P. 1
96185009 Bh Medjuratna Knjizevnost

96185009 Bh Medjuratna Knjizevnost

|Views: 197|Likes:
Published by Bosniakum

More info:

Published by: Bosniakum on Apr 30, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/27/2015

pdf

text

original

1

UVOD – BOSANSKOHERCEGOVAČKA POEZIJA IZMEĐU DVA RATA

Evropski kontekst - dva svjetska rata kao dva najveća događaja u XX stoljeću; dva planetarna događaja; ujedno i dvije najveće nesreće; - poslije ovih ratova mijenjala se slika svijeta; svijet više nije bio isti; - te promjene odražavale su se u svim sferama života, pa i u književnosti; - avangarda: nekoliko raznorodnih književnih pokreta i stilskih formacija koji se mogu nazvati imenom avangarda; avangarda (fr. avantgarde, tal. avanti garde – prethodnica) je periodizacijski termin za oznaku modernih književnih pravaca u prvoj polovini XX stoljeća: futurizam, ekspresionizam, konstruktivizam, dadaizam, nadrealizam; Aleksandar Flaker ukazuje na dva bitna aspekta avangarde: 1) negirajući ili osporavajući odnos prema postojećim i starim pravcima i formacijama te 2) usvajanje novih poetičkih načela i afirmacija nove formacije ili pokreta; težište avangardnih pokreta je na osporavanju, tako da je Flaker s pravom avangardnu okvalificirao kao poetiku osporavanja (Flaker Poetika osporavanja); - 1910. godina: je prijelomna godina za pojavu novih težnji, novih pokreta – futurizma i ekspresionizma; sa završetkom Prvog svjetskog rata ova dva pokreta ulaze u završnu fazu svoga trajanja; - modernizam: prema jednima avangarda je samo nastavak ideje moderne o književnoj zbilji kao zasebnoj zbilji; ideje da se jezikom može baš sve iskazati i sve oblikovati bez obzira na svakodnevnu zbilju; prema drugima avangarda je nastavak prosvjetiteljske ideje o inovativnosti, ideje o traganju za novim izrazima a ne slijeđenju zadatih antičkih obrazaca; avantura “umjetničke samovolje” (Šlegel); - osjećaj egzistencijalne nesigurnosti: izazvan spoznajom o autodestruktivnosti ljudske civilizacije; potvrda u literaturi: U potrazi za izgubljenim vremenom Prust (1913-1927); Proces Kafka (1925.); - futurizam: 1) talijanski – (lat. futurum – budućnost) i umjetnički i politički pokret; Filipo Tomazo Marineti proglas (program) Manifest futurizma 1909; radikalan raskid sa svim tradicionalnim vrijednostima i obnova talijanske književnosti i umjetnosti; Futurizam ustaje protiv svih postojećih institucija, veliča borbu i opasnost te staje u odbranu rata. Umjetnost se mora zasnivati na ritmu nove mašinske civilizacije, na energiji i ludoj smjelosti, na drskosti i pobuni, na brzini automobila i aviona, na ljepoti i zanosu borbe, na plamenu rata. Za talijanske futuriste rat “predstavlja jedinstvenu higijenu svijeta”, što se nimalo ne razlikuje od fašističke apologije rata. Stoga je i logično bilo što su futuristi završili u fašizmu kao zvanični propagatori Musolinijevih ideja;

expressio – izraz) je književni pokret koji se javlja u Njemačkoj i Austriji 1910. pa traje do 1919. Prilično dinamična i heterogena književna pojava koju sačinjavaju čak četiri grupe: od još uvijek tradicionalnih egofuturista. Prije nego što će se definitivno nazvati tako ekspresionisti su sebe nazivali neopatetičarima (“novi zanesenjaci”). Munk. pritisnut strahom i beznađem. . Istovremeno. Književno djelo ne smije nastajati kao rezultat površnih impresija o stvarnosti. gdje je pokret već odranije postojao (slikari Sezan. Programski članak neobičnog naslova Šamar društvenom ukusu potpisuje V. treba sprovesti i u umjetnosti. na čisto književnome planu. eternistima (lat. Vladimir Majakovski i Velimir Hljebnikov. Kokoška. apstraktistima.). međutim. Impresionistički usitnjenoj slici svijeta treba suprotstaviti cjelovitu viziju toga svijeta. aeternus – vječan). zahtijevaju “izlazak umjetnosti na ulice” i njenu estradnu prezentaciju pred najširim masama. Majakovski. Van Gog. Kandinski. Ritam . Trebalo je. aktivistima itd. Odatle borba za nova značenja riječi koja je dovela do čudesnog zaumnog jezika i potpunog napuštanja smisla. Ruski futuristi su na strani socijalnog bunta a samim time i na strani revolucije. Krik Raspala se cjelovita slika svijeta. To je krik uplašenog čovjeka u svijetu koji je imperijalističke antagonizme pretvarao u klaonicu Prvog svjetskog rata. Najznačajniji pisci dolaze iz treće i četvrte grupe: Boris Pasternak.2 2) ruski . . Naziv dolazi iz slikarstva. posebno na materijalu riječi. Barlah i dr. Futuristi zagovaraju umjetnost primjerenu novoj tehničkoj civilizaciji. Pobuna Dok su futuristi slavili tehnološki napredak i ratove dotle su ekspresionisti dizali svoj glas protiv mehanizacije života i stravične sudbine čovječanstva.Ekspresionizam Definicija Ekspresionizam (lat. Kle. futuristima. ekspresionizam je bio pobuna protiv impresionizma. godine. i traje do 1925. pa do radikalnijih i značajnijih grupa centrifuga i kubofuturisti.javlja se godinu dana kasnije 1910.Možda je taj krik najbolje izrazio slikar Advard Munk na svojoj čuvenoj slici istoimenog naslova Krik. stoga. preko grupe mecanin poezija. jezik oblikovati tako da najbolje izrazi sav taj užas i strah a najprirodniji odgovor na sve to je bio ljudski krik. Revoluciju. pokret koji pravi revolucionaran zaokret u tematskom i u pogledu jezičkog izraza. ono mora biti istinski izraz doživljaja te stvarnosti. subjekt se našao u čudu i užasu.

Iz zahtjeva za novim ritmom javila se potreba za slobodnim stihom. 2. Žanrovi Žanrovski preovladavaju lirika i drama. Drama: 1. treba jednostavno minirati. pomoću metode koju je Rembo nazvao . do probijanja strukture rečenice. DOVDEEEE!!! Nadrealizam Manifest nadrealizma Književni pokret koji se javlja u Francuskoj kao produžetak dadaizma i kao francuska varijanta ekspresionizma. gdje se sa vanjskih/formalnih manifestacija prešlo na unutrašnji doživljaj ritma Drama se raspada na niz scena i ima skokovitu radnju. Za razliku od drugih avangardnih pokreta nadrealizam. godinu kada Andre Breton objavljuje Manifest nadrealizma. lirika kao trenutak u akciji saznavanja svijeta. U tu nadrealnost može se prodrijeti jedino psihičkim automatizmom. Pisci i djela Poezija: Gotfrid Ben. Rečenica se redukuje na nizanje glagola i imenica. Franc Verfl. Opis ustupa mjesto radnji. Kavkaski krug kredom.3 Cilj je sada tako uhvaćenu viziju ritmički oblikovati. nadrealnost. Osnovna nadrealistička teza “Izmijeniti život!” tada se zamjenjuje Marksovom devizom “Izmijeniti svijet!” Psihički automatizam Cilj je da se otkrije jedna viša skrivena stvarnost. Zvanični početak nadrealizma pada u 1924. a nastavlja da traje i poslije Drugog svjetskog rata. tu “građansku jezičku arhitekturu”. Goerg Hajm. Bertolt Breht i dr. Pripovijetke imaju malo epskog u sebi a roman je bio jednostavno neprimjeren ekspresionističkoj poetici. u kojoj vlada prvobitni haos. Borci protiv stroja. Bertolt Breht: Majka Hrabrost i njezina djeca. bez kontrole razuma. osim rušilačkog revolta prema naslijeđenoj tradiciji. Ernest Toler. pri čemu su glagoli nosioci emocionalno-vizionarskog značenja. Ernest Toler Prepobrazba. Ekspresionističko razumijevanje ritma dovodi do rušenja forme. Tradicionalnu logičku strukturu rečenice. pokazuje i konstruktivan graditeljski duh. Georg Trakl. To naročito dolazi do izražaja priklanjanjem nadrealista uz ideje Oktobarske revolucije 1930. Masa čovjek. i drama kao razvijanje i sudaranje akcija.

historijski konkretno prikazuje zbilju u njezinu revolucionarnom razvitku” (Statut Saveza sovjetskih pisaca). Da bi se to postiglo moralo se posezati za tradicionalnim stilskim oblicima. koja se javlja 20-tih pa traje sve do 50-tih godina XX stoljeća. Aleksandar Falker ga definira kao “normativnu književnu doktrinu i stilsku formaciju koja se konstituirala u 30-tim godinama XX stoljeća” u sovjetskoj književnosti. Očigledno je da nadrealisti svoje ideje temelje na psihoanalizi Sigmunda Frojda. dadaizma i nadrealizma. Luda ljubav Pol Elijar Umrijeti da se ne bi umrlo. što je u Rusiji značilo obnovu realističkih postupaka. To znači da književnost u društvu ima odgojnu i socijalno-pedagošku funkciju i da je treba maksimalno približiti širokom krugu čitalaca. Spojni sudovi. Eriha Kestnera. Tvorci doktrine socijalističkog realizma su tražili od pisaca “da istinito. Pisci i djela Luj Aragon: Seljak iz Pariza. javlja se kao posljedica promjena izazvanih Oktobarskom revolucijom. Ima svoje preteče u djelima sa početka XX stoljeća Džeka Londona. Socijalistički realizam Unutar prilično razuđenog pokreta socijalne literature može se socijalistički realizam posmatrati kao njegova krajnje ekstremna varijanta. Rasprava o stilu Antoan Arto Umjetnost i smrt Andre Breton Nađa.4 “rastrojstvo čula”. ruskog futurizma. Javna ruža Socijalna literatura U najširem smislu književna pojava labavog stilskog jedinstva. Hajnriha Mana i dr. Iako ima pobornike i u redovima avangardnih pokreta ekspresionizma. Glavni pisci socijalističkog realizma u Sovjetskom Savezu bili su Gladkov (Cement) i Šolohov (Uzorana ledina). Termin je definitivno prihvaćen na Prvom kongresu Saveza sovjetskih pisaca 1934. Maksima Gorkog. a poslije Drugog svjetskog rata i u drugim socijalističkim zemljama. . Najpogodniji žanr za takve pothvate bio je roman sa tradicionalnom socijalno-psihološkom motivacijom karaktera.

Nova književnost odlučno raskida sa tradicionalnom književnošću. izuzev nadrealizma.) Dragiše Vasića. već čovjek “u kosmičkim tajanstvenim visinama” (Crnjanski). . Nove generacije raskidaju sa prošloću. Takvo kosmopolitsko osjećanje čovjeka Crnjanski naziva sumatraizmom (po ostrvu Sumatra u Malajskom arhipelagu). hipnizam i zenitizam. i sa Objašnjenjem sumatre (1920. sumatraizam. koji izlazi od 1918-1919. presudno utiču na oblikovanje književnog života. futurizam. sa njegovom zbirkom pjesama Lirika Itake (1919. vjeru da su sve stvari povezane nevidljivim nitima i da se svi udaljeni predjeli stapaju u jedan lirski fluid.) – Ljubomira Micića Hipnos – Rade Drainca Nova svetlost i Raskrsnica – časopisi Velibora Gligorića Putevi i Svedočanstva – časopisi nadrealista Umetnost i Večnost – časopisi neoromantičara Srpski književni glasnik Ekspresionizam Prvi modernistički talas Ekspresionizam u srpskoj književnosti počinje sa imenom Miloša Crnjanskog.5 Južnoslavenski kontekst SRPSKA KNJIŽEVNOST IZMEĐU DVA RATA Vrijeme poslije Prvog svjetskog rata donosi burno rasplamsavanje pokidanih književnih tokova. ruše nekadašnje idole i odbacuju sistem vrijednosti koji su uoči rata uspostavili Jovan Skerlić i Bogdan Popović. koji je bio prvi poslijeratni časopis u Srbiji. “Pišemo slobodnim stihom. sa njegovim časopisom “Dan”. najvažnijim programskim člankom o ekpsresionizmu. dadaizam. Sumatraizam izražava čežnju za visinama i daljinama.) – uređivao Miloš Crnjanski Progres (1920. što je posledica naših sadržaja”. Bio je to zajednički časopis hrvatskih i srpskih pisaca. Časopisi Dan (1919-1920. nju ne interesuje ni historijska ni socijalna dimenzija čovjeka. U vremenu između dva rata pojavit će se i ugasiti mnogo različitih pokreta: ekspresionizam. Beograd ponovo postaje kulturno središte. Glavni ekspresionistički časopis bio je “Progres” (1920. Kao najprivatljiviji naziv za sve pokrete.) – Dragiše Vasića Zenit (1921-1926. Sve počinje sa časopisom “Slovenski jug”. naročito iz Francuske. pisao je Crnjanski.). Pisci koji se vraćaju iz emigracije. mogao bi se uzeti ekspresionizam.). u Zagrebu.

) itd. Marko Ristić. drugi pristupaju pokretu socijalne literature (Vučo. Međutim.). Đorđe Jovanović. a osim njega tu su još pripadali Desimir Blagojević. nadrealizam se javlja kao organiziran književni pokret. grupa se praktično raspada: jedni se javno odriču nadrealizma (Jovanović). na geometriju odnosa unutar djela.6 Središnja ličnost beogradskog modernističkog kruga bio je svestrani književnik Stanislav Vinaver. Nadrealizam Beogradski nadrealizam pojavio se i razvijao kao ogranak jednog šireg evropskog pokreta sa središtem u Parizu. Pozicija nadrealizma (1931. Središnja ličnost te grupe bio je Risto Ratković. Davičo). i poslije raspada većina članova grupe nastavlja da piše nadrealistički. Dušan Matić. Matić. b) nadrealistička faza 1930-1932. jedan od najznačajnijih avangardnih pjesnika i prozaista. autor Manifesta ekspresionističke škole. Nadrealizam danas i ovde (1931-1932.). po uzoru na francuske dadaiste. Nadrealisti pokreću brojne publikacije: almanah Nemoguće (1930. godine. Zenitizam je zagovarao konstruktivističko ustrojstvo književnog djela. Rade Drainac i dr. Poslije 1932. na njegovu konstrukciju. Dedinac. Aleksandar Vučo. . Đorđe Kostić. predvodi Dragan Aleksić. Ovi drugi su sebe nazivali još i neoromantičarima. sa prvobitne pobune protiv tradicije akcenat se prenosi na način građenja djela. a 30-tih godina će približiti pokretu sicijalne literature. Jovan Popović. Ovaj vid konstruktivizma slijedi Rastko Petrović. Grupu čine Koča Popović. Socijalna lietratura Izvan aktuelnih avangardnih tokova našli su se tzv. Ljubomir Micić je pokrenuo časopis “Zenit” i lansirao novi pokret – zenitizam. Milan Dedinac i dr. Oskar Davičo. treći se približavaju Krleži (Ristić). folklorni modernisti Momčilo Nastasijević i Desimir Blagojević i pripadnici lijeve struje ekspresionizma. kojega. čak i u godinama poslije Drugog svjetskog rata. Drugi modernistički talas U drugom modernističkom talasu oko 1922. Srpski nadrealizam prolazi kroz dvije faze: a) prednadrealistička faza 1922-1930: prihvatanje nadrealističkih stavova ali pod drugim imenom. Sličnih ideja bio je i dadaizam.

Ulderiko Donadini. a prve poslijeratne godine i Krleža sa svojim časopisom “Plamen” (1919. kao i za programsko-manifestne interpretacije pokreta. O značaju zbornika Ljubo Vizner (Ljubo Weisner) je zapisao: Ovo su obećanja. Nova književnost mora iz sebe odbaciti sve trope.). metonimije. te pokreće svoj drugi časopis istoga naslova “Juriš” (1919.). svojom jedinom i kratkom zbirkom Preobraženja (1920. Nadahnut bečkim ekspresionističkim časopisom “Juriš” (“Der Sturm”) nastupa kao pjesnik i kritičar. Antun Branko Šimić Centralna ličnost ekspresionizma u Hrvatskoj. a najava “nove književnosti” dolazi sa objavljivanjem zbornika Hrvatska mlada lirika i Krležine prve drame Legenda. Ekspresionizam Prva djela Rat za hrvatsku književnost nije značio prekid kontinuiteta. Kristofor Kolumbo (1917. pokrene časopis “Vijavica” (1917. kasniji pokretač prvog ekspresionističkog časopisa Kokot. figure.) i potpuno se posveti književnom radu. Pojavom ovih časopisa osvaja se prostor za objavljivanje djela u duhu nove škole. sve ono što je ukus. Već u godini početka Prvog svjetskog rata dešava se sudbonosni raskid sa modernom i najava novih avangardnih pravaca.) i Michelangelo Buonarotti (1918. Poslije dramskog prvijenca Krleža nastavlja objavljivati poetsko-ekspresionističke drame Kraljevo (1915. . Na pragu u Novo ovo su tek vrata. Već sljedeće godine pridružit će mu se i Antun Branko Šimić sa časopisom “Vijavica” (1917. Prvi je odlazak iz Bosne i Hercegovine u Zagreb.). te iste godine. Zbirka je označena kao “kamen temeljac modernog hrvatskog pjesništva”. Raskid sa starim ogleda se više simbolično u smrti najznačajnijeg pisca moderne Antuna Gustava Matoša 1914. Otkriva nam pjesnika tijela. asonance.7 MEĐURATNA KNJIŽEVNOST U HRVATSKOJ Godina 1914. U kritičkim člancima sažeto obrazlaže suštinu pobune protiv dotadašnje književnosti. ipak. Do te pozicije će ga dovesti dva sudbonosna “dramatična zaokreta” u životu. pjesnika astralnih prostora ali i čovjekovih egzistencijalnih ponora. Prvi časopisi Prvi ekspresionistički časopis “Kokot” pokreće 1916. što je retorika i ‘lepota’. a među njima i Ive Andrića i Tina Ujevića. a drugi je odluka da napusti svoje školovanje.) pojavit će se i Ulderiko Donadini. grada i siromaha. Najveći doprinos novoj književnosti daje.). klimakse. Zbornik sačinjavaju pjesme dvanaestorice pjesnika.).). aliteracije. Sa svojom prvom knjigom Lude priče (1915. to će reći sve ono što je suvišno i da govorimo istinu. Prilično štura u izrazu zbirka je na najefikasniji način demonstrirala Šimićev “stiješnjeni ekspresionizam”.

Kolajna (1926.). Auto na korzu (1932. čime svoj kratki život još više ispunjava a hrvatsku književnost još više zadužuje. Iz impozantnog književnog upusa izdvajamo samo neka djela: romane Povratak Filipa Latinovicza (1932. pod uticajem njemačkih neorealista.). u kojemu obznanjuje lenjinističku obojenost svoga ekspresionizma.). do lijevo orijentiranog ekspresionizma.). ni pokret socijalne literature se nisu izdiferencirali do kraja kao samostalni pokreti. Ipak. u prvim dramama.) i Ojađeno zvono (1933. Do početka Drugog svjetskog rata će pokrenuti još tri časopisa: “Književna republika” (1923. Cesarec će već u svojim prvim ekspresionističkim radovima (novele Za novim putem. Vjekoslava Kaleba. autor četiri zbirke pjesama između dva rata: Lelek sebra (1920.8 Pred kraj života pokreće i treći časopis “Književnik” (1924-1925.). Vjekoslava Majera i dr. Poslije toga će.) popustiti pred jakim dojmovima ideja Oktobarske revolucije. skrenuti u socijalni aktivizam i otvorenu pobunu protiv pasivističkog ekspresionizma. i iste godine objavljuje prvu ekspresionistički nadahnutu zbirku pjesama Lirika (1919.). Pobrojanim ekspresionističkim dramama Krleža pridodaje i svoj prvi časopis “Plamen” (1919.). 1926.). Tin Ujević i Gustav Krklec U sjeni novih avangardnih ideja. njegovo djelo se otima jednostranim programskim razvrstavanjima.) i “Pečat” (1939.). Na rubu pameti (1938. zbirka novela Hrvatski bog Mars (1922. Gustav Krklec sa Šimićem uređuje časopis “Juriš”.). dramski ciklus o Glembajevima itd.). Sličan put prevalit će i njegov sauređivač iz časopisa “Plamen” August Cesarec. ali i nesvodiv ni na jednu od njih.) i Banket u Blitvi IIII (1938/39/62. U tom smislu se “čisti” ekspresionizam” Donadinija i Šimića može posmatrati kao prijelazna faza ka “lijevo začinjenom” ekspresionizmu Krleže i Cesareca i dalje ka “čistom” socrealizmu (neorealizmu ili “modernom objektivizmu”) Mile Budaka. “Danas” (1934. samo što će njegovo skretanje biti još radikalnije. Ovaj detalj jasno govori da ni ekspresionizam (izuzev kod Donadinija i u “stiješnjenoj” varijanti kod Šimića). u zbirci Novela Hrvatski bog Mars. Miroslav Krleža Stupio je u hrvatsku književnost kao “razbarušeni ekspresionista” a nastavio i završio kao pisac naglašene socijalne i političke orijentacije. javlja se i veliki pjesnik Tin Ujević. Slavka Kolara. Pokret socijalne literature I Krleža i Cesarec istovremeno su bili utemeljivačima ekspresionizma i predvodnicima lijeve struje hrvatske književnosti. Od pasivističkog do lijevog ekspresionizma Već je Krleža u svojim djelima napravio put od pasivističkog.). a dvije godine kasnije i još jednu – Srebrna cesta (1921. i obimom i umjetničkim dometima. .

kao u pojedinim Cesarčevim djelima i djelima brojnih revolucionarnih pisaca koje je povijest književnosti brzo zaboravila.9 Zapravo. . Radikalizacijom ovog drugog – utilitarnog! – aspekta književnosti. To je nadalje značilo stavljanje književnosti u službu opće revolucije. gubila je na značaju sama književnost. nego su se poduhvatili slijeđenja revolucionarnih ideja i u samoj zbilji. Krleža i Cesarec se nisu mogli zadovoljiti samo sa dosljedno izvedenom revolucijom u oblasti književnosti.

Miloš Vidaković. hrvatska knjiž u BiH poslije rata gotovo da se sasvim gasi. . bilo u sprovedbi nacionalnih (književnici oko “Mlade Bosne”). nastavlja tamo gdje je stala pred početak rata. pa do početka rata 1914. obnovu rada nacionalnih kulturnih društava i nacionalnih časopisa kao centara književnog života. i. On je već u zborniku Hrvatska mlada lirika (1914. Sv Ćorović. 1919 umire Sv Ćorović. Ć. A to znači. posebice ekspresionizma i futurizma. - Književnost “Mlade Bosne” “Mlada Bosna” je bio naraštaj buntovnih intelektualaca okupljenih oko ideje otpora protiv austro-ugarske i južnoslavenskog ujedinjenja. Centralna ličnost bio je Dimitrije Mitrinović a njihov se rad može pratiti od vremena aneksije 1908. Za Vladimira Gaćinovića književnost je bila samo sredstvo političke i nacionalne akcije. Bašagić i Mulabdić. Svoje književne ideje crpili su iz evropske avangarde. ne samo u Bosni i Hercegovini. . na unutrašnjem planu.10 Bosna i Hercegovina MEĐURATNA KNJIŽEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI Međuratna književnost u Bosni i Hercegovini. bilo u službi klasnosocijalnih (pokret socijalne literature) ideja. aktivnu recepciju aktuelnih književnih ideja iz evropskih književnosti.Kao direktna posljedica nepriznavanja bosanskohercegovačke zasebnosti unutar nove državne zajednice Sarajevo gubi status kulturnog centra a bh pisci se sve više okreću ka Beogradu i Zagrebu kao političkim i kulturnim središtima nove države.za vrijeme rata knjiž stvaranje zamire: mladobosanski pisci su silom prilika utihnuli.) objavio svoje prve pjesme u slobodnom stihu.Književnost se i dalje djelimice koristi kao sredstvo političke borbe. Kočić i Vl Gaćinović umiru 1916. Ako ičim drugim. te ideje radikalnog prevrata u književnosti i kulturi. Risto RAdulović i M. Uz aktivnosti “Mlade Bosne” treba spomenuti još imena pisaca Miloša Vidakovića i Borivoja Jevtića. Ivo Andrić i Borivoje Jeftić doplai su zatvora. na čisto književnom ili vanjskom planu. U vrijeme mladalačkog književnog stasavanja i Ivo Andrić je bio blizak ovome naraštaju. Njegovali su kult mučeništva i jake potrebe za žrtvovanjem. . poslije četverogodišnjeg ratnog zatišja. bošnjački pisci prestaju da pišu: Osman-Aziz. ovim činom su uticali na dalji tok povijesti. što će kulminirati sarajevskim atentatom 1914. Risto RAdulović i Jovan Palavestra otjerani su u internaciju. Svoj književni rad podredili su političkoj borbi za ideju jugoslavenstva kao jedinom mogućem rješenju. . Ćatić umiru 1915.

). struju oko “Književnog juga” uglavnom su sačinjavali preživjeli mladobosanci. .) sa urednikom NIkom Bartulovićem i saradnicima iz BiH Vladimirom Ćorovićem i Ivom Andrićem. iste godine i posthumno Carski soneti M. «Židovska svijest» od 1918. sarađuju još Tugomir Alaupović. Andrić objavljuje dijelove svoje pripovijetke Put Alije Đerzeleza i Ex Ponto. sa namjerom da se ekavica uzme kao zajedničko narječje svih pisaca Bih.U rat Bosna i Hercegovina ulazi kao sastavnica Austro-Ugarske a poslije rata ulazi u novu državnu zajednicu – Kraljevinu Srba. kao novina hrvatskog društva. Časopis srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” prvi kreće sa izlaženjem već 1919. 1921. “Pregled” i Sarajevska grupa . 12. u slijedili su ideju književnog jugoglovenstva: jedno narječje i jedno pismo. još Studije i feljtoni Ilije Jakovljevića. 1919. čiji su saradnici bili Nika Milićević. Fadil Kurtagić. Bosanskohercegovački pisci su stvaranje jugoslavenske države dočekali sa mnogo nada. Borivoje Jeftić.Već pri kraju rata u Zagrebu su se oglasile dvije književne struje. - Obnova rada nacionalnih časopisa U novim političkim i kulturnim okolnostima dolazi do obnove rada nacionalnih kulturno-prosvjetnih društava i njima pripadajućih časopisa. prvi se književno oglašavaju Andrić Ex Ponto i B.. 1918. naporedo sa prihvatanjem ekspresionizma Šimić pokreće svoj prvi časopis Vijavica. Srbije i Hrvatske. Vl Ćorović. do febr 1919. kao novina muslimanskog (bošnjačkog). Kraljevinu Jugoslaviju (01. . godine. Al Šantić.Drugu grupu je predvodio Antun Branko Šimić. koji su na ovaj način produžavali svoju borbu za jugoslavenski (književni i jezički) integralizam. odnosno. koje će imati uticaja na književni život Bosne i Hercegovine. Vidakovića. 1920. Godine 1927. Nutarnji život Hume i Stihovi F Kurtagića. Hamza Humo i Ahmed Muradbegović.11 Dvije književne struje . zatim objavljuje još tri broja časopisa Juriš. «Jevrejska tribina» od 1921 i «Jevrejski život» od 1924. Bašagić objavljuje prepjev Hajjamovih Rubaija. okrećući se sve više ka Beogradu kao novom političkom središtu. i “Napredak”. pokreće se “Novi Behar”. kojega izlaze samo 4 broja u razdoblju od dec 1917. a “Gajret”. Preobraženja Šimića u Zg. Jeftić Zalasci 1918. nasljednik starog “Behara” iz 1900-1910. Jevrejsko društvo “La Benevolencia” kontinuirano izdaje svoje časopise sve do 1941. Bjelevac Rene Logotetides i drugo izdanje Minke. Prva je bila grupa oko časopisa “Književni Jug” (1918-1919. izvan BiH Andrić objavljuje Put Alije Đerzeleza u Bg a Nemire u Zg. Hrvata. Slovenaca. sa svojim časopisima “Vijavica” i “Juriš”.

I jedan i drugi će i kasnije djelimice slijediti zahtjeve ekspresionističke poetike (npr. I “Pregled” od 1935. u kojoj uzimaju učešća i bh pjesnici Novak Simić.U prvom almanahu grupe Sa strana zamagljenih (1928. Eli Finci i dr. a kasnije će im se pridružiti još i Zija Dizdarević. Stoga je kasnih tridesetih godina nastala čudna kombinacija lijevog ekspresionizma ili ekspresionističkog neorealizma (pokreta socijalne literature) u djelima Novaka Simića i Hasana Kikića. prvi izlaze sa svojim ekspresionističkim djelima: Humo sa pjesničkom zbirkom Nutarnji život (1919. U bošnjačkoj književnosti posebno mjesto zauzima časopis “Putokaz”.) ima najvećeg uticaja na književne prilike u Bosni i Hercegovini između dva rata. “Knjiga drugova” i književna ljevica . Safet Krupić. svojim djelima. Časopis postaje glasilom Sarajevske grupe pisaca koja se osniva već sljedeće godine. Grupu čine: Borivoje Jevtić. Bosanskohercegovački se pisci. otvara svoje stranice za pisce sa ljevice.) Jovan Kršić piše predgovor pod naslovom Pripovedačka Bosna. Scene i O profanim stvarima) pisanim ekspresionističkim manirom. Rizo Ramić. pisac iz zagrebačke grupe oko Književnog juga. nisu mogli a ni htjeli zadovoljiti samo književnim prevratom. Skender Kulenović. Muradbegović u svojim dramama i pripovjetkama). koji je izlazio u Zagrebu od 1937-1939. Ilija Grbić.). Jovan Kršić i dr. Jakša Kušan. Husnija Čengić. Rizo Ramić. Hamza Humo. Humo i Muradbegović.Kao protivteža Grupi sarajevskih književnika pisci okupljeni oko lijevih ideja obznanjuju Knjigu drugova (1929. Po njemu samosvojnost pripovjedačke Bosne crpi se iz usmene poezije: iz orijentalnog senzualizma sevdalinke i epskog narativa.). Humo Grozdanin kikot i Slučaj Raba slikara. pod jakim dojmom lijevih ideja.) a Muradbegović sa pripovjedačkom zbirkom Nojemova lađa (1924. odgovorili na izazove ekspresionističkog prevrata u književnosti. Ekspresionizam Bosanskohercegovački pisci su odmah poslije rata aktivno.12 . također se oglasio pripovjetkama (zbirke Zalasci. Isak Samokovlija. Hamid Dizdar. . koji su u Zagrebu sarađivali u Šimićevim časopisima “Vijavica” i “Juriš”. Njega su pokrenuli lijevo orijentirani bošnjački pisci Hasan Kikić. . Hasan Kikić. što je od njih tražio ekspresionizam. pod Kršićevim uredništvom. Borivoje Jevtić.Uz već pobrojane nacionalne časopise “Pregled” (1927-1940.o književnom životu: A. knjigu “ekspresionističkog napona i socijalnog temperamenta” (Rizvić). Muradbegović: .

13 Pisci i djela Bošnjački: 1.). Hamza Humo Nutarnji život (1919. Jovan Radulović Za utehom (1926. 7. Jesenja pregaranja (!928.).). O profanim stvarima (1920.). Ho-ruk (1936. Grozdanin kikot (1927.). Voćnjak (1938.).). Scene (1918. Branko Ćopić Pod Grmečom (1938.).). pripovjetke.). Isus i moja sjena (1934. Haremske novele (1924. 3. Dobri Bošnjani (1937.) 6. Planinci (1940. 2. Zvonimir Šubić Fazliša potok (1934.).).). Bukve (1938. Isak Samokovlija Od proljeća do proljeća (1929.). Zapisi u kamenu (1936.). Nocturno (1928.). Jevrejski: 1. 3.). Ivo Andrić Ex Ponto (1918.) 2.). Bojovnici i bjegunci (1939. Borivoje Jevtić Zalasci. Hamid Dizdar Arabeske (1929. Heroj u papučama (1935. Nikola Šop Pjesme siromašnog sina (1926.).) 4. 5.). 8. Alija Nametak Bajram žrtava (1931. Put Alije Đerzeleza (1920. Abdurezak Hifzi Bjelevac Rene Logotetides (1919.).). 5.). 2. 4.). Grad rima i ritmova (1924. 6. Laura Papo-Bohoreta. Mak Dizdar Vidovopoljska noć (1936.). Kaljuga (1937.). Sa ploča istočnih (1925. Na Božijem putu (1936. Antun Branko Šimić Preobraženja (1920.). Slučaj Raba slikara (1930.). Srpski: 1.).). 4. Pod žrvnjem vremena (1928. Hasan Kikić Provincija u pozadini (1935. .). Pripovijetke (1936. Jakša Kušan Pesme (1925.). 3.). Marko Marković Kriva Drina (1935.). Ahmed Muradbegović Nojemova lađa (1924. Novak Simić Nepoznata Bosna (1937. Ana Zolotti (1927. Od ranih do kasnih pijetlova (1934.). Nemiri (1920.) 2. Suton Tašlihana (1937.).).). Zgrada na ruševinama (1939.).).) Hrvatski: 1. Zija Dizdarević.

14 .

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->