You are on page 1of 288

Urednik: Vjekoslav Jerolimov

Autori: Ivica Ani Ivo Baui Vlado Carek Adnan atovi Robert eli Nada Gali Domagoj Glavina Jaka Grgurevi Vjekoslav Jerolimov Biserka Lazi-egula Ketij Mehuli Andrea Mogu-Milankovi Josip Panduri Goranka Prpi-Mehii Ilija krinjari Mladen laj Zrinka Tarle Denis Vojvodi Jasenka ivko-Babi

Naslovnica: Mirjana Krajai Vjekoslav Jerolimov

ISBN 953-96287-6-8

SADRAJ
Stranice 1 2 6 7 9 10 11 14 14 15 15 16 16 16 18 18 18 21 24 24 24 25 25 26 26 27 27 28 29 31 32 34 35 35 36 37 38 38 39 40 42 43 44 44 47

1. PREDGOVOR ......................................................................................................... 2. UVOD (V. Jerolimov).............................................................................................. 3. STRUKTURA I SVOJSTVA MATERIJALA (A. Mogu-Milankovi).............. 3.1. Mehanika svojstva...................................................................................... 3.2. Optika svojstva........................................................................................... 3.3. Termika svojstva........................................................................................ 3.4. Ostala svojstva.............................................................................................. 4. OSNOVE BIOMEHANIKE (A. atovi).................................................. 4.1. Uvod............................................................................................................... 4.2. Naprezanje i njegovi temeljni oblici........................................................... 4.3. Elastinost i viskoelastinost materijala.................................................... 4.4. ilavost.......................................................................................................... 4.5. Udarna radnja loma..................................................................................... 4.6. Dinamika izdrljivost materijala.............................................................. 4.7. Tvrdoa......................................................................................................... 4.8. vane sile i optereenje.............................................................................. 4.9. Uzroci sloma materijala............................................................................... 5. STOMATOLOKI MATERIJALI I OKOLNA TKIVA (J. Panduri)............. 6. STRUKTURA I SVOJSTVA METALA (J. ivko-Babi)............................... 6.1. Pojam atoma................................................................................................. 6.2. Metalna veza................................................................................................. 6.3. Svojstva metala............................................................................................. 6.4. Taljenje istog metala.................................................................................. 6.5. Skruivanje metala...................................................................................... 6.6. Legure........................................................................................................... 6.7. Svojstva protetskih legura........................................................................... 6.7.1. Metalografska podjela legura.... 6.7.2. Podjela legura s obzirom na udio plemenitih komponenata .... 6.7.3. Podjela plemenitih legura ............... 6.7.4. Podjela plemenitih legura prema mikrotvrdoi..... 6.7.5. Neplemenite legure........... ............... 7. LEGURE ZA KRUNICE I MOSTOVE (J. ivko-Babi)................................ 7.1. Metalografska podjela legura .................................................................... 7.2. Podjela legura s obzirom na udio plemenitih komponenata ................... 7.3. Podjela plemenitih legura ........................................................................... 7.3.1. Zlatne legure..... 7.3.2. Srebro-paladijeve legure....... 7.3.3. Paladijeve legure....... 7.4. Podjela plemenitih legura prema mikrotvrdoi........................................ 7.5. Neplemene legure ............................................ 8. NADOGRADNJE (D. Komar)............................................................................... 8.1. Vrsta nadogradnje....................................................................................... 8.1.1. Individualna lijevana nadogradnja....................................... 8.1.2. Konfekcijske nadogradnje.................................................... 8.2. Materijali za izradbu nadogradnje.............................................................

9. LEGURE ZA BAZU PROTEZE (J. Panduri).................................................. 9.1. Kobalt krom legure za lijevanje.............................................................. 9.1.1. Sastav legura........................................................................ 9.1.2. Svojstva pojedinih sastojaka legure..................................... 9.1.3. Mikrostruktura..................................................................... 9.2. Glavna fizikalna svojstva............................................................................. 9.2.1. Temperatura taljenja i lijevanja............................................ 9.2.2. Kontrakcija pri lijevanju.......................................................... 9.2.4. Gustoa................................................................................. 9.3. Mehanika svojstva...................................................................................... 9.3.1. Tvrdoa................................................................................ 9.3.2. vrstoa............................................................................... 9.3.3. vrstoa smicanja (savijanja).............................................. 9.3.4. Vlana vrstoa.................................................................... 9.3.5. Izduenje - rastezljivost........................................................ 9.3.6. Modul elastinosti................................................................ 9.4. Plemeniti elik............................................................................................... 9.5. Titan.............................................................................................................. 10. POLIMERI I POLIMERIZACIJA (V. Jerolimov)............................................ 10.1. Struktura i klasifikacija polimera............................................................. 10.2. Polimeri akrilne i metakrilne kiseline....................................................... 10.3. Polimetil-metakrilat (PMMA).................................................................... 10.4. Tijek polimerizacije.................................................................................... 10.5. Umreavanje................................................................................................ 10.6. Razgradnja polimera.................................................................................. 11. POLIMERI U FIKSNOJ PROTETICI (D. Vojvodi, B. Lazi).................. 11.1. Polimerni materijali za fasetiranje ..................... 11.1.1. Usporedba materijala za fasetiranje............................................... 11.1.2. Svojstva materijala za fasetiranje................................................... 11.2. Polimeri za privremene krunice i mostove ..... 11.2.1. Zadaci privremenih krunica i mostova............................................... 11.2.2. Vrste privremenih krunica i mostova izraenih od polimernih materijala............................................................................................ 12. POLIMERI U MOBILNOJ PROTETICI (V. Jerolimov)................................. 12.1. Uvod.............................................................................................................. 12.2. Materijali za bazu proteze.......................................................................... 12.2.1. Povijesni razvoj.................................................................................. 12.2.2. Poeljna svojstva................................................................................ 12.2.3. Polimeri za bazu proteze.................................................................... 12.2.4. Polimerizacijski postupci................................................................... 12.2.5. Nedostatci polimerizacijskog postupka...................................... 12.2.6. Modificirani polimerizacijski materijali.................................... 12.3. Materijali za podlaganje............................................................................. 12.4. Umjetni zubi................................................................................................ 13. KERAMIKA U STOMATOLOKOJ PROTETICI (K. Mehuli)........... 13.1. Povijesni prikaz zubne keramike............................................................... 13.2. Kemijski sastav i svojstva keramike.......................................................... 13.3. Keramiki sustavi........................................................................................ 13.3.1. Glinina keramika-keramika za peenje na kovinu................... 13.3.2. Potpuno keramiki sustavi.................................................

49 50 51 52 54 55 55 56 57 57 57 58 58 58 59 59 60 60 62 63 65 65 67 67 68 70 70 70 72 78 78 79 84 84 84 84 85 87 89 94 96 97 99 102 102 105 107 107 108

13.3.3. Aluminijoksidna keramika......................................... 13.3.4. Staklokeramika................................................................... 13.3.5. Cirkonijeva keramika......................................................... 13.4. CAD-CAM keramika.................................................................................. 14. CEMENTI (B. Lazi)..................................................................................... 14.1. Podjela cemenata......................................................................................... 14.2. Zahtjevi koje mora ispunjavati svaki dobar cement............................... 14.3. Cinkofosfatni cement.................................................................................. 14.4. Silikatni cement........................................................................................... 14.5 Silikofosfatni cement................................................................................... 14.6. Cinkoksid-eugenol cement......................................................................... 14.7. Etoksibenzoev cement................................................................................. 14.8 Polikarboksilatni cement............................................................................ 14.9. Staklenoionomerni cement......................................................................... 14.10. Akrilatni cement.......................................................................................... 14.11. Kompozitni cement..................................................................................... 15. SADRA (V. Carek)......................................................................................... 15.1. Uvod ............................................................................................................. 15.2. Kemijske karakteristike sadrenih proizvoda........................................... 15.3. Proizvodnja mekane, tvrde i poboljano tvrde sadre................................. 15.4. Svojstva........................................................................................................ 15.4.1.Vrijeme stvrdnjavanja................................................. 15.4.2. Primjena......................................................................... 16. MATERIJALI ZA ULAGANJE (J. ivko-Babi).............................................. 16.1. Uloni materijali za lijevanje plemenitih legura...................................... 16.2. Uloni materijali za lijevanje visokotaljivih plemenitih legura i neplemenitih legura.................................................................................... 16.3. Uloni materijali za lemljenje.................................................................... 16.4. Svojstva materijala za ulaganje................................................................. 16.4.1. Plastinost.................................................................. 16.4.2. Tvrdoa i vrstoa.............................................................. 16.4.3. Poroznost i veliina estica.................................................................... 16.4.4. Postojanost na visokim temepraturama...................... 16.4.5. Promjene volumena........................................................................ 17. VOSKOVI (I. Baui, V. Carek)........................................................... 17.1. Povijesni pregled......................................................................................... 17.2. Uporaba voska u stomatologiji.................................................................. 17.3. Kemijski sastav............................................................................................ 17.4. Mehanika i fizikalna svojstva................................................................... 17.5. Vrste voskova komponente dentalnih voskova..................................... 17.6. Sastav dentalnih voskova............................................................................ 17.7. Primjena....................................................................................................... 18. TERMOPLASTINI KOMPOZICIJSKI MATERIJALI (R. eli)....... 18.1. Sastav.................................................................................................... 18.2. Svojstva.................................................................................................... 18.3. Nain uporabe......................................................................................... 19. CINKOKSID EUGENOL PASTE (R. eli)................................... 19.1. Sastav i svojstva................................................................................... 19.2. Manipulacija........................................................................................

109 109 110 110 113 113 115 116 117 118 118 119 119 120 122 122 124 124 124 125 126 126 130 132 133 134 134 135 135 135 136 136 136 139 139 140 141 141 144 146 146 152 152 153 154 157 157 159

20. ELASTINI MATERIJALI ZA OTISKE (D. Vojvodi)................... 20.1. Uvod.............................................................................................................. 20.2. Sintetiki elastomeri.................................................................................... 20.2.1. Polisulfidi........................................................................... 20.2.2. Silikoni....................................................................... 20.2.3. Polieteri...................................................................... 20.2.4. Svjetlosno polimerizirajui sintetiki otisni materijali.................. 20.2.5. Priprema sintetikih elastomera za otiske.................. 20.2.6. Svezivanje sintetikih elastomera (polimerizacija).... 20.2.5. Fizikalna svojstva sintetikih elastomera................... 20.3. Hidrokoloidi................................................................................................. 20.3.1. Reverzibilni hidrokoloidi....................................................... 20.3.2. Ireverzibilni hidrokoloidi - alginati........................................ 20.4. Vlaenje povrine........................................................................................ 20.5. Dezinfekcija otisaka.................................................................................... 21. DENTALNI AMALGAMI (G. Prpi-Mehii, N. Gali)................... 21.1. Sastav dentalnih amalgama........................................................................ 21.1.1.Konvencionalni dentalni amalgami..................................... 21.1.2.Dentalni amalgami s visokim udjelom bakra.......................... 21.2. Svojstva dentalnog amalgama.................................................................... 21.3. Ostala svojstva dentalnog amalgama........................................................ 21.4. Primjena dentalnog amalgama.................................................................. 21.4.1.Poliranje dentalnih amalgama............................................. 22. SMOLASTI KOMPOZITNI MATERIJAL (J. utalo).................... 22.1. Sastav smolastog kompozitnog materijala................................................ 22.2. Svrstavanje kompozitnih materijala......................................................... 22.3. Klinike indikacije...................................................................................... 22.4. Hibridni smolasti kompozitni materijal.................................................... 22.5. Mikrohibridni smolasti kompozitni materijal.......................................... 22.6. Tekui smolasti kompozitni materijal....................................................... 22.7. Pakirajui smolasti kompozitni materijal................................................. 22.8. Mehanizam stvrdnjavanja kompozitnih smola........................................ 22.9. Svojstva smolastog kompozitnog materijala............................................ 22.10. Stres zbog skupljanja kompozitne smole.................................................. 23. CAKLINSKO - DENTINSKI ADHEZIJSKI SUSTAVI (Z. Tarle)........ 23.1. Zaostatni sloj............................................................................................... 23.2. Adhezija u caklini........................................................................................ 23.3. Adhezija u dentinu...................................................................................... 23.4. Hibridizacija dentina.................................................................................. 23.5. Sastav caklinsko-dentinskih adhezijskih sustava.................................... 23.6. Podjele caklinsko-dentinskih adhezijskih sustava................................... 24. MATERIJALI ZA PUNJENJE KORIJENSKOG KANALA (I. Ani)............ 24.1. Meka punila koja trajno ostaju meka (paste).......................................... 24.1.1. Paste temeljene na kalcij hidroksidu.......................... 24.2. Meka punila koja stvrdnjavaju u korijenskom kanalu (cementi).. 24.2.1. Cementi temeljeni na kalcij hidroksidu ................................................. 24.2.2. Punila temeljena na cink oksidu-eugenolu............................................. 24.2.3. Punila temeljena na umjetnim smolama................................................ 24.3. Polutvrda punila.......................................................................................... 24.3.1.Gutaperka....................................................................

161 161 162 163 164 165 166 166 167 169 170 171 173 176 176 179 181 181 181 182 183 185 185 188 188 192 194 194 195 195 196 196 198 199 201 201 201 203 204 204 205 211 212 212 213 214 215 216 217 217

24.4. Tvrda punila korijenkog kanala................................................................ 24.3.1.Srebrni tapi....................................................................... 25. MATERIJALI U PEDODONCIJI (D. Glavina, I. krinjari).................. 25.1. Kalcijev hidroksid....................................................................................... 25.1.1. Mekane paste odnosno preparati koji ne stvrdnjavaju....................... 25.1.2. Preparati koji stvrdnjavaju................................................................. 25.2. Materijali za privremeno zatvaranje kaviteta.......................................... 25.3. Amalgami..................................................................................................... 25.4. Stakleno jonomerni cementi....................................................................... 25.4.1. Konvencionalni stakleno jonomerni cementi..................................... 25.4.2. Pojaani stakleno jonomerni cementi (Cermet)................................. 25.4.3. Visoko viskozni stakleno jonomeri.................................................... 25.4.4. Smolom izmijenjeni (hibridni) stakleno jonomerni cementi................. 25.5. Adhezija na tvrda zubna tkiva................................................................... 25.5.1. Caklina............................................................................................... 25.5.2. Dentin................................................................................................. 25.6. Kompomeri.................................................................................................. 25.7. Giomeri........................................................................................................ 25.8. Kompozitni materijali u pedodonciji........................................................ 25.9. Keramiki ispuni i fasete............................................................................ 25.10. Materijali za peeenje fisura i peatne ispune........................................ 26. MATERIJALI U ORTODONCIJI (M. laj)........................... 26.1. Materijali koji se koriste u pripremnim postupcima za ortodontsku terapiju......................................................................................................... 26.1.1. Uzimanje otiska.................................................................................. 26.1.2. Izlijevanje odljeva.............................................................................. 26.1.3. Situacijski i konstrukcijski zagriz.......................................................... 26.2. Materijali koji se koriste za izradu mobilnih ortodontskih naprava........................................................................................................ 26.2.1. Akrilati............................................................................................... 26.2.2. ica za izradu retencionih i aktivnih elemenata................................. 26.2.3. Ortodontski vijci (ekstenzori)................................................................ 26.3. Materijali koji se koriste za izradu fiksnih ortodontskih naprava... 27. MATERIJALI U ORALNOJ KIRURGIJI (J. Grgurevi)....................... 27.1. Sintetiki materijali kojima se nadomjeta kost...................................... 27.2. Materijali od kojih se izrauju epiteze i resekcione proteze................... 27.2.1. Materijali za epiteze........................................................................... 27.2.2. Materijali koji su se koristili za izradu epiteza................................... 27.2.3. Silikonska guma..................................................................................... 27.3. Materijali od kojih se izrauju implantati............................................... 27.4. Materijali za ivanje.................................................................................... 27.4.1. Resorptivni konci....................................................................... 27.4.2. Neresorptivni konci............................................................................ 27.4.3. Sintetiki neresorptivni konci ............................................................... 27.4.4. Igle za ivanje..................................................................................... 28. ZAVRNA OBRADA STOMATOLOKIH RADOVA (V. Carek)............ 28.1. Zavrna obrada jednokomadnih odljeva.................................................. 28.1.1. Abrazija i poliranje............................................................................. 28.1.2. Obrada i poliranje fiksno protetskih radova.......................................

218 218 220 220 221 222 223 224 225 227 229 229 230 231 231 232 238 239 240 241 241 247 248 248 248 249 249 249 253 254 255 267 267 268 268 269 269 270 272 272 273 274 274 276 279 279 280

1. PREDGOVOR
Sadraj ovog on-line udbenika namijenjen je prvenstveno studentima stomatologije, a takoer brojnim stomatolozima, kao i specijalizantima i specijalistima iz svih stomatolokih grana. Programom predmeta Stomatoloki materijali pouava se studente o vrstama materijala, kao i o njihovoj tehnolokoj i klinikoj primjeni, pri emu se potie sposobnost analiziranja i odabira najboljeg materijala za svaki tehnoloki i kliniki zadatak. Sadrajem predmeta obuhvaena je raznovrsna tematika koja e doprinijeti razvijanju opih i specifinih kompetencija buduih stomatologa, tj. znanja i vjetina iz tog podruja. Nastava se odvija u obliku predavanja samostalnog predmeta, kao i putem integrirane praktine nastave u drugim predmetima: u predklinikim i klinikim vjebama iz Mobilne protetike, Fiksne protetike, Dentalne patologije i Ortodoncije, zatim u klinikim vjebama iz Pedodoncije i Oralne kirurgije. Svakako valja napomenuti kako je studijski program interdisciplinarnog predmeta Stomatoloki materijali, u ovome obliku i sadraju, vrlo povoljno ocijenjen godine 2001. od DentEd - vizitacijskog povjerenstva Europske udruge za edukaciju u stomatologiji: The primary aim of this course is well stated and the subject is integrated in relevant areas ! Tekst jo nije lektoriran i recenziran, to e biti uinjeno tijekom srazmjerno dugotrajnog postupka odobravanja kao udbenika Sveuilita u Zagrebu. Udbenik e u konanoj verziji biti dopunjen fotodokumentacijom, literaturom i drugim pojedinostima. Vrijednost je nastavnog teksta ove vrste u pokrivenosti gotovo itave stomatoloke struke te u interdisciplinarnosti i povezanosti sa sadrajima odgovarajuih klinikih predmeta. To je rezultat koncepcije predmeta Stomatoloki materijali i involviranosti brojnih strunjaka iz raznih stomatolokih grana. U toj injenici, dodue, lei i razlog da je ovaj udbenik neto due nastajao nego li je prvotno zamiljeno. Zahvalan sam svim suradnicima na vrijednom doprinosu u nastavi te pisanju rukopisa knjige, posebno dr. sc. Robertu eliu na pomoi oko ureivanja rukopisa. Takoer se zahvaljujem gospoici Mirjani Krajai na izradbi naslovnice te kolegi Ivici Pelivanu na tehnikoj pomoi pri postavljanju ovog on-line udbenika. Ujedno u, zajedno sa suradnicima ove knjige, biti zahvalan svim studentima i kolegama na primjedbama i kritikama (jerolimov@sfzg.hr) po objavljivanju teksta na web-stranicama Stomatolokog fakulteta. Takav odnos prema ovome tekstu mogao bi doprinijeti dodatnom oblikovanju konane, tiskane verzije udbenika. Zagreb, veljaa 2005. V. Jerolimov

2. UVOD
Vjekoslav Jerolimov

Stomatoloki materijali kao predmet u nastavi te sadraj strunih rasprava i znanstveno-istraivakih radova srazmjerno je novijeg datuma. Meutim, bavljenje materijalima postoji od poetka zubarstva i stomatologije, tj. od vremena prvih pronaenih zlatnih zubnih nadomjestaka iz doba Feniana i Etruana, starih preko 2500 godina. U suvremenoj stomatologiji koristimo se preventivnim, terapijskim, korektivnim i restorativnim zahvatima. Po nekim procjenama, samo za restorativne zahvate u stomatolokoj djelatnosti potroi se od pola do tri etvrtine radnog vremena. Nadomjetanje zuba, bez obzira na razloge zato su izgubljeni, obino se provodi iz estetskih razloga i/ili uspostavljanja vane funkcije. Iz ovih okolnosti proizlazi nunost i vanost poznavanja svojstava stomatolokih materijala te tehnologije njihove primjene. Pod pojmom stomatolokih materijala podrazumijevamo one materijale koji se koriste u razliitim stomatolokim zahvatima, bez obzira jesu li odreeni za stalnu ili privremenu primjenu u ustima pacijenta ili se, pak, koriste u zubotehnikom laboratoriju tijekom izradbe nadomjestaka. Stomatolog i zubni tehniar dnevno koriste razliite vrste materijala, vjerojatno vei broj nego li se koristi u bilo kojoj drugoj profesiji. U svrhu uspjenog rukovanja stomatolokim materijalima, u klinikoj i laboratorijskoj stomatologiji, neophodno je poznavati njihova mehanika, fizikalna, kemijska i bioloka svojstva, kao i tehnoloki postupak primjene pojedinog materijala. Stoga je oito kako temeljna saznanja crpimo iz triju temeljnih znanstvenih disciplina, kao to su fizika, kemija i biologija. U promatranju postojeih, poboljanju ili traenju novih materijala, vrlo je vano uskladiti saznanja iz svih navedenih podruja znanosti. Znanstveni i struni rad u podruju stomatolokih materijala posebno je zahtjevan i stoga to njihova svojstva izravno ovise o brojnim okolnostima. Ona ovise ne samo o sastavu i meusobnom odnosu pojedinih sastojaka u nekom materijalu ve i o odnosu toga materijala prema promjenjivim okolnostima u usnoj upljini. Pogrjeke i uspjesi u zubotehnikoj i klinikoj praksi izravno su povezani s ispravnim odabirom materijala. Stalno valja imati na umu kako materijal treba imati odgovarajua svojstva za specifinu primjenu te da se koriste ispravno i dosljedno, to znai da se u njihovoj primjeni moramo strogo pridravati uputa

proizvoaa. Brojni su materijali, prema vrsti njihove namjene, a takoer i po svojstvima, meusobno vrlo razliiti. U ovisnosti o laboratorijskoj i ambulantnoj primjeni, svojstva im variraju od tvrdih do izrazito mekanih i fleksibilnih, od vrstih do krhkih itd. Neki su materijali za stalnu ili privremenu primjenu u ustima, dok su drugi za laboratorijsku. Svi oni trebaju izdrati razliite utjecaje promjenjive okoline, kao to su promjene u temperaturi, kiselosti, vlanosti, tlaku i dr. Naime, cilj je da svi materijali budu to trajniji, a njihova svojstva postojana u takvoj okolini. Tako, primjerice, temperatura u usnoj upljini varira izmeu 32C do 37C, u ovisnosti o vanjskoj temperaturi i otvaranju usta. Meutim, unoenjem razliite hrane i pia, temperatura moe dosei i raspon od 0C do 70C. Slina ima pH od 4 do 8,5. Kisela pia ili neki lijekovi mogu taj pH znatno promijeniti, pa su tako zabiljeene vrijednosti pH sline u rasponu od 2 do 11. vani tlak po jednom mm2 zubne povrine ili restorativnog materijala moe biti neznatan ali i dosei veliinu od vie kilograma. Sve spomenute, te druge okolnosti i uvjeti u oralnoj sredini, mogu utjecati na mehanika, fizikalna i kemijska svojstva i trajnost materijala. Suprotno tome, bioloka svojstva materijala mogu tetno djelovati na svoju okolinu, tj. na oralnu sluznicu i mijenjati oralnu sredinu, te na taj nain, u manjoj ili veoj mjeri, nakoditi lokalno ili sustavno Uspjeno rukovanje i primjena razliitih materijala podrazumijeva poznavanje njihovih svojstava i ponaanja u uvjetima njihove namjene. Tako imamo materijale koji se koriste iskljuivo u ambulanti, npr. materijale za zubne ispune, lijeenje zuba i sluznice te sl., kojima rukuju iskljuivo stomatolog i stomatoloka sestra, pa se stoga oekuje da ih upravo oni dobro poznaju. Drugi se materijali koriste samo u zubnom laboratoriju, pa njihove karakteristike mora poznavati zubni tehniar, ali i stomatolog, kako bi se mogli sporazumjeti o njihovoj namjeni, rukovanju, te o svim moguim problemima u svezi s njihovim koritenjem. Na kraju, s nekim materijalima, kao to su npr. razliita otisna sredstva, rukuje se u ambulanti i u laboratoriju. To znai, da o ispravnom postupanju s njima trebaju imati potrebno znanje stomatoloka sestra, stomatolog i zubni tehniar, kako bi primjena bila kvalitetna, a mogue pogrjeke svedene na minimum. Poznavanje klinikih i laboratorijskih postupaka, te uvjeta koritenja nekog materijala, bitna su pretpostavka pravilnog izbora bilo kojeg stomatolokog materijala. U svrhu izbora to boljeg materijala, npr. u sluaju izradbe mostova, moramo dobro ocijeniti radi li se o velikom rasponu izmeu preostalih zuba nosaa mosta i postoji li u tom podruju snaan vani tlak, potom radi li se o vidljivom podruju i drugo. Takvi imbenici moraju biti pomno razmotreni prije nego li ponemo razmiljati o izboru odgovarajueg materijala. Nakon ove, prve faze odabira materijala, potrebno je razmisliti o svojstvima koje potencijalni 3

materijal mora posjedovati, kako bi zadovoljili analizirane klinike uvjete. U konkretnom sluaju to znai odabrati materijal koji e biti dovoljno otporan na lom i svijanje, uz zadovoljavajui estetski uinak i dr. Istodobno stomatolog mora razmiljati o materijalu izbora za odreenu namjenu, odnosno o nama dostupnim materijalima u tom trenutku, koji ujedno mogu osigurati traena svojstva za konkretnu primjenu. U tu svrhu usporeujemo svojstva nama dostupnih materijala sa traenim svojstvima, kako bi udovoljili odreenim klinikim i laboratorijskim uvjetima. Pri odabiru materijala igraju stanovitu ulogu i takve okolnosti, kao to su navike i sklonosti stomatologa i tehniara prema nekome materijalu, dostupnost i cijena materijala i dr. To takoer podrazumijeva stalno praenje literature i novih spoznaja, te po mogunosti pravodobnu nabavku raznovrsnih materijala za vrlo zahtjevnu i aroliku kliniku i laboratorijsku namjenu. U svrhu postizanja boljih i jeftinijih rjeenja, brojni proizvoai vrlo ozbiljno i dugotrajno preispituju i poboljavaju postojee, kao to istrauju i pronalaze nove materijale. Pri tome se, najee, ispunjavaju strogi uvjeti istraivakog programa, uz vrlo precizne analitike postupke. Ponekad se pojavljuju proizvodi koji nisu proli ovakav, strogi put postupaka proizvodnje i provjere, pa su mogue i neeljene posljedice. U svrhu zatite od takovih materijala i posljedica njihove uporabe razraeni su raznovrsni postupci vrjednovanja materijala. Postoje brojni nacionalni i meunarodni standardi (ADA, ISO i dr.) koji propisuju minimalno prihvatljive vrijednosti za pojedina svojstva, kojima bi pojedine vrste materijala trebale udovoljiti. Ujedno, standardi propisuju i nain provjeravanja svojstava materijala. Poneki materijali, kao i neka svojstva, nisu uope predvieni u standardima ili, pak, nisu dovoljno razraeni, pa je tako omoguen vrlo arolik pristup u njihovoj proizvodnji i provjeravanju (npr. od materijala, donedavno: tekui akrilati; od svojstava: zamorna vrstoa). U standardima se, meu ostalim, predviaju i postupci eksperimentalnog, laboratorijskog vrjednovanja, pri emu se misli na znanstveno-istraivaki laboratorij. Vrlo je vano odabrati takav laboratorijski nain ispitivanja nekog svojstva koji ima smisla, te se moe dovesti u vezu s nekim klinikim zahtjevima. Tako npr., s obzirom na brojne lomove baze proteze u sredinjoj liniji, zbog uestalog svijanja tijekom koritenja, nema smisla ispitivati tvrdou materijala ve vrstou na svijanje. Naravno, u tome smislu jo bi vie vrijedilo ispitivati tzv. zamornu vrstou postupkom ciklikog svijanja kroz odreeno vrijeme. No, ve je ranije spomenuto kako ovakav tip ispitivanja nije razraen i standardiziran. Stoga se prikladnost nekih ispitivanih materijala moe utvrditi s vie uspjeha, dok drugih s manje. 4

Laboratorijsko vrjednovanje moe osigurati brojne korisne podatke te informacije o stomatolokim materijalima i njihovim svojstvima. Ipak, konani vrijednosni sud bit e doneen pri uestaloj klinikoj provjeri i dugogodinjoj klinikoj praksi, te u zubotehnikom laboratoriju. Brojni materijali pokazuju izvrsna svojstva u znanstveno-istraivakom, laboratorijskom ispitivanju, a budu kompromitirani tijekom klinike uporabe. Zato brojni proizvaai nastoje provoditi takoer i dugotrajne te dobro pripravljene klinike pokuse u suradnji s odgovarajuim klinikim ustanovama. Stoga se, tek nakon pomnog ispitivanja vrijednosti svojstava materijala, znaajnih za stanoviti oblik klinikog i zubotehnikog koritenja, takvi materijali putaju na trite i u svakodnevnu praksu.

3. STRUKTURA I SVOJSTVA MATERIJALA


Andrea Mogu-Milankovi

Svojstva dentalnih materijala ovise o njihovoj atomskoj strukturi. Sile koje u vrstim materijalima povezuju atome zovu se kohezijske sile, a veze izmeu atoma mogu se podijeliti na primarne i skundarne. Jaina tih veza kao i njihova sposobnost za stvaranje veze odreuju kemijska i fizika svojstva materijala. Primarne su veze ionska, kovalentna i metalna a sekundarne su vodikove i van der Walsove veze. Ionska veza nastaje zbog meusobnog privlaenja pozitivnog i negativnog naboja. Oko jednog iona vee se toliko iona suprotnog naboja koliko doputa njihova veliina. Okruenje, koordinacija, iona s ionima suprotnog naboja dovodi do razmjetaja koji se periodiki ponavlja, odnosno do ionske kristalne strukture. Ionske se veze javljaju kod nekih dentalnih materijala kao to su, npr., sadra i fosfatni cementi. U kovalentoj vezi dva valentna elektrona pripadaju susjednim atomima, njihovi se elektronski oblaci meusobno prekrivaju i zbog te privlanosti nastaje veza. Mnoge organske tvari kao to su dentalne smole, cementi i polimeri graeni su od kovalentih veza. Atomi metala lako otputaju elektrone iz svojih vanjskih ljusaka i tvore elektronski oblak koji je zajedniki svim atomima u metalu. Na taj nain svi atomi postaju pozitivni ioni koje vrsto vee jedan zajedniki oblak negativnog naboja. Zbog toga su metali dobri elektrini i toplinski vodii, pa se lako oblikuju. Sekundarne veze ne dijele zajednike elektrone, slabije su, i nastaju zbog dipolnog privlaenja izmeu molekula. U vrstom stanju atomi i molekule razvrstani su u kristalnu ili amorfnu strukturu o kojoj ovise svojstva. Poznavanje fizikih, elektrinih i mehanikih svojstava dentalnih materijala iznimno je vano za njihovu primjenu.

3.1. MEHANIKA SVOJSTVA Poznavanje veliine vane sile bitno je za razumijevanje mehnikih svojstava dentalnih materijala. Naprezanje, deformacija, vrstoa, tvrdoa, frikcija i troenje karakteristike su svakog pojedinog materijala u odnosu na vanu silu. Kada na materijal djeluje izvanjska sila, dolazi do reakcije, toj se sili suprotstavlja sila jednaka po veliini ali suprotnog smjera. Djelovanje sile rasporeeno je unutar neke povrine, a omjer sile i povrine naziva se naprezanje. Naprezanje je sila po jedinici povrine, S=F/A, gdje F predstavlja silu a A je povrina po kojoj sila djeluje. Jedinica za naprezanje jednaka je sili po jedinici povrine (N/m2) i izraava se u paskalima (Pascal, Pa). U stomatologiji je naprezanje uglavnom izraeno u megapaskalima (MPa). Ovisno o smjeru djelovanja razlikujemo tlanu, posminu, svijajuu silu i rastezanje. Kod tlane se sile materijal odupire zbijanju dok se kod vlane odupire rastezanju.

F F

F F
vlana sila Slika 1. Vrste naprezanja

F
tlana sila posmina sila

Linijska deformacija je deformacija po jedinici duine, =l/lo, gdje l predstvalja deformaciju (ili promjenu duine) a lo je jedinica duine. Linijska se deformacija obino izraava u postocima (%). Neki dentalni materijali pokazuju znaajnu linijsku deformaciju uz djelovanje naprezanja, dok drugi, kao npr. zlato ili caklina, vrlo malu. Omjer izmeu naprezanja i linijske deformacije (eng. stress-strain diagram) vrlo je vaan pri izboru dentalnog materijala.

Modul elastinosti (Youngov modul) predstavlja mjeru krutosti materijala i jednak je omjeru naprezanja i linijske deformacije, E=S/, u linearnom ili elastinom dijelu grafikog prikaza: naprezanje-linijska deformacija (Slika 2). Jedinica za modul elastinosti je pascal (Pa), a u stomatologiji se najese izraava u MPa. Krutost materijala je vana veliina pri odreivanju dentalnog materijala. Naime, elastini modul dentalnog materijala mora imati slinu vrijednost elastinom modulu dentina ili cakline, ovisno gdje se koristi. Elastini modul dentina je 18,600 MPa, cakline 83,000 MPa, amalgama 27,600 MPa, zlata 96,600 MPa, kompozita 16,600 MPa ili cinkovog fosfatnog cementa 2760 MPa. Svaki materijal koji se koristi u stomatologiji pokazuje mehanika i elastina ogranienja, a veliina kod koje je deformacija tako velika da dolazi do loma naziva se jaina loma. Veza izmeu dva materijala obino se mjeri kao jaina rastezanja ili posmina jaina, a predstavlja naprezanje koje uzrokuje pucanje. Ovisno o sustavu, veza izmeu materijala moe biti kemijska ili mehanika ili oboje. Ogranienje ili doputena deformacija odnosi se na naprezanje kod kojeg materijal vie ne pokazuje elastina svojstva. Ove su dvije veliine vane jer se dentalni materijal moe smatrati kliniki neprikladnim ukoliko pokazuje permanentnu deformaciju iako jo nije puknuo. a) b)
MPa

MPa
Toka loma

NAPREZANJE

NAPREZANJE

Toka ogranienja

DEFORMACIJA (%)
MPa vrstoa

elastinost

NAPREZANJE

Elastina

Plastina

DEFORMACIJA (%)

DEFORMACIJA (%)

Slika 2. Tipina krivulja naprezanje-deformacija. Povrina ispod krivulja pokazuje koliinu


elastinosti i vrstoe (a). Krivulje naprezanje-deformacija za kompozitni materijal i akrilnu plastiku. Oba materijala pokazuju istu elastinosi ali akrilna plastika je mnogo

vra (b).

Koliina deformacije koju materijal moe podnijeti prije loma izraava se u postocima razvlaenja kada se materijal rastee ili u postocima zbijanja kada na njega djeluje tlana sila. Elastinost (rezilijencija) i vrstoa su veliine koje se odnose na energiju potrebnu da se neki materijal deformira odnosno energiju potrebnu da doe do loma. vrstoa se moe definirati i kao mjera otpornosti materijala na lom. Ova dva svojstva odnose se na povrinu ispod krivulje naprezanje-deformacija i zato predstavlju energiju potrebnu da doe do granine deformacije (Slika 2a). Vrijednost ovih veliina je umnoak naprezanja i deformacije. Dva materijala mogu imati iste vrijednosti za elastinost, ali razliite za vrstou (Slika 2b). Tvrdoa je vano svojstvo dentalnih materijala, a predstavlja otpornost povrine materijala na udubljenje tvrdim materijalom. Mjera za tvrdou ovisi o postupku ispitivanja, a mjeri se sila po jedinici udubljene povrine prema Brinell-u, Rockwell-u, Knoop-u ili Vickers-u. Tvrdoa dentalnih materijala najee se izraava Knoop-ovim ili Vickers-ovim brojem za tvrdou, a dobiva se iz sile pritiska etverostranog dijamantnog iljka, utisnutog u povrinu materijala. Tvrdoa se rauna kao broj kilograma potrebnih da nastane udubljenje od 1mm2 (kg/mm2). Prema Knoopovim testovima tvrdoa cementa je 43 kg/mm2, dentina 68 kg/mm2, cakline 350 kg/mm2, akrilata 20 kg/mm2, 22-karatne zlatne legure 85 kg/mm2, kompozitnih materijala 90 kg/mm2, amalgama 110 kg/mm2, keramike 460 kg/mm2, kobaltkromove legure 420 kg/mm2 itd.

3.2. OPTIKA SVOJSTVA Optika svojstva dentalnih materijala od posebne su vanosti jer ti materijali moraju zadovoljavati visoke estetske kriterije. Umjetnost je i cilj odrediti boju i izgled zuba kao da je prirodan. Percepcija boje rezultat je fiziolokog odgovora na fizikalni podraaj i predstavlja subjektivni doivljaj. Vidljiva svjetlost je mali dio elektromagnetskog spektra u podruju od 380 do 780 nm. Vidljiva svjetlost je mjeavina boja, a razlikujemo tri osnovne boje plavu, zelenu i crvenu, dok sve ostale boje predstavljaju njihovu mjeavinu. Kada svjetlost obasja povrinu dolazi do propusnosti (transmijsije), apsorpcije ili rasprenja svjetlosti.

Materijal je proziran (transparentan) kada proputa svjetlost. Zraka svjetlosti mijenja smjer na granici izmeu dva materijala. Indeks loma jednak je omjeru sinusa upadnog kuta zrake svjetlosti (i) i kuta loma svjetlosti (r), n=sin i/sin r. Treba naglasiti da kod loma svjetlosti dolazi i do refleksije na povrini materijala. Neprozirni materijali apsorbiraju svjetlost. Lambert-ov zakon apsorpcije pokazuje da svaki pojedini sloj materijala apsorbira jednaki dio svjetlosti koja prolazi kroz taj materijal, Ix/Io=e-Kx, gdje je Io poetni intenzitet svjetlosti, Ix odnosi se na intenzitet svjetlosti nakon prelaska udaljenosti x unutar materijala, a K je koeficijent apsorpcije. Neprozirnost (opacitet) je svojstvo materijala i govori o nepropusnosti svjetla. Kada dolazi do refleksije cjelokupnog vidljivog spektra predmet izgleda bijelo, a kada se sve valne duljine podjednako apsorbiraju predmet je crni. Kada se apsorbiraju plava, crvena, naraasta, uta i ljubiasta svjetlost predmet u reflektiranom vidljivom svjetlu izgleda zeleno. Rasprenje svjetlosti dogaa se kod materijala koji sadri male estice s razliitim indeksom loma od matrice u kojoj su te estice rasprene. Dio svjetlosti prolazi kroz takav materijal, a dio se raspri, pa se za takav materijal kae da je translucentan (mutan). Treba rei da prirodni zubi apsorbiraju svjetlost u valnom podruju od 300 do 400 nm (ultraljubiasta svjetlost). Energija koju zubi apsorbiraju prelazi u svjetlost s veim valnim duljinama (450 nm) tako da zubi, u stvari, postaju izvori svjetlosti. Taj se fenomen naziva fluorescencija. Neki kompozitni materijali i dentalne keramike sadre fluorescentne tvari (elementi rijetkih zemalja), kako bi to bolje reproducirali strukturu prirodnog zuba.

3.3. TERMIKA SVOJSTVA Dentalni materijali podvrgnuti su raznim promjenama temperature zbog unoenja vrue hrane ili pia. Zbog toga je vano poznavati prijenos topline kroz materijal i promjene materijala nastale promjenom temperature. Termika vodljivost je rezultat interakcije izmeu vibracija strukturne reetke i gibanja elektrona i njihove interakcije s atomima. Termika je vodljivost mjera koja se odnosi na koliinu topline koja prolazi kroz materijal. Koeficijent termike vodljivosti definira se kao koliina topline u joulima koja je prola kroz uzorak debljine 1 cm i povrine 1 cm2 u 1 sekundi uz promjenu temperature za 1 K. Jedinica za termiku vodljivost izraava se u W/mK. Opseni amalgamski ispun, ili krunica u neposrednoj blizini pulpe, moe prouzroiti nelagodu pri veim promjenama temperature ako se ne postavi izolacija, tj. sloj dentalnog 10

cementa. S druge strane, metalna protezna baza, koja se ponaa kao dobar vodi, omoguuje brzi odgovor tkiva na temperaturne promjene, za razliku od debele akrilne proteze koja se ponaa kao izolator. To je dobro za subjektivni osjeaj pacijenta kao i za zdravlje sluznice leita proteze. Termika provodnost (difuzivnost) odnosi se na brzinu promjene temperature kada toplina prolazi kroz materijal. Termika je provodnost mjera koja ukazuje na okolnost kako brzo neko tijelo postigne termiku ravnoteu pri promjeni temperature, h = /cp, gdje je termika vodljivost, cp specifini toplinski kapacitet, a se odnosi na temperaturno ovisnu gustou. Jedinica za termiku provodnost (h) izraena je u mm2/s. Koeficijent linearne termike ekspanzije () definira se kao promjena duine po jedinici duine materijala, kada se njegova temperatura promijeni za 1 K, a jedinica je 1/K i obino je izraena kao 10-6/K.

3.4. OSTALA SVOJSTVA Elektrina svojstva Elektrina svojstva dentalnih materijala o kojima treba voditi rauna su galvanska struja i korozija. Do galvanske struje dolazi zbog nazonosti dva metala u ustima. Metali uronjeni u elektrolit, u ovom sluaju slinu, otputaju ione i zbog razlike elektrodnog potencijala izmeu dva metala potee struja. Pacijent u tom sluaju moe osjetiti bol i/ili neugodan metalni okus u ustima. Korozija metalnih krunica ili nadomjestaka takoer nastaje zbog otputanja metalnih iona, a rezultat je nagriena i neravna povrina nadomjestka. Do korozije moe doi i zbog kemijske reakcije izmeu metala, hrane i sline. Na primjer, dentalni amalgami reagiraju sa sulfidima i kloridima, pa njihova povrina ostaje bez sjaja. Otapanje i sorpcija Otapanje materijala u ustima i sorpcija tekuine (vode ili sline) na materijal vana su svojstva koja odreuju njihovu uporabu. Sorpcija vode predstavlja koliinu vode koja se adsorbira na povrinu i apsorbira u unutranjost materijala. Otapanje i sorpcija mogu se izraziti na dva naina, kao teinski postotak otopljene ili adsorbirane tvari, ili kao teina otopljene ili adsorbirane tvari po jedinici povrine materijala, mg/cm2.

11

Kvaenje je mjera privlanosti (afiniteta) izmeu tekuine i povrine materijala. Kvaliteta kvaenja odreuje se preko irenja kapljice po povrini materijala. Na slici 3. prikazan je oblik kapljice na povrini materijala koji je odreen kontaktnim kutom, . Ako je kut <90o kvaenje povrine materijala je dobro, dok je kod kuta >90o kvaenje slabo. Stupanj kvaenja ovisi o povrinskoj energiji materijala (napetosti povrine) i tekuine te njihovom intermolekulskom privlaenju. U sluaju visoke povrinske energije materijala (metali, keramika) i niske energije tekuine kvaenje je dobro. S druge strane, zbog niske povrinske energije polimera kvaenje na njihovoj povrini je slabo.

tekuina

tekuina

Materijal

Materijal

(a)

(b)

Slika 3. Dobro kvaenje materijala kada je kontaktni kut mali (a) . Slabo kvaenje
materijala kod velikog kontaktnog kuta izmeu povrine i kapljice (b).

Viskoznost tekuine predstvalja otpor tekuine prema protoku. Jedinica za viskoznost je Pa s (paskal sekunda). Mnogi dentalni materijali nastaju mijeanjem krute tvari s tekuinom. Dentalne paste se oblikuju i zatim skruuju. Formiranje paste ukljuuje promjenu viskoznosti s vremenom i odreivanje elestinog modula u postupku skruivanja. U ovom postupku, koji ovisi o viskoznosti materijala i tekuine, razlikujemo vrijeme potrebno za pripravu dentalne paste ili materijala i vrijeme skruivanja. U tom se vremenskom periodu viskozitet materijala mijenja. Vrijeme stvrdnjavanja materijala odreeno je vrstom i nainom kemijske reakcije. Ono ne oznaava dovrenje reakcije, ve se odnosi na molekulske promjene koje mogu trajati i nakon stvrdnjavanja. 12

Adhezija je vezivanje razliitih materijala. Kod kontakta dviju tvari molekule jedne tvari veu se na molekule druge, a ta se pojava naziva adhezijom. Kada se radi o vezivanju istovrsnih molekula govorimo o koheziji. Vezivanje moe biti kemijsko i mehaniko. Kemijska adhezija podrazumijeva vezanje na atomskoj ili molekulskoj razini, a mehanika je adhezija razultat penetracije jedne faze (materijala) u povrinu druge. esto se obje adhezije dogaaju istodobno. Adhezija je vano svojstvo materijala za ispune i cementiranje. Trajnost dentalnog materijala je pojam koji govori o vremenskom periodu u kojem ne dolazi do promjena kvalitete materijala. Trajnost ovisi o temperaturi, vlanosti i vremenu skladitenja.

LITERATURA 1. Anusavice KJ (Ed). Phyllips Science of Dental Materials. 10th ed. Philadelphia: W.B. Saunders Company, 1996. 2. Brandrup J, Immergut EH. Polymer handbook. 3rd Ed. New York: J. Wiley & Sons, 1989. 3. Combe EC. Notes on dental materials. Edinburgh, London, Melbourne, New York: Churchill Livingstone, 1986. 4. Craig RG, Powers JM, Wataha JC. Dental materials. 7th Ed. St. Louis: Mosby, 2000. 5. Dyer MRY, Roberts BJ. Notes on prosthetic dentistry. London: Wright, 1989. 6. Janovi Z. Polimerizacije i polimeri. Zagreb: Hrvatsko drutvo kemijskih inenjera i tehnologa, 1997. 7. OBrien WJ. Dental materials and their selection. 2nd Ed. Chicago: Quintessence Publ. Co, Inc., 1997. 8. Smith BGN, Wright PS, Brown D. The clinical handling of dental materials. Bristol: Wright, 1986. 9. Waters MGJ, Jagger RG, Jerolimov V, Williams KR. Wettability of denture soft-lining materials. J Prosthet Dent 1995; 74:644-646. 10. Waters M, Jagger RG, Williams K, Jerolimov V. Dynamic mechanical thermal analysis of denture soft lining materials. Biomaterials 1996; 17:1627-1630.

13

4.

OSNOVE BIOMEHANIKE
Adnan atovi

4.1. UVOD Biomehanika podrazumijeva primjenu mehanike na biolokim sustavima. itav niz prirodnih znanosti zasniva se na biomehanikim zakonima i temeljima, kao primjerice : ortopedija, kirurgija, antropologija, kineziologija, biologija, veterina i stomatologija. U stomatologiji, komponenete stomatognatog sustava pacijenta nalaze se u stalnoj meusobnoj interakciji, zasnivajui meusobni odnos i na mehanikim zakonitostima. Ovome treba dodati i injenicu da se stomatoloki nadomjestci na razne naine privruju na preostale zube, izraeni razliitim tehnologijama i od razliitih materijala. Samim time, pri djelovanju, primjerice, vanih sila na razliite vrste stomatolokih materijala nadomjestaka (ispun, krunicu, most, implantat, pominu protezu ili ortodontski aparat) spektar biomehanikih zbivanja je raznolik glede njihovog sastava, izgleda, kemijskih, mehanikih, tehnolokih i fizikalnih svojstava. Biomehanika pokriva razliita podruja: od dinamike fluida, prijenosa masa i topline, analize naprezanja do odreivanja mehanikih svojstava. Podruja prouavanja biomehanike stomatognatog sustava obuhvaaju istraivanje i prouavanje mehanikih naprezanja u sustavu, u fiziolokim i u patolokim stanjima, kako reakcije oralnih tkiva tako i gradivnih materijala pri naprezanju. Pravilno postavljena indikacija, u primjeni bilo koje vrste materijala i stomatolokog rada u ustima pacijenta, ukljuuje takoer procjenu stanja bioloke podloge, kako bi se prema njoj prilagodio tehnoloki dio rada koji e ispuniti svoju terapijsku funkciju. Optimalno vakanje (optimalna biomehanika), fonetski i estetski zahtjevi, najvaniji su zahtjevi koji se postavljaju pred stomatologa kod izradbe stomatolokog rada, posebice protetskog. Kako bi se razumjelo odnos stomatolokog nadomjestka, napravljenog iz razliitih materijala, i zuba na kojima se nalazi, imajui u vidu i optereenja u ustima, potrebno je pojasniti osnovne pojmove mehanikih svojstava materijala.

14

4.2. NAPREZANJE I NJEGOVI TEMELJNI OBLICI Naprezanje se moe definirati kao odgovor tijela ili materijala na utjecaj vanjske sile, stvaranjem u materijalu ili tijelu unutranje sile, jednake po intenzitetu a suprotne po smjeru djelujuoj vanjskoj sili. Mjeri se u paskalima (Pa), a predstavlja djelovanje sile od 1 Newtona (N) na povrinu od 1 metra kvadratnog (m 2). Sila podijeljena s poprenim presjekom povrine na koju djeluje mjeri se veliinom naprezanja. Materijal na naprezanje reagira deformacijom, tj. pomacima atoma i molekula u svojoj strukturi, to uvjetuje promjene oblika i veliine. Tako se, primjerice, kruti materijali malo deformiraju, a meki vie. Modul elastinosti (E) jest fizikalna konstanta materijala, ovisna o vrstoi meu-atomskih i/ili meu-molekularnih veza u kristalnoj ili amorfnoj strukturi materijala. Modul elastinosti je stoga mjerilo krutosti materijala. Grafiki, predstavlja odnos izmeu naprezanja i istezanja u elastinom podruju dijagrama naprezanje istezanje. Temeljni oblici naprezanja se tlano, vlano i smino naprezanje. Unutranja otpornost tijela silama koje ele jedan dio tijela poskliznuti prema drugom dijelu definiraju smino naprezanje. Unutranja otpornost tijela silama koje ga ele smanjiti definira tlano naprezanje, a vlano se naprezanje definira kao unutranja otpornost tijela silama koje ga ele rastrgnuti . i odreivanje mehanikih svojstava vani su za stomatoloku kliniku praksu, posebice u primjeni materijala. U ove oblike naprezanja ubrajaju

4.3. ELASTINOST I VISKOELASTINOST MATERIJALA Modul elastinosti je mjerilo krutosti materijala. To je odnos izmeu naprezanja i istezanja materijala. to je modul elastinosti (E) vei za neki materijal, za isto istezanje() bit e potrebno vee naprezanje (). Naprezanje vee od granice razvlaenja izaziva, osim elastine, i plastinu deformaciju, koja predstavlja trajno i ireverzibilno stanje materijala. Granica razvlaenja je vrijednost naprezanja iznad koje materijal postaje trajno izoblien. Kada materijal u potpunosti svojom elastinou odmah povrati svoj prvobitni oblik i poloaj, nakon prestanka djelovanja naprezanja, govorimo o elastinom ponaanju materijala. U sluajevima kada vraanje oblika materijala ide sporo, ili ako postoji trajna deformacija, makar i u minimalnom postotku, govorimo o viskoelastinom ponaanju materijala. Mnogi elastini materijali za uzimanje otisaka su viskoelastini do odreene granice i mogu se izobliiti ako se 15

izvade iz usta prije vremena stvrdnjavanja, to zahtijeva ponavljanje otisnog postupka u svrhu dobivanja preciznog radnog modela.

4.4. ILAVOST Energija potrebna da od pukotine materijala dovede do loma naziva se ilavost materijal. Ovdje treba razlikovati trenutani lom, postignut djelovanjem sile, ije su vrijednosti vee od lomne izdrljivosti materijala, za razliku od djelovanja optereenja znatno niih vrijednosti od krajnje izdrljivosti materijala, koja u duem vremenskom intervalu dovode od pukotine do loma. Lom se moe definirati kao makroskopsko razdvajanje materijala koje dovodi do gubitka nosivosti krutog tijela.Vano je napomenuti da se ilavost materijala moe poveati, kod keramike dodatkom ojaavajuih kristala ili kod polimera dodatkom ojaavajuih vlakanaca, koji e usporiti propagiranje pukotine.

4.5. UDARNA RADNJA LOMA Ispitivanjem udarne radnje loma utvruje se ponaanje metalnih i polimernih materijala u uvjetima udarnog optereenja. Vrijednosti udarne radnje loma pokazuju hoe li se materijal ponaati ilavo ili krhko. Uzorak ili epruveta oslanja se u testu na dva oslonca na svojim krajevima, a udarcem brida bata (Charpijev bat) savojno se optereuje na sredini raspona.

4.6. DINAMIKA IZDRLJIVOST MATERIJALA Materijali koji se upotrebljavaju u stomatolokoj protetici i restorativnoj stomatologiji izloeni su periodikim optereenjima ili optereenjima koja se javljaju na mahove kroz dui vremenski period. Iako su vrijednosti trenutano utvrenih sila nedostatne da izazovu tetan uinak na zubima ili samom nadomjestku, kroz odreeni interval vremena, zbog umora materijala, moe doi do pojave loma. Djelovanjem vremenski promjenjljivih (ciklikih) optereenja mogu nastati lomovi pri optereenjima koja su znatno manja od onih to ih 16

smatramo doputenima ili moguih pri statikim optereenjima. Pri tome razaranje zapoinje pojavom mikropukotina u mjestima najveih koncentracija naprezanja. Kod neke granine vrijednosti promjenjljivih naprezanja nastaje irenje tih pukotina u odreenom podruju poprenog presijeka. Proces u materijalu u kojem uslijed mnogostrukih ciklikih optereenja nastaje razaranje materijala naziva se umor. Svojstvo materijala, pak, da podnese sva takva optereenja nazivamo dinamikom izdrljivou. Pri naizmjeninim optereenjima i rastereenjima nastaje ovrenje uvjetovano plastinom deformacijom i time se poveava krhkost materijala. Konano se, nakon esto opetovanog optereenja, iscrpljuje sposobnost ovrenja i pojavljuje se mikropukotina na nekoj od ravnina smicanja kristala. Slijedi proirenje pukotine i sve vee oslabljenje presijeka do potpunog loma. Ovakvim pojavama posebice doprinosi nepovoljan oblik stomatolokog rada ili nedovoljno usklaena okluzija, pa govorimo o mjestima preranih kontakata, sa poznatim tetnim uincima na tehnoloki dio stomatolokog nadomjestka, zube nosae i/ ili temporomandibularni zglob. Sloenosti ovakvih optereenja pridonosi i sudjelovanje u njima materijala razliitih mehanikih svojstava, sjedinjenih u stomatoloko-protetske nadomjestke. Primjer tome je i most u ustima, koji se sastoji od razliitih materijala (metal i nemetal), koji su homogene strukture. Zubi nosai koji su sastavni dio mosta i okolna alveolna kost, preko kojih se optereenje prenosi na kotani skelet, nisu niti homogeni niti izotropni materijali. Izotropija je posjedovanje istih mehanikih svojstava u cijelom materijalu, a anizotropija posjedovanje razliitih mehanikih svojstava u istom materijalu. Anizotropija je karakteristika kompleksnih materijala, kakvi su primjerice zubi, za koje znamo da se sastoje od etiri razliita materijala, cakline, dentina, cementa i mekog dijela unutar pulpne komore. Stoga su u praksi razvijeni izravni postupci za mjerenje naprezanja nakon optereenja, poznati kao tenzometrijski postupci ili postupci mjernih vrpci za naprezanje (strain gauge methods). Princip se mjerenja sastoji u prijenosu impulsa sa vrpci, privrenih na podruja optereenja zuba i/ili stomatolokog nadomjestka, na elektronske ureaje gnatodinamometre, s ijih se ekrana oitavaju vrijednosti optereenja u paskalima (Pa). Eksperimentalne metode in vitro za kvalitativno odreivanje naprezanja na modelima slinima modelima zuba ili stomatolokog rada su metode fotoelasticimetrijske analize: dvo- i trodimenzionalna tehnika, kvazi trodimenzionalna tehnika i kombinirana tehnika .

17

4.7. TVRDOA Tvrdoa je takoer bitno mehaniko (biomehaniko) svojstvo, a podrazumijeva otpor materijala na prodiranje nekog drugog znatno tvreg tijela. Ovo svojstvo osobito je vano kod odabira materijala za izradbu ispuna i protetskih fiksnih nadomjestaka, jer je indikator abrazijske otpornosti materijala. Ipak, svojstvo tvrdoe je kompleksne naravi i, openito uzevi, ne postoji izravna veza izmeu tih dvaju svojstava materijala, osim ako ne usporeujemo istovrsne materijale, npr. meusobno vie meusobno vie slinih vrsta akrilatnih materijala itd. slinih vrsta zlatnih legura,

4.8. VANE SILE I OPTEREENJE vakanje stvara sile koje se prenose na zube i stomatoloke nadomjestke. Veliina sila varira od poloaja zuba i individualno je razliita. Maksimalne vane sile idu do vrijednosti i preko 1200 N, dok su prosjene vrijednosti za urbanu populaciju do 500 N na stranjim zubima. Vrijednosti vanih sila su vane kod postavljanja indikacije za primjenu vrste stomatolokog nadomjestka iz kojeg e biti napravljen, radi njegove funkcijske i tehnoloke trajnosti.

4.9. UZROCI SLOMA MATERIJALA Uzroci sloma ili propadanja materijala mogu biti viestruki, a u njih ubrajamo: iznenadni lom, lom nastao umorom materijala, degradacija, troenje i korozija. Iznenadni lom nastaje djelovanjem jednokratnog optereenja, pri emu dolazi do loma stomatolokog nadomjestka. Ovo se najee dogaa kad u materijalu nadomjestka postoje mikroskopske napukline, koje su mjesta poveanog naprezanja i locus minorris resistentiae nadomjestka. Napukline se proiruju i produbljuju i dolazi do iznenadnog loma. Kod mosta moe primjerice doi do njegova naglog puknua, iako teorijski materijal moe izdrati vana optereenja. To se dogaa u situacijama kada su poddimenzionirana spojna mjesta tijela mosta sa sidrima ili ako nakon lijevanja ostane poroznost odljeva unutar konstrukcije. Lom nastao umorom materijala posljedica je djelovanja ciklikih, ponavljajuih optereenja kroz odreeni vremenski period, ija je veliina manja od maksimalno utvrene 18

vrijednosti. Podlonost ovom obliku optereenja pokazuju i keramika i legure. Upravo se iz tih razloga dentalna keramika pojaava leucitnim kristalima, koji usporavaju produbljivanje loma kroz materijal. Degradacija ili propadanje karakteristino je za kompozite i polimere zbog apsorpcije vode. Apsorbirana voda u polimernom matriksu kompozita plastificira materijal i otplavljuje neke ione s povrine estica punila. Ovaj postupak dovodi do propadanja spojita punila i matriksa. Kompozit s tako oteenim spojitem podloniji je lomu i poveanom troenju. Troenje je proces koji nastaje kada se povrine u kontaktu gibaju. Postoje etiri oblika troenja: adhezijsko, abrazivno, zbog zamora materijala i korozije. U stomatologiji je najee abrazijsko troenje koje nastaje trenjem razliitih vrsti stomatolokih nadomjestaka sa prirodnim zubima i/ili meusobno. Prema nekim in vitro istraivanjima abrazijske otpornosti najpovoljniji materijali su zlatne legure, hibridni kompoziti i neki keramiki materijali. Korozija metala je povrinsko propadanje povezano sa kemijskom i elektrokemijskom reakcijom izmeu metala ili legure i reaktivne okoline. Medij usta vrlo je povoljan za nastanak elektrokemijske korozije, emu, osim vlanosti, pridonosi i promjena temperature i kiselosti (Ph). Ovako oteena legura moe rezultirati neoekivanim lomom nadogradnje u kanalu zuba ili kostura mosta.

LITERATURA 1. Caputo A, Standlee J. Biomechanics in clinical dentistry. Chicago: Quintessence Pub.Co., 1987. 2. atovi A. Comparative investigation of dynamic loading of prepared and intact human premolars.Quintessence Int 1992;23:435-8. 3. atovi A, Kraljevi K, Jerolimov V, elebi A, Kovaiek F, Valenti- Peruzovi M. The response of human premolars on cyclic loadings. J Oral Rehabilit 1997; 24:320-24. 4. DeHoff PH, Anusavice KJ. Shear stress relaxation of dental ceramics determined from creep behavior. Dent Mater 2004;20(8):717-25. 5. Ekfeldt A., Oilo G. Wear of prosthodontic materials-an in vivo study. J Oral Rehabilit 1995;11:269-272.

19

6. Franz M. Mehanika svojstva materijala, Zagreb: Fakultet Strojarstva i brodogradnje Sveuilita u Zagrebu,1998. 7. Geng JP, Tan KB, Liu GR. Application of finite element analysis in implant dentistry: a review of the literature. J Prosthet Dent 2001; 85(6):585-98. 8. Kanie T, Arikawa H, Fujii K, Ban S. Flexural properties of denture base polymers reinforced with a glass cloth-urethane polymer composite. Dent Mater 2004; 20(8):70916. 9. Kononen M, Kivilahti J. Testing of metal-ceramic joint using scanning electron acoustic microscopy Dent Mater 1991;7:211-14. 10. Lassila LV, Tanner J, Le Bell AM, Narva K, Vallittu P. Flexural properties of fiber reinforced root canal posts. Dent Mater 2004 ;20(1):29-36. 11. Mc Cabe J., Walls A. Applied dental aterials. Oxford: Blackwell Science Ltd.,1998. 12. Natali A. Dental biomechanics. London: Tailor and Francis, 2003. 13. Poljak-Guberina R, atovi A, Jerolimov V, Franz M. The fatique of the interface between Ag-Pd alloy and hydrothermal ceramic. Dent Mater 1999:15:417-20. 14. Vallittu P, Kononen M. Biomechanical aspects and material properties. U: Karlsson S, Nilner K, Dahl BA. Textbook of fixed prosthodontics, Malmo: Gothia , 2000 .

20

5. STOMATOLOKI MATERIJALI I OKOLNA TKIVA


Josip Panduri

Bioloka podnoljivost stomatolokih materijala procjenjuje se kroz njihovu biofunkcionalnost, biokompatibilnost i biodegradaciju. Biofunkcionalnost materijala oituje se kroz sposobnost obavljanja predviene funkcije kroz odreeno vrijeme. Biokompatibilnost je sposobnost materijala da se bioloki interno ponaaju u organizmu. Oni moraju biti netoksini za pacijente, terapeuta i tehniara. Ne smiju iritirati oralna i druga tkiva, ne smiju uzrokovati alergijske reakcije i ne smiju biti mutageni i kancerogeni. Biodegradacija materijala oznaava promjene koje nastaju na materijalu pod utjecajem sredine u kojoj se nalazi. Za temeljnu ocjenu bioloke podnoljivosti i rizika, osim fizikalno-tehnolokih kriterija za materijale, moraju se ispitati toksikoloki, patoloki, alergijsko-imunuloki i biokemijski utjecaji. Protetski radovi u ustima podlijeu korozijskim promjenama ovisno o sastavu, mikrostrukturi, obradi, kombinaciji legura, sastavu sline, koncentraciji elektrolita, higijeni usta, ishrani, djelovanju proteina, mikroorganizmima i temperaturi u ustima. Bioloka razliitost ne moe se oponaati u laboratorijskim uvjetima, jer je slina promjenjiv i nepredvidljiv elektrolit, a usna upljina ponekad vrlo agresivna sredina. Razlog biolokog korozivnog djelovanja temelji se na oslobaanju iona komponenata u korodirajuoj leguri. Izluivanje iona metala nekog elementa presudnije je nego li njegova prisutnost u leguri. Ovi ioni odlaze u organizam kancerogenog djelovanja. Lokalno i ope toksino djelovanje ovisi o biokompatibilnosti legure i njenih komponenata, to znai sposobnost gradivog materijala da ispuni terapijsku funkciju i fiziki nadomjesti oteeno ili razoreno tkivo. To je skup fenomena nastalih u interakciji materijal bioloki medij. gdje uzrokuju neeljeno djelovanje na mjestu nastanka tj. na neposredna okolna tkiva ili generalizirano, u obliku alergijske reakcije, toksinog i

21

Ljudski organizam ima vie razliitih mehanizama kojima se pokuava rijeiti stranih stanica i makromolekula. Poveana reaktivnost obrambenog sustava nakon prve senzibilizacije, bazirane na reakciji antigen - antitijelo, odnosi se na hipersenzabilizaciju organizma koja je manifestirana alergijskom reakcijom. Metali reagiraju kao nekompletni alergeni - hapteni i veu se na velike molekule proteina, ugljikohidrata, nukleinskih kiselina ili lipida. Samo ako su hapteni vezani na proteine, imuni sustav reagira na njih stvaranjem antitijela. Veina reakcija na stomatoloke materijale su stanine imune reakcije. Burne reakcije tkiva na materijal mogu poremetiti normalni metabolizam i fizioloke mehanizme stanica. Na stanicama mogu nastati biokemijska, funkcijska i morfoloka oteenja koja mogu izazvati upalne reakcije. Radi se o zakanjeloj reakciji unutar 6 20 dana. Jaina reakcije ovisi o osobinama metala, stupnju senzibilizacije i genetskim imbenicima, koji mogu biti induvidualni. Alergijska reakcija se moe javiti iskljuivo na pojedini sastojak legure (npr. Ni), a ne na leguru u cjelosti. U literaturi su podaci o kancerogenosti stomatolokih materijala esto opreni. Uzajamno djelovanje materijala i biolokog sustava ovisi o odnosu kemijskog sastava materijala i reakcije organizma. Kemijski sastav materijala i odnos biolokog sustava prema njoj moe pokrenuti postupak kancerogeneze iji je poetak u molekuli DNK u jezgri stanica. Prva istraivanja biokompatibilnosti zapoeli su Dixon i Richert godine 1933. Savjet za dentalne materijale, instrumente i opremu Amerikog nacionalnog instituta za standardizaciju (ANSI) i Amerika stomatoloka udruga (ADA) godine 1972 propisali su laboratorijska ispitivanja sastava stomatolokih materijala, a godine 1982 izaao je Amesov test za ispitivanje mutagenog djelovanja. Za ocjenu biokompatibilnosti stomatolokih legura Svjetska stomatoloka udruga (FDI) i Meunarodna udruga za standarde (ISO) predloili su godine 1984 testove za kompletnu ocjenu jednog materijala. To su : Inicijalni testovi na razini stanice koji obuhvaaju analizu citotoksinosti, mutagenosti i hemolize eritrocita. Intermedijarni testovi na malim laboratorijskim ivotinjama, test iritacije sluznice, test osjetljivosti koe i implantacijski test. Ispitivanje na primatima i nakon patentiranja predklinika i klinika ispitivanja. Zakljuno, od jednog biokompatibilnog stomatolokog materijala oekuje se da u ustima ne izaziva iritacije, da nije podloan biodegradaciji, da nije toksian, ne izaziva alergijske reakcije te da nije kancerogen.

22

LITERATURA
1. American Dental Association Report. Classification system for cast alloys. J Am Dent Assoc 1984;109:838. 2. Combe EC. Notes on dental materials. Edinburg, London, Melbourne and New York: Churchill Livingstone, 1986. 3. Craig RG, Powers JM, Wataha JC. Dental materilas. 7th Ed. St. Louis: Mosby, 2000. 4. Kelly JR, Rose TC. Nonprecious alloys for use in fixed prosthodontics. J Prosth Dent 1983;49:363-70. 5. McCabe JF, Walls AWG. Applied dental materilas. 8th Ed. Oxford: Blackwell, 2003. 6. OBrien WJ. Dental materials and their selection. 2nd Ed. Chicago: Quintessence Publ. Co, Inc., 1997. 7. Siebert GK. Dentallegirungen in der Zahnartzlichen Prothetik. Mnchen: C. Hanser Verlag, 1989. 8. Smith BGN, Wright PS, Brown D. The clinical handling of dental materilas. Bristol: Wright, 1986. 9. Stanley RH. Biological evaluation of dental materials. Int Dent J 1992;42:37-46. 10. Wataha JC. Biocompatibility of dental casting alloys. A review. J Prosthet Dent 2000; 83:223-34.

23

6. STRUKTURA I SVOJSTVA METALA


Jasenka ivko Babi

6.1. POJAM ATOMA Protetski nadomjesci izrauju se od razliitih materijala, metala, keramike i polimera. Spomenuti materijali primjenjuju se u razliitim oblicima (krunica, most, interdentalna preka, nadogradnja itd). Neovisno o svom vanjskom obliku, svaki materijal ima svoja karakteristina svojstva, koja ga razlikuju od onog drugog. Nadalje, tvari u prirodi nalaze se kao elementi ili kao kemijski spojevi. Najmanji sastavni dio jednoga elementa jest atom. Oblik atoma i meuatomske sile odreuju svojstva svakog elementa. To znai da svaki atom posjeduje sva svojstva elementa kojeg izgrauje. Prikaz modela atoma, koji je danas poznat, polazi od toga da atom nije kompaktno tijelo, nego se sastoji od jo sitnijih djelia koji ine jezgru atoma i elektronski plat. Jezgra atoma sastoji se od protona i neutrona.

6.2. METALNA VEZA Atome metala meusobno privlae razliite sile. Kod dentalnih metala u pravilu se susreemo s jakom metalnom vezom. Atomi veine metala imaju u svojoj vanjskoj putanji manje od etiri elektrona. Stoga e se ovi atomi moi udruivati u stabilne agregate samo tako da se svaki pojedini atom spoji s vie drugih atoma, kako bi im vanjske putanje sadravale stabilne elektronske osmice. Budui da se takvo okruenje "oblacima" elektrona dogaa sa svakim atomom, znai da e svaki atom biti okruen s vie drugih atoma. Kako e se i dalje kod svakog atoma ponavljati iste okolnosti, to e se atomi u tom uzajamnom okruivanju poredati na jednake razmake jedan od drugoga, tvorei tako raspored prostornog reetkastog odnosa atoma.

24

6.3. SVOJSTVA METALA Metalni, primarni spoj uzrokom je odreenih svojstava metala. Jedan elemenat pripast e metalima ako ima sljedea svojstva : metali stvaraju elektronski pozitivne ione; metali su pri sobnoj temperaturi kruti (osim ive); metali imaju kristalnu strukturu; metali stavraju legure; metali su dobri vodii elektriciteta; metali su dobri vodii topline; metali slabo proputaju svjetlo; metali u vrstom stanju imaju sjajnu povrinu; metali su bijele do svjetlosive boje (osim zlata i bakra); metali se u hladnom stanju plastino deformiraju i metalne pare su jednoatomske.

Metal se moe nalaziti u sva tri agregatna stanja ovisno o utjecaju topline na atome metala.

6.4. TALJENJE ISTOG METALA Ako se metal zagrijava, atomi dobivaju viak energije u obliku topline. Toplinska se energija pretvara u kinetiku i stoga se poveavaju titrajne amplitude atoma. Titrajui sve jae, atomi zauzimaju vie prostora. Stoga metal pri zagrijavanju ima vei volumen. Kinetika energija atoma na temperaturi taljenja (talite) toliko se povea da atomi svladavaju privlane meuatomske sile koje su ih drale na okupu u kristalnoj reetki. Atomi se oslobaaju i umjesto titranja izvode cik-cak pokrete. Dolazi do raspada prostorne mreice. Meutim kako se toplinska energija vee i pretvara u kinetiku dolazi do zastoja u porastu temperature. Temperatura taljenja istog metala ostaje nepromjenjiva tijekom cijelog procesa taljenja. Kada se i zadnji atom oslobodio, temperatura raste dalje. Postignuto je stanje potpunog rastaljenja. Za iste metale temperature talita i krutita, odnosno toka likvidus i solidus su jednake.

25

6.5. SKRUIVANJE METALA Obrnut je proces tijekom hlaenja taline. Prekine li se dovod topline, prekida se atomu i izvor kinetike energije. Sad talina alje svoju toplinu u hladniju okolinu. Kako temperatura taline pada, tako se usporuje i gibanje atoma. Svako daljnje hlaenje toliko smanjuje energiju atomu pa im ostaje jo samo neznatna sloboda kretanja. U to trenutku zapoinje skruivanje taline. Da do toga doe, potrebna je da u talini postoje klice ili centri kristalizacije. Centre kristalizacije ine sitna, nerastaljena oneienja u talini, sulfidi, visokotaljivi oksidi, hladna i gruba stijenka kivete ili nakupine nekoliko desetaka atoma. Na ove prve klice kristalizacije nadograuju se atomi koji su se prvi zatekli u blizini. Dalje se atomi niu prostorno u razliite smjerove, te se zbog njihovih elektrostatskih veza stvara reetkasti raspored atoma .Stalnost i pravilnost rasporeda atoma unutranja je karakteristika svakog kristala. Kristali su dijelii skruene materije u kojima su atomi pravilno rasporeeni a prema van omeeni ravnim plohama. Stvaranje i rast kristala teku istodobno. Meusobnim sudaranjem dvaju ili vie kristala zaustavlja se njihov daljnji rast. Postizanje krutog stanja prati i smanjenje volumena metala.

6.6. LEGURE Rijetko se u stomatolokoj protetici primjenju isti metali. Zlato je premekano, srebro oksidira, paladij ima visoko talite. Stoga velike zahtjeve koji se postavljau na protetske materijale, isti metali ne mogu ispuniti. Zato se nastoji iskoristiti dobra svojstva jednih a umanjiti loa svojstva drugih elemenata komponirajui ih legiranjem. Legure su smjese metala i metala ili metala i nemetala pri emu prevladava metalni karakter. Svaki elemenat u leguri naziva se komponenta. Ovisno o broju komponenata govori se o binarnoj, ternarnoj ili viekomponentoj leguri. Legiranjem mijenjaju se mehanika svojstva, boja, plemenitost i legura poprima interval taljenja.

26

6.7. SVOJSTVA PROTETSKIH LEGURA Dentalne legure moraju ispunjavati sljedee zahtjeve: a.) Fizikalno-kemijska svojstva: homogena sitno zrnata struktura samootvrdnjavanje nakon lijevanja i mogunost oplemenjivanja velike vrijednosti vrstoe mogunost lemljenja postojanost na koroziju

b.) Tehnika obradivost: taljivost pomou plamena, otpornim grijanjem i indukcijom postizanje niskoviskozne taline jednostavnom tehnikom lijevanja obradivost standardiziranom tehnikom rada iroku toleranciju obrade s minimalnim rizikom ekonominost obrade

c.) Prikladnost za kliniku primjenu: klinika indikacija odreuje tvrdou, elastinost i duktilnost legure estetski prihvatljiva boja legure bez tetnog utjecaja na zdravlje pri obradi postojanost na koroziju biokompatibilnost.

6.7.1. Metalografska podjela legura Pri mijeanju razliitih metala vano je znati da li homogenost koju pokazuju u tekuem obliku zadravaju i kad legura skruuje. U krutom stanju mogu postojati sljedei odnosi: Potpuna meusobna topljivost svih komponenata gradei zajedniku prostornu reetku pri emu nastaju jedinsteni kristali mjeanci. Govorimo o vrstoj otopini ili homogenoj strukturi. Svojstva legure su razliita od svojstava pojedinih komponenata. Meutim, brzim hlaenjem moe djelomino izostati meusobna topivost svih 27

komponenata. Tako nastaju zonski kristali tvorei dendritni izgled mikrostrukture. U tom sluaju govorimo o nehomogenoj leguri. Postoje dvije vrste kristala koji se razlikuju u procentualnoj zastupljenosti atoma pojedinih komponenata. Dodatnom termikom obradom mogu postati homogene. Za protetske namjene smiju se primjenjivati samo homogene legure. Djelomina topivost komponenata. Uz kristale mjeance nastaju i mjeani kristali. Svojstva legure su izmeu svojstva komponenata. Potpuna netopivost u krutom stanju uvjetuje da svaki metal gradi svoju mreicu i nastaju kristali jedne i druge komponente. Govorimo o vrstoj smjesi raznovrsnih kristala ili heterogenoj leguri. Postoji odreeni postotni odnos komponenata koji uzrokuje da sve komponente skruuju pri istoj vrijednosti temperature, tj na toki talita a ne u odreenom intervalu. Iznenaujue je da je zajedniko talite znatno ispod vrijednosti talita pojedinih komponenata. Ovu vrst heterogene legure naziva se eutektik.

6.7.2. Podjela legura s obzirom na udio plemenitih komponenata a.) Plemenite legure s velikim udjelom zlata sa snienim (reduciranim) udjelom zlata srebro-paladijeve legure paladijeve legure

b.) Neplemenite legure Ni - Cr legure Co - Cr legure Fe - legure Ti- legure

28

6.7.3. Podjela plemenitih legura U grupu plemenitih metala ubrajaju se zlato, bakar, iva, platina i grupa platinskih metala rutenij, rodij, paladij, osmij, rutenij i iridij. Glede srebra danas su miljenja podjeljena. Plemenite legure karakterizira postojanost u ustima i otpornost na korozijske promjene. Mogu sadravati i odreeni udio neplemenitih elemenata (oko 10%). no udjel plemenitih metala mora biti iznad 75%. Ako je manji, govorimo o reduciranim plemenitim legurama ili legurama sa smanjenim udjelom zlata. Razlikujemo razliite vrste plemenitih legura: Zlatne legure. Najstarija legura koritena u stomatologiji bila je ternarna legura Au-Ag-Cu. Srebro poboljava obradivost, bakar poveava vrstou. Ova legura je korozijski postojana ako sadri 18 karata zlata, odnosno 75 teinskih postotaka. To je ujedno granica rezistencije. Danas govorimo o volumnom postotku zlata ,a ne o karatnom zlatu (24 karata = 100%). U promet dolazi u obliku lema, ice, lima i kockica za lijevanje. Legure s visokim udjelom zlata. To su legure za polimerne fasete sa sljedeim tipinim sastavom: 70 - 80 % Au 1 - 5 % Pt 10 - 15 % Ag 5 - 10 % Cu Zlatno su ute boje, dobro se lijevanju i leme. Legure sa smanjenim udjelom zlata. U reduciranim zlatnim legurama dio zlato zamjenjen je paladijem ili srebrom. Paladij mijenja boju leguri, to se kompenzira veim udjelom bakra. Tipini sastav : 55 - 60 % Au 5 - 10 % Pd 0 - 25 % Ag 10 - 12 % Cu Ove legure su svjetloute boje, dobro se lijevaju i leme. Sklone su promjeni boje kao posljedici pogrene obrade.

29

Legure za napeenje keramike s visokim udjelom zlata. Interval taljenja spomenutih legura je znatno iznad temperature napeenja keramike. Da bi se koristike u metal-keramikoj tehnici, vei se udio srebra morao zamijeniti visokotaljivim elementima platinom i paladijem. Kvaliteta legure u obradi ouvana je poveanim udjelom zlata. Sastav im je sljedei: 75 - 85 % Au 8 - 10 % Pt 5 - 10 % Pd 0 - 3 % Ag Zbog poveanog udjela paladija legura je blijee boje, bez problema se lijeva i lemi. Termiki koeficijent rastezanja legure usklaen je s termikim koeficijentom keramikih materijala. Reducirane zlatne legure sa srebrom. U ovim reduciranim zlatnim legurama vei udio zlata nadomjeten je paladijem. To znatno poveava interval taljenja ( posebice solidus temperaturu) tako da udio srebra ne umanjuje mogunost napeenja keramike. Sastav im je slijedei: 0 - 50 % Au 0 - 30 % Pd 0 - 20 % Ag 0 - 5 % Sn Bijele su boje, dobro se lijevaju i leme. Reducirane zlatne legure bez srebra. Problem obojenja keramike kao posljedica udjela srebra u leguri uvjetovao je da se srebro zamjeni dodatnim paladijem. Kako paladij znatno povisuje talite kompenzacija se postie veim udjelom indija, pa im je sastav slijedei: 50 % Au 0 - 40 % Pd 0 - 10 % In Ovaj tip legure je bijele boje. Primjenjuju se za metal-keramike radove. Srebro-paladij legure. Legiranjem srebra i paladija poveava se postojanost boje i tvrdoa u odnosu na srebro i smanjuje talite u odnosu na paladij. Standardni sastav ovih legura je slijedei: 60 - 70 % Ag 20 - 30 % Pd 2 - 10 % Au Zbog poboljanja mehanikih svojstava udio neplemenitih komponenata (Zn, Sn, Cu, Ni, Mn, Si ) iznosi do 10 %. Ovaj tip legure sive je boje i primjenjuje se za konvencionalne metal-polimerne radove. 30

Paladijeve legure. Paladij-srebro legure. Standardni sastav najveeg broja legura ovog tipa je : 0 - 60 % Pd 0 - 30 % Ag 10 - 12 % Sn + In Ekonomine su i prikladne za metal-keramike radove. Paladij-bakar legure. Sastav im je slijedei: 80 % Pd 10 % Cu 10 % Ga Od svih plemenitih legura ovaj tip legure ima najveu temperaturu lijevanja, relativno se teko lijeva i lemi. Prikladna za metal-keramike radove.

6.7.4. Podjela plemenitih legura prema mikrotvrdoi 1.) TIP I - meka legura Au i Pt- metala: max 88 do 96% Interval taljenja: 1100 do 1180oC HV 0,1 = 50 ...60 Indikacija: mala optereenja - centralni ispuni inleji, retencijske ice 2.) TIP II - srednje tvrda legura Au i Pt- metala: ....max 80 do 84 % Interval taljenja: 920 do 970oC HV 0,1 = 100 ... 115 Indikacija: 3/4 krunica, potpuna krunica, sidra tijelo mosta 3.) TIP III- tvrda legura Au i Pt- metala:... max 78 do 79 % Interval taljenja: 900 do 960oC HV 0,1 = 120 ... 170 Indikacija: kod vein optereenja i tanjih modelacija, 3/4 krunica, potpuna i fasetirana krunica i mosne konstrukcije 4.) TIP IV - izrazito tvrda legura Au i Pt metala: ... max 75 do 77%

31

Interval taljenja: 880 do 950oC HV 0,1 = 160 ...270 Indikacija: velika optereenja i tanke modelacije, preke, kvaice, teleskopi, jednokomadni odljevi s keramikim fasetiranjem.

6.7.5. Neplemenite legure Neplemeniti metali su mangan, aluminij, cink, kobalt, krom, nikal, eljezo magnezij, kositar, olovo i molibden. Zajednika svojstva ovim legurama jesu slijedea: platinaste su boje, male gustoe, male termike kontrakcije, male toplinske vodljivosti, tanke modelacije, taline malog viskoziteta, tehnoloki osjetljivije, velike krutosti, male elastinosti. velike tvrdoe, promjenu boje i koroziju, ostvaruju dobru vezu s keramikom i ekonomine su. Nikal-krom legure. Ove legure imaju veliku tvrdou i vrstou. Zbog velikog intervala taljenja prikladno ih je taliti u visokofrekventnim peima. Postojane su u ustima, premda moe doi do lokalne, pukotinske korozije. Nikal poveava elastinost legure i olakava hladnu obradu. Djeluje kao alergen (kod ena 10 % uestalije). Zamjenjuje ga se kobaltom. Kobalt-krom legure. Ove legure su tvrde, krhke, teko lemljive i zavarive. Kobalt odreuje mehanika svojstva i ljevljivost, krom poveava otpornost prema koroziji. Sadre molibden, silicij aluminij i ugljik. kojeg u legurama za metalkeramiku ne smije biti vie od 0,3 do 0,5 %. Titan legure. Titan je srebrno-bijeli, duktilni metal. Pozitivna su mu svojstva velika vrstoa i tvrdoa, mala specifina teina, mala toplinska vodljivost, dobra kovkost, mali termiki koeficijent rastezanja, otpornost na deformacije, biokompatibilnost. Visoka temperatura taljenja, velika reaktivnost u rastaljneom stanju , neestetski dojam boje kao i neusklaenost s termikim koeficijentom keramikih materijala razlog su kombiniranja titana s drugim elementima s ciljem stvaranja legura prikladnih za metalkeramike radove. To su Ti-Cr-Si - i Ti-Pd-Cr legure. Poznata je i Ni-Ti ili "memory legura". Zahtjevaju specijalnu laboratorijsku opremu i taljenje u zatitnoj struju argona. otporne su na

32

LITERATURA 1. Combe EC. Zahnrztliche Werkstoffe. Mnchen, Wien: C Hanser V, 1984. 2. Knischewski R. Werkstoffkunde: Metale. Muchen: Neuer Merkur, 1981. 3. Kosovel Z, ivko J, Valkovi V. Identification of components in prosthetic alloys by Xray emission spectroscopy. Acta Stomatol Croat 1983; 17:1-8. 4. Lau J. Ispitivanje zatezne vrstoe izmeu metala i keramike. Zagreb; Stomatoloki fakultet, 1995. Magistarski rad. 5. Rogers BA. Priroda metala. Zagreb: Tehnika knjiga, 1962. 6. Wagner E. Werkstoffkunde der Dentalmetallegierungen. Mnchen: Neuer Merkur, 1980. 7. ivko-Babi J. Ispitivanje promjena mikrostrukture i svojstava fiksnoprotetskih legura uvjetovanih termikom laboratorijskom obradom. Disertacija. Zagreb: Stomatoloki fakultet, 1987. 8. ivko-Babi J. Utjecaj topline na mikrostrukturne promjene srebro-paldijeve legure. Acta Stomatol Croat 1989; 23:109-19. 9. ivko-Babi J, Tadi T, Jaki M, Ivani T, Valkovi V. Analysis of metal diffusion from the crown to the human teeth. Acta Stomatol Croat 1989; 23: 273- 80. 10. ivko-Babi J, Jari M, Ivani T, Predani-Gaparac H. Utjecaj temperature peenja keramikih slojeva na mikrostrukturne promjene Co-Cr legure. Acta Stomatol Croat1994; 28:19-24.

33

7. LEGURE ZA KRUNICE I MOSTOVE


Jasenka ivko-Babi

U stomatolokoj protetici, posebno u fiksnoj protetici, u tehnologiji izradbe nadogradnji, krunica i mostova koriste se brojne legure. Protetske legure moraju ispunjavati sliedee zahtjeve: a.) Mehaniko-kemijska svojstva: - homogena sitno zrnata struktura - samootvrdnjavanje nakon lijevanja i mogunost oplemenjivanja - velike vrijednosti vrstoe - mogunost lemljenja - postojanost na koroziju b.) Tehnika obradivost: - taljivost pomou plamena, otpornim grijanjem i indukcijom - postizanje niskoviskozne taline jednostavnom tehnikom lijevanja - obradivost standardiziranom tehnikom rada - iroku toleranciju obrade s minimalnim rizikom - ekonominost obrade c.) Prikladnost za kliniku primjenu: - klinika indikacija odreuje tvrdou, elastinost i istezljivost legure - estetski prihvatljiva boja legure - bez tetnog utjecaja na zdravlje pri obradi - postojanost na koroziju - biokompatibilnost.

34

7.1. METALOGRAFSKA PODJELA LEGURA Pri mijeanju razliitih metala vano je znati da li homogenost koju pokazuju u tekuem obliku zadravaju i kad legura skruuje. U krutom stanju mogu postojati sljedei odnosi: A. Potpuna meusobna topljivost svih sastojina gradei zajedniku prostornu reetku pri emu nastaju jedinsteni kristali mjeanci. Govori se o vrstoj otopini ili homogenoj strukturi. Svojstva legure su razliita od svojstava pojedinih komponenata. Meutim, brzim hlaenjem djelomino moe izostati meusobna topivost svih komponenata. Tako nastaju slojasti kristali tvorei dendritni izgled mikrostrukture. U tom sluaju radi se o nehomogenoj leguri. Postoje dvije vrste kristala, zrna ili faza, koji se razlikuju u procentualnoj zastupljenosti atoma pojedinih sastojina. Dodatnom termikom obradom nehomogena struktura moe postati homogena. Za intraoralnu primjenu smiju se rabiti samo legure homogene strukture. B. Djelomina topivost komponenata. Uz kristale mjeance nastaju i mjeani kristali. Svojstva legure su izmeu svojstva komponenata. C. Potpuna netopivost u krutom stanju uvjetuje da svaki metal gradi svoju reetku i nastaju kristali jedne i druge komponente. Govori se o vrstoj smjesi raznovrsnih kristala ili heterogenoj leguri. Postoji odreeni postotni odnos komponenata koji uzrokuje da sve komponente skruuju pri istoj vrijednosti temperature, tj na toki talita a ne u odreenom intervalu. Zajedniko talite je znatno ispod vrijednosti talita pojedinih sastojina. Ovu vrst heterogene legure naziva se eutektik. Unutar strukture jedne legure moe mogu nastati kristali intermetalnog i kemijskog spoja.

7.2. PODJELA LEGURA S OBZIROM NA UDIO PLEMENITIH KOMPONENATA 1.) Plemenite legure - s velikim udjelom zlata - sa snienim (reduciranim) udjelom zlata - srebro-paladijeve legure - paladijeve legure 35

2.) Neplemenite legure - Ni - Cr legure - Co - Cr legure - Fe - legure - Ti- legure 7.3. PODJELA PLEMENITIH LEGURA U grupu plemenitih metala ubrajaju se zlato, bakar, iva, platina i grupa platinskih metala rutenij, rodij, paladij, osmij, rutenij i iridij. Glede srebra danas su podijeljena miljenja; ono korodira iako je plemenita kovina. Plemenite legure karakterizira postojanost u ustima i otpornost na korozijske promjene. Mogu sadravati i odreeni udio neplemenitih elemenata (oko 10%). no udjel plemenitih metala mora biti iznad 75%. Ako je manji, govori se o reduciranim plemenitim legurama ili legurama sa smanjenim udjelom zlata.

7.3.1. Zlatne legure Najstarija legura koritena u stomatologiji bila je ternarna legura Au-Ag-Cu. Zlato osigurava elektrokemijsku stabilnost, srebro poboljava obradivost, bakar poveava vrstou. Ova legura je korozijski postojana ako sadri 18 karata zlata, odnosno 75 masenih postotaka. To je ujedno granica rezistencije. Danas se rabi pojam volumni postotak zlata ,a ne karatno zlato (24 karata = 100%). Zlatne legure u obliku su lema, ice, lima i kockica za lijevanje. Legure s visokim udjelom zlata To su legure za polimerno fasetiranje sa sljedeim tipinim sastavom: 70 - 80 % Au 1 - 5 % Pt 10 - 15 % Ag 5 - 10 % Cu Zlatno su ute boje, dobro se lijevanju i leme. 36

Legure za peenje keramike s visokim udjelom zlata Interval taljenja spomenutih legura je znatno iznad temperature napeenja keramike. Da bi se koristike u metalokeramikoj tehnici, vei je udio srebra zamijenjen visokotaljivim elementima, platinom i paladijem. Kvaliteta legure u obradi ouvana je poveanim udjelom zlata. Sastav im je slijedei: 75 - 85 % Au 8 - 10 % Pt 5 - 10 % Pd 0 - 3 % Ag Zbog poveanog udjela paladija legura je blijee boje, bez problema se lijeva i lemi. Termiki koeficijent istezanja legure usklaen je s termikim koeficijentom keramikih materijala. Legure sa smanjenim udjelom zlata U reduciranim zlatnim legurama dio zlata zamijenjen je paladijem ili srebrom. Paladij mijenja boju leguri, to se kompenzira veim udjelom bakra. Tipini sastav : 55 - 60 % Au 5 - 10 % Pd 0 - 25 % Ag 10 - 12 % Cu Ove legure su svjetloute boje, dobro se lijevaju i leme. Sklone su promjeni boje kao posljedica pogrene obrade. Reducirane zlatne legure sa srebrom U ovim reduciranim zlatnim legurama vei udio zlata nadomjeten je paladijem. To znatno poveava interval taljenja (posebice solidus temperaturu) tako da udio srebra ne umanjuje mogunost napeenja keramike, osim to utjee na promjenu boje keramike zbog stvaranja sulfida. Sastav im je slijedei: 0 - 50 % Au 0 - 30 % Pd 0 - 20 % Ag 0 - 5 % Sn Bijelosive su boje, dobro se lijevaju i leme.

37

Reducirane zlatne legure bez srebra Problem obojenja keramike kao posljedica udjela srebra u leguri uvjetovao je da se srebro zamjeni paladijem. Kako paladij znatno povisuje talite kompenzacija se postie veim udjelom indija, pa im je sastav slijedei: 50 % Au 0 - 40 % Pd 0 - 10 % In Ovaj tip legure je bijelosive boje. Primjenjuju se za metalokeramike radove.

7.3.2. Srebro-paladijeve legure Legiranjem srebra i paladija poveava se postojanost boje i tvrdoa u odnosu na srebro i smanjuje talite u odnosu na paladij. Standardni sastav ovih legura je slijedei: 60 - 70 % Ag 20 - 30 % Pd 2 - 10 % Au Zbog poboljanja mehanikih svojstava udio neplemenitih komponenata (Zn, Sn, Cu, Ni, Mn, Si ) iznosi do 10 %. Zlato osigurava kemijsku postojanost. Ovaj tip legure sive je boje i primjenjuje se za konvencionalne metalopolimerne radove. Srebro-paladijeva legura s udjelom srebra od 52 mas% i paladija s 39.9 mas% (ostale sastojine su kositar, indij i iridij) namjenjena je fasetiranju hidrotermalnom keramikom.

7.3.3. Paladijeve legure Paladij-srebrove legure. Standardni sastav najveeg broja legura ovog tipa je: 0 - 60 % Pd 0 - 30 % Ag 10 - 12 % Sn + In Ekonomine su i prikladne za metalokeramike radove. Paladij-bakrove legure. Sastav im je slijedei: 38

80 % Pd 10 % Cu 10 % Ga Od svih plemenitih legura ovaj tip legure ima najviu temperaturu lijevanja, relativno se teko lijeva i lemi. Prikladna je za metalokeramike radove.

7.4. PODJELA PLEMENITIH LEGURA PREMA MIKROTVRDOI 1.) TIP I - meka legura Au i Pt- metala: max 88 do 96% Interval taljenja: 1100 do 1180oC HV 0,1 = 50 ...60 Indikacija: mala optereenja - centralni ispuni, inleji, retencijske ice 2.) TIP II - srednje tvrda legura Au i Pt- metala: ....max 80 do 84 % Interval taljenja: 920 do 970oC HV 0,1 = 100 ... 115 Indikacija: 3/4 krunica, potpuna krunica, sidra tijelo mosta 3.) TIP III- tvrda legura Au i Pt- metala:... max 78 do 79 % Interval taljenja: 900 do 960oC HV 0,1 = 120 ... 170 Indikacija: kod veih optereenja i tanjih modelacija, 3/4 krunica potpuna i fasetirana krunica i mosne konstrukcije 4.) TIP IV - izrazito tvrda legura Au i Pt metala: ... max 75 do 77% Interval taljenja: 880 do 950oC HV 0,1 = 160 ...270 Indikacija: velika optereenja i tanke modelacije, preke, kvaice, teleskopi, jednokomadni odljevi s keramikim fasetiranjem.

39

7.5. NEPLEMENITE LEGURE Neplemeniti metali su mangan, aluminij, cink, kobalt, krom, nikal, eljezo magnezij, kositar, olovo i molibden. Zajednika svojstva ovim legurama jesu slijedea: platinaste su boje, male gustoe, male termike kontrakcije, male toplinske vodljivosti, tanke modelacije, taline malog viskoziteta, tehnoloki osjetljivije, velike krutosti, male elastinosti, velike tvrdoe, otporne na promjenu boje i koroziju, ostvaruju dobru vezu s keramikom i ekonomine su. Nikal-kromove legure. Ove legure imaju veliku tvrdou i vrstou. Zbog velikog intervala taljenja prikladno ih je taliti u visokofrekventnim peima. Postojane su u ustima, premda moe doi do lokalne, pukotinske korozije. Nikal poveava elastinost legure i olakava hladnu obradu. Djeluje kao alergen (kod ena 10 % uestalije). Zamjenjuje ga se kobaltom. Kobalt-kromove legure. Ove legure su tvrde, krhke, teko lemljive i zavarive. Kobalt odreuje mehanika svojstva i ljevljivost, krom poveava otpornost prema koroziji. Sadre molibden, silicij aluminij i ugljik kojeg u legurama za metalokeramiku ne smije biti vie od 0,3 do 0,5 %. Titan i titanove legure. Titan je srebrno-bijeli, istezljivi metal. Pozitivna su mu svojstva velika vrstoa i tvrdoa, mala specifina teina, mala toplinska vodljivost, dobra kovkost, mali termiki koeficijent istezanja, otpornost na deformacije, biokompatibilnost. Visoka temperatura taljenja, velika reaktivnost u rastaljenom stanju, neestetski dojam boje kao i neusklaenost s termikim koeficijentom veine keramikih materijala razlog su kombiniranja titana s drugim elementima, s ciljem stvaranja legura prikladnih za metalokeramike radove. To su Ti-Cr-Si - i Ti-Pd-Cr legure. Poznata je i Ni-Ti ili "memory legura". Zahtjevaju specijalnu laboratorijsku opremu, uloni materijal s cirkonijem i taljenje u zatitnoj struju argona.

40

LITERATURA 1. http://dental.columbia.edu/class_sites/sdas2006/class/prostho/alloys.pdf Bitzer BW. Physical properties of dental alloys. 2. http://www.brooks.af.mil/dis/DMNOTES/prosalloys.pdf Dental alloys used in Prosthodontics. Based information about metals and alloys. 3. Kosovel Z, ivko J, Valkovi V. Identification of components in prosthetic alloys by X-ray emission spectroscopy. Acta Stomatol Croat 1983;17:1-8. 4. Lau J. Ispitivanje zatezne vrstoe izmeu metala i keramike. Zagreb; Stomatoloki fakultet, 1995. Magistarski rad. 5. ivko-Babi J. Utjecaj topline na mikrostrukturne promjene srebro-paldijeve legure. Acta Stomatol Croat 1989; 23:109-19. 6. ivko-Babi J, Tadi T, Jaki M, Ivani T, Valkovi V. Analysis of metal diffusion from the crown to the human teeth. Acta Stomatol Croat 1989; 23: 273- 80. 7. ivko-Babi J, Jari M, Ivani T, Predani-Gaparac H. Utjecaj temperature peenja keramikih slojeva na mikrostrukturne promjene Co-Cr legure. Acta Stomatol Croat 1994; 28:19-24.

41

8. NADOGRADNJE
Dragutin Komar

Oteenje ili, pak, potpuni gubitak klinike krune zube smatraju se znaajnim i razmjerno sloenim problemom restorativne stomatologije, budui da terapijskim postupkom, osim funkcije, moramo osigurati sloene estetske zahtijeve kao i dugotrajnost izratka, imajui u vidu kako je stomatognatski sustav vrlo dinamina sredina. Mogunosti terapije zaista su velike. Suvremena restorativna stomatologija nudi mnogobrojne biokompatibilne materijale kojima se moe u potpunosti uspostaviti estetika i funkcija svakog zuba. Meutim, kod veeg gubitka klinike krune zuba, konzervativnom terapijom esto e se rijeiti estetski problem oteenog zuba, dok su dinamika vanog sustava i djelovanje vanih sila oni imbenici koji e esto dovesti u pitanje uspjeh provedene terapije. U takovim sluajevima konzervativna terapija oteenih ili izgubljenih dijelova zuba, osobito kada se radi i o devitaliziranim zubima, nee biti odgovarajui izbor. Postojanost devitaliziranih zuba i njihova otpornost na djelovanje sila ovisni su o mnogobrojnim imbenicima, meu kojima najznaajniju ulogu imaju kvaliteta i kvantiteta preostalih tvrdih zubnih tkiva. Takove zube potrebno je procijeniti s biomehanikog aspekta, osigurati koronarno-radikularnu stabilizaciju, to predstavlja osnovni biomehaniki, a time i protetski imbenik kojim e se osigurati uspjeh provedene terapije. Protetska terapija frakture dijela ili cijele klinike krune zuba poznata je jo krajem 19-og stoljea, od pojave prvog umjetnog zuba na koli pod nazivom Logan - krunica. Godine 1869. Black predlae punjenje zubnih kanala zlatnim listiima, u svrhu uvrenja zlatnog kolia koji nosi umjetni zub. Nakon toga pojavljuje se Davis krunica, s mogunou odvajanja intra i ekstraradikularnog dijela, zatim Richmond - krunica itd. Razvoj novih materijala i pripadajuih im tehnologija, omoguava nove pristupe u terapiji nadoknade izgubljenih ili bitno oteenih tvrdih zubnih tkiva. Stajalita o prikladnosti pojedinih metoda bitno se razlikuju i uglavnom su rezultat vlastitih iskustava, istraivanja i sklonosti. Svaka dostupna metoda ima odreene prednosti, odnosno nedostatke. Stoga je uspjeh terapije manje ovisan o izabranoj tehnici, a vie o njezinoj pravilnoj izvedbi i dobro postavljenoj indikaciji u konkretnom klinikom sluaju. Meutim, bez obzira na odabir tehnike i materiajla za nadograivanje klinike krune zuba s protetskog gledita, svaka nadogradnja mora zadovoljiti tzv. "3 R" zahtjev: 42

- retenciju (retain), - uvrivanje i pojaanje otpornosti (reinforce), - nadoknadu (restore). Temeljem navedenog, mogue je zakljuiti da je osnovni zadatak nadogradnji, uz estetsku i funkcijsku restauraciju oteenog zuba, osigurati zatititu od daljnje destrukcije zuba, osiguravanjem povoljnog djelovanja sila i njihovog ravnomjernog prenoenje na potporne strukture zuba (cement korijena, periodontalne ligamente i alveolarnu kost).

8.1. VRSTE NADOGRADNJE Postoji niz kriterija kojima bismo mogli podijeliti nadogradnje i mogunosti nadoknade izgubljenih ili oteenih dijelova klinike krune zuba. Meutim, zbog preglednosti ovih fiksnoprotetskih radova dijelimo ih na tri osnovne skupine: individualne lijevane nadogradnje, koje predstavljaju metalne odljeve izraene u jednom dijelu i koji oblikom oponaaju morfologiju prepariranog korijenskog kanala i bruenu krunu zuba. Terapija individualnim lijevanim nadogradnjama se iz statikih i biomehanikih razloga provodi u sluajevima kada nedostaje vie od polovine klinike kruna zuba. konfekcijske nadogradnje, koje su najee dvodjelne, a sastoje se od tvorniki izraenih kolia razliitih oblika i veliina, koji se svojim jednim dijelom, uvijanjem ili cementiranjem postavljaju u korijenski kanal, dok se ekstraradikularnim koronarnim dijelom imitira bataljak, a koji moe biti izraen od amalgama, cemenata ili kompozitnih smola. U fiksnoprotetske svrhe, konfekcijske se nadogradnje mogu koristiti kod viekorijenskih devitaliziranih zuba, slue za pojaanje vrstoe tvrdih zubnih tkiva, ukoliko je sauvano barem pola klinike krune, odnosno kod onih lateralnih zuba sa izrazito divergentnim korijenovima.

43

kombinirane nadogradnje, koje zapravo predstavljaju kombinaciju korijenskih i parapulpnih kolia

8.1.1. Individualna lijevana nadogradnja

Individualnu lijevanu nadogradnju definiramo fiksnoprotetskim nadomjestkom, najee izraenim u jednom komadu tehnikom lijevanja na endodontski izlijeenom zubu. Intraradikularnim dijelom sidri se u korijenu zuba nosaa, dok ekstraradikularnim dijelom veliinom, poloajem i smjerom nadomjeta dijelove ili cijelu kliniku krunu izbruenog zuba. Mogu se izraivati direktnom ili indirektnom metodom, ovisno o tome modelira li se nadogradnju voskom ili autopolimerizirajuim akrilatom, nakon preparacije preostalog dijela krune zuba i korijenskog kanala, direktno u ustima pacijenta (direktna metoda) ili u laboratoriju, na modelu dobivenom otiskom ostatka bataljka i korijenskog kanala (indirektna metoda. Bez obzira na metodu izradbe nadogradnje, potrebno je postii njenu vrstou i stabilnost u korijenskom kanalu, kako ne bi dolo do naprezanja zidova korijena i mogue uzdune frakture korijena. Nadogradnja se cementira unutar korijenskog kanala nanoenjem tankog sloja cementa. Vrsta cementa ovisi o izboru terapeuta (stakleni, kompozitni, karboksilatni ili cink-fosfatni), a najee se upotreljavaju konvencionalni cementi.

8.1.2. Konfekcijske nadogradnje Konfekcijskim nadogradnjama nazivamo gotove tvornike proizvode normiranih dimenzija, razliitih veliina, izraenih iz raznih materijala. Na trite dolaze zajedno sa dodatnim priborom, potrebnim za njihovo uvrivanje unutar korijenskog kanala. Indikacije za njihovu uporabu mogue je podijeliti u dvije skupine : Indicirane su u sluajevima kada postoji dovoljno klinike krune zuba, a koli se postavlja kako bi sprijeio frakturu preostalih zubnih tkiva,

44

Takoer su indicirane kada je koliina klinike krune nedostatna, a koli e, osim sprijeavanja frakture, sluiti za retenciju kruninog dijela nadogradnje, ime e se nadomjestiti prirodna kruna zuba i oblikovati bataljak zadovoljavajue retencijske povrine za budui fiksno-protetski rad. S obzirom na nain fiksiranja u korijenskom kanalu, konfekcijske kolie mogue je

dijeliti na : a) Aktivne kolii s navojima koji, osim navojima uvinutim u dentin, retiniraju i cementom kojima se dodatno fiksiraju, b) Pasivne retiniraju samo pomou cementa. S obzirom na povrinsku morfologiju i oblik kolia konfekcijske nadogradnje mogue ih je sistematizirati u : 1. Metalne kolie glatkih povrina: a. paralelnih stranica, b. konvergentnih stranica, 2. Metalne kolie neravnih povrina: a. paralelnih stranica b. konvergentnih stranica

Metalni kolii glatkih povrina Mogu biti konusnog ili cilindrinog oblika s glatkim intraradikularnim dijelom. U odnosu na ostale vrste konfekcijskih nadogradnji ova vrsta kolia ima najmanju mehaniku retenciju. Preparacija kanala ne zahtijeva odstranjivanje vee koliine dentina, brza je i jednostavna, a tijekom cementiranja korijen se ne napree. Meutim, slaba retencija i mogunost uzdunog loma korijena, unutar kojeg ovi kolii djeluju poput klina, veliki je nedostatak. Vano je napomenuti da kolii cilindrinog oblika imaju neto bolju retenciju u odnosu na konusne, a preparacija kanala, posebno normiranim svrdlima kojima se kanal prilagoava koliu, neto je obilnija, ime se ne tedi korijenski dentin i oslabljuje stijenka korijena.

45

U ovu skupinu kolia mogue je svrstati i konfekcijski izraene plastine kolie (Endowels, Norm Plastic Pins, Kerr Endo Post itd.), koji su paralelnih stranica, a upotrebljavaju se za direktnu ili indirektnu izradu modela za lijevanu nadogradnju.

Metalni kolii neravnih povrina Metalne kolie neravnih povina (slika 6) mogue je svrstati u dvije skupine u ovisnosti o obliku neravnine povrine : a) Kolii s navojem b) Kolii s brazdama ili usjecima Metalni kolii s navojima najzastupljeniji su u svakodnevnom klinikom rad. Mogu biti cilindrinog, konusnog ili cilindrinog oblika s konusnim apeksnim dijelom.. Retencijska sposobnost ovisi o uvijanju, pomou posebnih uvijaa, u ispreparirani korijenski kanal, prigodom ega se stvara pritisak na zidove korijena, tako da su mogua napuknua ili lom zuba. Paljivim radom ova se mogunost svodi na najmanju moguu mjeru. Cilindrini kolii izraeni su od krom-kobalt legure ili elika s ekstraradikularnim dijelom u obliku iglica koje idu od centra osovine. Nazivaju se Radix Anchor koliima. Cilindrini koli s konusnim vrhom izrauje se od titana i naziva se Cytco konfekcijskim koliem. U ovu skupinu ubraja se i konfekcijski koli s rascijepljenim apikalnim djelom (split shank), kojeg nazivamo flexy post, samouvijajui koli, koji za postavljanje ne zahtijevaju preparaciju korijenskog dentina Obturation Screw Post ili Dentatus Screw Post. Metalni kolii s brazdama ili usjecima takoer mogu biti konusnog, cilindrinog ili cilindrino-konusnog oblika, samo to umjesto navoja na povrini imaju nabore, brazde ili ureze. Oblik povrine ovih kolia omoguava im bolje prijanjanje uz stijenke korijenskog kanala, a retencija im ovisi o gradivnom materijalu i vrsti cementa kojom se fiksiraju. U svakom sluaju retencija im je bolja u odnosu na kolie glatkih povrina, odnosno slabija od kolia s navojima. Skupinu konusnih kolia sa zarezima na povrini predstavljaju NU Bond Post ili Parker C-I. Cilindrini kolii, izraeni od elika ili titana, sa brazdama koje se isprepliu

46

poput mree s uzdunim lijebom za odvodnju suvika cementa prilikom cementiranja, na tritu su pod komercijalnim nazivima Para-Post i Para-Post Plus.

8.2. MATERIJALI ZA IZRADBU NADOGRADNJE Za lijevanje modela individualno izraenih nadogradnji koriste se zlatno-platinske legure, srebrno-paladijeve legure, titan i njegove legure, krom-kobalt-molibden legure, nikalkrom legure itd., budui da navedene legure imaju najbolju kombinaciju vrstoe i otpornosti prema koroziji. elik je neznatno vri u odnosu na druge materijale, ali je nepovoljniji zbog korozivnosti, osobito ukoliko je pozlaen. Nasuprot njemu, najotporniji na koroziju i najbiokompatibilniji je titan, meutim, osobito kada je titanska nadogradnja cementirana cinkfosfatnim cementom, nije vidljiva na rendgenskoj slici, to je svakako veliki nedostatak. Premda se tvorniki konfekcijski kolii za nadogradnji prvenstveno izrauju od legura zbog njihovih mehanikih karakteristika, kolii mogu biti izraeni i od kompozitnih materijala, stakloionomernog cementa ili keramike. Suvremena estetska restorativna stomatologija sve vie namee potpune, bezmetalne keramike krunice, osobito u terapiji prednjeg segmenta zubnog niza. Individualna lijevana nadogradnja svakako e u tom segmentu zadovoljiti biomehanikim zahtijevima, ali e ujedno pred terapeuta postaviti velik problem glede estetike budueg protetskog rada. Prosijavanje kroz stjenku potpune keramike krunice, osobito kada se radi o nedostatnoj debljini njene vestibularne stjenke, mogua korozija i posljedino odlaganje nastalih produkata u dentin i parodontno tkivo, dovesti e do diskoloracije tkiva i upale gingive. Paralelno s takovim terapijskim stremljenjima, uoavamo znaajan razvoj materijala i tehnika nadoknade klinikih kruna zuba odnosno bataljaka konfekcijskim, nemetalnim nadogradnjama. Meu njima se osobito istiu staklo-keramike nadogradnje kojima se oponaa prirodna boja zuba i postiu bolji estetski rezultati, dok njihova biokompatibilnost, protetska stabilnost, retencija preostalih zubnih tkiva i nedostatak korozije predstavljaju veliku prednost u odnosu na sve ostale vrste i mogunosti nadograivanja zuba metalnim nadogradnjama. Osim staklo-keramikih nadogradnji, u protetici se sve vie koristi i cirkonijkeramika, to je, uz njihovu dimenzijsku postojanost, rezultat dobrih mehanikih, estetskih i kemijskih svojstava. Nakon adhezijskog cementiranja cirkonijeva kolia u s normiranim svrdlima ispreparirani korijenski kanal, koronarni dio nadogradnje modelira se kompozitnim materijalima. 47

LITERATURA

1. Akkayan B, Gulmez T. Resistance to fracture of endodontically treated teeth restored with different post systems. J Prosthet Dent 2002; 87: 431-7. 2. Chong KH, Chai J. Probability of failure of veneered glass fiber-reinforced composites and glass-infiltrated aluminia with or without zirconia reinforcement. Int J Prosthodont 2003; 16 : 487-92. 3. atovi A. i sur. Klinika fiksna protetika. Zagreb: Stomatoloki fakultet, 1999. 4. atovi A, Ahmetovi A, Komar D, Lazi B, Ulovec Z. Istraivanje dinamike vrstoe zuba opskrbljenog konfekcijskim i lijevanim nadogradnjama. Acta Stomatol Croat 2002; 2: 223-9. 5. Heydecke G, Butz F, Hussein A, Strub J. Fracture strength after dynamic loading of endodontically treated teeth restored with different post-and-core systems. J Prosthet Dent 2002; 87 : 438-45. 6. Linde LA. The use of composite resin in combination with anchorage posts as core material in endodontically treated teeth: Clinical aspects of the technique. Quintessence Int 1993; 24: 115-22. 7. Martinez-Insua A, Da Silva L, Rilo B, Santana U. Comparison of the fracture resistances of pulpless teeth restored with a cast post and core or carbon-fiber post with a composite core. J Prosthet Dent 1998; 80: 527-32. 8. Malferrari S, Monaco C, Scotti R. Clinical evaluation of teeth restored with quartz fiber-reinforced epoxy resin posts. Int J Prosthodont 2003; 16: 39-44. 9. Newman MP, Yaman P, Dennison J, Rafter M, Billy E. Fracture resistance of endodontically treated teeth restored with composite posts. J Prosthet Dent 2003; 89 : 360-7. 10. Rosenstiel SF, Land MF, Fujimoto J. Contemporary fixed prosthodontics. 2nd Ed. St Louis: Mosby-Year Book; 1995. 11. Zalkind M, Hochman N. Esthetic considerations in restoring endodontically treated teeth with post and cores. J Prosthet Dent 1998; 79: 702-5.

48

9. LEGURE ZA BAZU PROTEZE


Josip Panduri

Materijali koji se koriste u stomatolokoj protetici su gradivni materijali. Mogu se razvrstati u materijale: nemetali (kauuk, umjetne smole) neplemeniti metali antimon aluminij bakar bizmut plemeniti metali zlato iridij paladij legure legure zlata paladij srebrne legure (bijelo zlato) legure eljeza elici legure kobalta kroma, molibdene, nikla Neplemenite metalne legure najee se koriste za izradu baza djelominih proteza, metal keraminih nadomjestaka, krunice i mostova. Kobalt krom i nikal krom legure upotrebljavaju se ve nekoliko desetljea kao zamjena za zlatne legure tip IV, za izradbu konstrukcija djelominih proteza. Uz njih treba spomenuti i plemeniti elik i titan. Kao posljedica potrebe za pronalaenjem zadovoljavajue zamjene za skupo zlato neprekidno se pojavljuju nove legure za izradu nadomjestaka. Metali tantal, titanij, molibden, kolumbij, vanadij i njihove legure uz kobalt, krom, nikal, plemeniti elik i legure bakra, aluminija i magnezija svojim fizikalnim i kemijskim osobinama moraju zadovoljiti stroge standarde propisane za primjenu u stomatologiji. cink nikal olovo eljezo platina srebro iva

49

Svakog stomatologa i suradnika itekako zanima: kemijski sastav materijala mehaniko fizikalna svojstva vezna vrstoa estetika boja postojanost u ustima mogunost prerade i obrade Zato svaki metal ili legura, koji se eli koristiti za izradu nadomjestaka, kao zamjena za zlato ili zlatne legure mora imati slijedea svojstva: svojim kemijskim svojstvima ne smije tetno djelovati na pacijenta ili na osobe koje sudjeluju u izradi nadomjestaka otpornost na koroziju ili fizikalne promjene nadomjestaka u vlanoj sredini usta postupci tehnike obrade ne smiju biti suvie sloeni fizikalna svojstva tvrdoa, vrstoa, vodljivost, temperatura taljenja, koeficijent irenja i ostala svojstva moraju zadovoljiti zadane potrebe zajedno s pomonim materijalima moraju biti dostupni i relativno jeftini Treba naglasiti da niti jedan metal ili legura do sada kao zamjena za zlato i zlatne legure u cijelosti ne ispunjavaju sva fizikalna, kemijska i bioloka svojstva potrebna za primjenu u stomatologiji, premda mnogi materijali zadovoljavaju veinu potrebnih svojstava.

9.1. KOBALT-KROM LEGURE ZA LIJEVANJE


Nakon pojave prvih kobalt-krom legura njihova primjena u stomatologiji neprekidno raste. iroko se primjenjuju za izradu lijevanih baza i dijelova djelominih proteza, a manje baza potpunih proteza. Koriste se takoer za izradu krunica i mostova. Prve legure preteno su sadravale kobalt i krom. Pionir automobilske industrije Elwood Haynes pronaao je 1900 godine leguru kojoj je dao ime Stellite. Legura pod imenom Haynes Stellite 21 bila je veoma slina leguri Vitallium, koja se od 1930 godine koristila za izradu lijevanih konstrukcija djelominih proteza.

50

Primjena kobalt-krom legura u stomatologiji omoguena je pronalaskom odgovarajue tehnike lijevanja i materijala za izradu modela otpornih na visoke temperature taljenja. Uinili su to R.W. Erdle i C.H. Prange u Austenal Laboratories (New York) u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Godine 1943 pojavili su radovi u kojima su opisana svojstva raznih materijala za lijevanje metalnih baza. Osim prve legure poznate pod nazivom Vitallium u Sjedinjenim Amerikim Dravama pojavili su se Ticonium, Niranium i Lunorium. U Europi su se pojavili Wisil i Wironit (Njemaka) te Cromoform (Engleska). Veoma brzo javljale su se brojne legure, koje su postale dostupne i sve vie su se primjenjivale u stomatologiji. Ve 1949 godine u Sjedinjenim Amerikim Dravama vie od 80% konstrukcija djelominih proteza lijevano je iz kobalt-krom legura. Nakon velikog poskupljenja zlatnih legura 1970 godine postotak izlivenih djelominih proteza znaajno se poveao u cijelom svijetu. Razlozi sve ire primjene kobalt-krom legura su brojni. Lake su od zlatnih legura, a imaju ista ili bolja mehanika svojstva. Otpornost na koroziju im je ista kao kod zlatnih legura. Velika prednost im je niska cijena, koja omoguuje iroku primjenu i u siromanijim zemljama. Primjenu kobalt-krom legura oteavaju sloeni postupci tehnike obrade. Visoka temperatura topljenja zahtijeva primjenu posebnih aparatura za lijevanje. Vrlo visoka tvrdoa zahtijeva upotrebu aparatura za pjeskanje, poliranje i elektropoliranje. Uz posebno opremljene i specijalizirane laboratorije neophodni su i posebno educirani zubni tehniari.

9.1.1. Sastav legura Glavni sastavni dijelovi legura za izradu lijevanih konstrukcija djelominih proteza su: krom, kobalt i nikal, kojih zajedno ima oko 90% u veini legura. Kobalt Krom Nikal Molibden Ugljik do 35 65 % 20 35 % 0 30 % 07% 0,4 %

51

Krom je jedini glavni metal koji se nalazi u sastavu svih legura te vrste. Postoji skupina legura koje osim kobalta i kroma sadre nikal. U tim se legurama jedna treina kobalta zamjenjuje niklom. Nikal je jeftiniji od kobalta i poveava rastezljivost legure. Iako krom, kobalt i nikal teinski ine preko 90% ukupnih sastojaka njihov utjecaj na fizikalna svojstva legure je priliito ogranien. Fizikalna svojstva tih legura kontrolira prisutnost manjih koliina ugljika, molibdena, berilija, tungstena i aluminija.

9.1.2. Svojstva pojedinih sastojaka legure Legure kobalta i kroma po svojoj grai su zapravo krute otopine 70% kobalta i 30% kroma. Bilo kakvo odstupanje od tog omjera bez zamjene odgovarajuim metalima u pravilu ima za posljedicu sniavanje mehanikih svojstava i smanjivanje otpornosti na zamuivanje. KROM. Krom svojim pasivizirajuim uinkom osigurava otpornost legure na tamnjenje i koroziju. Ako koliina kroma pree 30% legura se tee lijeva. Krom stvara fazu krhkosti tzv. sigma fazu to ima za posljedicu lomljivost odljevka legure. Stoga udio kroma u tim legurama ne bi smio prei 28% do 29%. KOBALT. Sadraj kobalta doprinosi vrstoi i tvrdoi te leguru ini kruom. Kobalt povisuje modul elastinosti, vrstou i tvrdou legure vie od nikla. NIKAL. Nikal sadri veina legura proizvedenih u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Niti jedna legura proizvedena u Europi koja se upotrebljava za izradu lijevanih baza proteza ne sadri nikal. Leguri daje rastezljivost i ilavost. Moe biti odgovoran za alergije i dermatoze. ELJEZO. Veina legura sadri malu koliinu eljeza. Nikal i eljezo se dopunjuju i poboljavaju mogunost hladne obrade. Nikla obino u leguri ima vie od eljeza. Utjecaj ostalih sastojaka na svojstva legura kobalta i kroma je naglaeniji. UGLJIK. Ugljik je jedan od najkritinijih sastojaka. Male promjene sadraja ugljika mogu imati naglaen utjecaj na vrstou, tvrdou i rastezljivost legure. Ugljik moe stvarati karbide s bilo kojim metalom koji se u leguri nalazi, kao i sa slinim legurama, to znaajno mijenja fizikalna svojstva legure. Obino dolazi u obliku 0.3 0.4 % kromovog karbida. Jedan od najuinkovitijih naina za poveanje tvrdoe legura na bazi kobalta postie se poveavanjem sadraja ugljika. Promjena sadraja ugljika za 0,2% mijenja svojstva tih legura u tolikoj mjeri da se ne mogu koristiti u dentalne svrhe. Ako sadraj ugljika pree 0,2% preko propisane koliine 52

legura postaje pretvrda i prekruta i ne smije se upotrebljavati za izradu nadomjestaka u stomatologiji. Stoga je kontrola sadraja ugljika veoma vana. Kontrola sadraja ugljika u postupcima izrade i lijevanja konstrukcija je teka. To je posebno vano ako se za zagrijavanje upotrebljava otvoreni plamen, jer se viak ugljika moe ukljuiti za vrijeme lijevanja legure. Zbog toga je neobino vano imati potpunu kontrolu primijenjene topline. U protivnom dolazi do precipitacije ugljika, koji mijenja fizikalna svojstva legura. Molibden, tungsten, magnezij i silicij poveavaju tvrdou i u legurama se nalaze u manjim koliinama. MOLIBDEN. Molibden najvie poveava tvrdou i vrstou, a smatra se odgovornim za stvaranje manjih zrnaca. Sadraj od 3% do 6% molibdena doprinosi vrstoi legure. TUNGSTEN. Tungsten takoer poveava vrstou, ali manje od molibdena. Meutim, tungsten poveava rastezljivost legure vie od molibdena. Suvremene legure uglavnom vie ne sadre tungsten, a zamjenjuju ga ostali elementi koji poveavaju tvrdou, a najee je to molibden. MANGAN I SILICIJ. Mangan i silicij osim to poveavaju vrstou i tvrdou dezoksidiraju i na taj nain proiavaju leguru za vrijeme lijevanja. Mogu poveavati krhkost legure i radi toga se u leguri nalaze u koliini manjoj od 1%. Silicij i magnezij poveavaju itkou i lijevnost legura. ALUMINIJ. Aluminij u legurama koje sadre nikal stvara spoj nikla i aluminija (NikAl). Spoj nikla i aluminija znaajno poveava vlanu vrstou i vrstou smicanja. BERILIJ. Dodatak oko 1% berilija legurama koje sadre nikal snizuje podruje temperature topljenja za 100 C. DUIK. Sadraj duika znaajno utjee na svojtva legure i teko se moe kontrolirati. Za kontrolu duika presudan je nain lijevanja. Ako se lijevanje ne provodi u kontroliranoj atmosferi kao to je lijevanje pod vakumom ili pod argonom, poveava krhkost odljevaka. Ako konana legura sadri vie od 0,1% duika odljevci gube neto od rastezljivosti. Iako su razliitog sastava legure na bazi kobalta imaju veoma slina svojstva. Treba naglasiti da tehnoloki postupci rada s tim legurama mogu najvie utjecati na svojstva odljevaka. Posebno treba imati na umu da male koliine ugljika, duika i kisika, ovisno o nainu i uvjetima lijevanja, mogu jako mijenjati svojstva odljevka. Temperatura topljenja, temperatura rastopljene legure, veliina i raspored zrnaca mogu vie utjecati na konana svojstva odljevaka nego sam sastav legure. Razlog velike osjetljivosti tih legura na tehnoloke postupke lei u tome to krom, silicij, molibden, kobalt i nikal u spoju s ugljikom stvaraju karbide. Koliko e se karbida 53

stvarati posebno ovisi o temperaturi topljenja, temperaturi lijevanja, brzini hlaenja i ostalim postupcima. Mogunost da se greka u postupcima rada napravi je velika. Da se to ne dogodi tehnoloke postupke obrade legura potrebno je provesti precizno. Dentalne industrije nastoje proizvesti legure to boljih svojstava. Na tritu se neprekidno pojavljuju nove legure. Komercijalni razlozi esto u tome imaju veliku ulogu. Kako bi se proizvodnja novih legura kontrolirala i sprijeila primjena legura koje djeluju toksino, stvaraju preosjetljivost ili korodiraju neophodno je propisati standarde kojih se proizvoai moraju pridravati. American Dental Association je godine 1982. revidirala specifikaciju br. 14 prema kojoj ukupna teina kroma, kobalta i nikla u leguri mora biti preko 85%. Ako je ukupna teina tih elemenata manja od 85% legura mora sadravati najmanje 20% kroma. Ta specifikacija propisuje minimalne vrijednosti za rastezanje, vrstou smicanja i modul elastinosti. Propisuje takoer standardiziranu metodu testiranja tih legura to omoguuje usporeivanje rezultata i vrijednosti dobivenih u razliitim ispitivanjima.

9.1.3. Mikrostruktura Mikrostruktura svakog materijala osnovni je parametar kontrole svojstava. Ako se fizikalna svojstva nekog materijala promijene javljaju se i promjene u mikrostrukturi. I mala odstupanja od uvjeta manipulacije s legurama kobalta i kroma ili nikla i kroma izazivaju promjene mikrostrukture. Tipina mikrostruktura kobalt-krom legura je dendritska s karbidnim jezgrama u obliku otoia. Dendriti su gotovo nevidljivi, ali je nastanak karbidnih jezgara oigledan. Karbidi se mogu precipitirati na granicama zrna to se uoava kao zadebljanje na tom podruju. Stvaranje karbida veoma je teko kontrolirati pa je i kontrola fizikalnih svojstava legure oteana. U tim i slinim strukturama karbidna jezgra predstavlja prepreku za kretanje dislokacije. Krom, kobalt i molibden mogu stvarati karbide. Pri stvaranju karbida dolazi do povienja vrstoe i slinih mehanikih svojstava dok se postotak izduenja smanjuje. Smanjivanjem izduenja legura postaje manje rastezljiva od zlatnih legura to nije poeljno. Izduenje je manje kada se precipitacija karbida javlja kontinuirano du granice zrnaca. Karbidne strukture djeluju kao jezgre koje poveavaju energiju potrebnu da se izazove fraktura, ali frakturne pukotine zaobilaze jezgru iz ega proizlazi vei postotak izduenja. Temperatura kalupa ne utjee znaajno na precipitaciju 54

karbida, ali moe utjecati na udaljenost izmedju estica karbida, a samim time i poveati rastezljivost, osobito u lamelarnoj strukturi. to je temperatura kalupa via to je razmak izmedju estica karbida vei. Ako je lijevana konstrukcija djelomine proteze krhka pri pokuaju prilagodjavanja kvaice lako puknu, a mogu puknuti i ostali elementi proteze. Zbog toga je od velike vanosti odabrati sastav legure i tehnoloke postupke rada koji poveavaju rastezljivost, a da se pri tome znatnije ne mijenjaju ostala poeljna svojstva odljevaka. U praksi je teko kontrolirati mikrostrukturu odljevaka. to je primijenjena temperatura taljenja via i to je hlaenje odljevka bre lake e se postii diskontinuirana struktura karbida. Kada je temperatura lijevanja previsoka moe doi do reakcije metala i omotaa to je razlog looj povrinskoj strukturi odljevka.

9.2. GLAVNA FIZIKALNA SVOJSTVA

9.2.1. Temperatura taljenja i lijevanja Sve legure openito imaju odredjeno talite. Skruivanje legure nakon lijevanja takodjer zapoinje na jednoj odredjenoj temperaturi. Temperatura taljenja vano je svojstvo legure i od nje zavisi izbor aparatura u laboratoriju. Veina legura na bazi kobalta tali se na temperaturi vioj od temperatura taljenja zlatnih legura i nalazi se izmedju 1400 C i 1500 C. Samo Ticonium, nikal-krom legura tali se na 1275 C, a sve ostale legure tale se iznad 1300 C. Za lijevanje zlatnih legura upotrebljava se ulona masa na bazi kalcijevog sulfata, a za lijevanje se moe koristiti plamen plina i zraka pod pritiskom. Za taljenje kobalt legura koristi se smjesa kisika i acetilena i specijalne elektrine aparature. Optimalni rezultati taljenja i lijevanja legura dobivaju se koritenjem elektronske opreme koja kontrolira temperaturu, vrijeme lijevanja i ostale postupke, koji utjeu na precipitaciju karbida i veliinu zrnaca. Produeno grijanje ili previsoka temperatura za vrijeme taljenja i lijevanja oteuju leguru. Ako se postupak lijevanja provede ispravno neto legure uvijek ostane u tiglu. Kada se legura pregrije u tiglu ostaje malo legure. Neto ulone mase ostane zalijepljeno za odljevak i mora se odstraniti pjeskarenjem. Samo one legure koje se tale na temperaturi nioj od 1300 C

55

mogu se lijevati u ulonim masama na bazi kalcijeva sulfata, koje se koriste za lijevanje zlatnih legura. Poroznost odljevaka kobalt-krom legura ista je kao i kod odljevaka drugih legura. Dodatno kod tih legura postoji velika opasnost inkluzije oksida i drugih inkluzija za vrijeme lijevanja. Poroznost uslijed povratnog pritiska moe se lako javiti pri lijevanju zbog nedostatnog oduka kroz model od ulone mase, pogotovo ako se upotrebljava ulona masa na bazi silicija. Posljedica je nepotpuno izliveni odljevak. Da bi se plinovima komprimiranim ispred rastopljenog metala omoguilo istjecanje na pojedinim vanim mjestima votanog predloka prije ulaganja postavljaju se vrlo tanki tapii za kanale za lijevanje Svi nedostatci dentalnih odljevaka nisu povrinske nepravilnosti, koje se lako mogu vidjeti. Poroznost odljevaka koja se nalazi na mjestima izloenim jakom optereenju razlog je pucanja ba na tom mjestu. Tendencija stvaranja defekata poroznosti ovisi o veliini i obliku odljevka, o kanalima za lijevanje, o metalu i temperaturi taljenja u trenutku lijevanja. Stoga se s posebnom pozornou mora izabrati nain lijevanja, a sam postupak lijevanja svih dentalnih legura treba provesti veoma precizno.

9.2.2. Kontrakcija pri lijevanju Nakon postupka lijevanja, legura se hladjenjem skrutnjava i njezin se volumen smanjuje. Do kontrakcije odljevaka dolazi zbog razlike izmedju temperature rastaljene legure i krute legure. Kontrakcija kobalt-krom legura javlja se za vrijeme skrutnjavanja. Obzirom na visoku temperaturu taljenja kontrakcija tih legura je vea od kontrakcije zlatnih legura. Razliite legure imaju razliite vrijednosti kontrakcije, a te se vrijednosti kreu od 2,13 do 2,4%. Taj se nedostatak neutralizira prikladnom masom za ulaganje. to je povrina odljevka vea u odnosu na njegov volumen to je kontrakcija manja. Na kontrakciju utjee i irina lijevnih kanalia. to je promjer lijevnih kanalia vei to je kontrakcija pri lijevanju vea. Pri lijevanju velikih odljevaka na kontrakciju moe utjecati vrstoa ulone mase. Kod odljevaka nepravilnog oblika kontrakcija pri lijevanju se moe smanjiti upotrebom vrstog omotaa ulone mase u usporedbi s kontrakcijom koja se javlja kod mekane ulone mase. Pretpostavlja se da je tome razlog vea otpornost tvrde ulone mase prema ranoj kontrakciji, nego to je to sluaj kod mekane ulone mase. 56

9.2.3. Gustoa Gustoa legura na bazi kobalta kree se izme|u 7 i 8 g/cm2 to je polovica vrijednosti gustoe zlatnih legura. Gustoa je indikator specifine teine. Te legure su lagane to je njihova prednost za izradu konstrukcija gornjih djelominih proteza. Posebno je to vano ako je konstrukcija vea pa time i tea pa moe dodatno optereivati uporine zube. Kobalt-krom legure dobar su vodi topline. Ne reagiraju na prisutnost ostalih metala i legura u ustima i ne stvaraju galvanski lanak.

9.3. MEHANIKA SVOJSTVA

9.3.1. Tvrdoa Tvrdoa je otpornost nekog materijala prema prodiranju stranog tijela. Ona je mjera otpora materijala prema deformaciji ili optereenju. Tvrdoa nije osnovno svojstvo materijala nego ovisi o svojstvu eleastinosti i plastinosti. Postupci zagrijavanja ili mehanika obrada esto mogu izazvati promjenu tvrdoe metala ili legure. Za mjerenje tvrdoe najee se koristi neki od etiri testa: Brinellov, Vikersov, Rockvellov ili Knoopov test. Svi se zasnivaju na mjerenju trajnog deformiranog utisnua nakon prestanka djelovanja sile. Male razlike u sastavu legura na bazi kobalta imaju utjecaja na njihovu tvrdou. Po Brinellu tvrdoa kobalt-krom legura iznosi oko 360 kg/mm2. Po Vickersu te vrijednosti se kreu od 340-380 kg/mm2. Za usporedbu tvrde zlatne legure za izradu konstrukcija djelominih proteza imaju vrijednosti tvrdoe po Vickersu od 220-250 kg/mm2. Kobalt-krom legure su za jednu treinu tvrdje od zlatnih legura, koje se upotrebljavaju za istu svrhu. To omoguuje izradu manjih i tanjih baza proteza i ostalih elemenata. Medjutim, radi velike tvrdoe te se legure tee obradjuju. Teko ih je rezati, brusiti i polirati. Otporne su na oteenja. Njihova visoka tvrdoa zahtijeva upotrebu posebne opreme za obradu i poliranje. Nakon mehanike obrade i poliranja provodi se elektropoliranje. Elektrolitsko poliranje provodi se na principu galvanizacije pri emu konstrukcija nadomjestka slui kao anoda. Elekropoliranjem se dobije glatka i sjajna povrina nadomjestka.

57

Velika tvrdoa legura kobalta u usporedbi s tvrdoom cakline moe dovesti do abrazije uporinih zuba. Uslijed visokog modula elastinosti moe doi do oteenja povrine zuba opetovanim stavljanjem i skidanjem proteze. Grekama u postupcima obrade legure otvrdnjavaju. Zbog toga, bez obzira na stupanj rastezljivosti, prilagodjavanje kvaica je oteano. Kao posljedica eeg prilagodjavanja materijal se napree i otvrdnjava. Tako promijenjene kvaice mogu puknuti u funkciji ili pri pokuaju ponovne aktivacije. Malim poveavanjem postotka rastezljivosti mogunost prilagodjavanja kvaica, bez opasnosti pucanja, se poveava. Kako je vrstoa tih legura veoma velika umjereno poveanje njihove rastezljivosti se moe tolerirati.

9.3.2. vrstoa vrstoa je otpornost krutog materijala prema plastinoj deformaciji i lomu. Ona u sebi sadri niz mehanikih svojstava kao to su: granica viskoziteta, koeficijent ovrenja, vlana vrstoa i otpornost prema savijanju. vrstoa metala najbolje se karakterizira granicom teenja i koeficijentom ovrsnua. Znaajke vrstoe ovise o prirodi atomskih veza u kristalima i o njihovim defektima.

9.3.3. vrstoa smicanja (savijanja) vrstoa smicanja (snaga iskoritenja) indikator je veliine sile (stresa) potrebne da izazove trajnu deformaciju u gradji. To je svojstvo koje slui za oznaavanje kada e se pojaviti trajna deformacija. To je osobito vano svojstvo materijala za izradu djelominih proteza, posebno kvaica, podjezinih lukova i malih spojki. Ukoliko bi to svojstvo izostalo kvaice bi pri pokuaju aktiviranja pucale.

9.3.4. Vlana vrstoa Vlana vrstoa neplemenitih metalnih legura za baze manje je podlona promjenama od drugih svojstava kao na primjer od rastezanja. Konana vlana vrstoa varira, a njezine

58

vrijednosti kreu se od 640 MN/m2 do 825 MN/m2. Tvrde zlatne legure za izradu djelominih proteza imaju sline vrijednosti vlane vrstoe.

9.3.5. Izduenje-rastezljivost Rastezljivost je vano svojstvo legure. Postotak rastezljivosti indikator je relativne krhkosti ili gipkosti nadomjestaka. Rastezljivost i konana vlana vrstoa utjeu na ilavost svakog materijala. To svojstvo posebno dolazi do izraaja pri izradi kvaica na djelominim protezama. Poeljno je da legure iz kojih se izradjuju kvaice imaju dobro izraeno svojstvo rastezljivosti i vlane vrstoe kako bi bile ilavije i ne bi pucale pri aktiviranju. Treba znati da i mala mikroporoznost legure znaajno mijenja njezinu rastezljivost dok na ostala svojstva utjee u manjoj mjeri. Utjecaj mikroporoznosti na vrstou savijanja, modul elastinosti i zateznu vrstou prilino je ograniena. Postotak izduenja legure u velikoj mjeri ovisi o uvjetima lijevanja. Stoga je neobino vano kontrolirati temperaturu taljenja i lijevanja tih legura.

9.3.6. Modul elastinosti Modul elastinosti je konstanta proporcionalnosti, koja povezuje naprezanje i izduenje do granice proporcionalnosti. Modul elastinosti (Youngov modul) je indeks postojanosti materijala. Modul elastinosti vano je svojstvo konstrukcijskih materijala koji se upotrebljavaju u stomatologiji. to je vrijednost modula elastinosti via to e izlivena konstrukcija djelomine proteze ili drugog nadomjestka biti krua i manje savitljiva. Legure s visokim modulom elastinosti omoguuju izradu nadomjestaka manjih dimenzija. Smanjivanjem debljine nadomjestak postaje laki. Kruta i nesavitljiva baza proteze omoguuje ravnomjernu raspodjelu vanog i izvanvanog optereenja na uporine zube i tkiva leita. Modul elastinosti neplemenitih metalnih legura najmanje dva puta je vii od modula elastinosti dentalnih zlatnih legura. To je veoma vano svojstvo, koje moraju imati metalne legure za djelomine proteze i druge nadomjestke. 59

Vrijednost modula elastinosti dentalnih kobalt-krom legura iznosi oko 228 GN/m2, vrijednost za nikal-krom legure iznosi 186 GN/m2. Modul elastinosti dentalnih zlatnih legura tip IV iznosi 90 GN/m2.

9.4. PLEMENITI ELIK Uz stomatologiju ga spominje Hauptmayer godine 1919. Glavne odlike su mu tvrdoa, vrstoa, dobra toplinska provodljivost i postojanost boje. Otpornost na koroziju je bolja od zlatnih legura uz uee ugljika manje od 0,07%. Nedostaci su: visok stupanj taljenja uz kisik i plin i osjetljivost na arenje na zraku zbog gubitka antikorozivnog svojstva. Pojavljuju se pod komercijalnim imenima : Wipla, remenit i contracid a primjenjuju se za : baze djelominih i potpunih proteza, kvaice ica ( Wipla uz silicij) promjera 0.7, 0.8, 0.9, 1.0 mm, krunice i mostove. Pri sloenoj obradi mogu nastati i greke zbog dimenzijskih promjena, raznih oteenja baze zbog gubitka detalja ili nejednake debljine ploe. Toplinska obrada elika postie se lijevanjem, varenjem i lemnjenjem. Za lijevanje su potrebne kockice koje se tale na temperaturi od 1350 1450 C bez prisustva kisika. Hladna obrada postie se preenjem i savijanjem. Komercijalni oblici su kockice za lijevanje, lim za preanje i ice za savijanje.

9.5. TITAN Titan je koristan zamjenski materijal za kobalt krom legure pri izradi baza djelominih i potpunih proteza, krunica i mostova. Mehanika svojstva slina su jako tvrdim zlatnim legurama. Visoka rezistencija na koroziju, kompatibilnost s tkivima usne upljine i cijelog organizma te niska cijena, atributi su koji mu svakim danom proiruju primjenu u stomatologiji.

60

LITERATURA

1. Barclay CW, Walmsley AD. Fixed and removable prosthodontics. Edinburgh, London: Churchill Livingstone, 1998. 2. Combe EC. Notes on dental materials. Edinburgh-London-Melbourne-New York: 1986. 3. Craig RG, Powers JM, Wataha JC. Dental materials: Properties and manipulation. St. Louis: Mosby, 2000. 4. http://dental.columbia.edu/class_sites/sdas2006/class/prostho/alloys.pdf Bitzer BW. Physical properties of dental alloys. 5. http://www.brooks.af.mil/dis/DMNOTES/prosalloys.pdf Dental alloys used in Prosthodontics. Based information about metals and alloys. 6. Marxkors R. The partial denture with metal framework. Bremen: BEGO Bremner Goldschlgerei W. Herbst GmbH & Co., 1984. 7. McCabe JF, Walls AWG. Applied dental materials. 8th Ed. Oxford: Blackwell, 2003. 8. O'Brien WJ. Dental materials and their selection. Chicago: Quintessence Publ. Co, Inc., 1997. 9. Smith BGN, Wright PS, Brown D. The clinical handling of dental materilas. Bristol: Wright, 1986. 10. Stananought D. Laboratory procedures for full and partial dentures. Oxford: Blackwell, 1978. 11. White GE, Johnson A. Dental technology. London: Mosby-Wolfe, 1997.

61

10. POLIMERI I POLIMERIZACIJA


Vjekoslav Jerolimov

Razni materijali, poput drveta, slonovae, keramike, metala i kauuka, proteklih su stoljea koriteni za izradbu mobilnih i fiksnih zubnih proteza. Svi navedeni materijali, imali su brojne nedostatke koji su ograniavali njihovu uporabu. Istraivanjima Otta Rhma godine 1901. zapoinje razvoj polimera na osnovi akrilne i metakrilne kiseline, koji se postupno sve vie upotrebljavaju u raznim granama industrije. Meutim, smatra se da je uope prvu kemijsku reakciju polimerizacije u laboratoriju proveo berlinski apotekar Eduard Simon godine 1839., dok su 30tih godina 20. stoljea uslijedili mnogi pokusi sinteze raznih drugih polimera. Novosintetizirani materijal poli(metil-metakrilat) nazivaju "organskim staklom", a zbog svojih kvaliteta poinje njegova uporaba u stomatolokoj protetici. Npr., u Sjedinjenim amerikim dravama, godine 1946., vie od 60% svih proteznih baza bilo je izraeno od poli(metil-metakrilata). Brojna su svojstva, inae propisana svjetskim standardima, koja moraju posjedovati akrilatne smole za primjenu u stomatolokoj protetici. Tu spadaju mehanika svojstva poput elastinosti, vrstoe, tvrdoe i dr. Fizikalno kemijska svojstva ukljuuju netopljivost materijala u usnoj upljini kao i slabu difuziju njegovih sastojaka u okolno tkivo, malu apsorpciju vode, malu specifinu teinu, neutralni okus i miris, te dimenzijsku stabilnost. Jedan od temeljnih zahtjeva je biokompatibilnost poliakrilata s tkivom usne upljine. Estetska svojstva akrilatnih smola vrlo su prihvatljiva. One posjeduju i dobra radna svojstva; bezopasne se pri obradi i upotrebi, jednostavno se pripremaju i oblikuju, imaju dobra adhezijska svojstva s metalom i keramikom, a tijek polimerizacije se odvija s visokim iskoritenjem. Posebno je vano da koliina ostatnog (rezidualnog, neispolimeriziranog) monomera bude zanemarljivo mala. Akrilatne smole imaju i prihvatljivu cijenu. Ove umjetne smole, kao i postupci njihovog polimeriziranja, modificirani su tijekom zadnjih godina, sa svrhom poboljanja fizikalnih i radnih svojstava. To se postie dodatkom kemijskih tvari i novijim nainima polimerizacije kao to je primjena mikrovalne energije i vidljivog svjetla. Jedan od znaajnijih imbenika koji odreuju svojstva je struktura akrilatnih smola. Struktura smola ovisi o postupku polimeriziranja (otvrdnjavanja) kao i o uvjetima kojima je smola

62

izloena kao zubni nadomjestak u usnoj upljini tijekom koritenja. Razvojem spektroskopskih i dr. tehnika, te posebice magnetske rezonancije, omoguuje se bolje analiziranje i razumijevanje odnosa svojstava i strukture polimernih materijala za protetsku namjenu, a time i poboljanje njihove upotrebne vrijednosti. iroka proizvodnja i uporaba sintetskih materijala, te injenica da je godine 1979. proizvodnja polimera premaila proizvodnju elika, govori o tome da je zapoelo novo tehnoloko razdoblje. Stoga je 20 stoljee nazvano: polimerno doba" . Dananja zastupljenost polimera u svakodnevnom ivotu zauzima iroke razmjere, npr., od izradbe ambalae, izgradnje svemirskih letjelica do nadomjestaka u ljudskom organizmu itd.

10.1. STRUKTURA I KLASIFIKACIJA POLIMERA Kemijski spojevi velikih molekulskih masa nazivaju se makromolekulama, a ukoliko se sastoje od istovrsnih ponavljanih jedinica, nazivaju se polimerima, to dolazi od grke rijei poly vie i meros - dio. Broj ponavljanih jedinica neke polimerne molekule naziva se stupanj polimerizacije (DP - degree of polymerization). Kemijsko-fizikalna svojstva polimera odreena su stupnjem polimerizacije. Tako su polimeri s manjim stupnjem polimerizacije viskozne kapljevine ili lako taljive krutine, te se nazivaju oligomeri. Polimeri s veim stupnjem polimerizacije i molekulskim masama stvaraju vrste krutine. Polimeri se klasificiraju prema podrijetlu na prirodne polimere, kao to su krob, celuloza, svila, kauuk i vuna. Toj skupini pripadaju i biopolimeri od kojih su izgraeni ivi organizmi, te na sintetske polimere. Sintetski polimeri se dijele prema kemijskoj reakciji dobivanja na stupnjevite (kondenzacijske) i lanane (adicijske). Postoji takoer podjela prema oblicima polimernih lanaca na linearne, granate i umreene koji mogu nastati povezivanjem dvaju ili vie linearnih lanaca. Polimeri sastavljeni od istovrsnih ponavljanih kemijskih jedinica nazivaju se homopolimeri, a ukoliko sadre dvije ili vie razliitih kemijskih jedinica nazivaju se kopolimeri. Prema nainu vezanja monomernih jedinica kopolimeri mogu biti:

63

Statistiki kopolimeri koji imaju ponavljane raznovrsne jedinice nepravilno rasporeene: -A-A-B-A-B-B-A-BAlternirajui kopolimeri imaju ponavljane jedinice naizmjence rasporeene u pravilnom rasporedu: -A-B-A-B-A-B-A-B-ABlok kopolimeri imaju jedinice koje se ponavljaju u obliku blokova: ( A - A - A - A - A ) - ( B - B - B - B - B)

Cijepljeni kopolimeri sastoje se od osnovnog lanca na kojeg je postranino vezan lanac sastavljen od drugih monomernih jedinica: B I B I -A-A-A-A-A-A-A-A-A-A-A-AI B I B I B I

64

10.2. POLIMERI AKRILNE I METAKRILNE KISELINE U protetici je vano poznavati polimere na bazi akrilne i metakrilne kiseline, odnosno estera ovih kiselina. Poliakrilna te polimetakrilna kiselina strukturom i svojstvima su vrlo slini homopolimeri. Dobro su topljive u vodi i niim alkoholima, dok su netopljive u organskim otapalima. CH3 I -( CH2 - CH )nI COOH -( CH2-C )nI COOH

poli(akrilna kiselina)

poli(metakrilna kiselina)

One nastaju polimerizacijom monomera i njihovih metalnih soli uz inicijatore koji takoer moraju biti topljivi u vodi poput amonijevog persulfata. Brzina kojom se odvija polimerizacija te molekulska masa nastalog polimera ovise o pH mediju.

10.3. POLI (METIL-METAKRILAT) (PMMA) PMMA, kao kemijski postojani polimer, osobito prema oksidacijskoj razgradnji i djelovanju svjetla, kiselina i luina, koristio se kao zatitni premaz sve do tridesetih godina 20. stoljea, kada Otto Rhm razvija postupak proizvodnje blokova tzv. pleksiglasa koji se kasnije koristi za ostakljivanje zgrada, u automobilskoj industriji, za izradu instrumenata, rasvjetnih tijela, namjetaja i sl.

65

CH3 I ( - CH2 - C - )n I COOCH3

Molekula poli(metil-metakrilata)

Poli(metil-metakrilat)

je

amorfan

polimer,

prvenstveno

zbog

svojih

linearnih

makromolekula. Amorfan poli(metil-metakrilat) je velike prozirnosti i proputa 93% bijelog i 75% ultra-ljubiastog svjetla. Odlikuje se iznimno dobrom mogunou obrade, te postojanou oblika, osobito na djelovanje atmosferilija, kisika i svjetla. Mehanika svojstva prvenstveno ovise o molekulskoj masi, te udjelu omekivaa. Nazonost polarnih esterskih skupina poveava meumolekulske sile koje doprinose vrstoi i povrinskoj tvrdoi poli(metil-metakrilata). Te kvalitete ga ine boljim od stakla, pa je dobio naziv "organsko staklo". Kao negativna svojstva potrebno je spomenuti krtost, zapaljivost te priline koliine ostatnog monomera koje ovise o vrsti provedene polimerizacije, a one se kasnije ogledaju u trajnosti i kvaliteti gotovog proizvoda. Prigodom prerade potrebno je provoditi polagano hlaenje gotovih predmeta od PMMA, kako bi se izbjegle unutarnje napetosti materijala. Reakcija polimerizacije se provodi uz radikalne inicijatore, postupcima u suspenziji i masi. S porastom konverzije znatno rastu brzina reakcije i molekulska masa nastalog polimera. Inicijator reakcije je najee benzoil-peroksid, a kao regulator dodecil-tiol, kojim se ograniava relativna molekulska masa polimera na 20.000-35.000, jer se preraevine veih molekulskih masa teko obrauju. Poli(metil-metakrilat) se u industriji prerauje preanjem, ekstrudiranjem, zavarivanjem, ultrazvukom i sl. Primjena mu je svakodnevna; od graevinarstva, autoindustrije, izradbe raznih ureaja, te u stomatologiji za izradu protetskih izradaka.

66

10.4. TIJEK POLIMERIZACIJE Polimerizacija je kemijska reakcija u kojoj monomeri (male molekule) meusobnim kovalentnim povezivanjem tvore makromolekule. Nezasieni Inicijacija monomeri se moe polimeriziraju izvesti na mehanizmom naina, lananih reakcija. Lanana polimerizacija se sastoji od tri faze: inicijacije, propagacije i terminacije. vie npr. toplinskim zagrijavanjem, elektromagnetskim valovima (mikrovalovi, svjetlo i dr.), kemijskim tvarima (hladna polimerizacija), pri emu nastaju slobodni radikali. Pri toplinskoj razgradnji nije mogue kontrolirati koliinu novonastalih slobodnih radikala. Nastali radikal reagira s monomerom, a reaktivna skupina ili slobodni radikal pomie se na kraj lanca. Lanci rastu relativno brzo uz konstantu brzinu propagacije. S porastom koncentracije makroradikala za vrijeme trajanja polimerizacije dogaaju se bimolekulne reakcije novonastalih radikala koji dovode do zaustavljanja ili terminacije same polimerizacije.

10.5. UMREAVANJE Umreavanje je postupak povezivanja susjednih polimernih lanaca polivalentnim vezama putem polifunkcionalnih monomera ili djelovanjem zraenja, pri emu nastaju polimerne mree. Za umreavanje akrilatnih polimera koji se primjenjuju u stomatologiji najee se koriste polifunkcionalni monomeri kao na pr. dimetakrilati etilenglikola, heksametilglikola, trietilenglikola, 1,4-butandiola i dr. Dimetakrilati s dvije dvostruke veze u molekuli omoguuju nastajanje umreenih akrilata. Tako nastale smole imaju poboljana mehanika svojstva, a smanjuje se i absorpcija vode. Umreavanjem se smanjuje i topljivost polimera u organskim otapalima. Umreeni polimeri bubre u odgovarajuem otapalu, odnosno omekavaju. S poveanjem koncentracije umreivaa smanjuje se i volumen nabubrenog akrilata. Umreavanjem dolazi do povienja staklita smole (Tg), i talita (Tm). Obino se u poli(metil metakrilat), koji se primjenjuje u protetici, dodaju veoma male koliine umreivaa (4-8%).

67

10.6. RAZGRADNJA POLIMERA U primjeni polimernih materijala osobito je vano poznavati procese njihove razgradnje i kako ona utjee na promjenu svojstava, te kako ih usporiti. Razgradnja polimera je postupak kojim dolazi do promjena njegovih poetnih svojstva. Dijeli se na ubrzane i dugotrajne razgradnje koji se jo nazivaju starenjem. Starenjem polimer gubi svoja mehanika i kemijska svojstva, mijenjajui boju i izgled. Postupci razgradnje su posljedica promjene matrice polimernih molekula, njihovih veliina, stupnja umreenja i pokrajnjih skupina. Promjene ovise o vrsti polimera, te zbog toga nemaju jednaki tijek i brzinu degradacije, a mogu biti izazvane razliitim utjecajima: oksidacijskim, toplinskim, mehanikim, kemijskim, radijacijom ili, esto, kombinacijom vie njih.

LITERATURA 1. Al Doori D, Huggett R, Bates JF. A comparison of denture base acrylic resins polymerised by microwave irradiation and by conventional water bath curing systems. Dent Mater 1988; 4:25-32. 2. Al-Mulla MAS, Huggett R, Brooks SC. Some physical and mechanical properties of a visible light-activated material. Dent Mater 1988; 4:197-200. 3. Barclay CW, Walmsley AD. Fixed and removable prosthodontics. Edinburgh, London, Melbourne, New York, Tokyo: Churchill Livingstone, 1998. 4. Brandrup J, Immergut EH. Polymer handbook. 3rd Ed. New York: J. Wiley & Sons, 1989. 5. Combe EC. Notes on dental materials. Edinburgh, London, Melbourne, New York: Churchill Livingstone, 1986. 6. Craig RG, Powers JM, Wataha JC. Dental materials. 7th Ed. St. Louis: Mosby, 2000. 7. Dyer MRY, Roberts BJ. Notes on prosthetic dentistry. London: Wright, 1989. 8. Janovi Z. Polimerizacije i polimeri. Zagreb: Hrvatsko drutvo kemijskih inenjera i tehnologa, 1997. 9. Mutlu G, Harrison A, Huggett R. A history of denture base materials. QDT Yearbook 1989; 145-151. 10. OBrien WJ. Dental materials and their selection. 2nd Ed. Chicago: Quintessence Publ. Co, Inc., 1997. 68

11. Smith BGN, Wright PS, Brown D. The clinical handling of dental materials. Bristol: Wright, 1986. 12. White GE, Johnson A. Dental Technology. London: Mosby-Wolfe, 1997.

69

11. POLIMERI U FIKSNOJ PROTETICI


Denis Vojvodi i Biserka Lazi

11. 1. POLIMERNI MATERIJALI ZA FASETIRANJE (D. Vojvodi)

11.1.1. Usporedba materijala za fasetiranje Od ponovnog uvoenja metalne keramike u stomatoloku protetiku ezdesetih godina prolog stoljea broj ovako fasetiranih protetskih radova znatno se poveao. Ali ipak ne toliko kao to se misli. Neke studije pokazuju kako su metalnokeramiki radovi zastupljeni u 38% sluajeva u sveukupnom broju fasetiranih protetskih radova, te da metalnokeramiki radovi nisu toliko raireni kakvo je opeprihvaeno miljenje. Fasete izraene od keramikih materijala nedvojbeno pokazuju nekoliko prednosti prema polimernim. Kao prednosti keramike obino se istiu bolja reprodukcija i postojanost boje, via translucentnost, te mogunost izradbe faseta bez retencije u (primarne) i na (sekundarne) metalu protetske konstrukcije. Ve tvrdoa keramike i posljedino, jedva spomena vrijedno, abrazivno troenje, omoguuju dobre estetske rezultate nepromjenljive za due razdoblje. Uz to i malen postotak lomova faseta od svega 2-3% vodi k dugotrajnim protetskim radovima. No, ako takva faseta pukne, tada je slaba mogunost popravka u ustima, to je vrlo loa karakteristika keramike. Iz ove napomene proizlaze i neke kontraindikacije za keramiku kao to su npr. izrazito duboki zagriz ili pak bruksizam. Kako je keramika vrlo osjetljiva na udarce tj. krhka treba razmisliti o njenoj uporabi kod pacijenata koji se bave odreenim portovima (borilake vjetine, itd.). Izrazito visoku ocjenu zasluuje biokompatibilnost keramike s osobitim osvrtom na malo taloenje plaka. Iako se temeljem iznesenog moe zakljuiti kako metalnokeramiki radovi pokazuju mnoge prednosti, neka indikacijska podruja su predodreena za polimerima fasetirane protetske konstrukcije. Ovdje na prvom mjestu treba napomenuti kombinirane 70

(fiksno-mobilne) protetske radove. Kod djelominih mobilnih proteza uvijek se prigodom vakanja javljaju napetosti koje se prenose na fiksnoprotetske radove, a osobito ako su radovi meusobno povezani preciznim elementima kao to su razni privrstci (etemeni), preke, frezani elementi, teleskopske i konusne krunice. Napetosti tada izazivaju optereenje koje djeluje protiv veze metala i fasete krunice, tj. protiv njihove meusobne veze i time olakavaju otpadanje fasete. Budui se keramika faseta u sluaju puknua moe samo nepotpuno, a uz to i vrlo skupo popraviti, pri ovim indikacijama prednost se daje polimerima fasetiranim radovima. Na taj se nain, zahvaljujui mogunosti popravka polimera u ustima, ovi skupi i zahtijevni radovi mogu u sluaju loma fasete popraviti u ustima.Time se omoguuje dugotrajnija estetska i funkcionalna uporaba ovakvih radova to zadovoljava zahtjev o ekonominosti. Pored ve navedenih razloga, uporabi napeene keramike za precizne protetske radove stoje na putu i tekoe vezane uz tehniku stranu radnog postupka. Naime, oksidni sloj stvoren s unutranje strane krunice prilikom peenja keramikih slojeva moe initi probleme prilikom namjetanja. To posebice dolazi do izraaja kod unutranje plohe vanjske teleskopske ili konusne krunice, jer ako se oksidni sloj odstrani pjeskarenjem poveava se zazor izmeu vanjskog i unutarenjeg teleskopa. Stoga je upitno moe li vanjski teleskop nakon peenja keramikih slojeva, i posljedine oksidacije unutranje plohe pruiti prihvatljivu tonost nalijeganja. Ovi problemi opisani na primjeru teleskopskih krunica vrijede i za ostale osobito precizne protetske radove. Upravo iz tih razloga, za fasetiranje konstrukcijskih elemenata protetskih radova na skidanje u veini sluajeva uporabljuju se polimerni materijali. Pored ove "klasine" indikacije za polimerne fasete, kontraindikacija za keramiku je i ekstremno snieni zagriz kada nema dostatnog mjesta za keramiku masu u dovoljno vrstom sloju. Iz navedenog razloga, a i financijskih trokova, polimerne fasete se mogu izraivati i na protetskim radovima u distalnoj regiji, no pri tome samo s vestibularne strane. Moe se zakljuiti da polimerni materijali za fasetiranje i dalje zadravaju svoja indikacijska podruja, no neprikladni su kao materijal za okluzijske i artikulacijske plohe protetskih radova. Upravo spomenuto ogranienje uporabe polimera zasniva se na poznatim nedostacima ovog materijala, koji su u prolosti bili esto zanemarivani, i stoga doveli do nezadovoljavajuih klinikih rezultata. No polimerni materijali su posljednjih godina 71

usavravani isto kao i njihova obradba, tako da neki autori jedva vide razliku u odnosu spram keramike. Kvaliteta, podnoljivost i dobra mogunost obradbe nekog polimera za fasetiranje mogu se dokazati tek nakon dugotrajnijeg rada s tim materijalom i viegodinjeg "testa" u ustima. Tako se novi, abrazivno manje osjetljivi polimeri, tek dokazuju kako bi uli u iroku praksu. I pored svih poboljanja, nepostojanje kemijske veze izmeu polimera i metalne podloge jedan je od najveih prigovora ovim estetskim materijalima.

11.1.2. Svojstva polimera za fasetiranje Pojam estetskog nadomjestka poistovjeujemo s oponaanjem prirodnih zuba kako oblikom tako i bojom, to se postie oblaganjem nosive metalne konstrukcije estetskim materijalom, keramikom ili polimerom. No za postizanje zadovoljavajue boje, koja se odabire odgovarajuim kljuem (lepezom) boja za svaki materijal, potrebito je neutralizirati boju metalne konstrukcije temeljnim slojem tzv. opakerom. Opaker se sastoji obino od dvije komponente, tekuine i praha, koje se mijeaju u tono propisanom omjeru (najee 1:1) kako bi se postigla homogena tekua smjesa koja se kistom nanosi na metalnu podlogu (u jednom ili vie slojeva) i potom polimerizira. Tekuina opekera ujedno djeluje i kao adheziv pri emu se nastoji postii povezivanje s oksidima metalne povrine (Van der Waalsove sile, vodikove veze). Opaker moe biti i jednokomponentan, u ve zamjeanom tekuem stanju, to svakako olakava posao i smanjuje mogunost pogreke zubotehniara. Opaker moe polimerizirati tlano-toplinski u vodenoj kupelji, obino pri temperaturi od 120oC i tlaku od 6 Bara, ili pak svjetlosno u aparatu za svjetlosnu polimerizaciju valne duine izvora svjetlosti najee od 300-520 nm. Duina trajanja polimerizacije ovisi o materijalu, broju slojeva i uporabljenom aparatu za polimerizaciju. Nakon polimerizacije opakerskoga sloja postavlja je polimerni materijal eljene boje, danas najee dobavljan u trcaljkama ili posudicama, koji se kao gotov materijal plastinim instrumentima za modelaciju oblikuje u eljene oblike faseta, kako bi se i oblikom oponaali prirodni zubi. Zatim se materijal polimerizira u istim aparatima kao i opakerski materijal, tj. tlano-toplinski ili svjetlosno, obrauje glodalima (frezama) i polira.

72

Abrazijska otpornost polimera Otpornost na abraziju polimernih materijala za fasetiranje retrospektivno se esto ocjenjuje kao nezadovoljavajue. Poboljanja u tehnologiji polimerizacije (tlano-toplinska polimerizacija, svjetlosna polimerizacija) i sastavu polimernih materijala, poveanje udjela i smanjenje estica mikropunila, donijeli su poboljanja, no u klinikoj praksi i dalje se viaju defekti na polimernim fasetama nastali tijekom uporabe kao posljedica vakanja. Opseg tih defekata ovisi o fasetiranoj plohi (okluzalna ili vestibularna), individualnom tipu vakanja i sastavu hrane. Defekti nastaju na fasetama i kao posljedica etkanja zuba slino kao klinasti defekti na prirodnim zubima. esto se proteu cervikalno preko nekoliko protetskih lanova, kao i preko susjednih prirodnih zuba. Za abrazijsku otpornost polimera znaajan je sastav polimernog materijala za fasetiranje koji se dijeli na dva osnovna dijela: 1) organskog matriksa, to je nekada najee bio polimetilmetakrilat, a danas su to najee ugljikovodini lanci slini Bowenovoj formuli, 2) anorganski materijali za punjenje, preteno SiOx, Al2O3, K2O, Na2O i dr. Anorganskim punilima postiu se bolja mehanika, fizikalna i kemijska svojstva polimera,a mogu biti razliite veliine estica, po emu su polimeri za fasetiranje podijeljeni na: makropunjene, mikropunjene i hibridnopunjene. U suvremenim materijalima za fasetiranje povean je udio anorganskih punila na ak oko 70% (teinski) koje preteito ine estice silicijeva dioksida i barij-aluminij-silikatnog stakla ija prosjena veliina zrna ne prelazi 1m. Ove estice se prije ugradnje u organski matriks dodatno silaniziraju tj. na njih se nanosi sloj silanskog veznog posrednika koji se s jedne strane silicij-kisikovim (Si-O) vezama povezuje s esticama punila, a s druge strane s organskim radikalima organskoga matriksa i na taj nain pojaava njihova veza s organskim matriksom. Kao organski matriks slue metakrilni esteri, visoko umreeni, oblika organskoga stakla, i ini oko 30% (teinski) suvremenog polimernog materijala za fasetiranje. Najmanje otporan na abraziju je upravo organski matriks koji najprije biva erodiran. Tvrde anorganske estica za punjenje slabo abradiraju, no organski matriks oko estice biva erodiran, anorganska estica sve vie ogoljuje dok napokon ne ispadne iz organskoga matriksa. Ovaj proces uvelike utjee na poveanje dubine povrinske hrapavosti to za posljedicu ima pojaano taloenje plaka i diskolorizaciju faseta. 73

Tako su klinika istraivanja pokazala kako poslije 5 godina uporabe oko 5% meulanova u mosnim konstrukcijama i 10% krunica ima vidljive metalne retencijske elemente kao posljedicu abrazije. Novorazvijeni kompozitni materijali sa silaniziranim hibridnim anorganskim punilima koja ostvaruju bolju svezu s organskim sastavnim dijelovima trebaju pokazati bolju abrazijsku otpornost. Neki autori smatraju abrazivnu otpornost ovih kompozita tako dobrom da ih preporuuje i za okluzalno fasetiranje, navodei da su po abrazijskoj otpornosti vrlo slini prirodnoj caklini. No potrebite su dugogodinje klinike studije s pozitivnim rezultatima kako bi ti materijali mogli openito prihvatiti za okluzalno fasetiranje protetikih radova veih raspona. Biokompatibilnost U svrhu ocjenjivanja ove karakteristike sluimo se klinikim, histolokim i mikrobiolokim metodama. U svim navedenim ispitivanjima polimerni materijali pokazuju slabije rezultate od alternativnih materijala: keramike i lijevanih legura. Istraivanja provedena pomou plak-indeksa (Silness i Loe) i indeksa krvarenja iz sulkusa (Muhlemann i Son) pokazuju loije vrijednosti polimernih materijala od poliranih metalnih povrina. Najbolje pak vrijednosti postiu se uporabom keramike. Analiza histolokih nalaza sluznice ispod tijela mosta pokazuje najau upalu upravo ispod polimerima fasetiranih mostova. Tamo je broj polimorfonuklearnih leukocita, monocita i limfocita znatno povien u odnosu prema istim mjestima ispod metalnih i keramikih meulanova, a pojaana prokrvljenost karakteristina je za prisutnu kroninu upalu. Mikrobiolokim testovima takoer se moe dokazati pojaano naseljenje bakterija na polimernim materijalima u usnoj upljini. Razlozi ovako loe podnoljivosti polimernih materijala su raznovrsni. Glavni su razlozi loa sposobnost poliranja i poroznost, a i povrinska hrapavost kao posljedica premale otpornosti na abraziju. Ovi razlozi pospjeuju taloenje mikrobijalnog plaka s posljedinom upalom okolnoga tkiva. Stvaranje optimalnih higijenskih uvjeta oteava i bakterijska kontaminacija granine pukotine na spojnoj povrina metala i polimera zbog nepostojanja kemijske sveze. 74

Predimenzionirane fasete takoer uzrokuju iritaciju i slabe higijenske uvjete u podruju marginalne gingive. Osim neadekvatnim radom zubotehniara, predimenzioniranje faseta uvjetovano je djelomice polimernim materijalom i retencijskim perlicama i mreicama. Naime, slino kao i kod napeene keramike i kod polimernih materijala postoji potreba minimalne debljine sloja, kako bi se osigurala vrstoa i vjernost reprodukcije boja, koja iznosi oko 1,5 mm. Ako se i reducira debljina retencijskih perlica (sekundarna retencija) s uobiajenih 0,4 mm ili 0,6 mm poprenog presjeka do polovice perlice (do ekvatora, tj. na podminirani dio koji retinira polimerni materijal), javlja se potreba za 0,2-0,4 mm prostora. Kako bi metalna konstrukcija krunice izraene od plemenitih legura bila vrsta mora imati debljinu metala od 0,8 mm, to s reduciranim retencijskim perlicama iznosi minimum 1,0 do 1,2 mm. Ako ovoj debljini dodamo jo sloj od 1,5 mm polimernog materijala dolazimo do debljine stijenke krunice od 2,5-2,7 mm u presjeku. Ova debljina odbruena cirkularno od zuba dovela bi u opasnost zubnu pulpu, pa tedei zubno tkivo esto predimenzioniramo krunice. Problem predimenzioniranja krunica nastaje i kod uporabe metalne keramike, no za nju nije potrebita mehanika retencija i time ve dobivamo nekoliko dragocjenih desetinki milimetra. Stoga bi tehnologija povezivanja bez mehanikih retencija bila dobitak za fasetiranje polimernim materijalima kako u estetskom, tako i u biolokom smislu. Postojanost boje Nepobitno jest da se u zubotehnikom laboratoriju mogu izraditi polimerne fasete koje reprodukcijom boje, zasjenjenjima na zubnom vratu, incizalnom bridu i individualnim efektima posve slie prirodnim zubima, no to je due protetski rad u ustima pacijenta, utoliko su ee promjene ishodinog stanja. U mikropukotinu nastalu izmeu polimerne fasete i metala useljavaju se mikroorganizmi koji uvjetuju promjenu boje fasete i ve je nakon kraeg razdoblja mogu estetski diskreditirati. Ovo obojenje oznaava se kao egzogena promjena boje, a osim mikroorganizmima uvjetovana je i prodiranjem sastojaka hrane u prostor pukotine. Tako kofein iz kave i tein iz aja, te katran kod puaa mogu vrlo brzo nakon postave protetskog rada izazvati runu sivkasto-crnu boju fasete. Mikroorganizmi u podruju granine pukotine esto pospjeuju i korozijske procese na dentalnoj leguri. Osim egzogene nastaju i endogene promjene boje. Relativno su rijetke, zastupljene sa 6,4% uestalosti spram 67% egzogenih, no i one ipak umanjuju uspjeh polimerima fasetiranog protetskoga rada, osobito kod estetski osjetljivijih pacijenata. Endogene promjene boje uzrokovane su kemijskim reakcijama pojedinih sastavnih dijelova polimernoga 75

materijala, proizalih uslijed raznih utjecaja tijekom uporabe protetskoga rada. Tako razna otapala sadrana u hrani, pa ak i utjecaj svjetla mogu promijeniti kemijsku strukturu organskog matriksa polimera. Posebno treba upozoriti na naknadnu polimerizaciju kod svjetlom polimerizirajuih polimera koja je tijesno vezana uz promjenu boje. Materijal za fasetiranje postaje tada sivkast, ukast ili smekast, smanjuje se sposobnost reflektiranja upadnog svjetla, te faseta djeluje "mrtvo". U kontekstu promjene boje bitna je odlika polimera da i nakon vaenja iz polimerizacijske kupelji jo upijaju vodu. Ovisno o materijalu ovo upijanje je od 0,4 do oko 5 volumnih postotaka. Ono traje tako dugo dok polimerni materijal ne postane zasien, tj. dok se ne postigne kemijska ravnotea. U toj fazi dospijevaju u polimerni materijal i male molekule, nalik na molekule vode, koje ulaze u organski matriks, veu se na slobodna mjesta mijenjajui boju fasete. Odvajanje polimerne fasete od metalne podloge Odvajanje dijela ili itave polimerne fasete od metalne podloge protetskog rada esta je i neugodna pojava kojoj je uzrok nedostatna i loa povezanost s metalom. Jakost veze se pri tome izraava kao vrijednost veliine optereenja koje je potrebno da se faseta odvoji, odnosno vezna sila poniti. Pri tome optereenje moe proizlaziti iz sila vlaka, smika, tlaka itd., ili pak optereenja koje odgovara trajnim djelovanjima sila u usnoj upljini. Odvajanju polimerne fasete su uzrok gotovo uvijek nedostatne retencije na metalnoj podlozi, tako da se moe rei da je to pogreka izazvana radom zubotehniara, a ne materijalom. Incidencija odvajanja polimernih faseta na mostovima u frontalnoj regiji je oko 10% , dok je kod keramikih faseta oko 2% to je ipak znatno nie. Mogue je sprijeiti otpadanje polimernih faseta pomou jakih mehanikih retencija: primarnih - tj.odgovarajue oblikovanog fasetnog ormaria (po principu uokvirenog satnog stakla) sa zatitom incizalnog i aproksimalnih rubova, sekundarnih - kao to su perlice (razliita promjera), mreice pravilno rasporeeno po metalnoj plohi koja se fasetira. No tako razastrte retencije odvie su vidljive u ustima pacijenata i danas vie ne zadovoljavaju poveanim estetskim zahtjevima, jer grubo dimenzionirane perlice ili mreice prosijavaju kroz fasetu i tako smanjuju vrijednost reprodukcije boje i prirodnost protetskoga rada. Ovo je i dalje jedan od glavnih problema vezanih uz uporabu polimernih materijala za

76

fasetiranje. In vitro i in vivo dokazana injenica da se polimerne fasete odvajaju od metalne podloge prisiljava na traenje rjeenja o postizanju to bolje veze polimera s metalom. Nastanak pukotine izmeu polimerne fasete i metala ak i kada polimerna faseta kliniki jo izgleda vrsta izmeu polimera i metala ve se stvorila mikropukotina. Faseta se dodue jo dri zbog dobrih mehanikih retencija, no veza polimer-opaker-metal se razdvojila. Ako su i mehanike retencije nedovoljne polimerni materijal e se odvojiti od metala. Veliina te pukotine iznosi od oko 15 mikometara u incizalnom dijelu krunice, do 50-60 mikrometara cervikalno. Uzroci stvaranja granine pukotine su: - polimerizacijska kontrakcija polimera, - razliiti koeficijenti termikog rastezanja polimerne fasete i metalne podloge, - te razliiti koeficijenti poveanja njihova volumena u vodi. Kako dodana anorganska mikropunila smanjuju polimerizacijsku kontrakciju i umanjuju razliku koeficijenta termikog rastezanja imaju direktan utjecaj na smanjenje nastanka granine pukotine. Koeficijent linearnog termikog rastezanja polimera je etiri do pet puta vei od istog koeficijenta legure iz koje je izraena metalna konstrukcija koja se fasetira. Kako u usnoj upljini esto nastaju velike temperaturne razlike pri unosu vruih i hladnih jela i pia polimer i metal razliito ekspandiraju i kontrahiraju stoga veza izmeu njih biva izloena jakom optereenju. Posljedica je termiki zamor veze to u konanici vodi ruenju veze u sustavu polimer-opaker-metal. Eksperimentalno se ovaj efekt moe proizvesti in vitro, temperaturnim optereenjem uzoraka tj. ciklikim promjenama temperature, koji se stoga esto koriste u istraivanjima dentalnih materijala. Pored navedenog, na stvaranje mikropukotine utjecaj imaju i raznolika mehanika optereenja koja se javljaju u usnoj upljini. Granina mikropukotina odgovorna je i za ve spomenutu egzogenu promjenu boje, a mogue ju je in vitro dokazati stavljanjem uzoraka u vodenu kupku s dodatkom boje (npr. metilensko modrilo), ime se istodobno potvruje i nastanak mikropukotine. Pojava mikropukotine velik je problem u tehnici polimernih faseta, jer bitno skrauje vijek trajanja protetskog rada. Rjeavanje ovog problema, mada ne u potpunosti, donijeli su sustavi veznih posrednika sa svrhom to vreg povezivanja dvaju razliitih dentalnih materijala. Oni se 77

zasnivaju na uspostavi meusloja izmeu metalne povrine i polimernoga materijala za fasetiranje koji se kemijski povezuje sa svakim od njih i time sprjeava nastanak granine mikropukotine sa svim njenim, ve opisanim, posljedicama. Ovi vezni posrednici baziraju se najee na: 1. nanoenju silanskoga adhezivnog sloja - silanizacija (poglavlje 1.1.1) koji se s jedne strane silicij-kisikovim (Si-O) vezama povezuje s oksidima metalne povrine, a s druge strane s organskim radikalima organskoga matriksa polimernog materijala za fasetiranje; 2. pokositravanju metalne povrine galvanizacijom, te nanoenju silanskoga adhezivnog sloja koji se povezuje s kositrenim oksidima s jedne i organskim radikalima materijala za fasetiranje s druge strane; 3. nanoenju sloja akrilonitrila i uretanske smole. Izmeu akrilonitila i metalne povrine protetskoga rada stvara se dipolna veza, a akrilonitril se preko sloja uretanske smole akrilnom mreicom povezuje s polimernim materijalom za fasetiranje. Iako su ovakovi vezni sustavi neosporno donijeli napredak u rjeavanju problematike nastanka mikropukotine izmeu metala i polimerne fasete ovaj problem jo nije u potpunosti rijeen niti je izbjegnuta uporaba mehanikih retencija.

11.2. POLIMERI ZA PRIVREMENE KRUNICE I MOSTOVE (B. Lazi) Privremene krunice i mostovi potrebni su u svakoj, a posebice duljoj proteskoj rehabilitaciji. Iako prema Goldsteinu (1976.) privremeni mostovi i krunice ne bi trebali imati perfekciju definitivnog rada autori kao McLean, Shilinburg, Wirz i drugi smatraju da takvo gledite nije korektno, jer privremenim protetskim radom stvaramo kod naeg pacijenta i prvi dojam o definitivnoj terapiji, te da bi razlika izmeu privremenih i definitivnih protetskih radova trebala biti samo u materijalu.

11.2.1. Zadaci privremenih krunica i mostova Zatita bataljka i poloajne stabilnosti Omoguiti fonaciju 78

Omoguiti mastikaciju Omoguiti stabilnu i funkcionalnu okluziju Ouvanje marginalne gingive

11.2.2. Vrste privremenih krunica i mostova izraenih od polimernih materijala Prema nainu izradbe privremene krunice i mostove dijelimo na: Konfekcijski izraene krunice Individualno izraene krunice i mostove

Konfekcijske krunice Najbri i najlaki nain opskrbe jednog zuba privremenim radom je prilagodba konfekcijske krunice na bataljak. Konfekcijske krunice mogu biti izraene iz : Metala Prozirnog celuloida Polikarbonata Metalne krunice pogodne su kao privremeno sredstvo zatite na stranjim zubima. Postoji mogunost prilagodbe u okluziji kao i prilagodbe prema marginalnoj gingivi. Celulozni acetat je transparentni materijal od kojeg su izraene prozirne krunice koje nakon prilagodbe ispunimo sintetskim materijalom odreene boje izabrane prema kljuu koji postoji za svaki sintetski materijal. Nakon zavrene polimerizacije, bilo sa autopolimerizirajuim materijalom ili pod UV svjetlom, celuloidna ahura se odvoji od privremene krunice i baca, a krunica se cementira na bataljak. Polikarbonatne krunice imaju prirodan izgled i najprihvatljivije su kao konfekcijski privremeni nadomjestak zubu. Na tritu ove krunice moemo nai, kao i celuloidne, u obliku inciziva, kanina i premolara. Individualno izraene krunice i mostove Kako se na tritu nude mnogi materijali raznih tvornikih naziva za izradbu privremenih krunica i mostova, najkorektnija je njihova podjela prema kemijskom sastavu : Poli (metil metakrilati) ( PMMA) 79

Poli (etil metakrilati) (PEMA) Epimini Hibridi Svaka od ovih skupina ima svoje prednosti odnosno nedostatke u odnosu na ostale

skupine. Poli (metil metakrilati). Ovi materijali su vrlo slini, po svojem kemijskom sastavu, onima od kojih se izrauju proteze u mobilnoj protetici, samo to su obojeni pigmentima u boji zuba. Dobra svojstva ovih akrilatnih smola kvari visoka temperatura polimerizacije (74 C), te veliki stupanj kontrakcije. Kao nedostatak moe se navesti i slobodni (rezidualni) monomer koji manje ili vie nadrauje pulpno tkivo i gingivu. Kvalitetna izradba nadomjestaka omoguuje mu funkcijsku trajnost od nekoliko mjeseci. Stabilnost boje je dobra, a mogue je postii dobre i visoko polirane rubove. Materijal dolazi u dva dijela : monomer (metil metakrilat) i praak (poli - metil metakrilat). Polimer sadri pigmente, aktivator (benzoil peroksid) za poticanje polimerizacije, dok monomer inhibitore (hidrokinon) za produetak roka trajanja te vezujue sredstvo (umreiva, cross - linking agent) za poveanu otpornost na povrinsko troenje. Poli (etil metakrilat) imaju niu temperaturu polimerizacije (51.5C) to ih ini manje tetnim za zubnu pulpu. Manjkavost im je u manjoj tvrdoi i manjoj otpornosti na habanje. U tijeku polimerizacije ovaj materijal prolazi kroz gumastu fazu, to nam olakava manipulaciju i uklanjanje suviaka s preostalih zubi. Dulje radno vrijeme, uz manju kontrakciju, ini ga vrlo prihvatljivim u svim situacijama kada se sluimo izravnim tehnikama izradbe privremenih krunica ili mostova. Zbog relativno niske mehanike otpornosti ovi materijali slue za izradbu privremenih nadomjestaka kraih raspona. Epimini imaju znatno niu tempertaturu polimerizacije oko (39C) te imaju oko 4% ostatnog monomera nakon polimerizacije. Velika prednost im je mala kontrakcija pri polimerizaciji. Pogodni su za izravne tehnike. Hibridi. Danas nam je dostupno nekoliko novih hibridnih proizvoda. Oni su kombinacija vie materijala.. U veini sluajeva radi se o bis - akrilinoj kompozitnoj smoli koja ima, u usporedbi sa ostalim materijalima, najveu tvrdou. Namijenjeni su za sluajeve izradbe privremenih radova veih raspona. Priprava i mijeanje ovih materijala su tei od 80

priprave prije nabrojenih. U materijalu se vrlo lako javljaju mjehurii, to mu brzo mijenja boju zbog veeg upijanja tekuine iz usne upljine. Komercijalni nazivi : Temdent (Schtz Dental) Coldpac (Periodent) Palavit (Kulzer) Scutan (Espe) Protemp (Espe)

LITERATURA 1. Barzilay I, Myers ML, Cooper LB, Graser GN. Mechanical and chemical retention of laboratory cured composite to metal surfaces. J Prosthet Dent 1988;59:131-7. 2. Behr M, Rosentritt M, Leibrock A, Lang R, Handel G. Finishing and polishing of the ceromer material Targis lab-side and chair-side methods. J Oral Rehabil 1999; 26:1-6. 3. Behr M, Rosentritt M. Dentale fassetenverstrkte Komposite. Quintessenz 2000; 51:4714. Belz D. Kunststoff-Verblendung: Non-Plus-Ultra oder Kompromiss. Dental Magazin l988;1:15-18. 5. Craeg C, Leinfelder FK, Lacefield RW, Bell W. Effectiveness of a method used in bonding resin to metal. J Prosthet Dent 1990;64;37-41. 6. Gubbe H. Lichtpolymerisation. Dent Lab 1986;34:1925-6. 7. Gubbe H, Jung A. Verblendmaterialen der neuen Generation - Aesthetik in der Kunststoffverblendtechnik. Dent Lab 1988;36:427-32. 8. Goldberg AJ, Burstone CJ. The use of continuous fiber reinforcement in dentistry. Dent Mater 1992;8:197-202. 9. Jones RM, Goodacre CJ, Moore BK, Dykema RW. A comparison of the physical properties of four prosthetic veneering materials. J Prosthet Dent 1989;61:38-44. 10. Kern M, Sturb JR, Lu XY. Wear of composite resin veneering materials in a dual-axis chewing simulator. J Oral Rehabil 1999;26:372-8. 11. Krber K, Ludwig K. Zahnrztliche Werkstoffkunde und Technologie. Sttutgart: Georg Thieme Verlag, 1982. 81

12. Lakatos S, Rominu M, Negrutin M, Florita Z.. The microleakage between alloy and polymeric materials in veneer crowns. Quintessence Int 2003;34:295-300. 13. Matsumura H, Kawahara M, Tanaka T, Atsuta M. Surface preparations for metal frameworks of composite resin veneered prosthesis made with an adhesive opaque resin. J Prosthet Dent 1991;66:10-5. 14. Matsumura H, Leinfelder KF. Localized three-body wear of six types of composite resin veneering materials. J Prosthet Dent 1993;70:207-13. 15. Meyer E, Eichner K. Klinische Untersuchungsergebnisse zu verblendeten Kronen und Bruecken (Vergleich Kunstoff/Keramik). Dtsch Zahnaerztl Z 1980;35:844-69. 16. Nicholls JI, Nakanishi DR. Tensile bond strength of the veneering resins to their opaquers. Quintessence Dent Technol 1986;10:35-8. 17. Packham DE. Adhesion Aspects of Polymeric Coatings. New York: Plenum Press, 1983. 18. Peutzfeldt A, Asmussen E. Silicoating: evaluation of a new method of bonding composite resin to metal. Scand J Dent Res 1988;96:171-6. 19. Powers JM, Fan PL. Color stability and aging of plastic veneering materials. J Dent Res 1981;60:1692-6. 20. Rominu M, Lakatos S, Florita Z, Negrutin M. Investigation of microleakage at the interface between a Co-Cr based alloy and four polymeric veneering materials. J Prosthet Dent 2002;87:620-4. 21. Smalley WM, Nicholls JI. In vitro two-body wear of polymeric veneering materials. J Prosthet Dent 1986;56:175-81. 22. Smith DC, Pulver F. Aesthetic dental veneering materials. Int Dent J 1982;32:223-39. 23. Suese K, Kawazoe. Wear resistance of hybrid composite resin for crown material by the two-body sliding test. Dent Mater J 2002;21:225-37. 24. Tanoue N, Matsumura H, Atsuta M. Curing depth of four composite veneering materials polymerized with different laboratory photo-curing units. J Oral Rehabil 1998;25:348-52. 25. Tanoue N, Matsumura H, Atsuta M. Properties of four composite veneering materials polymerized with different laboratory photo-curing units. J Oral Rehabil 1998;25:358-64. 26. Thomsen P. Entwiklung der Kunststoffverblendmethode. Dent Lab 1987;35:171-9. 27. Um CM, Ruyter IE. Staining of resin-based veneering materials with coffee and tea. Quintessence Int 1991;22:377-86. 28. Vallittu P, Bodant T. Acrylic resin fiber composite. Part II. The effect of 82

polymerization shrinkage of plymethyl methacrylate applied to fiber roving on transverse strength. J Prosth Dent 1994; 71:613-617. 29. Vojvodi D, Predani-Gaparac H, Brki H, elebi A. The bond strength of polymers and metal surfaces using the "silicoater" technique. J Oral Rehabil 1995;22:493-99. 30. Vojvodi D, Jerolimov V, elebi A, atovi A. Bond strengths of silicoated and acrylic resin bonding systems to metal. J Prosthet Dent 1999;81:1-6. 31. Vojvodi D, Jerolimov V, abarovi D, Lonar A. Bond Strengths of Two Dental Bonding Systems. Milit Med 2000;165:560-5. 32. Wakasa K, Yoshida Y, Ikeda A, Natsir N, Satou N, Shintani H, Yamaki M. Dental application of polyfunctional urethane comonomers to composite resin veneering materials. J Mater Sci Mater Med 1997;8:57-60. 33. Windecker D. Die Kunststoff-Verblendung - ein Problem des Werkstoffes und der Konstruktion. Dtsch Zahnaerztl Z 1980;35:859-63. 34. Wirz J. Klinische Material und Werkstoffkunde. Berlin: Quintessenz Verlag, 1994. 35. Wolfart S, Kern M. Die intraorale Reparatur von Verblend-kronen und brcken. Quintessenz 2000; 51:683-691. 36. Yamaga T, Sato Y, Agawa Y, Taira M, Wakasa K, Yamaki M. Hardness and fracture toughness of four commercial visible light-cured composite resin veneering materials. J Oral Rehabil 1995;22:857-63. 37. Yesil DZ, Orbak R, Dilsiz A. Abrasion resistance of veneering materials to tooth brushing. Dent Mater J 2003;22:460-6.

83

12. POLIMERI U MOBILNOJ PROTETICI


Vjekoslav Jerolimov

12.1. UVOD U stomatologiji se koriste brojni plastini materijali (umjetne smole), a uestalo se nazivaju i polimerima. Akrilati i ojaani akrilni polimeri primjeri su takvih materijala, a poglavito se koriste u stomatolokoj protetici. Akrilni plastini materijali su u svakodnevnoj praksi najbolje prihvaeni te se najee koriste. Smatra se kako ine oko 95% polimera koritenih u stomatolokoj protetici (Craig et al.). Mobilne, djelomine i potpune proteze, jo uvijek su u uestaloj uporabi u rehabilitaciji stomatognatskog sustava. Najee se izrauju iz polimera za bazu proteze, uglavnom poli (metil-metakrilata), ukratko PMMA. Iako s brojnim dobrim i kliniki prihvatljivim svojstvima, ovaj materijal ima i nedostataka, tj. krhak je. vani sustav proizvodi naprezanja protezne baze stotine tisua puta godinje, uz uestali slom protezne baze, to predstavlja kliniki nedostatak, neugodu i dodatne trokove korisnicima mobilnih proteza (Turku).

12.2. MATERIJALI ZA BAZU PROTEZE 12.2.1. Povijesni razvoj U prolosti su koriteni brojni materijali u svrhu izradbe zubnih proteza, u neprestanoj tenji pronalaska idealnoga. Zlato, slonova kost i keramika spadaju u najstarije materijale koritene u tu svrhu. Pronalaskom kauuka (Goodyear, 1839.) dobiven je prvi materijal za masovnu i tonu izradbu mobilnih proteza, dobivenih prema otisku i kalupu. Ipak, materijal je bio estetski neprihvatljiv, a takoer nehigijenski zbog vee apsorpcije vode, tj. sline s mikrobiolokim sadrajem te ostatcima pia i hrane.

84

U razdoblju od godine 1850. do 1935. brojna su istraivanja provedena u svrhu pronalaenja boljih materijala, pa su razvijeni sintetski polimeri. Proizvedeni su celluloid, bakelit i vinilne smole. Ipak, svi su imali nedostatke, poput svijanja u ustima, tekoa pri oblikovanju, loeg okusa po kamforu (omekiva), gubitka boje i dr. Godine 1935. proizveden je materijal iz metakrilne smole, pod nazivom Kallodent (ICI Ltd.,UK). Tako je od ranih 1940.-ih godina akrilna smola poli (metil-metakrilat) postala uobiajeni materijal za izradbu baza mobilnih proteza, imajui brojna dobra svojstva, kao to su: dobra estetska svojstva, pristupana cijena, jednostavnost tehnologije, mogunost popravaka i podlaganja te dr. Ipak, pokazali su se i neki nedostatci: nedovoljna vrstoa, krhkost i polimerizacijsko skvravanje. Proteklih desetljea proizvedeni su te iskuavani i drugi materijali, ali bez uspjeha u otklanjanju pokazanih nedostataka ve postojeih materijala. Tako je pronaen i najlon, termoplastini polimer vrste poliamida, koji je praktiki neupotrebljiv u uvjetima usne upljine. U vlanoj sredini svija se, lako gubi boju i pokazuje termalno skvravanje. Epoksi smole pokazuju prednosti, kao to su vstoa, tvrdoa, ilavost, malo molimerizacijsko skvravanje, dobru adheziju na metal, ali niz nedostataka: utu boju, visoku apsorpciju vode, toksinost, slabu svezu s akrilatnim umjetnim zubima, zranu poroznost pri polimerizaciji i dr. Polikarbonati su zahtjevni s tehnolokog aspekta, s obzirom na potrebu visoke temperature u svrhu smekavanja i oblikovanja baze proteze. Ujedno se izobliuju zbog absorpcije vode, gube sjaj u razliitim klinikim uvjetima i dr.

12.2.2. Poeljna svojstva itav je niz poeljnih svojstava koja bi trebao posjedovati dobar materijal za izradbu baze proteze. Idealan materijal ne postoji, tj. takav koji bi posjedovao sva svojstva koja e biti navedena: a) Ne smije biti toksian niti iritirati oralna i udaljena tkiva, izazivati upalu ili djelovati kancerogeno, kako u pacijenata pri koritenju proteza, tako zubnih tehniara i stomatologa pri izradbi i manipulaciji protezama, b) Treba biti inertan, ne smije biti topljiv u slini, piu i hrani te absorbirati sastojke okoline, kako ne bi tako postao nehigijenskim, neugodna mirisa i okusa, c) Mora imati dobra mehanika svojstva: 85

visok modul elastinosti, kako bi protezna baza mogla biti vrlo tanka, a pri tome i postojanog oblika, proteza se ne bi smjela deformirati uslijed uestalog naprezanja, treba biti dobre vrstoe, mora imati dobru udarnu vrstou, tj. ne smije se slomiti pri sluajnom padu proteze ili naglim udarcima pri prometnim nezgodama, u portu i sl. treba imati dobru zamornu vrstou, tj. ne smije se slomiti zbog uestalog naprezanja baze proteze pri funkciji stomatognatskog sustava, treba biti dovoljno rezilijentan, treba biti dovoljno tvrd, tj. otporan na habanje, kako bi se dobro polirao i zadrao sjaj i glatkou, to je vano zbog estetskih i higijenskih razloga,

d) Materijal treba imati i dobra fizikalna svojstva: termiku ekspanziju, koja bi trebala biti ista kao i materijala umjetnog zuba, visoku termiku provodljivost, specifina teina materijala treba biti niska, tj. proteza to laka, to bi ilo u prilog retenciji gornje proteze zbog manje gravitacijske sile, staklite, tj. temperatura omekanja polimerizata treba biti via od temperature pia i hrane, kako se protezna baza ne bi pri upotrebi smekala i deformirala, materijal mora biti dimenzionalno stabilan, tj. ne smije se skvravati, iriti i svijati, ni pri izradbi proteze niti u ustima pri koritenju proteze, e) Materijal mora imati zadovoljavajua estetska svojstva te biti transparentan i translucentan radi boljeg poprimanja i imitiranja boje oralnih tkiva. Trebao bi se lako obojati i zadravati boju trajno. f) Ova vrsta materijala treba jo imati i neka druga praktina svojstva: materijal mora biti radio-kontrastan u svrhu olakane pretrage pacijenta, ukoliko se proguta ili inhalira fragment proteze, rok skladitenja morao bi biti vrlo dug, kako bi se mogao naruivati u veim koliinama bez bojazni da e mu se pri tome svojstva mijenjati, poeljno je da materijal bude jeftin i lako obradiv, te da se protezna baza moe izraditi uz uporabu pristupane i jeftine aparature, uz minimalni utroak vremena, materijal bi trebao biti takav da omoguuje brz, kvalitetan i jeftin popravak lomova protezne baze, a takoer i podlaganje baze proteze,

86

materijal se mora lako higijenski odravati, tj. ne bi smio omoguavati retenciju hrane, pia i kamenca na svojoj povrini.

12.2.3. Polimeri za bazu proteze Prema ISO standardu br. 1567:1997 (International Standard Organization) polimeri za izradbu baze proteze podijeljeni su u nekoliko vrsta s obzirom na njihov sastav i postupak polimerizacije: Tip I.: TOPLO-POLIMERZIRAJUI POLIMERI Tip II.: HLADNO-POLIMERIZIRAJUI POLIMERI Tip III.: TERMOPLASTINE PLOE, GRANULE, PRAH Tip IV.: SVJETLOSNO-POLIMERIZIRAJUI POLIMERI Tip V.: MIKROVALNO-POLIMERIZIRAJUI POLIMERI

Tip I., II., IV. i V. polimera obino se nabavljaju u obliku polimerskog praha i monomerske kapljevine. Iz proizvodnje takoer dolazi sirovina u obliku plastinog tijesta (ploe, gel), posebno kada je namijenjena svjetlosnoj polimerizaciji (Tip I. i IV.). Tip III. polimera dolazi iz proizvodnje u krutom obliku. Kada je u ploama, nakon zagrijavanja i smekavanja adaptira se na model vakuumskom tehnikom ili pod pritiskom u posebnoj aparaturi. Kada je u obliku granula ili praha, obino je u spremnicima (kartuama), u koliini za bazu jedne proteze, te se nakon zagrijavanja i smekavanja, tj. pripreme u posebnoj aparaturi, ubrizgava injekcionim postupkom u kalupe, tj. posebne kivete. Najee koriteni polimeri za izradbu baze proteze su poli (metil-metakrilati), skraeno PMMA. Prvi protezni polimeri ove vrste bili su linearni poli (metil-metakrilati), dok se danas koriste umjereno umreeni. Glavni sastojak praha (PMMA) su zrnca, dobivena mehanikim usitnjavanjem veih komada polimera, ili mikro-perle, dobivene suspenzivnom 87

polimerizacijom monomera u vodi, veliine do 100 m. PMMA prah je proziran, staklastog izgleda, kojemu se jo dodaju inicijator (benzoil peroksid), anorganski (soli kadmija ili eljeza) ili organski pigmenti, opakeri (titan-oksid i zink-oksid) i plastifikator (di-butil-ftalat). Glavni sastojak momomerske kapljevine je MMA (metil-metakrilat), bistra i lako hlapljiva tekuina koja kljua na 100,3C, u kojoj se jo nalazi inhibitor (hidrokinon) i umreiva (etilen-glikol-di-metakrilat). Inhibitor produuje vrijeme skladitenja i sprijeava da se monomer pri sobnoj temperaturi polimerizira pod utjecajem svjetla, jer je MMA kapljevina vrlo podlona adicijskoj polimerizacji putem stvaranja slobodnih radikala. Stoga jo MMA treba biti pakirana u boicama s tamno-smeim staklom. Umreiva ima ulogu poboljati fizikalna svojstva polimerizata, kao to je otpornost od nastanka napuklina pri uestalom svijanju u uporabi. PMMA prah i MMA kapljevina se pomijeaju u volumskom omjeru 3 ili 3,5 dijelova praha s 1 dijelom kapljevine (teinski omjer je 2,5:1). Razlog ovoga omjera je u smanjenju polimerizacijskog skvravanja takve smjese (budue proteze), u usporedbi s volumskim skvravanjem istog monomera, koje iznosi 21%, kada se ovaj polimerizira bez imalo dodatka polimerskog praha. Ujedno je to ona koliina monomerske kapljevine koja je dovoljna za ovlaivanje svih zrnaca praha, to je nuni preduvjet za homogenost budue protezene baze. Dodatni razlog za mijeanje praha i kapljevine lei u injenici kako je lake rukovati s vrlo viskoznim tijestom i oblikovati ga, nego li je to izvedivo s nisko viskoznom monomerskom kapljevinom. Takva mjeavina najprije izgleda poput vlanog pijeska, potom postaje homogenija i ljepljiva, kada se ne da odvojiti od povrine posude u kojoj je zamijeana, dok konano ne poprimi konzistenciju tijesta koje se lako odvaja od stijenki posude. Tada je nastupilo pravo vrijeme za stavljanje tijesta u kalup (kivetu) radi polimerizacijskog postupka. Kada je omjer presuh (previe praha), tada sva zrnca PMMA praha nisu ovlaena niti u polimerizacji povezana, pa nastaje granularnost (granularna poroznost). Ukoliko je omjer prevlaan (previe kapljevine), ili kada u kiveti manjka akrilatnoga tijesta, tada se javlja kontrakcija, pri emu se javljaju mikroskopske upljine u itavoj bazi proteze (kontrakcijska poroznost).

88

12.2.4. Polimerizacijski postupci Ovisno o postupku aktivacije (dekompozicije) inicijatora u svrhu nastanka slobodnih radikala, to je danas najei nain polimerizacije protezene baze, postoji vie vrsta polimerizaciskih postupaka. Aktivator je obino neka energija, kao to je toplina i elektromagnetski valovi razliitih valnih duljina (UV-svjetlo, vidljivo svjetlo, mikrovalovi, yzrake) ili kemijske tvari (najee N-dimetil-p-toluidin), to je sluaj plimerizirajuih polimera. kod hladno-

Topla polimerizacija Najraireniji, a valja naglasiti i najbolji nain izradbe baze mobilnih proteza, jo uvijek je toplinska polimerizacija. Ona podrazumijeva da se akrilatno tijesto, nastalo mijeanjem PMMA praha i MMA kapljevine, stavlja u suviku u dvodijelni kalup (kivetu), to zovemo tlanom tehnikom kivetiranja (polimerizacije) ili se ubrizgava pod pritiskom u posebne kivete, a pritisak ostaje do kraja polimerizacjskog postupka. S obzirom na trajanje postupka i nain kivetiranja, imamo nekoliko podvrsta polimerizacijskih postupaka. Uobiajena topla polimerizacija (klasina, konvencionalna), s obzirom na trajanje postupka, moe biti kratkotrajna (do 2 sata), srednjeg trajanja (2-6 sati) i dugotrajna (6-14 sati). Kivete se stavljaju u vodu sobne temperature, u aparat za polimerizaciju s automatskom kontrolom trajanja i temperature postupka polimerizacije. Voda u aparatu se postupno zagrijava, a pri porastu temperature, oko 70C, aktivira se inicijator (benzoil peroksid), kada se ponu stvarati slobodni radikali benzoil peroksida. Stvaranje slobodnih radikala vodi rastvaranju dvostrukih veza izmeu 2 C atoma MMA molekule, ime su one spremne povezati se s drugim MMA molekulama i polimerskim lancem PMMA praha. Popratna pojava ovakve kemijske reakcije je porast temperature u akrilatnom tijestu, koja moe dosei i do 200C, jer se radi o egzotermnoj reakciji. Kako monomer kljua na 100,3C, tako dolazi do isparavanja monomera prije nego li je bio polimeriziran. Posljedica je plinska poroznost protezne baze, gdje se radi o pojavi nakupina mjehuria u debljim slojevima protezne baze i udaljenim mjestima baze od izvora topline. Ukoliko se porast temperature vodene kupelji u aparatu, pri 70C zadri na toj temperaturi u trajanju od barem pola sata, egzotermna reakcija, tj. porast temperature u akrilatnom tijestu biti e manje izraen, pa nee prijei granicu 89

kljuanja monomera. Nakon toga vremena temperatura vode moe se postupno dizati. Pri temperaturi od 90C svi su radikali stvoreni, a polimerizacijski postupak moe biti dovren pri 100C, to je bitan preduvjet da sve molekule MMA budu polimerizirane s PMMA prahom u jedinstveni polimerski lanac. Pri temperaturi od 100C postupak mora trajati barem pola sata. Ukoliko izostane polimerizacijski postupak pri 100C, ili je kraeg trajanja, u proteznoj e bazi biti previe neispolimeriziranog monomera (ostatni ili rezidualni monomer). Opisani tijek polimerizacijskog postupka, s vremenom zagrijavanja vodene kupelji od sobne temperature do 70C i u drugoj fazi od 70C do 100C, te kasnijim postupnim hlaenjem kupelji, ukupno traje oko 2 sata. U proteznim bazama, tako polimeriziranima (kratkotrajni postupak), ima oko 1,5% do 2% ostatnog monomera. Najbolji je dugotrajni postupak, pri kojem polimerizacija na temperaturi od 70C traje oko 6-7 sati, a na temperaturi od 100C 2-3 sata. U tako polimeriziranim proteznim bazama ima samo oko 0,1% do 0,2% ostatnog monomera, to znai kako je proteza praktiki potpuno polimerizirana. Ubrzana polimerizacija podvrsta je toplinske. Kako je konvencinalna toplinska polimerizacija, makar bila i kratkotraja, srazmjerno dugog trajanja, razvijena je bra varijanta postupka iz praktinih razloga, tj. zbog nastojanja da se u to kraem vremenu proizvede to vie proteza. Naime, ovaj postupak traje oko 30 do 40 minuta. Kiveta s akrilatnim tijestom, buduom protezom, stavlja se odmah u kipuu vodu. Kako ne bi dolo do plinske poroznosti zbog naglog zagrijavanja akrilatnog tijesta, tvorniki je u takav materijal, u monomer, dodan i kemijski aktivator. Tako ovaj materijal polimerizira aktiviran dvostrukim mehanizmom, toplinom i kemijskim aktivatorom, bre nego li se moe razviti poroznost. Ipak, poroznost je kod ovog postupka esta komplikacija, pogotovo u slojevima proteze debljim od 6 mm. Postoji nekoliko podvarijanti ovog postupka, s obzirom na minimalne razlike u trajanju ili iskljuenju kljuanja vode na 10 minuta. Hlaenje kivete do sobne temperature, nakon polimerizacije kod ovog, kao i kod svih toplinskih vrsta polimerizacije, treba biti postupan. Ili se ostavi hladiti s vodenom kupelji u kojoj se polimerizira, ili se izvadi iz vode i hladi na zraku. Naglo hlaenje moe prouzroiti unutranju napetost u proteznoj bazi, koja vodi deformaciji proteze, ukoliko se takva proteza zagrije pri neopreznom poliranju ili ienju proteze vruom vodom. Injekciona polimerizacija poli (metil-metakrilata) omoguuje ubrizgavanje dodatne koliine akrilatnoga tijesta u tijeku toplinskog polimerizacijskom postupka, ime se kompenzira kontrakcija te ubrizgava vea koliina materijala u kalup, tj. prostor budue baze 90

proteze. Time se dobije vea homogenost baze, bolja tvrdoa i vrstoa polimerizata. Takva proteza se bolje polira i dulje zadrava sjaj i glatkou, to je vano s estetskog i higijenskog motrita. Kontrakcijska deformacija baze je manja, to doprinosi adheziji i ventilnom uinku proteze, kao i boljem okluzijskom dodiru zubnih lukova. Injekcionim postupkom polimeriziraju se proteze iz tijesta dobivenog mijeanjem praha i kapljevine, pri temperaturi do 100C (Tip I. polimera), na isti ili slini nain kao i kod konvencionalne polimerizacije (engl. termoseting polymers). Ovim se postupkom izrauju proteze i iz termoplastinih polimera, polikarbonata, najlona i poliamida (engl. termoplastic polymers), koji dolaze obino u granulama, dakle jednoj komponenti, koju treba zagrijati na viim temperaturama od 150C, razmekati i ubrizgati u kalupe, tj. specijalne kivete (Tip IV. polimera). Suvino zagrijavanje vodi dekompoziciji ili oksidaciji i poroznosti materijala, a zbog velikog pritiska, kada je materijal nedovoljno zagrijan i smekan, moe prouzroiti pomak zuba i deformaciju protezne baze. Aparatura je srazmjerno skupa, spoj materijala s umjetnim zubima slabiji je nego li kod PMMA materijala, a i vea je mogunost stvaranja napuklina u takvim materijalima. Meutim, dobra su alternativa u pacijenata koji su osjetljivi ili alergini na PMMA materijale. Ovi, termoplastini polimeri hlaenjem se stvrdnjavaju, a naknadnim se zagrijavanjem mogu ponovno smekati i koristiti. Polimeri zamijeani od dviju kompnenti, praha i kapljevine, jednom kada se polimeriziraju vie se ne mogu smekati, a da pri tome ne doe do termalne degradacje materijala. Temoplastine ploe, a spadaju takoer u Tip IV. polimera, najee slue za izradbu raznih vrsta udlaga, dobivenih, nakon zagrijavanja, vakuumskom ili tehnikom pod pritiskom.

Hladna polimerizacija Sastav ove vrste polimera slian je PMMA materijalu za toplu polimerizaciju. Razlika je u aktivatoru, tj. za polimerizaciju nije potrebna toplina ili elektromagnetska energija ve kemijska tvar, aktivator, koja se dodaje u monomer - kapljevinu. Nazivaju ih hladnopolimerizirajuim, auto-polimerizirajuim ili kemijski aktiviranim polimerima, jer polimeriziraju pri sobnoj temperaturi, nekada pri 40C do 50C (tekui akrilati). Aktivator, najee N-dimetil-para-toluidin, nakon mijeanja polimerskog praha i monomerske kapljevine, djeluje na inicijator u PMMA prahu (benzoil peroksid), pa tako nastaju prvi 91

radikali koji zapoinju daljnji tijek polimerizacije. Polimerizacija je egzotermna, stoga se razvija visoka temperatura u akrilatnom tijestu. PMMA prah i MMA kapljevina mijeaju se u volumskom omjeru 2,5:1, pa su pri uporabi u tekuem obliku. Stoga imaju vei postotak ostatnog monomera (do oko 5%). Porozni su zbog zranih mjehuria, umijeanih tijekom pripreme materijala, koji nisu topivi u monomeru pri sobnoj temperaturi. Ovi materijali nemaju dovoljnu jakost, podloni su deformaciji, a takoer vremenom poute zbog nestabilnosti boje. Koriste se za popravke loma proteze, umetanje kvaica i zuba u protezu, manja podlaganja i izradbu nekih vrsta mobilnih ortodontskih naprava. Tekui akrilati, vrsta hladno-polimerizirajuih akrilata, slue za izradbu baze proteze. Materijal se ulijeva u kalup napravljen iz termoplastinog hidrokoloida. Takve su poteze slabije dimenzionalne preciznosti, poroznije su, imaju vie ostatnog monomera i manje su jakosti od toplo-polimeriziranih. Budui su umjetni zubi fiksirani u hidrokoloidni kalup u posebnoj limenoj kiveti, oni nisu posve nepomini, stoga su mogui pomaci i kasnije pogrjeke u okluzijskim dodirima meu zubnim lukovima. Takoer je i odmaivanje cervikalnih dijelova umjetnih zuba od voska oteano, jer zubi nisu fiksirani u sadrenom kalupu, kao to je to sluaj kod toplinskog postupka polimerizacije, koji omoguuje mehaniko i termiko ienje voska. Svojstva ovako dobivenog polimerizata su neto malo bolja nego li hladno-polimerizirajueg akrilata za reparature, jer se kiveta smjesti u vodenu kupelj pri 40C - 50C, pod pritiskom od 2,06 kPa, u svrhu smanjenja poroznosti i postizanja vee gustoe polimerizirane smole. Prednost ovih materijala je u brzini polimerizacije (oko 8 - 15 min.), kao i jednostavnosti odvajanja proteze od hidrokoloidnog kalupa, te stoga u minimalnoj potrebi obrade povrine proteze.

Svjetlosna polimerizacija Slobodno-radikalska polimerizacija moe biti aktivirana vidljivim svjetlom. Iako je postala svakodnevnom u dentalnoj patologiji, postupno je uvedena i u protetici, meu ostalim i za izradbu baze proteze. U sastavu materijala nema metil- metakrilata, ve se radi o akrilnom kopolimeru i akrilnom monomeru. Sastoji se od uretan-dimetaktilatne osnove s akrilnim 92

kopolimerom, uz dodatak mikro-silikatnog punila. Dolazi u obliku plastinih ploa, tapia i gela. Potrebni su i posebno izraeni zubi, kao i sredstvo za fiksaciju tih zubi s osnovnim materijalom baze proteze (bonding), u kojemu ima akrilnih monomera, takoer i metilmetakrilata. Polimerizacija se odvija u aparatu opskrbljenom s tungsten halogenim aruljama, koje daju svjetlo valne duljine 400-500 nm. Tvdoa i udarna vrstoa ovakve baze je priblino dobra kao ona toplo-polimeriziranih, ali je nieg modula elastinosti, pa joj je vea elastina deformacija. Kao i kod restorativnih, tj kompozitnih materijala, postoji problem debljine materijala i prodiranja svjetla u dubinu. Stoga se ovaj postupak koristi samo za tanje slojeve podlaganja proteznih baza, u izradbi baza zagriznih ablona i individualnih lica, odnosno manjih proteznih sedala kod djelominih proteza s metalnom konstrukcijom. U ovih je materijala skvravanje manje (oko 3%) nego li u toplo-polimeriziranih (oko7%). Materijal bi mogao biti dobro alternativno sredstvo za proteze kod pacijenata osjetljivih na metil-metakrilat. Jednostavno je rukovanje, jer nema kivetiranja, ienja voska, preanja te dugotrajnog polimerizacijskog postupka. Polimerizacija traje oko 10 min.

Mikrovalna polimerizacija: U svrhu vremenske racionalizacije i modernizacije izradbe polimernih proteznih baza razvijen je postupak mikrovalne polimerizacije. U tu su svrhu razvijeni posebni polimerni materijali, a polimerno tijesto, nakon mijeanja praha i kapljevine uobiajenim postupkom, stavlja se u posebne kivete, proizvedene od naroito otpornih umjetnih smola. Naime, metalne kivete nisu pogodne za ovu vrstu polimerizacijskog postupka, jer kroz njih ne prolaze mikrovalovi. Takve se kivete stavljaju u mikrovalne penice, poput onih kojima se koristimo u kuanstvu. Polimerizacijski se postupak odvija u trajanju od oko 3 min., pri snazi od 500 W i frekvenciji od 2450 MHz. Kiveta je smjetena na rotirajuem postolju penice, kako bi se polimerno tijesto u kiveti ravnomjerno obuhvatilo mikrovalovima. Ukoliko se polimeriziraju protezne baze koje imaju metalni skelet, tada se kivete moraju okrenuti nakon 1,5 min. i jo polimerizirati 1,5 min. To se ini stoga to metalni skelet ne proputa mikrovalove, pa polimerni dio baze proteze ne bi bio u potpunosti polimeriziran. Ova je polimerizacija vrlo kvalitetna, protezna baza dimenzionalno stabilna te ima srazmjerno malo ostatnog monomera

93

(0,5 0,6 %). Plinska poroznost je mogua kod debljih slojeva protezne baze, ee nego li kod klasine toplinske polimerizacije.

12.2.5. Nedostatci polimerizacijskog postupka Poroznost moe biti plinska, kontrakcijska i zrana, a opisana je u tekstu 9.2.4., 9.2.6. i 9.3. Poroznost vodi mehanikoj, estetskoj i higijenskoj inferiornosti baze proteze. Granularnost je takoer spomenuta u poglavlju 9.2.4., a najee nastaje zbog suhog omjera praha i monomera, iz razloga to se postupak pripreme ne radi po uputama proizvoaa, ve omjer odredi odoka. Ukoliko se omjer ispravno odredi, jo uvijek moe doi do pojave granularnosti zbog hlapljenja monomera iz posude u kojoj se nalazi mjeavina. Uvijek posudu treba pokriti, te takao drati dok ne nastane tijesto spremno za kivetiranje. I pri kivetiranju postoji mogunost upijanja monomera u sadreni kalup (model). Naime, sadrenu povrinu treba premazati izolacijskim sredstvom: amonijevim, natrijevim ili kalijevim alginatom, koji s kalcijem iz sadre stvaraju nepropusni kalcijev alginat. Takav postupak ujedno omoguuje lako odvajanje polimerizirane proteze od sadrenog kalupa, nakon to je polimerizacija zavrena. Granularnost prouzroi iste posljedice kao i poroznost. Dimenzijske promjene su ve opisane u poglavlju 9.2.4., a nastaju iz vie razloga. Nastaju kontrakcijom suvinog monomera, ukoliko je akrilat zamijean u prevlanom omjeru. Takoer kontrakcija nastaje onda kada u kiveti (kalupu) nema dovoljno akrilatnoga tijesta, tj u suviku, pa tijesto nije tijekom polimerizacijskog postupka pod pritiskom. Jedan od razloga dimenzijskih promjena je i unutarnja napetost u bazi proteze. Unutarnja napetost nastaje pri toploj polimerizaciji, pogotovo kod naglog zagrijavanja, zatim viesatnog polimeriziranja na 100C ili onih postupaka kod kojih se koriste temperature znatno vie od 100C. Ona se oslobaa, a pri tome protezena baza deformira, ukoliko se kiveta, nakon polimerizacije, naglo hladi, ili pri poliranju gotove proteze suvie zagrije, a takoer kada se, kod odravanja higijene proteze, ona zalijeva vruom vodom, to je inae neispravan postupak. Zaostali monomer je jedan od najveih nedostataka kemijskog postupka polimerizacije (ostatni ili rezidualni monomer). On se javlja kao rezultat nepotpunog kemijskog postupka polimerizacije. Koliina ostatnog monomera u polimeriziranim bazama proteze ovisi o vrsti, tj. 94

nainu, te trajanju same polimerizacije, tj. nastaje zbog nedovoljno dugog trajanja polimerizacijskog postupka pri 100C, to je ve spomento u poglavlju 9.2.4. On doprinosi slabijim mehanikim i biolokim vrijednostima protezne baze. Djeluje i kao plastifikator, pa time sniava temperaturu staklita. Stoga su takve proteze podlone plastinoj deformaciji pri zagrijavanju na niim temperaturama od onih dobro polimeriziranih baza proteza (110-120C). Moe takoer iritirati sluznicu, dok se nakon nekog vremena ne ispere, barem ona koliina pri povrini proteze. Mnogi autori u svojim istraivanjima upravo ostatni monomer navode osnovnim uzrokom brojnih nedostataka gotovih protetskih izradaka. Raspon koliine ostatnog monomera proteznih baza kree se od 0,5% kod postupaka polimerizacija poput mikrovalne i toplo-polimerizirajue srednjeg trajanja (2-6 sati). Takva se vrijednost smatra prihvatljivom za organizam, makar je zabiljeena alergijska reakcija i na tako mali iznos. Ostatnog monomera moe biti i u veoj koliini, od preko 5%, kod postupka hladne, tj. kemijske polimerizacije pri sobnoj temperaturi. Ostatni monomer difundira iz povrine slojeva polimerne matrice u oralnu sluznicu, neposredno nakon polimerizacije, te je tada njegova koliina u organizmu u najveoj koncentraciji, a nakon toga poinje opadati jer se izluuje u okolnu slinu. Smatra se da je najvea mogunost nastanka iritacija oralne sluznice neposredno nakon izradbe proteze. Stoga se preporua netom polimerizirane proteze ostaviti u vodi na 24 sata. Iznimno rijetko moe prouzroiti alergijske reakcije. Meutim, ostatni monomer, zarobljen meu polimernim lancima u dubljim slojevima polimernog pripravka, ostaje nazoan dugi niz godina. Ostatni monomer utjee i na mehaniku kakvou protezne baze. Isparavanjem i ispiranjem ostatnog monomera iz povrinskog sloja polimerne matrice proteze nastaju slobodni prostori meu polimernim lancima, a oni su odgovorni za povrinsku poroznost proteze. Slobodni prostori, nastali gubitkom ostatnog monomera, omoguavaju bre lokalno gibanje polimernih lanaca, ime nastaje, pod utjecajem vanjske sile, pojava poznata kao "crazing" ili "cracking" (mikro-lomovi, napucavanje ili pucanje materijala). Time se poveava rizik breg loma pojedinih dijelova proteza. U novonastalim poroznim dijelovima protezne baze, zbog nemogunosti odravanja dobre oralne higijene, dolazi do nakupljanja plaka, tj. ostataka hrane, a esto i do narastanja kolonija gljivce C. Albicans i drugih mikroorganizama. Staklite (engl. Tg, tj. transition glass temperature, temperatura staklastog prijelaza) dobro polimerizirane proteze, npr. postupkom dugovremene tople polimerizacije poli-metilmetakrilata, iznosi oko 120C. Kod kraih toplinskih postupaka staklite je nie, oko 105C, a kod hladnopolimerizirajuih poli-meti-metakrilata ta se vrijednost nalazi ispod 100C. 95

Osim o trajanju polimerizacijskog postupka na temperaturi kljuanja vode, vrijednost staklita ovisi i o vrsti polimera, tako npr. kod poli (etil-metakrilata) inosi 65C, poli (propilmetakrilata) 35C, poli (butil-metakrilata) 20C. Ta okolnost treba biti poznata stomatologu, tehniaru ali i pacijentu, kako bi znali da se proteza moe smekati i deformirati pri poliranju proteze, odnosno uporabi vruih pia ili nekritinom koritenju vrue vode za higijenu proteze, pri poliranju proteze i dr. Meutim ova okolnost je pogodna, kada se ele koristiti materijali za meko podlaganje, koji su na tjelesnoj temperaturi mekani (plastini).

12.2.6. Modificirani polimerni materijali Akrilati su srazmjerno slabi i lomljivi materijali. Ipak, meu svakodnevno upotrebljavanima, bolji su kopolimeri i oni umreeni nego li homopolimeri, te akrilati s razgranatim polimerskim lancima od onih linearne grae.. Meutim, svi ovi materijali imaju slabu zamornu vrstou i srazmjerno slabu udarnu vrstou, stoga neprestano postoji potreba pronalaenja boljih i pristupanijih materijala. Udarna vrstoa akrilatne smole moe biti znatno poboljana modifikacijom polimera dodavanjem sastojaka koji ne ulaze u polimerizacijsku reakciju, kao npr. elastomera, koji mogu absorbirati energiju udarca, pa tako sprijeiti lom proteze. U tome smislu koriste se kopolimeri akrilatnih smola i elastomera. Tipini primjeri takvog materijala su metilmetakrilat-butadin ili metil-metakrilat-butadin-stiren kopolimeri. Iako ovi materijali poveavaju udarnu vrstou i do deset puta, ovi polimeri nisu esto koriteni, uglavnom zbog visoke cijene. Gumasta svojstva ovih materijala sprijeavaju nastanak napuklina, pokazujui tako visoki stupanj otpornosti na slom. Ipak, ovi su materijali slabije zamorne vrstoe, to vremenom, u klinikim uvjetima, moe dovesti do sloma proteze. U takvu vrstu materijala spadaju i vinilni kopolimeri. Postoji nekoliko takvih proizvoda, od kojih neki moraju biti kivetirani injekcionim postupkom. Jedan od proizvoda je kopolimer metilmetakrilata i hidroksietil-metakrilata. Ugradnja umjetnih vlakana visokog modula elastinosti u bazu proteze, makar se neka koriste i u drugim stomatolokim disciplinama, neprestano se razvija. Materijali vlakana su sve bolje kvalitete i dostupniji su, no svi imaju stanovita ogranienja. Rani pokuaji ugradnje staklenih vlakana u bazu proteze nisu se pokazali uspjenima. Krajevi vlakana su esto virili 96

izvan povrine protezene baze i iritirali oralnu sluznicu. Danas je takva tehnika uznapredovala, kao i vrste staklenih vlakana. U jednom od naina ojaavanja baze proteze koriste se umetci grafitnih vlakana. Ukoliko su takva vlakna dobro sloena mogu mati dobar uinak, proteza tako postaje ilavija. Ova tehnika nije u irokoj uporabi iz vie razloga: tehnika je sloena; vlakna treba staviti na ona mjesta koja su pod najveim naprezanjem, to nije lako pogoditi; sljepljivanje vlakana i okolnog akrilata nije lako postii, u kojem sluaju je protezna baza jo slabija; estetika proteze nije dobra zbog crne boje vlakana. Ojaanje baze proteze moe se postii umetanjem drugih razliitih vrsta vlakana, npr. aramidnih (Kevlar), koji su vrlo ilavi i teko se ugrauju u bazu proteze. S njima se postiu dobri rezultati, ali se zbog tamne boje mogu ugraditi samo u nevidljivom podruju. Razvijana su i koriste se i razna druga vlakna, s manjim ili veim uspjehom, kao npr.: poli-etilenska, najlonska, poliesterska i poli (metil-metakrilatna). Takoer se u tu svrhu koriste i metalne konstrukcije (preke ili mreice), to uglavnom nije dobro, jer one oslabljuju polimersku struturu proteze. Uvjerenje je, u skladu s rezultatima istraivanja, kako se akrilat skvrava i metalane konstrukcije. Tako se naprezanja, ime se slabi itava baza proteze. U svrhu ostvarivanja radio-kontrastnih svojstava brojni su pokuaji, kao onaj s dodavanjem akrilatu 8% barijeva sulfata, to nema eljeni uinak Kada se taj postotak povea proteza postaje radiokontrastna, meutim slabija su njena mehanika svojstva. Bolje rezultate daju materijali s dodatkom bromida. odvaja od stvaraju prazni prostori i nova mjesta koncentracije

12.3. MATERIJALI ZA PODLAGANJE Povremeno je proteznu bazu potrebno uskladiti s njenim leitem zbog patolokih i fiziolokih promjena sluznice te resorpcije kotanoga grebena. Iako se zbog toga razloga moe izraditi potpuno nova baza proteze nekim od ranije opisanih polimerizacjskih postupaka, neusporedivo se ee obavlja podlaganje baze proteze tvrdim materijalima za podlaganje, kako zbog brzine tako i jedostavnosti postupka. Neki pacijenti imaju osjetljivu sluznicu leita, esto bolnu, pogotovo kada su bezubi grebenovi otri ili na grebenu postoje mjesta kotanih izboenja. Ovakvi pacjenti ne podnose tvrdu proteznu bazu, pa se u takvim sluajevima proteza podlae mekim materijalima 97

akrilatnog ili silikonskog tipa. Akrilatni su pogodniji zbog bolje kemijske sveze s polimerinim materijalom protezne baze, no zbog gubitka sastojaka (plastifikatora) u slini i piu, tijekom vremena gube mekou (rezilijentnost). Silikonski materijali su bolji u pogledu trajanja rezilijentnosti materijala, meutim imaju znatno slabiju svezu s proteznom bazom, pa se vremenom odvajaju od nje, to vodi promjeni boje i looj higijeni proteze. Ponekada je sluznica leita vrlo traumatizirana ili zbog upalnih promjena izobliena, pa se u takvim sluajevima proteza podlae vrlo mekim materijalima (tissue conditioner-i), koji djeluju poput mekog jastuka, a esto u svome sastavu imaju protuupalne i antibiotske sastojke. Privremenog su trajanja, te se koriste dokle god upalne promjene ne budu zalijeene, stoga se takav sloj materijala zamjenjuje novim svakih 4-7 dana, ovisno o vrsti proizvoda i klinikoj situaciji. Kako su ovi materijali dugotrajno plastini pri tjelesnoj temperaturi, pri funkcijskim kretnjama stomatognatskog sustava, tijekom par dana, izvrsno se oblikuju, stoga ih nekada koriste kao materijale za uzimanje funkcijskog otiska, pri emu stara pacijentova proteza poslui kao individualna lica. Materijali za podlaganje, bez obzira na tvrdou i svrhu, mogu se koristiti u ambulantnom podlaganju, to zovemo izravnim (direktnim) postupkom. Ovi su materijali porozni, stoga mehaniki inferiorni i nehigijenski. Pri podlaganju u ustima terapeut teko moe kontrolirati debljinu sloja naneenog materijala, kao i ploaj proteze na leitu, pa je esto protezna baza deblja nego li je bila ili je u krivom poloaju. Time je poveana visina meueljusnog odnosa u zagrizu, odnosno smanjen slobodni meuokluzijski prostor, odnosno promijenjen je odnos gornjeg i donjeg zubnog luka u horizontalnoj ravnini, to ima loe posljedice estetske, vane, fonacijske i psiho-socijalne prirode. Izravno podlaganje tvrdim materijalima s metil-metakrilatnim monomerom treba izbjegavati, zbog visoke temperature egzotermne reakcije metil-metakrilata koja se dogaa u ustima pri podlaganju, te nastanka bolnih opeklina sluznice. Ujedno je takav monomer jaki iritans, pa mnogim pacijentima kodi. Postoje materijali za tvrdo podlaganje s drukijom vrstom monomera, npr. etil- ili butil-metakrilatima, koji su manje agresivni, stoga prihvatljiviji za takva podlaganja. Podlaganje se takoer moe obaviti u zubotehnikom laboratoriju, nakon otiska i izradbe sadrenog modela/kalupa, to zovemo neizravnim (indirektnim) podlaganjem. 98

Neizravno, tj. laboratorijsko podlaganje, moe biti obavljeno postupkom tople ili hladne polimerizacije, u skladu s klinikim razlozima i dostupnosti materijala, kao i strunosti terapeuta i zubnog tehniara. Najee se podlaganje obavlja s namjerom da takav sloj materijala ostaje na due vrijeme, pa takve materijale zovemo trajnim materijalima. Neki se materijali povremeno koriste na krae vrijeme, npr. dok patoloke promjene sluznice ne budu izlijeene, ili zbog toga to neki od tih materijala za podlaganje srazmjerno brzo gube svoja svojstva gubitkom sastojaka ispiranjem u slini i piu, pa se, u takvim sluajevima, ubrzo moraju zamijeniti novima.

12.4. UMJETNI ZUBI Umjetni zubi mogu biti izraeni iz raznolikim individualnim estetskim i polimernih ili keramikih materijala. potrebama kao i antropolokim

Polimerni i keramiki zubi proizvode se u vie boja, oblika i veliina, kako bi odgovarali vanim karakteristikama pacijenata. Oni izraeni iz akrilatnih i modificiranih akrilatnih polimera danas se najvie koriste, gotovo u preko 95% sluajeva. Glavna razlika u sastavu proteznih i polimera umjetnih zuba je u vrsti pigmenata. Polimerni zubi se izrauju u slojevima s razliitim bojama, debljinom i translucencijom, u svrhu postizanja to prirodnijeg izgleda. Proizvode se pomou metalnih kalupa, u kojima se polimerno tijesto oblikuje tlanim postupkom ili se smekani termoplastini prah ubrizgava injekcionim postupkom. Gingivalni (cervikalni) i sredinji dio zuba izrauju se iz neumreenog ili manje umreenog polimera u svrhu bolje sveze s polimerom baze proteze. Povrinski sloj polimernog zuba izraen je iz umreenog polimera radi otpornosti od stvaranja napuklina. Ovakvi zubi lako se bruse i adaptiraju pri postavi, sukladno razliitim klinikim situacijama, tj. meueljusnim i meuokluzijskim odnosima dvaju zubnih lukova. ilavi su, ali neotporni na abraziju pri vakanju i eenju proteze. Makar se koriste u svim klinikim situacijama, ipak naroito odgovaraju u pacijenata s niskim i osjetljivim bezubim grebenovima, onda kada su antagonisti prirodnim zubima, kao i u sluajevima snienih meueljusnih odnosa.

99

Keramiki zubi su tvrdi, otporni na abraziju, neto translucentniji, stoga estetski prihvatljiviji od polimernih. Ovakvi zubi su indicirani kada su bezubi grebeni otporni i dobro razvijeni, zatim pri dovoljno velikoj meueljusnoj udaljenosti i kada pacijent istodobno ima gornju i donju potpunu protezu. Meutim, imaju niz loih karakteristika. Krhki su. Ne svezuju se za bazu polimerne proteze kemijskom svezom ve mehanikim retencijama, najee pomou metalnih nastavaka. Zbog razliitog koeficijenta termike ekspanzije polimerne baze i keramikog zuba mogu nastati napukline protezene baze oko keramikog zuba. Za razliku od polimernih zuba, keramiki se zubi teko bruse, to je potekoa kada je potrebno korigirati okluzijske dodire. Postoji miljenje kako keramiki zubi, zbog svoje tvrdoe, uzrokuju pretjerano optereenje sluznice leita baze proteze, te time doprinose njenoj traumatizaciji i stvaranju povoljnih uvjeta za nastanak protetskog stomatitisa, odnosno doprinose broj resorpciji eljusnog grebena. Iz tih razloga, kao i oda kada pacijentima smeta izraeni zvuk dodirivanja obaju keramikih zubnih lukova, moe se u jednu protezu postaviti akrilatne zube, pa je tako meusobno udaranje zubnih lukova znatno meke i manje ujno.

LITERATURA

1. Al-Athel MS, Jagger RG, Jerolimov V. Bond strength of resilient lining materials to various denture base resins. Int J Prosthodont 1996; 9:167-170. 2. Al Doori D, Huggett R, Bates JF. A comparison of denture base acrylic resins Polymerised by microwave irradiation and by conventional water bath curing systems. Dent Mater 1988; 4:25-32. 3. Al-Mulla MAS, Huggett R, Brooks SC. Some physical and mechanical properties of a visible light-activated material. Dent Mater 1988; 4:197-200. 4. Brown D. Resilient soft liners and tissue conditioners. U: Wilson H, McLean J, Brown D. Dental Materials and their clinical applications. London: W. Clowes Ltd., 1988. 5. Craig RG, Powers JM, Wataha JC. Dental materials. Mosby: St. Louis, 2000. 6. Jerolimov V, Huggett R, Brooks SC, Bates JF. The effect of variations in the polymer/monomer mixing ratios on residual monomer levels and flexural properties of denture base materials. Quintessence Dent Technol 1985; 9(7):431-434. 100

7. Jerolimov V, Brooks SC, Huggett R, Bates JF. Rapid curing of acrylic denture-base materials. Dent Mater 1989; 5:18-22. 8. Jerolimov V, Brooks SC, Huggett R, Stafford GD. Some effects of varying denture base resin polymer/monomer ratios. Int J Prosthodont 1989; 2:56-60. 9. Jerolimov V, Jagger GR, Millward PJ. Effect of the curing cycle on acrylic denture base glass transition temperatures. J Dent 1991; 19:245-248. 10. Jerolimov V, Jagger RG, Huggett R. The effect of some crosslinking agents on flexural properties of a dough-moulded poly(methylmethacrylate) resins. Med Sci Res 1991; 19:495-496. 11. Jerolimov V. Jagger RG, Huggett R. Effect of butadine acrylate cross-linking on impact strength of poly(methylmethacrylate). Acta Stomatol Croat 1993; 27:11-15. 12. Jerolimov V, Druani-Uljani V, Murphy WM. Tvrdi akrilati za podlaganje u ustima. Hrvat stomatol vjesn, 1993; 1:15-18. 13. Jerolimov V. Jagger RG, Millward PJ. Effect of cross-linking chain length on glass transition of a dough-moulded poly(methylmethacrylate) resins. Acta Stomatol Croat 1994; 28:3-9. 14. Mutlu G, Harrison A, Huggett R. A history of denture base materials. QDT Yearbook: Dental materials science, 1989; 145-51. 15. Narva K. Fibre-reinforced denture base polymer. Academic Dissertation. Institute of Dentistry, University of Turku, 2004. 16. OBrien WJ. Dental materials and their selection. 2nd Ed. Chicago: Quintessence Publ. Co, Inc., 1997. 17. Vallittu PK. A review of methods used to reinforced polymethyl methacrylate resin. J Prosth, 1995; 4:183-7. 18. Waters MGJ, Jagger RG, Jerolimov V, Williams KR. Wettability of denture soft-lining materials. J Prosthet Dent 1995; 74:644-646. 19. Waters M, Jagger RG, Williams K, Jerolimov V. Dynamic mechanical thermal analysis of denture soft lining materials. Biomaterials 1996; 17:1627-1630.

101

13. KERAMIKA U STOMATOLOKOJ PROTETICI


Ketij Mehuli

Razvojem

stomatoloke znanosti i struke u 20. je stoljeu pronaen niz novih

materijala i tehnika koje su unaprijedile kliniki rad, pogotovo u fiksnoj protetici. Nadomjesci koji su se prvotno rabili, kao to su potpuno kovinski, akrilatni i drugi, ubrzo su se pokazali estetski neprihvatljivima. Akrilati, koji su se inili prikladnima za nadomjeske u prednjem dijelu usne upljine, u bonom su dijelu pokazali loa svojstva (preveliku elastinost, troenje pri funkciji, primljivost za meke naslage, promjenu boje u ustima prouzroenu upijanjem oralne tekuine i sastojaka plaka itd.), to im je ograniilo primjenu. U keramici je pronaena jedinstvena kombinacija potrebnih svojstava: biospojivost, stabilnost i trajnost, te optika svojstva, kao to su refleksija, translucencija, prozirnost, koje su je uinile prikladnom za brojne restaurativne postupke u kojima su se metal i akrilat pokazali neodgovarajuima.

13.1. POVIJESNI PRIKAZ ZUBNE KERAMIKE U 18. stoljeu, u Parizu, zubar Mouton izradio je prvu zlatnu krunicu. Kirurg-zubar Bourdet, takoer u Parizu, prvi je objavio znanstvene rezultate istraivanja zlatne protezne baze. U Berlinu Philipp Pfaff svjestan potrebe vjernog otiska i registracije eljusti sa svim pojednostima, istrauje gradiva, te prvi predlae votani otisak eljusti, izlijevanje pozitiva u gipsu. Tek krajem 18. stoljea u Europi poinju istraivanja trajnih gradiva koji bi mogli zamijeniti organske. Ubrzo nakon Bttgerova pronalaska keramike, Fauchard je godine 1733. rastalio glazuru na zlatni most i tako primijenio tehniku emajliranja u protetici. Godine 1774. ljekarnik Duchateau, nezadovoljan svojim zubnim nadomjestkom, dao je za sebe ispei zubnu protezu u manufakturi za proizvodnju keramike. Meutim, primjena njegova otkria kod drugih pacijenata propala je, ali ne za dugo. Pariki zubar Nicolas Dubois de Chemant, koristei se receptom svoga prethodnika, godine 1788. objavljuje u Parizu disertaciju u kojoj je opisao "mineralnu protezu koja se moe modelirati prema otisku zubala, a da se ne moraju

102

vaditi postojei zubi". Do poetka 19. stoljea cijela se proteza (baza i zubi) pekla iz jednoga komada. Idui korak uinio je Giuseppangelo Fonzi, koji je godine 1808. opisao izradbu pojedinanih keramikih zuba - "dents terro-metalliques". Zubi su imali platinsku kukicu kojom su se mogli zalemiti za bazu (tzv. kramponski zubi). Meutim, i pored tih otkria sve do sredine 19. stoljea upotrebljavala su se i dalje ljudska i ivotinjska gradiva, te tako pronalazimo podatak iz 1820. godine kad pariki zubar Delabarre pie kako je rat donio bogatu etvu najljepih zuba koji ekaju svoje pacijente! Kongres u Montrealu godine 1910. bitno je promijenio stajalite stomatologa o arinoj infekciji i devitalizaciji zuba iz estetskih razloga. Naime, do toga doba problem estetskog nadomjestka na prednjim zubima rjeavao se samo devitalizacijom i izradom krunice na koli. Prvi pokuaj izradbe krunice bez devitalizacije zuba uspio je Landu jo davne 1896., zahvaljujui Custerovom pronalasku elektrine pei dvije godine ranije. Ta se krunica usavravala idua dva desetljea. Europski su je stomatolozi upoznali tek godine 1925. godine na meunarodnom kongresu FDI-a u Philadelphiji, a na tlu Europe prvi ju je 1925. izradio Brill u Njemakoj. Weinsteinov patent 1963. godine i suradnja s tvornicama Vita (keramika) i Degussa (legura) dovodi do iroke primjene kovina u spoju s keramikim materijalom. Velike razlike u toplinskoj istezljivosti (TKR) kovine i keramike rijeene su primjenom keramike na bazi kalijeve glinice, pa se usavravanjem tehnologije peenja keramike na kovinu, kovinskokeramike konstrukcije danas smatraju standardnom tehnikom u fiksnoj protetici. Zahtjevna tehnologija keramike za peenje na kovinu bila je pozitivan pokreta razvoja itavog niza pomonih gradiva i aparata u zubnotehnikim laboratorijima (sadra, modeli, voskovi, artikulatori, aparati za lijevanje) i pratee industrije, a posebno je utjecala na razvoj slitina za kovinske konstrukcije koje su omoguavale i osiguravale siguran spoj tih dvaju razliitih gradiva. Zubna keramika danas zauzima prvo mjesto kao estetski gradivni materijal u stomatolokoj protetici, no bez kovinske podloge rjeava samo nadoknadu sa samostalnim krunicama, inlejima, onlejima, fasetama te mostovima kratkih raspona dok se za mostne konstrukcije duih raspona unato postojanju sustava ojaane keramike jo uvijek koriste sustavi metal-keramike.

103

13.2. KEMIJSKI SASTAV I SVOJSTVA KERAMIKE Zubni keramiki materijali u dananjem sastavu i svojstvima razvili su se iz porculana, ali se od njega razlikuju omjerom svojih osnovnih sastojaka te stoga i svojstvima. Terminoloki, ispravno je upotrijebiti naziv zubna keramika, odnosno zubni keramiki materijali, a ne porculan, porculanski materijali odnosno porculanska krunica. Porculan je fini keramiki proizvod i primjenjuju se njegovi tanki, filigranski oblici. Za izradbu potpuno keramikih krunica ili kovinsko-keramikih, upotrebljavaju se minerali, odnosno mineralne soli koje imaju sastav izmeu porculana i stakla. Dakle, keramiki se zubni materijali, prema svom sastavu i svojstvima, svrstavaju izmeu tvrdoga porculana i obinog stakla. Ne mogu se opisati kao porculan stoga to im nedostaju tipini kristali koji su svojstveni tvrdom porculanu (muliti), a isto se tako ne mogu svrstati u staklo, jer pokazuju djelomice kristalnu strukturu (najee leuciti), dok je pravo staklo potpuno amorfne grae. Zubna keramika sastoji se od glinice, kvarca i kaolina. Glinenci (feldspati) zajedniki je naziv za veliku skupinu minerala koji su vrlo rasprostranjeni u stijenama Zemljine kore. Najvaniji su sastojak vulkanskih stijena i kristalnih kriljaca. U prirodi se nalaze u obliku neprozirnih kristala razliite boje, od bijele do ruiaste i zelene, tvrdoe po Mosu 6. Glinica je najvaniji sastavni dio zubne keramike i ini 75-85 % cjelokupnog sastava, a pri tome je uglavnom rije o Al2O3 i malo Al2O3. Radi se o anhidratnom aluminijevu silikatu. Najpoznatiji je kalij-aluminijev silikat ili ortoklas (K2OAl2O36SiO2), zatim natrij-aluminijev silikat, ili albit (Na2OAl2O36SiO2) te kalcijaluminijev silikat ili anortit (CaOAl2O32SiO2). eljezo se esto nalazi u sastavu glinenaca, ali nije poeljno zbog svojih oksida koji mijenjaju boju keramike. Silicijev dioksid sastojak je veine stijena. Nalazi se u razliitim vrstama minerala u anhidratnom i hidratnom obliku. Od anhidratnih minerala poznati su kristobalit, kvarc i tridimit, a od hidratnih kremen, opal i ahat. Kao sirovina za dobivanje keramike upotrebljava se kvarc te ini 12-22% ukupnog sastava. Pojavljuje se u obliku kristala razliite veliine, od najsitnijih do onih promjera 50 cm, velike je tvrdoe (8 prema Mosu) te talita na 1720C. I kvarc je kao i glinica oneien eljezom koje se mora odstraniti pomou magneta. U sastav keramikih materijala ulazi samo isti silicijev dioksid. Kaolin je najii oblik gline. U prirodi nastaje atmosferskim utjecajem na glinicu. Kemijski, to je hidratizirani aluminijev silikat (Al2O3 SiO2 2H2O). U obliku je finoga bijeloga praha, gustoe 1.08 do 2,6. Intenzivno upija vodu, ali se u njoj ne rastvara, ve daje masu koja se moe vrlo lako oblikovati. U prirodi se ne nalazi ist, ve zajedno s oksidima 104

eljeza, pijeskom i drugim tvarima. Priprema se tako da se ispire vodom dok se ne odstrane sve primjese. U dentalnoj ga keramici ima 3-4%. Njime se postiu dva uinka: povezuju se svi sastavni dijelovi u cjelinu, to omoguuje tehniaru postizanje potrebne vrstoe i oblika modeliranog rada, te daje opacitet keramikim nadomjescima. Kako bi se postigla eljena boja, keramikom se prahu dodaju razni oksidi, npr. titanov oksid koji daje utosmeu boju, kobaltni oksid daje plavu boju, eljezni i niklov oksid daju smeu boju, manganov oksid ljubiastu, bakreni i kromov oksid takoer zelenu, a kositreni i cirkonijevi oksidi utjeu na opacitet. Fluorescenciji keramike, koja je bitno optiko svojstvo prirodnog zuba i materijala za izradbu estetskih krunica, pridonose uranov oksid (UO2), cerij (Ce) i samarij (Sm). Nadalje, dodaju se razni pigmenti koji zajedno ine 1% ukupnog sastava. Plastinosti keramikog materijala tijekom modeliranja doprinose dodane organske tvari (dekstrin, krob, eer). Da bi se temperatura peenja na slitini snizila do potrebnih 980C, keramikoj se osnovi dodaju katalizatori: kalijev fosfat (K2PO4), kalijev karbonat (K2CO3), natrijev karbonat (Na2CO3), boraks (Na2B4O7 10H2O) i olovni oksid (Pb2O3) . istoa je sastavnih dijelova izvanredna, to je posebno vano zbog stranih estica koje mogu utjecati na boju. Osnovni sastojci se pomijeaju u istom stanju te griju dok ne prijeu u staklastu masu (frit). Ta se masa usitnjava tako da se u vruem stanju ulijeva u vodu i zatim melje u sitni prah. S obzirom na temperaturu peenja, keramika se dijeli na slijedei nain: keramika s niskom temperaturom peenja od 850 do 1100C keramika sa srednjovisokom temperaturom peenja od 1100 do 1300C keramika s visokom temperaturom peenja od 1300 do 1400C.

Keramika s niskom temperaturom peenja upotrebljava se za krunice, mostove i fasete. Keramika sa srednjovisokom temperaturom peenja upotrebljava se za specijalne oblike meulanova i inleje, a s visokom temperaturom peenja za kovinsko-keramike nadomjeske te umjetne zube za mobilne proteze.. Zubni keramiki materijali trebaju ispunjavati bioloka svojstva, odgovorna za kliniku primjenu i odreena tehnoloka, odnosno fizikalna svojstva odgovorna za laboratorijsku obradu. Svojstva potrebna za kliniku primjenu su izmeu ostalih: biospojivost, postojanost u ustima, konstantnost volumena i boje, dovoljna vlana i tlana vrstoa te trebaju zadovoljiti i estetske kriterije, vrlo zahtjevne u suvremenoj rekonstruktivnoj stomatologiji. Fizikalna su svojstva dentalne keramike slina svojstvima stakla. Izotropna je, i po tome se razlikuje od materijala s kristalnom strukturom. Zbog toga zubna keramika nema 105

talite nego interval omekanja. Da bi se ipak postigla optimalna vrstoa, keramika mora sadravati dovoljan udio kristalnih sastavnica, koje istodobno poveavaju njezinu neprozirnost, tj. umanjuju transparenciju. Keramiki materijali moraju imati slijedea tehnoloka svojstva: veliku gustou (ne smiju sadravati pore), pri modeliranju trebaju biti postojani, a nakon peenja lako obradivi bruenjem. Zubna keramika sadri osim amorfne matrice i kristalnu komponentu. Leucit, kao najea sastavnica, po svome je sastavu kalij aluminijev silikat (-KAlSi2O6) i pripada glininoj skupini minerala. U prirodi se nalazi najee u podrujima erupcije vulkana (stvara se iz lave). Pri visokoj temperaturi (>605C) poznat je kubini oblik, -KAlSi2O6. Kristali leucita imaju indeks loma priblino jednak indeksu loma staklene matrice, pa stoga ne uzrokuju mutnou keramike. Vie sastojaka koji lome svjetlo izazivaju njezino jae zamuenje. Tome pridonose kristali SiO2 i Al2O3 te kristali TiO2, SnO2, CeO2 i ZrO2, koji djeluju kao sredstva zamuenja. Osim kristala, zamuenje uzrokuju i mjehurii zraka. Time gotov rad poprima neproziran izgled. Vakuumsko peenje keramike smanjuje poroznost, a time se istodobno osigurava prozirnost. Zubna keramika prolazi kroz nekoliko faza peenja pri visokim temperaturama i to su optereenja koja keramika mora izdrati bez oteenja, a posebno je poeljna to manja kontrakcija odnosno smanjenje obujma. Kontrakcija keramikog materijala nastaje iz vie razloga: 1. Veliina zrna praka utjee na kontrakciju. Zbog toga se praak proizvodi u zrncima razliitih veliina koja se mogu tako sloiti da zauzmu to manji volumen. Pri mijeanju dolazi do zbijanja estica keramikoga praha, a istodobno se otklanja viak vode. Sam postupak mijeanja moe se provesti na nekoliko naina: vibracijom, patulacijom, kapilarnim privlaenjem, gravitacijskom metodom i s pomou etkice. 2. Kondenzacija je postupak zbijanja estica. Veliina estica i prazan prostor meu njima utjeu na pravilan tijek kondenziranja, a to u konanici smanjuje stupanj kvrenja keramikog materijala. Osnovni uzroci kvrenja tijekom peenja keramikog materijala njegova su slaba kondenzacija te neodgovarajua gustoa estica praha. 3. Proces sinteriranja; materijal se definitivno rastopi i potom meusobno veu samo povrinski slojevi estica praka (piroplastini tijek materijala). Keramika je krhki materijal, postojanog oblika, ali osjetljivog na male pogreke u strukturi, koje poslije mogu biti ishodita za lomne pukotine. Naprezanja, koja izvana djeluju na materijal, koncentriraju se na tim sitnim pogrekama te se lako prekorai kritina ilavost na lom. Nastaje lomna pukotina na ijem je polazitu naprezanje na vanjsko optereenje to 106

vee to je napuknue dublje. Ta nestabilnost ponajprije dovodi do poveanja napuknua i, konano, do loma nadomjestka. Keramika izvanredno podnosi tlana, a slabo vlana i smina naprezanja.

13.3. KERAMIKI SUSTAVI Prema sastavu, suvremeni se keramiki materijali mogu podijeliti na ove sustave: - keramika za peenje na slitinu (metal-keramika), - potpuna keramika: - aluminijoksidna keramika, - staklokeramika - cirkonijeva keramika. Prema namjeni keramiki se materijali dijele na one iz kojih se izrauju metalkeramike krunice, potpuno keramike krunice, materijali za glazure, korekture i na one kojima se dobivaju posebni estetski uinci. Prema nainu izrade, keramiki se materijali dijele na one s: -laboratorijskim tijekom izrade -keramiki blokii za tehniku frezanja.

13.3.1. Keramika za peenje na slitinu Metal-keramiki se nadomjestci koriste preko 35 godina u fiksnoj protetici. Kroz to vrijeme doivjeli su brojne preinake, kako sam keramiki materijal tako i slitine na kojima se peku slojevi keramike. Posebna pozornost se obratila na spoj slitine i keramike te pripremu povrine slitine, slojevi opakera postaju vrlo znaajni i odgovorni za jainu spomenute veze. Keramika za napeenje je vrsta keramikog materijala u boji prirodnih zubi, kojom se prekriva lijevana konstrukcija. Svojim sastavom taj materijal odgovara glinici, ali sadri i druge sastojke, kao to su: Na2O, Li2O, CaO, MgO i B2O3. U strunoj se literaturi postupak peenja zubne keramike na odgovarajuu slitinu, u svrhu dobitka fiksnoprotetskog nadomjestka, sa svim svojim zahtjevima nunim za ugradnju na bioloke strukture, naziva metal-keramika konstrukcija. Estetskim svojstvima zubne keramike, koja se pee i spaja sa slitinama, uspjeno je rijeen problem samostalnih krunica, ali i veih mosnih konstrukcija. Metal-keramika konstrukcija ujedinjuje dobra svojstva zubnih slitina (vrstoa, tvrdoa, 107

trajnost, stabilnost), a estetski su problemi rijeeni primjenom zubnih keramikih materijala koji u cijelosti mogu prekriti metalnu konstrukciju te oponaati prirodan zub sa svim karakterizacijama, pri tome se razlikuje osnovni, dentinski i caklinski materijal, kao i dodatci za pojedine uinke. Napeena keramika mora imati slijedea svojstva: vrstu vezu sa slitinom, usklaen toplinski koeficijent rastezanja sa slitinom, dobru oblikovnost i stabilnost oblika, malu kontrakciju tijekom peenja, neosjetljivost na ponovna arenja, pouzdanu reprodukciju boje, prirodnu prozirnost i fluorescenciju, mogunost bruenja i poliranja te postojanost u ustima, biokompatibilnost i veliku vrstou. esta manjkavost je prosijavanje slitine na cervikalnom rubu nadomjestka te neusklaenost termikih koeficijenata keramike i slitine, zbog ega dolazi do lomova ili napuknua konstrukcije.

13.3.2. Potpuno keramiki sustavi Zubna industrija nastoji pronai materijal za potpunu keramiku krunicu koja e i bez metalne podloge osigurati primjenu i u bonom segmentu gdje su zahtjevi za tvrdoom i vrstoom materijala znatno izraeniji zbog veeg vanog optereenja tijekom funkcije. Najvei broj dananjih keramikih materijala pojavio se na tritu sredinom ezdesetih godina. Poznate su dvije skupine keramikih materijala: jedni se u laboratoriju pripremaju i oblikuju u konaan oblik, a drugi su tvorniki izraeni keramiki blokii za tehniku frezanja (glodanja).

13.3.3. Aluminijoksidna keramika Aluminijoksidnu keramiku proizveli su Mc Lean i Hugh 1965. godine, dodajui odreenu koliinu Al2O3 glininoj keramici. Aluminijoksidna keramika primjenjuje se u keramikim sustavima s osnovnim materijalom i u sustavima s tvrdom jezgrom. Sustavima s osnovnim materijalom zajedniko je da se keramika krunica izrauje konvencionalnom tehnikom slojevanja na kovinskoj foliji, prilagoenoj na radnom bataljku od tvrdog materijala. Na taj se nain izrauje jacket krunica, galvanizirana krunica, ceplatek krunica, ceraplatin krunica i heratek krunica. 108

Osnovni materijal za izradbu keramike kapice (tvrde jezgre) dostavlja se u obliku tableta koje se sastoje od 65-70% Al2O3, 8-10% MgO i dodatka BaO-SiO2-Al2O3 stakla te silikonske smole. Ovrsnue materijala postie se MgAl2O4 spinelom. Drugi je nain izradbe tvrde jezgre izravno nanoenje osnovnog materijala na vatrootporni bataljak, oblikovanje kapice i peenje na 1170 C kroz 20 minuta. Hi-ceram keramiki materijal pojavio se na tritu 1986. godine. To je staklena matrica pojaana kristalima leucita. Dimenzionalno je stabilna, pri peenju se ne kontrahira, a na dobivenoj se jezgri pee dentinska i caklinska masa. Kasnije se pojavila In-Ceram keramika (1989.) te In Ceram Zirconij keramika.

13.3.4. Staklokeramika Staklokeramika je polikristalni materijal koji nastaje kontroliranom kristalizacijom stakla. Za njezino otkrie zasluan je Stookey (SAD), a Mc Cullock ju je godine 1968. prvi pokuao primijeniti kao zubni gradivni materijal. Usporedbom s konvencionalnom zubnom keramikom, sustavi na osnovi stakla nude velike mogunosti upotrebe u stomatologiji, zahvaljujui kemijskoj inertnosti, visokoj mehanikoj vrstoi, relativno jednostavnoj tehnici rada, malom stupnju kvrenja tijekom izradbe, kao i svojim ostalim termikim i fizikalnim osobinama. Toplinski postupak, keramiziranje, neophodan je kod nekih staklokeramika (npr. Dicora), kako bi se postigla dovoljna kristalizacija te time poveala vrstoa, opacitet, otpornost na abraziju, otpornost na termiki ok te otpornost na kemijske agense. Dicor sustav spada u kategoriju ljevljive staklokeramike. Za razvoj toga keramikog sustava (1970.) zasluan je Grossman, a samu krunicu prvi je napravio Stookey godine 1974. Ta se vrsta keramike sastoji od SiO2, K2O, MgO, fluorida iz MgF2, male koliine Al2O3 i ZrO2 te fluorescentnog agensa koji se dodaje iz estetskih razloga. Ima visoku tlanu vrstou, a gustou i tvrdou slinu prirodnoj caklini te se tako odstranjuje loa strana keramike-troenje cakline prirodnoga zuba. Biospojivost je istraena i nisu pronaeni znaci toksinoga djelovanja. Slina svojstva pokazuje i tlaena staklokeramika Empress. Postoje dvije tehnike rada s Empress keramikim sustavima: - tehnika slojevanja za krunice na prednjim zubima, gdje je vaniji estetski dojam;

109

- tehnika bojenja za bone krunice, onleje i inleje, gdje je vaan oblik i okluzija kao odrednica funkcije. Hidroksiapatitnu staklokeramiku opisali su Hobo i Iwata godine 1985. Do kristalizacija apatita dolazi nakon jednosatnog izlaganja objekta temperaturi od 870 C. Potapanjem u vodu kristali konvertiraju u hidroksiapatit.

13.3.5. Cirkonijeva keramika Osnovu cirkonijeve keramike ini cirkonijev dioksid, a ovisno o vrsti stabilizatora (magnezijevog ili yitrijevog oksida), razlikuju se dvije razliite mikrostrukturne slike. Cirkonijeva keramika pokazuje odlina mehanika svojstva, velike vrijednosti vrstoe, tvrdoe i lomne ilavosti te daje velike mogunosti za primjenu u stomatolokoj protetici.

13.4. CAD - CAM KERAMIKA Tehnika izrade keramikih nadomjestaka iz keramikih blokia kao poluproizvoda predstavlja CAD-CAM sustav, koji se zasad upotrebljava za izradu faseta, krunica te inleja. CAD-CAM sustavi obino se odvijaju u tri radne faze: -sakupljanja obavijesti (kamerom ili ticalom), -konstruiranja rada (restauracije) (CAD) i - izradbe protetskog rada (CAM). Pri tome nije potrebno provesti, u cjelosti ili djelomino laboratorijski tijek u izradi nadomjestka. Krunica ili inlej izrauju se frezanjem (glodanjem) u aparatu prema zadanom programu iz tvorniki pripremljenoga bloka keramike. Zahvaljujui svojim fiziko-kemijskim svojstvima, ova vrsta keramike ne izaziva troenje cakline suprotnih zubi, tvrda je, vrlo stabilna i ne mijenja boju. No, nedostatak joj je nemogunost naknadnog oblikovanja rubova faseta, a i boja nadomjeska esto ne zadovoljava. Slini sustavi su i Celay (Vita) Cerek Mark I i II (Vita), kao i Desti Cad i Duret, ija je primjena ograniena na izradbu inleja i onleja. U lepezi novih stomatolokih materijala potrebno je spomenuti sustav Targis (novi ceromer materijal -keramika poboljana polimerima) - Vectris (vlaknima ojaani kompozitni materijal).

110

LITERATURA

1. Andersson M, Oden A. A new all-ceramic crown. Acta Odontol Scand 1993;51:59-64. 2. Anusavice KJ. Degradability of dental ceramics. Adv Dent Res 1992;61:527-31. 3. Anusavice KJ. Recent developments in restorative dental ceramics. J Dent Am Assoc 1993;124:72-84. 4. Beham G. IPS-Empress: Eine neue Keramik-Technologie. ZWR1991;6:404-8. 5. Duckeyne P, Lemons JE. Bioceramics: Material characteristics versus in vivo behavior. New York: The New York Academy of Science, 1988. 6. Fairhurst CW. Dental Ceramics: The state of the science. Adv Dent Res 1992;6:78-81. 7. Fortulan CA, Dulcina PF, Souza D. Microstructural Evolution of the Al2O3-ZrO2 Composite and its Correlation with Electrical Conductivity. Mat Res 1999;2:3-13. 8. Freesmeyer WB, Lindemann W. Biegefestigkeit eines Edelmetall-Keramik-Verbundes in Abhangigkeit von der Vorbehandlung des Metallgerustes. Dtsch Zahnarztl Z 1981;36:791-799. 9. Geis-Gerstorfer J, Kanjantra P. Zum Einfluss der Prufmethode auf die Biegefestigkeit von IPS-Empress und In-Ceram. Dtsch Zahnarztl Z 1992;47:618-21. 10. Hisama K. Effects of the firing temperature on the color and strength of metal bonded porcelain. Fukuoka Shika Daigaku Gakkai Zasshi 1989;16:369-90. 11. Hondrum S. A review of the strength properties of dental ceramics. J Prosth Dent 1992;67:859-65. 12. Kaiser M. Die Anfertigung von Heratec-Kronen. Quintessenz Zahntechn 1987;5:535-44. 13. Liu PR, Isenberg BP, Leinfelder KF. Evaluating Cad-Cam generated ceramic veneers. J Am Dent Assoc 1993;124:59-63. 14. Mc Lean JW. Ceramics in clinical dentistry. Br Dent J 1988;12:164-87. 15. Maylor WP, Munoz CA, Goodacre CJ, Swartz ML, Moore BK. The effect of surface treatment on the Knoop hardness of Dicor. Int J Prosthodont 1991;4:147-51. 16. Musi S, ivko-Babi J, Mehuli K, Risti M, Popovi S, Furi K. Microstructure of leucite glass ceramics for dental use. Mater Lett 1996;27:195-9. 17. Musi S, ivko-Babi J, Mehuli K, Risti M, Popovi S, Furi K. Microstructural Properties of Leucite-type Glass-ceramics for Dental Usa. Croat Chemical Acta 1997;70 (2)703-18. 18. Mehuli K, ivko-Babi J, Ivani T, Kustec-Pribilovi M, Predani-Gaparac H. 111

Strukturne promjene IPS Empress keramike kao posljedica razliitog naina hlaenja. Acta Stomatol Croat 1997;31:107-12. 19. Little DA, Crocker JJ. Clinical use of a new metal-free restorative technology, case report. Dent Today 2002;21:68-72. 20. Oilo G. Flexural strength and internal defects of some dental porcelains. Acta Odontol Scand 1988;46:313-22. 21. Quazzato M, Albakry M, Ringer SP, Swain MV. Strength, fracture toughness and microstructure of a selection of all-ceramic material. Zirconia-based dental ceramics. Dent Mater 2004;20:449-56. 22. Salinas TJ. Contemporary ceramics for dentistry. Prac Proced Aesthet Dent 2003;15:690. 23. Schwickerat H. Was der Zahntechniker beachten sollte in Herstellung von vollkeramischen Zahnersatz Dent Labor 1992;40:1501-5. 24. Setz J, Weber H. Ceplatec-Sintertechnik. Teil 1. Quintessenz 1992;43:1549-57. 25. Setz J, Weber H. Ceplatec- Sintertechnik. Teil 2. Quintessenz 1992;43:1763-9. 26. Siervo S, Pampalone A, Valenti G, Bandettini B, Siervo R. Porcelain Cad-Cam veneers. Some new uses explored. J Am Dent Assoc 1992;123:63-7. 27. Schilingburg H, Hobo S, Whittset LD, Jacobi R. Fundamentals of Fixed Prosthodontics, 3er ed. Quintessenz Publishing Co, Inc 1997. 28. Wohlwend A, Strub JR, Schrer P. Metal ceramic and all-porcelain restorations:current consideration. J Prosthodont 1989;2:13-25.

112

14. CEMENTI
Biserka Lazi

Cementi su materijali ili mjeavine materijala, gdje se u pravilu mijea praak i tekuina, a finalno se dobije pasti slina masa, koja nastaje kroz reakciju obiju komponenata. Praak se sastoji od metalnih oksida (glavni sastojak klasinih cemenata za privrivanje je ZnO), dok je tekuina obino pogodna kiselina, preteno u vodenoj otopini. Kod reakcije stvaraju se soli koje stvrdnjavaju u isto amorfni matriks.

14.1. PODJELA CEMENATA Cementi se danas dijele po raznim kriterijima: nainu primjene, sastavu i stupnju prijanjanja na tvrda zubna tkiva. Prema nainu primjene dijele se na: privremene trajne

Razlika izmeu tih dviju skupina je u duini vremenskog intervala primjene. Privremeni cementi se upotrebljavaju za uvrivanje fiksnih protetskih nadomjestaka na odreeni rok, ovisno o njihovoj veliini i rasponu. Trajnim cementima se nadomjesci definitivno cementiraju. Najea je podjela po njihovom sastavu: cinkfosfatni cementi silikatni cementi silikofosfatni cementi cinkoksideugenol cementi (ZOE), kao i cementi bez eugenola (Freegenol) etoksibenzoevi cementi (EBA) polikarboksilatni cementi staklenoionomerni cementi (GIC)

113

akrilatni cementi kompozitni cementi

Tablica 1 Klasifikacija i uporaba dentalnih cemenata

CEMENT
Cinkfosfatni

UOBIAJENO KORITENJE
za privrivanje fiksnoprotetskih radova i ortodontskih aparata za privrivanje imedijatnih radova za privrivanje privremenih i imedijatnih radova privremeno i trajno sredstvo za privrivanje nadomjestaka sredstvo za prekrivanje pulpe za privrivanje imedijatnih radova za privrivanje fiksnoprotetskih radova za privrivanje fiksnoprotetskih radova za sve vrste ispuna za privrivanje ortodontskih bravica za reparaturu akrilatnih krunica i mostova za privrivanje

POMONO KORITENJE
za privrivanje imedijatnih radova za ispune korijenskih kanala

Cinkfosfatni za dodatkom bakrenih i srebrnih soli Cinkoksideugenol i Freegenol

Cinkfosfatni za dodatkom bakrenih i srebrnih soli Polikarboksilatni Staklenoionomerni

vezivno sredstvo za uporabu u ortodonciji za zatvaranje i peaenje fisura

Akrilatni

za privrivanje privremenih nadomjestaka

Kompozitni

Prema ADA (The American Dental Association) i DIN (Deutsche Institut fr Normirung) specifikaciji cementi se dijele prema granulometrijskom sastavu (veliini zrna) i njihovoj primjeni u dva tipa: TIP I Fino-zrnati cementi za uvrivanje fiksno-protetskih radova TIP II Srednje-zrnati cementi koji se primjenjuju za podloge ispod amalgamskih i kompozitnih ispuna.

114

Te norme osim toga propisuju i: standardnu konzistenciju cemenata vrijeme vezivanja tlanu vrstou debljinu sloga topljivost biokompatibilnost

14.2. ZAHTJEVI KOJE MORA ISPUNJAVATI DOBAR CEMENT Ne smije biti toksian, niti podraivati pulpu i druga tkiva. Biokompatibilnost cementa je od posebne vanosti. Njegovo djelovanje na pulpu mora biti umirujue. Izbrueni zubni bataljak predstavlja dentinsku ranu pa e niske pH vrijednosti konvencionalnih sredstava za privrivanje, ukoliko dugo perzistiraju, dovesti do ireverzibilnih oteenja pulpe. Mora biti netopljiv u slini i drugim tekuinama u usnoj upljini. Topljivost je loa karakteristika cementa. Deblji slojevi cementa u pravilu pokazuju manju topljivost, ali iziskuju vie prostora pa time i vie bruenja zuba. Topljivost ovisi i o rubnoj mikropukotini izmeu protetskog rada i zuba. to je rubna pukotina vea, poveava se i topljivost pojedinih cemenata, to pogorava njihovu kvalitetu. Mora imati dobra mehanika svojstva. To podrazumijeva da u kratkom vremenskom roku postigne dovoljnu vrstou. Mora tititi pulpu od tetnih vanjskih utjecaja. O podrazumijeva toplinsku izolaciju, zatitu pulpe od prodora kemijskih tvari iz sredstava za ispune, elektroizolaciju. Estetska svojstva. Boja cementa mora odgovarati estetskim standardima. To je posebno vano kod cementiranja protetskih nadomjestaka gdje postoji mogunost prosijavanja boje cementa kroz stjenku, npr. kod akrilatne ili keramike krunice. Boja cementa mora odgovarati boji tvrdih zubnih tkiva i odreuje se kljuem boja. Adhezijska svojstva. Idealni cement bi trebao adheriratri na tvrde zubne supstance (caklinu i dentin) jednako kao i na metalne legure, keramike mase i akrilate, ali ne smije adherirati na zubne instrumente. Trebao bi djelovati bakteriostatski.

115

Trebao bi imati dobra reoloka svostva. To podrazumjeva dovoljno niski viskozitet, to omoguuje manju debljinu sloja i dovoljno dugo vrijeme za obradu na temperaturi usne upljine.

14.3. CINKFOSFATNI CEMENT Cinkfosfatni cement je univerzalno sredstvo za ispune i privrivanje. Duga

primjena u stomatologiji, od godine 1879., ini ga tzv. tipinim cementom, s ijim se osobinama usporeuju osobine gotovo svih novonastalih cementnih sustava. Cinkfosfatni cement sastoji se od smjese tekuine i praka. Tablica 2 Sastav tipinog cinkfosatnog cementa

PRAAK
ZnO MgO SiO2 CaO, BaO, Ba2SO4

% 80 - 90 8.3 1.4 0.1

TEKUINA
H3PO4 kao slobodna kiselina H2PO4 vezana za A1 i Zn Al Zn H2O

% 38.2 16.2 2.5 7.1 36

Mijeanje se obavlja na rashlaenoj staklenoj ploici za mijeanje, tako da se male porcije praka mijeaju sa tekuinom. Svaka se porcija praka mijea otprilike 20 sekundi, dodaje se nova koliina praka, a itav postupak traje oko 1,5 minute. Nikada se ve zamijeanom cementu ne smije dodati jo tekuine, jer se negativno mijenjaju svojstva gotove mijeavine. Aciditet cinkfostanog cementa je najvei u poetku mijeanja i iznosi 3.5. Nakon 7 dana iznosi 6.9, to znai da je jo uvijek kiseo te da predstavlja opasnost za pulpu. Tijek vezivanja: Vezivanje cinkfosfatnog cementa temelji se na pretvaranju cinkovnog oksida u cinkov fosfat uz oslobaanje topline. Ukupno vrijeme vezanja cementa ovisi o intenzitetu mijeanja, sporijem ili brem dodavanju praka u tekuinu, a prema DIN-normi broj 13903 iznosi oko 20 minuta. Apsolutno suho radno polje je uvjet za kvalitetno privrivanje jer nazonost sline trenutano prekida vezivanje cinkfosfatnog cementa. Tijekom stvrdnjavanja oslobaa se toplina. Debljina sloja je u veini sluajeva 10-40 mikrometara. Ona ovisi o omjeru praka i tekuine.

116

Topljivost je veliki

nedostatak svih cemenata, pa tako i cinkfosfatnog cementa.

Topljivost dovodi do dezintegracije cementa, to je za praksu od velikog znaaja jer o tome ovisi vie ili manje zatita dentina i cakline, a time i funkcijska trajnost fiksnoprotetskog rada. Toksinost cinkfosfatnog cementa, ili bolje reeno fosforne kiseline, je dobro poznata i mnogo puta dokumentirana. Meutim, kako se materijal upotrebljava niz godina, kliniki je prihvatljiv tako dugo dok se oprezno pristupa preparaciji zuba i kad ona nije preblizu pulpe. Indikacije. Cinkfosfatni cement se koristi za trajno cementiranje krunica i mostova. On je dobar toplinski izolator pa se najvie koristi za podlogu ispuna te kao vrsti ispun za korijenske kanale. Komercijalni nazivi: Harvard cement (Richter & Hoffmann) Multiplen (Dorident) Zink zement (De Trey) Elite cement (G.C)

14.4. SILIKATNI CEMENT Od svih opisanih cemenata silikatni je cement najmanje podnoljiv za pulpu.

Toksinost ovog cementa je toliko velika da i kroz par godina moe izazvati nekrozu pulpe. Boja cementa bila je glavni razlog njegove uporabe. Tablica 3 Sastav silikatnog cementa

PRAAK
SiO2 Al2O3 Na3PO4 CaF2

% 38 30 8 24

TEKUINA H3PO4 P1PO4 Zn3(PO4)2 H2O

% 42 10 8 40

Mijeavine. Praak se dodaje tekuini dok se ne dobije homogena masa. Mijea se plastinom patulom na plastinoj ploici. Runo mijeanje traje 60 70 sekundi.

117

Vezanje. Stvrdnjavanjem dolazi do veza izmeu alumosilicijevog gela i fosfatne matrice. Najvei nedostatak je oslobaanje fosforne kiseline koja uzrokuje slilikonekrozu pulpe. Silikatni cementi su danas u potpunosti zamijenjeni kompozitima.

14.5. SILIKOFOSFATNI CEMENT Sastav. Silikofosfatni cementi su mjeavine prvih dviju cementnih sorti i opisuju se kao kameni cementi. Oni posjeduju toksinost silikatnih cemenata, a topljivost u ustima im je, u uporedbi sa cinkfosfatnim cementima, prilino velika. Zbog svojih nedostataka danas se vie ne upotrebljavaju.

14.6. CINKOKSIDEUGENOL CEMENT (ZOE) Ovi cementi su u uporabi od godine 1894. kada ih je prvi puta upotrijebio Wessler, a u sastavu je imao cinkov oksid i ulje klinia. Ros ga je odine 1934.poboljao promjenom odnosa praka i tekuine. Tablica 4 Sastav cinkoksideugenol cementa

PRAAK
ZnO Kolofonij Cinkov stearat i cinkov acetat

% 69 29 2

TEKUINA Eugenol Maslinovo ulje

% 85 15

Vezanje. U reakciji vezanja izmeu praka i tekuine nastaje cinkov eugenolat koji je kemijski helator. Vrijeme vezivanja je uz dodatak akceleratora ubrzano, jer se u pravilu smjese izmeu cinkovog oksida i eugenola sporo veu. Vlaga kod ovih cemenata ubrzava tijek vezivanja.. Indikacije. Privremeno uvrivanje fiksnoprotetskih radova. Komercijalni nazivi. Temp bond (Kerr) Varibond (Van R.) Zone (G.C.) 118

Mnogi autori navode probleme kod uporabe ovih cemenata. Ovi cementi ne adheriraju na caklinu i dentin.

14.7. ETOKSIBENZOEV CEMENT (EBA) Ime ovih cemenata potie od imena za ortoetoksibenzoevu kiselinu. Tablica 5 Sastav etoksibenzoevog cementa PRAAK ZnO Kvarc, aluminijev oksid Hidrirana smola % 64 30 6 TEKUINA Etoksibenzoeva kiselina Engenol % 62 38

Mijeanje. Praak se u malim koliinama dodaje tekuini dok se ne postigne kruta konzistencija. Velika topljivost ovih cemenata temelji se na oslobaanju eugenola. Indikacija. Privremeni cement za privrivanje fiksnoprotetskih radova. Eugenol djeluje kao omekiva na sintetske materijale pa se ne preporuae za privremeno cementiranje akrilatnih krunica i mostova.

14.8. POLIKARBOKSILATNI CEMENTI Ovi cementi su relativno novi sintetski materijali za privrivanje. Pripadaju grupi adhezivnih cemenata. Na poboljanju adhezivnih svojstava i bioloke podnoljivosti ovih cemenata radio je Smith 1968. godine. Ti cementi imaju relativnu biokompatibilnost to se pripisuje velikim poliakrilnim molekulama koje teko prodiru u dentinske tubuluse. Tablica 6 Sastav polikarboksilatnog cementa PRAAK ZnO MgO A12O3 ZnF2 % TEKUINA 50-90 Poliakrilna kiselina 0 10 H2O 10- 40 0-2 % 40-50 50-60

119

Vezanje. Dugi lanci poliakrilne kiseline se spajaju meusobno pomou atoma cinka. Cink reagira s karboksilnim grupama poliakrilne kiseline stvarajui polikarboksilate. Osim s atomima cinka karboksilne grupe poliakrilne kiseline veu se sa kalcijem iz cakline i dentina te stvaraju poliakrilni kacijev kompleks. Time se postie adhezija karboksilatnog cementa na tvrda zubna tkiva. Topljivost. Topljivost u vodi je relativno niska ali je kontrakcija tijekom vezanja 4 puta vea nego kod cinkfosfatnih cemenata. Debljina sloja ovog cementa je izmeu 10 i 15 mikrona to je daleko manje od cinkfosfatnog cementa. Indikacija. Privrivanje fiksnoprotetskih radova (krunica, mostova), ali zbog malog modula elastinosti, moe se primijeniti samo u podrujima manjeg optereenja. Komercijalni nazivi. Poly-C (DeTrey) Durelon (Espe) Hy-Bond Polycarboxylat (Shofu)

14.9. STAKLENOIONOMERNI CEMENTI Staklenoionomerni cementi su materijali koji se u posljednjem desetljeu najee primjenjuju zahvaljujui dobroj adheziji na zubno tkivo, karijesprotektivnom uinku, biokompatibilnosti te jednostavnom rukovanju. Godine 1969. Wilson ih je sa suradnicima usavrio, a u stomatoloku praksu ih uvodi John McLeean. Prema nainu primjene staklenoionomerni cementi dijele su u 3 skupine (Wilson, Mclean 1988.) Tip I staklenoionomerni cementi (luting) za cementiranje Tip II staklenoionomerni cementi (restorative) za ispune, estetski i pojaani Tip III staklenoionomerni cementi (lining) za podloge, dobro adheriraju na dentin Sastav. Dolaze u promet u obliku praka i tekuine. Praak ine estice stakla, a tekuina je 50 %-tna vodena otopina poliakrilne, itakonske i vinske kiseline.

120

Tablica 7 Sastav staklenoionomernog cementa

PRAAK
Aluminij-silikatno staklo s kalcijem i fluorom

% 100

TEKUINA Kopolimer poliakrine i itakonske kiseline Vinska kiselina H2O

% 48 5 47

U poetku je tekua komponenta bila poliakrilna kiselina. Da bi se sprijeilo stvaranje gela, trebalo je nai kiselinu niske molekulske mase i visoke koncentracije. Danas se koristi kopolimer akrilno-itakonine kiseline. Neki cementi sadre kopolimer akrilne i maleine kiseline. Itakonina kiselina sniava viskoznost tekueg dijela i sprjeava geliranje prouzroeno meumolekulskim vodikovim vezama. Tartarina kiselina slui u tekuini kao akcelerator koji olakava izvlaenje iona iz staklenog praka. Vezanje. Vezanje nastaje djelovanjem kiseline, tj. vodikovih iona na povrini estica stakla. Oslobaaju se ioni aluminija i kalcija te se formira silicijev hidrogel. Nastaje kompleks graen od estica stakla obavijenih silicijevim hidrogelom koji je ugraen u matriks kojeg ine kalcijeve i aluminijeve poliakrilne soli. Stakleni ionomerni cementi imaju sposobnost adhezije na caklinu i dentin zbog stvaranja kovalentnih i meumolekulskih veza. Do adhezije dolazi uslijed reakcije karboksilnih grupa poliakrilne kiseline (-COO) sa kalcijevim ionima (Ca++) iz povrine cakline. Karboksilne grupe reagiraju i sa kolagenom dentina.

Prednosti: Adhezija na zubno tkivo. Karijesoprotektivni uinak. Zbog kontinuiranog otputanja fluorida, ovi cementi su posebno prikladni u sluajevama kada se fiksni nadomjesci izrauju zbog visoke incidencije sekundarnog karijesa. Za razliku od drugih cemenata, SIC posjeduju ekspanziju i kontrakciju slinu onoj koju imaju tvrda zubna tkiva. Prihvatljiva debljina sloja. Indikacija. Vrlo pouzdana sredstva za definitivno privrivanje krunica i mostova. iroka primjena u dentalnoj patologiji. Komercijalni nazivi.

121

Glasionomer Tip I (Shofu) Ketac-bond (Espe) Ketac-fill (Espe) G.C. Fuji I (G.C.)

14.10. AKRILATNI CEMENTI Akrilatni cementi su kopolimeri hladno-polimerizirajuih sintetskih materijala sa velikom sposobnou adhezije kao i dobrom tvrdoom i vrstoom. Sastav. Praak PMMA uz punilo; Tekuina Metilmetakrilni monomer. Vezanje. Prilikom vezanja ovog cementa razvija se toplina. Kratko vrijeme vezivanja, velika kontrakcija za vrijeme vezivanja kao i njegovo tetno djelovanje na pulpu predstavljaju njegova loa svojstva te ga stavljaju u grupu cemenata s ogranienom primjenom. Indikacija. Reparatura akrilnih krunica i mostova, uvrivanje akrilatnih faseta, te trajno cementiranje protetskih nadomjestaka na devitalizirane bataljke.

14.11. KOMPOZITNI CEMENTI Sastav. Diglicid-eter-bisfenol i metakrilna kiselina. Indikacija. Ogranieno koritenje za uvrivanje fiksno-protetskih nadomjestaka i za direktno privrivanje ortodontskih bravica. Za njihovu primjenu potrebno je jetkanje zubne povrine kiselinom. Loe osobine: nadraujue djelovanje na pulpu iznimno kratko vrijeme manipulacije stvaranje sloja velike debljine Danas se upotrebljavaju autopolimerizirajui kompoziti iji se organski matriks sastoji od aromatskih diakrilata sa zrncima punila veliine 0,2 do 30 mikrona.

122

LITERATURA: 1. Behr M, Rosentritt M. Zemente in der Zahnmedizin. Quintessenz 2003; 54:829-37. 2. Braga RR, Ferracane JL, Condon JR. Polymerization contraction stress in dual-cure cements and its effect on interfacial integrity of bonded inlays. J Dent 2002;7-8:333-34. 3. Cristensen GJ. Glass ionomer as a luting material. J Dent Res 1990;120:59-62. 4. Derand P, Derand T. Bond strength of luting cements to zirconium oxide ceramics. Int J Prosthodont 2000; 13:350. 5. Diaz-Arnold M, Vargas M, Haselton D. Current status of luting agents for fixed prosthodontics. J Prosth Dent 1999; 81:135-41. 6. Kan KC, Messer LB, Messer HH. Variability in citotoxicity and fluoride release of resinmodified glass-ionomer cemnts. J Dent Res 1999;76:1502-7. 7. Kielbassa A, Attin T, Schalleg G, Hellwig E. Untersuchungen zur initialen Diffusion von Eugenol aus verschiedenen zahnrztlichen Zementen durch Dentin. Dtsch Zahnrztl Z 1995;50:589. 8. Lang R, Rosentritt M, Behr M, Handel G. Randspaltverhalten von Keramikinlays bei Verwendung von modifizierten Glassionomer Kompomer und Kompositzement. Dtsch Zahnrztl Z 2000;55:540-2. 9. Lazi B, Kosovel Z. Ispitivanje prionljivosti nekih vrsta cemenata u laboratorijskim uvjetima. Acta Stomatol Croat 1986;20:61-6. 10. Rosentritt M, Behr M, Lang R, Groger G, Handel G. Marginal adaptation of ceramic inlays using different luting cements. J Dent Res 2002; 36:81A. 11. Sidhu S, Watson T. Resin modified glass ionomer materials. Part 1: properties. Dent Update 1995; 22:429-32. 12. Suvin M, Kosovel Z. Fiksna protetika. Zagreb: kolska knjiga, 1985. Yoshida Y, Meerbeek B, Nakayiama Y, Snauwaert J, Hellmans L, Vankerle G. Evidence of chemical bonding at biomaterial hard tissue interfaces. J Dent Res 2000; 79:709-14.10.

123

15. SADRA
Vlado Carek

15.1. UVOD Proizvodi od sadre primjenjuju se u stomatologiji vie nego mnogi drugi materijali. Meka sadra, tvrda sadra, poboljano tvrda sadra i ulone mase ine grupu proizvoda koji su u tijesnoj vezi, o emu e biti rijei kasnije. S neznatnim modifikacijama, sadreni proizvodi se upotrebljavaju u nekoliko razliitih svrha. Na primjer, koriste se za uzimanje otisaka bezubih eljusti, danas vrlo rijetko zbog njihove neelastinosti i lakog lomljenja. Koriste se uglavnom za izradu studijskih i radnih modela, kao dodatak materijalima za ulaganje u postupku lijevanja i izradu blokova za lemljenje. Ovi se materijali koriste i za fiksiranje radnih modela u artikulatore te izradbu kalupa u kiveti pri polimerizaciji baze mobilnih proteza. Sadra je dihitratni oblik kalcij-sulfata (CaSO4 x 2H2O). Obino je bijele do mlijenoukaste boje i u prirodi se nalazi u kompaktnm slojevima. Ponekad moe biti sive, crvene ili smee boje zbog prisutnosti tvari kao to su glina, eljezni i oksidi nekih drugih metala. iste, bijele i guste podvrste poznate su kao alabaster po nalazitu u Egiptu (Alabastron). Mineralna sadra ima komercijalnu vanost i poznata je kao bijela sadra - plaster of Paris. Ovaj je proizvod dobiven peenjem sadrenog materijala iz nalazita blizu Pariza u Francuskoj. Naslage sadre naene su i u mnogim drugim zemljama, pa i u Hrvatskoj, blizu Samobora i na otoku Visu. Nalazita sadre su u blizini rudnika soli, u istoj visini ili ispod tih naslaga jer je specifina teina sadre vea od specifine teine soli.

15.2. KEMIJSKE KARAKTERISTIKE SADRENIH PROIZVODA Sadra je mineral, koji u prirodi dolazi kao kalcijev sulfat - dihidrat, tj. kao kalcijeva sol sumporne kiseline s dvjema molekulama vode. CaSO4 + 2H2O je specifine teine 2,3 i vrstoe po Moss-u 2.

124

Svi oblici sadrenih prozvoda dobivaju se iz mineralne sadre. Pri zagrijavanju sadreni materijal gubi 1,5 g/mola od svoja 2 g/mola vode i pretvara se u poluhidrat kalcijevog sulfata. Kada se pak poluhidrat kalcij-sulfata mijea sa vodom, dolazi do obrnute reakcije i kalcij-sulfat poluhidrat se pretvara u kalcij-sulfat dihidrat. Ovakva kemijska reakcija dogaa se bez obzira je li se sadreni materijal koristi kao materijal za otiske, modele ili kao dodatak ulonim materijalima. Budui da pri zagrijavanju sadra gubi kristalnu vodu, dobiva nova fizikalna i kemijska svojstva. Sigurno je da je ta voda s njom vezana i da je to konstituciona voda. Poluhidrat kalcijeva sulfata dobro je topiv u vodi. Spomenutim postupkom djelomine dehidratacije dobije se tzv. poluhidrat koji se primjenjuje uglavnom za otiske, jer je nakon vezivanja relativno mekan. Poluhidratni kristali su karakterizirani iregularnim oblikom, za razliku od poluhidrata koji se odlikuje velikom tvrdoom nakon vezivanja i zato se koristi za izradbu radnih modela (tvrda sadra). Sadra se stvara tako da se materijal kalcinira pod tlakom u autoklavu, uz prisutnost vode kod temperature od 120-1300C. Sposobnost poluhidrata da lako vee vodu upuuje na potrebu zatite preparata od prijevremene hidratacije, ali i predstavlja osnovu vezivanja ili otvrdnjavanja sadre. Brzina ove reakcije zavisi od uvjeta za rastvaranje poluhidrata tj. od koliine i temperature vode, brzine i intenziteta mijeanja i veliine zrna praka. Povienjem temperature iznad 1300C poluhidrat gubi vodu i postaje topivi anhidrit, specifine teine 2,9 i tvrdoe po Moss-u 3. Iznad 2000C formira se relativno netopivi "prirodni" anhidrit koji je identian sadri u prirodi. Na temperaturi od 12000C CaSO4 se kemijski raspada te se ne moe upotrijebiti kao sastavni dio ulonih materijala. Tijekom godina razvijale su se razne teorije o mehanizmu stvrdnjavanja sadre. Meu ovima su dvije najvanije, a to su kristalna i gel - teorija stvrdnjavanja. Zapravo, obje teorije imaju slabe toke, ali kako se mnoge karakteristike ponaanja sadre mogu objasniti pomou kristalne teorije, ona je mnogo prihvatljivija.

15.3. PROIZVODNJA MEKANE, TVRDE I POBOLJANO TVRDE SADRE Vrste sadre, koritene u stomatologiji, klasificirane su kao sadra za otisak, mekana, tvrda i poboljano tvrda sadra ili tip I, II, III, i IV (ADA specifikacija broj 25). 125

Iako ove vrste imaju identine formule poluhidrata kalcijevog sulfata, one imaju razliita fizikalna svojstva, zbog kojih se svaka od njih koristi u razliite svrhe u stomatologiji. Sve ove varijante sadre napravljene su od kalcij-sulfata dihidrata mineralne sadre, s glavnom razlikom u nainu uklanjanja dijelova vode iz molekula kalcij-sulfata dihidrata: 1. Mekana sadra se proizvodi zagrijavanjem mineralne sirovine u otvorenom kotlu na temperaturi 110-1200C. Tako nastali poluhidrat zove se "beta" kalcij-sulfat poluhidrat. Poznato je da takav prah ima nepravilan oblik i da je porozan. 2. Ako se kristalna voda mineralne sadre uklanja pod pritiskom i uz nazonost vodene pare na oko 1250C, proizvod se zove tvrda sadra. estice praha ovog proizvoda su jednolikije po obliku i gue od estica meke sadre. Poluhidrat proizveden na ovaj nain zove se "alfa" kalcij-sulfat-poluhidrat. 3. Trea vrsta nastaje kada se voda od kristalizacije uklanja dodavanjem drugog kemijskog sredstva, na primjer 30%-tne otopine kalcijevog klorida, nakon ega se kloridi isperu i poluhidrat kalcijevog sulfata osui i samelje do eljene finoe. Prah dobiven ovim postupkom je najgui i opisuje se kao poboljano tvrda sadra.

15.4. SVOJSTVA I PRIMJENA Glavna svojstva sadrenih proizvoda su vrijeme stvrdnjavanja, finoa estica praha, kompresivna vrstoa, naprezanje pri istezanju, tvrdoa, otpornost na abraziju, dimenzionalne promjene i reprodukcija detalja.

15.4.1. Vrijeme stvrdnjavanja Vrijeme potrebno da se zavri reakcija, tonije da se sav poluhidrat pretvori u dihidrat, zove se zakljuno vrijeme stvrdnjavanja i vano iz praktinih razloga. Ako je brzina stvrdnjavanja velika, zamijeani materijal moe otvrdnuti prije nego je terapeut imao prigodu s njom propisno raditi. S druge strane, ako je reakcija odvie spora, potrebno je previe vremena da se radnja zavri. Pravilno vrijeme stvrdnjavanja je, prema tome, najvanije svojstvo sadrenih materijala. Vano je napomenuti da zakljuno vrijeme stvrdnjavanja nije jedina referentna veliina u tijeku stvrdnjavanja sadre. 126

Kemijska reakcija zapoinje u trenutku kada se prah pomijea sa vodom. Tada se mali dio poluhidrata pretvori u sadru koja je tada polutekue konzistencije i moe se lijevati. Kako reakcija napreduje, stvara se sve vie kristala dihidrata i proporcionalno raste viskozitet. Upravo ovo vrijeme, u kojem se sadra moe lijevati u kalup, zove se "radno vrijeme". Duinu ovih vremena moe ugoditi proizvoa, kako bi sadru prilagodio nekoj posebnoj namjeni. Primjeri su sadra za otisak i poboljano tvrda sadra za izradu modela. Radno vrijeme sadre za otisak je ono vrijeme koje je potrebno da ju terapeut zamijea, premjesti u licu za otisak i namjesti preko bezubnog grebena. Za sve to zajedno potrebno je oko dvije do tri minute. Za pacijenta je ugodnije ako takav otisak izvadimo iz usta to prije, pa nakon vaenja treba saekati jo dvije do tri minute. To znai da bi zakljuno vrijeme stvrdnjavanja sadre trebalo biti etiri do est minuta. Premda se poluhidrat kalcijevog sulfata uvelike koristi u razliitim materijalima u stomatologiji, njihova radna vremena znatno variraju i odreena su da pogoduju posebnim potrebama. Vrijeme stvrdnjavanja sadrenih proizvoda moe se lako promijeniti utjecanjem na brzinu kemijske reakcije zbog dodataka prikladnih kemijskih sredstava ili promjenom postupka mijeanja. Manja koliina vode, due mijeanje, poviena temperatura vode, natrij-klorid i slino, mogu ubrzati proces stvrdnjavanja. Prema tome, vea koliina vode, hladna voda ili zagrijana preko 500C, krae mijeanje, dodatak boraksa i natrij-klorida u veim koncentracijama mogu usporiti brzinu stvrdnjavanja. Omjer vode i praha takoer moe promijeniti vrijeme stvrdnjavanja sadre. Reakcija 1 g/mola sadre sa 1,5 g/mola vode stvara 1 g/mol sadrenog materijala. Moe se izraunati da 100 grama sadre zahtjeva 18,61 grama vode da bi nastao dihidrat. U praksi se, meutim, sadra ne moe mijeati s tako malom koliinom vode i dobiti materijal pogodan za rukovanje. Kako bi se izmijealo 100 grama sadrenog praha do praktiki upotrebljive konzistencije, mora se iskoristiti barem 45-50 grama vode. Vano je napomenuti da e samo 18,61 grama vode reagirati sa 100 grama sadrenog praha, a viak e biti rasporeen kao slobodna voda u stvrdnutom materijalu, bez sudjelovanja u kemijskoj reakciji. Viak vode potreban je kako bi vlaio estice praha tijekom mjeanja. Prirodno, ako se 100 grama sadre mijea sa 50 grama vode, tako dobiveni materijal se lake ulijeva u kalup, ali je kvaliteta stvrdnute sadre loija. Kada se sadreni prah mijea s manjom koliinom vode, izmijeani materijal je gui, tei za rukovanje, ali mu je kvaliteta bolja. Kako je ranije spomenuto, glavna razlika izmeu meke, tvrde i poboljano tvrde sadre je u obliku i stanju kristala kalcij-sulfata poluhidrata. U mekoj sadri kristali su nepravilnog oblika i porozni, a kod tvrde sadre i poboljano tvrde sadre su gui i pravilnijeg izgleda. Ova razlika u fizikalnom 127

obliku i prirodi kristala omoguava dobivanje iste konzistencije s manjom koliinom vode kod poboljano tvrde sadre nego li kod mekane sadre. U svakodnevnoj praksi to znai kako mekana sadra treba 45 ml vode za svakih 100 grama praha, kada se postie pravilna konzistencija, dok tvrda sadra treba oko 30 ml, a poboljano tvrda sadra tek 22-24 ml vode. Razlika u omjerima vode i praha ima naglaeno djelovanje na kompresivnu vrstou i kvantitetu abrazivne rezistencije. Spatulacija je takoer jedan od faktora kojim se moe utjecati na vrijeme stvrdnjavanja sadre. Moe se obavljati runo ili runo-mehaniki. Mogunost ulaska zraka u smjesu u tijeku mehanikog mijeanja sprjeava se vakumiranjem smjese, to ujedno smanjuje poroznost. Oito je, kada se prah stavi u vodu, zapoinje kemijska reakcija i formira se neto dihidrata. Tijekom spatulacije novo-formirani dihidrat se razbija u manje kristale i stvara nove centre kristalizacije. Budui da poveana brzina spatulacije uzrokuje formiranje vie centara kristalizacije, pretvorba poluhidrata u dihidrat ide bre. Kompresivna vrstoa je obrnuto proporcionalno povezana s omjerom vode i praha. to se vie vode koristi za smjesu, to je nia kompresivna vrstoa. Meka sadra ima najveu koliinu suvine vode, dok poboljano tvrda sadra sadri najmanje suvine vode. Suvina voda je homogeno rasporeena u smjesi i nije kemijski povezana, pa samo pridonosi volumenu, ne i vrstoi materijala. Stvrdnuta meka sadra je poroznija nego li tvrda sadra, stoga ima i manju kompresivnu vrstou. Stoga postoje dvije vrste kompresivne vrstoe: mokra i suha kompresivna vrstoa. Mokra kompresivna vrstoa sadrenih materijala je ona s malo ili puno suvine vode u uzorku, dok je suha vrstoa ona s kompletno uklonjenom suvinom vodom. Suha kompresivna vrstoa je obino dvostruko vea od mokre.. Povrinska tvrdoa sadrenih materijala povezana je proporcionalno s njihovom kompresivnom vrstoom. to je vea kompresivna vrstoa ukupnog stvrdnutog sadrenog materijala, to su vee vrijednosti njegove povrinske tvrdoe. Povrinska tvrdoa razumljivo raste bre od kompresivne vrstoe, budui da se povrina sui bre od unutranjosti materijala. Jo je jedno svojstvo od velike vanosti u stomatolokoj protetici, a to je otpornost na abraziju. Poeljno je da materijali za izradbu radnih modela imaju visoke vrijednosti otpornosti na abraziju. Poboljano tvrda sadra ima veu otpornost prema abraziji nego li tvrda sadra. U praksi je ustanovljeno kako ni poboljano tvrda sadra nema potrebnu otpornost na abraziju.

128

Zbog primjene lateralnih (transverzalnih) sila, kao to je vaenje modela iz otiska, postoji tendencija loma. Zbog lomljive prirode sadrenih materijala prije e doi do loma nego li do svijanja. Slijedee vano svojstvo je reprodukcija detalja, to je kod sadrenih materijala vrlo uspjeno. Mjehurii zraka se esto formiraju na granici otiska i sadrenog odljeva, jer sadra nedovoljno vlai neke gumene materijale za otisak, posebno one silikonskog tipa. Upotreba vibriranja tijekom ulijevanja sadre u otisak smanjit e prisutnost mjehuria zraka. Kontaminacija otiska slinom ili krvlju moe takoer utjecati na reprodukciju detalja. Ispiranje otiska, uz ispuhivanje vode, poboljat e reprodukciju detalja na modelu. Kada su stvrdnuti, svi sadreni proizvodi pokazuju mjerljivu linearnu ekspanziju. Postotak ekspanzije pri stvrdnjavanju varira s obzirom na vrstu sadre. Ekspanzija pri stvrdnjavanju moe se kontrolirati raznim nainima postupanja, kao i dodavanjem nekih kemikalija. Poveanje spatulacije e poveati ekspanziju stvrdnjavanja. Omjer vode i sadrenog praha takoer ima uinka. S poveanjem toga omjera smanjuje se ekspanzija stvrdnjavanja. Dodavanje natrijklorida, u manjim koncentracijama, poveava ekspanziju pri stvrdnjavanju, dok je u isto vrijeme skraeno vrijeme stvrdnjavanja. Dodatak 4% kalij-sulfata, s druge strane, smanjuje i ekspanziju i vrijeme stvrdnjavanja. Ako su tijekom stvrdnjavanja sadreni materijali uronjeni u vodu, poveava se ekspanzija. To se zove higroskopna ekspanzija. Vano je napomenuti da je ona, premda mala, gotovo dva puta vea od normalne ekspanzije stvrdnjavanja. Temperatura vode i okoline imaju utjecaja na vrijeme stvrdnjavanja sadrenih proizvoda, prouzroivi promjene topivosti poluhidrata, odnosno dihidrata kalcij-sulfata, to vodi promjeni brzine reakcije. Iz iskustva se vidi kako poveanje temperature, s 20 na 370C, lagano poveava brzinu reakcije i skrauje vrijeme stvrdnjavanja. Kada se temperatura povea iznad 370C, brzina reakcije se smanjuje i vrijeme stvrdnjavanja produuje. Na 1000C ne dolazi do reakcije i sadra se nee stvrdnuti do kraja. Krv, slina, agar ili alginati usporavaju stvrdnjavanje sadrenih proizvoda (modela), a kada su u dodiru sa sadrenim poluhidratom tijekom stvrdnjavanja prouzroe mekanu povrinu sadrena modela, podlonog abraziji.

Brzinu stvrdnjavanja ubrzavaju: - sitno zrno praha sadre - manja koliina vode - due mjeanje - voda do 30 C
0

Brzinu stvrdnjavanja usporavaju: - vea koliina vode - hladna voda ili ona iznad 500C - krae mjeanje - boraks, vodeno staklo, dekstrin 129

- K2SO4 do 4% - NaCl, Na2SO4 u manjim koncentr.

- NaCl i Na2SO4 u veim koncentracijama

Brzina stvrdnjavanja u ustima je praena ekspanzijom, koja ima dvostruki uzrok: rast i kaotian raspored kristala (vezivna ekspanzija), kao i upijanje vode iz okoline (higroskopna ekspanzija). Ova ekspanzija je nepovoljna, pa se u cilju njenog suzbijanja mjeavini sadre i vode dodaje do 4% K2SO4 koji ujedno i ubrzava vezivanje sadre.

Poveava ekspanziju: - topla voda - vea koliina vode - dugo mjeanje - NaCl i KCl u malim koncentr.

Smanjuje ekspanziju: - mala koliina vode - krae mjeanje - K2SO4 do 4% - NaCl i Na2SO4 u veim koncentracijama

15.4.2. Primjena Sadra se u stomatologiji primjenjuje u raznim fazama rada, uglavnom kao pomoni materijal. Spektar primjene vrlo je irok. Razlog tome svojstva su sadre koja se mogu modificirati, ovisno o primjeni. Na primjer, pri koritenju sadre kao otisnog materijala, ona mora odgovarati nekim zadacima kao to su tonost i preciznost otiska, nekodljivost za pacijenta, kratko vrijeme stvrdnjavanja, ugodan miris, to manje promjene volumena, lomljenje u pravilnim linijama i dr. Kada se sadra koristi kao materijal za odljevanje otisaka i izradbu radnih modela mora isto zadovoljavati neke zahtjeve: preciznost odljeva, male dimenzionalne promjene, visoka tvrdoa i vrstoa, otpornost na abraziju, samo su neki od zahtjeva koje sadra treba zadovoljiti. Kao dio ulonih materijal i materijala za izradbu blokova u svrhu lemljenja, zahtjevi su neto drugaiji. Ovdje se trai velika sposobnost reprodukcije, da ne stupaju u kemijske reakcije sa graevnim materijalima, da imaju u odreenom stupnju izraenu vezivnu i termiku ekspanziju, da su mehaniki otporni, dovoljno porozni za izlazak plinova iz ljevne upljine, te da se lako odvajaju od izljevanih metalnih nadoknada.

130

Sadra se koristi i kao pomoni materijal pri izradi totalnih proteza, gdje slui za izradbu kalupa pri zamjeni voska za akrilat. Ovdje je neobino vano svojstvo kompresivne vrstoe, jer se akrilat pod velikim pritiskom prea u takav kalup.

LITERATURA:

1. Combe Ec, Smith DC. Further studies of impression compounds. Dent Pract 1965; 15 : 292. 2. Council on Dental Materials and Devices: New American Dental Association Specification (No 25) for dental gypsum products. J Am Dent Assoc. 1972. 3. Craig R. Restorative dental materials: Gypsum compounds The C.V. Mosby Company St. Louis, Toronto, London 1980. 4. Kosovel Z. Niki D. Suvin M. Materijali za stomatoloku protetiku, Zagreb 1969; 69-74. 5. Peyton FA, Leibold JP, Ridgley GV. Surface hardness, compresive strength, and abrasion resistance of indirect die stones. J Prosthet Dent 1952; 2 : 381. 6. Phillips R W. Skinner's Science of dental materials. Philadelphia: W.B. Saunders Comp.,1974.

131

16. MATERIJALI ZA ULAGANJE


Jasenka ivko Babi

Nastojanje da se zubni nadomjestak izradi iz metala vraa nas 2000 do 3000 godina unatrag. Dugo vremena metal se oblikovao bilo u vrstom ili plastinom stanju i tako oblikovani dijelovi spajali su se savijanjem ice, zakivanjem ili lemljenjem. Kasnije se javila potreba da se metal pokua obraditi tehnikom lijevanja. Lijevanje je u Kini bilo poznato jo prije nae ere, dok se u Europi susree tek u srednjem vijeku u umjetnosti i obrtu. Za struku vaan razvoj tehnike lijevanja vezan je uz imena Ollendorfa (1904.) i Taggarta (1907.) i stoji u uskoj vezi s razvojem aparata za lijevanje koji su tek tada omoguavali siguran odljev. Uvoenje tehnike lijevanja zahtjevalo je i primjenu specijalnih materijala za ulaganje. Votani se model obloi ulonim materijalom. Nakon stvrdnjavanja ulonog materijala vosak se uklanja bez ostataka (postaje teku i djelomice izgara) a u prazan prostor kivete ulijeva se metal. Podjela materijala za ulaganje: 1. za lijevanje plemenitih legura 2. za lijevanje neplemenitih legura 3. za lemljenje Prilagodljivost protetskog rada u ustima uvjet je ispunjenja njegove terapijske i profilaktike uloge. Nasuprot tome zahtjevu stoje razliiti materijali, postupci i metode obrade. Neminovne su promjene volumena koje nastaju tijekom termike obrade materijala, posebno tijekom hlaenja. Pritom se prvenstveno misli na kontrakciju materijala za modeliranje (vosak, hladnopolimerizirajui polimerii) i kontrakciju metala. Kontrakcija oba spomenuta materijala mora se kompenzirati ulonim materijalom.

132

16.1. ULONI MATERIJALI ZA LIJEVANJE PLEMENITIH LEGURA Uloni materijali za lijevanje plemenitih legura sastoje se od glavnih komponenta i dodataka. Glavne komponente jesu vatrootporni dijelovi i vezivo. Vatrootporni sastojak je silicijev dioksid (SiO2), odnosno njegove alotropske modifikacije, kvarc, tridimit ili kristobalit. Svaka kristalizacijska pretvorba ovisi o visini temperature i uzrokuje promjenu volumena. Vezivo ini sadra. Uloga veznog sredstva je da osigura zadani oblik materijala za ulaganje. Uloni materijali na osnovi sadre primjenjuju se kod lijevanja plemenitih legura s temperaturama predgrijavanja od 650 do700oC Kod materijala sa sadrom preteno se radi o poluhidratu sadre (CaSO4 x 1/2 H2O), , i modifikaciji. Nakon mijeanja praha ulonog materijala s odgovarajuom tekuinom, tijekom vezanja prvotno dolazi do kontrakcije od 0,35% a zatim do ekspanzije od oko 0,3%. Tijek vezanja traje oko 30 do 40 minuta, pri emu uslijed egzotermne reakcije dolazi do zagrijavanja kivete. Tijekom predgrijavanja kivete sadra prolazi novi ciklus peenja. Pritom gubi vodu i prelazi u anhidrid. Gubitak kristalne vode na temperaturi do 250oC uzrokuje ekspanziju sadre, a iznad 300oC dolazi do jae kontrakcije sadre (pri 700oC -2%). Stoga se potrebna ekspanzija ulonog materijala, da bi kompenzirala kontrakciju metala, osigurava dodatkom kristobalita. Na temperaturi iznad 750oC, sadra se raspada u kalcijev oksid, silicijev dioksid i kalcijev sulfid koji reagira s metalom i moe doi do njegovog oteenja u obliku krhkosti ili poroznosti uvjetovane djelovanjem nastalih sulfida. Odnos kvarc : sadra najee iznosi 3 (2): 1. Dodaci su tvari u koliini do 2 % ukupnog udjela komponenata. Na brzinu vezanja ulonog materijala utjeu: boraks i natrijev sulfat. Ekspanziju smanjuje: grafit. Ekspanziju poveava: natrijev klorid, kalijev klorid i litijev klorid. U dodatke se ubrajaju i boje.

133

16.2. ULONI MATERIJALI ZA LIJEVANJE VISOKOTALJIVIH PLEMENITIH LEGURA I NEPLEMENITIH LEGURA Uloni materijali za lijevanje visokotaljivih plemenitih legura i neplemenitih legura s temperaturama predgrijavanja od 700 do 1200C imaju fosfate kao vezivo, dok su modifikacije silicijeva dioksida i ovdje vatrootporni sastojak. Ovoj grupi pripadaju i uloni materijali za lijevanje skeleta djelominih proteza iz Co-Cr legura. Neplemenite legure imaju druga svojstva i specijalnu tehniku obrade u odnosu na plemenite legure. Prije svega interval taljenja im je vei i iznosi izmeu 1200 do 1400oC. Temperatura predgrijavanja kivete iznosi visokih 1000oC. Kao tree radi se o posebnoj tehnologiji odljeva skeleta za djelominu protezu. U ulonim materijalima sa fosfatnim vezivom prisutni su osnovni metalni oksidi, magnezijev (MgO) ili kalcijev oksid (CaO) koji tijekom mijeanja reagiraju s kiselim fosfatima. Tijekom zagrijavanja, materijal gubi vodu, a iznad 300oC gubi amonijak i nastaje reaktivni magnezijev pirofosfat koji je vrlo postojan na visokim temperaturama. Na tritu postoje kao dvofazni materijal: prah i specijalna tekuina, odnosno kao jednofazni materijal (prah) koji se mijea s vodom. Tijekom reakcije vezanja fosfatni uloni materijali ekspandiraju oko 0,5%, istodobno jako oslobaajui toplinu. Kod predgrijavanja, nakom poetne ekspanzije dolazi do kontrakcije koja se objanjava izluivanjem kristalne vode unutar materijala. Da bi se izbjegli zrani mjehurii, preporua se mijeati prah i tekuinu u vakuumu. Vrijeme vezanja je produeno u odnosu na materijale sa sadrom (30 do 60 minuta) i oituje hladnom ekspanzijom od 0,1 do 0,5%. Poznati su jo i uloni materijali sa silikatnim vezivom za lijevanje visokotaljivih neplemenitih legura. Radi se o prahu silicijevog dioksida i vodenoj otopivi natrijeva silikata ili razblaenoj klorovodinoj kiselini. Naputeni su zbog tetnosti za zdravlje i nepredvidivih dimenzijskih promjena.

16.3. ULONI MATERIJALI ZA LEMLJENJE Pri lemljenju metalnih dijelova uloni materijal mora ih fiksirati da se omogui spajanje lemljenjem. Promjene oblika ulonog materijala tijekom stvrdnjavanja kao i

134

njegove termovolumetrijske promjene ne smiju izazvati promjenu poloaja objekta koji se lemi. Stoga uloni materijal ne smije biti veih dimenzijskih promjena: mora pokazivati malu kontinuiranu termiku ekspanziju koja je maksimalno prilagoena linearnom porastu termike rastezljivosti legure koja se lemi, strukturno (grublja zrnca kvarca) moraju omoguiti brzo i ravnomjerno zagrijavanje lemnog bloka.

16.4. SVOJSTVA MATERIJALA ZA ULAGANJE

16.4.1. Plastinost Vrijeme obradivosti u plastinome stanju podrazumijeva vrijeme od momenta mijeanja praha i tekuine do vezanja ulonog materijala. Na vrijeme vezanja utjee udio veziva. U pravilu iznosi 5 do 25 minuta. to je vrijeme dulje vea je mogunost uklanjanja zranih mjehuria iz ljevnog cilindra. Za vielano i/ili vakuumsko ulaganje prikladnije je dulje vrijeme obradivosti. Dodatkom katalizatora vrijeme se moe regulirati. Razlikujemo sporovezujue i brzovezujue materijale za ulaganje.

16.4.2. Tvrdoa i vrstoa Tvrdoa, odnosno vrstoa ulonog materijala ovisi o vrsti i udjelu veziva, dodacima za ovrenje, veliini estica i odnosu mijeanja prah/tekuina. Pojam vrstoe materijala za ulaganje odnosi se na mehanika optereenja materijala tijekom lijevanja metala. Zagrijani uloni materijal mora biti otporan na tlak pod kojim talina utjee u prazni prostor ljevnog cilindra. Utjecanjem taline ne smije doi do napuklina ili oteenja stjenke, jer bi strugotine ulonog materijala oneistile odljev. Stoga uloni materijali na osnovi sadre moraju imati tlanu vrstou od 250 N/mm2, a oni na osnovi fosfata i do 1000 N/mm2. Kako je tijekom predgrijavanja kivete uloni materijal izloen naprezanjima uslijed rasta temperature, brzina zagrijavanja ne smije biti vea od 10oC u minuti, jer u protivnome takoer prijeti opasnost od napuklina.

135

16.4.3. Poroznost i veliina estica Struktura ulonog materijala je glede sastava heterogena. Poroznost ulonog materijala ovisi o sastavu materijala, veliini i jednolinosti estica praha kao i o odnosu mijeanja prah/tekuina. Poroznost i sitna zrnatost su dva svojstva u meusobnoj suprotnosti. Poroznost ulonog materijala osigurava prodiranje zraka iz praznog prostora ljevnog cilindra u trenutku utjecanja taline. S druge strane, ovaj materijal mora biti i fino zrnat tako da ima glatku povrinu kako bi reproducirao fine povrinske detalje izmodeliranog objekta. Upravo s tog gledita vrlo je vaan odnos mijeanja prah/tekuina. to se zamijea rjei materijal, to e uloni materijal biti porozniji, dok e gua smjesa dati glatkiju povrinu. Dakle, poroznost, finoa praha i povrinska struktura meusobno su ovisni i definiraju svojstva materijala kao to su tvrdoa, toplinska vodljivost i volumne promjene.

16.4.4. Postojanost na visokim temperaturama Ovo svojstvo osigurava adekvatne temperature predgrijavanja bez opasnosti od oteenja. Kod ulonih materijala na osnovi sadre ove temperature ne smiju biti vee od 700 do 800oC (dolazi do raspada sadre), a ni vrijeme predgrijavanja due od 15 do maksimalnih 45 minuta.

16.4.5. Promjene volumena Da bi se postigao odljev koji e se moi prilagoditi u ustima, uloni materijal mora svojom ekspanzijom u iznosu od 1,75% (za standardne Au-legure) kompenzirati dvije kontrakcije; kontrakciju materijala za modeliranje (0,5%) i kontrakciju metala (1,25%). Volumne promjene ulonog materijala sastoje se od slijedeih faza: Ekspanzija vezanja i stvrdnjavanja. Naziva se jo i hladna ekspanzija. Ovisi o udjelu veziva i posljedica je hidratacije. Ekspanzija tijekom vezanja to je vea, to je udio veziva vei, dok se vatrootporni sastojci ponaaju sasvim indiferentno tijekom

136

stvrdnjavanja. Vrijednosti hladne ekspanzije kreu se od 0,1 do 0,45% i ovise o udjelu i vrsti sadre, dodacima, tehnici mijeanja i metodi ulaganja. Termika ekspanzija. Pojam termike ekspanzije podrazumijeva promjene volumena tijekom zagrijavanja stvrdnutog ulonog materijala. Za lijevanje potrebno je zagrijati kivetu da se omogui ulijevanje taline. Pritom vatrootporni dijelovi Si02modifikacije, kvarc, kristobalit i tridimit ekspandiraju. Razlog tome su ve spomenute spontane promjene u kristalnoj strukturi koje nastaju na odreenim temperaturama. Vrijednosti konane ekspanzije ovise o sinteriranju na viim temperaturama, gubitku vode, alotropskim pretvorbama, kemijskim promjenana, dodatku natrijevog -, kalijevog- ili litijevog klorida. Jednako tako odnos mijeanja prah/tekuina utjee na vrijednosti ekspanzije. to se rijee zamijea, to je ekspanzija manja i obrnuto. Termika kontrakcija. Jednako kao to zagrijavanje ulonog materijala uzrokuje termiku ekspanziju, pri hlaenju dolazi do termike kontrakcije. Meutim, krivulja kontrakcije ne podudara se s krivuljom termike ekspanzije. Stoga je tonost prilagodbe jednog odljeva to vea, to se metalna talina prije ulijeva u ljevni cilindar izvaen iz pei za predgrijavanje. Osim toga proces predgrijavanja kivete ne smije se prekinuti, jer viestruko zagrijavanje moe izazvati napukline ulonog materijala uslijed naprezanja u njemu.

LITERATURA 1. Breustedt A, Lenz E. Stomatologische Werkstoffkunde. Leipzig: Johan Ambrosius Barth, 1985. 2. Davis D R, Kawashima S. Nguyen J H. Effect of ring length and diameter on effective radial setting expansion. Dent Mater 1990; 6: 56-9. 3. Hilburg A. Das Verhalten cristobalithaltiger Einbettmassen beim Vorwrmen. Quintessenz Zahntechn 1987; 5:592-602. 4. Luo X-P, Guo T-W, Ou Y-G, Lin Q. Titanium casting into phosphate bonden investment with zirconite. Dent Mater 2002; 18: 512-515.

137

5. Peintinger G, Kuderna F, Bratschko RO. Werkstoffkunde. Graz: Univ.Klinik fr Zahn-, Mund- und Kieferheilkunde, 1992. 6. Skinner E V. The Science of Dental Materials. Philadelphia: W B Saunders Co, 1974.

138

17. VOSKOVI
Ivo Baui i Vlado Carek

17.1. POVIJESNI PREGLED Voskovi su sloene organske supstance koje po osobinama i upotrebi slie pelinjem vosku. U stomatologiji se koriste kombinacije prirodnih i sintetskih voskova, prirodnih i sintetskih smola i drugi materijali, koji slue kao punila ili korigensi. Iako je Kajus Plinius Secundus napisao da zube puni voskom, voskovi su se u stomatologiji svrsishodnije poeli upotrebljavati poetkom 18. stoljea, prvenstveno za otiskivanje. Od kada je Philip Pfaff (1716. - 1780.), zubni lijenik Friedricha Velikoga, upotrijebio pelinji vosak kao otisni materijal za izradbu sadrenih modela pri izradbi proteza, vosak je najavljen kao stomatoloki materijal. Od tada vosak se kao vaan pomoni stomatoloki materijal upotrebljava u odreenim klinikim i laboratorijskim fazama izradbe protetskih radova. Otac moderne stomatologije, P. Fauchard, mostove od emajliranog bakrenog lima fiksirao je zagrijanom otopinom pelinjeg voska i terpentina, uz dodatak samljevenog bijelog koralja. Opisuje se kako je ohlaena takva smjesa vrsto fiksirala ondanje mostove. Postupak modeliranja i ulaganja votanog objekta, kao i njegovo zamjenjivanje s metalnom legurom tehnikom lijevanja, uveo je Ollendorf godine 1904. Preiswerk je godine 1906. opisao krunicu s lijevanom griznom plohom. U vosku izmodelirana grizna ploha stavljala se u dvodjelni kalup, izraen od sipine kosti. Taj se kalup nije smio zagrijavati jer bi izgorio, ve je na drvenom ugljenu rastaljena zlatna legura silom tee ispunila predviene prostore. Dananji nain izlijevanja zapoeo je Taggarat godine 1907., pronalaskom aparata za lijevanje, ija je pogonska snaga bio duini oksid (N2O). U zatvorenome je kalupu izmodelirani votani inlay zamijenio zlatnom legurom.

139

17.2. UPORABA VOSKA U STOMATOLOGIJI Vosak se kao vaan pomoni materijal upotrebljava u svim stomatolokim disciplinama, no daleko najvie u protetskim ordinacijama i zubotehnikim laboratorijima. Danas se niti jedan protetski rad ne moe izraditi a da se u jednoj fazi izradbe ne upotrijebi vosak. U mobilnoj protetici vosak se koristi za izradu votanih bedema, kao sastavnog dijela zagrizne ablone, koja slui za utvrivanje zagriza, te postavljanje umjetnih zubi. Slui za izradu Kellerove trake i manete u fazi prireme funkcionalnog otiska za izlijevanje. Koristi se jo za modeliranje onih dijelova klasinih i metalnih skeletiranih proteza koji se zamijenjuju akrilatom. Koriste se za uzimanje registrata. Posebni se konfekcijski strukturni voskovi raznih oblika i boja koriste u izradi svih dijelova sloenih struktura buduih jednokomadnih odljeva skeletiranih proteza. Za reparature proteza, ljepljenje sadrenih modela, fiksiranje zagriza i ostalih dijelova koristi se ljepljivi ili tzv. stakleni vosak. U fiksnoj protetici takoer se izrauju votani bedemi na ablonama za uzimanje zagriza i registrata. Posebni se voskovi koriste za modeliranje inlaya i nadogradnji, bilo direktno u ustima ili indirektno na modelu. Voskovi za izradbu krunica, meulanova, mostova i prikljuaka, lijevanjem se zamjenjuju legurama. Za izradu pojedinanih elemenata, npr. krunica, koristi se vie voskova za modeliranje, jer su potrebne precizne gradacije njihovih morfoanatomskih karakteristika. Radi lakeg razlikovanja proizvode se u vie boja (npr. crvena, plava, zelena, naranasta, uta, itd.). Posebne vrste tvrdih i krtih voskova koriste se za tehniku navotavanja ili za frezanje (glodanje) votanih elemenata. Veliki se broj uzoraka razliitih profila, oblika i veliina izrauje konfekcijski, da bi se to vie ekonomizirao laboratorijski rad, skraujui vrijeme izrade i tedei leguru, uz optimalnu vrstou i oblik izlivene strukture. U ortodonciji se voskovi koriste pri izradbi ortodontskih aparata. U oralnoj se kirurgiji vosak koristi pri izradi razliitih naprava.

140

17.3. KEMIJSKI SASTAV Voskovi su komplicirane smjese estera visokomolekularnih prvenstveno nezasienih masnih kiselina i viih jednovalentnih ili dvovalentnih alkohola. Alkoholna komponenta je veinom alifatski alkohol sa parnim brojem ugljikovih atoma: C-14-C-36. Do sada su najee naeni n-heksadecilalkohol (cetilalkohol) CH3 (CH2)14 CH2OH i n-oktadecilalkohol CH2 (CH2)16 CH2 OH. Kiselinska komponenta je sline duine lanca. Palmitinska, stearinska i oleinska kiselina su najee zastupljene kiseline. Sadre jo dugolanane alifatske kiseline, ketone, alkohole i ugljikovodike, ali za razliku od masti, ne sadre glicerin. Voskovi su sloene organske supstance, po osobinama sline pelinjem vosku, ali nisu iste kemijske grae te karakteristinog "votanog" opipa s temperaturama taljenja iznad tjelesne, a ispod temperature kljuanja vode.

17.4. MEHANIKA I FIZIKALNA SVOJSTVA Sva svojstva voskova znatno i direktno ovise o temperaturi i to unutar relativno malih temperaturnih raspona. Interval t a l j e n j a. Budui su voskovi smjese vie vrsta organskih molekula nemaju toku taljenja, ve kao i legure imaju interval taljenja. Ovisno o sastavnim molekulama interval taljenja se moe iriti (poveava se razlika izmeu temperature na kojoj taljenje zapoinje i one temperature na kojoj se zavrava) i suavati; ili se moe pojedina granina toka pomicati prema niim ili viim temperaturama. Ovisno o vrsti voska interval taljenja kree se od 300C do 1000C. Odnos izmeu toaka solidus - likvidus odreuje toliko za vosak karakteristinu plastinu fazu voska. P l a s t i n o s t . Plastino stanje karakteristino je kao radno stanje voska. Plastino se definira kao postotna promjena stanja uzorka izloenog odreenom pritisku na odreenoj temperaturi kroz odreeno vrijeme. Za voskove je vano na kojoj temperaturi zapoinje plastina faza i kroz koliki temperaturni raspon ona traje, tj. raspon temperature na kojoj je vosak plastian, a iznos plastinosti izraen je u postocima. A g r e g a t n a s t a n j a voska. Ovisno o temperaturi tri su agregatna stanja voska znaajna za rad: k r u t o, p l a s t i n o i t e k u e U k r u t o m stanju vosak je vrst i krt. U tom se stanju vosak uva, ulae i skladiti. U tom je stanju votani objekt dobro i obraivati; strugati i frezati. 141

P l a s t i n o s t voska, kao vrlo vana radna karakteristika, izraena je u postocima. Oituje se time da djelovanje i neznatnih sila pri odreenoj temperaturi prouzroi trajne deformacije. Sveze meu molekulama postoje, ali su jako oslabile. Modeliranje i rad s voskom treba obavljati pri temperaturama koje su blie krutom stanju, a ne onima koje se pribliavaju temperaturi taljenja sastojaka voska. Pri polaganom i jednakomjernom zagrijavanju u votanoj se smjesi najprije rastale njene nisko molekularne, amorfne ili mikrokristalne komponente, dok su vei kristali otporniji. Mikrokristalni se strukturalni sastojci tale tek dodatnim dovoenjem topline. Kod hlaenja proces je obrnut. U t e k u e agregatno stanje voskovi prelaze taljenjem pri relativno niskim temperaturama, kojim se koristi pri postupku nakapavanja ili uranjanja u rastaljeni vosak u zubotehnikom laboratoriju. Hlaenjem tekueg voska i njegovim stvrdnjavanjem nastaju unutarnje napetosti i odreene dimenzionalne promjene, pa zato pri toj tehnici rada treba initi radnje koje e spomenute negativne promjene neutralizirati. Iznad temperature taljenja vosak moe kljuati, isparavati i sagorijevati gotovo bez ostatka, to je njegova vrlo vana karakteristika. Izgaranje uloenog votanog objekta unutar kivete i materijala za ulaganje u peima za predgrijavanje i arenje, znaajan je tehnoloki postupak neposredno prije lijevanja legure. Iako vosak za modeliranje izgara bez ostatka, oslobaa se mnogo dima, dok ostatak, kojeg ipak uvijek ima, iznosi kod kvalitetnih voskova od 0,02% do najvie 0,1%. Specifikacija br. 4 ADA (The American Dental Assotiation) zahtjeva da rastaljeni vosak, kada izgori na temperaturi od 5000C, ne smije ostavljati nikakve ostatke koji prelaze 0,10% od poetne teine voska. R a s t e z l j i v o s t je vosku svojstvena deformacija nastala djelovanjem vune sile, a isto kao i plastinost, uveava se do odreene granice porastom temperatura. Vea je kod onih voskova koji imaju vei temperaturni raspon unutar intervala taljenja. Zajedno sa plastinom deformacijom omoguava modeliranje voska. Toplinska e k s p a n z i j a. Dimenzije voska se pri djelovanju topline mijenjaju, odnosno pri zagrijavanju se poveavaju, a pri hlaenju smanjuju. Ove promjene mogu se izraziti linearnim koeficijentom toplinske ekspanzije ili u postocima. Na stvaranje unutarnje napetosti ne djeluje toliko struktura kristalne reetke, ve razdaljina intermolekularnih veza. Mijeanjem pojedinih voskova moe se utjecati na toplinsku ekspanziju odreenog dentalnog voska, ali se ona ipak ne moe izbjei. Visok i neravnomjeran iznos toplinske ekspanzije nekih dentalnih voskova najei je i glavni uzronik nepreciznih gotovih protetskih radova iji su votani modeli izraeni od tih neadekvatnih voskova. 142

Postoje dva vremena kontrakcije: prva i znaajnija kontrakcija odvija se za vrijeme stvrdnjavanja voska, dok druga nastaje tijekom hlaenja nakon stvrdnjavanja voska. Vrijednosti kontrakcija kreu se od 0,3 do 0,6% linearno, pri temperaturi od 200C, tj. za svaki stupanj Celzija do 0,07%. Vosak se pri hlaenju kontrahira onoliko koliko je pri zagrijavanju ekspandirao, a kontrakcija je toliko manja koliko je temperatura rada sa voskom bila nia. Otuda prednost "hladnoj obradi" voska i frezanju. Pojava zaostalog napona objanjava se tako to pri plastinoj deformaciji (modeliranju) voska (gnjeenjem i razvlaenjem) dolazi do sabijanja molekula na jednom dijelu, a istovremeno do razvlaenja meu molekulama voska na drugom dijelu. Hlaenjem ili pak stvrdnjavanjem pri sobnoj temperaturi novostvoreni poloaj molekula se "fiksira", no one ipak pokazuju tendenciju vraanja u ishodino stanje. Ta tendencija vraanja manifestira se u vidu rezidualnog ili zaostalog napona. Oslobaanje zaostalog napona moe se komparirati sa elastinou, samo to tu nikada ne dolazi do potpunog vraanja u ishodini poloaj, a vrijeme potrebno za ispravljanje relativno je dugo. Toj izuzetno vanoj osobini dentalnih voskova za modeliranje treba pri radu posvetiti puno panje uz, jasno, izbor najkvalitetnijih vrsta voskova. Modul e l a s t i n o s t i. Modul elastinosti vana je mehanika osobina voskova, jako ovisna o temperaturi i to obrnuto proporcionalno. Porastom temperature pojedinom vosku proporcionalno opadaju modul elastinosti i vrstoa na pritisak. Budui su dentalni voskovi smjese pojedinih voskova i ostalih sastojaka, oni nemaju pri porastu temperature ravnomjerno umanjenje modula elastinosti i vrstoe na pritisak. Pri hlaenju nakon modeliranja na istom e se votanom objektu stvarati razliiti naponi, ovisno o debljini pojedine stjenke, koji onda dovode do neravnomjerne deformacije tog votanog objekta. Zato je preporuljivo za modeliranje, pa makar i jedne krunice, koristiti vie voskova za modeliranje razliitih mehanikih osobina: za vratni dio jedna vrsta, za bone stijenke druga vrsta, a za okluzalnu plohu treu i etvrtu vrstu voska (paleta voskova za modeliranje razliitih karakteristika i boja).

143

17.5. VRSTE VOSKOVA KOMPONENTE DENTALNIH VOSKOVA V o s k o v i b i l j n o g p o d r i j e t l a. Karnauba vosak dobiva se iz lia brazilske palme (Copernicia Cerifera). Karakterizira ga visoka tvrdoa, te visoki i uski interval taljenja (od 790C-840C). Glavni razlog njegove primjene u stomatolokim voskovima je njegova osobina da povisuje interval taljenja drugih voskova, te tako poveava tvrdou voska i glatkou povrine. Kemijski su to esteri cerotinske kiseline i mirocilalkohola. Kandelila vosak je ute ili smee boje. Dobiva se iz nekih trava. Interval taljenja mu je od 680C-750C. Poveava tvrdou mjeavini voskova, te utjee na interval taljenja. Japanski vosak je kemijski vie mast nego li vosak. Sastoji se od glicerida, palmitinske i stearinske kiseline, uz dodatak drugih kiselina vee molekularne teine. Toka taljenja mu je oko 540C. ilav je, ljepljiv, a lako se modelira. U dentalnim voskovima poboljava sposobnost emulgiranja pri proizvodnji, te ljepljivost gotovih proizvoda. V o s k o v i i v o t i n j s k o g p o d r i j e t l a. Pelinji vosak (cera flava - uti vosak) je nastariji dentalni vosak koriten kao materijal za otiske. Dobiva se na nain da se sae poslije vaenja meda rastopi u vruoj vodi, zatim procijedi, a vosak ulije u posude i ohladi. Uz parafin, najei je sastojak dentalnih voskova. Osnovna komponenta mu je mirikril palmitat koji nastaje reakcijom miricilnog alkohola (C 32 H 60 02) i palmitinske kiseline (C 16 H 32 02). Ostali sastojci pelinjeg voska su zasieni i nezasieni ugljikovodici i organske kiseline vee molekularne teine. Po izgledu to je uta tvar karakteristina ugodnog mirisa, tvrda na sobnoj, a plastina na temperaturi usne upljine. Upravo zato ulazi u sastav dentalnih voskova kojima poveava plastinost. Osobina ljepivosti ini ga pak osnovnim sastojkom voskova za ljepljenje. Temperature taljenja su mu izmeu 630C i 700C. Bijeli pelinji vosak koji se jo naziva i cera alba dobiva se bijeljenjem pelinjeg voska. Stariji nain bijeljanja poznat je jo od Rimljana, a sastoji se od izlaganja pelinjeg voska sunanim zrakama uz esto namakanje u vodi. Danas se industrijski izbjeljivanje vri djelovanjem vodikova peroksida, klornog vapna ili kromne kiseline. Taj vosak ima viu temperaturu taljenja i manje je plastian od obinog utog pelinjeg voska, tvri je, nema mirisa, a u tankim je listiima proziran. Na prelomu je gladak, slabog je sjaja i bijele je boje. Spermacet (cetaceum) je bijela tvar slina parafinu, dobivena iz ulja frontalnih i maxillarnih sinusa kitova uljeura. Osnovni mu je sastojak cetil-palmitat. Ne ulazi u sastav dentalnih voskova, a topi se na 50C. Njime se mogu navotavati dentalni konci. Sastavni je dio finih krema i rueva za usne. Lanolin (cera lanea) je proieni vosak dobiven iz sirove ovje vune. To je ukasta, ilava i ljepljiva votana masa slina masti, a zagrijavanjem prelazi u bistru ukastu tenost. U stomatolokim je voskovima slabo zastupan, ali je zato najvaniji sastojak krema i masti za mazanje. 144

Voskovi

mineralnog

p o d r i j e t l a. Parafinski vosak dobiva se

destilacijom sirove nafte. Temperatura taljenja kree se od 400C do 700C, to ovisi o molekularnoj teini. Dok su voskovi biljnog i ivotinjskog porijekla amorfne mase dotle su voskovi mineralnog porijekla kristalne materije. Imaju heksagonalnu ili romboidnu strukturu. Pri temperaturi razmekavanja koja je za 50-80C nia od temperature taljenja voskovi mineralnog porijekla mijenjaju kristalnu strukturu iz ortorombine u heksagonalnu pri kojoj se lako oblikuju. Kontrakcija mu pri hlaenju varira od 11% do 15% ovisno o razlici temperatura. Parafinski su voskovi osnovni sastojci svih dentalnih voskova u koliini od 40%-60%. Pri obradi je sklon ljutenju i ne daje glatku i sjajnu povrinu. Za poboljanje tih nedostataka pridodaje mu se najee damar smola dobivena iz borovine. Mikrokristalni vosak sastavljen je iz razgranatih lanaca ugljikohidrata. Vee je molekularne teine od slinog mu parafinskog voska. Temperatura taljenja mu je od 600C do 900C, a kristalizira u obliku sitnih ploica. ilaviji je i podatljiviji od parafinskog, a tijekom hlaenja ispoljava manje dimenzionalne promjene od parafinskog, kojeg pri izradi dentalnih voskova uspjeno zamjenjuje. Ozokerit je prirodni "kameni" vosak nalazita kojeg su uz nalazita nafte. Dobiva se na rudarski nain kopanjem. Po sastavu je slian mikrokristalnom vosku. Toka taljenja mu je od 680C do 700C. Cerezin je rafiniranjem sa sumpornom kiselinom proieni ozokerit. Ima veu molekularnu teinu i tvrdou. Dodaje se parafinu, radi povienja temperature taljenja. Montana vosak se dobiva ekstrakcijom sa smjesom alkohola i benzola iz bituminiziranih ugljena. Tvrdi je, krt i sjajan, a temperature taljenja kreu se izmeu 730C i 800C. Budui se lako mijea sa ostalim voskovima pridodat parafinu ini ga tvrim, povisujui mu istovremeno i temperaturu taljenja. V o s k o v i u m j e t n o g s i n t e t s k o g p o d r i j e t l a. Osnovni nedostatak prirodnih voskova koji ulaze u sastav dentalnih voskova je taj to njihove osobine nisu stalne. Suvremeni razvoj tehnologije materijala omoguuje proizvodnju voskova standardne kvalitete ije su nepoeljne osobine, kao npr. latentna napetost, svedena na najmanju moguu mjeru. Danas se sve vie koriste dentalni voskovi stalnih, stabilnih i standardnih karakteristika. Polietilenski voskovi imaju relativno visoku temperaturu taljenja od 1000C - 1050C. Polioksietilenski voskovi su polimeri etilen glikola, relativno niske temperature taljenja od oko 500C. Dentalnim se voskovima dodaju za sniavanje temperature taljenja i da bi pridonijeli boljoj plastinosti smjese voskova. Halogenizirani voskovi su prirodni voskovi, kemijski modificirani putem klora, a hidrogenizirani voskovi se modificiraju pomou vodika.

145

17.6. SASTAV DENTALNIH VOSKOVA Kao sastojci smjesa stomatolokih voskova najee se upotrebljavaju: parafinski vosak, karnauba vosak, pelinji vosak, cerezinski vosak i umjetni voskovi. Uz voskove prirodnog i umjetnog porijekla u sastav stomatolokih voskova ulaze i drugi materijali koji takoer mogu biti prirodni ili umjetni. To su alkoholi, esteri, organske kiseline, ulja, masti, smole, gume, ljepila, boje i ostali korigensi. Smole (uglavnom prirodnog porijekla) podiu voskovima temperaturu taljenja, a samim time i tvrdou. Nadalje, doprinose i ljepivosti voskova. Poboljavaju kompaktnost uz pravilno stvrdnjavanje. Odreuju plastinost voskova. Damar smola biljnog je porijekla, a interval taljenja joj iznosi od 900C - 2000C. Kopal smola dobiva se iz tropskog crnogorinog drveta. Mastiks biljna smola dodaje se sredstvima za privremeno zatvaranje kaviteta. elak je smola ivotinjskog porijekla, a iz luevina je jedne vrste ui koje ive na tropskom drveu. Najkvalitetniji elak je limun ute boje. Osnovni je materijal za izradu baznih ploa. Ima dug period plastinosti i veliku tvrdou, pa zato ulazi u sastav nekih stomatolokih vosova. Ulja i masti snizuju temperaturu taljenja, a i tvrdou voskova, uz produavanje vremena plastinosti. Otapaju anilinske i ostale boje kojima se boje voskovi. Gume (uglavnom prirodnog porijekla) u malim koliinama voskovima poveavaju ljepljivost. Tragant guma je sastavni dio praaka ili pasta za ljepljenje proteza uz sluznicu. Arapska guma (gumi arabika) dobiva se iz drvea koje raste u Sudanu. Dentalnim voskovima poveava ljepljivost. Inae ulazi u sastav sredstava za privremeno zatvaranje kaviteta.

17.7. PRIMJENA Voskovi koji se upotrebljavaju u klinikim i laboratorijskim fazama izradbe protetskih radova, razliitog su sastava, oblika, boje, koliine i naina pakiranja. Velika se veina stomatolokih voskova prije upotrebe ravnomjerno zagrijava. Za potrebe fiksne protetike postoje posebni voskovi iskljuivo i samo za precizno modeliranje kasnijih metalnih dijelova krunica i mostova. Po namjeni koritenja u protetici voskovi se mogu podijeliti u tri skupine:

146

1. Svi oni voskovi koji se koriste bilo u ordinaciji, ili u laboratoriju, a ne slue za modeliranje u uem smislu nazivaju se - pomoni voskovi, 2. Voskovi za modeliranje elemenata protetskih radova, a iskljuivo se koriste u laboratoriju. 3. Ve zgotovljene tvornike votane strukture za slaganje, pripasivanje i modeliranje. POMONI VOSKOVI. Ruiasti vosak. To je kliniki i laboratorijski

najupotrebljavaniji stomatoloki vosak. Ruiaste je boje, a trite ga nudi u ploama dimenzija 80mm x 170mm i 1,5mm debljine. Pakira se u kutijama od po 500 g i 1000 g. Sastoji se od 80%90% parafina, 10%-20% pelinjeg voska ili bolje sintetskog cerezina i 0,04% anilinske boje rastaljene u mastima. Postoji kao ljetni, sa viom tokom taljenja, i zimski, sa niom tokom taljenja. Ljetnom vosku, radi tvrdoe, pridodat je odreeni postotak karnauba voska. Sa ljetnim se mogu modelirati nadogradnje. Dananji dobri ruiasti voskovi sadre 80% cerezina, 12% pelinjeg voska, 2,5% karnauba voska, 3% prirodnih ili sintetskih kiselina, 2,5% mikrokristalnog voska ili bolje sintetskog voska i anilinske boje. ADA propis N. 24 razlikuje tri tipa: Meki, srednji, tvrdi, a poinju omekavati kod 230C, 370C i 450C. Linearna termalna ekspanzija od 260C - 400C mora mu biti nia od 0,8%. Slui za izradu zagriznih ablona, potkovica za registraciju zagriza, a nekada je sluio pri korekturnom otiskivanju kao prvi otisak u konfekcijskoj lici, najbolje kada su svi otiskivani zubi izbrueni. U mobilnoj protetici kao zagrizni bedem koristi se za postavjanje umjetnih zubi, a njegovo zavrno modeliranje uvjetuje kasniji izgled akrilatne proteze ili akrilatnog dijela skeletirane proteze, te se zato pokatkad naziva i ruiasti vosak za modeliranje. Pri radu se mora ravnomjerno zagrijavati do visoke plastinosti, a onda dovoditi u eljeni oblik. Vosak za lijepljenje. To je tvrdi, krti vosak uglavnom mutno smee ili ute boje, koja potjee od kalafonija. Rastaljen je proziran. Tritu se nudi u obliku tapia ili u plastinim kutijicama. Radi tvrdoe i ljepljivosti pelinjem se vosku dodaju kalafonij i damar smola. Sastoji se od 70% pelinjeg voska ili 65% cera alba, 18 - 25% kalafonija, te od 5 - 17% damar smole ili montana voska. Temperatura taljenja mu je od 700C - 850C. Linearna termalna ekspanzija izmeu 280C i 430C mora biti manja od 0,5%. Ime mu kae da slui za ljepljenje polomljenih sadrenih modela, polomljenih dijelova proteza kod reparatura, kod ljepljenja votanih dijelova mosta, kod ljepljenja etemena itd.

147

Voskovi za registraciju zagriza. Kao registrati mogu sluiti tvrdi ploasti ruiasti voskovi. Posebni voskovi za registraciju zagriza. Voskovi za registraciju zagriza smjese su pelinjeg ili hidrokarbonskog voska i parafina ili cerezina. Dobri voskovi sadre jo aluminijske ili bakrene estice (alu vosak). Linearna termalna ekspanzija izmeu 220C i 370C ne smije biti vea od 2,5%. Za sada ne podlijeu ADA standardu. VOSKOVI ZA MODELIRANJE. Voskovi za modeliranje vaan su pomoni protetski materijal koji ima odluujui utjecaj na preciznost protetskog rada. I n l e j v o s a k je najpoznatiji vosak za modeliranje. To je plavi ili zeleni krti i tvrdi vosak visoke toke taljenja iznad 600C. Naziv je dobio po tome jer se koristio za direktnu i indirektnu metodu izradbe inleja. Slui za modeliranje krunica, mostova, inleja i ostalih votanih elemenata koji se pri lijevanju zamjenjuju legurom. ADA standard poznaje tri osnovna tipa: tip A - jako tvrdi, tip B - srednje tvrdi i tip C - najmeki vosak za modeliranje. Najee je plave, zelene ili bijele boje, a sastoji se iz 45% parafina, 30% karnauba voska, 15% cerezina, 8% pelinjeg voska, te po 1% damar smole i anilinske boje. Radi tvrdoe rabe se esterificirani i hidroksikarbonizirani voskovi. U prometu je u obliku tapia ili u plastinim kutijicama. Prema ADA propisu maksimalna linearna termalna ekspanzija izmeu 250C i 300C smije biti manja od 0,20% a izmeu 250C i 370C ne via od 0,60%. V o s k o v i z a m o d e l i r a n j e k r u n i c a i m o s t o v a. Nastali su iz tzv. inlej voskova. Modeliranje je slijed vrlo preciznih, smisaonih radnji: nanoenja, i oblikovanja tvrdog (hladnog), plastinog (toplog), te tekueg rastaljenog (vrueg) voska na radnome modelu. Radi to preciznije izradbe, pa makar i najjednostavnijeg fiksnoprotetskog odljeva, a zbog negativnih karakteristika voskova kao to su linearna i termika ekspanzija, zaostali napon, itd., modeliranje je preporuljivo obavljati uz pomo vie vrsta voskova za modeliranje. Najbolje se to postie koristei vie vrsta (raznobojna paleta) voskova za modeliranje razliitih karakteristika. Jedan takav set poznatih proizvoaa sadri vosak tipa A, koji je najtvri. Tip B je neto meki, ali jo uvijek dosta tvrd, dok je tip C najmeki vosak za modeliranje. U setu mogu jo biti pridodati i voskovi za modeliranje odreenih karakteristika kao npr. osnovni ljetni i zimski vosak za modeliranje, a svakako je setu pridodat i ljepljivi vosak. Uzorci u setu razliitih su oblika i uoljjivih kontrasnih intenzivnih boja (crvena, plava, zelena, naranasta, uta, smea, siva, bijela, itd.), dolaze na stalku ili u posebnim kutijicama zatieni od oneienja. Ugledniji proizvoai radi stalnosti kvalitete ugrauju to vie sintetikih sastojaka. To je paleta istorodnih voskova, razliitih uporabnih vrijednosti i boja. Primjera radi, pojedini se dijelovi metalnog dijela krunice strogo namjenski izrauju iz razliitih vrsta (boja) voskova za 148

modeliranje. To su najzahtjevniji stomatoloki voskovi glede kvalitete koja se oituje u fizikalnim karakteristikama, a izgaranje mora biti konano i bez ostataka. Vosak za f r e z a n j e. Frezanje ili glodanje poseban je i najprecizniji nain izradbe metalnih krunica i ostalih elemenata konstrukcije. Unutarnje teleskopske krunice kao i krunice nosaa parcijalnih skeletiranih proteza modeliraju se u posebno tvrdim voskovima visokih talita i zatim obrauju. Najbolje je bataljak kratkotrajno uroniti u kontrolirano rastaljeni vosak (potopni vosak), a onda se nakon polaganog hlaenja na sobnoj temperaturi krunica izmodelira. Dodatno se ohladi u hladnjaku i netom izvaena iz hladnjaka freza - strue posebnim strugaima pomou aparata za frezanje, teei iznad svega paralelnosti stijenki. Nakon zavrenog frezanja (hladnog votanog objekta) cervikalni se rub dodatno korigira sa najmekim voskom za modeliranje (tip C) i odmah, a najkasnije do 30 minuta ulae u masu za ulaganje. Vosak z a t e h n i k u n a v o t a v a n j a . Navotavanje je obrnuti proces od frezanja. Dok se frezanje obavlja na ve izmodeliranim krunicama, meulanovima i ostalim elementima, dotle navotavanje zapoinje na tek stvorenom nedefiniranom adaptu - votanom obliku krunice i meulana. Tehnika postupnog i sistematskog navotavanja voska aditivni je postupak pri izradi iskljuivo metalnih okluzalnih ploha krunica i mostova u uravnoteenoj okluziji (njem. AUFWACHSTECHNICK, a engl. WAX-UP). Navotavanje se, ovisno o tehnici, obavlja sistematski sa vie raznobojnih voskova, strogo u artikulatoru. Za navotavanje postoji paleta od najmanje etiri voska i setovi posebnih instrumenata (na pr. po Thomas-u). Set voskova za navotavanje kao i ostale voskove za modeliranje dobro je 15 minuta prije koritenja zagrijavati i za cjelokupno vrijeme rada stalno odravati na temperaturi od 500C. GOTOVE TVORNIKE VOTANE STRUKTURE. Razliiti konfekcijski oblici

votanih elemenata za izradu skeletiranih metalnih jednokomadnih proteza. Posebni, razliito tvorniki obojeni i zgotovljeni profilni voskovi koriste se za kreiranje buduih metalnih dijelova proteza na dubliranom modelu. Ti konfekcijski uzorci voskova razliitih oblika pri sobnoj su temperaturi u odgovarajuem plastinom stanju pogodnom za nanoenje i lagano pritiskivanje uz odreena mjesta na modelu. Dijelovi se elemenata sastavljaju taljenjem ili ljepljivim voskom, a vikovi se voska glatko otsjecaju otrim noiem. Takoer postoje i gotove votane strukture meulanova (Inzoma).

149

LITERATURA

1. Combe E C. Notes on Dental Materials, 5th Edition. Edinburgh: Churchill Livingstone, 1986. 2. Craig RG, Eick JD, and Peyton FA: Flow of binary and tertiary mixtures Dent Res, 1966; 45:397. 3. Craig RG, Eick JD, and Peyton FA: Strength properties of waxes at various temperatures and their practical application. J Dent Res, 1967; 46:300. 4. Craig R G. Restorative Dental Materials, 6th Edition, St. Louis: C V 1971; 50:450. 6. Culp L, Culp T. The art and science of diagnostic waxing. J Dent Technol 2001;18:29-31. Pagano VO, Bezzon OL, de Mattos MG, Ribeiro RF. A clinical evaluation of materials for interocclusal registration in centric relation. Braz Dent J 2000;11:41-7. 7. Darvell B W, Wang N B. Viscosity of Dental waxes by use of Stoke's law. Dent Mat 1989; 5:1976-80. 8. Eeckman J, De Boever JA. Clinical accuracy of functionally generated interocclusal registration waxes. J Prosthet Dent 1988; 60: 549-52. 9. Hollenback GM and Rhoads JE: Thermal expansion of pattern wax. Dent Assoc, 1960; 28:6. 10. Hollenback GM, Baum L, and Lund MR: A study of the stability of pattern wax. J South Calif Dent Assoc, 1961; 29:210. 11. Kotsiomiti E, McCabe JF. Stability of dental waxes following repeated heatings. J Oral Rehabil 1995; 22: 135-43. 12. Mc Cabe J F. Anderson's Applied Dental Materials, 6th Edition, Oxford: Blackwell Sc. Publ., 1985. 13. McMillan LC, Darvell BW. 14. Ohashi M and Paffenbarger GC: Melting, flow and thermal expansion characteristics of some dental and commercial waxes. J Am Dent Assoc, 1966; 72:1141. 15. Philips R W. Skinner's Science of Dental Materials, 7th Edition, Philadelphia: W B Saunders, 1973. 16. Smith B G N, Wright PS, Brown D. The clinical Handling of Dental Materials, Bristol: Wright, 1986. 150 Part III J South Calif Mosby Co, 1980. 5. Craig RG, Powers JM, and Peyton FA: Thermogravimetric analysis of waxes. J Dent Res, of waxes. J

17. Strang R, Whitters CJ , Brown D i sur. Dental materials: 1996 literature review. J Dent 1998; 26: 191-207. 18. Strang R, Whitters CJ , Brown D i sur. Dental materials: 1996 literature review. Part 2. J Dent 1998; 26: 273-91. 19. Whitters CJ, Strang R, Brown D i sur. Dental materials: 1997 literature review. J Dent 1999; 27: 401-35.

151

18. TERMOPLASTINI MATERIJALI


Robert eli

Jedan od najstarijih dentalnih otisnih materijala je termoplastini materijal, ija se primjena do danas uglavnom odrala u stomatolokoj protetici. Kako im ime govori, glavna osobina termoplastinih, reverzibilnih, kompozicijskih materijala je termoplastinost. Pod tim se podrazumijeva osobina materijala koja mu omoguuje da se smeka dovoenjem topline, postane tean (niskoviskozan), a nakon hlaenja se stvrdne. Termoplastini materijali spadaju u skupinu neelastinih otisnih materijala zajedno sa sadrom za otiske (tip I) i cink oksid eugenolom pastom. Prema Amerikoj dentalnoj asocijaciji (ADA) postoje dva tipa termoplastinih materijala. Tip I koristi se za otiske s metalnim prstenom za izradbu krunica i inleja, za otiske potpuno i djelomino bezubih eljusti, za otiske tijekom podlaganja (rebaziranja), kao materijal za registraciju zagriza i za modelaciju lijevanih nadogradnji, dok se tip II koristi za izradbu lica u kojima se uzima konaan otisak drugim materijalom (najee cink oksid-eugenol pastom). Suvremeni termoplastini materijali kojima su u odnosu na ranije proizvode znatno poboljane radne kvalitete, najee su dostupni u obliku tapia i ploica, a rijee u obliku cilindara, konusa i tabletica.

18.1. Sastav Termoplastini kompozicijski materijal sastoji se od nekoliko sastojaka. U strunoj literaturi o stomatolokim materijalima postoje razliite formule o sastavu ovih materijala ovisno o proizvoau. U Tablici 1 dat je primjer sastava termoplastinog materijala. U osnovi, radi se o materijalu koji se sastoji od termoplastinih smola i voskova, organskih kiselina, punila i anorganskog pigmenta. Razliiti omjeri ovih sastojaka znatno utjeu na fizika svojstva, a time i na kliniku primjenu termoplastinih materijala. Smole sudjeluju u oko 40% formule materijala, te ine smjesu termoplastinom i imaju ulogu veziva. Prirodni ili sintetski voskovi takoer daju materijalu termoplastina

152

svojstva. Masne kiseline djeluje kao sredstva za podmazivanje, poveavaju viskoznost materijala, sniavaju temperaturu razmekavanja, rasporeuju estice punila i olakavaju njihovo meusobno klizanje. Preostalih 50% formule ine punila i anorganski pigmenti. Punila daju smjesi masu, odreuju konzistenciju, smanjuju viskoznost, sprjeavaju ljepljenje razmekanog materijala na oralna tkiva, te smanjuju termiko irenje. Punila koja se najee koriste su dijatomejska zemlja, steatit, talk i kreda. Tablica 1. Sastav termoplastinih materijala Sastojak
Smole, 40% Voskovi, 7% Masne kiseline, 3%

Vrsta
elak, kopal, peruanski Odreuju balzam, gutaperka vezivo

Uloga
termoplastinost,

Prirodni i sintetski voskovi Odreuju termoplastinost (pelinji, parafin, karnauba) Stearinska kiselina Palmitinska kiselina Oleinska kiselina Djeluju kao maziva, poveavaju viskoznost, sniavaju temperaturu razmekavanja

Punila, oko 50%

Dijatomejska zemlja, steatit, Odreuju konzistenziju, talk, kreda smanjuju viskoznost, sprjeavaju lijepljenje na oralna tkiva, smanjuju termiko irenje

18.2. Svojstva Na radnoj temperaturi (45C), termoplastini materijal se unosi u usnu upljinu, potom se hladi na temperaturi usne upljine (37C), kada postaje poprilino tvrd. Ovaj mehanizam razmekavanja i stvrdnjavanja, u osnovi je, reverzibilan fiziki proces, a ne kemijska reakcija. Termoplastini materijali imaju nekoliko vanih svojstava koji su posebno vani zbog njihove klinike uporabe. To su: temperatura razmekavanja i stvrdnjavanja (raspon fuzije), stupanj viskoznosti (teenja), dimenzijska stabilnost, sposobnost detaljnog reproduciranja povrina oralnih tkiva i biokompatibilnost (minimalna iritacija tkiva). Takoer je vano da se materijal moe rezati ili obraivati bez lomljenja ili trganja. Temperatura termoplastinog materijala mora biti u trenutku unoenja takva da je materijal dovoljno tean, da bi se precizno registrirala oralna tkiva i sluznica te da ne izaziva

153

neugodu ili oteenje tkiva. Na temperaturi usne upljine materijal mora biti rigidan i dovoljno vrst da se odupre trajnoj deformaciji prilikom vaenja otiska iz usne upljine. Tip I je na temperaturi od 45C najmanje 85%, a na temperaturi od 37C manje od 6% tean. Tip II na temperaturi od 45C oko 70%, a na temperaturi od 37C manje od 2% tean. Poveanjem temperature za 8C oba tipa postaju potpuno tena. Ponaanje termoplastinog materijala tipa I na ovim temperaturama daje mu mogunost preciznog i detaljnog prikaza oralnih struktura tijekom uzimanja otisaka. S druge strane, tip II na temperaturi usne upljine je gotovo sasvim tvrd, stoga mu je primjena uglavnom usmjerena na izradu lica za otiske. Termika vodljivost termoplastinog materijala, kao mjera prijenosa topline kroz materijal, je niska. Tijekom zagrijavanja, vanski sloj materijala postaje mekan, dok unutranji moe ostati tvrd ili u najmanju ruku ima svojstva viskoznosti mnogo slabija od eljenih. Hlaenjem materijala, postoji suprotno stanje. Vanjski sloj se bre hladi u odnosu na unutranji sloj materijala. Stoga je potrebno vrijeme da temperatura postane jednolina kroz cijeli materijal tijekom zagrijavanja i hlaenja. Ako se otisak izvadi iz usta prije nego se sasvim ohladi, moe se dogoditi izrazita distorzija. Budui da ovi materijali sadre smole i voskove imaju visoko termiko irenje i koeficijente kontrakcije. Linerna kontrakcija materijala koja nastaje zbog razlike u temperaturi usne upljine i sobne temperature moe iznositi od 0.3% do preko 2%. Prema tome, dimenzije nastale tijekom uzimanja otiska mogle bi se znaajno razlikovati od onih u usnoj upljini. Smjesa ima najveu viskoznost meu svim otisnim materijalima, stoga se materijalom teko registriraju podminirana podruja, a vea je i dislokacija mekih tkiva u usnoj upljini izazvana viskoznou materijala.

18.3. Nain uporabe Ispravna uporaba termoplastinog materijala zahtjeva znaajnu razboritost pri rukovanju. Optimalna tonost i dimenzijska stabilnost termoplastinog materijala moe se osigurati jedino paljivim rukovanjem. Vrlo je vano, da se razmekavanjem materijala tetno ne utjee na njegova fizika svojstva zbog pregrijavanja ili produenog zagrijavanja. Jednako vano je da se postigne odgovarajaa viskoznost materijala tijekom razmekavanja, kako bi se omoguila tona prilagodba materijala tkivima i umanjile unutranje napetosti u materijalu.

154

Na kraju, i sam proces hlaenja materijala u ustima je znaajan, posebno kako bi se izbjegla distorzija tijekom vaenja otiska. Materijal se razmekava zagrijavanjem na otvorenom plamenu ili u vodenoj kupki na temperaturi od oko 60C. Prilikom zagrijavanja na otvorenom plamenu, mora se paziti, jer moe doi do nejednakog zagrijavanja materijala i sagorijevanja odreenih sastojaka. Takoer, pri zagrijavanju iznad propisane temperature stvaraju se mjehurii i materijal postaje ljepljiv, a pri temperaturi 100C raspada se na sastavne dijelove i postaje neupotrebljiv. Ako se materijal razmekava u vodenoj kupki, na dnu kupke mora stajati komadi gaze kako se materijal ne bi prilijepio na dno. Temperatura razmekavanja kontrolira se pomou termometra. Smekani termoplastini materijal dobro se promijesi i stavi u licu za otisak. Treba biti oprezan s gnjeenjem materijala u vodi jer moe izazvati promjene u sastavu i fizikim svojstvima. Prekomjerno gnjeenje posebno utjee na svojstvo viskoznosti materijala, budui da inkorporirana voda u materijalu djeluje kao plastifikator. Cilj bi prema tome bio, da se materijal zagrijava bez predugog izlaganja plamenu ili predugog zadravanja i gnjeenja u vodenoj kupki. Vodeni sprej iz pustera moe se koristiti na sobnoj temperaturi za hlaenje otiska u ustima. Hlaenje se odvija sve dok cijeli materijal ne postane krut kako ime se sprjeava distorzija. Ne preporuuje se hlaenje materijala prehladnom vodom jer izaziva termiki ok. Utjecaj vanjske temperature na termoplastini materijal moe nepovoljno djelovati u vidu izazivanja deformacije, stoga se preporuuje to prije izliti radne modele (unutar 1 sata). Da bi se lake odvojio od radnog modela, kompozicijski otisak se mora razmekati umakanjem u toplu vodu. Termoplastini materijali se dezinficiraju umakanjem u natrijev hipoklorit, jodofor ili fenol glutaraldehid. Moraju se slijediti preporuke proizvoaa za pravilnu dezinfekciju.

LITERATURA 1. CRAIG RG, O'BRIEN WJ, POWERS JM. Dental materials properties and manipulation. St Louis, Mosby, 1983. 2. CRAIG RG, PEYTON FA. Restorative dental materials. St Louis, Mosby, 1975. 3. KOSOVEL Z, NIKI D, SUVIN M. Materijali za stomatoloku protetiku. Metali i nemetali. Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, 1969.

155

4. LEINFELDER KF, LEMONS JE. Clinical restorative materials and techniques. Philadelphis, Lea & Febiger, 1988. 5. O'BRIEN WJ. Dental Materials and Their Selection. 2nd ed. Chicago: Quintessence Co; 1997.123-127. 6. STOMATOLOKI LEKSIKON. Zagreb: Globus; 1990. 396. 7. VUJOEVI LJ, STAMENKOVI D, OBRADOVI-URII K, PAVLOVI G, POPOVI G. Stomatoloki materijali. Beograd, Medicinska knjiga, 1997.102-104. 8. www.kerrdental.com

156

19. CINKOKSID EUGENOL PASTE


Robert eli Cink oksid eugenol otisne paste stvaraju neelastine otiske s visokim stupnjem tonosti i dobrom reprodukcijom povrinskih detalja oralnih tkiva. Od njihovog uvoenja u stomatoloku struku 30-tih godina prolog stoljea, paste su prole znaajne modifikacije i poboljanja, te se danas preteno koriste kao materijali za funkcijske otiske potpuno i djelomino bezubih eljusti, za otiske tijekom podlaganja (rebaziranja), kao materijal za registraciju zagriza (npr. za povezivanje ili stabilizaciju zagriznih ablona; kao materijal koji se koristi u izradbi centrinog okluzijskog registrata). Kao otisni materijali cink oksid-eugenol paste nude sljedee prednosti: (1) dobro adheriraju na isuene povrine drugih materijala poput termoplastinih materijala, akrilata i elak ploa koji se inae koriste za izradbu individualnih lica za otiske; (2) dovoljno su otporni tako da na graninim podrujima gdje je lica ostala kratka, mogu nadomjestiti takve nedostatke; (3) stvrdnjavaju poput cementa, te se konaan otisak sa cink oksid-eugenolom moe vaditi i unositi usta kako bi se provjerila stabilnost i tkivna adaptacija otiska; (4) imaju radno vrijeme koje omoguuje nesmetano uzimanje otisaka; (5) toni su, detaljno registriraju sluznicu i tkiva leita, te su dimenzijski stabilni; i (6) ne zahtjevaju sredstvo za separaciju prije izlijevanja modela.

19.1. Sastav i svojstva Prve cink oksid-eugenol paste bile su nainjene zajednikim mijeanjem praha i tekuine od kojih su glavni sastojci bili cink oksid u prahu i eugenol u tekuini. Prema tome, ovaj materijal je komercijalno dostupan u obliku dvije paste koje se obino pakiraju u metalnim tubama. Prva pasta, predstavlja bazu materijala, sadri cink oksid (ZnO) pomijean s inertnim uljima i drugim aditivima (npr.hidrirana smola - kolofonij) koji formiraju pastu. Druga pasta, predstavlja akcelerator, sadri oko 12% do 15% eugenola (empirijska formula C10H12O2, Slika 1), inertna ulja, smolu, te punila poput talka ili kaolina. Cink oksid i eugenol su reaktivni sastojci, smola ima ulogu kohezivnosti i daje svojstvo termoplastinosti materijalu, inertna biljna ili mineralna ulja i punila daju oblik paste. Budui

157

da je reakcija izmeu cink oksida i eugenola vrlo spora, potrebni su kemijski spojevi poput cink-acetata, magnezij-klorida ili kalcij-sulfata koji djeluju kao akceleratori i obino su u sastavu druge paste.

Slika 1. Strukturna formula eugenola Paste imaju razliite boje, kako bi se moglo tono odrediti kada su valjano zamijeane. Najee je baza svjetlije boje, dok je akcelerator tamnije. Jednake duine dviju pasta ili pravilno proporcionirani iznosi praha i tekuine, mijeaju se sa patulom na specijalnoj papirnatoj podlozi rezistentnoj na ulje ili na staklenoj ploici. Temeljito zamijean materijal je homogene boje i spreman je za uzimanje otiska. Cink oksid-eugenol paste klasificiraju se kao tvrde (Tip I) ili meke (Tip II) paste. Oba tipa su u osnovi rigidni materijali i ne mogu se koristiti u jako podminiranim podrujima. Tip I je znatno fluidniji prije stvrdnjavanja nego tip II, dok je tip II znatno vri i krhkiji nakon stvrdnjavanja. Vremena stvrdnjavanja su im takoer razliita. Openito, poetno stvrdnjavanje dogaa se izmeu 3 i 6 minute, dok zavretak stvrdnjavanja ovisi od specifinog tipa otisnog materijala. Tvrde paste tipa I imaju krae vrijeme stvrdnjavanja (10 minuta i manje), dok je vrijeme stvrdnjavanja za meke paste tipa II 15 minuta i manje. Vrijeme stvrdnjavanja moe se mijenjati utjecajem temperature i vlanosti. Poveanje temperature ili iznosa vode u smjesi skrauju vrijeme stvrdnjavanja. Kliniar moe skratiti vrijeme stvrdnjavanja dodavanjem manjeg iznosa cink-acetata ili kapljice vode. Kapljica vode (ako se koristi) treba se dodati akcelerator pasti prije poetka mijeanja. Ako je vrijeme stvrdnjavanja prebrzo, moe se produljiti uporabom hladne staklene podloge za mijeanje materijala ili se moe mijenjati normalan odnos baze i akceleratora u korist baze. Cink oksid, u prisutnosti vlage, reagira s eugenolom, te formira cink eugenolat koji djeluju poput matrice u koju je ugraen i neizreagirani cink oksid. Proizvoai inkorporiraju

158

nekoliko postotaka vode u sastav paste to je nuno da bi se materijal stvrdnuo. Inkorporacija ili kontakt s vodom tijekom mijeanja ubrzava reakciju i skrauje vrijeme stvrdnjavanja. Dimenzijska promjena nakon stvrdnjavanja u vidu kontrakcije je vrlo mala (samo 0.1% i manje). Moe se rei da su ovi materijali dimenzijski stabilni, pa se mogu uvati bez straha od deformacije.
H20

ZnO (u suviku) + eugenol Zn eugenolat + ZnO (nereagirani) (praak) (tekuina) (krutina)

19.2. Manipulacija Paste se obino mijeaju na podlozi za mijeanje sa patulom. Jednake duine baze i akceleratora se istisnu na podlogu za mijeanje. Paste se temeljito mijeaju sa vrstom nehrajuom metalnom patulom. Odgovarajue vrijeme mijeanja kree se od 45 do 60 sekundi nakon ega mjeavina mora izgledati homogeno. Ovisno o tipu paste, stvrdnjavanje traje od 10 do 15 minuta. Prednost cink oksid-eugenol paste je tonost otisaka mekih tkiva zbog njegove niske viskoznosti. Takoer, materijal je dimenzijski stabilan nakon stvrdnjavanja zbog minimalne kontrakcije (0.1%), ravnomjernog otisnutog sloja (1 2 mm) i stabilnosti lice za otisak (najee akrilatne individualne lice). Ima dobru osobinu reprodukcije povrinskih detalja (ak i u vlanim ustima), te nije skup. Dobro se lijepi za individulanu licu. Otisak uzet cink oksid-eugenol pastom treba dobro pripremiti i iskoristiti za izlijevanje sadrenog modela ili odljeva to prije, kako se ne bi nepaljivim rukovanjem otisak otetio ili grijanjem deformirao. Nakon stvrdnjavanja sadre, otisak se uranja u toplu vodu (60C) da bi se olakalo njegovo skidanje s modela. Nedostaci ovog materijala su promjenljivo vrijeme stvrdnjavanja zbog temperature i vlanosti, te je nezgodan prilikom rukovanja jer je dosta masan i ostavlja mrlje. Budui da ovaj materijal nije elastian, mora se paljivo vaditi iz usta, jer postoji mogunost deformacije otiska kada se preko potkopanih mjesta vadi iz usta. Mogua je preosjetljivost pacijenta i stomatologa na eugenol. U takvim sluajevima treba upotrebljavati paste bez eugenola ili uzimati otiske elastinim materijalima.

159

Cink oksid-eugenol otisci mogu se dezinficirati umakanjem u 2% glutaraldehid ili otopinu jodofora na sobnoj temperaturi. Moraju se slijediti preporuke proizvoaa o ispravnoj dezinfekciji.

LITERATURA 1. CRAIG RG, O'BRIEN WJ, POWERS JM. Dental materials properties and manipulation. St Louis, Mosby, 1983. 2. CRAIG RG, PEYTON FA. Restorative dental materials. St Louis, Mosby, 1975. 3. KOSOVEL Z, NIKI D, SUVIN M. Materijali za stomatoloku protetiku. Metali i nemetali. Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, 1969. 4. KRALJEVI K. Potpune proteze. Areagrafika, Zagreb, 2001: 107-108. 5. LEINFELDER KF, LEMONS JE. Clinical rstorative materials and techniques. Philadelphis, Lea & Febiger, 1988. 6. O'BRIEN WJ. Dental Materials and Their Selection. 2nd ed. Chicago: Quintessence Co; 1997.123-127. 7. PAGNANO VO, BEZZON OL, de MATTOS MGC, RIBEIRO RF. A Clinical Evaluation of Materials for Interocclusal Registration in Centric Relation. Braz Dent J 2000;11: 41-47. 8. STOMATOLOKI LEKSIKON. Zagreb: Globus; 1990. 93. 9. VUJOEVI LJ, STAMENKOVI D, OBRADOVI-URII K, PAVLOVI G, POPOVI G. Stomatoloki materijali. Beograd, Medicinska knjiga, 1997.104-106. 10. www.kerrdental.com

160

20. MATERIJALI ZA OTISKE


Denis Vojvodi

20.1. UVOD Za izradbu razliitih vrsta protetskih radova (krunice, mostovi, pomine proteze itd.) i ortodontskih naprava potrebno je izraditi precizan model oralnih struktura pacijenta na kojem e se u zubotehnikom laboratoriju izraivati eljeni radovi. Kako bi se dobio takav model moramo uzeti registrat pacijentovih oralnih struktura nekim od otisnih materijala s ciljem dobivanja njihova negativnog oblika negativa, tzv. otiska. Izlijevanjem tog negativa, najee u sadri, dobivamo pozitiv, identian obliku oralnih struktura, tzv. model, prikladan za izradbu protetskog rada. Otisni materijali se u plastinom stanju unose u usta pacijenta prikladnom licom, a stvrdnjavanje otisnog materijala odvija se kemijskom reakcijom ili hlaenjem otisnoga materijala u relativno kratkom vremenu. Otisni materijali koji su nieg viskoziteta manje komprimiraju i pomiu meka tkiva i nazivaju se mukostatinima, za razliku od viskoznijih materijala koji su mukokompresivni. Otisni materijali moraju zadovoljavati odreene uvjete, od kojih su najvaniji: preciznost: jer o njoj ovisi i preciznost izradbe nadomjestka. Izraeni nadomjestak nikako ne moe biti precizniji od otiska iz kojeg je izlit radni model. Za postizanje to vee preciznost bitna su reoloka svojstva otisnoga materijala koja omoguuju da tijekom unaanja u usta otisni materijal bude dovoljno niskog viskoziteta kako bi precizno otisnuo i najfinije detalje, stoga mora imati odreeno radno vrijeme tijekom kojega nema znatnog poveanja viskoznosti (koje nastupa tek tijekom svezivanja); dimenzionalna stabilnost: dimenzionalne promjene vezane za reakciju svezivanja tj. otvrdnjivanja materijala moraju biti neznatne isto kao i dimenzionalne promjene tijekom pohranjivanja otiska (do izlijevanja); elastinost: otisni materijal mora biti elastian tijekom vaenja iz usta kako bi potkopana (podminirana) mjesta ostala otisnuta bez iskrivljenja (distorzije); kompatibilnost: s materijalima za izlijevanje otisaka, jednostavna primjena: nekodljivost: otisni materijal mora biti netoksian i antialergen; ugodnost za pacijenta: ugodan okus i miris, primjereno vrijeme svezivanja i lagano vaenje iz usta. Otisni materijal mora zadovoljavati ovaj uvijet, kako ne bi zamarao pacijenta i stomatologa; otpornost na trganje: kako ne bi dolo do trganja otiska tijekom vaenja iz usta, odnosno manipulacije u

161

laboratoriju; mogunost dezinfekcije: kako otisak ne bi bio izvorom zaraze u laboratoriju; ekonominost. Otisni materijali dijele se na neelastine i elastine. Neelastini materijali su: sadra, kompozicijske termoplastine mase, cink-oksid-eugenol paste, voskovi. Ovi materijali nazivaju se i klasinim otisnim materijalima, a danas se rijetko uporabljuju kao otisni materijali u uem smislu, ve se rabe kao pomoni materijali i materijali za uzimanje meueljusnog registrata (odnosa donje i gornje eljusti). Opisani su u drugim poglavljima ove knjige. Elastini materijali se dijele u dvije skupine po kemijskom sastavu razliitih materijala: sintetike elastomere (zbog slinosti gumi u stvrdnutom stanju neki ih nazivaju i gumastim materijalima) i hidrokoloide. Zajednika im je osobina, da poslije ovrivanja ostaju elastini, lako se i bez neugode vade iz usta pacijenta.

20.2. SINTETIKI ELASTOMERI Najvanija podijela sintetikih elastomera je prema kemijskom sastavu i viskozitetu. Prema kemijskom sastavu dijelimo ih na: -polisulfide, -silikone (adicijski i kondenzacijski), -polietere. Sintetiki elastomeri se dijele prema viskozitetu tj. konzistenciji na: -kitaste (konzistencija staklarskoga kita), -vrlo viskozne - guste, -srednje viskozne, -rijetko viskozne, -vrlo rijetko viskozne.

162

Obzirom na njihova svojstva sintetike elastomere klasificiraju i internacionalni standardi, a u Europi se najvie koriste: ISO 4823 DIN13913 BSI 4269 International Standard, Deutsches Institut fuer Normung, British Standards Institution. najvanijim svojstvima (npr. vrijeme mijeanja, radno vrijeme, preciznost,

Navedeni standardi klasificiraju sintetike elastomere u tipove i kategorije prema konzistenciji i otpornost na deformaciju, kompatibilnost prema sadri, itd.). U SAD-u uporabljuje se standard Amerike stomatoloke udruge ANSI/ADA Specification No. 19 for Non Aqueos, Elastomeric Dental Impression Materials. Ovaj jednostavni standard razlikuje tri tipa (prema kemizmu) i tri klase (prema viskozitetu) sintetikih elastomera. Tip I polisulfidi, Tip II silikoni, Tip II polieteri. Klasa 1 - gusti viskozitet, Klasa 2 srednji viskozitet, Klasa 3 rijetki viskozitet.

20.2.1. Polisulfidi (tiokoli ili merkaptani) Polisulfidi su bili prvi gumasti materijali primjenjeni u otisnim postupcima jo godine1953. To su polikondenzacijski spojevi alkalinih polisulfida (Na-tetrasulfid) i alifatskih dihalogenida. Osnovu ovih materijala ine polisulfid sa SH - grupama (merkaptan)

C2H5 | HS (C2H4-O-CH2-O-C2H4-S-S)m- C -(S-S-C2H4-O-CH2-O-C2H4)n SH | SH Osnovna pasta sadri oko 80% polisulfid polimera i 20 % punila, najee TiO2, a obino je bijele boje zbog boje punila.

163

Pasta reaktora, ponekad se zove i katalizator (akcelerator ili aktivator), obino je smee boje jer sadri oko 77% olovnog dioksida (PbO2 ) koji izaziva polimerizaciju (polikondenzacija) i umreenje (cross-linking) oksidacijom SH skupina. U sljedeoj reakciji javlja se umreenje (cross-linking) ionskim vezama. No to nije poeljno jer ovakva kemijska struktura, kada je pod napetou (pritisak tijekom uzimanja otiska), moe izazvati kemijske reakcije koje, pak, dovode do trajne deformacije otiska. Stoga se polisulfidnom otisnom materijalu jo dodaje sumpor koji mu daje stabilnost. Zbog mogueg tetnog djelovanja na ivo tkivo olovni dioksid se u novijih polisulfida zamjenjuje s magnezijem ili cinkovim oksidom ili cinkovim karbonatom. Time je ovaj materijal ii, jer ne prlja tkanine kao kod uporabe olovnog oksida kao reagensa. Sumpor, oko 3%, daljnji sastojak paste reaktora, uzrokom je neugodnom mirisu, to ovaj materijal, unato preciznosti i dimenzijskoj stabilnosti, diskreditira u odnosu na druge gumaste materijale. Reaktoru se jo dodaje oko 20% ulja (kloriranog parafina, stearin, ili neki od estera) kako bi se dobila pasta prikladnoga viskoziteta.

20.2.2. Silikoni (polisiloksani) Silikoni (polisiloksani) su makromolekularni kondenzacijski produkti silicijevih spojeva u kojima se najjednostavniji lanac silikona sastoji od naizmjenino poredanih atoma silicija i kisika: - O - Si - O - Si -O Na ovakove lance nadograuju se razliiti organski radikali inei izmeu ostaloga i osnovni sastojak silikona: polisiloksan (hidroksidimetilpolisiloksan). Konzistencija, odnosno viskozitet ovih materijala, ovisi o punilima koja sadre silicijev, cinkov i titanijev oksid te kalcijev i barijev sulfat, zatim parafin, silikonsko ulje niskog viskoziteta, otvrivae, korigense i boju. Ova osnovna masa je u plastinom stanju, a stvrdnjava, odnosno prelazi u elastino stanje djelovanjem reaktora koji moe biti u obliku paste ili tekuine. Reaktor sadri aktivator kemijske reakcije, obino neki organski spoj kositra, kao npr. kositreni dibutil-aurat. 164

Reaktor sadri i sredstvo za umreenje alkoksi orto-silikat ili njegov polimer kao npr. polietilsilikat ili pak organski hidrogensiloksan. Ovisno o nainu kemijske reakcije njihova svezivanja razlikuju se dva tipa silikona: kondenzacijski i adicijski. Kondenzacijski silikoni. Osnovu kondenzacijskog tipa ini polisiloksan sa OHskupinama, tako da se pri njegovu vezivanju oslobaaju nusprodukti, u prvom redu alkohol ili vodik. Otputanje nusprodukata tijekom kemijske reakcije svezivanja karakteristino je za ovu vrstu sintetikih elastomera. Ukoliko se oslobaa alkohol to rezultira gubitkom materijala na teini i njegovim skvravanjem, odnosno nepoeljnim dimenzijskim promjenama. Ako se, pak, oslobaa vodik, on moe izazvati i nagrizanje povrinskog sloja sadre kojom se izlijeva otisak, to ponovno ima za posljedicu neprecizan radni model, odnosno njegovu povrinu. Adicijski silikoni (polivinilsiloksani). Ovaj naziv dobili su jer polimeriziraju adicijskom rekcijom, pri emu nema stvaranja nusprodukata. Ova injenica je razlog velike dimenzijske stabilnosti i preciznosti adicijskog tipa silikona. Adicijski silikoni sastavljeni su od organskog hidrogensiloksana i sloenog silanskog spoja s vinilskim skupinama. Reaktor je spoj koji sadri plemeniti metal, obino platinske soli (npr. H2PtCl6). Ovakve reakcije vode do stvaranja umreene silikonske gume.

20.2.3. Polieteri Polieteri su najmlai predstavnik elastomera za otiske i u uporabi su od godine 1960. Osnovnu pastu im ini nazasieni polieter s epiminskim skupinama na kraju, plastifikator i razna punila. Pastu reaktora sainjavaju: jedan aromatski sulfonat te takoer plastifikatori i punila. Pomijeane paste polimeriziraju kationskom polimerizacijom. Kation potie od reaktora npr. benzen sulfonskog estera koji dodan epiminskoj skupini uzrokuje otvaranje prstena. U ovom obliku kemijske reakcije epiminske skupine se mogu umreavati. Polieteri su veoma precizni gumasti materijali za otiske (uz adicijske silikone najprecizniji!), te dimenzijski izuzetno stabilni, pogotovo ako se otisci pohranjuju u suhoj sredini. Nedostatak im je velika vrstoa nakon polimerizacije, pa nisu pogodni za otiske tamo gdje preostaje vei broj nebruenih ili parodontno oteenih zubi (mogunost ekstrakcije). Za 165

izlijevanje otisaka valja koristiti tvrde sadre tip IV kako bi se izbjegli lomovi zuba na modelu prigodom odvajanja izlitog modela i otiska.

20.2.4. Svjetlosno - polimerizirajui sintetiki otisni materijali U novije vrijeme na tritu se pojavljuju i svjetlosno polimerizirajui materijali. Sastoje se od smole poliuretan dimetakrilata, SiO2 punila koje pridonosi prijenosu svjetlosnog zraenja, plastifikatora, boja i stabilizatora. Dodaju se aktivatori koji omoguuju polimerizaciju sastojaka u prisutnosti izvora svjetlosti valne duljine oko 480 nm, tj. konvencionalnih stomatolokih lampi za polimerizaciju kompozita. Kako bi se mogla provesti svjetlosna polimerizacija logino je kako se rabe posebne prozirne lice izraene od polistirena. Stomatolog moe kontrolirati vrijeme manipulacije u ustima (koje je praktiki neogranieno), tj. vrijeme kada e zapoeti svezivanje otisnoga materijala ukljuivanjem lampe za polimerizaciju.

20.2.5. Priprema sintetikih elastomera za otiske Elastomeri su dvokomponentni sustavi koji se moraju dovesti u plastino stanje pogodno za uzimanje otiska. To se postie energinim mijeanjem odreenih koliina obiju komponenata (osnovnog materijala i njegova reaktora), ime zapoinje tijek polimerizacije (svezivanja) i postupni prijelaz iz plastinog u elastino stanje. U pripremi sintetikih elastomera razlikujemo dvije faze: doziranje (proporcionalizacija) i mijeanje.

Doziranje ili proporcionalizacija prethodi mijeanju, a sastoji se u odreivanju ukupne koliine otisnoga materijala u odnosu na veliinu podruja otiskivanja (tj. otiska), te na doziranje reaktora u odnosu na osnovni materijal. Ako se obje komponente nalaze u tubi, tada se na podlogu ili u plastinu posudicu istiskuje odreena koliina oba materijala, u odnosu koji propisuje proizvoa. Kod kitastih materijala priloene plastine liice slue kao jedinica mjere kojoj se dodaje propisana koliina reaktora

166

Materijali srednje i rijee konzistencije mijeaju se na podlogama od masnoga papira koji sadre mjerilo u centimetrima, kako bi se odredila jednaka duina komponenti (najee razliiti volumeni!), no za tu svrhu mogu posluiti i plastine ili staklene ploice. Za vrlo rijetke materijale preporua se mijeanje u plastinim posudicama. Mijeanje se obavlja metalnom patulom, veom od onih za mijeanje cemenata. Potezi mijeanja su iroki kako bi se u meusobni kontakt doveli svi dijelovi osnovnog materijala i reaktora. Sintetiki elastomeri kitaste konzistencije, najee se nakon dodatka reaktora mijese prstima, kao tijesto, uz uporabu gumenih rukavica, kako se rektor (kapi ili pasta) ne bi upili u kou, te tako doveli do loe kvalitete otisnog materijala ili alergijske reakcije koe osobe koja ih mijea. Valja pripomenuti kako su adicijski silikoni osjetljivi na jednokratne rukavice koje sadre lateks (sumporne komponente), to moe utjecati na kvalitetu otisnog materijala. Stoga ih valja mijeati golim rukama, jer su obe komponente obino u obliku kitastog materijala i nema upijanja komponenti u kou mjeatelja, ili pak uporabom silikonskih rukavica (bez lateksa). Prema meunarodnim standardima vrijeme mijeanja iznosi 30-60 sekundi na temperaturi 23 oC (+2 oC) i relativnoj vlazi 50% (+5%). U fazi doziranja i mijeanja sintetikih elastomera vano je strogo pridravanje naputaka proizvoaa, jer e svaka improvizacija promijeniti eljena svojstva otisnog materijala. Stoga je u novije vrijeme olakana priprema sintetikih elastomera za otiske uporabom kartua i aplikacijskog pitolja. Kartua sadri dva odvojena spremnika koji sadre komponente sintetikog elastomera. Na nju se stavlja plastina cijev (aplikator) za jednokratnu uporabu koja u sebi sadri spiralu kojom se dvije komponente ravnomjerno mijeaju. Pritiskom na obara pitolja istiskuje se potrebita koliina otisnog materijala direktno u otisnu licu i/ili na zubne strukture u ustima pacijenta. Time je uvelike olakana priprema materijala i omogueno pravilno doziranje komponenti. Postoje takoer i elektrini aparati za mijeanje otisnih materijala u koje se stavljaju komponente otisnog materijala u originalnim pakiranjima, a aparat sam pravilno dozira komponente dok mi odreujemo koliinu potrebitog materijala.

20.2.6. Svezivanje sintetikih elastomera (polimerizacija) Svezivanje sintetikih elastomera, tj. gumastih materijala za otiske zapoinje praktiki ve od samog poetka mijeanja, tj. kontakta osnovnog materijala i raktora. Javljaju se prve

167

elastine estice koje se vremenom umnaaju i umreuju, to dovodi do potpunog svezivanja otisnoga materijala i njegova prelaska iz plastinog u elastino stanje U vremenu svezivanja sintetikih elastomera razlikuju se dvije faze. Prva faza je ovravanje materijala koje u klinikom smislu dozvoljava vaenje otiska iz usta bez deformacija. Druga faza se nastavlja nakon vaenja otiska i traje kod nekih materijala i do jednog sata do potpunog okonanja polimerizacije. Tijekom toga vremena mogue su jo neke dimenzionalne promjene otisnog materijala, a tek njihovim zavretkom nastupa vrijeme pogodno za izlijevanje otiska. U klinikom radu dobar pokazatelj zavretka prve faze svezivanja je jednostavan test koji se provodi pritiskom tupim instrumentom (kuglica nabijaa za amalgam) ili noktom (njem.: fingernageltest!) na povrinu otisnoga materijala, nakon kojeg ne ostaje impresija ve se utisnuti dio trenutno "vraa" u prvobitni poloaj. Nakon toga otisak ostavljamo u ustima jo 1 - 2 minute kako bismo bili posve sigurni da je cijelokupan otisni materijal ovrsnut. Ta prva faza svezivanja elastomera, zavisno od njegova kemijskog sastava i viskoziteta (konzistencije), traje od 5 do 10 min. U ukupnom vremenu rada sa sintetikim elastomerima tijekom postupka otiskivanja razlikujemo: vrijeme mijeanja, vrijeme manipulacije (punjenje lice za otisak i namjetanje lice u ustima pacijenta), i vrijeme svezivanja ili polimerizacije. Zbroj ovih vremena za suvremene materijale iznosi od 8 do 12 min. Poeljni su takovi otisni materijali koji imaju relativno dugako vrijeme manipulacije, a to krae vrijeme svezivanja kako bi postupak otiskivanja bio to ugodniji za pacijenta. Na ukupno radno vrijeme rada sa sintetikim elastomerima utjee i temperatura okoline, vlaga, atmosferski tlak, te eventualno dodavanje usporivaa (retardera) polimerizacijske reakcije. No, oni se ne preporuuju za uporabu zbog negativnog utjecaja na svojstva otisnog materijala. Sintetiki elastomeri ili gumasti materijali za otiske apliciraju se u usta pacijenta uporabom razliitih lica koje su detaljnije opisane u drugom poglavlju. One mogu biti konfekcijske (metalne i plastine) ili individualne za pojedinog pacijenta. Individualne lice se izrauju na situacijskom modelu uporabom hladno polimerizirajueg akrilata. Kako u potpunosti odgovaraju situaciji u ustima, omoguavaju jednolian sloj otisnog materijala (obino srednjeg viskoziteta), to smanjuje njegovu deformaciju prigodom vaenja iz usta. Takve lice su stoga i najbolje, ali poskupljuju i kompliciraju otisni postupak (izradba u zubotehnikom laboratoriju). Konfekcijske lice mogu se opetovano koristiti (nakon sterilizacije), stoga su jeftinije i jednostavnije za uporabu. Kako se u njih obino stavlja otisni materijal vrlo visokog viskoziteta (kitasti), bolje su metalne lice, jer se plastine prigodom pritiska otisnog materijala na oralne 168

strukture mogu deformirati. Otisni materijali prijanjaju na lice mehanikim retencijama (perforacije, ojaani rubovi lice) ili pak uporabom adheziva koji ujedno smanjuju i kontrakciju otisnoga materijala.

20.2.7. Fizikalna svojstva sintetikih elastomera Osim ve spomenute konzistencije, meu najvanija fizikalna svojstva sintetikih elastomera spadaju: preciznost, elastinost i dimenzijska stabilnost.

Preciznost se oituje u mogunosti reprodukcije najsitnijih detalja. Prema meunarodnim standardima, mjeri se mogunou otiskivanja ureza irine 20 mikrona urezanog u elini blok. Dananji materijali jo su i precizniji, no to zapravo prelazi potrebe za preciznou u iroj klinikoj praksi. Preciznost ovisi i o polimerizacijskoj kontrakciji tijekom svezivanja otisnih materijala. Kontrakcija moe nastati i tijekom hlaenja otiska s temperature usne upljine na sobnu temperaturu, a ovisna je o veliini koeficijenta termikog rastezanja otisnih materijala i to ovim redosljedom: polieteri > silikoni > polisulfidi. Veliina termike kontrakcije moe se smanjiti uporabom adheziva na licama za otiske. Elastinost sintetikih elastomera oituje se u sposobnosti da se u polimeriziranom stanju pod utjecajem odreene sile mogu deformirati, a nakon prestanka njezina djelovanja vratiti u poetno stanje. Praktian znaaj ove elastine deformacije je to se deformacije nastale prigodom vaenja otiska iz usta, tj. prelaskom polimeriziranog otisnog materijala preko izboenih mjesta, nakon nekog vremena gube, tj. materijal se vraa u prvotni poloaj. Mjerenja elastinosti otisnih materijala izvode se na taj nain da izvri istezanje materijala, tj. deformacija u iznosu od 10% volumena i trajanju 30 sekundi, a mjeri se postotak preciznosti, odnosno vraanje otisnoga materijala u prvobitni poloaj. Polieteri su nakon svezivanja najvri otisni materijali i stoga ih je najtee izvaditi iz usta, ukoliko ima potkopanih mjesta.

169

Dimenzijsku stabilnost karakteriziraju promjene sintetikih elastomera nakon njihova svezivanja, pa do vremena izlijevanja otiska. Ovisi prvenstveno o kontrakciji ili ekspanziji (bubrenju) polimeriziranih otisnih materijala odnosno o mediju u kojem su odloeni. Kako je ve naglaeno, neki materijali isparavaju nusprodukte nastale nakon polimerizacije (kondenzacijski silikoni!) ili su pak hidrofilni pa upijaju vodu (polieteri). Rezimirajui esto razliita miljenja i preporuke, proizlazi kako otiske uinjene sintetikim elastomerima nije poeljno izlijevati u vremenu do 30 minuta nakon vaenja iz usta, a taj period moe iznositi i do 2 sata. Ovo je vrijeme potrebno za zavretak polimerizacije otisnog matrijala tj. njegovo definitivno svezivanje. Nakon tog vremena neki materijali, poput adicijskih silikona i polietera mogu biti odloeni bez posljedica i nekoliko dana, ukoliko su pohranjeni u suhoj sredini, dok se kondenzacijski silikoni moraju izliti u roku do 6 sati nakon vaenja iz usta. Poslije tog vremena linearna kontrakcija kondenzacijskih silikona prelazi 0,5%, to je, prema standardima, gornja granica deformacije otisnog materijala koja se jo moe tolerirati.

20.3. HIDROKOLOIDI U skupinu elastinih materijala za otiske pripadaju i hidrokoloidi. Po svom sastavu i nainu primjene bitno se razlikuju od sintetikih elastomera. Zahvaljujui svojoj preciznosti hidrokoloidi predstavljaju nezamjenjivi otisni materijal. Za potpuno razumijevanje ovih materijala moramo razlikovati koloid od solucije (otopine) i suspenzije. Solucija (otopina) je homogena smjesa u kojoj su male molekule ili ioni otopljeni u otapalu (npr. vodi, pa govorimo o vodenoj otopini). Nasuprotno, suspenzija je heterogena smjesa i sastoji se od estica koje su vee, vidljive barem mikroskopski, i dispergirane u nekom mediju. Tako je suspenzija dvofazni sustav (jedna faza je dispergirano sredstvo, a druga otapalo). Koloidni sustavi su izmeu ove dvije krajnosti, takoer su heterogeni, dvofazni sustavi kao suspenzije, ali su dispergirane estice manje, obino u rasponu od 1-200 nm. Ukoliko je otapalo voda, rije je o hidrokoloidima. Mogu se nalaziti u dva oblika: to su sol- i gel-stanje. Sol-stanje je tekue, i to razliita viskoziteta, dok je u gel-stanju materijal konzistencije elatine zbog aglomeracije molekula dispergirane faze koje tvore niti ili lance u umreenom uzorku. Te niti ili lanci okruuju molekule otapala, u ovom sluaju vodu, tvorei hidrokoloid. 170

Sol stanje se moe pretvoriti u gel-stanje (postupak gelatinizacije) na dva naina po emu i razlikujemo hidrokoloide: 1. sniavanjem temperature, pri emu dolazi do gelatinizacije, ali proces je mogu i u suprotnom smjeru, pa povienjem temperature gel prelazi u sol-stanje, a proces se naziva likvefakcija. Ovakvi, reverzibilni procesi su mogui jer niti dispergirane faze na okupu dre Van der Waalsove sile. Stoga kaemo da je rije o r e v e r z i b i l n i m hidrokoloidima, 2. kemijskaom reakcijom, iji je rezultat novi, netopivi spoj i nije mogua reakcija u suprotnom smjeru. Takove sustave nazivamo i r e v e r z i b i l n i m hidrokoloidima ili alginatima. vrstoa i ilavost gel-stanja ovisi o: 1. koncentraciji niti dispergirane faze, 2. koncentraciji punila, tj. inertnih praaka koji se dodaju materijalu kako bi bio manje elastian, pa to je koncentracija vea to je materijal vri i ilaviji. Najvei dio hidrokoloida ini voda, pa je logino da e svaka promjena u koliini vode imati bitnog odraza na karakteristike materijala odnosno na preciznost otiska. U tom smislu poznata su tri fenomena: isparavanje vode (evaporacija), upijanje vode (imbibicija) i sinereza. Ukoliko se otisak uzet hidrokoloidom ostavi na zraku, sadrana voda e isparavati. Stoga dolazi do isuivanja i kontrakcije otiska, odnosno njegove deformacije. Nasuprot tome, ako se otisak potopi u vodu, materijal e upiti, imbibirati, odreenu koliinu vode, to rezultira takoer neeljenim dimenzijskim promjenama (ekspanzija). Fenomen sinereze je pojava eksudata na povrini gelatiniziranog hidrokoloida, pri emu izluena tekuina nije samo voda ve i ostale komponente iz sastava hidrokoloida, otopljene u vodi. Dogaa se, npr., kada se molekule gela vie priblie jedna drugoj kao posljedica nastavka reakcije svezivanja. Kod uporabe hidrokoloida kao materijala za otiske oni se u usta pacijenta unaaju u solstanju kako bi se precizno ocrtali i najfiniji detalji, potom nastupa proces gelatinizacije i nakon stvaranja gela materijal je dovoljno elastian kako bi se mogao izvaditi iz usta.

20.3.1. Reverzibilni hidrokoloidi Osnovni sastojak reverzibilnih hidrokoloida ini a g a r (polisaharid) koji se dobiva iz morskih algi, a dodaje mu se boraks koji ovruje gel, ali usporava stvrdnjavnje sadre kod 171

izlijevanja otisaka. Stoga se dodaje i kalijev sulfat koji ubrzava stvrdnjavanje sadre, te neutralizira negativno djelovanje boraksa na sadru. Volumski najvei dio reverzibilnog hidrokoloida ini voda (oko 80%), pa je logino da e svaka promjena u koliini vode imati bitnog odraza na karakteristike materijala (evaporacija, imbibicija) Iz tih razloga, otisci s reverzibilnim hidrokoloidom moraju se izlijevati neposredno nakon vaenja iz usta. Ako to iz bilo kojeg razloga nije mogue, pohranjuju se u humidorima ili omotani vlanom stanievinom u hermetiki zatvorenim plastinim kutijama ili polietilenskim vreicama do 45 min. Na trite dolaze u hermetiki zatvorenim spremnicima, kako ne bi dolo do isuivanja, i to u dva oblika: u tubama viskozniji hidrokoloid i u tapiima niskoviskozni hidrokoloid. U fiksnoj protetici tehnika otiska zahtjeva po viskoznosti dvije vrste materijala: pa se gui iz tuba primjenjuje u lici, a tapii niskog viskoziteta umeu se u specijalne trcaljke kako bi se hidrokoloid nanio na zube i u podruje gingivnih sulkusa. Za provoenje postupka likvefakcije potrebna je posebna aparatura za zagrijavanje hidrokoloida, a za postupak gelatinizacije sustav za hlaenje koji ukljuuje specijalne lice s dvostrukim dnom kroz koje cirkulira hladna voda iz prikljuka na vodovodnu instalaciju. Ove lice imaju odebljani rub kako bi se ostvarila mehanika retencija za hidrokoloidni materijal, jer je adhezija hidrokoloida na metalnu povrinu lice vrlo slaba. Aparat za zagrijavanje sastoji se iz triju kupelji. U prvoj, temperature 95-100 oC, materijal se grije (likvefakcija!) oko 15 minuta i izuzetno je vano da se cijeli materijal smeka. Potom se premjeta u srednju kupelj temperature 65 oC, gdje moe biti pohranjen do 48 sati. Pet minuta prije uzimanja otiska lica se puni hidrokoloidnim materijalom i stavlja u treu kupelj na temperaturu od oko 45 oC, kako bi materijal bio pogodne temperature za aplikaciju u usta. Nakon namjetanja lice u ustima slijedi proces gelatinizacije sniavanjem temperature kroz 10 minuta cirkuliranjem hladne vode dvostrukim dnom specijalne lice i sustavom za hlaenje koji se lako prikljuuje na svaku stomatoloku jedinicu. Reverzibilni hidrokoloidi su niskoviskozni i mogu precizno reproducirati sitne detalje ukoliko su pravilno uporabljivani. Tijekom postupka hlaenja (gelatinizacije) prvo se stvrdnjava materijal koji je nablii lici (hladnije!), a tek potom stvrdnjava materijal prema tkivima (toplije!). Tako materijal u dodiru s tkivima i zubnim strukturama ostaje najdulje teku i moe doticati na ta mjesta, te tako kompenzira dimenzionalne promjene nastale uslijed gelatinizacije (kontrakcija), tj. sprjeava posljedinu nepreciznost otiska. Stoga ih neki autori smataju i najpreciznijim otisnim materijalima, naravno uz strogo pridravanje naputaka za uporabu.

172

Ovi materijali su netoksini i ne prouzroe alergijsku reakciju, no slabe su vrstoe na kidanje. Uporabom sustava za hlaenje stvrdnjavaju u prihvatljivom vremenskom razdoblju (do 10 min.). Poto su reverzibilni, teorijski bi se mogli uporabljivati vie puta, no tada ih valja sterilizirati potapljanjem kroz 10 minuta u vodenu otopinu natrijeva hipoklorita ili glutaraldehida. No zbog njihove niske cijene sterilizacija nije isplativa niti preporuljiva. Osim uporabe u klinikim postupcima otiskivanja ovi materijali koriste se i u zubotehnikom laboratoriju za dubliranje (reproduciranje) modela, kao to je sluaj tijekom izradbe metalnih baza pominih proteza. Zbog njihovih karakteristika mogu se uporabljivati nekoliko puta, a poto ne dolaze u doticaj s pacijentom nije ih potrebito sterilizirati.

20.3.2. Irevezibilni hidrokoloidi - alginati Ireverzibilni hidrokoloidi koji se primjenjuju u stomatolokoj protetici su soli alginske kiseline - alginati (polisaharidi). Prah irevezibilnih hidrokoloida sastoji se od oko 12 % topivih soli alginske kiseline kao to su natrijev, kalijev ili amonijev alginat, te 12% sporo topivih kalcijevih soli (npr. CaSO4). Ove kalcijeve soli otputaju Ca+2 ione koji reagiraju sa solima alginske kiseline tvorei netopiv gel kalcijeva alginata. Prah sadri i natijev fosfat (oko 2%) koji usporava reakciju stvaranja gela i njegovim udjelom se regulira brzina svezivanja alginata. Kao punilo se uporabljuje dijatomejska zemlja (70%) sa zadaom poveanja kohezije zamijeanoga alginata i u konanici ovrenja gela. U malim koliinama dodaju se fluoridi (poboljava povrinu izlitog sadrenog modela), korigensi (ugodniji okus za pacijenta) i ponekad kemijski indikatori koji mijenjaju boju materijala uslijed promjene pH kako bi se bolje razaznavale pojedine faze tijekom mijeanja i manipulacije otisnoga materijala (npr. ljubiasta boja tijekom mijeanja mijenja se u roza boju kada je vrijeme punjenja lice, te u bijelu kada se materijal postavlja u usta pacijenta). Kada se zamijea prah irevezibilnoga materijala s vodom formira se sol-stanje, te se soli alginske kiseline, kalcijeva sol i natrijev fosfat poinju otapati i meusobno reagirati. Slijedeom kemijskom reakcijom stvara se netopiv elastini gel kalcijeva alginata: Na2 Alg + CaSO4 -> Na2 SO4 + Ca Alg Samo vanjski sloj estica natrijeva alginata se otapa i stupa u kemijsku reakciju. Meutim spomenuta reakcija ne smije se odvijati tijekom postupaka mijeanja, punjenja lice, 173

postavljanja lice u usta. Ova je reakcija u toj fazi nepoeljna jer se otisni materijal treba tijekom otiskivanja deformirati plastino, a ne elastino. Stoga se formiranje gela odgaa uporabom natrijeva fosfata koji reagira s kalcijevim sulfatom i daje precipitat kalcijeva fosfata prema slijedeoj jednadbi: 2Na3PO4 + 3CaSO4 -> Ca3(PO4) 2 + 3Na2SO4 Ova kemijska reakcija odvija se prije stvaranja kalcijeva alginata i njome se ne ostvaruju elastina svojstva otisnoga materijala. Tako se bitnija koliina kalcijeva alginata ne moe stvoriti sve dok se ne potroi sav natrijev fosfat. Na taj nain proizvoa moe kontrolirati vrijeme svezivanja otisnoga materijala ovisno o dodanoj koliini natrijeva fosfata. Tijekom svezivanja materijala niti gela se meusobno povezuju preko kalcijevih iona, gdje se svaki dvovaljani Ca+2 ion povezuje s dvije karboksilne (-COO-) skupine svake iz druge polisaharidne molekule (alginata). Kako bi se dobio to bolji otisak potrebito je potivati odreene zahtjeve tijekom manipulacije ovim otisnim materijalom. Spremnik u kojem se nalazi prah irevrezibilnoga hidrokoloida mora biti dobro zatvoren kako bi se sprijeio doticaj s vlagom. Prah nije stabilan ukoliko je u doticaju s vagom ili povienom temperaturom. Prije uporabe valja ga dobro protresti kako bi se sastojci ravnomjerno rasporedili. Omjer praha i vode valja odrediti sukladno naputcima proizvoaa. Obino se uporabljuje voda sobne temperature, a uporabom hladne vode usporava se svezivanje isto kao to ga topla voda ubrzava. Mjeanje se odvija u gumenim alicama vrstim pritiskanjem materijala uz rubove alice kroz vrijeme oznaeno od proizvoaa koje obino iznosi pola do jedne minute. Tada se alginat puni u metalne konfekcijske lice. Slabe je adhezije na metal, te se koriste lice s mehanikim retencijama u obliku odebljanog ruba lice (rimlok lice) ili perforacija. Kao adheziv moe se koristiti molten ljepljivi vosak ili metil celuloza koji postoje kao tvorniki pripravci, no loa strana im je teko ienje sa lica. Postavljen u ustima mora se mirno drati tijekom svezivanja kako bi se postigao to precizniji otisak. Vadi se iz usta brzim pokretom jer se tako smanjuje iznos elastine deformacije otiska i omoguuje preciznije vraanje u prvobitan poloaj. Otisak se vadi iz usta otprilike dvije minute nakon to je prolo vrijeme svezivanja, odnosno materijal pokazao elastina svojstva. Nakon vaenja iz usta otisak se ispire hladnom vodom kako bi se odstranila slina, prekriva vlanom stanievinom s ciljem sprjeavanja sinereze, a poeljno ga je izliti to prije, po mogunosti unutar 15 minuta od uzimanja otiska. Ukoliko to nije mobue valja uporabiti ve spomenute humidore. 174

Suvremeni irevezibilni hidrokoloidi dovoljno su niskoviskozni te omoguuju otiskivanje finih detalja u usnoj upljini. Kako je ve spomenuto, tijekom svezivanja materijala potrebito je osigurati miran leaj. Bilo kakav pritisak na formirani gel tijekom otiskivanja prouzroiti e unutarnju napetost materijala to e rezultirati izoblienjem materijala nakon vaenja iz usta. Reakcija svezivanja odvija se prvo na mjestima vie temperature (uz strukture koje otiskujemo), upravo obrnuto od reverzibilnih hidrokoloida, to je i jedan od uzroka slabije preciznosti u odnosu na revezibilne hidrokoloide. Alginati su dovoljno elastini kako bi se tijekom vaenja otiska izvukli iz potkopanih (podminiranih) predjela, no zbog slabe vrstoe na kidanje moe doi do njihova kidanja u jako potkopanim predjelima. Kako je ve spomenuto, nakon vaenja iz usta otiske valja im prije izliti zbog isuivanja (evaporacije), to otiske ini dimenzionalno nestabilnima. Teko ih je sterilizirati, jer dezinficijensi u spreju smanjuju otrinu reprodukcije finih detalja, a potapanje u dezinficijentne otopine negativno utjee na dimenzijsku stabilnost zbog upijanja tekuine (imbibicija). Materijal je netoksian, ne iritira oralnu sluznicu, a okus i miris su ugodni za pacijenta. Ovi materijali se ne rabe za otiskivanje kod izrade vrlo preciznih protetskih radova kao to su inlay-i, krunice i mostovi, no u irokoj su uporabi za otiskivanje antagonistikih struktura (kontra), izradu studijskih modela, te u izradbi mobilnih nadomjestaka i ortodontskih naprava. Razvojem dentalne industrije i tehnologije poboljavaju se i ovi materijali. Tako se danas proizvode alginati s vrlo malo ili bez praine u osnovnom prahu to sprjeava udisanje praine kod doziranja i mijeanja. To je postignuto oblaganjem estica osnovnoga materijala glikolom. Zbog slabe otpornosti na kidanje pokualo se ovrsnuti materijal dodavanjem silikonskih polimera. Postignuta je vea vrstoa na kidanje u odnosu na standardni ireverzibilni hidrokoloid, ali dimenzionalna stabilnost je loa. U literaturi su opisane i nove tehnike koje poboljavaju preciznost otiska ovim materijalom, pa je interesantna kombinacija otiska reverzibilnim i irevezibilnim hidrokoloidom. Niskoviskozni revezibilni hidrokoloid nanosi se na zube i okolne strukture koje otiskujemo (poboljana preciznost) i on se prekriva irevezibilnim hidrokoloidom u konfekcijskoj lici. Na taj nain poboljana je preciznost otiska, a irevezibilni hidrokoloid hladi revezibilni pa nije potrebno hlaenje vodom u licama s dvostrukim dnom. Sve su ovo pokuaji unaprjeenja hidrokoloidnih materijala koji su vrlo jeftini i zasigurno imaju svoju budunost u stomatologiji.

175

20.4. VLAENJE POVRINE Vlaenje povrine je fizikalni pojam izuzetno bitan za otisne materijale, a oznaava svojstvo tekuina da se ire po povrini na koju su nanesene, a ovisi o povrinskoj energiji (napetosti) krute povrine. Svojstvo vlaenja kod gumastih materijala za otiske dijeli se na dva pojma. Prvi, vlaenje krutih zubnih tkiva i okolnih struktura tijekom postupka otiskivanja kada je otisni materijal jo nevezan tj. tekuina razliitog viskoziteta koja vlai povrinu zuba. Drugi, vlaenje vezanog krutog otisnog materijala, tijekom izlijevanja radnih modela, zasienom vodenom otipinom sadre koja vlai povrinu otiska. O hidrofilnosti, tj. afinitetu spram vode, otisnoga materijala ovisi preciznost otisak i dobivanje kvalitetnog radnog modela bez mjehuria i defekata povrine. Kada je rije o hidrofobnim materijalima njima smeta nazonost tekuine tijekom otiskivanja, a apsolutnu suhou je teko postii u uvijetima usne upljine, osobito u podruju gingivnog sulkusa (sulkusna tekuina). Upravo ovdje je smjeten zavretak preparacije (zaobljena ili pravokutna stuba) koji mora biti precizno otisnut, kako bi se postiglo dobro prilieganje i rubno zatvaranje novoizraene krunice. Osim toga sadra za izlijevanje otisaka (zapravo vodena otopina) teko vlai povrinu otisaka od hidrofobnih materijala, pa kod njih postoji opasnost, da nakon izlijevanja, povrina modela obiluje defektima koji su posljedica zaostalih zranih mjehuria. U praksi se to sprijeava smanjenjem povrinske napetosti hidrofobnog otisnog materijala kratkotrajnim potapanjem otiska u sadrenu vodu (engl.: slurry water, njem.: gipswasser) koja preostaje nakon obrade sadrenih modela na elektrikim brusnim aparatima (trimerima). Materijali s naglaenim hidrofilnim svojstvima kao polieteri, adicijski silikoni, hidrokoloidi, osobito reverzibilni, omoguuju vrlo precizne otiske, a oni izliveni u sadri daju vrlo kvalitetne radne modele upravo zahvaljujui naglaenoj sposobnosti ovlaivanja.

20.5. DEZINFEKCIJA OTISAKA U dananje vrijeme kada vie razmiljamo o mogunostima i prevenciji irenja zaraznih bolesti (hepatitis, AIDS, TBC itd.) neminovno se, osim osoblja u stomatolokoj ambulanti, mora zatititi i osoblje u zubotehnikom laboratoriju. Otisak kao objekt koji dolazi u doticaj sa slinom, a esto i krvlju zasigurno je potencijalni prijenosnik zaraze kojim se uzronici mogu prenijeti u zubotehniki laboratorij. Kako bismo sprijeili ili barem umanjili tu mogunost, prije odnoenja 176

u zubotehniki laboratorij otisak valja dezinficirati. Otisak valja prvo isprati pod tekuom hladnom vodom kroz 30 sekundi kako bi se odstranila slina ili eventualno ostaci krvi. Slavina mora imati mreicu (perlator) kako jaki mlaz vode ne bi otetio otisnute fine detalje na otisku. Nakon toga primjenjuju se razliiti preparti klora, jodoforma, formaldehida, glutaraldehida. Danas postoje pripravci koji ak neutraliziraju i virus AIDS-a, te se uporabljuju i za dezinfekciju (zapravo sterilizaciju) optikih endoskopskih instrumenata u medicini. Dezinfekcija otisaka se, ovisno o vrsti otisnoga materijala, provodi potapanjem otiska u dezinficijentno sredstvo ili pak trcanjem toga sredstva po otisku (sprej). Kako sam postupak dezinfekcije moe imati negativan utjecaj na preciznost otiska, odnosno dimenzijsku stabilnost, to izbor dezinficijensa i nain dezinfekcije valja provoditi sukladno naputku proizvoaa koritenog otisnoga materijala.

LITERATURA 1. Behneke N, Fuchs P, Fuhr K, et all. Festsitzender Zahnersatz. Munchen:Urban u. Schwarzenberg,1987;107-22. 2. Breustedt A, Lenz E. Stomatologische Werkstoffkunde. 2. Auflage. Leipzig: Johann Ambrosius Barth,1985;31-52. 3. Chai JY, Yeung TC. Wettability of nonaqueus elastomeric impression materials. Int J Prosthodont 1991;4:555-60. 4. Combe E.C. Notes on Dental Materials. Fifth ed. Edinburgh, Churchill Livingstone., 1986;199-223. 5. Fano V, Gennari PU, Ortalli I. Dimensional stability of silicone - based impression materials. Dent Mater 1992;8:105-9. 6. Finger WJ. Effect of storage and ambient humidity on accuracy of dental elastomeric materials. Quintessence Int 1988;19:827-32. 7. Hesby RM, Haganman CR, Standford CM. Effects of radiofrequency glow discharge on impresion materials surface wettability. J Prosthet Dent 1997;77:414-22. 8. Price RB, Gerrow JD, Sutow EJ, MacSween R. The dinensional accuracy of impression material and die stone combinations. J Int Prosthodont 1991;4:169-74. 9. Salem NS, Combe EC, Watts DC. Mechanical properties of elastomeric materials. J Oral Rehabil 1988;15:125-32.

177

10. Shillingburg HT, Jr.,Hobo S,Whitsett LD. Fundamentals of Fixed Prosthodontics. Chicago: Quintessence Publishing Co., Inc., 1981;221-40. 11. Strub JR, Turp JC, Witkowski S, Hurzeler MB, Kern M. Curriculum Prothetik. Band II. Berlin: Quintessenz Verlags GmbH, 1994;573-83. 12. Vassilakos N, Pinheiro FC. Surface properties elastomeric materials. J Dent 1993;21:297301.

178

1. DENTALNI AMALGAMI
Goranka Prpi-Mehii i Nada Gali

Dentalni amalgam slitina je ive s jednom ili vie kovina (srebro, kositar, bakar i dr.). Naziv amalgam potjee od grkih rijei : a = ne i malagma = smekanje. Poradi svojih svojstava dugo je vaio kao najee upotrebljavani materijal za ispune stranjih zubi. Prednosti su dentalnog amalgama: iznimna otpornost spram djelovanju vanih sila, jednostavna primjena u ambulantnim uvjetima i pristupana cijena. Nedostatci dentalnog amalgama su: opsenost bruenja zdravog tkiva radi retencije amalgamskog ispuna, neprirodnost njegove boje i mogua toksinost zbog velikog udjela ive u sastavu ove slitine. Zapisi o slitini, koja je po sastavu bila slina dentalnom amalgamu, nalaze se jo u Kini u 6-om stoljeu pr. Kr. u djelima Su Kunga (iz dinastije Tang) Materia medica. Su Kung preporuuje spoj od ive, srebrra i kositra za ispune zubi. Gotovo dva tisuljea kasnije, njemaki lijenik Jochan Stocker poeo je rabiti za ispune zubi smjesu napravljenu od vrelog zelenog vitriola i ive. Stocker je i uveo naziv amalgam, a 1528. godine dao je prvi zapis o njemu . U Francuskoj se amalgam koristio u ranim godinama 19. stoljea pod nazivom DArcets Mineral Cement. Taj materijal je imao malo slinosti s dananjim dentalnim amalgamom. Radilo se o slitini bizmuta, olova i ive zagrijane na 100C koja se lijevala izravno u kavitet. Reguard se 1818. godine pribliio modernim dentalnim amalgamima poveanjem udjela ive u sastavu mineralnog cementa, ime je smanjio temperaturu zagrijavanja slitine na 68C. Prva priprava dentalnog amalgama pri sobnoj temperaturi pripisuje se Bellu u Engleskoj (1819. godine) pod nazivom Bellova pasta ili Mineral Succedaneum (Bells putty). Taveau je u Francuskoj 1826. godine poeo mijeati strugotine srebrnog novca sa ivom, a nastali spoj nazvao je srebrna pasta. Iz Europe su dentalni amalgam uveli u SAD 1833. godine. Poradi loe kakvoe tadanjeg dentalnog amalgama i nedostatne spoznaje o potrebnom sastavu i koritenju dentalnog amalgama, a radi poznavanja toksinosti ive, primjena amalgama naila je na snaan otpor i podijelila tamonje stomatoloke krugove. Stoga je American Society of Dental Surgeons 1845. godine zabranilo uporabu dentalnog amalgama. To je bio tzv. prvi amalgamski rat", koji je trajao od uvoenja dentalnog amalgama u SAD do pojave Townsaeda, Flagg-a i Black-a koji su, naroito Black, uoili da je za kvalitetu amalgama

179

potrebno odrediti toan omjer sastojaka i nain rukovanja njime, ime su uvelike poboljali sastav i svojstva dentalnog amalgama. Time su omoguili standardizaciju njegovog sastava i naina rukovanja njime, to je i potvrdio Nacionalni ured za standarde u Sad-u (National Bureau of Standards) koji je 1928.g. izradio standardnu specifikaciju za dentalne amalgame (ADA specification No.1), a International Standard Organization je 1970 god., uz dopunu iz 1977.g. odredila normative o sastavnim dijelovima i svojstvima dentalnog amalgama. Usprkos takvoj standardizaciji i brojnim istraivanjima o toksinosti dentalnog amalgama, moe se govoriti o jo dva amalgamska rata, odnosno, neki smatraju da je to jedan trajan otpor dentalnom amalgamu od njegovog uvoenja u stomatologiju. Drugi amalgamski rat zapoeo je u Europi pisanjem dr. Alfreda Stocka, profesora kemije na Kaiser-Wilhelm Institutu u Njemakoj, koji je tijekom 25 godina rada u svom laboratoriju, zadobio teko otrovanje ivom. U svojim radovima ukazivao je na opasnost od ivinih para i borio se protiv uporabe ive u stomatologiji. Njegovi radovi izazvali su veliku pozornost znanstvene i ire javnosti, to je potaknulo imenovanje Komisije za istraivanje toksinosti dentalnog amalgama. Komisija je zakljuila da nema razloga odbaciti dentalni amalgam i da on ima svoje mjesto u stomatologiji, a to je potvrdio i sam dr. Stock 1941. godine. Poradi stalnih dvojbi u svezi toksinosti dentalnog amalgama teilo se njihovom usavravanju. Meu najvanijim pomacima u razvoju dentalnog amalgama smatra se otkrie tzv. non-gama2 amalgama i izradba dentalnog amalgama pakiranog u kapsulama u kojima su sastojci tono dozirani. Suvremeni napadi na dentalni amalgam, ponekad oznaeni i kao trei amalgamski rat, poeli su napisima pojedinih stomatologa koji su tvrdili da se skoro svaka bolest, od leukemije do probavnih smetnji i loeg raspoloenja, moe povezati s dentalnim amalgamom. Napadi su se naroito pojaali nakon to su Gay i sur. 1979. godine nali elementarnu ivu u slini i intraoralnom zraku pacijenata s amalgamskim ispunima nakon vakanja vakae gume, za razliku od ispitanika koji nisu imali amalgamske ispune u ustima , to je potaknulo brojna istraivanja i nagaanja o opasnosti dentalnog amalgama Poradi estih senzacionalistikih napisa o dentalnom amalgamu u strunoj i znanstvenoj literaturi, a i radi slinih prikaza u drugim medijima, poelo se temeljito istraivati djelovanje amalgama u in vitro i in vivo uvjetima na najviim znanstvenim razinama u razliitim dijelovima svijeta. Dobiveni nalazi nisu uvijek isti, no, veina se autora slae da dentalni amalgam ne utjee na pojavu razliitih bolesti i smatraju da ne ini ozbiljnu opasnost za zdravlje pacijenata, to je i slubeni stav Svjetske zdravstvene organizacije. Ipak, pored ovakvih 180

nalaza, postoji ozbiljna tenja potpunom uklanjanju dentalnog amalgama iz uporabe, kako zbog zatite zdravlja, tako i radi zatite okolia, jer se dentalni amalgam dri velikom i trajnom opasnou za okoli.

21.1. SASTAV DENTALNIH AMALGAMA

Temeljni kemijski sastojci amalgamske slitine su srebro (Ag), kositar (Sn) i iva (Hg). U manjim koliinama slitini mogu biti dodani bakar (Cu), cink (Zn), zlato (Au), platina (Pt), paladij (Pa), nikal (Ni), molibden (Mo), volfram(Vo), a preamalgamiranoj slitini i sasvim male koliine ive do 3%. Ovisno o udjelu broja kemijskih elemenata dentalni amalgami mogu biti binarni, ternarni i kvarterni. Podjela dentalnih amalgama prema koliinskom udjelu bakra: - konvencionalni, - amalgami s visokim udjelom bakra. 21.1.1. Konvencionalni dentalni amalgami Sadre do 3% bakra. Proces amalgamacije konvencionalnih dentalnih amalgama odvija se prema slijedeoj shemi i formuli (slika 1): Budui da je gama2 faza najvie odgovorna za manjak vrstoe i sklonost koroziji amalgamskih ispuna, nastojalo ju se iskljuiti iz amalgamske slitine uvoenjem bakra. Ti su amalgami nazvani non-gama2 dentalni amalgami. 21.1.2. Dentalni amalgami s visokim udjelom bakra Temeljno svojstvo tih amalgama je gotovo potpuno uklanjanje gama2 faze. Dijelimo ih, ovisno o udjelu bakra, na mijeane amalgamske slitine i dentalne amalgame s vrlo visokim udjelom bakra. Kod mijeanih amalgamskih slitina koje sadre oko 9% bakra, gama2 faza privremeno nastaje u procesu amalgamacije, no, konana amalgamska slitina ne sadri spoj gama2.

181

Dentalni amalgami s vrlo visokim udjelom bakra sadre do 28% bakra. Kod tog tipa amalgama uope se ne stvara gama2 faza. Proces amalgamacije odvija se prema sljedeoj shemi i formuli (slika 2): Podjela dentalnih amalgama prema obliku estica Prema nainu proizvodnje i obliku estica dentalne amalgame dijelimo (slika 3): - strugotinaste - kuglaste - okruglaste (pakuglaste) - mjeovite slitine. Strugotinasti, pakuglasti i mjeoviti tip slitine pokazuje visok stupanj kondenzacijske otpornosti, a okruglasti tip nizak stupanj kondenzacijske otpornosti. Amalgamski sustavi s niskom kondenzacijskom otpornou prikladni su za ispune koji podlijeu djelovanju veeg okluzijskog optereenja.

21.2. SVOJSTVA DENTALNOG AMALGAMA ADA specifikacija No. 1 propisuje tri fizikalna svojstva kao mjeru kakvoe amalgamske slitine. 1. Teenje dentalnog amalgama (creep). Teenje je promjena amalgama u duinu pod odreenim tlakom u odreenom vremenu izraena u % i maksimalno doputeno teenje je 3%. 2. Otpornost na tlak zahtijeva se da otpornost na tlak nakon jednog sata iznosi 80 MPa. Otpornost na tlak moe biti smanjena zbog nedostatne amalgamacije, visokog udjela ive, nedostatnog nabijanja amalgama, sporog stavljanja ispuna i korozije. 3. Promjena dimenzije dri se da je kontrakcija dentalnog amalgama u prvih dvadeset minuta posljedica otapanja ive. Potom slijedi ekspanzija, a nakon 6 - 8 sati dimenzije postaju konstantne. Promjena u duini tijekom 24 sata mora biti izmeu -10 i +20 m/cm. Istraivanaj su pokazala da je amalgam otporniji na tlak, a slabiji na vlak i savijanje. Stoga kavitet mora biti tako oblikovan da su ispuni uglavnom izloeni silama tlaka, a ne vlaka i savijanja. Prosjena otpornost na tlak dananjih amalgamskih slitina, iznosi oko 275 MPa, a nekih ak i do 550 MPa. Otpornost na vlak iznosi od 55-62 MPa.

182

21.3. OSTALA SVOJSTVA DENTALNOG AMALGAMA Korozija. Amalgamski ispuni, kao i svi drugi stomatoloki materijali, sudjeluju u zbivanjima u usnoj upljini. Pritom su izloeni kemijskim, biolokim, mehanikim, elektrikim i toplinskim silama. Posljedice djelovanja tih sila jesu promjene oblika ispuna, kakvoe povrine, sastava, grae i svojstava amalgamskog ispuna. Najvanijim imbenicima pri oteenju amalgamskog ispuna smatraju se

elektrokemijska korozija i mehanike sile, te njihov sinergistiki uinak. Naime, korozija uslijed kemijskih reakcija i elektrokemijskih zbivanja oteuje povrinski i ispodpovrinski sloj amalgamskog ispuna, te je tako oslabljen ispun lake podloan troenju uslijed

mehanikih sila. Prema kemijskim zakonima svaka kovina, neplemenita vie od plemenite, uronjena u neki elektrolit tei prijei u ionsko stanje. U usnoj upljini ulogu elektrolita imaju slina, meko i kotano tkivo. Jaina korozije ovisi o razlici potencijala izmeu kovine i elektrolita, kao i o razlici potencijala dviju kovina. Analiza korozijskih proizvoda na povrini amalgamskog ispuna pokazuje nazonost etiri temeljna tipa: Sn4 (OH)6 Cl2 , SnO, Cu2O, CuCl2 x 3Cu(OH)2 odnosno, bakrenih i kositrenih oksida i hidroksiklorida. Zna se da je g2 faza (Sn8Hg) jedan od glavnih imbenika korozije. Disocijacijom Sn8Hg oslobaa se iva koja reagira s nereagiranim esticama gama faze (Ag3Sn), stvara novu g2 fazu, a kositar se spaja s kisikom, odnosno, klornim ionima i stvara korozijske spojeve. Preostala disocijacijom osloboena i nevezana iva u korodiranom amalgamskom ispunu uzrokuje lokalnu ekspanziju poznatu pod imenom merkuroskopska ekspanzija. Taj trajan i polagan proces uzrokuje sitne lomove u obliku slova V na rubovima amalgamskog ispuna prilikom normalnog vanog optereenja, to stvara pogodne uvjete za nagomilavanje plaka i nastanak sekundarnog zubnog kvara. Usprkos uklanjanju g2 faze, odnosno njenog smanjena na najmanju moguu razinu, dentalni amalgami s visokim udjelom bakra ipak imaju korozijske promjene. Utvreno je da h faza (Cu6Sn5) ima najveu sklonost koroziji. Smatra se da jaa korozija nastaje pri niskom pH i visokoj koncentraciji kloridnih iona, to dovodi do hidrolize Cu6Sn5. Rubna pukotina. Stvara se vie kod konvencionalnih nego kod non-gama2 amalgama. Pukotine se smanjuju tijekom vremena, jer se pune korozijskim produktima i tako peate.

183

Toplinska provodljivost. Dentalni amalgam je dobar vodi topline, stoga se dentin i pulpa moraju zatititi odgovarajuim sredstvima. Toksinost dentalnog amalgama. Kad govorimo o toksinosti dentalnih amalgama, uglavnom mislimo na citotoksinost ive. iva koja je u organizmu moe potjecati iz hrane, zraka, industrije, stomatologije, nekih lijekova, kozmetikih preparata. U prirodi iva se pojavljuje u tri oblika: elementarni, anorganski i organski oblik ive. Za izradu dentalnih amalgama rabi se elementarna iva. tetni utjecaji dentalnog amalgama na zdravlje pacijenta mogu biti lokalni, u usnoj upljini ili sistemski, ovisno od mogunosti prodora otputenih sastojaka iz materijala u organizam, odnosno od stupnja njihove resorpcije. Sudbina ive i ostalih elemenata iz amalgamskog ispuna: 1. Udisanje ivinih para. Smatra se da se oko 80% udahnutih ivinih para apsorbira pluima. 2. Pretpostavlja se da se probavnim sustavom resorbira manje od 10% anorganske ive. 3. Jedan dio ive izravno se prenosi od oronazalne upljine do mozga. (Nema dokaza ovog puta, ali se pretpostavlja radi anatomske grae i povezanosti tih podruja). 4. Prijelaz ive iz amalgamskog ispuna u pulpu (Dri se da nema tog prijelaza ako je sav dentin zatien podlogom). 5. Prijelaz ive u sluznicu i vezivno tkivo usne upljine. Ukoliko se dio ive oslobodi iz amalgamskih ispuna i resorbira u organizam nositelja tog ispuna, smatra se da ju tjelesni mehanizmi nakon kraeg ili dueg razdoblja uklanjaju uglavnom putem bubrenog i mokranog sustava. Maksimalno doputena koncentracija ivinih para na radnom mjestu iznosi 0.05 mg/m3. Istraivanja pokazuju da su sve izmjerene koncentracije ivinih para nie od doputenih.

184

21.4. PRIMJENA DENTALNIH AMALGAMA Amalgam je indiciran kao materijal za ispune kaviteta I. i II. razreda, a i V-tog razreda ukoliko su smjeteni u nevidljivom podruju zubnog niza. Za mijeanje dentalnog amalgama koriste se posebno konstruirani ureaji amalgamatori, unutar kojih se, u posebno prilagoen dra, postavljaju kapsule amalgama u kojima su tono dozirani predamalgamski prah i iva. Taj postupak mehanikog mijeanja amalgamske kapsule ekscentrinim pomacima u amalgamatoru naziva se trituracija. Na rezultate trituracije utjeu: vrijeme mijeanja (od 3 - 30 s), brzina i akcija amalgamatora (od 100 - 300 ekscentrinih titraja u minuti), te sila na relaciji kapsula - tuak. Za vrijeme trituracije u amalgamskoj kapsuli odvija se kemijski proces mijeanja i vezanja predamalgamskog praha i ive koji se naziva amalgamacija. Amalgam u kavitete unosimo u malim koliinama, prikladnim nosaima amalgama ili posebno konstruiranim automatskim nosaima, dakle bez mogunosti kontaminacije prstima. Svaka unesena koliina tlai se posebno konstruiranim nabijaima za runu i mehaniku kondenzaciju, dok ne ispunimo kavitet dovoljnom koliinom amalgama, koji je potreban za potpunu nadoknadu izgubljenog zubnog tkiva. Nabijai mogu biti montirani i na posebno konstruiranu vrtaljku gdje kuglice amalgama utiskujemo uz stijenke kaviteta. to je nabijanje amalgamske slitine bolje, bit e bolja fiziko-mehanika svojstva i vea otpornost na okluzijska optereenja. Strugotinaste slitine zahtijevaju jau kondenzaciju. Kuglaste i pakuglaste slitine, zbog drukijeg meusobnog odnosa, zahtijevaju manju tlanu snagu prilikom kondenzacije. Nakon zavrene kondenzacije potrebno je amalgamski ispun pravilno morfoloki oblikovati i uskladiti sa okluzijom.

21.4.1. Poliranje dentalnih amalgama Poliranje se izvodi 24 sata nakon stavljanja amalgamskog ispuna (ukoliko proizvoa u uputama za koritenje ne zahtijeva due vrijeme), jer je tada zavren poetni proces stvrdnjavanja amalgama. Izvodi se razliitim brusnim elementima (elina svrdla, polireri i finireri amalgama, gumice), uz polijevanje vodom, pri malom broju okretaja mikromotora, uz rad s prekidima i bez tlaenja povrine. Poliranjem povrine, poveava se mehanika otpornost amalgamskih ispuna, otpornost prema koroziji, poboljava se rubno zatvaranje,

185

postie se bolji izgled, a neka istraivanja ukazuju da se poliranjemsnizuje i elektriki potencijal amalgamskog ispuna.

LITERATURA 1. Association Report. Dental amalgam: Update on safety concerns. JADA 1998; 129:494-503. 2. Berry TG, et al. Almost two centuries with amalgam: Where are we today? JADA 1994; 125: 329-39. 3. Berdouses E, et al. Mercury release from dental amalgams: an in vitro study under controlled chewing and brushing in an artificial mouth. J Dent Res 1995; 74: 1185-93. 4. Craig GR, et al. Restorative dental materials. St Louis, Toronto, Princeton: C V Mosby Company, 1985; 198-224. 5. Gali N, utalo J, Prpi-Mehii G, Ani I. Dentalni amalgam. Acta Stomat Croat 1994; 28: 147-53. 6. Langworth S, Bjorkman L, Elinder CG, Jarup L, Savlin P. Multidisciplinary examination of patients with illness attributed to dental fillings. J Oral Rehabil 2002;29 (8):705-13. 7. Kaga M, et al. Cytotoxicity of amalgam, alloys and their elements and phases. Dent Mater 1991; 7: 68-72. 8. Lussi et al. Toxikologie der Amalgame. Schweiz Monatsschr Zahnmed. 1989; 99:558. 9. Mandel ID. Amalgam hazards. JADA 1991; 122: 62-5. 10. Marek M. Interactions between dental amalgams and the oral environment. Adv Dent Res 1992; 6: 100-10. 11. Marshall SJ, Marshall GW. Dental amalgam: The materials. Adv Dent Res 1992; 6: 94-9. 12. Molin C. Amalgam - Fact and fiction. Scand Dent Res l992;100:66-73. 13. Olsson S, Berglund A, Bergman M. Release of elements due to electrochemical corrosion of dental amalgam. Scand Dent Res 1994; 73: 33-43.

186

14. Sallsten G, et al. Long-term Use of Nicotine Chewing Gum and Mercury Exposure from Dental Amalgam Filings. J Dent Res 1996 ; 75 : 594-8. 15. utalo J, i sur. Patologija i terapija tvrdih zubnih tkiva. Naklada Zadro, Zagreb, 1994. 16. Yip HK, Li DK, Yau DC. Dental amalgam and human health. Int Dent J 2003;53 (6):464-8. 17. Wahl MJ. A resin alternative for posterior teeth. Questions and answers about dental amalgam. Dent Update 2003;30:256-62. 18. Widstrom E, Haugejorden O, Sundberg H, Birn H. Nordic dentists opinions on the safety of amalgam and other dental restorative materials. Scand J Dent Res 1993;101 (4):238-42. 19. Ziskind D, Venezia E, Mass E. Amalgam type, adhesive system, and storage period as influencing factors on microleakage of amalgam restorations. J Prosthet Dent 2003;90 (3):255-60.

187

22. SMOLASTI KOMPOZITNI MATERIJAL


Jozo utalo

Smolasti kompozitni materijal pojavio se kao zamjena dentalnom amalgamu koji je zbog dobrih svojstava kao to su visoka otpornost na tlak i troenje, niska cijena i jednostavno rukovanje bio gotovo stotinu godina materijalom izbora za sve kavitete prvog i drugog razreda. Pored nedvojbeno dobrih svojstava dentalni amalgam pokazuje i niz nedostataka kao to su: korozija, potencijalna opasnost od toksinog djelovanja ive, stvaranje bioeletrikih potencijala u oralnom mediju, nemogunost bilo kakvog svezivanja za tvrda zubna tkiva i zbog toga zahtijevaju radikalnu preparaciju kaviteta uz rtvovanje dosta zubnog tkiva da bi se osigurala dostatna retencija ispuna, te konano potpuno neestetski izgled koji mu znaajno umanjuju svekoliku vrijednost. Zbog navedenih razloga zanimanje za dentalne amalgame poelo je postupno opadati sedamdesetih godina proteklog stoljea i restorativna stomatologija je traila novi materijal koji e biti sposoban u potpunosti zamijeniti amalgam, a pritom ispuniti i sve vee estetske zahtjeve u restorativnoj i rekonstruktivnoj stomatologiji. Smolasti kompozitni materijal ponudio je ispunjavanje ovih zahtjeva, jer je bio bezmetalan, bez ive, termiki i elektriki inertan, imao je sposobnost posrednog svezivanja za tvrda zubna tkiva, i u potpunosti osiguravao zadovoljavajui estetski izgled prirodnog zuba. Jo uvijek ne postoji openito prihvaena definicija koja bi precizno opisala smolaste restorativne materijale koji se danas rabe u stomatologiji. Najvie je prihvaena definicija koju su ponudili Lutz i Phillips 1983. godine, po kojoj je smolasti kompozitni materijal trodimenzijska kombinacija najmanje dva razliita materijala, koji su meusobno povezani jasno prepoznatljivom silanskom svezom.

22.1. SASTAV KOMPOZITNOG SMOLASTOG MATERIJALA Smolasti kompozitni materijal sastavljen je od tri temeljna dijela:

188

organske smolaste matrice, anorganskih estica punila ili anorganske rasprene faze i meugraninog svezujueg posrednika.

Pored temeljnih, postoje jo brojni dodaci u malim koliinama, koji doprinose poboljanju sveukupne kvalitete materijala, kao to su: stabilizatori boje, inhibitori i inicijatori odnosno aktivatori polimerizacije, rentgen kontrastna sredstva te razliiti pigmenti. Brojni su istraivai u proteklih pola stoljea znaajni za razvoj smolastih kompozitnih materijala, ali trojici meu mnogobrojnim pripada posebno i nezaobilazno mjesto: prvi je Michael G. Buonocore, koji je godine 1955., predloio jetkanje caklinske povrine ortofosfornom kiselinom, kao jednostavnog postupka u poveavanju adhezije smolastih restorativnih materijala na tvrde zubne strukture, drugi je Rafael L. Bowen, koji je stvorio kompozitnu smolu kao estetski restorativni materijal (bisfenol A glicidil dimetakrilat, danas poznat kao akronim Bis-GMA ili Bowenova smola) i trei je Nobuo Nakabayashi, koji je predloio hibridizaciju dentinskog supstrata i tako ostvario promociju adhezije pomou infiltracije monomera u zubnu strukturu.

ORGANSKI DIO
Najvaniji organski sastojak kompozitnog materijala ini smolna matrica temeljena na dimetakrilatnim monomerima (DMA) visoke molekulske teine, koju je otkrio Bowen. To je aromatski bifsfenol-A-glicidil dimetakrilat, koji pokazuje visoku viskoznost zbog ega se mora razrijediti s manje viskoznim ko-monomerima, kao to su trietilen-glikol-dimetakrilat (TEGDMA). Drugi znaajan sastojak koji se rabi kao glavna organska smolasta matrica kod niza kompozitnih materijala jest uretan dimetakrilat (UDMA), koji pokazuje nisku viskoznost i bolju polimeriziranost od Bowenove smole. Temeljem ove dvije dominantne smole razliiti proizvoai su razvili smolaste kompozitne sustave koji sadre Bis-GMA kao glavnu smolu i proizvoai iji sustavi koriste UDMA kao glavnu smolu. I jedni i drugi sustavi imaju svoje prednosti i nedostatke. Do sada

189

meutim, nema ni znanstvenih niti klinikih potvrda da su kompozitni materijali temeljeni na Bis-GMA bolji od onih temeljenih na UDMA ili obratno. Pored ovih postoji i niz drugih oligomera koji imaju molekule sline Bis-GMA. Ovi oligomeri su bez hidroksilne (OH) i esternih skupina, primjerice polimeri, koji imaju niu viskoznost. To su polimeri bisfenol-A-etilmetakrilat (BIS-EMA) i bisfenol-A-propil metakrilat (BIS-PMA) te drugi manje znaajni monomeri, koji se u manjoj mjeri dodaju smolastoj organskoj matrici.

ANORGANSKI DIO
Anorganska rasprena (dispergirana) faza ili punilo obuhvaa razliite estice isto anorganskog podrijetla, kao to su: kristalinini kvarc, pirogeni koloidni silicijev dioksid, borosilikatno staklo, alumosilikati barija, stroncija, litija, cirkonija i kositra, zatim barijev sulfat te itrijev i iterbijev trifluorid . estice anorganskog punila su razliite veliine i oblika, a dodaju se organskoj matrici do njezinog zasienja. Ove estice su odgovorne za fiziko-mehanika svojstva materijala. Veliina estica varira od materijala do materijala, a svaka vrsta estica posjeduje zasebna svojstva npr: - estice pirogenog koloidnog silicija (veliine manje od 0.1 mikrona, inertne su i imaju nizak koeficijent termike ekspanzije, a pridonose boljoj kondenzibilnosti i poliranosti kompozitne smole, - barij silikatno staklo te itrij i iterbij trifluorid (posjeduju srednju tvrdou i radiokontrasnost s potencijalnom mogunosti otputanja iona fluora u okoli), - kvarc je vrlo stabilan s visokim koeficijentom termike ekspanzije i velike tvrdoe, to moe utjecati na slabiju poliranost povrine i veu abraziju zubi antagonista.

MEUGRANINO SPOJNO SREDSTVO


Primarno svojstvo svezujueg meugraninog sredstva jest osiguravanje trajne sveze estica anorganskog punila s organskom smolastom matricom. Ovo sredstvo to omoguuje

190

sprijeavanjem hidrolitike degradacije spoja punilo/smola i dobrom raspodjelom stresa izmeu smole i punila. Najee spojno sredstvo za povezivanje estica anorganskog punila i smolaste matrice su organosilani meu kojima glavno mjesto zauzima ymetaksiloksipropiltriometoksisilan ili jednostavnije silan. Silanizirajui agens je bifunkcijska molekula koja se na jednom kraju svezuje za hidroksilne skupine anorganskog punila putem reakcije kondenzacije, ostvarujui na taj nain siloksanske sveze. Na drugom kraju molekule metakrilne skupine podlijeu adicijskoj polimerizaciji pri kemijskoj ili fotokemijskoj aktivaciji stvrdnjavanja smole.

OSTALI SASTOJCI Inicijatori polimerizacije


Kemijski: benzoil peroksid i tercijarni amini slue kao izvori slobodnih radikala. Najee se rabe tercijarni amini kao: N,N-dimetil-p-toluidin i N,N-dihidroksietil-p-toluidin. Fotokemijski: za svjetlom stvrdnjavajue kompozitne smole najee se rabi alfa-alfa

diketon odnosno kamforkinon kao fotoaktivator s maksimumom apsorpcije na 468 nm, zajedno sa tercijarnim alifatskim aminom N,N-dimetil aminoetil metakrilatom. U novije vrijeme dodaje se i fenil propan dion (PPD) s maksimumom apsorpcije na 430 nm.

Inhibitori polimerizacije
Inhibitori su kemijski agensi koji imaju sposobnost sprijeiti samostvrdnjavanje (autopolimerizaciju) kompozitne smole. Najee se rabi monometil eter ili hidrokinon te bitlirani hidroksitoluen.

191

Stabilizatori
Stabilizatori ultraljubiastog svjetla ili UV absorberi dodaju se zbog stabilnosti boje kompozitne smole. Najee se rabi 2-hidroksi-4-metoksi-benzofen. U novije vrijeme intenziviran je napor za otkrivanjem novih organsko-anorganskih sustava koji imaju sposobnost poboljanja stupnja konverzije i smanjenja polimerizacijskog skupljanja te poveanja otpornosti na troenje. Takav materijal je temeljen na uretanima i alkosilanima, a sintetizira se usporednim procesima: sol-gel procesom i polimerizacijom organskog dijela u polimernu mreu stvarajui pritom anorgansko-organski kopolimer. Vlaknasto punilo organskih smola doprinosi znaajnom poveanju fiziko-mehanike otpornosti kompozitnog smolastog materijala. Takav se materijal naziva keramici nalik ili optimiziran kompozitni materijal, odnosno ceromer ili ormocer. Pored ovog, istraivanja teku i u drugom smjeru. Razvojem bioaktivne formule organske smole i ukljuivanjem amorfnog kalcij-fosfata u punilo pokuava se ostvariti selektivno otputanje aktivnih iona potrebnih za remineralizaciju demineraliziranog tvrdog zubnog tkiva. Na taj nain e se znaajno poveati karijes protektivno djelovanje i smanjiti mogunosti pojave rekurentnog zubnog karijesa.

22.2. SVRSTAVANJE KOMPOZITNIH MATERIJALA Nakon mnogobrojnih pokuaja tijekom proteklih trideset godina da se ponudi odgovarajua podioba kompozitnog smolastog materijala, koja bi kliniaru olakala snalaenje i izbor najpovoljnijeg materijala za pojedine indikacije restorativnog postupka, danas se smatra da su veliina estica i koliina punila temeljno polazite za svrstavanje odnosno klasifikaciju kompozitnog smolastog materijala. Ranije podjele spram veliine estica punila i kemijskog sastava na: klasina makropunila, mikropunila i kompleksi temeljeni na mikropunilu,

te klinika podioba kompozitnih materijala na : klasine, hibridne, 192

homogene, heterogene, i polihibridne, danas se znatno manje rabe zbog pojave novih sustava i tehnolokih rjeenja.

Posljednjih godina dogodila su se znaajna poboljanja smanjivanjem veliine i poveanjem kvalitete estica punila, poboljanjem adhezije izmeu punila i organske matrice, a uvoenjem monomera niske molekulske teine poboljana je polimerizacija i rukovanje kompozitnim materijalom. Brojne podiobe koje su temeljem ovih dostignua posljednjih godina ponuene radi boljeg snalaenja kliniara dosta su sloene i neprikladne pa mogu stvoriti zbrku i nesnalaenje u svakodnevnoj klinikoj praksi. Za klinike potrebe najprikladnija je podjela spram veliine estica i volumnog postotka anorganskog te fizikih svojstava estica punila na: kompozitne materijale s mikropunilom, hibridne kompozitne materijale, mikrohibridne kompozitne materijale pakirajue kompozitne materijale i tekue kompozitne materijale.

Kompoziti s mikropunilom (mikrofilni) imaju anorganske estice veliine od 0.4-0.1 mikrometra, a volumni postotak punila izmeu 35 i 50 % . Hibridni kompoziti imaju anorganske estice veliine od 1- 3 mikrometra, a volumni postotak punila izmeu 70 i 77 %. Mikrohibridni kompoziti imaju anorganske estice veliine izmeu 0.4 i 0.8 mikrometara, a volumni postotak punila od 56 66 %. Pakirajui kompoziti imaju anorganske estice veliine izmeu 0.7 i 20 mikrometara, a volumni postotak punila od 48 65 %. Tekui kompoziti imaju anorganske estice veliine izmeu 0.04 i 1 mikrometra, a volumni postotak punila od 44- 54 %.

193

22.3. KLINIKE INDIKACIJE Klinike indikacije za uporabu pojedinog kompozitnog smolastog materijala znaajno ovise o njegovu sastavu, veliini estica, teinskom i volumnim postotku punila, te fizikomehanikim svojstvima. Kompozitne smole s mikropunilom su indicirane za restoracije kaviteta III, IV i V, razreda te minimalne korekcije zubnog oblika, poloaja i diskoloracije. Hibridne kompozitne smole preporuuju se za restoracije I i II razreda na stranjim zubima, izgradnju dentinske jezgre kod kaviteta IV razreda te kompozitne inleje. Mikrohibridne kompozitne smole indicirane su za direktne restoracije na stranjim zubima te labijalne fasete kao i rekonstrukcije zubnog oblika i diskoloracija. Pakirajue kompozitne smole su indicirane za restoracije I i II razreda srednje veliine na stranjim zubima. Tekue kompozitne smole su indicirane za sve mikropreparacije, jamice i fisure, cerviksne defekte kao i linere odnosno prvi sloj za srednje duboke i duboke kavitete.

22.4. HIBRIDNI SMOLASTI KOMPOZITNI MATERIJAL Nastali su kao potreba da se ujedine prednosti dobre povrinske poliranosti kompozinih smola s mikropunilom i visoka otpornost na povrinsko troenje kompozitnih smola s veim esticama. Na taj nain se izbjegavaju najvaniji nedostaci jedne i druge skupine i nastaje novostvoreni hibridni kompozitni materijal. Takve prednosti hibridnom kompozitnom smolastom materijalu osigurava visoki teinski (78-85%) i volumni postotak punila (70 77 %) u organskoj matrici Bis- GMA i UDMA. Anorgansko punilo sadri kvarc, borosilikatno staklo, stroncij, cirkonij, amorfni silicij te litij i aluminij fluorosilikatno staklo. Ovakav sastav pored spomenutog osigurava i bolja fizikomehanika svojstva od kompozitnog smolastog materijala s mikropunilom. Hibridni kompozitni smolasti materijal posjeduje visok modul elastinosti i ima nii stupanj polimerizacijskog skupljanja u odnosu na materijale s mikropunilom, vei stupanj konverzije te otpornost na apsorpciju vode, a time i nii stupanj biodegradacije to znaajno utjee na dugotrajnost restorativnog zahvata.

194

22.5. MIKROHIBRIDNI SMOLASTI KOMPOZITNI MATERIJAL Mikrohibridni materijal nastao je zbog potrebe da se materijal poveanih fizikomehanikih svojstava uporabi i u podruju prednjih zubi, s tenjom da uz to iskae vii stupanj povrinske poliranosti od hibridnog materijala. Mikrohibridni kompozitni materijal sadri estice punila znatno manje veliine od hibrida (0.4- 0.8 mikrometara ) uz istodobni nii volumni postotak anorganskog punila (56 66 vol%) estice manje veliine osiguravaju bolju poliranost i sjaj povrine slian onom u kompozitnog smolastog materijala s mikropunilom zadravajui pritom vii stupanj otpornosti na troenje.

22.6. TEKUI SMOLASTI KOMPOZITNI MATERIJAL Tekue kompozitne smole uvedene su u kliniku praksu godine 1995. kao novi materijal koji e omoguiti bre, bolje i jednostavnije rukovanje. Ove materijale odlikuje niska viskoznost, manji udio anorganskog punila (44 54 % volumnog udjela ), prosjene veliine estica od 0.04-1 mikrometar, nizak modul elestinosti. Zbog svog sastava pokazuju neto slabija fiziko-mehanika svojstva od ostalih kompozitnih materijala, ali izrazita sposobnost teenja te nii modul elastinosti daju im sposobnost apsorbiranja stresa i zbog toga prednost u odreenim specifinim indikacijama. Tekui kompozitni materijal indiciran je u sljedeim klinikim situacijama: peaenje fisura i jamica, mikrokaviteti, mali defekti cakline i dentina, defekti u cerviksnom podruju, premazi na dnu kaviteta kao tzv. elastini sloj, premazi kod direktnog prekrivanja pulpe, izrada elastinih parodontolokih splintova.

195

22.7. PAKIRAJUI SMOLASTI KOMPOZITNI MATERIJAL Pakirajui ili kondenzibilni kompozitni materijal nastao je kao prava alternativa dentalnom amalgamu jer se pokazalo da su restoracije zubi dosadanjim kompozitnim materijalom pokazale brojne nedostatke kao to su potekoe oblikovanja aproksimalnih kontaktnih odnosa, postojanost boje i oblika, rubna adaptacija i proputanje te poslijeoperativna osjetljivost zuba. U svrhu prevladavanja spomenutih potekoa pojavio se godine 1998. tzv. pakirajui ili kondenzibilni kompozitni materijal ALERT (Jeneric, Pentron, USA) kao supstitut amalgamu. Materijal je preporuen kao idealno sredstvo koje se moe kondenzirati u kavitetu slino kao amalgam. Smatralo se da je na taj nain mogue postii optimalne aproksimalne kontaktne odnose, zaobljenje rubova kao i visoku otpornost na troenje i ouvanje anatomskog izgleda restoracije. Naalost, ovi materijali nisu ispunili oekivanja jer su istraivanja su pokazala da hibridni kompozitni materijali, optimalno primijenjeni, pokazuju bolja fiziko-mehanika i estetska svojstva od pakirajuih.

22.8. MEHANIZAM STVRDNJAVANJA KOMPOZITNIH SMOLA Kompozitni smolasti materijal odlikuje se specifinim nainom stvrdnjavanja, koji se oituje konverzijom molekula monomera u makromolekule polimere krinim povezivanjem (cross linking), stvarajui pritom mreu u koju se ukljete estice anorganskog punila. Polimerizacija kompozitnih smola jest proces stvrdnjavanja, a odvija se putem tzv. radikalske polimerizacije u tri stupnja: 1) inicijacija - homolitikom razgradnjom fotoinicijatora dolazi do oslobaanja primarnog radikala, koji adicijskom reakcijom s monomerom stvara novi slobodni radikal, 2) rast ili propagacija lanane reakcije - uzastopna adicija velikog broja molekula monomera uz nastanak makromolekulskih radikala, 3) zaustavljanje ili terminacija rasta makromolekula - poveanjem koncentracije polimerizacije dolazi do bimolekulskih reakcija nastalih radikala i zaustavljanja rasta lananih makromolekula.

196

Svrdnjavanje smolastog kompozitnog materijala je inicirano osvjetljavanjem plavim svjetlom koje emitira halogena arulja ili svjetlosno emitirajua dioda (LED). Inicijator u veini smolastih kompozitnih materijala jest kamforkinon koji reagira u intervalu valnih duljina od 400-500 nm s maksimumom apsorpcije na 468 nm. Kakvoa polimerizacije mjeri se stupnjem konverzije monomera u polimer (koji nikada nije 100%), a ovisi o sljedeim imbenicima: kemijskom sastavu materijala posebice vrsti monomera, koncentraciji inicijatora polimerizacije, veliini, vrsti i koliini anorganskih estica punila vei udio punila smanjit e polimerizacijsko skupljanje, ali e poveati krutost materijala, intenzitetu, vremenu i udaljenosti izvora svjetlosti od povrine kompozita. Pomicanje i prostorna organizacija molekula monomera odgovorni su za promjene volumena tijekom polimerizacije. Na poetku procesa polimerizacije smola ulazi u prijegelacijsku fazu u kojoj je organska matrica u viskoznoj plastinoj formi, koja joj omoguuje razlijevanje odnosno teenje. U toj fazi se monomeri jo uvijek mogu pomicati ili skliznuti u novi poloaj u organskoj matrici. Proces polimerizacije se dalje nastavlja pri emu se stvaraju sve vee molekule, a kompozit stvrdnjava i homogenizira se u tvrdo tijelo. Toka u kojoj vie nije mogue bilo kakvo kretanje naziva se gel toka, a oznauje prijelaz iz prijegelacijske faze u poslijegelacijsku fazu. Materijal je u kruto elastinom stanju, ali jo uvijek se skuplja . Kada se skupljanje zavri pojavljuje se napetost odnosno stres. Gelacija se moe prikazati kao trenutak kada tijek molekula u materijalu vie ne moe kompenzirati skupljanje. Ukupno skupljanje materijala odreuje prijegelacijska faza u kojoj materijal jo uvijek moe kontrolirati i kompenzirati polimerizacijsko skupljanje. Postgelacijska faza ili faza vitrifikacije smatra se odgovornom za pojavu napetosti i sila stresa Postoji nekoliko oblika polimerizacijskog skupljanja:

Slobodno skupljanje
- ako kompozitni materijal ne lei na vrstoj povrini skupljat e se prema centru. Budui da skupljanje nije ometano nee se razviti stres.

Efektivno skupljanje
- ako je kompozitni materijal privren za samo jednu vrstu povrinu na skupljanje e

197

utjecati novostvoreni granini uvjeti i nee se razviti gotovo nikakav stres, jer e gubitak volumena biti kompenziran skupljanjem spram povrine svezivanja.

Skupljanje izmeu suprotnih zidova kaviteta


- stres zbog polimerizacijskog skupljanja razvit e se ako je skupljanje ometano suprotnim zidovima kao sila koja vue kompozit od zidova kaviteta. Ako stres prekorai snagu adhezijske sveze, doi e do kidanja te sveze i pojave rubne pukotine.

22.9. SVOJSTVA KOMPOZITNOG SMOLASTOG MATERIJALA Fizikomehanika svojstva kompozitnih smola odreuju njihova tvrdoa, vrstoa, elastinost, otpornost na savijanje, kidanje, torziju, troenje, toplinska i elektrika provodljivost, polimerizacijsko skupljanje, hidropska i termika ekspanzija. Ova svojstva odreuju restorativnu vrijednost samog materijala i trajnost restoracije. Zbog toga neka od ovih svojstava moemo smatrati poeljnim, a druga nepoeljnim. Meu nepoeljna svojstva ubrajaju se: polimerizacijsko volumetrijsko skupljanje, hidropska ekspanzija i termika ekspanzija. Krino povezivanje u mreu tijekom polimerizacije dovodi do volumetrijskog skupljanja ili kontrakcije, koja se oituje kao dimenzijska nestabilnost samog materijala poznato kao polimerizacijsko skupljanje. Ovo skupljanje moe uzrokovati pojavu stresa. Stres zbog polimerizacijskog skupljanja moe u znaajnoj mjeri utjecati na stvaranje rubne pukotine i kompromitaciju trajnosti restorativnog zahvata. Da bi se izbjeglo polimerizacijsko volumetrijsko skupljanje kompozitnih smola danas se u organsku matricu ukljuuju ekspandirajui monomeri, odnosno viefunkcijski cikliki oligomeri kao to su spiroortoesteri i cikliki akrilati. Kompozitni smolasti materijal s veim postotkom organskog dijela posjeduje vie monomera koji trebaju prei u polimer i pokazivat e vei stupanj polimerizacijskog skupljanja. Hibridni kompozitni materijal s visokim teinskim i volumnim postotkom anorganskog punila pokazuju manje ukupno skupljanje materijala, meutim zbog visokog modula elastinosti potrebno je prevenirati polimerizacijski stres. Ovaj problem danas se pokuava kompenzirati promjenom sastava materijala (ekspandirajui monomeri), slojevitom tehnikom postavljanja materijala u kavitet i optimalniom polimerizacijom materijala.

198

Toplinska ekspanzija kompozitnih smola oituje se irenjem materijala uslijed stalnih temperaturnih promjena u usnoj upljini, tijesno je povezana i s polimerizacijskim skupljanjem , a ovisna je o koeficijentu termalne ekspanzije materijala. Sve kompozitne smole podlone su djelovanju vode iz usne upljine. Tijekom vremena materijal apsorbira vodu koja dovodi do ekspanzije materijala, a kao posljedica toga nastaje rubno obojenje i pukotina koja omoguuje proputanje mikroorganizama u smjeru zubne pulpe.

22.10. STRES ZBOG SKUPLJANJA KOMPOZITNE SMOLE Stres je napetost ili sila koja nastaje zbog polimerizacijskog skupljanja, a djeluje na adhezijsku svezu dviju povrina. Jednaka je skupljanju pomnoenom s Youngovim modulom elastinosti. Povezanost stresa i modula elastinosti kompozitnog materijala je izrazito velika S jedne strane poveani udio anorganskog punila smanjuje polimerizacijsko skupljanje, a s druge strane poveava krutost materijala. Zbog toga Youngov modul elastinosti i udio anorganskog punila znaajno utjeu na stupanj i ukupni iznos stresa pri skupljanju. Na pojavu stresa najvie utjeu sljedei imbenici: volumen i konfiguracija kaviteta svojstva smolastog materijala tehnika postavljanja materijala polimerizacija smolastog materijala

LITERATURA 1. Bayne CL, Thompson JY, Swift E J, Stamatiades P, Wilkerson MA. Characteraizatin of first generation flowable composites JADA;129:567- 77. 2. Bowen RL. Dental filling material compromising vinyl silane treated silica and binder consisting of the reaction product of bis-phenol and glycidyl acrylate. US Patent 3,066,112; Nov., 1962. 3. Buonocore MG. A simple method of increasing the adhesion of acrylic filling materials to enamel surfaces. J Dent Res 1955;34:849-53. 199

4. Davidson CL, Feilzer AJ. Polymerization shrinkage and polymerization shrinkage stress in polymer-based restoratives. J Dent 1997;6:435-40. 5. Duke ES: The introduction of a new class of composite resins: ceromers. Compendium 1999;20:246. 6. Ferracane JL. New polymer for dental restorative materials. Oper Dent 2002;suppl: 199209. 7. Hickel R, Dasch W, Janda R, Tyas M, Anusavice K. New direct restorative meterials. Int Dent J 1988;48:3-16. 8. Lutz F, Phillips RW. A classifIcation and evaluation of composite resin systems. J Prosthet Dent 1983;4:480-8. 9. Nakabayashi N, Kojima K, Matsuhara E. The promotion of adhesion by the infiltration of monomers into tooth substrtats. J Biomed Mater Res 1982;6:265-73. 10. Peutzfeld A. Resin composites 1997;105:97 116. 11. Tarle Z, Meniga A, Kneevi A, utalo J, Risti M, Pichler G. Composite conversion and temperature rise using a conventional, plasma arc and an experimental blue LED curing unit. J Oral Rehabil 2002;29(7):662-67. 12. Unterbrink GL, Liebenberg WH. Flowable resin composites as filled adhesives: literature review and clinical recommendations. Quintessence Int 1999;30:249- 57. 13. Willems G, Lambrechts P, Bream M, Vanherle G. Composite resins in the 21 st century. Quintenssence Int 1993;24(9):641- 58. 14. Yap AU, Teoh S H, Chew C L. Effect of cyclic loading on occlusal contact area wear of composite restoratives. Dent Mater 2002;18:49- 58. in dentistry: The monomer systems. Eur J Oral Sci

200

23. CAKLINSKO-DENTINSKI ADHEZIJSKI SUSTAVI


Zrinka Tarle

Adhezijske tehnike i uporaba kompozitnih materijala temelj su moderne restorativne stomatologije. Openito, adhezija je spajanje razliitih materijala privlaenjem atoma i molekula. Caklinsko-dentinski adhezijski sustavi imaju ulogu posrednika u svezivanju i retenciji kompozitnih materijala uz tvrda zubna tkiva. Osnovni princip adhezije temelji se na izmjeni anorganskog materijala uklonjenog iz zuba sa smolastim monomerom koji se mikromehaniki ukljeuje u stvorenim porama. Adhezivi prijanjaju uz tvrda zubna tkiva mikromehaniki (prodorom jednog materijala u drugi), kemijski (ionskim, kovalentnim i vodikovim svezama) i fiziki (van der Waalsovim svezama). Zbog navedenog naina svezivanja adhezijski ispuni omoguuju maksimalnu tednju tvrdog zubnog tkiva, minimalno invazivne preparacije, te popravke postojeih ispuna bez ponovnog otvaranja prethodno zabrtvljenih dentinskih tubulusa. Osim anatomske i funkcijske naknade izgubljenog tvrdog zubnog tkiva, osiguravaju estetski optimalna rjeenja i uvelike proiruju indikacijski spektar konzervativnih zahvata. Za ostvarenje adhezije potrebno je pripraviti povrinu zuba kako bi se ostvario blizak kontakt adheziva i adherenda i omoguiti vlaenje dentina adhezivom niske viskoznosti. Sam koncept svezivanja smola uz tvrda tkiva poeo je uvoenjem postupka 30 sekundnog jetkanja cakline fosfornom kiselinom jo 1955. godine. Buonocore je uoio mikromehaniku retenciju poli (metil-metakrilatne) smole (PMMA) u caklini. Meutim, bez obzira na uspjenu adheziju u caklini, za kompenzaciju volumetrijskog skupljanja kompozitnih materijala i usavravanje izrade adhezijskih ispuna, nuno je bilo ostvariti i adheziju u dentinu. Kako su caklina i dentin strukturno razliiti, i postupci adhezije ovise o supstratu koji se tretira.

201

23.1. ZAOSTATNI SLOJ Zaostatni sloj (smear layer) nastaje kao posljedica mehaniko-toplinske obrade kaviteta, a sastoji se od 1-2 m debelih nakupina estica anorganskog tkiva, organskih sastojaka, krvnih stanica, sline, vode i mjehuria zraka.

23.2. ADHEZIJA U CAKLINI Zbog izrazito visokog mineralnog sadraja caklina je ekstremno tvrda. Sadri 95-96 % kristala hidroksilapatita (kalcijevog fosfata), 1-2 % organske tvari i 3 % vode. Graena je od prizmi prosjenog promjera 5 m. Ima ih 20000-30000/mm2. Unutar prizmi, kristali hidroksilapatita paralelni su sa smjerom same prizme, dok su u interprizmatskom prostoru orjentirani u drugom smjeru. Prizme poinju okomito na caklinsko-dentinsko spojite (CDS), a spram povrine zuba ine kut od 55-100. Okomite na povrinu zuba su samo na vrhu kvrice i na kutu interproksimalnih grebena. Jetkanje cakline provodi se najee i najuspjenije 30-40 % ortofosfornom kiselinom 30 sekundi. Jetkanjem se razaraju kristali hidroksilapatita, odstranjuje se stara i kemijski zasiena povrina cakline, uklanja glikoproteinska ovojnica i zaostatni sloj i tako poveava reaktivna povrina. Selektivno rastapanje kristala hidroksilapatita praeno je polimerizacijom smole koja se apsorbira kapilarnim privlaenjem unutar stvorenih pora. Nastaju dva tipa ukljetenja: makro-zupci (macro-tags) na periferiji prizme i brojni mikro-zupci (micro-tags) kao rezultat polimerizacije smole unutar sitnih jetkanih pora u sri svake prizme.

23.3. ADHEZIJA U DENTINU Dentin je manje mineralizirano tkivo od cakline, a sadri 67 % anorganske tvari, 21 % organske tvari i 12 % vode. Anorganski dio je uglavnom hidroksilapatit, a organski tip I

202

kolagena. Dentin je po tvrdoi izmeu cakline i kosti i vrlo je elastian, to je nuno za pravilno funkcioniranje zuba jer omoguava fleksibilnost i prevenira frakture lomljive cakline. Dentin je vrlo heterogene strukture. Graen je od gusto sloenih dentinskih kanalia (tubulusa) koji sadre citoplazmatske produljke formativnih stanica dentina - odontoblaste i periodontoblastini prostor ispunjen proteinskom intratubulusnom tekuinom, intratubulusnim depozitom kolagenih vlakana, minerala i organske tvari odontoblastinog nastavka i mehanoreceptora ivanog zavretka. Prosjean broj tubulusa varira od 65000/mm2 neposredno uz pulpu do 15000/mm2 uz caklinsko-dentinsko spojite. Promjer tubulusa varira od 2.5 m uz pulpu do 0.9 m uz CDS. Dentinski tubulusi sadre i ogranke koji se odvajaju svakih 1-2 m pod kutem od 45 , a promjera su 3001000 nm. Unutranjost tubulusa prekrivena je intratubulusnim dentinom koji tvori visoko mineraliziran zid debljine 45 nm uz pulpu i 750 nm uz CDS. Navedeni parametri uvelike utjeu na permeabilnost dentina s obzirom na udaljenost od pulpe. Vano je poznavati razlike u histolokoj grai primarnog, sekundarnog, tercijarnog, intratubulusnog, intertubulusnog, interglobularnog i sklerotinog dentina. Svezivanje za dentin je mikromehaniko i kemijsko. U dentinu, jetkanjem ortofosfornom kiselinom (maksimalno 15 sekundi) dolazi do izlaganja kolagene mree ogoljene od hidroksilapatita. Povrinskom demineralizacijom kolagen gubi potporu i nastaje upava povrina kolagenih niti koje vire iz intertubulusnog dentina. Dentinski tubulusi su ovoreni, a njihovi zidovi takoer su demineralizirani. Primarni mehanizam svezivanja baziran je na difuziji smole u tubuluse i infiltraciji eksponirane kolagene mree smolom. Kakvoa sveze ovisi o vlanosti povrine dentina, koncentraciji i aplikaciji kiseline i nainu polimerizacije. Kemijska se sveza ostvaruje izmeu intertubulusnog dentina i bifunkcijskih molekula primera. Karboksilne kiselne mogu adherirati za hidroksilapatit ionskim svezivanjem to rezultira stvaranjem kalcijevih soli. Meutim, pravo kemijsko svezivanje je nesigurno zbog slabog afiniteta funkcijskih monomernih skupina spram ogoljenog kolagena. Takva izazovna monomerno-kolagena interakcija vjerojatno je osnovni razlog nanoproputanju. 20.4. HIBRIDIZACIJA DENTINA Hibridni sloj definirao je Nakabayashi 1982. godine kao interdifuzijsku podruje smole, kolagenih niti i djelomice demineraliziranog intertubulusnog i intratubulusnog dentina. 203

Za stvaranje hibridnog sloja nuno je pripraviti dentinsku povrinu uklanjanjem ili otapanjem zaostatnog sloja i demineralizirati dentin (jetkanjem ili kondicioniranjem). Slijedi infiltracija ekspandirane kolagene mree polimerizirajuim hidrofilnim monomerima (priming-temeljni premaz; promotor adhezije) i konani, hidrofobni adhezijski premaz (bonding) koji ostvaruje potpunu infiltraciju nenapunjenih meukolagenih pora smolom. Rezultat ovakvog pristupa u tri odvojena koraka ili, pak, neki mogu biti spojeni, rezultira hibridizacijom, odnosno stvaranjem smolom infiltriranog dentina, smolastih zubaca (resin tags) u otvorenim dentinskim tubulusima i mikrozupcima u lateralnim tubulusnim ograncima. Tri su specifine ultramorfoloke promjene rezultat hibridizacije monomerom: obloena kolagena vlakna poput upavog tepiha, hibridizacija tubulusnog zida i smolasti zupci koji hermetski zatvaraju pulpo-dentinski kompleks i tite ga od mikroproputanja i posljedinog ulaska bakterija i mikro-smolasti zupci, odnosno lateralna tubulusna hibridizacija. Na taj nain dolazi do pomirbe hidrofilnog dentina i hidrofobne restorativne kompozitne smole. Hibridni sloj moe djelovati kao elasini odbojnik jer apsorbira stres koji se javlja pri polimerizaciji i na taj nain prevenira nastanak rubne pukotine.

23.5. SASTAV CAKLINSKO-DENTINSKIH ADHEZIJSKIH SUSTAVA Caklinsko dentinski adhezijski sustavi sastoje se od tri zasebne ili dijelom spojene komponente specifinog djelovanja. To su: Jetkajua ili kondicionirajua otopina odgovorna je za demineralizaciju supstrata i eksponiranje ogoljele kolagene mree. Pojam jetkanja podrazumjeva uklanjanje zaostatnog sloja i epova i uzrokuje povrinsku demineralizaciju dentina do dubine 2-5 m. Kisela komponenta dovodi do uklanjanja anorganskog dijela zuba, za razliku od pojma kondicioniranja, gdje dolazi do proirenja tubulusa poveanjem njihovog unutarnjeg volumena, dok dio anorganske komponente zuba ostaje sauvan. Primer kao temeljni namaz odnosno promotor adhezije odgovoran je za infiltraciju, proimanje supstrata. Adheziv ili bond kao zavrni premaz, odgovoran je za zavrno oblikovanje hibridnog sloja, smolastih zubaca i lateralnih mikrozubaca konanom polimerizacijom.

204

23.6. PODJELE CAKLINSKO-DENTINSKIH ADHEZIJSKIH SUSTAVA 1. 2. 3. Podjela caklinsko-dentinskih adhezijskih sustava prema generacijama Podjela caklinsko-dentinskih adhezijskih sustava prema broju komponenti Podjela caklinsko-dentinskih adhezijskih sustava prema broju faza rada

Ad 1, 2, 3) Najee rabljena podjela caklinsko-dentinskih adhezijskih sustava je kronoloka klasifikacija temeljena prema pojavljivanju proizvoda na tritu. Do danas razlikujemo est generacija. Vrlo je uobiajena podjela adhezijskih sustava prema broju komponenti u sustavu ili broju faza u radu. Meutim, s obzirom na znanstvenu neutemeljenost ovakvih podjela i mogunost podjele adhezijskih sustava spram relevantnih imbenika, loginije je dijeliti ih na sljedei nain. 4. 5. Podjela caklinsko-dentinskih adhezijskih sustava prema otapalu Podjela caklinsko-dentinskih adhezijskih sustava prema interakciji sa zubnim tkivom Ad 4) Najistaknutiji imbenik za odlike rukovanja caklinsko-dentinskog adhezijskog sustava je otapalo koje ima ulogu transportirajueg sredstva za monomere primera, poboljava vlaenje i penetraciju. Nakon infiltracije ogoljele kolagene mree primerom, otapalo se mora ukloniti ispuhivanjem. Otapala koja se rabe su: aceton voda alkohol Ovisno o otapalu, preferira se svezivanje na vlaan ili suhi dentin. Teko je odrediti i razluiti pojam suhog i vlanog dentina. Nakon jetkanja dentin je vlaan nakon njenog ispuhivanja zrakom ili apsorbcije vode sterilnom vaticom, sjajne je povrine bez vidljive vode. Suh dentin predmnijeva ispuhivanje dentina do povrine koja nije sjajna, ali to iskljuuje presuivanje. Meutim, presuivanje ili ostavljanje pretjerano vlane povrine dentina rezultira nano-proputanjem, mikro-proputanjem i preosjetljivou te posljedinim kompromitiranjem adhezijskog ispuna.

205

Svezivanje za demineralizirani dentin temelji se na infiltriraciji vodom popunjenih prostora izmeu kolagenih fibrila hidrofilnim monomerom i zamjenom vode polimerizirajuom organskom matricom, nakon evaporacije otapala. Aceton kao otapalo nema sposobnost reekspandiranja i infiltracije kolabirane, presuene kolagene mree. Stoga se acetonski adhezivi nanose na vlaan dentin gdje je kolagena mrea u ekspandiranom stanju. Aceton lako prodire kroz kolagenu mreu istiskujui vodu, hlapei i ostavljajui bifunkcijski monomer u meukolagenim prostorima. Voda kao otapalo ima izvanrednu sposobnost vlaenja kolagene mree i sposobna je reekspandirati kolabiranu kolagenu mreu pa se stoga nanosi na suh dentin. Vodeni adheziv u vlanom dentinu rezultirao bi nemogunou hlapljenja otapala i dodatnim razrjeenjem monomera i konanom insuficijentnom infiltracijom demineraliziranog dentina. Alkohol kao otapalo karakterizira mogunost funkcioniranja i u vlanom i u suhom dentinu. Bitno je istaknuti da se na vlani dentin adheziv nanosi u vie slojeva, a na suhi s produenim kontaktnim vremenom. Ad 5) Podjela caklinsko-dentinskih adhezijskih sustava spram interakcije sa zubnim tkivom moe se promatrati kroz tri aspekta: A. Adhezijski sustavi koji uklanjaju zaostatni sloj - jetkajue/ispirui adhezijski sustavi (JIAS); B. Adhezijski sustavi koji rastapaju zaostatni sloj - samojetkajui adhezijski sustavi (SAS) C. Stakleno-ionomerni adhezijski sustavi (SIAS) A. Veina suvremenih adhezijskih sustava oslanja se na koncept potpunog jetkanja to predmnijeva zasebne faze jetkanja i ispiranja (JIAS). Nadalje, mogu se aplicirati u tri konzekutivna koraka: jetkanje kiselinom, temeljni premaz - primer i konani premaz-adheziv. Prvi korak, jetkanje ukljuuje aplikaciju kiseline koja demineralizira povrinski dentin eksponirajui 3-5 m kolagenu mreu. Drugi korak je aplikacija primera promotora adhezije. Primer sadri polimerizirajue, hidrofilne monomere otopljene u acetonu, vodi ili alkoholu. Nosi ih kroz 206

nano-kanale vlane kolagene mree i stvara zasebni omota oko svakog kolagenog vlakna. Njenim ispuhivanjem povrine premazane primerom, uklanja se otapalo i zaostaje sjajan film na povrini. Konani korak je nanoenje hidrofobne smole, adheziva u svrhu zavrnog popunjavanja meukolagenih pora. Rezultat toga je stvaranje hibridnog sloja i zubaca nisko-viskozne smole u tubulusima. Tri su specifine ultramorfoloke promjene rezultat hibridizacije: izgled kolagena poput upavog saga, hibridizacija tubulusnog zida kao produljka hibridnog sloja, i lateralna tubulusna hibridizacija sa stvaranjem mikrozubaca to osigurava hermetsko brtvljenje pulpnodentinskog kompleksa. Optimalna procedura omoguava sprjeavanje mikro i nanoproputanja. elei pojednostavniti postupak nastali su adhezivi sa spojenom fazom primera i adheziva u jednoj otopini (boici, one-bottle) uz zasebno poetno jetkanje i ispiranje. U ovom je sluaju vano ne samo saturirati kolagenu mreu monomerom, nego i ostvariti dostatno debeo smolasti sloj na vrhu hibridnog sloja i omoguiti koncept elastinog svezivanja. Ovaj se problem rjeava viestrukim nanoenjem acetonskih adheziva ili uporabom nanopunjenih adheziva kako bi se postigla jednolinost hibridnog sloja, te poboljala stabilnost i trajnost sveze. Prednost potpuno jetkajuih adheziva je zadovoljavajue svezivanje uz caklinu i dentin i dostatna debljina hibridnog sloja, a nedostaci su osjetljivost procedure, rizik od pretjeranog jetkanja, neodgovarajueg ispiranja, mogunost ostavljanja presuenog ili prevlanog dentina, rizik od pretankog sloja nedostatno polimeriziranog zbog inhibicije kisikom (adhezivi u jednoj boici), i nedostatnog proimanja demineraliziranog dentina. B. Samojetkajui adhezijski sustavi (SAS) su adhezivi koji rastapaju zaostatni sloj. Temelje se na simultanom kondicioniranju i infiltriranju (priming) demineralizirane caklinske i dentinske povrine. Kliniki pokazuju vrlo dobar uspjeh jer ne zahtijevaju postupak jetkanja i ispiranja, ime se smanjuju pogreke koje nastaju pri aplikaciji i rukovanju s kiselinom, nisu osjetljivi na uvjete vlanosti supstrata, to uvelike reducira postoperacijsku preosjetljivost i tede vrijeme. Objedinjenje dvije poetne faze u adhezijskom tretmanu mogue su zbog primjene tzv. samojetkajuih primera, temeljenih na fosfatnim (PENTA, 10-MDP, HEMA-fosfat, diHEMA-fosfat) ili polikarboksilnim monomerima i kiselinama (4-MET, metakrilatna polialkenoina kiselina, maleina i itakonina kiselina).

207

Ovi adhezivi otapaju i djelimice demineraliziraju zaostatni sloj, a s obzirom da se ne ispiru s tretirane povrine, nego se samo ispuhuju zrakom, otopljeni zaostatni sloj kao i kristali hidroksilapatita ugrauju se u novonastali hibridni sloj. Kako kolagena vlakna nisu u potpunosti ogoljela, preostali hidroksilapatit moe sluiti kao receptor za kemijsku svezu fosfatnih ili karboksilnih skupina s funkcijskim monomerima. Uz navedene prednosti, nuno je istaknuti da je hibridni sloj tanji, a epovi u tubulusima krai. Pitanje je je li debljina hibridnog sloja presudna. Kod uporabe SAS hibridni sloj je tanji, ali je zbog usklaene demineralizacije tvrdog zubnog tkiva i infiltracije smolom jednolian. Miljenja oko jetkanja sklerotinog dentina i cakline su podijeljena. S obzirom na kiselost i agresivnost kiseline, mogu se razlikovati jaki, blagi i umjereni SAS. Jaki samojetkajui adhezivi obino imaju pH 1 ili nie to dovodi do jaeg demineralizacijskog uinka. U sluaju cakline uinak je daleko bolji od uinka umjerenih SAS, a u dentinu je kolagen gotovo u potpunosti demineraliziran. Debljina hibridnog sloja iznosi 2-3 m i pokazuje sva svojstva dubinske interakcije s dentinom, to predmnijeva izgled kolagena poput upavog saga na vrhu hibridnog sloja, hibridizaciju tubulusnog zida i lateralnu tubulusnu hibridizaciju. Prigovara im se slabljenje svezujuih sposobnosti zbog zaostale vode unutar adhezijske povrine. Blagi SAS imaju pH oko 2 i samo povrinski (1 m) demineraliziraju dentin to uz nunu mikromehaniku retenciju osigurava i kemijsko svezivanje za kalcij preostalog hidroksilapatita. Rezidualni hidroksilapatit omoguava kemijsku intetrakciju na molekulskom nivou stvaranjem stabilnih kalcij-karboksilatnih i kalcij-fosfatnih sveza otpornih na hidrolizu i degradaciju. Jasno da i kod blagih SAS postoji problem, a to je nedostatno proimanje cakline i sklerotinog dentina. Kako je caklina visoko mineralizirano tkivo, a sklerotini dentin je takoer hipermineraliziran i posjeduje intratubulusne kristale koji naruavaju ulazak smole u tubuluse, ovakav je supstrat potrebno dodatno tretirati. Umjereno jaki SAS imaju pH oko 1.5 i dovode do potpuno demineraliziranog vrha hibridnog sloja i djelimice demineralizirane baze. Prijelaz demineraliziranog do intaktnog dentina je postupan i ukljuuje nazonost hidroksilapatita u dubini od 1 m to omoguuje kemijsku meumolekulsku interakciju, dok im pojaana kiselost u odnosu na blage SAS omoguuje bolje ukljetenje u caklini i dentinu.

208

SAS mogu biti jednokomponentni ili dvokomponentni. Zbog ugradnje zaostatnog sloja u hibridni sloj danas je nakana inkorporirati antibakterijsku komponentu (12-metakriloil-oksi-dodecil-piridinium-bromide MDPB) u samojetkajue sustave. C. Stakleno-ionomerni adhezijski sustavi (SIAS) temelje se na kombinaciji smole i staklenog ionomera. Bez obzira na mogunost izravnog svezivanja uz tvrda zubna tkiva, tretman zuba slabom poliakrilnom kiselinom (kondicionerom), u trajanju od 10-20 s, bitno pojaava uinak svezivanja. Nakon ispiranja i njenog suenja povrine, dolazi do uinka ienja uklanjanjem zaostatnog sloja, parcijalnom demineralizacijom i stvaranjem mikroporoznosti do dubine 0.5 m. Dolazi do mikromehanikog ukljetenja plitkom hibridizacijom i kemijske interakcije poliakrilne kiseline sa zaostatnim hidroksilapatitom. SIAS ostvaruju i primarnu kemijsku svezu stvaranjem ionske sveze izmeu karboksilne skupine poliakrilne kiseline i kalcija hidroksilapatita koja ostaje oko eksponirane kolagene mree. Kalcijeve soli su vrlo teko topljive to omoguava postojanost kemijske sveze. Za staklene ionomere je tipino stvaranje stabilne i snane gel-faze na dodirnoj povrini izmeu 0.5-1 m plitkog hibridnog sloja i stakleno ionomernog matriksa. Snaga adheriranja uz zub je slina blagim SAS uz razliku da SAS rabe monomere niske molekulske teine, a stakleni ionomeri polimere na bazi poliakrilne kiseline visoke molekulske mase.

LITERATURA 1. De Souza Costa CA, Hebling J, Hanks CT. Current status of pulp capping with dentin adhesive system: a review. Dent Mater 2000;16:188-97. 2. Goracci G. The latest discoveries in adhesion: Recent studies. Proceeding from the second International Symposium St. Margherita Ligure, Italy 1998;36-40. 3. Imazato S, Kinimoto Y,Tarumi H, Ebisu S, Tay FR. Antibacterial activity and bonding characteristics of an adhesive resin containing antibacterial monomer MDPB. Dent Mater 2003;19:313-9. 4. Inoue S, Van Meerbeck B, Vargas M, Yoshida Y, Lambrechts P, Vanherle G. Adhesion mechanism of self-etching adhesives. 3 rd Int. Kuraray Symposium; Advanced Adhesive Dentistry; 1999 December 3-4; Granada. Cirimido: Grafiche Erredue, Copyright-Kuraray Co.Ltd., 2000; pp131-48. 209

5. Lenhard M. Composite restorations 1.0. Ivoclar/Vivadent 2001:15-7. 6. Nakabayashi N, Kojima K, Masuhara E. The promotion of adhesion by the infiltration of monomers into tooth substrates. J Biomed Mater Res 1982;16:265-73. 7. Nakaoki Y, Nikaido T, Burrow MF, Tagami J. Effect of residual water on dentin bond strength and hybridization of a one-bottle adhesive system. Oper Dent 2002;27:563-68. 8. Pashley DH. Dynamics of the pulpo-dentinal complex. Critical rewiev in oral biology and medicine 1996;7:104-33. 9. Sano H, Yoshikava T, Pereira PN, Kanemura N, Morigami M, Tagami J, Pashley DH. Long- term durability of dentin bonds made with a self-etching primer, in vivo. J Dent Res 1999;78(4):906-11. 10. utalo J. Kompozitni materijali u stomatologiji. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske, 1988. 11. Tarle Z, Meniga A, Kneevi A, utalo J, Risti M, Pichler G. Composite conversion and temperature rise using a conventional, plasma arc and an experimental blue LED curing unit. J Oral Rehabil 2002;29(7):662-67. 12. Van Meerbeck B, Vargas M, Inoue S, Yoshida Y, Peumans M, Lambrechts P, Vanherle G. Adhesives and cements to promote preservation dentistry. Oper Dent 2001;6:119-24. 13. Van Meerbeck B, De Munck J, Yoshida Y, Inoue S, Vargas M, Vijay P, Van Landuyt K, Lambrechts P, Vanherle G. Adhesion to enamel and dentin: current status and future challenges. Oper Dent 2003;28-3:215-35.

210

24. MATERIJALI ZA PUNJENJE KORIJENSKOG KANALA


Ivica Ani

Prvo zabiljeeno punjenje korijenskog kanala izvreno je prije gotovo 2200 godina. Nalaz je potvren radiografskom snimkom naenog kostura na kojem je vidljiva bakrena ica implantirana u endodontski prostor. Dvije tisue godina nakon toga, korijenski kanali pokuavali su se ispuniti gipsom, azbestom, bambusom, a potom i zlatom ili irido-platinskom legurom. Tijekom desetljea razvoja stomatologije, mnoga sredstva su izbaena iz uporabe, a uvedena nova. Punjenje korijenskog kanala zadnji je korak u endodontskom lijeenju. Svrha punjenja je ispuniti prostor glavnog korijenskog kanala i to je mogue potpunije zabrtviti apeksni otvor, lateralne i akcesorne kanale. Naela koja bi trebao ispunjavati materijal za brtvljenje kanala zadana su prije vie od pola stoljea, usprkos razvoju kemije i pojavi polimera i modernih materijala, takav materijal do danas nije razvijen. Gutaperka, koja se rabi vie od 120 godina za punjenja korijenskog kanala, najprije u obliku konusa, a potom i kao termoplastina gutaperka, ne moe sama, bez punila, dovoljno dobro zabrtviti kanal. Prema Grossmanu, materijali za punjenje korijenskog kanala ostaju trajno u kanalu stoga moraju imati neka svojstva: - biokompatibilnost - stalni volumen - polagano stvrdnjavanje - dobro svezivanje za dentin - radiokontrastnost - ne boji zubna tkiva - mogunost uklanjanja iz korijenskog kanala (topljivost u otapalu) - netopljivost u tkivnim tekuinama - bakteriostatian uinak - neporoznost

211

Vrste punila s obzirom na konzistenciju dijelimo na: meka punila koja ostaju trajno meka (paste), meka punila koja s vremenom stvrdnjavaju u korijenskom kanalu (cementi), polutvrda (gutaperka tapi), tvrda punila (mogu biti elastina kao to su srebrni i zlatni tapi i rigidna npr: krom-kobaltni tapi). Kao zasebnu skupinu moemo spomenuti materijale za retrogradno zatvaranje kaviteta poput Super EBA (Super Ethoxybenzoic Acid) (Staident International, Staines, Middx, Velika Britanija), IRM (Intermediate Restorative Material) (DeTrey, Dentsply, Konstanz, Njemaka) i MTA (Mineral Trioxide Aggregate) (DeTrey, Dentsply, Konstanz, Njemaka). Prije su se rabili non-cink srebrni amalgam za zatvaranje eksternih resorpcija ili retrogradno zatvaranje korijenskog kanala nakon apikotomije. Do danas niti jedno sredstvo ne zadovoljava u potpunosti sve postavljene uvjete, stoga se pri punjenju rabe najmanje dvije vrste punila zajedno. Najee je to kombinacija polutvrdog materijala (gutaperka tapii) i punila koje stvrdnjava u kanalu (cement). Pri tome punilo zapunjava prostore izmeu tapia i stijenki kanala, a isto tako prodire u lateralne i akcesorne kanalie gdje tapii ne mogu doprijeti.

24.1. MEKA PUNILA KOJA TRAJNO OSTAJU MEKA (PASTE) 24.1.1 Paste temeljene na kalcij hidroksidu Paste temeljene na kalcij hidroksidu, zbog svoje kemijske nestabilnosti rabe se za privremeno punjenje kanala. Ne stvrdnjavaju se i resorbiraju se tijekom vremena. Konzistencija pasta postie se razliitim dodacima (npr: metilceluloze), a radiokontrastnost dodatkom npr. barijeva sulfata. Zajedniko im je svojstvo alkalinost koja ovisi o koliini hidroksilnih iona koji prodiru u dentinske tubuluse. Kalcijev hidroksid u dodiru s vezivnim tkivom proizvodi teko topljive kalcijeve soli koje se taloe na povrini te je stoga otputanje iona vremenski i prostorno ogranien proces. Lako se ispiru iz korijenskog kanala. Predstavnici grupe su: Pulpodent, vodena otopina (Pulpodent Corp, Watertown Mass, USA) Calasept (Speiko GmbH, Muenster, Njemaka) sadri 56% kalcijeva hidroksida i u tragovima natrij, kalij i kalcij klorid otopljene u sterilnoj vodi.

212

Apexit baza (ne smije se mijeati s aktivatorom jer potom stvrdnjava (Vivadent, Schaan, Liechtenstein) Sealapex baza (ne smije se mijeati s aktivatorom jer potom stvrdnjava, Kerr, Karlsruhe, Njemaka) Calxyl (Oco-Prparate GmbH, Dirmstein-Pfalz Njmaka) sadri: kalcij hidroksid i barij sulfat Rabe se kao dezinfekcijski uloak prije trajnog punjenja korijenskog kanala ili kod mladih trajnih zuba za poticanje apeksogeneze ili apeksifikacije, te za punjenje korijenova mlijenih zubi. Osim toga, rabe se kod pacijenata gdje se oekuje dugi razmak izmeu pojedinih posjeta. Kalcij hidroksid je vrlo uinkovit intrakanalni dezinficijens. Meke paste je potrebno ukloniti iz kanala po zavretku lijeenja i zamijeniti trajnim punilima koji stvrdnjavaju u kanalu.

24.2. MEKA PUNILA KOJA STVRDNJAVAJU U KORIJENSKOM KANALU (CEMENTI) Klasini predstavnici punila su: Kloraperka, Eukaperka i Jodoform cement koji moe biti brzo ili spororesorbiraji. Kloraperka se dobiva otapanjem gutaperke u kloroformu dok se ne postigne gusta pastozna konzistencija. Prema nekim podacima, masu je preporuio jo 1914 godine Callahan, dok drugi navode da se prvi put pojavila oko 1939 godine u Norvekoj (Cohen). Isparavanjem kloroforma, masa stvrdnjava, ali zbog toga masa mijenja volumen i javlja se porozitet mase. Sastav kloraperke N-O (Nygaard-Ostby 1939) je: praak sadri Canada balzam (19,6%), Rosin (11,8%), Gutaperku (19,6%) i cink oksid (49,0%). Tekuina je kloroform. u SAD-u, prema izvjeu FDA (Food and Drug Administration), kloroform je kancerogen te se ne preporuuje za uporabu. Eukaperka je gutaperka otopljena u eukaliptolu koji je glavni sastojak eukaliptusova ulja. Manje je toksian od kloroforma, ali puno sporije otapa gutaperku. Eukaliptol posjeduje antibakterijski i antiupalni uinak. Jodoform pasta poznata je od poetka stoljea (Printz 1913). Kod jodoform paste, radiokontrastni jodoform je ujedno i najzastupljeniji materijal. Vrlo brzo se resorbira ne samo ako je kanal prepunjen, ve i u kanalu te je originalna formula paste modificirana dodavanjem cink oksida ime je usporena apsorpcija. Sporo resorptivna antiseptina jodoform pasta sastoji 213

se od: cink oksida, jodoforma, timola, kamforiranog klorofenola i lanolina. Nedostatak paste je u tome to kod prepunjenja kanala izaziva dugotrajnu iritaciju i bol sve dok se ne resorbira. Osim toga, teko se uklanja iz kanala ako se za to ukae potreba. Isto tako je teko, a ponekad i nemogue ukloniti cink-oksifosfatni cement te se toga ne preporuuje za punjenje korijenskog kanala. Danas se u endodonciji za punjenje korijenskih kanala uglavnom ne rabe cementi koji stvrdnjavaju u korijenskom kanalu.

24.2.1. Cementi temeljeni na kalcij hidroksidu a) Skupina kalcij salicilat cemenata koji stvrdnjavaju u kiseloj reakciji koja se zbiva pri dodiru salicilat estera s kalcij oksidom ili kalcij hidroksida u vodenoj bazi. Stvrdnjavanje se temelji na stvaranju kalcij salicilat kelatora. Ostaju trajno u kanalu i moraju biti kemijski stabilni. Ne otputaju, ili minimalno otputaju hidroksidne ione jer alkaliziranje dentina nije primarna zadaa ovih preparata za razliku od pasta za privremeno punjenje kanala. Na trite dolaze kao dvije paste (baza i katalizator u zasebnim trcaljkama) od kojih jedna sadri kalcijev oksid ili kalcijev hidroksid (akceptor protona), kontrastno sredstvo (barij sulfat), punilo (cink oksid), plasticizere (npr: etil-toluen sulfonamid). Druga pasta sadri salicilatni ester (donator protona). Predstavnici su: CRCS - Calcibiotic root canal sealers (Hygenic, Akron, USA) bio je jedan od prvih kalcij hidroksidnih cemenata (praak: cink oksid, hidrogenirani rosin ester, barij sulfat, kalcij hidroksid, bizmut subkarbonat; tekuina: eugenol, eukaliptol). Svrstavaju ga i u cink oksid - eugenol cemente. Sealpex - (Kerr, Karlsruhe, Njemaka) pojavio se ubrzo nakon CRCS-a. Tijekom vremena ekspandira, apsorbira vodu i mijenja radiokontrastnost. Apexit (Vivadent, Schaan, Liechtenstein). Mijea se u omjeru 1:1 kroz 10 do 20 sekundi. Za to vrijeme postigne se jednolina, kremasta masa koja se unosi u korijenski kanal. Na sobnoj temperaturi ostaje mekan nekoliko sati, a u kanalu stvrdnjava za 10 do 30 sati. Biocalex (Ondex SA, Quetigny, Francuska)

214

24.2.2. Punila temeljena na cink oksidu-eugenolu Cink oksid-eugenol cementi razvijeni su poetkom tridesetih godina. Prvi je bio Kerr sealer (Kerr, Karlsruhe, Njemaka) (Rickert 1931). Praak je sadravao cink oksid, precipitirano molekulsko srebro, oleosmolu, timol jodid, a tekuina je bila: ulje klinia i Canada balzam. Zbog prebrzog stvrdnjavanja cementa godine 1936 Grossman je dao novi recept (ProcoSol radiopaque silver cement): praak je sadravao cink oksid, precipitirano srebro, hidrogeniziranu smolu, magnezij oksid, a tekuina je bila Canada balzam i eugenol. Obje formule su bile nepogodne za uporabu zbog srebra koje je intenzivno bojalo zube, a dodavalo se kao radiokontrastno sredstvo. Stoga Grossman, 1958 godine, modificira svoju formulu (ProcoSol nonstaining cement). Stvrdnjavanje zamijeane mase zbiva se zbog stvaranja kristala cink eugenolata (Ca10H11O2)2Zn koji obuhvaaju masu cink oksida. Nereagirani eugenol ostaje zarobljen u masi koju moe oslabiti, ali to je vanije moe djelovati toksino. Poveana temperatura i vlanost usporavaju, a produeno i vrsto mijeanje ubrzavaju proces skruivanja cementa. Kod prepunjenja kroz apeksni otvor, cink oksid eugenol cementi su citotoksini i induciraju upalnu reakciju. Mogu izazivati upalu godinama nakon zavrene endodontske terapije sve dok makrofagi ne resorbiraju materijal. Eugenol moe senzibilizirati organizam, a dokazan je i razvoj stomatitisa kod pojedinih pacijenata tretiranih ZnO cementima. Komercijalni preparati dostupni na tritu su: ProcoSol (DentalEZ, Hertfordshire, Velika Britanija) (Grossman 1958). Praak sadri: cink oksid, staybelit smolu, bizmut subkarbonat, barij sulfat. Tekuina sadri: eugenol i slatko ulje badema. Tubliseal (Kerr, Karlsruhe, Njemaka) (1961). Tona formula nije dostupna, ali praak priblino sadri: cink oksid, oleosmole, bizmut trioksid, timol jodid, ulja i vosak. Katalizator sadri: eugenol, polimeriziranu smolu i anidalin. Hermetic (Lege Artis, Dettenhausen, Njemaka). Praak sadri cink oksid, cink acetat, cink stearat, cirkonij oksid, a tekuina sadri eugenol i perubalzam. Ekspandira 3%, vee vlagu 6%. Osim navedenih postoje i brojni drugi materijali (Rickerts, Roth 501 i 801), a u cink oksid eugenol cemente ubrajaju se kloraperka, N2 i Endomethasone, ali ih mi klasificiramo u npr. zadnje dvije u paraformaldehidne paste zbog izrazite toksinosti paraformaldehida. 215

24.2.3. Punila temeljena na umjetnim smolama Cementi temeljeni na umjetnim smolama su: epoxy smoli (AH26), epoxy-amin smoli (AH Plus) akrilatu, polietilenu i polivinil smolama (Diaket), polikarboksilatni cementi i staklenoionomerni cementi. Predstavnici su: Diaket (ESPE, Seefeld, Njemaka) je polivinilna smola. Uao je u uporabu u Europi (Schmitt 1951. godine). Keto kompleks u kojem soli i metalni oksidi reagiraju s neutralnim organskim agensima stvarajui poliketone. Poliketoni stvaraju jedinice s metalnim sastojcima koji stvaraju ciklike komplekse koji su netopljivi u vodi i organskim otapalima. Nakon mijeanja, smola je ljepljive konzistencije i adherira na dentin. Ima dobra fizikalna svojstva. Prije stvrdnjavanja otapa masti i organsko tkivo te apsorbira tragove vlage u kanalu. Na sobnoj temperaturi je plastian oko 6 minuta, ali u kanalu bre stvrdnjava. Tijekom mijeanja (2 kapi tekuine + 1 mjerica praha) potrebno je obratiti panju na koliinu praha. Zbog nedovoljne zasienosti, materijal moe iritirati tkivo i ne posjeduje dovoljnu radiokontrastnost. Instrumenti se iste alkoholom ili priloenim otapalom. Praak se sastoji od: bizmut fosfata i cinkova oksida. Tekuina sadri: diklorfen, trietanolamin, propionilacetofenon, kopolimere vinil acetata i vinil klorida, vinilisobutil eter. Otapalo sadri: diklorfen, trietilen glikol diacetat i dimetil formamid. Otapalo omoguava uklanjanje punila iz kanala. AH26 (De Trey, Ballaignes, vicarska) je epoksi smola. Uveden je u uporabu u Europi (Schroeder 1957. godine). Praak sadri: srebrni prah, bizmut oksid, heksametilen tetraminium, titanij oksid, a aktivator je epoksibisfenol smola. Stvrdnjava za 36 do 48 sati u korijenskom kanalu, a na sobnoj temperaturi za 5 do 7 dana. AH26 dobro adherira za dentin, ali je jako toksian za vrijeme strvrdnjavanja. Budui je srebro bojalo zube, razvijen je cement bez udjela srebra AH26 silver free. AH Plus (De Trey, Ballaignes, vicarska) je epoksi amin smola. Proizvoa navodi da ima poboljana svojstva u odnosu na konvencionalni AH26 tj. bre vrijeme stvrdnjavanja i pojaani radioopacitet, manju topljivost, ne dovodi do promjene boje zuba, dobru biokompatibilnost i lako se uklanja iz korijenskog kanala. Na trite dolazi u obliku dvije paste od kojih jedna sadri epoksi smolu, kalcij tungstat, cirkonij oksid, silicijevu kiselinu, pigmente eljeznog oksida. Druga pasta sadri amine, kalcij 216

tungstat, cirkonij oksid, silicijevu kiselinu i silikonsko ulje. Vrijeme rada je 4 sata na 23C, a vrijeme stvrdnjavanja je minimalno 8 sati na 37C. Stakleni ionomeri (polikenoati) su razvili Wilson i Kent (1972. godine). Svezuju se na caklinu i dentin preko karboksilnih grupa. Njihovo prijanjanje na gutaperku je otprilike podjednako klasinim cink oksid eugenolnim cementima. Prednost im je to otputaju fluoride. Tvorniki preparat Ketac-Endo (3M Dental Products Division, Mineapolis USA) je staklenoionomerni cement za punjenje korijenskih kanala. Na trite dolazi kapsuliran ime se olakava rukovanje s materijalom. U novije se vrijeme uvode u uporabu materijali na bazi polidimetilsiloksana, jedan od takvih preparata je i RoekoSeal (Roeko Dental Products, Langenau,Njemaka).

24.3. POLUTVRDA PUNILA 24.3.1. Gutaperka Gutaperka se za punjenje korijenskog kanala rabi od 1867. godine kada je Bowman izvjestio o njenoj moguoj uporabi. Gutaperka je dugi hidrokarbonski lanac i izoprenski dio prirodne gume. Materijal je crvenkaste boje, translucentan i krut na sobnoj temperaturi. Postaje gipka na temperaturi od 25C, a meka iznad 60C. Relativno je dobar toplinski izolator, a plastinost koju dobiva zagrijana na 40C do 45C omoguava njenu vertikalnu kondenzaciju u kanalu. Otapa se u organskim otapalima, a najbolje u kloroformu, karbon disulfidu, benzenu, ksilolu, halotanu, ali i u eteru, i acetonu. Izloena zraku i svjetlu postaje krta i krhka zbog oksidacije i promjene kristalne strukture. Gutaperka (trans-poliizopren) ima vie linearnu strukturu i CH2 lance postavljene na suprotnoj strani od dvostrukih veza, za razliku od prirodne gume (cis-poliizopren) koja ima CH2 lance na istoj strani gdje i dvostruke veze. Zbog toga je gutaperka tvra, krhkija i manje elastina od prirodne gume. Ako se prirodno stvorena kristalina gutaperka zagrije na 65C topi se i postaje amorfna. Ako se takva masa polagano hladi (0,5C na sat) ponovo se stvara gutaperka. Bre hlaenje rezultira kristaliziranjem -forme gutaperke. Tijekom vremena -gutaperka prelazi u stabilniju gutaperku i zbog toga postaje krhka. Taj proces se usporava dranjem gutaperke na hladnom mjestu. Ako postanu krhke, gutaperke se treba drati u vruoj vodi kroz 1 minutu. Za uporabu u stomatologiji, gutaperka dolazi u formi standardiziranih i nestandardiziranih

217

tapia koji promjerom i oznakama (brojevi ili boja) odgovaraju endodontskim instrumentima. Gutaperka tapii zapravo sadre samo 18 do 22% gutaperke, a 56 do 75% cinkova oksida, 1,5 do 17% sulfata tekih metala, te voska i smole od 1 do 4%. RTG mikroanalizom dokazana je nazonost cinka, silikona, abrija, titanija, kadmija, bakra, i eljeza u gutaperka tapiima, a sadraj ovisi o proizvoau. Gutaperka je relativno netoksina, a citotoksinost ovisi o dodacima. Protisnuta kroz apeksni otvor izaziva stvaranje tanke vezivne kapsule bogate stanicama i brojnim makrofagima te drugim eksudacijskim stanicama.

24.4. TVRDA PUNILA KORIJENSKOG KANALA 24.4.1. Srebrni tapi Srebrni tapii su se nekad iroko rabili u endodonciji, danas se vie ne primjenjuju zbog korozije i citotoksinosti istog srebra. Mogu se zamijeniti zlatnim ili titanskim tapiem. Zakljuak Bioloki uinak materijala za punjenje kanala: 1. Svi endodontski materijali poakzuju toksinost kada su svjee zamijeani (vrlo su toksini sastojci: eugenol, eucalyptol, kloroform, iodofor, paraformaldehid i kiseline). 2. to prije i potpunije stvrdne i postane stabilan u korijenskom kanalu to je materijal biokompatibilniji. Suprotno tom zahtijevu, materijal mora osigurati dovoljno vremena za rad izvan kanala. 3. Materijali koji bolje brtve, koji su netopljivi i kemijski stabilni pokazuju bolju tkivnu snoljivost

218

LITERATURA

1. Cohen S & Burns RC. Pathways of the pulp. VII ed. CV, Mosby Inc. St. Louis, 2002. 2. De Almeida WA, Leonardo MR, Tanomaru Filho M, Silva LAB. Evaluation of apical sealing of three endodontic sealers. Int Endod J 2000; 33:25-7. 3. De Moor RJG & Hommez GMG. The long-term sealing ability of an epoxy resin root canal sealer used with five gutta percha obturation techniques. Int Endod J 2002; 35:275-82. 4. Gerosa R, Menegazzi G, Borin M, Cavalleri G. Cytotoxicity evaluation of six root canal sealers. J Endodon 1995;21:446-448. 5. Grossman LI, Oliet S, Del Rio CE. Endodontic practice. Lea&Febiger: Philadelphia 1988. 6. Ingle JI & Bakland LK. Endodontics. BC Decker Inc, Hamilton, London, 2002. 7. Ingle JI. A new paradigm for filling and sealing root canals. Compendium 1995;16:306-20. 8. Oksan T, Aktener BO, Sen BH, Tezel H. The penetration of root canal sealers into dentinal tubulea. A scanning electron microscopic study. Int Endod J 1993;26:301-95. 9. ztan MD, Yilmaz S, Kalayci A, Zaimoglu L. A comparison of the in vitro cytotoxicity of two root canal sealers. J Oral Rehabil 2003; 30:426-9. 10. Sahli CC, Aguade EB, Vilalta JS, Bruix SA. The apical seal of root canal sealing cements using a radionuclide detection technique. Int Endod J 1992;25:250-6. 11. Saunders WP, Saunders EM, Herd D, Stephens E. The of glass ionomer as a root canal sealer - a pilot study. Int Endodon J 1992;25:238-44. 12. Seltzer S. Endodontology. Lea& Febiger, Philadelphia 1988. 13. Staehele HJ, Pioch TH, Hoppe W. The alkalizing properties of the calcium hydroxide compounds. Endod Dent Traumatol 1989;5:147-52 14. Staehle HJ, Spiess V, Heinecke A, Mller HP. Effect of root canal filling materials containing calcium dydroxide on the alkalinity of root dentin, Endod Dent Traumatol 1995;11:163-168. 15. Wilson AD, Prosser HJ, Powis DM: Mechanism of adhesion of polyelectrolyte cements to hydroxyapatite. J Dent Res 1983;590-2.

219

25. MATERIJALI U PEDODONCIJI


Domagoj Glavina i Ilija krinjari

Dentalni materijali koji se upotrebljavaju u pedodonciji za ispune i lijeenje mlijenih i mladih trajnih zubi moraju zadovoljiti specifine zahtjeve ne samo u pogledu fizikalnih i kemijskih svojstava materijala, nego i u pogledu jednostavnog i brzog rukovanja materijalom, anatomsko-morfoloke osobitosti mlijenih zuba (debljina i sastav tvrdih zubnih tkiva-cakline i dentina, voluminoznost pulpne komore), koje mogu utjecati na svojstvo adhezije materijala te karaktera samog ispuna. Danas je osobito vaan i preventivni uinak materijala, odnosno njegovo svojstvo sprjeavanja razvoja karijesne lezije ili doprinos mineralizaciji demineraliziranog zubnog tkiva. Unato velikom napretku u razvoju tehnologije dentalnih materijala i pojave brojnih razliitih sredstava, jo uvijek ne postoji idealan materijal za ispune. On bi trebao objedinjavati dobra mehanika i fizikalna svojstva, idealne osobine adhezije za tvrda zubna tkiva te preventivni uinak. Materijale, koji se koriste u pedodonciji za lijeenje i ispune mlijenih i mladih trajnih zuba, moemo podijeliti u nekoliko skupina: materijali za lijeenje pulpe (kalcijev hidroksid), materijali za zatitne podloge (kalcijev hidroksid, stakleno jonomerni cementi), materijali za ispune (amalgam, stakleno jonomerni cementi, kompomeri, kompoziti, keramiki ispuni i fasete), materijali za peaenje (kompozitne smole, stakleno jonomerni cementi, kompomeri). Specifinosti koje moraju zadovoljavati materijali u pedodonciji odnose se prije svega na kooperativnost djeteta, vrijeme rukovanja materijalom, mogunost odravanja suhog radnog polja, indikaciju te privremeni karakter ispuna na mlijenim zubima.

25.1. KALCIJEV HIDROKSID

Kalcijev hidroksid (Ca(OH)2) kao sredstvo za lijeenje zuba u stomatoloku praksu uveo je Herman godine 1915. Frank je prvi preporuio koritenje kalcijeva hidroksida u

220

pedodonciji godine 1966. kao preparata za stimuliranje zatvaranja apeksnog otvora mladih trajnih zubi s nezavrenim rastom korijena i nevitalnom pulpom (apeksifikacija). Kalcijev hidroksid (Ca(OH)2) se odlikuje visokom alkalinou (pH 12,4 12,6). Djelatne komponente predstavljaju Ca2+ i OH- ioni. Mehanizam djelovanja kalcijeva hidroksida (Ca (OH)2) ukljuuje: 1. Protuupalno djelovanje: visoka alkalinost preparata djeluje puferski na kisele produkte upalnih reakcija (neutralizira mlijenu kiselinu), a Ca2+ ioni smanjuju propusnost kapilara (eksudaciju). 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Antibakterijsko djelovanje: destrukcija staninih membrana i proteinske strukture bakterija (Gram + i Gram aerobi i anaerobi). Inaktivaciju bakterijskih enzima: Ca2+ i OH- ioni. Aktivaciju tkivnih enzima: posebice alkalne fosfataze. Adsorpciju plinova (CO2): antibakterijsko djelovanje na anaerobe. Proteolitiko djelovanje: otapanje nekrotinog tkiva. Indukciju sklerozacije dentina: poveanje radiografske gustoe kliniki zdravog dentina. Indukciju stvaranja reparatornog dentina: stimulacija odontoblasta i diferencijacije nediferenciranih mezenhimskih stanica. Otapanje dentinskog matriksa i oslobaanje faktora rasta: poticanje stvaranja reparatornog dentina

Pripravci kalcij hidroksida (Ca (OH)2) mogu se podijeliti u dvije velike skupine koje ine:

25.1.1. Mekane paste odnosno preparati koji se ne stvrdnjavaju Kao primjeri takvih preparata mogu se navesti Calasept, Calcipulpe, Endocal, Calcicur, Calen, Vitapex i neki drugi. Po sastavu preparat je Ca (OH)2 uloen u vehiculum koji moe biti vodeni (fizioloka otopina, metilceluloza, polietilen glikol ili anestetika otopina (2% ksilokain, s vazokonstriktorom itd.), viskozni (kamforirani monoklorfenol CMPC, glicerin, polietilenglikol, propilenglikol) ili uljni (maslinovo ulje, masne kiseline, metakresilacetat).

221

Calasept je vrlo prikladan preparat za primjenu u djejoj stomatologiji. Radi se o vodenoj suspenziji kalcijeva hidroksida kojoj su dodani fizioloka otopina, natrijev klorid, kalijev klorid, kalcijev klorid i natrijev bikarbonat. Preparat Calasept complete, vedske tvrtke Scania Dental dolazi kao 56% -tna otopina kalcijeva hidroksida, dok preparat istog imena njemake tvrtke Speiko sadri 46%-tnu suspenziju kalcijeva hidroksida. Oba dolaze u sterilnim karpulama i vrlo su prikladni za aplikaciju. Za istiskivanje preparata koriste se posebne karpulo-price, sline onima za davanje anestezije. Uz oba preparata dolaze jednokratne sterilne igle sa zaobljenim vrhovima koje se koriste za njegovu aplikaciju u kavitet ili korijenski kanal. Glavne indikacije za njegovu primjenu su indirektno prekrivanje pulpe (IPP), parcijalna pulpotomija, cervikalna pulpotomija, antiseptiki uloak tijekom endodontske terapije, apeksifikacija i lijeenja resorpcijskih procesa. Svi pripravci kalcijeva hidroksida imaju jako antibakterijsko djelovanje i kliniki su jednako vrijedni. Ustanovljeno je da zbog difuzije OH- iona dolazi do promjene kiselosti (pH) na vanjskoj stijenci radikularnog dentina sa 6-7 na 7-8 nakon 30 dana, to traje slijedeih 60 dana. Radi odravanja djelovanja Ca (OH)2 potrebno je unutar toga vremena mijenjati intraradikularni uloak kod terapijskih postupaka koji zahtijevaju dulje lijeenje. Viskozni i uljni vehikulum omoguavaju sporije oslobaanje OH- iona i dulje djelovanje dok vodeni vehikulum zbog vee topljivosti odputa vie OH- ali ga je potrebno ee mijenjati.

25.1.2. Preparati koji se stvrdnjavaju Tu skupinu ine dvokomponentni pripravci koji se nakon mijeanja stvrdnjavaju (kemijski polimeriziraju). Kao predstavnici mogu se navesti Alkaliner, Dycal, Life, Calcimol CC i drugi. U svom sastavu ti pripravci imaju Ca(OH)2 u inertnoj tekuini te salicilatna kelatna sredstva. Takoer, Ca(OH)2, mogu biti dodani i dimetakrilati to rezultira pripravcima koji se svjetlosno polimeriziraju te olakava rukovanje materijalom. Nedostatak tih pripravaka je mogunost nepotpune adhezije na dentinsko tkivo zbog polimerizacijske kontrakcije, te ih stoga treba paljivo koristiti. Kao predstavnici te skupine materijala mogu se navesti Prisma VLC, Dycal, Basic L, Calcimol LC itd.

222

Takvi pripravci su indicirani za indirektno prekrivanje pulpe (IPP), direktno prekrivanje pulpe (DPP), vitalnu pulpotomiju mlijenih zubi te za parcijalnu pulpotomiju. Terapijsko djelovanje pripravaka kalcijeva hidroksida Ca(OH)2 koji se stvrdnjavaju ovisi o koliini slobodnih Ca2+ i OH- iona nakon stvrdnjavanja. Zapaeno je djelovanje Ca(OH)2 i 14 dana nakon stvrdnjavanja. Ranije generacije tih materijala imale su osobinu prekomjernog otputanja Ca2+ i OH- iona to je dovodilo do gubitka vulomena materijala. To se ponekad smatralo dekompozicijom. Meutim, noviji pripravci imaju slabije, ali zato stabilnije i dugotrajnije otputanje Ca2+ i OH- iona to ima povoljniji terapijski uinak, a pri tom ne dolazi do gubitka volumena materijala ispod ispuna. Reakcija pulpnog tkiva u kontaktu sa pripravcima Ca(OH)2 nakon dva dana manifestira se nekrozom povrinskog sloja stanica i blagom upalnom reakcijom tkiva ispod toga sloja. Moe se zapaziti oteenje cirkulacije i krvarenje, te nepostojanje odontoblastinog sloja. Ostali dio pulpnog tkiva je vitalan i ne pokazuje znakove upale. Stvaranje dentinskog tkiva (dentinski most) na mjestu ekspozicije (prekrivanja) poinje ve nakon 7-10 dana kod jednokomponentnih pripravaka (pasta) i 14 dana kod pripravaka koji se stvrdnjavaju. Nakon 30 dana potpuno nestaju znakovi upalne reakcije, a izmeu dentinskog mosta i mjesta ekspozicije nema koagulacijske nekroze i nekrotinog pulpnog tkiva. Pulpno tkivo u dubini je vitalno i bez patolokih promjena. Suvremena istraivanja reparatornog potencijala pulpnog tkiva na traumatske ozljede, karijes, abraziju, atriciju smatraju kljunom ulogu faktora rasta, osobito skupine transformirajuih faktora rasta (TGF-) - TGF-s, kotani morfogenetski proteini (BMPs) kao i druge bioaktivne molekule te skupine (TGF- 1, 2, 3; BMP 2, 4, 6 itd) koji se nalaze u dentinskom matriksu i ijim oslobaanjem se potie sekrecijska aktivnost stvara fokalno, dakle, u odontoblasta, diferenciranje odontoblastima slinih stanica te fibroblasta kao i sekrecija mineraliziranog tkiva. Na taj nain reparatorni dentin se ogranienim podrujima kao obrambena reakcija pulpnog tkiva na vanjske podraaje.

25.2. MATERIJALI ZA PRIVREMENO ZATVARANJE KAVITETA Primjena tih materijala indicirana je u sluajevima kada se terapijski postupak ne moe zavriti u jednoj posjeti, ve ga je potrebno nekoliko puta ponoviti. Indikacije za

223

privremeno zatvaranje kaviteta su direktno prekrivanje pulpe (DPP), indirektno prekrivanje pulpe (IPP), endodontsko lijeenje, lijeenje resorpcijskih procesa, lijeenje pulpe mlijenih i mladih trajnih zuba. Materijali koji se najee koriste za privremeno zatvaranje kaviteta su paste na bazi cinkova oksida i eugenola (na primjer ZnOE pasta, IRM), te cink oksisulfatni cement (Cavit). Paste cink oksida i eugenola djeluju smirujue na hipereminu pulpu (eugenol inhibira sintezu prostaglandina), pokazuju takoer higroskopno djelovanje (ublaavaju bol izvlaei tekuinu iz pulpe kroz dentinske tubule) i antibakterijsko djelovanje. Dobro opturiraju kavitet u vlanim uvjetima mijeanjem cink oksida s eugenolom u prisutnosti male koliine vode dolazi do kelacijske reakcije koja rezultira stvrdnutim cementom koji se sastoji od nereagiranih estica zink oksida u matriksu cinkovog eugenolata. Ova reakcija je reverzibilna, kada stvrdnuti cement doe u dodir s vodom eugenolat na povrini hidrolizira i oslobaa eugenol i reakcija se opet ponavlja. Najbolji preparat za privremeno zatvaranje kaviteta je IRM. Dolazi u kapsulama koje sadre odvojene dijelove praha cinkova oksida i tekuine eugenola, te acetine kiseline koji se strojno mijeaju. Tako pomijeane daju pastu cinkova oksida i eugenola koja se moe aplicirati u kavitet.

25.3. AMALGAMI Premda u novije vrijeme amalgame dijelom potiskuju razni suvremeni materijali, oni i dalje nalaze iroku primjenu u djejoj stomatologiji za ispune na mlijenim i mladim trajnim zubima. U novije vrijeme postoji trend naputanja amalgama kao materijala za ispune, prvenstveno zbog ekolokih razloga jer iva i kapsule nakon mijeanja odlaze u okoli na razne naine. Unato rairenoj uporabi najrazliitijih suvremenih materijala, amalgam kao sredstvo za ispune na zubima u djece nije naputen niti u jednoj zemlji. Amalgamski ispuni se primarno odlikuju dobrim mehanikim svojstavima. Suvremeni amalgami bez 2 faze pokazuju i antibakterijsku aktivnost, a mogue je koristiti i amalgam sa dodatkom fluora to je vano u prevenciji sekundarnog karijesa. Vane prednosti amalgama pred drugim materijalima za ispune su relativno lako rukovanje, tj. nije potrebna apsolutna suhoa radnog polja i mogunost vrlo brze izrade ispuna. To je posebice vano pri lijeenju male i slabije kooperativne djece. Nadalje, izradba

224

amalgamskih ispuna ne ukljuuje vie radnih faza kao npr. kod rada s kompozitima. Pored dobrih strana, amalgami posjeduju i odreene slabe strane. Nedostaci su im: 1. potreba klasine preparacije kaviteta (po Black-u), 2. nedovoljna estetika, 3. nemogunost kemijske i mikromehanike sveze s caklinom i dentinom, 4. mogunost finiranja i poliranja ispuna tek nakon 24 sata. Glavne indikacije za uporabu amalgama u pedodonciji su ispuni I, II i V razreda na mlijenim i mladim trajnim zubima.

25.4. STAKLENO JONOMERNI CEMENTI Stakleno jonomernim cementima pripada posebno mjesto u pedodonciji. Zbog svojih hidrofilnih odlika tijekom stvrdnjavanja i nakon toga otputaju fluoride. Jo vanije svojstvo im je da mogu djelovati i kao depo fluorida. To znai da se nakon topikalne fluoridacije zuba koncentracija fluorida jako poveava u stakleno jonomernim ispunima (vie nego pri njihovom stvrdnjavanju) ime se osigurava dugotrajni antikarijesni uinak i prevencija pojave sekundarnog karijesa. Ta ih svojstva, uz jednostavnost rukovanja i primjene, ine posebno prikladnim za uporabu u djejoj stomatologiji. Stakleno jonomerne cemente su prvi opisali Wilson i Kent godine 1972., ali je njihova intenzivna klinika primjena zapoela tek osamdesetih godina prolog stoljea. Glavne su im odlike dobra adhezija na tvrda zubna tkiva (osobito caklinu i dentin) i otputanje fluorida u mikro-okoli. Stalnim razvitkom i poboljanjima tih materijala u kliniku primjenu se uvode preparati sve bolje rezistencije na abraziju, s mogunou postizanja sve vieg stupnja estetike. Uz to je ouvana jednostavnost tehnike rada s tim materijalima. Wilson i McLean su godine 1988. predloili podjelu stakleno jonomernih cemenata prema indikaciji za njihovu primjenu u slijedee kategorije: Tip I - cementiranje inleja, krunica i mostova Tip II - za ispune - estetski cementi - pojaani (cermeti) Tip III - za podloge (lining) i cementi za peaenje fisura. Razvojem stakleno jonomernih materijala, kao i dentalnih materijala openito, ta je podjela s vremenom prela u podjelu prema sastavu materijala (hidrofilnost - hidrofobnost) (tablica 1).

225

Tablica 1. Podjela stakleno ionomernih i kompozitnih materijala (Wakefield CW, Kofford KR. Advances in restorative materials. Dent Clin N Am 2001; 45(1):7-27)

STAKLENI IONOMERI (hidrofilni)

KONVENCIONALNI - Ketac-fil, Ketac molar, Fuji II, Fuji IX GP, Hi Dense TC SMOLOM MODIFICIRANI (HIBRIDNI) Photac-fil, Vitremer, Fuji Plus, Fuji II LC Imp

KOMPOMERI Hytac, Compoglass F, Dyract AP, F-2000, Elan SMOLE KOJE OSLOBAAJU FLUORIDE VariGlas, Geristore MIKROPUNJENI KONVENCIONALNI KOMPOZITI (hidrofobni) HIBRIDNI Prodigy, Tetric, Z-250,Vitalescence, Silux Plus, Renamel MF, Durafill VS

Renew, Charisma F, Tetric Ceram OPTIMALNE VELIINE ESTICA Point 4, Esthet-X

Po fizikalno-kemijskom sastavu, nainu stvrdnjavanja i klinikoj aplikaciji svi se stakleni jonomeri mogu svrstati u slijedee skupine: 1. konvencionalni stakleno jonomerni cementi - pojaani metalima (Cermet) - visokoviskozni 2. smolom izmijenjeni (hibridni) stakleno jonomerni cementi

226

25.4.1. Konvencionalni stakleno jonomerni cementi Klasini stakleno jonomerni cementi svrstavaju se u skupinu kiselinsko-baznih cemenata. Za njih je karakteristino da se stvrdnjavaju acido-baznom reakcijom. Razlikuju se od ostalih vrsta stakleno jonomernih preparata upravo po tom to se u potpunosti stvrdnjavaju iskljuivo kemijskom reakcijom. Zbog toga su i jedini pravi predstavnik stakleno jonomernih cemenata. Njihova reakcija stvrdnjavanja ukljuuje neutralizaciju kiselinskih skupina na vodeno topljivom polimeru s prakastom bazom. Baza ovih cemenata je Caalumosilikatno staklo koje sadri i fluoride, a reagira kao proton akceptor iako nije topljivo u vodi. Voda tijekom stvrdnjavanja ima viestruku ulogu unutar materijala i ponaa se kao: 1. 2. 3. 4. otapalo za samu reakciju - bez nje polimerna kiselina (npr. poliakrilna) ne bi mogla ispoljiti karakteristike kiseline produkt reakcije koordinira izluivanje metalnih iona iz stakla i hidraciju na definirana mjesta oko polianiona i daje materijalu plastinost i smanjuje rigidnost neobraenog materijala unesenog u kavitet.

Kiselinski dio stakleno jonomernih cemenata predstavljaju polialkilne kiseline, od kojih je najea poliakrilna. Osim ovih glavnih sastojaka postoje jo kelacijska sredstva, kao tartarina kiselina, itakonina kiselina i maleina kiselina. Njihova je funkcija ubrzavanje reakcije stvrdnjavanja i poveavanje vrstoe stvrdnutog cementa na tlak (kompresivna vrstoa). Prema Nicholsonu reakcija stvrdnjavanja klasinog stakleno jonomernog cementa tee u 3 faze: 1. faza - dekompozicija stakla pod utjecajem vodene polialkilne kiseline i otputanje Ca2+ i Al3+ iona koji reagiraju s ionima fluora i stvaraju komplekse CaF2, AlF2, AlF2+. Ovu fazu prati lagano povienje temperature (3-7C). 2. faza ( faza hidrogela) - reakcija Ca2+ iona s lancima polialkilne kiseline, na to se nastavlja sporija reakcija Al3+ iona koji se postupno oslobaaju od anionskog kompleksa. Reakcija se odvija oko 5 min. nakon poetka mijeanja materijala. Ovom reakcijom istiskuje se voda s nekih hidracijskih mjesta i dolazi do ionskog

227

umreavanja (poprenog povezivanja) polikiselinskih lanaca (proces stvrdnjavanja materijala). 3. faza (faza stvrdnjavanja) - postupna hidracija anorganskih fragmenata, to dovodi do poveanja vrstoe, otpornosti na dehidraciju i poboljanje translucencije. Umreavanje se zavrava zahvaljujui sporijem odputanju iona Al3+. Stvrdnuti materijal ima formu polisoli koja okruuje estice stakla koje su nepotpuno reagirale. Al-poliakrilati su netopljivi. Adhezija staklenih jonomera na tvrda zubna tkiva temelji se na stvaranju mikromehanike i kemijske sveze. Povrina tvrdih zubnih tkiva (caklina, dentin, cement) tretira se blagom polialkilnom kiselinom (npr. poliakrilnom) 10-20s ime se ostvaruje blagi demineralizirajui efekt i omoguuje hibridizaciju u podrujima mikropukotina i stvaranje zone izmjene iona gdje se odvija kemijsko svezivanje ionskim vezama preko karboksilnih skupina polialkilne kiseline i kalcija hidroksiapatita. Ovaj je sloj mikromehanike i kemijske sveze debeo oko 1 m koliko iznosi povrinska demineralizacija tkiva. Glavna prednost ovih materijala za uporabu u pedodonciji je visok postotak izluivanja fluorida (karijes profilaksa). Poviena koncentracija fluorida postie se ne samo u podruju neposrednog kontakta s materijalom za ispun nego i u slini. Time se postie i generalizirano profilaktiko djelovanje na sve zube u usnoj upljini. Slijedee odlike tih materijala su dobra adhezija na tvrda zubna tkiva mlijenih i mladih trajnih zuba i potreba minimalne preparacije kaviteta. Nedostaci su im relativno slaba vrstoa i niska otpornost na abraziju, osjetljivost na vlagu tijekom stvrdnjavanja (povrinske frakture), dugo vrijeme stvrdnjavanja te relativno slabija estetika od drugih obojenih dentalnih materijala (npr. kompozita). Osobito su prikladni za ispune na mlijenim zubima zbog njihovog privremenog karaktera (fizioloka eksfolijacija). Kao predstavnici ove skupine staklenih jonomera mogu se navesti Ketac-fil (3M Espe), Ketac-bond (3M Espe), Ketac-molar (3M Mspe), Fuji IX (GC), Fuji VII (GC) i drugi. Indikacije za uporabu konvencionalnih stakleno jonomernih cemenata su podlaganje kaviteta, ispuni I, III i V razreda, posebice na mlijenim zubima, peaenja fisura i preventivni ispuni. Vana indikacija je takoer i izrada ispuna kod tunel preparacija, kojima se nastoji ouvati aproksimalne plohe zuba uz ekskavaciju karijesne lezije. Kako je u takvim sluajevima nemogua potpuna vizualna kontrola uklanjanja demineraliziranog dentina,

228

stakleni ionomeri predstavljaju materijal izbora zbog svojstva otputanja iona fluora i dugotrajnog karijes protektivnog djelovanja.

25.4.2. Pojaani stakleno jonomerni cementi (Cermet)

Nastojanja da se poboljaju mehanika svojstva klasinih stakleno jonomernih cemenata rezultirala su pokuajem dodavanja razliitih metalnih estica i slitina tim cementima. Tako su stvoreni stakleno jonomerni cermeti (Ceramic-Metal). U tu su svrhu staklenim jonomerima dodavane estice zlatne ili srebrne slitine. Fuzijom stakla i srebra dobivene su estice srebrnog cermeta. Ti su materijali trebali posluiti kao zamjena za amalgame. Oni su zadrali dobre karakteristike odline adhezije za zubna tkiva, hidrofilnost i jednostavnost obrade, ali u usporedbi s klasinim stakleno jonomernim cementima nije znaajno poveana njihova tvrdoa. Indikacije za njihovu primjenu uglavnom su ispuni na mlijenim molarima i dogradnja karijesom destruiranih kruna zuba. Kao predstavnici skupine mogu se navesti slijedei materijali: Ketac-Silver (ESPE), Chelon-Silver (ESPE), Miracle Mix (GC) i Hi-Dense (Shofu). U dananje vrijeme ovi se materijali postepeno naputaju prije svega zbog loe estetike kao i pojave visokoviskoznih (kondenzirajuih) stakleno jonomernih materijala s izvrsnim mehanikim i dobrim estetskim svojstvima.

25.4.3. Visoko viskozni stakleni jonomeri Pojavili su se poetkom 1990-ih primarno za izradu ispuna A.R.T. tehnikom (Atraumatic Restorative Treatment). Visoka viskoznost tih materijala ostvaruje se dodatkom poliakrilne kiseline prahu i finom distribucijom estica unutar matrice, te manjom veliinom estica (2,7 m). Reakcija stvrdnjavanja je ista kao kod konvencionalnih staklenih jonomera. Prednosti tih materijala su poboljana vrstoa i poveana otpornost na abraziju. Stakleno jonomerni materijali openito pokazuju visoku biokompatibilnost s oralnim tkivima. Reakcija pulpe se ograniava samo na blagu iritaciju kada se koriste kao materijali za ispune. Kada se koriste kao materijali za cementiranje, mogu biti povezani s osjetljivou pulpe, te su u nekim studijama ustanovljene bakterije u aktivnom metabolikom stanju te 229

upala pulpe. To moe ukazivati na eventualno postojanje rubne pukotine pri uporabi tih materijala. Zbog svojih odlinih mehanikih svojstava i otpornosti na abraziju oni su materijal izbora za ispune mlijenih zubi, a mogu sluiti i kao zamjena za amalgam. Indikacije za uporabu visokoviskoznih stakleno jonomernih cemenata su podlaganje kaviteta, ispuni I, III i V razreda, posebice na mlijenim zubima, peaenja fisura i preventivni ispuni. Najvaniji predstavnici te skupine stakleno jonomernih cemenata su Ketac molar (3M Espe) i Fuji IX GP (GC).

25.4.4. Smolom izmijenjeni (hibridni) stakleno jonomerni cementi

Dodatkom organskih smola (kompozitne smole) klasinim staklenim jonomerima poboljana su njihova mehanika svojstva i smanjena osjetljivost na vlagu, prikladniji su za rukovanje, bolja im je adhezija na tvrda zubna tkiva, a uz sve to zadravaju sve pozitivne osobine konvencionalnih staklenih jonomera. Oni su svjetlosno polimerizirajui materijali pa su po nainu stvrdnjavanja sliniji kompozitima nego klasinim staklenim jonomerima. Smolom modificirani stakleni jonomeri sastoje se od kompleksa komponenata ukljuujui poliakrilnu kiselinu ili kopolimer poliakrilne kiseline u koju je dodan svjetlosnostvrdnjavajui postranini lanac (svjetlosnostvrdnjavajui monomeri - HEMA), kalcij-aluminij-silikatno staklo i voda. Kod tih materijala smole se polimeriziraju i kopolimeriziraju s modificiranom poliakrilnom kiselinom. Prema nainu stvrdnjavanja oni nisu pravi staklenoionomerni cementi uz acido-baznu reakciju postoji i svjetlosna polimerizacija. Reakcija stvrdnjavanja je neto modificirana prema konvencionalnim materijalima i ukljuuje: 1. reakciju kiseline i baze 2. rakciju svjetlosno aktivirane polimerizacije smole i 3. samoinicirajuu polimerizaciju slobodnih radikala. Dok konvencionalni stakleni jonomeri formiraju u kontaktu s dentinom zonu izmjene iona, smatra se da smolom izmijenjeni materijali mogu formirati hibridni sloj na povrini dentina te takoer ulaze u dentinske tubule slino adhezivnim sustavima. Time je bitno poboljana adhezija i vrstoa njihove veze s tvrdim zubnim tkivima. Novija istraivanja

230

pokazuju da se kvaliteta adhezije moe poboljati upotrebom samojetkajuih adhezivnih sustava u kombinaciji sa stakleno jonomernim materijalom. Indikacije za uporabu smolom modificiranih stakleno jonomernih cemenata su podlaganje kaviteta, ispuni I, III i V razreda, posebice na mlijenim zubima, peaenja fisura i preventivni ispuni. Najvaniji predstavnici tih materijala su PhotacFil (3M ESPE), Fuji II LC Imp(GC), Fuji Plus (GC), Vitremer Tri-Cure ( 3M ESPE) i drugi. Prednosti smolom modificiranih staklenih ionomera prema klasinim stakleno jonomernim materijalima su poveana vrstoa i smanjena topljivost, visok stupanj izluivanja iona fluora (posebice vano u pedodonciji za ispune na mlijenim zubima), nizak stupanj ekspanzije i kontrakcije tijekom polimerizacije te smanjena dehidracija i poroznost na povrini materijala. Laka manipulacija i brzina rada s ovim materijalima su takoer vane prednosti pri radu s nekooperativnom djecom. Nedostaci tih materijala su nedovoljna vrstoa i relativno niska otpornost na abraziju. Polimerizacijska kontrakcija zbog prisutnosti smole moe dovesti do stvaranja rubne pukotine i slabije mogunosti poliranja u odnosu na kompozitne materijale.

25.5. ADHEZIJA NA TVRDA ZUBNA TKIVA

25.5.1. Caklina Vano dostignue suvremene stomatologije je razvoj svojstva adhezije kompozitnih materijala na tvrda zubna tkiva, prije svega na caklinu i dentin. Svojstvo adhezije na caklinu ustanovio je Buonocore 1955 godine upotrijebivi fosfornu kiselinu za nagrizanje povrinskog sloja cakline radi poveavanja retencijske povrine i slobodne energije povrine. Nagrizanjem cakline stvaraju se pore u koje kasnije prodire smola ili adhezivni sustav. Silverstone je ustanovio razliite morfoloka oblike jetkane cakline: Tip 1 ukljuuje demineralizaciju sredita caklinskih prizama, Tip 2 demineralizaciju periferija caklinskih prizama, dok kod Tipa 3 nepostoji pravilna morfologija jetkane cakline ve prevladava amorfna struktura.

231

Povrina cakline nakon nanoenja fosforne kiseline demineralizirana je u debljini 510m, to je zona jetkane cakline. Ispod povrine stvaraju se pore vidljive polarizacijskim mikroskopom u debljini oko 20m to se naziva zona kvalitativnih pora, a ispod ove zone slijedi zona kvantitativnih pora debljine takoer oko 20m. Za jetkanje cakline se najee koristi 30-40% fosforna kiselina. Vrijeme aplikacije fosforne kiseline na povrinu cakline za postizanje kvalitetnog jetkanja trebalo bi biti 15-30s. Primjenom samojetkajuih adhezivnih sustava na povrinu cakline takoer se moe postii dobra adhezija. Niskoviskozni monomeri prodiru u povrinu cakline te unutar kao i oko caklinskih prizama formiraju hibridni sloj kao mikromehaniku retenciju. Obzirom da se ove strukture mogu vidjeti tek pod vrlo velikim poveanjima (scanning i transmisijski elektronski mikroskop) govorimo o nanoretenciji na povrini cakline. Ustanovljeno je takoer postojanje kemijskog svezivanja ionskim vezama preko iona Ca2+. Vano je napomenuti da je djelovanje samojetkajuih adhezivnih sustava na povrini cakline manje agresivno od fosforne kiseline, a demineralizacija povrine iznosi 1-2m.

21.5.2. Dentin

Analogno ovom revolucionarnom postupku jetkanja (nagrizanja) cakline pokualo se slian princip primijeniti i na dentinsko tkivo. Meutim, zbog morfolokih i histolokih svojstava dentina (odnosa organske i anorganske tvari, postotka vode, irine i orijentacije dentinskih tubula) adhezija na dentinsko tkivo se postupno razvijala (Tablica 2). Tablica 2. Sastav dentinskog tkiva Sastav Mineralni Kolagen Voda Mineraliziran 50% 30% 20% Demineraliziran 0% 30% 70%

Najvei problem u pokuaju poboljanja adhezije dentalnih materijala na dentin predstavljalo je svojstvo vlanosti dentina, tj. Tekuine koja se nalazi u dentinskim tubulima ijim je djelovanjem dolazilo do hidrolize adhezivnih sustava prve i druge 232

generacije. Nadalje, tijekom preparacije kaviteta i uklanjanja karijesne lezije dolazi do modifikacije povrine dentinskog tkiva. Zbog oslobaanja topline i plastine deformacije pri bruenju na povrini dentina stvara se zaostatni sloj(smear layer). On sadri organske estice kalcificiranog tkiva, dijelove odontoblastinih nastavaka, bakterija, stanice hematogenog porijekla, sline. Odnos prema zaostatnom sloju je kod svakog dentinskog adhezivnog sustava drukiji - ili ga uklanja potpuno ili djelomino ili se pokuava iskoristiti za poveanje retencijske povrine. Najvei napredak u postupku adhezije na dentin je tzv. tehnika totalnog jetkanja, gdje se razliitim kiselinama (fosforna, maleina, citrina, Al-oksalat, mlijena, eljezni klorid itd.), slino kao kod jetkanja cakline, uklanja povrinski sloj dentina i oslobaaju dentinski tubuli za prodiranje smole i ostvarivanje maksimalne adhezije. Pri jetkanju se uklanja (demineralizira) povrinski sloj dentina (3-5 m) te ostaje samo organska komponenta - kolagena mrea kroz koju prodire adhezivno sredstvo (primer) i proima je u cijeloj demineraliziranoj povrini (to je idealna situacija). To se takoer dogaa i prodorom adhezivnog sredstva to dublje u dentinske tubule. Sloj koji se formira na povrini dentina i ukljuuje smolu, demineralizirani i adhezivno tretirani dentin, kolagenu mreu i dentinske tubule naziva se hibridni sloj i ini temelj mikromehanike retencije kompozitnih materijala na dentin (Slika 1). Osim mikromehanike retencije dolazi takoer i do kemijskog svezivanja adhezivnog sustava na dentinsko tkivo preko ionskih veza s ionima Ca2+. Teko je razluiti znaenje svakog pojedinog naina svezivanja (mikromehaniki, kemijski) za kvalitetu i vrstou veze dentalnog materijala za dentin.

SLOJ ADHEZIVA HIBRIDNI SLOJ traci adhezivne smole KOLAGENA STRUKTURA


prostor demineraliziranog dentina

DENTINSKI TUBULI

Slika 1. Mikromehanika veza adhezivnog sustava za dentin

233

Vrijeme aplikacije kiseline na dentin i caklinu (totalno jetkanje) trebalo bi biti od 15 30 sekundi. Za to vrijeme dolazi do demineralizacije samo 5 m dentinske povrine. U idealnim uvjetima adhezivna smola bi trebala proeti kolagenu mreu u cijelom demineraliziranom podruju. S obzirom na vrlo male prostore unutar mree kolagenih fibrila (10 - 30 nm ili 0.01 - 0.03 m), ukoliko je sloj demineraliziranog dentina irok moe doi do kolapsa kolagene mree. Tako se onemoguava prodiranje adhezivnog sredstva kroz kolagenu mreu i stvaranje nanopukotina kroz i ispod adhezivnog sredstva i dentina (nanoleakage). To izravno utjee na kvalitetu i vrstou veze adhezivnog sustava jer kasnije dolazi do hidrolitike degradacije adhezivnog sustava pa je mogu i prodor bakterija te razvitak karijesne lezije kao i iritacije pulpe. Da bi prevenirali kolabiranje kolagene strukture dentina nakon demineralizacije, Kanca i Gwinnett preporuili su tehniku rehidracije (wet bonding) kolagene mree 2%-tnom otopinom klorheksidina i primjenu visokoviskoznih adhezivnih sustava. Istraivanja su pokazala da vlani medij ne predstavlja zapreku postizanju vrlo visokih vrijednosti vrstoe veze adhezivnog sustava na povrinu dentina. vrstoa sveze adhezivnog sustava na dentinsko tkivo ovisi o nekoliko skupina initelja: 1. 2. 3. 4. 5. Dentinsko tkivo - zaostatni sloj; gustoa, veliina i irina dentinskih tubula; skleroza dentina. Zub - veliina i oblik lezije; struktura cakline i dentina; fleksija zuba; lokacija zuba. Materijal - geometrijski uinak, reoloki uinak; vlaenje; viskoznost; osjetljivost na tehniku rada (greka terapeuta). Terapeut - indikacija; preparacija kaviteta; tehnika aplikacije; polimerizacija (tehnika, vrijeme). Pacijent - bruksizam; traumatska okluzija; dob; higijena; preventivni postupci; navike; suradnja tijekom tretmana. Adhezivni sustavi 4. i 5. generacije koriste kao adhezijska sredstva smole vrlo niske viskoznosti, to omoguuje njihovo optimalno proimanje kolagene strukture demineraliziranog dentina i vrlo visoke vrijednosti vrstoe veze (ak do 32 Mpa). Najee smole koje se koriste kao adhezijska sredstva su HEMA, 4-META, BPDM, GPDM, PMDM, PMGDM, PENTA itd. (Tablica 3.). Samojetkajui adhezivni sustavi predstavljaju napredak u smislu ujedinjavanja postupka jetkanja i istovremene infiltracije kolagene mree monomerom. Glavna prednost ovih sustava je izbjegavanje faze ispiranja kaviteta to ubrzava rad i smanjuje mogunost pogreke. 234

vrstoa adhezije koja se ovim sustavima moe postii usporediva je s klasinim adhezivnim sustavima 4. i 5. generacije. Meutim ovi su sustavi manje agresivni na povrini cakline i dentina i stvaraju hibridni sloj debljinje 1-2m. Najei monomeri koji se koriste su MDP, 4-MET, HEMA, metakrilirani ester fosforne kiseline itd. Znaajan je i razvoj samojetkajuih adhezivnih sustava sa antibakterijskim djelovanjem kako prije tako i poslije polimerizacije koritenjem MDPB monomera (Clearfil Protect Bond, Kuraray). Prema Perdigao-u (2002.) I van meerbeek-u i sur. (2003.) Danas je na tritu mogue nai adhezivne sustave 4 i 5 generacije te samojetkajue adhezivne sustave: 1. Viekomponentne uz totalno jetkanje (fosforna kis., primer 1-2 boice, tekua smola) (4.generacija)- All-bond 2, EBS Multi, Optibond FL, Schotchbond Multi-purpose. 2. Jednokomponentne uz totalno jetkanje (fosforna kis., primer i tekua smola ista, jedna, boica) (5.generacija)- Single Bond, One Step, Optibond Solo Plus, Excite, PQ 1, Prime&Bond NT. 3. Viekomponentne samojetkajue (kiselina i primer jedna ili dvije komponente, tekua smola)-Clearfil SE bond, Clearfil Liner Bond 2V, Experimental ABF, Etch&Prime 3.0 itd. 4. All-in-one samojetkajue - Prompt-l-Pop, One-up bond itd.

Radi lake orijentacije i pojave novih adhezivnih sustava sa osobitostima ranijih generacija u broju komponenata (ne po kemijskom sastavu !) Suvremena se podjela temelji na broju radnih faza, tj. Broju komponenata:

Klasini sustavi: 1. Trokomponentni sustavi (tri stupnja-radne faze) jetkanje (H3PO4) ispiranje primer (hidrofilni monomeri+otapala) suenje smola polimerizacija

ScotchBond MP(3M ESPE), All Bond 2 (Bisco), Optibond FL (Kerr), Syntac Classic (Vivadent)

2. Dvokomponentni sustavi (dva stupnja-radne faze) (tzv. mono-komponentni adhezivi) 235

jetkanje (H3PO4) ispiranje

primer + smola

polimerizacija

Otapalo alkohol (etanol najee): Optibond Solo (Kerr), Scotchbond One (3M ESPE), Excite (Vivadent), Gluma Comfort (Heraeus), Permaquick (Ultradent) Otapalo aceton: One Step (Bisco), Prime&Bond NT (Dentspy), Gluma One Bond (Heraeus), Tenure Quick (Den Mat), Solist (DMG), Definitive B (Gnrique) Otapalo voda: Syntac Sprint (Vivadent), One-Coat (Coltne)

Sustavi koji ne zahtijevaju jetkanje (samojetkajui): 1. Dvokomponentni sustavi

kiselina + primer nema ispiranja smola

polimerizacija

Clearfil SE Bond (Kuraray), Clearfil Liner B 2V (Kuraray), NRC+P&B NT (Dentspy), Mac Bond II (Tokuyama), Clearfil Protect bond (Kuraray), AdheSE (Vivadent), Optibond Solo Plus Self-Etch (Kerr), FL-Bond (Shofu), Clearfil protect bond (Kuraray) itd.

2. Jednokomponentni sustavi (tzv. All-in-one ili sve-u-jednom) Kiselina + Primer + Smola Etch&Prime 3 (Degussa), Prompt-l-pop (ESPE/3M), AQ Bond (Sun Medical), One Up Bond (Tokuyama), Tenure No Etch (Den Mat), Xeno CF Bond, Xeno III (Dentsply), Reactmer Bond (Shofu) itd.

236

Osobitost primjene adhezivnih sustava u pedodonciji nalae uporabu sustava to je mogue vee jednostavnosti primjene. U tom pogledu pojava i razvoj all-in-one svejetkajuih adhezivnih sustava predstavlja vaan napredak i bitno pojednostavljenje tehnike i brzine izrade kompozitnih ispuna. Daljnim poboljanjem svojstava adhezivnih sustava i tehnike njihove primjene proirivati e se i indikacije u pedodonciji.

KRATICA AA Bis - GMA BPDM DMA EDTA G HEMA MA MDP MDPB MMA MMEM MPDM NPG NTG - GMA PEG - DMA PENTA GPDM PMGDM PMDM SA - HEMA TBB TEG - DMA TEG - GMA THF UDMA 4 - META

Tablica 3. Kemijski sastojci adhezivnih sustava KEMIJSKI SASTAV Acetina kiselina Bisfenol-glicidil metakrilat Bifenil dimetakrilat Dimetakrilat Etilen diamin tetra-acetina kiselina Glicin Hidroksietil metakrilat Metakrilat 10-metakriloksi-11-andekadikarbolina kiselina 12-metakriloksi dodecil piridin bromid Metilmetakrilat Mono-metakriloksietilmaleat Metakril propan diol monofosfat N - fenilglicin N-tolilglicin-glicidil metakrilat Polietilen glikol dimetakrilat Fosfonirani penta-akrilatni ester Glicerofosforni dimetakrilat Piromelitini glicerol dimetakrilat Piromelitini dietilmetakrilat Sukcinil anhidrid-hidroksietilmetakrilat Tri-n-butilboran Trietilen glikol-dimetakrilat Trietilen glikol-glicidil metakrilat Tetrahidrofuran Uretan dimetakrilat 4-metakriloksietil trimelitat anhidrid

237

25.6. KOMPOMERI Kompomeri ili polikiselinama modificirane kompozitne smole su se pojavili 1994. godine kao materijali koji kombiniraju svojstva kompozitnih materijala i stakleno jonomernih cemenata (glass ionomer). Njihovo ime je izvedenica iz obje rijei: kompozita i jonomera (kompomer). Posebno su prikladni za uporabu u pedodonciji zbog lakoe rukovanja, tolerancije suhoe radnog polja i izluivanja fluora u okolinu. Prednosti kompomera pred staklenim ionomerima su bolja mehanika svojstva (vea otpornost na abraziju, vea vrstoa) i estetika uz mogunost izluivanja iona fluora (F-), te manji sadraj vode. To im daje postojaniju stabilnost boje uz manje dimenzijske promjene. Nedostaci tih materijala su manje izluivanje iona fluora od stakleno ionomernih cemenata te manja tvrdoa i otpornost na abraziju i slabija estetika (loija kvaliteta poliranja) u usporedbi s kompozitnim materijalima. Uvjeti za rad s kompozitnim materijalima je potpuno suho radno polje, primjena adhezivnih sustava u nekoliko radnih faza to je kod djece vrlo teko potpuno provesti. Stoga je vana prednost kompomernih materijala u pedodonciji lake rukovanje, tolerancija suhoe radnog polja (i ovdje mora postojati !), a zbog privremenog karaktera ispuna na mlijenim zubima mogu se tolerirati slabija mehanika svojstva. Sastav materijala (stakleno ionomernu komponentu) doputa modifikaciju adhezivnog sustava dodatkom kiselinom modificiranog metakrilata. Adhezija se odvija mikromehanikim i kemijskim svezivanjem preko hibridnog sloja. Za ostvarivanje dobre adhezije na tvrda dentalna tkiva koriste se svejetkajui adhezivni sustavi koji su primarno i bili razvijeni za rad s kompomerima. Sastav kompomernog materijala ini Ca- Al- Zn- fluorno staklo (66%), metakrilati (15%), anorgansko punilo (SiO2, kvarc), iterbij trifluorid (oslobaanje fluorida), pigmenti, inicijatori i stabilizatori. Kiselinski dodatak primeru (npr. 5% maleina kiselina) osim to omoguava reakciju polimerizacije materijala takoer i jetka (demineralizira) povrinu dentina i cakline, prodire u dubinu i tu se polimerizira. Na taj se nain uspostavlja hibridni sloj i mikromehanika retencija. Reakcija polimerizacije kompomera odvija se u dvije faze: 1. svjetlosna polimerizacija monomera u trodimenzijsku mreu sa esticama staklenog punila (kao kod klasinog kompozita). 2. reakcija kiseline i baze, koja se odvija sporije i samo onda kad polimerizirane estice punila apsorbiraju vodu iz sline. Voda difundira kroz materijal i ponaa se kao otapalo za 238

kisele ugljikove skupine u polimernoj mrei koje reagiraju s ugraenim staklenim esticama. Na taj nain dolazi do otputanja metalnih iona iz reaktivnog silikatnog stakla i otputanja fluorida. Vano je napomenuti da su estice punila silanizirane obloene smolom prije polimerizacije. To rezultira veom vrstoom, manjom kontrakcijom prilikom polimerizacije i potpunijom polimerizacijom materijala. vrstoa sveze kompomera iznosi 12-22 Mpa (tablica 4). Indikacije za uporabu kompomera su ispuni III i V razreda, ispuni mlijenih zubi, peaenje fisura, preventivni ispuni, klinasti defekti i privremeni ispuni. Najpoznatiji preparati kompomera su Dyract (Dentsply), Compoglass (Vivadent) i Hytac (Espe). Tablica 4. Fizikalno kemijska svojstva dentalnih materijala (Hickel R, 1997.)

Materijal Amalgam Hibridni kompozit Mikropunjeni kompozit Kompomer Hibridni stakleni ionomer Visokoviskozni stakleni ionomer

vstoa na tlak (Mpa) 350-520 280-480 350-500 200-260 100-200 140-220

vstoa po Vickersu (kg/mm2) 120 70-130 50-60 50-60 35-45 60-90

E-modul (GPa) 25-60 10-25 3-7 5-8 5-20 12-20

vstoa veze na caklinu (Mpa) 0 20-28 18-25 14-22 6-20 3-12

vrstoa veze na dentin (Mpa) 0 12-25 12-25 12-22 5-18 2-8

25.7. GIOMERI Predstavljaju poseban oblik kompomernih materijala kod koje je stakleno jonomerna komponenta stabilizirana. To se postie dodatkom ve reagiranih estica staklenog jonomera. Prednosti ove skupine materijala u usporedbi s klasinim kompomerima su ponaanje poput baterije (odputanje i ugradnja fluora iz okoline), manja hidrofilnost i hidrolitika degradacija zbog adsorpcije vode, poboljana estetika, a kombinacijom sa staklenim esticama punila

239

(kompozitna komponenta) postiu se dobra mehanika svojstva. Primjer ovakvog materijala je Beautifil (Shofu).

25.8. KOMPOZITNI MATERIJALI U PEDODONCIJI

Kompozitni materijali takoer imaju iroke indikacije u pedodonciji, osobito za ispune mlijenih i mladih trajnih zuba, dogradnje nakon traumatske ozljede zuba te estetske korekcije razliitih defekata krune zuba (diskoloracije, hipoplastina stanja, dijasteme izmeu zubi itd.). Suvremeni kompozitni materijali na tritu ukljuuju konvencionalne materijale, tekue kompozite te tzv. materijale koji se mogu pritiskom zgusnuti odnosno kondenzirati. Njihov se volumen pod pritiskom smanjuje (condensable, packable composites). Oni su nastali kao zamjena za amalgam te je i tehnika njihova unoenja u kavitet prema navodima proizvoaa slina onoj koja se primjenjuje za amalgam. Vana prednost koju navode proizvoai je mogunost polimerizacije sloja debljine ak 5mm. Najvaniji predstavnici su Filtek P-60, SureFil, Synergy, Ariston PHC, Pyramid, Quick-fil itd. Prema veliini estica suvremeni kompoziti mogu biti: 1. nanofilni (estice 0,0050,01m); 2. mikrofilni (0,01-0,1m); 3. minifilni (0,1-1,0m); 4. midifilni (1,0-10m); 5. makrofilni (10-100m) i 6. megafilni (0,5-2,0mm). Konvencionalne kompozite predstavljaju mikrofilni materijali (Silux Plus, Helioprogress, Heliomolar RO, Durafil VS i dr.) ije su estice punila (40-50 teinskih postotaka ili 25-35 volumnih postotaka) sline veliine, daju se dobro polirati, meutim imaju loija mehanika svojstva od hibridnih kompozitnih materijala koji kombiniraju mikrofilne estice punila s veima. Prednost hibridnih kompozitnih materijala su bolja mehanika svojstva: vea vrstoa, visoki postotak punila (75-80 teinskih postotaka), manji koeficijent termalne ekspanzije (to manji to je vie punila) to rezultira manjim marginalnim stresom i rubnim proputanjem. Najvei nedostatak ove skupine kompozita je u kvaliteti poliranja koja je zbog razliite veliine i oblika estica punila loija. Najnovija vrsta kompozitnih materijala koja se pojavila na tritu koristi tzv. optimalnu veliinu estica punila (oko 0,4-0,8m) koja je dovoljno mala za postizanje kvalitete poliranja slinog mikrofilnim kompozitima a istodobno dovoljno velika da omogui

240

visoki postotak punila i mehanika svojstva slina hibridnim kompozitima. Najvaniji predstavniciove skupine su Esthet-X (Dentsply), Point 4 (Kerr) itd. Rad s kompozitnim materijalima ukljuuje obaveznu pripremu cakline i dentina kiselinom (jetkanje omoguavanje mikromehanike i kemijske veze) i primjenu smole ili adhezivnog sustava prije aplikacije kompozitnog materijala. U novije vrijeme postoje pokuaji uvoenja materijala koji kombiniraju uz zgunjavanje i terapijska i preventivna svojstva. To su tzv.smart materijali (npr. Ariston pHc (Vivadent)) koji imaju mogunost otputanja iona F-, Ca2+ i OH-, u uvjetima pada kiselosti u slini i kavitetu (pH <4) to bi znaajno proirilo indikacije za uporabu kompozitnih materijala u pedodonciji. Meutim, ti pokuaji do sada nisu bili uspjeni. Najvanije obiljeje ovih kompozitnih materijala je induciranje visoko alkalne reakcije u uvjetima pada kiselosti to ima za posljedicu znaajan karijes protektivni efekt i remineralizacijski uinak. Osim izluivanja F-, Ca2+ i OH- iona pokazuju i pufersko djelovanje prema kiselinama.

25.9. KERAMIKI ISPUNI I FASETE Keramiki ispuni i fasete takoer imaju svoju primjenu u pedodonciji, prije svega za nadogradnju frakturiranih zubi, zbrinjavanje diskoloracije ili hipoplastinih defekata te preoblikovanje krune zubi npr. kod dijastema. Mogu se izraivati laboratorijski ali i u ordinaciji Cerec postupkom (CAD/CAM). Za Cerec postupak koriste se tvorniki keramiki blokovi tvrtke Vita privreni na metalni nosa koji se montiraju u Cerec aparat te se na temelju skeniranog prepariranog zuba izreu i cementiraju. Najsuvremeniji sustav predstavlja Cerec 3 sa dodatkom Cerec Inlab kao mobilne jedinice smjetene bilo u ordinaciji ili laboratoriju. Ovaj ssustav omoguuje izradu ne samo inleja, onleja, faseta i pojedinanih krunica nego i male mostove od tri lana.

25.10. MATERIJALI ZA PEAENJE FISURA I PEATNE ISPUNE Peaenje fisura se moe definirati kao preoblikovanje dubokog fisurnog sustava ispunjavanjem fisura materijalom za peaenje. Svrha postupka je spreavanje zadravanja 241

mekih naslaga i plaka, a time i razvoja karijesne lezije u fisurnom sustavu. Vane osobitosti materijala koji se koriste su dobra penetracija u jamice i fisure kao i odlina marginalna adaptacija te izostanak rubne propustljivosti. Prvi su tehniku opisali Cueto i Buonocuore 1965 god. primjenjujui postupak jetkanja cakline fosfornom kiselinom za postizanje retencije kompozitne smole (Cueto&Buonocuore, 1965). Kompozitne smole su materijal koji se najee koristi za peaenje. Njihov razvoj moemo podijeliti u nekoliko generacija: 1. generacija dvokomponentne smole (npr. White Sealant) 2. generacija smole koje se polimeriziraju UV svjetlom 3. generacija - jednokomponentne smole koje se polimeriziraju plavim svjetlom 4. generacija jednokomponentne smole koje se polimeriziraju svjetlom valne duljine 400-500 nm (Visioseal, Helioseal, Helioseal F itd.). Sastav suvremenih kompozitnih smola za peaenje fisura temelji se na Bowenovoj formuli: Bis- GMA uz dodatak dimetakrilata u vie od 99 teinskih postotaka. Dodatni stabilizatori i katalizatori ine manje od jedan teinski postotak. Osim bis-GMA, materijali mogu imati u svom sastavu i DMA, TEGDMA, UDMA monomere, bez punila, odnosno sa 510% punila. Primjeri ovih materijala su Concise White Sealant (3M ESPE), SealRite (Pulpdent Co.), Conseal F (SDI), ClinPro Sealant (3M ESPE) itd. Oni mogu biti potpuno prozirni ili mogu imati u dodatku pigment uoljive boje (najee bijele). Takoer est je dodatak fluorida ime se poboljava preventivno djelovanje. Materijal bez pigmenta ima prednost u mogunosti praenja eventualne pojave karijesne lezije okluzalne plohe ispod peata, dok je prednost pigmentiranog materijala mogunost bolje kontrole nanoenja materijala te klinikog ponaanja (pojave rubnih fraktura uslijed mastikacije, rubna diskoloracija, kontrola stupnja retencije peata). Relativno niska otpornost ovakvih kompozitnih smola na troenje, te nedostatna marginalna vrstoa u regijama okluzalne plohe izloenih djelovanju vanih sila mogu rezultirati rubnim frakturama, diskoloracijama te rezultirati gubitkom retencije. U svrhu poboljanja mehanikih svojstava i smanjenja polimerizacijske kontrakcije suvremenim kompozitnim materijalima za peaenje dodane su estice punila obino submikronske veliine (0,04m) u vrlo visokom postotku 18-60%. Neki od takvih materijala su Deguseal mineral (Degussa), Delton FS+ (Dentspy/De Trey), Helioseal F (Vivadent), Admira seal (Voco), Fissurit FX (Voco), Ultraseal XT Plus (Ultradent), Aeliteseal (Bisco), Guardian Seal (Kerr) itd. Neki materijali, poput Aeliteseal-a imaju mogunost dvostruke polimerizacije (osim svjetlosne i kemijsku) to omoguuje potpuniju polimerizaciju. 242

Za peaenje fisura takoer se mogu koristiti i stakleni ionomeri, kompomeri te kompozitni materijali. Osobito se mogu preporuiti tzv. flow materijali koji se dobro razlijevaju po fisurnom sustavu. Kao primjeri mogu se navesti Dyract flow, Compoglass flow, Tetric flow X-flow i drugi. Osim za peaenje ti se materijali mogu koristiti i za izradu peatnih (preventivnih) ispuna i mikroinvazivnih preparacija (enameloplastika, preventivna odontomija) kao preventivnih i terapijskih postupaka. Upotreba staklenih jonomera kao materijala za peaenje predloena je jo 1970-tih godina zbog svojstva izluivanja fluorida u okoli. Izluivanje fluorida dogaa se ne samo neposredno u tvrda zubna tkiva s kojima je materijal u kontaktu nego takoer u slinu i tako djeluje na sve ostale zube u usnoj upljini. Vana je osobitost ovih materijala ponaanje poput baterije koja se puni u kontaktu s topikalnim fluorom iz zubnih pasta i tekuina za ispiranje. Iako, zbog svojih loijih mehanikih svojstava stupanj retencije, troenje, marginalna cjelovitost su viestuko loiji u usporedbi s kompozitnim smolama smatra se da je preventivni uinak ovih materijala znaajan. To se objanjava mikroskopskim esticama materijala koje penetriraju u dubinu jamica i fisura i imaju preventivno djelovanje i nakon gubitka retencije peata. Indicirano ih je koristiti kod pacijenata s visokim karijes rizikom te kod pacijenata sa smetnjama u razvoju. Primjeri ovih materijala su Fuji III, Fuji II (GC), Ketac Fil (3M ESPE), te najnoviji Fuji VII (GC) ija je koliina izluivanja fluora est puta vea u usporedbi s klasinim staklenim jonomerima. Mehanika svojstva staklenih jonomera poboljana su dodatkom dimetakrilata smolom modificirani stakleni jonomeri. Rukovanje je takoer olakano zbog mogunosti svjetlosne polimerizacije uz ve postojeu acido-baznu reakciju. Primjeri ovih materijala su Fuji II LC, Fuji Plus (GC), Vitremer, Photac Fil (3M ESPE) itd. Kompomeri zbog svoje acido-bazne komponente imaju sposobnost izluivanja fluorida u svoj okoli. Unato manjem izluivanju u usporedbi s staklenim jonomerima, ona moe biti vana ukoliko postoji visoki postotak retencije. Mehanika svojstva ovih materijala u usporedbi s kompozitnim smolama su bolja to smanjuje rizik pojave rubnih fraktura materijala tijekom mastikacije. Tekui kompomerni materijali poput Dyract Seal-a (De Trey/Dentsply), IonositSeal a (DMG), Compoglass Flow (Vivadent) itd. predloeni su za peaenje kao materijali usporedivog stupnja retencije sa kompozitnim smolama. Problem ovih materijala predstavlja nedostatak duih klinikih istraivanja za potvrdu vrijednosti kompomera kao materijala za peaenje. Osim kompomera, zbog svojih dobrih mehanikih svojstava te viskoznosti, tekui kompozitni materijali poput Tetric Flow (Vivadent), AeliteFlow(Bisco), Ultraseal XT Plus (Ultradent, preporua se i kao smola za peaenje i kao tekui kompozit), Revolution Formula 243

2 (Kerr) itd. takoer su interesantni kao materijali za peaenje fisura. Prednosti ovih materijala su dobra adhezija na tvrda zubna tkiva, manje dimenzijske promjene tijekom polimerizacije u usporedbi s kompozitnim smolama, te bolja mehanika svojstva (troenje, umaranje, vrstoa) i marginalna vrstoa. Glavne nedostatke predstavljaju manja viskoznost materijala u usporedbi s kompozitnim smolama i staklenim jonomerima to moe utjecati na penetraciju materijala u fisurni sustav. Za poboljanje svezivanja na caklinu upotreba adhezivnih sustava, osobito 5. generacije moe smanjiti rubnu propustljivost kada se koriste sami ili u kombinaciji s kompozitnim smolama. Vano je napomenuti da je njihovo djelovanje efikasno i u uvjetima slinom kontaminirane okluzalne plohe. Nedostatak primjene adhezivnih sustava je sloeniji kliniki postupak. Pojava svejetkajuih adhezivnih sustava, koji istovremeno kombiniraju tretman cakline i aplikaciju adheziva moe bitno pojednostaviti i ubrzati postupak (ne zahtijeva ispiranje i suenje okluzalne plohe kao kod primjene jetkanja fosfornom kiselinom) peaenja bez obzira o kojoj se vrsti materijala za peaenje radi (kompozitna smola, tekui kompozit, kompomer) Klinika istraivanja pokazala su visoku efikasnost i znaajnu redukciju karijesa peaenih zubi: nakon 4 godine postotak zubi s potpuno retiniranim peatom je 70-90%, a nakon 10 godina jo uvijek 28% peata ostaje intaktno dok je 36% djelomino retinirano. Peaenje se moe smatrati i terapijskim postupkom lijeenja inicijalne karijesne lezije okluzalne plohe. Mertz-Fairhurst i sur. (1992.) su pokazali zaustavljanje razvoja karijesne lezije i prestanak aktivnosti bakterija u leziji nakon peaenja. Takoer, efikasnost ovisi ne samo o duini retencije ve i o svojstvima materijala za peaenje (fizikalna svojstva, nain polimerizacije, polimerizacijska kontrakcija, sastav, izluivanje iona fluora). 1. LITERATURA

1. Al-Obaidi FF, Salama FS. Resin-modified glass ionomer restorations in primary molars: a comparison of three in vitro procedures. J Clin Pediatr Dent 1996; 21(1):73 -78. 2. Attin T, Buchalla W, Kielbassa AM, Hellwig E. Curing shrinkage and volumetric changes of resin modified glass ionomer restorative materials. Dent Mater 1995; 11:359-362. 3. Beltes PG, Pissiotis E, Koulaouzidou E, Kortsaris A. In vitro release of hydroxide ions from six types of calcium hydroxide nonsetting pastes. Journal of Endodontics 1997; 244

23(7): 413-415. 4. Belvedere P. Contemporary posterior direct composites using state-of-the-art techniques. Dent Clin N Am 2001; 45(1):49-70. 5. Cueto EI, Buonocore MG. Adhesive sealing of pits and fissures for caries prevention. Abstract Book of 43. General Meeting IADR 1965; Abs. No. 400. 6. Frankenberger R, Sindel J, Kramer N. Viscous glass-ionomer cements: A new alternative to amalgam in the primary dentition? Quintessence Int 1997; 28(10): 667-676. 7. Friedl KH, Schmalz G, Hiller KA, Shams M. Resin-modified glass ionomer cements: fluoride release and influence on Streptococcus mutans growth. Eur J Oral Sci 1997; 105:81-85. 8. Garcia-Godoy F, Hosoya Y. Bonding mechanism of compoglass to dentin in primary teeth. J Clin Pediatr Dent 1998; 22(3): 217-20. 9. Hickel R, Kremers L, Haffner C. Kompomere. Quintessenz 1996; 47(11):1581-1589. 10. Hickel R. Moderne Fllungswerkstoffe. Dtsch Zahnarztl Z 1997; 52(9): 572-584. 11. Malferrari S, Finger W, Garcia-Godoy F. Resin bonding efficacy of Gluma 2000 to dentine of primary teeth: an in vitro study. International Journal of Pediatric Dentistry 1995; 5: 73-9. 12. Mallow P, Durward M, Klaipo M. Comparison of two glass ionomer cements using the ART technique. J Dent Res 1995; 74:405 (abs 33). 13. Mazzeo N, Ott NW, Hondrum SO. Resin bonding to primary teeth using three adhesive systems. Pediatr Dent 1995; 17: 112-15. 14. Morrier JJ, Suchett-Kaye G, Nguyen D, Rocca J-P, Blanc-Benon, Barsotti O. Antimicrobial activity of amalgams, alloys and their elements and phases. Dent Mater 1998; 14: 150-57. 15. Mochizuki K, Fujii H, Machida Y. Dentin bridge formation following direct pulp capping in dogs. Bull Tokyo dent Coll 1998; 39(1):31-39. 16. Ngo H, Mount GJ, Peters MCRB. A study of glass-ionomer cement and its interface with enamel and dentin using a low-temperature, high-resolution scanning electron microscopic technique. Quintessence Int 1997; 28:63-69. 17. Nicholson JW, Croll TP. Glass-ionomer cements in restorative dentistry. Quintessence Int 1997; 28:705-714. 18. Perdigo J. Dentin bonding as a function of dentin structure. Dent Clin N Am 2002; 46(1):277-301. 19. Staehle HJ, Thom C, Mller H-P. Comparative in vitro investigation of different 245

methods for temporary root canal filling with aqueous suspensions of calcium hydroxide. Endod Dent Traumatol 1997; 13: 106-112. 20. Tziafas D, Smith AJ, Lesot H. Designing new treatment strategies in vital pulp therapy. J Dent 2000;28:77-92. 21. Van Meerbeek B, De Munck J, Yoshida Y, Inoue S, Vargas M, Vijay P, Van Landuyt K, Lambrechts P, Vanherle G. Buonocore memorial lecture: Adhesion to enamel and dentin: current status and future challenges. Oper Dent 2003; 28(3): 215-235. 22. Wasson EA, Nicholson JW. New aspects of the setting of glass-ionomer cements. J Dent Res 1993; 72:481-483. 23. Welbury R, Raadal M, Lygidakis NA. EAPD guidelines for use of pit and fissure sealants. Eur J Paediatr Dent 2004; 5: 179-184. 24. Wilson AD, Nicholson JW. Acid - Base Cements: Their Biomedical and Industrial Applications.Cambridge, England: Cambridge University Press, 1993.

246

26.

MATERIJALI U ORTODONCIJI
Mladen laj

Suvremena ortodoncija se kao znanost, ali i kao specijalistika klinika disciplina izuzetno brzo razvija, osobito posljednjih desetljea. Moe se rei da tako brz razvoj diktiraju slijedei imbenici: pojava novih suvremenih dijagnostikih postupaka, ubrzano uvoenje elektronikih raunala u svakodnevni kliniki rad, nova saznanja iz podruja biomehanike u ortodonciji i osobito, munjevit razvoj novih materijala i njihova gotovo trenutna primjena u najirem krugu praktiara, a ne samo u najelitnijim svjetskim klinikama i uilitima kao to je do nedavno bilo uobiajeno. Ipak u nekim fazama provoenja terapije i najsuvremenije koncepcije primjenjuju materijale kakvi su se koristili i prije desetak, dvadesetak ili ak tridesetak godina. Dok je na primjer ica koja se koristila u fiksnoj ortodontskoj terapiji prije samo desetak godina danas gotovo zastarjela, alginati za otiske koriste se jo i danas s nepromijenjenim rezultatima i oito bez potrebe da se uvede neto novo na trite. Ovdje e biti prikazani samo najosnovniji materijali, koji se koriste u ortodontskoj terapiji, odnosno u pripremi za njen poetak, te njihove najosnovnije karakteristike, a svakako je potrebno naglasiti da je gotovo nemogue izlagati detalje o ortodontskim materijalima kao to ih je nemogue i razumijeti bez da se barem ne dotakne klinika ortodoncija i neki detalji iz ortodontske biomehanike. Materijali koji se opisuju u drugim podrujima, biti e samo spomenuti da se gradivo ne bi ponavljalo, odnosno biti e istaknuti samo detalji gdje se materijali razlikuju u primjeni ili svojstvima za primjenu u ortodonciji.

247

26.1. MATERIJALI KOJI SE KORISTE U PRIPREMNIM POSTUPCIMA ZA ORTODONTSKU TERAPIJU

26.1.1. Uzimanje otiska Nekada su se u ortodonciji za uzimanje otiska koristili sadra i ploe termoplastinog materijala. Oba su materijala potpuno izbaena iz upotrebe iz vie razloga. Termoplastina masa kojoj se nekad kao prednost navodila mogunot viekratne primjene, danas u eri AIDS-a i hepatitisa naravno ne dolazi vie u obzir, a ni preciznost otiska zbog razvlaenja pri vaenju iz usta nije zadovoljavala. Sadra je vrlo komplicirana za primjenu, izrazito neudobna za pacijenta, a ionako se mogla koristiti samo u mjeovitoj denticiji kada zubi jo nemaju izraene ekvatore, pa je otisak bez lomljenja bilo mogue izvaditi iz usta. Alginati potpuno zadovoljavaju suvremene zahtjeve: daju dovoljno precizan otisak i za studijske modele i za radne modele na kojima se naprave izrauju, ugodni su za pacijenta, laki za rukovanje, jeftini. Za ortodontsku primjenu esto im se dodaju boje, okusi i mirisi, ali se jednako uspjeno koriste i uobiajeni materijali. Prednost im je to u primjeni s adekvatno izabranim ortodontskim licama dobro otiskuju visoki vestibulum ili gotsko nepce, a otisak se bez potekoa moe odstraniti i iz vrlo podminiranih prostora. Obino se za alginate kao najvei nedostatak navodi brza mogunost deformacije otiska i naglaava potreba gotovo trenutnog odlijevanja modela. U ortodonciji to nije toliko vano kao npr. u protetici, osobito ako se otisak uzima za izradu studijskih ili arhivskih modela na kojima se nee izraivati naprava. Naravno da je, ipak, optimalno ako se otisci to prije odliju, ili do odlijevanja pohrane u hermetiki zatvorenim kutijama u koje je potrebno dodati vlanu stanievinu ili vatu. Potrebno je, dakle, sprijeiti isuivanje, odnosno bubrenje do kojeg bi dolo kada bi se alginatni otisak odloio ili transportirao u vodi.

26.1.2. Izlijevanje odljeva Za izradu studijskih, radnih ili arhivskih modela koriste se razliite vrste sadre. Radni se modeli izlijevaju od tvrde sadre, ali ne takve kvalitete kao modeli za arhiviranje. Kako je esto potrebno modele uvati vie godina, sadra mora biti vrlo kvalitetna, obino bijele boje, vrlo glatka i precizna, a u bolje opremljenim ustanovama, sadreni se odljevi tehnikom toplog 248

preanja (Biostar, Ministar, Ercopress), prekrivaju tankom zatitnom plastinom folijom. Kako bi se izbjegle najee greke koje nastaju u postupku odlijevanja (ostatak vode od ispiranja u otiscima, neista posuda ili spatula za mijeanje, sadra pregusto ili prerijetko zamijeana, pojava zranih mjehuria, lom modela prilikom oslobaanja iz otiska), potrebno je strogo potovati proceduru i po mogunosti koristiti predozirana pakiranja i vakumske mjealice, te vibratore za vrijeme ulijevanja sadre u otisak.

26.1.3. Situacijski i konstrukcijski zagriz Situacijski zagriz se uobiajeno uzima ruiastim voskom. Pri tom se vrlo esto javljaju greke upravo zbog esto krivo odabranog materijala ili njegove neadekvatne primjene. Materijal ne smije biti mekan na sobnoj temperaturi, ve samo na 40-55 C, za to se obino koriste vodene kupke, a rjee plamenici. U posljednje se vrijeme koriste materijali na bazi polivinilsiloksana ili vinilsiloksana (Bayer Memosil, Kerr Stat BR i sl.), koji omoguuju preciznu registraciju, brz rad i kontrolu terapeuta za vrijeme izvoenja zagriza. Konstrukcijski se zagriz uobiajeno uzima pomou zagrizne ablone koja je najee cijela (nepani svod i bedemi) izraena od voska. U posljednje se vrijeme zbog stabilnosti prilikom zagriza nepani svod izrauje od akrilata kakav se koristi u protetici za istu svrhu, ili od preanog plastinog materijala tehnikom preanja (Biocryl, Imprelon i sl.).

26.2. MATERIJALI KOJI SE KORISTE ZA IZRADU MOBILNIH ORTODONTSKIH NAPRAVA 26.2.1. Akrilati Klasina polimerizacija. Godinama se za izradu mobilnih ortodontskih naprava koristila ista tehnika i materijal kakav se koristi za izradu akrilatnih proteza. Naprava se dakle cijela modelira od voska u koji su postavljeni retencioni (kvaice), ili aktivni elementi (labijalni luk, vijci, opruge i sl.). Oba odljeva se zasite vodom i na njih se adaptira po jedna ploa ugrijanog voska na kojoj se mora otro odraziti reljef svih oralnih struktura na koje naprava prilijee (tvrdo nepce, rugae pallatinae, raphae mediana, papilla incisiva, okluzalne plohe i incizalni bridovi, te 249

lingvalne i palatinalne plohe zubi, kao i gingivni sulkusi ). U donjoj eljusti se podminirani prostori ne moraju forsirano ispuniti voskom, jer se izmodelirana naprava ne bi mogla skinuti s odljeva. Granice gornje i donje votane ploe ovise o vrsti naprave koja se izrauje. Kod izrade razliitih modifikacija aktivatora, pa i kod reduciranih, obino je vosak (kasnije akrilatni dio naprave) voluminozniji, dok je kod npr. Bionatora; gracilniji. Kod nekih pak naprava akrilatni dio ima potpuno drugaiji izgled. Kod regulatora funkcije po Frnkelu akrilatni dio naprave je smjeten vestibularno, a samo pojedini iani elementi oralno. Kod nekih naprava akrilatni dio ima oblik dvije ploe, a kod nekih pak izgleda kao bimaksilarni splint, koji je koji put ak izraen od mekog akrilata. Nakon privrivanja labijalnog luka i ostalih eventualnih ianih elemenata na sadreni model, doda se novi sloj voska, obino oblika potkovice, visine oko 5 mm, koji omoguava spajanje obje polovice (gornje i donje) pomou fiksatora i mjerne spojke. Pristupa se zatim zavrnom oblikovanju naprave uklanjanjem vika voska. Naprava se isproba u ustima i postupak modeliranja zavrava tako to se tijelo bimaksilarne naprave zagladi na slabom plamenu. Prije nego se izmodelirana naprava uroni u kivetu, ispere se alkoholom da bi se uklonila oneienja. Dublja polovina kivete ispuni se sadrom i u nju uroni naprava, koso pod kutem od 40oC, tako da su labijalni luk i nepani dio orijentirani prema dnu kivete, a ostali dio je slobodan. Kada sadra stvrdne, izolira se izolacionim lakom, stavlja drugi dio kivete i puni sadrom do vrha. Nakon to se sadra vezala, kiveta se grije u vreloj vodi, otvara i ostaci voska uklone, a kalupi izoliraju lakom. Kiveta se puni akrilatom i postepeno tlai. Stezaem zategnutu kivetu treba ostaviti 15 min., zatim staviti u hladnu vodu, polako zagrijavati oko 30 min. do 65 -70oC. Na toj je temperaturi treba drati 30 min., onda vodu zagrijati do vrelita i kivetu kuhati zavrnih pola sata. Nakon polaganog hlaenja kivete, bimaksilarna naprava se oslobaa iz sadrenog kalupa. Nakon grube obrade, preree se na mjestu gdje je ugraen vijak. Slijedi fina zavrna obrada i poliranje nakon ega se dovrena naprava predaje pacijentu. Skraena polimerizacija. Izrada mobilnih bimaksilarnih naprava skraenom polimerizacijom, novijeg je datuma. Postala je mogua posljednje desetljee napretkom tehnologije, osobito u podruju dentalnih materijala. Svrha ovog postupka je da se koliko je god mogue smanji udio ljudskog rada i to strunoga u konanoj cijeni naprave.

250

.Suvremeni autopolimerizirajui akrilati znatno su pojednostavili i ubrzali izradu mobilnih ortodontskih naprava. U poetku su se koristili samo za izradu aktivnih ploa i nekih interceptivnih pomagala (vestibularna ploa, kosina, podbradna kapa), a danas se uobiajeno koriste i za bimaksilarne ortodontske naprave (aktivator i njegove mnogobrojne modifikacije, bionator i sl.). Uzimanje otiska provodi se potpuno identino kao i kod izrade naprave klasinim postupkom.Treba naglasiti da se kvaliteta suvremenih otisnih materijala (alginata), toliko popravila da se naprava moe bez bojazni izraditi bez probe u ustima. ak postoje alginati za uzimanje korekturnog otiska u fiksnoj protetici (Svedia). Izrada sadrenog odljeva i postolja je takoer ista kao i kod predhodno opisanog postupka. U novije vrijeme razvijeni su takvi ureaji i materijali za dubliranje, pa je uobiajeno cijeli postupak izrade naprave provesti na duplikatima, a originalni modeli se zbog potreba dijagnostike i dokumentacije uvaju nedirnuti u plastinim postoljima. Uzimanje konstrukcijskog zagriza ne ovisi o nainu izrade i vrsti polimerizacije naprave. Treba ipak naglasiti da posljednjih godina, osobito u Kanadi i SAD-u, postaju popularne bimaksilarne naprave, kod kojih je konstrukcijski zagriz esto mnogo vii, nego to je to uobiajeno kod veine tipinih bimaksilarnih europskih naprava i modifikacija. Fiksator ima u postupku skraene polimerizacije neto drugaiju ulogu. Osim to fiksira modele nakon uzimanja konstrukcijskog zagriza, slui za fiksaciju modela do kraja postupka izrade naprave. Sadreni se odljevi artikuliraju u FKO fiksatoru, prema konstrukcijskom zagrizu uzetom na pacijentu Ovaj fiksator moe se upotrebljavati neogranieno mnogo puta, a za razliku od svih ostalih, omoguuje neometen pristup svim dijelovima gornjeg i donjeg odljeva, njihovo razdvajanje i ponovno vraanje u potpuno istu poziciju Ako se upotrebljava split-cast varijanta fiksatora, na odljevima mogu ostati metalne ine koje omoguuju kasnije ponovno postavljanje odljeva u poloaj fiksiran konstrukcijskim zagrizom U daljnjem radu potreban je viefazni postupak, jer se najprije pojedinano izrauju iani elementi u gornjoj, odnosno donjoj eljusti. Ovisno o napravi elementi mogu biti vrlo razliiti. Bez obzira o kojim se ianim elementima radi, potrebno ih je fiksirati voskom na odljeve na nain, da dovoljno odstoje, to omoguuje akrilatu pri kasnijim fazama postupka da obuhvati retencije. 251

Nakon postave ianih elemenata izrauju se akrilatni dijelovi naprave skraenom polimerizacijskom tehnikom nasipanja. Akrilati koji se koriste u ovoj tehnici neto su drugaijih karakteristika od uobiajenih akrilata koji se koriste za uobiajenu toplu polimerizaciju. Proizvodi ih mnotvo razliitih tvrtki u Europi i SAD pod razliitim komercijalnim imenima. Primjenom raznih vrsta autopolimerizirajuih akrilata, kao to su primjerice Ortocryl (Dentaurum), Ortopoly (Polident) Steady - Resin S i Steady Resin M (Scheu Dental) i slinih, znatno se skrauje proces izrade ortodontskih naprava. Neki od takvih preparata zahtijevaju proces grijanja pod pritiskom, dok je druge dovoljno nakon aplikacije i oblikovanja drati kratko vrijeme u toploj kupelji. Praksa pokazuje da je ipak najbolje sve ovakve materijale polimerizirati pod pritiskom u posebnom loncu, jer se na taj nain postie vea tvrdoa, smanjuje poroznost i koliina rezidualnog monomera. Uteda vremena kod ovog postupka proizilazi iz izostavljanja nekih radnih faza, kao to su modeliranje u vosku, ulaganje u kivetu i zamjena voska akrilatom, koje su neizbjene pri konvencionalnom postupku polimerizacije. Skraen postupak, pa i uteda materijala imaju i svoje ekonomsko opravdanje. Prednosti skraene polimerizacije osobito dolaze do izraaja pri izradi jednostavnijih ortodontskih naprava, kao to su aktivne ploe, vestibularne ploe, kosine i sl., ali se danas u najveem broju sluajeva sve naprave izrauju na ovaj nain. Obino se primjenjuju dva naina: metoda nasipanja (spray-tehnika, salt and peppertehnika) ili metoda ranijeg mijeanja (premix-tehnika). Treba u stvari rei da svaki tehniar modificira postupak izrade u skladu sa svojim eljama i navikama, to materijal i omoguuje. Koji put se obje komponente akrilata pomijeaju i formira tijesto od kojeg se naprava modelira (premix-tehnika), prvo na rastavljenim modelima, a zatim u zatvorenom fiksatoru. Ovo omoguuje rad s razliitim konzistencijama materijala, a naprava se moe zagladiti tako da kasnija obrada nakon polimerizacije ne predstavlja velik posao. Ponekad se akrilat spray-tehnikom nanosi posebno na gornju, a posebno na donju eljust, naravno preko ianih elemenata, a zatim se od tijesta formira svitak koji se umetne izmeu gornjeg i donjeg odljeva te fiksator zatvori. Mogue je naneeni akrilat na oba odljeva prvo polimerizirati, a zatim umetnuti bedem izmeu, pa polimerizaciju dovriti. Postoji i mogunost nanoenja svih dijelova naprave spray-tehnikom odjednom, to moe biti nepraktino zbog curenja akrilata i potrebe za kasnijom opsenijom obradom. Kod

252

ove posljednje tehnike potrebno je od voska izraditi zatitne bedeme da bi se prije spomenuto curenje sprijeilo ili bar smanjilo na najmanju moguu mjeru. Zbog toga je tehnika modificirana razvojem i poboljanjem materijala, ija je karakteristika da tekuina prodire u prah vrlo brzo pa je apsorpcija potpuna, stoga nema curenja (salt and pepper -tehnika). Nakon zavrene polimerizacije, bimaksilarna se ortodontska naprava uobiajeno grubo i fino obrauje, kao to je ve ranije spomenuto, i predaje pacijentu. Tehnika toplog preanja (Biostar, Ercopress). Ove tehnike i materijali uvode se u ortodonciju ne samo zbog boljeg terapijskog uinka, nego i vrlo esto zbog smanjenja cijene naprave, koja se moe postii smanjenjem cijene i utroka materijala ili utroka ljudskog rada. esto je uvoenje nove tehnike kombinacija spomenutog. Razlozi uvoenja tehnika toplog preanja u ortodonciju su, osim navedenog, i pokuaj da se otklone nedostatci akrilata, a obino se navode slijedei: poroznost, iritacija sluznice, djelovanje ostatnog monomera, mogue alergijske reakcije. Tehnike toplog preanja (Biostar, Ercopress i sl.), ispunjavaju veinu gore navedenih uvjeta, a otklanjaju veinu nedostataka akrilata. Najee se koriste polikarbonati, polivinili, ili akrilati koji su ranije tvorniki polimerizirani u obliku ploa razliite debljine, tvrdoe, boje i vrstoe, koje dolaze pod razliitim tvornikim imenima kao: Biocryl, Bioplast, Imprelon, Impredur i sl. U tehnici se koriste naprave koje rade na principu pozitivnog ili negativnog pritiska (vakuum-pumpe), gde je se ploa koja je prethodno zagrijana infracrvenim toplinskim zrakama u posebnoj kiveti (komori), ili bez nje, prea preko sadrenog odljeva. Ovom je tehnikom mogue izraditi razliite naprave i pomagala koje se koriste u protetici i ortodonciji.

26.2.2. ica za izradu retencionih i aktivnih elemenata ica koja se koristi u mobilnoj ortodontskoj terapiji ne mora ispunjavati tako stroge zahtjeve kao u primjeni na fiksnim ortodontskim napravama. Obino se koristi elina ica zbog niske cijene kotanja, dobre otpornosti na koroziju i biokompatibilnosti. U posljednje se vrijeme na tritu prodaje u nekoliko tipova. Tako se za izradu labijalnih, vestibularnih i palatinalnih lukova na funkcionalnim napravama najee koristi elina tvrda ica (hard), jer u ovoj vrsti djelovanja nije potrebna elastinost, niti aktivno djelovanje, ve samo prilijeganje ice. Za izradu retencionih elemenata (kvaice) i aktivnih elemenata (labijalni lukovi, opruge i 253

sl.) na ploastim aktivnim napravama, ali i nekim funkcionalnim (Frnkel, Bimler,), koristi se manje ili vie elastina ica (spring hard, super spring hard). Spomenuta elina ica u stvari je krom-nikal elik i dolazi pod raznim tvornikim imenima, ovisno o proizvoau. U zadnjih nekoliko godina, zbog sve eih alergijskih reakcija na nikal, uvedena je tehnoloki promijenjena ica gdje je nikal zamijenjen manganom i duikom, to iskljuuje alergijske reakcije i ak poboljava elastinost ice. Proizvoai navode da se radi o procesu lijevanja ice pod visokim pritiskom s naknadnim poliranjem i termikom obradom, ali ne navode precizne detalje o tehnolokom procesu i sastavu. Sve eline ice koje se koriste u mobilnoj terapiji mogu se vrlo uspjeno savijati, termiki obraivati, variti i lemiti.

26.2.3. Ortodontski vijci (ekstenzori) Ortodontski vijci najei su aktivni elementi koji se ugrauju u mobilne ortodontske naprave. Godina 1929. predstavlja skoro senzacionalan korak u tadanjoj mobilnoj ortodontskoj terapiji. Tada je naime Nord opisao prve vijke za mobilne naprave. Vijci su imali jednostavni navoj s vodilicom kroz cjevicu i zakrivljenje na krajevima za retenciju, a kasnije i dvije cjevice s etverokutnom glavom. To su prvi vijci koji su dozvoljavali doziranu i usmjerenu primjenu sile pa su postali osnovom svih kasnijih konstrukcija vijaka ukljuujui i dananje. Druga generacija vijaka koja je slijedila ukljuuje dvostruko voene ekstenzore razliitih veliina, a najee se ti vijci dijele na zatvorene, reducirane, skeletirane i potpuno skeletirane. Nakon uvoenja novih materijala (kauuk je zamijenjen toplo polimerizirajuim umjetnim smolama) uestale su potekoe u vezi korozije i mehanikih smetnji. Sedamdesetih godina ovog stoljea razvijena je trea generacija standardnih i specijalnih vijaka. Bitna znaajka ove generacije je primjena suvremenih materijala kao to je V2A elik, a plemeniti materijali kao kromirano ili niklano srebro, te neplemeniti elici gotovo su u potpunosti izbaeni. Suvremeni vijci sastoje se najee iz tri dijela: tijelo vijka s navojima, vodilje koje osiguravaju voenje i onemoguuju deformaciju naprave, kuite koje titi osjetljive dijelove i retinira vijak u akrilatu. Suvremeni vijci imaju mogunost irenja od etiri pa i do petnaest milimetara, jednostavan nain aktiviranja, malih su dimenzija, imaju malu visinu navoja, ne djeluju na tkiva usne upljine i otporni su na koroziju. Obino se vijci aktiviraju za jednu etvrtinu 254

okretaja tjedno. Ve prije spomenuta mala visina navoja osigurava da pomak ne prijee 0,2 mm, to je daleko ispod fiziolokog pomaka zuba, pa obino ne dolazi ni do kakvih patolokih promjena. Od vremena prvih vijaka konstruirano je mnogo razliitih tipova ekstenzora. Dausch-Neumann 1972. godine navodi nekoliko stotina vijaka koji se primjenjuju u Evropi. Danas je ta brojka drastino smanjena, jer je sve ea upotreba fiksnih ortodontskih naprava i na starom kontinentu. Treba napomenuti da se u SAD-u nikada nije koristilo vie od desetak tipova vijaka. Kako se i u Evropi aktivne ploe najee zamjenjuju fiksnim napravama, a retencijske ploe, ak i kada se primjenjuju, obino nemaju vijak. Primjena vijaka uglavnom je ograniena na funkcijske naprave, a aktivne naprave, u koje se takvi vijci ugrauju, sve ee primjenjuju stomatolozi -nespecijalisti u tretmanu lakih anomalija. Vijke je mogue svrstati u pet kategorija: - za pomicanje jednog zuba, - za paralelnu transverzalnu ekspanziju, - za neparalelnu transverzalnu ekspanziju, - za pomicanje zubi uzdu zubnog luka, - za korekciju meueljusnih odnosa. Ovoj osnovnoj podjeli potrebno je dodati i neke relativno rjee koritene vijke, kao na primjer one za cijepanje sutturae medianae gornje eljusti (cijepanje nepca), razne viesmjerne vijke (Bertoni, Beutelspacher) mikrovijke, vijke za rotaciju, vijke za dijasteme, te vijke koji umjesto ekstenzora imaju ugraenu oprugu (Kunz-Rossi, Hausser), za koje se tvrdi da zbog elastinosti najefikasnije i najprirodnije djeluju. Svi suvremeni vijci prilagoeni su za primjenu kod izrade mobilnih naprava i tehnikama skraene polimerizacije i preanja. Naime plastinim titnikom, koji titi navoje i sredite vijka od jo rijetkoga akrilata, mogue je fiksirati vijak na sadreni odljev prije aplikacije materijala.

26.3. MATERIJALI KOJI SE KORISTE ZA IZRADU FIKSNIH ORTODONTSKIH NAPRAVA Pojavom Eduarda Angle-a (1855.-1930.) poinje drugi i novi period ortodoncije. Angle uvodi u ortodonciju pojam "Edgewise", to znai postrance, a potjee od njegove ideje 255

o bonom smjetaju etverokutnog profila ice (uom dimenzijom) u odgovarajui utor bravice. Angleova prva naprava bio je luk za ekspanziju ili tzv. "E-Arch" (1887.). Prvi molari su nosili prsten snabdjeven maticom i vijkom, koji je bio u vezi sa vestibularno postavljenom debelom icom. Zubi postavljeni izvan zubnog luka bili su povezani za luk ligaturama. Obzirom da je kontrola zubnih pomaka kod ovog postupka bila nezadovoljavajua, Angle je kasnije prstenovao sve zube. Pri tome su prsteni nosili vertikalne cjevice (tube) u koje su se ubacivali klinovi, zavareni na luku. On je konstruirao taj aparat 1911. godine i nazvao ga "Pin and Tube Appliance". Izrada takvog luka zahtijevala je mnogo vjetine, tako da se rijetko koristio. Godine 1916. Angle uvodi u ortodonciju "Ribbon Arch", koji se primjenjuje bez ligatura, a djelovanje labijalnog luka prenosi se putem prstenova i bravica na zube. Mehaniko rjeenje ovog aparata je bolje, jer se zubi translatorno pomiu. Godine 1928. Angle je razvio "Edgewise Arch Mechanism". Osnova je naprava multiprstenastog tipa, a sastoji se od labijalnog luka savijenog od etvrtaste ice, privrenog u horizontalne utore bravica koje se nalaze na prstenovima cementiranim na svim stalnim zubima. Luk je izraen od etvrtaste ice, iji su orginalni promjeri bili 0,022 x 0,028 ina. Luk se oblikovao i postavljao tako da su njegove ue povrine prema zubu, obrazu i usnama, a ire gingivalno i okluzalno. Angle je na taj nain osigurao izuzetno precizno pomicanje pojedinih zuba (translacijske, rotacijske pomake i aksijalne inklinacije zuba). Od tada pa do danas fiksna tehnika je doivjela mnogo promjene i modifikacije u konstrukciji prstenova, bravica i lukova. Glavni elementi ove tehnike su iani lukovi i njihovi privrsni elementi. Kao privrsni elementi koriste se bravica (bracket) i cjevica (tube). Danas se, najee bravice apliciraju direktno na labijalne ili bukalne povrine zuba i to uglavnom na sjekutiima, onjacima i premolarima. Uloga je bravica da prenosi silu, odnosno moment sile s luka na zub. Kvadratini lijeb bravice omoguuje kontrolu pomaka u sve tri dimenzije. Krila omoguuju privrivanje ice za bravicu. Bravice su zbog svoje vanosti doivjele niz modifikacija, od onih Angleovih s vertikalnim cjevicama, preko tzv. Ribbon arch bravica, Lewisovih i Steinerovih bravica s rotacijskim krakovima do "sijamskih blizanakih bravica". Karakteristino obiljeje edgewise bravice je etverokutni horizontalni lijeb. Vertikalni promjer lijeba odgovara dimenziji luka. Najei promjeri lijeba bravice su 0,45mm (0,018 incha) i 0,55mm (0,022 incha).

256

Cjevice su najvaniji i najei privrsni element na prstenovima molara. Postavljene su tako da su paralelne okluzalnoj povrini i u liniji sa bukalnim kvricama, a mogu imati razliitu namjenu. Pozicioniranje bravica na zube orjentira se prema okluzijskim bridovima i duinskim osovinama zuba. Navedeni privrsni elementi se fiksiraju na zub posredno putem prstena (banding) i izravnim putem (bonding). Prsteni. Ortodontski prsteni su se u fiksnoj ortodontskoj terapiji do prije petnaestak godina koristili na svim zubima, a danas je njihova primjena ograniena na kutnjake, iako se ponekad apliciraju i na premolare. Ve se godinama materijal, od kojeg se prsteni izrauju, nije bitnije promijenio. Koristi se krom-nikal-elik, za ovu aplikaciju vrst i neelastian, jer se prsten mora adaptirati precizno uz zub prije cementiranja. Suvremeni ortodontski prsten ima zaobljene rubove, visoko poliranu vanjsku povrinu, lagano hrapavu unutarnju povrinu zbog bolje retencije cementa, debljinu od 0,10 - 0,15 mm. Prsteni su standardno oznaeni laserski, da se oznaka o kojem se prstenu radi ne bi izbrisala niti nakon dvije godine u ustima. Ovo prua mogunost reciklae, sterilizacije i ponovne upotrebe. Na prsten je tvorniki zavarena cjevica, takoer laserski, a u praksi se moe koristiti uobiajene ureaje za tokasto varenje i lemljenje. Prije nekoliko su se godina pojavili pozlaeni prsteni (Forestadent, ORMCO, TP), koji bi trebali iskljuiti pojavu alergijskih reakcija, ali nisu u iroj primjeni. Cementiranje slijedi nakon temeljitog ienja zuba i prstena. Uobiajeno su se koristili fosfatni cementi, ali se danas sve ee primjenjuju ionomerni, koji imaju nekoliko prednosti: bolja retencija, netopivost u slini, to je osobito vano ako prsten nije savreno adaptiran, pa je cementni sloj na mjestima eksponiran, a ionomerni cementi otputaju fluor i time eliminiraju jedan od najveih problema - nastanak karijesa uz rubove prstena ili ak ispod prstena. Suvremeni kompozitni cementi se ne koriste za cementiranje prstena, jer je skidanje na kraju tretmana gotovo nemogue. Bravice. Metalne bravice imaju nekih prednosti zbog svojih retencijskih svojstava, higijenski su besprijekorne, otporne na koroziju i mehaniki vrlo otporne na deformaciju. Na stranjoj strani imaju retenciju u obliku mreice ili perforacija ime se postie vrsta veza izmeu bravice i adheziva.

257

Plastine, keramike i kombinirane bravice koriste se da bi zadovoljile estetici. Plastine se bravice ubrzano usavravaju jer imaju mnogobrojne prednosti nad keramikima i mnogo su jeftinije. Keramike bravice se esto lome na krakovima, mogu abradirati antagonistini zub, a glavni im je problem vrlo teko skidanje s povrine zuba na kraju terapije. Koji put pucaju i nemogue ih je skinuti, ve se moraju sloj po sloj izbrusiti, ili kod skidanja dolazi do loma cakline ili ak cijele krune zuba. Na tritu postoje i posebni elektronski "debonding" ureaji, koji jakim i vrlo kratkim impulsom struje rastapaju kompozit na bazi keramike bravice, ali nisu u osobito irokoj primjeni i prilino su skupi. Novije verzije keramikih bravica imaju kompozitnu podlogu zbog lakeg skidanja. Inae keramike bravice moraju imati ranije silaniziranu povrinu, da bi se mogle fiksirati uobiajenim materijalima. Plastine bravice sve su kvalitetnije, i izrauju se od posebno ojaane stakloplastike ili nekih kompozitnih materijala, a neke verzije imaju metalni lijeb, to daje prednosti koje inae imaju samo metalne bravice. Na tritu se pojavljuju i bravice izraene od "egzotinih " materijala kao npr. od industrijskog safira, koje su transparentne i vrlo otporne, ali i preskupe za rutinsku primjenu, osobito u naim uvjetima. Bravice se danas na zube lijepe tehnikom "Direct bonding". Temeljni principi ove tehnike su: 1. ienje zuba 2. apsolutno suenje zuba 3. jetkanje zuba kiselinom (37% fosforna kiselina) 4. ispiranje vodom 5. aplikacija bravica pomou adheziva Aplikacija bravica prua mnoge prednosti u odnosu na "klasian" rad sa prstenovima: nema separacije zuba niti adaptacije prstenova izrazita estetska superiornost (plastine, keramike) preciznije i jednostavnije pozicioniranje bolje stanje gingive mogua je konzervativna terapija zuba i u toku ortodontskog tretmana mogua je reciklaa

Metoda ima i nedostataka: 258

slabija fiksacija smanjena kontrola pri pomicanju zuba jer se na zub djeljuje s mnogo manje povrine mogunost pojave karijesa

Nedostaci su danas gotovo izbjegnuti, uglavnom zbog sve boljih materijala i jednostavnije procedure za aplikaciju bravice na zub. Materijali za direktno lijepljenje bravica. Godine 1995. su po prvi put za ljepljenje bravica, osim uobiajenih kompozitnih materijala, uvedeni i ionomeri. Kompoziti koji se primjenjuju za ovu svrhu neto su drugaijih karakteristika od onih koji se koriste u konzervativnoj stomatologiji, iako se mogu upotrebiti i uobiajeni. Materijale za ljepljene bravica mogue je podijeliti na nekoliko osnovnih grupa: Kompozitni dvokomponentni materijali (pasta-pasta, mix- tehnika). Prvi materijal koji se koristio prije dvadesetak godina bio je dvokomponentni (Concise - 3M), i sastojao se od dvije paste koje su se uobiajeno mijeale. Obino se uspjelo zaljepiti dvije do tri bravice, pa se moralo mijeati ispoetka. Nakon uobiajenog jetkanja ispiranja i suenja, smola se premae na povrinu krune i bravice, odmah aplicira kompozit i bravica postavlja na zub. Vrijeme namjetanja bravice je vrlo ogranieno. Materijalom se postiu dobri rezultati, i neki ortodonti jo i danas koriste ovu metodu. Dvokomponentni materijal je meutim prikladniji za tehniku indirektnog bondinga, gdje se bravice prvo privrste na sadrenom odljevu i to pomou karamela bonbona, pa se preko odljeva i bravica uzima otisak u nekom gumastom silikonu, vinilsiloksanu i sl. ili se ak Biostar ili slinom tehnikom naprea gumasta ploa. Nakon toga se u toploj vodi otopi bonbon i otisak skida s modela zajedno s bravicama. Na ovaj se nain dobio "klju" u kojem su bravice fiksirane vrlo precizno, a retencione se povrine mogu dodatno odmastiti, oistiti ili kondicionirati, ako su bravice keramike ili plastine. U ustima se tada zubi uobiajeno pripreme, materijal za ljepljenje brzo aplicira na retencione povrine svih bravica i klju zajedno s bravicama postavlja u usta. Nakon stvrdnjavanja kompozita, klju se trganjem odstrani iz usta i odstrani eventualni viak materijala. Na ovaj su nain sve bravice odjednom fiksirane u jedan zubni luk, to smanjuje vrijeme rada terapeuta, ali je rad tehniara ili samog ortodonta na pripremi bitno produen. Ova se metoda danas sve rjee primjenjuje i ograniena je na neke rijetke tehnike kod kojih se bravice apliciraju na lingvalne povrine zubi, to je na direktan nain vrlo teko. 259

Kompozitni kontaktni materijali (no-mix tehnika). Najee se koriste u suvremenoj ortodonciji zbog mnogobrojnih prednosti. Jedna je komponenta pasta, a druga obino tekui gel koju proizvoai zovu primer, bonding i sl. Nakon uobiajene pripreme jetkani zubi i povrina bravice premau se primerom. Nakon toga se vrlo mala koliina paste aplicira na bravicu i bravica pritisne na povrinu zuba. Terapeutu je na raspolaganju 5 - 10 sekundi za pozicioniranje bravice, a nakon toga se bravica dri pod pritiskom desetak sekundi. Postupak je jednostavan, retencija vrlo dobra, a s veinom modernih materijala mogue je bez posebnih pripremnih postupaka ljepiti sve vrste bravica. Svjetlosno polimerizirajui materijali. Radi se o jednokomponentnim materijalima, gdje se povrina zuba i bravice prvo premae bondingom ili adhezivom, te aplicirani materijal osvjetljava 20 sek. s okluzalne i 20 s gingivalne strane. Metoda je obino prespora za vrlo iskusnog praktiara, ali vrlo prikladna za neiskusnog ili sporijeg ortodonta. Vrijeme namjetanja bravice u pravu poziciju je gotovo neogranieno. Metoda nije prikladna za indirektne tehnike niti za primjenu na plastinim bravicama. Materijal je u poetku bio rijedak, ali su dananji tvrdi i ne dozvoljavaju klizanje aplicirane bravice. Ionomerni materijali. Treba napomenuti da se na tritu nalazi samo jedan materijal iz ove grupe (Fuji Ortho LC - GC), da je materijal vrlo nov i da je teko govoriti o iskustvima i rezultatima. Radi se o dvokomponentnom materijalu (prah - tekuina), za kojeg proizvoa tvrdi da se moe koristiti i bez jetkanja, to je sigurno velika prednost. Vlastita iskustva su takva da se materijalom postiu dobri rezutati samo nakon uobiajenog jetkanja, jer inae bravice relativno esto padaju. Postupak se provodi na slijedei nain: Prah i tekuina se mijeaju na propisani nain, tako da se odjednom mijea materijala dovoljno za najvie 3 do 5 bravica. Materijal se aplicira na bravicu i osvjetljava uobiajenih 40 sek. Najbolje je postaviti sve bravice odjednom i onda osvjetljavati. Postupak je relativno spor, ali se moe ubrzati ako se koristi nekoliko polimerizirajuih lampi odjednom, uz obaveznu asistenciju. Potroak materijala je dosta vei nego kod no-mix tehnika gdje suvika praktiki i nema. Materijal je takoer prikladan za poetnike, a prednost mu je svakako otputanje fluora, to ima karijespreventivni uinak. ice. Prije gotovo stotinu godina, kada se fiksna ortodoncija poela razvijati u Sjedinjenim Dravama, tehnoloke mogunosti toga vremena nisu dozvoljavale osobito irok izbor materijala. Kao jedini izbor u to vrijeme nametnulo se zlato. Zlato je bilo jedini materijal koji nije korodirao u vrlo agresivnim uvjetima koji vladaju u usnoj upljini, a ve tada poznatom tehnologijom izrade legura, najee s platinom i bakrom, osiguravala se 260

dovoljna elastinost za kakvu takvu primjenu. Napretkom biomehanike i saznanja o biolokim reakcijama tkiva koje nastaju djelovanjem ortodontskih naprava postalo je jasno da materijali moraju ispuniti i neke druge uvjete osim elastinosti. Kasnije su zlatne legure zamijenjene prvo elinim legurama koje su biokompatibilne, vrste, elastine i kada je potrebno plastine. Krom nikal eline legure vei su dio ovog stoljea bile osnovni materijal za izradu ica u fiksnoj ortodonciji, ali kao to je spomenuto i prstena i bravica. Posljednjih dva desetljea uvedene su nikal-titanske legure, titan - molibden legure, a u najnovije vrijeme i superelastine legure (martenzitine). Karakteristike ortodontskih ica. Optimalna pomak zuba postie se laganom, kontinuiranom silom. Vrlo je zahtjevno konstruirati ortodontsku napravu koja djeluje sustavom sila takvih karakteristika, da sile nisu niti prevelike niti da previe variraju.Vano je da se tako lagane sile ne smanjuju prenaglo, bilo zbog karakteristika materijala, bilo zbog pomaka zuba kojeg su izazvale. Osobine ice koje se koriste u fiksnoj ortodonciji najee ovise o sastavu legure, iako treba naglasiti i mogunost da se s istom legurom mogu postii razliita svojstva. U dananje se vrijeme smatra da suvremena ica za primjenu u fiksnoj ortodonciji mora ispunjavati slijedea svojstva: visok modul elastinosti, visok stupanj plastinosti, biokompatibilnost, to manje trenje izmeu ice i ljeba bravice, mogunost jednostavnog lemljenja i varenja. Elastina svojstva nekog materijala definiraju se u uvjetima kada naprezanja i deformacije u materijalu nastaju zbog vanjskog optereenja. U analizama ove vrste ortodonske se ice mogu promatrati kao grede fiksirane samo na jednom kraju (konzola) ili poduprte na oba kraja. Najvanija svojstva koja su kritina za odreivanje upotrebljivosti nekog materijala kao ortodontske ice su snaga, krutost/elastinost i domet. Svako od njih moe se definirati na dijagramu koji prikazuje odnos izmeu optereenja i otklona (force-deflection) ili onom koji prikazuje odnos izmeu naprezanja i deformacije (stress-strain) Tri su karakteristine toke koje definiraju svojstva materijala. Najkonzervativnija je elastini limit, toka koja oznaava trenutak prvog uoljivog otklona (deformacije). Praktiniji indikator je toka koja oznaava deformaciju od 0.1% (Yield strenght - YS). Maksimalno optereenje koje ica moe podnijeti (ultimate tensile strenght), dosegnuto je nakon odreene trajne deformacije i vee je od YS. Ova karakteristika oznaava maksimalnu silu koju ica moe podnijeti, da bi i dalje djelovala kao opruga, to je kliniki vano, osobito 261

zato to odnos ove dvije toke mnogo vie varira kod novih nikal - titanskih legura, nego kod eline ice. Vea elastinost ice omoguuje jau aktivaciju pri istoj, odnosno manjoj sili. Elastinost u stvari znai da je icu mogue jae saviti a da ne doe do trajne deformacije. Suvremeni elastiniji materijali mogu djelovati i nekoliko mjeseci, nakon toga ih se moe sterilizirati i ponovno upotrebiti. Ovo je osobito vano u poetnim fazama tretmana (nivelacija) jer gotovo u potpunosti osigurava djelovanje bez patolokih promjena. Plastinost je karakteristika koja omoguuje savijanje odreenih elemenata koji se primjenjuju u pojedinim fazama tretmana (stopovi, loopovi, petlje i slino). Ova karakteristika potrebna je praktiaru da bi lake oblikovao luk, ali u tretmanu nije poeljna, pa se ice koje imaju ovo svojstvo temperaturno obrauju nakon izrade te postaju elastine. Krutost (load deflection rate) predstavlja jainu sile kojom ica djeluje. Visoka krutost ini napravu stabilnom, ali su sile prevelike, dok niska krutost omoguuje primjenu slabijih sila koje su bioloke i to kroz dulje vremensko razdoblje, ali je naprava nestabilna. Idealan spoj bi bio stabilna naprava i slabe sile, ali se ove dvije karakteristike naalost iskljuuju. Biokompatibilnost ukljuuje otpornost na koroziju, ali dodatno ica mora u uvjetima koji vladaju u usnoj upljini biti neutralna, odnosno ne smije tetno djelovati. Treba napomenuti da su sve ee registrirane alergijske reakcije na nikal i rjee na krom. Najsuvremenije legure nikla i titana stabilne su, pa vjerojatno nema ni alergijskog djelovanja. Vee trenje moe, osim usporavanja terapije tj. pomaka zuba po ici, utjecati i na sidrite te ak dovesti i do njegovog gubitka. Vrlo malo trenje koje je povoljno, a karakteristino je za najsuvremenije ice moe izrazito ubrzati terapiju, ali moe takoer dovesti do potekoa. Naime esto se dogaa da zbog normalne funkcije ica polako sklizne u jednu stranu zubnog luka i nakon to izviri iz cjevice posljednjeg kutnjaka koji puta jae traumatizira meka tkiva. Zbog toga se posljednjih dvije, tri godine na sredini lukova tvorniki ugrauju savijutci (dimple) koji onemoguuju klizanje. Mogunost lemljenja i varenja je vana zbog dodavanja sekundarnih elemenata na luk (kuke, loopovi i sl.). Zlatne legure. Danas se u ortodonciji vie ne koriste, a sadravale su zlato, srebro, bakar, nikal platinu i paladij. Otpornost na koroziju je besprijekorna kao i mogunost lemljenja, a uobiajeno se provodila odgovarajua termika obrada kojom se poveavala vrstoa ice. Sile kojima ove ice djeluju manje su nego kod elinih ica, a osnovni razlog

262

zbog kojeg se ove ice vie ne primjenjuju je visoka cijena. Ponekad se samo Crozatova naprava i danas izrauje od zlata, u skladu s originalnim dizajnom iz poetka ovog stoljea. eline legure. Jo i danas se eline legure najee primjenjuju u ortodontskoj terapiji. Najei im je sastav: 71% eljeza, 18% kroma, 8% nikla i manje od 0,2% ugljika. Ovakva se ica najee naziva 18-8 stainless steel. Visoki modul elastinosti i visoka krutost mogu dovesti do oteenja u poetnim fazama terapije osobito ako je ica predebela. Ako je pak ica pretanka stabilnost naprave i kontrola pomaka su upitni kao to je ve ranije spomenuto. Zbog toga se u poetnim fazama terapije primjenjuju isprepletene (twist flex) ice s efektom "elinog ueta". Naime ica istoga promjera isprepletena od vie tankih ica elastinija je i djeluje manjom silom. U poetku su se proizvodile i primjenjivale ice isprepletene od tri niti, kasnije od pet, a u posljednje vrijeme i od sedam do osam niti. Koriste se i etvrtaste isprepletene ice koje djeluju malim silama u finalnim fazama terapije uz dobru kontrolu pomaka i nekodljivost (osobito kod torkviranja). eline ice mogue je termiki obraivati da bi se smanjila unutranja napetost i poveala elastinost. Problem je kod primjene ove ice relativno brza trajna deformacija zbog ega se lukovi moraju esto mijenjati ili aktivirati. Ove je ice mogue dobro lemiti i variti, a otporne su na koroziju. Otpornost na koroziju dolazi od relativno visokog postotka kroma. Najea oteenja uzrokuju u zavrnim fazama terapije kada se primjenjuju etvrtasti i relativno debeli profili. Kao to je spomenuto vrlo je mala granica izmeu premalene sile ili ak nedjelovanja i bitno prevelike sile odnosno oteenja tkiva. Krom-kobalt legure. Ova se legura sastoji od kobalta, kroma, nikla, molibdena, eljeza i mangana. Legura je izrazito plastina, to je vrlo povoljno za izradu i najkompliciranijih elemenata na lukovima. Elastinost se moe poveati termikom obradom do crvenog ara (480 C) kroz 7 - 12 minuta to dovodi do rekristalizacije pa svojstva postaju slina onima kod eline ice iste debljine. Proizvode se u etiri vrste: plava, uta, zelena i crvena, ovisno o elastinosti. Kod svih vrsta Elgiloy ice preporuljivo je provesti termiku obradu ali ih nakon toga ne bi trebalo vie savijati jer moe doi do loma. Ove ice djeluju due od elinih, mogu se lemiti i variti te su otporne na koroziju. Titanske legure. U klinikoj su primjeni od 1972. godine iako je Nitinol izumljen ranih ezdesetih. Ime mu dolazi od skraenice Ni- od nikal, Ti- od titan, Nol- od Naval 263

ordnance laboratory. Sastoji se od oko 52% nikla, 45% titana i 3% kobalta. Beta titanium (TMA) razvijen je kasnije (ORMCO), posjeduje dobar odnos izmeu krutosti i elastinosti, djeluje jaim silama od Nitinola, a slabijim od eline ice. Moe se lemiti i variti te relativno lako formirati, ak i u kompliciranije oblike. Nitinol se primjenjuje u poetnim fazama terapije kada je potrebno primjenjivati slabije sile. Visoko je elastian, ali je izrazito ograniene plastinosti. To onemoguuje izradu kompliciranijih elemenata na lukovima ili malih zavijutaka, a najee se primjenjuje u tehnici ravnoga luka (SWA). Ve u ranim fazama terapije mogue je upotrijebiti etvrtastu icu i poeti s istovremenim niveliranjem, torkviranjem, anguliranjem i rotiranjem zubi. Ne moe se lemiti, ni variti, a podloniji je koroziji od ostalih ortodontskih ica. U svemirskom programu za koji je Nitinol razvijen postignute su karakteristike ice koje se nazivaju memory-efekt. To je sposobnost ice da se vrati u prethodno odreeni oblik nakon to se zagrije na odreenu temperaturu. Pravilno odabrana temperatura "tranzicije" omoguuje savijanje i postizanje eljene forme, te kasnije djelovanje u ustima. Neki novi oblici ove legure (kineski Ni- Ti) imaju tzv. superelastina svojstva. To je svojstvo ice da djeluje istom silom neovisno o iznosu aktivacije, to moe ubrzati terapiju i eliminirati mnoga ranije esta oteenja. Gumeni i plastini aktivni elementi. Lanci, gumice za intermaksilarn gumeni vlak, gumeni separatori, elementi za ekstraoralnu vuu i slini elementi izrauju se uglavnom od suvremenih silikonskih materijala, iako su se nekada izraivali od prirodne gume. Silikonski materijali su otporniji na utjecaj oralnog okruenja i dueg su djelovanja. Glavni problem sa svim vrstama gume je u mogunosti apsorpcije vlage i gubitku elastinosti unutar 24 - 36 sati. Opruge. Vune opruge, potisne opruge i slini elementi izrauju se od elinih ili nikal-titanskih legura i imaju ista svojstva kakva imaju ice od istih materijala.

264

LITERATURA 1. Alkire RG, Bagby MD, Gladwin MA, Kim H. Torsional creep of polycarbonate orthodontic brackets. Dent Mater 1997;13:2-6. 2. Anstis GR, Chantikul P, Lawn BR, Marshall DB. A critical avaluation of indentation techinques for measuring fracture toughness. I. Direct crack measurements. Bull Am Ceramic Soc 1981;64:533-8. 3. Kovatch JS, Lautenschlager EP, Apfel DA, Keller JC. Load extension-time behavior of orthodontic alastiks. J Dent Res 1976;55:783-6. 4. Morena R, Lockwood PE, Fairhurst CW. Fracture toughness of comercial dental porcelans. Dent Mater 1986;2:58-62. 5. Wiskott HW, Nicholls JI, Belser UC. Stress fatigue: basic principles and prosthodontic implications. Int J Prosthodont 1995;8:105-16 6. Pruett JP, Clement DJ, Carnes DL Jr. Clclic fatigue testing of nickel-titanium endodontic instruments. J Endod 1997;23:77-85. 7. Brantley WA, Myers CL. Measurment of bending deformation for small diameter orthodontic wires. J Dent Res 1978;57:609-15. 8. Funk AC. The heat-treatment of stainless steel. Angle orthod 1979;49:126-30. 9. Howe GL, Greener EH, Crimmins DS. Mechanical properties and stress relief of stainless steel orthodontic wire. Angle Orthod 1968;38:244-9. 10. Brick RM, Pense AW, Gordon RB. Structure and properties of engineering materials, 4th ed. New York: McGraw-Hill; 1977: Chap. 14. 11. Craig RG, edr. Restorative dental materials, 10th ed. St. Louis: Mosby, 1997: Chap. 10. 12. Kingery WD, Bowen HK, Uhlmann DR. Introduction to ceramics, 2nd ed. New York: Wiley 1976;783-97.

265

13. von Fraunhofer JA, Coffelt MTP, Orbell GM. The effect of artificial saliva and topical fluoride treatments on the degradation of the elastic properties of orthodontic chains. Angle Orthod 1992; 62: 265-74. 14. Billmeyer FW. Textbook of polymer science. New York: Wiley; 1984. 15. Braden M, Causton EE, Clarke RL. Diffusion of water in composite filling materials. j Dent Res 1974; 5:730-2. 16. Tavas MA, Watts DC. A visible light-activated direct bonding material: An in vitro comparison study. Br j Orthod 1984;11:33-7. 17. Norevall L, Sjogren G, Persson M. A clinical evaluation of a glass ionomer cement as an orthodontic bonding adhesive compared with an acrylic resin. Eur j Orthod 1996;18:373-84. 18. Voss A, Hickel R, Molkner S. In vitro bonding of orthodontic brackets with glass ionomer cements. Pediatr Dent 1998;20:43-8. 19. McCourt J, Cooley R, Barnwell S. Bond strenght of light cure fluoride-releasing baseliners as orthodontic bracket adhesives. Am J Orthod Dentofac Orthop 1991;100:4752. 20. Hamid A, Hume WR. A study of component release from resin pit and fisure sealants in vitro. Dent Mater 1996;13:98-102.

266

27. MATERIJALI U ORALNOJ KIRURGIJI


Jaka Grgurevi

U oralnoj kirurgiji se uglavnom upotrebljavaju isti materijali koji se upotrebljavaju i u drugim granama stomatologije, ali se koriste i materijali koji su tipini za ovu stomatoloku disciplinu. Materijali koji se upotrebljavaju u oralnoj kirurgiji a ne upotrebljavaju se uope ili se koriste rjee ostalim stomatolokim granama jesu: sintetiki materijali kojima se nadomjeta kost, materijali od kojih se izrauju epiteze i resekcione proteze, materijali od kojih se izrauju implantati, materijali za ivanje.

27.1. SINTETIKI MATERIJALI KOJIMA SE NADOMJETA KOST Postoje dva tipa sintetikih materijala na bazi keramike kojima se nadomjeta kost: To su hidroksil-apatit (HA) i tri-kalcijev fosfat (TCP). Oba spadaju u grupu aloplastinih implantata. Aloplastian materijal je neivi, umjetni materijal, strano tijelo koje se koristi za implantaciju u ivo tkivo. Oba materijala su biokompatibilna, budui da ne pobuuju upalnu niti imunoloku reakciju nakon dodira s kotanim ili mekim tkivom primatelja. HA je trajno neresorbilni materijal, dok je TCP bioresorbilan. HA u kotanim upljinama ostaje nepromijenjen i u njega urasta okolna kost, dok TCP potie osteogenezu i kod toga bude postupno resorbiran te slui kao matriks u koji urasta primateljevo kotano tkivo. TCP ima ogranieniju primjenu, zbog resorptivnosti i krhkosti, dok HA ima mnogostruku primjenu u oralnoj i maksilofacijalnoj kirurgiji. HA Ca10(PO4)6(OH)2 je matrijal kalcij-fosfata s fizikalnim i kemijskim svojstvima slinim onima zubne cakline i kosti. Veliina estica varira od 70 do 500 mikrometara. Dobiva se sintezom ili hidrotermalnim postupkom kojim se kalcij-karbonat oienog morskog

267

koraljnog kostura pretvara u HA. Razlikujemo pripravke u vidu zrnaca (granula) ili blokova koji slue za nadoknaivanje veih kotanih defekata kada se ne oekuje regeneracija kosti. TCP Ca3(PO4)2 materijal dolazi u obliku poliporoznih granula veliine 47O do 800 mikrometara. Nakon unoenja u organizam materijal oslobaa ione u osteotropnim mehanizmima organizma te tvori granine spojeve koji se ponaaju slino matinoj kosti tj. dovode do spajanja na molekularnom nivou s prirodnom kosti.

27.2. MATERIJALI OD KOJIH SE IZRAUJU EPITEZE I RESEKCIONE PROTEZE Epiteze ili proteze lica su izradci kojima se nadoknauju izgubljeni djelovi lica, kao na primjer oko, uho, nos, obraz. Resekcione proteze su izradci koji nadoknauju izgubljene djelove eljusti i zubi. Za izradu epiteza i resekcionih proteza koriste se tvrdi i meki akrilat (PMMA) i razni drugi materijali.

27.2.1. Materijali za epiteze Od 16 stoljea, kada je francuski kirurg Ambroise Pare opisao jednostavnije proteze lica, poinje njihov sustavni razvitak. Svjetski ratovi bili su veliki pokretai u razvoju maksilofacijalnih proteza, epiteza. Uspjeh protetske rehabilitacije je limitiran osobinama materijala za izradbu proteza. Moderni materijali na bazi elastomera i polimera znatno su poboljali osobine epiteza ali nisu jo idealan materijal koji moe sliiti ili duplicirati ljudsku kou. Idealan materijal za epiteze mora imati razne osobine; mora biti jednostavan za uporabu i jeftin, biokompatibilan, jak, dovoljno stabilan i izdrljiv. Epiteza mora izgledati poput koe, mora biti meka na dodir, te biti boje i strukture kao koa. Osim toga proteza mora biti otporna na sunevo svjetlo (ultraljubiaste zrake), toplinu, hladnou, mora biti stabilne boje, otporna na utjecaj kemikalija i dovoljno rezilijentna. Mora biti jednostavna za ienje i odravanje od strane pacijenta. Savrena proteza bi trebala takoer biti termoreaktivna na tjelesnu temperaturu te, sukladno tome, mjenjati boju s okolnim tkivom, te takoer reagirati na svjetlost, kako bi se prilagodila ambijentalnom svijetlu. Naalost, do danas nema materijala koji ispunjava sve ove uvjete.

268

Prvi moderan materijal koji je ispunio dosta opisanih uvjeta je bio polimetilmetakrilat, (PMMA). Glavni nedostatak PMMA je krutost.

27.2.2. Materijali koji su se koristili za izradu epiteza Prirodni lateks je mekan, jeftin i jednastavan za obradu te daje relativno "ivotnu" protezu. Epiteza je neotporna na fizikalne i kemijske utjecaje, pa se brzo dezintegrira i mijenja boju. Lateks se vie ne upotrebljava kao materijal za epiteze. Sintetski lateks razvijen je kao tripolimer od butilakrilata, metilmetakrilata i metilmetakrilamida. Boljih je osobina od prirodnog lateksa. Lateks "koa" je skoro prozirna i kroz nju boja prodire na stranju ili konu stranu proteze, to izgleda vrlo prirodno i dobro se stapa s protezom. Tehniki postupak spajanja lateks "koe" i skeleta od pjenaste gume dugo traje a takva proteza ima relativno kratak vijek trajanja i to je glavni nedostatak ovog materijala. Vinil-plastisol je vinilna smola koja se uz dodatak plastifikatora (omekivaa) upotrebljava za neke tipove proteze. Plastisol je gusta tekuina, sastavljena od malih estica vinila rasprenih u plastifikatoru Smoli se mogu dodati pigmenti da se postigne individulana boja koe. Plastinost se postie zagrijavanjem plastisoldisperzije da se djelomino otope vrste estice. Vremenom proteza postaje tvrda zbog gubitka plastisola s povrine. Ultraljubiaste zrake imaju vrlo negativni uinak na ovu masu. Poliuretan je noviji materijal za izradu epiteze. Obrada poliuretana obuhvaa tri komponente, to zahtijeva potivanje odgovarajuih odnosa i mjeanja komponenti. Jedna od komponenti je akrilat, ija obrada zahtijeva paljivo rukovanje. Poliuretanske proteze imaju ivotni osjet i izgled. Stabilnost boje je bolja nego kod polivinil.klorida. Osnovni materijal za izradbu resekcionih proteza je tvrdi PMMA, s time da se rubovi proteze koji su u dodiru s tkivom mogu izraditi od mekog PMMA ili silikona.

27.2.3. Silikonska guma Silikon je uveden u stomatologiju oko godine 1946. a samo se posljednjih godina koristi kao materijal za izradu epiteza. Silikoni su istisnuli tvrde akrilate za izradu epiteza. Akrilati, zbog svoje tvrdoe, mogu uzrokovati razne probleme. Najee su to ozljede defektnog podruja 269

te slabi estetski uinak zbog loe mogunosti prilagodbe na okolno meko tkivo, posebice tijekom mimike. Suvremene silikonske mase za epiteze su danas svakome dostupne i mogu se nabaviti u raznim oblicima, pod razliitim trgovakim imenima. Njihova najvea prednost je to su mekane i za bolesnika udobne te se mogu vjerno obojati. Postoje dva naina obrade: vulkanizacija pri sobnoj temperaturi i vrua vulkanizacija. Danas se oba koriste i svaki ima svojih prednosti i nedostataka. Veinom se koriste silikoni koji vulkaniziraju pri sobnoj temperaturi. Tvorniki su prozirni ili zamueno bijeli. Prije dodatka katalizatora silikon se pomijea sa suhim zemljanim pigmentima da dobije boju koe, koja je kod svakog ovjeka drugaija. Stvarna, unutarnja boja silikona je monokromatska. Epiteza se moe raditi na modelu od tvrde sadre, na modelu od epoksidne smole ili metala. Silikon vulkaniziran pri sobnoj temperaturi nije vrst kao silikon vulkaniziran pri povienoj temperaturi. Vrue vulkanizirani silikon je polutvrd ili materijal poput kita. Pri vruoj obradi materijal treba samljeti i puniti pod tlakom te polimerizirati na 180oC tijekom 30 minuta. Pigment se umijea u masu i rasporedi na odreena mjesta na modelu. Na ovaj nain se moe postii boja silikona poput boje tkiva koja ne zahtijeva dodatno bojenje vanjske povrine. Ovo je materijal izbora posebice to se tie stabilnosti boje i vrstoe. Glavna prednost ovog materijala nad silikonom koji vulkanizira pri sobnoj temperaturi je bri postupak bojenja koji je unutarnji i polikromatski. Glavni nedostatci su potrebna oprema; mlin za drobljenje i prea te metalni model ija izrada je dugotrajna. U sluaju potrebe, silkoni se mogu pomou raznih bonding agensa i primera vezati za tvrde akrilate i poliuretanske folije.

27.3. MATERIJALI OD KOJIH SE IZRAUJU IMPLANTATI Postoje tri glavna tipa legura za implantate, to su: legure kobalt-krom-molibdena, nehrajui elik, titan,

270

Legure kobalt-krom-molibdena i nehrajui elik mogu se upotrebljavati za izradu individualnih implantata, endodonskih ili subperiostalnih, dok se titanove legure koriste za izradu tvornikih standardiziranih endoosealnih implantata. Legure kobalt-krom-molibdena satavljne su od priblino 62% kobalta, 28% kroma i 6% molibdena. Koriste se prvenstveno za izradu implantata postupkom lijevanja. Otpornost na koroziju ovih legura u biolokoj sredini mnogo je bolja nego kod nehrajueg elika Nehrajui elik sadrava 18% kroma i 8-12% nikla. To je tzv. 18/8 nerajui elik. Implantati se izrauju postupkom lijevanja ili tancanja. Glavne prednosti nehrajueg elika su u tome to ga ima u dovoljnim koliinama. Trokovi izradbe implantata su niski jer ne zahtijeva sloene postupke oblikovanja u razliite oblike. Hladno obraeni ima izvanredne karakteristike, pogotovo to se tie zamora materijala. Glavni nedostatak mu je slaba otpornost na rubnu koroziju. Titan koji se upotrebljava za izradu implantata u stvari je legura titana koja ima znatno bolje mehanike osobine od istog titana. Testovi su pokazali da titan ima izvanrednu otpornost na koroziju u biolokoj sredini. Osim od metalnih legura implantati se mogu izraivati i od: Biokeramika: aluminijev oksid i biougljik. Keramiki materijali obuhvaaju veliku grupu materijala slinih osobina ali razliite strukture. Openito govorei, keramiki materijali se sastoje od sloenih kombinacija metalnih i nemetalnih elemenata. Njihova struktura sadri ionske veze i moe imati dugu ili kratku kristalnu strukturu. Keramiki materijali su tvrdi i krhki. Ovi materijali mogu biti isti kristalni oksidi, kao to je aluminij-oksid, ili mjeavine oksida kao to su staklo ili porculan. Uprkos loim mehanikim osobinama i potekoama koje se javljaju kada treba proizvesti sloene oblike, keramiki materijali imaju velike mogunosti kao implantacijski materijali zbog njihove glatke povrine i zbog povoljne rekcije tkiva. Koristi se za izradu endosealnih implantata. Paljivo kontroliranom karbonizacijom mogu se proizvesti ugljikova vlakna slina staklu. Ovaj materijal ima veliku tvrdou i otpornost na koroziju. Glavni nedostatak ovog materijala je njegova krtost. Teko ga je modelirati u eljeni oblik nakon same proizvodnje. Koristi se kao tzv. monokristal za izradu transdentalnih implantata.

271

27.4. MATERIJALI ZA IVANJE Razlikuju se dva osnovna tipa materijala za ivanje. Jedno su materijali koji se resorbiraju u organizmu i nije ih potrebno odstranjivati, drugo su materijali koji se ne resorbiraju i potrebno ih je odstraniti. S obzirom na podrijetlo materijala za ivanje razlikujemo prirodne i sintetike materijale. Openito govorei, idealan konac bi bio onaj koji se moe upotrijebiti kod bilo koje operacije a da ne izaziva reakciju tkiva i ne stvara pogodne uvjete za razvitak bakterija. Mora biti dovoljno jak kako se nebi prekinuo, vor mora ostati vrst, te se ne bi smio skupljati u tkivu, ne bi smio izazivati elektrolitiku reakciju, mjenjati kapilarno stanje, izazivati alergiju ili biti kancerogen i morao bi se resorbirati uz minimalnu tkivnu reakciju. Neki konci, naroito kada se koriste u ustima, proizvode reakcije tkiva i stvaraju neugodu za pacijenta. Sve vrste konaca imaju svoju dimenziju i tenzijsku vrstinu, to je regulirano posebnim propisima (standardima). Promjer konca se po amerikoj Farmakopeji (U.S.P.) izraava brojem nula (0), to je taj broj vei promjer konca je manji i obrnuto. Svaki konac koji je upotrijebljen za ivanje, bez obzira od ega je graen, u stvari je strano tijelo u organizmu. Kako enzimi u organizmu nastoje eliminirati strano tijelo putem razgradnje, oni nastoje razgraditi i uneseni materijal za ivanje. Neke konce enzimi mogu razgraditi, dok druge ne. S obzirom na broj niti od kojih je konac sastavljen razlikujemo monofilamentne (jednonitne) i polofilamentne (mnogonitne) konce. Monofilamentni konci manje iritiraju tkivo, dok polifilamentni imaju bolja mehanika svojstva i lake je s njima raditi. Zbog toga se sve vie proizvode i upotrebljavaju polifilamentni zatieni konci, tj. konci koji imaju polifilamnetnu jezgru a povrinu kao monofilamentni konac.

27.4.1. Resorptivni konci Najpoznatiji predstavnik iz ove grupe konaca prirodnog podrijetla je catgut. Kako mu ime kae, nekada se proizvodio od majih crijeva, nakon toga od ovjih, a danas se proizvodi iz kolagena dobivenih iz ivotinjskih tetiva i fascija. Graen je od kolagena koji se u organizmu brzo resorbira, a da bi se usporila resorpcija kolagen se boji ili impregnira solima tekih metala. 272

Najee upotrebljavane soli za impregnaciju su soli kroma i takav se konac naziva chrom catgut. Sama impregnacija moe biti potpuna, kada se svaka pojedina nit impregnira pa upreda, ili povrinska, gdje se prvo upredaju niti u jednu, a onda potapa u otopinu kroma. Postupak kromiranja mora biti takav da se soli kroma podjednako raspodijele cijelom duinom niti. Obian catgut se brzo resorbira i upotrebljava se tamo gdje se oekuje brzo zaratavanje rane, a kromirani catgut se sporije resorbira i upotrebljava se tamo gdje se ooekuje produljeno zacijeljivanje. Kromirani catgut manje iritira tkivo od obinog. Druga velika grupa resorptivnih konaca je sintetikog podrijetla i osnovu im ini poliglikolna kiselina. Konci proizvedeni od poliglikolne kiseline takoer dolaze kao mono ili polifilamentni. Sporije se resorbiraju od prirodnih materijala procesom hidrolize u organizmu. U praksi sve vie potiskuju konce od prirodnih materijala.

27.4.2. Neresorptivni konci U ovu grupu spadaju konci koji su otporni na djelovanje tkivnih enzima te se zbog toga moraju odstraniti iz tkiva. Mogu biti izraeni od prirodnih ili sintetikih materijala. Od prirodnih materijala ralikujemo organske i metalne niti. Kapilarnost je svojstvo niti da omoguuje prolaz tkivnoj tekuini duinom konca, ime se omoguava, ako postoji, irenje infekcije du konca. Prirodni organski konci imaju jako izraena kapilarna svojstva. Kirurka svila je najee upotrebljavani konac prirodnog porijekla. Izrauje se od niti koje izluuje svilena buba. Nakon ienja od voska i gume, niti se boje i upletu i nastaje kirurki konac. Konac je vrst i lagan za rukovanje. Laneni konac se dobije uvijanjem lanenih niti, promjer mu se teko dade odrediti te mu vrstina varira. Rijetko se upotrebljava. Kirurki nerajui elik izraen je od specijalne legure s malim sadrajem ugljika. isti je metal, jak i savitljiv. Tkivo ga odlino podnosi ali mu je loa strana to je nespretan za rukovanje jer se lako urezuje u tkivo ako ga se jae stegne. Najee se upotrebljava za ivanje tetiva.

273

Konci od prirodnih materijala mogu se dobiti na kalemima u velikoj duini, iz kojih se izrezuje duljina konca po potrebi, ili izrezani na odreenu duljinu pakirani pojedinano ili u tucetima sa ili bez igle za ivanje. Konci na kalemima dolaze iz tvornice nesterilni, tako da ih je potrebno prije uporabe sterilizirati i uvati u posebni sterilnim spremnicima za konac. Pojedinani konci, sa ili bez igle, obino dolaze tvorniki sterilno pakirani.

27.4.3. Sintetiki neresorptivni konci Poliamidni polimer, najlon, je monofilament dobiven kemijskom sintezom. Vrlo je vrst, elastian i ne izaziva jaku reakciju tkiva. Vrlo je "iv" pa trai vie vorova za vezanje. Mogue ga je izraditi vrlo tankim pa se upotrebljava u mikrokirurgiji. Poliesterska vlakna su napravljena od sintetikog polimera. Dolazi kao neobraeni upleteni multifilament ili upredeno impregnirano vlakno. Vrlo je indiferentan prema tkivu. Polipropilen je polimer od kojeg je napravljen monofilamentni konac, zadrava vrstinu u tkivu i izaziva minimalnu reakciju. Kako je monofilament nema svojstvo kapilarnosti pa se moe upotrijebiti i za inficirane rane.

27.4.4. Igle za ivanje Igle za ivanje su napravljene od nehrajueg elika. Na poprenom presijeku mogu biti okrugle, i upotrebljavaju se za ivanje sluznica i crijeva, ili trokutaste koje se upotrebljavaju za ivanje koe. U oralnoj kirurgiji najee se koriste igle duljine 16 do 20 mm i konac debljine 3/0. Konac za ivanje koji je tvorniki uveden u iglu, lako prolazi kroz tkivo, a ubodna rana nije vea od rane prolaska igle, zove se atraumatski materijal za ivanje. Konac koji se neposredno prije ivanja mora uvesti u iglu s proirenom uicom, tee prolazi kroz tkivo i stvara u njemu veu ranu i traumatizira ga, pa se zove traumatskim materijalom za ivanje.

274

LITERATURA 1. Jarcho M, Bolen CH, Thomas MB. Hydroxylapatite synthesis and characterization in dens polycrystalline form. J Mater Sci 1976;11:2027-34. 2. Kent JN, Zide MF, Kay JF, Jarcho M. Hydroxylapatite blocks and particles as bone graft substitutes in orthopedic and reconstructive surgery. J Oral Maxillofac Surg 1987;44:597-605. 3. Phillips RW. Skinner's science of dental materials. 8th Ed. WB Philadelphia: Saunders Co., 1982. 4. Stahl SS, Froum S. Histological evaluation of human intraosseous healing response to the placement of triclacium phosphate ceramic implants. J Periodontol 1986;57:211-17. 5. Thomas KF. Prosthetic rehabilitation. London: Quintessence Publishing Co., Ltd., 1994.

275

28. ZAVRNA OBRADA STOMATOLOKIH RADOVA


Vlado Carek

Zadaa stomatolokog lijeenja nije samo u tome da se sauvaju i nadomjeste manjkavi zubi, nego i da se restituira nedovoljna i promijenjena oralna funkcija, te uspostavi naruena funkcijska harmonija. Mnogi suvremeni materijali zahtjevaju posebnu tehniku rada, preciznost u radu i poseban nain obrade i poliranja. Zavrna obrada doprinosi boljem inkorporiranju materijala u novi bioloki medij, produuje materijalu vijek trajanja i poboljava estetski uinak. U ovom se poglavlju opisuju sredstva koja se koriste u modernoj stomatologiji pri obradi materijala, kao i nova dostignua pri njihovoj primjeni. Kvalitetna obrada dentalnih radova doprinosi higijenskoj i estetskoj vrijednosti ispuna, proteza, ortodontskih naprava i dr. Hrapavost i poroznost njihove povrine omoguuje zadravanje hrane, podravanje upalnog procesa i razvijanje karijesa na preostalim zubima. Dakako, i sam pacijent sa pravilnom higijenom treba doprinijeti estetskoj i higijenskoj vrijednosti stomatolokih radova. Sredstva koja se koriste u zavrnoj obradi su razni glodai, silikonski kameni, brusna sredstva, polireri, gumice, etkice izraene od razliitih materijala, prilagoene zahtjevima ordinacije i zubne tehnike. To su uglavnom rotirajui instrumenti koji razliitom tvrdoom svog povrinskog sloja, grubim ili finim ozubljenjem tog sloja, razliitim veliinama i oblicima, pomau pri gruboj i finoj obradi stomatolokih materijala. Freze za tvrde metale, s krupnim krinim ozubljenjem, slue za obradu krom-kobalt legura, plemenitih legura, kompozitnih materijala, akrilata i dr. Razliitih su oblika i veliine. Freze za tvrde metale sa finim krinim ozubljenjem primjenjuju se za obradu plemenitih legura i keramike, dok one sa superfinim krinim ozubljenjem slue najfinijoj obradi i neplemenitih i plemenitih legura te keramike i kompozita. Specijalno ozubljenje freze, u pravilu s velikim brusnim noiima, rabe se za skidanje akrilata i sadre. Specijalne, spiralno ozubljene freze, slue za obradu ilavih materijala, na primjer titana. Freze ili glodalice sa paralelnim stijenkama ili konus freze primjenjuju se u tzv. frez-tehnici.

276

Dijamantni rotirajui instrumenti primjenjuju se za obradu krom - kobalt legura, legura na bazi paladija, keramike i dr. Fleksibilne i superfleksibilne okrugle dijamantne ploice sa dvostrano galvanski naneenim dijamantnim zrncima imaju iroku primjenu u stomatologiji, osobito za konturiranje protetskih radova. Dijamantom presvueni kistovi i etkice od elinih vlakana obrauju krom - kobalt legure, legure na bazi paladija, legure s reduciranim udjelom zlata, plemenite legure, titan, metalkeramiku i dr. Skidaju povrinski sloj oksida. Ploice za rezanje privruju se vijkom za nosa (mandrel). Slue za piljenje lijevnih kolia, za rezanje zlatne i legure za keramiku. Mreaste separirne ploice, najlonom uvrene, rabe se za obradu krom - kobalt legura. Ne pucaju i dugotrajnije su od uobiajenih ploica. Kameni (plemeniti korund) razliitih veliina i oblika slue za grubu i finu obradu legura. elina svrdla su izraena od hipereutektine legure koja sadri perlit i cementit. Takva svrdla esto sadre primjese mangana i molibdena koji pridonose vrstoi legure. Ona uinkovito reu dentin, no njihove otrice relativno brzo otupi zubna caklina. Vano je oprezno sterilizirati elina svrdla. Kod kemijske ili sterilizacije parom potrebno je koristiti inhibitore korozije kao nitrijnitrit (ili di-ciklo-heksil-amonij-nitrit) te izbjei meusobni kontakt elinih instrumenata zbog elektrolitske korozije. Zamjenu za elina svrdla su izraena od estica volfram-karbida u matriksu od kobalta (5-10%). Izraena su u metalurkom procesu izrade praka, izmodeliranog u prvobitni oblik, sintetiziranog i spojenog za elini drak. Na kraju obrade slijedi finalno modeliranje dijamantnim instrumentima. Volfram - karbid ima slijedee karakteristike u odnosu na elik: 1. Veu vrstou (uinkovitije djeluje na obraivani dentalni materijal)u 2. Veu tvrdou, uz visok modul elastinosti. 3. Nije otporan kao elik, ve je lomljiviji te se ne moe koristiti u pretankim slojevima. Pri kemijskoj sterilizaciji kontraindicirani su agensi koji razgrauju i korodiraju kobaltni matriks, lem ili elini drak. To su ,npr., halogenirani fenoli, jod, vodikov peroksid. Druge se metode uspjeno koriste. U trgovakoj mrei nalazimo ih pod imenom Hartmetallfrser, Hartmetallbohrer, Hartmetallfinierer i dr. Izrauju se razliitih veliina, oblika i finoe. Slue za obradu dentalnih legura kao i materijala koji imaju znatno manju tvrdou od metala. Dijamanti su jo tvri od volfram-karbida. Dijamantni vrh je vezan za povrinu metalnog drka, a za spoj se najee koriste keramiki agensi. Takvi instrumenti raznih su oblka, pa mogu

277

biti kuglasti, valjkasti, cilindrini, obrnuto konini, leasti i dr. Ploice razliitih promjera i debljina vijkom se fiksiraju za osovinu nosaa instrumenta. Gruba obrada izvodi se brusnim sredstvima, frezama, kamenima i ploicama razliitih veliina. Nakon toga izvodi se zavrna obrada sa silikonskim ili dijamantnim brusnim, tzv. finirajuim instrumentima, ili brusnim tijelima izraenim iz tvrdog metala. Mehanika obrada povrine protetskog rada ili konzervativnog ispuna finiranjem izvodi se dijamantnim polirerima, ili polirerima iz tvrdog metala, a moe se raditi i super finim fleksibilnim silikonskim kolutovima. Nakon finiranja pristupa se poliranju povrine specijalnim gumicama razliitog stupnja finoe abrazijskih estica. Grubim poliranjem skidaju se sve neravnine i na taj nain se priprema za optimalno poliranje do visokog sjaja. Za grubo poliranje - gumiranje koriste se dijamantne etkice te silikonski i gumeni polireri. Silikonski polireri za grubo poliranje metala dolaze u obliku koluta, lea, iljatog stoca, valjkasti ili u obliku ae. Silikonski polireri srednje finoe koriste se za obradu akrilata i legura. Superfini silikonski polireri slue za poliranje akrilata i metala do visokog sjaja. Gumeni polireri dolaze u obliku koluta, lijevaka i valjaka. Koriste se za obradu ispuna i zavrnu obradu legura. Poliranje do visokog sjaja je zavrna faza u obradi dentalnog rada. Kako bi se izbjeglo zadravanje sline i hrane na povrini protetskog, ortodonskog ili konzervativnog rada, treba postii glatku i sjajnu povrinu pomou pasta, instrumenata i etkica razliitih finoa. Za poliranje do visokog sjaja osobito protetskih legura koriste se etkice od razliitih materijala, finiji silikonski polireri, specijalni prstenasti polireri, kolutovi od koe i dr. etkice i polirajua tijela trebaju imati sljedee karakteristike: 1. Kvaliteta materijala mora odgovarati visokoj razini moderne stomatologije. 2. Optimalni uinak poliranja postie se ako se strogo pridrava propisanim uvjetima proizvoaa, osobito to se tie broja okretaja instrumenata. Okrugle etkice sa plastinim tijelom i drvenim sreditem imaju veliku postojanost, koja se postie gustim porubom ekinja. Drveno sredite osigurava besprijekorno sjedite na osovini motora. vrsto usidrenje ekinja osigurava plastino tijelo koje ne podlijee nikakvim vanjskim utjecajima (vlaenje ili isuivanje). Uski oblik etkica olakava pravilnu primjenu. Izrauju se od razliitih materijala. One od srebrne ice slue za poliranje Co-Cr legura. Jo se rade ili od konjske strune, ili u kombinaciji konjske strune sa dodatnim ulokom od koprive. Uloak od koprive zadrava vlagu i zbog toga je ova etkica naroito prikladna za vlano poliranje. etkice od mekane bijele kostrijeti slue za poliranje do visokog sjaja. Sastoje se od akrilatnih prstenova, meu koje je umetnut vanjski prsten koji moe biti od runa ili od listova 278

koprive. Slue za poliranje metala i akrilata. Kolutovi za suho i vlano poliranje izraeni su od mekane koe i slue za poliranje visokog sjaja svih materijala.

28.1. ZAVRNA OBRADA JEDNOKOMADNIH ODLJEVA Kada se odljev izvadi iz cilindra za lijevanje najprije se pjeskari. Unese se u pjeskaru, gdje kroz cijev pod pritiskom izlazi pijesak koji odstranjuje ostatke ulone mase. Obrada zapravo poinje odsjecanjem lijevnih kanala od osnovne konstrukcije. To se radi pomou karborund ploica ili otrog tokastog kamena, ili pomou glodalica od tvrdog metala. Sredstva koja se koriste za grubu i finu obradu su: freze od tvrdog metala, karborund kamen, hrapavi brusni papir, gumeni valjak, etkica za poliranje, pasta za poliranje i pasta za visoki sjaj. Poliraju se samo povrine koje ne lee na modelu, dok se ostale povrine poliraju elektrolitiki. Vrlo je vano kojom se brzinom okree motor stroja za poliranje. Vea brzina daje bolje rezultate, ali pri tom treba voditi rauna da ne doe do svijanja skeleta. Elektrolitiko poliranje se izvodi u porculanskoj ili staklenoj kadi. Na ovaj nain se poliraju one povrine koje se mehaniki ne obrauju. Anoda (plus - pol) se ukljuuje na predmet koji se polira, a katoda (minus - pol) na ploicu koja vertikalno stoji u kadi. Kao elekrolit slui kromna kiselina. Poliranje se izvodi na principu isputanja elekrona s izboenih mjesta, jer je na njima koncentracija najvea. Katodi se okrene ginginalna strana skeleta i od nje je udaljena 5 cm. Jednokomadni odljev Co-Cr proteze uranja se 5 minuta u elekrolit, zatim se vadi i ispere u vodi, pa se ponovo vrati u elekrolit, gdje elekroliza traje jo 5 minuta, poslije ega skelet dobija srebrnasti sjaj.

28.1.1. Abrazija i poliranje Vano je da svi nadomjestci u stomatologiji imaju glatku povrinu. Tako se nastoji sprijeiti odlaganje ostataka hrane (naroito kod loe oralne higijene) a i korozija metala. Glatka povrina nastaje postupkom abrazije, prigodom kojeg estice abraziva prelaze povrinom obraivanog predmeta. Svaka estica abraziva ponaa se kao fini alat te se povrina zaglauje, no ostaje mikro ogrebotina, ija je dimenzija ovisna o veliini estica abraziva. Pri zavretku obrade koriste se abrazivi sve vee finoe estica, a nakon primjene jednog abraziva i prelaskom na drugi, potrebno je dobro oprati obraivani predmet. 279

Ogrebotine nastaju u svim smjerovima. estice abraziva su tvre od obraivane povrine te su povezane (traka, ploica) ili se nanose etkom. Na abraziju utjee tvrdoa abrazionih estica (dijamant je najtvri materijal, dok su razni kamenii, kao na pr. granit, relativno blagi abrazivi), zatim oblik abrazivnih estica (to su otrije to su uinkovitije). Vee estice utiskuju vee povrine i daju bolji rezultat. Uz mehanike odlike abraziva i brzina okretaja abrazivnih estica utjee na rezultat abrazije. Nastajanje topline ovisi o pritisku kojim se obrauje materijal, o brzini okretaja instrumenata i o vrsti materijala koji se abradira. Hlaenje je potrebno kod bruenja zuba velikim brojem okretaja (vodeno prskanje) i kod obrade akrilata jer toplina moe prouzroiti svijanje i izoblienje polimera.

28.1.2. Obrada i poliranje fiksno-protetskih radova Za skidanje lijevnog kolia koriste se karborund ploice. U daljnjoj obradi koriste se freze razliitih finoa i montirano cilindrino ili konusno kamenje. Prije stavljanja krunice na radni model treba provjeriti njenu unutranju povrinu, da nije zaostalo vika metala u obliku perli ili ostataka mase za ulaganje. Uklanjaju se okruglim svrdlom, a zatim se krunica ili tijelo mosta vraa na radni bataljak pod laganim pritiskom. Obrada aproksimalnih povrina i pristupanih dijelova okluzalne povrine nastavlja se finim papirnatim kolutovima. Za obradu fisura i lijebova na griznoj povrini koriste se mali okrugla elina brusna sredstva. Grebeni kvrica obrauju se malim gumenim diskom ili konusom, te se na taj nain ine fini prijelazi prema centralnoj ili bonim fisurama. Prije poetka zavrne obrade etka se lagano okree da njene dlake zahvate dio mase za poliranje. Pri poliranju, odrava se stalni kontakt etke sa povrinom protetskog rada, pod jednakim pritiskom, da njene dlaice dodiruju poliranu povrinu, kao i najdublje dijelove i detalje na griznoj povrini. U tu svrhu koristi se Tripoli-pasta koja se sastoji od finog praka poroznih stijena i voska koji slui kao adheziv abrazivnih estica. U drugoj fazi poliranja dobije se visoki sjaj legure, pomou mekane etkice i posebne paste na bazi eljeznog oksida ili nikla.

280

LITERATURA 1. Angelini E, Bonino P, Pezzoli M, Zucchi F. Tensile strenght of Cr-Co dental alloys solder joints. I Dent Mater 1989; 5:13-7. 2. Bates J F. Removable partial denture construction. Bristol: John Wright and Sons LTD. 1978 3. Combe E C. Zahnrtzliche Werkstoffe. Mnchen: Hanser, 1984. 4. Craig R G. Restorative dental materials. St Louis: C V Mosby Company, 1985. 5. Phillips R W. Skinner's Science od Dental Materials, 7th Ed. London - Philadelphia: W B Saunders, 1973. 6. Reinhard J W and al. Determining smootheness of polished microfilled composite resins. J Prosthet Dent 1983; 49:485-90.

281

You might also like