obiljem predodbenih pojmova postaju maksimalno konkretne. gotovo poistovjeene sa znaajkama objekta koji oznauju. Njihov je prijelaz u vlastita imena est i logian. ak i kad ostaju na apelativnoj razini. dobivaju funkciju koja je ekvivalentna imenima. Ova teorijska razmiljanja na grai hrvatskih hidronima kojima je u osnovi hidronimna imenica pokazuju kompleksnost proimanja koja se zbivaju na granici apelativa i vlastitih imena motiviranih vodom. koja zbog svoje vanosti u ivotu ljudi specijalno u hrvatskim krajevima. geografski i jezino razliitim. odaje slojevite odnoaje izvanjezinih i jezinih imbenika.
306

Toponimija

Prilog: 16 Stjepan Sekere: Slavonska vodna imena U ovom lanku prikazat u osnovne karakteristike slavonskih i junobaranjskih vodnih imena (rijeka, potoka, kanala). O vodnim imenima Savina sistema napisao je opirnu studiju E. Dickenmann,17 dok o vodnim imenima Dravina sistema dosada nema opirnijih radova. Mjesna i zemljina imena (toponimi i mikrotoponimi) u Slavoniji i junoj Baranji uglavnom su slavenskog porijekla. Isto vai i za imena manjih rijeka, potoka i kanala, dok su imena velikih rijeka predslavenskog porijekla. "U toponomastici vredi kao zakon naelo da imena reka sadre najstarije jezine podatke. Zato im je vrlo teko objasniti postanje i znaenje. Na srpskohrvatskoj jezinoj teritoriji opaa se da samo male reke (pritoci veih, potoci) imaju naa narodna imena. Imena velikih reka odreda su neslovenska, pretslovenska ili predindoevropska".18 Imena velikih rijeka starija su i od mjesnih imena. "Po splono priznanem mnenju so imena vejih vodnih tokov relativno stareja kakor krajevna imena (= toponimija)".19 Prema vremenu postanka moemo slavonska i junobaranjska vodna imena (hidronime) podijeliti u etiri grupe: 1. Najstarija vodna imena nastala jo u predslavensko doba (velike rijeke). 2. Starija vodna imena nastala po doseljenju junih Slavena u te krajeve (manje rijeke, potoci). 3. Novija imena nastala u 16. i 17. stoljeu za vrijeme turske vladavine u tim krajevima (manje rijeke, potoci). 4. Najnovija vodna imena nastala u 19. i 20. stoljeu (kanali). U ovom lanku oznaena su originalnim akcentom ona vodna imena koja sam zabiljeio na terenu. Budui da se rijeke i potoci proteu kroz vie podruja, taj akcenat je drukiji u naseljima sa starijom akcentuacijom, a drukiji u naseljima s novijom akcentuacijom. U lanku u oznaiti svaki hidronim s jednim akcentom (najee starijim), dok u u registru oznaiti sve akcenatske oblike pojedinih hidronima. Ostala vodna imena oznaio sam akcentom kakvim su zabiljeena u Rjeniku JAZU. Ako neka vodna imena nisu oznaena ni u Rjeniku JAZU, onda sam ih zabiljeio bez akcenta. Podatke za slavonska vodna imena prikupljao sam na terenu, ali neke podatke sam uzimao i iz ovih karata: 1. Specijalne karte za podruje Slavonije (VGI, 1951).
16

17

18 19

Ovaj ovdje uvrteni rad vrijednog srednjokolskog profesora upozorava na bogatstvo slavonske hidronimije. Rad je plod dvadesetgodinjeg skupljanja slavonskih hidronima. Pokojni profesor S. Sekere rtvovao je sve godinje odmore na terenska jezina istraivanja. Nepomognut ni od koga ustrajao je na skupljanju i obradi slavonskih dijalekata i slavonske onomastike. Sam bez mogunosti konzultacija, bez potrebne odgovarajue literature, ostavio je vrijedan i zapaen znanstveni opus. Ovaj ni u emu mijenjan pretisak (pa ni u naglascima i duinama) spomen je na dragog profesora, koji je nastojao ove ugroene spomenike jezika, materijalne i duhovne kulture, preoteti zaboravu u koji su se zaputili. Rad je objavljen u Zborniku za filologiju i lingvistiku 17, 1970, l75-196. E. Dickenmann: Studien zur Hydronymie des Savesystems, Budimpeta 1939, 1940, 1941; Heidelberg 1966. P. Skok: "Toponomastika Vojvodine", Glasnik istoriskog drutva u Novom Sadu, knj. XII, 7. F. Bezlaj (1956): Slovenska vodna imena l, Ljubljana, 5.

307

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

2. Geografski atlas Jugoslavije (Zagreb, 1961). 3. Karta Slavonije i Baranje (Osijek, 1968).4. Karte vodnih zajednica u Osijeku i Donjem Miholjcu. U lanku su obuhvaena vodna imena iz cijelog podruja Slavonije i june Baranje, ali je obuhvaeno vie hidronima iz onih krajeva koje sam obilazio u vremenu od 1950. do 1970. godine (Podravina, naiki kraj, Poeka kotlina, zapadna Posavina, juna Baranja). Uz mnoga vodna imena oznaeno je u zagradi mjesto gdje je to ime zabiljeeno. Budui da se na taj nain mnoga imena esto ponavljaju, biljeit u ih u skraenom obliku: Aljma (Alj), Antin (At), Aikovci (A), Bain Dol (BD), Bazje (Bz), Beketinci (Be), Bekte (B), Benianci (B), Beinci (B), Bistrinci (Bs), Bikupci (Bp), Bizovac (Bi), Bocanjevci (Bc), Bokinci (Bo), Boki (Bk), Bolman (Bm), Branjin Vrh (BV), Bratuljevci (Bt), Brezovica (Br), Bukovica (sl. pii-Bukovica, Bv), Cerna (Cr), Cernik (Ck), Cerovac (Cv), Crnac (Cn), aavica (), amagajevci (m), eljakovac (lj), rnkovci (k), Derviaga (Dv), Detkovac (Dt), Doljanci (Dlj), Donja Motiina (DM), Donji Miholjac (DMh), Draga (Dr), Dragali (Dg), Dra (D), Drkovci (Dk), Duboka (Db), Duboevica (O), Eminovci (En), Emovci (Em), Erdut (Ed), Ferianci (F), Gaite (G), Gaji (Gj), Gat (Gt), Gazije (Gz), Giletinci (Gi), Golinci (Gl), Gorice (Gr), Gornje Predrijevo (GP), Grabarje (Gb), Gradac (Gd), Gradina (Gn), Gradite (G), Granice (Gc), Granje (Gnj), Harkanovci (Hk), Hrnjevac (Hnj), Ivanovci (Iv), Kaptol (Kt), Klokoevci (KI), Komanovci (Km), Koritna (Kr), Koka (K), Kovaevac (K), Krinci (Kc), Kuanci (K), Kuniinci (Kn), Kunovci (Ku), Kutjevo (Kv), Lacii (Lc), Ladimirevci (Ld), Lakuija (L), Lozan (Lz), Lu (L), Luka (Lk), Ljupina (Ljp), Marjanaci (M), Martin (Mt), Mai (M), Medari (Md), Migalovci (Mg), Mihaljevci (Mh), Mitrovac (Mr), Naice (N), Noskovci (Ns), Novaki (Nv), Novo Selo (NS), Nurkovac (Nk), Oljasi (Olj), Opatovac (Op), Orahovica (Oh), Oriovac (Or), Osijek (Os), Perenci (Pe), Petrijevci (Pj), Podgora (P), Podgorje (Pg), Poljane (PIj), Podravska Moslavina (PM), Podravski Podgajci (PP), Podvrko (Pv), Pore (Po), Poto ani (Pt), Pribievci (Pb), Prva (Pr), Radikovci (Rv), Rakitovica (Rk), Razbojite (Rb), Seona (Sn), Sesvete (Sv), Sopje (Sp), Stara Gradika (SG), Stara Lipa (SL), Stari Gradac (SGc), Stipanovci (Sp), Straeman (S), Suhopolje (Sh), Sui ne (S), Sveti ura (sl. ura, S), aptinovci (p), iroko Polje (P), ljivoevci (lj), umanovci (m), umarina (r), umetlica (I), Teki (Tk), Tiborjanci (Tb), Topolje (Tp), Tordinci (Td), Torjanci (Tj), Tretanovci (T), Turanovac (Tr), Turni (Tn), Valpovo (Vp), Vaka (V), Velikovci (Vk), Vetovo (Vt), Vidovci (Vd), Vili-Selo (VS), Viljevo (VIj), Virovitica (Vr), Vukojevci (Vj), Vukosavljevica (Vs), Zdenci (Zd), Zoljan (Zlj), Zelin (Z), Zigerovci (Zg). Grau za ovaj rad sakupljao sam u vremenu od 1950. do 1970. godine. Klasifikacija slavonskih vodnih imena ne
rijei,

Klasifikaciju vodnih imena (hidronima) moemo vriti po znaenju osnovpo obliku, po porijeklu, po vrstama rijei, po deklinabilosti i po tvorbi

308

Toponimija

osnove. Najvanija i najsvestranija je klasifikacija po znaenju osnovne rijei, stoga u se na njoj najdue zadrati. Klasifikacija po
znaenju

osnovne rijei

Po znaenju onovne rijei moemo slavonska i junobaranjska vodna imena podijeliti u ove grupe: l. Vodna imena nastala od oznaka za svojstva voda (veliina, dubina, irina i starost rijeke ili potoka, boja, bistrina, toplina i nain kretanja vode). Takvih vodnih imena ima u Slavoniji najvie (oko 16%).20 Primjeri: B'istra (tj. rijeka, Kt), Barza (D),21 Btzaja,22 Crnac (Bk), aavica (V), Duboki potok (Kv), Grbavica (Mt), Karaica (L),23 Ladinac (Mr), Mala Vuica (B), Netea (Gn), Stara Drava (Tj),24 Stari Dunav (Tp), Skakavac (Cn), Slatka vada (Km), Veliki kanal (L), Veliki potok (Lk). 2. Vodna imena nastala od ivotinjskih imena (fauna). Do tih imena dolo je na temelju toga to je u tim vodama ili pored njih bilo mnogo takvih ivotinja (ili su one bile tipine za te predjele). Na temelju tih hidronima moemo zakljuiti kakvih je ivotinja bilo u tim krajevima u najstarije vrijeme (dabar, karas, koko, lisica, medvjed, rak, ris, roda, orao, pas, sova, tuka, vrana, vuk, aba). Veina navedenih ivotinja ivi jo i danas u tim krajevima, ali neke od spomenutih ivotinja (dabar, medvjed, ris, vuk) ne nalazimo vie u Slavoniji i junoj Baranji. Takvih hidronima ima takoer mnogo (oko 7%). Primjeri: Dabrovica (Sh), Golubinjak (Gi), Kokinica (k, Vlj),25 Usica (Mh), Medvi (Kr), Pasjak, Orljava (VS),26 Rakovac (Kt), R'isovac (Gi), tukavac (rukav Drave, PM), R6dovac (k, Td),27 Sovinjak, Vuica (M),28 abljaki kanal (Cn). 3. Vodna imena nastala od rijei za bilje i plodove (6%). Do takvih hidronima dolo je na taj nain to je u tim vodama ili pokraj njih nekada bilo mnogo takvih biljaka ili su one bile tipine za te predjele. Na temelju tih hidronima moemo zakljuiti kakvih biljaka je bilo u Slavoniji i junoj Baranji u staro vrijeme (bukva, glog, vrba, trn, joha, jablan, kruka, baza). Sve navedene biljke rastu jo i danas u tim krajevima. Primjeri: Bukovik (p), Bazara (B),29 Dubovik (k, P), Glogovac

20
2l

22 23

24 25

26

27

28

29

Procenat je uzet u odnosu na 310 zabiljeenih hidronima u Slavoniji i junoj Baranji. Od Brza dolo je do oblika Borza devokalizacijom suglasnika -r (vjerojatno preko maarske administracije). Meutim, u ruskom jeziku postOji takoer oblik borzyj (brz, vatren). To je stariji oblik odreenog pridjeva (sloeni oblik). P. Skok je miljenja da je naziv Karaica nastao od turskog oblika kara (= crna voda) (Toponomastika Vojvodine, str. 8). Starosjedioci su tu tursku osnovu prilagodili naem jeziku pretvorivi je u kara (karas). Atribut stari upotrebljava se za oznaku starog rijenog korita. Slovom k u zagradi oznaio sam kanale. E. Dickenmann je miljenja da je taj hidronim izveden od rijei orao, orla, dok je Y. E. Boeglin (Filologija IV, str. 31) miljenja da bi taj hidronim mogao biti izveden od latinskog naziva za Poeku kotlinu Aurea vallis. Miljenje E. Dickenmanna je uvjerljivije. Oblik Rodovac izveden je od imenice rodo (roda), kako se govori u tom kraju. Vilica koja utjee u Dravu izvedena je od imenice vuk, dok je Vuica, pritoka Vuke, deminutiv od Vuka (Uica). Boza = baga, zova.

309

Uvod

II

hrvatsko imenoslovIje

(Mh), Glogovica, Jablanica (Gb), Joava, Krukovaki k~lllal (KI), umetlica (Ck), Trnava (Og), Trnovac, Vrbova (Sv).
4. Vodna imena nastala od zajednikih imenica u svom pravom obliku i znae nju (6%). Primjeri: Dunav (Ed),30 Jarak (Dk), Jezero (Bm), Kanali (K, L), Kanal (k,O), Kanal (Tb), Potoi (Cv), Potok (VS), Riica (Pg), Rika (Tk).

5. Vodna imena nastala od mjesnih imena (5%). Takvi hidronimi nastali su po mjestu u blizini kojega izvire neka voda ili po mjestu kroz koje (ili pokraj kojega) protjee neka voda. Primjeri: Emovaki potok, Golobrki potok (Pv), Kapt6lka (En),31 Novaki kanal (Bi), Rak'itovaki kanal (S), Straemanka (Dlj),32 Velianka (Mh), Vet6vka (Vt), Zo1janica (Mt). 6. Vodna imena nastala od osobnih imena (pravih i hipokoristikih) (3%). Gotovo svi hidronimi izvedeni su od mukih imena. Na temelju tih hidronima saznajemo kakva osobna imena su se upotrebljavala u tim krajevima u najstarije vrijeme: Antol (16),33 Drgalj,34 Franjo (15), Ivo (17), Luka (13), Marijan (17), Hijat, Radovan (11), Vitol;35 Mara (14). Neka od tih osobnih imena (Antoi, Dragalj, Luka, Mijat, Radovan, Toma, Vitoi) danas se vie ne upotrebljavaju u tim krajevima, dok se ostala imena jo i danas mogu uti u slavonskim predjelima. Do takvih vodnih imena dolo je na temelju toga to je dotina osoba nekada bila vlasnik predjela u kojemu izvire ili kroz koji tee neki potok ili rjeica. Primjeri: Antolica (k, Bc), Orgaljevac (B), Franjin d61 (Ov), Ivina vodica (L), Lukai, Marijanac (Bk), Marinac (SG), Marin potok, Radovanka (Rv), Tomaevac (Kv).
7. vodna imena nastala od prezimena nekadanjih vlasnika predjela kroz koji teku dotine rjeice ili potoci (3%). Primjeri: Babi (k, B), alia potok (Kv), Fhli-d61 (Ov), Flamova rjeka (DM), Martinovia rjeka (DM), ramov kanal (k, Cn). 8. Neka vodna imena nastala su od oznake poloaja gdje se potok nalazi (2%). Primjeri: Gornjansko vrtlo (Pg), Gornja voda (A), Kod lajsa (k, GP),36 Krajna, Zaumljinski potok (Mg).37
9. vodna imena nastala po nekom graevnom objektu koji se nalazio pokraj po-

toka ili rijeke (2%). Primjeri: Bedeni (Db),38 Ciglana (Olj), Korlatan (SV),39 Mlinac (Gb), Mlini (Zlj).
30

31 32 33 34 35

36 37 38 39

Od skitskog oblika Danav (rijeka) Goti su nainili oblik Diinavis, a od Gota su tu rije primili Slaveni pod imenom Dunav ili Dunaj (EJ). U Turniu zovu taj potok Kavtiilka. Drugi taj potok nazivaju Straemanjka. Broj u zagradi oznauje stoljee kada je osobno ime prvi put zabiljeeno. Oblik Drgalj nastao je stezanjem od Dragalj (u Kutjevu postoji mikrotoponim Dragaljevae). Hipokoristik Vitol izveden je od osobnog imena Vitomir. Sufiks -01 danas se ne upotrebljava za tvorbu hipokoristika, ali je u staro vrijeme bio dosta produktivan (Antoi, Markoi, Mivol). Njem. Schleuse = brana. Zaumlje = zemljino ime. Arap. beden = gradski zid. Ma. korlat = obrada, barijera.

310

Toponimija

Rijeka Oenica (neko prije Turaka

Virovita rekal u Virovitici

10. Vodna imena nastala po nekoj radnji koja se nekada vrila u potoku ili pokraj njega (2%). Primjeri: Drava (Tj),40 Izvor (Ed), Napojie (k, Tb), Plandite (m), Pralo (Pe), Sava (SG)Y ll. Vodna imena nastala od rijei za zanimanje ili zvanje (1%). Do tih vodnih imena dolo je prema zanimanju ili zvanju nekadanjih vlasnika poljskih predjela kroz koje su tekli ti potoci. Na temelju tih hidronima moemo doznati o nekadanjim zanimanjima (zvanjima) u tim krajevima (beg, hoda, kova, lonar, metar). Primjeri: Begovica (Ck), Kovaevac, Lonarski potok (G), 6enica (Vr).42
12. Vodna imena nastala od naziva za rodbinske sveze (0,50%). Do tih hidro-

nima dolo je prema rodbinskom nazivu nekadanjeg vlasnika predjela kroz koji ili pokraj kojega je tekao potok. Primjeri: Babin dol (Gi), Babiak (RV).43
12. Neka vodna imena nastala su po nazivu ustanove koja je dala izgraditi kanal: upaninski kanal (Tr).
14. Neka vodna imena nastala su od apstraktnih imenica. Do tih vodnih ime-

na moglo je doi na temelju toga to je nekadanji vlasnik zemljita kroz koje tee dotini potok traio ono to osnovna imenica znai. Primjeri: Slobotina.
40

41
42 43

Od ide. osnove dreu-, dru-, sti. drava'i (tee) nastalo je ilir. Dravos i slav. Drava (F. Bezlaj). Od ide. osnova seu-, sou- (padati, tei), ilir. Savos, lat. Savus nastao je slavenski oblik Sava (F. Bezlaj). Oda = hoda (sl. naziv toga potoka glaSi Odin potok). Izvedenice od etimona baba rairene su kao geografska imena kod svih slavenskih naroda.

311

Uvod II hrvatsko imenoslovIje

U Slavoniji i junoj Baranji zabiljeio sam desetak hidronima nejasnog porijekla. Takvi su hidronimi: Batnjiik (BD), BI (Cr), Bitulja, Darna (N), Lendava (Lz),

Loncija (k, Be), Manod (L), Sekvala (k), Klasifikacija po obliku

Spava, Toak

(T) i dr.

1. Po obliku moemo slavonske i junobaranjske hidronime podijeliti u tri grupe: 1. prosti hidronimi, 2. sastavljeni hidronirni, 3. sloeni hidronimi.
1. PROSTI HIDRONIMI

Te hidronime moemo prema sufiksu razvrstati ovako: a) Hidronimi s nastavkom -ica (12%). Nastavak se dodaje imenikoj ili pridj evskoj osnovi. Ti hidronirni dolaze u singularnom obliku (samo dva hidronima dolaze u pluralnom obliku). Primjeri: Antolica (k, Bc), aavica (V), Dravica (Tj), Glogovica, Jasnovka (k, Hk), Karaica (L), Mhvica (k, Br), Oenica (Vr), Orljavica (Nk), Pl'itvice (Oh), Reetarica (BD), Suica (Dlj), umetlica (I), Vuica (Bc), Zoljanica (Mt). b) Hidronirni s nastavkom -ac (11%). Nastavak se dodaje osnovi pridjeva izvedena od zajednike imenice ili osobnog imena, a rjee se nastavak dodaje imenikoj osnovi. Primjeri: Bazovac, Belenac (NS), Crnac (p), eljakovac (Tn), D'ilberovac (Tk), Glogovac (Mh), Klokoevac (Cn), Upovac (Vj), Mijatovac (K), Marijanac (Bk), R'isovac (Gi), tukavac (rukav Drave, PM), Tomaevac (Kv). c) Hidronimi s nastavkom -a (4%). Ti hidronimi se izvode od imenike ili pridjevske osnove. Primjeri: B'istra (Kt), KieIjeva (lj), Kl'isa (Pv), Londa (Gb), Luka (Olj), M'ila (k, M), Mlaka (k, Bi), Poanja (Vt),44 Pr'iseka (K), Vrbova (Vt), Vuka (At). d) Hidronimi s nastavkom -ak (-jak) (3%). Nastavak se najee dodaje pridjevskoj osnovi. Primjeri: Batnjiik (BD),45 eljiik (Mh),46 Golubinjak (Gi), Plkornjak (k, p), R6dnjak (Gnj),47 Sovinjiik, Vujak. e) Hidronimi s nastavkom -i (2%). Nastavak se dodaje imenikoj osnovi. Primjeri: Babi (k, B), Kanali (L), Lukai, Mlini (Zlj), Potoi (Cv), Tuti
(K).

f) Hidronirni s nastavkom -ava (-java) (2%). Nastavak se dodaje imenikoj ili glagol skoj osnovi. Primjeri: Berava, Lendava (SGC),48 Mrsava (Ljp), Orljava (Nk), Trnava (Md).

g) Hidronimi s nastavkom -ik (1%). Ti hidronirni se izvode od pridjevske osnove. Primjeri: Bukovik (p), Dubovik (k, P), Starnik (Kt).49
44
45 46
47

48
49

Poanj (poanj) = grah, pasulj. Taj potok se slubeno zove Putnjak. U Turniu se taj potok zove eljakovac. Oblik Rodnjak nastao je sinkopom od Rodinjak. Taj hidronim je vjerojatno u vezi s glagolom lendovati = lijeniti se, ljenariti (korijen len). Do oblika Stilrnik dolo je analogijom prema bolesnik, pravednik...

312

Toponimija

h) Hidronimi s nastavkom -aa (1%). Nastavak se dodaje pridjevskoj osnovi. Primjeri: Badnjevaa (PIj), Mrtvaa (rukav Drave, Vp), Mrtvaa (rukav Drave, Tj). U Slavoniji i junoj Baranji hidronimi se vrlo rijetko tvore s pomou ovih nastavaka: -aja (Brzaja), -an (Korhhan), -ana (Pitana), -ara (Bozara),50 -av (Jelav), -ina (Osatina), -i (Medvi), -ie (Napojie), -ja (Netea), -ka (Kaptolka, Vetovka), -na (Darna), -no (Polono), -o (Priljevo), -unja (Mrsunja), -ua (Medakua), -va
(Spava).

Mnogi hidro nim i su zajednike imenice u svom pravom obliku te u pravom ili prenesenom znaenj~ (11%). Prijeri: Berek (S),51 Bezdan (k, B), Bogaz (Alj),52 Ciglana (Olj), Fok (k, Rd), Izvor (Ed), Jarak (Dk), Jezero (Bm), Kanal (At), Kanali (L), Kanajlica (r), Lisica (Mh), Luka (Olj),53 Opseg (k, S), Panjevi (g), Potoi (Cv), Potok (VS), Rl.ica (Pg), Rijeka (Zd), Rika (Tk), Toak (T), Zdenac (KI).
2. SASTAVLJENI HIDRONIMI

Kod sastavljenih hidronima prvi dio je najee pridjev (posvojni, opisni, gradivni), a drugi dio imenica. Posvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imena oznauju pripadanje, a posvojni pridjevi izvedeni od ivotinjskih ili biljnih imena oznau ju da je u vrijeme postanka hidronima u vodi ili pokraj nje bilo mnogo spomenutih ivotinja ili biljaka. Gradivni pridjevi izvedeni od biljnih imena oznauju da je nekada u potoku ili pokraj njega bilo mnogo takvih biljki. a) Sastavljeni hidronimi kod kojih je prvi dio posvojni pridjev (12%). Najvie ima sastavljenih hidronima s posvojnim pridjevom na -ski, a mnogo manje s posvojnim pridjevom na -in i -ov. Primjeri: Bobotski kanal, Dravski kanal, Gajiki kanal (Cn), Kamenski dol (Ed), Kopako jezero, Novaki kanal (Bi), Rak'itovaki kanal (S), upaninski kanal (Tr); Babin dol (Gi), Franjin dol (Dv), Ivina vodica (L); Flamova rjeka (DM), ramov kanal (Cn); Rai potok (Bt).
U nekoliko hidronima mjesto posvojnog pridjeva stoji imenica u genitivu ili nominativu: alia potok (Kv), atlaia lanite (Pe), Fazli-dol (Dv), Janja-potok (Gz).

b) Sastavljeni hidronimi kod kojih je prvi dio opisni pridjev (11%). Najee se javljaju pridjevi velik, stari i mali, a rjee pridjevi crn, sladak, gornji, dubok, blatni, bijel. Primjeri: Velika Vuica (B), Veliki kaniH (Rd), Veliki potok (Mr), Stara Drava (Ok), Stara rijeka (KI), Stari Dunav (Tp), Mali kanal (Kr), Mali potok (Gnj), Crni kanal (S), Slatka voda (Km), Gornja voda (A), Duboki potok, Blatni potok (Bp), Bijela voda (Pv).
50 51 52
53

Boza = baza. Bereg = bara, lokva, blato (oblik Berek nastao je desonorizacijom finalnog suglasnika). Tur. bogaz = drijelo, klanac. Luka = livada pokraj rijeke, pristanite.

313

Uvod u hrvatsko imenoslovije

c) Sastavljeni toponimi kod kojih je prvi dio gradivni pridjev (1%). Primjeri: Borovnjaki potok (GZ),54 Bukoviki potok, Kamenski dol (Ed), Krukovaki kitnal (KI). U cijelom tom podruju zabiljeio sam etiri sloena hidronima u kojima je prvi dio prijedlog, a drugi dio imenica: Bezdan (k, B), Napojie (k, Tb), Pribarovac (B), Pr'iseka (K). Klasifikacija po deklinabilnosti Slavonski i junobaranjski hidronimi su po deklinabilnosti najee nominalni mukog roda (51%) i nominalni enskoga roda (47%), a rjee pronominalni (2%). Nominalni mukog roda: Babi (k, B), Belenac (NS), Bukovik (p), crnac (Bk), Dunavac (Gj), Glogovac (Mh), Golubinjak (Gi), Kanali (L), Karaac (k, Rk), Medvi (k, Kr), Marijanac (Bk), Mlini (Zlj), Pralo (Pe), R6dovac (k, Td), tukavac (PM), Tukovi (k, g), Vujak. Nominalni enskog roda: B/hara (Bp), Brzaja, aavica (V), Drava (Tj), Gorica (S), Karaica (r), Kavtolka (Tn), Luka (Olj), Mrsava (Ljp), POanja (Vt), Orljava (Em), Reetarica (BD), Riica (Pg), Sava (SG), umetlica (Ck), Studva, Trnava (PIj), Vuka (At), Vuica (Bac), Zoljanica (Mt). Proniminalni: BIstra (Kt), Mna (k, M), Vrbova (Sv). Klasifikacija po tvorbi osnove Po tvorbi osnove slavonski i junobaranjski hidronimi najee su primarni (70%) i sekundarni (29%), a mnogo rjee tercijaini (1%). Primarni hidronirni: Babi (k, B), Bedeni (Db), Berava, BIstra (Kt), Crnac (Bk), Grbavica (Mt), ]oava, Kanali (L), Kaptolka (En), Mlini (Zlj), Pasjak, Orljava (Nk), Rika (Tk), Vuica (Bc), Vujak. Sekundarni hidronirni: Begovica (Ck), Bukovica, Dabrovica (Sh), Golubinjak (Gi), Klokoevac (Cn), Mijatovac (K), Rakovac (Kt), R'isovac (Gi), Trnovac, Vojlovica, Zmajevac (DM). Tercijaini hidronirni: Borinovka (L), Tomaevac (Kv). Akcenat slavonskih vodnih imena U ovom lanku neki hidronirni su zabiljeeni sa starijim akcentom, a neki s novijim, to ovisi o tome da li se u dotinim mjestima upotrebljava starija ili novija akcentuacija. Mnogi dananji hidronirni s novijim akcentom govorili su se u prolosti sa starijim akcentom, ali je paralelno s usvajanjem novije akcentuacije u pojedinim mjestima dolazilo i do promjene akcenta kod hidronima. Budui da danas u slavonska i baranjska sela naglo prodire novija akcentuacija (preko kola, knjiga, radija i televizije), mlai stanovnici u nekim mjestima izgovarat e ne54

Taj potok je obra sao borovicom.

314

Toponimija

ke hidronime s novijim akcentom, ali velika veina stanovnitva dotinih mjesta izgovarat e ih s akcentom kakav je zabiljeen u tom lanku. 1. Hidronimi s nastavkom -ica imaju uglavnom akcenat rijei od kOjih su izvedeni (temeljnih rijei): Antolica (Antol), Bukovica (bukov), aavica (aav), Dabrovica (dabrov), Glogovica (glogov), Grbavica (grbav), Jablanica (jablan), Kanajilica (kanajia), Metrovice (metrov), Mrtvica (mrtav), (Menica (Oda), Orahovica (orahov), Orljavica (Orljava), Topolovica (topolov), Vuica (Vuka). Mnogo rjee takvi hidronimi imaju drukiji akcenat: Dravica (Drava), Suica (Suh), Zoljanica (Zoljan). 2. Hidronimi s nastavkom -ac najee imaju akcenat temeljne rijei: D1lberovac (dllberov), Glogovac (glogov), Klokoevac (kloko), Kovaevac (kovaev), Marinac (Marin), Mijatovac (Mijatov), Rakovac (rakov), R'isovac (r'isov), Saraevac (saniev), Tomaevac (Tomaev), Zmajevac (zmajev). Neki hidronimi te grupe s kratkosilaznim akcentom imaju ' na penultirni: Dunavac (Dunav), Marijanac (Marijan), Mlinac (mnn). 3. Hidronirni s nastavkom -a imaju razne akcente, ali nije mogue tono odrediti neko pravilo o tim akcentima: B'istra (b'istar-b'istra), Borza (brz-brza), KlIsa (klis), M'ila (m'il-m'ila), Mlaka (mlak-mlaka), POanja (poanj), Vrbova (vrbov-vrbova), Vuka (vuk). 4. Hidronimi s nastavkom -ak (-jak) Kazalo slavonskih vodnih imena (hidronima) imaju najee akcenat temeljne rijei: Babiak (baba), Golubinjak (golubinji), Adamovski potok, lijevi pritok Crnca Koritnjak (korito), Paluak (paluak),55 Antolica (Bc), kanal Pasjak (pas), P'ikornjak (pikor), RodBabi (B), kanal njak (rodin). Babin dol (Gi) 5. Hidronirni s nastavkom -i imaju uglavnom akcenat temeljne rijei: Babiak (Rv) Baanica (Op) Babi (baba), Kanali (kanal), M1ini Badnjevaa (PIj) (mlin), Potoi (potok). Balat (Tk, Tn), kanal 6. Hidronirni s nastavkom -ava (-java) imaju ' na prvom slogu: Lendava Batnjak (BD), lijevi pritok Reetarice Bazovac, desni pritok Breznice (Lendava), Mrsava, Orljava, Trnava. Beki kanal (Lc), kanal Budui da hidronima s ostalim naBedeni (Db), desni pritok Londe stavcima (-aa, -aja, -an, -ana, -ara, Begovica (Ck) -av, -ina, -i, -ie, -ja, -ka, -na, -no, -o, -unja, -ua, -va) ima samo po nekoli- Belenac (NS), desni pritok Orljave ko, nije mogue odrediti neka posebna Berava, desni pritok Bosuta Berek (S), desni pritok Vuice pravila o njihovu akcentu. Bezdan (B), kanal ss paluak = livada II blizini neke vode. Bl, desni krak Bitulje

315

Uvod u hrvatsko imenoslovije

(sl. Bitulja, Cr), lijevi pritok Bosuta Bijela voda (Pv) B'istra (Kt), poetak Kaptolke Blatni potok (Bp) Bobotski kanal, lijevi pritok Vuke Bogaz (Alj), rukav Drave Borin6vka (L), desni pritok Vrbove Borovnjaki potok (Gz) Borza (D), desni pritok Dunava Bosut (Cr), lijevi pritok-Save Bozara (Bp, S), desni pritok
Velianke

B'i

Bresnica (Kc, K), desni pritok Vuice Bresniki kanal (St), kanal Breznica a) lijevi krak Bitulje b) desni pritok Netee Brenica, desni pritok Spave Brijenica (sl. Breznica, G), desni pritok Netee Brzaja, lijevi pritok Orljave Brzavski kimal (Tr), kanal Buban (lj) Bukovica, desni pritok Orljave Bukoviki potok, desni pritok Orljave Bukovik (p), Bukovik (KI), desni pritok Vuice Ciglana (Olj) Crnac (Bk, p), desni pritok Vuice crnac (Gb, Sv), desni pritok Londe Gna voda (KI) Crni kanal (S), kanal Crni potok, desni pritok Londe
aavica

Danje (N) D1lberovac (Tk) Dobrovina, desni pritok aavice Dolaak (Bc), kanal) Drava (DMh, PM, Sp), Drava (k, Gt, Pj), Drava (Tj, Ok, Ed),desni pritok Dunava Dravica (Tj) Dravski kanal, desni pritok Drave Draevac (DB, Dg) Drgaljevac (B) Duboki potok (Kv) Duboki potok, lijevi pritok Voinske rijeke Dubovik (P, Rb), kanal Dunav (Ed) Dunavac (D, Gj), rukav Dunava
Emovaki potok, lijevi pritok Orljave
Fazli-dol

(Dv) Flamova rjeka (DM), krak Tiinice Fok (Rd), kanal Franjin dol (Dv)

(V), desni pritok Drave

aavika (), kanal

Gajiki kanal (Cn), kanal Gajski potok (Pe) Glogovac (Mh), lijevi pritok Vetovke Glogovica, lijevi pritok Save Golobrki potok (Pv) Golubinjak (Gi) Gorica (S), stara Drava Gornjansko vrHo (Pg) Gornja voda (A ) Grbavica (Mt), lijevi krak Naikog potoka Grnjanica (F), desni pritok Vuice

alia potok (Kv) atlaia lanite (Pe) eljakovac (Tn) eljak (Mh), desni

Iskrica (F, p), desni pritok Vuice Ivina vodica (L) Izvor (Ed) Jablanica (Gb) Janja-potok (Gz) Jasenovica, desni pritok Vuice

pritok Kaptolca Dabrovica (Sh) Darna, desni pritok Naikog potoka


316

Toponimija

Jarak (Dk) Jasnovica (Hk, ), Jasnovica (K), kanal Jav6rak (Nk) Jelav, krak Naikog potoka Jezero (Bm) Joava, desni pritok Bitulje Jugovaki anac (Nv) Kamenski dol (Ed) Kanal (r, D, Gj), kanal Kanal (Ns, V), kanal Kanal (At, Td), kanal Kanal (Gl, Po), kanal Kanal (Gr, Vk, Tb) Kanali (L), kanal Kapeina (DV) Kapt6lka (sl. Kaptolac, En), lijevi pritok Orljave Karaac (Rk), kanal Karaica (BV, D, L), desni pritok Dunava Karaica (, Cn, PM, Po, Rk, Gl, m, Bo, Gt, Bs, Vp, Ld, Pj), desni pritok Drave Kavt6lka (Kaptolka, Tn), lijevi pritok Orljave KieIjeva (sl. Kiseli potok, lj), lijevi pritok Velianke Klanica (Pv) Kl'isa (PV) Klokoevac (Cn), desni pritok Karaice Kod lajsa (GP), kanal Kokin'ica (DMh), Kokinica (VIj), kanal Kopako jezero (Baranja) Koritnjak (Rb), desni pritok Vuke Korlatan (Sv) Krajna, desni pritok Londe Krajna rijeka, lijevi pritok Klokoevca Krnjajac, desni pritok Pakre Krukovaki kanal (KI), kanal Kurlatan (L)

Kurnjak (Kn), kanal Kutjevaka rijeka, krak Crnog potoka Ladinac (Mr) Lapovac (Vj), lijevi pritok Bresnice Leganjska bara (k), rukav Drave Lendava (Bv, SGc, Lz), desni pritok Drave Lisica (Mh) Loncija (Be), kanal Lonarski potok (G) Londa (Gb, Sv, Mg, Gc), lijevi pritok Orljave Luka (sl. Luke, Olj) Lukai, desni pritok aavice Lukavac (F, Bk), desni pritok Vuice
Ljugovaa

(Bs), stara Drava

Mala Osatina (P), kanal Mala rika (Kt) Mala Vuica (B), lijevi pritok Vuice Mali kanal (Kr), kanal Mali potok (Gnj, Lk) Maljkovac (Bc), kanal Manod (L) Marijanac (SG) Marinac (S G) Marin potok, lijevi pritok Voinske rijeke Martinovia rjeka (DM), krak
Tiinice

Medakua (Gi) Medvi (Kr), desni pritok Vuke Metrovice (Bi), kanal Mijatovac (K) MIla (M , Pr), kanal Mlaka (Bi), kanal Mlinac (Gb) Mlini (Zlj), lijevi pritok Naikog potoka Moravnik, lijevi pritok Berave
317

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

Mtsava (Ljp) Mtsunja, lijevi pritok Save Mrtvaa (Vp), rukav Drave Mhvaa (Tj), rukav Drave Mttvica (Br), kanal Na Danaru (Iv), kanal Napojie (Tb), kanal Naiki potok,56 desni pritok Vuice Netea (SGc, Gn), desni pritok Save Novaki kanal (Bi), kaI}al
()enica (sl. Odin potok, Vr), desni

Priseka

(K)

pritok Netee Opseg (S), kanal Orahovica, krak Velike rijeke Orljava (Vd, Em, VS, SL, Nk, Or), Orjava (Dv), lijevi pritok Save Orljavica (Nk), desni pritok Orljave Osatina (Kr), kanal
P~Uuak (Zlj), krak Prala Panjevi (g) Pasjak, lijevi pritok Voinske rijeke P'ikornjak (p), kanal Pitana, desni pritok Krajne rijeke Pitanac (Gnj), Pitanac, lijevi pritok
Vuice

Rai potok (Bt) RadIovac (Hnj) RadIovac, krak Orahovice Radovanka (Rv), lijevi pritok Bozare Rakltovaki kanal (S), kanal Rakovac (Kt) Rakovac, lijevi pritok Voinske rijeke Rasinac, lijevi pritok Londe Reetarica (BD), lijevi pritok Save RIbanja (Gi) Riica (Pg) Rijeka (Zd), krak Vuice Rijeka (sl. Orahovica, Oh, Sn), krak Velike rijeke Rika (Tk) Rika (sl. Kutnjevaka rijeka, Kv), desni pritok Londe Rika (Ku), krak Emovakog potoka R'isovac (Gi) R6dnjak (Gnj) R6dovac (Td), kanal Rogulj (sl. Roguli, Tk), Rogulji (T), desni pritok Vetovke Ri'tWinjac ()

Plandie (m)

Pl'itvice (Oh)
Poganovaki kanal (Pj), kanal Pokotina, lijevi pritok Crnca Polono (Iv), kanal Potoani, desni pritok aavice Potoi (Cv) Potok (Vs) Potok (VS) Poanja (Vt) Pralo (Zlj), krak Naikog potoka Pralo (Pe) Pribarovac (B) Priljevo (Alj)
U Naicama i okolici taj potok se naziva Rijeka.

56

Samarski potok, desni pritok Pakre Saraevac (Hnj) Sava (Gr, SG), desni pritok Dunava Sekvala, desni pritok Bobotskog kanala Selo-potok (Pv) Sigrkki kanal (Bi), kanal Skakavac (Cn), desni pritok Karaice Skoinovac, lijevi pritok Londe Slatka voda (Km), Slatka voda (T), desni pritok Vetovke SlobOtina, desni pritok Pakre Sovinjak, desni pritok Glogovca Spava, desni pritok Bosuta Starac (p), desni pritok Vuice Staraca, lijevi pritok Save Stara Drava (Tj, Bs)

318

Toponimija

Stara Drava (DMh, Bm, Os) Stara Drava (Gt, PP) Stara Drava (Dt) Stara rijeka (KI), desni pritok Vuice Stara rijeka (Pb), krak Bukovika, desni pritok Karaice Stara Vuica, lijevi pritok Vuice Stari Dunav (Tp) Starnik (Kt) Strllemanka (sl. Straemanska rijeka Dlj, Bp), Strlleminjka (Dr), desni' pritok Velianke Strug (Bc, Bo, m, Kn, Po, lj), kanal Struac (Bc), kanal Studva, pritok Bosuta Suica (Dlj) iroki potok, lijevi pritok Pakre ramov kanal (Cn), kanal tukavac (PM), rukav Drave umetlica (I, Ck, Pr), lijevi pritok Trnave
Toak

(Kv), Tomaevac (Mr), desni pritok Kutjevake rijeke Topolovica (Cn), kanal Trnava (Dg, Md, Flj), lijevi pritok Save) Trnovac, lijevi pritok Orljave Tukovi (g), kanal
TUti (K)

Tomaevac

(T)

Velianka (Mh), lijevi pritok Orljave Velika Osatina (P), kanal Velika rijeka, lijevi pritok Pakre Velika Vuica (B), lijevi pritok Breznice) Veliki kanal (L), kanal Veliki kanal (Bd), kanal Veliki kanal (Rd), kanal Veliki potok (Lk, Mr), desni pritok Orljave Veliki amac (m), kanal Velki potok (Op) Vet6vka (Tk, Vt), lijevi pritok Orljave Vitolov potok, lijevi pritok Voinske rijeke Voinska rijeka, desni pritok Drave

Vojlovica, desni pritok Voinske rijeke Vn'movaki potok (Pg) Vrbova (m, Sv, Gnj, Lk, Vt), desni pritok Londe Vuevaki kanal (Bd), kanal Vuica (Bc, Iv, K, M, Ld), desni pritok Drave Vuica (Gabo, Ostrovo), desni pritok Vuke Vujak, desni pritok Orljave Vuka (At, Td), desni pritok Dunava Vukovca (Op)

319

_______________ U _ v.:. od :....::. u:::. hrvatsko lJD~nooovlj~

320

V.

IMENA OSTALIH NAMJENA

11. Zoonimija (imena ivotinja, zoonimi)

11.1. Posebnosti u imena razliitih vrsta ivotinja


ovjek je u poetku bio lovac i skuplja plodina. Zatim je poeo obraiva ti zemlju, pripitomljivati ivotinje i s njima se srodio. Gotovo uz svaki znaajniji grad u Hrvatskoj postoje toponimi motivirani ivotinjama: gora Medvednica nad Zagrebom, gora Uka "Vuka) nad apatijom, gora Risnjak u zaleu Rijeke, brdo Kozjak nad Splitom, otoci Elafiti gr. lAaq>o~, "jelen") pred Dubrovnikom ... Najstarija osobna imena: Je, Rak, Sokol, Medved, Vuk Lav, Pauk, Golub, Zec, Kraguj, Kos, Lokarda i dr. motivirani su nazivima ivotinja. Kad je ovjek poeo nadijevati imena domaim ivotinjama, ta su se imena odrazila u osobnim imenima, u nadimcima i u prezimenima ljudi. Imena Bilan ("vol bijele dlake"), Zeian ("konj zelenkastih oiju"), Usa ("krava s bijelim uperkom na glavi"), Ljuban ("ime ovnu") ili vrgo (ovan "izvrgnutih" oiju) stara su hrvatska osobna imena i priimci. Tamo gdje je ivotinja mnogo: u jatu, stadu, krdu, u skupini, kao u ovnujskim stadima, ili u volujskim i konjskim krdima, zoonirni su usustavljeni, strukturalno prepoznatljivi kao zoonirni odreene ivotinjske vrste.

11.2. Puka imena domaih ivotinja

su stada najbrojnija. Njihova imena najzanimljivija. Du Dinarskoga gorja, a to je, uz povijesnu hrvatsku granicu s Bosnom i Hercegovinom, najprostranije gorovito podruje, stoarstvo je dugo bilo najvanije gospodarsko zanimanje. U tzv. transhumantnom nainu stoarenja pastiri su vei dio godine provodili na planinskim pasitima ("zdig" - proljetni izlazak u planine), a zimi se s ovcama sputali u toplije, nizinske i primorske krajeve. Svoja su stada dobro poznavali, uz njih stalno boravili. Ovce, koze, ovnovi, jarci od rane dobi dobivali su imena motivirana bojom i drugim znaajkama runa i kostrijeti, upercima i biljezima, kovrastou runa i arolikou kostrijeti, drukijim biljezima na runu, kvalitetom vune i kostrijeti (Gara, Zeka, Mrka, Kl'lca), duinom (Dugonja), izgle323

Ovja

Uvod u hrvatsko lm~no lovIJe

m
~~

planinski pa~jaci
napu~ttni

. . . . putovi stolarenja putovi

Putovi transhumantna stoca renja (Moset. Promina, Svilaja, Dinara). stanje 1985/86. godine

dom glave (Bandoglava), vrata (Zmijovrata), njuke (Ljuba. s dlakama na usnicama), rogova (Vitoroga), Sua i uta ("koja je bez rogova"), uiju (ula, "koja ima male ui"); po dobi - P6njo ("ponjak, kasno ojanjen janjac"), Tfze ("jednogodinjak"). iljee i Dv{ze ("dvogodinja ovca"). Treiik ("trogodinji vol"), ali nazivi poput dv;zica, treak nemaju zapravo karakter vlastita imena. Mnoga su imena nadijevana po vanjskom izgledu i ponaanju majke. Kao i kod ljudj! Etioloki poticaj u nadijevanju imena domaim ivotinjama izvanjezina je zadanost. prisutna u mnogih naroda. Izbor osnove imena i pridruenih tvorbenih formanata jezina je znaajka. ovisna o mjesnim govorima. Nosi lokalne dijalekatne odlike i po tome biva prepoznatljiva. Osim tvorbenih formanata II hrvatskim zoonimima. naglasak ima znaajno razlikovno obiljeje. U nekim su krajinama npr. Ljuba i Rua ... iskljuivo imena za ovce, koze. krave. a Ljuba i Rua mogu biti samo enska hipokoristina imena. Drugdje je to obrnuto, a negdje je razlika utrnuta. Kako u golemim stadima valja nadjeti mnogo imena, esto se od jedne te iste imenske osnove tvori nekoliko
324

Imena ostalih namjena

imena. Nazivi kika i kita znae "uperak na glavi", pa su poticajem mnogim imenima: Kl'ka, Kika, Kikana, Kikulja, Kik6lka; odnosno Kl'ta, Kita, Kitana, Kitulja, Kit6lka. Tako je i za ovnove. Sustav imena ogleda se i u slogovnoj i unaglasnoj harmoniji: Mrka, Klepa, Zloja, :uJka, ua; M6ta, G(ila, R6ga, Ruga, D6ja, Bleka, Kita, Grla; Milua, Bjelana; Strujo, Klepo, D6jko... Pastiru ivotinje koje napasuje i timari znae ivot i ljubav. One su njegove hraniteljice (po mesu, siru, mlijeku i svim mesnim i mlijenim proizvodima), odjevateljice (po vuni i kostrijeti, kousima kojima se ogre i na kojima spava), obuvateljice (po koi, opancima, oputama). One mu daju mjeine (za spremanje sira, vode i vina), od njihovih koa izrauje mnoge predmete svoje materijalne kulture, rog mu je glazbalo i tobolac pri kosidbi, koom prekriva gusle i bubnjeve, a od erijevaca sue niti na gudalima kojima je odbugario svoje nevolje i svoju povijest u pukoj usmenoj (epskoj) pjesmi. Mnoga su prezimena po Dinarskom gorju ovnujska: Ute, Utalo, Buljko, uko, unje, avar, 6li, Z6vko, Svfdi, u valo, Runje, Mfvalj, Mfkalj, Strunje ("dlakav"), Klepo, ule, Kuto, K6zle itd. U Dinarskom gorju ovarstvom se bavio preteito vlaki ivalj. U terminologiji i u zoonimiji sauvao je taj puk mnogo vlakih tragova: Drakule (draco, "zmaj"), Trze ("mlado janje"), ugar ("kasno ojanjen"), Capan (tap, "jarac"), Poropat (: jara pat, "beskrevetnik"), Vorkapi (: jara cap, "bezglav"), Faraguna (: jara guna, "koji je bez gunja") itd. Gotovo se namee pravilo da je bogatstvo zoonimnih kreacija za pojedine vrste ivotinja adekvatno vanosti tih vrsta ivotinja u odreenom kraju i odreenoj jezinoj zajednici. Zoonimne metafore ine vaan segment u jezinoj kategorizaciji stvarnosti. Kao to su ovnujska imena prepoznatljiva i "jaka" u Dinarskom gorju, u drugim krajinama, pogotovu u Lici, karakteristina su volujska imena: Bikulja, Bjelenka, Jablanka, Jagoda, Ml'lava, Mfkua, Rudova, Rumenka, Sfnova, Zekulja, :utova, Vrt:zgoa, a od volova: Bl'kan, Bl'kota, ]ela... Konji se uzgajaju najvie u sjevernoj Hrvatskoj. U Podunavlju su im najee imena motivirana bojom dlake. Rl'an, Rubin i sl. ima utu, crvenkastoutu dlaku s inaicama: mrkosvijetlu i sivosmeu; Dorat i sl. ima smeu i crvenkastosmeu dlaku (Rumenko); Vrt:inac, Vrana (f.) i sl. imaju vrane, crne dlake, griva i rep su takoer crni: Gavran. Kila i Kula ukaste su, odnosno smeoute dlake (u Primorju ih zovu Moro, Moriea) i bjelkastoute dlake (:ittal). Plisnivac, Mrkalj, Mrkua i sl. su tamnosmee i vrane dlake, koja se izmjenjuje sa svjetlosivom raznih prelijeva, kopita su tamna; arac i sl. posjeduje biljege bijelih dlaka po tijelu. Zekan (m.) i Zeka (f.) imaju zekastu boju dlake. Posebni su biljezi: zvijezda kao bijeli biljeg na elu (Zvizdan i sL), bjelousan ima bijele usne, gaast je bijelodlakast iznad kopita; krunast ima vijenac bijelih dlaka oko glave; putast ima noge bijele iznad kopita (Putalj i sL), :erav je bijele boje proaran crnim pjegama kao dral s kojim je nazivom u etimolokoj vezi. Imena pasa su vrlo izdiferencirana: arov, :utov, Garov, Kusov, a maaka: Pigra, arka, Plavka. Imena pasa i maaka nisu podrobnije istraivana.
325

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

11.3. Zoonimi stranog postanja


U krajevima nekadanjeg (i dananjeg) strani zoonirni.
jezinog

proimanja preuzimani su

U Bosni i Hercegovini, Slavoniji, Dalmatinskoj zagori, po nekadanjoj Vojnoj granici nahodirno zoonime izravnog i posrednog turskog postanja: iliH za konja sa arenim pjegama (tur. ~ilat, "pjegav"), Dorat za konja tamne, mrke boje (tur. doru, "mrk, taman" + at "konj"), Kitlii za konja riaste dlake (tur. kUl, "pepeljast"), ogat za konja bjelkasto-svijetle dlake (tur. gak, "svjetloplav" + at "konr). Na hrvatskom sjeveru imamo imena poput Barna za konje smee dlake (ma. barna), Bua za konje i goveda (ma. bua, "golem, neskladan"), Vuksa za riu kobilu (njem. Fuchsstute, v. Brozovi/ila, o. c., 52). Na jugu su Moro/Marica za mula i mazgu zagasito ute dlake (tal. moro/mora, "zagasit, crnkast"), Nera za kobilu mrke, tamne dlake itd. Kao to smo netom istakli vlaki utjecaj u hrvatskoj zoonimiji, valja zajedno s njim spomenuti i albanski koji je k nama, osobito Dinarskim gorjem, dolazio s povijesnim migracijama. Tako su od albanskog ma~e;mac "maka", "ivotinja sa uto smeom glavom" nastali zoonirni: Macan (za ovna, jarca i vola), Macka (za ovcu i kobilu, Maculja (za kravu), Macilo (za jarca i ovna), Macin (za ovna), Macovka (za ovcu), Macko (za jarca, konja, magarca). Od apelativa balj (alb. bal, balash, "baljav") tvore se zoonirni za ivotinje koje imaju bijelu pjegu, bijeli uperak na glavi: Balja (konj), Baljota (vol, konj), Baljua (ovca), Balj6v (pas) ... Odatle i prezime Balji Balja, "koji ima bijeli uperak u kosi"). Od albanskog shuk "ukar, bezrog" esti su zoon irni: uko (bezrogi ovan, jarac, vol), ukanja (vol), ukava (krava), ukilo (jarac), uka (jarac). Isto tako prema albanskom sh u t/shyt "bezrog" nastaju zoonirni: ut, Uta, utan itd. za bezroge ivotinje (vidi: M. Nosi, o. c., 1998). Imenska prepoznatljivost pojedinih vrsta zoonimnih sadraja ogleda se i u tvorbi. U zoonimnoj tvorbi oituju se dva tipa imena: a) imena izravne, neutralne motiviranosti: Roga (ima rogove), Sua (nema rogova), konj Brnja (ima bijeli pramen na glavi); b) posredna, metaforina imena afektivnog naboja: ovan Svilan i ovca Svilenka (imaju runo meko poput svile), Milua (pastiru omiljena), Jagoda (izgledom jedra), Vl'dra (vilasta poput vidre). Veina imena nosi meliorativni, hipokoristini naboj. Kao u antroponimima! U imenima ovaca uobiajeni su ovi sufiksi: -a (Roga, Gfla), -aa (Milaa), -ica (Labudica), -inja (Vlahinja, kupljena u Vlakoj, tj. u Dalmatinskoj zagori), -ka (uka). U ovnova su ei ovi sufiksi: -alj (Mrkalj, Kfstalj), -a (Pera), -ak (uak, tj. ut "bezrog"), -a (Bfnja), -en (Galje n). U koza su slini tvorbeni ostvaraji: -a (uta, ula, Klepa), -aa (B ila a), -ka (Bilka), -ajka (Rogajka), -ura (ittu ra), -ava (Pisava, "arena"), -ica (Kolarica, "krune are po tijelu"). U jaraca je est sufiks -ko (Bako, Boljka, "biljeg na njuki", Vranjko, Piska .. .).
326

Imena ostalih namjena

U ovaca i koza mnogo je imenskih sraslica kojima je drugi dio: -glava (Crn ogla va), -griva (Crnogriva), -rep(a) (D uga repa, Kusorepa, Vftirepa), -vrat(a) (Zmijovrata, Krivovrata), -rog(a) (Dugoraga, Mrkoroga, Vl'torog), i osobito mnogo imenski h sraslica motiviranih karakteristikama oiju (Zutoka, Vranjoka, Sl'tnoka, Trnjoka, aroka, Zml'roka, Vi'loka, Orioka, Estoka, Medoka, Suzoka, Cfnoka itd.). U volujskim imenima najestotniji su ovi sufiksi: a) za krave: -a (Gea, Goluba, pauna, Cvita), -ova (Bl'kova, Bi'lova, Cfnjova, Jelova, Kunova, Ljubova, Malova, Ml'lova, l'bava, ulava, Zvl'rova, Zu to va), -ulja (Bikulja, Kitrulja, Rogulja, Vrtitulja, Zekulja, Zltitulja), -ka s proircima dodanim imenikim i pridjevskim osnovama (Bl'serka, Bjelenka, Crvenka, Jablanka, Ljepuka, Rumenka, Ramuka "dovedena iz Rame", Riovka .. .), -ica (Brnjotica, Mrkiea, Vlaica "dovedena iz Vlake"), -ua (Mikua); b) za volove: -o (Bako, Rio, Mfko, Brzo, vezo, Vidro), -anja (Brezonja, Dragonja, Dl'konja, udonja, Galonja, JClonja, "jelast, utast", Ki'tonja, Kfstonja, Buronja "bur, zdepast", Medonja, Mladonja, Mrkonja, Peronja, Pi'rgonja, Putanja "koji je bijelih nogu iznad papaka", Vl'lonja "koji je povijenih rogova"), -ota (Mrkota, Jubota, Mi'lota, Vranota, Zvl'rota), -an (Bikan, Ljuban), -a (JCla, Vi'la), -ea (Galea), -i (Bikanl'}. .. Za konjska imena navodimo ove sufikse: a) za konje: -ac (arac, Berae), -an (Rl'an), -a (Ki'la, i'la), -o (Rio); b) za kobile: -a (Bera, "kobila sijede dlake", Mora, Vrana, Zeka, Gara), -ica (Moriea, Berica, Galica), -ka (Vranka, Rumenka), -ua (Mrkua) itd.
11.4. Pregled zoonima

Ovaj je pregled sainjen na nekoliko pokusnih "sondi". Zoonimi se u hrvatskoj onomastici nisu sustavno istraivali. Moj kolega Marinko Perui poslao mi je rukovet zoonima iz dugorekog kraja: - konji i kobile: Bear, Biba, Boro, Cvetko, Garo, Fuks, Lajka (ulac), Liska (Brajak Brdo), Ml'ca (ulac), Mrga (ulac), Mrki (ulac), Moro, Pram, Raga (u lac), Riko, Rian, Rubi (Duga Gora), Sivac, Sivko, Sokol (ulac), imljin (Brajak Brdo), argo, Vrani (ulac), Vranac, Zekan, Zelenko ... koze (ulac, Cerovac, Zabljak): Beba, Bia, Brka, Barza, Jaca (Jaco), Mina, Pl'sa, Roga, Surka, ua, Zrnka ... krave: Baa (Prilie), Beba, Cifra, ada (Prilie), adava (ulac), Dikava (Duga Gora), Hopa (Prilie), Hura (Prilie), Usa, Lisava, Liska, Lugava (Duga Gora), Maca (Prilie), Malja, Mica (Brajak Brdo), Perka, Perava ("crvenosmea s bijelim pramenovima po hrptu"), Pisa, Pisava ("arena"), Rika, Rumava (Duga Gora), Rumenka, Svi/ka ("sivo-modra"), Mi/ava ... ovce (ulac, Zabljak): Gara ("bijela sa crnim elom"), Graa ("sa tokicama po glavi"), Lajka ("crna ovca"), Lakomka, Lisa ("sa crnom prugom na elu"),
327

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

Tralja ("koja epa"), Zvonarka ("koja ima zvonce o vratu"), Zvrka ("koja je divlja") ... - psi i kuje: Siza, Bobo, Banza (Prilie), Buni (Brajak Brdo), BabIe (ulac), Campo (Prilie), Gara, Grla (ulac), Kundra (Barilovi), Kundri (ulac), Kuzman (Brajak Brdo), Lajka (Barilovi), Lela (ulac), Lila (Barilovi, u lac), Liska, Mali, Mida (ulac), Milar (ulac), Nerica, Nero, Pao (Brajak Brdo), Soka (ulac), arka (ulac), erba ("mrava kuja", ulac), vara (Brajak Brdo), Vuki, uka, uti ... - svinje: Raklja ... - volovi: adan (ulac), Dikan (Duga Gora), Dragan, Dude (Prilie), Jablan (Brajak Brdo), Jelen (Prilie), Lisan, Lise, Lugan (Duga Gora), Milan (ulac), Mladen, Peran, Poljan, Rika, Rijan (Duga Gora), Rian, Roge (Novigrad), Ragac (Prilie). Moje biljenice s terenskih istraivanja otokih zoonima, na alost, ve su mi se davno zametnule.

11.5. Suvremeno stanje

Zoonima je danomice sve manje. Nestaje transhumantno stoarenje kad je pastir sa stadom provodio glavninu vremena. Goveda se sve vie uzgajaju stajski. Poslije Drugoga rata bila su velika stoarska gospodarstva, bez istih stalnih pastira koji bi bili intimnije vezani sa ivotinjama koje su uzgajali, timarili i napasivali. Konje i volove kao vuu zamjenjuju kamioni, traktori. Ovce se u nekim podrujima uzgajaju u icom zatvorenim panjacima i ne trebaju stalnoga pastira. Te su okolnosti uinile da se imena ovnujska, volujska i konjska reduciraju, zaboravljaju, da se napusti tradicionalna etiologija, da se poremete tradicionalne navike u nadijevanju imena prepoznata strukturalnim i nadstrukturalnim segmentima (akcentima). Gotovo kao i u antroponimiji, nastupila je pomodnost u nadijevanju imena, posebno psima, makama, tzv. "domaim, kunim ljubimcima". Mnoga imena ula su u uporabu iz literature: pas "gospodski Kastor" (S. S. Kranjevia), medvjed Brunda (V. Nazora), ili iz znanosti ("svemirski" pas Lajka), ili pak iz folklorne literature kao arac - "konj Kraljevia Marka" itd. Neka su pomodna imena ula u hrvatski zoonimski repertoar stranim filmom (pas Lassie i kobila Susie), stripom (Tom i Jerry). Uz pomodna imena esto se, ponajvie psima i makama, nadijevaju etnonimi (Cigo), te osobna narodna i svetaka imena (Pero, Gita). Katkad se zoonimna imena izmiljaju u promidbene svrhe (medvjed Ledo reklamira sladoled) itd. Ta nova imenovanja prekidaju s tradicijskim etiologijama i uobiajenim tvorbenim zoonimskim strukturama svaku vezu. Mnogi kuni ljubimci (psi, make, papige ... ) dobivaju strana, pomodna imena i njihovo bi istraivanje (ako je to vrijedno istraivati) imalo vie socioloki nego onomastiki biljeg. Slino je s trkaim konjima, pijetlovima za dvoboje, abama
328

Imena ostalih namjena

Svjetski popularni zoonimi (slijeva): spomenik psiu Lajki u Moskvi; Lassie i E. Taylor u filmu Lassie se vraa kui iz 1943; maak Tom i mi Jerry, crtani serijal, autori J. Barbera i W. Hanna

za skokovite utrke i sl., u kojima prevladavaju imena komercijalne motiviranosti, a njima se namjerno nisam bavio.
1l.6. Nazivi ivotinja II hrvatskim prezimenima i toponimima
Ve smo spomenuli da je prvo ovjekovo zanimanje bio lov. ovjekov usud od samoga je poetka vezan uz ivotinjski svijet. Nazivi ivotinja koje su ga okruivale, kojih se bojao i koje je lovio da bi se prehranio, odjenuo i obuo, koje je pripitomljavao da bi mu pomagale u prehrani i u radu, pripadaju najstarijem leksiku. Nekim vanijim, uglavnom domaim ivotinjama, ljudi su nadijevali posebna vlastita imena. Mnoga od tih imena imaju iste motivacijske pobude kao i osobna imena, nadimci i prezimena. ivotinjski svijet duboko je prepleten sa ivotom ljudi. Pogotovu je tako bilo u dalekoj prolosti, od "raja zemaljskoga", gdje je prvi nesporazum nastao sa zmijom, kada je ovjek izgubio besmrtnost. ivot je ljudi proet ivotom ivotinja (obje su rijei od istog korijena). U starih Grka bog Pan predoavan je obli jem ovna, bog Jupiter u Rimljana oblijem vola. Ivan Krstitelj, odjenut u kostrijet, nazvao je Isusa "jaganjcem Bojim", a Duh Sveti prikazivan je oblijem golubice. S kranstvom nestaju sfinge, kentauri, sirene i klanjanja zlatnom teletu. Degradacija ivotinja u kranstvu nastala je prihvaanjem aristotelizma, koji ivotinjama priznaje duu (latinska rije anima "dua" i animal "ivotinja" imaju isto jezino ishodite), ali im je zanijekao razum, jer je ovjek jedini animal rationale. To miljenje preuzeo je kasnije i sveti Toma Akvinski. Planina nad Zagrebom zove se Medvednica, brdo nad Splitom naziva se Kozjak, a planina nad ulaskom u Istru - Uka, tj. Vuka, po (v)uku. Bra nosi drevno ilirsko (mesapsko) ime: brentos "jelen", koje Grci prevode kao Elaphusa, prema grkoj imenici laphos "jelen". Jelena dri za rogove boica lova Artemida kao povlatenu ivotinju u posveenim gajevima. Prisjetimo se Jelenskih otoka pred Dubrovnikom, koji su poznatiji kao Elafiti. Na jednom od njih, na Koloepu, zabiljeio sam ime najvieg brda. Zove se Bra. Sve su to slojevite jezine nata loi ne iste motiviranosti po nazivima ivotinja.

329

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Oni koji poznaju Kornatske otoke sjetit e se imena:

Pr

"neukopljeni jarac",

Puh, Oljak (: osal "magarac"), Krava (talijanski: Vacca), Kozldr, Konj, Kobl'la, Kalebl' (: kaleb = galeb), Gl'ra, Petelin (talijanski: Galo) itd.

Koliko li je takvih imena motiviranih nazivima ivotinja! Nije ni udno. Pokuaj spoznavanja i prihvaanja svijeta oko sebe poinje imenovanjem. Lovom je uspostavljena najprvobitnija veza ovjeka i ivotinje. Razvitkom stoarstva produbljuje se taj doticaj sa ivotinjama. Lue se zvijeri od korisnih, domaih ivotinja. Prvi ljudski crtei u piljama Altamire i drugim piljama predoavaju prizore lova i svijeta ivotinja. Mnoga mitoloka bia (satiri, sirene, vile, sfinge, kentauri, minotauri) izraavaju ak i oblino proimanje ovjeka i ivotinje. Prva imena u Slavena, pa i u Hrvata, motivirana su nazivima ivotinja. Bilo je to u fazi totemizma, kad se duboko vjerovalo u srodnike veze ljudi i ivotinja. ivotinjski motivi ivo su prisutni u hrvatskoj usmenoj knjievnosti, u kojoj zmajevi otimlju djevojke i ene se princezama, u kojoj se enici pretvaraju u labudove i kozlie, djevojke u abe i zmije ... U takvom okruju nastaju naa imena (Oral, Sokol, Rak, Je, Lisica, Medved, Vuk, Pauk, Golub, Zec, Grlica, Kraguj, Kos) koja su imala profil akt ino, zatitno znaenje: dojenad, koja je esto umirala, takva su imena titila od zloduha. Od tih i takvih imena tvorena su najstarija hrvatska prezimena i mnogi nadimci, koje u davno doba nije bilo mogue uvijek razluiti od osobnih imena. Gotovo i nema ivotinjskog naziva, od kukaca (Komar, Obad, Sren) do zvijeri (agalj, etka "lisica", Vuk), koje ne bih naao kao osobno ime, nadimak ili prezime. Evo nekih primjera: Bilan (vol bijele dlake): prezime Bilanovi; Zelan (konj zelenkastih oiju): ime i prezime Zelan(ovi); Lisa (krava s uperkom bijele dlake): prezime Lisak; Vrgoo (ovan izvrgnutih oiju): prezime Vrgo; Rako (bie oiju kao u raka): prezime Rako(evi). Klasificiramo li ivotinjske nazive koji se pojavljuju kao osobna imena, nadimci i prezimena, uoit emo ove motivacijske skupine: - zvijeri: etka (prezimena oko Metkovia), agalj (oko Imotskoga), Je(i) (oko azme i Vrbovca), Kuna(c) (oko Sinja), zatim: Ris, Srna, Lane, Kout(i), Jelen(i), Puh, Vidra, Vuk, Zec ... - domae ivotinje: Bak/Bako/Bai (= bik), Jun/Junko/Junek/Unac!Unei (od jun "mlad", usp. junac, junica), Pr, Koza, Konj, Kobila, Maak/Maek/Mai cal Makovi... - ribe: Gera (oko Dubrovnika), Girin (na Murteru), Srdeli (Split), Sardeli (Blato na Koruli), Gruj, Hlap, Pikor, Karas, Rak, kobalj ... - ptice: Kos(i), Gavran, Vrana, Svraka, Sova, Oreb/Jareb, Jarebica, Kraguj (= jastreb), Slavi/Slavujevi (prezime preteito po Slavoniji), Slaviek (prezime preteito po Zagorju i Meimurju), Vrabac!VrabeC!RebaC!Repak, Sokol(i), Drakul(i) (= zmaj), Zmaj(evi), Zmajilo, Golub (i talijanski prezime Falconi), uk, Sov(i), Pivac!Kokot/Peteh, Galeb/Kaleb(i) ... - gmazovi: Gujina (Trogir), Guji (Metkovi, Imotski), Gujinovi (Metkovi), Zmajevi (Boka kotorska), Zmijarevi (Metkovi) ...
330

[mena ostalih namjena

Ime po nogometnom prvaku


U ivotinjskom carstvu na ranu Hrstievih odmah se uoavaju make. Ima ih ak deset i nose vrlo neobina imena - po poznatima. - Ovoga smo nazvali Zrinjski i to lani kad je mostarski klub osvojio naslov prvaka BiH - veli Jasminka i nastavlja: - Veinu ostalih nazvali smo po pjevaima, pa imamo make Grau, Mrvicu i Toma, koji je ime dobio po Tomu Jonesu, ali i maku Severinu - objanjava.
Veernji list,

4. lipnja 2006.

kukci: Kukec (u Podravini), Sren (na Mljetu i u Metkoviu), Pauk (Split, Dvor na Uni), ela/elileleclelica (u Benkovcu), Obad (prezime u Konavlima i u istonoj Hercegovini) itd. U vezi sa ivotinjama nastali su nazivi za zanimanja koji su esto postajali prezimena: Konjevod, Praar, Svinjarevi, Kravari, Govedari, Sokolar, Volar(i), Ptiar, Ribar(i), Zmijarevi, Kozar, Lisiar, Rakar(i), Puhar(i), Ovarek, Kunari itd. Spomenuto je ve u ovoj knjizi kako se nigdje u slavenskom svijetu ne javljaju imena i prezimena motivirana vukom kao u brdskom sredinjem junoslavenskom jezinom prostoru. ak su i osnove toga naziva vrlo izdiferencirane: vuk-: Vuki, Vukain, Vukoje, Vukomil, Vukota, Vukas, Vukasovi, VukojeVi, Vukorep ... vuc-: Vuco, Vuci vu-: Vuemil, Vuko, Vukovi, Vu evi, Vuina, Vuini, Vuica ... vuj-: Vujo, Vuji, Vujevi, Vujica, Vuji, Vujko, Vujki... vul-: Vule, Vuli, Vuleta, Vuleti, Vulovi, Vulas, Vulasovi' .. U Konavlima je u XVII. stoljeu gotovo polovica mukaraca nosilo ime Vuko, koje se mijealo s Luko (: latinski lupus "vuk"). U primorskim gradovima u srednjem vijeku, gdje je ivio stari romanski ivalj u jezinoj i biolokoj simbiozi s Hrvatima, koji su postupno ulazili u grad, potvrena su mnoga prezimena po ivotinjama: Capra, Caprina (= koza), Chagna (= pas), Gattus (= maak), Orso/Orsat (= medvjed), Lokarda itd. te hrvatska imena Kouta, Lisica, Kokot, Labudica, Pauno, Petelino ... Meu njima je bilo mnogo nadimaka kao Cacialupi (= lovivuk), Magnavacca (= kravoder), Scozobolcha (= Skoibuha), pa i mnogo drastinijih koje spominjem na drugome mjestu. I danas su u modi osobna imena motivirana nazivima ivotinja, ali vie nemaju nekadanju profilaktinu funkciju. Zastupljena su obilno u Albanaca i u Bugara, ondje gdje je u bivim ateistikim reimima prekid sa svetakim i biblijskim imenima bio nagao i nenaravan. Naravno, od naziva ivotinja ne tvore se vie prezimena jer je ta imenska kategorija ve odavno zatvorena i ne obnavlja se. 331

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

Mnoga imena, nadimci i prezimena o kojima je bila ovdje rije pomau nam obnoviti onaj davni prisni dodir s prolou u kojoj je ovjekov i ivotinjski svijet bio proet zajednikim biljegom materijalne i duhovne nadgradnje u kojem su imena, nadimci i prezimena nalazila pobude svojega nastanka. Ba kao to se danas mnoga imena ljudi (ne uvijek s mnogo ukusa) prenose na kune ljubimce, prije svega na pse i make. Literatura
Brozovi Ronevi, Dunja/Ankica ila-impraga (2008): "Nacrt za zoo onoma-

istraivanja (na primjeru imena konja)", Polia onomastica Croatica 17, 37-58, HAZU, Zagreb. Gruji, R. (1928): "Imena goveda [u Lici]", Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, 26, 374-376, JAZU, Zagreb. Kurelac, Fran (1867): Imena vlastita i splona domaih ivotin u Hrvatov a ponekle i Srbalj s primjetbami, "Svetozar Galac", Zagreb. Nosi, M. (1998): Prezimena zapadne Hercegovine, passim, HFD, Rijeka. Ostoji, I. (1987): "Imena ivotinja u dalmatinskim srednjovjekovnim antroponimima", akavska ri 2, 3-121, Split. Pandi, J. (1999): Hercegovaka imena i nazivlje: onomastika ispitivanja, 173179, Naklada Kosinj, Zagreb. Piurica, M. (1984/85): "Etimoloke beleke iz pastirske leksike", Zbornik za filologiju i lingvistiku, 27-28,625-632, Novi Sad. Sekuli, A. (1993): "Imena konja uedniku", Polia onomastica Croatica 2, 109114, HAZU, Zagreb. Viskovi, N. (2007): "Jezik i ivotinja", Kulturni bestijarij, 355-368, Sveuilina naklada, Zagreb.

stika

Medvednica iznad Zagreba, PD "Grafiar"

332

12. Duhovni svijet imena

12.1. Predslavenska imena


ovjek kao duhovno bie, nadijevajui imena, obavljao je kultni, ritualni obred
iji je iskon u davnom mitolokom poimanju toga ina, a neki od preitaka vuku se do dana dananjega. Na povijesnom hrvatskom tlu, davno prije dolaska Hrvata, u postojbini Ilira, bio je razvijen kult zmije. Taj kult, prepoznatljiv u duhovnoj kulturi Ilira, nije ostavio izravnoga traga u onomastici. Posvuda uz Primorje nalazili su se spomenici ilirskom, pa i rimskom boanstvu Silvanu (: silva, lat. "uma"). Na jednom takvom reljefu u Plominu Hrvati su davno Silvanov lik poistovjetili s kultom sv. Jurja, dodali mu neka glagoljska pismena, pa je to, vjerojatno, najstariji glagoljski zapis u Hrvata. Rimsko boanstvo Vidassus, u zapisu iz Topuskog, u unutranjoj Hrvatskoj, navodno se prometnulo u kult slavenskog boanstva Sventovita, a onda, homofonijom imena, i u sveca Vida, kojemu su se pridavali neki poganski atributi Sventovita. Ime otoka Braa tumai se ilirskim (mesapskim) zoon imom brentos "jelen". Jelena se tovalo kao posveenu ivotinju u antikim gajevima i prikazivalo ga uz boginju lova Artemidu. Od gr kog fAaqJOr;, "jelen" dobili su ime otoci Elafiti pred Dubrovnikom. Puke etimoIlirsko i rimsko boanstvo Silvan u kojem su logije i stare predaje hoe da grko ime Hrvati prepoznali sv. Jurja

333

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

A1f!Vpri&c; za otoke Cres i Loinj potjee od Apsyrtisa, predvodnika Argonauta, od kojega je, navodno, ime staroga ojkonima Osor Apsara). Rimljani su ilirsko ime Ladesta (za otok Lastovo) pretvorili u Lagusta (insula Augusta). Takvih imena sauvalo se u bajkovitim priama o caru Trajanu, o kralju Norinu, o Orkomarinu u kojega se prometnuo grki jednooki Polifem, o Odiseju sa piljom na otoku Mljetu. Na splitskom breuljku Marjanu Maranum, rimsko predijaino ime) nalazio se rtvenik boginji Dijani, i rt na tom poluotoiu dugo je uvao ime Ad Dianam. Neki ostatci prethrvatskih mitova u topografiji nekadanjeg Ilirika opisani su u knjizi R. Katiia Illyricum Mythologicum (izd. Antibarbarus, Zagreb 1995) .

. 12.2. Slavenska mitoloka imena

O slavenskoj mitologiji pisano je mnogo, ali pravih pisanih vrela gotovo da nema. S vie ili manje vjerojatnosti iznalazirno ih u toponimima motiviranim izravno i posredno po slavenskim boanstvima, u folklornim obiajima, u pukim predajama, u melosu i rijeima neko nabonih pjesama i sve to, poput mnotva rasutih kamenia, ugraujemo (s vie ili manje uspjeha) u neko velebni mozaik, ne bi li deduktivnim putem stvarali predodbe danas jo neprepoznatljiva slavenskog Olimpa. Na taj nain oblikujemo sliku slavenskoga mita. Pronalazimo elemente njegovih preitaka u toponimiji, ostatcima kultova i obreda "u tragovima svetih pjesama nae pretkranske starine" (R. Katii). Hrvati su doli, dakle, u dananju postojbinu sa svojim rastrojenim "Olimpom". Nakon rasprava ruskih znanstvenika V. V. Ivanova i V. N. Toporova ("K peKoHcTpYKQl1l1 npaCJIaBJlHCKOrO TeKcTa", CJla65l1-lCKOe }fa3bIK03HaHue, Moskva 1963,175-198, uz druge radove) i slina istraivanja u Hrvatskoj R. Katiia ("Die Spiegelung slawischer heidnischer Mythologie in der kroatischen Ortsnamenlandschaft", Folia onomastica Croatica VI., 1997, 123-138, uz druge radove) pronalaze se i objanjavaju razlozi imenovanju po slavenskim boanstvima. U prvom se redu to odnosi na Peruna, boanstvo groma, i njegova protivnika Velesa, inkarniranoga obino u obliju zmaja. Perun se u hrvatskim mitolokim scenama zamjenjivao Svetovitom (VitomIVidom). Stoluje na brdu, u kronjama duba, dok se njegov protivnik ljuti zmaj (a na Brau ljutom zmijom zovu zmiju otrovnicu) skriva u podnoju, u lokvi, u peini, u podzemlju. esto je personificiran Velesom, bogom stoke i zemaljskih plodina. Njegovo se ime uva u imenu rta u Novom Vinodolskom, u imenu uvale na otoku Zlarinu, u susjedstvu Zablaa i uvale Vodene u kojoj se utovarivala i izvozila stoka, a koja su mjesta sama po sebi primorska movarita, stanita Velesa, ljutoga Perunova suparnika. Perun, boanstvo munje i groma, dao je ime brdu na pasitima Baine iznad sela Triana, u kojoj je ojkonimnoj osnovi ikavski lik imenice trisk "grom". Ondje je pod Perunom izvor Trienoga potoka. Perun se zove brdo u Bosni iznad Kraljeve Sutjeske, Perun je brdo u Rami. Tri brda s imenima Perun, Peruni i Perunsko stre iznad brda Stroanca (: *storg'b, strganja, "krijesovi") nad rijekom Zrnovnicom (: rvanj,
334

Im t na oslalih namJt na

1. pogled na brdo Perun sa Velebita; 2. Drvo l/vota - mitska slika svijeta starih Slavena; 3. uvala do rta Veles kod Novog Vinodolskog; 4. pogled na Perun i Peruni s Perunskog

335

Uvod li hrvatsko imenoslovIje

"mlinski kamen"). Oronim Perun potvren je ve 1090: vinea in Peruno (Cod. dipl. l, 154, 193) i godine 1178: luogo detto Perun. Upravo tamo poinje granini razvod od stijene koja se zove Zmijski kamik (pietra che in shiavon si chiama Smicamik, "zmbjb karnykb"). Na Perunskom je crkva sv. Jurja. Taj se svetac tu naao kao posljedak preporuke pape Grgura I. Velikog (540-604), koji, navedimo usput, prvi spominje Slavene u Istri i Dalmaciji, i koji je preporuivao svojim Zmajeva (Drakonjina) spi/a na Brau misionarima da u pridolih Slavena ne unitavaju rtvenike i ne progone njihova boanstva, nego neka ih nadomjetaju kranskim svetakim supstitutima. Odatle po Hrvatskoj od IX. stoljea tolike predromanike i, kasnije, romanike crkve sv. Jurja, sv. Mihovila, s prizorom zmaja ("sotone") na vrhuncima uza rtvenike, ilirske gradine i drevne nekropole. Odatle tolike crkvice sv. Ilije Gromovnika, kao primjerice na otoku Brau, na breuljku Sututlija *santu Elia, IX. st.), uz rimski mauzolej nad lokvom Poganicom (pogan, "neist") u susjedstvu breuljka Trienika (: trisk), jakog predrimskog i rimskog arheolokog i toponomastikog nalazita. Na najviem vrhu svih jadranskih otoka, na Vidovoj gori (780 m) na Brau, u va se tradicija da je posveena slavenskom boanstvu Sventovitu. Blizu je vrha bezdana jama koja se zove Via jama *Vit- + -ja). U tu je jamu, navodno, upao ora s volovima. Putovali su brakim podzemljem i izronili iz mora na suprotnoj strani otoka u uvali koja se zove Vija i Via luka ("luka vjeca"), a nalazi se uz staro ilirsko arheoloko nalazite. U podnoju Vidove gore nalaze se lokve Trolokve, log zloduha. S june je strane u kamenu oreljefljena prostrana Zmajeva spila, koja se zove i Drakonjina spila (: rom. dracone, "zmaj") s prikazom golemog zmaja koji prodire mladi mjesec. Nie uz more je Draeva (: *drak- + -ja, "zmajeva") uvala. Do peine je toponim, koji se, vjerojatno, odnosio i na pilju a glasi Zala hud (: hud, "vrag, hudoba"). Na Vidovoj gori su se donedavna odravale brguije (kultne gozbe na vrhuncima). O Sv. Vidu (15. lipnja), a tada je, otprilike, ljetni suncostaj, odravale su se u susjednim Poljicima sveanosti krjesova, palili se ognji od miriljivih, ljekovitih trava te ih zajedno preskakali ljudi i blago (v. A. Fortis, Viaggio in Dalmazzia, izd. Globus, 1984,206). Na samom otoku jo se pale ivanjski krjesovi, preskau ognji na raskrijima i govori se molbenica: Od Ivana (zimski suncostaj, 27. prosinca) do Ivana (ljetni suncostaj, 24. lipnja) da me nage ne bolu, da me trige (vjetice) ne moru. U tim prizorima, imenima i njihovu prostornom razmjetaju i osobito u njihovu kultu, poznatom djelomino i u drugim slavenskim mitologijama, sauva ni su elementi slavenskoga "poganstva". Na otoku Pagu, iznad Rujne lokve, najvii je otoki vrh Sveti Vid. Ondje je do 20-ih godina XX. stoljea bio poganski 336

Imena ostalih namjena

rtvenik (siC!) kamo su o Sv. Vidu odlazili pastiri rtvovati ovcu aru. Zapisana je i molbenica koju su pritom govorili: Sveti Vide, Boji didel Mi tebi gorika, ti nami dolika (oj dodole!). I Mi ti sada na oltaru polaemo ovcu aru. I Da nam krave teici rode, da u lokvah bude vode (oj dodole!). I Pomozi nam Sveti Vide, Sveti Vide, Boji dide (oj dodole!). U nasuprotnim prizorima: gore je Sv. Vid, dolje je lokva i puk; na brdu rtvenik i rtvovana ara ovca, zaziv Bojega dida (*dd'b), koji zauzima svoje mjesto u slavenskoj mitologiji: ima svoje stanite uz ognjite, lan je rodovskoga plemstva, vrhovni sveenik kod bosanskih kristjana, rodoelnik (didina "batina") itd. skladaju priu poganskog obreda s elementima slavenske mitologije. Taj je rtvenik sveenik pripadn~ upe Kolana don Mate Garkovi dao 1924. godine sruiti, plativi pristojbu za ruenje dvojici Kolanaca Bari uprahi i Ivanu Benuliu. Ovo spominjemo zbog navoda odravanja toga poganskoga obreda do vremena koji jo neki pamte, slino onomu na brdu Birnju ("zborite, zbiralite") iznad Trogira kod crkve Sv. Ivana Svitnjaka (24. lipnja), gdje su se uz krjesove obavljale rtve paljenice (v. A: kobalj, Obredne gomile, 1970, 327). Ti poganski obredi na vrhuncima potakli su, nakon evangelizacije po hrvatskoj dose obi, gradnje crkvica s najeim titularima Sv. Iliji (mnogobrojne Sutulije), Sv. Mihovilu (Sutmihojski, Sutmihojska, Sutomiica), Sv. Juri (Suiuraj, Suurac, Suura.. .), Sv. Ivanu Krstitelju (Stivan, Stivanje, Sutivan itd.), Sv. Vidu (mnogi Sutvidi, Sutvije itd.). Spominju se i drugi toponimi kao Vidove grede na Velebitu i kult vode na Zlatnom (Velesovu) vrilu. Slavenska je te onim na etiologija u ojkonimu Mokoica kod Dubrovnika, Moko "toponim u Gradcu kod Neuma", Mokoina u Ravnom u istonoj Hercegovini (po boginji Mokoi, uzronici kie i mokrine). Tragove mita nalazimo u oronimima Podzvizd "grad u litici izmeu Une i Gline", Podzvizd "brdo i utvrda iznad V. i M. Stona" te brdo iznad Slivna, i svi su na jekavskom podruju. Takvo je i brdo Zvizdar u sjeverozapadnoj Srbiji na ekavskom podru ju. Ti se oronimi dovode u vezu s boanstvom vjetra, vihora, a ime je onomatopejskog postanja u vezi s glagolom zvidati (usp. ukrajinski Podzvizd, poljski PogwizdlPochwisd i Pochwisciel itd.). Spomena je vrijedan i toponim Besoldolac iz XII. stoljea, koji se zove i Vrzov dolac, od imena vrzo, to je demonizirano ime za Belzebuba (> Versiul/Versil > hip. VerzalVrza "vraji dolac"), a zapravo je u ishodinjem imenu eufemizirano ime slavenskog nieg boanstva *Bes'b (*Besov'b dolbcb) (v. V. Putanec, Odraz starohrvatskog paganizma u splitskoj toponomstici 12. i 13. stoljea, Filologija VIII,1978, 265-272. gdje se jo obrauju toponimi Vrzov dolac, Vraja draga, Pasja draga, Vraji laz, Sovragovac, Vrginmost i dr.). U toponirniji je esto kultno ime Trzan (: trizna, "mjesto pogrebnih obreda"). Imenom Trzan zvao se srednjovjekovni grad Modru. Slinoga su obrednog postanja Igrane, Igrie u istoj funkciji. Usput navodimo neke od toponima: Vilino vrelo, Vilina krosna, Vilino gumno, toponime s osnovom kap- (Kapie "balvan"), kop(Kop ila, Kopilica "rtveno mjesto"). Mitoloki naboj nose toponimi s imenicom soha "kumir" u toponimima Sohe, Soholina, Rasohe, koji su pokatkad bili zamje337

Uvod li hrvatsko imenoslovije

njivani toponimima Krii, Raskrije, Kriice. U Vinodolu, na primjer, dananji ojkonim Kriie postao je od *Kresie, jer su se na tom uzvienom mjestu palili krjesovi kao vidljive poruke o dolasku neprijatelja. Toponimi s imenicom stup (Stupi, Stupie, Veli stup) vrlo su brojni. Zabijenim stupom u tlo odreivala se vlasnost nad zemljom; stoer je oznaivo neotuivi dio zemljia odreenoga roda. rijeb (ouvan u mnogim toponimima) svjedoio je o zemljitu koje je dobiveno u vlasnitvo voljom boanstava. Zlu boginju Irudicu, koja zainje munje, i majku joj Poganicu puk za nevremena tjera tabuiranim rijeima: "Bii, bii Irudice, mater ti je poganica ... ". Prie o borbi za oluje bijelog i crnog vola, o Crnom i Bijelom gradu, nasuprot postavljenima, na potoku kojim vodi put iz sredinje u planinsku Istru iznad Lupogl~va, takoer sadravaju mitoloke elemente, sauvane na ovom najjugozaspadnijem dijelu Slavije. Mnogo je mitolokoga vezano za kuno ognjite (to je oltar u hramu, to je ognjite u kui!). Svetkovine mladog mjeseca, kojega u Poljicima nazivaju Boe, dio su toga scenarija. Biljku peruniku (Iris sp.) stavljali su u krovove radi zatite od groma. U Dubrovniku se perunika naziva bogia, drugdje uvarkua. Ti su nazivi u vezi s Perunovim kultom. Na meunarodnom f1oristikom zborovanju Japan Flora 2000 na otoku Awaji u oujku 2000. perunika je proglaena hrvatskim cvijetom jer je hrvatska perunika (Iris croatica) samonikla biljka na gotovo cijelom podruju Hrvatske uz jo II drugih sorti. Sve je to bez izravne veze s ovom priom o Perunu i perunici, osim to nas podsjea kako mileniji nesvjesno ive u nama. Hrvati su doseobom donijeli kultove, obrede, nabone pjesme neko bogate svoje mitologije. Doli su na podruja koja je ve stoljeima prije bila zahvatila gotovo posvudanja evangelizacija koju e Hrvati prihvatiti i iriti je na svojem pismu i svojim jezikom i dugo zatim nee gasiti ike svojim pretkranskim boanstvima. Prihvaajui kranstvo, oni e dio svojega mitolokog supstrata utkati u novu religiju zajedno s jezikom, obiajima, melosom, plesom, nonjom i predavati u nasljee narodima koje su nadslojili i u zajednikoj simbiozi s njima (gospodarskoj, biolokoj, jezinoj i dr.) oblikovati svoj etnos. U tom kolopletu traiti nam je jo neugasli iak hrvatskoga mitosa. 12.3. Imena vezana s kranskim kultovima Preporukom pape Grgura I, da se na mjestima poganskih kultova i rtvenika podiu crkve koje su se u Hrvatskoj posveivale svecima: Vidu, Iliji, Ivanu, Jurju, Mihovilu, na ruevinama kasnoantikih crkava nastaju obnovljene crkve s imenima od romanskog pridjeva sanctu i svetakog imena. Takvi sanktorerni vrlo su rani zaetak mnogih ojkonima uzdu Hrvatskoga primorja: Supetka (sv. Petar), Superka (sv. Perka), Suepan (sv. Stjepan), SutulijalSutilija (sv. Ilija), Sutmiho (sv. Mihovil), Stomorina (sv. Marija), Supavo (sv. Pavao), Subrijana (sv. Ciprijan), Sumaksim (sv. Maksimiljan), Stivan (sv. Ivan), Stobre (sv. Lautrentius), Sutikva (sv.
338

Imena ostalih namjena

Teoforni toponimi u Poljicama (po A. $kobalju)

Tekla), Suidar (sv. Izidor), Sudaneja (sv. Danijel), Sutvid (sv. Vitus), Sukoian (sv. Kasijan), Stomorija (sv. Maria), Stombrata (sv. Marta), Sutvara (sv. Barbara), POcukmarak (sv. Marko), Siadrija (sv. Andrija), Suplatunski (sv. Plato), Supetarina (sv. Petar) i mnogi drugi te na unutranjem, likom podruju Supetar (sv. Petar). U sjevernoj Hrvatskoj mnogobrojni su ojkonimi patrocinijskoga postanja ve od XII. stoljea. Tako se na prostoru prostrane zagrebake biskupije nalaze, meu ostalima, patrocinijski ojkonimi: a) u arhiakonatu Gora: Miholja (s. Michaelis, 1334), Kirin (ecc .s. Quirini, 1334); b) u arhiakonatu Zagorje: Martinina (ece. s. Martini, 1334), Mihovljan (ecc. s. Mychaelis, 1334); e) u arhiakonatu Svetaje: Miholec (ece. s. Mihaelis, 1334), Petrovina (ecc. s. Petri, 1334), Mikovina (: s. Dimitko); d) u arhiakonatu Gue: Oderjan (ece. s. Adriani, 1334), Benedik (ecc. s. Benedicti, 1334); e) u arhiakonatu Zagreb: Sv. imun (ecc. s. Simonis), Brckovljani (ece. s. Bricii), Marija Bistrica (ecc. beati Petri de Biztricha); f) u arhiako natu Komarnica: Kuzminec (ece. s. Cosme et Damiani, 1334), Imbriovec (ecc. s. 339

Uvod li hrvatsko imenoslovIje

Emerici, 1334), Kri (ece. s. Cruicis, 1334), Domanku (s. Dominico); g) u arhia konatu Kalnik: Lovreina (ecc. s. Laurencii, 1334); h) "inter Dravam et Muram": Nedelie (ecc. s. Trinitatis), Donja Vidova (Zenthwyd, 1478); i) u arhiakonatu Varadin: Bartolovec (ecc. s. Bartholomei), Jakopovec (ecc. s. Jacobi, 1334), Kriovijan (ecc. s. Crucis, 1334), Petrijanec (ecc. s. Petri, 1334). Istaknuti individualizirani povijesni pozitivizam svetaca kranstvo stvara iz jedinstvenog nasljea poganskih boanstvava, bez ega bi svetci zasigurno bili lieni osobnosti koja ih uzdie i velia u kranstvu. Po svetcima su se nazivali mjeseci: antoak, jurjevak, ilinak, miholjak itd. Neki se svetci posebno tuju kao zatitnici stoke. Svetci zatitnici pojedinih gradova potakli su enttopijsku antroponimiju prema svojemu imenu. Zbog toga je u Dubrovniku vrlo esto osobno ime Vlaho (: po sv. Blau, Blasi > Vlasi> Vlaho), U Splitu je mnogobrojno osobno ime Duje (s. Domnius), u Trogiru Ivan (blaeni Ivan Trogirski), u Zadru Krevan i Kreo (sv. KrisogonuslKrsogon, 1275) itd. Literatura Belaj, V. (2007): Hod kroz godinu. Pokuaj rekonstrukcije prah rva tskoga mitskoga svjetonazora, 2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb. Duridanov, I. (2000): "Slaw. *Perun'b - balt. *Perkunas - heth. Peruna? Das Ende eines Mythos", Linguistique balkanique XL, 2, Academie bulgare des sciences, 93-107, Sofija. <PHJU1IIOBHn, M. c. (1948): "TparoBH I1epYHOBa KylITa KOP; JY)I(HHX ClIoBeHa", Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija 1948, sv. 3, 63-80, Sarajevo. J1BaHoB, B. B./B. H. TorropoB (1963): "K peKoHcTpYKQHH rrpaclIaBRHcKoro TeKcTa", CJla8JlHCKOe Jl3bIK03HaHue, 88-158, Moskva. J1BaHoB, B. B./B. H. TorropoB (1983): "K peKoHcTpYKQHH MOKOIIIH KaK )I(eHCKOro rrepCOHa)I(a B clIaBRHcKoM BepcHH OCHoBHoro MH<pa", EaJlmO-CJla8JlHCKUe uCCJle008aHUJl 1982, Moskva. Jakobson, R. (1969): "The Slavic God 'Veles' and its Indo-European Cognates", Studi linguistici in onore di Vittore Pisani, 579-599, Brescia. Katii, R. (1995): Illyricum Mytologicum, Antibarbarus, Zagreb. Katii, R. (2008): Boanski boj. Tragovima svetih pjesama nae pretkranske starine, Ibis grafika, Zagreb. Katii, R.: Zeleni lug, Ibis grafika, Zagreb (u tisku). Nodilo, N. (1981): Stara vjera Srba i Hrvata, Logos, Split. kobalj, A. (1970): Obredne gomile, Sveti Kri na iovu. YcrreHcKHM, E. A. (1982): c])UJlOJl02U1ieCKUe pa3blCKaHUJl 8 o6Jlacmu CJla8JlHCKUX

ope8Hocmeu. PeJlUKmbl Jl3bl1ieCm8a 8 80Cm01iHOCJla8JlHCKOM KYJlbme HUKoJlaJl MUPUJlUKUUCK020, Moskva. Vinak, T. (2002): Vjerovanja o drveu u Hrvata, Jastrebarsko.
340

13. Literarna onomastika

13.1. Funkcija imena

Imena u knjievnim djelima obavljaju razliite funkcije. Meu njima se izdvajaju: nominativna, kojom se literarni lik identificira, te asocijativna, socijalna, deskriptivna, karakterizacijska i druga. Ime u knjievnom djelu nosi mnoge obavijesti: jezine i izvanjezine. Poznata deviza nomen est omen dolazi do punog izraaja ne samo u nadimaka nego upravo u literarnoj onomastici. Nadijevanje i odabir imena povijesno su uvjetovani. Veliki majstori pera isticali su kako je katkad lake napisati stotine redaka nego uspjeno iznai ime kojemu liku u vlastitu djelu. Stoga je itateljima vanije otkrivati etiologiju imena (zato upravo to ime, i tada, i upravo u tom liku, i u tom surjeju) nego odgonetavati etimologiju imena. Svako razdoblje nosi u sebi svojstven repertoar imena. Imena se smjenjuju i proimlju na okomici vremena.

***
Neka mi bude doputeno prikazati kompleksnost literarne onomastike na romanu Pastir Loda uglednoga hrvatskoga knjievnika Vladimira Nazora s prve polovice XX. stoljea, u kojem je opisana romansirana povijest njegova zaviaj nog otoka Braa. U tom djelu ispreplee se mit i zbilja, tegobe i prilagodbe hrvatskoga etnosa doseljenog sa "umovitih zakarpatskih movara" na bezvodni, ljuti, mediteranski kamenjar i njegovo ivljenje u stalnom sukobu s romanskim, preteito mletakim i promietakim plemstvom u obrani vlastitoga biolokog i nacionalnog bia, koje se oblikuje na proetoj simbiozi slavenskog (hrvatskog) duha i mediteranskog nasljea. Uronjen u grku mitologiju, Vladimir Nazor eli Brau, "otoku bez povijesti", "iznai" dolino porijeklo imena, kakvo imaju otok Hvar, koji su naselili Grci sa otoka Farosa, otok Korkira (hrv. Krkar, mletaki Korula) naseljen Grcima s Korkire (Krfa), kao to su Mljet (i Malta) Odisejevi otoci, a Lastovo (Insula
341

Uvod ti hrvatsko imenoslovije

Augusta), Augustov, carski otok. Tako su mu Bra (Brachia, a. llll. Cod. dip. l. II, 29) naselili Grci iz (Am)brachije, koje je Antenor, nakon propasti Troje, doveo na taj otok. Odatle mu ime. S njime su doli Elaf(os), pomorac, koji je osnovao grad Elafusu (tAacpo<;, "jelen"), od toga je imena grko ime otoka hanc Graeci Elaphusam appelant (vidi Frane Buli, Bullettino, 14, 1891, U8). Brah iz Ambrahije dao je dananje ime otoku i Silen, sin Velikoga Pana, boanstvo pastira i ratara, koji je na Bra donio i zasadio mladice loze i masline (a one do danas ine osnovnu privrednu djelatnost na otoku). Nesklon mletakom utjecaju na Brau, Vladimir Nazor rimsku antroponimiju esto tumai grkim utjecajem. U kultu Pana - Jarca predoena je idila (brake Arkadije). Caru Dioklecijanu Brah nadijeva ime Diokles (to je grki oblik imena). Taj car sebi u (A)spalathosu (po kojoj je biljci grkg naziva nastalo ime Splita) podie velebnu palau sa svojim mauzolej em i Jupiterov hram. Njegovi klesari kleu u kamenolomima Skirpei (= krip; gr. (JKipcpal, "vapnenac") lik Herakla, do danas najljepi primjerak antike skulpture na otoku Brau. Iz doba prvotne evangelizacije Hrvata u "Pastiru Lodi" spominje se nekoliko povijesnih imena: bizantski car Justinijan (527-565), koji je, po Nazoru, Slaven od oca Istoka i majke Vilenice (: vila) i nosi slavensko ime Upravda, pa je Justinijan tobonja prevedenica slavenskoga imena. Ime Georgija L navodnoga solinskoga muenika, povezuje s likom i kultom sv. Jurja, koji ubija zmaja pa je taj prizor po njemu olienje dualistikoga poimanja dobra i zla. Taj svetac zatitnik je otoka s mnogim predromanikim i romani kim crkvicama i s kamenim reljefima spomenutoga prizora sa zmajem po bra kim vrhuncima. Tragovi poganskog vjerovanja do danas ive na ovom slavenskom rubu. Hrvati, pie Nazor, dolaze na Bra iz neretvanske (tada jo nepokrtene) Poganije (kako taj kraj na uu Neretve zove bizanstski car K. Porfirogenet u X. st.) preko brake uvale koja se jo danas zove Hrvatska. Osnivaju naselja s hrvatskim imenima: Gradac, Graie, Straevnik, Dubravicu (na otoku gdje veina naselja nose pohrvaena imena romanskoga porijekla). Donose Hrvati sa sobom kult svojega Sventovita i aste ga na (Sve)vidovoj gori. Hrvate u doseobi predvode: knez Druak, knez Rusin, gusar Dragota, Dobrogost, Slavogost, a njima se kasnije pridruuju knez Breko, opat Ratko, koji su povijesne linosti i upozoravaju apozicijama uz ime na tadanju hrvatsku teritorijalno-upravnu i vjersku organiziranost. Drugi dio Hrvata predvodi did Vlk. On pak nosi slavensko profilaktiko ime s fonetskim biljegom (Vlk, IV od xv. st. > lul, Vuk) i dijalekatnim pokazateljem (did, Je! > li!, od kraja XIII. st.). Determinativ did (*dd'b oznauje vou, vrhovnog sveenika, starjeinu roda, i vrhovnika staroga hrvatskoga rodovskoga plemstva, a ulazi i u sferu slavenske mitologije (Sveti Vide, Boji dide! = zaziv govoren uz poganski rtvenik na vrhuncu pakog brda, jo u XX. stoljeu!). Vladimir Nazor spominje vladare stare hrvatske vladarske dinastije (lXXII. stoljea): Petra Kreimira IV, Stjepana Drislava, Dmitra Zvonimira, koji
342

[mena ostalih namjena

dvoleksemnom slavenskom imenu pridruuju svetako ime koje dobivaju pri krunjenju za hrvatske kraljeve. Kad je o tom vremenu rije, Nazor tvorbeno pohrvauje svetaka imena: eprnja (: Cyprianus), Marua (: Marija), Loda (: Lodovicus). Neki plemenski patronirni u doba renesanse umjesto hrvatskog patronimnog sufiksa -i (Mladini, uveti, Nieti) dobivaju romanski formant -eo (Mladineo, Zuveteo, Nisiteo), to je izraz socijalnog prestia i povlastica viega, plemi kog, stalea. Pastir (i satir) Brah s vremenom se "uljudio". Krstili su ga Braani u lokvi i dali mu ime Lodoviko. Takvo ime, sasvim neuobiajeno na dalmatinskim otocima, sveenici su nadijevali nezakonitoj, nahodskoj djeci kao biljeg drutvene izope nosti. Pastir Lodoviko dobiva u puku hipokoristik Loda, ali mu imenu ne pridijevaju prezime kojim bi ga legalizirali u drutvu. Oenio se Maruom (-ua je sufiks s pejorativnim nabojem). Djeca mu se zovu Hreb ("panj"), koji sadi vinograde, Divor (ime junaka iz narodnih pjesama) koji se bori protiv Turaka, Afs, koji grkim imenom svjedoi jo uvijek neutrnjeno sjeanje na grko porijeklo. Literarna imena u ovom romanu imaju vrsto uporite u povijesnim zbivanjima, u topografiji kraja i u znaajkama jezika kojima su oblikovana. Odabir imena u romanu Pastir Loda Vladimiru Nazoru bio je ogranien: a) povijesnim linostima toga doba i toga etnikoga porijekla (Dioklecijan, Justinijan, knez Breko), b) imenima mitolokih likova (Pan, Jupiter, Sventovit.. .). Unutar tih ogranienja valjalo je a) imena uskladiti s vremenom i sredinom u kojima se zbiva fabula romana, b) jezinopovijesna i dijalekatna imenska obiljeja prilagoditi razdoblju i dijalekatnoj sredini imenskih ostvaraja u romanu, c) odrediti poloaj imenskih likova u imenskoj formuli kao odraz drutvenog statusa osoba na koje se odnosi dotian imenski obrazac. Uspjeni pievi ostvaraji objanjavaju tolike inaice istoga imena. Nazor osobe naziva: Caius Aurelius Valerius Diocletianus u nazivnoj, slubenoj funkciji, Diokles, kad to ime spominje grki satir Brah, car Poganin, kako ga nazivaju krani ... , ili lik Lode biva nazivan Brah, Ambrah u krugu helenskih likova; Satir, Rogati, Divlji ovik, Kozobradi meu jo nepokrtenim Hrvatima, avonac ga zovu Mleani, trigun ("vjetae") zove ga neuki praznovjerni puk, Lodoviko je prozvan na krtenju, a kad biva udomaen, puk mu nadijeva ime od milja i zove ga Loda. U svakom se obliku imena odraava stav njegova nadjevatelja. Svako ime svrstava lik u odreene socijalne okvire. U svakom socijalnom polju likova ocrtava se stilistiko polje imena. U razliitim epohama i situacijama kriteriji su stilistike diferencijacije razliiti, jer su sud i ocjena o imenu podloni tijeku vremena. Izbor imenskih oblika ovisi o odnosu likova u odreenim prilikama. 1. Oslovljavanja osoba na "vioj" drutvenoj ljestvici ostvaruju se: a) imenom i prezimenom: Zuanne Babi, Hanibal Lucio. To je neutralna, slubena, nominativna funkcija koja se, kao ovdje, oituje socijalnim, prestinim pokazateljem romanskoga plemstva
343

***

Uvod li hrvatsko imenoslovIje

b) imenom i imenskom metaforom kao afektivnim obiljejem: Pan - Jarac, Jupiter - Bik, Car Poganin c) imenom i antroponimnim kvalifikativom: did Vlk, pastir Loda, dominus Petrus, don Bernardo,fra Andre, conte de Maius. Od navedenih naina oslovljavanja prvi a) nosi nominativne, drugi b) afektivne, trei c) socijalne i stilistike znaajke. 2. Oslovljavanje osoba na "nioj" drutvenoj ljestvici. Takva su oslovljavanja: a) samo s osobnim imenom: Grubia, Hreb, Divor, Loda, Paskoj. To su imena koja se uglavnom nisu nadijevala djeci "vieg" drutvenog stalea b) posprdnim nadimcima: Rogati, Divlji ovik, Kozobradi, trigun, Cavra Brazzana ("Braka koza") ... i oni nose socijalno i stilistiko obiljeje. Pri oslovljavanju drutveno "niih" likova nema prezimena ni titule. U prvom sluaju a) prevladava nominativna, a u drugom sluaju b) prevladava deskriptivno-afektivna i socijalna funkcija. 3. Oslovljavanje likova u prisnijim odnoajima: a) etnikim (Brah, Elaf, Rogati,) b) klasnim (Fasaneo, Loda, Marua) c) intimnim (Goro) d) dijalekatnim (did Vlk) itd. Personificirana imena: Kuga, Smrt, Glad, Eho (= jeka) imaju u ovom romanu ljudska oblija, a djevojka Eho k tome svoje etniko i jezino obiljeje Brahove grke Ambrahije. Staleki, vremenski, prostorni i afektivni biljeg imenima daju: 1. jezini pokazatelji, i to: a) izborom imenskih osnova: Pan, Brachos, Slavogost, Dragota, Divor b) tvorbenim modelima: Breko, eprnja, Ratko, Marul(o), Lucio, de Hector, de Maius c) fonetskim, povijesnojezinim i dijalekatnim obiljejima: Sventovit (prisutnost prednjeg nazala Iftl u imenu, koji se u hrvatskom zadrao do kraja X. stoljea), Vlk (s IV koji se u hrvatskom ostvaruje do kraja XlV. stoljea), Divlji ovik, Veliki Pivac (= Napoleon), to je dijalekatno obiljeje ikavskoga govora d) semantikim znaajkama: Upravda (= Justinijan), Rogati (= satir), Vilenica (= vila). Na presjecitima tih skupina imena tvore jezino-dijalekatne, tvorbene i semantike poligone. Istiu jezine znaajke i stilistike naboje imena u knjievnom djelu. 2. Izvanjezini kriteriji oituju se a) sustavom imenske formule, i to aa) od samog osobnog imena (Brah, Loda, Druak), ab) od imena i prezimena (Zuanne Babi), i ac) od imena i drugih
344

Imena ostalih namjena

priimaka (Petar Kreimir IV, Marko Maruli Splianin, fra Andrija Kaitd.) b) poloajem imena u imenskoj formuli: ba) ime i imenska apozicija: Justinijan Upravda, Petar Kreimir; bb) ime i imenski kvalifikativ: did Vlah, opat Ratko, knez eprnja; bc) naizmjenina uporaba hrvatskih i inojezinih la nova u imenskoj formuli: Marulo i Maruli, Luci i Lucio. Poloaj imena u imenskoj formuli i nain prilagodbe imena i prezimena u njoj daju vane drutvenostaleke obavijesti. Osim formalnojezinih i socijalnih obavijesti vlastita imena nose naznake koje se oituju u tri sadraja: 1. Onomastiki sadraj. Ostvaruje se izravnom vezom imenskoga lika (njegove fonijske forme) i objekta imenovanja. Taj lik esto upuuje na vrstu imena: Ambrahija (krajina), Vilenica (osobno ime), eprni (hrvatsko prezime), Nisiteo (prezime po romanskoj tvorbi) itd. 2. Etimioloki sadraj. Taj je sadraj u onomastikom smislu nebitan, ali je vaan u literarnoj onomastici, a najprozraniji je u nadimcima. Vladimir Nazor taj etimoloki sadraj esto aktualizira (Upravda umjesto Justinijan), ili ga, rjee, ponitava: kad prepoznatljivo etniko prezime Goran(in), koji nosi njegov prijatelj i knjievnik Ivan Kovai, preoblikuje u onomastiki sadraj hipokoristikim imenskim oblikom G6ro. 3. Sveopi sadraj. Taj je sadraj zadan itateljevom naobrazbom i informiranou, stvarnim i asocijativnim znaajkama koje itatelj dovodi u vezu s imenom i pridruenim likom. Jedinstvo tih sadraja koji se aktualiziraju u imenu izaziva razliite psiholoke, emocionalne, ideoloke i druge naboje. Oni su u svakoga itatelja drukiji. Mnogi e, meu ostalim, preko knjievnih imenskih interpretacija u romanu bolje i potpunije shvatiti bit hrvatske etnogeneze, koja se oituje iz proetosti hrvatskog duha u imenima i mediteranske batine iz koje imena i linosti izrastaju.
i Mioi

13.2. Odnos spram knjievnih smjerova i knjievnih vrsta Rana srednjovjekovna knjievnost obiluje uglavnom nabonim temama u kojima imena imaju samo nominativ ne funkcije. Pisci su tadanja biblijska i druga svetaka imena prilagoivali hrvatskim imenskim uzusima: Foka (Sofia), Fumija (Eufemia), Dominicus> Dmine> Dminoslav itd. Takve prilagodbe nisu bile in literarnih interpretacija. S renesansom nastaje nekoliko knjievnih vrsta kao to su trubadurska lirika, epovi, mitoloki igrokazi, pastorale, a onda i komedije svjetovnoga sadraja. U tim djelima izdvajaju se dvije imenske skupine: a) neruralna i b) ruralna. U prvoj su skupini imena iz klasine mitologije, iz Biblije, iz domaeg patricijskog stalea. U drugoj su skupini imena seljaka, pastira. Potkraj XV. stoljea meu prvim hrvatskim literarnim imenima navode se Ljubmir i Radmio u dubrovakim pastrorala345

Uvod II hrvatsko imenoslovije

ma. To su pastirska (pisci navode "vlaka", tj. seoska, pastirska) imena: Ljubenko, Radat, Stanac, Vukodlak; Gruba, Stojna, Vlade, Vukosava itd. Mitoloka imena iz stranih uzora pisci jo ne prilagouju hrvatskim obrascima: Pallas, Juno, Apollo, Cupido, Amata ... Osobe u igrokazima esto se zovu opim imenicama: vila, satir, gospoa, pastijer... , to nalazimo i u dramskim djelima ak u XVII. i XVIII. stoljeu. U dubrovakim komedijama XVI. stoljea imena Petrunjele i Marue predodreene su za slukinje, a Laure i Amalije, na primjer, za kurtizane. Valja, meutim, rei da vrsni renesansni pisci poput Marina Dria (15081567) uspjeno provode literarne onomastike interpretacije. Od kotorskoga imena Tripun Dri u Dundu Ma roj u vjeto stvara hipokoristike Tripeta, Tripe, Tripko. Glavnom licu komedije nadijeva arhainiji lik Maroje (sa sufiksom -oje, koji ve tada u Dubrovniku ima oslabljen hipokoristiki naboj i takvim su se imenima zvali uglavnom stariji ljudi). Njegovu sinu nadijeva hipokoristik (istog imena Marin > Maroje> Maro) - Maro, kakav imenski obrazac tada nose "djetii" i mladii. To ime Maro dovodi u leksiki kontekst: "Maro - amaro, bogme ti je amaro i grk, ma kojgodi kortiani ovdi u Rimu vele sladak!" Osobno ime Gruba dovodi u vezu s pridjevom gruba "runa" itd. Nekim dubrovakim likovima presaenim u tuu, talijansku sredinu Dri daje nova imena, pa se u knjievnom iskazu, funkcionalno i vjeto slui jednim i drugim imenskim likovima. U pukim igrokazi ma lica su esto bezimena: tat, gospodarica, Turko, barjaktar, kum, pop, cigan, ak (v. Narodne drame, poslovice i zagonetke. Pet stoljea hrvatske knjievnosti, 27, MH 1963). U prvoj polovici XIX. stoljea dramski pisac A. Nemi u veselom igrokazu Kvasac bez kruha daje licima imena i prezimena s prepoznatljivim leksikim sadrajem kao njihovu karakterizaciju: Sirotanovi (: sirota), Vrtoglav, Slatkovi (: slatko), Bezobrazi, Dobrovolji, Poderani, Nenasiti, Gladni. .. Katkad tako postupa i A. enoa (Prijan Lovro). Takva imena sreu se i u pukom stvaralatvu. Romantizam uskrisuje bajku, u kojoj se javljaju mitoloka imena. Suvremeni knjievnik, poput M. Krlee u romanu "Banket u Blitvi" stvara imaginarni svijet. On u izmiljenoj dravi Blitvi izmilja nordijsko-litvansko-poljska imena koja se poklapaju s arealijama toga prostora: vladar Barutanski (koji je plumbum et pulvis et nihil aliud), blatvijski asnik Bellonis-Bellonem (: bellum) itd. (vidi Z. Mali, o. c., 106). Ivo Brean pie dramski tekst po predloku Skakespearova Hamleta. U svojoj drami Hamlet u Mrdui Donjoj prizore nakon Drugog svjetskog rata prenosi u zaotrene prilike zabitnoga sela s razumljivim nadimakim ili dijalektu prilagoenim imenima koji odgovaraju karakteru likova (Bukara, Ovelija i sL). R. Marinkovi u drami "Glorija" glavnu junakinju naziva trima imenima: obiteljskim imenom Jagoda, cirkuskim imenom Glorija (dok je bila zvijezda na cirkuskom trapezu) i redovnikim imenom Mandalena (dok je prisiljavaju da izigrava Gospin lik na oltaru). U pripovijetci Benito Floda von Reltih istoga autora ita se unazadnim nainom u naslovu ime njemakog faistikogjiihrera (Hitler nov Adolf), to je u skladu sa sadrajem i likom pripovijetke. Uostalom, Kr346

Imena ostalih namjena

lein Glembay ortografijom imena upozorava na svoj socijalni status i nacionalno porijeklo (prezime potvreno u Maarskoj od 1549. kao Galambai, etnik po naselju Galamba). Iz Kovaieva lica Zgubidan (roman U registraturi) oditava se karakterizacija toga lika. Suvremeni kajkavski pjesnik I. Golub poduu i vrlo uspjenu ambijentalnu pjesmu Kalinoveki razgovori sastavio je (osim naslova i posljednjega stiha) iskljuivo od osobnih imena, nadimaka i prezimena osoba svojega zaviaja. U njoj su dijalekatni, sadrajni, humoristiki i aluzijski elementi u slubi literarne kreacije (v. P. imunovi, 2006: Hrvatska prezimena, 350-351). 13.3. Radovi hrvatskih autora iz literarne onomastike Iz prilino skromnog tiva o hrvatskoj literarnoj onomastici prikazat emo neke radove u skraenu pogledu. 13.3.1. Marica uni (1980) prikazuje kako istaknuti hrvatski knjievnik Slavko Kolar (1891-1963) da bi svojoj prozi dao jai humoristiki biljeg izmilja imena u kojima je razvidno neutrnuto apelativno znaenje: Muzikravi, Suhorepec, Gazibara, Kozoder, u-Mu iz faunistikog i floristikog svijeta zatvorene, seoske autarhine sredine. Tim likovima pridaje dijalekatne oznake (Vrabec, o konec), prepoznatljive toponime: Pet-ring (= Petrinja) locirajui imenima jezino i topografski mjesto radnje. Njegova lica preteito nose nadimke jer su nadimci naj afektivnija antroponimijska kategorija. esto ponavljana izmiljena humoristika imena daju mirnoj naraciji specifian stilistiki naboj. Psiholoke i socioloke strukture kroz prizmu humora u imenima, u kojima je etimoloka i tvorbena jasnoa vrlo pojmljiva i znalaki potencirana, daju Kolarevoj prozi estetsku vrijednost. 13.3.2. :ivko Bjelanovi (1984) obrauje konotativna znaenja antroponima opievih proza. Autor polazi od pretpostavke da antroponim, osim to identificira dotinu osobu, predstavlja slobodnu (i umjetniku) kreaciju te izraava mnoge afektivne sadraje svoje subjektivnosti. Kraj opievih proza (Podgrme) i autorov zaviaj (Bukovica) predstavljaju podruja najrazvijenije antroponimijske tvorbe u nas. Gotovo svako ime ima primarnu i sekundarnu funkciju, uz osnovni i dopunski sadraj, uz varijantne i invarijantne oblike, uz nekontekstualna i kontekstualna obiljeja, uz realne i asocijativne oznake, uz racionalne i emocionalne naboje te uz referencijaIna i stilistika, uz denotativna i konotativna znaenja. Autor u razliitim modelima imenske tvorbe, u kontekstu njihova ostvaraja istrauje konotativna znaenja koja nose dodatne obavijesti o osobama kojima su dotine imenske strukture pridruene. Bjelanovi je vrstan antroponomastiar. U probiru grae izdvaja a) antroponime pozitivne konotacije (one s progresivnom i regresivnom tvorborn) koji nose meliorativne sadraje (Brania, Cvjetko, Mila n e) i b) antroponime s negativnom konotacij om pejorativnog sadraja (Jovandeka, Nikoletina, Stankeija .. .), te
347

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

e) kontekstualna znaenja antroponima koja u umjetnike efekte.

umjetnikom

tekstu postiu jake

13.3.3. Vesna Jaki-Cestari (1969) bavi se imenima pastira uZoranievim Planinama, zapravo prvim hrvatskim narodnim imenima u literarnim djelima. Prije Zorania, Marko Maruli, pretaui svoje misli u biblijsku odoru, upotrijebio je u Juditi biblijske onime. Kad je u Dubrovniku krajem xv. i poetkom XVI. stoljea poela bujati petrarkistika poezija, pastorale i ekloge prevedene ili izvorno dubrovake, jo su u upotrebi bila antika imena: Pallas, Juno, Apollo, Venus, Cup ido. Pa ipak ve tada u dijalogiziranOj pastirskoj eklogi Dore Dria Radmio i Ljubmir dobivamo prvi dramski tekst svjetovnoga sadraja, a Ljubmir iRadmio prva su lica s hrvatskim imenima u hrvatskoj knjievnosti. To je vrijeme kad ZOran i pie Planine, nadijeva licima narodna i po njima tvorena osobna imena prema naravi ili osobinama pojedinoga lika. Zoran i je unio u svoje djelo 35 narodnih ili na narodnu tvorenih imena. Narodna su imena: Vlade, Zvonko, Zoran, Slavko, Sladoj, Miroj, Rajko, Sriko, Drako, Jerslav (: Jeroslav), Gestmil, Medar, Zelenko ... Da bi kojem od imena dao koju od osobina kako je on elio i zamislio, tvorio je imena Bornik (: borbeni mladi), Pojmil (: milopojko), Zvorko (: udvoran mladi), Vilslav (: onaj kojeg vile slave), te "tloristika" imena Grapko (: grab), Dubjak (: dub) te poetizirana imena Rosa (: rosa), Svitko (: osvit), Zorica i Zoran, kako i sam sebe naziva. Jedna od osobina je tvorba dvoleksemnih narodnih imena bez spojnoga vokala: Ljubmir, Vilslav, Slavgor, Darbolj koji se obrazac ve nalazio u fondu narodnih imena. Zorani je na izvrstan nain izrazio u to doba potrebu za uvanjem narodnoga bia u izboru i uporabi narodnih imena. Njihov je fond u njegovo vrijeme poprilino okrnjen jer je poetkom XVI. stoljea u Zadru od 100 osoba samo 35 nosilo narodna imena. Na Zorania su se ugledali suvremenici, a kasnije i Vladimir Nazor koji je u Medvjedu Brundi (a radnja se zbiva u istom kraju kao u Planinama) imao ciklus pjesama nadahnutih Zoranievim imenima.

***
Zanimljivo je ovdje istaknuti misao mladog Vatroslava Jagia kako su hrvatski pisci renesanse i baroka izvrsno znali latinski i druge europske jezike, pa ipak se nisu mirili preuzimanjem europeizama, nego su uvijek posezali u svoj jezik afirmirajui tako i svoj narodni onomastikon. Oni su, kad je rije o renesansnoj i baroknoj knjievnosti, jedini u Europi antikim mitolokim likovima nadijevali svoja narodna imena. Iskazivali su se time kao punovrijedni sudionici europskih estetskih i knjievnih strujanja ostavivi pritom obilato zapaen biljeg svoje slavenske antroponimne batine. Hrvati su u toj knjievnosti (s internacionalnim poetskim dometima) stvarali hrvatski mitski svijet vila, satira u svojim dubravama, drugaije oblikovan od onog kojim su doli i koji su, primivi kranstvo, ve davno bili zaboravili. "Vile dobivaju narodna imena, izmiljaju se novi hrvatski bogovi (npr. Slovan, Da348

Imena ostalih namjena

vor, Lero) ... Zbilo se neto za Europu neuveno: dok su svi 'pobenavili' (Radiev je izraz) za grko-rimskim bajoslovljem, Hrvati stvaraju vlastito slovinsko, pa makar ga morali tek izmisliti" (V. Belaj, o. c., 48).

13.3.4. J. Vonina (1983) istrauje imena lica u scenskim djelima dubrovake renesanse i baroka. Ona su a) neruralna i pripadaju klasinoj mitologiji, Bibliji ili domaem patricijskom sloju i b) ruralna imena seljaka, pastira, "djetia" i "godinica" zaposlenih u Dubrovniku. U scenskim djelima Marina Dria (1508-1567) takvih je "vlakih" (tj. seoskih, pastirskih) imena mnogo, muka: Dragi, Grubia, Kojak, Ljubenko, Miljenko, Obrad, Radat, Radmio, Radoje, Stanac, Stania, Vukodlak i enska: G!uba, Miona, Stojna, Vlada, Vukosava. Tako je i u Vetranovievu Posvetilitu Abramovu. Iako djelo ima biblijski antroponimijski predloak, njegova su imena iz dubrovakog miljea: "djetii" su iman i Kresoje, a "slubenice" Kujaa, Gojislava, Grlica, Marava. U dubrovakim scenskim djelima imena prestaju biti znakom po kojem se neko razlikuje od drugih, ve variranjem likova nose konotativne onomastike sadraje (hipokoristine, deminutivne, pejorativne, augmentativne i sL). Tako kurtizana sinjora Laura u Dundu Maroju postaje gospoa Mandaljena odajui tako "naijensko porijeklo" ili posprdno: Mande Krkarka (od etnika otokog imena Krkar < Corcyra, zapravo Korula), kao to Mile postaje Milica, a u komediji se "ama" (naziva) Petrunjela. Autor je na mnogo primjera pokazao kako dubrovaki renesansni pisci vjeto stilistiki iskoritavaju imena lica za isticanje komikih zapleta i za plastinije karakteriziranje osoba. Bilo bi korisno, istie J. Vonina, kad bi se s onomastike strane temeljito obradila cjelokupna hrvatska dramska knjievnost starijega preporodnog doba. 13.4. Vlastita imena II folklornim tekstovima
Za literarnu onomastiku najzanimljiviji je svijet bajki. U njima su prisutni tragovi pukoga mita. Fabula se oslanja na udesan, tajanstven, nestvaran svijet koji se prikazuje kao zbiljski. Naracija se slui ponavljanjem kao da se svjesno misli na pripovjedni, govoreni a ne pisani tekst. Bajke redovito imaju sretan zavretak i simpatije su uvijek na strani slabih i unesreenih. S tim su poimanjem i likovi koji nose emotivne i bajkovite sadraje u svojim imenima. Imena u folklornim tekstovima redovito su razlono motivirana. Kralj Norin vezan je legendom uz predantiki grad Naronu, Irudica "vjetica koja proizvodi munje za grmljavine i nanosi grad" vezana je imenskim postanjem s biblijskim Herodom. Orkomarin je grdosija koja ivi u peini s osobinama antikog Polifema. Mnoga se imena tvore po zakonu sinekdohe, kad se jedna od osobina lika izdvoji kao motiv imenu: Crvenkapica, Pepeljuga, Snjeguljica, Trnoruica, Pelica Maja, Baba Roga itd. Vrlo su zanimljiva imena bajki i pripovijedaka knjievnice Ivane Brli-Maurani (18741938). Grau za onimiju u svojim djelima s mnogo folklornih elemenata uzima349

Uvod li hrvatsko imenoslovIje

la je iz slavenske mitologije: Svarog, Stribor, Moko (boginja kie, ivi u movari i u savezu je s bogom Perunom), Bjesomar (vladar zlih i opakih sila), Zora-djevojka (ranim jutrom plovi morem u zlatnom unu), Domai (dobra kuna boanstva, ive oko ognjita), Malik Tintilini (jedan od domaih), Bagan (domai koji uva stoku), Kralj Morski (vladar koji stoluje pod morem), otok Bujan (otok s bujnim raslinjem), Alatir (gorui grm koji na Bujanu simbolizira sunce), Kite (gaj u kojoj se zbivaju uda i strahote), Rego (vilenjak), Regan (uvar rogate marve). Mnogo je likova s imenima temeljenima na pukom stvaralatvu: egrt Hlapi (: hlap), Potjeh (: utjeha), Malik (naziv za duha nekrteno g djeteta), Toporko Grabi (: topor), Medun (: med), Poludnica (: poludne!"podne", stara raupana ena koja ivi u koprivama). Djela s ovim likovima ula su djeji svijet mate a likovne interpretacije s pomou imena nesvjesno uvode djecu - itatelje u zanimljiv svijet literarne onomastike.
13.5. Prevoenje vlastitih imena

Imena se ponaaju dijelom kao internacionalne rijei. Prenose se iz jezika u jezik, ali u svakom jeziku dobivaju oblike po imenski m tipovima dotine nacionalne antroponimije. Imena se u principu ne prevode. U djejoj literaturi, a katkad i u drugim knjievnim vrstama (npr. u komedijama), kad je njihova etimoloka i tvorbena jasnoa u funkciji literarne poruke, prevodioci iznalaze pogodne oblike u vlastitu jeziku po imenski m modelima toga jezika, kako je, primjerice, bilo s priama brae Grimm: Crvenkapa, Ivica i Marica, Snjeguljica i u priama H. Ch. Andersena: Runo pae, Palica itd. U Rabelaisovu Gargantui i Pantagruelu piscu je stalo do etimolokog sadraja. Jedva da bi neka imena mogla biti uspjeno prevedena: Grandgousier (debeloguzac), Baiscul (guzoljub), ili Humavesne (prdoka). Uostalom, teko bi bilo nai prijevodni nadomjestak hrvatskim imenima Kurlani, Mutikaa, Pilipenda ili uspjean prijevod naslova Nazorova djela Dedek Kajbumak, koji u imenu sadrava bitna obiljeja kajkavskoga narjeja, do ega je autoru stalo (kaj, bum, bu... bumo, -ak, -ek, > (? itd.). U prijevodu imena nikad se nee iznai univerzalni kod ni u kakvu jeziku. Na prevoditelju je da ocijeni kad ime treba, ili ne treba, prevesti, kad ga treba prilagoditi (Anna> hrv. Ana) ili kad treba (ili ne treba) iznai koji drugi imenski kompromis: npr. Most na Drini ne pokriva sasvim Andriev naslov Na Drini uprija, ad i Zair ostat e u hrvatskom imena afrikih zemalja, ali se prevodi Obala Bjelokosti i Rt Dobre Nade (rt na jugu Afrike) i Ognjena zemlja (Terra de Fuego na jugu June Amerike), gdje je, uostalom, i poprilino jaka hrvatska naseobina. Tako se uglavnom i postupa. Vaan je problem prilagodba stranih imena. Ona iz latinikih jezika ne prilagouju se kriterijem fonolokih naela i prenose se u liku koji odgovara pravopisnim i grafijskim naelima jezika iz kojega se imena preuzimaju, ali dolazi do imenske prilagodbe doetaka, tvorbe pridjeva i promjena udeklinacijskim likovi350

Imena ostalih namjena

ma. U Hrvata koji nose strana imena potuje se forma kojom se oni slue. Imena Hrvata ija su nam imena dola u latinskom obliku nastojalo se ve otprije prilagoditi resufiksacijom (lat. -a, -us, -ius, -eo, > -i). Isto se tako nastojalo imenskim prilagodbama nekadanje maarizirane, romanizirane imenska likove prilagoditi hrvatskim odgovarajuim imenskim obrascima. Stoga se imena iz srednjega vijeka i renesanse esto prilagouju ustaljenim obrascima iz kraja XIX. stoljea. U prilagodbi biblijskih imena hrvatska je prevoditeljska praksa slijedila grke i latinske uzore. Neustaljena je praksa u transkripciji i transliteraciji neeuropskih imena (sanskrta i drugih indoarijskih jezika pisanih slogovnim pismom), arapskih imena (pisanih konsonantskim glasovnim pismom), zatim kineskih imena (pisanih ideogramsktm pismom) itd. Ostaje nerazrijeen problem sve eih stranih mukih i osobito enskih imena u djece: Rut, Ines, Kim, Magi, Mirabel, ak i u izvornim grafijama: Edwin, Roxana, Jezy, Annabella, Leina, Heidi Ruth, koji su neprilagodljivi morfolokom, tvorbenom, akcenatskom grafijskom i ortoepijskom sustavu hrvatskoga jezika. Za prilagodbu stranih imena i primjenu njihovih deklinacijskih modela korisno je zagledati u suvremene hrvatske pravopise. Njima, Bogu hvala, ne oskudijevamo!
13.6. Imena II naslovima literarnih djela

Htio bih togod rei o imenima i prezimenima iji nositelji u najeem broju nisu postojali, a ipak o njima znamo mnogo, esto i vie nego o mnogim znancima s kojima smo u svakodnevnom doticaju. Rije je o imenima i prezimenima u knjievnim djelima: Odisej, Antigona, Don Quijote, Hamlet, Faust, Evgenij Onjegin. Nije mi mogue u hrvatskoj knjievnosti ni naslove nabrojiti: Judita (M. Maruli); Mila Gojsalia; Dundo Maroje (M. Dri); Dubravka, Osman (I. Gunduli); egrt Hlapi, uma Striborova, Palunko, Malik Tintilini (I. Brli-Maurani); Prosjak Luka, Prijan Lovro, Branka (A. enoa); Pavao egota, Tito Dori, Posljednji Stipanii (V. Novak);Olga i Lina, Gospoa Sabina (E. Kumii); Janko Borislavich (K. . Gjalski); uka Begovi (I. Kozarac); Tena O. Kozarac); Rudica, Muljika, Porodica Vini (D. imunovi); Rose Mary (I. Vojnovi); Giga Barieva (M. Begovi); Gordana (M. Juri-Zagor ka); Vinja (M. Budak); Mor (D. Sudeta); mnoga Nazorova djela (ivana, Perun, Arkun, arko, Pastir Loda, Dedek Kajbumak, Galijot Ilija i ora Dragonja, Ante Pivalo, jora Nikoletina .. .), mnoga Krleina djela, od kojih spominjemo: Adam i Eva, Gospoda Glembajevi, Leda, Aretej, Balade Petrice Kerempuha, Povratak Filipa Latinovicza (!), a zanimljiva su i indikativna sva imena i prezimena u njegovim djelima, od kojih su mi u sjeanju ona iz Banketa u Blitvi. Nije drukije ni u poslijeratnoj knjievnosti: Kurlani (M. Boi), Proljea Ivana Galeba (V. Desnica), Orfej u maloj bati (P. egedin), Heraklo (M. Matkovi), Badessa madre Antonia (S. Novak), Lisinski u Pragu (S. Mihali), angi (A. Majeti), tefica Cvek (D. Ugresluajeva

351

Uvod u hrvatsko imenoslovije

i), Kamov - smrtopis (S. najder) imun Cirenac (I. Bakmaz), Smrt Vronskog (N.

Fabrio), Dnevnik vladike Dee (R. Bogii), Kutija Gaja Utija O. Fiamengo) Zvona i topovi Ivana Rabijanina (P. Gudelj) itd. Navedimo usput i naslove nekih opera: Porin (V. Lisinski), Ero, Morana, Mila Gojsalia, Petar Svai O. Gotovac), Nikola ubi Zrinski (I. Zajc) opereta: Mala Floramye (I. Tijardovi), filmova od Slavice (V. Afri) do Gospe (J. Sedlar) i dr. Sve sami naslovi s imenima i prezimenima! Pronai prikladan naslov knjievnom djelu, i umjetnini uope, nije jednostavan stvaralaki in. Naslov je i uvod, i saetak, i poruka djela; prva bitna i zbijena obavijest o djelu. Uvid u umjetnikovu radionicu pokazuje kako je teko nadjenuti prikladno ime licu i djelu. Nekad je lake, tvrde veliki majstori pera, napisati stotine redaka nego smisliti ime jednom jedinom liku. estoa vlastitih imena i njihova mnogoznana funkcija u literarnom izrazu ostaju u knjievnim analizama esto neprimijeene i gotovo sasvim neobraene.

Osobna imena i prezimena obavljaju u knjievnom djelu identifikaciju osoba i njima se one razluuju mnogo izrazitije nego pri svakodnevnoj uporabi imena. Nigdje se latinska poslovica Nomen est omen (ime odgovara obiljeju imenovanog) ne oituje toliko kao u toj vrsti imenske uporabe. Imena i prezimena sadravaju i druge obavijesti: jeZine (Kajbumak, Pivalo, Joe, Ero, uka, Rose, Mary, Hamlet iz Mrdue Donje, tefica Cvek .. .) i izvanjezine (dundo Maroje, illustrissimus Batorich, Latinovicz, Badessa madre Antonia, angi) itd. Nadijevanje i odabir imena uvijek su povijesno uvjetovani i u svakom razdoblju nahodimo vrlo indikativan repertoar imena: od onih u srednjovjekovnim crkvenim skazanjima i Judite, renesansnih sluga i kurtizana, romantiarskih panslavenskih (Porin, Morana, Stribor), slavenskih mitolokih likova (tivana, Utva Zlatokrila, Perun, Svevid, Palunko) do imena nacionalnih (Osman, Hasanaginica, Heraklo, Ero, Glembajevi, Latinovicz, Imbre Futa, Dubravka, Radmio) i dijalekatnih obiljeja (Dedek Kajbumak, vra Krste, jora Nikoletina, Pivalo, tefica Cvek itd.) Imenski i prezimenski likovi, strukture imenske formule, atributi oslovljavanja uz imena i prezimena omoguuju smjetaj fabule literarnog djela u vrijeme i prostor - jezini i drutveni. Imena su znaenjski slojevita. Nisu odreena kontekstom kao znaenja svake druge rijei, jer su imenska znaenja autonomna, tj. postoje izvan konteksta. Imena i prezimena kudikamo vie stimuliraju iskaz nego ostale vrste leksika. Ona sudjeluju u akumulativnoj funkCiji jezika, jer sadravaju u sebi koncentriranu i kondenziranu obavijest, vrlo bitnu i izvan jezinog zanimanja. Mnoga su djeca dobila imena po enoinoj Branki, Kumiievoj Nedi, Zagorkinim Damirima, Siniama, Gordanama, pa i po knjievnim priimcima kao to je Tinovo (Augustin Ujevi) i Goranovo (Ivan Goran Kovai) ime.

352

Imena ostalih namjena

U svakom se izboru i obliku imena odraava stav njegova nadjevatelja. Svako ime svrstava lik u odreene socijalne okvire (Pomet, Petrunjela, Marua mogli su biti samo sluinad!). U svakom socijalnom polju imenovanih likova (imena Glorija - Magdalena - Jagoda za istu osobu u Marinkovievoj Gloriji) ocrtava se stilistiko polje imena. Izbor oblika imena (Antonia ili Antica), imena i prezimena (Imre Futa) ili atributa i apozicije uz ime ili prezime ovisi o odnosu likova u odreenoj situaciji, to se u djelu vidi iz njihovih meusobnih odnoaja i po oslovljavanju osoba na istoj (neutralnoj), vioj ili nioj drutvenoj ljestvici, to se, kao otklon od neutralnog, doivljava afektivno. Klasni, vremenski, prostorni i afektivni biljeg imenima literarnih djela daju jezini elementi: a) izborom imena (egota, Glembaj, Batorich itd.), b) grafijskim, fonetskim i dijalekatnim znaajkama (Mery, Latinovicz, von Reltih, Angelo, Pivalo itd.), e) tvorbenim modelima (Joe, Petrica, Nikoletina, Pilipenda itd.), d) semantikim znaajkama (illustrissimus Batorich, badessa Antonia, pastir Loda, Kerempuh, "drobina", "prepredenko" itd.). Ogleda se tako u imenima i prezimenima osim antroponimijskog sadraja (identifikacija likova) i etimoloko znaenje (Pomet, Pivalo) i onaj vrlo vaan sveopi (enciklopedijski) sadraj zadan uspjenom karakterizacijom lika i njegova odnosa u sustavu likova u djelu, te nae osobne predodbe o dotinom liku. Ta tri sadraja koja se aktualiziraju u imenima i prezimenima stvaraju u nama individualne psiholoke, emocionalne i ideoloke pobude po kojima smo afektivno vezani s likovima koji nisu postojali, a koji preko svojih imena i prezimena ive u nama ivotnije od mnogih drugih. Svaka epoha, pa i svako knjievno razdoblje, posjeduje karakteristian repertoar imena. U graninim razdobljima uoavamo smjene i promjene repertoara. Tako je i u umjetnikim djelima. U imenima je sadran duh epohe u kojoj su imena u uporabi i jeZine znaajke odreenoga razdoblja i odreenoga kraja. Imena se zainju u razliitim socijalnim, intimnim sredinama i ostvaruju se u zaviajnom idiomu. Motiv imena je izvanjezina konstanta. Izbor imena je drutveno-povijesna konstanta, a oblik imena je jezina stvarnost obiljeena prostornim, dijalekatnim znaajkama i vremenskim, jezinorazvojnim znaajkama. Imena, imenski uzorci, struktura imena i imenske formule omoguuju zato lako smjetavanje literarne fabule u prostor i vrijeme, i obratno: pomou imena lako raspoznajemo prostor i vrijeme u kojemu se dotina fabula zbiva. Ime je, rekli smo, znaenjski slojevito u svojim sadrajima, koji se ne ostvaruju iz jezine organizacije diskursa, ve izravno vezom imena s osobom ili zemljopisnim objektom kojima su imena pridruena. Kaemo stoga da je ime autonomno. Imena kudikamo vie stimuliraju iskaz nego ostale klase leksika, ija se znaenja aktualiziraju tek u diskursu. Imena se, svojim kondenziranim sadrajnim porukama, oituju na tri plana: a) na leksikom planu - etimoloki sadraj (npr. Hamlet u Mrdui Donjoj)
353

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

b) na onomastikom planu - uz identifikaciju lika iskazuju sveopi, onomasti ki sadraj imenovanog lika u primatelja konkretne onomastike poruke (npr. Veli Joe) c) na asocijativnostilistikom planu - afektivni sadraj koji se tvori vezom imenovanog lika s nekim drugim onomastikim (i neonomastikim) sadrajima (npr. opera Nikola ubi Zrinski i njezino izvoenje za nenarodnih reima). Za funkcioniranje imena jedino je bitan onomastiki sadraj, ali se u literarnoj onomastici esto ostvaruje i onaj leksiki, a pogotovu onaj afektivni, kad je dotini lik imenovan imenom koje druge osobe, predjela i sl. ili je u vezi s kojim drugim leksikim sadrajem, te nosi tom dodatnom vezom znatnu afektivnu poruku, pa je takvo ime najee predmetom onomastike stilistike. Onomastika stilistika najprisutnija je upravo u knjievnim djelima. Dobri pisci umiju variranjem oblika polUiti jai umjetniki dojam. U analizi imena kombiniraju se, dakle, jezine i izvanjezine metode koje se ukljuuju u onomastiku analizu imena. Stoga e literarna onomastika uzimati u razmatranje cjelokupnu imensku problematiku koja je sadrana u onimijskom (imenskom) fondu knjievnog djela. Ona promatra imena s obzirom na vrijeme i sredinu u kojima se zbiva fabula djela, na jezine, dijalekatne, fonetske, tvorbene, sintaktike i druge elemente sukladne s prostorom i vremenom u kojima ive i djeluju likovi u knjievnom djelu. Valjalo je posvetiti toj problematici ovaj odui uvodnik. Izmeu ovdje odabranih naslova s osobnim imenom i prezimenom probrat e mo nekoliko likova u kojima se ogledaju onomastiki sadraji, koje smo bili naveli: onaj najvaniji sveopi (enciklopedijski) koji ukljuuje svekoliko nae znanje i emocionalni odnos u vezi s dotinim likom. Kakav e biti taj sadraj, ovisi o autoru koji karakterizira dotini lik, i o nama kako ga primamo. Drugi sadraj je u vezi s naim znanjem o linosti koja je katkad piscu posluila kao predloak: Matkoviev Heraklo, Ivanievieva Antiantigona, najderov Kamov itd. te o naem znanju jezika kojim pisac oblikuje ime: Dedek Kajbumak ili Matavuljev Pilipenda. Postoji i onaj trei, etimolo k i sadraj imena. On je zadan samim imenom. Bio je jasan u asu nastanka imena i zaboravljen vezivanjem imena za odree nu linost, kad se etimolo k i sadraj promee u osobni (onomastiki). Tako e mo u Dragojevievu Veronikinu rupcu zaboraviti na grko osobno ime Pherenik "pobjedonositeljica", jer toj Veroniki iz Palestine ime je nastalo kasnije i zapravo je vera icona = "istiniti odslik" Kristova krvava lica na rupcu te ene, otisnut na krinom putu prema Kalvariji. Pokuat emo upravo njega otkriti i prosuditi, svaki za sebe, koliko su pisci grabili s tog vrela pri izboru imena i prezimena svojih likova i koliko se ti etimoloki sadraji podudaraju s naim predodbama o likovima koje smo nasumce izabrali iz spomenutih, posve proizvoljno navedenih naslova u uvodu.
354

Imena ostalih namjena

Badessa madre Antonia Glavni lik pripovijesti Slobodana Novaka. Vie od imena autoru vane su apozicije uz ime. One obavjeuju da je Antonia opatica i da je starjeina samostana (asna majka), da je rije o primorskim samostanima u kojima je razgovorni i molitveni jezik bio talijanski. Opatice prilikom reenja zamjenjuju svoje krsno ime redovnikim, obino po kakvoj svetici. To redovniko ime uvijek je u neutralnom, slubenom liku bez ikakvih hipokoristinih oznaka, esto ni sasvim pohrvaeno. Uz redovniko ime nema ni prezimena. Etimoloki sadraj takva imena nema nikakva udjela, jer je sadraj imena odreen karakterom, svetou svetea ili svetice ije se ime nasljeuje. Antonia je enski oblik od Antonius, to je starorimsko porodino ime. U kranstvu je proiren kultom svetog Antuna Opata (IIIIIV. st.). Slavi se 17. sijenja. Uz njega se vezuju mnogi poljski radovi: "Sveti Ante opat, vazml' motl'ku i poj kopat" (poetak okopavanja vinograda). U nas u primorju (i drugdje po katolikom svijetu) poznatiji je kult svetog Antuna Padovanskog (XII/XIII. st.) iako je porijeklom Portugalac. Zelio bih istaknuti da je sve to domiljeno sadrano ve u naslovu pripovijetke: i mjesto zbivanja radnje, i vrijeme kad se radnja zbiva, i milje u kojem se radnja odvija, te, konano, i glavna linost toga zbivanja, okarakterizirana mnogim obiljejima. Golema je koliina obavijesti ve u naslovu umjetnikog djela zgusnuta u imenu osobe. Benito Floda von Reitih Naslovna linost Marinkovieve novele. Izmiljeno ime kombinacijom talijanskog i njemakog imenskog inventara. Kao izmiljeno ime ono nema nikakva etimolokog sadraja, ono nije napisano sasvim u duhu njemake pravopisne norme (zavretak -ih umjesto ich), ali ima izuzetno jak onomastiki sadraj. Ime Benito podsjea na talijanskog faistikog vou (duce B. Mussolini), a njemako prezime svojim unazadnim itanjem Hitler Nov Adolf vezuje se smislovno na linost njemakoga faistikog firera. Dedek Kajbumak Glavno lice Nazorova teksta. Izmiljeno prezime. Sastavljeno je od samih kajkavskih jezinih obiljeja: deminutivno-hipokoristiki rodbinski naziv dedek s jatovskim izgovorom (dfd) i tipinim kajkavskim nastavkom -eko U osobnom prezimenu najmarkantnija kajkavska rije - zamjenica kaj ("to") i bum (prvo lice svrenog oblika prezenta glagola biti ... bu... bu ... bumo ... ) te na kraju sloeni kajkavski sufiks -ak od osnovnog sufiksa -ski, koji je u izmiljenom pridjevu kajbumsk(i) (kraj) i njegovo poimeniivanje imenskim sufiksom -jak u -ak. Takvi su toponimi npr. Medveak "potok koji se odnosi na medvedski (grad)", prezime Polonjak "ovjek iz Polonja" ili Pantovak "predio koji je pripadao Panteleju", "pantovski predio" itd. Kajbumak je dakle "djed iz kajburnskoga (kajkavskog) kraja".
355

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

Don Quijote De La Mancha i Sancho Panza, spomenik Renea Juliena u Bruxellesu

Don Quijote De La Mancha Naslovno lice Cervantesova (1547-1616) romana, vitez tunoga lika, sanjar i zanesenjak bez razumijevanja za stvarni ivot. Jedna od najslavnijih literarnih likova, obraivanih i u drugim umjetnostima. Znaenje je titule don (od latinski dominus) "gospodin", a znaenje imena Quijot jest "fantast", "zanesenjak". Mancha je pokrajina u srednjoj panjolskoj, pa on upravo nosi etniki pridjevak kao Leonardo da Vinci, Jeanne d'Arc, Grgur Ninski, Juraj Dalmatinac ili Petar Zrinski. Don Quijoteov antipod je Sancho, od latinski sanctus "svet", "neduan" (usp. talijanski imena i prezimena: Santo, Sante, Santolo; nae adaptirano anto i anti; hrvatsko ime Svetin, Sveto, prezime Sveti itd.), dok Panza znai "trbuh", a prezime je nadimakog postanja "onaj koji ima izboen trbuh", "drobonja". Takav se motiv imena sladokusnih slugu uklapa u iri renesansni kontekst (npr. Rabelaisovi Gargantua i Pantagruel, pa i na Pomet).
356

Imena ostalih namjena


------------~ ~---------

Glorija Ranka

Marinkovia,

predstava Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu 1995.

Glorija

Naslovna uloga u Marinkovievoj drami. Glavna junakinja ima tri osobna imena, koja se u drami nadahnuto isprepleu: obiteljsko ime Jagoda, narodno ime nadjenuto od majke, vrlo omiljeno i tipino djevojako ime; cirkusko ime Glorija "slava", omiljeno ime cirkuskih i filmskih diva (Glorija Swanson, Gloria Davy itd.) i redovniko, pokorniko ime Magdalena ("ena iz Magdale") uz sav koloplet onomastikog sadraja vezan za taj novozavjetni lik. Manipulirana cirkuskom mainerijom pod svodom crkve i cirkuskog atora, na oltaru i na trapezu, postaje za druge sve manje Jagoda, a sve vie Glorija i Magdalena. Ni jedno od ta dva imena ne treba vezivati uz njihove etimologije, ve s atributima "filma" i "cirkusa" uz ime Glorija, odnosno "pokornica", "pokajnica", koji se pridodaju "grenici" Magdaleni.
357

Uvod u hrvatsko imenoslavlje

Heraklo

Naslovna uloga Matkovieve drame. Ime potjee od grkog imena Herakles, a sastavljeno je od imena (boginje) Here i pridjeva kle6s sa znaenjem "slavan". Tu mitoloku linost zaela je lijepa Alkmena sa Zeusom dok joj je mu bio odsutan. Heraklo je postao simbolom nadljudske snage i bio motivom umjetnikih obrada, osobito u knjievnosti (Sofoklo, Euripid, Ovidije, Vergilije itd.) te u kiparstvu i slikarstvu. Poznat je toponim Heraklovi stupovi, starogrko ime za Gibraltar, gdje je prestajao antiki svijet. Judita Naslovna linost Marulieva (1450-1524) poznatog spjeva "u versih hrvacki sloena". To je biblijsko ime. Izvodi se iz hebrejskog yehudith i znai "ena iz Judeje", "Judejka", tj. "obraniteljica Judeje". Biblijska su se imena razlii to prilagoivala u pojedinim jezicima. Tako Judita u engleskom glasi Judith, u francuskom Judith, u talijanskom Giuditta. U nas je dola vjerojatno uenim putem, kao osobno ime Juda, toponim Judeja, koji su u etimolokoj vezi. U poetku su izravno iz latinskog preuzeta imena i rijei s takvom postavom glasova (npr. judaeus, jejunium) glasile Zidov (prezime Zidovee), ein "post pred blagdanom", "uoidne". Motiv Judite koja zavodi pa ubija neprijateljskog vojskovou Holoferna obraivan je mnogo u razliitim umjetnostima. Teko je rei koliko je pod tim utjecajem poljika legenda (gotovo na predgrau Marulieva Splita) o Mili Gojsalia (i spaavanje kneevine od Turaka), koja je obraena u opernoj umjetnosti O. Gotovac), u kiparstvu (I. Metrovi) i drugdje. Kamov - smrtopis Naslovni lik drame Slobodana najdera. Rije je o osobnom imenu, a ne patronimnom prezimenu, kako pokazuje crtica u naslovu (Kamov, to je smrtopis, odnosno smrtopis na Kamovljev nain, a ne Kamovljev smrtopis). Uporite imenu Kamov u najderovoj drami ne valja traiti u etimologiji imena Kamov, ve u traginoj linosti hrvatskog knjievnika Janka Polia Kamova (1886-1910), dvadesetetverogodinjeg pisca Tragedije mozgova, Isuene kaljue i Psovke, te uklete linosti u kojoj je inkarnirana anabaza hrvatskog intelektualca onoga vremena. Pridjevak Kamov, koji Janko Poli uzima kao dio svojega prezimena odgovara biblijskom Hamu ili Kamu, jednom od trojice Noinih sinova, koji je ismijavao oevu golotinju, umjesto da je prekrije kao njegova braa Sem i Jafet. Zbog toga ga je otac prokleo i on to prokletstvo nosi kroz povijest. Na rano, negdje u panjolskoj 1910. godine preminuli knjievnik uzima patronim Kamov za svoje prezime kao predodbu ukletosti. Tako je u J. Polia izravni, a u Slobodana najdera posredni sadraj Kamova. Zadrimo se, radi jezinih kurioziteta, jo malo na toj biblijskoj brai. Kam ili Ham smatra se praocem afrikih naroda. Odatle naziv hamitski jezici za one kojima govore Berberi, Kopti, stari Egipani i drugi srodni narodi (tada se znalo samo
358

Imena ostalih namjena

za sjevernu Afriku). Sem je praotac semitskih naroda, zbog toga je do danas sau van termin semitski jezici: babilonski, asirski, starohebrejski, feniki, armenski, neki etiopski jezici i arapski, a Jafet je praotac Indoeuropijana i indoeuropskih jezika, kojima pripadaju gotovo svi europski jezici i mnogi jezici jugozapadne Azije. Lelija
Djevojaki lik u ranim Tadijanovievim pjesmama. Nikada mi nije htio rekomu je to ime bilo pridrueno. Tako se zove perunika, bogia (Iris croatica) u kraju oko pjesnikova Rastuja (moj je podatak iz Brodskog Varoa). Taj modri, proljetni cvijet simbol nevinosti, njenosti, mladosti, djevojake jedrine ... sabija toliko sadraja u zFiajno ime. "Srce je moje skreno, a tebi je ime Lelija." i

Osman Glavno lice spjeva L Gundulia (1589-1638). Gunduliev Osman je povijesna Bio je turski sultan (1604-1622), Gunduliev suvremenik, kojega su vojsku Poljaci potukli u boju kod Hoima (1621). Ime potjee od arapskoga Utmiin "mlada zmija", "dropljino mladune" i davalo se djeci kao zatitno ime. To se ime irilo islamom od samog poetka. Nosio ga je Muhamedov zet, trei kalif (Muhamedov nasljednik), ubijen 556. To ime nosio je takoer Osman I. (1254-1326, osniva turske drave i njezin prvi sultan). Po njemu se prozvalo Osmanlijsko Carstvo, a Turci Osmanlije. Nije to prvi put da se po jednoj osobi prozove drava, grad, narod. Po Judi je nazvana Judeja i idovi (judeus), Roma, junakinja, odabire mjesto za grad koji se zove Roma (Rim), Aleksandrija dobiva ime po Aleksandru Makedonskom, a Bucefalija po njegovu plahovitu konju Bucefalu, Antenor iz (Am)brachije naseljuje, navodno, Bra, a kasnije sa svojim (V) enetima osniva i Veneciju, Amerika je nazvana po istraivau Amerigu Vespucciju (1451-1512). Poznata je legenda o slavenskoj brai ehu, Lehu i Mehu, osnivaima triju slavenskih naroda (eha, Poljaka, Rusa) ... Vratimo se Gunduliu, koji je u nas umjetniki ovjekovjeio to islamsko ime, i navedimo kako je on, uz taj spjev, napisao i mnoge pastorale s osobnim imenima u naslovu: Galatea; Dijana, Armida, Prozerpina ugrabljena, Cerera, Kleopatra, Arijadna, Adona i kasnije Dubravka ... Pokazuje se jo jednom kako je u imenu najsaetiji sadraj, koji bi inae esto trebalo objanjavati na desetak stranica. Zbog toga se u naslovu esto nalazi ime kao bitna i zbijena obavijest o djelu.
linost.

Pastir Loda Glavno lice istoimenog Nazorova romana. U tom liku prikazao je Vladimir Nazor povijest zaviajnog otoka Braa. U poetku je imao ime Brah jer je stigao iz grke Abrachije donijevi na otok lozu, maslinu i cvrka. Kasnije je, za dugovjeke mletake okupacije, taj satir bivao
359

Uvod II hrvatsko imenoslovIje

izrabljivan, poniavan, progonjen. Uvijek bez imena i bez prezimena, iskljuen iz drutva i nepriznat od monika. Krtenjem se eli pribliiti ljudima. Tada mu nadijevaju neuobiajeno ime Lodoviko. Takva neuobiajena imena na primorju nadijevali su sveenici nezakonitoj djeci i onoj ostavljenoj po nahoditima. Neuobiajeno, nametnuto ime takvoj djeci znailo je za sav ivot biljeg drutvene izopenosti. U Dalmatinskoj zagori takvo ime dobiva prvoroeno dijete jo nevjenanih roditelja. To se dogaalo kad momak "umakne" djevojku. Dijete se moglo roditi i nakon vjenanja, ali bi ga dostigla kazna zbog roditeljskoga "grijeha" (M. imundi). Upravo Lodoviko, starogermansko ime sa znaenjem "ratobor", bilo je u toj mediteranskoj sredini takvo "izopavajue" ime. Zato ga je njegov hrvatski puk suobliip svojem hipokoristinom modelu i prozvao Ladom, pastirom toga stoarskog otoka. Zanimljiva je karakterizacija toga Lode, koju Vladimir Nazor u romanu pripisuje Marku Maruliu, a sadrana je u njegovoj poslanici Petru Hektoroviu:
Pita me a je on: Hrvat, Latin, al Gerk? - Petre, sve to je on. Kad mu je igrat, gerkoga je Pana sin, Kad trpi je Hrvat, kad lae je Latin. Ion je na tlu tem postal a mi smo svi. U tilu se i njem smiale due tri.

Rekao bih kako je u tim stihovima izloena, suvremeno vatska etnogeneza.

shvaena,

prava hr-

Perun Naslov pjesme V. Nazora. Perun je vrhovno slavensko boanstvo na danas ve rastrojenom "slavenskom Olimpu". Bog groma, plodnosti i dada. ini se da je tovan prilino dugo u nas, upravo na toj najjunijoj slavenskoj periferiji. Tragove toga tovanja nalazimo u imenima istaknutih brda (gdje stoluju gromovi) Peruniu i Perunu u Poljicima, gdje se inae dugo uvalo slavensko obiajno pravo kodificirano u uvenom Poljikom statutu, u imenu brda Perun na Uki i brda izmeu Kraljeve Sutiske i Varea u Bosni, brda u Makedoniji, u imenu vrela ispod planine Ozrena, u magijskoj moi biljke perun ike (koju zovu i bogia), u mnogim brdima nazvanim po svetom Iliji Gromovniku (Sutilija i Sutulija), u kojeg se kranskog sveca prometnuo kult poganskog vrhovnog boga gromovnika. Bogovi gromovnici bili su Zeus u Grka, Jupiter u Rimljana, Donner (= grom) u Germana. Usp. Donnerstag za etvrtak i tovanje etvrtka koji uva usjeve od nevremena u naem puku. Ime nije sasvim etimoloki jasno. Neki etimolozi (Briikner) dovode to baltoslavensko boanstvo u vezu s litavskom imenicom perkunas to znai "dub", "hrast". Perunu je doista posveen hrast, koji se u Slavena smatra kultnim drvom. U spomenutim Poljicima dugo se uvao obiaj biranja kneza pod hrastom. Tragovi takva vijeanja uvali su se na Brau i drugdje.
360

Imena ostalih namjena

Petrica Kerempuh Lik Krleinih Balada Petrice Kerempuha. U starijim potvrdama pojavljuje se apelativ koji dobiva funkciju prezimena kao kerepuh, kerapuh i znai "drobo", "drobina", "iznutrica". O toj se etimologiji mnogo pisalo. Najvjerojatnije potjee iz maarskog kerep "snaan i glomazan ovjek" i naeg nastavka -uh, koji nalazimo u konjuh, pastuh, potepuh, trbuh itd. ini mi se da ta etiinologija nije prisutna u Krleinu Kerempuhu (nazalni m umee se esto ispred usnenih p i b - usp. Dumbovi, Sumpetar, glumbok i sL). Taj domiljat, prepreden lik ivi u pukim legendama poodavno. Knjigu o Petrica Kerempuh i galenjaki, spomenik Vanje Petrici Kerempuhu napisao je gotovo stoRadaua u Zagrebu (detalj) ljee prije Krlee Jakov Lovreni (17871842). Zove se Petrica Kerempuh iliti ini i ivljenje loveka prokenoga, a nastala je kao loa prerada njemake puke legende o Tillu Eulenspiegelu. Pilipenda Naslov i lik Matavuljeve pripovijetke. Iz oblika toga imena zapaamo da je ime uzeto iz tokavskog dijela Zagore koja nema suglasnika f ve ga zamjenjuje sa p. Ondje se ime Filip (od grkih imenica philos "prijatelj" i hippos "konj", pa je Philipp "prijatelj konja") izgovara Pilip. Odatle prezimena Pilipi, gdjekad i Pili. Uoavamo takoer uz osnovno ime augmentativni sufiks -enda, koji dodan imenima i poosobljenim imenicama u tim dinarskim krajevima esto ima umiljato (hipokoristino) znaenje. Gdje bi koji put kajkavac rado upotrijebio dva hipokoristina sufiksa: Lojziek, Kovaiek, mamiica i sl., oni e rei: Ivanda, Lukenda, Ma tetin a s priblino istim afektivnim nabojem. Taj tip afektivnih imena sa sufiksima -etina Nikoletina, -deka Jovandeka, -ina Jurina, -dura Milandura, -(an)dra Mikulandra, -(un)da imunda itd. tipian je dinarski tip imena s opisanim znaenjem. Pojavljuje se negdje od Neretve i protee se prema sjeverozapadu. Lika imena Jakovina i Josina (iz kazalinih djela Pere Budaka) glasila bi u primorju Jakica ili Bepino, a u kajkavskom kraju Jakec i Pepek. I taj regionalno-zemljopisni utjecaj na oblik, i preko oblika na afektivnost imena gotovo je neprimijeen i sasvim neobraen u naoj onomastici. Neki u tom tipu "augmentativnog" imena vide na tom podru ju gdje su ivjeli Illyri proprie dieti (Iliri u pravom smislu rijei) preitke supstratnog, ilirskog jezinog utjecaja, a ja drim da valja misliti na vlaki utjecaj. Bolji poznavatelji jezika prepoznali bi i po akcentu Lukenda, Ivanda, Pilipenda, Nikoletina ... da je rije o imenima i prezimenima iz dinarskog kraja. Istarski
361

Uvod ti hrvatsko imenoslovIje

poluakavizirani "Vlahi" donijeli su u XVI. i XVII. stoljeu u akavsku Istru dotad punu deminutiva (mii krovl'i, doll'i, noni'i, Tonl'i .. .) mnogo augmentativnih imena meliorativna znaenja, kakva primjerice nose dva istarska aljiva lika Jurl'na i Franl'na, i od slinih imena i nadimaka tvorena su mnoga prezimena takva onomastikog sadraja: Blaina, Jakovini, Jurina, Jurlina, Kozmina, Gaina, Holjevina, Jurdana, udina, Kostadina, Nikolina, Vuina, Vuini itd. Jednako se tako moe II imenima nba, eVika, Ml'a, Ml'ka, naglaenim kratkosilaznim akcentom, u Koievim djelima (na kojima autor inzistira kao na vanim obiljejima) prepoznati ekspresivnost, hipokoristinost i dijalekatna obiljeenost imena. Uostalom, i samo autorovo prezime Koi nastalo je od takva obiljeena hipokoristika Kaa (ne! K6a) od temeljnog imena Konstantin. Ovdje, dakle, za onomastiko-stilsku analizu nije bitna etimoloka obavijest, koliko drugi jezini (dijalekatni) sadraji koji se inae ogledaju gotovo u svakom imenu i svakom prezimenu.

Literatura Belaj, V. (2007): Hod kroz godinu, Golden marketing-Tehnika knjiga, II. izdanje, osobito str. 48, Zagreb. Bjelanovi, . (1984): "Konotativna znaenja antroponima opievih proza", Radovi sveuilita u Splitu (OOUR prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja 1983184), 177-198, Split. ale, F. (1973): "Funkcija osobnih imena u Pirandelovoj i Krleinoj prozi", Zbornik Miroslava Krlee, 33-66, Zagreb. uni, Marica (1980): Stilematika Kolarove proze, HFD, 15-23, Zagreb. Jaki-Cestari, Vesna (1969): "Imena pastira u Zoranievim Planinama", Zadarska revija 5, 509-515, Zadar. Mali, Z. (1962): "Vlastita imena kao stilska kategorija II Krleinim romanu Banket u Blitvi", Jezik 10,97-109, Zagreb. Skok, P. (1929): "Imena pastira u durbovakoj pastorali", Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor 2, 139-144, Beograd.
Vonina,

J. (1985): "Osobna imena u renesansnoj hrvatskoj dramskoj knjievnosti", Zbornik referata i materijala V jugoslavenske onomastike konferencije, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Posebna izdanja LXX, 227-234, Sarajevo. Zbornik radova "Normizacija osobnih imena i knjiarstvu i leksikografiji", Hrvatsko bibliotekarsko drutvo, Zagreb 1996.

362

14. Uvid u imensku stilistiku

Svako odstupanje od norme u svim vrstama jezine komunikacije doivljava se afektivno. Tako je govorom u dijalektu. Tako je i s imenima. Pri uporabi kojeg imena koje pridruujemo nekoj osobi, nekom objektu vrimo izbor: titulom, atributom uz ime, hipokoristikom meliorativnog i pejorativnog znaenja, slubenim likom, imenskom formulom punom i krnjom, apelativom u slubi imena, nadimkom itd. Afektivni naboj oituje se u imenskoj strukturi, u leksikom sadraju imena i u surjeju u kojem je, i kako je, dotino ime upotrijebljeno. Imena su stilski obiljeena i u asu nadijevanja i u asu uporabe, u imenovatelja i u imenovanika. Karakteriziraju, dakle, onoga tko ime odabire i onoga kojemu je ime odabrano. Ime se oituje dvjema znaajkama: a) prepoznatljivost oblikom s obzirom na pridrueni objekt imenovanja: prezime, ensko ime, toponim ... i b) izdvajanjem dotine jedinke iz vrste koja je obuhvaena imenikom predodbom: meu prezimenima - Ivi, meu enama - Ljubica, meu gradovima - Poega ... Pri tome esto pomae kontekst: vozim se AGM-om "odreenim vlakom na relaciji Zagreb-Beograd", Mimarom "internacionalnim vlakom u Europu", Arenom "vlakom put Pule", ili Marjanom "odreenim vlakom put Splita". Ta imena nose i svoje stilistike odrednice! Stilistika obiljeja u imenu prepoznaju se: a) jezinom strukturom i konotativnim onomastikim znaenjem, koje moe biti meliorativno, pejorativno ili koje drugo te uporabom imena (slubeno, nekonvencionalno, vulgarno ...), b) nainom imenskoga vezivanja uz odreeni kontekst kojim su bili karakterizirani likovi u uspjeloj seriji Malo misto M. Smoje: Roko Pr, Ana Vlaina, Floun, Bumbita, Mare Mulica i druga, poput onih iz Breanove komedije Hamleta u Mrdui Donjoj: Bukara, Ovelija ... Takva imena s prepoznatljivom afektivnom porukom ne moraju se odnositi samo na komedije. Onomastika stilistika ne vezuje se samo za smijeno i duhovito. Koliko onomastikih stilema iskazuju tekstovi naih narikaa!
363

Uvod II hrvatsko imenoslovije

c) izborom s obzirom na ideoloke i druge alternative koje se nameu pri uporabi imena. Zagrepani nisu zadovoljni da se nova rukometna dvorana imenuje Arena, jer je arena neto drugo. Spliani ne prihvaaju za slinu dvoranu ime Spaladum, jer je to izmiljeno i sadrajno prazno ime, d) alternativnim izborom imena koja karakteriziraju imenovatelja i imenovanika (u troimenom liku Jagoda - Glorija - Magdalena u Marinkovievoj Glor~ii), e) namjerna/nenamjerna odstupanja od konvencija u govoru i pismu. 14.1. Stilski funkcionalni tipovi S obzirom na afekti.vni sadraj razlikuju se imena i po znaenju koje imaju i po funkciji koju obavljaju. Pisali su 70-ih godina prolog stoljea kako nije ni trebalo oekivati bolji ivotni standard kad je predsjednik vlade bio Bijedi (: bijeda), potpredsjednik vlade Sirotkovi (: sirota), a ministar vanjskih poslova, koji bi trebao biti vrstan orator, prezivao se Tepavac (: mucavac). Odnos sudionika u diskursu, njihova dobna, staleka, drutvena rangiranost, oslovljavanja u razliitim situacijama jedne te iste osobe redovito se ostvaruje stilistikim sadrajem. Stilistiki se efekti postiu unoenjem u oblik imena regionalnog, dijalekatnog, atrovakog kolorita (Ero, Rka, Geo, Dane i Mane, Mujo i Haso, Lala i Sosa, Jurina i Franina, Pepek, Barek...) ili nacionalnih obiljeja (vabo "Nijemac", Ivan "Rus", Mujo "Bosanac", Janez "Slovenac", Pita "Maar" itd.). 14.2. Poruke imena 14.2.1. Glasovna percepcija imena Fonijska slika imena odaje dotino ime kao familjarno, dijalektaino, drago ili mrsko, neutralno, standardno ili strano. Stilistika je poruka izgovori li tkogod Zaratin ili Zadranin, Zagrebec ili Zagrepanin, Dalmo ili Dalmatinac, te Petar, Pero, Perica, Peo, Peo, Pera, Pra (srpski oblik hipokoristika), Peter itd. 14.2.2. Napisani oblik imena Napisano ime emitira razliite poruke: osobno ime Dijana ili Diana (imitirajui strani lik), Ana ili Anna (u Gradiu ono katkad odaje Hrvaticu ili Austrijanku), Keti ili Kety; Vranizani, Vranyczany (Ambroz) ili VranjicaniiVranjican. Svatko nalazi svoj razlog u pisanju prezimena naeg istaknutog creskog filozofa: Petricio, Petricius, Petri, Petris, Pctrizio, Petri, Petrievi... , ili primjerice prezimena: Cotrulli, Kotrulji, Kotruljevi, Kotrulovi; MenzelMenzilMeneti (od kojeg je imena dubrovaki bastion Mineta); NalelNalilNaljekovi; urevi ili ori itd. Imena s titulama (profesor, doktor, akademik, ekscelencija, Vaa uzoritosti, Vaa eminencijo .. .) djeluju distancirujue od onih neutralnih oslovljavanja, pogotovu od onih intimnih, prisnih imena meliorativnog sadraja. povlastica je moi zvati svojega subesjednika takvim prisnim oblikom imena. 364

Imena ostalih namjena

14.3. Nadimci kao posebna afektivna imenska kategorija

Nadimci su imena koja se pridijevaju obiteljima ili pojedincima samostalno ili uz njihovo osobno ime i(li) prezime. Najee su motivirani kakvom tjelesnom ili karakternom osobinom. Individualni nadimci uglavnom nastaju i umiru s osobom koja ih nosi, a obiteljski se nasljeuju. U izdvojenim (seoskim) sredinama, u svakodnevnoj neslubenoj uporabi esto zamjenjuju prezimena (zovem se N. N., a piem se M. M.). Nadimci su zbog afektivnog naboja vrlo markirani priimci. esto izraavaju satirinu, humoristiku stranu osobe. Nadimak je pri nastajanju razumljiv s jasnom identifikacijsk?m porukom, esto i porugom u svojem sadraju. Najdavnija osobna imena po tim su sadrajima slina nadimcima. Nadimci se u Hrvata javljaju od prvih pisanih spomenika. esto su vrlo opscenoga, skarednog sadraja: Prdikobila, Babuder, Bezub, Plazibat, Pecikozi, Smiiklas, Jamometi, Puzigaa, Salopek, Muhoberac, Moibob, Nedoklan, Oblizalo, Propadalo ... Istiu tjelesna i duhovna obiljeja osobe. Njima je najlake identificirati osobu, pa su zarana preuzimali ulogu prezimena. Prva hrvatska prezimena zapravo su nadimci (kognomeni). Takvi sadraji nadimaka u mnogih naroda na primitivnom stupnju razvitka nisu imali opsceni prizvuk, ni kad su bili motivirani organima koje se kasnije, za kranstva, prekrivalo smokvinim listom. Nadimci su jedna od najivljih i najkreativnijih imenskih struktura. Uz jezi ne obavijesti koje nose oni su odraz mnogih socijalnih odnosa u raznim dobnim, prostornim, stalekim i profesionalnim sredinama. Dobro karakteriziraju i nadjevatelja i nadimakog nositelja. Oni su i poruka i poruga. U njihovoj poruzi u va se esto njihov afektivni sadraj.
14.4. Afektivnost II toponimima
Stilistike znaajke

u toponimima prisutne su pri uporabi nekih egzonima:

Mleci/Venezia, Jakin/Ancona, Turin/Torino; Lipice!Leipzig, Dredane!Dresden, poun/Bratislava, Be/Wien, Agram/Zagreb, Mundimitar/Montemitro, Kopar/Koper, Bitolj/Bitola, Skoplje!Skopje itd. Nije isto kaemo li Turovo polje ili Turopolje, Brijun ili Brion, i to ne samo s ob-

zirom na normu nego na na odnos prema stranom ili pohrvaenom obliku imena. Dubrovanin e upotrijebiti ime Grad umjesto Dubrovnik, Konavoka umjesto Konavljanka: Zagrepaninu nije svejedno uje li Matoev Gri, Zagorkin Gradec ili Gornji grad; Splianima nije bilo pravo kad se umjesto imena Split propisivalo jekavizirano ime Spljet. Govorili su: propiite onda i jebenik! Katelani ne rabe slubeno ime Katela nego Katila. Rijeani zovu svoj grad Reka, stari Puljani zvali su svoj grad Pulj; Meimurci su svoj najvei grad zvali akovec i onda kad je to ime bilo drukije normirano (akovac). Zloseljani su promijenili ime mjestu u Pirovac, a stanovnici konavoskih Mrcina u Dubrovka.
365

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Bol na

Brau

Neki toponimi imaju opscene, lascivne likove: Kurozeb "vrh na Velebitu koji se poput falosa propinje na vjetrometini", Pizdica "vrelo uKornii" - vjerojatno od *piica "mjesto gdje voda pii", Konavoske sise "dva obla grebena u Elafitima koja gotovo pohotno plau valovi za blago uzbibane bonace". Tamo je i Prdua "rupa u kojoj valovi proizvode zvukove", na Hvaru je slikoviti vrh morskog grebena Moiguzica. Te imenske metafore nemaju u stanovnika tih krajeva opsceni sadraj, a slikovitost i simbolika koje u njima nalazimo imaju dublje razloge od prividne neutralnosti. U tome i jest smisao metafore. Metaforikih je imena mnogo. Ona se temelje na slici jer je u sadraju svake metafore slika. Najea su metaforika imena motivirana "reljefom" ljudskoga tijela koje se slike prenose na konfiguraciju reljefa koji se imenuje. To su bliske i duhovite sadrajne poredbe tijela i prirode: glava je uzvisina i izvor, gornji tok rijeke (Vrlika), lice je "povrina vode", nozdra su "poseban oblik uvala poput nosnica", drijelo je "usjek, ponor", zjala su "uvir", jezik "rt", grlo je "tjesnac", plee pazuha "udubljenje u rijenom koritu" (Stara Pazova), rukavac, elopek, tjeme, plee, rebro, oko "bistriji dio vode stajaice", usta "utok" (Ustikolina, Ustipraa).
14.5. Motiviranost

Imena apelativnoga postanja omoguuju izvoditi, apelativnim sadrajima, mnoge stilistike kalambure. Ljubav je bol, a BOL je na Brau, mostu na Maslenici, koji je zbog jakih vjetrova esto zatvoren, nadjeli su duhovito ime Zaustavi se vjetre. Ime je kalup. Mi ga punimo sadrajem. Neka su imena motivirana pozitivnim, druga negativnim konotacijama. Neki krematonirni dobivaju stilisti366

Imena ostalih namjena

ke konotacije: kazalita "Vidra", "Kerempuh", "Jazavac", kabaret tel "Propuh" itd.


14.6. Markacije imenom

"Movara",

ho-

je o vremenskim, prostornim, nacionalnim, medijskim sociokulturnim i mnogim drugim markacijama. Te su markaCije u imenima uvjetovane vrstom tekstova te nose pozitivne/negativne, korektne/nekorektne sadraje. Izmeu markiranih i individualnih oznaka stoje "sugestivna" imena. Takva su imena naroito esta u umjetnikim djelima (u bajkama, filmovima, kabaretima itd.). Imena mogu zvuk9m, slikom, asocijacijama izazvati pozornost, sklonosti i nesklonosti u recipijenata (npr. Cerje Tuno). Neka daju biljeg vremenu kao to su lica enoinih i Zagorkinih romana (Branka, Nera, Damir, Sinia) ili imena estrade, serijala i sl. Mnoge okolnosti utjeu na izbor imena: Sovjetka, Njegoka, Sinajka. Karakteristina su bila nacionalna imena za Hrvatskog proljea, i ona nadijevana za pokreta nesvrstanih od prikladnih (Indira) do neprikladnih (U Nu) itd.
14.7. Estetiziranje imenima

Rije

Imenima su se oduvijek izvodili kalamburi svake vrste. U doba Eisenhowerove popularnosti bila je esta uzreica: I like Eisenhower - I like Ike. Je li voli Ban Anu (= bananu)? U njemakom parlamentu, sluao sam kad je prvak socijalno-demokratske stranke H. Werner replicirao kancelaru H. Kohlu na njegov prilino polemiki govor ovakvom igrom imena: Herr Kohl, Ihr Kohl ist Sauerkohl. Otprilike je bio ovakavaluzijski sadraj: Gospodine Kohl, (njem. der Kohl, "kupus, kelj") vaa je {izgovorena] kupusara zapravo ukiseljeno zelje! U toj otroj polemici doista su bili na djelu politiki intonirani stilogeni polemiki sadraji. Onomastika stilistika oituje se u vrsnim knjievnim djelima na razliite naine, ak i u grafiji napisanog imena. U izvrsnoj pripovijetki Prah Ranka Marinkovia glavni psihiki neuravnoteeni lik Tonko Jankin meditira ovako nad rukopisom pisma svoje oboavane Ane koja ga je napustila: To je ono oblo pravilno n kao krila galeba. Na n ju je upozoravao neka ga ne pie u njegovoj adresi kao u. On nije Touko, nije !aukiu, Japanac. On je Jankin. Tonko plemeniti Jankin, a ne neki tamo Touko. Jau-Kiu, Kiu-iu, iu-micu, zavojeva kineske pokrajine Vrag-bi-ga-znao. Na ovom n ima neki akcent, neki mig, neto reeno, a neigovoreno. Oh, n, n, kakve uspomene! Ovim razmiljanjem nad jednim grafemom u imenu i asocijacijama koje tako napisano ime izaziva nehotice smo estetskim doivljajem uvueni u literarnu stilistiku.
367

Uvod li hrvatsko imenoslovije

Dalje autor opisuje Anu, neokaljano ma bjeline:

bie

Tonkove platonske ljubavi atributi-

Bila je bijela Ana. Bijela Gospa od snijega, od eera, od oblaka, bijela od tlapnja, od iluzija, od njegove bijele pobone ljubavi. A onda ste se odjednom istopili, gospo, pred mojim oima. Ostala su samo bijela mjesta, bijele praznine, bijele, leprave uspomene to domahuju iz daljine bijelim rupiima odlaska. Nije li to "onomatopeja" bjelinom, krcata sadrajima koji se zgunjuju u ime i daju imenima, uz onomastikostilistiki, i onaj estetski, umjetniki izraz?!

***
Nakon to su Francuzi prognali pobijeenog i omraenog Napoleona Bonapartea na otok Elbu 1814. godine, restaurirali legitimistiki poredak i vratili Burbonce, Napoleonu je trebalo malo vremena da se trijumfalno povrati u Pariz i preuzme vlast u zemlji. Jedne novine biljeile su njegovo napredovanje lancima iji su naslovi pratili etape njegova povratka:

Korzi8ansHimonstrum i~rcao$e U z(11jevu Juan'

L}udoderrm:1rjrQ premll Grll$seu


~

.. iJZ)cpatof J~i.llft;lo u Grenoble "'"


,",'

8onap~~$;tfga<ti#,~

NapOleoftnza"icap~ema.F~tQinq/~, ..

in oituju stilistika

Ovdje u publicistici razliitim imenski m kvalifikativima na primjeran se naobiljeja.

368

VI.

KREMATONIMIJA

15. Krematonirni

Krematonirni su vlastita imena kojima imenujemo proizvode kulturnih i drutvenih tvorevina, predmete, stvari i pojave svakodnevice. Krematonirni omoguuju jednoznanu identifikaciju pojava, predmeta i proizvoda kulturnopovijesnim umjetnikih i materijalnih tvorevina razgranate ljudske djelatnosti. Ve smo na poetku ove knjige onomastiku bili podijelili na tri velike skupine. 1. Geonimi, tj. vlastita imena koja su pridruena nepominim i neporniijivim objektima u prirodnome teritorijalnome i akvatorijalnome krajoliku te na zemljovidima, katastarskim planovima i zapisima razliitih namjena. Ta imena uglavnom pokriva termin toponim u svojemu irem poimanju. 2. Bionimi, tj. vlastita imena pridruena ivim biima u prirodi, u prvome redu ljudima. To su osobna imena, prezimena, nadimci s izrazitom drutvenom motiviranou i uporabnom (komunikacijskom) funkcijom. Ta imena uglavnom pokriva termin antroponim, a djelomice i termini zoonim i fitonim. 3. Krematonirni su imena na samome rubu proprijalnosti. Pridrueni su nekim stvarima, proizvodima, poglavito onima istolikima, proizvedenima u velikim koliinama. Pri uporabi krematonima esto smo u dvojbi pripadaju li oni uope vlastitim imenima. Onomastiki teoretiari i pragmatiari razliito ih definirajU u pojedinim jezicima i unutar istog jezika. Primjerice, u ruskome se mnogi krematonimi predmeta i produkata proizvedenih u serijama ne smatraju vlastitim imenima; u slovenskom se jeziku imena blagdana (Boi, Duhovi itd.), imena povijesnih zbivanja (Francuska revolucija) piu malim poetnim slovom, pa po tome ne pripadaju kategoriji vlastitih imena, kako je u hrvatskome jeziku. U hrvatskim pravopisima, onima povijesnim i onima dananjim, ak i u izdanjima istih autora, jednom su se nazivi lijekova pisali velikim slovom i tretirali se kao vlastita imena, a u drugim izdanjima pisali su se malim slovom (Aspirin/aspirin). Tako je bilo i s nazivima povijesnih zbivanja (svjetski ratovi), nazivima prevrata i pokreta (Oktobarska revolucija/oktobarska revolucija, Ilirski pokret/ilirski pokret), knji371

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

evnih razdoblja i stilova (Moderna/moderna) te crkava (Crkva sv. imuna, crkva sv. imuna, crkva Sv. imuna). U definicijama, klasifikacijama i u obradi krematonima jo nema jedinstva. U pisanim sredstvima javnoga priopavanja neujednaenost je doista golema. Krematonimija pripada mlaim granama onomastike. U dananjemu drutvu nevjerojatnom produkcijom materijalnih dobara i sve razvijenijim drutvenim odnosima krematonirni, oni pravi i oni koji su na granici proprijalnosti, sve vie bujaju te razmjenom njima imenovanih proizvoda svakodnevno i nekontrolirano prelaze iz jezika u jezik, ee iz jezika mnogobrojnih govornika u jezike s malim brojem govornika, iz zemalja s razvijenim gospodarstvom u zemlje siromanoga gospodarstva: U nas je krematonimija slabo prouena. Ni sam nisam valjano zakoraio u njezino podruje. Ni termin krematonim (od grkih imenica XPfifla, -TaS "stvar, predmet, produkt" i 6vvfla "ime") nije ustaljen. Ni u europskim onomastikama krematonirni nisu istoznano definirani. Objekte kojima su pojedini krematonirni pridrueni mogue je razvrstati u dvije skupine: l. Pojedinani objekti kojima je pridrueno a) zatieno ime proizvoda: Vegeta, Nokia, Jamnica; b) imena predmeta: Marjan (poseban vlak na liniji ZagrebSplit), A. G. Mato (poseban vlak na liniji Zagreb-Beograd), Lujzijana, Karolina, Dalmatina (imena tono odreenih cesta); c) imena pojedinanih knjiga, umjetnikih proizvoda, molitava, deklaracija: Biblija, Forum (asopis), Cvijet (spomenik u Jasenovcu), Vila Velebita (kip, pjesma), Slavica (film), Marseljeza (himna), Oena (molitva), Kraljevo (blagdan, naslov drame), Oluja (vojni pothvat) itd. 2. Skupni objekti koji su oznaeni istim imenom. 2.1. Skupni objekti heterogenih jedinica: Europejac "koji ima europsku kulturu, koji se ponaa na europski nain". Ovoj skupini pripadaju etnici i etnonimi (Splianin, Hrvat). Svi oni obuhvaaju mnotvo razliitih pojedinanih objekata pa se u nekim jezicima (ruskom, bugarskom itd.) piu malim poetnim slovom kao ope imenice, dok se u hrvatskom, na primjer, podvode pod zajedniki pojam pojedinane skupnosti i pripadaju kategoriji vlastitih imena. Valjalo bi, meutim, uvaavati razliku: Dalmatinac (etnik, blizak opoj imenici), Dalmatinac (: Juraj; vlastito ime), dalmatinac (opa imenica, pasja pasmina). 2.2. Skupni objekti homogenih jedinica. Objekti ove vrste proizvode se u serijama, poput automobila (mercedes), mobilnih telefona (nokia), zrakoplova (mig, concorde), televizijskih, raunalnih i drugih proizvoda. Budui da svaki proizvod iz serije ili mimo serije moe od naruitelja tih proizvoda biti drukije proizveden i imenovan posebnim imenom, dakle jedinano odreen, on onda dobiva znaajke vlastitog imena, tj. pravog krematonirna. Svoj sam peugeot iz serije 202, tipa Roland Garros nazvao Albatros.
372

Kremaionimija

Ime odreene knjige: sveana Bib/ija zagrebake katedrale

On je tako od serionima (peugeot 202) i tiponima (Roland Garros) postao unikatonim (nijedan drugi peugeot 202 ne nosi ime Albatros). Meutim, po razliitim krematonimskim klasifikacijama, nije jasno u tim odrednicama koliko je zapravo u tim imenovanjima pravih vlastitih imena (npr. tip "Roland Gaross" ili roland garros, kao mercedes, nazvan takoer po vlastitom imenu kao i peugeot, uostalom).
373

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

Ime tijela zakonodavne vlasti: zgrada Europskog parlamenta u Strasbourgu

Uvidom u nae pravopise (npr. Hrvatski pravopis Matice hrvatske iz 2007, autod. Lade Badurine, Ivana Markovia i Kreimira Mianovia), pravim se krematonimima, meu inim, smatraju oni iz ovih triju skupina: - krema to ni mi drutvenih udruga u irem smislu; - krematonimi pridrueni proizvodima duhovne kulture; - krematonimi pridrueni proizvodima materijalne kulture. Stoga podvojenost i sveobuhvaenost krematonima unutar navedenih skupina nije mogua. U spomenutom pravopisu piu se velikim poetnim slovima: a) - imena ustanova, udruga, drutava, televizijskih i radijskih postaja, tvrtka, tvornica, klubova, stranaka i sl.: Matica hrvatska, Crveni kri, Hrvatsko rtvoslovno drutvo, Klinika bolnica "Merkur", Radio Sljeme, Tvornica elektri nih arulja, Rukometni klub "Bjelovar", Hrvatska stranka umirovljenika itd. - imena tijela zakonodavne i sudske vlasti, imena politikih i drugih institucija, domaih i meunarodnih organizacija: Hrvatski sabor, Vrhovni sud Republike Hrvatske, Opinsko poglavarstvo Opine Nereia, Generalni konzulat Republike Hrvatske u Munchenu, Hrvatski helsinki odbor, Europski parlament itd. - imena umjetnikih, glazbenih, navijakih i slinih skupina: Lado (plesni ansambl), Parni valjak (glazbeni sastav), Torcida (navijaka skupina) itd. - imena politikih i vojnih saveza: Mala Antanta, Varavski pakt, Balkanski savez, Drutvo Alpe - Adria itd.
374

Krematonirnija

Ime peine: Zmajeva pilja na Brau

imena znanstvenih, kulturnih i sportskih klubova: Mediteranske igre, Kup Republike Hrvatske, Cibalia (ime kluba) itd. - imena znanstvenih, kulturnih, politikih i gospodarskih skupova, imena izloaba, festivala, javnih tribina: Skokovi dani (znanstveni skup), Croatia rediviva (kulturni skup), Braki forum (gospodarski skup), Knjievni petak (tribina) itd. - imena blagdana, praznika, spomen-dana: Jurjevo (blagdan), Dan nezavisnosti (praznik), Majin dan (spomen-dan) itd. - imena povijesnih dogaaja (ratova, ustanaka, bitaka i slino): Domovinski rat, Bitka na Neretvi, Sarajevski atentat, Labinska republika, Hvarska seljaka buna itd. - imena konferencija, kongresa, reforma: Jaltska konferencija, Slavistiki kongres, Bolonjski proces (reforma) itd. b) - imena graevina, objekata, groblja: Klovievi dvori, Medvedgrad (zamak), Zmajeva pilja (oreljefljena peina), Lovrijenac (utvrda), Lovrinac (splitsko groblje), Mirogoj itd. - imena slika, kipova, glazbenih djela, knjiga, novina, asopisa, filmova; zakona, ugovora, rezolucija i slino: karpina (slika), Pas na tragu (skulptura), Dimnjaci uz Jadran (opera), Hrvatska mlada lirika (zbirka pjesama), Hrvatski prezimenik (knjiga), Obzor (novine), Ovdje (asopis), Rondo (film), Malo misto (televizijska serija), Zakon o visokome kolstvu, Pacta conventa, Deklaracija o nazivu i poloaju hrvatskoga jezika itd.
375

Uvod u hrvatsko imenoslovije

Ime

pojedinanog

predmeta:

Vuedolska golubica

(po A. Durmanu:jarebica)

ej -

zatiena imena proizvoda: Saponia, Labud, Ventilator, Munja, Torpedo, Borovo itd. imena pojedinanih predmeta: Torinsko platno, Vuedolska golubica, Veronikin rubac, Zlatno runo (iz grkog mita) imena odlikovanja, ordena, nagrada: Spomenica domovinske zahvalnosti, Medalja "Oluja", Porin (nagrada za glazbeni ostvaraj) itd. imena koja se nadijevaju pojedinim automobilima, zrakoplovima, tenkovima, pojedinim tipovima brodova (po imenima naselja, po imenima knjievnika, po kakvoj drugoj osobini, npr. katamaran Krila Jadrana) itd.

U nas se malim slovom piu nazivi za proizvode u serijama kao to su: nazivi lijekova: plivadon, panadon, andol, viagra, peptoran nazivi vina i likera: dinga, poip, bordo, grk, babi, suhoritec, zrinski, dorat, napoleon, martel nazivi vjetrova: zmorac, tramontana, lebi, otro, jugo nazivi proizvoda koji se esto podudaraju s imenom tvrtke koja ih proizvodi: koda, labud (deterdent), nestle (okolada), tomos (motorkota), borovo (cipele), sardina (tvornica sardina, riblja konzerva) nazivi kOji su nastali apelativizacijom antroponima: bojkot (Boycott), nestor ("starina" : Nestor), tesla (Tesla), vat (Watt), amper (Ampere), gavrilovi (vrsta salame), ghetaldus (naoale), vidovka (ovca ojanjena oko blagdana sv. Vida) nazivi koji su nastali apelativizacijom toponima, etnika i etnonima: kanada (vrsta jabuke), virdinija (vrsta duhana),Jrancuz (obraena alatka), trenjevac

376

Krematonirnija

(vrsta graha), bjelovarac (vrsta sira), bolonjac (student koji studira po nastavi reformiranoj prema Bolonjskome procesu) - nazivi ivotinjskih pasmina: dalmatinac (pas), lipicaner (konj), sijamka
(maka)

- nazivi biljaka: perunika, gospina trava, ivanica, lijepa kata. Klasifikacijski neusklaenost pravih inepravih krematonima prisutna je u slijedu pojedinih izdanja Boranieva pravopisa i u pravopisima koji su u Hrvatskoj danas u uporabi, ali potpuna neusklaenost nije, kako smo naveli, provedena ni u mnogim drugim krematonimijama. Na jednome od meunarodnih onomastikih kongresa nismo se sloili u sekciji o krematonirnima kako bi trebalo pisati nazivi ime bombonijere Vincent van Gogh/Van Gogh/van gogh. Ve smo istaknuli da su krematonirni u hrvatskoj onomastici neujednaeni. Bilo bi korisno istraiti ih, s obzirom na njihovo porijeklo, koji je omjer zastupljenosti domaih i stranih krematonima u hrvatskom i drugim jezicima. Naime, razvitak merkantilizma, trgovinske razmjene, sve vea otvorenost granica, ulazak stranoga kapitala na hrvatsko trite, posvudanji teror profita, denacionalizacija i rasprodaja tvornica, brodogradilita, banaka pospjeila je nastanak sve veega broja stranih krematonirna, o emu bi i dravna i jezina politika morale imati svoj stav i jasne mjere svojega djelovanja kako je to u drugim zemljama i u drugim jezicima. Krematonime je potrebno prouavati s obzirom na njihovu tipologiju i strukturu, npr. kako se ponaaju jednoleksemni, a kako vieleksemni krematonirni s obzirom na njihovu prilagodbu u jeziku primatelja. ini se da su vieleksemni zastupljeniji u imenima kulturnopovijesnih, umjetnikih tvorevina ljudske djelatnosti, a jednoleksemni u predmetima materijalne proizvodnje. Oni vieleksemni krematonirni po svojoj su poruci opisni i blii apelativnom poimanju, dok su jednoleksemni krematonirni onomastiki svrhovitiji. Mi ne znamo koliko je razvijena motivika (etiologija) u hrvatskoj krematonirniji, a bez tih spoznaja nije mogue provesti njihovu znaenjsku klasifikaciju. Krematonirni obavljaju razliite funkcije: a) identifikacijsku u prepoznavanju i izluivanju pojedinih proizvoda duhovne i materijalne kulture koje imenuju b) predodbenu u opisu i u leksikom sadraju imena kao i s obzirom na objekt koji predouju krematonirni i na informaciju koja se dobiva pridruivanjem krematonima dotinomu objektu c) promidbenu s obzirom na sudbinu, svrhovitost i plasman proizvoda na koji se krematonim odnosi d) estetsku u kojoj je vana grafijska i fonijska slika imena s obzirom na izgled i sadraj objekta koji se krematonirnom predstavlja. U vezi s posljednjom funkcijom spomenut emo jo nedirnutu temu slovnih logonima s obzirom na estetsku simboliku i prepoznatljivost produkta kao duhovne i materijalne tvorevine na koje se pojedini logotipi odnose.
377

Uvod li hrvatsko imenoslovije

Krematonirni SU jezine, onomastike tvorevine pa ih valja prouavati i s gledita jezine kulture. Njihove su strukture vrlo razliite s obzirom na identifikacijske i diferencijacijske segmente u imenu. Njihove su osnove preteno odapelativnoga postanja s esto zadranima leksikim sadrajem. Uz njih postoje i krematonirni koji su postali od vlastitih imena, i to od a) toponima (Mura), etnika (Podravka, Cetinka) i b) antroponima u kojima se krematonirni tvore ba) od osobnog imena (Marina - bluza u "Muri", Jamnica - mineralna voda, Tosca - higijenski uloci), bb) od prezimena (Beara - kratke hlae u "Kninjanki", ilet: Gillette, ghetaldus: Ghetaldus), bc) od imena i prezimena (Marko Polo - sorta vina u "Dalmacijavinu") itd. Literatura osi, V./Ana Maki-osi (2001): Zadarski jezini krajolik. Imena tvrtki u Zadarskoj upaniji, Matica Hrvatska u Zadru, Zadar. Gloanev, Alenka (1991): Enobesedna imena slovenskih podjetij, Ljubljana. - (2000): Imena podjetij kot jezikokulturno vrpraanje, Ljubljana. Grickat, Irena (1966): "Naslovi - posebna kategorija pisane rei", Na jezik 15, 1-2,77-95, Beograd. Vrci-Mataia, S./v. Grahovac-Prai (2006): "Skrb za jezik na javnim gradskim prostorima", Jezik 53, br. 5,177-187. [O ulinim natpisima u Gospiu.] "Chrematonyma z hlediska teorie a praxe" (1989); Onomastika a kola, sv. 3, izd. R. nimek/L. Kuba, Brno.

***
Uokvireni krematonirni

Danas smo svjedoci otvorenosti i nestajanja granica meu dravama, narodima i privredama i nastajanja sve vee razmjene dobara: duhovnih i pogotovu materijalnih proizvoda. S proizvodima ulaze u jezik krematonirni koji su im pridrueni. Iz jezika s veim brojem govornika ulazi kudikamo vie krematonima u jezike s malim brojem govornika. U hrvatskome je jeziku zavladala prava poast stranih krematonirna. Znamo da nema istih jeZika. isti, utogljeni, okotali jezici osueni su na propast, ali propast prijeti i onim jezicima koji su nairoko otvorili vrata stranim jezinim uljezima svih vrsta. Osobno se manje bojim koliine tuica, koliko se bojim njihove neprilagodljivosti hrvatskomu jeziku na svim razinama: grafijskoj, ortoepijsko-fonolokoj, morfolokoj i sintaktikoj. Neprilagodljivost tuica u jeziku primatelju, njihova zakoenost koju stvaraju u komunikaciji pogubne su za svaki jezik. Zbog toga se bojim nekontroliranoga ulaska stranih krematonima u hrvatski jezik. Nije to samo moja bojazan. O toj pogibelji piu mnogi lingvisti u drugim europskim jezicima, osobito onima ija brojnost govornika nije velika i ija je privreda ovisna o bogatijim gospodarstvima.

***
378

Krematonimija

ran

Prije nekoliko godina pod naslovom "Iz srca Marulieva grada" objavio je MiIvanievi ovaj popis krematonima iz sredita Splita II Hrvatskome slovu:

'''~''''~''''
fla. . . . .

...... "---la ..... ....... ........... .......... " ..... ... ...,.... .. ,.. .. ..... ..... _.. , . .......... -.... -... -----.....il"....
--~ w.w.a
Qalllpw....
....1.1. . .' _

379

Uvod u hrvatsko imenoslovIje

***
Samo nekoliko godina kasnije u Rijeci je otvorena veletrgovina (recimo: supermarket) na Suaku, gore na Peinama. Obavijestili su nas kako emo na pojedinim podovima upoznati proizvode koji se nude. Proitajmo tu obavijest skupa:

dubr

,8e,ea I:)tu,
~.JidA'

.e:... ..,.,rln~~.~~.

380

Krematonimija

Imena tvrtki na ulazu u zgradu Euroherca u Rijeci

***
Pozvao sam telefonom kolskoga razrednog kolegu, sveuilinog profesora nacionalne povijesti, a on mi je sutradan poslao fotografiju s ulaza u zgradu Euroherca uz pitanje: "A to je tu hrvatsko?" Odgovorio sam za sebe: "Malo to." Tvrtke s takvim imenima vjerojatno i nisu vie u hrvatskome vlasnitvu, a to se hrvatskoga jezika tie, on je tu u slubi objasnidbenog jeZika stranih krematonima. Navedena imena, koja nisu iznimka u nas, ne bih komentirao ni s kojega gledita. No, kako sam mislima na Kvarneru, s udivljenjem se, po stoti put, prisjeam klesara iz sela Bueva iznad Valuna na otoku Cresu. Taj nepoznati klesar klee na tamonjemu groblju nadgrobnu plou svojih pokojnih predaka. Bilo je to u XI. stoljeu (ponovit u: prije tisuu godina!). Na ploi je hrvatskim jezikom i oblim glagoljikim pismom uklesao sljedea imena: TEHA - s jatom koji je tada imao priblino istu glasovnu vrijednost kao u praslavenskom; BRATOHNA - sin - sa sloenim sufiksom -ohna koji nalazimo samo u nas i samo na osobnim imenima kao to je Pribohna, imenu zabiljeenom u Vinodolskome zakoniku (1288) i Mi10hna na Krku (od kojega je tvoreno tamonje prezime MILOHNI); JUNA - unuk - prema jun- "mlad", od osnove kojom su tvoreni apelativi junak, junac. Juna znai "mladen. Budui da se tako predstavio trima najbitnijim sastavnicama svojega identiteta - hrvatskim jezikom, hrvatskim pismom i hrvatskim imenima - tekst prevodi
381

Uvod li hrvatsko imenoslovije

na latinski jezik i klee ga latinicom karolinke minuskule da ga razumiju Romani s kojima ivi i da se, tako predstavljen, ukljui u tadanju (kada je o pisanome jeziku rije) gotovo jedinstvenu latinaku Europu. A mi danas? Upinjemo se to bre ukljuiti u (dananju anglistiku) Europu. Valjda nominalno, jer tamo smo barem od Valunske ploe. Toj Europi, meutim, prikljuu jemo se razbucanim, razoblienim imenima i rastrojenim jezikom, pa se u njoj lako moemo izgubiti, biti neprepoznatljivi, ma kako dobro znali sve druge europske jezike. Zato se divim i klanjam Valunskoj ploi uzidanoj iza oltara u crkvi sv. Marije u Valunu na Cresu. Valunac, rano preminuli profesor teologije, dr. Anton Benvin, rektor Zavoda sv. Jeronima u Rimu, koji poiva na groblju u Buevu do samog mjesta na kojemu je pronaena Valunska ploa, govorio mi je gorljivo u Valunu kako su njegove Valunke skrivale i brino uvale Plou za talijanske aneksije. Znale su da uvaju biljeg vlastitog identiteta, dokaz svoje milenijske opstojnosti na tome tlu. A mi danas? Netko je povodom ulinih natpisa u Gospiu duhovito napisao: "Kad bi se Ante Starevi ustao iz groba, proetao se ulicama i itao natpise i imena kafia, gostionica, ustanova i proizvoda u izlozima, sigurno bi se izgubio u vlastitu
zaviaju."

I sam, profesionalnom nastranou zaveden, itam po hrvatskim gradovima nazive i imena kafia, gostionica, zalogajnica "brze hrane", boljih hotela i jela na njihovim jelovnicima, itam imena barova, kockarnica, tvrtka, klubova, filmova, diskoteka, glazbenih sastava i naslove njihovih pjesama, itam nazive deterdenata, parfema i bombonijera i doe mi da se, kao u bunilu, zapitam: U kojoj sam dravi? U ijim imenima? U kakvu jeziku?

Valunska ploa iz XI. stoljea

382

You might also like