t

I
I

ZIVOT I OBICf\JI

fl\USLlfI\AftA
1I

. BOjNI
I'lAPISAO

I HE.~CE.GOUINI

RNTuN HRNGI.

DR\JGO ZI'lATI'lO POVECAt<lO I ISPRAVLJEI'lO IZDf\I'lJE.

CIJENR 4 KRlINE.

SARAJEVO
IlIlKLIIDII
DII~I~LII

II. KIIJONII.

1907.

IY
'1

iJ

ZIVOT I OBICf\JI

BOSI'II I flEI={GEOOVll'I1.
NAPISAO

'I

RNTUN HRNGI.

DRUGO ZNATNO POVECANO I ISPRAVLJENO IZDANJE.

5I\ftRJEUO.
~AKLADA

DAt4IELA A. KAJONA.
1906.

predgovor II. i2;danju.

Prvo izdanje moga djela Zivot i obicaji muslimana u Bosni i Hercegovini vee je odavna raspacano. Jer mi neprestano stlzu nove narudzbe, priredio sam drugo, znatno poveeano i ispravljeno izdanje. Pri tome sam nastojao, da udov oljim i pravednim zahtjevima kritike. Tako n. pro rado priznajem, da je naslov' djela nesto preopsiran prema njegovom sadrzaju i da bi bolje bilo, kada bi glasio: Iz zivota i obieaja muslimana u Bosni i Hercegovini, jer nijesam opisao, niti sam u jednoj knjizi opisati mogao sve obicaje nasih muslimana. Nakladu drugoga izdanja povjerio sam vrijednoj i poduzetnoj knjizari Daniela A. Kajona u Sarajevu. Kod sastavljanja ovoga djela bila mi je na urou jedino ta zelja,. da braeu preko Save, Dinare i Biokova upoznam s nasim muslimanima i njihovim obicajima. Ovo je upoznavanje tim nuznije, sto u nasim knjizevnim proizvodirna, pa i u dnevnoj stampi, jos uvijek. izbijaju znakovi nepoznavanja u tom podrucju. Sarno onda, ako se budemo poznavali, rnoei cerno. utrti puteve nasem megjusobnom pouzdanju i prijateljskom susretanju, a to je ono, za cim sam uvijek tezio. Ako dakle ova radnja doprinese i najmanje tome, da se upoznamo i da se megjusobno postujemo, bieu sretan i nikada ne cu. pozaliti truda, sto sam ga ulozio pisuei ovo djelo. Sto sam napisao, napisao sam na temelju vlastitih opazanja, a donekle, osobito kod sibjan mekjteba i ruzdija, posluzio sam se nekim stvanma st.ampanim vee u "Skolskom Vjesniku", a dobro BU mi dosli i neki izvaci iz "Behara". OvQ~ sam ucinio zato, da radnja. bude potpunija i jasnija, a prema tome citalackoj publici milija.

Na koncu hvala ravnateljstvu zemaljskog muzeja u Sarajevu, koje mi je uzajmilo vie kliseja, a hvala i vrijednoj i poduzetnoj knjizari Daniela A. Kajona, koja nije zalila ni truda ni t~oska, da ovu knjigu sto ljepse opremi i tako je u svijet posalje. Sa raj e v 0, pocetkom mjeseca oktobra 1906.

Pisac.

~'-_.--.'

Predgovor I. izdanju.
Kada sam pred deset godina dosao kao uciteIj u ubavi MagIaj na Bosni, doaao sam u novi meni nepoznati svijet. Ja, koji do onda. muslimana, tako rekuc, ni vidio nijesam, imao sam otseIe, da megju njima zivim i da obucavam njihovu omladinu. Hvala prijazllom do- ceku tamosnjih vrlo uglednih begova Uzeirbegovica, ja sam se za kratko vrijeme na taj novi svijet priucio, te sam tamosnje musli-mane radi njihovog trijeznog zivota i radi njihove iskrenosti i postenja zavoIio, kao da sam medju njima nikao. Iz Maglaja premjesten u Livno, pa Bihac i Banjaluku, nasao sam, da su nasi muslimani svnda jednaki; jednako posteni i karakterni. Druzeei se snj~a i zalazeei u kuee njihove, sve sam ih boIje upoznavao, da barem u gIavnim crtama opiaem njihov zivot i obicaje i da tu knjigu posve-tim njima i mojim zemljacima u Hrvatskoj. Pisuci ovu radnju, pisao sam sarno ono, sto sam kroz ovo de-set godina iIi sam cuo i vidio, iIi sto su mi stare nene i druge vjerodostojne osobe pripovijedale. Jedino govoreci 0 hadzijama i njihovom putovanju u Meku, opisao sam Oahu Bejtullah prems, opisu Edhema-Rize, a kod asikovanja i prosnje posluzio sam se donekle sa radnjom mladoga bega Kulilloviea, stampanom u "Zborniku za narodni zivot i obieaje juznih Slavena", sto ga izdaje jugoslavenska akademija u Zagrebu. Megju onima, koji su mi za ovu radnju najvis~ gragje dali, moram osobito istaknuti staru muslimanku Baranovicu u Bihaeu, koja zalazi u begovske, aginske, trgovacke a i sirotinjske knee; kuja vraca i uroke skida, koja kod hatmi, sunnetenja i vjencanja domacicama pomaze i jela kuha - i jednu staru katolikinju, koja

-....._----.. ;._...~-

je sa osam godina, kao siroce bez oca i majke dosla u jednu od prvih .begovskih ku6a u Banjaluci kao sluzavka i ondje svoj vijek provela. Od Djih sam saznao potankosti za djetiDstvo, asikovanje, nieah i smrt, pak im ovim, izrazujem svoju iskrenu zahvalu. Osim njih mnogo su mi J?-a ruku isli moji bivsi ucenici u trgovackoj skoli u Banjaluci, Muhamed Hodzi6 i Selim Alic, koji BU tako sretni, da imaju rodice, koje znadu vrlo lijepih haremskih pjesama, koje sam samo po njima sakupiti mogao i koje eu, ako Bog da, sto skorije u Bvijet 'izdati. Bog sami znade, koliko narodnoga blaga lezi u bosanskim haremima, ali se barem JOB do danas do njega doei ne moze, pak 6e i propasti, ako se ovako slucajno ne otkrije. Muhamed Hodzi6 dao mi je osim toga podatke za porod, kako je to CUO od svoje majke hodzinice u Posavini i drugih zena, njegovih rodica. Budi njemu i Ali6u jskrena hvala. . Sto se vjerske strane ov~ radnje tice, dali su mi najvise uputa moji dobri prijatelji, hodze u Bihacu i B3:njaluci, cija imena iz stanovitih uzroka ovdje objelo.laniti ne mogu. Hvala i~ i od Boga p1a:6a!

UBi hac u, mjeseca studenoga 1899.

pisac.

-;.-::..~.-

.-

fl.

ZIVOT..

Wuslimani Bosne i Hercegovine starinom su Slaveni. Poslijepada slavnoga nekada kraljevstva bosanskoga godille 1-l63. pod osmanlijsko gospodstvo, odrekose se mnogi Bosnjaci vjere svojih otaca i prigrlisc vjeru Muhamcdovu, Isla.nl*), te su mu i dallas najvjernije pristasc. Vjeru svoju usko spajaju B onima, koji su im je donijeli, sa Turcima, i za to se rado nazivaju Turcima, a svoju vjeru tur skom vjerom. "Turske mi vire", pbirna je zakletva, kojom se nas musliman zaklinje. Ako se je sto vazna dogodilo, pita jedall drugoga: "Staje, ako si Turcin ?", "Govori, ako_ si Turcin!", aka ko koga za savjet pita iIi sto mali, veli: "Sta en, ako si Tur~in?" "Pomozi, ako si Turcin!" Domovinska je cud u nasih muslimana i danas slabo razvijenR jer kod njih prevlagjuje vjerska strana. Tako n. pre nij~su oni Bve do najnovijeg doba, do okupacije, pravo znaIi, koje BU narodll;osti. Bezi, uglednije age i uceniji Ijudi govorili BU da su Bosnjaci i d~ govore hrvatski, ali masa n~roda niti je znala, niti jos danas znad-e sto je. . Osim ovih muslimana ima u: Bosni i II crcegovini potomaka pravih Osmanlija, koji BU se iza pada kraljevstva bosanskoga, ponajvise kao cinovnici, obrtnici iIi trgovci u ov~m zemljama nastanilt. Te doseljenike i njihove nasljednike zove narod' Turk.usama, 'za razliku od domaeega bosanskoga muslimana. Pravih Turkusa' ima da.nas u Bosni i Hcrcegovini vrlo malo. Zenec naime kroz ceti~i stotine godina domace seeri, nau~ili su ani jezik i obicaje ove zemlje i malo po malo izgubili svoj prvobitni i dobili nov, cisto slavenski tip.

W'

*) Islam je arapska rijec, a znaci pouzdanje u Boga.

10-

Bosanski musliman vecinom je visoka uzrasta, sirokih pleciju ijakih misiea. On je ponosan, kao i zemlja, u kojoj se je rodio i uzgojio, a ponos mu najbolje odaje junacki hod, bistar P9gled i visoko (I.elo: Ja kakav je Suljo barjaktare, Tanka stass, rumlma obraza, Crna oka kano u hajduka, A pleea mu sira od arsinll. Bosanski je musliman umjeren u jelu i picu, on je njeZaTl muz i izvrstan otae svoje obitelji. PoSten je i pouzdan, a go, stoljubiv i susretljiv kao i svi Slliveni uopee. Jeli stekao iskre.na prijatelja, na koga se smije i moze pouzdati, vjeran mu je do posljednjega daha. Neprijatelja mrzi i tesko oprasta nanesenu mu uvredu.Ou se drii arapske posloviee. koja kaze: "Isprllzita strjelica vise se ne vraea." Nasi su muslimani veliki prijatelji lova i junackih igara. Bosna je jedna od onih rijetkih zemalja u Evropi, u kojoj se je sve do danas odriao lov sa 80kolovima, premda i to malo pomalo prestaje. Lovom sa sokolovima bave se jos jedino plemicke obitelji Uzeirbegoviea u Maglaju na Bo~ni i Sirbegoviea i Smailbegovica u Tesnju. Izvrstne sokolove za lov hvataju u Ozren planini, pa bda su ih izvjezbali, idu snjima u loy. Soko sjedi loveu na ruei, a na glavi mu je crvena kapica. Kad Slaro bosansko begovskv odljelo, bo- lovae opazi kakovu ptieu, skine galo lzvezeno srmali. zlatnom i srebr. mu kapu s glave, a on poleti nom Zicom, le svilom.

-11-

strJelovitom brzinom za njorn, uhvuti je i donese svome gospodaru. Osim manjihptica hvata soko prepelice, trcke i ~ljuke, a nekada . udariee i na mnogo veeu pticu od scbc. Zacudo je kako brzo soko upozna svoga gosp'odara. Vee iza nekoliko nedjelja ide 011 ~njirn u loy i ne ce da ga ostavi. Osim

12 '.
{ .. '!'

,
.
~.

'

t-;
lrl"

..,

,.

:.,'

~-, ..,

13-

sa sokolovima love nekj, psobito manje vrste ptica i sa akffiadzama, kopcima. Soko je muslimanu vrlo draga ptica. On je znak srcanosti i hrabrosti. Hrabrost se junaka cesto, ne sarno u narodnoj pjesmi, nego i u ~bicnom govoru, isporegjuje hrabrosti sokola, jer on u sebi sadrzav~ sva svojstv.a, koja treba da rijese valjana junaka. Hoce Ii nas musliman da oznaci brzinu, veli on: "Brz je kao soko." Junak je ne sarno hrabar kao soko, nego ima i oko sokolovo. Prijatelj zove prijatelja, a junak junaka svojim sokolom. I otac i majka vele sinu svomu: "Sokolicu moj." U narodnoj piesmi 8oko je uz IastaVleu listonosa, koji zaljuhljenima listove donosi: Beg Mustaj-beg ikindiju klanja, Siv. mu soko na ramena sjeda, Iz kljuna mu listak knjigu hiti. Djevojka prispodablja sebe sa prepelicom, a svoga dragoga sa 8okolom, pak veli: . Pripelica jeste za sokola, Za Rizvana ovaka divojka. Bosanski suo muslimani agrikultaran narod. NaB musliman uziva u svojoj kucici, svojoj slobodici. On silno ljubi onu grudu, koju su mu pregji namrli i za to ne prodaje sv6je ocevine. On to cini sarno u velikoj nuzdi. i u skranjoj potrebi. Da su ipak neki prodali i da jo~ i danas prodaju svoja dobra i sele u Aziju~ uzrok je ponajvise spekulacija bezdusnih ljudi, neprijatelja ovoga elementa, koji su prostodusna ~ovjeka nagovotili da seli, da se tako u bescijen docepaju njegova dobra. . Malo ima naroda u svijetu, koji onako iskreno, onako odano i sa uvjerenjem ljube' svoju vjeru, kao sto ju ljubi bosanski mrrsIiman. On zivi i umire za BVOjU vjeru i nicim ga ne mozes toliko uvrijediti, koliko povredom njegove vjere i vjerskih osjecaja. On se uzda u dragoga Boga, velikoga Allaha, pa ako ustreba, on ce ravnodusno podnijeti sve boli ovoga svijeta, on ce za vjeru zrtvovuti say svoj imetak, on ce dati i zivot svoj za svetinje svoje. On je odan vjeri i tvrdo vjeruje, da je sve, sto Be u .Bvijctu dogagja, od Boga sugjeno, pa dogodilo se, sto mn dr'ago; bilo to dobro iIi zIo, 9n to ravnodusno podnosi, jer zna, da mn je to dragi Bog za njegovo dobro vee unaprijed odrcdio.

14-

Bosanski je musliman vrlo ponosan, jer je uvjeren, da je stvqren da zapovijcda, a o3tali da ga slusaju. Prema tomu on se i vlada, pa je bas za to skoro uvijek tih i sabran, govori malo, a kad govori pazi, dn ne rekne, sto nevaljana iIi odlieiJa eovjeka nedostojna. Ja sluzim vee scsnaest godina U ovim zemljama, ali sam rijetko kad (i to tek u najnovije doba) euo, da bi i najprostiji musliman opsovao Boga iIi sveca. MusJiman mrzi i prezire onoga, koji psuje i ne moze da pojmi, kako Bog gromom ne zgromi onoga, koji ga huli. Putovao sam zeljeznicom iz Pakraca u Daruvar. U istim kolima sjedilo je vise ljudi, koji su se u inteligenciju ubrajali, a megju njima i jedan musliman iz Balljaluke. Neki od mlagjih putnika porjecka se sa kondukterom i opsujc mu Boga, a nas mu Jlmsliman mirno ali ozbiljno rekne: "Bog ti jc dao te lijepe oei i ta lijepa.

Ceir.

-15 nsta, da gledaa nebo i da ga slavis, a ti ga psujes. To je sramota!" Zaista velika sramota. A tek moral? Bosauski je musliman vrlo karakteran, a rijee fiU je sveta, pa je Ii ti sto obeeao, odrzace obeeanje, makar mu to i tesko bilo. Laz mrzi nada Bve, a i siromasak ce se rijetko zaboraviti, da sto ukrade, jer je to eovjeka nedostojno. Muslimani vise euvstvuju, nego Ii nmuju i za to su, osobito stariji i imucniji, koje ne taru brige za egzistenciju, ozbiljni, zamisljeni i kao zadubljeni u neku daleku, neopredijeljenu misao. Neki od njih mogu u tima mislima citave sate prosjediti na obali rij~ke i gledati, kako voda teee, a da s nikim ni rijeci progovorili nijesu. Isto tako mogu oni uz lulu duhana iIi .dobru cigaretu dane prosjediti iIi eitava poslije podneva u hladu granate kruske, sIjive' iIi jabuke posmatrati let. ptica i oblaeke, kako ih vjetrovi po horizontu gonJaju, a da pri tome nista, ama bas nista ne misle, niti ne osjeCaju. To je tako zvani ceif. Ceif je nesto posebnoga, sto osim nasih muslimana valjada ni jedan narod na svijetu ne poznaje. I kao sfo Francuzi imaju svoj esprit, tako imaju nasi muslimani svoj ceif. Ali kolike Ii razlike izmegju ceifa i esprita?! I dok se pod espritom razumijeva nesto spretna, poletnoga, oznaeuje ,Dam ceif, da se je covjek smirio, da se je smirilo ne same t~jelo, nego i duh njegov. Ceif je "kada se uzneses u neko bezbrizno carstvo, ne znajuci za cas ni da dises, ni da kavu pijes iIi grizes cigar duhana." Elem nesta sliena onoj talijanskoj: "Dolce far niente". Ceif opet u sirem smislu jest -ono, sto bismo mi rekli: "hoce mi se" iIi "drago mi je". Ako covjek nesta ucini, pa ga ko upit~, za sto je to ueinio, odgovorice rou: "Tako mi je bilo po ceifu." Isto tako upitas Ii ga, za sto nesto nije ueinio, reci ce ti: "Nije mi bilo po ceifu" - pa rriirna Rosna. Kada idu ,put.em, -gIedaju uvijek preda se, ne zastaju i ne ogledavaju see Oni su i u -kahvi i na sijelima vrIo mirni i gdje se _ sastaju, nema buke ni vike, svi se tiho i ozbiljno razgovaraju, pa kako su se mirno sa~tali, onako se mirno i rastaju. Jer' BU cVrsti u k~rakteru, naravno je, da su konzervativci i da kao takovi mrze sve novot~rije. Bas radi toga su se toIlko opirali svojim suIta~ima i bas radi toga su skoro sve reforme turskoe:a carstva u Bosni i Hercegovini na najveci otpor nailazile. Ima Ii

16 inteligentnijega muslimana, a i krseanina u o-yim zemljama, kO?lu . nije poznato ime i djela glasovitoga pobornika za bosan~ku slobodu, ponosnoga plemica i junaka "Zmaja od Bosne", Husein - kapetana Gradaceviea, koji se je godinc 1832. na celu bosanskih nezadovoljnib digao protiv svoga padisa~a, sultana M~hmuda II., da oruzanom rukom obrani stari red, i koji je tako skupo platio svoju Ijubav za ..i obieaje, sto ih je od svojih pregji naslijedio! Konzervativnoj cudi nasih muslimana ima se pripisati ito, ' sto se oni svi jos ni danas ne sluie metrickoni mjerom, premda je dekadicki sistem jos godine 1873. u Austro- Ugarskoj monarhiji uveden, a godine 1878. sa okupacijom u Bosnu i Herccgovinu unesen. Oni,' osobito megju se, mjere jos i danas tekucine i tezine okama, a duzine arsinima. Oka ima jedan kilogram i 28 dekagrama iIi tacnije 1283 grama. Oka se dijeli na cetiri litre, a sva~a litra ima po stotinu drama. Stotina oka zove se tovar, a- pedeset, po tovara iIi strana. Na oku ide ravno cetiri stotine dukata, pak je prema tomu svaki dukat tezak _po jedan dram. Arsin ima '75 centimetara; dug je dakle kao srednji ljudski korak. I za novae sluzili su se oni Bve do najnovijega vremena, dok nije krunska vrijednost uvedena, starim nazivima, a neke su jos i do danas, zadrzali. Oni jos i danas racunaju na grose, pare i akce, za tim na cvancike iIi plete, talirc, marij~se, .zolote i vizline. Pa kako je u nas temeljna brojna jedinica kruna, tako je u njih gros. Gros vrijedi u Bosni sesnaest, a u Hercegovini dvadcset helera. Veli se: "kupio je iIi prodao je ovo iIi ono, za -toliko i toliko stotina iIi hiljada grosa." Dva helera imaju pet, para u Bosni, a cetiri u Hercegovini. Oni prodaju JOB i danas zito, jaja, sijeno i drugo kojesta na pare. Oka kukuruza na primjer, vrijedi trideset i dvije, a psenice cetrdeset para, docim jaje vrijedi deset do dvadeset para - vee kako kada. Cetiri helera zovu se jednim imenem marijas. ViZlin vrijedi u Bosni dvadeset i cetiri, a u Hercegovini trideset beIera. Cvancika ima sesdeset i sest iIi sesdeset i osam helera, a talir ima cetiri krune. Stare cetvorke zvali su dvajesticama iIi patakunima, a tako zvane dvosekserke iIi dvogroske, stoparicama, jer su imale stotinu para. Bosanski muslimani i muslimanke vrse svoje vjerske dUZIlOSti najvecom tacnosti. Nas musliman ide pet puta na dan u svoju bo-

17-

gomolju, dZamiju, da se ondje pomoli i pokloni Bogu svomu. eim je zora zarudjela, zove ga pijev mujezina na jutarnju molitvu, sabah. U po dana klanja on podne. Dva sata prije zapada sunea ide opet u dZamiju i klanja ikindiju. Kad sunce zagje, klanja akSam, u dva sata poslije zapada aunea, klanja jaciju, a onda ee na pocinak. Ako je na putu iIi ne moze da klanja u dzamiji, klanja 011 gdje ga stiglle doba za klanjanje. On to cini i u tugjoj zemlji, makar ga I1eznalice i objesni stvorov'i radi toga i ismjehivali. On prostre svoju serM.adu, iIi eilim, koji uvijek uza se nosi, okrene se prema Meki i zaboraviv na sve svjetovne stvari, ne obazire se ni na lijevo, ni na desno, vee se moli dragomu Allahu. Dok muskarci mole u dzamijama: klanjaju njihove zene, seeri i sitnija djeca u kueama, jer je zena.llla: osim u neke dane, a na po se za ramazana, kada idu da cuju 5.., vaz, propovijcd, zabranje.....' no polazenje dzamija. eim je koji musliman ll~llmljn u kasabl iii yarost u dzamiju uniSao, dotaknuo :fie je palcimn resiea nil usima u znak, da je otsele gluh i slijep Zll svo svjetake stvari, a oIlda stane pred mihrab: oltar. Do njega stane -drugi: pa tre(-i i cetvrti, dok ne ispune prvi red pred mihra2

18 --

bom. Iza njih poreda se drugi red, pa treei i cetvrti, koliko je vee vjernika u dzamiji. Jedan je red od drugoga tako udaljen, da jedan drugome kod klanjanja ne smeta.. Dzamijski hodza, imam iIi muftija, stanc sada pred vjernike i dova, molitva, zapocne. Prije i za vrijeme molitve niko ne govori, niko se ne smijc, niti se ogledava. U dzamiji vlada sveti mir i najveca tisina. Na rijec hodze iIi koga drugoga, kojC pred vjcrnicima klanja, svi se sagnu, onda kleknu i kleceei dotaknu se celom cilima, koji su prostrti na podu dzamije. Za tim ,ustanu i opet se sagnu i to u sabah cetiri, u pllUI1l' d'set. u jlcinrliju osam, u uHun 110t, a u jaciju tri-

..
:

t puta. 'itayu to vrij.eme tnku je u {hnmiji tiho i mirno, da sim pij va hoc1zina ko~ mihraba i mujczillova na mah- ' vilu, koru, te sustanja haljina, pojedinih' Dtamija \I se!lI uzdaha i puckanja Ijudskih zglobova llista cuti ne mozes. Kada se molitva svrsila, izlaze vjernici iz dZamijc isto tako mirno kao sto BU i unisli. Tek kada su se od dzamije poncsto uda~ ljili i rahmet "prid" dusu mrtvima proucili, zapocne razgovor. U dzamiju ide musliman iii bosonog iIi u earapama iIi u mekailim cipelama, mestvama. Bogatiji i odlicniji muslimani, a na po se age i begovi, nose dvostrukc cipele; stariji jemenije iIi postole, a mlagji kalose. Kada ce ,dakle, da sc Bogu pomole, ostavljaju gornje
1111('

-:

19-

cipele pred vratima, a u mekanima ulaze u dzamiju. U moIitvi su tako sabrani, da ih niSta rastresti ne moze, pa dok oni klanjaju da dogje u dzamiju i koji inovjerae u eipelama, sto je strogo za branjeno, oni se ne ce okretati iIi mu sto reci, dok nijesu svoje moIitve svrsili. Prije nego ce se nas musliman Bo~u pomoliti, uzima on abdest iIi avdest, to jest on si prema propisima svoje vjere pere obraz,

Pred

d~mijom

DvoriSte i ulnz u Begovu dZamiju u Sarajevu. vidi se SadrV'an iii vodovod za uzimanje avdesta.

vrat, usta, Doge i ruke, da cist dogje pred svoga Boga. -Radi toga. su i dzamije sagradjene ponajvise pokraj vreIa, rijeka i potoka, iIi ako nema vreIa, dovode vodu sedrvanima, vodovodima, cesto iz velike daIjine iz vrela, koja ljeti ne presuse, da imaju uvijek dovoIjno vode za uzimanje abdesta. Ako musIiman nema. pri ruci vode, mora je potraziti, a ako je ne moze lIaci, dotakne se rukom zemlje, iIi

20-

.aka je u pustinji, pijeska, pa eini rukama znak preko lica i ruku. do iznad lakata, kao da se pere i pri tom moli molitve, koje su propisane, kada uzima mokri abdest. To je tako zvani tejemmum, .suvi, a vrijedi u nuzdi kao i mokri abdest. Kao u cijelom muslimanskom svijetu, tako su i bosanske dzamije po vecim gradovima sagragjene po uzaru velieanstvene Aja Sofije u Carigradu. Po selima, trgovistima i manjim gradovima dzamije 8U IJlalene; neke su od kamena, a neke i .od drveta. Dzamije 8U izvana i iznutra vrlo jednostavlle. Na dzamijama su visoke, uske i okrugle munare iIi minareti. Na te munare uspinju se mujezini i pozivaju narod na molitvu. U svim su dzamijama po zidovima lijepo ispisani stihovi iz kur'ana, a inaee nema u njima" oi slika, ni drugih nakita. Sve dzamije pokazuju pravcem na istok, sve su okrenute prema Meki. U glavnom zidu, koji je prema Meki okrenut ima uzak, dosta visok izdubak - to je mihrab, gdje hodza, imam, muftija iIi ko dr~gi, pred narodom klanja. S lijeve strane "mihraba je kjurs iIi curs, propovjed~onica, gdje hodza drzi narodu vaz, propovijed, a s desne strane mimber, gdje svakoga petka mole za halifu, vrhovnu duhovnu glavu svih muslimana, a 18. augusta i za lla8ega uzvisenoga vladara.. ~imbera nema svaka dzamija n~go sarno -one, koje imaju berat, dozvolu, od sultana. Osim dove, molitve, za :sultana, uei hodzakod mimbera svakoga petka u podne hudbu i klanja dzumaj. Kada je proucio hudbu i klanjao dzumaj, sagjc s mimbera, stane pred mihrab i klanja podne kao i u ostale dane. {)sim petka uee hudbu i klanjaju' ~znmaj sarno prvi dan velikoga i prvi dan kurbanskog bajrama, jer je petak prvi i onajodlieniji dan u sedmici. U dzamijama, koje nemaju berata za hudbu i dzumaj, nema ni mimbera,. nego vjernici, koji pripadaju manjim dzematima idu u petak u podue, a isto tako i na bajram, u one dZamije, u kojima se uc~ hudba i klanja dzumaj. Osim hudbe i dzumaja mogu i u manjim dzamijama ueiti t. j. klanjati sve vaktove, naime sabah, podne, ikindiju, aksam i jaciju. Na suprotnoj strani mihraba je mabfil, kor, na kome mujezin odgovara hodzi kod klanjanja. To jc .evo say unutrasnji uamjestaj i ukras dzamija. Pa bas ta jednostavnost u dzamijama, i onda onaj tihi Dlir za vrijeme molitve, pobugjuje u dusi covjeejoj neki strah, tu istOlll uvigjas svoju nistetnost pred Velicallstvom Bozijim. Na mene ne

21 Inoze nista tako djelovati, ni8tn me ne moze tako na pobosnost po~ ticati, kao taj mir za vrijeme molitve. Tu tek opazam koliko srno lui krscani u poboznosti za nluslitnallima zao~tuli, mi, koji se 11. crkvi, u ku,ci Bozijoj, tako rado razgovaramo, salimo, smijemo i okrecemo. Cijela je dzamija prostrta cilimima i serdzadama, a siroIDdne obicno do poloviee cilimima, a od polovice hasurama. Ali ne sarno <1a BU dzamije cilimima prostrte, nego ces i u privatnim kuCama nasih, pa i siromasnih muslimana naci lijepih i velikih 6ilima i bas ti eilimi ugodno se dojimlju stranea, koji prvi put ulazi u musli.. Inanskll kueu iIi bogomolju. "Zanimljivo je pitanje", veli neki pisac "odakle jedosla umjetnost t.kanja cilima u Bosnu? Je Ii se ona razvila iz primitivnih pocetaka tekRtilne vjestin.e, koju nalazimo \1 ~vih Slavena, pa i u Bosni, iIi je ona usIa putem tugje kulture, I{oja si je prokrcila ,put u Bosnu?" On sa.m sebi odgovara i doI~zi do zakljucka, da je tkanje cilim~ pd svoj priliei preslo sa istoka, sa islamom u Bosnu. A z~ sto? Za to, jer ces na istoku naci u svakoj kuci, pa i u skranje fukare cilime, docim na zapadu imaju eilime Hamo bogatasi; sirotinja za nje ni nc- zna. "Slldimo i po tom", veli isti pisac, "da su cilimi presli sa islamom u Bosnu, jer svaki musliman iIi muslimanka, kada klanja, valja da prostre pustekiju iIi sel"dZadu i da se na njoj Bog-u moli. Cilimi sto se i danas tku u IJosni, tku se po uzoru istih istocnih tkanina, koje i u Bosni nalazimo. Da je industrija cilima sa istoka presla u Bosnn, vidi se i po tom, sto je ta grana tekstilne industrijc jos i danas vrlo razvijena U onim zemljama,- kojima BU zapovijedali Osmanlije: U onim zemljama, u kojima nijesu Osmanlije vladali, industrija je cHima vrlo lleznatna. Malo po malo razvila se je industrija cHima u cijeloj zemJji, kao kucni obrt, pa bi ~ovjek, koji ne bi znao, ,da je tti grana tekstilne industrije presla od Osmanlija, mislio, da joj je sijelo ' u Bosni~ a ne 11a istoku. Uvidiv bosanska vlada, da nas narod u ovim zemljama, ima mnogo sposobnosti i dara za industriju ciIima i da oi se tom granom tckstilne industrije moglo stvoriti novo vrelo narodne privredc, otvorila je zemaljsku radionieu cilima u Sarajevu. U toj radionici ro,di dnevno do dvije stotine vjestih radilica, a njezini proizvodi ne sarno da BU stekli lijep glas u zemlji, .nego JOB vise u inozemstvu,

22

23-

.: a osobito "na izlozbama u Budimpesti, Beeu i Bruselju. Cilime izra djene u bosansko-hercegovackoj radionici cilima, izvoze i u inozem,stvo, a na po se u Njernacku, FraDcusku i Englezku, gdje su svojom lijepom izradom i ~olidnorn gragjom na glasu. Kako nas narod ima vrlo bujnu fantaziju, stvorio je price 0 postanku skoro svih sela i gradova. lato taka. ima on price i 0 postanku veeih i ljepsih dzamija. 0 sagragjenju Ferhadije u Banjaluci na primjer, ima ne sarno priea, nego i pjesma. :Narodna pjesma osniva se vise Da istini, na istoriji, dok je priea nikla u bistroj glavi nasega muslimana. Ferhadiju sagradio je bosanski pasa Fcrhad ',pasa, iza kako je' kod Budackoga godine 1592. potukao austrijsku vojsku pod vodstvom generala Auersperga. U toj bit~.i pogibe sam Auersperg, a njegov sin Engelsberg dopade ropstv~". Mati njegova, . da spasi sina, plati veliku otkupninu i s tOln otkupninom sagradi Ferhad pasa dzamiju, koja se po njemu prozva Ferhadija. Narodna priea lijepo popunjuje pjesmu pa veli: Kada je dzamija bila gotova, pitao je Ferhad paBa neimara, majstor 'basu, Radu, da Ii bi mu mogao jos ljepsu dzamiju llamjestiti. Rade mu odgovori, ,da bi, kada hi mu bolje platio. Kad to cuje Ferhad pasa~ vrlo se razljuti, zatvori Radu i njegove neimare na munaru i rece im, da ce ih za tri dana pogubitL ,Kad to cuje majstor basa Rade,. rece svojim drugovima: "Sto cerna sada braco? Ako se ne spasimo, svi cerna poginuti." Svi neimari nikom ponikose i niko ga. ne znade svjetovati. Iz te nevolje ipasi ih sam Rade. Na munari naime ostalo je JOB ne~o lipove gragje i on nacini od nje krila sebi i svojim drugovima. Kad hi treeega dana u zoru, sleti Rade sa niunare, pre- ' leti preko V rbasa i doleti do sela Rebrovca. Tu pane, slomi si rebro i odatle selu hne Rebrovac. Pavao" pane u Pavlovcu, Simun 'U Simieu, Ivan ~ Ivanjskoj, a Dragoje u Dragom blatu i tako. su ta mjesta po njima dobila svoja 'imena. .
"

. Kraj vecih dza:mija, a na po se u Sarajevu, B~njaluci i Mo'starn su zidana turbeta. To su grobnice, mausoleji, onih liair-sahibija, dobrocinitelja, koji su dzamije sagradili. U tim turbetima mol~ softa j hodze svakoga petka za one; koji su t~j ukopani. U veeim mjc"stima i~a kraj: glavne" dzamije ,'i. sahat kula. ,To je visQk, eetv'ero~ uglat toranj, a na njemu sat, koji obieno a la turca pokazuje dobe dana i Doci.

~ ,Ja J,p~.Jvl",rim'.,

:?-l-

i '-' Tjeri ha..;ili m~i:ma:.d. jer je Tjn'a i (:,ij~).~. biiy TeIik.:..g:a dijela ,~~a oarr~ D (,rim zemljama_ lIa.;Jiman Tjf'raje D jedD'~? Bop.. k!,ji j~ jl:darl i jedifJm-eo.. JDiIt~nlaD i mi:._~T. k.-ji Pl\~uje 4Ij"ja Ijudi~ t~ ib J~Dje iIi kazoi. &.-g: je stYoriQ n~: i zemlj~ ~J'f~f~~ mjf~ i zvijezde i iR"'e~ ~""i, jf' .na njima.. Xa...~u je maslimal,O najg.....tZije zadranjeno slikati ~Iike i pnviri kip)Te od data. M'~"ra. drvf~a iii kamen~ da Be narod ~eoYa od id(alopok].)ostYil. Prvi Jjudi zvali ... IJe Adem pejg-amber alejhi selamJ Adam i hazrf~j Ilavv8.. Eva.. BtJl; je stvorio eovjeka od zemlje i odahnno mu flf~mrlu duiu.. Zenu je stvorio od mtdeva rebra i za to mora lena biti p'ndutna i podlozna svome moin. Osiro Ijudi sn-orio je Bog m"/~(, mek-l~ angje~ a oajveei so megju njima Di..eb~ glavar frun(2 i mj~~~.. (Jo je smo sve svete knjige ~ neba na zemlju i da', ih pejgamberima.. Drugi je melee llika~ koji BoZijom voljom dajf~ kj~.. Treei je Izra~ koji daje vjetrove" a i'etTrti Azrai), koji "rima JjudAke duAe~ kad oovjek UDlre. 8vaki (~,{Jvjek ima dva meleCa; jedan mn sjedi os de:;nom! a drug) na ]jjevom rameoo. Onaj Da desnom rdDlenu piSe ojegova d/,brs 1 a onaj na lijevom, njegova zIa djela. lIeleei ~nvaju oovjeka i braille ga od 8Vakoga zla. Narodna haremska pjesma pripovijecLl. lIum, kako je otac nevino optuZenu seer tri puta niz ku!u bae~o, cia vidi je Ii kriva iii nije: Uze Tidio za bijelu rnku. Pa je baca niz visoku kolu. Ali 8vaki put doeekali su je njezini meleci IUl svoje ruke i II iHta joj 8C nijc dogodilo. Hatidzu su meleci ~uvali, Ne slomila ni noge, oi rukeo. Ali DC sarno da DaS musliman vjeruje u dobre, ncgo i u zle duhovc iIi iej tane. Kada je Bog stvorif' prve ljnde, zapovjedio je melecima, da im se poklone i da ih priznaju za sebi ravna Bolija Htvorenja. Svi 8U meleci Boga posluSali i ljudima se poklonili, samo to De htjede u~initi poglavica meleea, Iblis. On rece: "Kako Ce Be

t-u

J~j,.i~

apIivaIa

fJ8 mi~Jjenje. ~od

ce

*) Kada n8~ musUman SpOJDene iDle hilo kOia pejgambena, uvijek nadodatl: Alejhl selam, jedlno k&da spornene ime najve6ep; Botijelljublmca 1 poslanlku Muhamed pejgambera, re~i ce: Alejhi selatu veselam, dB mu time oda Rvoje najvece po~tovanje.

25-

svjetlo pokloniti zemlji!?" Radi toga proklec, jb Bog Ibli:;a i dodao mu mnogo djece. Ta su djeca sejtani, djavoli, koji dolaze na zemlju i }lagovaraju ljude Da zlo. Tako je dakle po Iblisu i njegovoj djeci Bve zlo d08Io na ovaj svijet. Vjeru dao je Bog Ijudima po svojim pejgambcrima. U svemu ilna sto dvadeset i eetiri hiljade pejgambera, a najveci su Adem pejgamber "a. s., kornu je melee Dzebrail snio deset zapovijedi Bozijih iIi suhufa: Drugi je Ibrahim pejgarnbcr a. s., Abraham, koji je takogjer primio deset suhufa.Sit pejganlber R. s. trideset, u svemu dakle stotinu suhufa. Iza ovih dolaze Musa pejgamber R. s., Mojsija, komu je Bog po melecu Dzebrailu poslao knjigu zakona, tevrat. Poslije lljega dosao je Davud pejgamber a. s., David, i dobio knjigu zebur. lsa pejgaJ!lber a. s., Isus Krist, dabio je knjigu indZil, evan-" gjelje, a najkasnje dosao je najveci pejgamber Muhamed alejhi selatu veselam, koji je dabio knjigu kur'an. Muhamed je pravi posianik i ljubimac Boziji, on je donio pravu vjeru i zakon od Boga na ovaj svijet. Poslije njega ne ce biti pejgambera do kijameta, strasnoga suda. Svaki je musliman duzan da siri svoju vjeru lnegju inovjereima, koliko sarno moze. Osim toga obe<:aje vjera dzennet, raj, onomu, ko pogine u boju za svetinje svoje. Ona ga uei ito, da rou jc vee unaprijeg sugjeno, gdje ce, kada ee i kako ce umrijeti, i za to ide on vesela srea u boj i bori se zamjerlloln hrabrosti, jer je uvjeren, da jc u Bozijim rukama, i dn ce, ako mu je sugjeno poginuti, i u rajn tlzivati sve slasti, koje je Bog pravovjernima obecao, a ako nije, da ce iznijeti glavu i iz kise nepri jateljskih taneta. Iskreno, s najvecim llvjerenjem odani svojoj -vjeri, nastojali su nasi mualimani, da i krscani u Bosni i Hereegovini prigrle islam, pa jer ovi nijesu htjeli, da se odreknu vjere svojih otaca, trajao je u ovim zemijama sve do najnovijega doba, do okupacije, neprestani potujni vjerski rat i mrznja izmegju krscana i muslimans. Nije t~ bio rat, kao sto BU ratovi na bojnom polju, nego su se einila nasilja i bezakonja s jedne i s druge strane; nikada nijesi bio sjeguran za zivot, postenje i imanje. Mi ipak ne smijemo misliti, da je tome bio islam kriv. Mi smo istina naueni da vjerujemo, da je islam netoletantan, ali ko bolje prouei zakone te vjeroispovjesti, , uvjerice se, da islam trazi od svojih prietasa ljubav i snosljivost naspram

-- 26sljedbenika drugih vieroispovijesti. Sam Bog zapovjeda muslimanima po svom najvecem poslaniku Muhamed pejgamberu, da svijet zove u vjeru i na pravi put ne sHorn, De ognjem i ma~em, kako to neki ~apadnjaci uce, nego mudroscu~ lijepim savjetima i blagom polemikom. Da je "islam sam po ,sebi tolerantan naspram drugih vjeroispo. vijesti, uee nas ne sarno mnogi kitabi, knjige ,vjerskog rtldrzaja, nego i istorija. Bagdadski kalif Mutevekil Aallah Abbasovic ~~aveo je bio u svojoj drzavi za nemuslimane posebne znakove u odijeiu, da se razlikuju od muslimana. Ovaj postupak bio je protiv: ~~rijatskih . ustanova i za to ga je odbacila i osudila ne sarno ulema, vise mu'slimansko svecenstvo, nego i inteligentniji muslimani svjetovnjaci. '1 zbilja, eim je sjeo na prestolje Ebu Dzafer Mansuri, koji:je '''bio ne sarno valjan vladar, nego i vrIo dobar muslimanski teolog, ukinuo je te zna~ove. Osim toga sagradio je on u SVOID glavno:r:n gradu . vise jevrejskih hramova i krseallskih (orkvi, a sudio je po serijatu svima jednako, ne pitajuc, da Ii je 'doticni musliman iIi ne. Najslavniji bagdadski kalif Harum Erresid imao je krscanina za svoga .gIavnog lijecnika. Sto vi~f+r inla dosta slucajcva, da su lnuslimani uzinlali krscane, da im reorganizuju mejtefe, te cisto vjerske muslimanske ueevne zavode, te im davali, da u njima poducavaju u. socijalnim n~ukama. Da je dakle isla~ netolerantan, zar bi to dozvoljavao?! ,'Ali pogjimo dalje. Serijat zapovjeda muslimanima, da budu prema" svakom covjeku bez razlike snosljivi i uetivi, i bas radi te nauke. .ne sarno da je u turskom carstvu, nego i u Bosni bilo vise pasa, vezira i drugih vecih cinovnika krscanske i jevrejske vjeroispovijesti, koji Sil i u drzavi i na dvoru zauzimali vrlo vazan polozaj, a nijesu se Ztl to morali odrec.i svoja. yjere. .
,

Sve je to ,lijepo, reci ce moguce kogod, ali ako je. islam u istinu tako tolerantan,: odakle tolika progonstva krseana '\e u ovim .zemljama prije Qkupac(je?! Istina; i toga je biIo, ali tome nije bio kr~v islam, nego su bili krivi pojedinci; koji Stl u svome prevelikom ;rcvllovanju za Syoju vjeru iIi zhog licne koristi silu upotrebljavali .i syoje istovjernike na rnrznju protiv krsCalla poticali. Krseani su ~':opet, kako znamo, muslimallima vracali silo za ognjilo i tako se je danomice sirio jaz i rnrznja izmegju jednih i drugih.

Unutraanjost Begove cltamlje.

27-

Takovih pojava nalazimo megjutim i megju salnim krscanima, tc 2lnamo daje jedna vjerska sljedba upravo bijesno zatirala drugu premdn ..sve imaju za glavni prineip one uzvisene rijeci nasega Sp~sitelja: "Ljubite se megju sobom!" i "Sto ne hi rado, .da tebi drugi cine, ne cini ni ti drugima! " Ka~olike suX~~si muslimani rijetko kada prog9ni1i, a to za to, j~su oni bili mirni, te ~u rijetko silu silom uzvracali. : Za to su si opet najvise zasluga stekli nasi franjevci, ti jcdini cuvari katolieizma u ovim zemljama. Oni su znali lijepilll rijeeima ,svoje vjernike odvraeati od nasilja i krvolostva, dok su opet kod .sultana, pasa i vezira znali isposlovati mnoge povlastice i polaksiee za katolike. Vee prve godine iza pada bosanskoga kraljevstva 1463. -j~molio je gvardijan fojnicki, fra Angjeo Zvizdovie od sultana !tlahmuda II, slobodni list, po kome katoliei smiju ispovijedati svoju ~jeru. Taj slobodni list r.uva se jos i dallas u arhivu fojnickoga
~amostana.

Ali ne sarno da su nasi franjevei hili posredniei iznlegju nlU-slimana i katolika, te da su sk.oro sve sporov:e znali lijepim nucinom izravnati, nego su se, ako je trebalo, i sami hvatali kubure i i handzara, .fa obrane sehe i svoje stado od pojedinih napadaja, jcr kraj svih nastojanja turskih oblasti i odlicnih aga i begova, nije se U ovim zernljama sve do najnovijeg vremena nlogao uvesti potpun red i mil", te je hilo omanjih e.arkanja i OSObllih zadjevic.a sad ovdjn i4ad ondje. Godinc 1890. sIuzio saln kao upravitelj u narodnoj osnovnoj .skoli u LivIlU. Te godine sluzio je casni i daleko poznati,: danas .vee pokojni starina, fra A~.to 6urie zlatnu misu. Bio je to covjek golem, krsan, bas prava hcrcegovae.ka korjenika. Brei ~u mu sezali do ramella, a jos kao starae bio je ravan kao jela, a tek oko? <?ko je sarno govorilo~ kakav je to bio jUllak u mladosti svojoj. Poslijo podne isao sam s jednim prijateljcIll kuei Putem sretnemo nek~ga uglednoga agu, pa premda je bura pirila, upustismo se snjinl U razgo~or. Kad rou rekoslllo, gdje smo bili, reci ~e nam nasmijav se: "Pozn~ ja njega, pravi je ono c,ovik. Isao ja za turske vlade. iz Prologa u Livno, a on iz Livna u Prolog. Dogjosmo do Sturbe; euprije onda nije jos bilo. Pratar zajasi s konjem u riku, da co priko vode, a kad je hio na srid rike, izvadim ja kuburu iza pasa

.- 2B -pa poviknenl: ~Sjasi pope!". On sjasi, a ja: "Uzjasi pope!" Tako ga pet puta sjahivo i pet puta uzjahivo. Prata~ ode prema Prologu, a ja llatiram kOllja ua vodu. Kad sanl bio u srid vode, cujem, di pratar vice: "Sjasi Turcine!" Okrenem se ja, a on naperio kuburu u me. Tako je i on mene pet puta sjahivo i pet puta uzjahivo, a onda ode. Beli, nije Dli zao, sto me je sjahivo i uzjahivo, ama mi je zao JOB i danas, di se kuckin sine ni ne ogleda za mnom." Muslimani, koji zive po propisima svoje vjere, doci ce poslije smrti u dzennet, raj, a koji su sagrijesili, doci ce u d~ehellnem, pakao. Vrlo je utjesljivo po muslimane sto ih vjera. uci, da ni jedan ne ce do vijcka ostati u dzehennemu, nego sarno dotle, dok ne okaje svoje grijehe. Bio nakle neko i najveci grjesnik, ou ce se spasiti kada pretrpi zasluzenu kaznu. Najveci je grijeh laz, kragja, psovanje i klevetanje, a osobito, ako si Iazi iIi klevetom svomu bliznjemu naskodio. Dzennet se dijeli u sedam katova. Sto je ko pravedniji na ovoj zemlji, doci ce u visi kat dzenneta. Dzennet je ogromna prekrasna basea puna svakojaka voca, a preko njega te~e jedna velika i v,ise manjih rijeka. Ko se iz tih rijeka vode napije, taj ne ce nikada ozedniti. Kuee Btl u dzennetu od suhoga zIata i srebra, pa sto god si covjek zazeIi, to ce mu se ispuniti. Pravednici uzivaee u raju dusevno i tjelesno, jer ce uskrsnuti s tijelom i duBom. Kad covjek umre, mora preci preko sirat-cuprije. Ta je cuprija duga hiljadu godinc IjudRkoga hoda uz brdo, hiljadu godina niz brdo i hiljadu godina u ravnici. Cuprija je tanja od dlakc, a ostrija od Aablje. Pravednici preci ce tu cupriju vrlo la-ko i za Cas, a grjesnici tesko, dok napokon, prije iIi kasnje, ne panu u dzehennem. U dze hennemu trpe oni svakojake muke, a na po se veliku vrucinu, z~mu,. glad i zegj. Premda nasi muslimani dobro znadu, da ce Bog 11a drugome svijetu dobre nagraditi, a zle kazniti, ne smiju oni ipak ni za koga. reci, da je u dzehennemu, jer Bog ne sarno da je pravedan, nego je i blag i milosrdan, te ce svakom onom muslimanu i muslimanki,. koji je tobe dOBao, koji se je prije smrti za svoja zla djela pokajao, smilovatj, grijehe mu oprostiti i u dzennet ga primiti. Ali ni za onoga, za koga bi se po njegovim zlim djelima moglo misliti, da nije prije smrti tobe dOBRo, ne smije se reci, da je
81m

29 -

dzehellnemU, jer Ibrahim pcjgamb~r a. s. veli: "ani, koji me moji su, a onima, koji krse i ne slusaju moiih zapovijedi, 8udiCe milosrdni Bog!" a Isa pejgamber a. s., koji je i kod. musli'mana najveci simbol i pejgamber ljubavi, veli i za velike grjesnike: "Boze, ako im Ti dosudis kaznu, oni su ipak tvoji robovi. Ako inl ooprostis, Ti si uvijek Bog milosrdni i blagi~" Vjera zabranjuje muslimanu, da novae ua kamate pozajmljuje, .a trgoveima, da ne smiju za svoju robn ~ise od deset proeellata eistoga cara, dobitka, uzimati. Isto tako zabranjuje mn piti alkoholno i svako pice, koje mn moze, rna i u najmanjoj kolicini smesti i pomutiti pamet. Osim toga ne smiju oni jesti i neka jela kao krmetinu, spuzeve i t. d. Za to odlicniji zacinjaju jela maslom, a siromasniji kravljim i ovcijim lojem. Bve vjerske nauke muslimanske vjeroispovijesti sadrzane su u kur'an.u. Kur'an je mnslimansko sveto pismo, koje je Bog po melecu Dzebrailu predao M.uhamed pejgamberu. Bve ostale knjige vjerskoga sadrwja zovu se kitabi.
11

~lijede,

Muslimani imaju i nekoliko blagdana, a najveci su ramazallbajram, kurban-bajram i mevlud. Ramazan je mjesec posta i lllolitve, a naredio ga je saril Muhamed pejgamber za pokoru ljudskih grijeha. Musliman osim ramazana nema posta, te moze u svako doba jesti sva jela i piti sva pica, koja rou nijesu inace zakonom zabranjena. Ramazan ne pada uvijek u isti dan i u isto doba godine; sva~i slijedeci ramazan pocinje deset dana prije, nego sto je prosli bio. Prema tomu moze ramazam biti u -proljecu, ljeti, jeseni i zimi, a traje uvijek trideset dana, to jest od mlagjaka do mlagjaka. Kako naAi muslimani imaju mjesecnu godinu sa 360 dana, pa posto ramazan pada svake godille deset dana prije, ne~~ sto je prosl~ godine bio, naravno je, da ce za trideset i sest godina pasti ne sarno u isto doba godine, nogo i u isti dan, u koji je prije trideset i sest godina pao. Kroz. cijeli ramazau ne smiju pravovjerni od rane zore., od izlaska sunca, pa do kasne veceri, niti sta jesti, ni piti, ni pusiti. Ko hotice prokrsi sarno jedan put post, neka ne posti, jer mn vi~e ne vrijedi. Post se smije prekrsiti sarno u teskoj bol~sti, ali ako Bog da'de, pa bolestnik ozdravi, mora poslije rsn13zana onoliko napostiti, koliko jc ubolesti zanemario. Isto tako oprostcn' jc od posta i onaj,

3 -,~ (,

30-

koji mora po svijetu putovati, iIi koji je u ratu za svoju vjeru i domovil1u, a osim toga i onaj, koji je postec tako oslabio, da se mora omrsiti. Svaki muslirnan, ako sarno moze, duzan je da podtipire sirotinju u svako doba, a osobito za ramazana. U ramazanu duzan je on, da megju sirotinju podijel, cetrdeseti gros od svega novea, sto ga je te godine zasIuzio i cctrdesctu oku zita, sto ga je te godine prodao. To se zove zeeat. Zecat je arapska rijec, a znaci rastenje,. poveeanje. Osim toga znaci i ciscenje, jer se onome, koji daje zeeat grijesi oprastaju. Ko daje zeeat kako to Bog zapovijeda, imace vee na ovoj zemlji) bericeta, izobilja, i magfireta, blagoslova, a poslije ovoga zivota, primice zasluzenu plaeu na drugome svijetu. Sam Bog zapovijeda, da muslimani i muslimanke daju zeeat. U drugoj suri, poglavlju, a cetrdesetom ajetu, redku, kur'ana, stoji napisano: nI{lanjajte namaz, molite se, i dajite zecat!" Kada je Muhanled pejgamber a. s. v. poslao svoga ucenika Muaza ibni. Dzebela u Jemen, da nauca vjeru, veli mu.: "Pozovi ih u vjeru da priznaju, da je jedan Bog i da sam ja ~ziji poslanik. Ako poslusaju, onda ih pouci dalje, da je Bog pro}>isao na dan pet vakata. Pristanu Ii na to~ onda ih pouci dalje, da im je naredio, da daju zeeat od imanja, koje se uzima od bogataSa i dijeli siromasima." Prema ovorne vidimo, da je davanje zecata iza IIJolitve prva i najglavnija zapovijed Bozija, koju mora svaki imucniji musliman i muslimanka savjesno ispunjavati, ako hoee, da mu bude dobro n& zemlji, a poslije ovoga zivota, da nagj.e rajsko naselje u dzennetu. OVOID zapovijedi nastojao je Muhamed pejgamber, da umanji razliku izmegju odvise bogatih i odvise siromasnih ljudi, a osim toga pobrinuo 8e ie za egsisteneiju IJudi nespo~obnih za rad, samohranih zena i uboge sirocadi. -Ko ne daje zecata, a moze dati, iIi ne daje onoIjko, koliko hi mogao dati, nije mu post sahi, to jest, ne vrijedi kod Boga i toga co te godine sjegurno neko zlo snaci. Mislim, da ne ce biti s gorega, ako ovdje navedem slueaj, sto sam' ga u Banjaluci dozivio. Imao sam znanca j dobra prijatelja, s kojim sam se dobro pazio i vrlo rado razgovarao. Bio' je to neki Salih efr. B. Jedne lloci izgorje mn magaza, ducan, i malo se je sto spasiti dal~. Ja sam ga ZaIio,

31-

ali mi on- smijeseci se rekne: "Ko zna cerou je to dobro? Mognce, da nijesam dao dosta zecata, pa je bolje da trpim ovdje, nego na drugome svijetu." Svojom marljivoseu n9.doknadio je on brzo, sto je poZarom izgubio, ali je stekao cvr8to uvjerenje, da rou otsele valja bolje procijenjivati svoj imetak, da dade onoliko zceata, koliko ga mora dati, da ga Bog i opet ne pokara. Osim zeCata, duzni BU muslimani da cine i druga djela milosrgja: da obilaze bolesnike, da mole za pokojnike, te da tjese i potpomazu udove i sirote. Osobito me je ugodno iznenadio jedan slucaj u Bihacu, pa ne mogu, da ga ovdje ne istaknem. Neka udova, krscanka sa sestero nejake ~jece, knpila je pred Bozic tovar drva, pa kako nije imala avl~je, istovarila je drva pred kucom na sokaku. . Vrijeme je bilo hladno, a ona onako slabo odjevena, uzela sje~iru, da iscijepa drya i da ugrijc sebe i ono nejako djece. Slucajno je onuda prolazio neki odlucniji musliman, koji ni . sebi drva ne sijece, pa knd vidje, kako se ona sirota muci, a oko nje nrjaka sirocad drhce i od zime zubima cvokoce, uze joj sjekiru . iz ruke, iscijepa drva, ubaci u kueu i ode ne cekajuc, da mu se sirota zahvali jer je bio uvjeren, da. je dobro djelo ucinio i da ce ga dragi Allah za to nagraditi. Post spada megju ~lavne zapovijedi iIi farsove muslimanske vjeroispovijesti i za to mora postiti svaki musliman i Dluslimanka i to muskarac pocam od petnaeste, a zenskinja od devete iIi desete godine, pa dok zivi. Ko moze da zaposti prije toga vremena, veea mu je zaduzbina iIi sevab u Boga. Za vrijeme posta, treba da se insan*) osobito pObOZDO Bogu moli, da slusa vazove iIi propovijedi, da dijeli sadakku, milostinju, i da sto savjesnije vrsi 8voje vjerske ' duznosti, jer ko bi postio, a De hi .klanjao iIi milostinju dijelio, iii nc bi tacna svrsio sve, sto mu vjera zapovijeda, ne bi mn post . vtijedio. Gim se opazi i najtanji srp mladoga mjeseca, nastao je rama- \ zan, mjesec posta i moIitve, ali i velikoga veselja. "Ramazanski 8U dalli mubarekj dani, blagdani. U te dane treba da se pravi musliman iIi muslimanka uzvisi nad svakdanji i obicni BVOj zivot i da se .dovine do one sfere, gdje jedino cistoca u vlastitoj dusi i u 8vim posiovinla vladati mora. Ramazanski dani treba da su dani dobror

*)

losan je svaki covjek bez razlike dobe j -spola.

32-

cinstva u svakonl pogledu, dani pokajanja, skromno3ti i dove, 010litve, dani potpomaganja svoga blizojega moralnim i materijalnim sredstvima, pa bio taj i neprijatelj doticnoga. U kur'allu su ralnazanski dani oznaceni kao najljepsi i llajuzviseniji od svib dana u godini. Te je mubarekj dane svernoguci Bog muslilnanima naznacio, da se pokaju za svoje grijehe i zle llavike i da sarno dobra djela cine. Hadisi je serifima dokazano; da se uz ramazani serif za jedan sevab, dobro djelo, po deset sevaba pise, u po deset gjunaha dolazi, sto znaci, da se za svako dobro djelo po deset grijeha opraAta." Hadisi serifi su knjige vjerskoga sadrzaja; prve i najvazllije iza kur'ana, jer su u kur'anu zapovijedi, koje je sam Bog naredio~ .,a u hadisi serifima, koje je Muhamed pejgamber a. s. v. svojim viernicima ostavio. Ko ove dane skruseno tobe ucini, ko se pokaje za svoje grijehc, Svemoguci ce mu tobe ukabuliti i od grijeha ga bcz suhbe, z8. sjegurno, oprostiti. Onolnu grjesniku, koji se ovogu mjeseca iskreno pokaje i odluci, da ne ce vise grijesiti~ Bog ce sve grijehe, pa. bili oni, Bog zna, kako veliki, oprostiti. Ramazalli je serif daklc ne sarno mjesec molitve, skrusenja i pokajanja, nego i mjcscc darelljivosti, oprastanje grijeha i svih krivica, koje je ko kome ucinio~ A sad~ da vidimo kako se slavi., U ve~er kada Be je mlagjak pokazao, zagruvaju topovi, a od- mab iza njib oglasio se je cno i mujezin sa mUllaTC i javlja pravovjernim!, da je post nastao. On pjeva iIi kako muslimani ka~u, okuise: :,).llahu ekber! Allahu ekber! Ehedu enle-illahe-il-lcllah. Eshedu enne-Muhammeder-resul-ullab. Hajje alessclah, hajje allel- felah. AIIabu ekber, Allahu akber, la ilahe-illel-Iah.", sto u slobodnom prij~ vodu znaci: "Bog je najveci! Bog je llajveci! Ja 8vjedocim i vjerujem, da. je jedan Bog i da osim njega drngoga nema. Ja svjedo~im, da je Muhamed Boziji poslaDik. Pohitite na molitvu, pohitite Da veseljc. Boe- je najveci, Bog je najveci, drugoga Boga nema" iIi kako je to nd Preradovie. u svom "Mujezinu" per po~ticanl licentiam .los slobodDije preveo: "Allah visnji Bog je, moj svjedo~i glas, "Da do njega Boga nenla vrhu llas~ "Glas vam moj svjedor.i du najvisi l~ug'
ll

~-:.-F""---

33-

"Mubameda ima za proroka 8VOg. "Hod'te D;a blagoslov, hodite nR spas, "Allah visnji Bog je, jedin vrhu Das. Ovako okuise mujezin na svih pet vakata, naime u sabah, podne, ikindiju, akSam ~ jaciju. On se najprije okrene na istok, prema Meki i okuiAe, a onda se okrece na deano na Bve ~etiri strane svijeta i kod svakoga okreta opetuje istu dovu, molitvu. Ovako okuise on ne sarno u obi~De dane, nego i u petak i na druge blagdane. Dok on Da munari u~i, izvjesuje redom kandilje i za ~as 8va je munara u svjetlosti. Dotle au eno i dlamiju rasvijetlili, a narod brli u knell Boziju, da Be Bogu pomoli i da dZamiju daruje svijeeama, koje ee ju kroz cij~li mjesec rasvjetlji vati. <Jim je dlamija ljepse rasvjetljena, tim veea ~8t onima, u ~ijem je d!ematu. Za to i gori u velikim i bogatiJn dZamijama u gradovima kroz eijele noei po viAe stotina, Ato svijeea, sto lampiona, sto lampi i kandilja. Da pak bude Ato veea svjetlost u dlamiji, povukli su po zidovima lice, postavili kandilj do kandilja ~ioi ti se, zidovi su u plamenu. Za to nije ni ~udo, .da je pogled u taninoj noei na ovako ras~jet ljenu dZamiju vrlo ugodbn i da te mnogo sjee.Jl na i'Arobno rasvjetljeoe halifske dvorove u "Tisue i jednoj Doei." U tako rasvjetljenoj dzamiji klanjaju muskarci akMm, do~im se zene kod kuee Bogu mole. Kada su akSam klanjali, idu jedni svojim kueama, drugi u earAiju na dueane svojim prijateljima, ali najvise ih ide u kahve. Tn oni Bjede i razgovaraju, te pri tome piju kafu, turAiju i limunadn, puse duhao i igraju r~ne drustvene igre, a na po se domina, mica i fild~na, a neki se i kartaju, ali obicno ne na novae, nego za ~j, kafu. iIi limunadu. U skoro svima muslimanskim kucama, dueanima, hanQvima. i kahv~ gore skoro Bve do zore svijece; noc se je pretvorila u dan. U ne~im kahvama sviraju muzikaAi uz gusle i tambure, a u jednoj 8jeo je' eno Btarac, sijed kao ovca sa bugarijom u rucl i re~itira pjevajue ugodnim baritoll-~lasom muslimanske juna~ke pjesme, u kojima alavi slavna -djela i jana~ke .~ine naAih muslimana, a oko njqa sa})rao Be je oveci broj znatileljnih sluAalaea. Svi Aute, jedan je ull8kMBe gla'Yll 0 rame drugoga i pazljivo prate' 8vaki kret, 8vaku

rijoo start'a pjevaCa.

8

34-

Dok se ovi tako zabavljaju u kuhvarna, krenuli su vee 1 eiganski rnuzikasi od kuee do kuee, a dobri ukueani darovaee ih za to na bajrarn lloveem i pcilkirirna. Nernojte rnisliti, da je to glazba, kao druge glazbe, 0 ne, tu sviraju sarno tri iIi bolje, dva covjekaj jedan udara u talaJ:llbas~ desnorn rukom stapieem po jednoj, a lijevorn tallkom sipcieom po drugoj slrani, a ona dvojica sviraju unisono u sitne zurme, sviralc,

~ll1slimnnski

narodlli !lifn'He u sci II.

Glazba je, kao u svih muslimanu uopee, tako i u nasih rnuslirnana na .po se, slHho nupredovala, premda su oni od naravi vrlo rnuzikalni i premda su im narodne pjesme vrlo lijepe i rnelodiozne. 18to 8U tako slabi kipari i slikari. Vjeru tih umjetnosti izricno ne zabrtllljuje, ali ih i ne preporuea, bojeei sc, da narod uz slikarstvo i kiparstvo, a zivee u pjrsmi i veselju, ne hi u vjeri srnalaksao. Kad zllu(i jaeija, izlazi narod iz knh"i i ide u dzamiju, da se BoglI pomoli; a kada su se Bogu pomolili, zubavljaju se i dnlje sve do '(~VU sata po.;Jijc pob nori. U d,ra mta puknc top, znak, da je
-.
)

35-

doba za rueanje. Oni, koji su u kahvanl& iIi na sijelima kod svojih prijatelja, idn sada svojim kucama, a koji kod kuee spavaju, ustaju da ru~ju, puse, jedu i piju. Za sat i po, nekada prije, a nekada i banje, lako vee kada zora svice, ud~ri j drugi top. Sada se ostavlja jelo piCe i puAenje i sve ide na po~inak. Dok se muskarci zabavljaju u kahvama iIi kod prijatelja ns sijelima i dueanima, idu njiJ:1ove zene jedna drugoj, pa si i one prikracuju vrijeme salom i razgovorom iIi pjevaju i igraju razne zeuska drnAtvene igre. Oue se ne mogu tako dugo zabavljati, kao murJ skarci, jer iln valja rueak Rpremati, da bude gotov, dok se prvi top> oglasi. Za to, eim bude pola noei, idu one po dvije, tri i vise njih zajcdno sa fenjerima u rukama od knee do knee; one prate jedna drug a onda se hvatajn svoga zezla, metle i kuhaee, da bude sve cisto i spremno dok im mulevi kuci stignu. Osvrnimo se sada JOB jednoc na proslu noc. Muslimanski dijelovi grada sveeaDo su rasvijetljelli, svuda oko tebe Bum, vreva i razgovor, iz kahva dopire Bvirka i pjevanje, a t:lmo negdje u daljini, slaho se enju zvuci ciganskoga bubnja i pistanje sitllih davulbasn, pa premda je to dosta neugodna glazba, eini ti se, da je ovdje na 8vomc mjestu, mislis, ne hi ni valjalo, kad je lle bi bilo. A jutro? Kolike Ii razllke! Sve je tiho i mirno, Bve 8p:lVa slatkim snom, svi dUCalli, sve kahve, Bve radionice - sve je zatvoreno, nigdje ne vidis ziva stvora i kada ne hi znao gdje si, i ne hi euo lajanja pasa, mislio bi, da si u kakovoj izumrloj varosi. Tek na sabat, dva prije podue, otvaraju se ducani, ljudi uBtaju sa svojih duseka i obavljaju svagdanje poslove. U podne idu u dzarniju i klanjaju podne, a posHje toga kazuje im ho& vaz iIi propovijed, u kojoj ih upucuje, kako ce zivjeti i sto ce raditi, ako lele da Bogu ugode. Poslije vaza, ko moze, ide u setnju iIi se kako drukeije zabavi, do~iin siromasniji rade SVOjA poslove sve do ikindije. U ikindiju . idu i opct u dzamiju., a kada su klanj ali, uee hodze j aofte kur'an. Cio kur'an Bastoji se od 360 listova. Hodzc i Bofte nee 8vaki dan ramazana po dvanaest listova i tako iza trideset dana, naime do bajrama, svrAe cio kur'an. Najprije uei hodza, ako jc hafi'z*) po dvanaest listi na pamet, u ako nije, u~i iz kur'ana, a onda softe za

*) lIafi-z je hodZa, a i q\l'uki onaj musliman, naueio. . .

~oji

je kur'an na pamet
3*

36-

njim. To ucenje ili citanje kur'ana traje jedan do dva sata., a zove
Be

mUkabelfa.

Kada sunce zagje, pukne opet top, dZamije se i dueaui rasvijetle, a post prestaje. Pravovjerni muslimani idu u _dzamtje, a kada. su 'aksam klanjali, zabavljaju sa kao i ju~e. Tako to traje punih trideset dana, dok ~e i opet mlagjak na nebu ne pokaze. Gim ugle.daju mjesec, hilo u kojoj zemlji muslimanskoga svijeta, lete brzojavke s kraja na kraj, javljajuci radosnu vijest, da je post prestao, a nastao veliki iIi ramazanski bajram, najveei muslimanski praznik. Poslije akSama zadnjega dana ramazana, ne idu vise muskarci na sijela niti u kahve, nego se svak z~ri u earsiiu, pijacu, da kupi sto ce trehati za sutraAnji blagdan, za bajram. Kupuju ponajvise meso, ~afu, limunove, naran~e i drugo juzno voce, jer ce 8utra prijatelji i z:oanci dolaziti da cestitaju, pa da bude kafa i limunada .gotova, kada oni, dogju. Toga dana puste su kahve, svako ide iz . .dzamije kuei. Kod kuce veceraju; a poslije vecere lijezu na P9cinak, da mogu antra zorom u dzamiju. Vee rano u zorn ,zapucaju topovi, mujeziui pozivaju Sa munara narod na jutarnju molitvu, sabah, a narod se zuri u n'ovim 8ve(!anim haljinama, da se Bogu pomoli. I najsiromaAniji musliman na'stoji sada, ako ikako moze, da si za taj dan pribavi' novo odijelo. .To se odijelo zove bajrams~o odijelo, jer ga mnogi nose sarno n& baj.ram, a onda ga spremaju do slijedecega bajrama. Siromasak, koji si ne moze nabaviti Dovoga odijeIa, gleda cia mu' je harem staro okrpano, cisto i u redu. .., Kada 8U musl;tarci obaviLi svoju jutarnju molity~, izlaze iz' dzamije, daruju sirotinju.. i c'estitaju si megjusobno rije~~ma: "Baj-ram mubarekj olsun", "Zelim ti sretan bajram." I~ toga .idu us. groblja, a poslijfj toga jedu. Kada 8U jeIi,' idu jedni drugi$& ad kuee do kuee, grle se i opct si' cestitaju. Ako je ko 8 kim. u zavadi, mora B6 sada snjim izmiriti, a ako ga je uvrijedio, iii rnu koje zlo neinio,. neka rnn oprosti. Mir i Iju~v mQ~a da. vlada u svemu muslimanskom svijetu. Veliki iIi r~zanski ~ajram slavi . se tri dana. Kao veliki bajram, isto je tako velik bJagdan i mali bajram iIi kurban bajram, koji dolazi iza dva mjeseca i devet dana, to jest iza sezdeset i dcvet dana posIijc velikog bajrama. Kurban bajram

'0
~

37 -

slavi se n spomen, kad je Ibrahim pejgamber, Abraham, na Bozijn zapovijed htio da zrtvuje svoga sina Ismaila, lsaka. I da se Bog nije Rmilovao Ibrahim pejgamberu, pa da mn nije poslao ovna, da ga zrtvuje umjesto sina, jos bi se i danas ljudi Bogu zrtvovali. Iz zahvalnosti dakle i u spomen toga dogogjaja, kolje 8vaki odli~niji musliman pretila ovna iIi kurbana. Bogatasi kolju kurbane De sarno za sebe, nego i za. svoje zene i za ,8vako dijete, 8to vise i za ono, koje je tek ozivjelo u utrobi materinoj. Narod se i opet obuce u sveeane haljine i ide zorom u dzamiju. Kada BU klanjali sabah, idu kucni starjesine svojim kuCama, da kolju kurbane. Ko ne moze da sam kolje, klanja dva reeata, uzme noz u ruke i prevuce ga ovnu ispod vrata, kao da ga kolje, a onda ga ko drugi u ime njegovo zakolje. Prije nego ce kurbane klati, naeiDe u zemlji male jame, da u nje krv curi, jer je grjehota, da se .po toj krvi gazi, iIi da ju psi i druge zivotinje lizu. Kucni starjesina zadrzi za sebe i za svoju obitelj sarno fitraznji but i desni bubreg od svakoga kurbana, koga je zaklao, a sve ostalo meso podijeli siromasnim komsi-' jama i drugoj sirotinji. Prvi dan kurban bajrama osobito je vazan za to, jer toga dana dolaze hadzija iz svih zemalja muslimanskoga svijeta, dakle i iz Bosne i Hercegovine u Meku i ondje koljn kurb~ne. Svaki musliman, koji je stekao iIi naslijedio toliko imetka, da moze. do smrti opskrbiti sebe i svoju obitelj, da se ne mora kiniti ni ona, ni njegove sluge, mora za 8voga zivota otici na Cabu*), to jest on mora hodoCastiti u Medinu i Meku i pohoditi Bveta mjesta gdje je njegov pejgamber a. s. v., Zivio i svoju vjeru naneao. A ko zapovijeda muslimanu, da obilazi sveta mjesta? Zapovijeda IUU Bam pejgamber Muham~d a.. s. v., koji veli: "Ko posjeti moj grob, tome sam dUZan biti sefaa~ija, za8titnik. Ko me posjeti nakon moje smrti, kao da me je posjetiu za moga zivota." Hadzije iz Bosne i Hercegovine polaze na put obi~no cetvrtoga dana ramazanskog bajrama, premda neki odu prije, a neki i kasnje. U prijasnja vremena, dok nije bilo dobrih puteva, parobroda ni zeIjeznica, kretali BU hadzije iz Bosne i Hercegovine pet, sest i vise mjeseci prije bajrama 11a put, ako BU htjeli, da na. vrijeme, naime
.) Caba ja iii Kaaba arapska rije6. To je ime glavne d!amije. u M~ki

~
I

38-

na prvi dan kurban bajrama, stignu u }Ieku. Put u Meku bice dakako jos mnogo laglji i kraci, kad se spoji Sam, Damask, i Meka zeljeznicom, za koju su se 8vojski zauzeli mnogi turski prvaci i za koju je sultan Ab'dul Hamid I. darovao znatnu svotu novacs. Prije nego ce hadzije krenuti 11a put, nacini skoro svaki ,oa_ sijetnamu, oporuku, jer mu Bog moze u onom kraju dU8U uzeti, pa neka se znade, sto ce komu iza njega ostati, ako ondje umre. Iza toga pozove on svu svoju akrebu, rodbinu, znance i prijatelje na rueak, da se snjima prije odlaska jos jednom porazgovori i oprosti. "Tezak je to dan i domacinu i putniku i njegovoj kucnoj celjadi. Cas ga obuzme odusevljenje i cuvstvo, sto je docekao dan, kada da krene ODom stazom i ODom mjestu, koje cijelog svog vijev.a Dosase u grudima, pa say sretan i ushieen uz h: '}iiDU dovu, molitvu, prosipa biserne suze' niz . zazareno lice. Cas opet sjeti se svoje nevine djecice, koja su doduse svim obskrbljena, ali gube svog dragog hahn -- mozda za uvijek! Ah kad hi im sarno mogao preliti i malo 8voga cuvstva, koje je tako prepunjeno slasti svetih ideala, utjesio hi ih; ali djeca su to. ODa ne znaju nista drugo, nego da im habo nekud daleko - daleko odlazi. Eto boreci se s takim mislima, pogje on, a da svoju djecicu od pusta ushieenja ni zagrliti ne moze, jer rijetke RU snage~ ~oje to mogu podnijeti; jedva ih sve pomiluje jcdnim suznim pogledom i jedva promuca: "Halalite djeco!" a u taj cas grkne u avliji mnozina grla: "Allahu ekber! Allahu ekber!" "Bog je najveci!" Kola zvrknu, njega nestane, a u kuci Bve -- mozda gotove sirote - udari u pla~." : Iz kuee idu hadlije u dZamiju, a say narod klanja zajednieku dovu za sretno putovallje novim hadzijama. Okrijepljeni i ojacnni zajednickonl dovom, izlaze hadzije iz dzamije i krecu na teski, daleki put. Hadzije idu naprijed, a kraj Djib muftija, ako je U ODom mjestu, ktidija, hodze, hezi, age i drugi odlicnjac.i, iza njih ostali narod, a najposlije djeca iz Bvih mejtefa. Hodze nee pred djecom nekoja sura, poglavlja iz kur'ana, a djeca im glasDo odgovaraju: "Amin, anlin." Tulna je to, ali vjerom zadahnuta povorka. Suze u o~ima i iskrenu tugu opaias na lieu njihovib rogjaka, znanaca i - prijatelja; jedni lale, sto i oni ne mogu U p08veeenu zemlju, a drugi lale hadzije, jer }to zna, hoce Ii ih ikada vise vidjeti i njihova milu rijee

39-

cuti. Ko zna, hoce Ii se olli ikada Yrati1i u zemlju otaea svojih, u ovu krasnu Bospu ponosnu i krsnu. Hereegovinu, u kojoj Stl se rodili i uzgojili, i u kojoj su toliko radosti i .zalosti, dobra i zla prozivjeli. Ko Zlla, ne co Ii na moru ili u vrucoj arapskoj pustinji postati plijenom nenadane slllrti, ko zna, ne ee Ii im vruci Samum vjetar raznijeti UD10rllO kosti na sve strane - ni za grob im se ne ce znati. A nasi hadzije stupaju ravno i ponosno, mutna aka, al veseic duse, mirnu i ozbiljna liea, kako se tome casu i pristoji, jer su si svjcstni, da suo u Bozijim rnkama i da ih, ono, sto im je od Boga sugjeno mimoici nc mo~e. Ako je u rnjestu zeljeznica, prati ih narod do zeljezniee, a ako nije, prati ih do izvall rodnoga mjesta. Braea, dobri prijatelji, znanci i rogjaci prate ih i dalje, a cesto i do gralliee njihove domovine. Prije nego ce hadzije u zeljeznieu, baec megju skolsku djccu nesto sitnoga novea i za ~~S dva nestalle ih u daljini. U onaj rlHn, 11 koji krenu hadzije iz Sarajeva, krecu hadzije i iz drugih rnjesta u Bosni i Hercego7ini i sastajn se u Bosanskom Brodu. Odavde idu obicno svi u Trst, a ouda se ukrcaju u poseban parobrod i zaplove preko sinjeg mora..Kod Port Saida zaplove u Sueski kanal i domalo stignu u Bahri ahmer~ Crvel10 more. Vozeei so tri dana kroz Crveno more, dodju hadzije u Jambok. To je luka. l\'Iedine. Ovdje se hadzije iskrcaju i ostanu tri do cetiri dana, da se priprave za put lla devama u Medinu. Tezak je to put radi silne Yfucine, koju povecava ugrijani pijesak. Radi silne danje omare, koja tuda viada, sjede nase hadzije za najvisc vrucil1e pod eadorima, a putuju sanlO u vecer i po noei. Cijelim putem, 'kuda hadzije prolaze, izlazi pred njih siromasna Arapcad, D10lcei sadaku, milostinju. Ovdje moraju lladzije biti na okupu ioprezu, jer zaostane Ii koji, Insno je, da ga Arapi ulove, oplijene, a bogme i ubiju. Kakovo CllvstVO osjeca hadzija, kad nakon toli llaporna puta ugleda u daljini :T.idinc grada Medine, u kojoj je turbe, mauzolej, sveca Muhameda, lijepo nam opisuje jedan arapski putopisac, koji veIi: "Kad ugledah zidine grada Medine, nesto me i nehotice potrese, pa zaustih: ,,0 Boze! To je harem Tvoga sveca; to je sveto mjesto, gdje je Tvoj vahj, poruka, silazio! D~pusti mi, Boze, da pristupim tudi! Neka mi to bude stit, koji ce me saC',uvati od svih zala. Boze, udijeli mi sreeu, da i ja budem dostojan pejgamberova

40-

sefaata! To je mjesto, gdje je Tvoj poslanik cistu vjeru predavao, gdje je u borbi za nju, vijek svoj proveo i najzad u zemlju legao klicuci: "Boze spasi mi narod!" Kad hadzije dogju u Mediou, idu najprije u banju, kupatilo, da se operu, a onda se obuku u nova odijela, da dostojno pristupe grobu svecevu. Kada su se okupali i obukli, namah se raznim jagovima, mirisnim tekucinama, idu u mesdzidel- haram iIi mesdzide

Grob

Hazl'aU Havve u DZidi,

nebij, pejgamberovu dZamiju, ljube zemlju, kuda je pejgambcr IlJdao i nauCao, a onda kod rev z aim uta h her e, groba Bozijt'g poslanika, klanjaju zahvainu molitvu, sto im je Bog tu milost ukazao, da su mogli zivi i zdravi prispjeti. Kada su hadzije proucile zahvainu <lovu na grobu sveea Muhameda, krecu u Meku u znak hidzreta iIi putovanja sveea Muha-

41-

mOOa iz Medine u Mek~ (622. po Is.) Dva su puta iz. Medine u Meku; jedan stari pustarom, a drugi novi natrag u Jambok, a odavde parobrodom u Dzidu, a iz Dzide ope.t pustinjoID u Meku. Bosanske had!ije putuju skoro uvijek novim putem, pak u Dzidi pohode grob Hasreti H&.vve, Eve. Posto su se hadzije u Dzidi odmorile, krecu na devama u Meku. Put iz Dzide u Meku traje dva dana, a putuju ponajvise Doeu radi silne vrncine. Star"im putem, koji traje deset dana hoda kroz pjes~anu pustinju, putuje mnogo vise hadzijR; tnda prolazi i carska vojska, iIi mahnef, koja nosi velike poklone od sultana, a cuva i karvan od ar~pskih napadaja. Kada hadzije dogju pred Meku, sjaAe a deva i pjesice idn u taj 8veti grad. Pred njih izl~ze iz grada delili, da ih prime 11 priregjene konake. Delili BU ljndi, koji hadzije razmjestaju po konaeima, koji ih vode po Meki. i koji se brinu da hadzije dobiju Bve, 8to im ustreba - c1akle kalauzi, provodici. Kada su se hadzije u hanovima odmorili, krecu u skupovima prem~ Mebdzidel haranlu, da kod Bejtullaha - Cabe obave BVOjU prvu dulDost. Posjet ,Meke i Bejtullah - Cabe dozvoljen je sarno muslimanima, docim je pripadniciQlf,L svih drugih vjeroispovijesti strogo zabranjen. Bejtullah obilaze sedam puta, a za tim idu sedam" puta od Merve do Safe i od Safe do Merve na uspomenu, kako je Hadzera, zcna Ibrahim pejgambera hodaIa, trazeei po pustinji vodu za svoga sina Ismaila. Kada su to ucinili, vraeaju se hadzije u svoje konake, ponajvise u hanove i cekaju,. dok svane prvi dan kurball -bajrama. U Meki je najsvetiji hram svih muslimana - Caba. Evo kako nam Oahu opisuju Edhem-Riza: "U sredini varosi Mece na uzvisitu mjestu jest Mesdzidel haram, to jest harem, ogragjen zidom dvadeset arsina visokim 'ua sve ~etiri strane. Taj harem, dugaCak je cetiri stotine, a sirok tri stotine' i sezdeset arsina;' te ima devetnaest vrata i sedam munara. Do zida je poredano iznutra u tri reda pet stotina mramornih stupova, koji BU po sest arsina siroki.' Ovi su megjusobno spojeni lukovima, te svaka tri nose po jedno turbe tako, da svega ima oko stotinu pedeset turbeta. Kubeta BU ava' ispisana i ukraAena raznim bojama.',U sredini tog harema llalazi "se Caba Bejtullah, do koje. od zidova haremskih vodi sedam puteva. Ona je .vi-

42

soka dvadeset i osam arsina, a cetiri joj se co~eta zovu: HadzerulEsved na istOCDOj, Irak na sjcvcrnoj, salnsko na zapadnoj, a jl:lmCllsko cose na juznoj strani. Od Hadzerul-Esveda do coseta irakskog ilnadc trideset i dva arsiua, od ovog d? samskog dvadeset i dva,. 0(1 samskog do jemenskog tridcsct i jedan, a od jelnenskog do Hacl, zcrul-Esveda dvadeset arsina. U istocno je cose uzidan znalneuit crni kamen., nazvan Hadzrrul-Esved. Taj je kanlen dignut od ~'tla. podrug arsin, tc je po njemu ovo eose dobilo svoje ime. Ovo ie ujcdno mjcsto, odaklc se pocimlje tavaf ciniti, to jest obilazit.i Cabu. Posto hadzija pristupi tu~ poljubi taj kamen~ te ouda ide Iltl deeltu s1ranu i obigje Cabu do sedanl puta. Put, kojinl hadiije obilaze okoBejtullaha pokaldrmljcll jc crninl mramorom, te je sirok devet arsina. Ostali je prostor posut pijeskom. \ Vrata Bejtullaha nalaze se na sjevero - istocnoj strani izmegju Hadzerul-Esveda i coseh\ irakskog. Visoka BU sest arsina i tri i po sirokn, a od tala odignuta cetiri arsina, te su nacinjena od sadza, jcdnog skupoejenog drveta, a izrezana zlatom i srebrom. Caba sa svake godine prekrije novim zastorom, koji se u Misiru izragjuje od erne Bvilc. Po sredilli toga zastora izvezeno' je srebrom jedno sure iz kur'ana, koje pase Cabu naokolo. Stari zastor ostajc cuvarima harema lla poklon, a srebreni se pas skali i od njeg se Bkuju prstenovi, koji se razno~e kao llajdragocjenija uspomena po svim
krajevi~a. u.

Oko Bejtullaha-Cabe jc pozlacena ograda, koja dijeli Uejtullah oJ Mcsdzidel-haram:l. Megju stupicilna ograde vi:;e svjetiljkc, pa ti - se, osobito u vecer, kada sve Bvjetiljke gore, otvara prekrC:\san pogled na Bejtullah-Cabu. V cliki svileni cilim, .koji Bejtullah-Cabu sa sviju strana z:\stre, daje svake godine sultan, kao nasljednik Muhallledov nB.. dar, pa ga njegovi vojnici, kada prate hadzije na Cabu, Hose. Kada vojnici donesu llovi cilim, pripane stari sejhovima, koji ~,uvaju i nadgledaju Bejtullah-Cabu, a oni ga u komade razrezu i hadzijama prodavaju. ~a tima eilimima hadzije klanjaju iIi ih poklone svojinl dZamijama kao vakuf, da se njilna pokrivaju mrtvuci, cija jc rodbina i svojta tako siromasna, da ne moze kupiti cohe, k~jom cc pokojnika. pokriti. Cabu sagradio je Ibrahim pejgamber. Ona je i prije islama sluiila Arapima kao bram, te su u njoj drzali razne kipove. I kad

43 -

Arapi kasilje primise islam, ona i nadalje osta kao najsvetije rnjesto njihovo. Poslije postane ona k'blom -- to jest bude naregjeno, da se svaki musliman kada klanja okrene prema Cabi." Evo sto na~ po prilici svete knjige kazu 0 postanju i sagragjenju Cabe: Ibrahim pejgamber imao jc za ~enu Sarn, kcer Nahoyu. Vee mu je bilo sto i pet godina, a jos nije imao dJetcta. Jednoga dana rece mu Sara, da ozeni Hadzeru, njezinu robinjicu, koju joj je neki kralj poklonio. Ne progje dugo, a robinjica zancse i rodi sina, komu nagjenuse ime Ismail. Poslije nekoga vremena ne mogne se Saril slagati sa Hadzerom, a Ibrahim pejgamber umoli Bog!, da mu u snu javi, ~to da ucini? ~og IDa rooe da Ha~eru i -:~l njezino dijete popne na devu, da im dade neito kruha i vode i da ~- > pusti devu, neka ide kuda boce. Gdje deva stane, ondje da ih akiue i ostavi. Kada je Ibrahim pejgambcr popeo HadZeru i aina joj na devu, krene ona iz Sarna, Damask.a, gdje je Ibrahim pejgamber zivio, pre~a mjestu, gdje je danas Meka. Ibrahim pejgamber iSao je za Hadierom, da devu kuci dovede. Kad su d081i u jednu pustinju, deva Bozijinl emerom, znakom, stanc,.a Ibrahim pejgamber ;nimi Hadzeru i silla joj sa deve, ~ade joj ono kruha i vode. i vrati se svojoj kuci. Kada je l:Ia.dZera sa djetetom pojclakruh i popila vodu, stane zegjati i gladovati, a dijete jojpocnc od gladi i zegji plak:ati. Zdvojna mati tra!ila je vodu~ ali je nije mogla naci. Ne daleko toga mjesta bila su dva gradiea: jedan se je zvao Merva, a drugi Safil. Hadzera je tr~la Cas prema l\Iervi, Cas prema Safi, ne hi Ii gdje vode nasla.Ona je tako sedam puta isla od Merve k Safi i od Safe k Mervi, ali nije mogla vode naci. Kada je i s~dmi put . kraj djeteta prolazila, a ono stalo od zegji umirati, opazi da je djetctu ispod noge iz pijeska vrelo provrelo, pa sve kIju~. Ona se uplasi, da joj voda dijetc ne ugusi, pa povi(!e: "Zem, zem!" "Stani stnni!" Posto se voda zove arapski abu, to je to vrelo dobilo ime ~:! Abu zemzem. I Odmah za tim za(!uje Hadzera glas iz have, vazduha, koji joj uovikiv8se: "Ako si gladna, napij se te vode i nasitiCeA se, ako si zedna, napij se i napojices se, ako si bolesll!!, napij se i ozdravi6eA!" K6d toga vreia ostane Hadzera punih' trina~st godina. Nakon t.rinaest godinit progju tuda neke kirajdzije, kocijaAi, s robom na

-44devama. Oni au bili vrlo zedni i gladni, a bilo jEi i mnogo bolesnih megju njima. Oni BU trazili vodu, ali je nijesu mogli naci. U to ce reci jedan od njih: "Ko trazi vodu u pustinji, neb je ne trazi po zemlji, nego neka je trazi u havi." Svi ~d pogledaju prema nebu i opaze, kako nad jednim mjestom g,olub kruzi. 'Oni pogju onamo i nadju vrelo, Had~eru i sina joj Ismaila. Oni se napiju te vode i avi se napoje i n~site, a bolesnici ozdrave. U isto vrijeme usnije ~brahim pejgamber san, u kome mu Bog zapovijeda, da svoga sina Ismaila kurbRn ucini. Kada je to isto i trece noci usnio, dile Be, sjedne na devu i pogje, da trazi svoga jedinca, da ga Bogu zrtvuje. Putujuci tako, dogje do onoga mjesta, gdje j~ bila Hadzera sa sinom svojim, pa joj rooe sto je usnio. Kad je ona cula, sto joj inuz govori, rece mu: "Ako je takova zapoviied od Boga, evo ti sina i ti ga kurban ucini. " On uze noz da sina zakolje, ali ne mogne djetinjega vrata prerezati. Sada on udari nolem o kamen, na kome mu je sin klecao i rasijece ga ozgora do dolje. Taj se kamen vidi jos i danas, a u raspuklinu turaju hadzije ruke na uspomenu toga dogodjaja. U to sagje melee Dzebrail, Gabrijel, iz dzenneta i donese crnoga ov:na zlatnih rogov~ koga Ibrahim pejgamber umjesto sina Bogu zrtvova. . Oko Abu zemzeta stane sada Ibrahim pejgamber graditi grad, a kad ga je, dovrsio,' oni gaO kirajdzije i njihovi potomci nasele. Tako je dakle Ibrahim .pejgamber utemeljiteIj Meke. U spomen, kako je Hadzera traziia vodu' za se i za svoga sina, idu hadzije, kao ions, sedam puta oko Meke, a sejhovi, koji paze na Meku i cuvaju Oabu i crui kamen Hadzerul- Esved, nalijevaju vodu iz Abu zemzeta u Iimene posude i prodaju je hadzijama, a oui ju ollda kuci nose i dijele svojim rogjacima, kOIDsijama i znancima, da je imaju, kada do umiranja dogje. Abu zemze iIi Zemzem kujija pokrivena je dana~ ~ubetom, a duboka je sezdeset i sedam arsina, iIi po nasem racunu 5025 metara. Voda iz toga vrela vrio je dobra, a muslimani vjeruju, da ima cudotvornu moe. Dvadeset i cetiri koraka od Zemzem kujije je glasoviti ('.rni kamen Had~eruI-Esved, koji je uz Oahu Bejtullah najveca 8vetinja Bvih muslimana. Kada smo g~vorili 0 stigragjenju Meke i 0 postanju Abu zemzeta, da reknem.o koj~ i 0 HadZeruI-Esvedu. Kada je Bog stvorio

/,."

45-

.' Adem pejgambera, iznio je Boziji melee iz dlenneta Hadzerul-Esved na zemlju i metnuo ga na ono mjesto, gdje je danas Meka. Taj je kamen bio u pocetk'u bjelji od mlijeka i svjetliji od sunea, a zvao Be je Almaz. Kada je Ibrahini pejgamb~r gradio Meku, uzidao ga je u gradski zid tako, da je jedna polovica ~ila UDUtar, a druga izvan gradskoga bedema.. Svaki hadzija, koji ide oko Meke, kako dogje do Hadzerul-Esveda, dotakne ga se dlanovima 'a onda ih prevuce preko lica i ruku do lakata, kao kad abdest uzima, da rou grijesi na kamenu ostanu. Radi toga, kada se hadzije sa Cabe vrate, ne ljube ih vjernici u ruku, kako se obicno ljubi, nego u dlanove, jer su Be oni doticali Hadzerul-Esveda. Hadzerul-Esved je danomice crniji i tamniji, jer. prima na se ljudske grijehe i sto ga se' . 'ljudi vise dotieu, to je on eve tamniji i crniji. Ali vratimo se k nasim hadzijama. "Kad se skupi toliko hiljada hadzija u Meki, krene'sav onaj svijet dva dana'prije Bajrama u Arefat, mjesto udljeno tri do cetiri sata na istok od Meke. To je poljana, koja se prostire podnozjem Dzebeli Rahmeta, velika, po prilici jedan cetvorni kilometar. Dosavsi u Arefat obnoe' po hladovini, osvanu oni tu uoci bajrama i ostanu cio dan. Taj se dan zove: "Jevmi arefe." U had! kao duznost ne ubraja se dakle sarno posjet Medine i Meee, vee je najglavniji ovaj 'dan na Arefatn. Nigdje ciniti se - nije ostala ziva duAa, vee je 8ve doslo na ovo polje i pritislo ga. Ulazak na Dzebeli-Rahmet dozvoljen je sarno Safi mezhOOn, te ga. stoga i pokrije 'svjetina toga mezbeba. Da ovo razumijerno, moram reci, da se muslimani dijele na cetiri mezheba iIi sekte. Ali megju tima mezhebima nema ni izdaleka onoliko razlike, a isto tako oi opreke, kao sto to opaZaIDo kod'raznih kreanskih vjeroispovijesti, a to za to, jer ni jedan muslimanski mezheb ne -izmjenjuje karaktera islama. U islamu nemo. schizme, raskola, a. nema ni he- r reze, otpadnistv&; svima je islamskim mezhebima kur'an sv. pismo,: . 8vi se bezuvjetno dr!e zapovijedi kur'ana. : . Muslimanski mezhebi razlikuju se megju Bohom, i to dooekle, sarno po obredima. Razlika je D. pre izmegju naAih musliIDana, koji spadaju imami Azam iii kako neki kaln, Eazem mezhebu i imami &ii mezheba sarno u tome, ito nasi muslimani 'kod molitve ruke

46 drie prCB sobom tako, da gledaju u otvorenc dlanoY<:., dociin ih oni iz ~i Bafi mezheba niza se spustaju. Na vrhu Dzebeli-Rahmeta stoji jedan imam, vrhovni sveeenik, koji za to vrijeme uei. Tu stoje od podue do ieindije. Velicanstveno je poglcdati taj silni, ogromni skup svijeta. Gore imam neprestano u~i, pa kad je potrebno u stanoviti cas, dade se znak, obicno bajrakom, a stotina hiljada grla u jedan mah slozi: "Lebbejke! -AIlahume lebbejk!" Cijelom se poljanom razlijezu ovi pobozni usklici, u dusi se ragja ueko tuvstvo, sree ti se umeksa, pa ti od pusta nekog ushicenja suza udari. Velieanstven je to i rijedak prizor. Tako to traje do zapada suncanog, kadno se topovima objavi svrsetak. Sad se krene sva svjetina prema Meki u mjesto Muzdelifu. Ovdje 'se klanja aksam i jacija z~jedno, pa se krene dalje pG noei i osvane u Mini, lijepoj varosici, od koje do Mece ostane jednn do pod.rug' sahat. Tu dakle hadzije osvanu na bajram u jutru, te odmah koljn kurbane. Onaj namaz, koji se obicno na bajram klanja hadzije nijesu duzne. Tu se hadzije zadrze sva tri dana bajrama, samo Ato svaki dan odlaze u Meeu, da tavaf cine Oabu i odlnab se opet vraeaju u Minu. Hina ima do tri stotine dobrih kamenitih kuca. U IlJOJ osim ova tri dana bajrama niko ne stoji, ali se za to za ova tri dana pretvori u najz~vahniji grad. One kuee uzmu hadzije pod kiriju, a ostala 8vjetin& pritisne polje svojim eadorjem. Ta tri dana udara muzika, pucaju topovi, pale se rakete, a puske nikad i He prestaju. Cijela se varosica pr~tvori u najkieeniji istoeni pazar, jer cijela okolica snese sve rucne radnje, razna platna, ve~ivo i t. d. Sto Re za, godin~ izradi, to se tu izloii.. Drugi i treci dan hadzije su duzue tavaf oko Cabe a trecim danom u veeer svrsavaju njihove duznosti." Dok llase hadzije tako kroz sva tri dana kurbanskog bajrama sveta mjesta obilaze, kurbane kolju i dove uce, sastaju se njihovi jednovjorlli~i u dpmovini u dzamijama i uee dove za sretan povratak svojih badzija"a onda teko cekaju dan i Ca8, kada ce ih ugledati. Kad .ha.d~ije dolaze, doeeka ih skoro say ~uslimanski svijet iz njihovog rodnog mjesta, ljubi se i pozdra.vlja snjima i ~ slavlju ih 'prilti "kucl\m ujihovima. Kada su had~ije kuci dosIe, daruju ~ene, 'djec~~, zna~ce i rogjake, a donose itn ponajvise lijepa turska odijcla, . . . -knu, misak, amber i 'druge stvari, kojc se ovdje dobiti nc mogn.

l.

47

Karod u Bosni i Hercegovilli vrlo postuje svojc hadzije. Hadzija je najuglednija osoba .u dzematu. Ali ne sarno da narod svoje hadzije postuje i da ih sa pocitanjem susreee, uego su oni i Bogu dragi, pak je Bog vee vise puta cudesa eillio, da pokaze, kako fin je ovaj iIi onaj hadzija omilio. U Banjaluci zivio je prije neko stotinu godina neki vrlo pobozni covjek. Blizu njegove kuee rasla je velika lipa, a ispod te lipe teklo je vrelo bistre, ciste vode. 0 a je svaki dan dolazio na to vreIo, tu je abdest uzimao i Bogu se molio. Jedne godine naumi on, da ce na Oabu. U predvecerje onoga dana, kada C.o na put, ode na vreIo, uzme abdest i pomoli se Bogu. Kada je molitvu svrsio, ode kuci'l ali zaboravi maramu na onoj lipi. Drugi dan krene on bez marame u Meku i kada je onamo doMo, pogje da uzme abdest, ali nad onim vrelom drvo,. a na drvetu marama, ltao i njegova. On se tOIDU zacudi, skin'e maramu, a ono njegova pa njegova. On je sad malo napara i ostavi je gdje je i bila. Kada se je kuci vratio, ali i njegova marama naparana, kao i ona U Meki. Kada je to Darod vidio, znao je, da je to Bog eudo ueinio, da ljudima pokaze, kako rou je ovaj hadzija omilio. Kada je hadzija umro, sagradi mu narod turbe, a onu lipu, pod kojom je abde.",t uzimao i Bogu se ~olio, prozva hadzijinom lipom. To se turbe i ona lipa jos i danas vide odmah iza grads na desnoj strani drum~l~ koji vodi iz 'Banjaluke u Jajce. . Svaki onaj musliman, koji je naunlio ua Oabu, pustio je bradu, jer je to jos Adem pejgamber naredio. Brada odaje covjeia plemenita, ozhiljna, cestita i postena, koji strogo zive po 'zd{onu Bozijenl. Za to bi se covjeku, koji je pustio bradu mDogw toga za zlo uzelo, .Ato se lahkoumnoj mladezi raao oprasta. Koltlfo nasi muslimani drzc do brade, vidi se i po tom, BtO sve starije i uglednije muslimane, koji nose bradu, zovu h.adzo iIi hadiifa, makar da i nijesu hili un ~~.' Ali 'ne sarno da bradu Dose hadzije, za tim stariji i ugledlliji muslimani, nego je pustaju i oni, kQji BU prije pili kakovo OPOjllO pice, iIi se inace I:\ijesu strogo drzali zakona Bozijih. Kada ovakav Covjek odluci, da ce se popraviti i da .'co u buduce zivjeti kao pravi, . sRvrseni muslim, pusti bradu. Bradu' moze pustiti kadgod 'hoce~ ali u najvise slueajeva puAta' je na jedno cctrnaest <lana prije velikog iIi prije kurban'skog bajrama; da mu do
.

48-

bajrama malo poraste. Na prvi dan bajrama iza' kako je narod 8abah u dzamiji otklanjao, vikne on pred sakupljenim narodom: "HodZa prou~i mi dovu na bradu!" HodZa ce svakom rado "bradnu dovu" prouciti i dok hod!a uei, vjernici glasno odgovaraju: Amin! Amin! Kada narod izagje jz dZamije, cestita pokajniku ne sarno bajram, nego i bradu govoreei: "Bajram mubarekj olsuD!" a onda: "Mubarekj brada!" a on im odgovara: "Allah razi olsnn!" Iza toga pozove on, ako je imncniji, Bve svoje znance, rogjake i prijatelje kuci svojoj, gdje mn berber prema propisima vjere obreze bradu i brkove, a onda ih ~sti kafom, limunadom i ~erbptom. Ako se ovakav covjek otsele uvijek strogo drli zakona Bo!ijih i sveca .Muhameda, uopce ako zive ~ivot krjepostan i Bogu ugodan, palt se ne treba bojati, da ee s pravoga puta saei, veli Be, da je stekao ruzd u vjeri, ~to znaci, da je postao zrio iIi savrlen muslim, a to je naravno velika. Cast za njega i pred Bogom i pred ljudima. . . Mevlud iIi bolje mevludi ~erif je arapska rijec, a znaei rogjenje. !Ievludi serif siavi se na uspomenu one noei, kada s~ je Muhamed pejgamber rodio. Muhamed pejgamber bio je ~in Abdulahov, unuk Abdul Muttalibov, a praunuk Ha8imov. On potje~e od plemenitog roda" Korejseviea, a rodio se je u Meki, u ponedjeljak 12. rebinl evela. . One noci, kada se je Muhamed pejgamber rodio, dogodilo se jc vise eudesa. Sva ta ~udesa ucinio je :aog za to, da pokale ~vt jetn, da je Muhamed Njegov Ijubimac i najveci pejgamber, ie da donosi na svijet cistu nauku Njegovu. Mjesec, u kome .. se 16 Muharned pejgamber rodio, zvao ee je, kak~ rekosmo, rebiul. evel, ali to ime nosi on danas sarno kroz prvih jedanaest dana, naime do roejendana Muharned pejgambera. Od onda pa do konca zove Ie mevlud.
Uoei mevluda upale se kandilji na m~Q.ar:ama kao i u. ramazana i ohaju bajrama i pale se sve vrijeme dok mevlud traje. Kada 80 mevlud u dlamijama uei, donos~ ljudi, koji mevlu41 daju~ ierbe u ibrieima i maAtrafama, CaSama, obii!no plave, crvenkaste iIi zelenkaste boje i idu od jednoga vjernika, pa i inovjerca, ako je u dIamiji, do drugoga, te im daju, da piju ovo Aerbe. Neki ga pije iz maStrafe, a neki iz ibrika, kako vee na koga reda dogie, ali Ce

-- 49

skoro svak prije nego ce piti, metnuti svoju vrlo tanku maramu od beza na grljak od ibrika ili na casu, pa pije preko one marame. To cine iz dva uzroka; prvo. radi cistoee i zdravlja, a drugo jet Un' je to Mnhamed pejgamber preporucio. Berbe piju vjernici na uspomenu, kako je mati Muhamed pejgambera, kada ga je rodila, zatrazila i ispila casu serbeta. Kada vjernici ispiju serbe, dolaze oni isti iIi drugi ljudi i kade ih gjuniakom, tamjanom, karanfilom i udgacom, nekim drvom, slicnim tisovini sto ga hadzije donose sa Cabe, a onda skrope jednogn za drugim mirisnom vodom od ruzica i drugih mirisnih bilina. To oni cine na uspomenu, kako BU meleci, angjeli, kadili i skropili majku Muhamed pejgambera kada gao je rodila. Svi muslimani uopee, a isto tako i nasi, odani su nauci, jer ih vjera sili i potice na dusevni rad. Nauka je fars, to jest obli:gatna dUZDost za svakoga muslimana i muslimanku i onaj, koji no hi trazio nauke, grijcsio bi tesko i naspram Boga i na~pram dobrih ljudi. Najvcci Boziji poslanik' i milosnik Muha~ed pejgambe~, veli na jednomu mjestu: "Znanje je filrs za svakoga muslimana i mu'slimanku", a na drugomu: "Trazi nauku pa makar i u Kini." Arapi, ti najinteligentniji i najprosvjetJjeniii muslimani, imaju vrlo. mnogo prekrasnih poslovica i mudrih recenica, u kojima ima, lijepih misli 0 8vemu eto je ljudima korisno, a isto tako i 0 naucir Jednao njihova poslovica veli: "Trazi nauku od besike do motike",. a druga: ,,"Uci od onoga, koji ti znanje daje" jer: "Znanje jednog~ covjeka nije sarno za njega, nogo da drugima koriRti." Vjera zapovijeda muslimanima, da traze nauku i znanja naj"": prije kod muslimana, ali ako ne mogu nam dovoljno znanja kod', muslimana, neka ga potrazc kod koga drugoga, bio on koje mu, drago vjere i narodnosti. Iza muslimana valja im dakako nauku potraziti najprije kod ehli kitaba, Da.ime kod onih, koji vjeruju u jednoga Bogs, a onda tek kod naobrazeBih viscbozRca. Z~ to i kaze imami Ali: "Nauka nije samo za Inuslimana, uzmi je Makar i iz usta: visebozaca." TIi: "Kada se skim druzis, gledaj mu na pamet, a no na vjeru, jer njegova vjera njemu, a znanje tebi." Nasi muslima'ni u Bosni i ~He~cegovini zaostali su islina u znanju za svojim istovjercima, a na po se za Arapima, ali tome nijesu krivi oni, nego njihov smjestaj, njihov maleni broj, a na FO

50-

l\Iuslimanski imucniji gragjanin.

51

se to, sto su sve do najnovijeg doba, sve do okupacije, bili pod . pnskom i handzarom, a istorija nas uei, da gdje Davor svoje krvavo kolo vodi, tu spavaju znanja i umijenja. Nasi su muslimani od naravi jak, zdrav i dusevno jos sasvinl svjez elemenat i za to ce lijepo napredovati. Da ee se oni Bve to ljepse razvijati, dokazuju nam i danasnji uspjesi. Oni su popravili svoje skolstvo i osnovali gjacko potporno drustvo "Gajret". Oni BU uredili Bvoje vakufe i oSllovali nekoliko novina, a hrvatskoj knjizevnosti dali vise vrsnih pripovjedaea i pjesnika. Elemenat dakIe, koji je u tako kratkom vrcmenu mirnoga razvitka toliko toga ua, kuiturnom polju ucinio, nije, niti moze biti indolentan, nije, niti moze biti za kulturu nesposoban. Muslimani u Bosni i Hereegovini dijele se na begove, age, trgovee, zanatlije i seIjake. Bezi, ti stari bosanski vlastodrsci i plemi6i, pak onda mnoge age, vecinl su dijelom posjednici, a imaju vece iIi manje komplcksc zemalja. Na tima zemljama zivu seljaei, njihovi kmetovi. Kmetovi su vecim dijelom krscani, premda ima dosta kmetova i muslimana. Neki bogati age i begovi imaju u jcdnom komadu toliko zemalja, da na I 1jima moze zivjeti i po koja stotina kmetova. Svaki kmet, naimc ctac obitelji; ima svoj dio zemlje~ koji se zove kmetovsko seliste, citluk ili cifI uk. Obicno u sredini cifluka zadrzao je gospodar sebi jedan komad 2emlje, koji on sam obragjuje iIi ga daje komu u najam. Takav komad 'zemlje, zovc se begluk. Na beglueima grade bezi i ag~ Ijetuikovce, tako zvanc cardake. U tima 'cardacima zivu oni po nekoliko mjeseci Ijeti i u jescn iIi ih predadu zakupnicima, iIi u njima drze svoje subase. Subase su obicno nesto inteligentniji muslimani, koji znad~ citati i pisati, i koji s~ razumiju u narodno gospodarstvo. Kad dozrije zito i drugi jesenski usjevi, duzni su oni, da pobiIjeze sve, sto je na begovskoj iIi aginskoj zemlji urodilo, i da od kmetova uberu hak, zakonom propisanu trecinu.. Od ubrane trccine dobiva. subaSa obicno dcsetinu in natura i to mu je placa .za njegov trud. Zakonom od 14. safera 1276. po hidzri iIi hidzretu, kmet je od svoga age iIi bega sasvim neovisan; on je sl~bodan, ali mu mora davati trecinu od svega, sto mu je na begovskoj iIi aginskoj zemIji urodilo. Osim toga plae.a on i zemaljski porez, to jest desetinu od svega, ~to -mu je te godin~ urodilo, bilo to u sijenu, zitu, vocu iIi

52 -

povreu. Od goveda, konja, ovaea i druge domaee zivotinje ne plaea on ni treeine, ni desetine, ali plaea ddavi brojacinu od sitne stoke; od koza i ovaca. Dok kmet daje svomu agi iIi begu propisanu treeinu i :z.emaljski porez, ne moze ga beg iIi aga protjerati sa svoga zemljiMa, a ne moze mu niti zapovjediti, koliko ce i sto ce koje godine na kojoj parceli posijati iIi posaditi. lsto tako ne moze ni kmet bez osobitoga uzroka i dozvole oblasti ostaviti svoga agu iIi bega i prijeei komu drugomu.

Musllmanski 'seljak: aga. eventualno i kmet u Posa\'ini.

Kmctsko seliste prelazi ou otca nn sinn, pa i zu. njega vrijede ista pravila i obvezc, kojo su vrijedile za njegova oca. Ako jo kmet stekao neSto novca, moze se otkupiti, ako to beg iIi aga dozToIi i .akC' se snjim 0 otkupnoj cijeni sporazumi. U tom Rlueaju prelazi zemlja s age iIi bega na kmeta, koji ju je kupio. On prestaje biti kmetom i postaje svoj gospoclllr. NaSi musIimani stanuju vecinom u drvenim ku~ama. Tek u, novije doba stali su i oni sve to vise graditi kuee od kamena iIi od

53-

opekl1. Za turske uprave u ovim zemljama, stanovali su skoro svi u drvenjarama, a sarno neki te neki imao j~ zidanu kueu. Te kuee zvao je narod kulama, a hile su znakom velikoga hlagostanja i hogatstva. Kuee su DliSih muslimana skoro uvijek cetverouglate zgrade, te su izvana i iznutra hijelo okrecite i vrlo ciste. Skoro sve muslimanske kuee po gradovima, a i po selima su na jedan hoj. Donji jc hoj u mnogo kuca od kamcna, docim je gornji skoro uvijek od. drveta, a zidovi od cerpica CRiegelwand). Starinske su hosa'Ilske, a na po se muslimanske kuee ozdola nesto manje, a gore i sire i dulje nego u prizemlju. U donjem boju, koji je, kakovidimo, cvr~ce

}Z

--$
I"

/4. ~

"1'"

Muslimanski seljak: aga, eventual no i kmet u srednjoj' Bosni.

i solidnije gragjen, stanuje nas musliman zimi, a u gornjem ljeti. U donjem je hoju malo zraka, a jos manje svjetla jer ima malo prozora. Tim vise zraka i svjetla naci ces u gornjem boju, jer tu ima prozora u izobilju, a ima i .takovih kuea, u kojima se je poredao prozor do prozora. Iz prizemlja vode u prvi hoj obicno uski strmi basamaci, a. ~aj basamaka je drvena perda, koja lezi na lijepo izrezuekanim ~cicama. Perde i dasciee su ohojite zutom iIi ervenom hojom. Sto 'ti obicno u oei upada, kada se uzpnes tima basamaeima u prvi hoj

.0

Kahva 1 muslimanske kucice na Bendbasi nad Miljackom u Sarajevu.

(Da se vidi I kako naSi muslimani umiju da izaberu zgodna mjesta za svoje stanove i zab,vice)

55
muslimanske kuee jest to, 8to skoro U Hvakoj ve(~oj i ljepsoj ltuci dogjes naiprije u cetvero, pctero i sesterouglato predsoblje. U Bvakom BU zidu predsoblja po jedna vrata, l~oja vode u po=,ebnu odaju. To je ne sarno lijepo i prakticno, ncgo u onim kueama, gdje obitelj stoji pod. istim krovom sa ku{~nim starjesinoDl, upravo llUZ110. Kako nasi muslimani vrlo ljube" prirodn, nc pazc muogo, da au im kuee na drumu i da se redaju jcdna do druge, kao sto je to 11 modernim zapadno evropskim gradovilna~ nego oni grade kuee ponajvise uz rijeke i potokc, po gorskim obroncitna i d'rugim zgod" nim mjestima, odakle se pruza Iijep vidil~ na sve Btranc. Ka kueama koee se visoki, obicno strmi krovovi, koji su cesto Vi8i od same knee. U onim krajevima, gdje ima snme, knee su pokrivene daskom, a U onima, gdje nem~ Huma, na po se u IIerccgovini, kamcnim ploeaDla, a u novije doba i opekama. Na krovu je svake drvene ku.cc kucna badza, otvor kroz koji se dim pusta, jer nasi, pa i odlicniji muslimani, loze i danas na banku, a sarno u vrlo rijctkim kucama naci ces i to od novijeg doba stednjake (Sparherd.) U selima, kasabama pa i u nekim gradovima, osobito u Krajini i Posavini naei ees pred skoro svakom imucnijom muslimanskom kuc.om visok plot iIi tarabe, da se u avliju' ne vidi. Obicno pod' pendzerima harema i to na sokacnoj strani, smjestio je nas musliman mcgju tarabe i kuruzanu. Ko je bogatiji ima dvije, tri; pa i vise kuruzana. Te kurnzane ne sarno da nadomjestaju plotove, llego 8ll i neka vrst reklame, neka se biva vidi, da onn nije fukarska, nego bogataska kuca. Kuruzane leze skoro uvijek na jakim drvenim .iIi kamenim stupovima. Pokrivclle su daskoln iIi crijepom, a opletene pletcrom iIi BU zbitc od dasaka. Imueni ljudi, a osobito ugledniji bczi i age, sagradili Sll oko kuee visoke zidove, da se odnikale u avliju vidjeti no moze. Odlicniji i bogatiji begovi, pak onda mnoge agc~ a i nekoji trgovci, imaju po dvije kuee za stanovanje. U jednoj kuci stanuje gospodar sam i docika u njoj svoje znance i prijatelje, a u drugoj stoji fin obitelj. KuCa u kojoj stannje on sAm, zove Be selamluk, iIi kako lleki kaill ahar~ a gdje mu stoji obitelj, harem iIi' haramluk. Siromasniji musliman prima gosta i prijatelja u istoj kuci, u kojoj

Muslimanska kuca u selu, Ozdola zidana, ozgora dn'ena.

57-

mu je i obitelj, ali u po~ebnoj, za to vee odregjenoj odaji. U nekim aharima stanuje gospodar u prVODl boju, docim. Stl mn dolje, u "podrumn" konji i goveda. .Konja ljubi musliman vise nego ikoju domacu zivotinju, .vi.di mn se na lieu, koliko uziva, kada se baei "na sapi debela gjogina." Fa kako da i ne ljube svojih konja,' kada su im konji vrlo lijepi; istina maleni, ali za to ziva i vatrena pogleda, ustrajni i brzi. Da n Bosni i Hercegovini nalazimo dosta u istinu vrlo lijepih kanja, uzrokom je oplemenjivanje domace pasmine sa hatovima c,iste arapske krvi, koje su jos za otomanske vlade u ove zemlje dovodili sultanovi valije, pase i drugi Casniei. Poslije okupacije radilo se je jos i vi~e . oko oplemenjivanja bosanskih konja, pa ne sarno da se godiroice u Bosnn dovodi sve to vise hatova ciste arapske krvi, nego je visoka zemaljska vlada za Bosnn i Hercegovinu odrcdila i llagrade za najljepsuzdrijebad, a uvela je i trke do.macih konja i odredila nagrade onima, koji uteku. Danas ima u Bosni i Hercegovini do osamdeset hatova ciste arapske krvi. .Na skoro svakoj muslimullskoj kuci, na selamluku, doticno ahuru i na haremu su veci iIi manji balkolli obicno izgledom u haseu. To balkone zove Ilarod div~nhane iIi kamerije, te su oni obicno u proljecu i ljeti vrlo mila obitavalista nasih muslimana. . Musliman ljuhi .gost.a i vrlo mu je drago, ako ga sto vise znanaca i prijatelja, a osobito ua velike blagdane posjeeuje. On jednako rado i iskreno docika inovjerca, kao i nluslimana, n. osobito mu je 'Inilo, ako rr1U dogju ugledniji i odlicniji ljudi, hilo to cinovniei iIi gragjani. Onda on ne zna, kako bi ih bolje docekao i gdje bi im ljepse mjesto DaSao. aim su gosti sjeli na mindorc i sa domae.illom se za 7.dravlje upitali, ulazi u sohu hizmeear, kueni sluga, i nosi na tabaku, tasse, slatko. Slatko je llcka vrst kompota od ruziea i jabuka, a ponajvise od t~nja, mcda i secera.. Slatko .lnecu obicno u plavu iIi crvenu stakIcnu p08udu, "a pokraj slatkoga iIi u slatkom je zlatna iIi srebrna kasika. Osim slatkoga su lla tabaku i case pune hladne vode. ~luga nosi slatko od gObta" d8~'g8st&: i svaki uzme nesto slatkoga~ metne ga u usta, a iza toga pije- kap, dv,jje:' vode.. Hi~mecar ima na ramenu iIi na tabaku peskir, kojinl si gosti iza Nlatkoga otiru rukc i uata. Kada je ovako sve. goste rodom podvorio, nosi isti iIi koji

58-

drugi hizmecar ua tabaku serbc iIi limunadu i opet dvori goste rcdorn, kako sjede. Iza toga ustane sam kucedolnacina, da podvori goste cigaretaIna. U znal~ postovanja naspram svojih gostova i prijatelja, dotakne se 01). lijevom rnkonl prsa, a desnom dodaje cigarete. Osim sa gotovima eigaretanla, c,asti on goste i duhanom. On metne duhan u papiric, zamota ga ali ne zaslini, nego ga dade gostu,. da ga on SAID dogotovi i zaslilli. I(ada je ovako dao svakomu po jednu cigaretu, upali sibicu i svojom mn rukom pripali. Ako je zimno doba, uzme masicalna zern iz mungale i dodaje redom svima gostima da zapale. l\'Iangale Stl, iIi l{ako ih neki zovu, dagarc j dosta duboke posude od bakra iIi zemlje, kojima griju svoje stanove, dueane i radionice. U mangalu metllu do polovice pepela, a ozgora eumur, ugljen. Da im ugljik ne naskodi, iZllesu mangalu na sokak iIi u avliju, pa kada so jc eumur dobro razgorio i u zeru pretvorio, unesu je u k.nctl iIi magazll, a za veeu sjegurnost metnn u zeru ve}ik (~avao iIi konlad eistog zeljeza iIi koje druge kovine. Da bude u kuci sto ljepsi miri~~ metnu nn zeru nesto caben trave (udal, koja vrlo ugodno mirise. Caben travu donose hadzije iz Cabo i odatle joj ime. UstancR Ii Zlml ranD ~ jutro i krenes kroz bosansku earsiju, opazices pred sk.oro svakim due.anom po jednu dagaru punu do vrha cumurom, a prljavi segrt uzeo je konlad debela papira, dasku iIi sto takova i mase njoDl nad cumuronl, da se sto prije razgori. Ja ne znanl, kako ni za sto, ali ja sam u tonI uzivao neku nasladu i za to sam svakog& jutra ranD ustajao, da se mogu megju dagarama prosetati, sa segrtima posaliti, a u nuzdi bogme i ruke ngrijati. Ako dOgjC8 u kneu kakovom starom uglednonl begu iIi agi, koji pusi nargilu~ pa ako si rou osobito mio i dobro dosao gost, on ce zapaliti nargilu~ popusiti dva, tri dima, a ouda ce tebi dati, da i ti zadimis. Na krnju dolazi crna kafa. Iza druge kafe, koju narod u sali zove kandzija, ili sikterusa, ustaju gosti i prastaju se sa ku~ c~domacinoln, jer je sad doba, da se odlazi i drugim posjetnicima mjesto ustupi. Osobito ugledlla gosta i vrlo dobra prijatelja, iIi rogjaka, na po se, ako je dosao iz daleka iIi ako ga nije dugo vidio, posadice

.I

59-

60-

domacina na svoje mjesto i sam ee ga ne sarno duhanom, nego i jelom i picem podvoriti. 0 tom pjeva i narodna pjesma: Lipo ga je pasa docekao, Na ~voje ga misto posadio, Svojim ga je eurkom ogrnuo, Seeerii mu kahvu dodavao. Zene caste isto tako svoje prijateljice, sarno sto ee domaeica; ako joj je' gosCa vrio draga, cigaretu sarna zapaI~ti i nekoliko dimova popusiti, a onda ju onako dimecu podaje svojoj gosci iIi prijateljici. Niti u haremima, niti u selamlucima nemaju muslirnani ni izdaleka onoliko pokuestva, koliko ga to kod nas u skoro svakoj ~dlicnoj kuci nalazimo. Kao ~vuda, tako se i u muslimanskoj kuei opaza ne sarno Iijep red i cistoca, nego jednostavnost i prakticnost. U sobi, u kojoj muslirnan doceka svoje goste i prijatelje, u selarnluku, a kod odlicnika i u tako zvanoj sikli odaji, ima on secije, neka vrst niskih dosta sirokih klupa od drveta, koje su poredane i pricvrseene uza zidove. Na seeijama su dugacka i kao seeija siroka siljteta, pre~rita makatom, tkaninorn sli~nom cilirnu. Makat je U odlicnika cesto izvezen srebrom i ziatorn. Mjesto matraca imaju neki na secijama mindere, ispunjene vunom iIi kostrijeti. Neki pune mindere i milaVOID, vrlo finom travom, slicnom donekle saau, koja iz vode raste. Bogatasi prostiru na mindere svilu i kadifu, a siromasniji meeu pokrivace od basme iIi cohe. Sirotinja nama mindera, nego samo'secije, koje BU hasurama pokrivene. U kucama odlicnika su na seci.jama fini jastuci, koji su uza zidove prislonjeni. Jastuci su obicno od iste gragje i iste boje, koje su i minderi. Sve sobe riasih, pa i siromasnih muslimana, prostrte su eilimima. Neki bogatasi imaju vrlo velike i fine eilime, &. vidio sam i takovih, koji BU po mjeri u jednom komadu otkani. taka, da svaki pokriva cijelu sobu. Velika sirotinja prostire svoje sobice hasurama, iIi cilimirna, koji se inace zovu ponjave i koje ~u sami nacinili od starih krpa i konaca. Kada musliman ulazi u kueu; bilo u svoju ili u tugju, ostavija on pred vratima cipele iIi papuce i ulazi bosonog iIi u earapama u sobu, da ne zaprlja cilima. U svakoj mu~limanskoj kuci ko~i se, obi~no za vratima visoka, u8ka, ali vrlo dobra bosanska furona, pee, koja je obi~no zutom iIi

61 -

crvenom bojom obojena. Pokraj peci u spavacoj je sobi hamam iIi kupaonica za umivanje i obredrio pranje. Obicno kraj hamama naci Ces i dolaf, ormaric u zidu, u kome dde stvari: koje im svaki Cas trebaju, kao sto su lule, duhan, Case i t. d. Stolova i stolica nijesu naSi muslimani Bve do najnovijega .vremena poznavali, a i danas naci ces ih samo u kueama aga i begova, trgovaca i nekih effendija. Na zidovima u sohama odlicnijih muslimana opazices lijepo uokvirene stihove iz Kur'ana, a u nekima su slike, koje nam prikazuju Hadzerul-Esved, Cabu, Meku, Medinu iIi koje drugo mjesto iz svete zemlje. Svjetskih slika, a osobito kipova nemaju, jer im to vjera zabranjuje.

Muslimanska kuca u varoSicl iii kasabl. Krllj nje vial se t. zv. kula.

Kod odlicnika opazices na zidu i lijep velik sahat i ogledalo, premda strogo po zakonu ogledala De bi smjeli imati, jer ana covjeka na taStinu pobugjuje. U spavacim sohama nasih muslimana nema kreveta, nego oni spavaju na jastucima i dusecima. Prije nego Ce na 'pocinak,postave oni nacilime duieke i jastuke i spavaju tako pod svojim pokrovom kao n najudobnijem krevetu. Kada BU u jntro sa dusekll ustali, metnu duseke u mnsandere, da im ne smetaju iIi ih spremaju u velike masivne sanduke od orahovine,

"

62-

koji BU sprijeda vrlo lijepo izrezuckani. Oni nemaju ni ormara, nego im odijela po zidovima vise iIi obilSnije na srgu. Zenska odijela i

"

11',,-

rJ)

(. I

(\

rubine slazu i spremaju u sanduke, jer je velika sramota, da zenska odijela i rubine na zidu kao muska vise.

63

Kada nas musliman u jutro ustane, umiva se iz ibrika. Ibrici su posude iz bakra iIi mjedi sa pouzim grlom. U ibricima dde oni vodu za pice, umivanje i uzimanje abdesta. SiromaSniji musliman lijeva sebi vodu na ruke sam iIi mu lijeva zena iIi koje dijete. Bogatiji ima slugu, koji u jednoj rud drzi ibrik, a u drugoj legenj, plitku posudu od bakra iIi cina, slienu luvoiru, pa dok gospodar pere ruke i lica, ddi mu sluga legenj pod rukama da voda po podu ne teee. Sluga ima na ramenu peskir, pa kada se je gospodar umio, uzme peskir slugi s ramena i tare ruke. Dok se perc euci on i

Lijevo ozgor ibrik s le~enjom. Ostalo razni istoctlJacki luksuriozni predmeti.

sluga mil. Cucanje je ne sarno u muslimana, nego i u svih Bosnjaka, uopce vrlo u obicaju, pa sastanu Ii se dvojica, trojica iIi vise njih na ulici, u polju iIi gdje drugdje, gdje nema mindera ni secija, eucnu oni, pa se tako po sahat, dva i vise razgovaraju, a. da ih noge ne zabole. . Pranje i kupanje je kod muslimana zakonom propisano i za to ces u skoro svima vecim mjestima Bosne i Hercegovine uaci javna kupalista, koja se takogjer zovu hamami. I u uarodnoj pjesmi spominju se vise puta hamami, a osobito su lijcpe oue pjesme, u kojima se opisuje kako se djevojka kupa i oblaci:

64-

Kad to ~ula ajkuna divojka, Uze ibrik i raki safuna, Ona ode u vruee hamame, Umivala bilo lice svoje, Nagizda se sto god moze bolje. Musliman vrlo .liubi obiteljski zivot, pa je Ii stekao toliko imetka, da moze uzddllvati sebe i obitelj: on si savija domaee gnijezdo, da Sll druzieom svoga zivota dijeli dobro i zlo, sto mu je od

Muslimanska radioniea, u kujoj se izragjuju razlli melalurgicni predmett.

Boga sugjello dok na ovuj zemlji zivi. Muz je otac i glava obitelji, komu se dragb volje i bez prigovora pokorava zena i djeca. Koliko zena postuje muza, vidi se po tom, sto ga vd dragosti j iz postovanja zove aga iii beg, to jest gospodar, premda on niti je aga, a. jos manje beg, vee vise puta skrajnja tlirotinja. Svoju djeeu ljubi musliman vrlo njezno i pazi ih, kao o~i u glavi, jar su ona njegovi naHljedniei, krv od krvi njegove, put od puti nJegove. Kao sto ljubi djeeu, iato tako ljubi i zenu, ali ne toIiko radi nje same, koliko za. to,. jer je ona mati njcgove djeee.

65-

Malo ces gdje naei onako njezan obiteljski zivot, kao kod bosanskih nIUslimana. Premda nas musliman moze da ozeni dvije, tri, pa i cetiri zene, uzima on rijetko kada vise od jedne. Sarno u iznimnim slueajevima, a osobito, ako mu prva zena nema djeteta iIi ako ragja samu zensku djecu, uzima on drugu zenu, da ne govorim o trecoj i cetvrtoj. Ako je uzeo drueu zenu, mora je po zakonu isporediti sa prvom i dati joj sva prava kao i prvoj. Ali ne sarno da musliman moze sebi na prvu zenu dovesti drugn, nego je moze i pustiti, ali za to valja da ima vazna uzroka. Kad muz pusti zenu, mora joj platiti nieah, to jest svotu novaca, kako su to jos prije vjencanja ugovorili. Broji njojzi gospodsk~ niCahe, Broji njojzi stotinu dukata. lato tako moze i zena ostaviti svoga muza, ali joj onda mu! ne mora dati nicaha, sto vise, ona mu mora vratiti i ODO ruha, 'sto joj gar je on prije vjencanja kupio. Ako muz pusti zenu, moze odmah drugu vjencati, ali se njegova bivsa zena ne moze udati, dok ne progje iddet t. j. cetiri mjeseca i deset dana otkako su se razvjeneali. Udovica S~ moze po drugi put udati tek iza cetiri mjeseca i deset dana poslije smrti prvoga covjeka. Zena, koju je muz ostavio, zove se puscenica. I narodna pjesma spominje puscenice na vise mjesta. Momka ozenili, a on rnjesto da ide u halvat, sobu za mladozenje, neIjubljcl10j djevojci, uzima sedefli tamburu i pjeva svojoj dragoj: "Sada misli Hata Hadzagina "Da ja ljubirn prebijelo lice. "Nc eu Hate, ti mi ziva bila "I tako mi ti sugjena hila "Jal' divojkom, jali udovicom, "Jar ako ee tri put puscenicom. Muslimanske se zene i djevojke kriju, jer im to zakon nalaze. Osobito zene moraju dobro paziti, da ih koji muskarac, ako im nije u rodu, ne vidi. Bas radi toga BU skoro sve mUBlim~. n ske kuee i avlije ogradite visokim zidom iIi tarabama, a na prozorima harema su guste drvene iIi gvozdene resetke. Drvene resetkc zovu se musepci, a gvozdene, demiri; prozori pako, na kojima Btl gvozdene resetke, zovu se demiri, iIi dcmirli pendzeri. Ka divanhanama, u ha-

66-

remima takogjer su demiri iIi musepci, da mogu zene i djevojke vidjeti sto se vani dogadja, a njih da niko opaziti ne moze. Na vratima je skoro svake bolje muslimanske knee gvozdena halka i na tu haIku udara onaj, koji zeli u kueu, da ga uku6ani cuju i u kuell uvedu. Sarno kod vrlo siromasuih muslimana nema , halke na vratima, ali za to ipak ne ee strani muskarac u kueu uni6i prije, dok nije udario stapoin iIi rukom 0 tarabe iIi vrata, da ga ukuCani ~ujn, iIi dok nije po imenu zovnuo kucnoga domaeinu iIi koga drugoga muskarca iz o,ne kuee. Ako fin se ovaj ne odazove, zna se da ga nema kod knee, a onaj onda odlazi, da ga gdje drug~je potrazi. To udaranje 0 haIku iIi 0 tarabe, upravo im je u krv preslo, pak za to, ~ko ti kakav musliman zeli u kuell doei, udarice stapom tarabe iIi vrata, iIi ee te barem po imenu zovnuti, premda dobro znade, da to nije" od potrebe, ali i ovdje se obistinjuje ona narodna, koja kaze: "Nauka je muka, a oduka tri sta muka." , Da se. zeni ne desi prilika, da je koji nepoznat muskarac vidi, dUZ8ll je 'muz, da joj iii on sam iIi njegova druzina sve u kueu prinese, a ona da onda dalje radi. Djevojke se' ne moraju toliko kritj kao zene, ali i one moraju paziti, da ih osobito koji inovjerae ne vidi. Za to on~ mogu' i na vodu ici, ako nije vreln daleko, ali ne smiju niposto u earsiju, da sto kupe iIi prodaju. Ima nekih krajeva u Bosni i Hercegovini gdje se musliman.. ske zene i djevojke sa sela ne kriju, ali tih je vrlo malo. Ne kriju se jedino u dolini rijeke Rame, gdje zivu sami muslimani i katolici i u sjevero-zapadnom dijelu Krajine, u Turskoj Hrvatskoj. Za sto se ne kriju one u dolini Rarne, ne 'znam, niti mi to znade ko kazati; u Krajini mislim da se ne kriju za to, jer su na granici, a drugo, sto ih ima dosta siromasnih, pa i one moraju kao i muZevi im i u kuci i u polju raditi. Ima mnogo ljudi kod nas, mislim u Hrvatskoj, a i po cijeloj Austro-Ugarskoj monarkiji, koji misle da bosanska muslimanka niAta ne radi, a nije ni cudo, kad tako misle i pisu neki inace dobri putopis(i, koji su ove zemlje doduse proputovali, ali nijesu nasih rouslimana i njihovih obii'Alja prou~ili. Bosanska muslimanka ne sarno da je vrlo marljiva, nego je i dobra i stedna kueanica. Ona obavlja Bve poslove, sto ih obavljaju i nase zene; ona ne samo da kuha, pere i kueu redi, nego tka, prede, sije i veze, pak su njihova veziva, a

r ,

Ku~a Imu~nljeg rnuslimanll Iz vana.

67-

osobito ona protkana svilom, srebronl iIi zlatnom zieonl, vrlo lijepa i ukusna, a njeka upravo umjetnicki izvedena. Kada nemaju posla, krate sebi vrijeme razgovoronl, eigaretama i ernom kahvom. One idu .vrlo rado jedna drugoj na sijeIa, a osobito im je milo, ako ih posjeti koja odlicnija kri5canka, oso~ito supruga koga cinovnika. Kada im takova zena u knell dogje, lle znaju, kako bi je ljepse docekale i bolje podvorile. One im pokazuju svoja odijela i l1akite i eglenisu 0 svemu i svacemu. J{ada su na sarno sa. svojom goscom rado hvale svoje muzeve, a osobito su sretne, ako vide, da je takovoj zeni drago njihovo drustvo. Onda ce joj one sve po volji uciniti; one ce ju i u svoja odijela obuci i metnuec na. nju sve svoje nakite, pak se vrlo vesele, ako joj njihova odijela i nakiti Jijepo "ujisu", pristaju. Kao prave matere~ vrlo su sretne,. ako im takova zena pohvali i miluje djecu~ jer BU im djeca najmilije blago na zemlji. Je Ii koja zena darovala njezinu djecu, sigurna je, da ee i ona njezinoj stogod na peskes, dar, dati. Koju krseanku zavole, vole ju bas od srea i teze upravo za.: njezininl drustvom, pak .- jer ne mogu k njoj, pozivaju je k sebi i svaki put se razvesele,. kad im ona dogje. Dolazila takova zena k njima jos tako cesto, one ce joj svaki put na odlazku reci: "Ma dogji mi gospoja!" Muslimansku zenu rijetko ees kada vidjeti samu na sokaku,. vee ih se dvije, tri dogovore, pak onda odu zajedno kojojgod na sijelo. Bogatije i odlicnije, koje ne ce da hodaju sa drugim zenama, Hi se izvezu u zatvorenom fijakeru iIi ih. prate sluskinje, a nekada i. njihova djeea. Ako idn kuda u vecer, nose fenjere iIi one, iIi ko iz 'njihove pratnje. Bez fenjera i pratnje ne smije muslimanska zena i djevQjka u vecer iIi u noci iz kuee izaci. J{ada koja zena dogje u posjete svojoj prijateljici, ostaYlja. pred vratima harema gornje cipele iIi papuce. Po tima cipelama iIi papucama zna i muz, ako je odakle dosao, da je tudja zena kod lljegove u posjetima i za to nikada ne ulazi svojoj' zeni, dok joj nije gosCa otisla. Muslimanskoj obicnoj zeni kazu bula. Odlicnije zovu hanuma, a starije i odlicnije hanume, kada iIi kaduna. Radi svojih zena i sceri zivu muslimani, koliko im je sarno l11oguce, odijeljeno od drugih vjeroispovijesti, a dijele se po dzematinla, tacnije dzemaatinla. Dzemat je skup kuca i Ijudi oko jedne

68-

dzamije. U svakom je dzematu po jedna iIi vise dzamija, koje grade i uzdrzavaju ljudi istOgLl dzemata. Svaki dzemat ima svoga hodzu, muslimanski svecenik, koji pred narodom u dzamiji klanja i djeeu mu u vjeri poducava. Osim hodze ima 'svaki dzemat i svoga muhtara. Muhtar pazi na red i mir u dzematu, te da se tacno vrse Bve naredbe i zapovijedi pretpostavljenih ohlasti. Svaki muhtar ima svoj muhur iIi stampilj, kojim "muhurleise" pozivnice i druge sluzbene spise. Hodzu i muhtara placaju dzemacani prema ugovoru, koji traje godinu dana. Ugovor sklapaju obicno 0 Jurjevu, a vrijedi od Jurjeva do Jurjeva. Poslije godine dana mogll dzemacani izabrati istoga hodzu i istoga muhtara, a ~ogu i koga drugoga mjesto njega uzeti. Hodzu i muktara placaju u naravi, a daju im i gotova novca. Hodzama daju stan u naravi pod kojim je ujedno mekjteb iIi mejtef, muslimanska osnovna skola, za tim novac, drva i zito. 08im toga dobiju oni jos nesto novca za zapise i nicahe iIi vjencanje, iIi ako im ko sta drage voIje dade. Muhtari dobivaju placu obicno u naravi, a osim toga daje im Bvaka kuca toga dzemata po jednu krunu godisnje. Ako BU dzema(~aui vrlo -siromasni, dobivaju hodze toga dzemata svoju plaeu iz vakufske bIagajne. U nekim sIu~,ajevima opet dobiva hodza svoju placu od vakufa, a dzemacani rou dajll stan, zito i drva za ogrjev. Vakufi su hairi iIi zaduzbine careva, pasa i vezira, za tim bogatih aga i begova, koji BU sagradili dzamije i za njihovo uzdrzavanje ostavili znatne fondove. Mnogi bogati, a pobozni ljudi ostavljaju takogjer znatnije svote za uzdrzavanje dzamija, da im se poslije smrti "prid dusn hatma uci." Ko inla ncvaljallu i neposlusnu djecu, da je kazni, moze po serijatskom zakonu say svoj imetak ostaviti dzamiji. Isto tako, ako je ko umro bez djecc i drugih zakonitih uasljednika, pripada say njegov imetak dzaIniji, dakle vakufu. Dzamiji mogu ostaviti ne sarno gotov novac, nego i zemIjista, knee i kmetove. Za to nije cudo, da su mnogi vakufi po Bosni i Hercegovini vrlo bogati a neki da i velikim nepokretnim imetkom raspolazu. Najbogatiji vakufi jesn vakufi careve i Husref begove dzamije u Sarajevu, Ferhadije u Banjojluci i Karagjoz begove dzamije u Mostaru. Svi vakufi u zemIji reprezentiraju danas sto u gotovom noveu, sto u zcmljistima, kueama i kmctskim sclistin'la vrijcdnost od preko deset nlilijuna kruna. Ta so jc dal~lc svota pod

69 budnim okom vis. zem. vIade U ovo dvadeset i osam godina iZ:l okupacije, upravo podvostrucila. Po vakufima dobila su mnoga mjesta u ovim zemljama svoja imena kao; Kulen-Vakuf, Varcar-Vakuf, Skender-Vakuf, Gornji-Vakuf, Doljnji-Vakuf i mnogi drugi. Varcar-Vakuf zvao se je prije Varcarevo, ali otkako je ondje neki Kolar aga sagradio dzamij~ i osnovao vakuf, dobilo je' to mjesto i~e Varcar-Vakuf. Skender-Valtuf dobio je svoje ime ad Skender-bega, a Kulen- Vakuf od begova I{ulenoviea i t. d. Vakufskim novcem uzdrzavaju, grade i popravljaju dzamije, placaju mujezine i dzamijske podvornike, a ucgdje i hodze. Ako vakllf ima zemalja, iznajmIjuje ih na neko vrijeme, jer se vakufske zemlje i dobra ne ~miju prodati. Osim toga grade ani vakufske k.uce, te ih onda iznajmIjuju. Gotov novae daju na fais, kamate, uz ~est do dvanaest procenat3, kako se vee skim nagode. Osim toga claju ani novae i u dobrotvorne svrhe; oni podupiru sirotinju i daju Htipendije siromusninl ucenicima sredlljih i visih zavoda. Vakufskim dobrom upravlja mutevelija i dva medzlisa iIi zastupnika, koje narod izmegju sebe bira. Muteveliju i medzlise nadzire kadija, pak se bez znanja kadijina ne smije u dzalniji niti sto popravIjati, niti sta nova narucivati. Na koneu svake godine duzni BU kadija i mutevelija da vakufske raCllne predaju poreznonlu uredu, da ih ondje pregledaju i ispitaju. Nad svima je vakufima vakufsko povjerenstvo u Sarajevu, koje se sastoji od samih-Inuslimana, a Btanuje i ureduje u vakufskoj kuei u Franje Josipa ulici. Vrhovni nadzor nad svima vakufima, kao i nad vakufskim povjercnstvom vrsi zemaljska vIada za Bosuu i Hercegovinu kroz svoje posebne organc. Nad hodzama su kadije, koji su sve do okupaeije bili snci u vjerskim i gragjanskim raspravama, a sudili BU po ~erijatu, musliInanskom vjerskom zakoniku svemu narodu; i muslimanima i krscanima. Ko ne bi bio zadovoljan sa presudom kadije, isao je na fetvu muftiji, pa- kako je muftija presudio, onako jc ostalo. Dalje apelacije nije bilo. Kadije su i danas namjesteni kod kotarskih ureda, ali sude sarno u vjerskim stvarima i raspravama.~vojih istovjernika. Oni vjencaju i razvjencavaju, sud~ u .ostavillskim raspravama i t. d. Muftije su duhovni starjesine svaki u Bvome okruzju te im je drizDost da nadziru muslimanske vjerske zavode. Oni nadgIedaju mekj-

70

iii'
l<

-71tebi-iptidaije i ruzdije, a isto tako i medrese, muslimanske bogoslovije, u kojima su ujedno i muderisi, profesori. U svakom okruzju ima po jedan muftija, dakle sest u zemlji. Muftije i kadije plaea zemlja, a ne narod. Nad muftijama i kadijama je reis-el-ulema, vrhovna duhovna glava svih muslimana u Bosni i Hereegovini. Hodze, kadiie i muftije, za tim mujezine i sohte, sluSatelje medresa, lako ceS kao i naSe svecenike i po odijelu megju ostalim narodom raspoznati, jer dok svjetovnjaei muslimani nose caksire, obicno plave boje, koje se u listovima kopcama kopce, nose njihovi duhovniei salvare, erne caksire od cohe iIi polusvile, koje su sve do peta vrlo siroke. Preko. ramena prebaeili su dug ern kaput,

Dervls. dzube, koje im skoro do zemlje seze, a oko fesova imaju kao snijeg bijele saruke ili ahmedije, koje vrlo cesto mijenjaju. Svi muslimanski duhovnici nose bradu, a moraju da budu ozenjeni. Vjer:.. toga doduse izricno ne zahtijeva, ali neozenjen hodza, kadija ili muftija ne bi u svome narodu mogao steci ugleda i povjerenja, niti hi ga narod u svojojsredini rado gledao. Kao hodze i drugi duhovniei, iato Be tako odijevaju i hadzije, a razlik~ju se od njm samo po tomu, sto oni nose ahmedije od vrlo fine i tanke znckaste svile, koja je zlatnom i brebrnom zieom izvezena. Te ahmedije kupuju oni u Meki iIi u Carigradu.

72-

Kada smo vee govorili 0 duhovllom stalezu nasih muslimana, da reknemo koju i 0 derviSima, koji imaju BVOjU tekiju, samostan, na vrhuncu brijezuljka Logavine ulice u Sarajevu. Tu tekiju 88,gradio je znamenit vojskovogja i namjesnik bosaoski Sinan paSa' pak je ona po njemu i ime dobila. Stara je to'i davna tekija. Od-. mah kraj Sinan tekije je dosta lijepa, bijela dzamija sa vitom munarom, a kraj nje uzdiglo se veliko i bogato turbe, mauzolej, u kome pocivaju smrtni ostanci utemeljitelja dzamije, ~inan pa.se. Okolo tekije i dzamije je veliko dvoriste, zasagjeno cvijecem i 10zom. Tu je i groblje, u kome se kopaju dervisi toga samostana. Ti dervisi ne sarno da tacno i vrl0 savjesno vrse sve svoje vjerske duznosti, nego i kaju svoje grijehe dok ne iznemognu i dok im S8 ne zanesvijesti. Kada dervisi kaju svoje grijehe, mogu u tekiju i u dzamiju doci ne sarno muslimani, nego i inovjerci, dapace i njihove zene, ali svako mora da plati ulazninu. Posto nijesam bio u Sinan tekiji, niti sam vidio, kako dervisi hukcu, mole i grjehe kaju, navescu, sto nam 0 tome profesor Franic pise: "Dervisi klanjaju s pocetka lijepo i skladno, kao u svakoj drugoj dzamiji. Kleknu, dotaknu te celom zemlje, za tim pocnn Bve brze i brze klanjati i uhvate se u kolo, pak se previjaju desno' i lijevo, skacu i hukcu, ture prste u usi, vrte se i ljuljaju sve jace i jace, dok im ne udari pjena na usta, dok ih ne spopane bezsvjestica i nernoc." NaSi muslimani vrlo rado trguju. Mnogi je trgovac sarno za to, jer nema stalna zanimanja, a ima nekoliko kuCa kmetova. Oni fiU daju toliko trecine, da moze zivotariti, pa kako ce vrijeme provesti ako ne trgovinom, da bar nesto zaradi, jer kazao ko sto mu drago, bez rada se zivjeti ne moze. Za to ima u Bosni i Hercegovini dosta trgovaca muslimana, kojima sva roba u ducanu ne vrijedi desetak do dvadeset kruna, ali inla i pravih trgovaca, koji rade na malo i veliko te trguju sa Carigradom, Trstom, Rijekom, Zagrebom, Becorn i Budimpestom. Oni kupuju razne sirovine i izvoze ih ponajvise u monarhiju, a odande opet uvoze kolonijalnu robu i razne fabrikate i prodaju ih megju narod. Iz Carigrada dobivaju ponajvise fine bezove protkane zutom svilom, zlatnom i srebrenom zicom, istocne tkanine, gotova odijela i o~ucu, a osobito fino izvezene zenske papuee, za tim nakite, kolane~ mergjane, biser, satove, basmu, atlas, kadifu, zlatnu i srebrnu robu,

73
\
~,

!
.II'~

74
mirogJlJe, mlrlSne tekueine, a osobito fino ruzicno ulje, tamjan i i posude od bakra i mjedi. VrIo fin'e cilime dobivaju vecinom iz ~mlrne i Perzije. Sve ostale artikIe narucuju iz monarhije. Bosanski musIima.n vrIb je originalan trgovac. On sjedi citav dan od rane zore do kasne veceri na svome ducanu. U dueaDu se je sjedeci naslonio, pa uci iz kur'ana iIi 0 cemu razmislja, a neki bogme cita i novine iIi je sjeo podviv Doge pa pusi iz svoje Iulice iIi se naslagjuje crnom kavorn i dimom mirisne cigarete, iIi se napokon razgovara sa komsijom na Iijevo iIi desno iIi sa onim na. drug-oj strani sokaka. Dogje Ii mu na ducan kakva musterija, on ce ju lijepo i mirno podvoriti, ali pri tom ne vice, ne hvali Bvoje robe, ne hvata kupca za jaku i ne cjenka se, vee sto . je zatrazio, plati - pa mirna Bosna, jec' ce rijetko kada u cijeni popustiti. On je proracunao svojih deset procenata, sto ih po za-: konu moze i smije zasluziti, pa sad ako ces kupiti, kupi, a ako ne ces, ostavi, pa trazi u koga drugoga. Ako sIueajno nema koga ~r tikIa na dUCan~, ne ispricava se i ne nastoji da te obsjeni, da ce ga sutra iIi prekosutra imati~ nego ce te drage volje uputiti na koga drugoga, u koga ima sto zelis. U vecer, kada je aksam zaucio, zatvara on svoj ducan i ide u dzamiju, a onda tek kuci svojoj. Godine 1879., dakle odmah prve godine iza okupacije, dosao Bam kao gjak uN., varosicu nedaleko hrvatske granice i tu Bam prvi put upoznao i do~ekle proucio bosanskog -trgovca, muslimana. Oko jednog ducana ~ bio je to nesto bolji cefenak - skupilo se vise vojnika i nesto drugog svijeta, pa pazaruju. ZnatizeIjan primaknem se dueanu, da vidim sta se tu prodaje. Usred cefenka sjcdio je trgovac podviv noge na cilimu. Bio je to covjek u godinama, ugledne vanjstine. Na glavi mu hijela ahmedija, pa pusi na cihlibsr, jantar. Oko njega lebla je robs nazemlji, a druga je hila .na rafama, policama..Premda je robe dosta bilo i premda je Iezala u dosta velikom neredu, z~ao je on dobro gdje je sto; upravo sam se divio onoj Iakoei, kojim je robu dohvacao. aim bi koji vojnik iIi drugi kupac sto zatrazio, on hi mu odmah dodao. Ako nije mogao da koju stvar onako sjedee dohva~i, rekao hi kupcu: nDokuei!" i pokazao mu rukom gdje je roba, sto ju je trazio. Kada hi kupac dohvatio sto je trebao i za cijenu upitao, nas bi mu trgovac rekao koliko trazi. Ako je sada muste-

I
I

75-

rija htjeIa, da sarno i heIer na cijeni odbije, odgovorio bi trgovac kao preko zuba: ,,6s, jok!" iIi ,,\Trati!" i rukorn pokazao da metne robu gdje je i bila. Danas je naraVDO i u tome sasvirn drukcije. Kraj trgovine, have se nasi muslimani i zanatima. kao rnaloobrtom prerilda, kako rekosmo, zanata ne cijene ni izdaleka onoIiko, kao poIjodjeIstvo i trgovinu. Od zanatlija ima :najvise kundurdzija, postolara, nanuldzija, terzija, krojaca, saraca, opancara, samardzija, sedlara, kujundzija, zIatara, nozara, pekara i berbera. Bosanski rnuslimani pozllati su kao dobri kozari te taj zanat u nekim mjestima kao u Visokom, a i u Banjaluci ina, veliko tjeraju. Skoro svaki muslimanski trgovac i obrtnik ima u posebnoj kuci svoj stan, a u posebnoj ducan iIi radionicu. Ducani BU se poredaIi obicno u jednom sokaku redom jedan do drugoga, a u svakom sjedi po jedan trgovac iIi obrtnik; pa dok jedni prodaju robu, drugi rade svoje zanate. Sokaci, u kojima su se poredali trgovci i obrtnici, obicno su nesto siri nego drugi, a zovu se carsije. Carsije u vee.inl mjestima sastoje se od vise vecih i manjih sokaka i sokacica, obicnc u sredini grada, a u njima je nanizan duean do duCaDa. Svi ti sokaci i sokacici zajedno zovu se carsija, ali pravn ,. carsija je obicno sarno onaj centar, u kome se svi ti sokaci i sokacici sastaju. U nekim dncanima ima robe velike vrijednosti, a u nekima, kako" rekosmo., sva ne vrijedi desetak, dvadeset krnna, nego je gazda ducan iznajmio da bnde megju svijetom, da se vidi, da se i on necim zanima. Svi dUCani~ bez razIike da- Ii u njima prodaju gotovu robu, iIi se je ulljima kakav majstor smjestio, vrlo BU jednostavni i skoro uvijel~ od drveta nacinjeni. Nad svakim je ducanom .streha, visok drveni krov, koji se je prema sokaku izbacio da stiti kupca od kise i zla vremena. Na svakom ducann su sa 80kacne 'strane po dva kanata, cefcnku; jcdan se dize u vis, te se prikvam:- uz krov, -a dr~gi se spusta llU drYCllC stupice zabite u zemlji prell dueaIlom, iIi na d,,'a oveca kamena, pak se onda lla njemu prodaje roba. Ako trgovcu dogje prijateIj iIi mnsterija na duean, da sto kupi, iii proda, sjedne na donji cefenak, popusi "cigar" duhana i popije cruu' kafu. Nije mogur.e ni pomisliti, da bi prijateij iIi boIji kupac dosaa na eefenak n3semu trgovc.u, a da ga on ne bi kafom i duhanom ponudio.

.1

-- 77 Kada ce trgovac svoj cefenak zatvoriti.. otkvaci gornji kapak ~d krova i pusti ga da na baglamama visi. Sada on izagje iz duCaoa i podigne donji kapak a preko sredine, naime gdje se gornji i donji sastaje, prevuce drvenu prijevornicu, pak ju zamandali i zakljuca. Premda je to vrIo primitivan zatvor, rijetko se dogadja, da ko ciji ducan pokrade. U novij6 doba stali su po vecim bosanskim Carsijama, a na po se u Sarajevu, Mostaru, Banjojluci i DoInjoj Tuzli graditi moderne ducane i tako stari malo po malo sa carsija iscezavaju.

U manjim mjestima ima obicno po jedna, a nekada i dvije CarSije, a u vecima ima ih vise. Osim trgovacke robe i raznih rukotvorina, mozes u cariiji dobiti i drugo kojesta, sto ti za zivot treba kao: priiesna i pecena mesa, zivadi, drva, zita, sijena, jaja, voCa i povrea. Prema tomn su earsije stjecista svega trgovackoga iivota bosanskih gradova i kasaba i za to, trebaA Ii stogod, idi u carsiju; u drugima sokacima sve je tiho i mirno i tesko ces sto dobiti.
. Pazarnim danom osobito je zivahno u bosanskoj carsiji. Pred duCanima nacinili sn bascovani, obicno Bugari, citava brda od pipunaea, dinja, karpuza~ lubenica, paprike, kestenja, krompira, luka, kupusa, voCa i povrca. Na kiupama, a u nuzdi i po zemlji prostrtoj slamom iIi zelenom bujadi, sijeku mesari na raznju pecenu janjetinu i ovcevinu i vicu iza svega glasa: "Vruce, ama vruce, sve se pusi!" Ncki ce se i posaliti pa dovikuje: "Hajte vruea, debela ko ruka. U "Tri majke sisala, sve tri jalove bile. U "Hajte junaei, izjeli vas knrjaci. U "Prodade, nestade." Odmah kraj njih sjeli BU i somundzije sa vrucim somunima i bijelim simitom, pak i oni dovikuju: "Vruc, ama vruc!" Na kasapnicama, mesarama, i u pekarama vise oguljeni janjci i ovnovi; jedni cekaju~ da ih u velikim zcmljanim tepsijama, crepuljama, ispeku, a drugi su narezani, da se biva vidi, kako su masni i debeli - te ce prijesne na okc pa i litre prodavati. Prodavaci limunade i serbeta glasno vi~u: "Ledeno, ledenoo!", a njima kao u prkos dere se jaki Arnautin svojim krupnim, hrapavim glasom: "Halve, halvee!", a da nesimetrija bude potpuna, a vika zaglusnija, gura se megju svjetinom i blijedo OdrpUllO momce, koje prodaje kitir, peceni kukuruz, kokice, pak je zatalljio, da ta usi bole: "Hcee kitiri.~cc, heee kitircce!" Jeftina je to roba

I
1

78guranje, sum, vreva i vika kao

pet flldzana za novcic. A inace? -

U 8vima vasarima ovoga svijeta.

Kako nasi muslimani imaju svoje kmetove, koji rade umjesto njih, ne trebaju se oni toliko brinuti za svoju egzistenciju kao krsCani i za to imaju dGvoljno vremena za sijela i razgovore, a najmilija su im sastajalista ducani muslimanskih trgovaca i kafane iIi boIje kahve, jer ih i oni tako zovu. Nijesu to kafane, kao ito su nB. zapadu, ne~o male eagjave sobice, a u njima enG sjedi kod ognjista kahvedzija i "pece" kahvu. Kahvi ima u Bosni i Hercegovini vrlo mnogo, i ne bi mnogo pogrijesio, kada bi rekao, da je koro svaka deseta, dvadeseta rnuslimanska kuca kahva. Unutrasnjost bosanske kahve vrIo je jednostavna. Uza zidove srnjestili su secije, na koje BU metnuli jastuke ispunjene vunom, milavom iIi sijenom, a na jastuke su prostrli plavu iIi crvenu cohu. Sarno u jednom kutu secije je njesto Ijepsi i visi jastuk, siljte. To je mjesto koga odIicnijeg age iIi bega, koji svaki dan u kahvu kao u svoju dolazi. Oiela kahva prostrta je hasurarna, a sarno finije i cilimirna. Kahve rado grade uz vodu iIi nad vodom tako, da je iIi cijela zgrada nad vodom iIi da jedan dio pociva na obali, a drugi da lezi na jakim direcima, stupovima, koji iz vode vire, iIi su ih namjestili na kakovom povisem mjestu Iii brijezuIjku odakle se otvara krasan pogled na Bve strane, jer nas muslimllD rado snatri, a takova su miesta za to najzgodnija. U mnogoj prostijoj bosanskoj kahvi smjestio se je i berberin, pa mozes u njoj ne sarno popiti kahvu, nego se mozes osiiati i obrijati. Takove kahve zovu se i berbernice. Berbernice su malene drvene kucice obicno u carsiji; iIi same za sebe iIi pod jednim krovom sa drugim duCanima. Takav duean iIi berbernicu uzeo je pod kiriju, najam, kaki berberin, pa brije i pece kahvu, iIi je duean iznajmio koji kahvedzija, pa da rnu bude Iakse plaeati kiriju, zovfiUO je k sebi berberina i tako oni zajedno rade i pazare. Zavirimo i u tu kahvu iIi ako ces berbernicu, pak ju promotrimo izvana i iznut.ra. Krov je na takovoj berbernici vecinom nizak, a obicno se je izbocio daleko na sokak. Vrata su joj rasklimana i niska, a prozori prljavi i maleni, vrlo maleni. Iznutra nabijena je berbernira zutorn zemIjorn a u nekima je i vrlo primiti. van pod od dasaka. "Majstor" je poredao nekoliko debelih dasaka

79-

jednu do druge, pribio ih 0 grede i pod je gotov. Ali kada se daske rasuse, mozes lako vidjeti, sto se pod njima krije. U nekim berbernicama su okreciti zidovi, a 11 nekima su gole daske, koje su

UnulraSnjosl kahve. cesto oblijepljene raznim papirima, ponajvise novinama 1 CIJeDlClma, a u nekima naci ces i po koju sliku u okviru iii bez okvira. Na polici skoro svake berbernice poredao je marljivi berberin ibrike i

80
gjezvice, a do njih koce se boce sa Iimunadom iIi gjuIsijom, a kraj boca enG Iimenih kutijica, punih stucane kafe i secera - svasta pomalo. U Bvakoj berbernici udarice ti u oci najprije velika zemIjana bosanska furuna sa petnjacima, u kojoj gori Ijeti i zimi, od rune zore do kasne veceri vatra, a kraj vatre naci ~es uvijek ovecu poBudu, obicno pala gaane lame, kante, u kojoj se grije voda. Pokraj kante poredani su ibrici razlicite velicine, u kojima Be grije voda za kafu kad se pece. Zazeli Ii sada koja musterija caskom kafu, uspe berber iIi kahvedzija kasiku dvije toza, stucane kafe, u onaj ibrik, koji, musterija zahtijeva. Kad voda po drugi put zavrije, kafa je gotova. Preko Bvake berbernice skoro od zida do zida pruzila se je soha, pojaea trklja iIi sto takova; bas kao u slavonskoj seljackoj kuci, a na njoj visi na Ianeu iIi uzetu kotlic a malom pipicom. Kad berberin svrsi svoj posao, i ako je muateriji s voljom, pomaknuce joj onaj kotlic taman nad glavu, otvorice onaj pipac i za cas curi ti topli mlaz vode niz glavu, a ti uzivas onako umotan u bijelo iIi sareno, ali Basvijem cisto platno ili bez, pod malim vodopadom. Poslije ti berberin obrise kosu, pak sjednes gdje \hoces, zapalis cigaretu, narucis kafu i cekas dok se osuais, a onda ides poljepsan i pomIagjen kuci. Originalan je zivot u tima kahvama. Kako koji musliman u kahvu unigje, sjedne na minder; neki se naslonio legjima 0 duvar, neki se laktom podbocio'o jastuk iIi se 0 pendzer odupro. Kako je koji na minder sjeo, izvadio je duhankesu, da na'puni lulu iIi cibuk, a mlagji se opet masio za "kutiju", da savije "cigar" duhana, a onda e.e tek kafu naruciti. Stalni, osobito odlicniji gosti, imaju svoja stalna mjesta na siljtetu, a' stranci i manje odlicni" Ijudi sjednu gdje ko mjesto uhvati. Jesi Ii dosao u kahvu kome starijem kahvedziji, koji se drzi starih adeta, obicaja, ne ce te on nikada upitati sto zelis, nego sjedi gdje ti drago, pusi i razgovaraj sto ti drago, on ne ce ni prici k tebi, a kamo Ii te upitati sto zelis; aka ga ti ne zovnes iIi ne nagovoris, on tebe zaista ne ce. U svima kahvama, gdje se nasi muslimani sastaju, obicno je vrlo mirno; posjetniei se mirno sastaju, tiho razgovaraju i mirno rastaju. Dok piju kafu i puse duhan, govore 0 svemu i svaeemu,

81-

ali najragje i najvise 0 politiei. Dok sa razgovaraju. drze se vrlo ozhiIj no, a neki upravo dostojanstveno, kao da Bog zna 0 kako vaznoj temi raspravljaju, palt ce sarno neki te neki, kad je sto vazna kazao, pogiaditi svoju dugu, obi~no siljatu bradu u znak, da je istinu govorio. Dok se oni tako razgovaraju, pa u kahvu unigje kakav stranac iIi nepoznat ~ovjek; bio to krseanin iIi muslim, razgovor je tisi iIi BaSvim prestane. Ako 0 koron, po njihovom mnijenju vaznom predmetu govore, pa ako u kahvu bane kaki stranae, a na po se "Svabo" te prisutne pozdravi, obicno svi zasute, a sarno ce mu kC'ji taj i to preko srea odzdraviti. Dok takav oovjek megju njima sjedi, promjenc oni ~esto temu svoga razgovora i govore 0 camu drugomu, pa giadeci pri tome brade, pogledaju jedan na drugoga, kao da Be pogiedom pitaju: Ko je ovo? Odakle je i po kakvom je posiu dOMo? Svakomu strancu, koji je prvi put u bosanskti kahvu unisao, udarice 'prije 8vega u 9~i mnogi potezici krede na zidovima, gredama iIi na sisetu, stropu. Odakle su i cemu su ti, potezici? Kao tito n nas, tako i u nasi4 muslimana igra kredit u javnomu zivotu, dakle i u kahvama, vrlo znatnu ulogu. Stalni gosti, naime oni, koji 8vaki dan u neku kahvu zalaze, rijetko kada placaju kahvu odmah, nego tek poslije nekoga vremen8:, obicno 0 Jurjevu iIi pred Bajram. Da kahvedzija dotle ne zaboravi, koliko je koji ad n.iegovih gostiju kafi ispio, napise hilo na-duvaru, bilo na gredi iIi na sisetu ime duzoika turskim. slovima, iIi ako to ne, na~ini mjesto imena kakav znak, koga samo' on i njegova musterija razumije. Kada je takav gost kafu ispio, povuce kahvedzija pokraj njegovog imena iIi onoga znaka toliko potezica, koliko je on ihrika iIi fildZana kafe ispio. Sto je ko kod kahvedzije zaduzio, savjesno placa, ja harem nijl'sam jos euo, da je ikada koji kahvedzija tuiio avoju musteriju ~to rou nije kahve platila. Kada je ko svoj dug platio, izbrise kahvcdzija prstima iIi mokrom krpom one potezice, ali ne izbrise onoga imena iIi znaka; "rabos" ostaje i dalje, jer se rijetko kada dogQdi, da stalns musterija ostavi 8voga kahvedziju i da pregje komu drugomu. Osobito u j~dnoj kahvi uN., varoSici nedaleko Save, vidio aam neAto originalna i za stranea vrlo zanimiva. Jednoga dana pn6

82-

tovao sam iz B. kolima u Slavoniju i dosao vee pred zoru ti N. Kako BU sve gostione bile jos zatvorene, svrnem u kahvu, jer je ondje vee svijeea gorjela. Vani je bilo hladno, a u kahvi je vatra. U "odzaku" veselo plamsala; prava naslada i uzivanje za ozebla putnika._ Sise u toj kahvi bilo je dosta visoko, sto je 8vakak".o rijetka iznimka u bosanskim kahvama. U sredini kahve stajao je Da nekakvom sanduku odebeo kahvedzija. U ruci mu odulja soha, a na vrbu sobe zasiljena kreda. Kraj njega stajao je njegov momak i sve mu nesto kazuje, a ga~da biljezi te biljezi. Svi zidovi u toj ~ahvi bili su vee puni potezica, a samo jos na sisetu, bilo je nesto prazna prostora; eudo kako se je nas vrijedni gazda mogao snaci u sumi onih imena, zoakova, poteza i poteziea. Kada sam u kahvu unisao, pozdravim obojicu sa: "Dohro jntro!" Gazda me sa svoga sanduka sarno pngleda, pa ni mukajet. Sjednem nq. minder, pa gledam ato to oni rade. Gazda, kao da me u sobi i nema, pita: "A Suljo?" Momak odgovara: "Pet". "Huso?" "Tri" i tako redom. Gazda je naime sinoe otisao ranije na pocinak, a mjcsto njega ostao je u kahvi momak i sada mu kazuje, koliko je ko sinoe kahvi ispio. Htjedoh da se s kahvedzijom malo, porazgovorim. Pitaj ovo pitaj ono, a on Rve ko preko zuba: "Ja!" iIi "Jok!" iIi TJA ja I" Videl-, da danas nema snjim razgovora, ispijem kafu, platim i odem u gostionicu. U vecim rnjestima ima lijepo uregjenih kahvi, u kojima j~ pokuestvo orijentalno i a la franca;' tu su ne saDIO secije i minderi, llego i stolovi i stolice. U takovim je kahvama nHjveei red i ci.stoca; u prostijirn kahvama cistOCA je nuzgredna stvar. Ali u' jednim i drugim kahvama jedno je zajednicko, a to je izvrsna kafu.. Ni u najelegantnijemu evropskom hotelu iIi kafani ne mozes do'biti tako dobre kafe, kao u zadnjoj bosanskoj kahvi. Da je kafa u bosanskim kahvama tako dobra, uzrokom jc" sto ju nasi kahvedzije umiju lijepo isprziti. Oui ne daju da k~fa' kod przenja sasvim pocrni, iIi da se preprzi, dovoljno je da malo' porunleni i stvar je gotova. Preprzita kafa ne sarno rla gubi jakost; nego i miris, a to je ono, za sto kafa u kafanama ne moze uiti tako teena, kao u kahvama. Kada je kahvedzija kafu isprzio, mcoo

............." ..

83-

ka.men i tuce je gvozdenom polugom, euskijom, dok je sasvim ne smrvi. Sada je prosije na vrlo gusto sito, a ostatak tuce i opet. dok ga u prah ne stuce. Ovako smrvIjenu kafu mece on u Iimene posude i dobro ih zatvori. Tim ne izgubi kafa ni jakosti, ni mirisa. i za to je takogjer mnogo ugodnija, nego samIjevena. Kafu kuhaju, iIi kako muslimani kazu, peku, u gjezvama i ibricima, a kada BU je ispekli, lijevaju je u fildzane. Fildzani BU malene okrugle porculanske posude, bijeIe, crvene, zelene iIi pIave boje. Finiji, a osobito bijeli fildzani imaju ozgora zIatni obrub. FiI- dzan kafe sa secerom vrijedi cetiri, a bez secera sarno dva heIera.. Ko zeli da pije vrio jaku kafu, trazi mElhsuziju, to jest dvostrqku. mjericu tucane kafe, ali za to i dvostruko pIaea. U prostijim kahvama dodaj e kahvedzija musteriji kahvu take} da je fildzan ozdola primio sa tri prsta; palcem, kaziprstom i velikim prstom, a pri tome se je Iijevom rukom prsa dotaknuo. Kada pijes ovako dobru kahvu, drago ti je i zapaliti, ali za to ne trebas sibica,; ier cim si uzeo c.igaretu u ruke, eto ti.usIuznoga l.ahvedzije . iIi njegovoga momka, da te ugIjenom podvori. U finijim kHhvama dodaje kahvedzija kafu kao i kod Das na tabaku, a kraj kafe: metnuo je. Casu hladne vode. Kafa je vrlo omiIjeIo pice nasih muslimana. ani kazu, da je' kafa De sarno ugodno, nego i vrio zdravo pice. ana, vele, covjeka ljeti rashlagjuje, zimi grije, u jutro osvjezava, a na vecer jaca. Za. to, dogjes Ii mu u ahar, dvori te kafom, dogjes Ii mu na ducan,. casti te kafom. Je Ii sto kupio iIi prodao, je Ii se ozenio iIi cini kakovo veselje, daje ti kafu. U BOSDi i Hetcegovini ima dosta muslimana, koji mogu vrIo mnogo kafe ispiti, pa im ipak ne uzrujava zivaca; jos se Ili jedan nije potuzio na nervoznost. Poznavao sam Jedl10ga hodzu u Livnu, koji je skoro svake noei za ramazana popio pedeset do stotinu fiIdzana erne kafe i popusio isto toliko cigareta, pa ipak. nije ni osjetio, da je sfo pio. NaB moderni covjek, koji i onako vjecno na zivcima trpi, morao hi llmrijeti iIi poluditi od t()lik~ mnozine kofeina i nikotina. Bosanskom muslimanu ne skodi kafa jer se je na njt1' vee od djetinstva priucio. On jepoced piti kafu sa dvije tri godine, a pije je jednakom
I I
I

i Ijeni

~ je u stupu, izdubIjeno mlado lipovo iIi visnjevo deblo, iIi u izdub-

84-

slasti svega svoga zivota. On ne pije alkoholnih pica, a ne muce ga ni velike brige za egzistenciju. Osim 'toga ne cuti on potreba za vratolomna djela. On zivi mirno i zadovoljno sa onim, sto rou je Bog dao. Pa cemu najka8nje, da se i muci za 8vjetske ispraznosti, kada mu je i onako sve unaprijed sugjeno? Za to nije ni cudo, da su rnu zivci kao od celika i da rou kafa i duhan naskoditi ne moze. On pije kafu od rane zore, eim je oei otvorio, pa do kasne veceri, dok nije na pocinak legao. Jpdva je zorom izasao iz dZamije iIi je kod kuee obavio svoju jutarnju molitvu, POS80 je u prvu kahvu da ondje pije fildZan kafe i popusi cigaretu duhana, a onda tek ide da obavi svoje 8vakidanje poslove. U zimsko doba idu muslimani vrIo ranD spavati, a prema tonlU i .ranD ustaju, pa jer ne mogu kod kuee doeekati sabaha, idn neki vee oko cetiri sata posHje poia noei u kahve, gdje uz kafu i razgovor cekaju dok zora zarudi i dok mujezini sa munara sabah ne zau~e. I poslije rucka i poslije vecere idu i opet u kahve i ondjc uz razne drustvene igre, kafu i prijateljski razgovor provode vrij enle sve tio aksama iIi jacije. Trgovci i obrtnici ne mogu svake veceri, a jos manje po danu u kahve zalaziti, ali im za to dolaze prijatelji i znanci na dueane, pak si i oni razgovorom vrijeme prikraeuju. Da sada nas trgovnc. iIi obrtnik no mora svaki Cas koga u kahvu slati iIi kahvedziju dozivati,. spojio je kanafom svoju magazu sa kahvom, pa kad Z!lieli kafu, povuce kanafu, a u kahvi zazvoni zvonce. Kahvedzija pozna svacije zvoncc, pak nosi kafu onomu, cije je zvonce pozvonilo. 1(0 bi dosao u kakovu cisto muslimansku varosicu u Bosni~ . pa vidio one kanafe preko sokaka, cudom bi se zacudio, sto ce to likn telefoDska mreZa takim mjestancima. Osim kafe osobito Ijube duhan. I duhan pocinju pusiti vee u (ljetiostvu, a puse dok zive. Duhan pusi musko i zensko, staro i mlndo, bogatasi i siromasi. Sarno djcca u2"lednih i odlicnih roditelja nc ce pred "roditeljima i odlicnim ljudima zapaliti, jer se to lle pristoji za dobro uzgojenu djecu. Mladez i zene puse sarno cigarete, ozenjelli liudi cigarete, lule i cibu~e, a starci osim sv;ga toga i nargile. Oni pak,. koji duhan ne puse, ti enfiju, burmut, potprduju. Mladeli se ne pristoji, da zalazi u drustva starijih i ozbiljnih ljucli, a osobito ne valja, da se mijesa u njihove razgovor~. Za to

8f> --

mladici idu rijetko kada u kahve, nego se sastaju ponajvise na merajama, bacaju se kamena s ramena iii se kako drukcije zabavljaju. U pri~ jasnja vremena mnogo su se vjezbali u bacanju koplja u neku stanovitll tacku, dzilitanje, ali je to danas vee sasvim prestalo. Kraj sastanaka u kahvama i na ducanima osobito Ijube tcferice, a teferice i mu~karci i !ene, ali 8vako za sebe. Muskarci tefence kad"a im se prohtije, a zene i djevojke obieno petkom. Teferici 8U zabave slicne donekle nasim majalesima. Sastane se naime po nekoliko znanaca i prijatelja, pak ponesu ibrike, gjezvice, fildzane, kafu i nel\Jto jeIa, pa odn kuda u zelen. Najvole se zabavIjati u 8nmama iIi u hladu granatih voeaka u eijoj basci, a n&jmilija su im mjesta kraj vrela, rijeka i potoka. lsto se tako zabavIjaju i zene i djevojke. Djevojke se opet osim toga sastaju jedne kod drugih, pa se na ljuljackama ljuIjaju i pjevaju lijepe mu.slimanske pjesme ne sarno sebi za zabsvu, nego da i momke drsskaju, jer znaju, ds ih oni iza taraba prisluskuju. Muslimanske su narodne pjesme i po sadrzaju i po napjevima Vl"lo lijepe i mnogo sliene turdkim pjesmama. Osobito eu krasoe t. zv. sevdalinke gdje draga tuguje za dragim iIi dragan za svojom dragom. K-od pjevanja modoliraju i tremoliraju tako, da im je pjevanje vrlo tesko DR kajde st&viti. OVOID zgodom ne ce biti zgorega ako progovorimo koju, kako se muslimani megjusobno pozdxavljaju. Pozdrav nasih muslimana vrlo je lijep. Kada se sastano dva prijatelja na ulici, ueine temena, to jest oni pozdravljaju jedan drugoga, dotaknuv se desnom rukom prsa, ustiju i eela.Tim hoce da. reknu: "PozdravIjam te od area, izricem ti to ustima i dajem ti Cast umom 8vojim." Ako je jutro, veli mlagji starijemu: "Selamun aleikum" "Bozija ti milost", a ovaj mu odgovara: "Aleikttmu selam" "I tebi neka je." Odmah za tim dodaje prvi: "Sabah hairola." "Dobro, iIi sretno ti jutro", a onaj mn odgovara: "Allah razosun". "Bog ti dao". Ako se sastanu.u podne, veIl" jedan drugomu: "Selamun aleikiim" i "AleikUmu selam", a odmahza tim: "Merhaba". "Zdravo". U veeer kaze mlagji starijemu: "Selamun aleikuni", a onaj m.u odgovara: "Aleikiimu selam". Iz& toga veli jedan: "Ahsam serifhajrosum" iIi krace: "Ahsam hajirola". "Dobra ti vecer", a .drugi: "Allah razosun- iIi "Allah emanet ola". lsto tako pozdravljaju muslimani i svoje suplemenike drugih vje:-

86-

Toispovijesti, a i oni muslimane samo sto 'musliman nikada ne ce inovjercu reei merhaba, niti trpi, da mu on to rekne, jer je to specijalno muslimanski pozdrav. Musliman lie skida fesa niti kada ulazi u dzamiju, niti u ciju privatnu kueu, a niti kada koga pozdravlja, sto vise, da koji musliman pozdravi drugoga skinuvsi pred njim fes, misiio bi onaj da mu se ruga, pak hi ga tesko uvrijedio. Kada musliman dogje u kahvu, na duean iIi u privatnu kueu ne pozdravlja on odrnah niti domacina niti gostiju, nego sjedne na minder iIi na seciju, a onda tek veli: "Selamun aleikum"ll a oni njemu: "AleikUmu selam". Iza toga rnu jedan po jedan kaze: "Merhaha Huso . s on njima redorn odgovara: "Merhaba Suljn .... "Merhaba !bro . Kada odlaze iz kuee iIi iz kahve, veli neki: "Odo ja", a neki do~ vale: "Ejvallah." "U dobri Cas", a svi rou odgov~raju: "Ejsahadile." ."Sretno poso." Kada ko polazi na daleki put, pozdravlja znance i prijatelje sa: "Ejvallah" iIi "Ejduvale", a oni rnu odgovaraJu: "Ejsahadile." Kada se je koji sputa vratio, pitaju ga: "Hos gjeldun ?" ."Dobro dosao", a on njima: "Allah razosun" iIi "Hos bulduk". "Bolje vas naso". Iza toga pitaju ga: "Zdravo?" - "lIirno?" iIi "Zdravo putovo?", a on njirna: "Zdravo, hvala Bogu. Kako ti?" itd. Ako je na sijelu, u kabvi iIi na dueanu megju muslimanima koji inovjerac, oni ee se uvijek najprije megjusobno ,,8. la tur~~" pozdraviti, a onda ee tek prihodnik "a Ia franca" pozdraviti inovjerca, bio on kako Inu drago odli~na i ugledna li~nost. To rnu vjera nalaze i toga se on strogo drzi. Za to ako kakav musliman dogje kao gost iIi prijat~lj u koju. krscansku kueu iIi u najuglednije krseansko drustvo; hili to domaei krscani ili "Svabe", pa je ondje sarno i jedan musliman bez razlike, da Ii je siroma iIi bogatas, ugledna iIi neugledna osoba, on ee llajprije njega sa "merhaba" pozdraviti, a onda tek ofitale. Isto tako ides Ii kada hilo to i sa najsiromasnijim muslimanom, pa bio on i tvoj sluga, pak te sretne kakav musliman, recirno tvoj intinlni prijateIj iIi drug, on ce ipak . Dajprije pozdraviti tvoga slugu, svoga istovjrrca, a onda tek tebe. Interesantno je ne sarno kod nasih musliInana, ncgo i kod svih Bosnjaka uopee, da ee te svaki, iza kako te je pozdravio, pa i na 8okaku, uvijek upitati: "Kako si ?~, iIi ~,Kako si gospodine!" Za to, kada te koji upita: ,,Kako si?" odgovori fiU: "Dobro hvala Bogu. Kako ti?" jer i oni tako jedni drugima odgovaraju.

---_._------,------

,
87Ako putem prolazi kakova casna starina, kakav ugiedni aga iIi beg iIi kakav visi dostojanstvenik, ne pozdravljaju ga kako se obicno pozdravlja, nego pred njim ustaju i stoje bez rijeci dok on kraj njib prolazi. Dok on prolazi, svima temena cini, a oni rou suteci llzvrar~ju i sjedaju na svoja mjesta. Isto tako ustaju pred njim, kad on u kahvu ulazi iIi iz, kahve izlazi. Kada ovakova starina putem prolazi, uvijek je uz njega po' jedan, 'a gdjekada po dva i vise seiza. On ide naprijed, a seizi iza njega odustrag: Sebi najde do deset momaka, Da ga sluze i hodaju snjime. Ako takav covjek jasi u svoj begluk megju kmetove iIi kuda drugud, jase iza njega . njegovi seizi. Za turske vlade jasili su za ovakovim Ijudima u pristojnoj udaljenosti do zuba oboruzani momci. Carske namjesnike, pase~ vezire, kajmakame, mutesarife i druge vise ,cinovnike pratili su kavazi, neka vrst turskog oruznistva. Aka je kakav odliean covjek po gradu hodao, bilo da se prosece iIi po poslu, nosili su njegovi Ijudi za njim ne sarno cibuk, nego i nargilu. Ako je on putem za~elio da: zapali, oni bi rou prikucili cibuk i duhan zapalili. . Sto je gospodar bogatiji, to su rou i momci ljepse odjeveni. Odijelo momcim' pokrojio, Sve u srmi i u suhu zlatu. Isto tako, ako idu snjim i kakovi odli~ni, ali od njega mlagji -ljudi, ne idu snjirn sasvim usporedo, nego maIko iza njega zaostaju. I rogjeni njegovi sinovi zaostaju za njim i govore sarno onda, ako ih je sto upitao. Ovdje moram priznati i osobito naglasiti, da kod nasih muslimana mladost vrlo postuje starost. Mladic uvijek ustaje pred starcem i govori sarno onda, .ako ga je sto upitao. Bosanski muslimani vrlo ljube konje i oruzje. Dobra puska i dobar konj miliji im je nego ista na svijetu. Za to n.ije ni cudo, 'da je megju njima bilo uvijek izvrstnih tufekcija,.puskara. Puskarstvo je prije okupacije bilo jedan od prvih zanata u Bosni i Hercegovini i za to si u skoro svakom vecem mjestu mogao naci dobrih puskara, koji su pravili ne. sarno stucove i sisane, nego i izvrsne male puske kao sto 8U kubure, peeanke, zuje, arabinke i samokresi. Bve su puske; i velike i male, vezli i okivali Rrebrorn, srmom i zlatorn. Radi toga bile 8U puske vrlo skupe. 'Par dornacih malih

88-

puSaka vrijedio. je pet do deset dukata, a to je u ono doba bio velik novae. 080bito 8U na glasu bile sarajevske AiAane. Izvrsne male puAke pravio je Hasan Pecenkovic u selu Hotincu kod BibaCa, koji je neko vrijeme bio na glasu kao prvi tufekdZija u BoSDi. Ko je htio, da ima O8Obito dobru puiku" a mogao je, da je plati, narncio bi je iz Albanije, iz t. zv. Arnautluka. Te: au puike bile mnogo bolje od bosanskih, a zvali su ih arnautkinje. I arnautkinje su bile izvezene srebrom, snnom i zlatom. Jedlla arnautkinja vrijedila je petnaest do dvadeset dukata. Sve su puske punili sjeccnim olovom, olovnim kugljicama. i t. zv. sindlirlijama. Sindzirlije 8U dvije kugljice, koje au bile spojene malim lancieem, slndzirom i odatle im ime. Sve su puske nabijali 8prijeda, ali su imali i otraguSa. -Na 8vakOj pU8ci, koju 8U sprijeda nabijali, hila je gvozdena mpka, koja je 8 prednje strane bila. uucijev pricYrscena, a upotrebljavali su je, da njom kod ~abijanja zgruvaju zrnje i barut u pusci. Za nabijanje malih puSaka imali su arbije. Arbije su gvozdeni iIi drveni stapici, n~sto dulji od pU8eanih ciievi, a deheli taman da U cijev pristanu. Gornji kraj arhije, dakle onaj, koji su u ruci driali dok 8U puske nabijali, okoneavao je okruglom, cetvero iIi sesterouglatom glavicom, koja je takogjer hila izvezena srehrom, srmom i zlatom. Osobito su zgodno hile udeAene gvozdene arbije jer 8U U njima bile utaknute male maaice, kojima au zeru prihva cali, da .vatru naloze ili da pripale lulu -iIi cigaretn. Kod takovih arbija bio je drZak arbije ujedno i drlak maaica. Skoro sve male puSke bile su na kremeD. Oganj na kremenu, to jest ono mjesto, gdje se puska potpraiuje, bio je ohicno srmo~ izvezen. Cijevi na malim puskama bile su dosta duga~ke, obicno do dva pedlja, a nekada i dulje. Od dugih pUSaka bile su najpoznatije sisane i stocovi. Velike puske nosili 8U na kajisima preko ramena, a male 8U zaticali za bensilahe iIi potpaaaje. Bensilasi su nacinjeni od crne, zute iIi crvene koze, a imaju pet do est koznih pregradaka. Bensilahe zapinju sponama nad desnim kukom tako, da ~vr8to uz tijelo pristaju. Osim malih pusaka nosili su za bensilasima duge nozeve i razne sitnije 8tVari, koje 8U cesto trebali, a oa DO se kresivo i peskire, kojima

-- 89 -si iza abdesta ruke otirali. Bensilahe nijesu ozdola ispresivali, a. to' za' to,. da kroz koine pregradke mogu zadjeti kubure i duge noZeve. Da im nOZevi, a osobito tako zvane bjelouike, kod hodanja iIi jasenja ne. smetaju. i da ~vrsto uz tijelo pristaju, nosili su na lijevoj stran,i bensilaha odebeo kajis, dug oko jedan pcdalj. Taj je .kajis bio dvostruk, pa kada hi naB eov]ek . zadjeo noz za bensilah,. pazio je da vrh korica zatakne megju ona dva kajiAa. Nozeve dijele na bieake i bjelouske. Bi&lci su odulji, vrlo ostri i siljati nozevi, kojima 81) rezali meso i druga jela. BjelouSke BU vrlo dugi nozevi od najfinije mazije, celika, a drfAk im je od bijele kosti, sliean uhu i odade mu ime. Noieve 8U zaticali u dr- vene korice. Te 8U korice bile izvana, poCam od siljka pa do preko polovice, opsivene crnom kozom, a od polovice pa do balCaka okovane zutim limom. Bogatiji i imucniji ljudi imali 8U korice okovane u 8rmali iIi srebrene, a nekada i u pozlacene limove. Osim pusaka i nozeva nosili au odli~niji ljudi i visi einovnici,. osobito kada su polazili u loy iIi Da dalji put, dugacke, prema dnu ne~to nesto zavinute sablje, tako zvane pale, koje su im preko ramena na kajisu niz bedro viajele. I pale au bile izvezen~ srebrom,. srmom iIi ziatom i za to vrlo skupe. Oni, koji su imali puske otrague, pasali au uz benailahe silahe. Silasi su posudice, u kojima au drzali fiAeke. U svakom silahu bilo je po deset fiseka. Vrlo oboruZaD Covjek mogao je da ponese cetiri silaha, dakle ootrdeset fiseka. Odmah pokraj silaha bila je eanta, u kojoj su drZali krpA UDloeene u zejtin, kojima su eistili siSaoe i stucove. Silasi 8U bili nacinjeni od tvrde kole iIi od srme iIi srebra. Oni, koji 8U hili nacinjeni od koze, bili 8U eetverouglati,a oni od anne iIi srebra, okrugli.
8U

Osim svega toga nosili su 0 desDom bedru uapraAnike ad roga,. koji su bili sa tri tanka' lanciea uz bensilah prikopMni. U napraAllicima bio je fini barut, kojim au' punili, iIi kako narod kaze,. potprdivali voljicu na ognju kremenjace. Bezi, age i odlicniji gragjani nijesu po gradu nosili drugog oruzja osim jedne, najviAe dvije male puske. Kada su polazili u lov, . na dalek put iIi u kmetiju, onda su se jaee oboruzali, a iza njih jaAiIi su njihovi kavazi~ koji BU nosili njihovo oruzje, te im ga prema potrebi dodavali.

~-cuvali

90-

Imucni ljudi, nosili BU na golom tijelu cemere, u kojima su svoj novae. Novae su rijetko kada kod kuee ostavljali, nego BU ga u dukate mijenjali i svu gotovinu uza se u cemeru nosili. 'Cemere BU pravili od vrlo fine zute koze, a sapinjali BU ili nad ,desnim kultom sa dva gvozdaca. Neki eemeri imali BU po jedan, a neki i po dva pretinea. Kako prije okupaeije nije hilo u ovim zemljama dobrih puteva, putovali su nasi muslimani sve do llajnovijeg doba na konjirna. Sirotinja je isla pjeske, a sarno velika gospoda kao paBe, veziri i kajmakani vozili su se u fijakerima. Kola, kakova 8U danas, nije prije bila, ona su tek sa okupaeijom dosla u Bosnu i Heree~goviuu. U Posavini i u onim krajevima, gdje je ravniea, bilo je i prije kola, ali, ta su bila vrlo primitivna. Ni komadica zeljeza nije bilo na njirna. Ako bi se nas musliman u takim kolima vozio, prostro hi obilno Bije'ua, sjeo na sijeno i sjedio tako podviv noge kao na :cilimu iIi u najudobnijem minderu. Tako zvanih ,.sieova" nije prije okupaeije niko poznavao. Ako je koji musliman u takovim kolima vozio svoj harem, svoju obitelj, metnuo je na kola drvene obuceve 'I pokrio ih hasurarna iIi eilimima, da se u kola ne vidi. Danas je sasvim drukcije, danas vee irna dosta kola ne sarno
-u gradovima, nego j po selima, a fijakera, BOZ6 mi prosti i previae.

U prija~nja vremena ne sarno da su nasi muslimani jasili na konjima kada, su isli kuda po poslu, u rod iIi su vodili mladu itd., .nego su na konjima, IDagareima i katurama prenosili Bve svoje -:stvari kao pokuestvo, jastuke, haIjine, Bijeno, grede, drvo za ogrjev, .kamenje i uopce sve, eto je trehalo, da se iz jednoga mjesta prenese na drugo. lsto tako prenosili su i trgovei svoju robu. Ako je bilo mnogo robe iIi predmeta, koje je trebalo da se prenesu, uzeli bi pc, vise Jt.onja iIi magaraea te bi jednog3 privezali za drugoga. To se je zvalo karvan. G<?spodar ie obicno isao sprijeda i vodio konja za 'uzdu iIi ular iIi je jasio Da prvom konju. Njegovi sluge, najamniei jli pomoc..niei isli su pokraj konja iIi odostrag i gonili konje. Kako je neko vrijeme u Bosni i Hereegovini hilo moogo .hajduka, koji su vrebali na trgovee i bogate putnike, to je po robu islo obicno po vise trgovaea sa karvanima, a bili su do zuba obo-

91-

ru~ni. Ako bi sada hajduci navalili da im otmu robu i novac, oni hi se branili, pa ko je bio ja<\i, njegov je bio mejdan.

Ovakovo putovanje bilo je vrlo sporo i za to su trgovci i drugi Ijudi morali <\esto po vise dana putovati dok su stigli kuda eu zeljeli iii dok su se kuci vratili. Ako su morali po vise dana putovati, hranili su konje, jeli su i kona<\ili u hanovima.

92-

Hanovi su neka vrsta gostionica, u kojima mo~es dobiti dobru ernn kafu, kruha, jaja iIi na ra!nju pecenog janjeeeg iIi ovnujskog mesa. U novije doba, naime iza okupaeije, ima vee dosta hanova,. u kojima mo~e8 dobiti piva, vina, rakije i drugog opojnog piCa.. Opojnog piCa moZes dobiti sanio U onim hanovima gdje su krsCani handiije; n muslimana naei ces ~amo ernu kafu. lato tako ima u_ svakom hann (dovoljno sijena i zobi da mo~e8 konje nahraniti, a u blizini je i bunar, eatroja iIi vrelo, da ih mozes napojiti. ' lato tako mogu putniei u hanovima j konaciti. Nema tu' soba. ni kreveta za 8vakog gosta na po se kao u hotelima i boljim gostionicama, nego je tu jedna, najvile dvije Babe gdje putniei zajedni~ki konace. U sobama za konacenje nema ni posteljine, a nema. ni pokucstva, nego su tu hasure prostrte po goloj zemlji iIi podu.. Osobito u prijasnja vremena nije kreveta ni trebalo jer su. putniei sve, sto im.je potrebno bilo sa sobom nosili. Kada hi dakle DnA putnik u han doSao, skinuo bi s konja gunj iIi cehe sto ga je uvijek uza se nosio, prostro ga po haauri pa kako je bio zdrav a. u~a to umoraD, brzo bi uenuo. Hanove grade obicno na jedan boj; ozdola su staje za konje,. a ozgora stanovi za putnike i handziju. U onim krajevima gdje ima dosta surne, grade hanove od drveta, a gdje nema suma, od kamena.. Hanova ima, u nas vrlo mnogo a ~sobito ondje, gdje je narod rjegje naseljen i gdje bura jace piri. Gdj~ je narod gusee naseljen pa ima. viAe sela i gradova, grade hanove po selima i gradovima, a gdje je. narod rijetko naseljen, a osobito u predjelima gdje je hura jab" ima hanova ne .sarno po selima i gradovima nego i u osami pokraj puteva i drumova da putniei ne stradaju. Bas radi toga naei ces. najvise hanova u KupreAkom i Suickom polju, za tim oko Livna i Grahova te po svoj Hereegovini, gdje je bura jaka. NaAi muslimani kuhaju i peku vrlo dobra jela, koja priugotavljaju po uzoru grckom i turskom, a opee je poznato, da je grcka. i turska kuhinja prva u svijetu. Kada je mualiman sam u svojoj kuei, jede on umjereno i ne pazi na broj jela, nego da je ono, Ato jedemasno i ukusno. Ako ima goste, nastoji, da ih bolje podvori,. pa onda ne sarno, da ima jela u izobilju: dvanaest do dvadeset i cetiri, nego su i vrlo tecna:

to

93-

~,

..

":(,,,
.::.-.
f

'1
."

;l

. i
.:._'

94-

95-

Spremaj Meho gospodsku veeeru. Sto je sIano, nek je i biberli, Sto medeno, nek je i seeerli, Sto je masno, nek je i primasno. Muslimanl rueaju izmegju deset i jedanaest sati prije podue,.. a veeerajn oko pet iIi sest sati poslije podne - vee kako je kada dan dug. Ve~era je ~vijek nesto obilnija, nego rucak. Neki imaju kuhinje u kuci, a neki izvan kuee. Kuhinje izvan kuee zovu mu- tvaci, a spojene su plotom i krovom sa kueom, da zenska eeljad . moze bez zaprijeke iz kuee u mutvak i iz mutvaka u kueu. U sredini je kuhinje iIi mutvaka otvoreno ognjiste ~d kamena. Osim. toga je u svakoj kuhinji po jedan kamin, udje se kafa przi i kuha,a zove se odzak. U kuhinji su rafe, police, a na njima razno kuhinjsko sugje i drugo kojesta, sto marna domaeiea kod kuhanja treba.~ Siromasniji muslimani kuhaju u zemljenim, a bogatiji u bakrenim iIi zeljeznim posudama. lsto taka jedu siromasi iz zemljenih iIi drvenih, a bogatasi iz bakrenih iIi porculanskih posuda. Corbata jela jedu obieno drvenim kasikama, a sva ostala prstima. Najmilija su im jela peeeno i kuhano meso, a osobito ovec--' vina i janjetina. Teletine ne jedu nikada. Kako u Bosni, a jos vise.: u Hercegovini, ima vrlo mnogo paAujaka sa izvrsoom gorskom pa-som, to je oveije i janjece meso u ovim zemIjama vrIo tecno. Na' Vlasieu ,kod Travnika, ua Krugu kod Lijevna, na Kupreskom poljn i ispod Cincar planine, kao i u cijeloj Hercegovini su veliki pasnjaci" na kojima zivi na ,hiljade ovaca, te daju ne sarno izvrsno meso, nego vunu i sir, koji jc i preko granica Bosne i Hercegovine dobro poznat. Janjetinu i ovcevinu sijeku i prodaju pr~jesnu, na raznju iIi u tevsiji peeenu, pa ima malo zemalja u Evropi, u kojima se po-jede toliko na raznju pecenih janjaca i ovaca, kao sto bas u Bosni i Hercegovini. lsto tako jedu oni vrlo rado piIav, koji prave od' ~ovediDe, oveevine, janjetine iIi zivadi. Megju delikatese spaqaju i papri;ke napunjene sa sitno isjeckanim mesom i pirincem. To se jelo ~ zove. doIma, a jednako je drago. kako siromaku, tako i najvecem hogatasu. Osim paprike pune takp patlidzan ~ i miade tikve. Vrio je~ uobr~" i jahnija, koja se pravi ovako: Debelo tie meso izreze n&., sitne komadice i pomijesa sa sit~o isjeckanim bijelim i crvenim'

96-

Inkom. Za tim se sve to dobro pobiberi i metne u zemljeni iIi zeljezni Ionac. Lonae se dobro pokrije, no najboIje je, ako se poveze t. -zv. pe.gament papirom i pristavi k vatri, pa se kuha, dok se meso Basvim ne raskuha. Kupus je, kao kod Bvih juznih ~IaveDa uopee, obligatno jelo i na . sofri nasih muslimana. Kupus jedu dok je jos sladak iii ga kisele. Od knpusa prave corbu, njim pune pite i kuhaju u njemu govedinu, oveevinu iIi janjetinu. Tako pripravIjeno jelo zove se kaIja. Osim mesa i kupusa vrIo su im drage pite i kolaei. Pite, kolace i huh peku iIi kod kuee iIi u pekarama. Ako pite i koIaee peku kod kuee, metnu ih u zemijene iIi bakrene tevsije, tevsije postave na sadzake, tronoSce i pokriju ih p~kom od zemije iIi sa-oom. Kruh peku kao sto se pece u seljaekim kucama u Hrvatskoj i Slavolliji. Naloze naime 11a banku vatru, a kada se je vatra dobro razgorjeIa, raspretu zeru i lug, a na ODO mjesto metou kruh. Kruh pokriju saksijom, koja je sasvirn sliena slavoDskoj pokljuki, a na saksiju nagrnu zeru, da se kruh iIi pita sto prije ispeee. Sada da progovorimo koju, kako se prave neke pite i kolaci, koje nasi mU8lim~ni o8obito rado jedu. U prvom je redu burek pita, koju prave tako, da tijeste na tanko razviju i u njega metnu. nno isjeckano govegje iIi ovcije meso. Bakiavu prave od finoga brasna, secera i kajmaka, a pune je orasima iIi suhim sIjivama. Neki prave bakiavu u obliku ruzice, pa to zovu gjul baklava. Lutma se pravi .kao i bazlamaca, a kad se ispece, pospu je sa nesto meda iIi secera. Ovdje moram napomenuti da nasi muslimani osobito ljube med, te ga jedu ne sarno u pitama i kolacima te na suvo, uego ga mijesaju i sa vodom i tako piju. To je pice vrlo zdravo, a zove se serbe. !Sirnica je sto i sirnjRea. Misirac pite prave tako, da tijesto pune sa fino izrezanim, mladim misiracama. Kada je misirae - pita gotova, -zaliju je u tevsiji slatkim iIi kiselim kajmakom. Jajarusa je pita, .koja se puni jajima, a jedu je ponajvise onda, kada BU u ~uei odlicniji gosti. Pitu od kupusa prave kao i u nas; ~upus sitno sasi_jeku, dobro posoIe, pobibere i u tijesto zaviju. PaIuza Be pravi od finoga braana i seeera. BraSDO se i secer dobro razmuti i pristavi K vatri. Kada se je dobro skuhaIo, metne se na hladno mjesto, a -.kada se sasvim ohladi, 8ti~ne se i bude slieno pacama iIi ~Iadetini . .Paluzu jedu sarno u bogatijim kucama na kraju rucka iIi vecere i

97-

to sarno onda, ako su kakove odIi~nije osobe u gostima. Siromasi jedu umjesto paluze na koncu ru~ka iIi ve~ere slatko iIi kiselo mlijeko.

Arnautin. Hurmice su kola~ici od kuruznoga braana, jaja i ~eCera. Kada su hurmice pe~ne, zaliju ih medom iIi ih pospu ~ecerom. Hurmice pBObito rado jedu muslimanske zene i djevojke i nose ih jedna drugoj kada u babinama leze. Isto tako prave i gurabije. NajskupIji
7

98-

i najbolji kolaci jesu gjunla~i, a prave ih ovako: Uzmu dvadeset do trideset ,jaja i mute ih dva do tri sata, dok se ne pretvore u gustu, tvrdu pjenu. Kada je pjena gotova, uspu je u najfinije psenicno braallo, pa se to dobro promiiesa. Sada se u kakov~j posudi rastopi nesto masla, pa kada bude dobro vruce, meeu priugotovljeno tijesto kasikom u vrijuee maslo i tu se ispece. To je jelo slieno i po abliku i po okusu nasim ustipcima, 8:li je mnogo tecnije od ustipaka. I gjunlare jedu sarno u bogatijim kucama, ponajvise u svecane dane i kada su kakovi odlicni gosti na rucku, jer ne samo, da je to jelo dosta skupo, nego trazi i vrlo mnogo posla. Kada zene prave pjenu za gjunlare ne vole, d,a ih ko gleda, jer aka se dobra pjena ne nacini, misle da je onaj svojim ocima jaja urekao, jer i jaja spadaju megju one tvari, koje se dadu vrlo lako ureci. Osim ovoga prave nasi muslimani vrlo mnogo mesnih i drugih jela, pita i kola~, ali da se ovo pisanje . ne pretvori u kakav muslimanski "Kochbuch", zavrsujem, pa cu samo jos nesto reci 0 halvi, jer je ona najmilije jelo i poslastica muslimanskoj djeci. Halva je dvostruka: tvrda i meka. Meku halvu prave i naSe muslimanke, a tvrdu produciraju sarno Arnauti, koji dolaze u Bosnu i Hercegovinu da halvom, buzom, salepoD1, kadaifom i pecenim bademima koji novcic zarade. Tvrda je .halva bijela kao snijeg, a prave je od skroba, brasna meda iIi secera, jaja i mlijeka. To se sve mijesa u velikom kazanu, dok ne bude tvrdo, da se jedva rezati moze. Kada je halva gotova, metne je Arnautin sa drugim kolacicima i sekerlamama na glavu i nosi je po gradu. Interesantni su ti naSi haIvedzije iIi halvadzije, pa premda nijesu Bosnjaci, reci cerna i 0 njima koju, jer su oni markantpa liea u bosanskim carsijama i sokacima, misIis, nesto bi manjkalo, da ih nema. Na glavi nasega haIvedzije njise se velika okrugla daska, koju on zove tabla., a nu njoj je halva, kadaif, sekerlami i kolacici. U jednoj ruci drzi on drvetJu posudu, punu reske buze, a u drugoj mu je kotlic sa zerom, a lHid zerom, kao i u nasih kobasicara, posuda, u kojoj se pusi gusti, slatki salep. Od rane zore, a i prije nego je sabah zaucio, pa do kasne vec~ri hoda on po gradskim sokacima, pa Dlami djeeu poklicima: "Halve, halve!", a djeca se kupc oko njega i placaju mu svoj obolus. Izmegju sedam i osam sati u jutro sigurno je prcd skolskim vratin1a jer su gjaci njegovc najbolje m~sterjje. Osobito je

99 -

unosan mjesec ramaZ811. Onda on hoda cijele noei po sokacima, zalazi u kahve, na dueane i na Bijela, gdje se muskarci sastaju i prodaje svoju robu. Novcic. za novcieem pada onda u njegovu kesicu, sve mu se lice od dragosti smijesi. Kada nasi muslimani naume da blaguju, posjedaju oko sofre. Sofra je okrugao, jedva jednu stopu visok stol od prostoga drveta, a Iezi na dvjema daseicama, koje su duge kao sto je i stol dug, iIi na trima drvenim nozicama. Pod sofru prostru besofru, plahtu, da mrvice na zemlju ne padaju i sad istoro sjednu da blaguju. U siromasnim kucama sjede svi na goloj zemlji, a u bogatijim na cilimima. Prije rucka iIi vecere svaki si opere ruke i usta, a onda tek jedn. Jelo nose u velikim plitkim zdjelama, dimirlijama, koje BU skoro tako 'velike, kao i stol. Dok jedn, malo govore, a najbolje je, da Buteci ono Bozijeg dara potrose. Nasi muslimani vjeruju nairne, da meleci, angjeli, sofru na rukama drze dok oni jedu, i za to je sramota i grjehota, da se u njihovoj prisutnosti pjeva iIi galami Za .jela piju; vodu iIi limunadu, a poslije jela gorku kafu i puse duhan. Kada su u kuei gosti, posjedaju kao i obicno, sarno je onda na sofri mnogo vise j~Ia. Prije jela ulaze u sabu sluge, te polijevaju gostima ruke~ a iza toga metnu svakomu mali peskir od beza na lijevo rame, da si za jela mogu njime ruke i usta otirati. Osim toga metnu gostima u krilo peskir takogjer od beza, koji je tako dug, da svima naokolo krila pokriva, a zove se sofra-mahrama. Taj peSkir prostiru da mrvice ne padaju gostima po odijelu. Gim su rueali iIi vecerali, "digne" domacina. sofru, jer u muslimana nije u obicaju, da jelo pred gostima dugo na sofri lezi. Kada je domaeina 80fru "digao"', ulazi u sobu kucni' hizmecar da iznese sofru, posude i kssike, a odmah iza njega ulaze drugi sluge i idu opet od gosta do gosta;. od najstarijega na desnu stranu, da im ruke operu. Sluge nose na lijevom ramenu peskir. lsto tako nose u lijevoj ruci legenj, lavor, a u desnoj 'ibrik, pa kad je koji gost oprao usta i ruke, otare se onim peskirom. U begovskim i, drugim odlicnijim kueama JOB BU posebni sIuge, kojf'gostc kafom dvore, a posebni, koje cibuke dodaju. Prvi se zovu kahvedzije,. adrugi cibukdzije ili tutundzije: , , Ttttundzije "cibuk zapalise, . Kahvedzije kahvu donesose.
I

100-

Nasi su muslimani veliki kneipovci, premda ih vecina nije ni cula za toga glasovitog lijecnika, koji je sve bolesti lijecio ne skupim umjetnim medikamentima, nego vodom i ljekovitim travama. ani se peru najmanje pet puta na dan svjezom vodom iz vrela i potoka, oni se cesto kupaju i zivu priprosto i vrlo umjereno, a ako obolo, prvo BU im hladni oblozi, onda metvica, bokvica, kopriva, slijez, poganceva i druge trave, koje je i pokojui Kneip toliko preporucivao. Osim toga prave oni razne "mehleme", kojima uspjesDo lijece ne sarno rane, nego i razne unutrasnje bolesti. Nasi muslimani rijetko ce kada u bolesti zovnuti lijecnika, jer nemaju mnogo povjerenja niti u njega, niti u Iijekove, koje irn prepiBUjC. Ako im kucni lijekovi ne pomognu, oni ce se dati lijeciti od vracara iIi ce pisati zapise. Zapise daju pisati osobito onda, ako ih cesto hvata nesvjestica, ako trpe od glavoboIje iIi ako ih hvataju zigovi. ani drze da su ure~eni, a protiv uroka nema boljega liJeka od zapisa. Ko treba zapis, ide hodzi iIi ga zovne u kueu, a on mu lla komadicu papira napise noke stihove iz kur'ana iIi iz koga drugoga kitaba. Kada je hodza zapis napisao, urnota ga u platnenu krpicu, omazanu voskom. Ta se krpica zove DluSemma. Musemmu metne hodza u malu suknenu kesicu, a bolesnik je ovjesi 0 vrat 'tako, da mn .zapis dogje na Iijevu stranu vise sreu. Neke zapise nose u fesovima, a neke usiju u odijela. Neke zapise baca hodza u vatru, a bolesnik udise onda onaj miris i dim. Druge baca u vjetar, a trece u vodu. Iza nekoga vremena pije boIe~nik vodu, u kojoj je zapis iIi se njom umije, pa je uvjeren, da ce ozdraviti. I u narodnoj muslimanskoj pjesmi cesto se spominju zapisi. Osobitoje znaeajna pjesma: "Dude Bojagina i Sahimpasic Mujo." Prema toj pjesmi pise momak zapise du kazni djevojku, koja mn se je iznevjerjIa. On pise tri zapisa: jedan saljc u vjetar, dr~lgi u vatru, a treci u vodn, dok djevojka od boli ne umre i tako glavom plati nevjeru. Ako komu oboli konjcc iIi govece, on ce i onda ~ovnuti hodzu, da pise zapise. Kada je hodza zapis napisao,: metne ga u kruh i. dade zivotinji, da ga izjede. GovediIna, a osobito kravania, ako ne 'daju mlijeka, izdube hodza svrdlom u desllolD rogu maIn jamicu i . u tu jamicu turi zapis. Ncki zamotaju zapis u krpicu, krpicu privezll na vrpeu, a vrpcu omotaju govecetu oko rogova. Ko ima 080I

101-

bito lijepa konja, tele iIi zdrijebe, pa se haji, da rnn ga kogod ne urece, daje takogjer pisati zapis. Taj zapis metne obicno u crvenu krpicu, krpicu priveze konjcetu iIi teletu oko vrata pa je sjeguran, da mu zle oei ne ce naskoditi. Osim toga piau zapise kad djevojka .zeli da bade lijepa iIi da je dragi zavoli. I mo~ak daje pisati zapise ako ga draga ne voIi, ne hi Ii joj se srce smeksalo i njemu privoljelo. lato tako pisu zapise kad ko zeli, da se bolesti kurtarise, da ima napretka u marvi i imetku, da sretno putuje, da se sretno kuci vrati i t. d. Ako Covjeku iIi zivotinji ne pomognu zapiai sto au ih pisali hodze, dadu ih pisati krscanakim svecenicima. Te zapiae zovu "moei". U nas ima dosta mualimana, koji misle, da svecenici umiju piaati bolje zapiae od hodza. lato tako daju si i krscani pisati zapiae od bodza, a oBobito od onih, koji su poznati, da BU im zapisi dobri i ~a bolesnicima kori!te.

B. DB ICf\J I.

I. POr=\OD.
Kao kod svih Jugoslavena uopce, tako ima i u nasih muslimana na po se, sva sila narodnih obicaja. Da pocmemo sa porodonl. Zenidba jc YCZ izmegju muza i zene da iza sebe ost~vc sto vise potomaka. Ali ako se iko zeni za to~ dn iza sebe ostavi sto vise potomaka, to su nasi muslimalli. Zenidba je za nluslimana sarno onda sretna, a.ko mu je brak blagoslovall, to jest, ako ima doshl djec(': Beg Mustajbeg sretno se oieni, Lip je porod beze izrodio~ Troje zensko, a cetvcro musko, Nek' ne zeli ni sina, ni se.era, Ni nevista, ni mladih zetova. Cim zena iroa vise djece, tim je vrijednija, uglednija i svomu muzu' milija. I najsiromasniji musliman iskreno se veseli porodu svakoga svoga djeteta, jer je dijete zarojena oeu i lllateri u starosti i jer svako donosi sa sobom svoju nafaku, sreen. "On ga hrani, da zaminu stece." je prije i vrlo Zeus, koja ne ragja, mnin je mrska, aka draga bila. On je smatra voekom bez ploda, ruzicom bez cvijeta, valja je dakle sasjeci. Djever govori svojoj nevjesti: "Vid' llevista te zute narance. "Da narane.a svake godille ne ragja., "Davno bi je brutac posikao.

mu

106-

"Vid' ncvista tog zutog Iimuna. "Da limun svake godine ne ragja, "Davno bi ga bratac posikao. "Vid' nevista rumene ruzi~e. "Da ruza svake godine ne cvate, "Davno bi je bratac posikao. Beg Ali beg ima prekrasnu zenu, koju veoma ljubi. Vecje viSe godina proslo, a ona nema djeteta. To ga ljuti i zalosti. Jednoga dana odlazi on u selo na begluk i zapovijeda svomu bratu, a zel1inu djeveru, da je posijecc: ,,0 Boga ti bratc Muhamede! ,,1 ja odoh u nove Timare. "Kad ti dogje mlada nevistica, "Ti je vodi mladu u haz baAcu, "Pa je ondi mladu ti posici. "Kad ja nemam od srea evladM, "Nek Dli nije ni nje mlade. Mlada se Mustajbegovica hvali Da sijelu svojim drugama, kako je muz voli, pa veli: "Da vi zoate drage druge Dloje, "Kako Ii me Mustaj beze drzi?! "Kad ja spavam, biser granom rnase, "Budi me od jorgovana granom: "Ustan duso, granulo je sunce. "Kad ustanem ua Dleke duseke, "Svojim ce me curkom ogrnuti. "Dvore mene do dvije robinje; iJJedna drzi kaIajli legena, "U mastrafi bijele gjulsije, "Druga drzi serbe medovinu, "Na tabaku rumcnu ruzicu, "Da utiram to rumeno lice. Ali joj jedna prigovara: "Zaludu ti fala i ~ imallje, "Kad ti nejmas od area evlada. Kada mlada lena zatrudni, nastaje u kuci velika veselje, neka vesela uzrujanost. Oko buduce majke sve tetosi, khO oka maloga djeteta,

107 -

sve je pazi i miluje, ljubi i postuje. Jos vece veselje nastaje, kada je lena sretno 'rodila, a osobito, akO- je rodila sina. I rnuz i ukucani, rodbina i komsije dolaze u ku~u, i daruju rodilju i dijete joj : "Daj mustuluk mladi gospodine, "Rodi mlada Mustaj begovica; "Rodila je do dva sina mlada, "Zlatne ruke i zlatna percina. Kad to CllO diver Mubamede, Trkom trci mIadoj nevistici, Posipa je zutim dukatima. Doletila mlada zaoviea, Zaovica Mahmud pasinica, Pasinica cedo povijala; Jedno ons, drugo Muhamede.
A

muz,

kad to cuje?!

I on leti uz visoku' kuIll, U ciZmama i u kaicinama, Te on ode ljubi u odaju, Posipa je sa sitnim biserom. Koliko Je veselje na taj glas uastalo u sreu muzevom, vidi Be najbolje po tom, sto je poletio u odaju svoje zene "u cizmama i u kalcinama", jer je odlicniji musliman naspram svoje zene taka uctiv, da k ~joj nikada u putnom odijelu ne dolazi. Koliko je veselje da neko ima djece, neka nam kaze i ovaj razgovor odlicnib zena, koje su se sastale na zijafeto, gostbi, kod neke Almaz kadune. Domacica veli svojim drugama: "Ta za 8to drugo i zivimo i veselimo se, nego za evlad? djeeu. Za 8to Ii teCemo i mucimo se nego opet za evlad? Sarno neka je bairIi i na pravom putu!" Pasa hanurna to potvrgjuje i dodaje: "Dakako seko. Tako mi svih Bozijih citaba, kome je Bog tobe. gjellesanuhu, Boze me ne pokaraj, utajinio, dao, hairli evlad, valjanu djecu, ne treba mn drugog hairluka, radosti, zadoyoljstva, a treea nadodaje:. Tobe jarabi, 8tO je evlad! Ko ga nema i ne zna sto je veselje. Jadan je i na bajram u jntro, Bvaki i svaka, k~me ga Bog nije dao.

1
l
!

108-

Nas musliman ljubi jednako svu svoju djeeu, premda mu je

milije, ako ima. 'vise sinova. Majka opet voli sceri, jer BU one hairnije i od vece koristi i oeu i majei. Osobit~ veselje zavlada u kuci ako jc prvo dijete musko. Onda je arctan i otae i majka. Ako je prvo dijete zensko, ne vesele mn se toliko, ali sto ce - tako je Bog odredio, pa se tjese onom: "Po groB momce, po dukat djevojee." Sada da progovorimo koju 0 gatanju i vjerovanju 0 porodu, o porodn samom, 0 novorogjeneetu i 0 rodilji, kako sam to iz usta naroda cuo. Kakovo ce biti dijete, to jedilli Bog znade. Dijete je ponajvise slieno oeu iIi materi, iIi komu iz njihova roda. Kakav je otac iIi mati, onakovo ce biti i dijete. Ako je otac veseIjak, imace ve.. selu djeeu, a pijanica ragja pijanicc. Ali i dobar otac moze roditi dijete rgjavo, a pijanica moze roditi dijete pobozno, koje nikad no ce piti piva, ni rakije. Od vese]a oca, vesela BU i djeca, ali i veseljak moze roditi dijetc neveselo, nujno, kao da je rod ukopalo. Jsto tako ne mora dijete biti ni po oblicju slieno oeu iIi materi. Kakovo ce biti dijete po oblieju, ovisi 0 materi, a ne 0 ocu. Kada je zena trudna, baca se dijete ponajvise na onoga, koji joj je najmiliji. Ako trudna zena pomisli mijenom iIi ustapom na koga, i tome moze da bude dijete Halik. Kada dijete u materi ozivi i kad se u njoj prvi put makne, u koga ona u taj cas pogleda, onOlllU ce dijete biti slieno. Kada zena dijete zaene i u tom Casu pomisH OIla iIi muz joj na koga pametna iIi ueena covjeka, bice dijete ueeno, a ako i nehote pomisle na koga Iolu iIi pijanicu, bice dijete, kao sto je 011. Ako mati dok nosi dijete, voli jesti turundze, naranee i tunjc, bice dijete veoma lijepo. Isto tako bice dijete lijepo, ako se mati, kad se dijete prvi put u njoj makne, u ononl casu pogleda u ogiedalo. I{ada dijetc u materi ozivi, pa se po njoj mnogo vrti, bice to nemirnjakovic iii kakav veseljakovic i tesko ceka, da izagje u svijet, da provodi marifete, kunstove, umjetnosti. Ako je dijete u materi mirno, pa se jedva i mice, bice mirno i zatvoreno, ne ce se znati ui kruha najesti. Kada zena zatrudni, pa joj lisica iIi zmija pregje preko puta, bice dijetb sretllo i dugo ce zivjeti. Ako zec pregje ispred trudne

L._

---'_,

109

zene, bice dijete nesretno, sebicno i propalica 11e ce od njega biti hasue. Ako je zec presao trudnoj zeni preko puta, neka ne ide dalje, da IOU put ne presijece i odmah neka se kuci vrati, da ~i joj sretno bilo. Trudna zena: neka pazi i na to, da ne pije iIi ne jede iz krnjata suda, jer koja se iz takovog auda najede iIi napije, imaee joj dijete razrezane usnice. I8to tako neka pazi, da se kome ne naruga, jer ee joj dijete biti sasijasto, heravih ociju. Kada trudna zena jede, neka pazi, da su joj ruke sasvim ciste, jer koja bude jela brasnenim rukama, toj ce dijete imati prhotine u glavi. Trudna zena zazeli svasta da jede. Ako dakle sta jedes, podaj trudnoj zeni, ako ona to zeli, jer je grijehota, ne dati joj. Isao nekakav covjek, pa gonio tovar haslama, jedna vrsta tresanja. Opazi ga trudna zena, te joj se prohtije, da hi jela haslama. On joj teskom mukom dade jednu. Kad zena poji jednu~ opet zamoli, da joj dA saIno jos jednu, ali on ne dade nikako. Zena se patila, mucila i u prevrtanju ispusti dusu. Kada su jn rasporili, nagju u njoj dvoje djcce, jedno metnulo haslamu u usta, pa sisa, a drugo zinulo. Onaj covjek otisao dalje i u gori vrat ulomio. Sto zena voli jesti, ono ce i dijete najvoliti. Ako ne bi trudna zcna nasla ono, sto zeli, i dijete ce to uvijek voliti i uvijek ce toga zeljna biti. Aka zena, kad je trudna, nesta pod sakriveno pojede, pa so za sto rukom prihvati, imare dijete na anom mjestu ern iIi crljenka~t mladez. I{ada se trudna zena zatece u drustvu, ne valja pripovijedati sta strasna, jer ako se njoj kosa od straha najezi, biee joj dijete strasljivo, nc ce smjeti sarno u noc izlaziti i uvijek ee se bojati prikaz:l i. vukodlaka. I njezinom ce se djetetu svasta prikazivati i ono ce se od straha damlaisati, ukociti. TrudnR zena ne srnije vidjeti ui mrtvaca, niti prolaziti kuda mrtvaca nose, jer co joj dijete biti slaha i zuto. Ima zena, kojc ragjaju mrtvu djecu. To bude onda, kada se trefi zena slatke krvi, pa ju mor~, vjestice i druge aveti taru i tako . u njoj dijete utuse. Da dijete jos u utrobi materinoj ne umre, neka ona snimi plocu iIi potkovieu s krepaloga konja. Od te ploce iii potkovice neku. kovac u po noei skuje obruc i tim obrucem neka sc ona opaso i to nosi, dok se dijete ne rodi, a kad se rodi, neka

-----------

--~-~------

-- 110 savijc i m('tlle pod glavu djeteta. Isto je t'lko dobro, da takova tClla ode u Ilo'~i prcd dzamiju i da iz nosila, u kojima se nose mrtvllci, izvadi ekHcr. Od toga ekscra neka ko usred fioei skuje nekoJiko halki i te halke neka llosi uza se dok ue rodi, a kad rodi, neb ih priAije djetetu na kapi(~u, da more i vjestice ne utuse djeteta. Ako majci umiru djeca i ona ne moze da dijete othrani, neka uzmc dovct krpica od devet udovica, od toga neka sasije djetetu koiuljicu, pa ne co umrijeti. Isto tako dobro je, da takova majka iIi ko drugi llagje makar i malo vune od bravceta, koje je vuk naklao. Tu vunu llcka lijepo opere, oceslja i ogrebena, a onda ua garga~ama, sprava za urcgjivanje vune, uredi, da bude kao svila. Kada jo VUllU tako uredila, lleka splete od Ilje uzicu poput pasit~a djetilljog i Ilrka tim dijete opase. Ko zakasni nema mu fajde i za to valja tim poi',cti ~im se je dijete rodilo, jer ako propusti i sarno jcdllu dckiku, millutu, 11(\ {'e koristiti. Ako zena nema djece, a rado bi ih imala, noka daie kroz dcvct mjescci sadaku, milostinju, siromasuim komAijama. IJog je volik, moze joj dati od srca evlada. Kada llnUl oruti~ da joj se primicc vrijeme rodiva, poene OIl_a IUL dva, tri n,jcHc:'ca prije tkati i'arsafe, jastukbosre, kosuljice, pelene i drulto, ~to (~e za dijctc trcbati. Koja moze, sprema vise, a koja ne molt', olanj..,. Kn<1a opazi, dn joj je rodivo blizo. ne izlazi nikud iz ku~t\) u. ni njoj niko u ku~u ulazi. Ako se trefi. da ko dogje u kuc.\u Zl\ vrijcllll' dok Zl'lla ragjn~ ona IDucnije rodi i sto vise svijt.'ta &11 to znndl'. Olltl. tl'ze rngja.. jer ona mora da otpati za grijehe tl,rakogn ollogn~ koji zua, kadl\ ona r~ja. Za vrijcme rodiva i kad jo Al'IU\ rotlila" ul\kl\ j~ uz nju iIi oorelll U Qnoj sobi Inah. Kada rodilja trt'ba tln izngje iz kUt"l' i U kt1l~U" iIi iz j(;dne sobe U drugu iIi U Iuutvnk" kullinju" IH'ka st.~ nUlSOlll podbail8;- jer kad IDaSa zveei, Ill' sUlijl' ni~tt\ niti IU\ rodilj u~ niti IlR dijete.. Dzinoyi~ sejtani i vje~tiOt, lk'jl' S~ \)(1 mUSt'. 1~\ to '''aljtl skoynti i male masiee.. te ih djot8t\l pri~ti lU\ knpi('u" tln nlU hale lll~ llaude. ..\ko il~ua tt~~O ragj~\" Il(\kn 'se rastrgnc tespih.. brojalliea iIi ~islo, i lDl'tUt' U 1l\\Sultu llapulljl~nu YOdOlll. Iza toga lleka nldilja ispij~ ,",lCIu iz tt' ll(\sulll'\, pa ako se 8I"t:'tno sa djetetom n\stalle.. lleka SYt'le OI1U1\ k\\llt't~ln.. un kOlll Sll Ulu."a od tl'spiha biltl" p\l~lk djeteta.. rio jl~ k\\r,~na i h~zreti ."atilnin~\ rui'ic.lla.. I oua se 01('t11(' u kakovu pt.")~"tlu n~\llulljt'\llU Yl'C.Illill i p\)k, ijl~ ~l\Yrllh)ln.. P\l~lijl" nl'kll~ ,rem(\utl
obru~

,?

111 -

pije rodilja vodu iz te posude. .Ako se je zilje hazreti ~"atjmille rucice u vO,di raspustilo, to ce ona zena sretno roditi i ne ce um;rijeti, a ako se ne raspusti, tesko ce roditi, a moze u porodu i umrijeti. Ako se je zena Ra djetetom sretno rastala, treba hazreti Fatinlinu rucicu darovati, a daruje se tako, da joj se sve zilje ornota svilom, zlatnom iIi srebrenom zicom. Osim toga vrlo je dobro, da se pred zenom, koja tesko ragja otvori Kur'an, pa da se preko njega vode napije. Najkasnje treba da svaka kuca irna mevludskog secera. I taj se secer u vodi topi i daje zeni, da lakse rodi. Osirn toga ima i u Kur'anu raznih poglavlja, koje valja prouciti, da se dijete sretno rodi i da na zivotu ostane, a dobro je, da se rodiIja i iz gusta sita vode napije. Dok zena ragja, dobro je, da kaze svome muzu muke svoje, pak ce joj biti lakse, jer muz onda s njom muke dijeli. lsto tako nije grijesno, da kaze boli svoje ebejki i drugima, ako je ko kraj nje, dok ona ragja. Kad zena rodi, prihvati ebejka dijete, odreze rou pupak, okupa ga, obuce i uz mater postav!. Cim je ebejka dijete okupala i obukla, stane mu glavu ravnati da bude ljepsa i pravilllija. Kako radi ebejka, onako ce raditi i mlada majka, koja treba da pazi osobito na to, da celo u djeteta ne bude odvise veliko. Nasi muslimani ne vole visoka rela. Koje dijete ima visoko celo, rugaju rnu se i vele, da mu je kG pojata. Da glava djetinja sto pravilnije raste, treba je povijati i to ne jednirn, nego sa dva obvoja. Jedan ide od cela te se veze na. zatiljku, a zove se povezac, ~rugi ide ispod brade, te se veze na na vrh glave, a zove te podbradac.. Te obvoje stegnu vise puta tako, da moras siromasno dijete pozaliti, a kada ih skinu, opazices na djetinjoj glavici crvene obruceve, koji su nastali time, sto krv nije mogla pravilno i uredno u glavu dotjecati i iz glave otjeeati. Ali ne' sarno da oni nastoje da poljepsaju i dotjeraju glavu djetinju, nego i sve dijelove glave, naime celo, nos, usnice, oci, uSi,.. obrvice i bradu. Premda moramo da ovaj postupak iz zdravstvenib razloga pozalimo i oS!ldimo, navescu ipak kako i za sto oni to rade. Gelo rastiru ponajvise zejtinom, gustim rnlijekom' iIi slinom za to, da dijete kad odraste ne bude imalo nabora oko ociju. Narod, a osobito prostiji svijet, drzi da su ljudi, koji imaju nabore oko ociju, velike kavgad.zije, spremnina svako .zlo. Djcvojka, koJa hi vidjela
I

112-

velike nabore u momka, ne bi se niposto za njega udala. Narod Yoli, da je nos u djeteta pejikli, skladan i za to stiscu i stanjivaju djeci nosice jer sirokoga nosa niko ne vali. Oci tare majka ponajvise kad djetctu sise daje, a tare ih sa dva prsta tako, da prste vuce od nosa prema sljepoocicama. To radi za to, da oci De budn Inutne i zmirave i da izagju zdrave, jasne i krupne, jer sto su oci ltrupnije, to su narodu milije. Usi stezu i glavi privijaju, da De budu velike i klempaste. Isto tako skupljaju megju prstima uanica djetinje, da ne budu velike. Bradu potiskuju prema grIn, da ne bude kano sedlo izbocita. Isto tako tarn i vrat djetiuji, da mn ne bude predebeo i da ne dobije guse. Na prsa meeu djeci ham-pamuk, vatu, da djetetu prsa ojacaju i da se krijepe. Isto tako rade po nekim pravilima i sa djetinjim rucicama i nozicama. Stezu ih u povoje kao zlocince pa dijete izgleda kao mala mumija. Ni sam Ijencina trbuh nema mira. I njega valja stezati i dotjerivati, da dijete ne bude trbusasto i velika izjelica. Kad se dijete rodi, cvrkne i zaplace. Djjete naime ne ce da izagje iz matere, dok mu meleei ne dadu senef, pismenu potvrdn, da ne ce umrijeti. Kada dijete od njih senet primi, pogje iz matere. Cim pane na jastuk iIi na zemlju, cvrkne i zaplace, jer su mu meI~ci onaj- senet iz ruke istrgnuli, pa pomaze, sto su ga prevarili i sto ce umrijeti. Ebejka je obicno mati rodilje iIi njezina nluZa. Ako ne zivi ni njezina ni njegova majka, zovu koju zenu od njezina iIi muzeva roda. Ako se j ~ zeDa udala daleko u tugji Bvijet, pa nema ni on, ni ona blizu svoga roda, zove ona svoju najbolju prijateljicu, a ako ona ne zna iIi ne ce da joj dogje za ebejku, onda tek zove koju drugu zenu. Rijetko se kada dogodi, da koja zena odbije molbu rodilje da joj bude ebejka, premda to nju dosta truda i novaca stoji. <Jim lena rodi, dolaze joj komsinice i donose sto vruei kolaca iIi kajganu od jaja. Zene, ko zene, vrlo BU znatiZeljne, pa hoce da vide novorogjence~ ali im ebejka. to rijetko kada dozvoljava, jer ima svakojakih ociju, pa mogu dijete ureei. Oci mogu biti bahtli, sretne, a mogu biti bahsuz, nesretnp. Ko je bahsuz ociju, Deka sarno pogleda u dije~e, moze ga odm~ i nehotiee ureci. Ako ebejka ne moze da znatizeljnim zenama, osobito ako su starije i odlicnijega roda zabrani, da gledaju dijete, mora paziti, da

113 se koja ne zacudi, jer ako se je koja prevarila i zacudila, vee je Ul'eCeno. Na to megjutim dobra paze i dostinje, prijateljice, pa ako se je koja zacudila, odmah ce reci: "Masalah!" da ga ne urece. Ako se je dostinja zaboravila, pa nije te rijeci rekla, reci ce je ebejka da sacuva dijetc. Da bude JOB sjegurnija, da urok djetetu ne . naudi, neka ga pOVUCcl malo za nosie iIi neka ga se samo dotakne, pa mu ne ce nista biti. Koliko se nase muslimanke boje uroka, vidi be po tom, sto skoro svaka majka kada dijete uspavljiva pj~va: "San u besu, nesan mimo beau. "Rok u beBu, urok mimo besu. "U roci ti po gori hodiIi, "Travu pasli, s lista vodu pili, "Studen kamen pod glavu metali, "Tebi si~e nista ne udiIi.. "Dusmani ti pod nogama bili, "Kano gjogi cavli i potkove. To ona ne pjeva uvijek jer joj se pjevati hoec, nego od straha, du. joj uroci i druge aveti djetetu ne naskode. Ali premda je urok vrlo skodljiv, nije pogibeljan ko ga sarno zna odbiti od djetinje besike. Mlada majko, uzmi kredu, opisi njom svakoga jutra halku~ krug, oko besike i ne boj se uroka, jer nikakav urok, pa bio JOB tako velik, ne moze preko onoga krue-a. Iza nekoliko dana dolaze opet komsinice i prijateljice i nose babine. To su razni daroyi, ponajvise jelo i piee~ cevrme, kumaAi; jcdan do dva arsina, svileni burundzuci, peskiri, fini bez, ko~ulje, safun, secer i drugo kojesta. Rodbina povrh toga skroji djetetu haljinice, a na kapicu, koju mn je ebejka dala, prisije po jedan dukat. Veliki je sevap iIi zaduibina kod Boga, odnijeti babinc zeni, koja je rodila. laao rano u zorn neki trgovac u carsiju, da otvori dueall. Kad je prolazio. pokraj dzamije i dzamijskog harema, groblja, zacuje glas iz mezar~, groba: "Ja ehli ku~ur." To je mrtvac dozivaG mrtvaca. Drugi rou se odazove i upita, sto zelie "Danas cc nam," kaze on, "jOB jeilan doci u komsiluk.." "Sto"?" rece drugi. "Dallas ee jedna zena pariti haljine, pa ce se oprziti i umrijeti." Kad to c.nje oni trgovac, sjeti se, da mu je zena govoriIa, da ce danas pariti, te da ne ce imati kada rucka spremiti, pa da joj posalje dva.
8

114-

Bomuna iz earsije. On pogje dalje, ali ga uhvati subha i strah, da to mrtvaci De govore 0 njegovoj zeni. Kad je dosao u c.arsiju, kupi dva somuna i posalje ih zeni. Kad bi podne, ne mogne on duruti, vee pogje kuei. Kad progje pokraj dzamije i dzamijskog haretna, opet euje, kako se mrtvaci dozivaju. Onaj prvi rece: "Ja ehli kubur. Ne ce nam ona zena doCi." "Za sto?" upita drugi. "Ostenila se kuja u one zene, pa ju je nahranila. Za to joj je Bog produljio umnra, zivot, i sve joj grijehe oprostio." Sve to ~uje oni trgovac i ode kuci. Kad dogje kuei, upita zenu: "Jesi li parila ?'" "Jesam," re~e zen;. "Pa jesi Ii rucala?" "NisaID," odgovori ona. "A za ~to nisi?" "Nisam imala kad." TJA gdje ti je somun?" "Eno jednoga u duseku, a drugi sanl kuji daIa, jer se je ostenila." Sad trgovac vidi, da je to bas njegova zena, 0 kojoj su mrtvaci govorili. Kada je dakle toliki sevap nahraniti kuju kad se osteni, koliki je tek sevap odnijeti zeni babine, kada dijete rodi? Kada se je dijete rodilo, i kada ga je ebejka okupala~ valja mn dati sise, ali pri tome neka mlada majka dobro pazi, da ga prvi put zadoji desnom sisom, jer ako ga zadoji lijevom, bice Ijevoruko do svog vijeka. Kada e.c majka dijete zadojiti, neka si najprije dobro ruke opere, a osobito neka su joj prsti cisti, jer ako drzi dijete pri sisi prstima, ua kojima iOla i najmanje tijesta, biee joj dijete kad odraste e~lavo. lsto tako treba mladu majku uputiti, da previse ne ljubi, ni ni muz joj djeteta, jer ce dijetc pozutjeti od roditeljskih poljubaca. Ima djecc koja placu i danju i noeu i nikako ih umiriti no mazes. Sada yalja prije svega znati, da Ii je dijete ureceno iIi nije. Ako je urcccIlo, valja mu uroke skidati, a ako nije, meci mu 810bodno ustavljak. UstavIjak je svaki kamen, koji je neko bacio, pn se sIueajno ustavio na ra8ljama debla iIi na gram kakovc vocke. Kamen taj ne mora da bude velik, ali ako flane na\zemlju, vise He vrijedi. Ako si dakle nasao ustavljak, metni ga djetetu pod glavu i dijete lIe ee vise ni kmeknuti, nego ce odmah slatko zaspati iIi ce se barem prinliriti. lza poroda ostanc ebejka do sedme noci kod novorogjellceta, koje joj je obicno UllUCC. Ako ebejki nije Inoguce~ da ejjelo to ,~rijeme ostUllP kad rodilje, mora harem scdmc noe.i doeL Sedmc
0118,

115-

noci donese ona tevsiju fine pite i vrucu pogacu. Osim toga daja ona Bvakomu u onoj kuci kakav dar, vee kako koja.moze, a unuku donese kat haljina u vrijednosti od 20 do 300 kruna. Sada sprema roditelji veliku veeeru i pozovu najblize rogjake. Tuj oni veceraju, a poslije vecere nadiju djetetu ime, ako mu otac iIi majka nijesu dali imena, dok je jos bilo u utrobi materinoj. Dijete dobije ponajvise ime svoga oca iIi matere iIi koga u najbIizoj svojti. Ako to nije, dadu mu ime prema onomu danu iIi mjesecu, kada se je rodilo. Veli se: "Iznilo je dite ime nn sebi." Ako se na primjer dijete rodi u mjesecu ramazanu, zove se musko Ramo, a zensko Ramiza. Ako se dijete rodi mjeseca muharema, zove se musko Muho iii Muharem, a zensko Muharema. Mjeseca safera zove se musko Safo, a zensko Safija, mjeseca mevIuda zensko Meva, a mjeseca sabana, musko Saban i t. d. . Ako se ukucani ne mogu da sloze, kako ce se dijete zvati, obicno hodzu. Bodza UZlne makaze i komadic papira, pa ga razreze na cetrdeset iednakih dijelova. Na svaki dio napisa po jedno ime, a ouda Bve metne u fes. Papire u fesu dobro promijeSa, a onda ga prikuci majci, da izvuce jedan papiric.. Koje je ime napisano na ooom papiricu, onako ce se dijete zvati i svi se moraju time zadovoIjiti. Kada muslimani daju djetetu ime, ne dobiva ODO kuma, kao sto je to kod nas u vjeri i u obieaju.
ZOVDU

Muslimani pozn~ju trostruko kumstvo: suennetsko, vjencano i strizeno kumstvo. Mi cerno ovdje govoriti sarno 0 strizenom kumstvu, jer svi znamo, sto je vjencano kumstvo,' a 0 kumstvu kod sunnetenja govoricemo, kada do sunnetenja dogjemo. Ako je dijete iza poroda slaho i krzljavo, i ne moze ni da unlre ni da ozdravi, iznese ga ko iz one kuee zorom prije sunca, u mladu nedjeIju iIi u mIadi petak iz kuee, pa ko prvi tuda udari, bio to muskarac iIi zena, musIiman iIi krseanin, pa da je i crni ciganin, biee kum bolesnome djetetu. Onaj, koji drzi dijete na rukama, ponio je makaze, pa ih dade onomu, koji tuda prvi progje. Onaj uzme makaze i odreze djetetu ,kose, koje mn vreko cela vise i tako je postao strizeni kum iIi kuma onoga' djeteta. Narod vjeruje, da ce se dijete kada dobije kuma, rijesiti ~oIi, to jest, da ce ozclraviti, iIi aka je za umiranje, da ce prije i lak~e umrijeti. *

-- 116 -Ali ne sarno bolesua, nego i zdrava djeca dobivaju nekada strizenoga kuma iIi kumu, ali onda ne iznose djeteta, dok nije na~ vrsilo barem jednu godinu. Strizena kuma daje djetetu cevrmu il~ fin dade kosuljicu, earapice iIi kapicu, a ako je bogata, cijeli kat haljina. Kum daje kumeetu 0110 sitnoga nOVell, ata ga se je ko<:l njega u tom Casu slucajno naslo, a ako je bogat, dace rnu dvije d9 cctiri krune, a neki i po dukat. Onaj, koji dijete drzi, daruje sada kuma iIi kumu darovima, ~to ih je mati spremila i na dijete metnula. Kumi dade obicno svilenu maramu, a kumu svilenu kosulju, gace iIi maraIDu, a koja je zgodna i boscaluk. Iza toga umota mati onoga djeteta ostrizene kose u vosak, prilijepi ih na sobnu gredu i pri tome govori: "KolikQ ove kose budu na gredi stale, toliko moje dite sve vise pameti imalo." U kucama, u kojima se grede krece, kreci se i preko ko~ i preko onoga voska. PosHje toga ispece kuma kolaea i salje ih svome kumcetu. Strizeno kumstvo smatra sc u nekinl krajevima Bosne i Hercegovine veeim od vjencanoga, a i od sunnetskoga kumstva, pa ne sa.rno da ono dijete zove svoga kuma . iIi kumu: kum<:', iIi kumo, nego i svi ukucani onih kuea vele jedlli drugima: kume, kumo. I{oliko nasi muslimani cijene strizeno kumstvo, vidi se i po tom, sto se clanovi tih kuCa megjusobno ne mogu vjencati i sto se sm~ traju rogjacima. lsto takCi, ako se dogodi, da musliman bude'musliJnann strizcni kum~ ne kriju se njihove zene i zenska celjad onih kuc:l pred njima. ' U prijasnja vremena drz::\o se jc narod strogo na~ela,. da je kum iIi kuma onaj, koji prvi naigje, ali danas ima dosta sluCajev~l, dn se neko dogovori 8 druginl, pa mu prema dogovoru dijete iz kuee iznese, a onaj mu prvi ispred kuee progje i tako postane f.trizeni kum iIi kuma. To se megjutim dogagja sarno kod zdrave djece; kad bole~ne djece kum je uvijek onaj, koji prvi slucajno l~raj one kuee i bolesnoga djeteta progje. Muslimani 8U,' sto se strizenoga kumstva tic', slobodoumniji od krscuna, pa rado uzimaju i muslirnane i krscanc za strizene kumov~, docirn obc krscanske crkve svojim vjerllicima, ako ne direktno, a ono iodirektno zabranjuju, da uzmu sebi muslimana ili muslimallku za strizenoga kuma iIi kumu.

117

Prvih sedam dana iza poroda lezi dijete uz majku, a sedmi dan, kada je naime dobilo ime, povale ga u besiku. Besike su kao kod svih Bosnjaka, tako i kod nasih' muslimana vecim dijelom jednostavne i ~iske i nema bas velike razlike izmegju besike, u kojoj se je odljulj.ao kakav beg iIi bogatas i prosta fukara, sirotinja*). Na dno besike metnu nesto sijena iIi slame, a preko toga prostru obicno bijelu prostiraeu. Dijete povaljuje u besiku, koji jak i zdrav insan" u rodu, da bi dijete bilo jako i zdravo, kao sto je 011. Kada je dijete u b(\siku povali o , daje' mu gurabiju, kolae i jeeermu, a mece kraj. njega i jaje, da bude puno i okruglo, kao jaje. Kada dij"ete povale u besiku, spomenu ukucani glasno Boga i uee nekoja sura, poglavja, iz kur' ana, da bi mu sretno bilo. Iza ~oga pukriju 'dijete jorgancicem do ramena, a preko cijele besike prostru p~mucnu prostiraeu, pamuklieu. Siromasniji "pokrivaju besiku carsafom iIi kakovom lanenom iIi vunenom krpom. . Mlada majka neka otsele dobro pazi, da je besika, bilo u njoj dijete iIi ne bila, uvijek pokrivena, jer ako je besika otvorena~ ~mrijece joj dijete... lsto tako umrijece dijete i ond-a, ako bude praznu besiku ljulala. Osim toga neka pazi jos i na to, da djetetu dok jc 11 besiki'l ne mece pelena pod glavu, jer ce fiU iz usta smrditi. 1.Ilada majka lezi obicno tJedam dana iza poroda. Bagatije leze cetrnaest, a velike gospogje i po eetrdeset dana i cijelo to vrijeme ne salaze sa duseka. Ispod kucne strehe ni izIazi ni jedna, dok nije proslo cetrdeset dana, tako zv.ana ceteresniea. Cetrdeseti dan iza poroda umota mlada majka dijete u pelene, obuce mn kosuljicu, a na kosuIjieu jecermu, anteriju iIi koparaneic. Preko toga povije di.. jete. tako, da BU mu i ruke i noge povijene. Iza toga. metne mn kapien na glavu. Ta je kapica sasivena od krpiea zelene, crvene, bijele i plav~ ~oje, a. izvezena je Bvilom, srebrom i zlatom. Sasivena je od krpiea razne boje, za to, da lakse upane u oei, da se tako dijete ne urece. Preko kapiee, pa pokraj usiju i ispod brade, sveze mu bijeli tulbent, ~aramir.u od beza, da djetetu glavica pravilno raste. Kada je majka dijete obukla i povila, ide Dajprije svojoj. ebejki i nosi njoj i svakom njezinom ukucanu kakav dar. Sada ruCajn korl ebejke. Kada rodiIja od ebejke odilazi, daruje ova i opet
P

*) \'idi sliku na slrani

22~

118-

svoga unuka. Iza toga ide mlada majka sa djetetom po rodbini i komsiluku i kuda dogje, daruje uku6ane, a oni daruju nju i D_VOrogjence. Rodilja daie u rod iIi komsiluk jemenije, koparane i je~erme, za tim saruna, secera, kuma sa, dzanfera i rase, a oni daju ~jetetu jaje, za tim je~erme, kolace i drugo kojesta. Ako je dijete za vrijeme ceteresnice mirno i ne place puno, bice mirno i ne ce mnogo govoriti'. Ako puno place, pa je i nemirno bice ljut i velik govornik i nikomu ne ce u drustvu zapasti da od njega govori. Ako dijete za dugo ne progovori, sabire pamet, pa ce biti poslije pametno i uljudno, ali moze biti i velika delinja, lijencina, jer dok nauci govoriti, vijek ga progje. Ako je malo dijete bolezljivo; niti moze zivjeti, nit' umrijeti, dobro je, da ga mati nakadi posijama od koga mu drago braAna, sarno ne od kukuruzova i neka pri tome re~ne: "Kako sesvijet hljeb~m hrani, tako majka svoje dijete od sihira brani." To mora uciniti u vecer, cim prvi suton na zemlju pane, pa ce dijete bozijim emerom, pomo6i~ ozdraviti. Ako mu to slueajllo De pomogne, namazi mu zlicicu (ovdje se razumijeva zeludac) bijelim Iukom, za tim metni ta~ luk pod djetinju glavu, ne bi Ii mu lakse bilo. '. Ako dijete ne ce da 'jede, dobro je da ga mati opase vucijim crijevom, pa ce jesti kao vuk, sto mu sarno saka dopane. Ali ni sada mu ne valja dati riba niti ista ribava, to jest jela, u kojima ima ista od riba, jer ce mu se u oko utrunjiv~ti. .Oko je najfiniji dio covjecijega tijela i za to je svaka bol laksa nego bol u oku. Pa ako ie to odraslom covjeku tesko trpjeti, kako je tek malom maksumu, djetescu, koje ne zna kazati ni sto ga boli, ni gdje ga boli, nego sarno place i vriati, kao da je, ne daj Boze, na zivoj vatri. Ima mnogo djece, koja puno pate i umiru, jer im zubi ne mogu da niknu. Da dijete sto prije zube dobije, upucuje ebejka mladl1 majku, da svaki dan u jutro i u vecer umlaci vodu na prohinu zrnju i da umiva tom vodom tjeme i kosiricicu*) djeteta pa ce .mu brzo porasti zubici kao u zeciea i posut ce mu se poput . prove, a osim toga bice mu jaki kao u konja i ne ce ga boljeti dok budu probijali.
*) Kosirielca je glavna vratna tUa.

119-

Cim se dijete rodi, pa dok ne odraste, treba da ga osobito cuvas od uroka, ograma, strave, sihira, mora i vjestica. Uroci, kako rekosmo, dolaze od ociju. Sve sto je na zemlji, mogu zle oei ureei i nema stvari na dunjaluku, svijetu, kojoj urok ne maze llauditi. Od uroka umiru ne sarno djeca, nego i veliki ljudi, a nije grijebota reci, da je pola svijeta od uroka poumrlo. Cim je sto manje, lakse se moze ureci, ali najIakse malo dijete. Za to kad vidis malo dijete, reci: "Masallah", iIi "Ne bilo ti ureeeno", da ga ne ureces. Kada dijete ne ee da na vrijerrlc zaspe, a ne ee ni da sise materine sasne, a najgore, sto se rasplace, pa hoce da crkne od plaea, zna se, da je ureceno. Ureeeno dijete place i vristi, niti jede, niti spava,. a ako malo i zaspi, sve se u snu breca i preda, dok ga na jedan put sami vrisak stane. Ako je dijete ureceno, treba' mu odmah bajati, jer za tri dana ozivi urok u djetetu, pa bi mogo dijete rastrgnuti. Dijete se najlakse ureee, kad silne zene dolaze u kueu, pa dijete gledaju i kada mati sa djetetom puno po komsiluku hoda. Osobito je pogibeljno, da mlada majka sa djetetom poslije akSama iz knee izlazi, jer u to vrijeme lijetaju po zraku vjestice, zraene vile, aveti i sablasti, pa bi mogle lasno djetetu sto naskoditi. Za to, cim Be mati ~a djetetom kuei vrati iIi kada se zene od nje raspu, neka poene djetetu bajati i prije plaea, a osobit(), ako se je rasplakalo. Ako uroci nijesu veliki, mogu se razlizati, a to bi svaka mati trebala da zna. Ureceno dijete lize mati uz nos pa preko eela sve do kosa. Dok mati dijete lite, popostaje maIko, a onda govori: "Mati rodila, n:tati lijecila. Rashod'te se uroci kao list po gori, kao pjena po vodi kao zlato po gospodi." Koja lena ne zna sarna bajati, neka zovne drugu, koja zna, da bi uroka sa djeteta nastalo. Zena, koja zna dobro bajati i stravu salijevati, a osobito ako je sevepli, sretne, ruke, mnogo vrijedi jer ona moze mnogoga Bozijim emerom od uroka iIi strave kurtarisati, a moze bogme i djevojku isprositi i momka ozeniti. Bajati se moze na vie nacina. Evo: "San Ali (iIi kako je vee djetetu ime) u glavu, urok plaCe na stranu. San u besiku" urok pod beSiku. Sto urok, uriee, uroeica odrice. U uroka dva oka; jedno oko ognjeno, drugo oko vodeno, puce ODO vodeno, pa zagasi ognjeno." To se tri puta izgovori i Bvaki put lizne tri puta' djetetu preko ociju. TIi:

1.20-

"Vuk sidi na prtini, batinom se podbocio, mesom se zalozio. Nit' vuk sidi na prtini, nit' se je hatinom podbocio, nit' mesom zalozio, nit' iroa uroka na Aliji." I to se' tri puta izgovori i pri tOln se tri puta pubne djetetu niz lice. IIi: "Ni na moru mosta, ni u kamenu moz'ga, ni u tice mlika, 11i u dlaki supa, ni u gavrana roga, ni na. Aliji uroka." Postupak kao gore. IIi: "U mog Alije devet uroka. Od devet osam, od osaro sedanl, od sedam sest, od sest pet, od pet cetiri, ad cetiri tri, od tri d va, od dva jedan, od jedan ni jcdan. Onaj jedan ode u visoke visine, u niske nizine, di masa ne zveci, di ovea ne bleci, di koza ne dreci, di koka ne kakoce, di hore ne piva., di kuja ne laje, sad tamo neka je." Neki rade i ovako: Cim se smrkne, upali mati onoga djetet(~, koje je urcceno, prva u komsiluku svijecu. Iza toga povali dije1e na Iegja i metne ga na desno koljeno. Kraj djetinje ~lave stayi upaljenu svijec,u i svaki put veli: "U ovu svicu huk, u moje ditc muk." Ako c1jetetu ne bude lak.se prve veceri, radi ona to kroz tri veceri uzasepce. Ako dijete i poslije trece veceri ne ozdravi, donese kogod u ustima iz vrela ili potoka, makar i iz bunara, svjeze vode, stane djetetu vise glave i makne besiku Ra onoga mje3ta, na komu je bila. Iza toga metne .ria ono mjesto, nad kojim je bila djetjnj~ glava, tri ziva ugljena i ugasi -ih yodom iz ustiju. Za tim umo~i u onu vodu tri puta po tri prsta desne ruke'i svaki put ih turi djctetuu usta, da lizne one vode. Ouaj ugljen umota sada u komadic papira i metne ga djetetu pod glavu, da se urok ne povrati. Isto tako kutarisat ces dijete od uroka i ovako: Gim se smrkne, gledaj na kojoj ces strani najprije svjetlo ugledati. Gim ugledas svjetlo, uzmi dijete na ruke i mahni ga 'prema ,onome svjetlu, pa reei: "Mene vila na svadbu zove. Nit' ja idem, niti dite saljem, neg' joj saljem moga sina (kceri) plac." Ako to ne pomogne, zovni hodzu, da nacini zapis iIi da prouci iz knjiga, pa ce uroka nestati. Ovo treba da uradis osobito onda, ako ne znas, ko ti je dijete urekao. Ako znas, ko ga je urekao, lako ces ga izlijeciti, ako od onoga, koji je dijetc ur~kao, zu-

121namazi njom dijete po celu,

istes malo soli. Tu sol baci u vodu pa ce uroka ko po vodi nestati.

JOB vise mogu djetetu nauditi mor~ i vjestice. One imaju nekakvu kuku, koju turedjetetu u sisice~ te iz njega sisu krv i taka ga utuse. Za to namazi djetetu sise bijelim Iukom. Isto tako sakuj maAice i prisi ih djetetu na kapicu, jer dokle se cuje zveka mase i masica, dotle se ne mogu prikuciti ni more, 'ni vjestice. Najposlije metni pod dijete u besiku otvoren noz i glavicu bijeloga luka, a pokri ga mutapom, pokrivac za konje od struujice, pa mu ne ce ni more, ni vjestice nauditi.

Ako se dijete uplasi, pa u nOCI lza sna drekne, iIi ako se i u danu plasi, dobilo je stravu. Kada dijete dobije stravu, valja mu 'stravu saliti i pri tome stravensku "bogomolju" prouciti. Stravu znadu salijevati sarno rijetke zene, a salijeva se ovako: Nena uzmc puscano zrno, koje je iz puske izletjelo, pa onim zrnom dotakno dijete najprije na celu, onda na tjemenu na vrh glave, za tim na zatiljku megju plecima, iza toga na zlicici i napokon na zili kucuvici; najprije na desnoj ruci i lijevoj nozi, a onda na desnoj nazi i lijevoj ruci. - Kada. je zena, koja zna stravu salijevati, dijetc puseanim zrnom na svima tima mjestirna dotaknula i stravensku bogomolju proucila, salje ona stravu na devet mlina, devet pt)lja, devet cubana, devet planina i devet crnih stina, pa onda na more i morske dubine. Iza toga veli ona: "Ni na morn mosta, ni na dlanu zlata, ni na gavranu biljega, ni na ditetu strave ni uroka." Sada uzme tavu, odnese je u kuhinju, metne nad vatru i rastopi u njoj ono zrno. Kada se je zrno rastopilo, unese mati bolesno dijete u kuhinju iIi mutvak, povali ga na legja i pokrije kakvom crvenom krpom. Ona zena uzme sada tavu sa rastopljenim olovom i lijeva nad djetinjonl glavom, zlicicom i nad nogama olovnu rastopinu u posudu, napunjenu svjezom vodom~ koju je kogod ravno s vrela, potoka iIi. bunara donio. U vodu metnula je vee prije nozice, naz i kasiku. Kada. rastopljeno olovo kapne u vodu, cvrkne i dobije lik onoga, od cega se je nijete uplasilo. Ako strava. nije velika, bude taj glas jak, a ako je velika, a osobito, ako je vee dugo na djetetu, bud~ slab. Ako strava nije velika, ne treba vise strave salije-vati. Ako je velika, treba djetetu JOB tri puta stravu' saliti, a naj-

122 -

bolje je, da se to uciui u tri pazarna dana, kada se je vee 8vijet poceo razilaziti, da se strava po narodu rastepe. . Kada je ona nena stravu saliIa, uzme najprije noziee i reze njima vodu u posudiei u raskrsce. To isto ucini i s nozem i sa kaAikom, jer od toga strav& bjezi. lza toga skine mati 8 djeteta onu crvenu krpu, a nena baei u vodu tri ziva ugljena. lza toga umoci u onu vodu nokte desne ruke i umije njima dijete najprije po obrazima, a onda po ocima. lsto tako opere mn zilu kucavieu; najprije na desnoj ruei i lijevoj nozi, a onda na lijevoj ruei i desnoj nozi, a napokon zlicieu tako, da nokte vuce rd zliciee prema trbuhu i Dogama. Sto je vode u posudiei ostalo, spremi mati na sjegurno mjesto i daje je kroz tri jutra djetetu, da je na gladno sree pije. Noziee, noz i kasiku metne ona nena na vrata, da se strava ne povrati. Kada je mati i trecega jutra dala djetetu da ispije i ostatak one vode, uzme nena kakav novae, pa ga vuce djetetu tri puta oko glave. Pocinje na celu megju ocima, a onda ga vuce DR desnu stranu dok ne dogje do onoga mjesta, gdje je i pocela. lza toga uzme onaj novae, posudieu, olovo i ugljenje i sve to baei kudagod na raskrsce, kuda najvise svijeta prolazi. Dok ona to radi, neprestano uci stravensku "bogomolju". Vrlo sam zelio da saznam i zabiljezim i stravensku formulu, ali mi je ona nena~ koja mi je ovo kazivala, ne htjede reci, velec, da ne bi vise mogla strave salijevati. lata ova nena rekla mi je jos i ovo: "Ako gdje na raspucu nagjes novae, ne uzimaj ga, lako moze biti, da je sihir iIi da je ko njim stravu salijevao, pa mozes ograjisati, pomahnitati. lsto tako. ne uzimaj nikakve stvari, ako je llagjes na raspucu, jer more biti da je sihir, pa bi mogo oboljeti, a bogme i umrijeti. Kao sto su djeei skodljivi uroei, more i vjestiee te straY&,. isto je tako pogibeljna i ograma. Da reknemo koju i 0 ogrami. Ograma. je kada ko ograjiAe, to jest kacla na sto nagazi. Ograma moze naskoditi ne sarno maloj djeei, nego i odraslirn ljudima. Ograjisati moZe se na viAe stvari ali najviAe na nokte, orahovo drvo, odunluk ili drvoeijep, za tim na necistu vodu i razoa vlazna mjesta, onda na paucinu, ljupine od j~jet.a i t. d. Da noeu pregjes sarno preko koga od tih predmeta, lahko bi mogao ograjisati. Da se toga ocuvas, valja ti osobito paziti na red

123-

i cistocu u kuei i oko kuee, pa se ne boj. Kad odrezes nokte, zavij ih u komadie eageta, papira, pak ih turi u kakav zid iIi ih baei u vatru iIi u vodu. Kada si to ucinio, reci: "Ja dajem vjetru nokte, a vjetar meni kad mi zatrebaju." Ovdje moram napomenuti, da naAi muslimani ne trpe velikih nokata, a vele, da ce oni, koji nose nokte ko orlove pandze, za nje i na strasnom sudu odgovarati. Orahovo drvece je najmilija sastajaliste sejtana; ono je sejtanski medzlis, skupAtina. Za to, ako hladujes pod orahom, pazi da ne zaspes, jer hi mogao lasno ograjisati i ko pod orahom ograjise, neka ne trazi dermana., lijeka, jer mu pomoci nema. Sasvim erna macka, na kojoj ne ima ni najmanje hijelog iIi sivog biljega, takogjer je covjeku pogibeljna, jer je u njoj sigurno sejtan. Ali ne sarno da moras paziti na erne macke - ne vjeruj ni jednoj, jer su sve ko i sejtan lukave. Ako vidis nocu 'crnu macku, pazi da se ne prevaris, po. da joj ne reknes "pis!"; najbolje je da je pustis, da ide kuda hoce i da joj nista ne reces, ali ako ti cini stetu, pa je moras otjerati, vikni joj "zue!" pak ti ne moze naskoditi, pa da je i sejtan u njoj. Ako moraS macku noeu prihvatiti, prihvati je lijevom, a niposto desnom rukom. Osim toga pazi osobito na to, da jn ne udaris dva puta uzamance, jer ces ograjisati. Kada grmi, tjeraj macke iz sobe, jer se u to doha sejtani najragje u macke sakrivaju. Kada naime grmi,- mole se meleci Bogu. <Jim oni pocnu ihadet ciniti, Bogu 8~ moliti, stanu se s~jtani meleeima rugati. Da ih otjeraju, puste meleei strijelu, i tako nastaje grom, pa bi lasno u kucu udariti mogao. lsto tako pazi dobro, da ne stanes na lupinu od jajeta, jer se gjavo rado i u lupinu od jajeta sa~riva, osohito pak ne valja, da takovu Iupinu pred 8ohom nogama turas, jer ees sejtana razjariti. Ogramu je vrIo tesko izlijeciti, .za to je najbolje, da pazis ito radis, a osobito kuda Doeu hodas, pa ne ces ograjisati. Ako si ipak kojom nesrecom ograjisao, zovni koga ueena hodzu, da ti iz knjiga prouci, pak ces ozdraviti.

II. DJETI)\JSTVO.
Kada bude muskorn djetetu dvije godine, dobije fesic, gace i caksire. Caksire su od cobe iIi atla~a iIi dimijaluka. Na e"ornje tijelo oblace djetetu kosulju, a na kOBulju, U proljece i jesen koparan i fermencic, ljeti jecermu i Iaki koparan, a zimi koparan, dzemadan i zimski gunj. Kada sn ga ovako obukli, opasu ga pojasom. Ti BU pojasi dugi tri do cetiri arsina, a prave ih od vune iIi od pamuka, te BU skoro uvijek crveno iIi zeleno obojeni~ Takav se pojas zove krmez, a vrijedi 40 belera do jedne krune. Djeca odlicnijih i hogatijih roditelja dohivaju pojase satkane od svilenih i poIusviIenih vlakanaca. Ti se pojasi zovn trabolozi, a odIikuju se vrlo lijepim bojama. Traboloz za djecaka od dvije do pet godina vrijedi cetiri do sest, a za odrasla muskarca deset, dvadeset pa i trideset kruna. Na nogama nose jemenije iIi firale, a sarno nekoja djeca cipele. Za otomanske viade i ndok je holji vakat bio," vezli su i Muska i zenska odijela srebrnom i zlatnom zicom. Danas vezu srehrom i zlatom samo zenske haljine. Muska odijela vezu pamucnim, svilenim iIi polusvilenim gajtanima. Kako se .odijeva djeeak od dvije do pet godina, onako se odijeva mladic, mn! i starac, sarno sto je odijelo za dijete i mladica uz tijelo, docim muzevi i .starci vole, da BU im odijela malo prostranija. Bezi, age i neki imucniji trgovci nose zimi osim zimskoga

126-

gunja duge iIi kratke zimske kapute postavljene Iisi~ijim krznom. Takav se kaput zove se curak, a vrijedi sto do dvjesta kruna. U prijasnja vremena nosili BU i druga odijeIa, a na po se dolame, tozluke i biogradske gunjeve, ali je to danas vee sasvim prestalo. Sarno neki te neki begovi cuvaju i danas dolarne za uspomenu na stara "bolja vremena." Dolame su bile vrlo skupe, jer su bile izvezene srebrom i zIatom, a vrijedile su i po koju stotinu dukata. A njegove haljine kakve su?! Valjaju mu carskog Carigrada. Dolarne su prestale danas i u turskoj carevini, a nosi ih JOB jedino sultanova tjelesna straza. Zenska djeca dobivaju fesic; siromasnija bez kite, a imucnija sa zlatnom iIi svilenom kitom. Fesiee kite cvijecem, laIama~ biserom i dukatima. Na tijelo im oblase kosuljice od beza, koje im do glezanja sezu. Pod kosuljom nose gace, koje im ispod kosulje vire, iIi ako ne nose gaca, obla~e preko kosulje dimije, koje kao i gace nad kukovima i na gleznjima vezu. Dimije kroje od basme, polusvile i svile. Dimije su u siromasnije djece i djevojaka jednostavne i bez svakoga nakita, do~im ih bogatiie oko dzepova i na gleznjima izvezu .srebrnom i zlatnom zicom. Na kosuIje oblace koparane i jeleke, koji im sezu jedva do kukova. !{oparatre i jcleke prave od atlasa, kadife, svile i polusvile. Jeleci su kraj rubova opsiveni zlatnim iIi srebrnim siritom u sirinn od jednoga do dva centimetra. Bogatije muslimanke nose osim toga fermene, koji su sasvijem i sprijeda i straga izvezeni zlatnom iIi t;rebrnom zicom, te su vrlo skupi. Kao sto muska, tako se i zenska djeca i djevojke paSu svilenim iIi vunenim pojasevima. Zenski su pojasi nesto tanji i kraci, nego Ii muski. Isto tako nose one i traboloze, sarno sto se muskarci 'pau njima i dva i tri puta, docim se zellska opase sarno jedanput, a krajeve pusti da joj preko koljena vise. Bogatije i odlicnije rnuslimanke nose mjesto traboloza kolane. To su vrlo fini kozni pojasi, izvezeni srebrom i zIatom, a kopce se kukama. Siromasnija zenska djeca i djevojke nose na Dogama nannIe iIi kako ih one zovu, nalune. Imucnije Dose kozne iIi svilene cipele. Kako se odijevaju zenska djeca, onako se odijevaju i djevojke, dok

127-

se ne udadu. Udate se zene odijevaju nesto drukcije, ali 0 tomu na drugome mjestu. Evo kako narodna pjesma opisuje odijevanje djevojke: Oblacila burundzuk kosuIju, Pod ko~ulju pulli ciftijane, Na kosuIju telli morsku dibu, A na dibu vezen~ fermana. Opasa se pasom trabolozom. U prijasnja vremena, jedva do pred neko osamdeset do sto godina, nosila su odlicnij&. zenska djeea i djevojke dibu, svileno odijelo, koje je hilo izvezeno srebrom i zlatom. Danas to vise ne nose, ali se je rijec u nekim krajevima, a na po se oko Banjaluke, u narodu odrzaIa, kada se njom hoee da oznaci, kako je neko osobito lijepo odjeven. Nase se muslimanke' rado kite, a kite i avoju zcnsku djeeu vee sa dvije iIi tri godine. Na fesiee meeu im kakav evijet, lale pa i dukat, a pod vrat struke od bisera i dukata. Na usi kopce mengjuse od snne, srebra iIi zIata, a na srmu objese dukate. Na rukama nose belenzuke, naruk'Vice, takogjer od srme iIi srcbra. lsto tako kite se i zene i djevojke, sarno sto je nakit u zena i djevojaka mnogo skuplji, nego u djece. Struke na bogatoj muslimanskoj zeni iIi djevojci vrijede vise puta po vise stotina kruna. Koliko nakita moze da na sebi nosi zena iIi djevojka, slikovito nam opisuju narodne haremske pjesme: "Sumbul mavi u zelenoj travi. "Nij6 sumbul ni suvise mavi, "Vee su rneni moje drftge mani "Di ja nosim finofes na glavi, "lspod fesa ceterest dukata, "A na celu dukat fundukliju.
IIi:

Kako ju je za malo gledao, Na grIu joj gjerdan izbrojio, Pet stotina diza nabrojio. I pod njima stotinu dukata, I Da ruku zIatnc prstenove, Trideset j e zlatnih nabrojio.

1
128-

,.. (

l
Diambas trgovflC konjima. Na njemu se vide cakSire, pojas trnboloz, jecerma 1 gunj postavljen krznom, a na nogama su mu debele carape i "kajlSll" opanci.
Vile
0

odtjelima vidi na slici: Bacao je kamena s ramena.

129-

IIi: Jedna glava, cetvero ogiavIje, Jedne usi, cetvere m.engjuse, Jedan vrat, a cetiri gjerdana; hdan joj je od drobna bisera, Koji cuva vrata i podvoljka, A tri su joj od zuti dukata. Prisle su joj struke priko pasa. Odijela, sto ih nose nasi muslimani, vrlo su skupa, ali BU za to vrlo jaka i trajna. Najprostije gragjansko odijelo stoji trideset do cetrdeset, docim tina odijela' vrijede tri do cetiri stotine kruna. Zen~ka odijela BU jos rnnogo skuplja radi nakita i vezenja srebrnom i zIatnom zieom. Ima bogatih begovskih gospogja, cija odijela sa nakitima stoje cetiri do sest hiIjada ~runa, a sarno nakit na fesu i usima vrijedi preko stotinu dukata. U muslimana je obicaj, da svojoj muskoj, a jos vise zenskoj djeei bojadisu kose. Vee u prvoj godini, cim je dijete ponesto ojacalo i kose rou porasle, mazu ih petrolejem, da bolje rastu, i knom, da dobiju crvenkastu boju. Kna dolazi u trgovinu kao zelenkast prasak, a donose je ponajvise hadzije iz Meke, Medine iIi iz Carigrada, kada se vraeaju sa Oabe. Zenskoj djeei ne sarno da boje kosc1 nego im kniju, bojadisu, nokte i dlanove, pa BU i oni ervenkaste boje. Hoee Ii sada, da irn djeea dobiju Iijepu ernu kosu, mazu je rastokorn, sto ju takodjer don'ose iz Carigrada, iIi bojom, sto je sami prave od sacikove i jasikovc kore. Zenskom djetetu kniju kosu dok so ne uda, a kad se uda, boje je rastokom iIi jasikovom korom i za kratko vrijeme bude kosa vrIo lijepe erne boje. Kada su djeei kose toliko narasIe, da moze cesalj u ~je, pocnu ih cesljati. Muslimanska zena cesIja i sebe i svoju djeeu obicno u ponedjeIjak i cetvrtak. U ostale dane ne valja se cesljati. Tako ~a primjer, ko se cesIja u utorak, tomu ee se taj dan sigurno nesta neugodna dogoditi. Isto se tako ne valja ni u nedjeIju eesljati, jer ce zeni, koja se u lledjelju ceslja, muz umrijeti. Zenskoj djeci pletu kose u pleteniee, cim su im toliko narasIc, (la ih mogu uplesti. Maloj djeci pocnu kose plesti najprije nad celom, onda s jedne i s druge strane glave, a najkasnje odostraga.
6

I
r

130 i djevojke ne pletu kosa Dad celom, nego sarno sa strano i straga i prave ~etiri do jedanaest pletenica. Koja djevojka imn. osobito bujnu kosu, pletc i do sedamnaest pletenica. Mu~koj djeci ceAljaju kose unatrag, da im niz ramena vise. Kad bude muAkom djetetu ~etiri godine, osisaju ga prvi put i to uvijek u cetvrtak iIi n mladu nedjelju. Kada su mu kosu odrezali, vagnu je, pa koliko je drama teska, razdijeIe toIiko nov~iCa, gros~ iIi kruna megju siromake. Berber, koji je dijete prvi put osisao, dobije osim svoje obicne place posebnu nagradu, a od djeteta i gurabiju, slatki kolac, na dar. Te kose umotaju u krpu iIi Cage, papir, i zadiju ih Z3 kUClli rogalj iIi na koje drugo, ali sto vise mjesto u kuci. Nekoji ne sisaju Muske djeee Bve do sedme iIi devete godine. Kada djetetu bude cetiri do pet godina, salju ga u mejtef*). Mekjtebi iIi mejtefi su vjerske osnovne skoIe, u kojima djeca uce toliko vjeronauke, koliko im j~ nuzno, da budu pravi muslimani i muslimanke; da naime znaju glavne istine Bvoje vjere i da se znaju Bogu moliti. Veliko je veselje inlati kcerku, a jos vece sica za IDejtef. Dok je sincic jos sasvim mIad, dok ni ne misli u mejtef, Majka ga grli i ljubi i ljubeci ga tepa rou: "Dvanaes' majcini srea i dzigeriea, dvanaes' majcini dusa i zenica, kad ces ti, radostan bio svojoj majei, hatmu prouciti~ pa oa Majka veselje cini?" Dok to govori ljubi dijete, dize ga 11a rukama u vis i spusta u krilo od majcinc ljubavi i pomisli na onaj srctni cas, kad ce joj sincic nauke u mejtefu svrsiti i hatmu prouciti. Prije neg-o ce Inusko dijete u mejtef, dobije ono od oca ~vc nove haljine, a Majka mu nacini finu kesicu za musaf~, knjige, obir,no od plavc iIi sive cohee OSiffi toga smalajisao, narucio, rou je sretni haho i nove firalice, mekane cipele od crvene iIi zute jarecc kozc, a nR glavu mu metnuo nov, fino ukaIufljen fesic, da bude sto opremniji kad u skolu pogje. Kad dijete vidi, da se roditeIji toliko vesele danu, kada c.c ono u nlejtef i kad opazi, kako sc oni brinu, da ga sto ljepse opreme i obuku, naraVIlO je~ da se i sarno veseli danu, kada ce u skolu.
*) Pravilno lnekjteh, ali se obicno kaze meitef, pa sam i ja taj izraz zadrlno.
Djevoj~ice

131-

Dijete kao dijete, pa sve pita: "A koliko eu noei, draga neno, "jo pavati, dok pogjem u skolu?" . Kad oBvane jutro onoga dana, kada ee dijete u mejtef, ljubi .majka ranee svoje, pa mu govori: "Ustani, dnso moja, sada ees B hajrom, sa srecom, prvi put u Inejtef, pa kad se vratis iz mejtefs, majka ee ti kolac skuhati i meda ti u sahandziku, bakrenoj posu- ' dici, doniti, neka ti je slagje uciti. Kada se je dijete probudilo i ustalo, majka ga mije i ceslja koliko sarno moze ljepse, i sprema hodzi bajramluka, dar, da se, "dite ne stidi." Kada je majka dijete lijepo obukla, izmiIa i iscesljala, polazi ono u skolu, ali prjje valja da majku u ruku poljubi .i da hajr dovu, blagoslov, zamoli. Da ee majka svoje dijetc rado blagosloviti, a prj tome i izljubiti, razumije se sarno po sebi. Dok majka djetetu' hajr dovu daje,.mubareeleisu, cestitaju joj, prijateljice, komsinice i rodi~e, koje su se kod nje u to ime okupile i govore: "E da Bog da, zenska glavo, da rou hairli bude, pa da se ne uskajete ni vi, ni on. Da Bog da, da nauci, pa da od njega i zivi i mrtvi fajdu, korist, -vide i da njirne svak razi~ zadovoljan, bude, da veliki alim, ucenjak, izide, pa da bude, ja muftija, visi ~uslirnanski svecenik, ja muderis, profesor. Ima kr~jeva u Bosni i Hercegovini~ gdje stara nena, baka., ako je ziva, svoje unuce,- kada Ge prvi puta u mejtef poci, od dragosti na krke, na legja, prime i tako ga do avlinskih vrata iznese. Ona to radi za to, jer vjeruje, da ce joj unuk bolje uciti i lakse pamtiti, - sto hodz:l bude govorio, i da ce mu mejtef omiliti, pa kad ona umre, da joj jasin, poglavje iz kur'ana, sto se "prid dusn mrtvima uci", uoci svakoga petka i ponedjeljka prouci, izmoli. Kada ga je tako do avlinskih vrata donijela, skine ga, poljubi u celo i u obraze, a onda mu rekne po prilici ovu hajr dovu: "Bajde sine u sto dobrih casa, hajirli mi bio! U medresu mi iso, ako Bog da! I veliki alim posto. Na Oabu te nena opremalu.!" Dok to govori, kako vee i jest staro celjade mekana srca, zaplace, a suze joj curkom cure niz sta-raeko, narovano lice. Dok stara nena unuce na krke do avlinskih vrata nosi i dok mu hajr dovu poteze, zeli, prati ju sva kucna celjad; ne sarno domaci ukucani, nego i seizi, sluge za konje i goveda, hizmecari i hizrnecarice, kurni sluge i sluskinje. Kada je nena dijete do avlinskih vrata

132 -

donijela i kad rou je hajr dovu potegIa, uzme ga otac za ruku i odvede u dzamiju, da se Bogu pomole, a onda ce istom u mejtef. Kada je otac sa djetetom u mejtef dosao, najprije ce hodzu darivati. Neki dade pletu, stara cvancika, neki dvije~ a neki i vise, .kako vee ko moze. Kada dijete dogje u mejtef, dobije kaIfu, to jest monitora iIi boIje instruktora, koji ee ga poducavati i snjim, sto hodza kazuje, ponavIjati i ucvrscivati, a za to treba i kalfi DeSta bajramluka dati. To daje otac. Osim toga nosi dijete i od materine stralle hodzi gurabiju, jedna vrst kolaca, pa cevrmu, vrlo tanku, zlatom; srebrom iIi svilom izvezenu bijelu maramu, a neki dapace i boscaIuk, naime kosuIju; gaee i eevrmu, ne bi Ii hodza boIje oko djeteta dikatio, nastojao, jer se naSi muslimani drze staroga llRceIa: "Ko boIje ,maze, taj brze vozi", a i stare su nene jos u onaj dobri zeman, vrijeme, kazale: "Ako hoces da dite nauci, treba otac da podupre 'kesom, a mati casom", duboka bakrena posuda, u kojoj se peku kolaci, dakle jalom, kolacima. Bogati ljudi daju hodzi osim svega toga i po dukat, a majka djetinja salje, mn svila, pa slatkarij~ i boscaluk od velika vrijednosti, jer je u njemu svilaca k08ulj~l, a gaee od sajaluka, ,vrIo finog domaceg platna. Ovakav nacin darivanja ne nalazimo megjutim sarno kod musli mana, nego i kod krscana, sarno sto oni ne daju uciteljima ono1iko darova kao rnuslimani. Do pred neko trideset, cetrdeset godina vladao je taj obicaj i u drugirn zemljama, a na po ~e u susjednoj nam Hrvatskoj i 81avoniji. Taj obieaj vIada ondje mjestimice jos i danas, a osobito u Slavoniji u onim krajevima, gdje je narod imucniji, i gdje zive sanli domaei seljaci, naime starosjedioci, ~dje jos nema doseljenih Ceh~l, Nijemaca, Madzara i Ijudi drugih narodnosti. U cijeloj Hrvatskoj i Slavoniji rijetko hi kada, jos i za moga djetinstva, koji otac svoje llijete u skolu doveo, a da ne bi pri tome ucitelju "jabuku" iIi ~,milostu" donio. Te "jabuke" iIi "miloste" bile su nekada, a osobito ako je dijete bilo iz bogate zadruzne kuee, vrlo velike, te hi ucitelji u ime "jabuke" iIi "miloste" doblvali suha mesa, pilice, kokosi, purane, janjce, zito i drugo kojesta, a u vinorodnim predjelillla osim svega toga i po akov vina. Te "jabuke" iIi "miloste" davali su roditelji iz vise uzroka, a ponajvise za to~ "da sibe budu lakse" i da ucitelj - i preko

j I I

I
~

I I

133-

zakona - dozvoli djetetu, da za skolsko vrijeme ostane na dan, dv8. kod kuee, da pripazi na sitniju djeeu, da pomogne pri ktlkovom poljskom poslu, iIi da zamijeni cobana, volara, konjara iIi svinjara i da mjesto njega potjera marvu na pUu. Ovakove darove davali su roditelji uciteljima ne sarno kada bi dijete u skolu doveli, nego i pred sve vece blagdane, a osim toga svaki put, kada hi dijete kod k uce zatrebali. Danas, kada su batine dokinute i kada se strogo pazi, 'da roditelji avoju djeeu uredno u skole salju, te BU "jabuke" mnogo rjegje, a naravno je, da ce doskora sasvim prestati. Kada dijete dogje hodzi, poljubi ga u ruku i daje mu ono, sto rou je mati poslala. Hodza ce svako, a osobito bogatije dijete, lijepo docekati, pak primajue dar iz njegovih ruku, gladi ga rukom po glavi i obrazcicima i pri tome gledajuc u oca govori: "MaAallah! Maaallah! Je Ii ovo tvoj' sincic Alaga? Gle, gle, koliki je narasao!" Iza toga pita hodza novoga ucenika, kako mn je iine, koliko mu je godina i t. d. i dade mu novu elif-ba sufaru, poeetnicu, ako ju dijete nije od kuee donijelo. Jedva je hodza sufaru djetetu dao, stane ga jos pfed oeem uciti, da se biva vidi, kako ce dijete anlajisati, razumijevati. Dok hodza dijete uci, dijete obicno. anti iIi kima glavom u znak da shvaea, a hodza ee onda, da oea razveseli: "Znam js, da si ti sve anlajisao, jer se vidi na tebi, da si bas racavetli, razuman, ko i otac sto ti je, i obe amidze, strieevi. Iza toga iZ:l.bere starijega i boljega gjaka, koji ee ga poduCavati i kaze, da ce mn to biti kalfa. Dijete sad izvadi novae, sto mu ga je otac za kalfu dao i predaje ga svomu monitoru. Ako je i mati sto kalfi poslala, predaje mu dijete i njezin dar. Mati kao mati, tesko ceka kada ce joj se sinn iz skole vratiti. To znade ne sarno say komsiluk, nego i gradska iIi ako su u selu, seoska "fukara, sirotinja, i za to paze, ko ce prvi mladog gjaka ngledati, kad se bude jz skole vraeao. Ko ga prvi ugleda, trci Ato rou noge daju sretnoj majci, da mu dade mustuluka, dar u noveu. Kad mati euje, da joj se sin vraca, trci sva sretna, ko da joj iza dllgOg vremena iz tugjine dolazi, na 80kacna vrata, da ga prvadoceka, zagrli i izljubi, a nene u komsiluku, kad to vide, govore: "Blago majci, kad je i to doeekala I"

134-

<Jim je dijete doslo na avlinska vrata, grli ga Majka i ljubi i ljubeei ga vodi iIi nosi u kueu i vee putem kroz avliju i basamake, skaline, pita ga medenim kolacima, jer mu se je zihin, talenat, od velikog "ueenja" umorio, pa ee mu biti lakse kasnije uciti. Zensku djeeu salju u mejtefe obicno poeetkom mjeseca muharrema, muslimanska' nova godina. I zenskoj djeci tetose kao i muskoj prije polaska mejtefa i vesele 8e dano, kada ee u skolu krenuti. Ali je zensko i slabije i plasljivije od mnskoga i za tOo zove majka svoje rodiee, komsiniee i prijateljiee, da joj eereu priprave i osokole za mejtef. Vee nekoliko nedjeIja prije, nego ce eurieica u mejtef, dolazi u harem briznoj majei sad ova, sad ona komsiniea, rodica iIi prijatcljica, a petkom u veeer i njih vise zajedno, pa 0 cemu ce govoriti, ak() ne 0 eurieiei i mejtefu, sarno da je priviknu, osokole i razvesele, da vesela ode prvi put u mejtef, jer to mnogo vrijedi. Kad osvane dan, u koji ee mlada taliba, ueeniea, u skolu, skupe se i opet one kOIDsiniee, r('dice i prijateljice, koje su dijete za mejtef sokolile, da pomognu majei, da dijete sto ljepse obuee, umije i poceslja. Kada su ju tako obukle, izmile i pocesljaIe, ture joj pod pazuho elif-ba suharu, a onda se i same zaviju u svoje zavijace i krenu sve zajedno sa djevojeicom prema mejtefu. Kada je dijeteprekoraeilo kucni prag, uzme Majka za to vee priregjeni gjugum, oveea bakrena posuda, vode, lijeva vodu za djetetom i pri tome govori: "Kako lako voda iz grla gjuguma tekla, onako Iako, ceree, i ti svako ztije, svaki glas, iz usta hodzinih, primala i sve ti ko p() vodi islo." .
K~o svuda, tako ima i kod naAih muslimana dosta djeee, koja slabo uee, jer joj se zihin, talenat, tesko otvara. Kako nase muslimanke, a osobito starij~ zene, rado bajaju i u grab vraeaju, uroke i ograme skidaju i stravu salijevaju, isto tako nastoje one, da saznaju, za st~. djeca slabo uee i kako bi se tomu pomoci dalo. Evo eto one o tome kazu: "Ako imas dijete, koje slabo uei, daj mu svaki dan izjutra po nekoliko smokava, pak ce mu se otvoriti zihin za ezberleisavanje", pamtenje. lato tako dobro je davati djeei, da jedu sto vise lesnjaka dok idu u skolu, jer oni prouzrokuju ostroumnost. Ali ako je dijete i najostroumnije, ne daj mu nipoeto da jede mnogo orRha, jer ce od njih postati tupoglavo. Ako se djetetu teeko zihin

l
135 otvara, pokusaj jos i ovo: Gledaj da uhvatis kucnu lastavicu, ulij joj u kljun nekoliko kapi ~iste, bistre vode, pa onda odmah saspi onu vodu iz kljuna u usta onoga djeteta, koje slabo u~i. Tako uradi dva, tri puta, pak ce dijete postati ostroumno i parnet ce rnn Be otvoriti, jer lastavica svojom pjesmom Boga hvali, pak ce i njemu Bog pomoci, te ce i ono onako brzo govoriti, kako brzo lastavica cvrkuce. Odatle i dolazi, da se u narodu ~esto euje, da neko umije knjigu kao lastavica, da zna nesto kao lastavica i t. d. U Arapa opet ima jedan prekrasni kitab, knjiga., koji se zove Talim ulmuteallim. U toj knjizi pise, da gjunluk, tamjan, sa secerom i crvene rozacije, grozgjice, olaksavaju i uevrsCavaju pamtenje ako izjutra izjedes dvadeset i jedno zrno. Majke, koje imate djeeu, kojoj se zihin tesko otvara, pokusajte i ovo, mozda ce joj koristiti ! U mejtef ne mora niko ici; prisilnoga polaska skole nema, niti ga je ikada hilo, ali je naB musliman moralno obvezan, da BVOju djecu, i musku i zensku, i radi Boga i radi ljudi u mejtefe salje, jer djeea u mejtefima u~e, da zivi i mrtvi od njih hajr, korist, vide i da na OVOID i na onom svijetu sojima hosmud, zadovoljni, budu." Radi toga i polaze djeca vrlo marljivo mejtefe, pa BU' mejtefi obieno uvijak kao kosnice puni vecih i manjih ueenika i u~enica. Najbolji je polazak zimi i n proljeee, nesto losiji je ljeti, a najslabiji u jesen, jar onda moraju djeca roditeljima kod berbe kukuruza i drugog poljskog posla pomagati. Velikih ferija, kao eto su u osnovnim i drugim skolama nema. Isto tako imaju djeca i u obiene dane manje pro~do, nego u osnovuim skolama. ProBto imaju sarno svakoga petka, za tim mjeseca ramazana kroz citavo prije podne, da se mogn ispavati, jer se u tom mjesecn vrlo kasno na poeinaJt lijeze. Pridodajte tome jos sedam dana obaju bajrama i to su im svi praznici. Da nasi muslimani i bez obvezatna polaska skole, svoju djecu tako marljivo u mejtefe saljn, uzrokom je, kako smo vidjeli, njihova velika ljubav, koju goje naspram Boga i svoga vjerozakona, a onda i ljubav nasprama djece svoje, pak zele da i ona, za njihovo dobro, upoznaju i obljube BVOj zakon i da tako steknu "'svital obraz na obadva svita." Marljiv polazak mejtefa potpomaze ito, sto BU dzemati dosta maleni, a knee u njima ponajvise na okupu. Svaki ovakav dze~~t ima svoj, Makar i primitivni mejtef i svoga hodzu,

136 koji u njemu djeeu u zakonu poduCava. U Bosni i Hercegovini naSao sam vise dzemata, u kojima nije bilo dzamije, ali ga nema, u kome ne bi bilo mejtefa. U takovim dzematima mejtefi su De sarno skole, nego ujedno i bogomolje. Vee prve godine iza okupacije, dakle jos u doba nemira i ratne trzayice, bilo je u ovim zemljama preko pet stotina mejtefa i tako je na devet stotina muslimanskih stanovnika otpao po jedan mejtef sa po priliei devedeset za skolu sposobne djeee. Godine 1882. narasao je taj broj na 620 mejtefa, a danas ih ima tri ptita toliko, premda se naSa vlada za sibjan mekjtebe mnogo ne brine, jer OV8kovi zavodi ne odgovaraju svojoj svrsi. Glavni je predmet u svakome mejtefu arapsko iIi tursko pismo, a to za to, jer je kur'an pisan arapskim slovima i arap~kim jezikom, a nasi muslimani i ne teze za drugim, nego da mogu kur'an citati i barem donekle razumijevati. Osim kur'ana uee jos tedzvid i suruti salat iIi seraiti islam. Tedzvid je nauka, k~ko se pojedina arapska slova, a prema njima i rijeci izgovaraju i naglasuju, nairne, da Ii dugo iIi kratko, da Ii na nos iii na grlo, iIi se jezikom udara 0 zube iIi nepee i t. d., da gjaci mogu kur'an pravilno citati, a rijeci i recenice kako treba izgovarati. Suruti salat iIi seraiti islam, jest nauka 0 Bogu, 0 abdestu, 0 molitvi, postu, zeeatu i drugim temelinim istinama muslimanske vjeroispovijesti, koje mora znati svaki musliman i muslimanka. Zavirimo sada u koji od tih, osobito seoskih mejtefa i promotrimo ga poblize izvana i iZDutra. Mejtefi su kao i vecina muslimanskih seoskih kuCa obicno vrlo maleni; to su ponajvise drvenjare na jedan boj, ali ima i prizemnih gragjevina. U prvom boju, stanuje hodZa i njegova obitelj, a dolje je skola iIi bolje skolska soba, jer mejtefi nemaju obicno vise od jedne sobe, a i ta je malena, slaho iIi nikako okrecena, a cesto i dosta tamna. Sarno veci i bogatiji d~emati u kasabama i gradovima imaju vece i Ijepse mejtefe, ali takovih je i dana& dosta malo. Ima i takovih mejtefa po selima, gdje su u ~stoj kuci uz skolsku sobu i druge prostorije. Tu stoje hodzina goveda i konji, iIi ako hodza toga nema, kola, plugovi, kose, i drugo poljsko orugje, iIi tomu sliene stvari. Svi BU mejtefi prostrti carsafima iIi hasurama, a sarno neki to neki cilimima. Na tima cilimima, earsafima iIi hasurama klanjaju

137-

djeca sa hodzom ikindiju, a nekaka i druge vaktove, jer nas ,musliman ne smije, osim u velikoj nuzdi, klanjati' na goloj zemlji, a i to sarno onda, ako je zemlja suha i sRsvim cista. U skolskoj sobi nema ni slika" ni zemljovida, ni drugih ucila, jer ih za vjeronauku ne treba, a nema cesto ni pokucstva. Tu je na prednjoj strani pokraj zida drvena, obicno 108a duga secija, i na njoj stari izlizani minderi napunjeni slamom iIi vunOID, na kojima sjadi hodza i odatle nadzire rad svojih ucenika. Gjaei sjede pred secijom u redovima na koljenima, pa kada se je koji umorio sjedec nn jednom koIjenu, podmakne drugo i tako redom dok nastava traje. Pred svakim redom djece, pruzila se je prosta, neobojena drvena klupa bez llaslonja('~, koja je visoka da djeci, dok podviv noge na zemiji sjede, do prsiju seze, a dugacka skoro tako, kao sto je soba siroka. Na tim klupama iIi kako ih nasi muslimani zovu, pestetima, leze djeciji kitabi i druge stvari~ koje im kod nastave trebaju. Ima i tako siromaAnih Inejtefa, u kojima nema ni prostirki, a nema ni pestetn, nego djeea sjede na goloj zemlji, a knjige drze u rukama, i tako citaju. Kada djeca ulaze u skolsku sobu, ostavljaju pred vratima obucu pa ulaze u skolu iIi bosonoga iIi u carapama, a bogatija i u mestvarna, s8svim mekanim donjim eipelama od zute iIi. erne koze, da ne prljaju onih carsafa, hasura iIi cilima. U mejtefima nema skolskih podvornika, nego djeca mem, peru i ciste skolske sobe sarna. Skolske sube peru obicno svakoga mjeaecs po jedan put, a peru ih skoro uvijek starije i jace djevojciee. Mesti i cistiti moraju ih sva djeea po redu i to svake sedmice drugo. Osim toga duzna su djeca, da u zimsko doba lo.ze skolske peci. Djeca iz boljih i bogatijih kuea, kao i ona, koja au slaba i malena, ne moraju sarna peci loziti~ nego ih moze ko drugi iz njihove kuee iIi za placu naloziti, a iato tako i pod u skolskoj sobi oprati i sobu pomesti i pocistiti. Vee od starine uveden je po svoj Bosni i Hercegovini obieaj, da u zimsko doba svako dijete svakoga dana i prije i poslije podne ponese po jednu pracu u mejtef. Tima pracama loze ne samo skolske 8Obe, nego i hodzin stan, a sto drva preostane, to je hodzino; on ih moze za se upotrijebiti, a moze ih i prodati.

-138 U mejtefima poduCavaju se eva djeca zajedno, sarno sto BU muAka. lla iednoj, a zenska na drugoj strani mejtefa. U vecim mjestima, g<\je ima vise mejtefa, polaze muska dje(~a muske, a zenska zenske mejtefe.. Bodza se sa djecom u mejtefu bas mnogo ne muci, nego mjesto njega rade ponajvise stariji gjaci; monitori, iIi kako ih nasi muslimani zovu, kalfe, a on sarno sjedi na seciji i nadzire njihov rad. U mejtefima uee sva djeca glasno, obicno pq dvoje, naime gjak i njegOY kalfa. Kalfa govori naprijed, a gjak ponavlja onda, obicno sasvirrl mekanicki ono, sto mu onaj govori. Sada si predstavite kQliki je zamor, a eesto i vika u takovoj sobi i oko nje. Moram priznati, da kada sam prvi put, a bilo je to u Maglaju na Bosni, stupio u Inejtef i cno isprvice onaj sum, pa onda za~or i viku, da sam se zaeudio, pa i danas jos ne razumijem, kako se djeca u onom zamoru mogu snaci, kako svako slusa, cuje a i razumije samo svoga monitora i kako moze jedno da odvike drugoga uei i pamti ono, sto mn se govori. Dok monitori i mlagji gjaci tako rade, sjedi hodza bezbrizno na svojoj seciji iIi ispravlja pogrjesno izgovorene arapske, turske iIi perzijske rijeci, a kraj njega pruzila se je siba, duga obicno kao i skolska soba, pa ako opazi, da koje dijete ne uei, da je nemirno iIi da ne slusa svoga monitora, dohvati sibu.. pa udari njom ODO dijete, da ga sjeti na rad i poslusnost. Tjelesna je kazna ne sarno u mejtefima, nego i u visim muslimanskim ueevnim zavodima dozvoljena i rnditelji, premda djecu vrlo ljnbe, ne sarno, da ne spoeitavaju hodzama ako im djecu tuku, nego ih mole, da ju biju i sibaju. Oni vele, a to cesto i ponavljaju: "Evo ti hodza dite, bij ga i sibaj ga; tvoje meso, a moje kosti." To jest sibaj ga koliko ti drago, sarno mu kostiju ne lomi. Tjelesna se je kazna tako u nasim sibjan mekjtebima udomacila, da roditelji ., a osobito oei, drze da mejtefi, u kojima se djeca ne sibaju, mnogo 11e vrijede, jer dijete je dijete, pa kako ce uciti, ako ga ne nagonis na to? JOB i danas cuje se u narodn, ako je koje dijete soo nevaljana ncinilo, da dzemacani, osobito u kahvama i na sijelima, hodzi ko porugljivo, dobacuju: "Bodza, ne boje te se dica!" a hodZa. da iQla kakvu takvu satisfakciju, odgovara: "Beli ni ja dice!" Zensku djeeu ne sibaju toliko kao musku, jer je zensko i slabije i njeznije od muskoga; grjehota ga je dakle tuci. Da ovak~

139-

strogo postupaju. s muskom djecom, uzrok je, sto se za uzgoj muskoga djeteta kad malo ponaraste, ne brine vise njezna majka, nego ozbiljni i strogi otac. Uzgoj zenske djece prepustaju vise materama, pa neka one uzgajaju kcerke kako hoce i kako misle, da ee biti najbolje, ali za to ipak. vrse muzevi nadzor i nad materama i nad kcerima i paze, da majke svoju djeeu odvise ne razmaze. Da narod zahtijeva, da hodze sibaju djecu, uzrok je, sto nasi muslimani vjeruju, da je siba u dzennetu nikla i kad se njom djeca tuku, da ona bolje rastu, a cuo sam u narodu i ovu vrlo znacajnu recenicu: "Kuda hodza bije, tuda koza tije," jace raste. Prije nego ce musko dijete radi vecih pogrjeaaka sibati, m,ecu ga u falake. Falake BU vrlo osjetljiva i po nasem svaeanju necovjecna kazna. Dijete povale na zemlju, noge mu u gleznjima svezu kajisem iIi konopcem 0 kakvu odeblju, za to vee odregjenu sohu iIi motku, sohu podignu na ruke iIi na ramena tako, da djetetu glava prema zemlji visi, a onda rou po golim tabanima udare toliko stapa, koliko je to hodza prema krivici doticnoga odredio. lma i takovih mejtefa, u kojima moraju sva djeca aminati, to jest glasno govoriti: "Amin! Amin!" dok koje dijete sibaju jer je sramota, da se kod sibanja cuje plac djeteta. Uzgoj dakle kroz spartanski.. Za vr~jeme nastave moze svaki, a osobito seoski hodzR i "cigar" zapaliti, a moze i svoje goste duhanom i kafom pocastiti. Za vrijeme nastave ~.e~to se dogagja, da sad ovaj sad ollaj otac iIi dzemacanin unigje u mejtpf, jer svaki roditelj i iole odlicniji musliman iz onoga dzemata ima pravo, da u mejtef unigje kadgod hoce, da vidi kako djeca uce i sto hodza radio Bodza treba sada, da oca koga djeteta iIi odlicnijeg dzemaeanina lijepo doceka i da ga kafom, i quhanom .,poCa~ti. Dok oni sjede, kafu piju, puse i razgovaraju, rade kalfe i dalje i tako nastava, po njihuvom misljenju, mnogo ne trpi. U nasih muslimana nema odregjenog vremena, koliko ce koje dijete mejtef polaziti, vee koje je darovitije, Bvrsi skolu prije, a koje nije, kasnje. Tako dakle ima djece, koja svrse nauke u mejtefn za. tri iIi cetiri, neka zg, pet iIi sest, a neka bogme jedva i za deset godina, dok naime ne pronce kur'an i ne nauce nesto t~dzvida i 8uruti sa.lat. lsto tako nema propisa, ni kako ce hodza svoje gjake uciti, sto ce i koliko ce u jednoj godini svrsiti, nego je sve to

-140 prepusteno njegovoj sposobuosti i savjesnosti. U mejtefima dakle niti je nastava jedinstvena, niti ima staine naukovne osnove. Kada dijete dogje u mejtef, dobije ono, kako rekosmo, elif-ba Bufaru, to jest alfabet arapskoga jezika. Sada ono uci citati najprije arapska slova, a kada je naucilo dobro poznavati sva slova, uce ua citanju rijeci i receniea. Na pisanje mnogo se ne pazi; pisati uce tek u ruzdijama. Sarno neki te neki inteligentniji i uvigjavniji bodze, a osobito oni u gradovima, poduCavaju djeeu u citanju i pisanju zajedno, ali takovih je jos i danas dosta malo. Kada je koje dijete naucilo arapski citati, a eventualno i pisati, dobije kur'an, ali ne cijelu knjigu, nego samo odlomke iz kur'ana. Najprije dobije ono ammedzuz sufaru, to jest prvo poglavlje iz kur'ana. Ammedzuz Bufara pocinje po nasem racunu sa zadnjom, naime sa 600. a po muslimanskorn, sa prvom stranicom kur'ana, pa Bve do 580. stranice. Da ovo 'razumijemo, moram reei, da nasi muslirnani biljeze strani~e svojih knjiga kao i mi, ali ne pocinju citati sa pry-om, nego sa posljednom stranicom i da citajn ne s lijeva na desno, nego s desna na lijevo. Kao sto citaju, isto tako i pisu. Kada je koji gjak proucio ammedzuz sufaru, dobije tebareke Bufaru, koja pocinje sa 580, a svrsava sa 560. stranicom kur'ana. Kada je i to proucio, dobije kadsemia dzuz Bufaru, koja pocinje sa 560., a svrsava sa 540. stranieom. Napokon dobije i vezariat sufaru od 640. do 520. stranice, a kada je i tu proucio, prime cijeli kur' an da i njega prouci. Prve cetiri sufare kur'ana stampane su, kako smo vidjeli, 8vako u posebnoj knjizici. To je ucinjeno za to, da se kur'an po djecijim rukama ne prlja i ne dere. Odraslijim i zrelijim gjacima mogu dati kur'ane, jer oni vee znaju sto je kur'an i kako moraju na njega paziti. Kur'an se naime mora drzati na povisem i sto ciscem mjestu, da po njemu prasina i druga necist ne pada. Osim toga ne smije on biti ispod, niti spored covjecjega koljena i za to BU danas mnogi, a osobito inteligentniji i uvigjavniji muslimani protiv pesteta i z&htijevaju visoke klupe kao sto su u osnovnim i drupim zemaljbkim skolama, jer ako su knjige na pestetima iznad koljena manje dje~e, ono 8U ispod koljena hodze, vecih gjaka i drugih odraslijih ljudi, koji u mejtef dolaze. Kur'an je muslimanima tako Bveta knjiga, da ga ne ce u ruke primiti, dok nijesu abdesta uzeli. Radi toga De

.-

141-

I
t..
I

ne trpe oni, da koji inovjerae, bio on ko mn drago, njihove kitabe uopce, a knr'an na po se, po rukama poteze, niti dozvoljavaju, da iko, pa i njihova djeea u mejtefima na pestetima Bjede. Gjak, koji je kur'an, tedzvid i suruti Balat proueio, svrsio je nauke u mejtefu, ali ako hoce, moze sada fla i druge predmete, kao 8tO su ilmi hal i bergivija uci. nmi hal je nauka, koja govori 0 glavnim pejgamberima, to jest Bbzijim poslanicima i ljubimcimn, pocam od Adema, Adama, pa do Muhamed pejgambera. Osim toga sadrzano je tu i obredoslovje, to jest nauka, kako se abdest uzima i Bogu moli, kako se posti i zeeat daje, kako se za rahmetle, pokojnike, moli i t. d. Bergivija je nauka 0 Bogu i Bozjim svojstvinlU, a osim toga govori i 0 obredoslovju, naime za sto se avdest uzima i Bogu moli, za sto se zecat daje i tako dalje, jednom rijeei, to je prosireni suruti salat i ilmi hal. Te predmete mogu naravno uciti sarno u onim mejtefima, u kojima sluze hodze, koji to i sami znaju. Za to i paze dzemacani vecih i bogatijih dzemata, da za hodze izaberu ueene i sposobne ljude, da im djeeu sto bolje u zakonu pouee i ucvrste. Ko je u prijasnja vremena proueio bergiviju, to jest kitab, u kome su sadrzane glavne istine i dogme muslimanskog vjerozakona i koji je naucio obredoslovje, to jest, kako se abdest uzima, kako se pred narodom u dzamiji klanja, kako se meiti, pokojnici, kupaju i kopaju, kako se vjenca i t. d., mogao je jos do pred koju godinu i hodza postati. Danas je naraVDO, kako u svemu, tako i u tomu sasvim drukcije; danas moze biti hodza sarno onaj, koji je svr~io prop~sane nauke u kojoj medresi. Kada je koje dijete svrsilo nauke u sibjaD mekjtebu, polaze pred hodzom i sakupljenim narodorn ispit iIi kako nasi muslimani kazu, uci hatmu. Hatma se moze i vis~ puta uciti, ali je glavno kad se kur'an prvi put prouci. Sarno vrlo marljiva i osobito darovita djeca mogu hatmu prouciti i prije tri iIi cetiri godine, ali se to rijetko dogagja. Da djeca tako tesko svrsavaju sasvim lake i elementarne nauke u sibjan mekjtebima, uzrokom je prije svega to, sto u njima rade neuki a ponajvise takovi hodze, koji nij<'su ucili, niti znaju stogod 0 pedagogiji i metodiei, te sto sami u skoli vrlo malo rade i sto skoro say rad prepustaju svojim kalfama i monitorima. Kraj toga ne smijemo zaboraviti, da djeea ono sto ucc,.

142' -

uee u stranom i za djecu vrlo teskom arapskom, a donekle turskom i perzijskorn jeziku, pa nije ni eudo, ako k~aj tako slahe iii bolje nikakove metode, ne mogu da za tri iIi cetiri godine svrse tako teSku rabotu. IU onaj dan, kada ce dijete ueiti h8.tmu, dolazi u mejtef osirn hodze i ucenika i otac onoga djeteta, koje ce hatmu uciti~ njegovi rogjaci, znanei i prijateIji. Hodza sjedne na seciju pred djeeu a otae i ostali s jedne i s druge strane hodze i hatma zanocne. JOB dijete nije hatm~ ni proueiIo, a vee je eno dosao i somundZija i donio punu tahtu, dasku, vrucih sornuna iIi simita, pa ce ih poslije hatme dijeliti megju skolsku djecu. Svako dijete dobije po jedan somlin iIi simit, a ODO, koje je hatmu proucilo, dva. Aka je otac djeteta, koje je hatmu proucilo, imucniji, dobiju djeca na somun i vruce halve. Halva je vrIo slatko jelo od finog psenicnog brasna, skroba i meda iIi seeera. Iza kako su djec~ dobila halve i SOInuna~ uei hodza dovu, zahvalnu molitvu i dok on uci, djeca neprestano, jakim glasom od- . govaraju: "Amin! Amin!" Kada je hodza dovu proucia, idu djeca kuci. Poslije tog.a daruje otac hodzu novcern iIi mu daje kakav dar u naravi, a osirn toga c"asti njega i ostale crnom kafom. Kada su se taka malo porazgovorili, popili koji fildzan kafe i popusili ciga retu, dvije d~broga duhana~ idu svojim kucama. Bogati muslirnan vodi hatmu iz mejtefa kuci, to jest sva djeea svi oni, koji su kod hatme bili, idu njegovoj kuci, hadza, stariji i ugledniji ljudi naprijed, a djeea sve dvoje po dvoje za njima odostrag. S jedne i s druge strane djece ide jedan iIi po dva causa. To su djeeaci, koji paze na os~aIu djecu. ~Iati iIi sestra onaga djcteta, ko;e je batmu proucilo, daje eausima vezene peskire iIi cevrmc, koje ani sehi na ramena prikopce. Sada idu tako ad jednoga harema~ grobja, do drugoga. Pred grobjem stann, a hodza uei "prid dusu mrtvima". Dok hodza uci, odgovaraju oni: "Amin! Amin!" Kada su obisii sva grobja i na svakomu se Bogu pomolili, idu u redu, kako su iz mejtefa posli, kuci onaga djeteta, koje je hatmu prouciio. Pred kucom docekaju hatmu muskarci .iz one knee iIi iz rodbine i u \edu je u avIiju. Dijete, koje je hatmu proucilo, ulazi prvo u kneu. U kuci ga doceka sestra iIi ako nema sestrc, koja druga djevojka iz rodbinc iIi komsiluka, prihvati l1jegove musafe, knjige, i uvede ga u kuc,u. Poslije toga idu muskarci u ahar, doticno u sclamluk, a

l.

I.

_.
"

'

casti I\.li II e ), osokojoj igje u

la na-

~ene

143-

i djevojke u harem. Djeca dobiju i opet halve i somuna i idu svojim kucama. - Da ce sada sre~ni otac i majka i opet darivati hodzu i kaIfu, razumije se sarno po sebi. Kada su djeea kuci otisla, idu pozvanici na zijafet, cast, no. koju je majka pOZTala sve svoje rodice, kOm8inic~ i prijateljice. Gim koja dostinja u harem unigje, mubarecleise, cestita, sretnoj majci obicno rijecima: "Allah mubarec ejle!" "Da Bog sretno ucini!" na sto majka odgovara: "Allah razijola!" "Da bude Bogu na slavu!" a onda se Bvakoj zahvali na dosluku, prijateljstvu, i zijaretu, posjetu. Pridosle zene i odraslije djevojke posjedaju sada po minderlucima i secijama, a iza toga ce svaka maloga "alima", ucenjaka, pomilovati i dati mu dar, koji je donijela. Neka donese kolaca, osobito gurabija, neka vezene cevrice, izvezene maramiee, i u njima sekerlama i VOM kao oraha, jabuka, krusaka, leSnjaka, rezacija, smokava i t. d. Sasvim siromasn~ donesu barem jednu iIi dvije jahuke, prazDoruka ne dolazi ni jedna. Kada su hanume i djevojke darovale dijete, koje je hatmu proucilo, skinu sve svoje zavijace i gornja odijela i tako se rahatleoaisu, razonode. Sada je reda, da majka i starije sestre, ako ih nas Dlali ncenjak ima, pogoste svoje dostinje. One iznose ponajprije serbo u mastrafli, lijepo obojenim casama, a za tim cr"u kafu u obicnim findZanima. Starije i odlicnije zene dobiju kafu radi vece pocasti u fagfurijama, vrsta velikih, cesto vrlo skupocijenih findzana. Na kraju iznese se halva, to obligatno muslimansko jelo kod skoro svih hatmi, sunnetenja iii obrezovanja i vj encanja. Dok tako jedu i piju, pripovijedaju si zene, ko zene, 0 svemu i svacemu, ali ponajvise 0 danasnjem' mubareku, veselju. Tako se one razgovaraju i eglcnisu Bve do kasne veceri, a onda se stann razilaziti. Na polasku vele domacici: "Dovale prijo!" "S Bogom prijo!" a domacica ih prati sve do avlinskih vrata i govori: "Ej sahadile!" "U dobri cas!" iIi po nasem: "Sretno!" Dok majka casti svoje dostinje i prijateljice u haremu, casti otac svoje prijatelje i ZDance u selamluku, sobi za muskarce. Ali 110 sarno da on casti svoje priiatelje i znance u svojoj kuci, nego, 080bito ako je ugledniji i imucniji, placa. tako zvanu dzabu u kojoj kahvi. Kahvedzija "spece" dosta kafe i ko mu toga dana dogje u kahvu, pa bio to i crni cigallin, dobice fihdzan, dva dzabe. Da nu-

144 --

l:od zna, kada i gdje se pije dzaba, proviruje kahvedzija svaki Cas !{roz pendzer svoje kahve i vice sto mu grio daje: "Dzaba! Dzabaaa!" Osim toga pOCastice sretni otac kroz osam dana svakoga, ko mu dogje u magazu iIi Da cefenak, da mu mubarecleise. Ovo je evo slika sibjan mekjteba, kakvi BU bili prije okupacije po cijeloj zemlji i kakvi su jos i danas U mnogiIn selima, nek.im kasabam~ dapa~.e i u gradovima. Videci zemaIjska viada, da ovakovi zavodi ne odgovaraju 8VOjoj svrsi, osnova godine 1894. u dogovoru. sa vakufskim povjerenHtvom u Sarajevu tako zvane mekjtebi ibtidaije. Na taj korak skionuli su nasu vladu ugledniji, i inteligentniji muslimani, jar BU uvidjeli da BU im skole daleko zaostale za osnovnim i drugim ikolama, sto ih je viada poslije okupacije otvorila. Mekjtebi ibtidaije BU muslimanske vjerske osnovne skole, a sIiclle BU starima mejtefima sarno u toliko, sto se i u njima pocinje uciti od elif-ba sufare. Od starih mejtefa razlikuju se u tome, ito u njima sluze mnogo vrsniji ucitelji, naime oni, koji BU svriili darulIDuallimin, novo ustrojenu islamsku uciteljsku skolu u Sarajevu i HtO imaju propisanu jedinstvenu naukovDu osnovu. U mekjtebi ibtidaijama nema vise pesteta, nego BU U njima kiupe kao i u oBtalim ucevnim zavodima. Skolske BU sobe ciste i svijetle, a za pisanje imaju table kao i u oSllovnim skolama. Ucitelji, koji su llamjesteni u mekjtebi ibtidaijama, vecim su dijelom mladi naobrazeni Ijudi, svjesni svoje zadace i uciteljskoga poziva. Oni BU najprije u kojoj medresi proucili isiamske nRuke, a onda u darul-mualliminu, najnuznije iz pedagogije i metodike, i za to mogu mnogo uspjesnije djelovati od svojih st.arijih kolega, koji 111etodike ni po imenu poznavali nijesu. Mekjtebi ibtidaije osniva i uzdrzava zcmaljsko vakufsko povjerenstvo, a ucitelje imenuje reis~dl-ulema iIi u njegovo ime i u Z:18tupstvu, predsjednik zemaljskog vakufskog povjerenstva. Posto zemaljsko vakufsko povjerenstvo mekjtebi ibtidaije uzdrzava i uei.., tclje placa, im3 ono pravo, da ih nadzire, te ih za sada nadziru ka<lije iIi njihovi zamjenici onoga kotara, u kome su ibtidaije. U llovije doba radi se 0 tome, da se za te skole imenuje nadzornik, l~oji inteligentniji musliman, koji ce paziti, da se muallimi, ucitelji, k.od nastave drze pravila i zahtijeva moderne metode i pedagogije.

-145 Rijetko je koja institueija U ovim zemljama megju DaAim muslimanima naisla na takove simpatije i na toliko odziva kao mekjtebi ibtidaije, premda ima i takovih Ijudi, kojima ni to nije po cudi i koji hi voljeli, da je sve pri staromu ostalo. Tome se megjutim' ne smijemo toliko ni euditi kad znamo, da je to nova institucija i da su nasi muslimani, osobito stariji narastaj, u vjerskom pogledu upravo okorjeli kODservativei, koji misle da im vjeri prijeti opasnost, ako se sarno i za jotu od staroga otstupi. U prkos tome osniva se svake godine Bve to vise mekjtebi ibtidaija, te su danas vee uvedeni De sarno po svim gradovima, nego i u mnogim kasabama, dapaee i u nekim selima. Kada je dijete svrsilo mekjtehi ibtidaiju i proueilo hatmu, ide iIi u narodnu osnovnu skoIu, gdje uz vjeronauku, -uei svjetske predmete, iIi u medresu, da se upozna sa visim muslimanskim vjerskim naukama. Ovom zgodom mogli bi reci koju 0 ruzdijama, medresama, darul-mualliminu i serijatskoj sudackoj skoli iIi nuvabu u SarajevuJ te 0 najnovijim skolama za muslimansku zeosku djeeD i djevojke, ali 0 tome drugi put.

Kao sto ko<l Jevreja i nekih isto~nih naroda, iato je tako i u muslimana zakonom propisano, da se obrezuju iIi kako oni kalu 8unnete. Djeeu sunnete od prve do desete godine, ali ponajvise kad 8U navrsila treeu, petu iIi sedmu godinu. Neki sunDet~ djeeu priJe nego c.e u mejter, a neki, kada su vee dovoljno poducena u glavnim naukama svoje vjere, kada su naime proucila hatmu. Veliku veeinu djece osnnnete megjutim jos prije polaska skole, jer sto je dijete mlagje, to ce Iakse boli podnijeti. Djeeu sunnete uvijek u petak u kuci onoga, koji dijete snnneti. Kada se dijete sunneti, dobiva kuma, koji ga kod sunnetenja drzi. U dan, kada ce dijete sunnetiti, dogje kum i donese djetetu novo erno odijelo. Osim kuma dolaze na sunnetenje svi bliznji i daIjnji rogjaei, zatim ocevi znanci i prijatelji. Prije nego ce dijete sunnetitj,. rucaju iIi veceraju svi zajedno. Iza toga klanja kum i berber, koji ce dijete sunnetiti, dva reeata. Kada BU dijete osunnetili, poloze ga na duseke. Kum uzme
10

146-

kesu, u koju jc metnuo nesto novca i dade je djet~tu. Iza njega. dolaze svi gosti redom djetetu, tjese ga i daruju novcem. U isto vrijeme dok se muskarei sastaju u selamluku iIi aharu i 8unnete dijete, sakupljaju se zene u haremu, pa i one tu rucaju iIi ve~eraju. Kada su muskarci svoj ~in obavili i iz ahara otisli, ostaju zene i dalje u haremu. Kada muskarci iz kuee izagju, ode k:u;ma svome kum~etu i daruje ga novcem i haljinama. Sunnetenje je u naAih muslimana najveca familijarna s;vecanost i veselje. I najsiromasniji musliman nastoji da u taj dan sabere oko sebe 8tO vise prijatelja, da se snjima proveseli. Bogatiji muslimani, a na po se ugledni age j begovi pozivaju na sunnetenje pedeset, stotinu i vise stotina Ijudi. Sluzeei ovo sedamnaest godina koje u Bosni, a koje u Hcrcegovini, inlao sam dovoljno zgode, da vidim, sto muslimani d9 sunnetenja drie i koliko ga cijene. Vee prve godine, kada sam naime doSao u ubavi i vrlo romanticni Maglaj na Bosni; hilo je to godine 1889., suunetio je daleko poznati Btarina~ danas vee rahmetli Salih beg Uzeirbegovie Bvoga sioa. On je kroz pune dvije nedjelje castio redom Bve muslimane u Maglaju i okolici, za tim Bve svoje kmetove, a napokon je u gostionici priredio sjajnu veceru za Bve cinovnike i casnike, koji BU u to doba bili u Maglaju. Iza toga priredio je originalnu narodnu utrku. Svaki musliman, koji je imao dobra konja, mogao se je utrkivati. Utrkivalo se je bez sedla i stremen8. Svako je mogao jasiti sam _svoga konja, a mogao je i koga drugoga najmiti, da lla njegovom kooju umjesto njega jaAi. Utrci prijavilo se je preko dvadeset konjanika sa izvrsnim, istina malenim, ali zivahnim, .brzim i ustrajnim bosanskim konjima, a kako i ne c.e~ kada je Salih beg za prvu nagradu odredio konja, vrijedna oko dvjcsta kruna, a za drugu finu cohu. Svjetine skupilo se "ko na gori lista". Say Maglaj i okolica; i veliko i malo, i starn i ll1lado, sve je hilo na Dogama. Na ureeeni znak potrcase konji; utrka je pocela. Svjetina je mabala rukama i maramama i bodrila jahace i konje vicuci: "Bolje Huso!" "Ne daj se Ibro!", a konji tree, kao "ptice la:stavice". Sve je bilo uzrujano, sve je tesko ~ekalo, da vidi, ko ee prvi cilju stici. Pri tome je bilo i smijesnih i zalosnih prizora. Eno konjaniku; dobar konj, dobar konjanik,mislis ujagmice prvu llagradu, ali l'as pred ciIjeol konj se zbuni, uplasi, sta Ii i zakrcnu u stranu,

147-

a drugi ga pretece i odnese mu Bkoro Bjegurnu nagradu. Neki BU padali B konja; jedan lijevo, drugi desno, ali ko mal'i za to, sarno naprijed, svako hoce, da je prvi. Kolikim su odusevljenjem i urnebesom pOCastili pobjednike; konje i konjanike, neda se opisati. Konje i konjanike povedose u velikoj slavi kroz Maglaj. Za njima iSla je dabulhana, eiganska' glasba, a za dabulhanom valjala Be Bvjetina~kO uzbibano more.

"

..
.
;

Konjanlk::vjeZba konja za

trku.

To je bilo prije podne. POBlije podne odriala Be je druga, vrlo originalna bosanska zabava. Na otvorenom polju izvan gracia, a na velikoj ravnoj poljani Bkupila Be i opet Bva Bila Bvijeta da vidi, kako ce cigani na mijeh Bkakati. To je evo ovako: Jareea Be koia iRkrenc, llapiri i dobro saSije, da ne moze vazduh iz nje izlaziti.

148_

-- 149 -Kola Be namaie zejtinom i postavi na zemlju. Narod je vee dotle nacinio velik okrug oko mjesine, docim je desetak petnaest hoBOnogih cigana eekalo na znak, da pocnu skakati na mijeh. Ko probije mijeh, dobiva dvadeset kruna nagrade. Na dani znak stanu jedan iza drugoga skakati. Skoci prvi, mijeh se malo stisne, za tim se ispruzi, a naA momak koliko je dug i sirok, zapliva u zraku i za Cas poljubi zemlju. lza njega skoci drugi, pa treci i tako redom, ali svi popadase; jedan na trbuh, drugi na legja i za kratko vrijeme

I I
I

I
I
(

Cieanin. vidio si samo, kako se jedan koprca preko drugoga, a svjetina se svija od smijeha. Dvojica iseasise ruke, ali im ih odmah namjestise. Ta zabava trajala je puna dva sata, a svjetina se nije umorila smijuei se, a cigani skacuei, dok se jednomu sreea ne nasmijesi, SaT na mijehu popusti, a on odnese obeeanu nagradu. Odmah iza toga bila je utrka pjesaka. Deset blijedih ciganskih lica i dva puta toliko, kao ugljen crnih ociju, pazilo je na znak, kada ce potreati, jer koji prvi dogje cilju, dobiva "peticu" u tvrdo. Svi su se poiasevima cvrsto utcgnuli, da budu laksi i brZi, svi su

150-

bosonogi i gologlavi, a gomje im tijelo golo, rnakar cia je zirna bila. Na ciani zoak potrWe: ovaj posmu, onaj pade, trecega je takmac rukom potisnuo, dok pobiednik ne stiZe cilju i sa Atapa ne skine "petieu". Tako Be je eOO svriilo 8unnetenje Salih begova sm&.

Cigance igra. Ali ne sarno kod sunnetenja, uego su i kod hatme i zenidbe utrke u obi<laju. Utrke se obdrZavllju ponajvise u sjevero -iztocnoj Posavini, a na po se u Gornjoj i Donjoj Tuzli, Gra<lanici, Janji, Brezovompolju i Gradacc\U, rodnom mjestu junllcine Huseinbega, kapotana Grada.aceviea, koga je pokojni, u Bosni vrlo obljubljeni hrvatski pisac, Josip Eugen Tomic, u svojem prekra:mom djclu "Zma; od Bosne" tako lijepo i vijerno opisao.

III.

,ASIKOV,A)'JJE.
I ,I

~~
I

)sikovanje, ah to asikovanje! Jma Ii i~ta ./ idealnijeg i ugodnijeg od asikovanja?! Doha kada je covjek kao mladic za po- gl d Ijubljene djevojke zrtvovao dane i noci, kada nije imao drugih misIi ni zelja, nego da vidi caricu srea svoga i da cuje milu rijec njezinu, nikad Be ne zaboravlja. Dani, kada ga je IIjezni stiskaj dragine ruke, slatki posmjeh s njezinih ustiju ucinio najsretllijim covjekom na zemlji, neizbrisivi su u sreu i pameti. A tek prvi zagrljaj, prvi poljubac? lIma Ii covjeka na zemlji, koji bi na. to zaboraviti mogao? (jim je asikovanje idealnije i njeznije, tim je i ljubav cisCa i plemenitija. Ali ako je iko nesebiean, njewn i idealan asikdzija, to je nM musliman, koji Mikuje nedjelje i mjesece, a ne smije u kueu drage svoje, niti se usngjuje, da svome idealu, svojoj ljubljenoj djevojci, samo i ruku stisne, a kamo Ii da ju privine na junacke grudi i da izljubi ono milo lice, one rumene usne i one plave iIi erne oci, koje su mu u snu i na javi u sreu i pameti.

-152 Prije nego progovorimo 0 aikovanj~, da reknemo koju 0 i djevojci. Kada djevojci bude ~etrnaest do petnaest godi~, bude djevojkom, Sada ne smije ona vise sama iz kuee, -a ako ide 8VOjOj prijateljici iIi rodici, v~Ija joj ogrnuti feredzu kao i udatoj zeni. Djevojka ne smije vise u earmju, a ne smije oi na ona mjesta,' kuda mnogo svijeta. hoda. Ako kuda ide, mora paziti, da ide 8ok~ cima kuda najmanje svijeta prolazi. Za to progjes Ii kroz kojitihi muslimanski dio grada, moci eel vidjeti, kako je ovdje iIi oridje, bez Burna, brzim korakom prosla zenska prilika - to je djevojka, koja si je pokrila lice duvakom, dugom' tankom bielom ma~om, pa je skocila preko puta u kornsiluk iIi se zuri u rod iIi 'svojoj prijateljiei. Strogo po serijatu ne hi djevojka smjela u duvaku iz kuee izlaziti, ali se je vee od starine uobieajilo, da mole pod dnvakom u komsiluk iIi u rod iIi svojoj prijatelji~i,. ako joj kuCa nije daleko. U Sarajevu, gdje je svijet slobodoumniji, djevojke se obicno ne kriju, ali za to ne ees nikada vidjeti, da hi koja' hodala gQIogInva iIi samo u fesieu kao krseanka iIi jevrejka. Na glavi joj je' 'u~ijek _velika marama, koja joj cesto sve do tala sez~. Oba kraja te marame mora ona rukom lieu pritegnuti, a ako kraj nje progje nepoznat muskarac, osohito inovjerac, treba da maramom lice Jace Zastre. Djevojka je osamljena, te osim djevojke, svoje prijateljice, nema stvora na zemlji, s kojim bi mogla intimnije opciti. Sa djevojcicama ne moze - ta ona je djevqjka, a prijat9ljstvo izmegju zene i djevojke ne moze biti tako srdacno i pouzdano, kao megju djevojkama, jer zene nemaju vise onih misli i zelja, koje se roje u srea i glavi djevojackoj. Bas za to ne moze djevojka biti bez djevojke, jer komu ce se potuziti i komu tajne srca svoga otkriti, ako ne djevojei, drugarici svojoj, k9ja je jedi.1a razumije, koja se snjom u radosti veseli i koja ju u zalosti zali i tjesi, a ako ustreba i suze lItire. Zagonetno je to sree djevojacko; xii majka ne smije uvijek da zna, sta se u njemu krije, a prijateljiei se otkriti mora. Radi toga 8U djevojke cesto zajedno i jedna bez druge tako rekuc ni zivjeti n~ moze. Kada se sastanu pripovijedaju si tajne, sto ih sarno one smiju znati, iIi pJevaju i igraju kolo, iIi se na Ijuljackama ljuljaju iIi se kako dr1lkcije zabavljaju.

,
\

i.

ino~u

~'

,I
II

153

r" .
, i

t.;.o,o:

i :.

rJt:

r;

l~2
Muslimanska slromasna devojka, obicno sluSkinja u Sarajevu iii okolici.

J
1-

154-

Muslimanske su djevojke obicno vrlo lijepe jer ne morajn raditi t~zkih poslova; ne przi ih sunce i ne bije zima. One obavljaju sarno kucne poslove, pa kako da. De budu' lijepe ?! Zivu trijezno i u~jereno, kako to Bog i narav zapovijeda, pa kako da De budu zdrave?! Djevojka se hvali za sto je lijepa : Plaho me je majka milovala, Rano me je u loznicu 8lala, Kasno me je iz loznice zvala. Majka me je serbetom pojila, Rumenom me ruzom utirala. Prije vakta 'rucat bi mi dala, Prije vakta vecerati dala. Kako moze djevojka da bude lijepa, krasno opisuje i haremska narodna pjesma : Otkako je svijet postanuo, Nije lipsi cvijet procvatio, Nit' je lipsa divojka odrasla, Nego sto je Fatima divojka. Iii : Lipote joj u svoj Bosni nema, Lipa struka do devet sandzaka, Ruse kose do Stambola' grada. Kakve 8U joj oci i obrve, Valjaju joj Sama*) i Misira.
GOD die Meho iSpFOSio i vjellcao Herc~gAVku "divojku", a da je ni vidio nije, pa je sada kuci vodi. Iduci planinom moli Boga, da mu dade "vihra sa planine, jugovine sa Hercegovine", da vidi, sto on kuci vodi. Bog rnu se smilova i dade mu "vihra sa planine, jugovine sa Hercegovine". Vjetar joj skine pulli duvak 8 glave, a ispod njega: . Sinu lice kano zarko sunce. Bve svatove groznica pofata, Gongje Meho s kOllja upanuo.

Da djevojka bude lijepa, mora biti "bila i rumena, tanka i visoka," ona'mora imati "ruke berberove" a "kose priko paBa."
*) Damask,

':.;-""

.. ,
~';

~..

155 -

Koliko djevojkama ne dostaje naravne ljepote, nastoje je one umjetnim na~inom pove~ti. One se vrlo', lijepo odijevaju, boje si kose i obrve, a lice mazu finim bjelilom i rumenilom. Zamislite sad,a sebi mladu, zdravu muslimansku ljepoticu, visoka uzrasta, kosa "priko pasa", kao ugljen crnih o~iju i obrva, lica "bila i rUlnena",odjevenu u prekrasno, vrlo slikovito tursko odijelo izvezeno srebrom i zlatom. Na glavi joj fesic, na fesicu. kita i dukati, oko vrata struke od zlata i bisera, a na rukama belenzuci - pak recite nije Ii Iijepa ? ! Zar je dakle ~udo, sto nas momak nedjelje i mjesece asikuje i obija vrata i prozore svoga ideala., da taj prelrrasni naravni, ali zalijevani i umjetno uzgojeni cvijetak ubere i kuci ponese?! Ali ako BU djevojke lijepe, krsni su i momei, pak ces megju bosanskim muslimanima naci upravo krasnih Ijudi. Je Ii dakle cudo, da i djevojka zavoli takova majcina sina i da nastoji da bude sto ljepia, da mu omiIi i da mu sree osvoji?! Jer se muslimanske djevojke kriju, mislio bi covjek, da se momak i djevojka mogu tesko upoznati, i da se zene po zelji iIi po zapovijrdi roditelja iIi posredovanjem starijih zena, koje poznaju momka i djevojku, te da se i vjencaju, a da se prije ni vidjeli nijesu. U prijasnja vrernena, do pred neko pedeset do osamdeset godinA, tako je i bilo, a to nam najbolje dokazuje i narodna pjesma 0 gvndzetu Mehi, koji je vjenc,anu djevojku ku6i vodio i Boga molio, da joj vjetar lice otkrije, da vidi, sto on kuri vodi. Danas je to sasvim drukcijc; danas ne sarno da momak ima dovoljno sgo~e, da djevojku vidi, ..nego da se snjom i porazgovori. _ Momei se sa djevojkama sastaju ponajvise kod komusanja, za tim kod hatmi, sunnetenja i u svatovima. Kakav imucniji gospodar pozove ve~erom momke i djevojke iz komsiluka iIi iz svoje mahale na komusanje. Djevojke dolazc uvijek u pratnji svojih rnatera iIi neozenjene brace, a momci sami. ~fomci posjedaju- na kukuruz, a djevojke na zemlju kraj kukuruzu. Dok se komusa, djevojke su otkrivene. Za vrijeme komuknja BU matere onih djevojaka u haremu kod domaciee, pa dok su one u kuci, zabavlja se mladez sarna. Tu ima smijeha, sale i neduznoga bockanja na pretek, a sarno kad i kad prodre priduseni djevojucki hihot, a onda sve usuti. Iza toga nastavlja se prvo; sali se, smije se --_. mladez kao mladez. Kada se djevojke malo ~slobode, zapjevaju;

--:- 106 jedna zapocne, a druge prihvate. (jim BU djevojke jednu -pjesmu otpjevale, zapjevaju momci drugu, biva neka B6 vidi, da i ani znaju . pjevati. Muslimanskc su djcvojke vrlo stidljive i dobro uzgojene,' pa se ni jedna ne ce kroz eijelu vecer usuditi, da momka U oei pogleda, a karp.o Ii da se Anjim u razgovor upusti. Ako je koji momak koju djevojku begenisao, zavolio, barR joj klipove kukuruza u krilo. Ako ona kukuruz prihvati, pa ga iskomusa, zna se, da se i njoj momak svigja i da moze snjom dikovati. Dok kukuruz komusaju, uaravno je, da domaeina dobro pazi, da megju mladez ne do]aze ozenj~ni.ljudi iii nepozv:ani momci i mulevi koje druge vjeroispovijesti. Kod sunnetenja, hatmi i u svatovima rucaju iIi veceraiu dje. ,,"ojke u haremu sa zenama, a muskarei u aharu, doticno u selamluku, ali si djevojke, kao prave Evine kceri, znaju naei do~ta zgod~, da sad ova, sad ona izagje iz harema, sarno da ih momei vidje.ti mogu. Poslije rucka iii vecere idn ozenjeni ljudi kuei, a mladez se sastaje U posebnoj sobi; u aharu, doticno u selamluku, ig.ra kolo, iIi se kako drukcije zabavlja. Ako je lijepo vrijeme, izagju momei i djevojke u avliju, l1hvate se u kolo i igraju. ~vaki se momak uhvati do one djevojke, koja nlU je najmilija, pa igraju dok se ne smrkne, a kad se smrkne, ulaze u kueu i zabavljaju se i dalje, dok im to roditelji dozvole. Ako je malo momaka i djevojaka, pa ne ce da igraju kolo, sjednu djevojke na ljuljacke, Ijuljaju se i pjevaju, a momei se sale iIi se snjima razgovaraju.' Momak se ne ee u razgovoru nikada sasvim pribliziti djevojci; nego govori u daljini od tri do cetiri koraka. U razgovoru pazi dobro, da ne rekne sto nepristojna iIi takova, radi cega bi se djevojka pred drugima zastidjeti mogla. I ovakove sastanke i igranke serijat ne dozvo~java, ali eto tako jc danas i tomu se pomoci ne da. Prema tomu dakle vidimo, oa momei i djevojke imaju dosta zgode, da se vide i upoznaju, pa i zavole. Iza kako su se upoznali i zavoljeli, stann momei sa svojim djevojkama asikovati. Asikuju obicno sarno petkom i blagdanom je narod podne otklanjao i iz dzamije izasao, idn poslije podne. lllomei pod prozore iIi Da vrata svojim djevojkama. Djevojke su se do~le obuklH u llajIjepsa odijela, pometale Bve svoje nakite na se i stoje iza demira iIi na vratima iIi u basci iza plota iIi ziviee bez zavijaca i cekaju ko ce putem proci. MMO su koja vrata u muslimaoskim dieloviloa grada,

aim

ASlkovanje. Momak pred pendZerom svoje dra(le.

158

na kojima ne b~ petkom poslije podne barem po jedna djevojita hila. Momak dogJe pod prozor, pred vrata iIi pred ogradu ljubljenoj djcvojci i asikovanje zapocne. K,ako asikuju i sta pri tome' govore,. lijepo nam opisuje Fejzi beg Kulinovic, pa mislim, da ne ce biti zgorega, ako njegove rijeci doslovce navedem: "Golubice, za sto skrivas !iece? Tvoje lisce ljepse od ruzice?" "Skrivam lice, jer j" upeklo sunce." "Da ti nisam grana na putu?" "Ako sam, da se uklonim?" "Jel' se krijes, sto me ne begenises, il' se bojis da ne hrupi dragi? "Dragi doso - nema vis' ko doci! Ne begenises li~ a ' ti u bezistan pa proberi." "Probiro sam svasta dosta, al' mi na te merak 'osta, jer si lijepa kita cvijeta, koja nije jos nosita, pa si bejturana, Ir.oja pije JOB. trgana, pa s' i stasa umiljata, kao da si nanizata od bisera i od suhog zlata. "To je za me _velika hvala, al' posluBaj mojeg haIa: otkad sam te upoznala, robom sam ti postala; lle mogu ni jesti ni piti ni pravo misliti, vee sarno tiho uzdisem, kao da dusu izdisem". "Lanjska bajramska! Slatka, kad si taka! Deder malo blize kroci, da ti vidim erne oei i visoko tvoje celo Rjajno moje ogledalo. Da te smijem po pasu spopasti, griskao bih te kao mis kajasti, slatka rezaeijo! Medom bib te branio, u kasici stopio, u s~ceru popio." Amam! amant pa po stari zeman, a ti pod sadaSnji plan, u meni izgori dzan, kao na vatri patlidZan! Hem da je sree t~enica, a noz ledenica, odmah bi se zbola," "Deder, da vidim,,' i porinu kanat od sokacnih vrata. Ona vrisnu i pobjeze niz avliju. Premda je poslije opet vrata pritvorio, ipak se ona nije htjela povratiti. Kad je vidio, da je cekanje uzaludno, pogje dalje, a kad bijase podaleko odmaknuo od njene kuee, cuje kako ona udara uz 111uzike i pjeva: "Ne asikuj MUjo, "Ne vezi sevdaha, "Jere od sevdaha "Goreg jada nema." Ako djevojka nije zadovoljna s momkom, koji je dosao da. asikuje, iIi ako ceka svog dragoga, ouda ce se u razgovoru pooeti, kao bajagi, odazivati, a kad je momak zapita: "Tko te to zove?" . oua ce: "Zove me nana, da pitu kuham" - iIi: "Boji se nans, da ne hrupi .dedo" itd.

---------_. ~::..-: :'!~

t59-

Ovako aaikuje momak i djevojka u Sarajevu. U drugim mjestima- aSikuju isto tako, sarno ato nije svuda ista ~gra rijecima. Kada momci vide, da je jedan momak "c:urn" zavolio i snjom aAikovati poceo, pa da i ona' njega voli, rijetko joj drugi na aAikovanje doei, a da i dogje, bilo bi rna uzalud. Dok ne dogje pravi, djevojka se ne ce pokazati, niti ee mn na vrata izaei. Ako je on slucajno na vratima zatece, ona ee se, kako vidjesmo, izgovoriti sa nenOID iIi dedom iIi kako drukcije, sarno da ne mora anjime R8ikovati. Ima i takovih djevojaka, koje ne mogu da sebi qdaberu stalnoga momka, nego aAikuju Bad s ovim sad S onim, kako im vee koji na asikovanje dogje. Ako je takova djevojka Iijepa, naraVDO je, da ce se u nju po vise momaka zaljubiti, te joj na asikovanje dolaziti. Ako se se u isto vrijeme pred vratima iIi kucom takove djevojke sastanu po dva, tri iii vise momaka, ne ee ni jedan da uzmakne, nego za,metou kavgu, pa se cesto potuku i iskrvare, a bilo je vee i mrtvih glava. Momci nose svojim djevojkama, a osobito, ako 8U snjima dulje vremena asikovali, razne darove kao: smokve, partokole, narance, limunove, rezacije, grozgjiee i drugo kojesta. Djevojke opet daju momcima kite cvijeea, gurabUe, jecerme, cevrme i jabuke. Darove daju jedan drugomu tili iz ruke u ruku, ili ih salju po kakovom djetetu iIi Btaroj neni, koja ce kraj dara i kakovu poruku donijeti. (jim djevojka s momkom dulje asiJ-ruje, tim je slobodnija, pa ne sarno, da mu daje darove, nego ga~ ako prolazi pokraj njezine kuee, i sama na asikovanje zove. Rijecima ga zovnuti ne moze i ne smije, nego se hita na njega cvijeeem i jabukama: Mehemeda majka karala: "Mehemede ziv ne bio u majke "Otkle tebi te tolike jabuke? Sve mi majko nabaoole djevojke, "Ponajvisn i najljepsu Humusa. Ako je moroak lijep dogodi se, da se u njega i po koja udata zena zaljubi, pa se i ana hita na njega jabukama: "Ne fali se faljeni Alaga, "Ja uranih ranD u dzamiju, ".Tvoja ljuba na vrati bijase, "Bve se na me hita jabukama.

ce

160-

Kada momak sa djevojkom dugo asikuje, pa se vrlo vole ili ako su si vee i rijec zadali, te se smatraju kao svoji, dolazi joj on ne saroo petkom, nego i u druge dane na dikovanje, ali u kneu ne smije, dok niie djevojke vjencao. Djees, odlicnih i uglednih roditelja ne aAikuju nikada; harem ne javno, nego se zene i udaju ponajvise posredovanjem rodica i drngih zena iIi n8.. zelju iIi zapovijed svojih roditelja. Djevoja~ki roditelji nastoje pri tome, da im. se kei uda u sto odlicniju kneu, a momkov otac ne bi niposto d~zvolio, da mu sin ozeni kakovu sirotu ili djevojku niska roda, iIi koja nije iz begovske iIi aginske kuee. Pravilo je da begovski sinovi zene begovske, a aginski aginske sceri. Kod toga ne pitaju roditelji mnogo, da Ii im sin voli djevojku, koju su oni ,odabraIi, iIi da Ii ce djevojka ljubiti svog buduceg mum. Radi toga irna jos i danas u begovskim i aginskim kueama mnogo slueajeva, da momak ne vidi djevojke, dok je nije vjeneao i u halvat sveo. To nam dokazuje i narodna pjesma: Momkov otac zaprosio djevojku, a ona porucuje momku, da joj za jengibulu poSalje Omerbegovicu, koja ju je tri puta vidjela, da ga njezin rod ne prevari i da rnu drugu djevojku ne podmetoe. "Drag dragane beze Mustajbeze! "Kada pojdu kieeni svatovi, "Ne Mlji mi neznani jengija, "Vece strinu Omerbegovi~u, "Ona me je tri puta vidjela.
8

Dogodi se, da se djevojka iznevjeri svomu dragomu, pa da se drugim Z8.asikuje. Po narodnoj pjesmi kune momak nevjernu djevojku: "Ab ~oga ti gizdava divojko, "Kamo t' virf}, u putu te srila, "Kamo t' kletva, u dvoru te stegla?
I momak ostavi nekada djevojku, pa i ona njega kune:

"Sad na tebi zelena dolarna, "A do sutra zelena travica. "Sad na tebi bijela kosulja, "A 8ntra ti bijel cefin bio. "U ruci ji sedefli tambura,

.j

161-

"A sutra ti ham pamuk metali. "Sada jesi prid mojim pendzerom, "Sutra do podne prid dzamijom bio. Teska li je djevojacka kletva ?! Koga je jauklija, draga, uklela, toga ce sjegurno i Bog kazniti: Od jada ga glava zabolila, Na srdascu i umrti hoce. Kad je bilo oko pola dana, Svit prominu Secer Salih-aga. Ali ne ~o da nevjerni momak trpi na ovome svijetu, nego nema ni u grohn mira. Majka ide na grob svome sinu Seeer Salihagi, pa ga pita: "Drago dite Secer Salih-aga, "Je Ii tebi erna zemlja teska, "Jel' t' obicno u mubarec zemlji? "Jeau Ii ti simsir daske teske, "Jel' se zemlja u oci naaula? Iz mezara nisto progovara: "0 Boga mi moja mila majko, "Nije meni erna zemlja teska, "Jest obicno u mubarec zemlji. "Niau meni simsir daske teske, "Nije m' se zemlja u oei nasula, "Teske au mi moje drage auze. lli: "Draga mi se u zmiju utvoriIa, "Oci pije, u percin*) se krije. U najvise sIueajeva Ijubav je izmegju momka i djevojke stains,. pa obicno ni roditelji ne brane, da im sin azme ljubljenu djevojku i da je kuci.. dovede. Ako roditelji ne daju, da momak ozeni djevojku, koju je on zavolie, iIi ne dadu djevojci, da pogje za ljubljena. momka, tuguje ona za njim: "Ibro puee, puce moje aree, "Tvoje za mnom, a moje za tobom.
*) Danas ne nosi vee skoro n iko percina.
11

:.

162-

ill:
Dok se s dullom rastanula, Soo puta dragog spomenula. Po narodnoj pjesmi ljuhav je izmegju momka i djevojke tako velika, da oni jedan hez drugoga ~ivjeti ne mogu, pa Ce ragje i

Mornak sa

percinom.

umrijeti, nego da se jedan drugomu iznevjeri. Roditelji au Muju silom o~enili, silom mu i djcvojku doveli. Kada je hilo u vecer poslije vjenilanja, uvedosc mlado~enju u balvat, ali Mujo umjesto da ide djevojci, sjedne na "sepetli sanduke", uzme "sedefli" tamburu i pjeva:

163-

"Sada misli Hate Hadzagina, "Da ja ljubi puhli duvak skidam. "Ne eu Hate ti mi ziva bila ,,1 tako mi ti sugjena hila. "Opet misii Hate Hadzagina, "Da ja ljubim prebijelo lice. "Ke en Hate ti mi ziva bila, "I tako mi ti sugjena bila. lza toga okrene se neljubljenoj djevojei, a sada svojoj zeni, pa govori: "Lipa ti si gizc1ava divojko, ,,1 lipsa si i bilja od Hate, "Ali nisi mome sren draga. "Mila mi je Hate HadZagina.
dene~

Rekavi to uze "Doze okovate" pa se ubije pred ocima dovea neljubljene zene: Pa s' udari nofem u srdasee, Na noin je sree izvadio Na kamzama bijele dzigere.

1 djevojka Ijubi .dragoga, pa ce i ona za njega umrijeti. Hate HadZagina sjedi kod prozora, veze sitan vezak i misli na svoga Muju. Sjedeci tako, pogleda na sokak i opazi sprovod. Neto ju u sren zazebe, pa upita svoju strinu: "Koga to nose?" Kad joj strina rece, (~a je to Mujo Celebija, uhvati ona noziee, koje su joj pri ruei bile: Pa s' udari njima u srdasee, ~a njima je sree izvadila. Ljubav nl smreu ne prestaje. Ljubavniei i u zemlji uzdisu jedan za"dnIgim~ Za to treba momka ukopati kraj ljubljene djevojke, da im barem u zemlji bude lake: Uporedo njiha ukopase, Kroz mezare ruke promolise. Metnuse im u bijele ruke, Metnuse im ervene jahuke, Kad se prenu nek se poigraju.

164-

Na grobovima onih, koji su od ljubavi umrli, nice cvijece i drvece. Khda su drugoga jutra posle "dvi Zalosne majke", majka Mujina i Hatina, na grob svoje djecp , vide da je nad grobom Muje nikla borika, a na grobu Hate ruzica: Vise Muje zelena borika, Vise Hate rumena ruzica. Borika se oko ruze vija, Kano Mujo oko zive Hate, A ruza se oko bora vija, Kano Hata oko zivog Muje. Ako roditelji pralle kceri, da pogje za momka, koga ona voli i s kojim je dulje vremena, bilo javno iIi tajno aaikovaIa, iIi mu se obeeaIa, dogovori se snjim iIi usmeno iIi po kakovoj pouzdanoj zeni o otmici. U stanoviti dan i odregjeni sat, obicno u gluho doba noci~ ode djevojka sa sudima na vreIo, kao da ce vode zagrabiti. Kod vrela doceka je dragi sa nek.oIiko svojih jarana, drugova, i odvede je svojoj kuci. Ako na djevojku paze, pa ona ne moze, da iz kuee izagje, pozove momak nekoliko pouzdanih drugova, da mu budu pri ruci, ako se. u nevoIji nagje, i dogje u ureceni dan i sat, u avliju djevojke.. Dotla je i djevojka pribrala nesto svoga ruha i nakite i ceka u tmici, u strahu i brizi, kada ce joj dragi doci. Kada je on dosao1 baca kamencice iIi zamlju na dragine prozore. Djevojka otvori polagano prozor i dobaci momku najprije svoje ruho i nakite, a onda sama izagje. Ako je kuCa na boj, prisloni momak ljestve na prozor, a oDa se po njima spusti na zemlju. Kako je pogibeljno ici u otmicu, pripovijeda nam Fejzi beg u "Zborniku za narodni zivot i obicaje juznih Slavena", koji je i sam u jednoj otmici sudjelovao. Evo sto nam on pripovijeda: "Prije dvije godine imao sam sreeu, koju si vise ne bih zelio, da vidim~ kako cura pribjegne. Posao ja s jednim mojim prijateljem s poslom u Bosanski Petrovac na dernek, vasar, a 8 nama se uputi i jedan od mojih rogjaka, da i on osejri, vidi, taj cuveni dernek petrovacki. Moj je prijatelj bio u bliznjem rodu s nekim begom Kulinovicem, pa je, cim smo stigli u Petrovac, odmah krenuo kuci toga bega skupa s

165-

mojim rogjakom, jer se je moj rogjak, bar kako veli, dobro poznavao s begom, a valjda je i znao, da beg ima kcerku nR zahvalu, pa je za hator nje postao musafirom njezinoga OCR, a ja sam otisao u "bAbinu kueu", u han. Svaki bi mi dan pripovijedao, sto mu ~e te noei dogodilo asikujuci. Jednoc se prestrasio od njdzinog babe, drugi put od sluge, treei put je nesto klapnulo i t. d. Jedne noei pomoli se moj rogjak sav u znoju i goloj vodi: "Ustaj ako Boga znas! Eno cure, ceka na vratima. Ja sam joj zado vjeru, da eu je nOMS izvesti, pa kad bib glavom platio!" Meni stadose oci od cuda, a on' me zgrabi za ruku i p<?vuce za sohom. Ja mu pocnem razlagati, kako je to prevee naglo i opasno, ali on me ne htjede ni da cuje. Vidiv ja, da je Bve za badava, eto ja zube tupim, pokorim se sili i dogjemo do begova dvora. Ugjemo . u avliju. Avlija siroka kao polje, mjesec bijase zaSo za oblak, pa u onoj sumracini cini mi se, sto god ugledam, da' je kakav ljudski stvor, koji ce nas -iznenada napasti. Inace je vladala mrtva tisina. U kuei ne bijase svjetla, znak, da je sve pospalo. Mi prijegjemo preko avlije, suljajuci se, kao da smo dosli na robiju. Sve mi je kapa rasia od straha, a zub 0 zub udarao, kao ds me je spopala trostruka groznica. Kad smo presli preko avlije, dogjemo do jednih vratasca, koja 8U vodila u harem. Cura je za vratima cekala. <Jim je moj rogjak zovnu, odmah se ukazR zavijena, a uz nju, mislim, hizmeCarica, iIi asci kaduna. Ja po obicaju staru darujem, a ona mi uteslimi, preda, djevojku i odmah se brze bolje povrati u kueu. Ja uzmem mladu ispod ruk~ i povedem je preko avlije do sokacnije vrata. Mi se tako 8uljasmo, kad se na jedan put ukaza pred nama nekakva krupna' Ijudeskara i meni se uClni U onom strahu, da je glavom nebo podbo~ila. Ja stanem kao ukopan, a moj rogjak, koji igjase za nama sa golim dugijem nozem u ruci, skoci pred tu neman i rece: "Stojanet' dina mi ti pare valjati ne cet" Stojan ne rece nista, a on 'mu nesta izvadi i stisne u ruku: "Idi, probudi Sulju i pomozi mi izvesti konje iz podruma", - a na to rnu opet nesta kljuknu \l ruku: "Ne hoj ~e, heze, sve ce dobro biti". Ja i miada stajasmo kao okamenjeni. Stojan obukao earape konjima na noge, pa ih vodi preko avlije. Bit ee, da mu to nije prvina. Konji bijahu upregnuti i mi se brze bolje popesmo na kola. Jurili sma: kud je brdu, - kasom, a kud strmo

166 -

i ravan, tuda skokom, dok ne dogjosmo, negdje pred zorn u Kljul5,. - Aest sahata od Petrovca. Ja sam se jos isti dan vratio u Petrovac, a rogjak je tu predanio i docekao svatove, koji su Cak iz VarcarVakufa isli pred njega i preksutri dan pjevajuci i puskarajuei dopratili ih do njihovoga dvora. S poeetka se nekoliko dana Ijutili mlQ.dini roditelji, sto je otisla bez njihovog izuna, dozvole, ali kasnije, kao sto to obieno biv&r 80 se izmirili." Otmice nijesn danas vise toliko u obieajn, kao u prijasnja vremena, kada je skora svaki momak, makar i pro forma morao da ~grabi djevojkn, ali nijesu ni odvise rijetke, i za to se vise puta euje, da je ovaj iIi onaj momak oteo ovu iIi onu djevojku. Djevojeini se roditelji dugo ljute na svoga novoga zeta i na neposlusnu kcerku r te im ne smiju zadugo, ni OD, ni ona na oei; ali napokon popuste, pa se pomire snjima. Ako momkovi roditelji ne dozvole, da im sin uzme djevojku, koju je zavolio, dogodi se, da izagje iz oceve kuee i da pocne novo gospodarstvo. Ako mu sada otac ne da njegovoga dijela, muei se kako zna, da prehrani sebe i svoju zenu. Ima slucajeva, da se momak zaljubi u djevojku, a ona ne ce ni da cuje 0 njemu, jer ga ne voli, iIi jer je niska roda, iIi jer je lola, i inace losa glasa. U tom slueaju vreba momak na djevojkn, pa ako mn se desi prilika, da je uvreba gdje na zgodnom mjestu, on jn, iIi sam, iIi uz pomoc koga druga, zgrabi u narul'Jij i kuci odnese. Ako tako ne ide, nastoji on u sporazumu sa svojom materom, da njezina mati dogje sa djevojkom njegovoj materi u posjete. Onda on jednostavno djevojku zaustavi i ne da joj da iz knee izagje. Ako ni to ne uspije, gleda da ju edje na sokaku uvreba, pa joj raspara dimije. To doduse ne ce uciniti ni jedan posten momak, jer je to u ocima muslimana najveea prostota, a osim toga je takav ~in kalnjiv po Aerijatu sa zatvorom do tri godine, ali je onaj momak avojn 8vrhu polucio, djevojka je pod "mahanom" i roditelji mu je, hoceA ne ce, moraju dati, jer se takova djevojka viSe udati ne mole. Ako je momak iIi djev~jka, iIi oboje iz kakove ugledne, begovske ili aginske kuee, ne usugjuje se on oteti djevojke, niti ODa mnije, da k njemu prebjegne, jar bi to bila sramota De samo za nje

167-

nego i za njihove roditelje, ali se ipak 'po koji put i taki 8lu~aj desi. Momak odli~nih roditelja obi~no poslusa svoje roditelje i uzme za lenu onn djevojku, koju BU mu oni odabrali, a djevojka polazi, aka i ne draga srea za momka, koga eu joj .odredili. Da djeca odli~nih roditelja i u takvim &tvarima slusaju 8voje roditelje, uzrokom je prije 8vega dobar kucni uzgoj, za tim ljubav i duzno poAtovanje naspram oca i majke, te obzir na odli~ni rod, a napokon i strab, da ih otac ne razbastini, jer je on neograniceni gospodar svoga dobra, pa ga moze ostaviti -hilo dZamiji iIi vakufu, hila komu drugomu.

IV. P~OSNJA.
1\ko se je momak s djevojkom sporazumio i ona mu obecala, da ce za njega poci, saIje on njezinim roditeIjima prosce. U nekim mjestima kao u Sarajevu, ide u prosce obiello momkova mati iIi udata sestra. Ako momak nema ni luatere, ni udate sestre, saIje koju drugu zenu iz s'Voga roda, iIi nagje kakvu nenu za placu. Ta se nena zove svatica. Svatica ide djevojackoj majci iIi macesi, a rijetko kada njezinomu oeu i ponese momkov amanet, to jest prsten i novaca,: sto joj ga je predao, da njim daruje djevojku. Kada svatica dogje djevoja~koj majci, poene razgovor 0 eemu drugomu, a onda tek svrne govor na momka, pa ga hvali, koliku sarno moze. Kada misli, da ga'je dosta nahvalila, izvadi momkov amanet, pokaze ga djevojackoj majci iIi macesi, pa govori: "Allahun emrile, pejgamberun sunnetile po zapovijedi Bozijoj, a po sveeevom obicaju - ovaj se je momak zagledao u tvoju kcer i poslao me, da je zaprosim". Dok je svatica u kuci, ne smije djevojka u onu sobu, u kojoj je svatica, niti :;mije, da joj se u hajatu, hodniku ili u avliji pokaze. Ako mati ne misli dati svoga djeteta za onoga momka, veli:' "Nemam ja kceri za udaje, ta jako, istom, je postala". Ako hi djevojacka Majka dala svoju kcer za momka, ali je cula ata zla 0 njemu, veli svatici, da joj ne moze nista ~ "sigur" reci, jer se boji

170-

svoje dijete udati u onakovu kueu, iIi za onakova momka. Sada nastane najteza muka za Bvaticu. Ona mora da momka.opere, da. bude eist kao Bunce i da majku uvjeri, da su sve ono zii jezici nalagaIi, da ga oerne pre'd njom i djevojkom. Iza toga donesa domacica, a nikada djevojka, ernu kafu. Akoje kafa slatka, zna se~ da su roditelji razi, zadovoIjni, da im se kci uda za onoga momka, a ako donese grrku kafu, ne ce je dati. Do- . bije fi dakle svatica gorku kafu, ne govori vise 0 momku, niti c& . u tom poslu po drugi put u kueu doci, jer zna, da bi joj Bve uzaIud bilo. Dobije Ii slatku kafu, dade majci momkov amanet i ostane u kuei, dok joj serbe ne iznesu. C~m je svatica serbe ispila, ustane i zuri se momku, da mu javi radosnu vijest. Dok je svatica kod djevojacke majke, ceka momak nestrpIjivo kakve- ee mu glase donijeti. Jedva se je ona na vrata pomolila, pita je momak: "Je Ii rogato iIi susato?" IIi: "Je Ii musko iIi iensko?" Ako je svatica sretno svoj P0f:;ao obavila, odgovara na prvo pitanje: "Rogato", a na drugo "Musko". Iza toga mu mubareeleise, cestita) a on jn nadari novcem, kako vee koji moze. Jedva je svatica iz momkove kuee izasla, dolazi onamo sluga, sluskinja iIi ko drugi iz kuee one djevojke i nosi momku i njegovoj svojti od curine strane boscaluke. Cura znade, koliko ima celjadi u kuci onoga momka, pa je za svakoga poslala po jedan boscaluk. Drugi dan ide svatica opet u kueu one djevojke ~ ugovori 8 njezinim roditeljima dan vjencanja, da se mogu momak .i "eura" spremiti, ako jos nijesu spremni. Po narodnoj pjesmi ima momak vise puta mnogo posla i muke, dok isprosi djevojku i dok za sebe predobije djevojcine roditelje, braeu, sestre i rodbinu. Osobito je interesantna pjesma 0 momku, koji je redom mitio djevojcine roditelje, bracu, sestre i rodbinu, a kada je sve podmitio i za se predobio, ne htjede ga djevojka: "Evo danas devet godin dana "Kako gledam zlato u matere; "Zlato hoee, majka mi ga ne da. "Dado majki dibu i kadifu, "Majka dade, babo je ne dade. "Dado babi cohu nemirenu, "Babo dade, bratac je ne dade. "Dado bratu svojega sokola,

---.: 171 "Brat je dade, sestra je ne ~ade. "Dado sestri zIatne belenzuke, "Sestra dade, a rod mi je ne da. "Dado rodu mestve i papuce, "Rod je dade - zIato me sad ne ceo D Bihac~, Banjaluci i nekim drugim mjestima, za tim u skoro svima odlii',riijiin begovskim i aginskim kueama po svoj Bosni i Her~ cegovini, ne poznaju svatica, nego idu muskarci u prosce. Prije nego ce muskarac u prosce, pita djevojackog oca iIi po kojoj pouzdanoj osobi, iIi pismeno, da Ii bi i kad~ bi do~ao? Bezi i age piau skoro uvijek, a osobito, ako je djevojka, kojoj ce u prosce, u drugomu rnjestu. Ako djevojacki otac ne misli dati svoje kceri za onoga momka, poruci iIi pise, "da se "ne trude". Ako je' na knjigu, pismo, momkova oca poslao drugu, u kojoj ga u goste poziva i u kojoj rnu salje svoj .mahsus selam, osobiti pozdrav, rekao je, da ce kcer dati za .njegova sina. Osim toga naznaci mn i dan, kada da rou dogje. Tek sada Rpremi se momkov otac iIi brat iIi ko drugi iz njegova roda i idu u prosce. U prosce ide iIi jedan sam iIi vise njih zajedno. Momkov otac uzme sada razno nakice i darove, koje ce ponijeti buducoj nevjesti i krene "divojackom dvoru". U nakice broje nasi muslimani beIenzuke, dukate, biser, gjerdane, prstenje i t. d.Osim nakiea nosi glavni prosac i druge darove od strane momkove, djeverova i drugih ukucana i rogjaka. U odlicnih i bogatih Ijudi nakice je vrlo skupocijeno, a ima ga i mnogo, jer svaki clan one obitelji ponesto posaIje. To nakice i darove zovu oni almagani: Od Moriea lip almagan dojde: Dvije dibe, cetiri kadife, Dva cnrcica i dva fermenciea, Dva tunusa biserom kicena, Dva ki6ena, a dva nekicena I u dzepu stotinu dukata, A u drugom kutiju bisera I cetvere Ialeli pasmage. U ureceni. dan doceka djevojacki otac prosca iIi prosce, u~ede ih u ahar, doticno u selamluk i pOCasti ib kafom. Kada au ispili fildZaD,

172-

dva dobre erne kafe i kada su se 0 ovom i ODom porazgovorili, ustane momkov' otae i veli: "Prijatelju dragi, ako Bog da, bicemo prijatelji. Evo, daj mi tvoju cereu Fati~u, (iIi kako se zove), za moga sina HuseinaC.'. Djevojcin otae veli: "Ja ti je dajem i sreem i duBom". Iza toga se izgrle i izljube kao buduei prijatelji*. Sada ide djevojcin otae zeni u harem i veli: "Dao sam Fatimu Alibegovom Huseinu", (iIi kako se zove). Iza toga pozovu i djevojku u harem. Kada je djevojka u sobu unisla, poljubi oea i majku u ruku, a otae joj veli: "Ja sam ti naBao srieu i dao sam te Alibegovom Huseinu". Djevojka obicno auti i veli: "Ja sam zadovoljna na vasu ric. Da pOSaljete u vodu iIi u goru, ja sam razi".

me

Iza toga ode otae u ahar, doticno u selamluk, gdje ga prosci cekaju. Dok se oni razgovaraju, obuce se djevojka u sto Ijepse haljine, metne na se Bve svoje nakiee i ulazi u ahar, doticno u selamIuk, da prosee Berbetom podvori. Ona ide naprijed, a za njom nosi sluakinja na tabaku Berbe. Sluskinja stane kod vrata i drzi tabak sa serbetom obadvjema rukama, a djevojka uzima caSu po casu i dade ih gostima. Casu prima desnom rukom; paleem, kaziprstom i velikim prstom, a lijevu drzi na prsima. Prvu Casu daje budueemu svekru, a iza njega svima proscima redom, kako koji sjedi. Kada je momkov otae ispio Berbe i dodao casu djevojei, prihvati mu ona ruku, pa je poljubi. Momkov otac masi se sada u dzepove i dade djevojci novae, obicno dukate. Pri tome veli: "Evo nevista, prisi". Iza toga dade joj momkov prsten, koga joj sam na prst natakne, a napokon ostale darove. Praten, BtO joj ga je buduci 8vekar na prst nataknuo, ne snima ona do vjencanja. Iza toga poljubi ona opet momkova i svoga oca, a za tim Bve ostale prosce u ruku i izlazi sa sluskinjom iz sobe. Malo za tim ugje i opet, a iza nje nosi sluskinja na desnoj ruci boscaluke. Sluskinja stane kod vrata, a dje-vojka uzima s njezine ruke boscaluk po boscaluk i daje ih budueemu svekru i drugim proscima, koliko ih ima. Kada je djevojka podijelila bOBCaluke, daruju gosti sluskinju, koja je bOBcaluke donijela. Dok oni sluskinju daruju, stoji djevojka kod vrata i dvori; ona stoji uspravno, poniknutih ociju, podviv ruke na prsima.
U musllmana ne smatraju se momkov i djevojcin otae i kad im se djeea vjen6aju, rogjacima, nego se nazivaju prijateljima, a 2ene im prijama.

173-

Te veceri veceraju svi kod djevojackog oca, a ako su prosci iz daleka, oni tu i konace. Sutra dan ide momkov otac sa svojim prijateljem u harem i daruje priju, djevojacku majku, novcem. Iza ,toga uglave rok vjencanja, izgrle se i izljube, a prosci krenu svojim kueama. Ako roditelji koga momka euju, da je u nekoj kuci djevojka na udaju, a momak je nije vidio, niti je njegovi roditelji poznaju, a rado bi, da je radi njezinoga mala iIi gospodskoga zumra, soja, za sv?ga sina vjeneaju, salju .pod plaeu. kakovu stariju lenu pod .kak.vom izlikom u kueu djevojacku, da vidi, kakva je djevojka. Ta se zena zove uhodica. Ima vrlo mudrih i vjestih uhodica, koje znadu s~bi u djevojackoj kuei povjerenje steei, pa ostanu ondje po citave dane i noei, da vide kakva je djevojka. Ako djevojka dugo spava iIi se u jutro po dusecima valja i ljencari, ako se proteze i zijeva, dosta je, da je uhodica ne preporuci momku i njegovoj svojti. Djevojka, koja ima srastene obrve iIi je mrka pogleda, tesko ce se udati, jer narod drzi, da je nesretna i da nonosi nesreeu onoj kuei, u koju se udaje. Ako uhodica vidi, da je djevojka lijepa i dobra, da je marljiva i poslusna ocu i majci, i nema nikakve "mahane", pohvali je i preporuci momku i njegovim roditeljima, a onda se oni spreme u prosce. Ali ne sarno, da momkovi roditelji salju uhodice u djevojacke kuee, nego i djevojka i djevojacki roditelji salju uhodice u momkovu kueu, ako je momak s njihovom kceri zaasikovao, iIi je zaprosio, a oni ga poblize ne poznaju. Po narodnoj pjesmi obuce se gdjekada djevojka U odijelo ciganke iIi trgovkinje platnom, uzme pod pazuho trubu beza a u ruku arsin i ode u kueu momka, koji je snjom zaasikovao, iIi j e zaprosio. Po narodnoj pjesmi oblaci se djevojka i u musko odijelo i ide u momkovu kueu. Prekrasna je upravo pjesma 0 Crnici6a Ajki, po kojoj Ajka na zenske haljine oblaci musko odijelo: Oblacila burundzuk kosuIju, Pod kosulju pulli ciftijane, ~a kosulju pullali jecermu, Opasa se mukademom pasom. Mukademu otpustila rese,

174-

Pod njome se erna zemlja tr~se. Pa oblaci nJinjevis caksire Na caksire zelenu dolamu, Na dolarnu zelena fermena, OpasHla pasa traboloza. Ona zadi dva para pusaka, A megju njih paIn pozlacenu. Sakupila sitne pleteniee, Oblacila kalpak zerhadiju, Po kalpaku od zlata ensiju. Sjaje joj se lice kroz ensiju Kano misec c,d petnaest dana.
Jaja~ki dizdar poznat je u narodnoj pjesmi kao velika junaKada je to cula Alta Atlagica, obuce se u odijelo carskog kapidzije i ode u dvore jajackog dizdara, da se na svoje o~i uvjeri, je Ii on u istinu takav jnnak, kako ga pjesma opisuje. Kada je , doAla u njegove dvore, zaiste od dizdara vode, a on:
~ina.

Ode dizdar majci U odajn, Pa be8jedi ostarjeloj majci: "Muti majko serbe od secera, "Da napojim carskog kapidziju, "Moogo j' nalik Alti Atlagiea. Govori rnu ostarjela ma.1ka: "A moj sine jajacki dizdare, "Da to nije kakva uhodica.

v.

SV ~TOVI, KJN~NJE I Nle~J--I.

Od dana prosnje, pa do vjeneanja, nije uvijek isti razmak u vremenu. Ako je spreman momak, a na po se djevojka, vjencaju se vee iza nekoliko dana, ponajvise u nedjelju iIi u cetvrtllk, iIi kako nasi muslimani kazu, uoci petka iIi ponedjeljka. Ako djevojka nije sp~emna, priceka se, dok se spremi, ali rijetko kada cekaju dulje od mjesec dana. U odlicnijim i bogatijim muslimanskim kucama, gdje se cine velike priprave za svatove i gdje pozivaju rogjake, znance i prijatcJje iz bliza i daleka, ne zure se sa Yjencanjem, jer treba vremena dok se sve priredi, i dok se uzvanici saberu. Vjencanje se obavi skoro uvijek ,u vecer, iIi u neko doba noei. Mladenci .se mogu vjencati iIi pred k~dijom iIi njegovim vecilom, zamjenikom, u mehkjemi, uredu, iIi u momkovoj iIi djevojcinoj kuci, kako to mladenci i njihovi roditelji zele. U najvise slucajeva ne vjenca mladence niti kadija, niti njegov veeil, nego kadijinom dozvo10m onaj hodza, iz cijega je dzemata mladozenja. Narodna nam pjesma kale doduse, da se mladenci u mehkjemi vjeneaju, ali to ee biti vrlo rijetko: I on ode u no;u mescemu, Vinca pasa Fatimu divojku. Ja sam sluzio u Maglaju na Bosni, gdje su skoro sami muslimani,~~za tim u LivllU, Bihacu, Banjaluci i Sarajevu, poznajem dobro

-- 176 -M"ostar, Doboj, Zepce, Zenieu, Tesanj, Glamoc i Zupanjae, pa premda se vrIo zanimam za ,zivot i obieaje nase brace muslimanske vjeroispovijesti i premda sam 0 toj stvari sa vise uglednih i ucevnih muslimana govorio, moram priznati, da nijesam cua ni za jedan sIucaj, da 8e je k'o u mehkjemi pred kadijom iIi njegovim vecilom vjeneao. . Prije nego ce se mladenei vjeneati, ode momkov otae iIi. stariji brat muhtaru i hodzi svoga dzemata, da rou dade ilmi haber, pismo, kojim muhtar tvrdi, da se djevojka udaje dragovoljno i bez sile, a hodza, da je dievojka punoljetna i da moroak i djevojka nijesu u rodu. Nasi muslimani poznaju dvostruko rodbiDstvo; rodbinstvo po mlijeku i rodbinstv9 po krvi. Rodbinstvo po mIijeku vece je od rodbinstva po krvi. Rogjaci su po mlijeku oni ljudi~ koje je jedna. zena na Bvojim prsima othranila i svojim mlijekom ~adojila, ako i nijesu njezina djeca, iIi ako je jedno njezino, a drugo koje druge zene, pa ga je ona njoj za hator, za ljubav, iIi za novae othranila. Rogjaci po mlijeku ne mogu se nikada vjeneati, docim se ro~jaci po krvi mogu, ali u sarno vrIo rijetkim sluCajevi~a, uzeti. Uzeti Be IDOgU i bratucedi iIi stricevici, dakle djeca od dva brata, aka BU djevojcini roditelji poumrli, a njoj ostao znatan imetak. Da taj imetak ne propane i ne dogje u tugje ruke, moze se ona kadijinom dozvo10m udati za svoga striceviea. U istom slueaju i iz istih uzroka mogu se uzeti i djeea dviju sestara, dakle sestrici, premda se wlo rijetko dogagja, da ko uzme svoju prvu rodieu, jer je narod uvjeren, da takav muz i zena ne ce imati arece ni u porodu, ni u svome zivotu. Ako nema zapreke, da se mladenei vjen&lju, napise hodZa ilmi haber i preda' ga momkovom 'oeu iIi starijem bratu iIi komu drugomu muskareu i~ njegove bliznje rodbine. Sa ilmi haberom ide momkov otae iIi brat kadiji. Kada je kadija ilmi haber prou~io i vidio, da nema zapreke vjeneanju, dade hodzi pismenu dozvoIu, da mladenee vjenca. Ta se dozvola zove nicah murasela iIi sehadet nama. Sehadet nama glasi u hrV'atskom prijevodu po priliei ovako: "Djevojka Fatima, kci Sulejmana Ibrahimpasiea iz dzemata Fetije, udaje se za Huseina Hodzica iz dzemata Hotinca bez ikakve zapreke, to j~st obe su stranke zadovoljne i nijesu malodobne. Vjencaje ih dakle sa vecilima i sahitima obiju stranaka sa mehri muadzelom iIi mehri muedzelom".

--~

177-

Kada je kadija niCah muraselu iIi Aehadet namn napisao, 'udari o2dola 8VOj muhur kao kadija, a za tim pntisne iig kotarskog ureda kaoierijatskog suda. NiCah muraselu iIi Aehadet Damu odnese &ada momkov otac hodIi i na temelju nieab murasele iIi 5ehadet nama, vjen&ce on mladence. Ako djevojka nije iz onoga dzemata,iz koga ie momak, iii ako nije iz istoga mjesta, izdaje ilmi haber onaj boola, iz ~ijega je dlemata djevojka. Hodza predaj~ ilmi haber momkovom ocu iii stnrijemu bratu, a on ga iIi sam odllese, iIi ga postom iIi kako druk~ije poaalje kadiji, pod ~iju upravu i nadzor spada djevoj~in hodfA. Na temelju toga izdaje djevoj~in kadija n~Cah mu.-aselu iJi aehadet namu i daje onome hodli, u cijem je dzematu momak, jer vjencati moZe sarno onaj hodza, u ciji dlemat momak spada. Sada da protumacimo, sto je mehri muadzeI, a sto mehri muedlel. Po serijatu mora momak da kupi djevoiku. Za to prije TjenCanja ugovore 0 nicahu, to jest 0 svoti, uz koju ce se djevojka momku prodati i za koju ce za njega poci. Siromasniji nagode se i vjeneaju obicno uz 12.000 akci iIi sesdeset turskih grosa, sto ciui po nasem DOVCU deset kruna, jer je akM vrlo malen novac; tri akce vrijede sarno jednu paru. Kod bogatijih ljudi plati momak djevojci mnogo vise. Neki 'se vjencaju uz sto, dvjesta iIi vise stotina hiljada akci, neki uz stotinu, pa i hiljadu dukata" vec kako je koja ku~a imucna. Ako momak djevojci prije vjeneanja plati ugovorenu svofl1, zove se to mehri muadzel, a ako se vjen~a na :Ericek, zove se mehri muedl'el. Strogo po zakonu, ne bi se momak smio vjen<'~ti, dok nije isplatio ugovorenoga niCaha, ali se je uobieajiIo, da se vjencaju i bez gotovoga DOVeR. Za to, ako momak uzme djevojku uz mehri muedzel, to iest na pricek, pita je, kada k njoj u halvat ugje: "Roces Ii me zenska glavo cekati do toga i toga vakta, vremena?" Djevojka obicno pristane i tako postane njegova zena. Jerbo musliman mora da zenu formalno kupi, naravno je, cl& joj je gospodar i da ga ona mora u svemu slusati. o nicahu, bilo to po mehri muadzelu, iIi mehri muedieIu, ugovara sc uvijek prije vjencanja za to, da zena bude sjegurna, ako je muz pusti jer musliman moze, kako rekosDlo, zenu pustiti, kada hoce i za sto hoce.
12

178 --

. :~ -Ako jn- je dakle pustio bez njezine krivnje, mora joj platiti nicah, . kako 8U to prije vjeneanja ugovorili. Ali ne sarno -oa joj mora pIa-.' titi nieah, onego joj mora kroz tri mjeseca i deBet dana idaru davati, to' jest on' je mora kroz to vriJeme hraniti i odijevati. Ako je lena iza rastave oBtala trudna, mora OD, kada ona rodi, i djetetu .dQ. pete godine idaru davati iIi ga k sebi uzeti. Po serijatu dijete je muzevo, a ne zenino i za to, cim se rodi, moze gal on zeni, 8 kojom se je. rastao, uzeti i kojoj drugoj-dati, da -ga othrani. . Dervis beg je niCah izbrojio, Pa je BVOjOj Ijubi govorio: "Kupi ruho, koje si donila "Vodi robIje, koje si dovela, "Ostavi 'mi -do tri sina moja.

Ona ga moli, da jo,) dade bar najmlagjega Bina, ali joj on ve1i:
"Ja ti aina ni jednog ne dadem, "Jer ih dov'la ti nisi od babe. Kada je dijete navrsilo petu godinu, moze rnu otac i dalje idaru davati, a moze ga se i odreei i onda prestaju Bve obveze naspram matere i djeteta. Radi toga De smijemo ipak misliti, da je zena sasvim ovisna 0 volji svoga muza. Ima slueajeva, da mu! zamrzi na zenu, pa bi se rado snjom rastao, ali ne moze toga uciniti, ako ona na raspit ne pristane. Sto vise, u tom 'slueaju mora joj on ostaviti njezinu sobu sa svim, sto je u njoj, a mora joj i cijeloga zivota idaru davati. Ako zena zamrzi na svoga muia i ne ce da snjim vise !ivi, te je od njega otisla, ne moze se je on ipak odmah odreci, nego je mora tri puta kuei .zovnuti, a tek ako mn se i n& treei poziv ne odazoye i kuci ne dogje, prestaje mu biti zena i onda ne mora on ni njoj, ni njezinom djetetu, ako je iza njega trudna o~tala, idare davati. Ako se muz kasnje pokaje i zaZeli, da opet zivi sa svojom biv80m zenom, nije dosta, da je kuci pozove, nego se mora snjom ponovno vjen~ti, kao da rnu nikada zena hila nije. Kod svakoga- vjeneanja mora i momak i -djevojka imati svoga vecila, zastupnika. Momak izabere koga prijatelja, brata iIi rogjaka, pa ga umoli, da rnu vecili; da ga naime kod vjeneanja zastupa.

179
Svaki vecil mora ima~i PQ dva 8ahi~, sVjedoka, koji ce kod vjencanja potvrditi, da 'su iz momkovih 'U:stij~ culi; da je on onoga u istinu i u njihovoj prisutnosti povecilio. Djevojka mota takogjer da ima 8voga' vecila i Sahite, jer kod vjeneanja nema nl momka ni djevojke; nego veeili u ime njihovo i umjesto njih govore. Da momak i djevojka nijesu kod vjeneanja, uzrokom je, eto sam. vee na dva, na tri ~je8ta naglasio, dobar kucni uzgoj i postivanje starosti, pa Be i momak i djevojka stide Bvojih otaca, rogjaka i drugih ~tarijih i odlicnijih ljudi, koji su kod. vjeneanja. Djevojcjil. je vecil uvijek koji blizi mom~ov rogjak, koji je moze vidjeti, docim momkov vecil moze biti avaki covjek, koga je on za to umolio. Kada au obe stranke' nasle svoje vecile i sabite i kada su sve za vjen~nje spremile, stanu pozivati Bvatove. U svatove pozoyu obicno toliko ljudi, koliko ih sarno ,p0Castiti mogu, jer cim su veei svatovi, tim je veea cast mladencima i njihovim ~oditeljima. Svatovi se sakupljaju skoro uvijek u momkovoj kuci i onds krenu velikim veseljem, bukom i vikom po djevojku. Sa svatovima ide po djevojku momkov otac, za tim sva njegova braes, rogjaci i prvi prijatelji. Momkova mati i sestre ostaju uvijek kod kuee. D prijasnja vremena, dok su otniice djevojaka bile 11& dnevnom redu i dok su po gorama i klancima "carevali vuci i hajduci", zvali su u svatove JOB vise znanaca i prijatelja. Svi svatovi hili su do zuba oboruzani, da budu spremni za svaki slueaj. Prems narodnoj pjesmi ima obicno hiljadu svatova: Svate kupi baze Mustaj beze; Od hiljadu vise ni jednog~, Od hiljadu manje ni jednoga. IIi: Sto barjaka, hiljadu junaka. Osobito je trebalo biti na oprezu, kada BU Bvatovi prolazili kroz SUIDe i planine i kroz "kIance jadikovce", gdje bi ih hajduci iIi takmaci lako zaskociti mogli. Hercegovci vode djevojku, a kada su dosli pod planinu, veli im Suljo barjaktar: "Stante braco, u zelenn lugu, "Idem prvi u goru zelenu,

180-

"Da ja vidim ima l' ko u gori, "Da ne ginu kieeni 8vatovi. Ko ide u svatove, obla~i se kao i na bajram; u najljep8e odijelo. Narodna nam pjesma vrlo lijepo i slikovito opisuje svatovc:

Ja kakvi su mostarski svatovi!

Svi u srmi i u suhom zlatu, A junaci bolji od boljega.
Ka4a svatovi krenu po mladu i kada jn vode momkovoj kuci, pjevaju i potcikuju, svirale 8viraju, bubnji udaraju, a puske pucaju na Bve strane: Kad su svati otlen polazili, Zasvirase jasni davulbasi, ZakucaBe bubnji limenjaai, Zapucase puske kraj divojke.

Ako je djevojka u komsiluku, odu svatovi pod ve~er pjeske po nju i pjeske je momku dovedu. Ako je djevojka u drugomu gradu iii 8elu, posjedaju svatovi u kola. i krenu kolima po nju. Isto tako idu kolima po djevojku i onda, ako j~ ona iz istoga mjesta, ali nije iz istoga dzemata iIi. 8okaka, iz koga je momak. U prijasnja vremena, dok nije bilo zeljeznica, dobrih cesta i puteva, Rvatovi su skoro uvijek jasili. Jos i danas jase svatovi u onim predjelima, gdje su sarno pjesacki iIi konjski putevi. I djcv9jka jasi kada je ~vatovi povedu takim krajem, a sjedi na konju kao sto i muskarci sjede. Kada svatovi dogju djevoiackoj kuci, idu muskar(~i u ahar, doticno u selamIuk, a zene i djevojke u harem. Muske svatove doceka mladin otac, brat iIi koji drugi muskarac iz bIiznje rodbine. Zenske svatove ne ce nikada docekati dj~vojka iIi njezina mati nego djevojCina tetka, strina iIi koja druga rogjakinja. Zenske svatove uvedu obicno u najIjepsu, taka zvanu sikli odaju. Kad su se zenski svatovi sastali sa domacico~ i drugim zenskim ukueanima, pitaju se za zdravIje. Iza toga upitace jedna drugu za muza i za djecu po prilici ovako: "Kaka ti je Ibraga? Sto radi ono djf~cice? Kako Mejra? Juso? Hasan?" - i kako se vee sva njczina djeea zovu, a ana na svako pitanje odgovara: "Dobro hvala Bogu. Kako ti ?"

---~

181 .--

Muikarci se pozdravIjaju kao"i u 'kahvama iIi na sijelima, ali ni jedan, ako nije u najbIizem rodstvo, ne ce upitati drugoga m zenu, iIi za odrasln. zenBk.u djecll, jer. bi. g~ tilQ.e uvrijedio. U 8vatovima, koji su doili po djevo.iku, prva je i najvdnija osoba, jenga, jengija iIi jengibula. To je zena, koja ce kroz cijelo vrijeme 8vatova biti uz mladu, te jn upneivati, ito Ce raditi i kako .ce se u 8vatovima vladati. Kada jenga u harem unigje, djevojka je lijepo do~eka i u ruku poljubi, a za tim je podvori serbetom i crnom kafom. Kada je jenga kafu popila, preda djevojci robu, ito ju je momak za nju pokrojio. Djevojka poIjubi i opet jengn u ruku i ide u drogu sobn da obu~e haljine, 8to joj ih je momak na dar poslao. Dok se djevojka obla~i, sjede zene i djevojke u haremu, piju serbe i kahvu, pa se 0 koj('~em razgovaraju. Kada se je djevojka obukla, unigje opet u 8obu, u kojoj su zenski 8vatovi, a kad je zene i djevojke onako odjevenu ugledajn, ustann sa mindera iIi seeija, pa kao da Be ~ude njezinoj Ijepoti, gIasDo dovikujn: "MaSallah! MaAailah !", ako mlada i nije osobito lijepa. Djevojka poljubi sada u ruku najprije o~evu, a onda materinu ebejku, ako je liva, onda svoju majku i jengiju,a iza njih sve ostale zene redom kako sjede. Kada je mlada kojn lenu u rUKu poljubila, svaka ce joj reci: "Zdrava i ziva, sretna i bahtli hila." Ka'da su zene . . kahvu popile, stanu iskati mladu govore6i: "Dajte nam ono nase". Ona zena, eto je svate do~ekala i ito ih je kafom podvorila, veli im: ."Sjed'te, sjed'te, 18 istom ste dosli, nijeste so jos ni odmorili, a vee ate se nas osandisali".Iza toga iznese ona <1rugu. kafu, ali Cim su avatovi drugu kafa ispili, stanu i opet traziti mladu. I koliko god puta oni miadu zatraze, ona im zeoa donese kafu i nuka ih, da sjede. Kada napokon vidi, da se dulje otezati no moze, iznese serbe. Berbe dijele uvijek one djevojke, koje su 8 nlladom djevovale. Kada su zene kafu i serbe ispile, dizu se svi svatovi i kreeu s mladom momkovoj kuei. Ako su svatovi iz daleka, oni kod mladinih roditelja rueaju i vcceraju, a nekada i kona~e, a tek u jutro kreeu na put: Tuj su oni svate docekali, I svatovim' vecerati dali. Poklali im pet stotin volova,

Sk~bali ,i~ pet ~t~tin ,'~~~h~va .

I

.....,;

Od' pribile jari~e pseniee.

. JedvR se je zora pomolila, a mujezi"ni sabah CauAi i' dovikuju 8vato~iii1a: "Hazurala kita i svatovi! . "Kasno nam je, a daleko nam je. "Krat~i danei, a 'dugi krin.aei, "Daleko 'su ~vori Mustajbega.

zau~ili,

dizu se

Prije, nego ce 8vatovi na put krenuti, ,uIazi u harem, u Bobu, u kojoj je mlad~ i ostale djevojke, dj~voj~in djever i nosi joj prsteD,' 8vileni pojas i duvak, iIi kako ga neki zovu alduvak. Za djeverom ide kakav djeCa~ic" a moze biti .i dj~voj~ica i 'nosi u jednoj ruci tri '~evrme, a u drugo.f casu punu ,bistre'vode. Djever je uvijek mom:' kov brat: bio' ozenjen iIi ne~ Kada je djever u sobu unisao, Bve se zene posakriju jedna drugoj iza 'legja" sarno se ne sakrije mlada i njezine, pratilice. One privedu mladu djeveru, pa rnn vele: "Evo ti amanet predajemo! Mlada poljubi djevera u ruku, ,a on nadari noveem njezine drtige i pratiliee. Djevojke se za tim odmaknu, a djever opase inladu onim pojasom i pokrije 'duvakom preko glave. Iza toga izvadi iz dzepa prsten i baei ga u casu, u kojoj je voda. Za tim pokrije . ~asu ~evrmom i re.ce ml.adoj, da. izvadi prsten- iz vode i da 'ga njemu preda. Mlada izvadi prsten i dade ga djeveru, a on joj ga natakne najprije na veliki p:rst, p~ ga skine,za tim na kaziprst i opet ga skine i tako redom na sve prate desne ruke, dok ga napOkOD na srednjem prstu ne ostavi. Iza toga stane za mladu, primi . jc'rukama za ramena,okrene je prema sunru i po;pe secerom izmijesanim srebrenim' novcem. Za tim uzme one tri ~evrme i ode megju muske Bvatove. . Djever okrece djevojku prema SUllen za to,' jer je to 'sunnet iIi .obi~aj, ostao ()d pejgambera !Iubanledu, dok je 'na zemlji zivio Isto je tako 'sve~ev sunnet i k.nanje'ili krnanje, brijanje glave i rezanje nokata na rukama i ~ogama. !{Q toga no cini, ne grijesi proti 8amoj vjeri, ali toga ce Bvetac 1tluhamed na strasDomu Budu rezil u{'initi, to jest on ce ga pred Bogom pokarati, sto nije postivao oLi~ja, koji au iza njega ostali.

183'-

}{Iada vrio post"uje'svoga djevera, te ga najvecim postovanjem 'susreee i.nago-vara,sto "Dam- najboIje, potvrgjuje narodna pjesma:

,,OJ divere, moj ziatni prstene! "Sramota je u te i gledati, ""A kamo Ii 8 tobom govoriti."
Cim j~ djever iz sobe izaAao, stanu mladu zavijati. Zavija je uvijek koja zena iz njezina roda. Taj poaa~ obavi ona brzo i kad je miadu zaviIa, krellu svi 'na put: . 'Prije megjutim, nego su' je zaviIi i' nego je nJl put posIa, da je jos'jednom promotrimo i da vidimo, kakva je ~ 5vadbenom odi jeIu, da reJtnemo koju 0 . zavija~ima. Donje tijelo pokrile su joj svilene dimije, iz~ezene oko dZepova i na nogavicama ziatnim iIi srebrnim siritom. Na Dogama au joj fi~e' eipeiiee od erne koze' iIi je nosku sakriia u krasne p~pu~e od kildife, izvezene...s~ebrom i zlatom. Na koparanu j~' jelek, koji ~uva djevojaeke grudi, a kopei se samo ~a siabinama sa dva puceta, docim je tzornji dio' otvoren. I jelek je izvezen srmom, srebrnom iIi ziatnom. zicom. ... . Koja djevojka nije obukia jeleka, metnula je na koparan fermeu, kratak kaputic bez rukava. .Fermeni su od svile i kadife, ~ izvczeni su ozgora do doIje; i sprijeda' i straga zIatnlm iIi srebrnim siritom. Na rukama au joj zlatni~, 8~ali' iIi srebreni belenzuei, a na prstima prstenovi. Neke dJe-vojke' imaju pe't, sest do deset prstenova, a mecu ih ~vijek na mezimae i' srednji prst desne ruke. Oko vrata 8U joj gjerdani od zlata 'i bisera. Bogatije djevojke nose do sest diZa, nizova, dukata, koji im eve do pojasa 'sezu. Ali najvecu paznju posvetila je mlada uresu svoje i inaoo' lijepe giave. Kosu je splela u sest debelih pletenica, pa da joi budu i ljeple i deblje, obojila ih je i uplela u nje svilene, zlatne iIi srebrno vrpee. Pleteniee je prebacila preko ramena, da joj niz legja vise. Na svilene, zlatne i srebrne vrpce, sive, privezala je srebrne hSlrnajIije. To 8U malene, eetverouglate kutijice od finoga srebra iIi srIne, a u njima su papirici, na kojima su napisani stihovi i moli~ve iz kur'ana, da euvaju djevojku od uroka, vracki i drugoga zla. Si_ romaAne, na po se seljacke djevojke, uplele su u koso' stan sitni novae, lijepa puceta, stakalca i druge tomu sliene nakite.

te

-184 Knj uiiju bogate begovske djevojke vise soluflllci, a na njim& red, dva malib dukata. Na glavi joj je finofeaic, a na njemu umjetlli
, iIi naravni cvijetak, lala i dukati. Kada Be je djevojka ovako ob~kla i nakitila, opaie Be ienskim trabolozom iii kolanom, koji Be sprijeda kop~i. ~ ,i sada je sa "toi- .-" " lottom g:o~V&. Pogledajte je JOB jedan.put, jar 00 je Qvaj ~ zaviti. Evo kako je zavijaju. Uzmu vrlo tanko, ali neprozirno bijelo platno,' 11a ju njim podbrade tako, da joj pokrije bradu, Dsta i polovicu. no.-. To se platno love jasmak. Iza toga uzmu drugo, nesto dehlje i ~~4 bijelo platno, metnu ga djevojci preko fesiea na. glavu tal 0, da pokrije giavu, ~elo, usi i vrio malen dio n08&. To se platno zove ~ember. Izmegju oombera i jalmaka ostane malen razmak ~ jednoga do dva prats, da mlada kroz njega gledati mole. Preko legj~ ogrnuli 8~ joj ferediu, dug kaput od erne iIi zelene oohe, na~k na havelok sa rukavima. Na feredlu metnnli su havIiju, bijelo rutavo platno, dugo oko dva, a iiroko do jedan metar. HavIiju pripnu balJijom na vrh glave tako, da sirina padne niz feredlu, a duiina pokrije ramena i r~ke. Preko toga dolazi duvak iIi alduvak, veliko vrlu fino, tanko i prozirno platno.. I duvak prikop~e na glavi, pa jedan dio sele sprijeda do pojasa,. a drugi straga joA nile. U prijdnja vremena, kada "je djevojka isla iz jednoga mjesta u drugo, pa je morala jaAiti na konju, nosila je JOB i peeu, malu prozirnu, vrlo. rijetko otkanu oohu, koju su metali U onaj razmak izmegju jasmaka i ~embera. Danas je to skoro 88svim prestalo. Isto ovako odijeva s~ i zavija i udata lena kada iz knee ide, samo sto ne nosi duvaka na glavi; duvak nose sarno djevojke, kad~ polaze na vjen<!anje. Dok ml~du zavijaju, dijeli kogod od njezine rodbine ~evnne i jagluke, duge peskire, izvezene zlatom, srebrom iIi svilom,' megju one Bvatove, koji su sa fenJerima po mladu dosli. Prije nego mlada krene iz ocinskoga doma, poljubi oca, majku i starijn ozenjenu bracu u ruku. Otae i majka svjetuju svoje dijete, kako ce livjeti i kako ce se vIadati, da ugodi muzu i njegovoj svojti, da joj dobro bude. Da ce na rastanku i majka i kci, braea i sestre po koju BUZU pustiti, razumije se samo po sebi.

185-

1 i

I
oj

Bosanska muslimanka na ullci.

t.

Odlicnije i bogatije djevojke voze se momkovoj ku6i u fija, , kerima, a 8iro~~snije u kolima. 'Fijakeri, .~ kojima se mlad~ iIi koja druga ~usli~an'sk~~':'z'ena Vq~~,' .pokriv~nf~~u". sprijeda,')bijelim platnom, a,' ~~Q:.:S1i' ;.~,at'~or~l1,e ,~cije'-'~.~pust~ ~a" pr~zorj~a "zal;ove iIi zavjese, da "~e: u -kociJe;,' ne 'vidi. ;:A~o. iJc: -mlada 'va!Zi' U obicttDn kolima, svinu,~,d ~olima' 'drv'en~:~br'u~~, tepo~e, ~ ~a-, tap'ove ,prostru COhll iIi 6ilipte- tako, da"'su. k61~ sasvi~'pokri,~et;i~:. , " ,: : -Pred sVfft~~inia-ja~i ili"8~ v~~i s-tari ,:~vat.Z~::'staroga, ,svata izaberu koju' yrio .ugle~~u os.obu u oDom mjestu,ponajvi~". kakvog ~dlicnog be~. iIi- ,agu, ~a tim muftij 11, kadiju i t~ d.:' Stoje ~icniji stari svat, to:',je' veea cast,' m.ladencima i njih9voj,' svojti.. '
~ starlin svatom _,.idu calgidzije. Calgidzije,ili ca~si j.~an oni ljudi, koji ,.c~e'~~vatove,':8vojim odijelom,. salama i -dosjetkama::zabav',.' '.' v ,,,'

. ljati i:- na s~iJeh nagoniti. Da Calgid~ij~ budusto' ~jesniji, (jdijevaju se u najra~li~"~ja odij~la. Neki si ~aprave velike ~rkQve ~',.bradu, neki se oklt~ . Ilsieijimrepom, me~nn .si na glavu kozijerogove -iIi

se kako drUk~ije sxnijesnixna u~ine. Ako ~ratovi idu u kolima iii j~u na konjima, ,pa, ne idri odvise daleko;',~oraju.calgidz.ije pred nji~a trcati,,;i-'kojekako+e sale
I ',. . .' ,

8pravl~ati.

; . , . ..'
,I ...

~.:,;--:,

, '

.'
,

t,-'

Iia ea~gidzija idn muski ~v~tOvi; .najprije" 'ozenjeni Ijri4i,onda mQmci~ a z~::njima 'mlada i 4rugi ze~ski.'i"svatuvi. 'Kola, u ':~ojima se ,'vozi ~lada;.,~_~OVri s~' ml~den'~ka,'-kola. ,Miadenska kola pokri~.ena au . ~cohom~ a n~~:,~~hi 8U bo~caluci,"Konji, koji :voze mladu, takogJer au coho~: po~i~eni, .a na svakOn1u. 'je po jedan -,bo8Caluk~ po '.toj- eohi i boA~Iuci~~,~, m~e' se 'lako ,po~nati, u k9jima' je _~oli~a 'ml~da. U istim kolima' 8a_mladom sjedi sarno njezina' Jengija i "koji 'njezin blizi r?gjak~ Iz~,'~~~toya idu kol~, .. u 'kojima '~e ~u, sandl1ci~a' vozi djevojacko. rllbo. I ta S.Q kola pokriv~n8.' cohom i boBcalucim~. Ako ml:tda, ne vozl. sa ,Bobam ruha,' molega ili pred Bohom -,poslati.ili ce iza nje d\)ei~ Djevoj~cka majka, ne ide nikada 88. 8vatoVima, nego, . , . ostaje .k od knee:
Prije nego su 8,vatoyi B'a put kren.uli, ot~li BU mustulukdzije" koji ce javiti momku i njegovoj svojti, da mlada dolazi i za koliko ce po prilici doci, da joj se put otvori. Kad narod oko momkove kuee opazi mustulukdzije, zna, da su svatovi blizu, i za to se kupe

187-

pozvanl 1 nepozvani, da ih vide. ~v narod stane na drugu stranu gjuvegijine. ',k~~~":'da:;""inlR:~a moze.~bezzaprek~ ~':'avlij,uunic~~ . Kada:;.mlada d.ogjedo,'momk6ve. ~uc,e, S8.gj~ s' konja' iIi s~ arabe, kola, i krene sa jengijom' prema' ~okacn~ vratima.::' 'N~, s~,"acnim vratinia :d6celta je niti. ,gjuvegija, .niti .tijeg~v otac, nego k~ 'drugi od njegov~ svojte. U prijasnJa vrem~~a' e~kao je na sva'tove.. i gjuvegija. Kada' su sva~ovi pred kue.u ~tigli;' QD 'hi, prisao djevoj~i,.ski DUO hi je ,8 konja' iIi' kola i svojim bi-~je rukania, u kucq unio. Sa sokacn;h' vrata krene ~lad~'ll :h,atem. Pfed haremOm doookaju je dyije ,zaove, iIi jetrva "'i, sv~krya; iIi svekrva i zaova,; kako vec ko imazenske ~odbine. Kada ~ne' ugledaju mladu, klicu ~ . ,"Ma~11ah.! MasaIlah!" a jedna joj riati -glavom, Jl,relomi psenicnu Rogacu. Sve ~ene, :'koje ',su B mladoin qos]e kao i one, koje. su je ~ kuci do~ekaIe, ~biJu,sada po ~piIuidic, od t~ pog~~e, pa ga ~Iasno Izjedll, jer je "mJ~~e~-ska'" pog8:~a vrI9 ". ~dravo j~IQ::p~otiv r~znih polesti. Iza toga ,d~du."Biladoj n '-~':a~u. ru~u po j~da:n io/ik, pun vope, da ga u ~kucu'""llnese. Mla~~' ~r~hvf\~~, jbri~~ ,~, lISpri~ ~~ na vrh ba~maka. Onda( se okrene i prolije. "vodu "niz, 'basamak~. ,;.d-a'za njorn 'sriea, kao voda ~pohog~",. Qsim toga 1Itetnu .loj- ~ddesno.- pazuho 'kU~'~R iIi koji musaf,: kiljigu".yj~rskoga sadr~ajl)! ;i' t~~o',Je ,"u harem '~vedu. . Puni :ibricl i poga~a" "znaci 'blago~tanj~, a I1)uBaf:pobqzDost. i pokornost prema "~.B6gu.i' starijim' ~ IJudinJa.. ' ': '. .

ne

'va

MladjI.":~ve<Ju sada 'Dajprij~ .~ . kuhinju . ilf q' in~tv~. tJ kuhinji g~~i" na~gnji,st~ yat;~, :~. !tao -,~l~da ,dogje"d.~,. banka, prihvati goruen cjep~~jcu~ pa je t~i, 'puta; stakne '.prema .ist.o~u. 'Pri tome pogleda tri puta' 'pa kucnu badzu" i svaki.:pu.t" veli ,:, ~Bi8minah~r rallmanir rahl~",. jer gdj~ se ime bozije ,spolninje, t~; nemaj-u 6ejtani
posla. -.,
.J .' .

Iza t'qga ,uved'l j~: o~e iste ,'zene, 'k?je, su je _Ila ' basa~cima
docekaIe, .u momkovu "sobu iIi h~lvat.,. K~da nll~da. u.halvat ~nigj(\, motne na ~ zep1~ju. iIi na' stolicli, "ria koj-u ~e oua 8je~ti, muski fes.. 1Ilada stane iIi sj'edne na onaj ,fes, hi Ii Bog dao, da prvo dijetc bude muskarac. Zenski svatovi idu- takogjer harem, ali ne u onu 8obu, u koju su mladu uveIi, nego se razigju po drugim Bobama i

ne'

odajama.

U isto vrijeme krenu i muski svatovi u ahar, doticno u sclamluk. Ako je mnogo svatova, pa nc mogu svi u ahar, prostru

188-

Jlercegovatka musllmanka na ulicl.

189-

6ilime po avliji iii gdjegod u hladu granatih voeaka u bai~i. Po eilimima poredaju jastuke' i mindere .i tu posjedaju, pa se razgo~a raju, pjevaju, Sale iIi se" kako drukcije zabavljaju. Neki vJencaju djevojku ,jos iste veceri, a neki pocekaju s~ vjenMnjem i po nekoliko dana. Siromasniji vjen&.ju djevojku skoro uvijek joA iste veceri, jer 8vatovi traju obicno tako dugo, dok se djevojka nije vjencala. Bogatasi, koji imaju dosta imetka, a rado hi, da se 0 njihovim 8vatovima augo i ria ,daleko govori, piruju po vise dana: Ozeni se mali Mehme~ aga, Pir ~inio za: petnaest dana.. Ako ne ce djevojku jos ,iste noei vj~ncatj, ne ide ona u halvat, nego provodi sve vrijeme do vjeneailja. sa momkovom zenskorn 8'Y'Ojtom u haremll. . Prijs oego ce dje'\Tojku vjen'cnti, valja je okoiti iIi okrnati. Kniti s~ mo~e djevojka, iIi kod svoje kuee iIi kod mladozenje. Ako djevojku kniju kod njezine knee, mora joj' kum iIi miadoZenja poslati knu, kojom ce se kniti,. i duvak, kojiin ce se' pokriti. U knu metne joj kum i nesto Dovea. Taj nova~ 'dobice ona zena,. koja bude knu zakuhavala. Momak' Aalje uv:ijek neSto' v~,se boje; 'nego .Ato ce djevojci trebati, da si oniIn ostatkom koja stars, ~iro~a8na zena, moze kose, obojiti. Osim boje i upletnjakl:'o. aalje' mla~(\zenja mladinoj' kuci kafe, s~cera i ~erbet~, koliko ce' se te noci P9t~08iti. U najvise slocajeva koije se djevojka u momkovoj kuci jfJ8 iste noci,. kada j.e dovedena i za to cerna 0 knijanju na ovomu mjestu govoriti. Djevojku kniju uvijek u mornkovoj sobi, u halvatn. U halvatu je u cos~u stolac, a na stoleu obicDosvilen jastuk. Djevojka pristupi stolen i sjedne na nj, a jengija 'stane uza nju. Kada je djevojka na stolac sjela, unigju u halvat .zenski 8vatovi, a iza njih sIuskinja iIi cija siromasna djevojka, skine mladoj peeu, feredzu, alduvak i cizme iIi cipele, a mlada je' daroje novcem. Iza toga sjedne ODa opet, a ruke metne Da koljena tako, da je Iijevom rukom pokrila lijevo, a desnom desno koljeno. SIuAkinja ili koja fukara, siromasna djcvojka, donese sada na tabakn dvije case pune serbcta i dada ih djevojci. Djevojka srkne

190-

kap dvije se,.-beta, uzme nova~. i metne gao na tabak. 1m t9ga _ pije i.jengija serbe, ali iz'one druge.Case pa i ona.vadi.nova~ ... i ~ece ga Da tabak. Taj. novae bic.e onoj djevoje~ ill. sluskinji, -k9ja je serbe donijela. . Iz one Mae, iz koje je mlada pila, pice naJprije gjuvegija. Ooa djevojka, koja je serbe mladoj u halvat unijela, odnese' \' ga sada gjuvegiji u ahar, doticno u selamluk. On srkne t~o~jer :nekoliko kapi, preda Casu djevojci, pa je novcem nadari, a o'na ode opet u halvat, da ostatak daile' prvoj svekrvi, a iza nje svoj bliznJoj. momkovoj 8VOjti. Gjuvegija, njegova 8vojta i rodbina pije iz one' <'AAe, iz koje je mlada .pila, u znak Ijubavi nasprama novoga clana obitelji. Ovo se serbe zove 'djevojacko serbe. Iza toga unesu drngo serbe i toliko Msa, ,koliko ima u halvatu svatova i svaki pije iz one caSe, koju prije dohvati. Ko hoee imoze, daruje sada onu sluskinju iIi djevojku, koja je serbe donijela i koja ga megju svatove dijcIi. Iza serbeta iznese se kafa. I kafu dobije najprije mlada, onds jengija, a iza nje svi svatovi redom. Djevojo i jengija daruju i iza kafe ODU sluskinju iii siromaSnu djevojku, koja je kafu donjjela, a drugi 8vatovi kako ko hoce i mo!e. Kada 8U svatovi ispili serbe i kafu, djevojka ce .se kniti. Prije knijanja unigje u halvat djevojcin kum i njegova' zena. Kumova zena smatra se ots~le kao drugs jengija, a zove se kumovska iIi kinavska jenga. Kum stane djevojci iza legja, uhvati je rukama za ramena i okrene je tri puta za Buncem. Kada je to ucinio, dade joj i on prsten. Taj se prsten zove kumovski iIi vjeneani prsten. On joj primi desnu ruku, pa joj, kao i djever prije, natakne prsten na svaki prst po tri puta i opet ga skine, dok ga napokon ne 08tavi na prstenjaku, onom prstu do maloga prsta iii mezimca. Djevojka vrlo eijeni vjeneani prsten i cuva ga cijeloga Zivota, jer je uvjerena, da ee biti zlo po nju i po kueu, u koju se je udala, ako taj prsten izgubi. Qna cvrsto vjeruje, da ce joj se prije iIi kasnje kakva nesreea dogoditi~ ako toga prstena nestane. Kada je kum djevojci prsten na prst metnuo, obavio je 8voj posao i izlazi iz halvata. Prije nego ce iziei, dade svojoj zeni novae, kojim ee ukuhanu knu promijesati. Kada je kum iz halvata iZ8sao, unigje onamo kojamladina rodica i donese u kakvoj posve novo kalaisanoj posudi knu i ruzicnu vodu,
o

.' 191gjulsiju, i dade je kumi iIi '.kinavskoj jengi., Kina'V'~ka j~nga uzme . ~. IDQVaC, sto' joj ga je. muz dp,o, i mijesa .njim knu i ruzienu.. V9du za 8uncem; od istoka prema zapadu. Knu poene kuma .mijesati pred aksam i mijeSa je dok nije akSam proSao. Kada je ak~ prosao, unese kakav djecacie dva duseka u halvat i polozi ih na zemlju, a po njima prostre deset do dvadeset, a nekada i do pedeset earsafa,. koliko je vee koja djevojka ruha donijela.. Duseke prostru uvijek u sredini halvata. Mlada sjedne sada na duseke. Njoj s jedne strane sjedne jenga, a s Iijeve kuma iIi kinavska jenga. 'Kinavaka jenga oknije djevojci najprije desnu ruku do zgIavka i. desnn nogu do gleznja, a ouda lijevu ruku i Iijevu nogu. Kada je ku;ma' djevojku oknila, omota joj ruke i Doge, dokle au kinom obojene, crvenim lanenim platnom. To se platno zove aspura. Da aspura s ruku i nogu ne spane, priveze je srebrDom iIi zlatnom licom na ruke i n~ noge. Dok kinavska jenga mladu knije, drzi troje muske djece iz njezine rodbine s'Vako po jednu gorueu svijecu u desnoj ruci. Svijeee su omotane u cevrme, koje poslije knijanja djeci ostann. Sada povali kuma mladu na duseke,.a kraj nje polegne koje musko dijet.e iz njezina roda. Dijete Iezi kraj djevojke kratko vrijeme, a onda ustane, docim mlada ostaje i daIje na duseku. Sada utrn.u svi,jeee i dadu ih svekrvi, a svekrva ih iIi spremi, iIi ih dade mladoj da te noei u halvatu gore. Svijece ne trnu, kao sto se obicno trnu, puhanjem, nego ih pritisDu uz eise, strop. Ako BU djec& malena podigne ih kogod da mogu sise dokuciti i tako svijeeu utrnuti. Kada je kuma mladu oknila, metne joj u desnu ruku novac, 8tO Joj ga je muz daO, da ga djev:ojci preda, a u lijevu drugi novac, kao dar od Bvoje strane. Dok mladu kniju, pjevaju djevojke i mlade nevjestice, koje BU kod knijanja, razne pjesme, a najvise ovu: Izvila se zlatna zica iz vedra neba, Savila se naAem bratu oko kalpaka, Nek se sjaji nas brat megju drulinom Kano sjajna zvizda na vedru nebu. Izvila se zlatna zica iz vedra neba, Savila se naAoj Bnahi oku duvaka, Nek Be sjaji naAa snRba megju drugama, Kano sjajna zvizda na vedru nebu.

192-

Iza toga pjevaju vrlo ovo lijepu i njelnu pjesmicu, koja 8e u skoro 8VOj &sni i Hercesuvioi 8 malim varijacijama kod knijanja pjeva: Nda snaba, je l' ti lao majke? NaJa snaho, nek ti nije lao majke Ovdi tebi botju majku kalu. NaJa soabo, je l' ti lao babe? Nag soaho, nek ti nije lao babe,' Ovdi tebi boljeg habu kdu. Naia snabo, je l' ti lao brace? NaAa SDahO, nek ti nije lao brace, Ovdi tebi boljeg bracu ka!u. NaJa soaho, je l' ti lao seke? NaAa snabo, nek ti nije lao seke, Ovdi tebi OOlju seku kalu. NaJa snaho, je l' ti lao dvora? Nab snaho, nek ti Dije Z80 dvora, Ovdi tebi bolje dvore kdu.
Dok kuma mladu knije i dok djeyojke i nevjeste pjevaju, rijetko koja mlada ne zapla~e. Zaplakati ne ce sarno ona, koja vrlo voli svoga dragoga i koja je sDjime dugo aAikovaIa. Ima i takovih djevojaka, koje ce, kada BU joj druge pjesmu otpjevale, reci: "I ja znadem, da mi bolje kazu. Da mi bolje ne kazu, ne bi ni ja ovdi bila". . Sto je kne preostalo, razdijele mcgju one zene i djevojke, koje au kod knijanja, da se i one kod kuee okniju. Mlada Iezi na dusecima po citav sat, a onda je kuma podigne i ODa sjedne. Sada unesu Iegenj i ibrik.: ciste vode, a kum~ skine mIadoj zlatnu iIi arebrnu zi~u, kojom SlA joj ruke i noge povezane bile, odvije platno i opere joj najprije desnu ruku i desnu nogu, a onda lijevu ruku i Iijevu DOgU. Iza toga rastrga kinavska jenga one zlatne iIi srebrne. konce na komadice i dade svakoj djevojci i zeni po jedan, da si svezu ruke u zglavcima. Platno a deane ruke i noge metnu u djevojcin jaatuk, na kome ce s muzem apavati, a ono 8 lijeve ruke i s lijeve Doge razdijele megju siromasne zene i djevojke, je to dobar lijek protiv probadanja ili sandzije. Ako te probada,

193 -

metni aspuru na on'o mjesto, gdje te probada, i probadanja ce nestati. Vodu, kojom jfJ kinavska jenga mIadoj knu sapraIa, haee u jasle pred konje iIi goveda. Iza toga ustane mlada i poIjuhi najprije svekrvu, iza nje jengije, a onda istom druge zene, kako sjede, u ruku. Kada je kinavska jenga mladu digIa, ruke joj i Doge opraIa, a ona sve zene u ruku poIjubila, izIaze- one iz halvata, a ostaje samo djevojka i nje": zina prva jengija. Kada su djevojku oknijali, odmab ce je vjeneati. Prije megju.; tim, nego ee bodZa mladenee vjeDCati, posaIje djevojcinoga veciia i dva sabita u halvat djevojei, da je pita, boce Ii se vjeneati i boca Ii njega za veciIa, a onu dvojieu za sahite. Kada oni u halvat dolaze, djevojka sjedi pod duvakom u budzaku, a kad oni u halvat unigju; djevojka ustane. Njezin ju vecil upita: "Roces Ii se, Fater vjencati ?" Na prva dva pitanja djevojka suti i nista ne govori, da Be ne bi mislilo, kao da je jedva docekala, da se uda. Kada ju je i po treei put to isto upitao, veli ona: "Hocu". Iza toga pita je opet: "Kako ces i 0 koliko ces hiIjada?" Djevojka veIi: ,,0 12.000 akci po mehri muedzeIu" (iIi muadzelu.) I to vecil tri puta pita, a ona mu tri puta iato odgovara. Poslije toga okrene se onoj dvojici sabita, pa ih upita: "Jeste Ii cuIi, sto ona govori?" Oni odgovore: "Jesmo". Iza toga pita je on opet: "Hoeu Ii ti ja biti veciI?" Ona veli: "Budi". Za tim je pita: "Hoce' Ii ti ova dva covjeka hiti sahiti?" Ona veli: "Neka budu". Sva ta pitanja i odgovori ponavIjaju se po tri puta. Kada BU to obavili, iziazi vecil i ona dva sabita iz halvata, a kad oni izagjur djevojka sjedne opet na avoju stolieu. Kada se djevojcin vecil i ona dva covjeka u ahar vrate, pita ih hodza: "Jel' ta djev:ojka rekia vjencati se i u koliko ce?" Vecil veli: "Hoce se vjencati u 12.000 akci po- mehri muedzeIu". (ili kako su vec ugovoriIi). Hodza se sada okrene sahitima, pa ih pita: "Jeste Ii vi to cuIi?" Oni kaZu: "Jesmo".

--- 194 Kada je ta formalnost obavljella, okrene se hodia curillom vecilu i ostalim muskim svatovima, pa govori: "Bismillahir rahmanir rahim, Allahun emrile, ve pejgamberun sunnetile, ve imami Azamull*) kavlile, ve 01 ikisun husni rida-Ierile, ve kizun tarafundell vecaletum hasebile, ve badir olan sehadet lerile, jalinuz on ikibin akc es mehri muedzelile? To zna~i: Spomenuvsi ime Boga velikoga, po Bozijoj zapovijedi i po sve~evom obicaju i po kazivanju imama Azama i dobrom .voljom s obadviju strsua i od djevojacke strane s tvojim punomoctvom i u prisucu sahita, dade Ii je za 12.000 akci po mehri muedzelu? (iIi muadzelu). . Kada je gornje rijeci rekao turski, nastavi hrvatski: "Dade Ii ti Fatimu, kcer Sulejmana Ibrahimpasica za Ruseina Hodziea?" Djevoj~in vecil veli: "Dadoh!" Iza toga pita hodza momkovog vecHa: "Kabulis Ii, uzimas li~ ti Fatimu, kcer Sulejmana Ibrahimpasiea i sreem i dusom?" Vecil umjesto roomka i u njegovo ime veli: "Kabulim". To hodza tri puta pita, a vecil rou tri puta isto odgovara. Dok hodza s momkovim vecilom govori, stoje kraj njega dva covjeka, kao momkovi sahiti, svjedoei. Hodza pita vecila: "Primas Ii ti ta dva ('ovjeka za svoje sahite?~ Momkov veciI veli:' "Primam". Sada se hodza okrene onoj dvojici, pa ih pita tri puta: "Hocete Ii vi biti Sahiti ovomu covjeku?" Oni rou tri puta odgovore: "Hocemo". Kada je i to u redu, govori hodza: "Sen dahi vedzhi Dlesruh uzre?" "Ukabuli Ii je ti na isti lla~in gore?" (kako je gore receno). Momkov vecil veli: ."Ukabulih", primih. 1 to hodza tri puta pita, a veciI mu tri puta isto odgovara. Iza toga veli hodza: "Ben dahi vedzhi mesruh uzre nicM ejledum~. ,,1 ja je na isti naein gore nicah u~inih", vjen~ah. Kada je Bve gotovo, kada su naime vecili rekli svoje i sahiti svoje, uzme hodza kur'an u ruke i moli neke molitve, koje su za vjeneanje propisane. Dok hodza uei, govore vecili, sahiti i svi muski svatovi u onaj sobi neprestano: "Amin! Amin!" Time je i vjeneanje 8vrSeno.
*) Imami Azam iii Eazem rodio se j-e 81. po hid~retu umro je 150. isto pod hidZretu, te je znatno pripomagao znanstveno airenju islema.

----~

195-

Kako vidj~smo~ kod vjencanja nema ni momka ni djevojke, nego mjesto njih i u ime njihovo govore njihovi vecili i sahite, ali je momak eijelo to, vrijeme gdjegod blizu one sobe, a kad je hodza poceo uciti iz kur'aoa, stane on pred vrl1ta, pa i on s onima ullutra aIDllla. Gim je hodza moIitvu proucio, ugje i momak, sada vee muz u sobu i poljubi u ruku najprije hodzu, koji ga je vjencao, onda svoga i djevojcina oca iIi njegovoga zastupnika i napokoll Bve ozenjene muskarce, koji su kod vjeneanja. I{ada je hodza miadence vjencao i vjeneallu moI~tvu izmoIio, uzme u ruke nieah-murasellu- iIi sehadet-namu i napise pod kadijinu dozvolu potvrdu, da je on miadence vjencao. Ta potvrda na niCahu-muraselli glasi u prijevodu po prilici ovako: "Vjencao sam Fatimu, seer Sulejmana Ibrahimpasica iz dzemata Fetije, za Huseina Bouziea, sina Muhameda Hodzica, iz dzemata Hotinca, njezinom ~o ljom i s njezinim vecilom Mahom Sehovicem i sahitima Selimom AHeern i Muhamedom Hodzicem u 12.000 akci sa mehri muedzeIom". (IIi kako su se nagodiIi). To je ahd momkov vjeneani list. Kada je hodza taj list Ilapisao i nluhurIeisao, dade ga gjuvegijinom vecilu, a on ga preda njegoyom oeu. Gjuvegijin otac uruci ga svojoj zeni, a ona ga dade nmYjesti, koja ga cuva u svomu sanduku, da ima. dokaz, ako bi do razvjencanja (10810. Kada je i to gotovo, ide gjuvegija u halvat djevojci, a sada svojoj zeni.. Prije megjutirn, nego e~ on u halvat, otisao je vee je:' dan muskarac iz njegove rodbine, da javi mIadoj i njezinoj jengiji, da gjuvegija dolazi. Jengija prigje odmah k vratima i stoji kraj njih dok gjuvegija ne unigje. Kada je' gjuvegija u sobu unisao, daruje jengiju, a ona ode u harem megju zenske svatove. Momka prllte do halvata svi prisutni muskarci iz njegove rodbiuc i cuvaju ga, da ga kogod ne udari, jer je dl'ugim momcima, njegovim bivsim jaranima i drugovima drago, da ga, kada u halvat ide, erunu iIi sakom po legjima dohvate. J{ada dovedu mladozellju do vrata halvata, ostave ga i odu u ahar, ~doticno u selamluk. Pred vratima halvata, iIi u pokrajnjoj sobi doceka gjuvegiju njegova majka. On je u ruku poljubi, a onda ide mladoj u odaju.
I

196-

Kada je gjuvegija u halvat uniAao, prestaju svatovi. I muski i zenski 8vatovi ispiju jos po jednu, dvije kafe, eaj iIi Aerbe, poPU8C cigaretu dvije duhana i 8Vak ide 8VOjOj kuci. Drugi dan u jntro, kada je mladounja ustao, metne pod jastuk, na kojem je sa svojom ienom spavao, nesto novC8., a lena mu boscaluk. Kada se oni obuku i iz halvata izagju, ulazi U 80bu jengija, da Jlospremi duseke, pa si uzme onaj novae i bosl'Jlluk, sto au joj ga mladenci ostavili kao nagradu za njezin trud oko mlade U 8vatovima. Toga jutra dolaze i opet zene i djevojke i nose mladoj razne darove, koji Be sastoje ponajvise od DOVeR, nakita, jela i odijela.. Toga dana ostaju Bve one zene i djevojke, koje su kakav dar donijele kod mlade na ru~ku. Ali ne samo, da mladu darivaju prijateljiee, komainice i rodice'l nego ju dariva i sva muzeva svojta; Bvekar i svekrva, jetrve i djeverovi, a najvise naravno njezin mladi . voj no. Veli se "daju mladi na prsten": Diverovi daju almagane; Dva divera, dva zlatna prstena, Dvi jetrve, dvoji solufluci, Dvi zaove, dvoji belenzuci. Od svekrve telli morska diba, A od svekra dizija dukata, A od bega sorguc od bisera. Kada su ukueani mladu darivali, dijeli jengija u nJezlDo ime 8vima u momkovoj kuci razoa veziva i odijela, sto ih je mlada prije vjencanja sasila, izvezla i za rodbinu priredila. Ako su momkovi i djevoj~ini roditeIji bogati, prirede na meraji izvan grada .iIi sela utrke. Jedni prirede obdulje, utrke na koJ,jima, drugi utrke pjesaka, treei daju da momci skacu Da mijeh, cetvrti usade u zemlju visok tanak jelic, namaiu ga katranom, a onda lojem, a na vrh jeliea metnu top kadife, cohu iIi sta drugo. I{o so prvi uspne na vrh, onomu kadifa, ~oha iIi ono, sto je na jelicu. Utrke na konjirna opisao sam vee kod 8unnetenja~ a ovdje en nadodati jos sarno to, da je konj, koji se pobjeditelju daje, pod' fcdloln, da je pokriven cohorn i da ima sve, ato mu treba, da ga )1objcdnik moze odmah zajaAiti. Konja na obdnlju dsje momak, do-"

._-_-'.~

197
ticno njegov otac. Iza toga daje mlada utrku za pjesake. ana daje bosealuk i ko, prvi eilju stigne, niegov je. Osim toga daju utrke, u kojima tree djeeaci od deset do dvanaest godilla. Ko prvi stigne, dobiva eevrmu. Napokon trce i muska djeca. Koje prvo stigne cilju, dobije peskir. Osobito bogati Ijudi daju sve ove utrke od jednoe. Najprije trce konji, ondoa momei, za njima djeeaci, a. napokon i djeea. Iza toga skacu na mijeh, a najkasnje veru se momei i miadi ozenjeni ljucli Da jelie. , Ali ne sarno da sretni roditeIji i mladenci caste prijatelje i .. znance u kuei, i da priregjuju trke, nego pIaeaju i tako zvallu "dzabu" u kojoj kahvi. Kahvedzija "ispece" mnogo kafe i ko mu toga dana u kahvu dogje, pa bio to i erni eiganin, dobiee fildzan dzabe. Da svijet znade gdje se dzaba "pece", proviruje kahvedzija svaki cas na pendZer svoje kahve i vice sto mu grio daje: "Dzaba! Dzabaaa!" Osim toga ko im kroz osam daJ;la dogje u kueu, na duCan iIi u magazu pa im .muburecleise, i njemu ee smarlaisati kafu pa bio on ko mu drago. . Ako muz na prvu zenu dovodi drugu, ohave se svatovi i vjenCanje kao i kod prve zene, sarno sto drugu zellu ne uvode u sobu . prve zene, nego joj dadu posebnu, posve odjeljenu odaju. Ono, sto je u sobi jedne zene, za tim svi darovi, sto ih je ona hilo od koga dobiIa, njezino je viasnistvo i niko joj toga uzeti ne smije. Zene, koje se strogo drze zakona, a osobito, ako su dobre i blage eudi, podnose se i live u slozi, pa su onda po danu obicno zajedno sad u ovoj, sad u onoj odaji. Jedan m~j dobri prijateIj uvjeravao me je, da kada je na svoju prvu zenu doveo drugu, da 8U se bne zagrlile, a mlagja da je rekia starijoj: "Ne ljuti se, draga, tako nam je Bvetae ~aredio". Kako o~da, tako da se one jos i danas najljepse slazu. Da se u takvim slucajevima, kada naime muz na prvu lenu dovede drugu, braeno nebo vise puta natmuri, te da gdjekada i zagrmi, mislim da ne. treba tek kazivati, jer je u zenskoj naravi, da onR, ako igdje, a ono u Ijubavi, 8uparniee trpjeti ne moze. Da ne dogje do svagja i do kuenih zagjeviea megju zenama, mora muz o8obito na to paziti, dn. Bobadvjema jednako lijepo postupa, da jednu pazi kao i drugu. Najbolje je ipak, da muz, ako moze,.~ade svakoj

;..

f.'

198-

zeni posebnu kneu, da se one i ne vide i da nikada u doticaj ne dolaze, jer premda je mul neograni~en gospodar i glava obitelji i premda je po zakonu prva lena starija od druge, znade vise puta sree jedne iIi druge prekipjeti i eto razmirice, koja Be gdjekada samo rastavom izravnati moze.
Ako momak vjenca udovicu, vjenca je kao i djevojku, ali joj oDda ne treba u oei halvata knijati ruku i nogu, jer je vee kod prve udaje hila oknijata; zadovoIjila je dakle svecevom Bunnetu. Isto su tako isti obicaji i obredi kod vjeneanja ako Be udovac zeni, uzimao on zeBU iIi djevojku.

Iza cetiri do pet nedjelja poslije vjencalJja treba da mladozenja ode u posjete svome pUDCU i puniei. On ne ide uikada sam, nego iIi sa Bvojim oeem iIi pozov~ koga rogjaka. Kad oni dogju 0. rod, ukucani ih lijepo docekaju i njima u pocast pozovu sve 8voje rogjake na rueak iIi na veceru. Neki mladozenja ostane u rodu dan, dva, a neki i po osam dana. Prije, nego ee mladozenja kuci krenuti, treba da dariva punea, punieu i sve rogjake od zenine strane, Ti se darovi zovu anteriluci. Zet daje puneu po nekoliko arsina cohe, punici top svile, a drugima rogj!icima sto je za koga. Ako je zet bogatiji od punea, daje mu osim toga i nesto DoveR. Kada je zet darivao punca, punieu i rogjake, valja mu darivati Bve sInge i sluskinje, koje su u onoj kuei, ali najvise valja da dade ascinici iIi asci kaduni, kuhariei, koja .,mu je rucak i ve~eru kubala. Kada je mladozeuja darivao svoje rogjake, daruju oni njega i onoga, koji je snjim dosao. Rogjaei daju mladozenji ponajvise po bosealuk, iIi sto drugo na dar. Kada gosti sjednu, da za sretnoga puta ispiju kafu, unigje u sobu kueni hizmecar i nosi na desnoj ruei boscaluke. Cim je u sobu unisao, prometne boscalnke s dcsne ruke u lijevu, a: desnicom metne jedan bosealuk gjuvegiji, a drugi ~jegovom drugu na koljeno. Ako je sa gjuvegijom doslo vise ljudi u rod, dobice svaki po jedan bose.aluk. Gjuvegija i onaj covjek, koji je snjim dosao, nadari hizmeeara i oni se dizu na put. Prije negQ odu, poljubi mladozenja punea i punicu u ruku, a oni ga zagrle*).
*) Muslimani se nikada ne Ijube, nego ako se braca, sestre, rogjaci i prijatelji poslije duljega vremena sastanu, onl se zagrle i grleci se metou jedRn drngomu glavu oajprije na desno, a onda na lije\o rame.

. -_...... .-..J ....

199

Kada je zet pohodio punea i punieu, valja da i puniea pohodi S~lOjU kcer i zeta, te njegove roditelje i rodiee. Puniea" ne ide nikada u rod sarna, nego povede sa sobom jednu iIi dvije prijateIjice, a osim njih uzme i sluskinju ili kakvu .siromasnu zenu, koja ce joj darove nositi. Mi ne mozemo sebi zamisliti' starijega muslimana ni njegove zene~ da bi oni isii u "rod iIi megju prijatelje, a da sa 80born ne povedu: on hizmecara,' a ona hizmecaricu. Staru s~uziocad eijene nasi muslimani mnogo vise, nego naSi ljudi, i smatraju je ne toliko za sluge, koliko za stare i drage prijatelje i elanove svoje obiteIji. JOB se nije euIo, da bi odliean musliman protjerao staroga. slugu iIi sluskinju, ako je u njegovoj kuci ostario i oblabio, a osobito ga eijeni, ako ga je od oca iIi matere naslijedio. Koliko muslimani eijene svoju sIuzinead, vidi se najbolje pO tom, sto s~ domacica ne krije pred starim hizmecarom iIi seizom, a- znamo, da se muslimanka ne krije jedino pred rogjacima i elanovimtt svoje obiteIji. Kada puniea ide u rod, nasi ona kolaca, sekerlama i kojekakovih sIutkisa. Kolaee i slatkise sprema u drvene sanduke i nosi toliko sanduka, koliko ima u momkovoj kuci e,]anova i koliko ima rodiea u onomu mjestu. Na svaku kutiju metnula je po bosealuk jcr svaki onaJ, ko dobije kola~a i slatkisa, dobiee i bosealuk. Svojoj kceri ponese ona ne samo kolaca, slatkisa i boscaluke, nego i citav taknm haljina, to je&t sve halji-ne, sto zeni trebaju od kosulje do zimskoga kaputa. Kada momkova punica dogje svojojpriji u kueu, podijeli njezina sluskinja iIi ona stara zella, sto ju je sa sobom dovela, darove priji, prijatelju, zetu i kceri. Punica noei te fioei kod svoje prije, a slijedecega jntra raznosi ona zena darove, sto ih je punica donijela prijinim rodicama. Da ee oni ovu ienn iIi sluskinju lijepo nadariti, razumije se sarno po sebi. . Prvoga dana ostaje prija sarna kod svoje prije, pa se zabavlja u haremu ponajvi~e snjom i sa svojom kceri. Slijedecih dana zove .prija u Cast svojoj priji sve zene iz svoje rodbine; jedne oa rueak a druge na veceru, dok Be sve sa njezinom prijom ne pozdrave i ne upoznaju. _ Ako je obitelj velika, traje g08cenje dvije do tri nedjelje i cijelo je to vrijeme prija u gostima kod svoje prije. Svaka ona rot

200-

dica, koja je hila pozvana na ru~ak iIi veceru, dariva na polasku sluge i sluikinje, ali najvise daje as~iniei. Za osmanlijskog vakta~ dOMO bi gost iIi golea na polasku u kuhinju i turio novae pod kakovu p08udu; danas ga daje iz ruke u ruku. Kada su vee sve rodiee bile kod prije; jedne na ru~ku, a druge na veceri, i kada su ,se sa svojom rodicom upoznale, sprema se ona !vojoj kuei. Kada ona kuci polazi, daruju ukueani DjU, a daju joj i raznih darova, da ih kuci ponese i megju clanove svoje obitelji podijeli. Tim su sYriili oficijelni posjeti. Rogjaci se i kasnje sastaju i pohagjaju, bili oni blizu iIi daleko, ali se vise ne darivaju, nego ce Bvaki put, kada BU na ru~ku iii na veceri iIi kada jedni kod drugih konaee, Bluzill~ad novcem nadariti.

VI. JVI U Z I

Z E J'I.A.

Mlada. se udala. Da vidimo sada sta oila u kuei radi i kako se oDa naspram svoga muza i drugih ukucana viada? Prve oarnice iza vjeneanja, dok jos u kueu doIaze musafiri, gosti i prijatelji, nosi ona ono odijelo, sto joj ga je muz za vjen~allje pokrojio, i u kojem se je vjeneala. Kasnje ga skine i nosi sarno na bajram iIi kada u harem ulaze odliene dostinje i prijateljice. Ali i iza toga, kao i za cijeloga svoga zivota, mora ona da osobito na to pazi, da je uvijek cista, da je lijepo odjevena i Dakicena, jer ako se i p:e smije vani pokazivati, ima muza, pa treba da naBtoji, da je lijepa i da je on svaki dan Bve to vise ljubi. ' Ako se je djevojka udala u siromasnu kueu, naravno je, da joj valja vee iza nekoliko dana rukave zasukati i posia se prihvatiti. Ako se je udala u bogatiju kueu, pa ima slugu i sluskinja, ODa ne radi teskih poslova niti u kuhinji, niti u staji, niti u dvoristu, nego zapovijeda, a. muz joj vodi brigu, da u kuci bude svega, ~to za kueu treba. Ako se mlada uda u bogatu kueu, pa joj je svekrva ziva i ima viSe jetrvica, brine se mlada nevjesta prve godine sarno za svoju (5Obu, za se i za svoga muza. Osim toga ona veze, sije i obavlja druge zenske ruc.ne posiove; OIla ne kuha, ne pere, niti ne pece.

---_

.....

202-

Miada jo nevjcsta Ijubimica svoga muza i njegove svojte; Bvako pazi, da joj ugodi i da je razveseli, pa ako je ona blage i mirne cudi, sretna je Olla u krugu Bvojih noyih ukueana i oni snjom. Kolika njeznost i ljubav vlada u takovoj kuci izmegju mlade i njezinih ukucana, vidi se i po tom, sto mlada ne zove Bvojih djeverova njihovim iinenima, nego im kaze: "Brate moj, paso, veziru, sec~r beze, moj ziatni prstene" itd. Isto tako veli ona i jetrvama i zaovarna: "Sestro moja, vezir hanumo, pasa hanumo, seeerbegovice". Djeverovi opet kazu njoj: "Sestro moja, zrno biserovo, zrnce amberovo i t. d." Kraj tihe i blage cudi, glavna je krijepost m~ade nevjeste poboznost i poslusno~t. Ona je _najmlagja i za to treba, da slusa i postuje sve 8voJe ukucane; u prvom redu 8vekra i svekrvu, onda svoje djeverove, muzevu bracu i njihove zene, a svoje jetrvicc, a napokon svoga muza. Iza godinu dana .staDe svekrva mladu nevjesticu pozivati u kuhinju ili u mutvak, da joj pokaze, kako se jela priugotavIjaju, peku i kuhaju; ona je upucuje, kako ce raditi i kucom upravijati, da 8 vremenom bude dobra gospodarica i kucanica, jer kad svekrva ostari i oslabi, ona ce je zamjeniti. Ako je u kuci vise ozenjene brace, ne radi svekrva nikakva posla, ona sarno zapovijeda i nadgleda. Zena je. nastarijega brata najstarija; ona ee je 8 vremenom naslijediti. Kada u kuell unigje kakva odlicna hanuma iIi koji muskarae iz najblize rodbine, izagje miada pred njega, p~ljubi ga u ruku. i pusti da ide pr~d njom u odaju, a onda ide u pristojnoj udaljenosti iza gosce ili iza svoga rogjaka. <Jim gost iIi gOBea u sobu unigje, podvnri ga ona kafom, cajem iIi serbetom, a kad ga je pod-voriIa, ne ce kraj njega sjesti, nego stoji kod vrata i dvori, da mu tim postovanje iskaze. Tek aka joj doticna gosca~ rogjak iii rodica po vise puta rekne, da sjedne, ona ee sjesti, ali ne kraj nje iIi njega, nego uvijek na zadnje mjesto na minderu, obicno kod vrata. Ako u kueu dogje kakav stranac iIi koji muskarac iz daljnje rodbine, ne smiju mu se zene pokazati, a ne smiju ni pjevati ni glasno govoriti, jer je sramota, da se zen$ki glas po kuci ori. Za to, ako zelia da ugjes u kueu koga mUilimana, koji ima u istoj kui harem, udari 0 haIku n~ vratima, iIi ga sa sokaka zovni, iIi mn po kakvom

--_.~

203-

djctetu iIi hizmecaru poruci, da zelis snjim govoriti, iIi da bi rado k njemu dosao. Dotle se je njegova obiteIj u harem sklollila ~ on ce sada ili sam do tebe saei, iIi ee te sa vrh basamaka ZOVIluti. "Bujrum efendum", izvoli gospodine, obicni je poziv, kojim co te musliman u kueu pozvati. Isto tako veli on ako te nudi jelom, ka~ fom iIi duhanom. Kada se uspnes na vrh basamaka, pokazace ti rukom, u koju ees sohu uniei ili ide pred toborn, da te u svoju svoju sobu uvede. Ako harem nije u istoj kuci, a osobito ako nije u istoj avIiji, gdje je i ahar, doticnJ selamluk, mozes gospodaru unici kad god hoces, a da mu se prije ni ne najavis. Kad unigjes u koju muslimansku kueu, a osobito u onu, u kojoj je pod istim krovom i harem, zacudices se prije svega veI~koj cistoci, krasnom miru i redu, koji u toj kuci viada. Znas., da je u toj kuci marljiva gospod~rica, vidis po svemu, da joj je cistoCa srdeu prirasIa, ali niti je cujes, niti vidis. Aka musliman ima djeee, sva su s majkom u haremu, pa dogje Ii kogod oen ,i ona se usute; od tolikih zivis dusa t~ kuee, osim gospodara, niti koga vidis niti cujes. Ako si dobar prijatelj sa domacinom, i ako te voH, d'ozvolice da sitna djeea preda te izagju, pa ces se i ovom zgodom uvjeriti, koliko je krasan kucni uzgoj u nasih muslimana. Djeea dolaze pred tebe tiho i mirno, pa kako dogju, prihvate te za desnieu, poIjube te u ruku, a za tim je na celo prinesu. Jesi Ii ib sto upitao, lijepo ce ti odgovoriti, a nikada se ne ee dogoditi, da se pred tobom guraju, smiju iIi vicu. Je Ii im otae rukom mahnuo, odlaze, kao sto su i dosla - tiho i mirno. Ako je otac djeei dozvolio, da preda te izagju, valja ti ih darivati novcem i igrackama, iIi kakvom drugom stvareom, jer je muslimanima, kako smo se uvjeriti mogli, darivanje upravo u krv presio. I nas musliman, dogje Ii u kueu koga "Svabe", iIi inovjerca Bosnjaka, gdje ima djec.e, ne dolazi nikada praznih ruku; o~ c~ tvoju djecu nadariti, nadari dakle i 'ti njegovu, da mu ljubav ljubavlju vratis. Ali da se i opet vratimo nasoj nevjestici. Qna treba, da 8vakoga jutra, podneva, ikindije, akSama i jaeije kod uzimanja abdesta, polijeva ruke 8vomu svekru i svekrvi, tim djeverovilD8 i j-etrvama~ a kada su oni abdest uzeli, dodaje im peskire, da si ruke

za

204-

otaru. Kada 8U avi abdest uzeli, uzme ga njezin mladi vojno, kao najmlagji iza nje, a onda tek ona.. Ona pazi, da u jutro prva ustane, a kad se svi obuku, abdest uzmu i Bogu se pomole, ona im dODosi kafu i svima je dodaje; najprije svekru i svekrvi.. a onda 8vima redom, kao i kod abdesta. Sretna Ii kucna zivota, gdje Be ovako radi, gdje se svi zajednicki Bogu mole, zajedni~ki bIaguju, a mlagji postuju starije svoje! Kada mlada ~ena govori sa starijima od sebe, treba da je smjerna i posiusna, jer u "mlagjega pogovora nejma". Ona mora da pazi, da se ne upIi~e u njihove razgovore, a kamo Ii, da im protuslovi iIi da ~to nepristojna re~e. Kod nje je glavno pravilo, da slus21 i pazi sto joj se kaze i da sto manje govori. Za to ~ svjetuje majka 8vOju keerku: "Kad te Fate, lipa sriea najde, "Nimuj, Fato, godinicu dana, "Jal' godinu, ja.li polovinu. Je Ii joj svekar iIi svekrva, otac iii majka iIi ko stariji stogod rekao, iii je na sto upucuje iIi podu~ava, treba da savjet i uputu mirno saslu8a, a onda ee onaga, koji ju je 8vjetovao, u ruku poljubiti i reei: "Ja hoeu, kako ti hoces". Dok stariji ukueani na minderima ili na secijama sjede i goYore, ona stoji i dvori podviv ruke na prsima. Kada ukueani sjednu ds u podne iIi u ve~er blaguju, duznost je kucDoga hizmeeara iIi hizmeearice, da u jedaeu sobu unese sofru, a miada onda reda po sofri sahane, tanjure, kdike i drugo, eto ce kod rucka iIi kod vecere trebati. Kada su vee avi za sofru sjeli, ona ce prostrti svima peskir preko koljena, metnuce svakomu mali peSkir na desno rame, a onda tek sjedne i ona da blaguje. Ljuili, koji ne poznaju Bosne i obicaja DaAih muslimana, goYore, a i pisu, da muSkarci zive i jedu za se, a ~ene i djeca za se, ali tome nije tako; avi UkUCaDi blaguju uvijek zajedno. Sarno ako muz ima na ru~ku iIi na veceri koga prijatelja, koga ne moze u harem uvesti, jede snjime u aharu, doticno u selamluku, a inace ide uvijek u harem na rueak i veceru. Dok stariji ukueani De legnu na pocinak, ne smije ni mlada spavati. Kad svekar iIi svekrva legne u svoje duseke, ona' ce ih jorganom pokriti, a onda istom ide u svoju sobu i lijega na :pocinak.

.~J

205

Je Ii je svekar iIi svekrva iIi stariji djever u sobu zovnuo, da joj ato kaze, ulazi ona tiho i mirno. Isto tako saslusa ona, sto joj oni kazu, a kad od njih odlazi, ne okreee im legja, nego ide unatraAke, dok ne dogje do vrata, a t~k kada je vrata zatvorila i iz one sobe izaAla, okrene se i ide obicnim korakom. Ali ne sarno da mlada tako radi, tako rade .i djeea pred svojim roditeljima, mladiei i mladi Ijudi pred starijima, jer je sramota, da mIagji starijemu legja okrece. Ovako se vlada mlada tako dugo, dok ne rodi prvo dijete. Kada je rodila prvo dijete, ne broji se vise megju mladez i otsele je svi ne sarno ljube, nego i postuju. Prije ju je sve u kuei i u rodbini zvalo mlada iIi nevjestica, a sada joj kazu hanuma, gospogja, iIi mlada hanuma. Otsele ne lijeva ona vise vodu na ruke svojim ukueanima dok abdest uzimaju, nego saIDo svome muzu. Isto je tako i kod rucka i kod vecere, nego taj posao obavlja ko mIagji u kuci, iii ako nema mlagjega, kueni hizmeear iii hizmecarica. Ona moze sada na mindere sjesti i sjedeei sa starijima razgovarati. Jednom rijeci: ona je gospogja i spada megju starije ljude. Svaka muslimanska zena, bila' ona mlada iIi stara, bogata iIi' siromasna, o8obito pazi i ljubi svoga mu~a, ona ga slusa i radi voljko ono~ sto joj on zapovijeda. Ona ga susrece sa najvecim postovanjem i ponasa se naspram njega kao naspram svoga gospodara. Ona je tako uzgojena. To je vidjela od svoje majke, pa tako radi i ona. Rijetko se dogodi, da se zeua usprotivi svome muzu, da se snjim porjecka iIi da ucini stogod proti njegovoj zeIji iIi voIji. Ona ne ce nikada leci prije, nego je on legao. Kada se on u veeer svuce, ona ce mn svojom rukom, bila bogata iIi siromasna, odijelo ocistiti i sve na jedno mjesto postaviti, da sve u redu nagje, kada se n jntro probudi. Kada on iz sobe izlazi, ana ce ga ispratiti do vrh basamaka, a kada se on kuei vrati, ona ce ga i opet na basamacima do~ekati i u kueu uvesti. Koja toga ne hi ucinila, vrIo hi ga uvrijedila i razalostila. Ako muz ode u ve~er na sijelo, ona ga ceka i ne ce Ieci, dok on kuci ne dogje. Ako se je gdje zabavio, pa dugo kuci ne dogje, ona ga ipak obucena ~eka dok ne dogje, a kad dogje, uyeda ga u zajednicku loznicu. Naravno je, da bogata zena ne slusa i ne postiva uvijek svoga nluza onoliko, koliko siromasna, a osobito ne onda, ako je hogatija

206-

od' njega i ako mu je mnogo mala, imetka, donijela. Kao kod nas, taka ima i kod muslimalla vise arece i zadovoljstva u obiteljskom iivotu, ako mnz ne gleda toliko na djevojcin imetak, koliko na njezin dobar glas i poAtellje te da uzme djevojku iIi zenu, koju mn je srce zavoljelo. Ibris aga siromasno, ali ljepusasto mOlnce, ozenilo bogatu djevojku. Kada au mladoz~nje u halvat, iIi kako neki kazu, u gjerdek sveli~ veH joj on: "Razaplli mi kdpce u c.aksira", ali mu ona odgovara: "Ne en bogme, aga Ihris aga. . "U SVOID, na SVOID ne en da to sluziIn. I mnz Ijubi i postuje svoju zenu, pa bi mn krivo ucinio, ko hi rekao, da je on "pasa" iIi tiran u svojoj knci. 0 ne, on je obicllO vrIo njeZan i ozbiljan suprug, koji na svaki nacin nastoji~ da svojoj zeni ugodi i da jn razveseli. On zna, da je gospodhr u kuei i da ga zena sluiati mora, pa bas za to, jer je 0 tomu uvjeren, hoce da pokaze, da je ne sarno gospodar, nego i blag otac svoje djece i njezan snprug avoje zene. Njega 8U vec u djetinstvu naucili, da mn valja zenu postovati i milovati, a i vjera, koje je alfa i omega njegovoga zjvota, uei ga, .da mn je zena drugarica u svim njegovim tugama i radostima. Velika je sramota i grjehota pred Bogom i pred ljudima po muza, ako zlo postupa sa Bvojom zenom, a osobito ako se zabo ravi, pa je tuce. Stara je rijee u narodu: "Lasno je zenu pretjcravati. Ako si musko, udri na mnsko, neka te osekne". Ali ne sarno da muz mora Ijubiti svoju zenu i snjom lijepo i blsgo postupati; to i~to vrijedi i za lljegove roditeIje, bracu, sestre i rogjake. Oni rnoraju osobito paziti lla onu mladu, koja je ostala siroce, to jest, koja je JOB u djetinstvu izgubila oca i m~jku. U muslimana je siroee svako dijete, koje je izgubilo roditelje, pa makar da je od njib Bog zna kako velik imetak naslijedilo. Punac i puniea treba dakle, da joj nadomjeste oca i majku, a djeverovi i jetrYe bracu i sestrice i da ju svome sreu, kao svoje privinu i kao svojc paze i milujn, da udajom ne nagje sarno muza, nego oca i majku, bracu i sestrice. Muz zove svoju zenu uvijek njezinim imenom, a i Olla njega, ako su vrIo siromasni. Ako je muz .kakav beg, aga iliefendija, ne ce ga zeua nikada zovnuti njegovim imenom, nego mu veIi, heze, ago, efendijo. Ako zeli, da joj sto kupi iIi za bator, ljubav, uciui,

'._Itd...:i-

2J7 ne veli mu ona: "Kupi mi, ucini mi to Huseine, Hasane .0... nego: "Kupi mi, ucini roi to beze, ago, efendijo". Kada se zene sastanu u drustvu, nikada ne ce jedna drugoj reci: "Moj Huso, rnoj Ibrahim .... , nego: "Moj beg, moj aga, moj efendija". Ako jedna zella pita svoju prijate1iicu za njezina muza veli joj: "K'flko tvoj Ibraga, Sm~iibeg, Muhanled efendija?" Sto vise i najs;romasnija zeoa veli pred drugima zenama 0 svomu muzu: "Moj aga, moj beg", jer je on u istinu njezin aga i beg, to jest gospodar. Da Ii u kuei nasega muslimana vlada sretan obiteljski zivot, mozes brzo vidjeti na njemu i po njemu samomu. Mm, koji uredno kuCi dolazi i koji opskrbljuje kueu svim sto je potrebno, voli avoju ienu i po tome Be zna, da oni u slozi i ljubavi zive. Mut, koji neuredno kuci dolazi, koji dugo DOeU po sijelima, kahvama iIi u birtijama boravi i od kuee izostaje, ne voli svoje zene; brak im dakle nije sret~n. Razni su uzroci, iz kojih nastaje nesloga i razmirice izmegju muza j zene, ali u najvise slueajeva uzrok je to, sto muz zenu sarnu u kuei ostRvlja, a JOB vise, sto joj idare u redn ne cini. Zena ne moze da iz knee izlazi, da sto zaradi, kupi iIi 'proda, mora joj dakle muz zivei kupiti i vodu dobaviti, .da opere njega, sebe i djecu, ako ih ima. Ako dakle mui ne kupi i ne donese, sto joj treba, osta zena kraj svega svoga dobra, gola i bosa, gladna i zedlla. Zar je dakle ~udo, da zena, koja zlo trpi, a gdjekada s djecom i gladuje, muzu prigovori i da ga ukori? Rijec po rijec i svagja je got,ova. Vrlo je dobra strana nasih muslimana, da oni mrze i preziru onoga, koji zeni i djeci idare ne cini i ne trpe ga u svojoj sredini. Radi toga su vrlo rijetki slucajevi, da muz napusti .zenu i djecu jer koliko ne bi zeni idare davao radi nje same, daje joj radi svijcta, da ga ne prezire i ne korL Ima i takovih slueajeva, da zena ostavi svoga muza, ali je to u najvise slueajeva sarno onda, kada joj on idare ne cini, a ona ue moze da glad i golotinju dulje podnosi. Ako zena ostavi muza, ide u. najvise slucajeva 8vojim roditeljima iIi rogjacima, a koja nema nikoga svoga, ode u sluzbu, u koju postenu, Boga se bojecu musIimansku obitelj, koja ju onda drzi i pazi kao svoje, jer je to ~evap iii zaduzhina kod Boga.

208

Koliko je vise puta plemeoita i velikodosoa bOS&DSka muslimanka, vidi se najbolje po tom, sto ona dugo trpi Bve zlo, sto joj ga je mul prouzrooio, ako je bila tako nesretna, da se je udala za nevaljana covjeka. Ona ne kuka ni oe nari~e, nego se uvu~e u avojn Bobieu i roni suze zalosDice nad zlom kobi, koja ju prati. Ona ne ide u rod iIi u komsiluk, da se izjada i potuli oa svoga mula, nego trpi i trpeci se uzda, da ce joj se muz popraviti i da ce Be k njoj i njezinoj djeci povratiti. Za to se dogagja, da i ona i djeca nedjelje i mjeseee pate, a da za to niko ne zn&. Ako rodbina iIi komsiluk sazna, da ~en8 pati i da joj mui idare ne cini, mora je po mogucnosti podupirati, jer je pravovjemi musliman dUZall da svaku, a osobito ovaku sirotu potpomogne, a na po se, ako ima djeee. Osim toga moraju 8vi, koji takova muZa poznaju, D8.stojati, da se popravi i da ~ini svoju duznost, ito je prema zeni i djeei ciniti mora. D prijasnja vremena nije se dogagjaIo, da muz ne hi 8VOjOj zeni i djeei idare davao, ali danas, kada je i nas' musliman sta.o u krijeposti, postenju i strahu Bozjemu malaksati, a osobito otkako je poceo zalaziti u birtije i stao piti vino, pivo, rakiju i druga opojDa pica, dogagja se i takovih slueajeva. U dosta 8lu~jeva krive BU kucnim zadjevieama i zelle, a 080bito ako BU dvije, tri u istoj kuci, pa se ne podnose, iIi ako Be mlada. ne moze da slaze sa svojom svekrvom, jetrvama iIi zaovama. Onda ne moze ni muz, ni rodbina, da u kuci mir ired uvedu, pa se dogodi, da se iIi sin sa zenom iseli iz kuee, iIi da nevjesta oBtavi muza, svekrvu, jetrve iIi zaove i ode kuci svojoj. Otac je uda~ keer u MOBtar. Njezina svekrva i zaove je De trpe, a ona poru~oje oeD, da je kuci vodi. Otae dogje pa je tjesi, ali mu ona veli: "Ne tis' mene, mili roditeIju, "Kad ja imam prokletu svekrvu, "Dvi zaove, do dvi Ij~te guje. Kolika moze da bude mrznja izmegju svekrve i nevjeste, najbolje nam dokazuje narod1l8 pjes~a. Zena je radi svekrve pobjegla ad svoga muza i otisla u komsiluk, pa svekrvi u prk08 igra kolo. U to joj svekrva umre, a muz salje po nju, da kuci dogje. Ali ona

209 -

umjesto da kuci ide, ide u hareme, groblje, grobarima: "Kaburdzije braco moja, "Ne kopajte blizu plota, "Da se plotu ne privuce, "Da mi dicu ne potuce. "Hadzinice majko moja, "Ne kupaj je mlakom vodom, "Vee je kupaj ukrepinom, "Ukrepinom bas kljucaIom, "Da se dusa ne potaja, "Da se kuci ne dovalja.

veli kaburdzijama

Iza toga ode hadzinici, koja ce joj svekrvu kupati, pa je moli:

Koliko zla i nesrece mogu da ucine kucne zadjevice, a 080bito ako svekrva pred Rinum opanjka nevjestu, lijepo nam dokazuju ovi stihovi: Zubom skrinu" Firdus kapetane, .Zubom skrinu, a sablja mu sinu, Udar' ljuhu po svilenu ,pasu. Jit kako je Iak.? udario, ,Dva joj ceda ispod pasa pala. Sto moramo kod nasih muslimana osobito istaknuti i pohvaliti, jest to, da kod njih preIjuha nema, niti ima sluoo.jeva, da hi muskarac sa zenom u divljem braku !ivio. Ja ne znam' ni za jedan slueaj, da je muslimanka rodila nezakon~to dijete. - Ta tu hi kamen9vali. Zaista krasno! Narodna pjesma pripovijeda nam do~use () preljubu muslimanske zene, ali se i po njoj preljub smrcu kazni: "Pa uzima virnu ljubu svoju, Izvede jn na mermer avliju. Na nju mece katranli haIjine, Pa upali paBa gospodine, Upali je, zaIosn8 joj Majka. Kad se ,njojzi ruke zapalile, Govorila Hasan pasinica: "Trni rake paBa gOtipodine,

------:

210 -

Dosta su te puta zae:rl ilc. ~ Govorio paM gospodiue: "Gori, gori llevirkinjo jcdna I ti s' mene dosta naruzila." !{I\da joj 8e usta znpalilu, Govorila Hasan pasillica: "Trni paio, moja medna usta, DOBta 8U te puta poljubila." Govorio paBa gospodine: "Gori, gori llevirkinjo jcdlla I ti 8' mene dosta naruzila." Kad su joj 8e oe-i upalilc, Govoriia Hasan pasiniea: ."Trni paso, erne o~i mojc, Dosta 8U tc puta poglcduIe." Govorio paAa gospodillC: "Gori, gori nevirkiujo jecln~ . -I ti 8' mene dosta naruzila." Umre Ii muz, a iza njega ostane udovica sa djeeom, oua Be rijetko kada po drugi put udati. Ako je ta udovica jos mlada i

co

lijepa, pa se za ljubav svoje djecc udati ne ee, tu dvostruko c.ijene, a osobito ju cijelli i po~tuje i tako rckuc ua rukama tlosi muzeva svojta, jer sad istom ~idi, koliko jc oDa svoga pokojnoga llluza ljubila i koliko su joj njegova djeca draga. Da se udovic~, koje iInaju djecc, po drugi put ne udaju, Ilego da svu brigu posvete djeci svojoj, pobrilluo se je i serijat, ~oji dajc zeni, kOjfl se po drugi put uda, sarno nieah, kako flU ga prije vjelleanja ugovorili i dnfove, sto ih je ona, bilo od koga, dobila; 8ve jc ostalo djetinje, ako muz nije za zivota iii na samrti izri~ito ZOlli 8VC iii neki dio svoga imanja ostavio, jer je on g08podar svoga dohra i moze ga dati. iIi ostaviti, komu hoce. Ima Ii daklc-muz vuljanu zenu, u koju sc moze pouzdati, ostavi joj na samrti sve sV~lc imtlnje, ali joj na dU8U. stavi djeeu svoju. Ako se ne mole u njtl potpuno pouzdati, iIi se boji, da' bi se poslije njegove smrti 1!10gJn udati~ ostavi sve osiln sto je njezino, djeci s,~ojoj, pa im ualozi, da materi iIi do lljezine snlrti, ili dok sc ne uda, idaru daju.

211 Sada da: rekneD10 koju 0 roditeljima i ,djeci, te 0 oclnoiaju izmegju djece i roditelja. . Kada mlada majka rodi prvo dijete, dobije ono besiku. Ako je majka iz imuene kuee, drzi slqskinje ilihizmecarice. Hizmeearica pazi na dijete, eisti ga i redi, a avekrva ga kupa i povija i pri tome .pucuje mladu majku,' kako ce djetesee primiti i~i na rukama okreDuti, da ga ne ozlijedi. Ona je svjetuje, kako ee ga njegovati i sta Ce ~diti, da dijete bude lijepo, jako i zdravo. Prema tome vidimo,. da mlada majka 'u imucnijoj ku6i nerna s djetetom drugoga posla, nego da rnn sise dade i da rnu od dr8.gosti pjeva i da oko njega tetosi. Siromasna zena, kojoj muz ne moze dati hizmecaric<:', ljulja, pere i cisti 8voje dijete sarna, ali ako ima svekrvu, majku iIi ebejku, dolazi ona svaki dan k njoj, pa ju u svemu upueuje: Tako to traje godinu dana, dok dijete malo ojaea, a kad ojaea, pred~du ga sasvim majcinoj brizi i njegi. Djeeu ljube nasi muslimani nada sve i paze ih, kao zenicu oka svoga i ne dao Bog i pomisliti, da bi nas musliman svojoj zeni, ako je zdrava i ima dosta mlijeka, dozvolio, da dije,te dade dojci, da ga' ona othrani. Ako je majka u porodu iIi iza poroda umrla, iIi- je bolesna, pa nema mlijeka, 11e vole ipak dati djeteta drugoj ieni na branu', ali ako moraju, da to ucinE', paze osobito na to, da je -ta zena jaka i zdrava, a' sto je glavno, da je iz postene kuee, i da je dobre i blage cudi jer "kakva je majk.a, onakvo je i dijete", ergo, kakva je dojilja, ouakvo ce biti i dojence, jcr' se dijete "hita na mlijeko". ~ Dijete povijaju vr]o dugo, a povijaju ga tako, da mu poviju i Doge i ruke i cijelo tijelo sve do vrata "da dijete bude jako i da dobije rayne noge i cvrdte kosti". Karla je dijete toliko ojaealo, da moze sjediti, meeu ga na mjesta, odaklc ne Inoze ~a p8:ne, ~ili ga postave u stalak. Kada clijete moze .samo stajati, uee ga hodati, a priuCavaju ga ovako: Postave ga uza zid, cucnu pred njega i marne ga k sebi, najprije iz bliza, a onda se .sve vi~e' i vise odmieu od njega. Veliko je veselje u kuei, kad dijete prohoda. Sretna majka i8pe~e pitu i umijesi u nju nesto Dovea; koja je imucnija, umijesi viAe, ~ koja je siroDlasuija, Dlallje. I{ada jo pita peCena, dobiva svaki . ukuc.nin, bio clan obitelji iIi -sluzince, po jedan komadie, pa ko ima viSe sreee, zapascc ga komad, u kome je vise Bovca.
*

212-

Ako je mlada majka jaka i zdrava 1 lIDa dosta mlijeka, ne dobiva dijete prve godine osim maj~ine sise nikakve druge brane. Ako Jnati nema dosta mlijeka, po~ne dijete vee od sest mjeseci hraniti drugom hranom. Dok dijete aisa, daje mu mati mnogo vode jer lnlijeko u djetetu gori, pa neka ga rashlagjuje. Osim toga dohro Je djctetu dati dosta vode i za to, da brie progovori. ' Kada ce mati prvi put nahraniti dijete tvrdom hranom, dade lnll naiprije je~mene tarhane. Je~am muslimani vrlo eijene, jer au i 8veei jeli jeemen kruh, pa je 'i to sunnet od sveca Muhameda. l)rvi nimet, krusac, postao je od jecma, a onda istom jeli su Ijudi krub od pseniee i drugoga zita. Kruh je najveei dar Boliji i za to je grijehota bacati mrvi~e kruha po zemlji, da drugi po njima gaze. K~da. muslimani jedu:r prostru pod sofro earsaf, cilim iIi kakvu drugu tkaninu, a kada au jeli, pokupe mrvice po cilimu i po 80fri i haee ih iIi u vatrn iIi i~ jzjedu iIi ih dadu pilicima za branu. Djeeu svoju ~esto opomi 1\ d.l paze na kruh i da g(l kod jola ne mrve. Ide Ii ko putem, P& uagje mrviell iIi komadic kruba, on ee ga dignuti i izjesti. Ako je mrvica prljava, on ce ju metnuti na travu iIi nn. koje drugo mjesto:r kuda ljudi ne prolaze i gdje ju ptiee. :vidjeti mogu, da je pojedu. Svaka majka ljubi svoje dijete i tepa mu od milinja i dra gosti, ali sto moze muslimanka svomu djetetu od dragosti reci, toga jos nijesam ~uo.. Ona mu veli Bve, sto mu ~mo zaljubljeno srC& materino reci moze. Dijete je njoj sree i dUM, ona ga zove: "Oei moje, mivo rogjena, babo moj, roditelju moj, zlato moje, sunce moje secer moj i t. d., a kad" ga ljulja pjeva mn: "Nilli cedo da bi zivo hilo, "Zivo bilo i oeu i majei".
Da se vidi kako k.-asnih uspavanki imaju nasi muslimaui: ll~lvescu i ove stihove:

Majki d'jete u ruzi ,se nasl~, Ruziea ga na list ~o~eka~a~ B'jela vila u svilu povila, A pceli~ medom zadojila, I..Jastavica krilom pokrivalli, Nek' je rumen ko ruZa rumeull,

213-

Nek' je bijel, ko bijela vila, Nek' je radin ko pcela malena, Nek' je hitar kano lastavica. SiromaAna lena zove svoga, sina agom i begum, pa mu to ime vise puta i ostane, te se i kasoje zove Ago i Bego; upravo ne znas, je Ii aga iIi beg iIi je kakova fukara. Kolika moze da bude Ijubav materina, Iijepo nam dokazuje i narodna pjesma..Tri brata grade kuIu, ali je sagraditi ne mogu, dok jedHn od njih avoju zenu ne uzida. Braca se dogovore, da ce uzidati onn snahu, koja im autra rueak donese. Najst&riji i srednji brat prevare Dajmlagjega i reknu svojim zenama, da im rncka ne nose, nego da pOSaIju najmlagjn jetrvicu. Kad hi drugi dan u podne, reknu starije jetrve mIagjoj, da odnese muzu i djeverovima rueal{. lIlada ne sluteci zla, odnese jelo, a kad je jelo dODijela, reknu joj braes, sto su odlucila. Ona se De otima svojoj sudbini, ali ih moli: "Nad ocim' mi ostavite pendzer "Kuda mogu svog aina viditi, "Koji mi je drazi od ociju. "A dojke mi kroz zid promolite, "Kuda mogu sina zadojiti, "Nek mi SiDak ne' ostane gladan "Iza svoje milostive majke. Osobito su krasoi i upravo potresni posljednji stihovi te pjesmc:

U toj kuli br~co i sad te~e, I sad tece materino mliko, Vavik ceka sina da posasDe. A iz zida. erne oci glede Kad ce svoje ugledati dite. Dervis pasa gradi- veliku dZlimiju. DZamija je gotova, ali munare ne moze danacini, i koliko je puta dovrsi, toliko Be puta ona aruAi. Kada se je munara vee i sedmi put srusila, moli on Boga, da mu u snu javi, za sto se munara rusi. U sou mu se javi "dobri" i rooe, da se munara rusi za to, jer Dije na temelju kurbana zaklao. JOB mu reCe ito, da ne ce dograditi munar~, dok koga od svoja Vi sma kurban ne ucini. Dervi,s paBa ode u jutro U odaju svoje iene, veli joj, sto je U8Dio i moli je, eta rnu kaie, koga ce aina

-------1

214: -

najlakse pregorjeti. Ali majka kao majka, Ijubi svu djecu jednako1 pa moli i zaklinje svoga muia: . "Nemoj paBa obadva ti svita,: ,,Ja ih rodi milostiva majka, "Na mom srcu sva su tri jedllaka. ~,Ja se kuncm velikomu Bogu, "Nikakvoga prigorit ne mogu. Kad to ~uie paSs, vrlo se razljuti i pograbi najmlagjega sina za ruku, da ga kurban u~ini: Kad to vidje pasinica mlada, Kako jeknu sva kula pozveknu, Od jada se ona rastrkala Po odaji na ~etiri strune. Zape njojzi vezeDa srdzada, Pade mlada na sikH odaju, Pa cim pade, teslim dusu dade. Pastorak je i kod muslimana pastorak, siroce, ali se rijetko dogagja, da maceha onako nemilosrdno progoni BVOjU pastoread, kao kod nas. Narodna haremska pjesma spominje doduse na vise mjesta, da maceha opanjka pred muzem svoga pastorka i da ota(~ neduznoga sina iIi kcerku pogubi, ali ni maceha ne prolazi bolje; i nju stize zasluzena kazna. Otac je zbog potvore macehine posjekao aina, ~li kada se je uvjerio, da mn je sin bio neduian: Uze ljubu za bijelu ruku, Odvede je u goru zelenu, Pa je njojzi oei izvadio. Ostavi je u gori zelenoj, Neka hoda od jel~ do jele. ~a .grobu neduznoga. djeteta Bog eudesa ~ini: Di je njemu rusa glava pala, Tudi se je turbe namistilo, Namistilo bez insanski ruku. D~ je njemu hilo tilo palo, Ondi 8U se klupe pogradile. Di njegova krvca poskrapala, Ondi mu je voda izvirala..

215-

A gdje takova maceha pa.ne? "Tuda nice traTa cemerika". Ima i takovih maceha, koje priljube pastoreatl, kao svoju djecu, a neke vole pastorka vise, nego rogieno dijete. Takovih je istina luaIo, ali ih se ipaknagje. Ako Macchi i nije narav u sree usadila ljubav naspram pastorcadi, na~toji ona, da ih Ijubi, jer su pastorei djeea njezinoga mu~a, ona ih Ijubi i radi Bog~, jer je Bogu, a i tlobrim liudima drago, da se sa sirocetom lijepo postupa, jer ODO ~~nije krivo, sto je zivo". Svete pak knjige kazu: "Nomoj svoga lnilovati, a pastorka miluj". "Ranu u sreu namjesti, a sirotu ne uvrijedi, jer se do .Boga cuje njegov uzdisaj i vidi suza njegova". ~,Ko vrijegja sirotti, nije ni Bogu, ni svijetu drag." Kao sto roditelji ljube djecu, isto tako Ijube i djeea roditelje. Sin postuje oca i majku vise nego ikoga na svijetu i rijetko se dogodi, da sin oen odgovori iIi da radi protiv njegove zelje i volje. 0 kceri ne eu ni da govorim~ jer je njojzi majcin~ ze\ja zapovijed, a ocevn volja svetinja, u koju se dirati nc smije. Vee od djetinstva llfiUC.io je otae sina na slijepu poslusnost i pokornost, pa mn je to kao mladicu i kao muzu u sreD ostalo. Za to ne smijemo ipak misliti, da djeca slusaju roditelje, jer ~u ih kaznama i batinama u strah utjerali, nego ih ljube i 'poAtuju za to, jer su ih dobro uzgojili. Otae Ijuhi svoje dijete i te kako ga ljubi -- i glavu hi svoju usijao za njega, ali nije zena, da rou ljubav u slabost prelazi i.da pusti djetetu, da radi, ste hoee. Otac je naspram svoje djece ozbiljan i u ozbiljnosti svojoj kOllsekveritan. ~to jo glavno, on ne radi i ne govori ni u kuei, ni izvan nje nista takova, cim hi dijete sablazniti mogao, on mu u svemu dobrim prinljerom prednjaci -i zahtijeva od njega, da i ono radi i govori ono i onako, kan sto on radi i govori. Ako ipak dijete sto nevaljana ucini, ne dize galame i ne psnje, nego ga mirno ali ozbiljno, kako se to ozbiljnoIDu covjeku dolikuje, opominje kori ins dobro upucuje. Je Ii dakle cndo, da dijete, ovakova oca, u kome vidisvoj uzor, ne sarno ljubi, nego da ga Bve' to vise ,postuje, i da drhce od pomisli, da hi ga uvrijediti iIi' 'raz!alostiti moglo?! Praksa nas uci, da djees vise ljube i poituju roditelje, ako III ih strogo uzgojili, ne.go ako su -irn Bve na. volju prepustali i tako od njih lole i nevaljanee uzgojili. Dogagja se doduse, da odrastao sin ne slusa uvijek svoga oca, da mu se ne pokorava iIi .da mu se dapace i usprotivi ~ .ta u komu

216-

litu nema kukolja? - ali otac tomu ne ce popustiti, on Ce ga kazniti, da mu pokale, da znade biti ne samo dobar i blag otar, nego i strog g08podar. I Aerijat daje ocu pravo, da neposluina sina kazni. On ga mo~e iz kuCe istj~rati, a mole ga i razbaitiniti. Osobito je velik grijeh, ako 8e sin zaboravi, pa digne ruku na oca, a joA viAe na majku svoju. Narod veli: "Bolje je devet puta umrijeti, nego Ii mater udariti". Ali ne sarno da je to velik grijch u o~ima svijeta, koji hi takvo~ sina prezreo i iz svoje sredine izbacio, nego je joA veci grijeh pred Bogom. Bog Ce 8vakoga 9noga, ko majku iIi oca udari, kazniti vatrom dzehennemskom, jer "da sin svoju mater devet puta na legjima oa Cabu ponese, ne bi mogao Bogu dievaba*) dati ni za ono, Ato se je jednom u njoj okrenuo'~. Kazali smo, da mladost u Bosni vrio poltoje starost, ali kako nali muslimani poAtuju 8voje staroo, ima malo primjera i u svjetskoj istoriji. Ne vjerujem, da su i Spartanci za Lykurgovih vremena svoje sta~ce vile poAtivali, nego ih nasi muslimani postuju. Koliko ih postuju, vidi se najbolje po tom, Ato mladie i muz stoji pred starcem, dok Anjim govori, a govori sarno onoliko, koliko ga on pita. Prolazi Ii takav starina sokakom, sve se dize Da noge, da mu tim svoje postovanje iskde. . A da Ii je takav starac z8sluzio toliko postovanja ? Pogledajte ga sarno, p~ mi' odgovorite! PDgledajte ono njegovo dugo, obicno mriavo lice, ono lijepo, vee poneSto ugaslo oko, pa ouda onu dugu i kao soijeg bijelu bradu, pa ee teO se sjetiti na obli~ja drevnih ~ckih filozofa. Qnaj mir i ozbiljnost u njegovom ponaianju, kretnjama i govoru, pa onda ono njegovo starinsko odijelo; turban oko glave~ dug plaY binjis, kaput, koji mu preko koljena seze i koga i ljeti i zimi nosi, pokazuje yam konzervativca staroga kova. Moram priznati, da i meni, ka.o inovjercu imponuje takova oboba., a kako ne ce mladom muslimanu, koji u ovakovom starcu vidi vrhunae poboznosti, krijeposti i poltenja. . . Prema Covjeku, koga ovakav starac Foznaje j.. u koga ima povjerenja, vrlo je 8usretljiv i rado snjim govori. Ooda je on otvorena knjiga, iz koje mozes ~ii~ti,. 8tO .je u njoj zabiljezeoo i u kojoj mozes vidjeti svu duAu njegovu. Ako se dogodi, da ga kakav stran i nepoznat oovjek ili onaj, u koga nema povjerenja, svojim pit~njima *) Dtevab dati = Bogu z:\ s\"oje g.ijehe odgo\'arati.

217-

napastuje, on je mrtva stijena,. i zivae kam~n, iz koga De mozes ni kapi vode iscijediti. Ako ga takav sto pita, on mu daje odgovore~ .iz kojih nista pozitivna saznati ne moze, a i ti su kratki, kao da mu zeli reei: Mani me se, covjee~ Bozji, im~m ja i drugogaposla". . Ako su vee odra~li, a na pose ozeujeni muskarci. ozbiljni, muealjivi i ponosni, kakvi su tek starei?! Vidis Ii starca, gdje onako mirno i dostojallstveno ~~Bijom iIi sokakom prolazi iIi u kahvi iIi na sijelu sjedi, mislio hi, da je statua, koja apsolutno progovoriti ne moze. Kada se sastanu dva, tri iIi vise staraca, najragje govore 0 politiei, iIi se tuze na mladez i danasnji svijet, hvale lijepa stara vremena i uzdisu za danima, kada su mladi bili. Starae muesliman vrlo je posten i pobozan i za to se tuzi na mladez, sto je stala u vjeri malaksati i sto zanemaruje starioske obieaje. Poznato je, da su Bvi starei vise manje konzervativei, ali t8.kovih konzervativaca, kao sto au nasi muslimani, a o8obito. njihovi starei, ima malo "na zemlji. Oni nepopustaju ni jote od starinskih adeta, obieaja'l pa kad vide, sto se danas radi i govori, govore sa rezignacijom iIi sami u sebi, iIi jedan drugomu: "Boze! i dobro Dam je kaki smo." A da Ii imaju pravo, sto se tako tuze i uzdisu? Donekle imaju. Oni istina, kao i svi starei, gledaju vise manje crnim naoearima na mlagji narastaj, ali se mora na zalost priznati, da je muslimanska mladez U Dovije doba stala u vjeri malaksati, pa jer u vjeri malakse, naravno je, da De postuje vise ni roditelja, ni drugih starijih ljudi onako, ka~o hi morala i kako je to prije bivalo, i da radi dosta toga, sto raditi ne bi smjela. U novije doba stali su neki muslimanski mladiei i mladi ljudi piti vino; pivo i rakiju, a stali su zala~iti i u birtije' i :u razne zloglasne knee. Na DaSem muslimann, kao da je nekQ prokletstvo ako poene piti alkoho\na piett. On ue sarno, da on(1a pije, nego pri tomu nista ne radi i tako iz dana u dan sve to dnbUe prepada, <1ok ne propane. Ima u narodu poslovica, koja kaze:. "ZeliA II Tur~inu zIo, moli Boga., da se propije - pa je gotov.". I zaist.a je tako. Za to ne mogu nasoj mladezi islamske vjeroispovijesti dovoljDo proporueiti, da se Iati ozbiljna posla i da si duh opJemenjuje, a da se kao vatre, cuva piea i birtija, jer je ujczina .b~duellost, 11a njoj ce dakle, biti krivnja, ako okalja posten i svjetao obraz svojih predaka.
0

218-

Ovi mladi ljudi trebali bi da znaju i da dobro upamte ovu lijepn i vrlo pou~nu pcrsijsku pripovijetku: ~~Bio nekakav Bah, pa kao sah, imao prckrasnih palaca, a blaga - ni sam nije znao koliko. Jedne veceri, vee 8C je stao i mrak hvatati, sjedio je on lla divanbani jedne svoje palacc i zamislio se u teske misli. KiM je pljustila kao iz kabla, a po onom blatn i pljusku tapao nekakav covjek, pa pjeva sto rou grIo daje. Na njemu su gaco i zaprljan& kosulja, opasao se izderanim pajasorn, a preko glavc i golih ramena prebacio vreco, da g8, kako tako, stiti od pljuska i nevremena. Kada ga sah ugleda, vrlo se zacudi i rece sam n sebi: "Doista jc ~udllovato, da je ovaj siromasni ~avjek tako veseo i da po takvom uevremenu pjeva, a ja,. kralj njegov i kralj moene drzave, De mogu da se razveselim". . On zapovijedi svojim kavazima, da dovedu onoga Covjeka. I{ada su ga doveli, rece mu sah: "Kako ti mozes po tomn nevremenu pjevati, a ja, tvoj kralj i gospodar, nc mogu, da se razveselim? Fukara se nasmije, pa race: ,,Ja pijem, pij i ti, pa ces se raz veseliti." Sahu se to svidi. On zapovijedi, da mn donesu pica, te stane piti. Ne hi za dugo, razveseii se sah, jer se je apio; i zapjeva s onim ravjekom. Kasno 1:1 noci nadari sah fukaru i Iegne na pocinak. Kad bi drugi dan u jutro, probudi se Bah "mahmuran"~ i osjet! tesku hal u ~lavi i nogama.Sad on zapovijedi, da' mu dovedu onoga rovjeka, i kada su ga doveli, reCe mu Bah: "Glava me boli". .,1 mene" - odgovori onaj. "Pa kako se ti Iij ecis ?" ,.,Ja opet pijem, pii i ti i ne ee te gl.ava boljeti." Bah posIuBa . i stade ,i Gpet piti. Ne bi dugo, a sah ozdravi i stade pjevati i veselo. potcikivati. . Treci dan pozove ~a~. i opet onu fukaru, pa mn rece: "Mene danas glava bo.li.". .," "A ti opet pij". - - odgovori onaj. "A dokle ce to tako trajati?" - rasrdi se sah. "Dotle - - dok. ucdotjeras, dokle sam i. ja dotjerao" - odgovori p~opalica i od'e svojin:' putem. Mislim, da ovome komentara ne treba. .!

--- 219 -

Smrti se nasi, oBobito stariji muslimani ne plaSe, a. ima staraea, koji tesko cekaju da umru, da se tako rijese zemaljskih briga i 8vjetskib potreba. "Smrt je dobra", vele oni, "ona isprti Covjeka iz muka, jer je nevolja stegla." A zar je cudo, da se pravovjerni mnsliman smrti ne plaAi?! Zivio je say svoj vijek onako, kako mu zakon nalde; molio Be je Bogu, postio je ramazan, dijelio je milo.. stinju, postivao je Boga i Bozije pejgambere i radio 8ve, ito mu kur'an zapovijeda, pa cega da Be plssi?! Jedan jc salDO strah, koji InU dusu muci i uznemiruje, a to je da ne ma~akie u vjeri i da ostane pravi "Tur~in". Za to i moli: "Ooze mi din, vjero, i iman, molitvu, da ostanem u svom monu, a na umiranju, da znam za Boga i njegove pejgambere".

VII.

S JVlI=\T.
0

Sve 8tO zivi na O'voj zemlji, mora da umre. Niko ne zna ni dana ni easa, kada ce ga se hladna ruka smrti taknuti, te mu reci:- "Pogji sa mnom." Premda je u dusi ljudskoj vee od uaravi usagjena borba za opstanak i strah' pred smreu, covjek je sa rezignacijom ocekuje jer zna, da joj se niko, ama bas niko oteti ne moze. "Sto je besika zaljuljala, to je motika za kopala", veli narod. Kada bi megju nama bio sarno i jedan Covjek~ koji ne bi umr'o, teze bi se umiralo. Ali rijetko ko ocekuje smrt onako mirno i hl~dnokrvno, kao sto ju . ocekuju nasi muslimani. Oni vjeruju, da im je 8ve vee unaprijed sugjeno, .pa i to~ gdje ce, ,kada ee i kako ce umrijeti. Cemn dakle da se pIaAe smrti, koju im Salje Bog, koji je jos prije njihova poroda odredio dan i Cas, kada ce ih na drugi svijet pozvati?!. BaS za to, sto smrt svaki Cas o,cekuju, ismijavaju oni zapadnjake, koji snuju velike snove, koji teze, da saznaju i tajne nebeske. Oni vele: ~,Oovjece Bozji, eto ce ti sve to, cemu sav napor duha i tijela, kad~ . je Bog. u. sVQjoj -prem~drosti 8ve vee unaprijed odredio?! Mislim da one ce biti zgorega, ako ovdje pripovjedim slucaj, sto mi sa je jos u Maglaju na Bosoi desio. Ja sam pred jednim odli~Dijim muslimanom govorio 0 tecevinama danasnjega vijeka,.
0 0

~ovorio

222-

sam mu, kako mjet u danaAnje doba orijaki uapreduje i kako h! . . u buduCllosti 118predovati. Dok sam govorio, 011 je Iatio, a sarno nekad te nekad rekao bi: "Ako Bog da?" "Ako Bog da?" To mi se ~udno u~ini, pa mu rekoh: "A remn ti uvijek goTorii: "Ako Bog da?" On file nasmija, pa mi reCe: ,,Ala ste cudni ljudi, vi Svabe - vi 8ve: Mi cem"o ovo, mi cemo ono, a ne mislite, da je Bog nad nama i da je 8ve oDako, kako je Bog htio i da ce i bez Tas biti kako je on odredio. Kaku ces ti nesta uciniti, ako Bog" ne da?! Ali premda je naA musliman uvjeren, da moze sTaki cas umrijeti, drzi OD, da smrt ne dolazi unapre~c, nego da i ona ima 8voje glasonose, a. ti 8U U prvom redu bolesti, koje nas sjeeaju, da smo sarno jold!ije, putnici, na ovoj zemlji. Za to kada musliman oboli, a osobito, ako je hoIest teska i dugo traje, drzi, da mu je smrt poslala svoga glasonosu, pa se prije Bvega pobrine, da se valjano pripravi za put u drugi, balji 8vijet, u pravu postojbinu svih ljudi, i da odredi, sto ce biti s njegovim dobrom, kada njega ne bude viSe megju 'zivucima. On zovne u kueu kadiju i njegovog eatiba, pisar8, da im kaze 8vOju posljednju volju. Prije nego ce catib oporuku pisati, veli on obicno: "Ako umrem, 'ueka je kaKO odredim, a ako ozdravim, moje ko sto je i bilo". . 'Sto bolesnik govori, to catib piae, a kada je napisao Bve, sto mu je bolestllik u pero kazivao, udari kadija na onaj spis svoj mubar i to je sada po serijatu z:akonita vasijetnaIDa, oporuka, doti~noga bolesnika. Kada piau oporuke, nc trebaju svJedoka; dosta je kadijlt i njegov Catib~
,Ali lle samo, da bolesnici praTe oporuke, nege ill pisu i zdravi ljudi, ali skuro uvijek sarno za slueaj smrti. Vrlo se rijetko dogodi, da bi ko za. zivota ave svoje komu pokionio iIi na zenu, djeeu iIi na koga drugoga prepi8&O. Dok muz diktujc .svoju posIjednju volju~ moze' u onoj sobi hiti njegova zena i 'odrasla zellska djeea, ali pod zavitcima iIi zaTijacima; pod jaSmakom iIi i'emberom, u cizmama iIi .cipelam"a:, -kao kada se na put iIi u komsiluk spremaju. Kao sto je u nas U obieaju, da lleko n'a 38mrti ostavi od svoga imetka neki dio erkvi ~li u dobrotvorne svrhe, tako je' obi~j' i u muslimallu, da oporukolll ostavc lleku 8VOtu novaca dZamiji, da. se

223-

po31ije njihove smrti u~e dove i pale mukavve, svijece, "prid dusu mrtvima". Neki ostave nesto nove&. sirotiuji, a ncki zapisu stogod i u druge dobrotverne svrhe. Osim toga oclredice 8ko~o svaki musliman, koliko ce se dati mujezinu iIi mujezinima, kqji ce sa munara pravovjernima javiti smrt njegovu, da 80 za njega Bo2'u pomole, za tim hodzi ili hodZama, koji ee ga okupati, opremiti i ukopati. Iza.~toga kaze' on, koliko ce se dati za uisalle i basluke, nadgroblle spomenike i za oklop, kamenitu ogradu oko groba, "da se znade do kijameta, sudnjega dana, di mu je misto". Svaki musliman ima na mezaru, grobu,' dva niSana; jedan veCi nad glavom', a drugi manji kod nogu. Onaj veci, obojen je ~esto na . coskovima i .Da vrhu .crven~m, plavom iIi zelenom ~, a oa njemu uklesano je turskim slovima ime i prezime pok+ika, ime njegova oea, ali ne majke, te dan, mjesec i godina IIIifrti njegove. Siromasui Ijudi imaju malene, a bogati velike niilme. Po niAaoima mozes laka 'poznati, gdje je ukopan. mu~karac, a gdje zeoskinja. Nisani na grobov!ma muskaraca isklesani su na vrhu u obliku Ijudske glave 8 fes0m i turbanom na glavi,. a na nisanima kapetana, pah i drugih . ljudi vojnickoga staleza, BRei ces i sablju dimiskiju. Zenski su IliBani pri zemlji nesto siri i deblji, a prema vrhu idu polagano u silj.. Neki 'piau musprcima spomen stihove, koji 8U takogjer u niSnll uklesani. Spomen stihove pisu i zenama, ali mnogo rjegje nego
muskarcima~

ag~,

OaoItito bogati ljudi, a ua po sa pase i veziri, ugledni bezi i a nckada i bogati trgovci, odrede, da im se na grobu sagradi kamenito turbe. Turbeta su okrugle, cetvero iIi Aesterouglate gragjcvine od kamena iii drveta~ velike po prilici kao kapelice na grobovima imucnih krsCana. U sredini je turbeta lijes~ a njemu na prednjoj strani kameni iIi drveni niSaD u obliku nisana na grobovirna muskaraca. U nekim turbetima. SU' po dva lijesa; a pokraj njib niAani 8 natpisima. Tijelo merhuma, pokojnika, leii u zemlji a lijes je ozgora, te je .pokriven obicno' zelenim suknom. Ljudima, koji su sagradili diamiju, postavi Darod pokraj on~ dZamije turbe. Isto tako gradi narod turbeta i drugim pravednim i Bogu ugodnim ljudi~a i iehitima. Sehit iIi pomilovanik jeRt svaki onaj musliman, koji je u ratu za soju vjeru poginuo. Sehita ima u Bosni i Ijercegovini vrlo nlllogo.

224-

Kod Banjaluke, iduci prema Jajcu, upravo nad banjom, hamamima, uzdize se dOilta visoko brdo, s koga se otvara prekrasan pogled oa. grad i okolicu sve do Save. Na vrhu je toga brda staro drveno turbe. U tom turbetu poeivaju dva lIehita, te su po njima i brdo prozvali Sehitluei. Evo lito narod pripovijeda 0 postanku toga turbeta: Na-podIlozju brda bila se velika bitka. Neprijatelji pobijedille i otsjekok glave dvojici muslimana. Oni prihvate glave rukama i potree nz brdo. Kada su dolili na vrh brda, panu i izdahnu dulie. Narod im iz polltovanja i na vjeenu uspomenu sagradi turbe, a ono brdo prozva. Sehitluei.

j
1

Muslimansko grobUe na Malom .\I1fakovcuu Sarajevu. Na groblju vide se dva tllrbeta. .

Narod vjeruje, da pravednici noeu ustaju iz svojih grObOVIl i da se Bogu mole. Za to ostavljaju u turbetima vodu u ibriciml1 i peskire, da se mogu oprati i poslije avdesta ruke otrti. Neki turbe-' t,lri, euvari turbeta, pripovijed~ju sa~vim ozbilj no, da su vee ville puta vidjeli, kako je pod u turbetu bio vodom poliveiJ, a peikir" kojim si je "dobri" iza avdesta ruke trao. mokar. Narodna pjesma. pripovijeda, kako su se nad pravednima ljudima, Bozijom naredbom turbeta sarna. sagradila: . Ville Hanke turbe se sagradi, ViII' glave joj vodiea proteee:

_te.';'

.,,,J

225

A l1a lljojzi rumena ruzica, Nize no~u modra ljubicica. Ko bi gradio turbe sarno za to, da se i preko groba razlikuje od drugih ljudi, ne bi cinio dobro, jer. je po muslimanskom zakonu veliki grijell, da se jedan covjek uzdize nad drugoga i hoee, da .mu bilo cime pokaze, da je veei od njega, jer sve, sta covjek ima nije od njega, nego mu je Bog dao. Za to ee Bog kazniti Bvakoga onaga, ko se pred drugima svojim imetkom iii pamecu ponosi, a druge prezire. Ako ga ne kazni na ovoj zemlji, .kaznice ga sjegurno na drugomu svijetu, a kaznice i njegove potomke i oduzeti im ono dobro, sto ga je njihovom roditelju dao. Mnogi bogatasi ostavljaju na samrti znatne svote kao vakufe, fondove, iz kojih ce se uzdrzavati dzamije. Te novee daju na faia, kamate, i od tih kamata placaju dzamijske podvornike, mujezine, a gdjekada i hodze, popravljaju, a eventualno grade i nove dzamije i kupuju mukavve, svijeee. Neke su ivijece vrlo debele, a teske pet, do deset, a gdjekada i do petnaest oka. Bve su svijeee ~d loja, a umotane su u erveni, plavi iIi zeleni papir. Na svijeenjaeima, u kojima gore 8vijece, napisano je ime i prezime rahmetlije, da ga se narod sjeti i da se za njega Bogu pomoli. Te svijeee gore kroz tri mjeseca; kroz redzep, saban i ramazao, cijelo' vrijeme dok se narod u dzamiji Bogu moli, za tim u oei bajrama, mevluda i u oei ~vakoga petka, a nekada i u oei ponedjeljka. Kada te svijece izgore, upale se druge i tako uvijek, dok tece dzamije i onoga dzemata, jer se ulozeni kapital nikada, ni u koju drugu svrhu dirati ne smije. Siromasni ljudi daju u dzamije male svije~ice od loja, da gore "prid dusu" njihovih pokojnika barem u onaj dan, kada je koji UJnro, a ko ikako moze, gleda da osim toga barem u oci ramazana i bajrama upali po koju svijecieu. Kada pravovjerni izmole svoje obiene molitve u dzalniji, treba da predadu rahmet mrtvima, to jest, da se spomenu pokojnika, cije svijece u dzarniji gore. Evo, kako se rallmet predaje: Poslije obiene nl0litve ustane musliman, pruzi preda se otvorene ruke i gledajuc u dlanove govori: "Allah rahmet ejlesun". "Bog ti prostio svojom nlilosti". Neki kaZu poslije toga: "Boze ti daj dzenneta i u dzennetu devletluka", dobrotu. Kada je muslimall mrtvima rah~et predao,
15

--~

226
prevuce dlanove prcko ccla, lica, br~de i prsiju, pa joA obicno 113doda: "Halal ti hila". "Prosteno ti bilo" - i izIazi iz dzarnije. Kraj svake jc dzamije dzamijsko groblje iIi barem. Kada IDUsliman izagjc iz dzamijc, treba da se okrene prcma mrtvima, da i njima rahmct preda. On opet rasiri ruke, kao i u dzamiji i prollci tri puta jedno sure iz kur'ana, tako zvani clhami serif iIi fatihu, jer tima rij'ecima to sure pocinje. Iza toga yeli 011: "Allah rahmet ejlesun rabum svoj viri muhamedovoj i svccevu ummetu, narodu, 8to se je god preselio u onaj svit". Isto tako radi i govori on kada putuje, pa dogje do kakova groblja, jer je svaki musliman duzan, da mrtvima rahmet predaje. Ko toga ne hi Cillio, grijesio bi proti Bogu. ~to covjek mrtvima cesce rahmet predaje, vise je hajra i njemu i rahmetlomu. Ali ne sarno da musliman predaje rahmet mrtvima, kada prolazi kraj muslimallskoga groblja, nego se mora sjetiti pokojnika, kada prolazi i kraj krscanskih grobova. Osim dzamiji, ostavljaju imucniji ljudi nesto novca sirotinji, da se taj novac, kadu se narod sa sprovoda vrati, megju siromake podijeli, da se i oni za nje kroz cetrdeset dana, kroz tako zvanu mrtvacku ceteresnicu Bogu mole. To je iskat, milostinja. Neki ostavi deset do dvadeset, a neki sto, dvjesta i visc stotina kruna iskata. Siromaci se mole za rahmetloga, da mu iskat bude "kabul prid dU8U", to jest, da mu Bog oprosti grijehe, a na po se ako llije postio koji ramazan iIi koji dan u ranlazanu. Kao sto u nas bogati ljudi ZQvnu po dva, tri i vise svecenika u sprovod, tako zovu i bogati muslimani vise hodza, a neki zovne i skolsku djeeu iz jednoga iIi iz vise mcjtefa, kadiju, muftiju i sve softe iz medresc. Svako dijete dobije ooda obicno cetiri do osam helera, a kada se vrate sa sprovoda, dadu im jos po jedan somuD, a ko je bogatiji, daje simit, krus~c od finoga psenicnoga brasna. Softe dobivaju obicno po dvadeset helera, a ko je imucniji, dade im jednu iIi dvije krune. Bodze ne dobivaju po zakonu place u novcu za opremanje i ukop mrtvaca, ali ako im ko sto drage volje dade, mogu primiti. .1.ko zcna ima svoga imetka, moze i ona snjim raspolagati, kako hoce~ a moze ga oporucno ostaviti komu hoce, jer je i ona vlasnica svoga dobra, kao i muz svoga. Koja zena nema svoga imetka, prepusti na samrti muzu, da je OD, kako zna i hoce opremi i ukopa. }(o voli svoju zenu, a ima odakle, priredice joj lijep i

4
,

227-

velik sprovod, a ostavice i dzamiji, da se za nju svijece pale i da joj se rahmet pred duau pridaje. On ce dati sirotinji iskata, a pozvace hodzinice i hadzinice, da je opreme, te hodze i hadzije, da je ukopaju, kako se to odlicnoj zeni pristoji. Prema tomu, kako je muz svoju zenu opremio, zna se, koliko ju je ljubio. Ima rijec u . narodu: "Koja lipo zivi sa svojim drugom, puno poharci, kad ona umre". Ako umre koji muz iIi zena bez opornke, odregjeno je zakonom, sto ce i koliko ce komu od njihovih nasljednika i rogjaka od njihova imovine pripasti. Koga bi to zanima10, neka procita "Gruntovnicki zakon za Bosnu i Hercegovinu od, g. 1884." i "Erlauternde Bemerkungen zum Entwurfe eines Grundbuchsgesetzes", sto ga je sastavio pokojni Eichler, bivsi predsjednik odjela za pravosugje u Sarajevu, a izdala zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu. Dok covjek Iezi tesko bolestan na svojim dusecima, dolaze rou prijatelji, hodze i hadzije, a nekada i Bofte, ako je medresa u istome mjestu, i mole se Bogu za njega. ani se ne mole, da Bog dade, da on ozdravi, nego illacu, zazivaju Boga i donose salavat ,svecu Mubamedu, da bolestnik u svomu zakonu umre, i da u svomu zakonu pred Boga dogje. Hodze, hadzije, rogjaci, komsije i drugi ljudi oko ,bolestnika govore: "La-il-Iahe-il-Iel-Iah". "Ja svjedoeim, da je jedan Bo~'. Iza toga donose salavat svecu Muhamedu govoreci: ,,Allahum me salli ala Muhammedin, ve ala ali Muhammed". "Svjedocim, da je sarno jedan Bog i da je Muhamed Boziji poslanik". Dok boiesnik moze, illaee i on sa hodzama, hadzijama i drugim ljudima, koji su -kraj njega, a kad ne moze vise govoriti, statie jedan hodza uciti kur'an jasin i uei ga dok bolestnik ne umre. Ako bolestnik ne moze dugo umrijeti, uei kur'an jasin iza hodze ko drugi, ponajvis~ otac, ako rou umire si~, brat bratu, rogjak rogjaku, a onda komsije i prijatelji sve dotle, dok bolesnik ne umre iIi dok mu ne bude lakse Dok su strani muskarci kraj bolesnoga muza i dok se za njega Bogu mole, njegova je zena sa odraslom zenskom djecom u haremu i ne smije u bolesnikovu sobn. Ali ako on zazeli, da ona dogje, iIi ona hoce, da ga podvori, utjesi i razgovori, moraju strani muakarci iz one sobe izaci, da moze zena i odrasle ke,eri, ako ih ima, svome oeu iIi muz~. Isto tako, ako je njemu pozlilo, pa se boje, da bi

228-

mogao za cas umrijeti, izagju stranei iz sobe, da se zena s muzem a zenska djeca 8 ocern halaliti, oprostiti, mogu. Ljudi dolaze u boiesnikovu sobu jedan po jedan iIi vise njih zajedno, pa kako je koji u sobu unisao, pozdravi se s boiesnikom i upita ga, kako rnu je. Iza toga sjedne kraj njegovih dnseka i moli se Bogu. Ako bolesnik anti, opominju ga posjetnici, da Boga spominje, govoreci; "IlIaci brate!" K9.da je koji posjetnik Boga spomenuo i salavat svecu Muharnedu donio, ustaje na odlazak. Prije, llego ce otici, treba da se s bolesnikom haIaIi,oprosti. Oni prastaju sada jedan drugomu, ako je koji koga uvrijedio, iIi rnu kakvo zio ucinio. Bolesnik obic,no veIi: "Halali brate!" a ovaj mu odgovara: "Raial ti bilo! Halali i ti meni". Iza kako su si halalili, ispije prihodnik po fildzan erne kafe, a onda odlazi, da drugonlu mjesto ustupi, jer ljudi dolaze i odlaze, dok bolesniku ne bude lakse iIi dok ne i~pusti dusu. Uz boiesnika je uvijek vise ljudi, a njegovi roditelji, rogjaei, braca i prvi prijateIji ostaju kod lljega cijele dane i noci, illacu, <1on08e salavat svecu Muhamedu iIi uee kur'an jasin i druge molitve, koje su za taj slucaj propisane. Ako je zena tesko oboIjela, dolaze joj hodzinice i hadzinice, da se Bogu pomole. Osirn njih dolazi k njoj njezina i rnuzeva muska i zellska rodbina, da je tjesi i dvori, ali strani rnuskarci ne smiju ni sada do nje. Sarno kada joj se je prirnaknuo posljednji Cas, SDliju doci musknrci, ali sarno prvi komsije i rnuzevi znanei i dobri prijatelji, da se snjom halale. Kao u nas, sude i muslimaui po lieu bolesnikovu, kada nloU se smrt priblizuje i da Ii tesko iIi lako umire. Prema tornu, da Ii ron je lice svjetlo iIi tamno, moze se znati, da je doticlli u Bo!ijoj miIosti ili nernilosti. Naravno je, da to ne moze svaki covjek vidjeti, nego sarno onaj, komu je to Bog dodao: "Bila dva brata kraljeviea. J edan je bio hairsuz, nevaljalac, a drugi hairli, dobricina i postelljakovic. Oni su imali sestru, a u sestre bila robinjica, vrlo dobra i pobozna, "dusevna divicica", kojoj je Bog dodao, da moze poznati, ko je Bogu drag, a ko nije i koji umire u pravoj viri Muhamedovoj. Razboli se onaj brat hairsuz, a sestra rnu sa robinjom stajala kraj duseka. Oko bolesnoga bilo je puno svita. - Svako ima perdu U ocima, ali je robinjica nije imala. Njoj je Bog dopustio, pa je vidila strahu Boziju i koga je Bog pnslao, da mu prime duAne Po-

-- 229 ~oli se strasan covjek; cupav, runjav, zubi mu erni i ostri ko ekseri, a nokti ko kantarske kuke. On nosi ernu tablu, a na njoj dva erna bardaka. Kad on dogje, uze iz jednoga bardaka ern noz, pa ga prikla. Kroz onn rupu turi mu ernu ruku u prsa i izvadi iz njega nesto crno, smrdi ko guba, pa baei za v-rata. Dogjose drugi ko i onaj, lapise ono, pa odnesose. Za njim ne place ni otae ni majka, ni staro ni mlado - ko J>io je velik hairsuz. Sav se narod obveselio, kada je cuo, da je on umro, sarno je robinjica plakala i veliki figan cinila. Oni 8U mislili, da ona za njim place, ali ona nije za njim zalila, nego je plakala od straha, gledajuci strahotu, sto je drugi vidili nisu.

Do jedno cetrdeset dana razboli se hairli brat i umre. Sav je narod plakao oko njegovih duseka, sarno je ona eura vesela hila, jer je vidila smrt njegovu. On je bio say svita], a dvoje svitle dicice stoja uz njega i drze tablu od suhoga zlata u rukama. Kad on uzdahne, prinesu mu ona dva diteta cvice, da mirise, a on se smije, smije.

pa

Sestra njegova metaIa je robinjieu na sve muke govoreci: si toliko plakala i drekala za onim bratom, a za ovim se smijes?!" Ali robinjica ne htjede reci, za eto se je srnijala. Kada su je metnuli u kljucalu vodu, pretvori se ona u bilu golubieu i rece gospodariei: ."Za prvim sam morala plakati gledajuci strahotu, kojn sam vidila, a za ovim sam se smijala, jer sam vidila melece i svu lipotu Boziju".

,,8ta

Kada musliman umre, preda njegov brat iIi najstariji sin hodz-i novae, eto ga je rahmetli za iskat odredio. Ako je samo jedan hodza, sjedne on s desne strane mrtvaca, a onaj, koji mn je novae dao, 8 lijeve strane. Ako ima vise hodza kod mrtvaea, sjedne jedan s 11jeva, a drugi s desna duseka, na kojima mrtvi lezi i stanu iskat deverseriti, to jest oni se Bogu mole za pokojnika i dok se mole dohaeuju preko mrtvoga jedan drugomu kesu 8 noveima, sto ih je za iskat odredio. Dok hodze" deversere i mole tako zvanu smrtnu molitvu za pokojnika, ne smiJe vise niko u onu sobu, niti iz sobe; sve mora da je tiho i mirno, da se hodze, koje iskat deversere, ne pometu, jer da se sarno i jedan pa i najmanje pomete, morali hi smrtnu molitvu iznova poceti i to toliko puta, koliko puta pogrijee.

l
230-

fl.- ..
~.~

..

Prema tomu, koliki je iskat, deversere hodze duIje iIi kraee7 ali nikada krace od po, a dulje od jedan i po sata. Neki ne deversere iskat nad mrtvim, nego tek onda, kada se sa sprovoda vrate. Oni sjednu ondajedan s lijeve, a drugi s desne strane pokojnikovih duseka iIi onoga mjesta, na kome 8U dueeei bili, pa si dobacuju iskat iz ruke u ruku preko onoga mjesta, na kome je mrtvae lezRo. Ako je bolestnik u bolesti odredio, da rou i aofte u sprovod dogju, ide jedna polovica onoga Dovea, eto ga je pokojnik za iakat odredio aoftama, a druga siromasima. Ako aofta idn kom~ n sprovod, u(!e eIbami serif i kur'an jasin, da Bog oprosti pokojniku akoje u svojoj bolesti iIi za zivota zanemario koji vakat klanjati. Svm musliman dUZan je da klanja pet vakata na dan i ko toga ne hi ueinio, sagrijesio bi proti Bogu. Ono, eto covjek nije klanjao u djetinjstvu i to muekarae do svoje 15., a zensko do 12. godine, Bog lakse oprasta jer se do 15., doticno do 12. godine ra~una djetinia. pamet. Ako je covjek poslije 15., doticllO 12. godine zanemari~ koji vakat klanjati, Bog ee mu teze oprostiti i za to treba dati softama i sirotinji iskata, da se oni za njega mole, ne bi Ii rou Bog po svojoj milosti grijehe oprostio. Muslimani vjeruju, da se mrtvi moze covjeku u snu prikazati, da mu eto javi iIi da ga umoli, da se za njega Bogu moli. Isto tako moze mrtvi javiti, eto Bog od covjeka trazi, a moze rnn dokazati i kakovu Breeu iIi nesreeu, koja ga ceka. Ljudima se mogu ukazati sarno dobri dusi, koje narod zove "dobri". Dobri dnsi jean oni ljudi,. koji su u dzennetu, koji su dakle u milosti Bozijoj preminuli. Da se "dobri" mogu (!ovjeku u snu javiti, dokazuje nam i narodna pjesma: Pasa jesti nijet ucinio, Da on klanja namaz istiharu, Pa da iAcb od dragog Allaha, Da usnije, Ato je sevep tomu, Sto s' njegova obara dzamija. Kad je paAa klanjo iBtiharu, Pa on lego na svoju srdzadu, <Jim je lego, tim je odmah zaspo. AI' na vrata "dobri u nlazio, Dervis pUll imenom je vikno.
'i

---~

231 -

Imaosam u Banjaluei vrlodobrog prijatelja,jednog mladog bega, koji je nikao iz dosta poznate i ugledne begovske porodice. On mi je ovo pripovijedao: "Imao sam tetku udovieu. Ona je poslije smrti svoga muza stala graditi kueu, ali je nije mogla dovrsiti, jer joj je ponestalo para. Jedne noei javi joj se u snu "dobri" i rece joj, neka kopa pod lijevim direko~, stupom, stare knee, pa ee naci para. Ona u prvi mah nije tomu vjerovala, a zao joj je bilo staru kucu rusiti. Kada je to isto druge i trece noei usnila, stane kopati, gdje joj je "dobri" rekao i nagje pun cup dukata i orlonda nase blagostanje". Ali ne sarno, da se dobri mogu Bozjim emeroID, dopustelljem, covjeku u snu nkazati, nego covjek moze i sam usniti, sto ga ceka, 8amo treba znati, sto koji san znaci. Kei veli materi:

,,0 Boga mi, mila rnoja majko,

"NoCas sam ti ~udan san usnila, "U snu sam se majko zacudila. Njezina majka vjeruje u sne, pa joj veli: "Kceri moja, to dobru ne sluti, "Mogla bi mi mlada ti umrti". Ima dosta ljudi, koji do sanja mnogo ne drze, pa vele: "San je klapnja, a Bog je istina". Zakon ne nalaze IDuslimanu niti da vjeruje u sne, niti rnu to izricno zabranjuje. Da, osobito prosti narod, Innogo do sanja drzi, razumije se sarno po sebi. Kada su hodze iskat izdeverserali i smrtnu molitvu proucili, umotaju mrtvo tijelo pokojnikovo u carsaf, na kojem je umr'o i u earSafu ga iznesu u avliju i poloze na tabut, nosila. Ako je avlija, gdjegod otvorena, pa se moze sa sokaka iIi iz komsiluka u avIiju vidjeti, prostre kogod na plotove iIi na rsspuklille u zidovima cilime, i carSafe, da se sa sokaka iIi iz komsiluka mrtvac vidjeti ne mole. Ko ne moze eijele avlije zastrti, ogradi jedan dio kraj kuee i zastre ga cilimima i carSafima. U to se je enD i mujezin sa rnu,nare oglasio javljajuei smrt merhuma. Mujezin sa 'munare uci: "Iza dzae edzeluhum la jestehirune saaten vela jestakdimun, mindaril fena ila daril beka". "Kad kome smrtni Cas kuene, ne produljuje se ni za jednu minutu, nego

--

-----,

S6

232-

mora umrijeti u isri ~a8't koji mu je odregjen, da pregje 8 vremenitoga svijeta u vje~ni~. 1m toga nastavlja: "Esselamu alejke ja resulalJah! E88elamu ja habiballah! Esselamu alejke ja nebijallah". "Slava ti Boziji poslani~e! Slava ti Boziji odabrani~e! Slava ti Boziji sve~e!" Ove rijeei namijenjene BU svecu Muhamedu jer je. on reaul, Boliji poslanik, habib, Boziji odabranik i nebi, Boziji 8vetac. Ko je bogatiji plati dva mujezina i onda oni zajedno sa munare uee sallo, a neki dade, da se i sa drugih munara oglasi smrt pokojnikova. dim koji pravovjerni musliman zacuje pijev mujezina, zna, da je neko umr'o i svaki ce uzdahnuti : "Allah rahmet eilesun ! "Pokoj mu dusi!", a ko moze, zuri se ku6i pokojnikovoj; da mu posljednju pOCast iakaze, da ga naime do groba isprati i ponese. Neki se sakupljaju pred pokojnikovom kucom, a neki u avliji, prema tornu, da Ii je ogradita cijela avlija iIi sarno neki dio, i eekaju, dok hodze mrtvoga okupaju i opreme. Prije, nego ce hodza pokojnika okupati, polozi ga na tabut, nosila, svuce ga do gola, a onda ga pokrije carsafom do slabina. Hodza i oni, koji su kraj njega, da mu pomognu, uzmu abdest, a onda uzme hodza abdest mrtvomu i pri tomu moli mjesto njega i u ime njegovo molitve, koje su kod uzimanja abdesta propisane. Iza kako je hodza uzeo abdest sebi i mrtvomu, uzme safuna, polije cijelo tijelo mlakom vodom, dobro ga nasafuna, a onda opere. Aku bolestnik nije dugo bolovao, hodza ga polijeva, safuna i pere obicno tri pu~ uzasepce, a ako je dugo bolovao, pa mu je tijelo vrlo zaprljano, polijeva ga, safuna i pere pet do Best puta, da mu tijelo bude sasvim eisto, jer ako se eovjek pere, kada ide eovjeku, kako se ne ce prati, kada ide Bogu svomu?! Ako umre zena iIi djevojka, ne peru je hodze, nego hodzinske zene.
hodzinic('~

.4

Kada je hodza mrtvaca ~isto' oprao, prostre ua druga llosila, na tenesir, eist cefin, a na cefin polozi mrtvaca. Cefin je veliko bijelo platno, dugo i siroko, kao tri do eetiri carsafa u jedno saSivena, da mogu mrtvo tijelo sasvim umotati. Cefin se spominje u narodnoj pjesmi Secer Salih aga, gdje draga kune nevjernog dragoga, pa mu veli:

233-

"Sad na tebi bijela k08uIja, "A Butra ti bio e.efin bio. NosiIa, u kojima mrtvaee na grobIje nose, mnogo su sliena nasim llosilima. Na dnu nosila su daske i 11a te daske poloze pokojnib jclr muslimani ne prave lijesova. Nosila imaju po cetiri rueice tako, da mrtvaca mogu u isto vrijeme cetiri covjeka nositi. U nekim rnjestima u Bosni i Hercegovini nacinjen je sprijeda na nosilima ~ kratak erno obojen drven stupac i po tomu stupcu mozes znati, du Ii je pokojnik bio ozenjen, momak, zena iIi djevojka. Ako je umr'o ozenjen covjek, umotaju stnpac na nosilima ozgora ahmedijom iIi turbanom, ako je bio momak, ne meeu na stupce ahmedije, nego sarno muski fes, a ako je zena iIi djevojka, ne ima ni fesa. Kada je hodza mrtvaca na cefin polozio, mece na njega ham pamuk iIi kako bi mi rekli "vatu". Ham pamuk spominje se takogjer u narodnoj pjesmi: "U ruci ti sedefli tambura, "A sutra ti ham pamuk metali. Ham pamuk mece hodza mrtvacu na dlanQve obiju ruku, na celo i nos, za tim na koljena i megju sve nozne prste Iijeve i desne noge~ dakle na sve dijelov~ tijela, kojima se covjek, kad klanja, zemlje dotice. Iza toga poskropi pokojnika abu zemzetom. U abu zemze metne uvijek nesto eafurije, jedna vrsta vrIo mirisave smole, koju hadzije takogjer sa Cabe donose. Kada je hodza poskropio pokojnika abu zemzetom, u kojoj. je razmocena cafurija, okadi ga udom (vrsta mirisavog drveta sa Oahe) i ohuce ga u bijelu novu koBulju bez rukava, koja mu skoro do glezanja seze. Iza toga umota ga u cefin, a cefin sveze nad glavom i nogama pokojnikovima, da ga vjetar ne otkrije i da &e golo tijelo ne vidi. Sada otvore vrata na avliji iIi razgrnu zastore, a ljudi podignu nosila i ponesu mrtvaca na groblje, jer je u muslimana u zakonu i obicaju, da Bvoje mrtvace sto prije ukopaju. Ako je covjek umr'o prije podne; kopaju ga poslije podne, a ako je umr'o po noci, kopaju ga u jutro. Sarno u jednom slucaju, ako je naime pokojnik bio tako siromaSan, da nije ostavio bas nikakva imetka i ako ga njegova BVOjta, ako je u opce ima, ne moze opremiti i ukopati, smije se sa ukopom pri~ekati, dok dobri ljudi ne sakupe toliko nov~a, koliko je za ukop potrebno.

234-

Imucniji muslimani rado daju novae za ukop, jer je to sevap, zadulbina, kod Boga. Dok mrtvaca peru, opremaju i kade, ne smije tu biti ni njegova zena, ni djeca. Oni su u haremu, a k njima dolaze komsinice hQdziniee, hadziniee, rogjakinje i prijateljiee, pa ih tjese i razgovaraju samo da ue placu, jer placem skode i sebi i mrtvomu kod Boga. Muslimanima je zabranjeno plakati i uaricati za svojim milim i dragima jer je volja Bozija, da ljudi umiru. Za to ko place i narice, kvari rahmetlomu mertebe, zasluge, kod Boga. Lijepo je, da Covjek pusti suzu za pokojnikom, ali uije lijepo ni dostojno, da vice, kuks. i narice za njim i za to nastoje i zene, koliko sarno mogu, da De naricu. Ako je kojoj zeni umro muz, dijete, brat iii sestra, dolaze k njoj drfige i prijateljiee, tjese ju i opominju da ne place, jer je tak,) Bog naredio: Govorile hodze i badzije: "Mue', ne placi Ismihan kaduno". Ali je zensko srce vrln mekano, pa ce Cesto, htjela iIi nehtjela, zaplakati. I narodna uam pjesma kaze, kako draga place za dragim: Ona kuka kano kukavica, A privrce kano lastavica. I majka place uad mrtvom kceri, pa govori: "erne oci, gledajte u majku, "Medna usta, govorite tl majkom, "Bile ruke zagrIite majku. Mrtve oci gledati ne mogu, Mrtva usta govorit ne mogu, Mrtve ruke grliti ne mogu. Kao kod poroda, u bolesti, kod vjeneanja, sunnetenja i os. samrti, tako ce se i u tlvima drugim; i radosnim i Zalosnim zgodama, komsije prvi naci. Za to se komsije u Bosni vrlo paze i rijetko Be dogagja, da dobro ne live, jer "nema vecega zla odkomsinske Z8,mraze". Nasi muslimaniosobito ljube komsije, jer ce im oni pm u nevolji pomoci. Komi!lija dakle vise vrijedi, nego prvi rogjak ako je daleko, jer: "Dok rod dogje, covjek bi poginuo ,roda cekajueil et

-=~~-~-----~-~-- ~-------

235-

Muzu ne ide u sprovod ni zena ni zenska djeca, nego sarno braca, "rogjaci i odrasli sinovi. Muz ide skoro uvijek zeni u sprovod, a neki, komu sree dopusti, ponese je nekoliko ko.-acaja.. Kada su mrtvaca opremili, metnn njego.vi ukueani na njega, kako vee Ito moze, kosulju, peskir iIi cevrrnu, a neki i bosealuk. Ko je bogat, metne osim toga veliku plavu iIi zelenu cohu, kao dar onomu hodzi, koji ce pokojnika ukopati. Ako je vise bodza, metnu na mrtvaea toliko cevrmi, peskira i bosealuka, koliko je hodza, da svakomu po jedan dopane. Prije nego ce mrtvaca iz avlije ponijeti, stane hodza kraj n~ sila, a sakupIjeni narod iza hodze. Hodza i sav narod snjim isprnzi dlanove, dotakne se palcima resica na usima n znak, da sn mu dok moli, usi za Bve Bvjetske stvari glnhe i govori: "Allahu ekber!" Hodza to rekne prvi glasno, a say narod iza njega tiho, da se ni sapat ne cuje. Odmah iza toga spuste ruke i svezn ih na prsima, to jest svaki metne lijevu ruku na prsa, a desnom pribvati lijevu i stoja tSlko prignuvsi glave zemiji. Stojeci tako pronce u sebi tri kratke dove. Iza toga razvezu ruke, rasire dlanove, a ruke svinu u laktima i gledajuc u dlanove mole u sebi fatihu iIi elhami serif. Kada je hodla i say narod fatihu iIi elhami serif proucio, dignu otvorene dlanove prema celu i prevuku ih preko Iiea, brade .j prsiju u znak, da su molitvu svrsili. Kada su fatihu iIi elbami serif proucili, pristupe cetiri covjeka koji su nosilima najblizji, prihvate nosila za rucice, podignu merburna na ramena i ponesu ga prema groblju. Prvi idu oni, koji nose mrtvaca, a kraj njib i iza lljih ostali narod. Dok mejita nose, redom se mijenjaju, jer je vrlo korisno mrtvaca makar i malo do njegova kabnra, groba, ponijeti. Za svaki korak, eto covjek mrtvaca do groba ponese, dobiva on cetrdeset sevapa. U prijasnja vremena, dok 8U momci nosili percine, visio je mladicu percin niz tenesir, nosila, pa se je po tomu moglo znati, da nose neozenjenog Covjeka. Danas, kada vee tako malo momaka percine nosi, odrele hodla percin prije, nego ce mrtvaca okupati. To nije doduse zakonom propisano, ali ih rezn, jer narod vjeruje, da se zmije i dru~a g~~~~ .u percin krije i da pokojniku oci ispija: . "Draga se u zmiju utvorila, "Oci pije, u percin se krije".

236-

Pred 8vakim grobljem lezi oveci kamen, isklesan U obliku pacetvorine, dug po prilici kao i covjek. Taj se kamen zove dzenaze kamen. Kada Ijudi donesu merhuma do dzenaze ka,mena, poloze ga sa n08ilima tako, da je lieern okrenut prema Meki. Hodza stane i opet kraj nosila i pokojnika i okrenuvsi se prema Meki, po~ne klanjati dzenaze-namaz. Sav narod Btoji u redovima iza bodze, pa i on 811jime zajedno moli. Prije nego Ce hodia dzenaze namaz poceti, veli i opet glasno: "AIIahu ekber", a say narod iz& njega tiho: "Allahu ekber!" u znak da namaz po~inje. Say narod moli sada (da ne navodim arapskoga originala) ovo: "Boze nas, mi Ti se klanjamo i slavirno Te, vjerujemo i svjedo~imo, da osim Tebe drngog Boga nema". Kada su tu dovu prou~ili, veli hod!a opet: "Allahu ekber", 1I znak, da pocinje nova dova, a to je salavat 8vecu Muhamedu. Kada su salavat svecu Muhamedu poslali, veli hodza i opet: "AIIahu ekber" i nova dova pocinje. Ta dova glasi: "Boze nas, oprosti grijebe Bvim zivim; mu~ku i zensku i onima, koji se nijesu ovdje nasIi, a oprosti i ovomu mejitu Bve njegove grijehe i obveseli ga 8vojom milosti". Iza toga predadu selam. Hodza i Say narod snjim pogleda najprije desDo i govori: "Esselamu aIejkiirn verabmetulab. - Bozija milost neka je svima mrtvima". Na to pogledaju lijevo i opet isto govore. Sve to rade i govore tiho i mirno i bez najmaujega stropota, da se upravo ~uditi moras. Sada prevuku otvorene dlanove preko ~eIa, lies, brade i prsiju i tim je dzenaze namaz dovrsen. Iza toga pritegnu jos jednom ruke u laktima i gIedajuc u dlanove pronce fatihu i elhami serif, a ollda se hodza okrene narodu i veli: "Ovaj je covjek (zena)biodobar?" Say narod veli "dobar" bio on za zivOt8~ kakav mu drago. Narod veli "dobar", jer je sevap kod Boga govoriti 0 mrtvima dobro. Bog ljubi one ljude, koji 0 pokojnieima dobro govore, koji ih do kabura prate, koji im dovu "prid dusu uce" i koji im od srea praAtaju. Ko zasuti pokojnikova zla djela, tome ce Bog i njegova zasutiti, a ko mrtvima ne oprosti i ko ne zasuti njegovih zlih djela, tome ne ce ni Bog zasutiti njegovih, nego ce ih na strasnomu sudu svemu svijetu otkriti. Fatiha iIi elhami serif jedina je molitva, kod koje muslimani ne klanjaju, nego je stojec uce, ali i kod fatihe stoje u redovima kao kada klanjaju.

237-

Iza kako je narod merhumu halalio rekavsi javno, da je dobar, pristupe cetiri covjeka nosilima i ponesu mrtvaca do njegova kabura, groba. Grob je obicno dubok covjeku do pasa. Za sto bas do pasa - toga mi niko nije znao reeL Dva muskarca, koja su pokojniku najbliza, dakle sinovi, braea, !tricevici itd. sigju u kabur, a druga dvojica prime mrtvaca; jedan jednom rukom ispod pleca, a dr~gom preko prsa, a drugi ispod koljena i predadu ga u ruke onoj dvojiei u kaburu. Ona dvojica prihvate mrtvaca, spuste ga u kabur i poloze tal{o, da gleda lieem prema Meki. Iza toga razvezu rou cefin vise glave i nogu i redaju nad njim daske pocam od glave prema nogalJ!.a tako, da svaka daska jednim krajem bude na dnu groba, a drllgim da se prisloni iznad pokojnika, da zemIja na njega ne pada. Ako umre zena iIi djevojka, metnu je u tabut tako, da je, kada je budu u kabur spustali, ne moraju primiti za tijelo nego za tabut, jer kao sto muskarae ne smije primiti tugje zene i djevojke dok je ziva, isto se je tako ne smije taknuti ni kada je mrtva. .. I{ada su mrtvaca pokrili daskama, uzmu lopate, da ga zakopaju. Svaki baei po nekoliko lopata zemlje u grob, jer je i to sevap ..,,:,..> kod Boga. Prema tomu je dakle krivo misljenje nekih ljudi, da muslimani kopaju plitke grobove i da svoje mrtvace na sjedec zakapaju. Kada su mrtvaca zakopali, prouci hJdza i Rav narod snjim i opet fatihu iIi elhami serif. Iza toga odlazi narod kuci, a hodza ostane na talkinu. <Jim se svijet odmakne jedno 40 koraka od kabura, dolaze pokojniku suvald~ije iIi kako ih neki zovu 8urudzije, da ga suval ucine, to jest da ga pitaju, sto je na zemIji radio. Kada suvaldzije dolaze, pokojnik ozivi, ali ne zivotom, kojim je zivio na zemlji, nego je kao u nekom polusnu, ali ipak svjestan, da ce odgovarati za djela, sto ih je za zivota ucinio. Suvaldzije su dva Bozija meleca; jedan je Munkir, a drugi Nekir. Kada oni dogju, stave rahmetlomu prije svega ova pitanja: Ko ti je Bog? On veli: Bog mi je Allah. Sta ti je kibla? Kibla mi je Meka. Ko ti je pejgamber? Pcjgambel mi je Muhamed.

238-

Iza toga stavljaju 8uvaIdzije na rahmetloga, pokojnika i drnga pitanja, ali ato ga pitaju to ne zna niko, nego sarno onaj, koga oni pitaju. Dok suvaIdzije rahmetloga suval cine, Btoji hodza na talkinu kod njegova kabura i glasno rnu dovikuje, sto.ce na prva tri pitanja odgovoriti. Ako je pokojnik bio pravi "Turcin", to jest, ako je bio dobar musliman i ako se je tacno drzao svoga zakona i po njemu zivio, on ce Bozijim emerom na sva pitanja dobro i lako odgovoriti, a ako je na sva vitanja dobro odgovorio, uzece suvaldzije dnsu njegovu, i odnijece je u dzennet. Iza kako sn BuvaIdzije odnijeli dnsu pravednikovu u dzennet, rasirl se njegov kabur, da mn tijelo u zemlji ne trpi, jer tjelesa pravednika ne ce do kijameta i strasnoga suda i8t~nuti. Ako pokojnik nije hio pravi "Turcin" i nije umro u milosti Bozijoj i pravoj vjeri Muhamedovoj, ne moze suvaldzijama odgovoriti kako treba, a oni onda prime dusu njegovu i haee je u dzehennem; u onaj kat, koji je prema svojim grijesima zasluzio. Kada su 8uvaldziie dusn nevaljana covjeka u dzehennem baeili, stisne se zemIja oko njegova tijela tako, da ga sasvim zdrobi i da mu "kost mimo kost proganja'''. Osim hodze moze i ko drugi na talkinu ostati, a osobito pokojnikov otae,. brat iIi ko drugi iz najbIize rodbine. Prema narodnoj pjesmi umrla je mlada sultanija. Kada su je u kabur ukopali, Ile doziva ona hodze, koji je na talkinu ostao, nego Bvoga oca, pa mn veli: "Ah moj habo, eare gospodine, ,~Eto meni teski suvaldzija, "Sad ce mene suval uciniti. Kada suvaIdzije dolaze, cuje se jeka, zemlja se trese, a mrtvi drhce od straha i brige, da Ii ce na Bva pit~D.ja valjano odgovoriti. Radi toga dovikuje hodza, koji je na talkinu ostao: "Korkma, korkma". "Ne boj se, ne boj se", da ga obodri i osokoli. To nam .8vjedoci i narodna pjesma: Stade jeka, erne zemije zveka, Dogjose joj mloge suvaldzije.

239 -

Ali ne Ramo da narodna pjesma oplsuJe dolazak suvaldzija, nego nam kaze sto ce oni po prilici pokojnika pitati, prernda niko ne moze znati, za sto ce suvaldzije pokojnika suval ueiniti. Kada je mlada sultanija opazila suvaldzije, vrIo se je uplasila, pa im stano po savjetu svoga oca, koji je na talkinu ostao, govoriti; "A Boga yam mloge suvaldzije, "Ja sam danas pet vakat' klanjala "I pet puta u citab gledala. To je istina dobro, ali nije dosta, da eovjek sarno klanja i da u citab gleda, to jest, da se Bogu moli, ncgo treba da. i dobra djela ~ini. Za to joj kaiu suvaldzije:

:.~

"A Bog nas je tebi opremio, "Da mi tebe suval neinirno, "Sto s' sirote male napadala, "U mahalu malo vatre dala, "Od komsinske 80fre pobignula, ~,Od sirote glavu okrenula. "A mevluda ti nisi davala. Dzehennemska vrata otvorise, Sultaniju u vatru bacis~. Kao sto se dzennet dijeli na vise katova, isto se tako dijeli i diehennem. U jednomu katu trpe grijesnici glad, u drugomu zegju, u trecemu ih przi vatra, u cetvrtom bije mraz. .. prema tornu, sto 8U na ovoj zemlji sagrijesili. Sto je ko bio veci grijesnik, pada u dublji kat dzehennema i trpi vece muke. Ali premda je diehennem strasan i premda dzehennemlije, grijesnici, trpe velike muke, utjesljivo je po nje, sto oni po nauci 8voga zakona, ne ostaju do vijeka u dzehennemu, nego sarno neko vrijeme prema tomu, koliko je ko 8vojim grijesima z&sluzio. Dobro je po nje ito, sto "im ljudi na ovoj zemlji, svojim molitvama mogu kod Boga mnogo pomoei i radi toga nalaze vjera muslimanima, da mrtvima rahmet pridaju i da im "prid dusu" dove nee. Molitvama za pokojnike ne koriste ljudi samo mrtvima, nego JOB vise sebi~ jer polovica onoga sevapa, sto se molitvama dobiva, otpada na sve pokojnike zajedno, a drugu polovicn dobiva onaj, koji rahmet "prid dusu mrtvima pridaje". To nam svjedoee i svete

240-

knjige: Bio neki vrlo star hodla i imao cetrdeset talebe, ucenika. On je sa 8vojim ucenieima proucio skoro say citab, sarno mu je pri kraju ostalo nekoliko listova, da ih prollci i talebi protumaci. Jednoga dana dogju mu ucenici na ll&uk i uIDole ga, da dovrsi citab, ali im on odgovori: "Djeeo moja, ja sam ostario i oslabio. Doskora (~U umrijeti i za to ne mogu citaba douciti. Ali kada ja umrem, dogjite na moj kabur, pa ell vam protumaciti, sto jos u citabu stoji Jos istoga dana umre bodza, a narod ga ukopa. Dr:ugoga dana u jutro, dogju uceniei na njegov kabur i stanu ga dozivati, ali odgovora nema pa nema. Tako su oni dolazili kroz punih trideset i devet dana, al im se hodza nije javio. Kada su i cetrdeseti dan u jutro dosli, zacuju iz kabura glas svoga uciteIja, koji im stade citab dovrsivati. Uceniei ga upitaju, za sto im se nije do sada javio, a on im rece: "Nijesam mogao, jer je onoga dana, kad su mene tikopali, kraj ovoga harema prosao neki covjek, proucio elhami serif i poklonio ga mrtvima. Taj se je sevap raspisivao kroz ovo cetrdeset dana megju sve mrtve ovoga svijeta, da se znade, koliko sevapa komu pripada. Sarno poloviea dopala je nama svima, a druga je 08tala njemu samomu." Iz ovoga vidimo ne sarno, da je vrlo korisDo moliti se za pokojnike, nego ito, da izmegju pokojnika i ljudi na ovoj zemlji ima neka veza i da se mrtvi mogu zivima javiti i snjima govoriti, da im sto dokazu iIi da ih za sto umole. I narodna pjesma lijepo nam opisuje kako majka govori sa pokojnim sinom. Ona mu veli: "Drago dite, Secer Salih aga, ,,Je Ii tebi erna zemlja teska, "Je l' t' obicno u mubarec zemlji, "Je su Ii ti simsir daske teske, "Je l' se zemlja u oci nasuIa?" A on joj iz groba odgovara : "A Boga mi moja mila majko, "Nije meni erna zemIja teska, "Jest obicno u mubarec zemIji, "Nisu meni simsir daske teske,

............

r
I

241-

.,Nije mi se zemlja u oei nasula, "Teske su mi moje drage suze. Ali narodna pjesma ide i dalje, nego sto vjera dopusta, pa nam pripovijeda, da na grobovima zaljubljenih preko noci poraste cwijece i drvece i da se jedno oko drugog vije: Vise Muje zelena borika, Vise Hate rumena ruzica. Borika se oko ruze vije, Kano Mujo oko zive Hate, A ruZa se oko bora vije, Kano Hata oko zivog Muje.

I:,

Mezari dvojice dobrih na vrelu Bune kod Mostara.

Za to i preporuea, da dvojc zaljubljenih, ako zbog Uubavi umru; pa makar si i sami zivot uzeli, jedno kraj drugoga ukopaju, da im barem u zemlji lakse bude: Naporedo mezar iskopali, Tude njiha dvoje ukopali. Metnuse im u bijele ruke,

,
I

242-

Metnuse im crvene jahuke, Kad se prenu nek se poigraju.*)

*) Zacudo je, sto narodua haremska pjesma vise puta spominje samouhistva _. osohito zaljuhljenih momaka i djevojaka. To je tim zacudnije, sto se prije uopce nije deSavalo, da hi koji musliman, ako je bio pri svijesti, sam sebi zivot oduzeo, i sto narod vjeruje, da ce Bog dzehenuemlijama s vremenom sve grijehe oprostiti i primiti u d!ennet sve, sarno ne samoubice. Prema haremskoj pjesmi djevojka se obicno ubija makazama, a momak nozem:

I on uze no~e okovaie, Pa s' udari njima u srdasce. J2i kako se lako udario, Na nozu je srce izvadio, Na kamzama bijele dzigere.