You are on page 1of 112

Sejfudin V rabac Dinka Pasic-Skripic Zijad Ferhatbegovic

GEOLOGIJA ZA GRADEVINARE

UNIVERZITET U TUZLl RUDARSKO-GEOLOSKO-GRADEVINSKI FAKULTET


2003

Izdavac: JU Univerzitet u Tuzli

Recenzenti: Doc.dr.Hazim Hrvatovic, dipLini.geoL Doc.dr. Ibrahim Cackovic, dipl.ini.grad. Autori: Dr.sci.Sejfudin Vrabac, dipLinz.geoL Dr.sci.Dinka Pasie-Skripie, dipLinz.geol. Kompjuterska priprema teksta i slika: Doc.dr.zijad Ferhatbegovii:, dipLinz.geoL Doc.dr.Dinka Pasie-Skripic, dipLinz.geol.

Stampa: Ars grafika, Tuzla Tiraz: 200 prirnjeraka


Izdavanje ovog univerzitetskog udzbenika odobrio je Senat Univerziteta U Tuzli odlukom broj: 03-2960 4. 12/05., od 18 maja, 2005 god.

Manualia universitas studiorum Tuzlaensis

(Udzbenici Univerzitela u Tuzli)

PREDGOVOR Rezultati geoloskih istraZivanja omogucavaju cjelovitije upoznavanje grade prostora u kojem zivimo te nam koriste u gotovo svim segmentima zivota, napnmJer u gradevinarstvu, rudarstvu, vodosnabdijevanju, energetici, poljoprivredi, sumarstvu, zastiti okoline, itd .. Obzirom da se danas izvode slozene i skupe gradevine, posebna painja se posve6uje nacinu i mogu6nostima temeljenja, stabilnosti i zastiti kosina te uvjetima rada u razliCitim stijenama. Optimalno rjesenje problema nije moguce ni zamisliti bez interdisciplinarnog rada tima strucnjaka razliCitih pro fila, koji sveobuhvatno analiziraju slozenu problematiku gradenja. VaZan dio posla koji pri tom treba obaviti ulazi u djelokrug rada geologije, jer za pravilno planiranje i izvodenje gradevine trebamo poznavati sastav stijena, njihove medusobne odnose i fizickomehanicka svojstva, dinamiku odredenog prostora, strukturno-tektonske i hidrogeoloske odlike terena, itd .. Na osnovu navedenih karakteristika odreduje se nosivost terena, te vrsi izbor alata za rad i eksploziva, izbor mehanizacije, planira zavrsetak radova, itd .. Pri istrazivanjima za hidroenergetske gradevine i postrojenja, geologija daje odgovore na brojna pitanja vezana za odredivanje najpovoljnijih lokacija podzemnih gradevina, brana i akumulacija. IstraZivanja za potrebe vodosnabdijevanja i efikasnu zastitu voda od zagadenja te pronalazenje tennalnih i mineralnih voda, djelatnosti sn u kojima geologija sa svojim specijaliziranim naucnim disciplinama, posebno hidrogeologijom, daje veliki doprinos. Poljoprivreda i sumarstvo takode koriste rezultate geoloskih istrazivanja. Tako se naprimjer, danas dobro zna kakve sve negativne posljedice po okolinu mogu izazvati egzodinamski faktori zbog nekontrolisane sjece suma, narocito na padinama ali i neracionalno pretvaranje planinskih pasnjaka u oranice. U zastiti okoline, geoloska istraZivanja daju vaZne odgovore na pitanja vezana za zastitn prirodnih padina i izvedenih kosina od erozije, zatim 0 mogucnostima i rjesenjima sanacije klizista i odrona, zaStite podzemnih voda od oneCiscavanja, odabiru optimalnih lokacija za odlagalista otpada, itd .. Iz ovog kratkog osvrta na ulogu geologije u praksi, jasno proizilazi potreba gradevinske struke za poznavanje osnova ove nancne discipline. Stoga smo se odlncili da prioritetno za studente Gradevinskog odsjeka na Univerzitetu u Tuzli, ali i za sve strucnjake gradevinarstva, napisemo ovaj udzbenik. Pri tome smo posH od realnosti da studentu treba prezentirati osnove geoloskih disciplina koje su vezane za

I -

gradevinsku praksu i koje ee mu koristiti ne sarno tokom studija vee i


kasnije u praksi.

SADRZAJ PREDGOVOR I.UVOD .................................................................................................... 9 1.I.Definicija i podjela Geologije ............................................................. 9 l.2. Postanak, grada i osobine Zemlje ...................................................... 9 2. MINERALOGIJA ................................................................................. 14 2.1.Postanak rninerala ............................................................................... 14 2.2. Unutrasnja grada i oblici pojavljivanja minerala ............................... 15 2.2.1. Kristalizirani minerali .............................................................. 15 2.2.2. Amorfni minerali ..................................................................... 16 2.3. Simetrija kristala ................................................................................ 16 2.4. Kristalni sistemi ............................................................................. .... 16 2.5. Polimorfizam i izomorfizam .............................................................. 18 2.6. Fizicka i hemijska svojstva minerala ................................................. 18 2.7. Metode ispitivanja minerala ............................................................... 21 2.8. Sistematika minerala .......................................................................... 22 2.8.1. Silikati ...................................................................................... 23 2.8.1.1. Nezosilikati ................................................................ .26 2.8.1.2. Sorosilikati .................................................................. 27 2.8.1.3. Ciklosilikati ................................................................. 27 2.8.104. lnosilikati ................................................................... .27 2.8.1.5. Fiiosilikati ................................................................... 28 2.8.1.6. Tektosilikati ............................................................... .30 2.8.2. Karbonati ................................................................................. 33 2.8.3. Sulfati ....................................................................................... 34 2.8.4. Sulfidi ...................................................................................... .35 2.8.5. Oksidi i hidroksidi ......................................'............................. 35 2.8.6. Minerali ostalih grupa ............................................................. .36 2.8.7. Elementi .................................................................................. .37 3. PETROLOGIJA .................................................................................... 37 3.1. Podjela stijena prema naCinu postanka ............................................. .38 3.2. Magmatske stijene ............................................................................. 38 3.2.1. Struktura i tekstura rnagmatskih stijena ................................... 39 3.2.2. Lucenje magmatskih stijena .............................................. ...... 041 3.2.3. Sistematika magmatskih stijena .............................................. .43 3.204. Mineraloske i petroloske karakteristike granita, gabra i peridotita ..................................................................... .45 3.2.4.1. Granit ......................................................................... .45 3.2.4.2. Gabri ........................................................................... 46

Ugodna nam je duinost da se zahvalimo recenzentima dr.sci. Ibrahimu Cackovieu. dipl.ing.grad. i dr.sci. Hazimu HrvatoviCu, dipl.ing.geol. koji su svojim savjetima doprinijeli kvalitetu ovog udibenika. Bit cerno zahvalni svim kolegama koji lekst proCitaju i dostave nam svoj kriticki osvrt.

3.2.4.~

3.2.5. t;yjcti gradt.::njd

1\.Tidotiti, .......................................... .47 U l1lJ.glllatskim stijenama i

prill1Jena magl11atskih stijena u gracievinarstvu ........................ .48 Sedil11entne stijene ................................................................. .49 Sastav, struktura i tekstura sedimentnih stijena ....................... 51 Sistel11atika sedimentnih stijena ............................................... 53 Mineraloske i petroloske karakterislike glina, pjescara, laporaca i krecnjaka .................................................. 57 3.3.3.1 Gline ..................... , ....................................................... 57 3.3.3.2. Pjescari ..................................................................... 58 3.3.3.3. Laporci (Japori) ........................................................... 59 3.3.3.4. Krecnjaci (vapnenci) .................................................... 60 3.3.4. Uvjeti gradenja u sedilnentnim stijenama i primjena sedimentnih stijena u gradevinarstvu ....... " ...... ,........ 64 3.4. Metamorfne stijene ............................................................................ 69 3 A.!, Sastav,struktura i tekslura metamorfnih stijena ....................... 71 3.4.2. Sistematika metamorfnih stijena .............................................. 73 3.4.3. Mineraloske i petroloske karakteristike mermera, kvarcita, serpentinita i amfibolita ....... .. ....................... 76 3.4.3.1. Mermeri (mramori) .................................................... 76 3.4.3.2. Kvarciti ............................. ....... ....... ......... 76 3.4.3.3. Serpentiniti .................................................................. 76 304.3.4. Amfiboliti .................................................................... 77 3.4.4. Uvjeti gradenja u metamorfnim stijenan1a i primjena metalTIorfnih stijena u gradevinarstvu ....................... 77 3.3. 3.3.1. 3.3.2. 3.3.3. 4. GEODINAMIKA ................................................................................. 78 4.1. Endodinamika ..................................................................................... 79 4.1.1. Tektonska aktivnost .................................................................. 79 4.1.1.1. Slojevi i geologke strukture stijena .............................. 88 4.1.1.1.1. Rasjedi ......................................................... 90 4.1.1.1.2 Bore ............................................................... 93 4.1.1.].3. Pokotine ....................................................... 96 4.1.1.1.4. Znacaj proucavanja geoloskih struktura sa aspekta gradevinarstva ." .......................... 99 4.] .2. Magmatizam .............................................................................. 99 ................................ 102 4.1.3. Seizmicka aktivnost ................... 4.2.Egzodinamika ................... ........................................................... 4.2.1.Povrsinsko raspadanje .......................................................... 4.2.2. Denudacija ........................................................................... 4.2.3. Erozija padavina .................................................................. 111 112 114 115

4.2.4. Fluvijalna erozija ....................................................................... 116 4.2.5. Abrazija ...................................................................................... 117 4.2.6. Sufozija ...................................................................................... 119 4.2.7. Zamocvarenje terena .................................................................. 120 4.2.8. Karstna erozija ........................................................................... 121 4.2.9. Eoiska erozija ............................................................................. 124 4.2.10. Lednicka erozija ....................................................................... 125 4.2.11. Klizenje i kIizisla ..................................................................... 127 4.2.11.1. Uzroci stvaranja klizista ............................................ 128 4.2.11.2. Elementi klizista ....................................................... 128 4.2.11.3. Klasifikacija klizista ................................................. 129 4.2.11.4. Cilj iilZenjerskogeoloskog izucavanja klizista .......... 131 4.2.11.5. Saniranje labilnih padina i klizista ............................ 131 4.2.12. Odronjavanje ............................................................................. 133 4.2.13. Osipanje .................................................................................... 134 4.3. Inzenjerskogeoloski procesi ............................................................... 135 5. PODZEMNE VODE ............................................................................. 137 5.1. Zone u hidrogeologiji ......................................................................... 138 S.2. Poroznost i propusnost stijena ........................................................... 139 5.3. Izdani ................................................................................................. 141 5.4. Zagaciivanje izdanskih voda ............................................................... 146 5.5. Hidrogeoloska istraZivanja u gradevinarstvu ..................................... 147 5.6.Isusivanje temeljnih iskopa ................................................................. 148 6.lNZENJERSKA GEOLOGIJA .............................................................. 149 6.1. Metode istrazivanja za potrebe gracievinarstva .................................. 150 6.1.1. Inzenjerskogeolosko kartiranje ................................................. lSI 6.1.2.Geofizicka istraZivanja .............................................................. 155 6.1.3.Istrazno busenje i raskopi .......................................................... 157 6.1.4. Neka svojstva stijena i kamena i njihovo laboratorijsko Ispitivanje .................................................................................. 158 6.1.4.1.MineraloSko-petrografske karakteristike ....................... 158 6.1.4.2. Fizicke karakteristike .................................................... 159 6.1.4.3. Mehanicke karakteristike .............................................. 164 6.4.1.4.Uticaj vode,leda,vatre i hemijskih agresivnih materija na stijene i kamen ........................................................... 168 6.1.5. Tehnoloska svojstva stijena ...................................................... 168 6.1.6. Istrazivanje pukotina i drugih strukturnih elemenata ................ 112 6.1.7. Nacela modeliranja ................................................................... 171 6.1.8. Obrada i interpretacija rezultata ................................................ 172

6.2. Specificnosti inzenjerskogeoloskih istrazivanja za razlicite namjene i objekte ............................................................................... 173 6.2.1. Temeljenje ............ .................. .................... .. ..................... 173 6.2.2. Prostorno planiranje .................................................................. 176 6.2.3. Saobracajnice .................................... .. ................................. 179 6.2.3.1. Cestovne saobracajnice ........ .................... .. .... 179 6.2.3.2. Zeljeznicke pruge . ............... .. ............................ 180 6.2.3.3.Pomorske luke. .. . . ....... .............. .................. ...... 181 6.2.3.4. Aerodromi .. .... ..... .... .. .... 182 .. .... 183 6.2.4. Tuneli ................ ................. 6.2.5. Mostovi ............... ............. ............. .. .... 185 .. .... 186 6.2.6. Zasjeci, usjeci i nasipi . ..................... .. .... 188 6.2.7. Hidrotehnicki objekti ............ ....................... 190 6.2.7.1. Akumulacijajezera 6.2.7.2. Brane ....................................................... 191 6.2.7.3. Kanali ...... ................... 192 6.2.8. Odlagalista otpada . .. .................... . .......... 193 6.2.9. Mezarja i groblja .......................................... .. .......... 194 7. STRA TlGRAFSKA GEOLOGIJA ......................................... .......... 195 7.1. Fosi!i i stijene kao geoloska svjedocanstva ................................. .. ... 196 7.2. Dinamika Zemije u svijetlu mobilisticke koncepcije ....................... 198 .. ................................... 20] 7.3.0dredivanje starosti stijena. 7.3.1. Odrcdivanje relativne starosti slijena ........................................ 202 .. ... 203 7.3.2. Odredivanje apsolutne starosti stijena ........................ 7.4. Stratigrafske jedinice ........................................................................ 204 7.5. Razvitak Zemlje i zivota u geoloskom vremenu .......................... ..... 205 8. GEOLOSKO KARTlRANJE I GEOLOSKE KARTE ......................... 208 8.1. Geolosko kartiranje ........... .. ..................................................... 208 8.2. Geoloska karta ................................................................................... 209 LITERA TURA .............. .......................................... ....... ......... ............ .. .. .214 REGISTAR ................................................................................................ 217

UVOD
1.1. Definici,ia i podjela geoiogije

Geologija je prirodna nauka koja izucava sastav, dinarniku i istorijski razvoj Zemlje. U okviru Geologije izdvojeno je vise naucnih disciplina kao sto su : Mineralogija, Petrologija, Istorijska geo!ogija, Hidrogeologija, Inzenjerska geologija, Tektonika itd .. Mineralogija je nauka 0 mineralima odnosno 0 njihovim morfoloskim i hemijskim osobinama, kao i 0 njihovoj genezi i primjeni. Petrologija je nauka 0 stijenama koja proucava njihov sastav, strukturu, teksturu, genezu, preobrazavanje i sistematiku. Istorijska geologija je nauka koja se bavi proucavanjem istorije Zemlje kao nebeskog tijela od njenog ulaska u planetski stadij odnosno od "Temena stvaranja litosfere pa do danas. Njeni osnovni zadaci su odredivanje starosti stijena i geoioskih dogadaja, te rekonstrukcija paleogeografskih, tektonskih i magmatskih dogadaja. Hidrogeologija je nauka 0 podzemnim vodama koja proucava njihov postanak, rasprostranjenje i kretanje u Zemljinoj kori. Inzenjcrska geologi.ia je nauka koja proucava teren kao prirodnu geolosku konstrukciju odnosno kao radnu i zivotnu sredinu. Ona obezbjeduje podatke neophodne za ocjenu medusobnog uticaja terena i gradevinskih objekata. Bavi se problemima prilagodavanja gradevinskih objekata terenu i metodama poboljsanja svojstava stijena. Prognozira uslove gradenja u stijenama kao i ponasanje stijena tokom eksplotacije gradevinskih objekata koji su na njima izgradeni. Pored navedenog Inzenjerska geologija proucava prirodne gradevinske nemetalicne materijale, uslove njihove eksplotacije kao i mogu6nost njihove upotrebe
u gradevinarstvu.

Tektonika proucava pokrete u Zemljinoj kori i njima proizvedenu tektonsku gradu iIi sklop te strukturne oblike pojedinacno tretirajuCi zakonitosti njihove geneze i rasporeda. 1,2. Postanak, grada i osobine Zemlje

o postanku Zemlje i ostaiih clanova Suncevog sistema postoje razlicite teorije i hipoteze. Obzirom da do danas nije izrazito prihva6ena bilo koja od njih, u nastavku su saZeto prkazane sarno neke.

Novi podaci 0 istrazivanju svemira vjerovatno ce rezultirati i novim spoznajama neophodnim za tacniju interpretacijll postanka Suncevog sistema i planete Zemlje,
/ eNeptun

,,

;'
!

/U~~~
,/Satur~___ -,7~~rs

\,
!

Zemlja se sasloj; od nekoliko koncentricnih zona, To su : -atmosfera, odnosno zracni omotac koji je sastavljen od azota, kiseonika, ugljenog dioksida, arnonijaka, prasine i mikroorganizama, -hidrosfera,ili vodeni Zemljin pokrivac sastavljen od slane vode okeana i mora te slatke vode na povrsini i u podzemlju kontinenata, -iitosfera, odnosno povrsinski Zemljin pokrivac, prosjecne debljine 40 km u podmcju kontinenata i 10-12 km u okeanskim podrucjima, Njezin gornji dio izgraduju stijene uglavnom granitnog sastava uz malo sudjelovanje sedimenata, Taj dio se nazi va kontinentalna kora, Ova kora nije kontinuirana jer nedostaje na dnll okeana, Cvrsto dno okeana izgraduje kontinuirani ovoj preteZno bazaltnog sastava, nazvan okeanskom korom, Prema novim shvatanjima u litosferu nazvanu tektosferOlll, ubraja se i gornji stjenoviti dio omotaca, izgraden ad uItrabazicnih stijena, Relativna gllstoca litosfere iznosi od 2,7 g/cm3 (u kontinentalnoj kori ) do 2,95 g/cm 3 (u okeanskoj kori ), Obzirom da kontinentalna kora lezi na guscoj okeanskoj kori) njezino spustanje na jednoj strani izaziva podizanje na drugoj, Ravnotezu pJutanja raz}icitih blokova nazivamo izostazijom.

:~em~j\~?~~;~~~-7;~~:~~\",,~,a~
,
'~erkui, "::-.':-.~'~'

,y:,:~suflce!

\'-

Slika I Shematizirani prika:: Sunc'evog sistema (premo iz ~f;estanovic,200Jj

Bei.l;eF

19'75, prcu::eto

Nebularna hipoteza pretpostavlja postanak Sunea i planeta iz rotirajuce nebule (llsijana plinska masa) koja je popunja\'ala prostor danasnjeg Suncevog sistema, Aulori ove hipoteze su LKant (1724-1804) i neovisno 0 njemu, PS de Laplace (1749-1827) , Planetezirnalna hipoteza polazi od pretpostavke da su SUllce i planeti nastali iz spiralne magliee, Iz sredisnjeg dijela magliee razvilo se Sunee, a u njenim pojedinim dijelovima od kapljica i ('vrstih cestiea koje su nazvane planetezimale razvili su se p]aneti. Autori ave hipoteze koja je nastala oko 1900 godine su R,T, Chamberlin i F,R,Moulton, Plinska hipoteza je varijanta planetezimalne hipoteze, Nju su 1925 godine predlozili JJeans i H, Jeffreys, Njihova je pretpostavka da je prolazom nekog velikog stranog tijela pored Sunea, nastao plinski val koji je od njega otkinut, a Cijim je zgusnjavanjem te raspadanjem stvorena osnova za postanak planeta, Hipoteza Suneeva blizanca pretpostavlja da je primarno Sunee bilo dvostruka zvijezda te da je blizanca danasnjeg Sllnca odvojila privlacna sila neke zvijezde II prolazll, Materija tog blizanca oslala je II podrucju privlacne sile Sunca, pa su njezinim hladenjem i raspadanjem nastali planeti, Autor ave hipoteze je R,A Lyttleton, Hipoteza "supernova" eksplozije F, Hoylea takode polazi od pretpostavke postojanja suncevog bIizanca koji je dozivio eksploziju karkteristicnu za zvijezde tipa "supernova". DiD materije tog blizanca zadrzan je u podrucju Sunceva djelovanja, a njezinim hladenjem i raspadanjem nastali su planeti,

10

II

u kontinentalnom dijelu izdize iznad povrsine elipsoida, au okeanskim se podrucjima nalazi ispod nje (s1.3).

Stika 3. Geoid u poreaenju sa sferoidom (po Wagneru iz Heraka, 1984)

Slika 2. Zona/na gr(l(1u ZI.!I1I/;c K-koru, PI-gornji Ol1lo/ac', P2-srnl!y'j olllola(, F 3-don}i OlJlotu(, j j -vw!isku je::gra, J2-1II1Ulr(/,~'I!la je::gra. L-lifu.',fera. A-ustell(J,I/eru. H-huf'l:'J~ra (pn;u;::cf(/ j::_ Herak, 19/)'.-/)

-Omotac, odnosl1o Ul1utrasnji dio Zenlije koji od graniee sa litos!'crom doseze do dubine 2900 km i inla relativl1u gustocu izmedu 2,3 g/enY) i G,5 1 g/cm . Donji dio ornotuca nazi va se mezosfera, a srednji dio koji ide od granice s Inezosferorn do dubine oko 400l-:..m nazi va sc astenosfera. U tom dijelu plasta odvija se 1ermalna dinanlika i s njom u vezi konvekcijska strujanja sto moze biti uzrok elinal11ike i piasticnih detorl11acija u tektosferi. -Jezgra iii barisfera, sredisnji dio Zemljc koji se pruza oel 2900 kl11 do sredista. Sastoji se od zeljeza i nik1a i ima realativnu gustocu oko 11 g/em 3 Na osnovu visokc temperature (izmedu 4000 0C i 5000('C )i pritiska (oko 3 miliona bara), te brzine sirenja potresnih talasa. smatra se da je sredisnji dio jezgre (unutrasnja jezgra) u cvrstom stanju, a da periferni( vanjska jczgra ) predstavlja metainu tekueu masu u kojoj se odvijaju konvekcijska strujanja. a zonalnoj gradi Zemlje ( s1.2) svjedoCi povecanje temperature i gustoee od povrsine prema sredistu kao i sirenje potresnih talasa kojima je dokazano vise diskontinuiteta. od kojih je llujvazniji MohoroviCicev na graniei litosfere i omatai'a, te Wiechert-Gutenbergov diskontinuitet na granici Oll1otaca i jezgre. Zbog rotacije. Zemlja je na polo viOla spljostena tako da njen ekvatorijalni poluprecnik iznosi 6377 km. a polarni 6356 km. Medutim, ona nije oblika rotacijskog elipsoida, vee geoida, tije!a kojem se povrsina

Gravitacija, privlacna sila koja djeluje medu masama u Suncevom sistemu, i centrifugalna sila koja postoji zbog rotacije Zemlje aka njene ose, rezultiraju silom teze. ana je najmanja na ekvatoru, a najveca na polovima. Sa povecanjem nadmorske vi sine jatina te sile opada. Zemlja se ponasa kao velik. ali relativno slab magnet (dipol), Ciji se pozitivni pol nalazi na juznoj sferi, a negativni na sjevemoj. Geografski i magnetski polovi Zemlje se ne podudaraju. Ugao izmedu geografskog i magnetskog pola zove se ugao magnetne deklinacije, a on je razliCit na razlicitim mjestima litosfere. Ugao sto ga zatvara magnetski rneridijan s horizontalnom ravninorn zove se ugao rnagnetne inklinacije koji je takode razlicit na razlicitim mjestima litosfere. Temperatura Zemlje rezultat je djelovanja dva izvora: Sunca i stalnih radioaktivnih procesa koji se zbivaju u njezinoj unutraSnjosti. Toplotna energija Sunca djeluje na povrsinu i plitko pod povrSinom Iitosfere. Utvrdeno je da ispod povrsine postoji zona u kojoj je temperatura stalna i uglavnom odgovara srednjoj godisnjoj temperaturi promatranog poodrucja. Ta granicna zona zove se neutralni temperaturni sloj. Povecanjem dubine temperatura raste od neutralnog sloja 0 cemu svjedote podaci iz rudnika i duboka busotina. AVO potvrduju i prirodne pojave kao sto su lave vulkana temperature do 1200 c i vode gejzira do 90 Dc. Dubinski razmak u metrima potreban za povecanje temperature za 1 c naziva se geotermski stupanj. U prosjeku, ta dubina u Evropi iznosi oko 32 m.

12

13

2. MINERALOGIJA
Minerali su 03nov11i sastojci stijena koje izgraduju Zemljinu litosferu. Minerala ima j n3 drugim planetama kao i na Mjesecu. Oni imaju homogenu gradu i odredeni hemijski sastav koji se moze izraziti hemijskom formulom. Proueava ih posebna nauena disciplina koja je po njima nazvana mineraiogija. To je nauka koja proucava hemijska i fizieka svojstva minerala, njihovu unutrasnju gradu, naein postanka te vrsi njihovu sistematizaciju. Pod mineralima se podrazull1ijeva prirodna tvorevina odredene strukture, hemijskog sastava i fizickih svojstava. Sa stanovista gradevinske prakse, mineralogija je nauka koja nam
pomaie pri utvrdivanju cjelokupnog sastava stijenske mase. Drugim rjeCima, da bisn10 megii utvrditi sastav stijene u kojoj iii 11a kojoj narnjeravamo graditi odredeni objekat, iii kamena kojim gradilTIO, moramo odrediti minerale od kojih se oni sastoje i njihove kolicinske odnose, te njihava eventual no bubrenje. skupljanje, raspadanje pod uticajem atmosferilija, i ostala lizieko-hemijska svojstva. Primjera radi, na ponasanje laporaca bitno uticu minerali glina koji su veoma osjetljivi l1a dodir s vodom. Tako recimo montmorilonit moze povecati zapreminu do 10 puta sto pri izraC\i tunela izaziva vel ike prohleme. Povecanje zapremine u dodiru sa vodon1 primjeceno je kod minerala kao1inita (do. 25%). Poznavanje otpornasti minerala na djelovanje atmosferilija veoma .Ie vazno kod odahiranja dekorativnog kamena U odgovarajuCim klimatskim i ekoloskim llvjetima. U sredinama gdje je zrak dosta zagaden i gdje padaju klsele kiSe (npr. Tuzla) racionalnije je primjcnjivati dekorativni kamen (npr.gahro, granit, itd,) koji sadrii otpornije minerale. Koliko je vaino poznavati mineralni sastav matcrijala koji se koristi u gradevinasrstvu veoma ilustrativno se moz.e vidjeti i na primjenu agregata za beton. Ako agregat za pripremu betona sadrz.i rcaktivne silicijske minerale (opal, zeoliti,itd, ) u stvrdnutom hetoou moze doti do hemijske reakcije izmedu ovih mineral a i alkalija (Na,O i K,O ) iz cementa, Nastali spojevi imaju veell zapreminu nego ani koji su usli u reakciju, zbog cega se pojavljllju unutrasnja naprezanja koja rezultiraju pucanjem betona sa pojaV0lTI mrezastih pukotina.

rastvorima, sto je karakteristicno za rudne minerale. Oni minerali koji nastaju kristalizacijom iz vodenih rastvora (npc. kalcit, aragonit, gips, anhidrit, itd.) nazivaju se hidatogeni. Ukoliko minerali nastaju u procesu mctamorfizma izazvanom pritiscirna, temperaturom i djelovanjem vode, C02 itd., onda .se oni zovu metamorfni minerali (npr. andaluzit, silimanit, itd). Zanimljivo je da neki minerali mogu nastati na vise razlieitih nacina. Tako recimo kvarc moze nastati: pirogeno. pneumatogeno, hidrotermalno i hidatogeno. Kalcit najcesce nastaje hidatogeno ali moze i pirogeno (diferencijacija baziene magme i stvarnje karbonatnih tijela) i hidrotermalno ( u polimetalienim sulfidnim rudama sa nisko i srednje temperaturnim mineralin1a).
2.2.Unutrasnja gratia i oblici pojavljivanja mineraia Minerali se u stijenama pojavljuju kao kristalizirani iIi amorfni.

2.2.1. Kristalizirani minerali Mineralne mase koje imaju pravilne ( poliedarske ) oblike kontura nazivaju se kristalima (s1.4).

.)

b)

~
(,
\

.. ".~.;.
\

Slika 4. Oblici krista/a: a) magnetita, b) ka/cita, c) kvarca (preuzeto i:::.- Vlahoviic.J996)

2.1. Postanak minerala Prema nacinu postanaka minerali mogu biti: pirogcni, pneumatogeni, hidrotcrmaini, hidatogeni i metamorfni. Pirogeni minerali su oni koji su nastali kristalizacijom iz magme. Takvi minerali su npr. kvarc, feldspati, pirokseni i liskuni itd .. Pneumatogeni nastaju kristalizacijom iz p1ino\'a i para, a to su npr. turmalin, berit, topaz, ltd" Postanak bidrotermalnih mineraJa vezan Je za kristalizaciju U vfucim

Pravilna unutraSnja grada kristala sastoji se U odredenom rasporedu elementarnih eestica-atoma i jona u prostoru. 0 tom rasporedu avise i karakteristike minerala. Minerali se razvijaju procesom kristalizacije kojim dolazi do stvaranja kristala. Zbog nejednakog rasta u razlicitim smjerovima, kristal se razvija u poliedarsko tijelo omedeno ravnim ploharna, ivicama i uglovima. Kristali se mogu pojaviti u oko 230 poliedarskih oblika. Oblik minerala ovisi 0 mnogim faktorima koji su djelovali tokom njihovog postanka (temperatura, pritisak, velicina prostora itd.) Zbog eesto nepovoljnih uvjeta razvoja minerali se u prirodi nalaze vecinorn u odredenim nepravilnim oblicima koji su rezultat

14

15

defekata u nj ihovoj gradi ili strukturnoj reSetki a nazlvaju se realnim kristalima. Ako je neki kristal nastao u idealnim prilikama njegov oblik je posve pravilan pa se na21\'a idcalnim kristalom. Kristalizirani minerali su anizotropni. To znaCi da su njihova svojstva u razlicitim
pravcima razlicita.

I.Teseralni iii kubicni sis tern karakterise se s tri kristalografske ose jednake duzine, koje su medusobno vertikalne. Ovom kristalnom sistemu pripadaju: dijamant. pirit, fluorit. halit, itd .. 2. Tetragonalni sistem ima tri kristalografske ose medusobno
vertikalne. Dvije ose u horizontalnoj ravni su jednake duzine a treca koja

2.2.2. Amorfni minerali Minerali se u stijenama. osim u kristaliziranom " pojavljuju i u amOrfn0111 stanju. Amorfni Ininerali nen1aju prayilnu unutrasnj u grauu. Zbog toga su ovi minerali izotropni odnosno imaju iste karakteristike U 5vin1 pravcima. Usljed nedostatka strukture amorfni minerali ncmaju odredeni spolja;;ni oblik zbog cega su i dobili takav naziv. Pojavljuju se najcesce u kuglastim. bubreiastim i grozdastim oblicima. Nastaju obicno procesima povrsinskog raspadanja minerala. U mnorfnom stanju javljaju se cesta silicija i hidroksidi gvozda. aluminijuma i mangana. Amort'ni minerali su nestabilni i tete da prcdu u kristalno stanje. Tako vremenom opal prekristalise u kaleedon a amorfni hidroksidi gvozda u geti!. U amorfna mineralna tijela spadaju i vulkanska s(akla. 2.3. Simetrija kristaia
Praviino razvijeni kristalni oblici pokazuju izraienu silnetriju. Ova silnetrija se manifestuje sljedecin1 elen1cntima: -ravninatna, sin1ctrije -osama simetrije, i -centrom simetrijc. Ravan simetrije dijcli kristal na dva jednaka dijela koji se jedan prema drugom odnose kao prcdme( i lik U ogledalu. Osa simetrije u kristalu je svaka osa oko koje obrtanjem kroz 0 360 nekoliko puta dovodimo kristal u is(i polozaj. Centar simetrije predstavlja tacku u geometrijskom sredistu kristala. Kod ideal no razvijcnih kristala, udaljenos( ad centra simelrije do identicnih parova ravni, ivica i uglova je jednaka.
2 . .4. Kristalni sistemi

moze biti duza iii kraca je upravna na njih. Ovakvim elemenlima simetrije karakterise se mineral cirkon. 3. Heksagonalni sistem odikuje se s cetiri kristalografske ose. od kojih su tri jednake duzine i lete u horizontalnoj ravnini sjekuCi se pod 0 uglom od 60 Cetvrta osa je duza iIi kraca i okomita je na njih. Ovom kristalnom sistemu pripadaju: kvarc. turma!in. graft!. apati!. 4. Rombicni sistem ima tri krista10grafske ose nejednake duzine ali medusobno vertikalne. Rombicno kristalisu: kale it , dolomit, olivin, limonit. topaz. korund, itd. 5.Monoklinicni sistem se karakterise sa tri nejednake kristalografske ose, dvije su medusobno upravne, a treca je u odnosu na njih kosa. Monoklinicno kristalisu slijede6i minerali: kaolinit. montmorilonit, gips, muskovit, biotit. hornblenda, ortoklas,itd .. 6. Trikiinicni sistcm in1a lri nejednake kristaklografske ase koje su koso polozene jedna prema drugoj. Navedene elemente simetrije imaju plagioklasi i mikroklin. Palazaj kristalografskih Gsa u kristalnim sistemin1a prikazan je na slici 5.

6.

0,,--

. 'I

.~

L.

'

'

Postoje 32 kombinacije elemenata simetrije koje s obzirom na duzinu i medusobni odnos kristalografskih osa mozemo svrstati u 6 kristalnih sistcrna: teseralni, tctragonalni. heksagonalni, rombicni, rnononklinicni i triklinicni.

SliIw 5. P%::aj krisla/ogra/\-kih usa 11 kristainim si''''lemima (prema: Tuclln / 951,preu::elo i:::: Sestanovi(:, lO() J)

16

17

2.5. Polimorfizam i izomorfizam Koliko raspored testica u kristalnoj resetki ima odraza na fizitke osobine minerala najbolje ilustruje pojava polimorfizma. Polimoruzam je osobina da se jedna ma!erija javlja u vise razliCitih kristalnih formi. sto je najees6e posljedica razlieitih uslova kristalizacije ( temperatura.pritisak.itd .. ). Tako se Si0 2 moze javiti u nekoliko modifikacija (kvare, tridimit, kristobaliLitd.) od kojih svaka ima specificne morfoloske j fizicke karakteristike. Najrnarkantniji je, medutim, primjer ugljenika koji se javlja kao grafit (kristalise heksagonalno) ili kao dijamant (kristalise teseralno). RazliCit oblik kristalne resetke uzrokuje kod ova dva minerala izvanredno vel ike razlike u fizickim osobinama i oblieima. Dijarnant naprirnjer ima oko 140 000 puta vecu tvrd06u od grafita. Suprotno polimorflzmu izomoruzam je osobina da supstanee hemijski razliCite iIi analognog hemijskog sastava mogu stvarati iste kristalne forme pa eak i graditi kristale mjesanee. lz izomorfizma proizilazi da dvije supstance razlicitog hemijskog sastava mogu imati iste iii sliene morfoloske i fizicke karakteristike. Najkarakteristicniji prirnjer za ovu pojavu predstavljaju plagioklasi koji su kristali mjesanei albita NaA1Si3 0s i anortita CaA1Si 20 s koji se nalaze u razlicitim omjerima. Medutim, za stvaranje kristala mjesanaca potrebno je da izomorfni minerali imaju ne sarno isti tip kristalne resetke, vee da im se atomski ill jonski radijusi medusobno mnogo ne razlikuju. U slucaju plagioklasa Na i Ca joni imaju priblizno iste jonske radijuse, te se medusobno zrunjenjuju u svirn koliCinama. Grupa olivina je takode izomorfna smjesa Cije su dvije komponente (forsterit-Mg2Si04 i fajalit-Fe2Si04) razlicito izmijesane. 2.6. Fizicka i hemijska svojstva minerala Fizieka svojstva po kojima se minerali medusobno razlikuju jesu: gustina, oblik, boja, sjaj, cjepljivost ( kalavost), tvrdina, elasticnost, provodljivost toplote, elektroprovodljivost, magneticnost, radioaktivnost, itd .. Gustina ili relativna gustina minerala je masa njegove jedinicne zapremine (g/cm\ Kod petrogenih mineral a ona ve6inom varira od 2,5 do 3,5 g/cm 3 (npLkvarc 2,65; kale it 2,n.itd.), dok je srednja gustina rudnih minerala oko 5 g/cm 3 Ukoliko mineral ima gustinu 2 g/cm 3 to znaCi da je on dva puta tezi od iste zapremine vode na 4C. Oblik minerala zavisi od mnogih faktora koji su djelovali tokom njihovog postanka (tempertura, pritisak, veliCina prostora. itd.). Zbog

cesto nepovoljnih uvjeta razvoja, minerali se u prirodi nalaze vecinom u odredenim nepravilnim oblicima koji su posljedica defekata u njihovoj strukturnoj resetki. Ovakvi oblici se nazivaju realnim kristalima. Prema obliku minerali mogu biti: prizmatski, iglicasti, stupicasti, listicavi, tablicasti, izometricni itd .. Vrlo je mali broj mineralnih vrsta stalne boje koja potice od materije od koje je mineral izgraden. Takvu boju zovemo idiohromatska (grc.idios-svoj. hromatos-boja). ldiohromatskom bojom karakterisu se npr.minerali bakra azurit (plav) i malahit (zelen).ldiohromataski minerali (npr.hematit. lirnonitni oker ) su u kamenu prirodni pigment.Boja nije stalna i postojana osobina minerala. Mnago veci broj minerala irria alllhromatsku (gre. allos-drugi) boju koja potice od sitnih mehanickih primjesa iii inkluzija II kristalu. Strana materija zove se pigment. Naprimjer kvare, koji je tipski bezbojan mineral, moze biti alohromatski obojen iuto (citrin). ljubicas!o (ametist), mrko (cadavae), itd .. Kaleit koji je najcesce mlijecnobijel moze npr. biti ern od primjesa manganovog oksida iii zut od primjesa zeljeznog hidroksida. Postoje i boje koje su posljediea preobrazaja minerala usljed povrsinskog raspadanja stijena a one se nazivaju pseudohromatske (grc.pseudos-Iaz) boje. Sjajnost minerala potice od razlicitog intenziteta odbijanja svjetlosti sa povrsine minerala. Sto su povrsine vise glatke odbijanje svjetlosti je intezivnije i obratno. Hrapave povrsine rasipaju svjetlost nepravilno i ne mogu biti sjajnc. Pri vrlo intenzivnom odbijanju svjetlosti minerali irnaju dijamantsku sjajnos! (dijamant, cirkon), ook pri nesto manjem intenzitetu sjajnost postaje staklasta ( mnogi silikati-npr.kvarc, !urmalin , karbonati, itd.) Pri daljem padu intenziteta svjetlosti sjajnost je polumetalna (hematit), metalna (piri!), vostana (opal)., sedefasta (talk,feldspat). itd .. Cjepljivost (kalavost) mincrala je njihova osobina da se eijepaju dui odredenih ravni. Ona zavisi od kristalne strukture i orjentisana je duz paralelnih ravni atoma. Opcenito, ako je kod minerala razlika kohezije u razliCitim smjerovima veca, onda je i njegova cjepljivost vise izrazena. Pos!o je ejepljivost osobina minerala da sc cjepa duz neke ravni koja prolazi izmedu atomskih ravni, hila koja paralelna ravan u mineralu je potencijalana ravan cjepljivosti. Savrsenu cjepljivost imaju npr: liskuni i grafit (sI.6) dok se npr. kvarc prakticno ne cjepa (s1.6). Kaleit ima tri pravea ejepljivosti.

-18

19

J 1~~
I

4- ' -*'--[:#-1= :I

I 1 !! !

1
I

I
I

~I

II

I l

: I I!

Stika

6. Ovisnost cjepl/ivosti 0 kris{alnoj struktllri minerala (lijeva-graftt, sredini-halit, koji sc odlikujusavrf:;enom cjepljivoscu i dcsno-kvarc ko)i se prakticno ne (jepa) (prema TaHiC',1981)

II

Tvrdoca nekog minerala predstavlja otpor sto ga on pruza prodiranju tvrdog predmeta u njegovu unutrasnjosl. Kao i druge fizicke osobine, tvrdota minerala ovisi od nj ihove kristalne strnktnre pa maze u razlicitim smjerovima biti razlicita. Sto su jace sile vezivanja atoma mineral je tvrdi. Za odredivnie reiativne tvrdoce minerala koristi se Mohsova skala tvrdoce. Tvrdoca -lnineraia moze se odrediti i na osnovu otpora kogs mineral pruza brusenju karborundom (silicij-karbid,S i C ) u prahu .eija relativna tvrdota iznosi izmedu 9 i 10 po Mohsovoj skah.Uz prelpostavku tvrdoce korunda lOOO,lvrdoce oslalih minerala dobive;,c ovom metodon1 u poreaenju s rdativnorn tvrdOC0111 prikazane su u taben. Tabela 1. Korelacija relativne tvrdoce karborundom tvrdoce prema brusenju

Osobina minerala da lrpi plasticne deformaeije i da se po prestanku djelovanja sile vraca u prvobitno stanje nazi va se elasticnost. Elasticni minerali su npr. liskuni, dok je krti mineral npLkvarc. U poglcdu provodljivosti toplote mincrali se razliCito ponasaju. Metalicni minerali imaju neuporcdivo vecu relativnu provodljivost od nemetalicnih. Hemijsko ponasanje minerala prema odredenirn reagensima (najcesce su to kiseline ) je razlicito, na osnovu cega je ponekad moguce na terenu i u laboratoriji odrediti mineral. Pren1a hernijskom ponaSanju minerali mogu biti: -hemijski otporni (kvare, muskovit) -hemijski neotporni (feldspati, pirokseni ) -hemijski topivi (kaleit, gips, anhidrit ) -hemijski reaktivni (opal, zeoliti) Prisustvo hemijskih reaktivnih minerala u agragatu za beton veoma je stetno jer maze prouzrokovati pucanje bctona.
2.7. Metode ispitivanja
mincrah~

Mineral

I tvrdoca(po
Mohsu)

Relativna

I
Karakteristike

Tvrdoca prema brusenju karborundom

talk gips kalcit fluorit apatit ortoklas kvare (kremen) topaz korund diiamant

1 2

i Paraju se noklom

3
4 5 6 7 8
9

0,04 1,25 i Paraju se 14,5 5,0 komadi6em prozorskog stakla 6,5

--- Paraju

37
ne mogu se parati

staklo Sijeku slaklo

120 175 1000 140000

celicnilTI nozem

10

Prijc izvodenja gradevinskih radova na nekoj stijeni iii u njoj, odnosno koristenja stijenc u gradevinurst\'u neophodno je utvrditi mineralni sasta\' stijene, zatin1 koliCinske odnose mineral a i njihovo eventual no bubrenje, skupljanje , raspadanje pod uticajem atmosferilija itd .. Za determinaciju minerala i ispitivanje njihovih osobina koriste se razliCite metode kao sto su : opticke, hemijske, rendgenske, termicke, itd .. Za odredivanje ponasanja minerala u polariziranom svjetlu koristi se polarizacijski mikroskop, kojim se posmatra tanki preparat minerala (izbrusak). Ta metoda omogucava razlikovanje bezbojnih od obojenih minerala, utvrdivanje indeksa lorna, opticke anizotropnosti, razlikovanje amorfnih mineral a od kristaliziranih itd .. Hemijske metode cesto se primjenjuju za odredivanje nekog nepoznatog minerala. Ovisno 0 potrebi, mineral se ispituje kvalitativno i kvanlitativno. Ako nas zanimaju hemijski elementi od kojih je mineral izgraden, primjenjuje se kvaiitativna analiza, pri cemu se moze primjeniti mokri postupak ( mineral se otopi i razlicitim reagensima utvrduje se njegov sastav) i suhi postupak ( mineral se zari i ovisno 0 njegovoj reakciji na visoku temperaturu, utvrcluju se elementi koji ga izracluju l. Ako se zeli ispitati koliCinska zastupljenost elemenata u mineralu, upotrebljava se kvantitativna hemijska analiza.

20

21

Rendgenska ispitivanja minerala najcesce se realizuju na sitnim frakcijama minerala iii agregata metodom praha. Veoma tanki vlaknasti valjak, izraden od mineralnog praha i odgovarajuceg ljepila, podvrgne se rendgenskim zrakama i na filmu se dobije odredena karakteristicna slika koja omogucuje odredbu minerala. Svaka kristalna materija ima sopstveni rendgenogram (dijagram praha ) koji zavisi od unutrasnjc strukture kristala. Primjenom ove metode dobiva se uvid u strukturu minerala, sto rezultira novim spoznajama 0 njegovim geometrijskim, fizickim i hemijskim karakteristikama. Mineralni prah se maze ispitati i termickim metodama od kojih je najcesca diferencijalno terrnicka analiza. Ovom rnetodom odreduje se tenlperatura na kojoj dolazi do termicke reakcije ll1inerala, uzrokovane fizickim i hemijskim promjenama, kad se uzorak postupno zagrijava ( abieno do aka I aoooe ) . Pri ovakvom trelmanu uzorka dolazi do endotennne i egzoternlne reakcije. Endotennna reakcija je pracena dehidrataeijom minerala i raspadanjem strukture dok je egzoterrrma reakcija okrakterisana nastajanjem novih visokotemperaturnih formi ( prekristalizacija ) . Rezultati ove analize prikazuju se krivuljarna (diferencijalnoterrnicke kYJVf' ) lzoje S11 karakteristlcne 22 odrcciene minerale. Ovom metodom najcesce se ispituju mineraii glina, z3tim, sastav cementa, itd .. Osirn navedenirn metodama minerali se rnogu ispitivati i drugim naCinima radi utvrdivanja njihovih magnetskih, radioaktivnHl i drugib svojstava. Za odredivanje velicine i ohlika sitnih cestica u mineralin18 glina koristi se elektronski mikroskop koji omogucava povecanje i do ]5 000 puta, a snimljeni uzoIci mogu se pavecati jos pet puta. 2.8. Sistematika minerala Danas je poznato vise hiljada razlicitih minerala ( >3000 ) i njihovih varijateta, koji S11 sistematizirani u skupine. Jpak, u gradi Iitosfere sudjeluje manji broj minerala koji se u okviru stijena koriste 11 gradevinarstvu i industriji gradevinskog materijala. U sastavu Zemljine kore najvece ucesee imaju feldspati (plagioklasi ~ 40%, ortnklas ~ 18'%), zatim kvare (~13%, augit-hornblenda, olivin ( - 16% ),itd.. Kaleit ucestvuje sa 1,5 %. Minerali su razvrstani u skupine s obzirom na njihov hemijski sastav i strukturnu graau. U narednom poglavlju prezentirana je pojednostavljena podjela vaznijih petrogenih minerala.

2.8.1. Silikati

Petrogeni rninerali su uglavnom j-edinjenja silicijuma, kiseonika, malog broja drugib elemenata zbog cega ih naz1vamo silikat1ma. Osnovu strukturne grade silikata Cine SiO" tetraedri. Jezgre velikih jona kiseonika nalaze sc u vrhovima letraedra, a mali jon silicijuma u njegovom sredistu. U kristalnoj resetki silikatnih minerala, SiO_~ tctraedri se medusobno razlicito vezu ( preko drugih jona iii preko zajednickog jona kiseonika ). Silikati se odlikuju razlicitom tvrdocom i teskom topljivoscu. Njihov hemijski sastav je slozen. NajveCi broj ovih minerala nastao je krlstalizacijom iz magme prl visokim ternperaturarna i uglavnom visokim pritiscima, a mali broj iz termalnih rastvora., pri metamorfozama, alteracijan1a i trosenju. Ovisno 0 naCinu vezivanja Si0 4 tetraedra u kristalnoj resetkL razlikuju se ovi osnovm strukturni tipovi silikatnih minerala: nczosilikati, sorosilikati, ciklosilikati, inosilikati, filosilikati tcktosilikati. Nczosiiikati predstavljaju silikate kod kojih su SiO" tetraedri samosta1ni, mcdusnhno povezani samo preko drugih jona, npLn1agnezija ili zeIjeza (sl. 7).
1

Stika 7.

SiO~

felraedar kod nc::.osilikato

Kristalna resetka im je izrazito zbijena, zbog cega nlincraIi eve grupe imaju veliku gusto6u i tvrdocu. te slabu cjepljivost i veIiki indeks loma svjetlosti. Oblik im je izometrican iii kratkostubicast. U ovu grupu spadaju olivin. granati, itd .. Sorosilikati se karakterisu vczivanjem dva Si04 tetraedra preko zajednickog jona kiseonika. Pri ovom ostaje sest jona kiseonika sa po

- 22

23

jednom slobodnom valeneijom, na koje se mogu vezivati joni metala (sI.8). U sorosilikate spada npr.epidot.

Slik(1 10. I'eze SiO, tetraedaru kod inosilikata

Zbog ovakve strukturne grade inosilikati su prizmatskog, stubicastog stapicastog obika, savrsene cjepljivosti, a mogu biti i vlaknasti.
Slika 8. Veza SiO-, tetraedara kod sorosilikala

Ciklosilikati nastaju kada se tri, cetiri iii sest Si04 tetraedara medusobno povezu u prstenove preko jona kiseonika (s1.9). Svaki prsten je u strukturi samostalan, a na slobodne valencije vezn se joni metala. Ovdje spadaju turmalin, beril, itd ..

Filosilikati se karakterisll vezom Si0 4 tetraedra u jednoj ravni (sl.ll) usljed cega minerali ove grupe pokazllju savrsenll ejepljivost i imaju plocast i listicav izgled. Ako izme(tu mreza u ravnini ude voda, tada je povezanost takvih kristalnih mreza veoma slaba sto je slllcaj sa
liskunima i mineralima gEna.

SURa II. NaCin veziV(}f!ia silicijuflw i kiseonika kodji/osifika/a

Slika 9. Veze SiD.; tetraedara kod ciklosilikata

Inosilikati predstavljaju silikate kod kojih Sll Si0 4 tetraedri povezani II jednom pravcu. Ukoliko su tetraedri povezani II jednom niZll onda su to pirokseni, a ako je ta veza II dva niza medllsobno povezana kiseonikom onda su to amfiboli (s1.1 0).

Tektosilikati predstavljaju silikate kod kojih su Si04 tetraedri u prostoru medllsobno povezani preko svih jona kiseonika (sl.l2l. Minerali ovakve struktllrne grade imaju relativno malu gustinu i mali indeks lorna svjetlosti. Ovdje spadaju kvare. feldspati, itd.

24

25

mineral se odlikuje radioaktivnoscu. Narandzasti cisti varijateti eirkona, zbog visokog lorna svjetla, koriste se kao poludragi kamen. Disten, andaluzit i silimanit-Ah(OSi0 4) su polimorfne modifikacije, ceste u metamorfnim stijenama.

2.8.1.2. Sorosilikati
U OVil grupu spadaju epidot i ems1t, veoma slozene strukturne grade koja ima svojstva prelaznog tipa izmedu sorosilikata i nezosilikata. Epidot-Ca2 (AI,Fe), [ (Si 20,) (SiO.)O (OH) ] je mineral metamorfnih i nekih eruptivnih stijena, a nastao je u zavrsnoj fazi kristalizacije. Dosta je otporan, tvrdoce 6,5, a gustine 3.2,-3.4 g/em 3 Najcesce je zelene boje, ali moze biti zu!, taronosiv i ern. Epidot bez zeljeza nazi va se klinoeoisitom. Coisit --Ca,AI, [ ( Si,O,) (Si0 4 ) 0 (OH) J je mineral metamorfnih stijena. Hemijski sastav mu je jednak epidotu bez zeljeza odnosno klinoeoisitu. Tyrdoce je 6, a gustine oko 3.3 g/cm 3 Najcesce je syjetlosive do plavosive boje.

Slika 12. NaCin vezivanja silicfjuma i kiseonika kod tektosilikata

U nastavku su obradeni vainiji silikatni minerali, grupisani prema struktumoj gradi.

2.8.1.1. Nezosilikati
Ovoj grupi pripadaju olivini, granati, cirkon, disten, andaluzit, silimanit i stauralit. Olivini-(Mg, Fe )z Si04 su izomorfna smje;;a minerala forsteritaM!?2Si04 i fajalita-Fe2Si04. Izmedu ova dva krajnja Clana postoje postupni prelazi. Kristalisu rambicno u kratkostubicastim agregatima ali se najcesce javljaju u vidu zrnastih agregata ncpravilnog oblika. lmaju vrlo slabu ejepljivost, tvrdocu 6,5-7, gustinu 3,2-4,3 g/cm', i staklastu sjajnost. Boja im zavisi od sadrzaja gvozda i obicno je maslinastoze1ena, zuckasta do ema. Osnovni su sastojei bazicnih i ultrabazicnih stijena. Na niskim temperaturama minerali olivinske grupe su nestabilni. Djejstvom hidrotermalnih rastvora pre laze u serpentin, l:jede u talk. Pri povrsinskom raspadanju prelaze u limonit, opal sku masu, magnezit, itd .. Prazirne vrste olivina nazivaju se hrizolitima. Lijepe su zelene boje i velike tvrdoce, pa se svrstavaju u drago kamenje. Granati, s opstom formulom M 2 " M3" (Si04 h kod kojih M'" mogu biti AI, Fe i Cr, a M" Ca, Mg, Fe i Mn, jesu cesti minerali metaroorfnih stijena. Izrazito su otporni. Njihova boja ovisi 0 hemijskom sastavu tako da mogu biti bijeli, smaragdnozeleni, erveni,smedi i erni. Tvrdoca im je izmedu 6,5 i 7,5 a gustina varira ovisno od hemijskog sastava i krece se izmedu 3,4 g/cm3 i 4,3 g/cm 3 . U industriji se koriste kao abrazivni rnaterijal, a ako su prozirni, svrstavaju se u drago kamenje. Cirkon-ZrSi04 je sporedni mineral eruptivnih i metamorfnih stijena. Otporan je na djelovanje atmosferilija pa se nakon raspadanja stijena cesto nalazi u pijesku. Smedaste je boje, tvrdoce 7 do 8 i gustine oko 4,7 g/em 3 Ako je u kristalnoj resetki eirkon zamijenjen torijem,

2,8.1.3. Cikiosiiikati
Minerali ove grupe s tri i cetiri medusobno prstenasto povezana tetraedra veoma su rijetki, a od onih sa sest SiO, tetraedara povezanih kiseonikovim jonirna u prstenastu strukturu znacajan je turmalin. Turmaiin-(NA,Ca) (Mg, Fe, Lih AI. B3 Si6 O2, (OH)4 kristalise heksagonalno, u iglicastim, stubicastim iIi prizmaticnim formama. Boja je yeoma varijabilna sto zavisi od hemijskog sastava, najcesce je erna, a moze biti zuta, crvena i zelena. Sjajnost je staklasta. Cjepljiyost nije izrazena. Tvrdina je 7-7,5 a gustina 2.9-3.2 g/em] Tipican je pneumatolitski mineral. Vezan je za kisele magmatske stijene ,prvenstveno za pegmatite, potom granite. granodiorite, gdje se stvara u posljednjem stadijumu ocvrscivanja intruzija. Izrazito je otporan mineral i sastojak je pijeskova, pjescara i drugih sedimenata. Koristi se kao termo i piezoelektricna sirovina, dok se prozracne vrste koriste kao poludrago kamenje.

2,8,1.4, Inosilikati
U ovu grupu svrstavaju se pirakseni s jednostrukim l1Izom Si0 4 tetraedara i amfiboli s dvostrukim nizom Si04 tetraedara. Pirokseni su silikati magnezija, zeljeza, kalcija i aluminija sa nesto natrija. U stijenama se uglavnom nalaze u obliku nepravilnih zrna.

26

27

Nisu stabilni pa Inetarnorf{)z0111 prelaze u amfibole, hlorit i talk. Vazlli su minerali bazicnih Inagnlutskih stijena, a ponckad sU zastupljeni i u kristalastim skriljcima" 1) izgradnji stijena vecinl dijelom sudjeluju augit, dijalag, enstatit, broncit, hipersten i diopsid, Augit- (Ca, Na , Mg, I"e, Al ) (Si,AI)zO. kristalise monoklinicno. Javlja se u kratkostubicastim i p!ocastim fonnama,a najcesce u zrnastim agregatirna. Boje jt' erne, a sjajnosti staklaste. Tvrdine 6, gustine 3,2-3,5 3 g/cn1 . Ulazi U S:lstuv mnogih magmatskih stijena. Tipican je sastojak vulkanskih stijena. Augit sa malinl sadrzajem gvozda, bronzano zelene boje i savrsene cjepljivosti zove se dijaiag. Preobrazajem prelaze u hlorite i amfibole, a u povrsinskim llslovima transfonnisu se u kalcit, kvarc, opal i okside gvozda. AmfiboIi su siIikati magnezija, zeljeza i kalcija,s nesto alurninija i natriju. Slozenog su hemijskog sastava 1 slicnih lTIorfoloskih j fizickih karaktcristika. Kao petrogeni rnineral, posebno znacenje imaju hornblenda, aktinolit j trell1oiit. Hornblcnda- (Ca, Nah.3 (Mg, Fe, AI); Si. (SiAl), 0 22 (OH), kristalise monoklinicno, obicno u stubicastim kristaliulu. Boje je svjetlozelene do erne Sastoja1.:. jc tllnogih magnwtskih i nekih rnetamorfnih stijena. Tvrdina je 6, a gustina 3.0-3,4 g!cm 3 Nije stabilan lllineral pa nletamorfozorn prelazi u hlorit biotit i cpido!. Pri procesilna povrsinskog raspadanja transformisc se u ka1cit, lil1l0nit itd .. 2.8.1.5. Filosilikati Ova grupa sadr:?.i lTlinerale: liskune, talk, hlorite, scrpentin i mincrale glina. Lisknni (tinjei) su rasprostranjeni minerali koji se cijepaju u tanke listice, na osnovu cega se lako raspoznaju. Nalaze se u magmatskim. metamorfnim i sedimentnim stijenama. Najvazniji liskuni su biotit i muskovit. U arhitektonsko-graaevinskom kamenu liskuni nisu pozeljni u vecoj koliCini, a u tehnickom kantcnu su stetni. Biotit-K(Mg,Fc)JAISbOIO (OHlo kristalise monoklinicno. Boje je tamnozelene do erne. Cjepljivost mu je savrsena. Sastojak je magmatskih i metamorfnih st~lena. Tvraoca mu je 2,5-3 a gustoca izmcau 2,8-3,2 g/cm 3 Mctamorfozom lako prelazi u hlorit i epidot. Pri povrsinskom raspadanju transformi!,;e se 11 kaolinit. Muskovit-KA\z (AlSbOto )(OHh kristalise monoklinicno. Pretcino jc bezbojan iIi bijele i zuckaste boje . .Tavlja se u plocastim i listastim agregatima razlicite velicine. Kacl su liske sitne (manje od lmm) s vecom koliCinorn konstitucijske vode i manjinl sadrzajem kalija nazivamo ga sericit. Muskovit se u granitirna javlja kao primarni mineral, ali cesce nastaje metamorfozom feidspata i minerala glina koji sadrze

kalij, tako da se nalazi i u metamorfnim stijenama, ListiCi muskovita su odlican izolator. Tvrdoea mu je izmedu 2.0 i 2,5 a gustina 2,8-3,2 g/cm 3 U kori raspadanja muskovit je veoma stabilan. Nerastvorljiv je i moze biti claleko transportovan u vidu sitnih ljuspi, te se javlja kao redovan sastojak glinovitih i pjeskovitih sedimenata. Talk- Mg,Si.O lO (OH), kristalise monoklinicno, Sastojak je metamorfnih stijena a najcesce se nalazi u listieavim nakupinama. Tvrdoca talka je I. a gustina mu je 2,8 g/cm3 Boje je bijele do svjetIozelene. Nastaje djejstvom toplih voda bogatih CO, na magnezijske silikate. lndustrijski znacaj imaju ona nalazista talka koja su nastala metamorfozom ultrabazicnih stijena. [rna veliku primjenu u industriji papira, boja,gume, keramici i kao vatrostalni materijal. Hloriti su hidratisani aiumosiiikati magnezijuma i gvozaa. To su sekundarni minerali koji nastaju metamorfozom biotita. amfibola i piroksena. Najcesee su prisutni u metamorfnim stijenama. Kristalisu monoklinicno u plocastim iIi listicastim agregatima. lmaju savrsenu cjepljivost ali su im ljuspice neelasticne. Uglavnom su zelene boje, u svim nijansama. Tvrdoca im iznosi 1,5-2,5 a gustina 2,6-3.2 g/cm 3 U povrsinskim uvjetima minerali hloritske grupe se raspadaju, i to oni bogatiji zeljezom (samozit, turingit) znatno brze. Konacno raspadanje ovih minerala uz odnosenje gvozda dovodi do stvaranja raznih minerala glina. Serpentin-Mg,Si,Os (OH)4 nastaje metamorfozom oiivina i drugih Mg silikata bez aluminija iz ultrabazicnih i bazicnih stijena. Nalazi se u obliku mikrokristalastih, listicastih i vlaknastih nakupina. Listicave nakupine nazivaju se antigoritom a vlaknaste hrizotilom. Tvrdoea antigorita je 3.5 a gustoea oko 2,5 g/cm 3 Tvrdoea hrizotila je ako 2.5 a gustoca oko 2,4 g/cm3 Oba su minerala zeiene, zute i sive boje. Vlaknasti hrizotilski azbest koristi se kao sirovina za proizvodnju vatrostalnih materijala i salonita ali danas u razvijenom svijetu sve manje zbog ekoloskih razloga (izaziva azbestozu ). Minerali glina su jedana od najzastupljenijih komponenti sedimentnih stijena litosfere, zatim u kori raspadanja i u zemljistu na kame rastu biljke. Oni uglavnom nastaju raspadanjem alumosilikata (feldspati, feldspatoidi ) u povrsinskini uvjetima. Mada u grupi minerala glina razlikuje ll10 nekoliko vrsta, rijetko kada se ovi minerali pojavljuju pojedinacno. Obicno su u grupi, iIi udruzeni sa drugim alumosilikatima iIi kvarcom i veoma su sitnozrni, tako da je bilo kakvo odvajanje golim okam nemoguce. Od minerala glina posebno su znacajni kaolinit, montmorilonit i iiit.

28

29

:r
Kaolinit- AhSi2 0s (on .) se javlja u bijelim 5itno kristalastim agregatima. Boje .Ie bijele, a primjesama moze biti razliCito obojen. Tvdoce .Ie 2-2,5 a gustoce 2,6 g/cm3. Nastaje pri preobrazaju magmatskih i metamorfnih stijena i to raspadanjem alumosilikata (feldspata iii liskuna-biotita). Cest je sastojak humusnih (kiselih ) sredina. Upija vlagu pri cemu moZe povecati zaprelninu do 250/0, a vrste sa vodom ponasaju se kao plasticne mase. Cisti varijateti koriste se u proizvodnji porculana i vatrostalnih materijala. Montmorilonit-Aiz [(Si,AI).OIO] (OH), x H 2 0 je mineral bijelosive boje koji svoja svojstva mijenja ovisno 0 koliCini vode. Yodu lako apsorbira, pri cemu visestruko povecava zapreminu. Tvrdoca mu je oko 2 a gustina 2,0-2,2 g/cm3 Nastaje raspadanjem bazicnih eruptivnih stijena i tufova u alkalnim sredinama. U morskim bazenima stvaraju se mnoge bentonitske gline koje predstavljaju Ciste montmorilonite. Ovaj mineral je sastojak i nekih laporaca. Koristi se kao isplaka pri dubokom busenju, a takode i za suspenzije pri injektiranju vodopropusnih stijena radi postizanja njihove vodonepropusnosti. U izgradnji tunela montmorilonit je veoma stelan mineral zbog povecanja zapremine apsorpcijom vode 5tO moze izazvati smanjenje tune]skog profila i rusenje vecih razmjera. I1it-KAh (ShAIO IO) (OHh je sliean muskovitu, ali se od lljega razlikuje manjom kolicinom kalija. Nastaje trosenjem feldspata, liskuna i drugih alumosilikata. Posebno je zastupljen u dubokomorskim sedimentima (Iaporci, glinci ). Tvrdoca mu je oko 2 a gustina 2,6-3 g/cm3 Sliean .Ie montmorilonitu ali znatno slabije apsorbuje vodu i ne pove6ava znatnije zapreminu.

Stika 13. Kristali kvarca

Cest je mineral kise1ih magmatskih stijena, a ima ga i u sedimentnim i metamorfnilTI stijenaIna. U prirodi ga nalazimo U ""vise modifikacija koje su stabilne u razliCitin1 temperaturnim intervalima. Hemijski Cist kvarc je proziran ("gorski krista]" ) a razliCitl1 hoju mu daju prirnjese (ljubicasti yarijateti nazivaju se ametistom, iuti citrinOll1, tamni cadaVCClTI, emi morionom, itd. ). Nastaje iz magmc, a takoder i talozenjern iz toplih i

hladnih Yoda, te kao produkt raspadanja prilnarnih silikata. Kvarcni pijcsak se koristi za proizvodnju gradevinskog n1aterijala (siporeks, malter), zalim u industriji stak1a, rnetalurgiji, industriji kermuike, itd ..
Amorfni kvarc iii ol'al- Si0 2 xlhO nastaje hemijskim trosenjem (raspadanjem) silikata, talozenjem u blizini toplib izvora te biohemijski (mikroorganizmi, npr.dijatomeje, izlucuju opalne skelete ). Kolicina vode U opalu varira, od 3-9%, ali 11 ekstremnim slucajevima i do 20%. Tvrdoca opal a, ovisno 0 kolicini vode, je 2 - 6.5. Kaicedon je kriptokristalasti Si02 . Ako se javlja 11 trakastim formama sa razlicito obojenim trakama naziva se ahat ( ukrasni kamell ). Feldspati su alumosilikati kalija, natrija i kalcija. Kalijski i natrijski almllosilikati nazivaju se alkalnim feldspatima (najvazniji ortoklas), a natrij sko-kalcij ski alumosilikati plagioklasima. Feldspati izgradl1ju oka 60% magmatskib, 30% metamorfnih i 10% sedimentnih stijena. Ortokias-K ( AIShOR ) nastaje kristalizacijom iz magme. Kristalise monoklinicno (s1.14) a vazan .Ie sastojak granita i sijenita.

2.8.1.6. Tektosilikati
Minerali ove grupe su kvarc, feldspati, feldspatoidi i zeoliti. Kvarc ( kremen )- Si0 2 je jedan od vaznijh minerala koji izgraduju stijene litosfere. Yeoma je otporan na uticaj atmosferilija, krt je , tvrdoce 7 a gustine 2,65 g/cm3 Najcesce se javlja u formi zrna iii sesterostrane prizme i piramide. Kristalise heksagonalno (S1.13).

30

31

nakupinama. Tvrdoca mu je 6, a gustoca 2,6 g/cm3 . Boje je bijele iii je razlicito obojen. Raspada sa se u minerale glina. Zeoliti se alumosilikati natrija, kalcija i rjede barija, stroncija i kalija. Nalaze se u pukotinama i supljinama magmatskih stijena. Obieno su bezbojni ali primjesama mogu biti obojeni. Tvrdoce su 3-5, gustoce 3 2-2,5 g/cm Nastaju hidrotermalno do hidatogeno, te metamorfozom feldspata i feldspatoida. U kristalnoj resetki zeolita nalazi se slabo vezana voda koja se zagrijavanjem gubi, pri cemu se ne narusava struktura. U dodiru s vlagorri zeoliti vodu primaju natrag. Nepozeljni su u agregatu za pripremu betona. Zeoliti se koriste za prociscavanje radioaktivnih otpadaka, zatim za proCiscavanje otpadnih i kanalizacijskih voda, ciscenje din1nih gasova, i za odstranjivanje ulja sa vodene povrsine. 2.8.2. Karbonati Karbonat! su soli karbonatne ( ugljene kiseline ). Uglavnom nastaju talozenjem iz tolih i hladnih voda, a manjim dijelom raspadanjem minerala nastalih iz magme koji u sebi sadrze kaleij (npr.bazicni pJagioklasi ), te magnezij i zeljezo (npr.allgit ). Karbonati izgraduju veei dio sedirnentnih stijena, a rneau ujima najvazniji su kalcit i dolomit. S njima se rijetko javljajll i drugi karbonati kao sto su magnezit MgC03 , sideri! F eC0 3 , rodohrozit MnC0 3 , i smitsonit ZnC03. Kaicit-CaC0 3 je Ininerai k_oji se u st~jenarna najcesce nalazi u zrnastiIll fonnama. Kristalise rornbicno tako da njegovi kristali imaju oblik romboedra (sl.lS).

Slika 14. Kristali ortoklasa

Nije stabilan jer pod djejstvom hidrotermalnih rastvora transfornlise se u sericit, a djelovanjem atmosferiiija i hidrotermalnih procesa u kaolinit. Uglavnom je bijele iIi crvenkaste boje. Tvrdoca mu je 6, a gustoca 2,5 g/cm 3 Ako je bez prirnjcsa, moze se koristiti u proizvodnji porculana. Niskotemperaturni K-feidspatje mikroklin. Plagioidasi si izomorfna grupa dvaju Clanova :albita - Na (AIShOg) i anortita-Ca (AlzSi 2 08). Veoma su rasireni u magmatskim stijenama, u manjim koliCinama ima ih u matamorfnim stijenama, dok su u sedimentima rijetki ( arkoze ). Boja im varira od bijele do zelenkaste. Tvrdoca im je 6-6,5 a gustoea 2,6-2,8 g/cm 3 KristaIisu triklinicno. Pri povrsinskom raspadanju bazicni plagioklasi se kalcitisu a kiseli prelaze u minerale glina ( kaolinit ). Fcldspatoidi su grupa minerala koji u magmatskim stijenama zamjenjuju feldspate od kojih se razlikuju nlanjirn sadrzajem silicija. Vainiji minerali ave grupe SLl leucit i nefelin. Lcucit-K( AISh06 ) je mineral bazicnih magmatskih stijena alkalijske grupe. Tvrdoca mu je 5,5 - 6 , a gustoca 2,5 g/em3 Boje je pepeljastosive i bijele, a nekad je i bezbojan. Kristalise te!'seralno. Nefelin-Na ( AISiO. ) je takode mineral bazicnih magmatskih stijena alkalijske grupe U kojima se nalazi u nepravilnim zrnima iIi u

Slika 15. Kristal kalei!a

Tvrdoca mu je 3, a gustoca 2,7 giern3. Boja mu je najcesce mlijecnobijela, a od primjesa moze biti zut, siv, iii smed. Potpuno Cist je bezbojan i proziran. U vodi se tesko topi, ali ako je voda bogata ugljen

32

33

dioksidom ( atmosferska voda ), tada prelazi u kaleij-hidrogenkarbonat koji je lakse topiv prema formuli: CaC0 3+ H20+ C02 __ Ca (HC03h Kaleijum-hidrogenkarbonat nije stabilan spoj, Ako iz njegovog sastava izade karbonatna (ugljena) kiselina, ponovo nastaje tesko topivi kaleij karbonat, Tako nastaju sige ( stalaktiti i stalagmiti ) u pecinarna i bigar iii sedra oko slapova krskih rijeka, Kaleit nastaje i biohemijskiposredstvom organizama i mikroorganizama koji izlucuju skelete od

--

CaC03 ( skoljke, koralji, alge, framinifere, itd ) , Kaleit je veoma vazan petrogeni mineraL Bitan je sastojak krecnjaka, mermera i njihovih breea, karbonatnih pjeseara i laporaea sto mu daje posebnu vainost u gradevinskoj praksi i to s dva stanovista : kao materijala kojim se gradi i materijala na kojem se gradi. Kaleit je takode veoma vazna komponenta kod proizvodnje cementa. Dolomit- CaC03 MgC0 3 se kao i kaleit u stijenama najcesce nalazi u zrnastim formama. Tvrdoca muje izmedu 3,5 i 4, a gustoca aka 2,9 glem 3 Boje je bijele do sive. Mineral dolomit je glavni sastojak stijena doiomita i dolomitskih mermera. Zrna dolomita se medusobno dodiruju duz ravnih povrsina i ne zadiru jedno u drugo kao kod krecnjaka, zbog cega se laka lomi i mrvi, sto mu ogranicava primjenu u gradevinarstvu. Mineral dolO1nit postaje na razne naCine. Najvlse se razvija metasomatski pri dijagenetskim procesima djejstvom Mg rastvora na krecnjake. Rjede je hidatogeni mineral a moze nastati i hidrotermalno. Obzirom na slicnost s kalcitom lako se razlikuje po reakeiji na sohm kiselinu. Naime, uz jak sum i pjenusanje u dodiru sa razblaz.enom HCl kalcit se lako topi, dolomit ne. Dolomit se koristi za izradu vatrostalnog materijala, u hemijskoj industriji, itd .. 2.8.3. Sulfati Sulfati su soli sulfatne kiselnie-H2S04. Nastaju hidatogeno i hidrotermalno. U prirodi su zastupljeni znatnim brojem, a kao petrogeni najvafuiji su gips i anhidrit. Gips-CaSO.x2H 2 0 kristalise monoklinicno. Javlja se zmast, vlaknast i plocast, a ponekad i u pravilnim formama. Moze biti bezbojan, bijel iIi razliCito obojen primjesama. Tvdoca mu je 2, a gustoca 2,3 g/cm 3 Najcesce nastaje talozenjem u izolovanim dijelovima mora. U prvoj fazi poslije karbonata, talozi se gips a zatim anhidrit. Na tempertauri od 110C gubi 75% vode. Ohladen, lako prima vodu i brzo ocvrsne. Zagrijavanjem iznad 500C, dobiva se tzv. "estrih gips" koji s

vodom prelazi u veoma tvrdu masu ( "hidraulicni gips "). Koristi se i kao dodatak u pripremi nekih vrsta cementa. Sitnozmi agregati bijele boje zovu se alabaster i koriste se u vajarstvu. Anhidrit-CaSO. kristalise rombicno. Obicno se javlja u zmastim i vlaknastim agregatima. Bezbojan je . a od primjesa moze biti bijel, plavka~t, crvenkast i plavkastosiv. Tvrdoea mu je 3 - 4, a gustoca oko 3 glem'. Praskasti anhidrit lako prima vodu i prelazi u gips, pri cemu se njegov volumen poveea za oko 60% liZ razvijanje pritiska oko 1100 bara. Pri gradnji tunela takva pojava izaziva savijanje opIate i smal1jivanje tunelskog profila a cesto i rusenja. Koristi se u industriji cementa. Barit-BaS04 kristalise rombicno. Obicno se nalazi u plocastim kristalima te nepravilnin1 nakupinarna i zmastim masama. Tvdo6a mu je izmedu 3 i 3.5, a gustoca 4,3 - 4,5 g/cm 3 Bezbojan je iii bijel, a od primjesa moze biti siv, zut i ern. Zbog velike gustoee ( tezae! ) barit se koristi za izradu teskih opeka. Apsorbira zracenje, pa se koristi za izradu posebnog maltera. Nastaje na vise naCina: hidrotermalno, hidatogeno (u izolovanim dijelovilna mora pri redukcionim uslovima ) itd .. 2.8.4. Sulfidi U prirodi se nalazi veliki broj sulfida, od kojih sarno neki sudjeluju u izgradnji stijena. Medu ovim mineralima najznacajniji je pirit. Pirit-FeS2 kristalise teseralno. Javlja se u pravilnim kristalima te u formi zrnastih masa i sitnozmastih nakupina. To je krt mineral tvrdoce 6-6,5 a gustoce oko 5 g/em] Boje je zlatnozute. Kristalizira prakticki u svim uvjetima tako da je on sastojak magmatskih, sedimentnih i metamorfnih stijena. Maze nastati i biohemijski, uz sudjelovanje anaerobnih bakterija. Ako je zahvacen proeesima trosenja, prelazi u limonit i sulfatnu kiselinu koja otapa karbonate (djelovanjem H 2 S04 na krecnjak nastaje gips ), feldspate i druge minerale u stijeni, zbog cega je stetan. Koristi se za dobivanje sulfatne kiseline. 2.8.5. Oksidi i hidroksidi. Oksidi su spojevi kiseonika sa drugim hemijskim elementima a hidroksidi su spojevi elemenata sa hidroksilnom skupinom OH - . Kiseonik je najzastupljeniji element u litosferi ( njegov maseni udio u litosferije 50%, a zapreminski 90% ). Korund-Ah03 je mineral vel ike tvrd06e (9), a nalazi se u magmatskim i metamorfnim stijenama. Gustoca mu iznosi izmedu 3,9 i 3 4,1 g/cm Idiohromatski je bezbojan ali od primjesa moze biti razlicito obojen. Cisti varijeteti lijepih boja su drago kamenje. Crveni korundi nazivaju se rubini, plavi safiri, zeleni smaragdi, itd .. Korund se koristi

34

35

kao abraziv, a u gradevinarstvu za izradu kruna koje sluze kod istraZnog busenja u tvrdim stijenama. Limonit- Fe2 0JxH20 je cest hidroksid zeljeza. Naziv se koristi kao opsti pojam za koloidnu tvorevinu hidratiziranih zeljeznih oksida , a naiazi se u zemljastim, bubrezastim i grozdastim formama. Boja mu varira od zute do smede. Tvrdi varijeteti su tvrdoee oko 5 , a gustoce od 3 3,5 - 4 g/cm . Zemljaste zute limonite nazivamo limonitnim okerom, koji se upotrebljava kao prirodni pigment. Limonit je u veCim koliCinama ponekad stetan sastojak stijene, ako se ona zeli primjeniti u arhitektonsko-gradevinske svrhe. Medutim, ako je fino disperziran u stijeni onda moze biti koristan kao npr. u grckim mermerima koji sadrze 0,12% fino disperziranog limonita koji im daje lijepu boju. Zemlja crvenica ( terra rossa ) je netopivi ostatak krecnjaka a sastavljena je uglavnom ad aluminijskih hidroksida ( hidrargilit, bemit, dijaspor ) i zeljeznih oksida i hidroksida. U podrucju krsa ispunjava pukotine i supljine, a u pravilu, nalazimo je i na dnu vrtaca. Odlikuje se crveukastosmedom bojom. 2.8.6. Mineraii ostalih grupa Ostali vaZiliji petrogeni minerali svrstani su u grupe halida i fosfata. HaHd; su u prirodi zastupljeni vecim brojem minerala, ali u malim koliCinama. Medu njima, svakako, najvecu vamost ima halit (kuhinjska so )-NaCI. Kristalizira u formi kocke (teseralno), ali se cesce nalazi u zrnastim formama kao stijena odnosno kamena so ( tako je zastupljen u !ezistima Tuzle ). Halit je bezbojan mineral kome primjese mogu dati zutu, smedu i modru boju. Tvrdoce je 2, a gustoce 2,1-2,2 g/cm3 Topiv je u vodi i slanog okusa. Nastaje uglavnom talozenjem iz morske vode. Vazanje u ishrani, a koristi se i kao sirovina u hemijskoj industriji. Drugi vaZniji mineral ove grupe je f1uorit-CaF 2 koji kristalise teseralno. Bezbojan je ali od primjesa moze biti razlicito obojen (zut, plavicast, zelen ). Tvrdoca mu je 4 a gustoca 3,3-3,6 g/cm 3 Nastaje pirogeno, hidrotermalno, itd .. Koristi se u metalurgiji, kao topitelj, kod dobijanja hlorovodonicne kiseline, u cementnoj industriji, zatim optiei, itd .. U grupi fosfata vaZnije mjesto zauzima apatit-Cas (CI,F,OH) (PO.), . Nalazi se u eruptivnim stijenama kao sporedni iIi akcesomi mineral, a s obzirom na veliku otpomost prema trosenju ima ga i u sedimentnim stijenama. Tvrdoca mu je 5, a gustoca 3,1-3,2 g/em 3 Bezbojan je iii primjesama razlicito obojen ( zutozelen, plavozelen, ijubicast, ruzicast, itd )

2.8.7. Element; Iz grupe elemenata koji se u prirodi nalazi samorodno bit ce spomenuti grafit, dijamant i sumpor. Grafit-C je stabilna polimorfna modifikacija ugljenika s tipicnom slojevitom re!letkom. Kristalise heksagonalno. Nalazi se u listicavim nakupinama i gustim masama. Tvrdoce je 1-2, a gustoce 2,1-2,2 g/cm3 Boja mu je ema a ejepljivost savrsena ( odraz strukture l, sjaja metalnog do mutnog. Najvece mase grafita nastale su metamorfozom uglja u dubljim dijelovima litosfere. Nalazi se u nekim metamorfnim stijenama , u kojima je prirodni pigment (npr.grafitski skriljci i mermeri ). Koristi se u elektroindustriji i metalurgiji, te u proizvodnji grafitskih olovaka. Dijamant-C je takode stabilna polimorfna modifikacija ugljenika. Kristalise teseralno. Tvrdoca mu je 10, a gustoca 3,5 g/cm3 Sjajnost mu je dijamantska. Bezbojan je ali od primjesa moze biti razliCito obojen ( play, zut, smed, pa cak i em ). Nalazista dijamanata vezana su za ultrabazicne eruptivne stijene -kimberlite. Zbog velike otpomosti na trosenje moze se naci i u rijecnim nanosima (sekundarna leista ). Zbog velike tvrdoce koristi se u izradi krnna za istrazivacko busenje u tvrdim stijenama, a kao abraziv za alate kojima se obraduju kamen i tvrdi metali ( u ovim slucajevima se koriste uglavnom vjestacki proizvedeni dijamanti ). Obradeni dijamanti su skupocjen nakit. Ako su bruseni u obliku bipiramide, zovu se brilijanti, a oni u obliku polukugle rozetc. Sumpor-S je element tvrdoce 1,5-2,0, gustoce oko 2,0 g/cm3 Ukoliko je Cist ima zulu boju, ali ako sadrzi primjese bitumena i glina moze biti smed i siv. Nastaje iz solfatara i mineralnih termalnih voda, u anaerobnim vodenim sredinama posredstvom mikroorganizama, itd .. Poznata lezista elementarnog sumpora, nastalog u anaerobnim uvjetima nalaze se na Sieiliji i u SAD (Texas ). Kristalise rombicno, slabe je ejepljivosti i ima mastan sjaj. Koristi se za proizvodnju sulfatne kiseline, eksploziva i insekticida. 2. PETROLOGIJA

Petrografija je nauka ciji je zadatak proucavanje stijena. ana analizira strukturne, mineraloske i hemijske karakteristike stijena, naCin njihovog pojavljivanja i bavi se njihovom klasifikaeijom. Petrografija , je zapravo, dio petro\ogije - nauke koja pored navedenih sadrzaja, proucava i uslove postanka stijena u nizu geoloskih procesa koji se desavaju u Zemljinoj kori i na njoj.

36

37

3.1. Podjela stijena prema naCinn post;tnka Sve stijene litosfere, ovisno 0 naCinu postanka, svrstavaju se u t[i glavne skupine: magmatskc iii cruptivne stijene, nastale kristalizacijom magme ili ocvrscavanjem lave, sedimentne iii talozne stijenc, nastale u vodi iii na kopnu kao rezultat taiozenja materijala razlicitog porijekla i metamorfne stijene, nastale rnetamorfozom magmatskih, sedimentnih i vee postoje6ih metamorfnih stijena. Prema rezultatima istrazivanja americkih geohemicara Clarkea i Washingtona. litosfera je do 16 km duhine izgradena 95% ad magmatskih stijena i ortometamorfita. Stijene mogu biti monomineralne kada su izgraclene sarno ad jedne mineralne vrste. i polimineraine kada su izgraclene od vise mineralnih vrsta. Polimineralne stijene su znatno ceSce. Ovisno 0 kolicinskom udjelu i vaznosti minerala koji izgracluju st\jene minerale dijelimo 11a: -bitne (prevladavaju i 0 njima ovise svojstva stijene kao cjeline) -sporedne ( pojavljuju se u manjim koliCinama ) -akcesorne ( pojavljuju se rijetko i u zanemarivim koliCinama ) Sa graclevinskog aspekla veoma bitne karakteristike stijena su njihova struktura i. tekstura. Struktura stijene .Ie definisana slepenom kristaliniteta, te veliCinom, oblikorn i medusobnim odnosom minerala, a zavisi od nacina postanka stijene. Tekstura oznacava naCin na koji su minerali zauzeli prostor u stijenskoj masi, a zavisi od uticaja vanjskih faktora, bilo prilikom nastanka stijene iii uakon toga. Prema krupnoci minerala koji ih izgracluju. stijene se mogu podijeliti na: -fenokristalne ( aka se minerali magu razlikovati okom iii povecanjem do 10 puta), -mikrokristalne ( aka se minerali mogu razlikovati sama mikroskopom. u specijalno pripremljenim izbruscima ), - kriptokristaine (ako se minerali ne mogu razlikovati ni mikroskopom povecanja do 1000 puta). 3.2. Magmatske stijene Magmatske stijene nazivaju se prinlamim stijenama. Ovisno 0 mjestu njihova postanka. mozemo ih podijeliti na: -dubinske (intruzivne iii plutouske). nastale postupnom kristalizacijom magme u dubljim dijelovima litosfere; -povrsinske (izlivne iii efuzivne), nastale brzom kristalizacijom i ocvrscavanjem lave na povrsini (iii pri povrsinskim dijelovima) litosfere. Vew izmedu ove dvije grupe magmatskih stijena predstavljaju ?liene iii hipabisalne stijene koje se javljaju kao ogranci dubinskih stijena od

kojih se razlikuju po strukturi a ponekad i po mineralnom sastavu. Inaee to su tijela male debljine a velike dutine prostiranja. Obzirom na nacin postanka, u magmatskim stijenama minerali se dijele na : primarne ( nastali kristalizacijom iz magme ) i sekundarne ( nastali alteracijom iii izmjenom primarnih minerala pod djelovanjem hidrotermalnih procesa i hemijskog trosenja). Ovisno 0 boji, minerali magmatskih stijena dijele se na: salske iii bezbojne, s veCim ucescem Si i Al ( kvarc, feldspati ). i
femske iii obojene, s veCim sudjelovanjem Fe i Mg ( olivini, .piroseni,

amfiboli. biotit ). 3.2.1. Struktura i tekstura magmatskih stijena Pod strukturom magmatskih stijena podrazumijeva se stepen kristalizacije. veliCina. oblik i meclusobni odnosi minerala. Struktura ie ovisna ad uvjeta nastanka tih stijena pa se generalno moze razlikovati: zrnasta, porfirska, ofitska i hijalinska struktura ( slika 16 ).

Slika 16. Pojed;n; tipov; struktura magmatsk;h stijena ( prema: Tajder, Herak, 1972 preuzeto;z Sestanov;c, 1986)

Za zrnastu strukturu karakteristicno je da se minerali javljaju u formi zma nepravilnih oblika. meclusobno se dodiruju i priblizno su ujednacene veliCine. Ova struktura je svojstvena svim intruzivnim stijenama. Tipicna je za granite, zhog cega se jos zove i granitskom struk'turom. Porfirska struktura se odlkuje relativno krupnim i pravilno kristaliziranim mineralima koji su nepravilno razmjesteni u staklastoj iIi sitnokristalastoj masi. Ova struktura je karakteristiena za efuzivne stijene. Ofitska struktura tini prelaz izmeclu zmaste i porfirske. Karakterise se neorjentisanim stapicastim plagioklasima izmeclu kojih se

38

39

nalazi piroksen augit koji je ('esto hloritisan. Tipski je razvijena u


dijabazima te se jos naziva i dijabaznom strukturom. Hijalinska iii stakIasta struktura nastaje staklastoj masi orjentisani u smjeru taka lave.

a)

pn naglom o('vrsCivanju lave. Rijetki stapicasti minerali ( obieno feldspati ) su u Stijene koje imaju zmastu strukturu uglavnom su jednolicne boje. a fizicko-mehanicka svojstva priblizno su im jednaka u svim smjerovima. Osim toga lako su obraduju i dobra poliraju pa se mogu koristiti u arhitektonsko-gradevinske svrhe. Na sliei 17. prikazane su bazicne magmatske stijene u razlicitim
nivoima litosfere i s tim u vezi strukture karakteristicne za pojedine
Stika 18. Vaznije lekslure mqgmatsklh stijena a-masivna, b-f/uida/na, c-vezikularna (mjehurasta)

nlvoe.
STRUKTI.JRA

POVRSIN$K' (FLOC'" 1

PORf,aSKA '<1J"UNS",_

OfiTSAA
HIPABlSAlNI (SKLAD)

Homogena iii masivna tllkstufll odlikuje 5e r<lVnomJWlO rasporedenim mineralnim ~rnim<l, bez vidljive orjentaeije, Ova leksl]Jfa karakteristicna je ;1:8, intru>:lvne stijene. Kod fluidalnc tcksture mineralna ;;:rna, su orjentisana Pllralelno srnjeru taka lave. Karakteristicn&Je >oa bw>:icne efuzivne stijene. Vezikularna tekstura k!n\kterise se s mnogo supljin! n!shlUh oslobadanjem plinov<l i pam lokam n!gloghl<ldenj& adnosna kristalizacije law. Prema tome ova tekslunl Svgjstvena je "fu>oivnim stijenama. Ukoliko se nakrmdnim procesirna supU!ne !spune ral1;IlMim mineraJimu (kvare, kaici!, itd ) onda se takVa tekSlUfa Zave mando!astll. U grattevinarstvu gU povgljnije stUene homogene (m,wivn!'l) (eksture, Stijene Sa fluid,\lnom; veziknlllrnom i mandoltlstom tllksturom imaju ogranicenu primjenu zbog nepavoJjnih karakteristik!l, ali se pojedini varijateti povoljnih fi>oicko-rneh@ikih svojstavil magu koristiti u dekorati vne svrhe. ' .
3.2.2 Lucenje magmats/dh .tijen!!

i OIJABAZNA )

OUSWSKl (M.O.SIV)

Stika 17. Strukture bazlcnlh magmatsklh stijena u avlsnastl ad ab/llka pojavljivanja tih stijena u razH6itim nivoima iitosfere. Sjencenjem su oznacene zone metamorfisanih stijena

Tekstura magmatskih stijena predstavlja prastorni raspored mineralnih zma u stijeni. Ona ovisi od uvjeta kristalizacije a moze biti : homogena iii masivna, f1uidalna i vezikularna ( sJ.] 8 ).

Magmatske stijene se u prirodl obieno javljaju kIlO !zdijelj\!!1erasCianjene mase razlicitog oblika. Kad magma ocvrscava, odnostlo dok se hladi, u njoj se POjlWljUjU na,prezanja. To u"rokuje formir@je diskontinuiteta kao sto su pukotine i prsline. U ovisnosti 0(1 polozaja lih pukotina i prslina ma$matske stijene ge odvajflju i odlamaju. Ta pojava odvajllnja magmatskih stijene dliZ diskontinulteta naziva Se IUgenje, . U ovisnosti od prostomog polozaja pukotina i prslina razlil;:uju se slijedeci oblici lucenja: paraielopipedno iii pru:matsko, plOCllsto, bankovito, stubasto, kuglasto, i nllprllViino. Paralelopipedno iii pru:mlltskQ lucenje karakterise se prisustvom nekoliko sistema pukotina koje su medusobno upravn\!, Tada sU u magmatskim stijenarna prislltna prizmaticna tijela razlicltih dirnenzij a. Plocasto i bankovito lucenje nastaju ukaliko je u stijeni zastllpljen sarno jedan sistem paralelnih pukotina. Ako je rastojanje

40

41

izmedu pukotina manje od 10 em onda se formiraju ploce, a ukoliko je one ve6e ad 60 em nastaju banci. Stubasto lucenje (sLJ9) karakterise se cetverostranom, petostranom iIi sestostranolll izdijeljenoscu u vidu stubova. Stubasto lucenje karakeristicno je za izlivne stijene a narocito je cesto kod slivova bazicnih stijena (npr.bazalti), pri cemu stubovi stoje upravno na povrsinu sliva.

blokove odredenih dimenzija. Narocito kuglastim i nepravilnim lucenjem.

su nepovoljne

stijene

sa

3.2.3. Sistematika magmatskib stijena Magmatske stijene litosfere mogu se sistematizovati na vise naClna, ovisno 0 kriteriju koji se pri tome definira. Poznatije sistematizacije ukljucuju : mjesto postanka ( nivo kristalizacije ) kiselost,odnosno sadrzaj Si02 mineralni i hemij ski saslav Prema mjestu postanka,sve magmatske stijene dijelimo na dubinske (intruzivne iii plutonske), zatim na zicne (bipabisalne ) i na povrsinske (efuzivne iii izljevne). Na osnovu sadrzaja Si02 komponente , magmatske stijene se dijele na kisele, neutralnc, bazicne i ultrabazicne. Kiselc magmatske stijene sadrze vise od 65% SiO, , a tolika kolicina te komponente rezultat je vece kolicine minerala kvarca i minerala sa vecim u<~escem Si. Neutralne stijene sadrze 55% do 65%SiO, komponente, sto je pretezno rezultat vece koliCine Si0 2 u feldspatima i mjestimicne pojave kvarca. Bazicne stijene sadrze od 45% do 55% SiO, komponente, sto je iskljucivo rezultat sadrzaja Si0 2 u plagioklasima i drugim silikatnim mineralima. U1trabazicne stijene sadrze manje od 45% Si02 komponente, koja je skoncentrisana u olivinu i drugim silikatnim mineralima s manjim sadrzajem Si02 . Detaljnija i kompletnija sistematika magmatskih stijena bazira se JOS 1 na bitnim sastojcima stijena te njihovim strukturnim i tekstumim karakteristikama. Opsti pregled magmatskih stijena alkal~jske i kalcijsko-alkalijske serije prikazan je u narednoj tabeli, Ultrabazicne stijene su izdvojene jer one ne sadrze feldspate.

Stika 19, Stubasto Jucenje u bazaltima (Birkeland & Larson, 1989)

Kugiasto lucenje svojstveno je izlivnim stijenama i jav\ja se u plicim perifemim dijelovima intruzija. Izdvojeni komadi imaju oblike koncentricno gradenih kugli. Nepravilno lucenje javlja se kada se sistemi pukotina ukrstaju iIi stoje pod kosim uglom sto uvjetuje izdvajanje nepravilnih blokova razliCitih dimenzija, Lucenje stijena ad velikog je znacaja za eksploataeiju kamena i njegovu obradu u gradevinske svrhe ( izradu koeki, ivicnjaka, spomenika, itd,), Magmatske stijene, obzirom na mineralni sastav i struktumo-tekstume karakteristike, imaju obicno veliku cvrstaeu i zbog toga se dosta tesko eksploatisu i obraduju, Prisustvo pukotina lucenja znatno olaksava eksploataeiju, a takode i obradivost magmatskih stijena. Ipak, ako su sistemi pukotina i prslina jako gusti, veoma je tesko dobiti

42

43

Tabela 2. Opsti pregled magmatskih stijena

MJESTU PQSTANKA

I
KISELOST!

MINERALNI

SASTAV

i i ' I ALKALNA KALClJSKO ! BEZ


i SERIJA
Ii

I
i

",I'

K~FELDSPAT!

PLAGIOK
LASI

-AlKALNA : FELDSPATA SERlJA ,I

i
I

~-----+-------+----------+--------~'------~----------4
OUBINSKA

I
KISELA

KVARC SIOTIT
HORNBLENDA

f---------jl
POVRSINSKA

I GRANIT
RIOLIT

I OIORIT

i GRANO
DIO~;T--+-----------~I:I !

f-O-U-B-,N-S-KA--+---------f----------l,- SlJENIT
HORNBlENOA
NEUTRALNA

f--PO_V_R_"_NS_M __

+-______.
BAZICNA

I OUBINSKA
POVRSINSKA

I ' rI i :
810TIT

I OACITiI

r-,

._______,~!_T_RA_H __ 'T____~-A-ND-~--'T--~I__________-..j
! ALKGABRO GABRO i i----------~------~----------.-..j
ALK.BAZAL T BAZALT PERIDOTIT

----------f-------I-,-----------..j

f---------j
DUBINSKA

PIROKSEN OLiVIN

Trahiti su efuzivni ekvivalenti sijenita. Pojavljuju se u vidu izljeva, vulkanskih kupa i eruptivnih :lila. Strukture su porfirske, teksture fluidalne a boje su sivozelene. Trahiti se zbog hrapavosti primjenjuju za stubista i plocnike. Andeziti su efuzivni ekvivalenti diorita. Strukture su porfirske, a teksture homogene, fluidalne i mandolaste. Varijateti sitnijeg zma i s djelimicno staklastom osnovom imaju tamniju boju. Andezita ima u okolini Srebrenice. Bazalti su efuzivni ekvivalenti gabra. Boje su tamnozelenosive do erne. Nalaze se u obliku velikih i debelih ploca. Struktura im je porfirska a tekstura fluidalna. Dijabazi su hipabisalni ekvivalenti gabra, koji se pretemo javijaju u obliku skladova. Ofitske ( dijabazne ) su strukture i homogene teksture. RazliCitih su nijansi svjetlozelene boje. Dijabazi se cesto javljaju na potezu Banja Luka-Zavidovi6i-Visegrad. Kimberliti su ultrabazicne eruptivne stijene, ekvivalenti peridotita. Imaju veliku ekonomsku vainost, jer se u njima nalaze primarna lezista dijamanata.

i------~-----~----------l

f--------..jl ULTRABAZ I leNA ! PQVRSINSKA )

OLiVIN PIROKSEN

I PIKRITi i KIMBERLIT

I I

3.2.4. Mineraloske i petroloske karakteristike granita, gabra peridotila


Od magmatskih stijena u gradevinarstvu najces6u primjenu imaju graniti i gabri. Stoga co karakteristike ovih stijena biti detaljnije prikazane. 3.2.4.1. Graniti Ime su dobili po latinskoj rijeCi granum-zmo (javljaju se u zmastim agregatima). Graniti su leukokratne (grc.leukos-bijel, svjetao; kratos-vladavina ) zmaste stijene. izgradene od alkalnog feldspata (ortoklas iii mikroklin, ponekad albit) , kvarca i bojenog minerala (biotit, homblenda, turmalin, itd.). Graniti dobijaju naziv prema nekom vodecem bojenom iii karakteristicnom mineralu: biotitski granit, muskovitski g., dvoliskunski g., amfibolski g., turmalinski g., itd.. NajcesCi su dvoliskunski graniti (sa biotitom i muskovitom) te se zato nazivaju obicni graniti. Strukture su zrnaste, uglavnom hipidiomorfno zrnaste (mineral; djelimicno imaju dobro razvijene ravni), pri cemu veliCina zrna u ovim stijenama varira. Treba istaCi da su sitnozmi i srednjezrni varijateti mnogo povoljniji za gradevinarstvo od krupnozrnih. Teksture su masivne. Lucenje im moze biti paralelopipedno, plocasto, nepravilno, itd.

Obzirom da su karakteristike granita, gabra i peridotita prikazane u narednom poglavlju ovdje ce u kratkim crtama biti opisane ostale magmatske stijene koje su navedene u tabeii 2. Sijeniti rijetke neutralne dubinske magmatske stijene koje se javljaju u rnanjim masivima i zilama. Boje su bijele do ruzicaste i Cfvene, sto ovisi 0 boji K-feldspata ortoklasa koji prevladava u stijeni. Od granita se razlikuju po tome sto ne sadrie kvare. Bitni minerali u njima su feldspati. Struktura im je zmasta, a tekstura masivna (homogena). U obradi su podatniji od granita, zbog cega se pretezno koriste u skulptorstvu. Dioriti su neutralne intruzivne stijene, sastavljene preteino od Na-plagioklasa i hornblende. Obicno se nalaze na obodu granitskih batolita, ali i u formi zila i skladova. Zmaste su strukture, a homo gene teksture. Boje su sive i sivozelene. Rioliti su efuzivni ekvivalenti granita. Struktura im je porfirska, a tekstura homogena. Nalaze se u obliku vecih i manjih izljeva i vulkanskih kupa. Daeit; su efuzivni ekvivalenti granodiorita. Njihovi bitni minerali su kvare i plagioklasi. Daciti su svjetlosive, tamnosive i zelenkaste boje.

44

45

Stijene grupe granita i granitoida odlikuju se visokim sadrzajem silicijuma (SiO,) , povisenim sadrzajem alkalija (Na,O 1 K,O) ! mahm sadrzajem magnezijuma (MgO), gvozda (FeO) i kaJcija (CaO). . . Graniti spadajl1 11 vrlo otporne stijene. Njihovo raspadanje pocin]e promjenom bojenih minerala (najcesee njihovom oksidacijom). uslje~ cega zadohijaju mrkocrvenu boju. Nakon toga zamu6uju se feldspat! ko]! daljom transformacijom prelaze 11 gline. Ovi procesi obieno poCinju po obodu zma, ponekad mogu evrstu stijensku masu dovest, u rastreslto stanje tzv.granitski grus. U masi, koja podsjeca na PlJesak, Jedm! minerali koji nisu podlegli raspadanju su kvarc i muskov!t. Gramt! se javljaju u vidu razlicitih formi ( s1.20 ).

Gabri se javljaju u vidu ve6ih masa, obieno oblika lakolita iii zila, katkad i u obliku ziea promjenljive debljine. Kada imaju praviino paralelopipedno iii bankovito iucenje uz srednju veliCinu zma veoma su cijenjen gradevinski materijal. To su stijene zelenosive, tarnnozeiene, zelene pa katkad i erne boje. Stijena izgradena od bazicnog plagioklasa i monoklinienog piroksena (uglavnom dijalag) u ulozi bitnih sastojaka naziva se gabro (u uzem smislu). Ako se u ulozi bitnog sastojka pored dva navedena minerala javi i olivin stijena se naziva olivinski gabro. Cesto bazicni plagioklas (labrador) pokazuje svjetlueanje u plavicastoj boji sto se naziva labradorizacija. Od sporednih sastojaka ueestaliji su ilmenit, apatit i magnetit. Sekundarni su sosirit (albit + epidot + eojisit) koji se stvara na racun bazienih plagioklasa. zatim sfen, epidot, kaleit, hlorit. Ako stijena sadrii olivine kao sekundarni mineral javlja se i serpentin. Pomenuto je da povoljno luteni srednjezrni i sitnozmi varijateti gabra predstavljaju dobar gradevinski materijal. Ove stijene glacaju se dobro i imaju lijep izgled. Sadrzaj labradora sa plavicastim svjetlueanjem povecava vrijednost gabra kao gradevinskog kamena. Veei masiv gabra u BiB je na podrucju Jablaniee. 3.2.4.3. Peridotiti Opsta karakteristika stijena peridotitske grope je da su siromasne silieijem i aluminijem a bogate magnezijem i gvoZdem. SadrZaj alkalija pa i ka1cija uglavnom je minimalan. Zbog toga peridotitske stijene ne sadrze salicne (svjet/e) minerale (feldspat, kvare). U njima se javljaju olivin i pirokseni, kao bitni minerali, ponekad i homblenda. Od rudnih minerala najcesci su hromit i magnetit. Peridotiti su udrnZeni sa gabrima, spilitima, dijabazima i sedimentnim stijenarna kada grade takozvane ofiolitske komplekse (fragmenti okeanske kore i gomjeg omotaca). Jedan od takvih kompleksa zastupljen je u Centralnoj ofiolitskoj zoni u Bosni i Hereegovini (od Banja Luke do Visegrada). Peridotiti se javljaju u vidu velikih masa obicno nepravilnog oblika. Zmaste su strukture, a masivne teksture. Lucenje je preteZuo nepraviino. To su stijene vrlo razlicite boje sto zavisi od sastava i stepena sadrzine peridotita. Ako su sasvim svjezi tamnozelene su do Zuckastozelene boje, staklastog do masnog sjaja i veoma jedri. Djelimicno iii potpuno alterisani peridotiti dobijaju zelenu iIi eak emu boju. Osim hromita peridotiti mogu da sadrze platinu i dijarnant. Peridotiti su vrlo rijetko svjeze stijene. Obieno su manje iIi vise serpentinisani (olivin i piroksen se transformisu u serpe,:tin). l!z serpentin se kao alteraeioni produkti sreeu jos talk, magnezIt, hlont,

Stika 20. Blok-dijagram granitske intruzije (Ristic i Pamii:, /981)

Poznati masivi granita su u sjevemoj Bosni ( Motajiea i Prosara ) .

3.2.4.2. Gabri Stijene ove grupe siromasne su siiie~em, a. b~gate ka1cije:n: magnezijumom i gvozdem. Kao karaktenstlcan sasto]ak J3vl]a sebazlcm plagioklas (labrador i bitovnit), liZ odgovarajuCi bojeni mineral (p!roksen, amfibol, olivin, itd.). Sve dubinske stijene gabro grupe karakterisu se zmastom strukturom i relativno ujednaeenom krupnocom zma. Ponekad mogu biti i ofitske strukture. Masivne su teksture koja ponekad moze biti i planparalelna. Lucenje je uglavnom nepraviino, a javlja se paralelopipedno i bankovito lucenje.

46 -

47

if
kalcit i opaL Povrsinski raspadnnti peridotiti jako su ispucali i ispresjecani zican1a opata i magnezita. Upotreba periaotita u gradevinskc svrhe v1'1o jc ogranicena jcr su ani pored velike zapreminske iezinc nedovoljno otporni nn atmosferske uticaje. Ponekad se varijateti peridotita (lerzoliti ) koriste kao ukrasni kamen za unutrasnju dekoraciju jet imaju iijepu tamnozelenu beju i cesto trakastu gradu. Peridotiti su u BiB ugla\'l10m zaswpljeni 11 okviru Centralne ofiolitske zone (potez Banja Luka-Zavidovici- Visegrad ). 3.2.5 Uvjeti gradenj" II magmatskim magmatskih stijena u gradcvinarstvu stijcnama primjena Sijeniti su u obradivanju podatniji od granita, zbog ('ega se pretezno koriste u umjetnickoj obradi. Trahiti se primjenjuju u izradi stepenica i plocnika, jer se' ne glacaju i uvijek ostaju brapavi. Svjezi gabro se moze lako polirati i tada je veoma postojan na djelovanje atmosferilija. Koristi se u najrazlicitije svrhe kao arhitektonsko-gradevinski i tehnicki kamen. U gradevinarstvu se posebno primjenjuje na mjestima izlozenim velikom pritisku, rastezanju , savijanju i udarcima, jer ima veliku cvrstoeu i zilavost. Gabro se koristi priiikom izrade temelja visokih gradevina, stubova mostova, obalnih utvrda, plocnika, zatim za izradu dekorativnih pioi'a za oblaganje, za kocke, i ivicnjake, itd" Bazalti imaju veliku primjenu kao agregat za beton a porozne vrste se koriste za izradu pjesackih staza jer zadrzavaju hrapavost. Guste vrste se primjenjuju u gradnji obalnih utvrda i morskih pristanista, jer su postojane prema hemijskim agensima i solima iz morske vode. Koriste se i kao sirovina za kamenu vunli (toplotni izolacijski materijal), Rjede se upotrebljavaju u arhitektonsko-gradevinske i skulpturne svrhe. Peridotiti u tehnickoj praksi imaju manju primjenu zbog velike gustoce (2,6-3,2 gr/cm3 ) i male otpomosti prema fizickim i hemijskim agensima.Procesorn metamorfoze ave stijene transforrnisu se u serpen(init breeastog izgleda koji se radi lijepe zeiene boje naroelta koristi za unutrasnje oblaganje zidova. 3.3. Sedimentne stijene Postanak sedimentnih stijena rezllitat je slozenog i dugotrajnog procesa koji sadrzi: -fizicko i hemijsko trosenje postojeCih magmatskih, sedimentnih i metamorfnih s!ijena litosfere; - transport mehanicki usitnjenih fragmenata i otopljenih materija; - talozenje rastrosenog materijala Nakon talozenja uz odredene fizicko-hemijske procese, moze doCi do stvrdnjavanja sedimenata. Mehanicko trosenjc stijena iii dezintegracija uzrokovana je siiama koje djeluju iz atmosfere ( insolacija ), hidrosfere i biosfere. Pri tome ne dolazi do promjena hemijskog sastava stijene vee do njenog komadanja i usitnjavanja, cesto u veoma sitne cestice. Takvo trosenje moze biti olaksano sistemima pukotina i prslina II zonama koje su bile zahva6ene izrazenom tektonskom aktivnos6u.

Tereni izgradcni od 3vjezih intruzivnih stijena irnaju veoma povoljne karaktcristike za temeljenje najrazli6ilijih objekata. Aka su ave stijene trosne iii jace ispucale poprinlaju karakteristike slicne nevezanirn stijenama.U svjezinl intruzlviulU nlogu se izvesti stabilni tuneli i drugi podzemni objekti vecih dirncnzija, nledutim zbog velikog otpora ovih stijena radovi u njirna su usporclliji i skuplji. Efuzivne magmatskc stijene (poput intruziva) u svjezem stanju Cine veonlH povoljnu podlogu za tcnlcljenje. Imaju slicne karakteristike i prilikonl izgradnje tUllC1a i drugib podzemnih objekata. U zoni povrsinskog raspadanja yise Inetara u dubinu) tereni izgradeni. ad ovih stijena zahvaceni su prOCeS1l11Cl erozije, uz pojave- jaruzanja i klizanja.Kod svjezih. n::oStecenih lIlagmatskih stijena nosivost je prakticno neogranicenu, medutiul,ukoliko Sl1 OY'C stijcnc trosne i razlomljene nosivost in) znatno opada. Upotreba magmatskih stijena u gradevinarstvu u direktnoj je ovisnosti od karakteristika pojedinih tipova stijena. Graniti se koriste za oblaganje zidova u enterijerima i eksterijerilna, za ivicnjake, plocnike, zatim kao drobljeni Kamen u cestogradnji, gradnji zeljeznickih pruga i kod pripreme betona. Obradeni blokovi granita upotrebljuvuju se za izgradnju stubova, mostova, zidanje potpomih i obloznih zidova, tunclskih partaIn te za izradu postolja spomenika, spomen ploea i bistRo Nepovoljno svojstvo granita je da ukoliko dade do trosenja feldspala ova stijena tada 1ma nejednaku boju i razliCite fizieko-mchanicke karakleristikc. Takode, ako se granit jako ugrije i polije hladnom vodom odmah se raspukne u nepravilne komade. V rste rioiita s malo fenokristala i gustom osnovom. (ako su lijepih boja i skloni poliranju), llpotreblJUvajll sc II arhitektllri i kiparstvll . Daciti se koriste kao tehnicki kamen.

48

49

Hemijsko trosenje se svodi uglavnom na otapanje komponenata topivih u vodi. Moe otapanja vode ovisi 0 njenoj kiselosti (ph faktoru), kolicini u njoj otopljenog CO2 , anorganskim, organskim i humusnim kiselinama, te koliCini kiseonika, hlorida i nekih drugih soli. Vaian faktor hemijskog trosenja jesu veliCina i oblik povrsine stijene koja je izlozena djelovanju vode. Nairne, kompaktna i glatka stijenska masa lakse odoljeva hemijskom trosenju nego ona sa puno prslina, pukotina i supljina koj" je liZ to i hrapava. U pravilu, trosenje stijena, hemijskim putem bit ce olaksano u toplijoj vodi, jer se moe rastvaranja vode povecava sa temperaturom. Kod silikatnih minerala je zapaieno da su oni minerali koji su kristalisali na visim temperaturama (olivin, piroksen, Ca-plagioklas) manje otporni na hemijske agense, od onih nastalih pri nizim temperaturama ( kvare, muskovit, kalijski feJdspat). Postoje minerali koji se pod uticajern vode otapaju veoma brzo (karnena so, sulfati), iIi sporo (karbonat!), dok ima i onih koji su praktieno netoplvl (kvarc). Pri hemijskom trosenju stijene najvazniji je utieaj atmosferilija (atmosferska voda, ugljena kiselina i kiseonik). Najznacajniji faktor transporta je voda (bujicc, potoci, rijeke. mora, okeani) koja prenosi ogromne koliCine materijala u obliku vucenog i suspendiranog nanosa, iIi u obliku otopljenih materija. Sedimenti transportovani vjetrom dobro su sortirani po velicini zma, a nazivaju se eolskim sedimentima. Transport ledom odvija se u glaeijalnim podrucjima veoma malom brzinom (150-1300 m godisnje). Ledenjaci mehanicki razaraju stijene i prenose materijal razlicitih dimenzija. od blokova do sitnih cestica, i sudjeluju u nastanku glacijalnih sedimenata koji se odlikuju nesortiranoscu. Do talozenja cestiea nastalih mehanickim trosenjem dolazi zbog djelovanja sile teze, kad se promjene dinamieki uvjeti koji su omogucavali transport. Otopljene mineralne materije taloie se promjenom fizicko-hemijskih fal(tora koji su uvjetovali njihovu topljivost, ili pak uticajem organizama. Iz pravih otopina materije se izlncuju kao posljedica prezasicnosti. Pri niskim temperaturama i malim pritiseima u sedimentima se nakon talozenja zbivaju mnoge fizicke i hemijske promjene (zbijanje, cementacija, otapanje, prekristalizacija i s1.). Navedene promjene koje se dogadaju u sedimentu od njegovog talozenja pa do pocetka metamorfnih procesa nazivaju se dijageneza. Najvazniji dijagenetski procesi su procesi litifikacije pri kojima od rahlih, nevezanih vodom natapljenih taloga nastaju cvrste stijene. Stvrdnjavanje moze biti potpuna iIi nepotpuno, a moze nastati neposredno nakon taloienja, ili u nekoj kasnijoj fazi.

3.3.1. Sastav, strnktura i tekstura sedimentnih stijena

Mineralni sastav sedimentnih stijena avisi 0 sastavu primarnih stijena Cijim su trosenjem one nastale. U mineralnom sastavu sedimenata najcesce se nalaze kvarc, sericit-muskovit, kaleit, dolomit i minerali glina. Prema porijeklu minerali mogu biti alotigeni i autigeni. Alotigeni minerali potjeeu od mehanicki i hemijski razorenih stijena, bili su podvrgnuti transportu i talozeni su dalje od matiene stijene. Autigeni minerali nastaju kristalizacijom iz vodenih rastvora. Struktura sedimentnih stijena definisana je prije svega velicinom i oblikom cestica koje sudjeluju u gradi stijena, a rezultat je svih procesa koji su djelovali na stijenu tokom nastanka. Pod strukturom sedimentne stijene, prema njemackoj geoloskoj skoli razumijevaju se veliCine zma, medusobni odnos, raspored i oblik pojedinih mineralnih sastojaka. Ta su obiljezja prema anglo-americkoj skoli obuhvacena terminom teksturatexture. Struktura sedimentnih stijena moze biti k1asticna i kristalasta. Klastienu strukturu imaju sedimenti izgradeni od fragmenata stijena i minerai a, raziicitih po veliCini i obliku ( klasticne ili mehanicke sedimentne stijene ). U sedimentologiji i petrologiji sedimentnih stijena za kvalitativno oznacavanje velicine zrna klasticnih sedimenata uobicajena je ova terminologija : VeliCina zma engleskom (mm) >2 sljunak 2-0,02 pijesak 0,02-0,002 prah (silt) <0,002 glina prema grckom prema latinskom prema

PSEFIT PSAMIT ALEVRIT PELIT

RUDIT ARENIT LUTIT

GRAVEL SAND SILT CLAY

Zma u klasticnim sedimentima prema obliku mogu biti: uglasta, poluuglasta, poluzaobljena, zaobljena i dobro zaobljena. Cement kod ovih stijena moze biti bazalni, meduprostorni, cement oblaganja i kontaktni. Karbonatne stijene nastale mehanieki odlikuju se detriticnom strukturom. Sedimentne stijene hemjskog porijekla karkterisu se kristalastom strukturom (npr. krupnokristalasta, sitnokristalasta, mikrokristalasta itd.). Hemijski sedimenti mogu imati i oolitsku i sferolitsku strukturu ( sI.21). Ooliti su koncentricno slojevite grade.

50

51

Ako Sli velicine preko 2 mrn zovu se pizoliti Sferoliti se sastoje od tankih iglicastih kristala radijalno rasporedenih oko centra kristalizacije. Oolitska i sferolitska struktura sreeu se kod karbonatnih, fosfatnih, gvoZdevitih i aluminijskih sedimentnih stijena.

Slika 22. Trakasfu-slojevita lekslUra u sanoj jormaciji ieiista Tusanj u Tuzli. Slikll.21. Graila oolita (a) i sferolita
(b)

Organogena struktura je karakteristicna za stijene izgradene veCinom od netransportiranih ostataka biljnog i zivotinjskog porijekla. Pod teksturom sedimentne stijene ( u americkoj ternlinoiogiji ; struktura-structure) podrazumijevaju se sve karakteristike njene grade uvjetovane meausobnim odnosima. prostornim rasporedom i orjentacijom pojedinih komponenata, kao i vanjskim i unutrasnjim morfoloskim oblicima sedimentne stijene Za razliku od struktura, teksture sedimntnih stijena uglavnorn se istrazuju i proucavaju na lerenu, a manjim dijelom u laboratoriji. Najznacajniji tipovi tekstura scdimentnih stijena su: masivna (homogcna), trakasta, slojevita i brecasta. Masivnu teksturu imaju stijene kod kojih su minerali jednolicno rasporedeni u stijeni Gedd krecnjaci, homogeni pjescari; itd.). Trakasta i slojevita tekstura ( s1. 22. ) karakteristicna je za slojevite sedimentne stijene kod kojih se izmjenjuju zone razlicite boje.odnosno zone sa krupnijim i sitnijim sastojcima (npr. trakasti laporci,slojeviti pjescari itd.).

Brecastu teksturu (s1.23) imaju stijene sastavljene ad vezanih veCih i manjih cestica drobine ( npr. brece i brecoliki krecnjaci. ) .

Stika 23. Brecasta tekstura

Tekstume karakteristike koje se najcesee istraZuju na terenu su : vanjska i unutrasnja slojevitost, ritmicnost, teksture na donjim i gomjim slojnim povrsinama, teksture nastale podvodnim klizanjima i razarenjem slojeva, hemijskom dijagenezom i djelatnos6u organizama. 3.3.2. Sistematika sedimentnih stijena Sistematika sedimentnih stijena bazirana je na njihovoj genezi. Tok nastajanja sedimenata obuhvaea kao sto je navedeno faze trosenja, transporta, talozenja i litifikacije odnosno stvrdnjavanja. Mehanicko trosenje, transport mehanicki rastrosenog materijala i mehanicko

52

53

talozenje jesu faze nastajanja mehanickih i klasticnih sedimentnih stijena. Hemijsko trosenje, transport hemijski rastvorenog materijala i precipitacija (talozenje), faze su nastajanja hemijskih sedimentnih stijena. Ako je talozenje izvrseno uz sudjelovanje organizama, tada nastaju biohemijski iii organogeni sedimenti. Klasticne sedimentne stijene mogu biti nevezane, poluvezane i vezane. Opsti pregled sedimentnih stijena zasnovan na njihovoj genezi da! je u taheli 3.
a ea. 'Jpstl pregw

se lmentni 1 stijena

KLASTICNE SEDIMENTNE STIJENE


VELlCINA NAZIV CESTICA >2mm PSEFITI (RUDITI ) I

I NEVEZANI
SLJUNAK DROBINA PlJESAK

SEDIMENT

POLUVEZANA STlJENA

i VEZANA STIJENA

I I I KONGLOMERAT
. BRECA KALKRUDIT PIESCAR, KALKARENIT,

I PSAMrTI

2~O,06

mm

! i ,
I

(ARENITI) 0,06-0,002 mm ALEVRITI (LUTITI ) <0,002 mm PELrn (LUTITI)

I I
LES ( PRAPOR )

PRAH,MULJ

~:~::K'_ . j
ALEVROLIT KALKLUTIT

GLlNA

I LAPORAC (LAPOR)

I I

NEKLASTICNE SEDIMENTNE STIJENE

I HEMl.lSKE

SEDIMENTNE STIJENE (V APNENAC), KRECNJAK (SEDRA), DOLOMIT, BIGAR TRAVERTIN, GIPS, ANHlDRIT. ROZNJAC ( ROZNAC )

SEDIMENETNE ORGANOGENE STIJENE KRECNJAK,DIJATOMIT, RADIOLARlT,SPIKULIT ( SPONGOLIT )

. Obzlrom da ce karaktenstIke ghna, PJescara, laporaca 1 krecnJaka biti detaljnije prikazane, ovdje su dati osnovni podaci 0 ostalim sedimentnim stijenama u tabeli 3. Sljunak je nevezan klasticni sediment, izgraden od krupnih zaobljenih fragmenata iii cestica (val utica, oblutaka) jednakog ili razliCitog petrografskog sastava. Ako je jednakog sastava, naziva se oligomiktni sljunak. Kod transporta veCim rijecnim tokovima sljunak je redovito heterogenog sastava, i cini petrografski spektar slivnog podrucja
54

(polimiktni sljunak). Valutice mogu biti razliCite veliCine, sto ovisi od duzine transporta i njihovaj otpomosti na mehani6ko i hemijsko troseyUe. Sljunak je u veCini slucajeva sortiran prema velicini val utica a ponekad je slojevit. Nalazl se u rijecnirn koritima i terasama, kao i u obalno~ podrucju mora i jezera. Konglomerati su vezane, uglavnom slojevite stijene, zaohljenih cestiea vecih od 2 mm. Nastaju prirodnom cementacijom valutica sljunka. Vezivo im moze biti kalcitno, kvarcno, limonitsko itd. Petrografski sastav val utica je uglavnom razliCit ( polimiktni konglomerati ). Fizicko-mehanicke karakteristike im ovise 0 karkteristikama cestica i vrsti vcziva kojim su valutice cementiranc. Drobina (krs.ie) je nevezan klastican sediment sastavljen od krupnih uglastih fragmenata. Obicno se nalazi u podnozjima strmih padina ( gdje se formiraju sipari iii tocila ) i u donjem dijelu kratkih bujicnih potoka. Petrografski sastav drobina II vecini slucajeva je jednolican zbog kratkotrajnog transporta. Brece su vezane klasticne slijene, sastavljene od fragmenata veCih od 2 mm. Nastaju prirodnom cementacijom drobine razliCite krupnoce cestica. Vezivo im je uglavnom kalcitno i kvarcno. Fizickomehanicka svojstva im ovise 0 karakteristikama veziva i fragmenata. Pijesak je nevezan klasticni sediment. izgraden od sitnih cestica razlicitog stepena zaobljenosti, dobro sortiranih prema veliCini. Polimiktni pijesak je sastavljen od cestica razliCitog petrografskog sastava dok je oligomiktni izgraden od cestica istog sastava. U njemu su zastupljeni rezistentni minerali ( kvarc, muske'llt, granat, itd ) i cestice rezistentnih stijena . .lavlja se pretczno u vidu slojeva . Prema genezi moze biti rijecni, eolski, marinski i jezerski. Velike koliCine kvarcnog pijeska (nekad prelazi u slabo vezani pjescar) nalaze se u Krekanskotn bazenu. Prah iii alevrit (silt) je nevezani sitnozmasti klasticni sediment. Njegov mineralni sastav jc sliean mineralnom sastavu pijeska uz odredeni udio minerala glina. Nastaje u vodenim podrucjima iii na kopnu, talozenjem cestica transportovanih vjetrom i vodom. Alevrolit (siltit) je vezana sitnozrnasta klasticna stijena, cestica velicine praha. Sastav(jen je od kvarca, feldspata, liskuna i rjede kaleita . Vezivo je uglavnom karbonatno. Nalazi se u naslagama flisa. Kalkrudit, kalkarenit i kalklutit su klasticni krecnjaci nastali mehanickim putem pretalozvanjem cestica primarnih krecnjaka. Dolomiti Sll karbonatne stijene koje se poput krecnjaka, nalaze u fonni slojeva razliCite debljine iii Sll pak masivni. Nastaju na vise naCina: uglavnom procesom dolomitizacije, mehanicki (cementacijom transportiranih cestica rastrosenih dolomitnih stijena) i hemijskom

55

precipitacijom iii talozenjem minerala dolomita iz prezasi6enih rastvora, uz zadovoljavanje posebnih uvjeta. Dolomiti se raspadaju u veoma sitna zma oblika romboedra ostrih ivica, u tzv. dolomitni pijesak. U sastavu dolomita nalazi se s manjim iIi vecim udjelom, i kaleit, na osnovu cega se razlikuju prijelazni varijateti od dolomita do krecnjaka ( npr. kalcitski dolomit ima 50-90 % dolomita dak dolomitski krecnjak ima lO-50 % dolomita). U nasoj zemiji dolomiti se najceSce javljaju u Vanjskim Dinaridima zajedno sa krecnjacima. Bigar (sedra) je hemijski sediment. To je spuzvasti, izrazito poroz.ni krecnjak nastao na slapovima jezera i rijeka i na izvorima izluCivanjem kalcita po vlatima mahovina, modrozelenim algama i vodenom bilju, posebno u podrucju prskanja vode vodopada. Poznate naslage sedre u nasoj zemlji su u koritu rijeke Une. Travertin je cvrsto litificirani, supljikavi, celijasto graden, nepravilno laminiran iii slojeviti krecnjak nastao anorganskim izluCivanjem kalcita iz vru6ih voda oko termalnih izvora iii iz toplih sulfatnih otopina. ad sedre se razlikuje vecom kompaktnoscu i izrazito slojevitom gradom. Roznjac je silicijski sediment sastavljen ad kaJcedona, opala i kvarca. Nalazi se uglavnom u vidu soc iva u krecnjacima a ponekad i u obliku slojeva. Najvece koliCine roinjaca nastale su u vrijeme podmorskih izljeva lave s velikom kolicinom silicija, koji su organizmi koristili za izgradnju svojih skeleta Cijim talozenjem je formiran ovqj sediment. Manja koliCina roznaca nastala je direktnom precipitacijom iz otopina bogatih silicij-dioksidom. Dakle roznjaci mogu nastati organogeno i hemijski. Organogeni silicijski sedimenti su dijatomiti, radiolariti i spikuliti koji su nastali talozenjem skeleta algi dijatomeja, jednocelijskih iivotinja radiolarija, i viSecelijskih zivotinja spliZvi (njihove iglice). Prema prijedlogu evropskih normi (pr. EN 12407: 1996), sedimentne stijene su razvrstane na natin kako je prikazano slikom 24.

UilI<ribJ<i m.uik$ >

~bkog CIllUeflta

,
~I

_ I 2: ....Ikritskog R'latrfksa

Slika . 24.!'vdjela sedimentnih stijena prema prijedlogu evropskih norm;

3.3.3. Minearaloske i petroloske karakteristike glina, pjescara, laporaca i krecnjaka Za gradevinsku praksu od sedimentnih stijena posebno su vazne gEne, pjescari , laporci ( lapori ) i krecnjaci ( vapnenci )
3.3.3.1. Gline

Gline su klasticni poluvezani sedimenti sa precnicima cestica manjim od 0,002 mm. Cestice glina medusobno su povezane preko vodenih opni koje obavijaju svaku cesticu. Pod uticajem pritiska iIi vrlo intenzivnim iSllsivanjem, gline gube vodu i prelaze u cvrste slojevite stijene koje se nazivaju gline!. Gline se sastoje od minerala glina, zatirn zma kvarca, sericita, kaleita, hlorita, cirkona, apatita, itd. Gline testo kao primjese sadric hidrokside gvozaa koji stijenu pigmentiraju crvenkasto, zuto Hi mrkocrveno. Ces(o sadrie i organske supstance (narocito bitumije) koje im daju tamnosivu i cmu boju. Male kolicine mangana boje stijenu zelenkasto. Prema mineralnom sastavu razlikujemo slijedece vrste glina: kaolinitske ( vatrostalne koje cesto nastaju raspadanjem granita), montmorilonitske, ilovace (oneciscene pijeskom i kaJcijum karbonatom koristi se u ciglarskoj industriji), laporovite gline (sadrie 5-15% CaC03). Prema mjestu postanka gline dijelimo na rijecne, barske, jezerske i marinske, a kao specifican tip izdvajamo rezidualne gline (nastaju raspadanjem primamih stijena). Gline su obicno slojeviti do tankoslojeviti sedimenti katkad su trakaste teksture. Rezidualne gline obicno nisu slojevite. Crvenica iIi

56

57

terra rossa predstavlja pelitski materijal koji nastaje raspadanjem krecnjaka. Osnovne inzenjerskogeoloske karakteristike glina su mala stabiinost padina i vjestackih kosina, (cesta klizanja terena), mala nosivost (stoga se glinovita zemljista prije izrade gradevinskih objekata konsoliduju), veliko i neravnomjemo slijeganje pod objektima. Osim navedenog u glinarna je cesto intezivno razvijena erozija. Uslovi rada u glinarna su uglavnom nepovoljni. U podzemnim prostorijama mogu se javiti pritisci izazvani bubrenjem minerala glina. Zbog toga, a i zbog nepovoljnih fizicko-mehanickih svojstava, u giinama se pri izradi podzemnih objekata mora obavezno vrsiti podgradivanje i oblaganje. Medutim, naslage glina pruzaju povoljne uvjete kod formiranja povrsinskih akumulacija vode, Jer je poznato da su gline vodonepropusne. Upotreba glina u gradevinarstvu svodi se na ugradnju u nasipe, zaptivanje terena (injektiranje), a najvise za izradu opeke, erijepa i keramickih ploCica. 3.3.3.2. PjeScari Pjescari su klasticne stijene sa veliCinom zma 2-0,06 mm. Pjescari nastaju vezivanjem (cementacijem) pijeskova nekim ad prirodnih veziva.Mineralni sastav ovih klasticnih (terigenih) stijena, Ciji sastojci odgovaraju produktima raspadanja magmatskih , metanl0rfnih i starijih sedimentnih stijena, ie veoma raznovrstan i pored alotigenih ukljucuje i autigene minerale (nastali u pjescaru nakon njegovog talozenja procesima dijageneze). Bitni sastojci su kvarc, Ciji srednji sadrzaj iznosi 65%, zatim feldspati (ortoklas, mikroklin, plagioklas), liskuni i odlomei stijena, dok se drugi minerali javljaju u podredenim kaliCinarna. Karbonati (kaleit, dolomit, siderit) uglavnom predstavlaju cement pjescara ali mogu da se jave i kao alotigena, detriticna zma, a kalcit i kao , sastojak fosilnog detritusa. Minerali glina i drugi silikati najcesce izgraduju matriks i cement pjescara. Pjescari cesto dobijaju nazive prema vrsti veziva: silieijski, vapnoviti, laporoviti, glinoviti, gvoZdeviti (vezani hematitom iii limonitom), bituminozni i dr. Boja pjescara potice najcesce od veziva. Najcesce su :lute, rorke, sive, crvene iIi zelene boje. Pjescari se uglavnam javljaju kao dobro uslojeni sedimenti. Postoje razliCite klasifikacije pjescara. Joana od kalsifikacija bazira na zastupljenosti matriksa (lat. matriks -osnova) koji predstavlja materijal sitnijeg zma ( <30 mikrona ) u kaji su uloiene krupnije cestice minerala, stijene i fosila. Obzirom na kolicinu matriksa izdvajaju se dva tipa pjescara : cisti pjescari, iii arenit; sa koliCinom matriksa manjom od

15%, i necisti pjescari iii grauvake kod kojih je udia matriksa vee; od 15%. U Ciste pjescare spadaju i arkoze. Tipicna arkoza je krupnozma stijena izgradena uglavnom od kvarea i feldspata. Arkoze su razliCite baje i vode porijeklo od granitoidnih stijena. Grauvake su stijene bogate detriticnim matriksom ( sericit, hlorit, kvare, feldspati, minerali glina ) te zmima kvarea i odlomcima stijena. Odlikuju se tarnnosivom do. gotovo cmom bojom. Zbog velikog udjela glinavitag matriksa, kao i odiomaka stijena male otpornosti na trosenje, grauvake obicno nisu cvrsto litifieirane pa su na izdaneima podloine brzom trosenju, ako nisu pretrpjele intenzivne dijagenetske promjene minerala glina. U zavisnosti od kvaliteta veziva pjescari mogu biti dobra do. odlicna podloga i sredina za gradenje. Uz veziva na pogadnost pjescara za gradnju utice i slojevitost. Sa smanjenjem debljine slojeva smanjuje se pagodnost i obratno. Slabo vezani pjescari,a naroCito varijatet sa glinovitim vezivorn irnaju malu otpornost na uticaj egzogenih faktora. NaraCito je kod njih izrazeno stetna djejstvo mraza. Na uvjete rada u ovim sedimentima bitno utite sklonost ka raspadanju i raskvasav[lnju. Najlakse se izvode radovi u slabo vezanim pjescarima, a najteie u kvarcnim pjescarima vezanim silieijskim vezivom, kada ie neophodna upotreba eksploziva. Upotreba pjescara u gradevinarstvu prilicno je raznavrsna. Siabo vezani pjescari kariste se za vanjsku dekoraeiju i za izradu potpomih zidova, oblaganje tunelskih partaia i za ugradivanje u temelje. Pri izgradnji hidrotehnickih objekata i podvodnih dijelova gradevinskih kanstrukeija treba izostaviti primjenu pjescara sa lahko rastvorljivim
vezivom i vezivirna koja u vodi orneksavaju.

3.3.3.3. Laporci ( Japori ) Laporci su mijeSatle karbonatno-glinovite stijene sastavljene od varijabitnih odnosa kriptokristalastog kalcita i od siliciklasticnog detritusa pelitnih dimenzija, prije svega gline. Dia kalcita moze biti hemogenog porijekla, tj .nastati izlucivanjem iz morske iIi jezerske vode, a dio moze biti najsitniji karbonatni detritus. Obicnim mikroskopskopetroloskim istraiivanjima, bez elektronskog mikroskopa, u pravilu nije moguce ustanoviti porijekio takvog kaleita pa se uglavnom smatralo da su laporci S obzirom na genezu, mjesoviti hemogeno-klasticni sedimenti, pri cemu je kaleit hemogenog, a siliciklsticni detritus ( glina i silt ) . klasticnog porijekla. Danas je, medutim , jasno da dio kalcita pripada karbonatnom detritusu nastalom fizickim i biogenim usitnjavanjem ( organizmi koji buse podlogu ) starijih karbonatnih stijena.

58

59

Laporcem obicno sn1utramO s1ijenu koja sadrzi izrnedu 200/0 i 80% gline i 20 i 80% kaleita. Neke kiasiJ1kacije tu granicu stavljaju na 33 i 66 % (Pettijohn, 1975 ). Stijenu koja .Ie prije dijageneiskih procesa na veCim dubinama znlijcganja bila sastavljena od kalcita i gline s 111cdusobninl oonOS0111 koji odgovara sastavu laporaca, a 11akon dijagenetskih procesa u veciln dubinama zalijeganja tipicni minerali gEna transforn1isani su u hidroliskunc ( hlorit. sericit ili muskovit ) ne treba vise sn1utrati laporceln, vec je to litificirani laporac iii Il1arlit ( marlstonePettijohn.1975 ). iii pak kaicijski glinoviti skriljac ( calcareous clay shale) aka pokazuje lisnatost. lako su laporci definisani kao s111jesa gline i kalcita, u njima redovno ima i siliciklasticnog materijala ( b'arc. feldspal. liskun. itd. ) dimenzija sitnog, srednjcg i krupnog silta do sitl10g pijeska. Pravi "cisti" Iaporci. saslavljeni samo ad gline i kaleita, u prirodi su rijetkost. Laporci su najcesce sive boje, muda mogu biti sivo-plavicasti zu6kasti, zelenkasti itd. Javljaju se u slojevima razlicite dcbljine a rnogu biti i masivni. Obicno se javijaju sa k.rccnjacima iii pjeskovitill1 stijenama. Laporci koji imaju Inanje giinovite komponente masivnu teksturu pogodniji su rnedij; za graclc\'inskc objckle. Najznacajniju prinljenu ove stijene inwju za proizvodnju celnenm pri telnu treba da sadrze 75-78%) CaCO J i 22-25 %) kuolina i tada se nazivaju celnentnim laporcima.

rnehanicki talozi izgradeni su abieno od fragnlenata razlicitc vdicine (kalkrudili. kalkareniti i kalklutiti). Od nekoliko klasifikacija krecnjaka u Svijetu danas najslru orimienu imaju Dunhamova "(1962) i Folkova (1959 i 1962) k]asifikacija. Obje ove kiasifikilcijc osnivaju se na strukturnoteksturnirn karakteristikama krecnjaka. odnosno na ITwdusobnim odnosima prin1arnih struktumih sastojaka, tj. zma, karbonatnog mulja i kalcitskog cementa. Dok se Dunhamova klasiJ1kacija vise primjenjuje pri terenskom opisivanjll i odredivanju krecnjaka. dotle Folkova klasiJ1kacija ima 81m primjenu pri mikroskopskim istrazivanjima krecnjaka. Dunhamova klasifikacija krecnjaka ( 1962 ) bazirana je na slijedeCim karakteristikama: prisutnosti iii odsutnosti karbonatnog mulja. odnosu udjela zma i mulja te znakovima organogenog vezivanja skeleta za vrijeme razvoja organizama, tj.litiJ1kacije na mjestu rasta. Dunharnovu klasiJ1kaciju nadopunili su Embry i Klovan ( 1972 ) uvodenjem dva nova tipa stijena: floutston i radston, koji sadrze vise od 10 % zma promjera > 2mm, a baundston su podijelili u tri nova tipa : bafiston, bindston i fremston, ovisno 0 strukturi i 0 naCinu na koji su organizmi sudjelovali u stvaranju tih stijena ( s1.25 ).

3.3.3.4. Krecnjaci ( vapnend ) Krecnjaci Sli najrasprostranjenije karbonatne stijene i jedne od najrasprostranjenijib sedimentnih stijena lIopste. Katkad su Citave geoloske formacije izgradene san10 od krecnjaka. Tekstura krecnjakaje razlicita. Mogu se javiti kao slojevi razliCite debljine ili kao masivni. Struktura mozc biti krupnokristalasta (velieina zma >0.5 mm) do kriptokristalasta ( ispod 0.01 mm ) iii pak organogena, ooliticna. detriticna itd .. Baja je razliCita u ovisnosti ad primjesa. Najcesce je svjetlosiva iIi bijela , dok sa primjesama bitumije krecqjaci imaju emu boju, a sa primjesama gvozda mrko zutu do crvenu boju. Sastavljeni su od kaleita ali su rijetko sasvim Cist;. Obicno sadrze hemijske primjese Fe. Mn. Mg. zatim primjese glina. zma pijeska, organsku materiju itd.. Krecnjaci mogu nastati na vise nacina: kao hemijski sedimenti, kao organogeni sedimenti kad nastaju uz aktivno llcesce zivih organizaIna i najzad kao rezultat mehanickog raspadanja i pretalozavanja ranije stvorenih krecnjaka. Krecnjaci nastali kao

Slika 25. Kalsifikacija krecnjaka ( vapnencu ) s nadopunama Embryja i Klovana ( 1972 )

po Dunhamu (1962)

Folkova klasifikacija ( 1959, ! 962 ) pnmJenJuJe se samo za marinske krecnjake jer njome nisu obuhvaceni slatkovodni i teresticki

60

61

krecnjaci. Folk razlikuje dvije glavne grupe karbonatuih sastojaka.To su : alohemijski i ortohernijski sasto.ici. Alohern; iii aiohemi.iski sastojci u krecnjacima ukljucuju say karbonatni materijal koji je nastao hemijskim iii biohemijskim procesima unutar sedimentacionog bazena, a koji je unutar bazena bic prenosen vodom. Folk izdvaja cetiri bitna alohema: -intrakiaste, karbonatne fragmente nastale razaranjem poluocvrslih i neocvrslih unutar bazenskih sedimenata, -ooide, sva obavijena karbonatna zrna -fosile, karbonatne bioklaste i to cjelovite skelete i njihove krhotine i -pel etc, kuglaste, valjkaste elipsoidne cestice kriptokristalaste strukture. Ortohemijski sastojci iii orlohemi su karbonatne komponente krecnjaka nastale hemijskim i biohemijskim izluCivanjem u sedimentnom bazenu iIi u sarnom krecnjaku kao autigeni n1inerali. Kao ortoherne (Folk ( 1959) definise mikrokristalasti kalcitski mulj iii mikrit i sparitski kaleit. Pod mikritom podrazumijeva sve karbonatne cestice precnika < 4 mikrona i smatra da je nastao brzim hemijskim i lili biohemijskim izluCivanjima iz morske vode. Sparit iii sparitski kalcit predstavlja prozirne sitne kristale kalcita precnika > 10 mikrona, iziucene kao cement u porama krecnjackog taloga. lVleautilTI, kod nekih tipova krecnjaka sparitni kalcit moze nastati procesima rekristalizacije. U prijedlogu evropskih normi preuzeta je kiasifikacija prema Folku (1959. i 1962.) prikazana tabelom 4.
Tabela 4. Klasifikacija krecnjaka premo F'olku (pr En! 2.;f07: 1966)

Obzirom da karbonatne stijene cesto sadrze razliCite koliCine glinovite komponente, u prijedlogu evropskih nonni uvrstena je klasifikacija prikazana na tabeli 5.
Tabela 5. Kals(fikacfia karhonatnih stijena premo sadriini kalcijum karbonata i glinovUe komponente (po EN 12407: 1966, page 13)
r

% CaC03

-----------,

i-I

1100

95

85

6S

25

I .. I ~~ecnJ [lapOrOYiti I I krecnjak

vapnoviti krecnjak

laporac

I glinovili
laporac

I glina

,laporoYita

glina

I'

I
'I

I0
%

_,__l.._= L_----;~
5 1" nekarbonata.... 35

75

.--_~Ic-------::-::-_---i
85 95
,

viSe 0el lO'7r :11okema

a\okema f Yohllncnu

!---:c-,--,,--+--"'=r=--:1 gn:h,'nski
vecinom spantl1l vccinom mikritski
j ..

munjc od 109{ alokcma

1O'}'

1 ~_ _ _ _ _ _ _ _+-_'_a_". __ i' +-~n"=H='i=k=,~_ _ _~"="='k=c='n""+-_ _-j

alokcln;,

manjc oll vapn<:nci 1If<

mikrit sa vik (xi 25'!;" intraklas!a mtmspant imramlkril[

in.tf.alda.
slIm::t

evrsti krecnjaci predstavljaju odlicnu podlogu i sredinu za gradenje, ali njihova pogodnosl opada sa porastom slepena ispucalosti i kavernoznosti. Ukoliko su krecnjaci masivne teksture bez tektonskih ostecenja stabilnost kosina u zasjecima kao i stabilnost zidova u tunelinla i drugim podzemnim prostorijama je velika. Oblaganje podzemnih prostorija cesto nije potrebno, ili je potrebna tanka obloga. Upotreba krecnjaka u gradevinarstvu je velika, kako po obimu , tako i po raznovrsnosti. U visokogradnji se upotrebljavaju za zidanje i oblaganje zgrada, u niskogradnji za nasipe, zastore puteva i zeljeznickih pruga, oblaganje kosina nasipa, ugradnju u potporne zidove, za oblaganje portala i obzidivanje tunela. U oblasti hidrogradnje koriste se za izradu pristanisnih zidova, kamenih nabacaja u lukobranima, kamenih (zidanih i nasutih) brana, kao i za ispunu u drenaZarna. Krecnjak se koristi za izradu betonskog agregata, za pecenje kreca i za proizvodnju cementa. Krecnjaci su u Bosni i Hercegovini veoma siroko zastupljeni a osobito u Vanjskim Dinaridima.

oospafJ1

oomikril

1l\ikrits
ooidirnn !nikril" mikeil
biolitil

:1:1
3:1 do 1:3 j:3

hinspant
biord~

hinmikril
bwpd ..

fosilima
fosilifcmi i mikri!

!--__+--":cp;:;ar.;:;'--if--C'..:"'c;':.:,i..:'-j pdc!ifcrni
pclsparit

pdmikm

62

63

3.3.4. Uvjeti gradenja u sedimentnim sedimcntnih stijena. u gradevinarstvu

stijenama

primjena

Stabilnost terena izgractenlh od nevezanih sedinlenam ovisi 0 granulOll1etrijskom sastavu i zbijenosti materijala. odnosno 0 uglu wlutrasnjeg trenja <.p (ugao kosine kod kojeg je materUal II prirodnom stanj u stabilan). SIjunci su rastresili u SUhODl i makranl stanju i slaho stisijivi, pa U odredenim prilikan13 imaju karakteristike povoljne za tenleljenje objekata. Propusnost takvih tcrena je velika, a dreniranje lahJeo. Usiovi izvodenia radova su pretezl10 povoijni, nar06to iznad nlvoa izdani. Meduti~, u zoni podzemne vode tl uslovi su znatno otezani. Izvedba podzemnih radova II sljuncilna je teska i spora, a uz to i izuzetno skupa pa se izbjegava gdje je god 10 moguee. Dopusteno opterecenje za

gradenje na sljunku ovisi () sastavu , veliCini i slozenosti val utica. te 0 koliCini eventualno prisutne glinovite komponente, a iznosi: - za giinoviti i sasvim sipki sljunak do 200 kN/m2 - za srednje slozenl slj unak 300-600 kN/m2 2 - za cisti, dobro sloieni sljunak do 800 kN/rn Za izgradnju saohracajnica i drugih objekata niskogradnje sljunci imaju povoljne karakteristikc. upotreba sljunka u graoevinarstvu prilicno je jednostrana, ali je kolicinski velika. Najvise se upotrebljava kao agregat za betone i nsralte, izgradnju donjeg ( talnpona ) i gornjeg nose6eg sloja fleksibilnih ( asfaltnih ) saobracajnih kons1rukcija. Kod hidrotehniekih objekata upotrebljava se kao ispuna u drenaiama, ali i za izradu sljuneanih filtera kod vodozahvatnih bunara. Za spravljanje betona najpovoljniji su sljunci Cija zrna vode porijeklo od magmatskih stijena, krecnjaka i kvarea. Nepovoijni za beton su ;;ljunei koji sadrze valutice roznaca, opala, jaspisa i uopste hidrokside siiieija, jer stupaju u hemijsku reakciju sa cernentOlTI. Nepozeljene komponente su i gEna te valutice poroznih, skriljavih i hemijski izmjenjenih stijena. U sljunkovitim terenima formira se vcea koliCina podzemne vode, pa su takvi tereni povoljni za vodosnabdijevanje. Negativna karakteristika je sto se ova vada lahko zagaduje i s10 ponekad in1a nepovoljan he:mijski sastav. Najvece koliCine sljunaka u Bosni i Hercegovini nalaze se u dolinama i koritima sadasnjih i nekaclasnjih rijeka. Znatno manje zastupljeni su jezerski i rnorski sljunei. Pijesci su u suhom stanju potpuno rastresiti a malo ovlazena lTIaSa je slnbo kohezivna. Stisljivost inl je neznatna. Zasi6eni vadom, pijesci Sil closta pokretljivi. Osobito su u gradevinarstvu opasni tzv. "tekuci pijescI . Stoga 11 odnosu fla sljunkove pijeskovi predstavljaju marlje povoljne sredine i podloge za gradenje. Za temeljenje u pjeskovitim

terenima vaznu ulogu ima koliCina glinovite komponente u' njima. Naime, temeljenje u cistim pijescillla U odredenim prilikama moze se abavili uz relativno veJikll dopustenu nosivost, ali ako sadrze imalo gline nosivost se znatno sn1anjuje a povecava slijeganje zbog stisljivosti. Sitnozrnasti pijesak , glinovit i zasicen vodom, ima dopustenu nosivost 2 do 100 kN/m Subi dobro sloicni pijesak moze se opteretiti s 200-400 kN/m', a krupnozrnasti, veoma dobro sloicni pijesak i do 500 kN/m2 , a da se to ne odrazava ncgativno na objcka!. Podzemni radovi u pijescima izbjegavaju se zbog izuzetno teskih uvjeta rada i sporog napredovanja, osobito ako su zasiceni vodom. Poput sljllnka i pijesak se u gradevinarstvu koristi kao agregat za beton i asfalte, a takoder i za izradu maitera. ali ako sadrii liskune, nepovoijan je . Pijesak se koristi i za izgradnju dijelova saobracajnih konstrukcija na putcvima. Propllsnost pijeskaje velika, pa oni mogu sadrzavati vel ike kolicine podzcmne vode, koja se lahko drenira. U nasoj zemlji posebno su poznati kvarcni pijesei pontske starosti iz Krekanskog bazena. Kod terena izgradenih od giina i raz!icitih glinovitih stijena stabilnost ovisi 0 koheziji (e) i uglu unutrasnjeg trenja ( <p ). Kohezija je sposobnost sitnih cestica da pruzaju otpor s1l1icanju, a rezultat je privlacnih sila sto djeluju menu njima. Sto su ccstice sitnije, kohezija je reiativno veca. Gline koje su bile izlozene velikon1 pritisku, izazvanom sedimentima iznad njih, zbijenije su i evrsce. Gline imaju dvije faze slijeganja: prva, koja se pojavljujc neposredno nakon opterecenja i traje kratko, a rnanifestuje se bocnim istiskivanjem, i druga, lagano i dugOlrajno siijeganje koje moze traFtl desetljeCima. Dopusteno opterecenje mehkih g!ina iznosi do 100 kN! m 2 , polucvrstih giina 200-300 kN! rn 2 ,a cvrstih 300-600 kN! rn 2 . Generalno je dopusteno veee opterecenje glina u horizontainim terenima, a manje na padinama. Praktieno nijedan drugi sediment nije podlozan promjenama u konzisteneiji, ravnotezi i stabilnosti kao glina. Stoga terneljenju u glinmna treba priCi sa izuzetnom paznjom. U glinovitim terenima klizista nastaju i kod veoma blagih nagiba padina i ucestala su . Jos jedna nepovoljna karakteristika podrucja izgradenih od g!ina je izraiena denudaeija i erozija. Uvjeti za rad u glinovitim sedimentima koji su zasiceni vodorn izuzetno su teski. Medutim,treba istaCi da se ne moze govoriti uopsteno 0 ponasanju glina i glinovitih stijena u pogledu izvodenja radova u njima iIi na njima. Dok neke gline u pogledu temeljenja imaju povoljne karakteristike, dotie druge zbog svoje stisIjivosti, bubrenja i tiksotropije ne rnogu podnijeti odgovarajuca opterecenja. Stoga proizilazi zakljucak da je za ocjenu 0 mogucnosti temeljenja na glinama i glinovitirn stijenama neophodno izvrsiti detaijna inzenjerskogeoioska i geomehanicka istrazivanja. Kanali, akumulacijski

64

65

bazeni i drugi hidrotehnicki objekti u ovim stijenama su relativno lahko ostvarljivi. Pri izgradnji saobracajnica problemmi su izraieni zbog nestabilnosti kosina usjeka i zasjeka i njihovog podlokavanja. Podzemni radovi u glinama i glinovitim stijenama izvode se tesko i sporo. Narocito je opasno ako gline sadrze vecu koliCinu montmorilonita, koji u dodiru sa vodom visestruko povecava zapreminu, stvarajuci pri tome pritisak koji nijedna podgrada ne moze izdrzati. Gline se u gradevinarstvu najvise koriste za izradu opeka i crijepa, a odredene vrste (npr.bentonit ) kao isplaka kod busenja (odrzavanje zidova busotina ) kao i za injektiranje. U hidrogeoloskom pogledu gline se tretiraju kao vodonepropusni sedimenti. U Bosni i Hercegovini gline su uglavnom zastupljene u ugljonosnim bazenima, mada ima i rezidualnih glina (npL Bratunac, rejon Motajice i kore raspadanja laporaca sirom nase zemlje). Laporci su stijene povoljne za temljenje i izvodenje gradevinskih zahvata u podzemlju, osobito ako ne sadrZe vee; postotak minerala glina, te ako su masivn; i tektonski neosteceni.Njihova negativna karakteristika je da su malo otporni na uticaj atmosferilija.Stoga otvoreni profili ne smiju duze vrijeme ostati nezasticeni.Dopusteno opterecenje za temeljenje objekata ovisi 0 fizicko-mehanickim odlikama tih stijena koje u prvom redu ovisi od medusobnog odnosa CaC03 i glinovite komponente. Ukoliko u laporcima ima vise CaC03 oni su Cvrscl. Posebno ekonomsku vainost laporci imaju za prizvodnju cementa. Laporci su zastupljeni sirom nase zemlje. U hidrogeoloskom smislu naslage laporaca izgraduju vodonepropusne tcrene. Obzirom da su odredeni tereni Bosne i Hercegovine izgradeni od naslaga flisa, neophodno je sa aspekta gradevinarstva upoznati njihove osnovne inzenjerskogeoloske karakteristike. Flis se moze definisati kao tipican sinorogeni compleks klasticnih marinskih naslaga. Odlikuje se izrazitom izmjenom krupnozrnastih i sitnozrnastih stijena, medu kojima preovladuju pjescari i detriticni krecnjaci, te laporci i druge glinovite stijene. Stvaranje flisa sa karakteristicnim strukturnim i teksturnim obiljez,jima vezano je za uticaj mutnih tokova. Oni gradiraju cestice, a eroziono djeluju na istalozene sedimente cime se stvaraju razlicite teksture: tragovi teeenja, uzduzne brazde, erozioni kanali, tragovi vrtlozenja, kotrljanja, itd .. Neposredno nakon nastanka, ti tragovi bivaju ispunjeni materijalom iz mutnog toka, pa njihove forme pri ocvrscavanju ostaju ocuvane. Reljef flisnih terena je izrazito razuden slo je pos\jedica selektivne erozije, odnosno nejednake otpomosti sedimenata flisa na razarajuce djelovanje atmosferilija. Litoloski clanovi sa veCim ucescem gline trose se lakse i cine udubljenja, dok otporniji sedimenti strse u terenu. Flisni sedimenti su obicno intenzivno ubrani i izrasjedani sto se

veoma dobro uocava na otvorenim profilima. Stabilnost flisnih terena pored ostalog ovisi i 0 polozaju slojeva. Redovito je stabilna ona slrana gdje su slojevi nagnuti suprotno od nagiba padine. Inzenjerskogeoloske odlike terena s naslagama flisa ovise i 0 svojstvima litoloskih clanova koji ga izgraduju. Osnovni problemi prilikom izvodenja gradevinskih radova u flisu proizilaze iz njegoye heterogenosti i brzih izmjena litoloskih clanoya razlicitih fizicko-mehanickih karakteristika, u vertikalnom i lateralnom pravcu. Problemi se usloznjavaju zbog razlicitih, veoma uceslalih strukturnih promjena. Za temeljenje su najpogodnije lokacije izgradene od jednog litoloskog clana, narocito ako se njegove fizicko-mehanicke odlike bitno ne mijenjaju u zoni objekta. Medutim, ako viSe danoya razliCitih imenjerskogeolskih svojstava izgraduje lokaciju objekta, moguca je pojava nejednolikog slijeganja gradevinske konstfukcije, sto namece potrebu sanacije terena radi podizanja jednolikih svojstava ispod temelja. Prilikom izvodenja podzemnih radova problemi nastaju kod zdrobljenih i raskvasenih glinovitih sedimenata flisa sklonih bujanju, sto izaziva vel ike pritiske i viskove izbijanja. Pri izgradnji saobracajnica najveca su opasnost dionice u usjecima nestabilnih padina kao i duboke i ceste jaruge. Profili u podrucjima s naslagama fliSa povoljni su za izvedbu hrana, a vodonepropusni clanovi osiguravaju postojanost vjestackih akumulacija. Problemi nastaju zbog nestabilnih padina sklonih klizanju te intenzivne denudacije i erozije. sto moze dovesti do zatrpavanja akumuiacijskog bazena. Naslage flisa se kao gradevinski materijal ponekad lokalno eksploatisu u mnogim kamenolomima (pjescari i detriticni krecnjaci). Laporci se koriste kao sirovina za proizvodnju cementa. Posmalrano hidrogeoloski, kompleks flisnih naslaga je vodonepropustan medij ako ga posmatramo kao cjelinu.. Medutim, lokalno, na kontaktu vodopropusnih i vodonepropusnih danova moze biti mnogo izvora, pretezno manjeg kapaciteta. Flis je u BiH zastupljen u sjevernoj Bosni, zatim na prostoru Sarajevo-Banjaluka, u gornjem toku rijeke Neretve itd. Tereni izgradeni od krecnjaka i dolomita povoljan su medij za temeljenje i podzemne radove, jer uglavnom imaju veliku nosivost i dobru stabilnost. Izuzetak Cine tektonski ostecene zone u kojima se javljaju rasjedi i sistemi pukotina. Kosine usjeka, zasjeka i raskopa u krecnjacima su stabilne. Podzemni radovi mogu se izvoditi relativno lahko, upravo zbog dobre stabilnosti i povoljne busivosti, sto omogucava brzo napredovanje bez podgradivanja. Opcenito, to su (osim u jace razlomljenim podrucjima) najpovoljnije stijene za izradu tuncla i drugih podzemnih objekata. U terenima izgradenim od krecnjaka i dolomita treba izbjegavati siparista u kojima zbog nestabilnosti nije preporucljiva gradnja. Primjena krecnjaka u gradevinarstvu je

66

67

rnnogostruka: koriste se kao tehnicki i arhitektonsko-gradeyinski kamen. kao sirovina za dobijanje kreca i ostalih veziva te u cementnoj industfiji. Od kalkarenita koji se nalazi blizu aerodroma Mostar obnovljcn je Stari most u I\1ostaru a krecnjaci Brese kod Sarajeva koriste se za izradu spomenika. Erozijom k.rccnjaka povrSinskim i podzelnnim vodalna nastaje specifican krski reljef koji moze bid prepreka u izradi gradevinskih objckata na pOvTsini i u podzemlju. Inzenjerskogeo\oska svojstva u podrucju krsa su kompleksna i razIikuju se od jednog do drugog lokaliteta. Za temeljenje objekata u krskim tcrenima treba ispitati pukotinske sistemc i odrediti da Ii u dubini ( do koje se manifestira veci dio projektovanog pritiska na stijensku masu ) ima vecih pukotina iii kaverni, ciji bi svod pod pritiskom mogao popustiti i izazvati djelimicno slijeganje iii utonucc ohjekta..Ako takvih pojava ima (a one se odreduju geofizickim istrazivanjima i husenjem) objekt treba prelocirati ili poboljsati svojstva stijenske mase do te mjere da se planirani objekt moze izgraditi bez opasnosti za njegovu funkcionalnost. Pri izgradnj i saobracajnica u krskim terenima veliki problem je odrzavanje stabilnosti kosina usjeka i zasjeka 11a kojinla se javljaju pukotinski sistemi. DijcloVJ stijenskih lnasa se odronjnyuju o a voda se slijeva nn saobracajnicu. noseCi pri tome crvenicu i krsje, tj. nanosi koji ugrozavaju saobra6aj. Pri projektovanju i izvedbi akU111Ulac.ija u podrucja krsa, veonlU je V017,110 rijesiti problem vododrziyosti u takvom mediju. Nairne, poznato jc da je krs ( pOSlnatrano generalno ) \'odopropustan, Ali situacija se od podrucja do podrucja Inijcl1Ju, OViS110 0 strukturninl. litostratigrafskinl, hidrogeoloskim i hidroioskim kurakteristikama stijena i terena. Obzirom da se fadi 0 krsu, to ce se dio akumulirane vode obavezno gubiti podzenlnim komunikacijanla. Cilj jc da se odgovarajuCim istrazivanjirna nastaji postici kolicina gubitaka koja je opravdana sa ekonomskog aspekta. Za presJccanje glavnih odvodnih puteva, projektuju se injekcio!lc zavjese, Cija dubina scie do nivoa na kojem je dokazana minimalna kolicina gubitaka vode. Lokacije akumulacija obicno se . zbog konfiguracije, odabiru II sklopu krskih polja. ili se izvode pregradivanjem dubokih rijec!lih dalina. Krska polja su podrucja pavoljna za ostvarenje akumulacija, jer su im dna prekrivena slabopropusnim do nepropusnirn naslagama. U krskin1 terenilna pukotine, razlomijene zone, i dotod vade otezavaju izvedbu podzemnih objekata i zahtjevaju posebne zastitne mjere. Osim poznavanja inzenjerskogeoloskih i hidrogeoloskih svojstava stijena, poznavanje tektonskih elemenata uzduz trase tunela Olnogucava planiranje brzinc i !laCina rada, te mjesta predvidenih za podgradivanjc kao i tipove podgrada. Vodopropusnost krskih terena je uslovljena pukotinskorn poroznoscu. Kroz pukotine voda prodire u podzemlje pri cemu otapa krecnjak i siri porne prostore. Dakle, tektonika predisponira

nastanak povrsinskih krskih morfoloskih pojava i slozenih podzemnih komwlikacija. Krski tereni su u BiB zastupljeni uglavnom u Vanjskim Dinaridima (potez Trebinje-Bihac). Terem izgradeni od cvrstih vezanih klasticnih sedimentnih stijena (pjescari,konglomerati, brece, detriticni krecnjaci ) Cine stabilnu padlogu za temeljenje i rad u njima. Ipak, uvjeti rada u takvim stijenmna mogu varirati od povoljnih do 105ih sto ovisi 0 : -mineralnom sastavu cestica i sastavu veziva, -velicini, obliku, rasporedu i naCinu vezivanja mineralnih cestica, i -razliCitirn strukturama u gradi stijene (prsline, pukotine itd. ). Dopustena nosivast neostecenih, dobro vezanih klaticnih sedimentnih stijena je prakticno neogranicena. Kao sta je navedeno upotreba pjescara u gradevinarstvu je prilicno raznovrsna ( za spoljasnju dekoraciju i za potporne zidove, za portale tunela itd.). U gradevinarstvu brece imaju raznovrsnu primjenu. Najvise se kriste u dekorativne svrhe i to za ablaganje fasada, zidova, stubova i stepenista. Zbog povoljnih boja, vrlo lijepih sara i lrulke obradljivosti posebno ,su na cijeni dobro cementovane mermerne, krecnjacke i serpentinske brece. 3.4. Metamorfne stijene Metamorfne stijene nastale su preobrazajem postojeCih magmatskih, sedinlentnih i metamorfnih stijena, uglavnom u dubljim dijelovima litosfere, uz povecani pritisak i temperaturu. Pri tome je postojeca stijena podvrgnUla brojnim mineraloskim, strukturnim teksturnim promjenarn, sto ovisi 0 karakteristikama metarnorfizma fizi6kinl i hemijskim svojstvima same stijene. U vecim dubinama Zemljine kore, gdje vladaju visoki pritisci i temperature,metamorfozom mogu biti zahvacene velike mase stijena na sirem podrucju, sto se tretira leaa regionalni metarnorfizam. Medutim, pri prodoru magme uz povecanu temperaturu i umjereniji pritisak, metamorfizmu su podvrgnute manje mase stijena na uzem podrucju, pa se trumv metarnorfizam naziva kontaktni. Kod metarnorfizma pritisak moze biti svestran (hidrostaticki) i jednostran (bocni iii stres). Ovisno 0 pritisku fonniraju se razlicite teksture metamorfnih stijena. Pri jednostranom pritisku nastaje folijacija (skriljavost), a pri svestranorn pritisku obrazuje se granniarna struktura odnosno masivna i okcasta tekstura. Obzirom na pritisak i temperature, iduCi od povrsine prema dubljim dijelovima litosfere, razlikuju se tri zone u kojima se zbiva metamorfoza stijena : -epizona, najbliza povrsini s umjerenim pritiskom temperaturom. Pritisak je uglavnom jednostran ( bocan ), pa se u toj zoni metarnorfoza vrsi uglavnom mehanickim putem.

68

69

-mezozona, u dubljim dijelovima litosfere. s visokim hidrostatickim pritiskom i temperaturom. Metamorfoza u tom dijelu dovodi do djelimicne iii potpune prekristalizaeije postojecih minerala, a time j do promjena u strukturi i teksturi stijene, -katazona, u najdubljim dijelovima litosfere, s veoma visokim hidrostatickim pritiskom i temperaturom. Stres je vrlo slab a ponekad izostaje. U ovoj zoni dolazi do ejelovite prekristalizaeije minerala te struktumih i teksturnih promjena. Najvece rnase ll1etan10rfnih stijena nastale su u rnezozoni i
eplZOlli.

Ako je stijena bila visestruko podvrgnuta metamorfozi u razliCitim geoloskim vremenima, onda se takva metamorfoza, nazi va polimetamorfoz~jm.. Smatra se da je metamorfoza moguea do temperature 1500 C Jer se na vecoj temperaturi veCina stijena topi. 3.4.1. Sastav, struktura i tekstura metamorfnih stijena Metamorfne stijene su sastavljene od minerala karakteristicnih za magmatske (kvare, liskuni, feldspati. homblenda itd.) i sedimentne stijene (kaleit i dolornit), dok su neki minerali tipicno rnetamorfni (silirnanit, andaluzit itd.). Za kataklasticnu ili kineticku metamorfozu karakteristicni su tzv.stres mincrali (staurolit, disten. liskuni i granat). Antistres minerali (andaiuzit. kordijerit) karakteristicni su za termalnu metamorfozu i nisu stabilni u zonama velikih dislokaeija s jakim usmjerenim pritiskom. Stijene podvrgnute regionalnoj metamorfozi sadrie staurolit, turmalin, neke piroksene, amfibole i druge minerale koji su postojani pri visokim pritiscilna i temperaturatna. Struktura metamorfnih stijena rezultat je prekristalizaeije i rasta minerala u cvrstom stanju (hlasticna struktura) iii drobljenja dijelova i Citave mase primarnih stijena (klasticna struktura). Blasticna struktura Inoze biti homeoblasticna, ako su mineralni sastojci priblizno iste veliCine i heteroblasticna, ako su minerali razlicitih veliCina. Kod homeoblasticne strukture razlikuju se: -granoblasticna ( zrnasta ) struktura, karakteristicna za gnajs, mermer i kvarcit, -lepidoblasticna ( Iisticava ) struktura, svojstvena filitu mikasistu, -nematoblasticna (stapicasta ) struktura, tipicna za amfibolit. Heteroblasticna struktura .Ie naJeesee zastupljena kao porfirohlasticna, kad su neki minerali u strukturi izrazito veei od drugih ( slicno porfirskoj strukturi kod eruptivnih efuzivnih stijena ). Navedene vrste struktura prikazane su na sliei 26.

Metamorfoza maze bitj progradna i retrogradna. Povecanjem pritisaka i temperature kod progradne metamorfoze odredena mineralna asocijacija, stabilna pri uvjetima llizeg pitiska i ten1perature, postaje nestabilna i prelazl u asocijaciju koja je stabilna u promijenjenim

uvjetima (ilit i montmorilonit prelaze u serieit i hlorit,odnosno glineni sedimenti u filite, mikasiste i gnajseve). Padom temperature i smanjenjem pritiska kad retrogradne metamorfoze uz uticaj razliCitih rastvora nastaje nova asocijaeija koja je stabilna u promjenjenim uslovima (takvom metamorfozom gabro pre1azi u zeleni skriljac, a peridotit u serpentiniL iz granata nastaje hlorit, a iz hornblende i bazicnih plagioklasa nastaju hlorit i sosirit). Retrogradna metamorfoza se odvija veorna sporo. dok Je progradna brza. Vrste metamorfoze kojima mogu biti podvrgnute postojece stijene su : -kataklasticna iii kineticka metamorfozs. kojom su stijene podvrgnute jakom usmjerenom pritisku pri relativno niskoj temperaturi u povrsinskom dijelu litosfere, a rezultira drobljenjem minerala i stijena, -termalna metamorfoza, kojom su stijene podvrgnute povisenoj temperaturi i relativno niskom pritisku (uglavnom kod prodora magme prema povrsini) ,a rezultira djelimicnom promjenom hemizma stijene. Njome su zahvaeene uglavnom manje mase stijena na kontaktu s magmom, pa se takva n1etamorfoza nazi va kontaktna, -dinamotermalna metamorfoza, kojom su stijene podvrgnute djelovanju temperature i usmjerenog pritiska u dubljirn dijelovima litosfere, a rezultira prekristalizacijom minerala, odnosno djelimicnom iii potpunom promjenom hemizma, strukture i teksture stijene. Buduci da ovakva metamorfoza zahvata siTa podrucja i vece mase stijena naziva se i
regionalnom.

-plutonska mctamorfoza, kojorn su stijene podvrgnute djelovanju visoke temperature i hidrostatickog pritiska u najdubljim dijelovima litosfere, a rezultira promjenom hemizma stijene i njezine strukture i teksture.

70

71

Stika 27. OkcQsta (a)1 !kri/java (6) reksruru

Slikll 26, j\i!ke slruktllre lI/etul1/urfnih sf!ienu

Kod masivne teksture zrna u stijeni su rasporedena bez vidljive orjentacije 3.4.2. Sistematika metamorfnih stijena Metamorfne stijene se mogu razvrstati prema: vrstl 1 mtezitetu metarnorfoze, porijeklu minerala od kojih su izgradene i kvantitativnom mineralnom sastavu i teksturnilll svojstvima. Sistenlatika prema porijeklu materijala od kojih su izgradene stijene nije pouzdana, jer u veeini slucajeva nije mogu6e odrediti porijeklo minerala odnosno razlikovati ortoskriljce (nastale metamorfozom magmatskih stijena) od paraskriljaca (nastalih metamorfozom sedimentnih stijena). Podjela prema kvantitativnom tnineralnom sastavu i teksturnim karakteristikama odreduje sarno one metamorfne stijene koje su nastale regionalnom metamorfozom, pa je zato manjkava. Stoga ce ovdje biti prikazana podjela metarnorfuih stijena prema vrsti i intenzitetu metamorfoze (tabela 6.)

Klastiene metamorfne strukture su: -porfiroklasticna, kod kojt se manji fragmenti primarne stijene iii veca mineralna zrl1a nalaze u sitnozrnastoj zdrobljenoj 11lasi, -brecasta, kod kojc su ostala saclIvana jczgra primarnih mineral a obrubljena sitnozrnastim, zdrobljenim agregatom, -kataklasticna, kod koje su mincrali zdrobijeni i razlol1lljeni S10 je posljedica mehanicko& drohijenja primarnih stijena zbog djelovanja usmjerenog pritiska. Ako su u 111etmnorfnoj stijeni vidljivi ostaci strukture primarne stijene lakva se struklura naziva reliktnom (npr.reliktna struktura pjescara je hlastopsamitska). S obzironl na rasporcd minerala U l1letamorfnirn stijenama, medu najtipicnije teksture uhraja se skril.java. kod kojt su minerali zauzeIi paralelan raspored zbog djelovanja usmjerenog pritiska u epizoni i mezozoni. Za rnetamorfne stijene karakteristicna je i cvorasta (okcasta iii flaserska) tekstura, kod kojc sLlneki minerali (ohicno.kvarc i fe1dspal) nakupljeni u mase lc6aste iii O\'alne forme a karakteristicna je za metamorfne stijene nastale u dubljirn dijelovima litosferc. Navedene teksture prikazane Sll na slid 27.

Tabela 6. Po4iela metamorfnih stijena prema vrsti metamo~foze

I SKUPINA
klasticne stijene
I

hornfelsi (korniti ) mermeri ( mrarnori )

NAZIV STlJENE VRSTA METAMORFOZE iIi metamorfne kataklasticna iii (mehanicka dislokacijske brece, kineticka deformacija, drobljenje miloniti ) hornfelsi, kontaktna metarnorfoza pelitski pjegavi skrilici kontaktna 1 regionalna kontaktni 1 skriljavi meffi1eri metarnorfoza

72

73

i regionalna IliSkunoviti kvarciti, metamorfoza grafitski kvarciti I skriljci niskog stepena regionalna metamorfoza ! filiti, zeieni skriljci i metamorfizma I argilosisti mikasisti, skriljci srednjeg i regionalna 1 plutonska gnajsi, visokog stepena metamorfoza amfiboliti, metamorfizma serpentiniti U prijedlogu evropskih normi, metamorfne stijene su razvrstane prema mineralnom sastavu ( sl ,2 8 )

kvarciti

I kontaktna

pretvaraju u finokraljusaste stijene sa reliktnim fragmentima primarnih minerala. . Hornfelsi ( korniti ) su finozmaste kontaktno meamorfne stijene lzgradene od Zilla bez preferirane orjentacije. Komiti su uglavnom produkt~. termoko.ntitktnog izohemijskog metamorfizma glinovitih, laporovl11h 1 srodmh stl.1ena, a isto tako i vulkanskih stiiena na kontaktu sa magmatskim intruzijama.
J

Pjegavi skriljci su kontaktno-metamorfne stijene vrlo slabo lzraiene por~roblasticne strukture i skriljave teksturc. Nastaju termokontaktmm met31norfizmom slabog intenziteta od glinovitih

C"Ka.bt>n."
e"'Ep\doti iiI>! ", ... Tlnjcl. II:lo.W
Q~K .. "",

Fl"""t<bpati

""",,,!>lend.

Stika 28. Podjela metamorfnih stijena prema mineralnom sastavu (po EN 12407: 1996, page 14)

Metamorfne stijene razliCitog mineralnog sastava postiZu ravnotezu tokom metamorfizma u nekim odredenim,dovoljno sirokim granicama pritiska i temperature, pri cemu nastaju uvijek iste mineralne asocijacije, Na osnovu toga definisan je termin metamorfnih facijesa u kojima nastaju stijene razlicitog hemijskog sastava u odredenim fiziekim uvjetima.Koncepcija 0 metamorfnim facijesima primjenjena je za genetsku klasifikaciju metamorfnih stijena. Detaljnije karakteristike mermera, kvarcita, serpentinita i amfibolita date su u narednom poglavlju, a ovdje ce biti navedeni osnovm podaci 0 ostalim stijeama navedenim u tabeli 6. Miloniti su tektonske breee koje se sastoje iz heteroblastienih fragmenata, obieno mikroskopskih velieina, opkoljenih finom milonitskom pastom. Srecu se dliZ dislokacionih ravni, npr.ravni navlaeenja gdje se stijene u blizini ove ravni premjestaju, drobe i

Iaporovitih stijena. . . Filiti s~ nastali regionalnom meamorfozom glinovitih stijena u eplzom. Sast0.1e se od sericita, muskovita, hlorita, kvarca te grafita, kalcita i epidota. U filitima je koliCina muskovita (sericita) veea neao kod argilosista a manja nego u mikasistima. Struktura filita Je Iepidoblasticna, a tekstura skriljava. Uglavnom su iuekasti (sericiti), zelenkasti (hloriti ) i erni (grafiti). Ima ih na podrueju srednje Bosne, Podrinja i na podrucju Sane i Une. Zeleni skriljci nastaju regionalnim metamorfizmom na niskim temperaturama it bazicnih i intermedijarnih magmatskih stijena i njihovih lufova. Boja im potice od mineral a zelene boje: hlorit, epidot i aktinolit. Argilosisti (glineni skriljci) nastaju regionalnom metamorfozom glinovitih stijena uz jaci pritisak. Uz minerale glina ( ilit ) sadrie i sericit, hlorit i grafit. To su prelazne slijene, izmedu glinovitih stijena i filita. Struktura imje blastopelitska do lepidoblasticna a tekstura skriljava. Boja 1m Je SIva do cma. Ima Ih u srcdnjoj Bosni i Podrinju. . Mikasisti (Iisknnski skriljci) pripadaju grupi skriljaca srednjeg i vlsokog stcpena metamorfizma. Nastali su regionalnom metamorfozom glinovitih stijena, argilosista i filita. Struktura im je lepidohlasticna do porfiroblasticna, a tekstura skriljava. Glavni sastojci su liskuni i kvarc. Boje su sive i crne. Gnajsi su nastali metamorfozom visokog stepena iz kiselih magmatskih stijena, arkoza i glinovitih skriljaca itd., u okviru epizone i mezozone. Sastoje se od kvarca, feldspata i liskuna. Struktura im je razliCita: granoblasticna, lepidoblasticna, nematoblasticna i porfiroblasticna., a tekstura skriljava i okcasta. Gnajsi su sive do erne boje, ovisno 0 koliCini obojenih mineral a, prije svega biotita.

74

75

3.4.3. Mineraloilke i petroioske karakteristike mermen., kvarcita, serpentinita i amfibolita

3.4.3.1. Mermer; (mramori) Mermeri su metamorfne stijenc nastale kontaktnom i regionalnom metarnorfozorn krccnjaka i dolomita. Prema mineral nom sastavu razlikujemo kakitske i dolomitske mermere pri cemu su kalcitski mermeri znatno VIse rasprostranjeni. Tekstura 1m je mas:vna (homogena). Strukture su granoblasticnc, razlicite velicine zrna. Cisti mermeri izgradcni su ad zrna kalcita iii dolomita koja su obicno izometricna i raz1i6ito srasla. Pri obradi mermera vazna je veliCina zrna i naCin njhovog srastanja.Za dekorativne svrhc najbolji su sitnozrni mermeri jer se najlakse i najbolje poliraju. U mermerin1a se mogu sresti muskovit, kvare, alb it, hlori!, gralit, itd. Narocito moie biti veiiki sadrzaj muskovita ako su mermeri nastali mctamorfozom glinovitih krecnjaka. Mermeri bogati liskunima koji lokalno imaju elemente lepidoblasticne strukture nazivaju se cipoHni. Boja mermera ovisi od njegove cvrstoce. Aka Sll Cisti bijele su boje i saharoidnog sjaja ( gre. sakchar-secer ). Usljed sudrz.aja primjesa mogu biti zelenkasti, plavkasti, crvenkasti, sivi pa i crnL Crna boja potice od organske materije i veoma je nepostojana. Stetne primjese kod mermera predstavljaju pirit, magnctit, kvarc i organska materija.
3.4.3.2. K varciti Kvarciti su metanlorfne stijene u kojinla kvarc cini vise od 80 ~~ mase stijene. Nastaju kontaktn0111 i regionalnom mctamorfOzolll pjescara sa slicijskim vezivom iii od roznaca. Struktura im je granoblasticna ponekad mogu imati sacuvanu strukturu kvarcnih pjescara. U tiln slucajevima prirnarna klasticna zrna kvarca SlI nesta krupnija a rekristalisala silicijska masa obrazuje sitnozrne vijence oka primarnih zrna (heteroblasticna struktura). Teksture su masivne mada ima i skriljavih kvareita. Kvarcna zrna su u ovim stijenama cesta zupcasto srasla sto stijenama daje veliku cvrstinu. K vareiti su uglavnon1 monomineralne stijene izgradene ad kvarca. Cisti kvarciti su bijele boje ali su najcesce, zbog primjesa. sivi, mrki iIi crni. Sa sadrzajem iiskuna prelaze u kyarc-mikasiste. Kao sporedni sastojci u kvarcitima javljaju se disten, grafit, silimanit, epidot, itd.

zadriana i da ima temperaturu oko 400C . ona reagnje sa olivinom stvarajuCi serpentin. Na ovaj naCin mogu nastati velike mase stijena koje se nazivaju serpentiniti. Preobrazaj peridotita u serpentinite moze se, meclutim, u prirodi vrsiti i regionalnom metamorfozom u prisustvu vode. Serpentiniti su masivne teksture, ali ima i skriljavih, kada se nazivaju serpentinski skriljei. lzgradeni su uglavnom od serpentina koji moze nastati kako od olivina tako i od piroksena. Od sporednih sastojaka sadrie hromit, magnetit, talk, itd. Boja im je zelena, tamnozelena iii sarena. Najvece mase serpentinita nalaze se na Konjuhu i Ozrenu. U njn1a se javljaju 1ezista azbesta i magnezita. 3.4.3.4. Amfiboiiti Amfiboliti su stijene visokog kristaliniteta i visokog stepena metamorfizma. Nastaiu metamorfozom bazaltoidnih magmatskih stijena (orto-amfiboliti) iii bazicnih tufova i laporaea (para-amfiboliti). Razlikovanje ove dvije grupe stijena je izuzetno tesko. U najvecem broju slncajeva imaju nematoblastii'nu strukturu (stapicasta sa naglasenom paralelnom Oljentacijom hornblende). Postoje prelazi ka granoblasticnoj strukturi (granonematoblasticna). Skriljave su iIi l11asivne teksture. Zelene su do tamnozelene boje. lzgracleni su od amlibola ( hornblende) i plagioklasa (andezin). Mogu sadrzavati u malinl koliCinama granat, epidot, biotit, kvare, kaleit, itd. Najugu Krivajsko-konjuskog masiva kod Dubostice nalazi se masiv amfibolita ( lSxS km ). 3.4.4. Uvjeti gradenja u metamorfnim stijenama primjena metamorfnih stijena u gradevinarstvu Mermeri i kvarciti imaju povoljne karakteristike za povrsinske i podzemne radove pod uvjetom da nisu tektonski izlomlieni. Mermer se eijene kao izvrstan materijal. Odlicno se poliraju. Imaju "veliku primjenu u graclevinarstvu, kao i krecnjaei. Najvise se koriste kao arhitektonsko~radevinski kamen, i u kiparstvu. NaroCito su povoljni sitnozrni varijateti ler se lakse obracluju i potpunije glacaju. Pri proejeni kvaliteta mermera posebnu paznju treba obmtiti na prisustvo stetnih minerala: pirit, hematit, nlagnetit, limonit, kvarc. K \'arciti se u gradevinarstvu koriste ograniceno, preteino kao lomljeni kamen za sve grube gradevinske radove. Tereni igradeni od mermera i kvareita imaju promjenljive hldrogeoloske karakteristike, koje OVlse od stepena njihove razlomljenosti. Serpentiniti predstavljaju uglavnom nepovoljan medij za izvodenje povrsinskih i podzemnih radova. Povrsinski radovi otezani su

3.4.3.3. Serpentiniti Ako je vodi, koja je primarno bila u peridotitima, omogu6en odlazak, stvori6e se normalne peridotitske stijene. U slucajn da voda bnde

76

77

zbog njihove razlomljenosti do znatne dubine. To je rezultat matarnorfoze i prateceg povecanja zapremine kod transformacije olivina u serpentin. Zbog toga su na serpentinitima moguca klizanja manjih i vecih masa. Pored toga, takva podrucja podlozna su intenzivnoj eroziji, koja narusava reljef i dovodi do nestabilnosti kosina usjeka i zasjeka.
Prilikom izvodenja radova
U

ovirn stijenama prepofucljivo je brzo

Dok endogene sile, pokretima rnagme i snaznlm orogenim kretanjirna teie da s!vore neravnine na Zernljinoj povrsini, dotIe egzogene sile razaranjem ( fizickim i hernijskirn putem ) istaknutih dijelova na Zemljinoj povrsini i odnosenjem razorenog materijala u nize dijelove gdje ga akumuliraju, teze ka potpunoj pcneplcnizaciji odnosno zaravnjenju terena.
4.1. Endodinamika Endodinamika proucava djelovanje unutrasnjih sila Zemlje i procese koje te sile proizvode. Procesi koji se odvijaju u unutrasnjosti Zemlje uglavnom nastaju pod uticajem visokog pritiska i temperataure, a rezuitiraju magmatskom aktivnoscu i pokretima litosfere. Sloieni endodinarnicki procesi djeluju na Iitosferu od vremena postanka Zernlje. Oni su u geoloskoj proslosti rezultirali izdizanjima i spustanjima dijelova litosfere, formirajuCi pogodne prostore za sedimentaciju, kako u moru tako i na kopnu. Ti procesi su takode doveli do stavranja mnogih boranih planinskih vijenaca razlicite starosti kao i do sireqja okeanske kore. Sve te pojave. koje su bitno mijenjale izgled Zernljine povrsine, pracene su magmatizmom, metamorfizmom i seizrnizoill. Treba napomenuti da se izdizanja, spustanja, horizonlalna pomicanja te udaljavanja kontinenata s jedne stranei pribliiavanja, odnosno sudaranja s druge, odvijaju i danas, liZ popratne pojave identicne onima u geoloskoj proSIosti. Takvi (recentni pokreti ) predmet su proucavaqja neotektonike. Pojave koje nastaju djelovanjem endodinarnickih sila odrazavaju sc i u gradevinskoj praksi, narocito u podrucjirna gdje se njihova aktivnost i danas neposredno izraiava. 4.1.1. Tektonska aktivnost Mehanicki pokreti u Zernljinoj kori i gornjem omotacu, pod Cijim djelovanjem dolazi do kretanja i premjestanja stjenovitog materijala u litosferi, a time i do izmjene strukture geoloskih tijela, obuhvaceni su zajednickirn imenom kao tektonski pokreti. U sklopu pokreta u litosferi izazvanih endodinarnskirn silarna, vainu ulogu irnaju orogeni pokreti. To su yeorna jaki pokreti koji uzrokuju bitne prornjene postojeCih medusobnih odnosa stijena u dijelu litosferc. Karakterise ih boranje, rasjedanje i navlaceqje stijenskih kompleksa, a praceni su magrnatskom aktivnos6u i metamorfizmom uz oslobadanje seizmicke energije. Relativno su brzi, prostorno ograniceni, a rezultiraju izdizanjern velikih boranih planinskih vijenaca i nastankom depresija. Izdignuta podrucja izgraduju magmatske, sedimentne i metamorfne stijene s razlicitim medusobnim odosirna. U njirna se nastavlja tektonska aktivnost,

oblaganje izbijenih profila, kako bi se izbjegla pojava poput bubrenja i naknadnih odrona. Naprimjer, u tunelu kod Maglaja u tektonskoj zoni registrovana je montmorilonitna glina, nastala trosenjem serpentinita, sto je veoma usporilo i otezalo izvodenje radova. Skriljci llizeg stepena metamorfizn1a-argilosisti, filiti i hloritski skriljci-samo u svjeiem stanju imaju povoljna svojstva za temeljenje i izgradnju objekata na povrsini, ali je podzemni rad u njima dosta teiak. Ako je stijenska masa izrazito skriljava i uz to borana, odnosno tektonski poremecena, ubrzan je proces mehanicke i hemijske degradacije, sto rezultira debelin1 trosnirn povrsinskim pokrivacem i nepovoljnim svojstvima za gradenje. Zbog prilicno nepovoljnih fizicko-mehanickih karakteristika ave se stijene u gradevinarstvu gotovo i ne primjenjuju, izuzev za nasipanje (ali i tada su kategorisane kao slahiji rnaterijal). Ove stijene izgraduju vodonepropusne terene . Voda se u manjim kolcinam i izoliranim pojavama maze naCi sarno u zoni povrsinskog raspadanja. Tereni koje izgraduju skriljci viseg stepena metamorfizma-gnajsi, amfiboliti amfibolitski skril.ici, ako nisu izrazito skriljavi, imaju povoljne karakteristike za temeljenje objekata na povrsini i za radove u podzemlju. Kod radova u podzemlju yeCi problemi nastaju sarno u zonama gdje su stijene izrazito skriljave, te jaee razlomljene i trosne. Pri izradi podzemnih objekata, rnoguca je pojaya povecanog pritiska i suvisnog profila kod izbijaqja, pa je uputno brzo oblagaqje. U podrucjima izgradenim od skriljavih stijena oye grupe, kosine zasjeka i usjeka pri izvedbi saobracajnica vecinom su nestabilne. Upotreba skriljaca viseg stepena rnelarnorfizma u gradevinarstvu je ogranicena zbog njihoye skriljavosti. Amfibolit se koristi kao kvalitetan tehnicki kamen.
4.GEODINAMlKA

Gcodinamika je nauka koja proucava Zemlju s dinamickog glediSta ispitujuCi sile koje djeluju na Zemlju kao i posljedice djelovanja tih sila. Pod geoloskim silama i pojavama mogu se definisati sve one koje na rna koji nacin modifikuju spoljasni izgled i unutrasnju strukturu litosfere. Geodinamika se dijeli na endodinamiku (unutrasnja geodinamika) i egzodinamiku (spoljasnja geodinamika).

78

79

T
vulkanizam" metamorfizam i seizrnizam. ali slabijim intenzitetom nego u vrijeme izdizanja. Ovakva podrucja nazivaju se orogenom. Za razliku od orogena, stare stabilne kontinentalne mase nemaju izrazitijih tektonskih, magmatskih, metamorfnih I seizmickih aktivnosti, a nazivaju se kratonima u cijem sklopu su stitovi i platforme. Stitovi su nesimetricna blago uzvisena velika stabilna podrucja izgrac!ena od najstarijih stijena koje su bile izlozene jakom boranju j metamorfizmu. Ta su podrucja bez fanerozojkih sedimenata. Platforme su pretezno horizolltailla velika podrucja, takode izgradena ad jako boranih i nletal110rfisanih starih stijena koje su prekrivene mladinl. veoma slabo porenlecenim sedimentirna. Pokreti u kratonima su dugotrajni i uglavnom 'verikalni bez izrazitijih pr0111jena u prostomim odnosima mec1u stiienama. Ovakvi pokrcti nazivaju se epirogcni pokreti. o okolnostill1U koje rezultiraju orogenetskim pokretinla i prostoru u kojem oni nastaju postoje dvije koncepcije. One su osnovane nu raziiCitom tumacenju polozaja kontinenata od vremena nastanka Zemlj inc kore do danas. Fiksisticka koncepcija polazi od nepromjenljivosti polozaja kontinenata, liZ koje, iz geosinklinalnih prostora. nastaju i prirastaju mladi borani planinski vijenci. Gcosinkiinale su velika utonula izduzena 1 kontinuirana labilna podrucja u kojima se odvija dugotrajna sedimentacija 111aterijaia razliCitog sastavu i porijekla, a nalaze se izmedu relativno stabilnih rnasa iii uz njihoy rub. Proces nastanka boranih planinskih vijenaca iz geosinklinala prema fiksistickoj koncepciji, generalno gledajuCi odvija se u tri faze: -Prvu fazu karakterise nastanak I razvoj geosinklinala s nagomilavanjem velike koliCine preteino glinovitih i glinovitopjescarskih sedimenata koji UZroklljll spustanje njenog dna. Magmatska aktivnost se odvija u dubljim zonama. U sredisnjem dijelu najtesce se formira uzdignuce, tzv. sredisnji masiv. - Drugu fazu obiljczava izdizanje ostrvskih lllkova (kordiljera ili geosinkiinala) pod uticajcm kompresijskih pokreta. lzmec!u ostrvskih lukova formiraju se unlltrasnja korita, a prema kopnenim masama rubna. Geosinklinalno korito nastavlja se ispunjavati trosenjem kordiljera. U unutrasnjirn koritima nastaje talozenje klasticnog 111aterijala Uz sudjelovanje mutnih tokova u ovoj fazi nastajll karakteristicni f1isni sedimenti u kojim se izmjenjuj u krupnozrnaste i sitnozrnaste stijene (pretezno pjescari i laporci, odnosno glinovite stijene a lok~lno konglomerati i detriticni krecnjaci). Sedimenti su podvrgnuti pocetnom boranju koje je praceno izljevima lave i intruzijama sto Cini osnovu nastanka nove kontinentalne kore. I - Treca faza se odlikuje izdizanjima koja prvo pocinju u sredisnjem dijelu geosinklinala i sire se prema njenim krajevima. Nastaje kopneno podrucje s manjim izolovanim bazenima a obodni dijelovi su i dalje pod morem. Razaranjem mladih boranih i nedovoljno konsolidovanih planinskih vijenaca nastaje ishodisni materijal za postanak novih sedimenata. Zbog veoma jakog boranja, navlacenja i lomljenja naslaga izraien je magmatizam u obliku izljeva, erupcija i intruzija, a zastupljen je i regionalni metamorfizam. Konacno, na citavom podrucju geosinklinale izdignuti su i formirani veliki mladi borani planinski vijenci i udubljenja na rubovima i u mec!uplaninskim podrucjima. U udubljenjima se nastavlja sedimentacija. Mec!u sedimentima koji nastajll II zavrsnoj fazi orogenetskih pokreta kao posljedica razaranja mlac!eg gorja vazan je sediment molasa, izgraden od fragmenata razliCite velicine bez vidljivijeg sortiranja i slojevitosti. Prilikom navlacenja moze doCi do odronjavanja i urusavanja veCih blokova, nazvanih olistoiitima, Ovi blokovi s cela naviake bivaju ulozeni u nove nekonsolidovane klasticne sedimene. Takvi sedimenti, s fragmentima razlicite velicine nakupljenim bez vidljivog reda unutar kojih postoje olistolitL nazivaju se vild flis. Tokom orogenetskih pokreta u ortogeosinklinali odvija se izrazito jaka magmatska aktivnost. U pocetkll je to inicijalni 111agn1atizam zastupljen uglavnom peridotitima, gabrima i dijabazima, odnosno ofiolitima iii zelenim stijenama, nakon koga slijedi sinorogenetski, pretezno sa granitima. Nakon sinorogenetskog slijedi supsekventni magrnatizanl sa andezitima, dacitirna i riolitima uz granitske intruzije. Zavrsna magmatska aktivnost u sklopu orogeneze u ortogeosinklinali naziva se finalni magmatizam, koji rezllltira bazicnim eruptivnim stijenama sa prevladavanjem bazalta i stijena alkalijske grupe s feldspatoidima. Prema fiksistickoj koncepciji na prikazani nacin su nastali nasi Dinaridi te Alpe i Karpatobalkanidi. Najizrazitiji predstavnici fiksisticke koncepcije koji su istrazivali terene Bosne i Hercegovine i susjednih drzava bili su austrijski geolog J,Kober i francuski J,Aubouin. L. Kober navodi da geosinklinalno podrucje prelazi u orogen zbog pritiska koji izazivaju nataloteni sedimenti i kontinentalne rubne mase. Kad labilno dno geosinklinale dode u fazu u kojoj ne moze izdrzati teret sedimenata, boene pritiske i visoku temperaturu II dubljim dijelovima, one se lomi, centralni diD se izdize, a bocni dijelovi se boraju i navlate na kontinentalne obodne mase. Tako nastaje dvostrllki orogen
( s1.29 )

80

81

Slika29. Koberovo interpretirw?jc dvostrukog orogena, l{jevo iz 1921 god, a desno iz 1931 god. (preuzeto iz : Herak, 1984)

J.Aubouin je, proucavajuCi Dinaride, izradio shemu pojavljivanja geosinklinale u parovima ( s1.30 ).

Slika 30. Aubouinova shema geosinklinafc u parovima ( SM-sredi!inji masiv, Eu~eugeosinklinala! P-prag, Mio - miogeosinklinala) (preu:::eto j:::. Herak 1984)

S obzirom na saslav stijenskih kompleksa i strukture utvrdio je i simetriju u njihovom ponavljanju. Prema sbvacanju J .Aubouina u geosinklinalnom prostoru kao cjelini postoje: -sredisnji masiv koji je nastao u fazi razvoja geosinklinale i simetricno dijeli geosinklinale na parove. To je prvi izdignuti planinski vijenac, intenzivno boran i razlomljen, ali sa slabije izraenim metamorfizmom. Erozijom tog masiva nastaje materijal kojim se ispunjava geosinklinala; -eugeosinklinale, kojima je u fazi nastanka i razvoja svojstven tzv-inicijalni magmatizam s ofiolitima Hi baziCnim i ultrabazicnim stijenama (peridotiti, gabri, dijabazi itd.). Ta se podrucja nalaze u sredisnjim dijelovima geosinklinale, s jedne i druge strane sredisnjeg masiva. Posto se ispune sedimentima dolazi do boranja pracenog magmatizmom kiselog sastava (graniti i njima slicne stijene) i izdizanja velikih planinskib vij enaca; -pragovi, uzdignuca u geosinkinali sa specificnom sedimentacijom neritskih naslaga, a odvajaju eugeosinklinalne prostore ad miogeosinklinalnih; -miogeosinklinale, bez inicijalnog magmatizma sa sedimentima specificnog sastava, grade i vel ike debljine. One se nalaze u rubnim

dijelovima geosinklinale, uz rubove kontinental nih masa. Iz miogeosinklinale izdizanjern nastaju planinski vijenci s naslagama debelim i vise od 10 km. Prema Aubouinovu tumacenju Unutrasnji Dinaridi ( Supradinarik, prema Heraku, 1986,1991 i 1995 ) nastali su iz eugeosmkhnalnog prostora, cemu je dokaz postojanje ofiolita, a Vanjski Dinaridi (Adrijatik, Epiadrijatik i Dinarik prema Heraku, 1986,1991 ,1995), s velikom debljinom sedirnenata i bez ofiolita nastali su iz rniogeosinklinale. Istraiivanja orogena rezultirala su spoznajama 0 njihovoj raz1i6it05ti, na osnovu cega je zakljuceno da iz svih ortogeosinklinala nisu nastali planinski vijenci jednakib karakteristika. S tim u vezi tazlikuju se : -alpinotipna orogencza, s prevladavajucim velikim navlakama i umjerenim magmatizmom, -andski tip orogeneze, s prevladavajucim boranjem blokova uz izrazito lomljenje i rasjedanje i S VCOlna intenzivnim magmatizmom, -jurski tip boranja (nazvan po planini Juri), kod kojeg se krovinske naslage, otkinute od podloge, boraju i lome neovisno 0 poremecajima podine, -germanotipno (saksonsko) boranje, s poremecajima koji se odvijaju unutar starih stabiliziranih masa, a prati ih pojava dijapirizma. Mobilisticka koncepcija bazira se na mijenjanju polozaja dijelova litosfere tokom razvoja Zemlje. Njezin se pocetak vezuje uz istrazivanja A,Wcgenera koji je 1912. god. nakon provedene analize procesa nastanka kontinenata i okeana zakljuCio da se kontinenti pomicu, time JC dato logieno tumacenje slicnosti obrisa nekib kontinenata

( sUI ).

82

83

T
I

Slika 32. Glavne p/oce /irosfcre, l-glavna podrucja subdukcije, 2-okeanski hrptov; (grebeni )SIre/ice ozacavaju smjer krelanja ploeG ( po Sul/ardu, preuzeto iz Heraka, ]984 )

Slika 31. Podudaranjc kOl1lura kontincnata pu rubovima kont;nentskog praga (selja)tamniju podru{ja o:::acavajll l1?/esta moguceg prekril'at?ia, a sljetlija mogui'e pra:::nine (po Bul/ardu, Everetfu i Smithl!, prcuzeto iz . Herak, 1984 )

Plote litosfere su elasticne, ali ujedno i dovoljno krute da mogu zadrzati svoj oblik. Pokreti u astenosferi rezultiraju pomicanje ploca duz granica koje mogu biti divcrgentne ( konstruktivne iii akrecijske), konvergcntne (destruktivne iii konzumacijske) transformne (neutntlne iIi konzervativne), sto se vidi na slid 33.

Mobilisticku koncepcija obuhvata U osnovi sve one stavove koji zastupaju kretanje ploea litosfere po plasticnom sloju astenosfere. Uzroci kretanja ploea dovode se u vezu sa konvekcijskim (topiotnim) strujanjem koje je u neposrednoj vezi s kretanjelTI maglne, ali i gravitacijskim silama. Kretanja u litosferi objasnjavaju se i privlacnim silama Sunca, Mjeseca i drugih svemirskih tijela. Ona izazivaju kretanja magme, sto rezultira velikinl valovitim izvij anj em, oscilacijama i lomovima u Zemljinoj kori, te kretanju njezinih odvojenih dijelova. Na mobilistickoj koncepciji razvijena je sredinom 60-tih godina ovog vijeka koncepcija nove glabalne tektonike odnosno tektonika ploe. Prema njoj litosfera je sastavljena od sest velikih i veceg broja manjih ploea koje leie i pomieu se po astenosferi ( s1.32 )

---

~\:=-~====~:~:~:~:~~~:~.====
I '""" ,,,,,,. (8""",1"
>

OKean~.e

!cOre

~ub<lu.c.J" ~ ('Dfl2uma"'j~)

o;;ea,,""""'"

SI.33. Graniee ploeG UfOs/ere (prema: Beiser, 1975, dopunjeno)

U slucaju divergcntnih granica ploce se udaljavaju, a mjesta udaljavanja popunjavaju se novom okeanskom korom bazaltnog sastava. Divergentne granice jos se nazivaju i zonama sircnja ("spreading"), a markirane su hrptovima i uzvisenjima na dnu okeana. Za te zone karakteristieni su potresi plitkih iarista.

84

85

Konvergente granice su mjesta na kojima se ploce priblizavaju, a nazivaju se JOS 1 zonama subdukcije. Razlikuju se duboke iii B-subdukcije (nazvane po seizmologu Benioffu) i plitke, kontinentalne (krustalne) iii A-subdukeije (nazvane po Ampfereru, odnosno Amstutzu). B-subdukcije nastaju naJcesce uz rubovc kontinenata, a morfoloski su markirane dubokim brazdarna i u odredenim slucajevima ostrvskim lukovima. U tim se podrucjima okeanska kora podvlaci pod kontinentalnu, sto je praceno izraZenim vulkanizmom andezitskog sastava i potresima plitkog, srednje dubokog i dubokog zarista. Prilikom subdukeije dogada se da dijelovi (iii komadici) okeanske kore ( koja se redovno, zbog velike gustoce, subducira-podvlaci, pod kontinentalnu ) budu otrgnuti od podloge i navuceni na kontinentalnu koru. Ta se pojava naziva obdukcijom, Njome se objasnjava razlog postojanja ofiolita na kontinentu. S tektonikom ploea povezan je speeifican sedimentni kompleks nazvan melanz (fr.melange) . To je dijelom haoticni sediment s fragmentima razlicitog porijekla i velicine, ad pelita do olistolita. Razlikuje se tektonski mel ani (nastao pretezno u zoni subdukeije ), ofiolitni melanz ( u kojem prevladavaju fragmenti ofiolitnih stijena ) i olistostromni melani (nastao podmorskim gravitacijskim klizanjem). A- subdukcije odvijaju se u kontinentalnoj kori, a plitke su zbog njezine krutost! koja ne dopusta vece podvlacenje. Pri priblizavanju i sudaranju dviju kontinentalnih ploca dolazi do odvajanja i smieanja gomjih dijelova kontinentalne kore kojima je najcesce zabvacen sedimentni pokrovo Odvojeni dijelovi su potiskivani i formiraju izokline i polegle bore. Zbog jakog trenja u dnbljim dijelovima kontinentalne kore ovaj proces nije stalan. On se povremeno ( nakon savladavanja tTenja ) ponavlja, sto moze rezultirati nastankom sistema navlaka, A-subdukcije mogu biti manifestovane i vulkanizmom kiselog sastava, te pojavom potresa plitkih i srednje dubokih zarista. Ako se ploce horizontalno pomicu (klize) jedna uz drugu, onda ne dolazi do nastanka nove kore ni do unistavanja postojece. Te su granice markirane dubokim rasjedima s horizonntalnim kretanjem. Pri tome pomak po pruzanju moze naglo prestati na obje strane iIi promjeniti oblik i smjer kretanja. To su transformni rasjedi. Ve6ina njih nalazi se u okeanskim bazenima, a zarista njihovih potresa su plitka. Tokom istraiivanja okeanskih prostora uocena su morfoloski razlicito gradena podrueja spojeva kontinenata i okeana, pa su izdvojena dva osnovna tipa: atlantski iii pasivni kontinentalni rub i pacificki ili aktivni kontinentalni rub. Nairne, spoj Pacifickog okeana s okolnim kontinentima ujedno predstavlja ( uglavnom ) i subdukcijsku granicu

r. . .: .

I
I I
I

pacificke ploce, dok obale Atlantskog okeana predstavljaju sarno granicu izmedu kontinentalne i okeanske kore ( na istoj ploCi ), pri cemu se granica izmedu ploca nalazi u sredini Atlantika (srednjeatlanski hrbat, akreacijska, odnosno divergentna granica). Proces orogeneze se, prema tektoniei ploca, dogada u zoni kolizije dviju ploea, oct kojih barem jedna nosi na sebi kontinentainu koru. Razlikuju se dva osnovna tipa orogeneze: kordiljerski i kolizijski. Kordiljerski tip orogeneze dogada se iznad dijela okeanske ploce koja se subdueira ( podvlaCi ) pod ostrvski Ink ( primjer, podrucja Japana i Filipina slika 34 ),

I
I

Slika 34. Jednafaza orogeneze kordiljerskoglipa.- K-kontinentaina kara, N-neritik, 0okeanska kara, MF-metamorfna fronta, GD-gabro i dioriti, S-mjesto subdukcije, 0embrionalna orogenezQ, F-jliS, M-meiani (prema Dewey & Bird, modifikovano, preuzeto iz: Herak J984 )

Kolizijski tip orogeneze nastaje kod duzeg trajanja subdukcije. U tom je slucaju izraZena jaka konzumacija okeanskog dijela ploce pa doiazi do sudaranja dva kontinenta ( slika 35 ), naprimjer, Himalaji.

OF

o
Slika 35. Zavrfnefaze orogeneze kolizijskog tipa-sudar dva kontinenta:K-kontinentalna kara, O-okeanska kara, P-plast ( omotac j. OF-ofioliti, F-flis, M-molasa, D-delta (prema: Dewey & Bird, modifikovano, preuzeto iz Herak, 1984)

Postoje takoder i misljenja 0 moguCim kombinacijarna navedenih tipova orogeneze, kao i 0 promjenarna smjera subdukcije.

86

87

Dakle, teorijom tektonike ploca objasnjava se ukupna tektogenez~ litosfere, ali i popratne pojave kao sto su magatizanl, nlctamorfizam 1 seizmizam. Pristalice navedene koncepcije nalaze dokaze za svoje pretpostavke, ali naglasavaju mogucnost varijacija i potrebu da se svaka pojava posebno ispita radi sto tacnije rekonstrukcije razvoja litosfere i procesa i pojava koje se u njoj dogadaju. Obzirom da je osnovno obiljezje evolucije nepovratnost procesa, nema realnog opravdanja da se danasnje stanie nepromienjeno projektuie u bilo koje razdoblje geoloske proslosti. Navedeni podaci ukazuju da ima dovoljno razloga da se 0 tektonici razmislja na mobiiisticki nacin, ali samo u mjeri koiu dopustaju poznati odnosi danas i utvrdena stanja u geoloskoj proslosti. 4,1.1.1. Slojevi i geoioske strukture stijena Sloj jc elementarni oblik pojavljivanja sedimentnih stijena u prostoru nastao talozenjem istovjetnog materijala pod nepromjenjcnim uvjetima sedirnentacije. Prvobitan polozaj slojcva je skoro redovno priblizno horizontalan. Sarno izuzetno. slojevi 1l10gU U lzvjesl10j uljeri i u toku smnoga talozenja da zauzmu i kosi (nagnuti) polozai i to u priobalskim dijelovima bazena, dcltama, oko koralskih sprudova, u koritima rijeka itd.. U veCini slucajeva nagnutost i savijenost slojeva posljedlca je naknadnih tektonskih poremecaja. Svaki sloj irna donju i gornju povdinu siojevitosti. Odstojanje od jedne do druge povrsinc prcdstavlja debljinu sloja. Razlikujemo stvarou debljinu (d) koja predstavlja najkrace rastojanje iii okomien izmedu slojnih ploha i prividnu debljinu (d,l koja se cesto javlja na izdancima, u istrainim busotinama, podzemnim radovima itd. Prema debljini sloja razlikujemo: liske 5 mm), plocc (S-5mm), sJojeve (5-60 em) i banke (60-300 em). Masivni sedimenti nemaju izrazenu slojevitost. Svaki sloj ima svoju podinu i krovinu. Podinu jednog sloja Clni onaj sloj koji leii ispod njega a njegovu krovinu predstavlja sloj koji Ieii preko njega. Odredvanje poloiaja slojeva omogucuju njihovi dijelovi koji se pojavljuju na povrsini (izdanci), Kod svakog izdanka nagnutog sloja potrebno je razlikovati pruzanje sloja, smjcr pada (azimut) i ugao nagiba (s1.36 ). Pruzanje sloja je njegovo presjeciste sa vodoravnom ravninom. Smjer pada sJoja (azimut) pokazuje na koju je stranu svijeta sloj nagnut. Ugao nagiba je ngao sto ga sloj zatvara sa vodoravnom ravninom.

Stika 36. Elementi p%ioja nagnutih slojeva

Pruzanje sioja i smjer pada sloja stoje uvijek meciusobno pod uglom od 900. Prema tome dovoljno je odrediti sarno smjer pada sloja (azimut) na terenu, iz cega odreciujerno i pravac pruzanja sloja. Kod vertikalnog sioja mjcri se sarno njegovo pruzanje, dok se kod horizontalnog libelom provjerava njegova horizontalnost. . .. . . . Slojevi se u prirodi javljaju kao hOrlzontaim, kOSI, vertIkalm , prevrnuti. Da bi utvrdili koji su slojevi prevrnuti neophodno je prije svega utvrditi nihovu staros!. . .. Medusobno paraieini slojevi koji su vremenskl kontll1111ranO talozeni, bez obzira na njihov nagib, nazivaju se konkordantnim iii konformnim slojevima (sI.37).

I I

!
I
i

:! i I LJH II, I hi i.
I-~

iii I
I

II

H-

Stika 37. Konkordantni slojevi: a-hori::,onatlni, b-uhrani, c-vertikalni, d-prevrnutj

Ako dva niza slojeva nisu vremenski kontinuirano talozena, anda ani mecisobno mogu biti pod nekim uglom. Takav odnos slojeva je diskordantan, Polozaj slojeva u prostoru ( pruzanje i smjer pada ) i ugao nagiba, uz poznavanje litoloskih svojstava i ruptura, omogucava procjene

88

89

o ponasanju tih stijena kada njihova prirodna ravnoteza bude poremecena gradevinskim radovima (npr.na trasi saobracajnice, itd.). Ovo je od posebne vaznosti za ocjenjivanje stabilnosti padina U odnosu na mogucnost pojavljivanja klizista. Vecu stabilnost i uopste povoljnije uvjete gradenja pruzaju masivni i bankoviti sedimenti u odnosu na tankoslojevite, ploeaste i listaste sedimente istovjetnog litoloskog sastava. U okviru sedimentnih slojevitih stijena najbolje se uoeavaju strukturni elementi formirani tektonskim putem kao sto su ras.jedi, bore, pUkotinc itd.

>1.1.1.1.1. Ras.jedi
Rasjed je osnovna strukturna jedinica u litosferi koja nastajc pomicanjem dijelova stijenske mase po pukotini koja se naziva parakiaza iii rasjedna povrsina. Po paraklazi se stijenske mase mogu izdizati, spustati iii uzduzno pomicati pod uticajem vertikalnih (radijalnih) i horizontalnih (tangencijalnih) pritisaka. Na rasjede ukazuju ostri kontakti naslaga razllcite starosti, zatim tektonska ogledala sa strijama, tektonske brece, niz izvora n8 kracem razmaku, morfoloske razlike, itd. Da bi definisali rasjed, moramo poznavati njegove osnovne elelnente h::ao sio su rasjedna povrsina, krila rasjeda, te skok i hod ( 81.38 ).

Kod rasjeda s vertikalnom rasjednom povrSl11om krila se oznacavaju prema stranama svijeta. Kada je kretanjem blokova zdrobljen siri pojas stijene rasjedna povrsina se pretvara u trodimenzionalno tijelo koje se naziYa rasjedna zona. Ona moze biti debela nekoliko decimetara do vise stotina metara. Skok kod rasjeda predstavlja yertikalno rastojanje izmedu dva rasjednuta krila (bloka). Hod iii bocni razmak je horizontalno rastojanje izmedu dva rasjednuta krila (bloka). Kad se krila po rasjednoj povrsini pomicll koso osirn hoda i skoka nastaje i horizontalni pomak paralelno sa pruzanjem rasjedne povrsine (paraklaze). Po vertikalnoj rasjednoj povrsini moze postojati sarno skok i eventualno horizontalni pomak paralelno sa rasjednom povrsinom. Sto se tice klasifikacije rasjeda najcesce se spomil'\iu dvije i to: a) po relativnom kretanju krila b) po odnosn prema sklopu okoline. Po relatiynom kretanju krila rasjedi se dijele na: normalne, reversne i horizontalne iii trasnkurentne. Normalni rasjedi su takyi rasjedi kod kojih se krovinsko krilo spustilo niz rasjednu povrsinu ( s1.38 ). Do iste pojave dolazi ako je podinsko krilo uzdignuto uz rasjednu povrsinu, kao i kombinacijom jednog i drugog kretanja. Normalni rasjedi obuhvataju i sve vertikalne rasjede. Normalni rasjedi su posljedica ekspanzije i grayitacije. Reversni ras.iedi imaju krovinsko krilo uzdignuto uz rasjednn povrsinu iii podinsko krilo spusteno niz rasjednu povrsinu, iii pak kretana oba krila u navedenim smjerovima ( s1.39 )

---I
!-::----:-----::c....--.O::...,.'"
0000000

RP

Stika 38. Poprecni prcsjek normalnog rasjeda sa eiementima RP-rasjedna povrl;ina, PK-podinsko krilo, KK-krovinsko krilo, s-skok, h-hod

Stika 39, RCl'crsni rasjed

Rasjedna povrsina je povrsma po kojoj je izvedeno relativno kretanje krila rasjeda. Krila rasjeda iii rasjedni blokovi su dijelovi stijenske mase sa jedne i druge strane rasjedne povrsine. Kod rasjeda sa kosom povrsinom razlikuju se krovinsko krila koje se nalazi iznad rasjedne povrsine i podinsko krilo koje se nalazi ispod rasjedne povrsine.

Horizontalni ili transkurentni rasjedi imaju krila koja se pomjeraju u pravcu pruzanja rasjedne povrsine. Pomjeranje krila moze biti u dva smjera, pa razlikujemo desne (dekstralne) i lijeve (sinistralne) rasjede, prema tome jesu Ii krila jedno prema drugome pomaknuta udesno ili ulijevo ( s1. 40 i 41).

90

91

,
Slika 40. Desni (a) i lijel'; (6) horjzontalni rasjed Slika -12 Horst (timor) i rov (graben)

Horst iii timor obiljezenje relativno uzdignutim sredisnjim dijelom, dok se bokovi s(epenicasto spustaju. Rov iii graben nastaje ako se sredisnji dio terena relativno spusta U odnosu na granicne rubne terenc. Trenje rasjednih krila pri kre(anju stvara na njihovim rasjednim povrsinama uglacane povrsine koje nazivamo gorska ogledala. Strije, odnosno brazde na njima ukazuju na pravac kretanja, a ponekad aka Sli dobro ocuvane i na sam smjer kretanja rasjednih krila.

4.1.1.1.2. Bore
Bore su strukturne jediniee litosfere koje nastaju savijanjem slojeva najces6e pod uticajem sila kompresije koje se prenose po slojevima. Slojevite stijene izlozene jednostranom iii dvostranom bocnom pritisku ( horizontalni iIi tangecijalni ) podlijezu povijanju odnosno ubiranju na razliCite naCine, gradeci pri tome razliCite naborne oblike. Pri oblikovanju bora samo izuzetno sudjeluju gravitacijske sile i dijapirski prodori, Bora se sastoji od izbocenog ( konveksnog ) i udubljenog ( konkavnog ) dijela. lzboceni dio bore je antikiinala, a udubljeni je sinklinala (s1.43 )

Slilw 41. Desni rusjed San Andreu." u SAD (California)

Rasjedi s horizontulnim kretanjem kod kojih na objc strane u pruzanju pomak naglo prestajc iii se mijenja oblik i smjer nazivaju se transformni rasjcdi~ Po odnosima prema sklopu okoline, rasjedi se klasifikuju prema tome kakav je polozaj rasjedne povrsine u odnosu na povrsine slojevitosti iIi ose sklopa. Izdvajaju se: uzduzni (Iongitudinalni), popreeni (transverzalni ) i kosi (dijagonalni). Specificne vrste rasjeda su makazasti i rotacijski rasjedi. Kod makazastih rasjeda hila su relativno razmaknuta na jednom kraju dok su kod rotaeijskih rasjeda krila relativno razmaknuta na oba haja rasjeda i to u suprotnim smjerovima. Rasjedi su u prirodi rijetko usamljeni. Obicno ih ima vise u nekom terenu pa se govori 0 sistemu rasjeda. Najesce su oni posljedica tektonskih poremecaja regionalnih razmjera. Grupe rasjeda grade slozene oblike kakvi se cesto ponavljaju u prirodi. Mogu se javiti kao: paralelni, koneentri"ni, radijalni, itd .. Slozeni strukturni obliei nastali rasjedanjem terena nazivaju se horst (timor) i roy ( graben) (s1. 42 ).

92

93

T
1

~
normalna

M
,
izoklina

lepezasta

Slika 44. Klasifiacija bora na osnovu odnosa aksijalne ravni i kri/a bore

Stika 43.Bora sastavijena od sinklinaleantiklinale u francuskih Alpa sjeverno od Grenlanda (iz Birkeland & Larson, 1989)

podrucju

Prevojna podrucja nabora nazivaju se sarniri, a izrnedu njih nalaze se krila (bokovi). Samir antiklinale zove se greben iii tjeme, a samir sinklinale zove se dno. Unutrasnji dio sinklinale je jezgro sinklinale (najmladi sedmenti), a unutrasnji dio antiklinale je jezgro antiklinale (najstariji sedimenti). Osa antikiinale iii osa sinlinale je zamisljena iinija presjeka aks~jalne ravni u horizontalnoj projekciji, koja oznacava pravac pruZanja antiklinale odnosno, sinklinale. Kad su oblici pravilni, ova iinija kod antiklinale ide sredinom grebena a kod sinklinale sredinom njenog dna. Prava koja prolazi kroz pomenutu osu, koja predstavlja liniju u horizontaJnoj projekciji, i dijeli antiklinalu, odnosno sinklinalu na dva dijela, naziva se aksijalna ravan. Bore su medusobno razlicite, kako po obliku tako i po dimenzijarna. Najcesce se razvrstavaju: a) prema odnosu aksijalne ravni (osna ravan) i krila bore, b) na osnovu odnosa aksijalne ravni prema horizontali. Prema odnosu aksijalne ravni (osna ravan) i krila bore, bore se dijele na : normalne, izokline i lepezaste ( sI.44).

Normalne ( simetricne ) bore imaju krila koja leze simetricno prema aksijalnoj ravni i to kod sinklinale krila konvergiraju ka aksijalnoj ravni na nite, a kod antiklinaJe na vise. Izokline bore imaju hila koja su vecim dijelom paralelna aksijalnoj ravni, pa i medusobno sarno su povijena u tjemenu ( kod antiklinale ), odnosno u dnu ( kod sinklinale ). Lepezaste bore imaju krila koja se lepezasto prosiruju u dnu sinklinale i tjemenu antiklinale. Na osnovu odnosa aksijalne ravni prema horizontali bore se dijele na: nspravne, kose, prevrnute, polegJe i zagnjurene (sl 45 ).

I I
I
I
l

uspravna

Slika 45. Klasijikacija bora na osnovu odnosa aksijalne ravni i horizontalne ravni (Uv - ugao vergence)

Uspravne bore, imaju uspravnu aksijaJnu ravan koja prema horizontali stoji pod uglom od 90 stepeni iii pod priblifuo vertikaJnim uglom. Kose bore, imaju aksijalnu ravan pod izvjesnim uglom prema horizontali. Prevrnute bore, imaju kosu aksijalnu ravan, krila im padaju na istu stranu, slojevi su na krovinskom kriIu norrnalni a na podinskom inversni ( prevmuti ). PoJegle bore imaju skoro iIi potpuno horizontalnu aksijalnu ravan, slojevi su na krovinskom krilu norrnalni a na podinskom inversni ( prevmuti ). Zagnjurene bore imaju ugao vergence (otklon aksijaJne

94

95

ravni od vertikaie ) veti od 90, tako da antiklinala ima oblik sinforme u samiru i obrnuto. Pored navedenih bora postoje i specijalni oblici bora kao sto ~u : koljenasta ( fleksura ). dijapirska itd. Koljcnasta bora iii monoklma bora koja se jos zove i fleksura ima u jednon1 krilu skoro horizontalne slojeve a u drugom vrlo strme. Dijapirska bora. je rezultat vertikalnog prodora pojedinih tijela ( so, gips. anhidrit, itd.) prema povrsini. Bore mogu biti proste i slozene. Proste bore su na terenu najcesce predstavijene jednom antiklinalom i jednom sinklinalom. Siozene bore u sebi sadrze vise prostih bora iii oblika drugog reda. Ako jedna slot.ena bora velikih dimenzija ima oblik slozene antikIinale onda se ana zovc antiklinorij i obrnuto, aka u cjelini ima koritasti odnosno oblik sinklinale. onda se zove sinklinorij ( sl.46 ).

Stika 46. Sinklinorij ( S) i ol1(ikiinorij (.4)

Sinkinorij i antikiinorij imaju clemente anaiogne sinklinali i antiklinali.

4.1.1.1.3. Pukotine
Pukotine su ravni diskontinlliteta uzduz kojih nije doslo do veCih pomaka u stijenskoj masi. Mcdu njima raziikujemo dijaklaze, pukotine nesto ve6ih dimenzija ( koje u sedirncntnim stijenama rnogu presjecati vise slojeva) i ieptoklaze manje pukotinc koje se uglavnom nalaze u povrsinskom dijeiu stijena. Veorna sitne pukotine, koje se ceslO ne mogu registrovati okonl, nazivaju se prsline. Pukotine mogu nastati u svim fazama postanka stijena. Formiraju se rastezanjem, stezanjem, i torzijom stijena. te pri konsolidaeiji ( magmatske stijene ), temperaturnim promjenama i slieno. Za njihovo potpunije definisanje potrebno pozna"ati slijedece karakteristike: naein postanka ( gcnezu ), polozaj u prostoru, orjentaciju, oblik. dimenzije, vrstu i karakterstike ispune. PoslOji vIse klasifikacija pukotina. Prema genctskoj kalasifikaciji pukotine se dijele na: -primarne ( iucenje, usiojavanje, dehidrataeija )

-tektonske ( paraleine osama nabora, paraieine rasjedima iIi pod nekim uglom) -pukotine rnehanickog raspadanja ( do dubine 15-30 m ) -gravitacione ( pri klizenju i odronjavanju ) -tehoogene ( nastaju pri miniranju, slijegan,iu i iskopavanju ) Primarne pukotine nasta!e su u fazi formiranja stijene, dok su ostale pukotine koje se zovu jos i sekundarne, nastale zbog djelovanja endodinamickih i egzodinamickih faktora kao i djelovanjem covjeka na vee formiranu stijenu. U fazi formiranja magmatskih stijena nastaju pukotine zbog promjene zapremine tokom h!auenja magme. Pri susenju vlaznih sedimenata i zbog prornjene zaprernine nastaju tzv.pukotine isusivanja. Usljed prekida u sedimentaciji formiraju se meduslojne pukotine iIi pukotine uslojavanja. Meuu sekundarnim pukotinama posebno znacenje imaju one koje su nastale djelovanjem pritiska na stijenu. Kod kinetickog razmatranja razlomnih deformacija osnovni kriterij predstavlja vrsta naprezanja koja je uzrokovala obrazovanje sistema pukotina. Prema kinematskoj klasifikaciji pukotine se dijele: -tenzione pUkotine -pukotine smicanja -relaksacionc pukotine Tenzioue pukotine javljaju se u naborima na spoIjriim krivinama sarnica, a uz rasjede kao posljedica kretanja rasjednih blokova. Obieno su otvorene, bez ispllne, ili su naknadno ispunjene razlieitim materijalom. Mogu biti nepravilne, socivaste iIi peraste (uz rasjede ). Javljaju se llpravno na pravac najmanjeg pritiska-03 . Pukotine smicanJa su po obliku obii'no bliske ravnima i pokazuju tragove kretanja ( em-dm pomjeranja blokova ) pre1azeei u rasjede. Zidovi su im g!atki i obieno blisko postavijeni tako da nemaju ispunu ( nisu zice ) a na zidovima obicno posjeduju strije ( brazde ) koje su paralelne pravcu kretanja. Nastaju paralelno sa smjerom srednje jakog pritiska (02 ) a sa smjerom najveceg pritiska (01) zatvaraju ostar ugao. Relaksacione pukotine nastaju u ravnima upravnim na smjer maksimalnog pritiska (od u fazi kada njegovo djejstvo prestane i nastupi relaksacija u stijenskoj masi. Pukotine su obicno zatvorene, zbijene i rayne. Na sliei 47. prikazan je polozaj pukotina prema kinematici nastanka njihov izgled

96

97

osteeenja bitna za stabilnosl kosina i iskopa; te mogucnosti koristenja kamena kao pnrodnog gradevinskog materijala. Podaei a pukotinama se nakon terenskih istrazivanja statisticki obraduju i grafieki prikazuju odredenim dijagramima. 4.1.1.1.4. Znacaj gradevinarstva proucavanja geoloskih struktura sa aspekta

Slika 47. Polaiaj pukotina prema kinematici nastanka i njihov izgled (b r smjer najveceg pritiska, 02 -smjer srcdnje jakog pritiska, br smjer najmanjeg pritiska; /-tenziona pukotina, 2-pukotina smicanjo, 3- relak..wciona pukotina)

Polozaj pukotine u prostoru odreden je koordinatama x,y z taeke u kojoj se ona nalazi. Kod duze pukotine njen polozaj se odreduju s dvije tacke ili viSe. Orijentaeija pukotine mjeri se geoloskim kompasom, a odredena je njenim elementima polozaja (smjerom i uglom nagiba za nagnute pukotine, pravcem pruianja za vertikalne, a utvrdivanjem horizontalnosti za horizontalne). Oblik pukotine odreduje se njenim oblikom po pruzanju (ravna, valovita, stepenicasta ) i oblikom njene povrsine ( glatka , hrapava ). Dimenzije pukotine definisu ~ezinu duzinu i sirinu. Vrsta i karakteristika ispune defini;;e materijal ispune pukotine i to prema mineralnom sastavu, granulometriji, cvrstoci i stepenu vlainosti. Ako su pukotine nastale kao posljedica veCih tektonskih poremecaja, ondaje njihov polozaj u odredenoj vezi s elementima nastale makrostrukture. Naprimjer, pri boranju i rasjedanju terena u slojevitirn stijenama nastaje sistem uskih, gustih, paralelno poredanih pukotina koje se zovu pukotinski klivaz. Kod rasjeda klivai moze biti paralelan s paraklazom iIi pod odredenim uglom na nju. U terenu se rijetko nalaze pojedinaene ( slucajne ) pukotine. Naprotiv, one su eesto koneentrisane i Cine sisterne pukotina. Za utvrdivanje osnovnih parametara sistema pukotina neophodno je odrediti broj zastupljenih istovrsnih pukotina prema kinematici nastanka, pojave pojedinacnih pukotina, medusobne odnose u prostoru medu istovrsnim pukotinama i ukupan broj pukotina u sistemu. Uz to, za cjelovito proucavanje sistema pukotina nuzno je utvrditi i sve karakteristike pojedinih istovrsnih pukotina i pojedinaenih pukotina koje Cine sistem. Istraiiva'1ie pukotina ima posebno znaeenje u sklopu inzenjerskogeoloskih istrazivanja terena, jer one upucuju na mehanicka

Za prognoziranje uvjeta gradenja na nekom terenu neoph~dno je pored drugih elemenata istraiiti i geoloske strnkture tog terena. Poznato je da rupture ( rasjedi, pukotine ) mogu prouzrokovati klizanje i odronjav~e terena, zatim pomicanje blokova u tunelima, itd. Tereni sa rupturama imaju manju stabilnost a lokom zemljotresa gradevinski objekti na ovakvim terenima trpe veea ostecenja. Prilikom izvodenja podzemnih radova kroz rupture moze doCi do prodora vode i gasova, 8tO moze zatim otdati, usporiti i poskupili izvocienje daljih radova. PriIikom ubiranja terena u okviru ubranih stijena formiraju se pukotine paralelne asi nabora koje se nazivaju klivaz. Navedene pukotine negativno uticu na fizicko-mehanieke karakteristike stijena. U dnu sinklinala prilikom izrade podzemnih prostorija javljaju se veei pritisci, a iznad podzemnih prostorija moze doei do naglog prolamanja stijena. Poznavanje ispucalosti stijenskih masa ima veliki znacaj kod projektovja kamenolorna tj.usvajanja geometrijskih karakteristika ( visina i nagib etaze, broj etaze i s1. ), naCin otkapavanja, kao i primjene kamena. Pukotine lueenja ( kackasto iIi paraleiopipedno i bankovito do plocasto ) znatno olaksavaju eksploataciju, a takode i obradivost rnagmatskih stijena. Meautim, ako su sistemi pukolina jako gusti veoma je tesko dobit; blokove odredenih dimenzija. Zbog naprijed navedenQg, prouCavanju geoloskih strnktura treba posvetiti posebnu paznju. . 4.1.2. Magmatizam Magma iz unutrasnjosti Zemlje prodire prema povrsini kroz ndiCite pukatine i kanak, posto popusti visoki pritisak pod kojim se pnmarno nalazi. Taj proces je posljedica manje gustoee magme od stijena Iitosfere ( sto dovodi do magmatskog uzgona ) i postojanja plinova, para i visoke temperature kojom magma topi stijene i siri postojece pukotine. Tokom prodiranja prema povrsini magma se postepena hladi i postaje viskozna, ujedno i manje pokretna. U slueaju da ana kristaIizira u ).itosferi, nastaju razlieite magmatske intruzivne stijene. Pojava zaostajanja "i kristalizacije magme u untrasnjosti naziva se plutonizam.

98

99

Magma predstavlja silikatni viskozni rastop, a to njeno svojstvo ovisi 0 hemijskom sastavu i temperaturi. lJ 99250/0 kolicine luagma je sastavljena od 0, Si, AI, Fe, Ca, Na, K, Mg, i Ti. Uz to ana sadrii .ios i neke lahkoisparljive komponente koje se zajednickim imenom nazivaju plinovima i paramn (CO" CO, S02. H 2 S, HCl. H 2 0, HF itd.). Prema naucniku Bowenu (1956) postoji sarno jedna izvorna magma bazicnog sastava iz koje kristalizacijskom diferencijacijom . nastaju sve vrste magmatskih stijena. S obzirom na visoku temperaturu magme o (600-1200 C) ona se moze hladiti hiljadama godina. Tokom tog vremena maze biti izvorom povremenih vulkanskih erupcija, izljeva i drugih oblika vulkanske aktivnosti na povrsini litosfere. Vaino je naglasiti da su pri jednakoj temperaturi, kisele magmc viskozne, a bazicne fluidalne. Sve manifestacije do kojih dolazi izlaskom magme na povriiinu nazivaju se zajednickirn imenom vulkanizam, a slikatni rastop koji izbija na povrsinu naziva se lava. Naprimjer bazaltska lava vulkanu Maunaloa na Havajima teee brzino111 oko 16 km/h. a kisela lava vulkana Mont Pele na Martiniku ( SI od Venecuele ) uz snizenu temperaturll uopstc ne teee. vee se poput tjesta izdize iznad vulkanskog grotla. Vulkan predstavlja zavrsetak duboke pukotine cjevastog oblika kroz koju magma izbija nu povrsinll litosfcre. Na tom zavrsetku obicno se formira kupast oblik (s1.48 ) nastao od lave. pepela i drugog eruptivnog materijaIa. Ljcvkasto udubljenje formirano na vrhu kupaste uzvisine naziva se kraterom.

NaCin rada i oblik vulkana ovisi 0 koliCini i sastavu plinova i 0 pokretljivosti 111agme. Ako u sastavu plinova preovladava vodena para ( sto je cesto karakteristika kiselih viskoznih lava, njezinim naglim oslobadanjem dolazi do ekspIozivne erupcije i nastaju vulkanske kupe (naprimjer, Vezllv, Etna, japanski i meksicki vulkani ). Medutim, ako je vodena para u podredenom odnosu ( sto je cest slucaj kod bazicnih fluidnih lava) , dolazi do mirnog izljevanja kroz pukotine litosfere bez formiranja vulkanske kupe ( naprimjer, havajski vuIkani ). Ponavljanje izliva moze rezultirati nastankom debelih ploca efuzivnih stijena na velikoj povrsini. Kad intenzivna vulkanska aktivnost prestane, na povrsinu mogu izlaziti razliciti plinovi i pare iz magme koja u unutrasnjosti litosfere jos nije posve ohladena. To su postvuIkanske pojave, a medu njima su vaznije fumarole ( vodena para i plinovi ), solfatare ( prevIadava sumporvodonik ), mofete ( llgIjen-dioksid ), gejziri ( vruca voda i para ). Tokom istorijskog razdoblja bilo je aktivno oka 800 vulkana rasporedenih u vise pojasa, ali vezanih za podrucja mladog boranog gorja i velikih tektonikom deformisanih zona ( s1.49 )

Slika 49. Ra5poredvulkana na Zem!ji (po Ramseyu, preuzeto iz Herak, 1984)

U podrucju SredozemIja poznati su vulkani Vezltv, Etna, Vulcano i Stromboli, a II ostalim podrucjima: EIbrus i Kazbek na Kavkazu, Ararat II Turskoj, Demavent u lranu, Dekkan u Indiji, Krakatall ( izmedu Sumatre i Jave ), Tamboro na Sumatri, Mt.Pelle na Martiniku, Mauna Loa ria Havajima, Fuji u Japanu, Meru i Kilimandaro u Afriei itd ..

Stika 48. Recentna erupc(ja vu/kana Cerro Negro ( Nicaraglloj (iz Birkeland & Larson, 1989)

100

101

4.1.3. Seizmicka aktivnost

transformnih rasjeda, a om jaCi. s dubokim zaristima, u zonama subdukcije ( sl.51 ).

Seizmicka aktivnost je rezultat endodinamskih procesa. a manifestuje se pojavama potresa. lznenadni poremecaji u Zemlji, koji so manifestuju kao potresi i vibracije u litosferi i na njenoj povrsini, poznati su pod opstim imenom trusovi. Kako se pri ovim potresima i vibracijama Zemlja "trese", trusovi se cesce u narodu nazivaju zemljotresi. Proucavanjem ove vrste dinamickih kretanja u Zemlji i njenoj kori bavi se posebna disciplina nazvana seizmoiogija. lako zem~jotresi traju svega nekoliko sekundi, na povrsini litosfere mogu izazvati katastrofalne posijedice. Prema uzrocima njihovog nastajanja, kao i prelna nacinu manifesacije san1ih potresa na Zemijinoj povrsini, zemljotresi se dijele na tektonskc, vulkanskc, urvinske i vjestacke. Glavnim potresin13 smatraju se ani koji SD nastali kao posljedica tektonskih poremecaja koji izazivaju pucanje i vibracije lito sfere uz oslobadanje energije. (s1.50 )

Slika 51. Raspored potresnih iarj.~ta ( hipocentara): lijevo-plitki potrest u podrucju okeanskog grebena;desno-spustanje iarista u zoni subdukcije ( prema Wvllieju, preuzclO i::: Herak, 1984)

Slika 50. San Francisko razrusen potresom tektonskog porijckla ( 1906 god,) (iz Birkeland & Larson, 1989)

Pretpostavlja se da tektonskim potresima pripada oko 90% svih potresa. Oni se javljaju u labilnim terenima, u kojima su stijene zahvacene orogenim pokretima, gdje dolazi do rasjedanja. Stoga su tektonski potresi uglavnom vezani za geosinklinalne oblasti a rijetko za stare ukocene stjenovite mase ( platforme ). Prema poslavkama Nove globalne tektonike potresi nastaju pomicanjem litosfernih ploea. Slabiji potresi plitkih zarista nastaju u podrucju okeanskih grebena

Vulkanski polresi javljaju se u vulkanskim oblastima, a dolaze najcesce kao prethodnica vulkanskim erupcijama. Nastaju usljed velikih napona u kanalu i proboja lave, a najcesce zbog eksplozije i iznenadnog oslobadanja gasova i para. Vulkanski potresi su znatno Ijedi , siabiji i manjih razmjera od tektonskih pOlresa, pa sc kao takvi smatraju lokalnim potresima. Pretpostavlja se da njima pripada oko 7% od svih potresa uopste. Hipocentri vulkanskih potresa nalaze se uglavnom na dubini od 30-50 km .. Urvinski (urusni ) potresi nastaju u onim dijelovima Zemljine kore, u kojima postoje supljine. pecine i drugi prazni prostori u litosferi, ali isto tako i na povrsini Zemlje u nestabilnim terenima. Ovi potresi su lokalnog karaktera i njima pripada oko 3 % od svih potresa uopste. Vjestacki potresi najcesce se javljaju u oblastima miniranja i eksplozija u vezi sa radovima u Zemljinoj kori. Najaktivnija seizmicka podrucj a na Zemlj i su: -cirkumpacificko podrucje uz rubove Tihog okeana ( odgovara subdukcijskim i u manjoj mjeri, transformnim rubovima pacificke ploce). gdje su registrovana zarista najjaCih potresa kojima se oslobada oko 80% ukupne seizmicke energije, -mediteransko-transazijsko podrucje, kojem pripadaju Sredozemlje, Mala Azija, Kavkaz, Iran, Pamir, Himalaji, Burma i Malajski arhipelag (adgovara zoni kolizije izmedu africke i indijske ploce s juga i cvroazijske ploce sa sjevera), gdje se oslobada ako 15% ukupne seizmicke energije. U svim ostalim seizmicki aktivnim podrucjima na Zemlji oslobada se preostalih 5% energije. Lokacije vainijih zarista potresa prikazane su slikom 52.

102

103

Stika 52.Raspored glavnih epicentara potresa na Zeml}i (po Gutenbergu, prellzeto I:::: Herak, 1984)

I Tipovi zgrada ( zgrade kod kojih nisu primjenjene aseizmicke mjerenja) Tip A- zgrada ad neobradenog kamena, seoske zgrade ad nepecene opeke, kuce oblijepljene glinom. Tip B-obicne gradevine od pecene opeke, zgrade od blokova i montazne zgrade od prirodnog obradenog kamena. kao i one s djelimicnom drvenom konstrukcijom. . TipC-armirano-betonske zgrade i dobro gradene drvene zgrade II KoliCinske karakteristike ( procentualni odnos ostecenih gradevina prema postojecem broju gardevina ) Pojedine-do 5% Mnoge-do50% Vecina-priblizno 75/j-o III Klasifikacija ostecenja 1. Prv; stepen- lahka ostecenja: sitne pukotine u malteru, osipanje komadi6a maltera i ljuskica bojc sa zidova i plafona ( stropova ). 2. Drugi stepen-umjerena ostecenja: lnanje pukotine u zidovima, opadanje krupnih komada maltera, padanje crijepa sa ITova, pojava pukotina na dimnjacima i padanje dijelova dimnjaka. 3. TreCi stepen-te:i:a ostecenja: vece i dublje pukotine u zidovima, rusenje dimnjaka. 4. Cetvrti stepen- razaranje: pucanje zidova. otvorene pukotine, djelimicno rusenje zgrada, razaranje konstruktivnih veza, rusenje unutrasnjih zidova. 5. Pet; stepen-totalna oste6enja: potpuno ruset\ie zgrada. IV Grupirana obiljezja skale a) Ljudi i okolina koja ih okruzuje, b) Gradevinske konstrukcije, c) Prirodne pojave. Intenzitet potresa ( izrazen u stepenima od V do XII ) V O Jak potres-potrcs koji budi iz sna a) Potres tog stepena osjete svi !judi u kucama i mnogi pod vedrim nebom: mnogi se bude iz sna. Zivotinje su uznemirene. Zgrade se potresaju iz temelja. Predmeti koji vise

Mjesto nastanka potresa u dubini Zemlje nazi va se hipocentrom, a mJesto vertikalne projekcije hipocentra na povrsini u kojem se osjeti najjaCi udar, naziva se epicentrom. Intenzitet potresa u epicentru oznacava se s 10, a na bilo kom drugom mjestu s Im.Linije koje spajaju sva rnjesta jednakog intenziteta potresa jesu izoseiste. JaCina potresa u epicentru oznacava se stepenima, a na temelju skale intenziteta. Prvu opisnu skalu intenziteta dao je Pignatoro 1783 godine, a do danas ih je bilo u upotrebi 38. Koriste se jos svega cetiri: -Mercalli-Cancani-Siebcrgova skala (MCS ) iz 1917. godine s 12, koja se 1 danas koristi kod nas, -Modificirana Mercallijeva skala ( MM) s 12 iz 1931. godine ( koristi se u SAD-u ), -Japanska skala sa 7 iz 1950, i -Medvedev-Sponheuer-Karnikova skala ( MSK-64) iIi UNESCO-skala s 12 iz 1964 godine. S obzirom na opisane karakteristike intenziteta potresa, skala MSK-64 najpotpunijaje ( i za gradevinarstvo najprihvatljivija ) od svih do sada predlozenih jer polazi od vrste gradevina te vrste i koliCine ostecenja nastalog potresom odredenog stepena. s Osnovne karakteristike od kojih polazi MSK-64 skala, podjelom i opisom potresa od V do XII stepena, prikazane su u nastavku. Podjela u ska1i:

104

105

jako se njisu.Slike na zidovima se pomicu. U veeini slucajeva zaustavljaju se salovi s njihalom, ako je udar okomit na ravninu njihanja. Nepricvrsceni predmeti se pokrceu. Nezatvoreni prozori i vrata se nji.sll. TekuCine se izlijevaju iz otvorenih posuda. b) Moguee su stete prvog stepena na pojedinim zgradama tipa A. c) Mogueaje promjena izdasnosti izvora. VIO Dosta jak potres-potres koji izaziva paniku. a) Potres osjete svi Ijudi u kueama i pod vedrim neborn. Ljudi istrcavaju iz ku6a na ulicu, a neki gube ravnoteiu. Domace zivotinje bjeze iz stala. U mnogim slucajevima lome se stakleni predmeti i posude. Mala crkvena zvona pocinju zvoniti. b) pojedine zgrade tipa B i mnoge zgrade tipa A trpe ostecenja prvog stepena. Pojedine zgrade tipa A trpe ostecenja drugog stepena. c) U nekim vlaZnim tlima moguce su pojave pukotina sirine do I em. U pJaninskim predjeJima mogu6e su pojave kJizanja. Mijenja se izdasnost izvora i nive vode u bunarima. VIIo Silan potres koji izaziva ostecenja gradevina a) Ljudi bjeze iz kuea u panici, a mnogi tesko odrzavaju ravnotezu. Potres osje6aju Ijudi i u vozilima koja se kreeu. Velika zvona zvone. b) Mnoge zgrade tipa C trpe stetu prvog stepena, a mnoge zgrade tipa B stetu drugog stepena. Na mnogim zgradama tipa A nastaju stete treeeg stepena, a na pojedinim stete cetvrtog stepana. Na mjestima gdje su putevi zasjeceni u padine mogu se pojaviti klizista i pukotine. Na spojnicama cjevovoda nastaju osteeenja,a u kamenim ogradama i zidovima pukotine. c) Na vodenim povrsinma nastaju valovi, a voda se muti zbog dizanja mulja. Nivo vode u bunarima se mijenja, kao i izdasnost izvora. PreSllsenl izvon St: mogu ohnoviti, a aktivni presusiti. Rjede nastaju kJizista na sljunkovito-glinovitim obalama.

VIII Stetan potres-potres koji izaziva jaka ostecenja zgrada a) Opei strab i panika: potres se jako osjeca i u automobilu u pokretu. Grane na drveeu se lome. Tezak namjestaj se pomice, a djelimicno i prevrce. Vise6i predmeti (lusteri) djelimicno se oste6uju. b) VeCina zgrada tipa C trpi stete drugog stepena, a poneke zgrade iz ove grupe trpe stete treceg stepena, a pojedine cetvrtog. Mnoge zgrade tipa A imaju osteccnja cetvrtog stepena, a pojedinc petog. Rijetko dolazi i do lorna cjcvovoda na spojeviIna. Statue i kameni spomenici okrecu se ake svog postolja, a ponekad i prevrcu. Kamene ograde i zidov1 se fuse.
c) Dolazi do klizanja tla na bokovima USJeClma puteva. Pukotinc u tlu mogu imati sirinu i do nekoliko eentimetara. Voda u jezerima se muti. Mogu se pojaviti novi izvori. Presahli bunari se pune vodom, a puni mogu presusiti. Izdasnost i niva vode se mijenjaju.

IX Ograniceno razoran potres-potrcs koji izaziva opea osteeenja


gradevina

a) Opca panika; zivotinje bjeze na sve strane. Velike stete vidljive su na namjestaju. b) Mnoge zgrade tipa C trpc osteeenja treeeg stepena, a pojedine i cetvrtog. Mnoge zgrade tipa B dobijaju ostecenja cetvrtog stepena. Pojedine zgrade tog tipa trpe stete petog stepena. Mnoge zgrade tipa A trpe stete petog stepena. Spomenici i stubovi padaju. Na rezervoarima se javljaju ozbiljna ostecenja. Podzemne cijevi se djelomicno lome. U ponekim slucajevima krive se zeljeznicke pruge, a putevi se osteeuju. c) U ravnicarskim predjelima s visokim nivoom podzemne vode, voda izbija na povrsinu i izljeva se.S vodom i bez nje mogu biti izbaceni pijesak i mulj na povrsinu. Pukotine koje se javljaju u terenu mogu imasti sirinu i do 10 em. Pored takvih, maze se pojaviti i veCi broj rnanjih pukotina. U brdovitim podrucjima ucestali su odrani i odvaljivanje yelikih komada

106

107

stijena. Doiazi do aktiviranja mnogih kiizista. Nastaju velike pronljene u rezimu podzemnih voda.

x!' Razorni potres-potres

koji izaziva opce rusenje zgrada

b) Muage zgrade tipa C trpe ostecenja cetvrtog stepena, a pojedine zgrade tog !ipa i petog stepena. Muoge zgrade lipa B trpe ostecenja petog stepena; vee ina zgrada tipa A trpi ostecenja petog stepena. Na nasipima i branama dolazi do kriticnih o'tccenja. Nastaju teska ostecenja na mostovima. Zeljeznicke pruge se krive.Cijevi u podzemnim instalacijama se savijaju i lome. Na povrsini puteva ( asialt. makadam ) nastaju valovite defortnacije. c) U tiu se pojavljuju otvarene pukotine sirine od nekoliko centimetara do 1 m. Slabije vezana tia khze niz padine. Na obalatna rijcka mogu6a su fOrIl1iranja velikih klizista, a isto taka i na strmim morskiul obalama. Yoda iz kanala, rijeka i jezera se izlijcva. Nivo vode u bunarilllU se nlijenja . I\1ogu nastati nova lczera. Xlo Pustosni potres-potres koji izaziva katastrofu

Na osnovu kolicine oslobodene energije, .lacina potresa u zaristu ( hipocentru ) oznacava se magnitudom M. Tu mjeru definisao je Richter I 935.godine, pa se po njemu magnitudna Ijestvica naziva jos i Richterovom. Magnituda nekog potresa odreduje se kao dekadski logaritam maksimalne amplitude u odnosu na standardni ( etalonski ) potres, cija je magnituda 0, odnosno, najslabiji potres s oslobodenom energijom ad oko 10 5 J ima magnitudu O. Sto puta jaci potres ima magnitudu I, a 100xlOO (l0000) jaci magnitudn 2, i tako redom. Brojevi 0,1,2,3, ... u takvoj skali oznacavaju magnitudu M=8,9 logaritamskoj 23 (s oslobodenom energijom od oko 10 J ) dok potres kaji se jedva osjeti ima magnitudu 1,5. Odnos magnitude M i intenziteta potresa u epicentru 10, ovisno 0 dubini zarista, prel11a S.V. Medvedevu (1965 ) moguce je odrediti formulom: 10=1,5 M -3,5 log h +3 M-Inagnituda h-dubina zarista (km) Io-intenzitet potresa u epicentru Razorno djelovanje potresa bit 6e vece ako je zariste plice.Podrucje Bosne i Hercegovie izlozeno je potresima CIJa Jacma dostize 8-9 stepeni Mercaliijeve skale. U susjednoj Hrvatskoj sreclnja dubina zarista potresa nalazi se oko 15 km. Za naSu zemlju uradena je seizmotektonska karta na kojoj je prikazana debJjina Zemljine kore, epicentri potresa,rasjedi, itd. Podrucje BiH podijeljeno je na lri glavne zone: sjeverna, centralna i juzna. Sjeverna zona obuhvata sjevemu Bosnu, a prostire se sjeverno ad linije Rudo-Bosanski Novi. U njoj su zastupljeni seizmicki aktivni rasjedi od kojih je najbitnija sprecanskokozaracka rasjedna zona, te vrbaski rasjed kod Banja Luke. Seizmogena podrucja su Banja Luka , Tuzla i Derventa. Seizmotektonske defortnacije na ovom podrucju izazvane su horizontalnim kretanjima na rasjedima. Centralna zona je seizmicki dosta mirnija od prethodne, a najvaznija struktura je Busovacka rasjedna zona. Najvainije seizmogeno podrucje je Treskavica. Seizmotektonske defonnacije su prouzrokovane nonnalnim rasjedanjem Juzna zona ima vise rasjednih struktura znacajnih za seizmicku aktivnost. Najznacajnija seizmogena podrucja su Gatacko i Nevesinjsko polje, zalede Makarske, Stona i Dubrovnika. VeCina potresa ima svoj pocelni stadij sa slabijim udarima-for sok- nakon cega slijedi glavni udar, da bi poslije njega nastupili zavrsni, slabiji-after liok ( s1.53 ).

b)

Teska su oste6enja na solidno gradenim objektima. Mostovi, brane, zeijeznicke pruge i putevi postaju neupotrcbljivi. Cijevi u POdZCI11nin1 instalacijama se lon1e. c) U tiu nastajc veliki broj otvorenih pukotina i rasjeda. Premjestaju se stijenske mase u horizontalnom i vertikalnom smjcru. Nastaju velika klizanja i adroni stijenu. Odredivanje ovog intenziteta trazl posebno iz~cavanje.

XIIo Katastrofalan potres-potres koji izaziva promjenu reljcfa

b) Stete su veOl11a velike, moguce je potpuno rusenje svih gradevina iznad i ispod zemlje. c) Povrsinski izgied Zel11lje bitno se m~ienja; nastaju velike pukotine u tlu i velika horizontalna i vertikalna premjestanja stijenskih masa, nastaju odronjavanja velikih razmjera u planinskim predjelima iii na obalama rijeka i drugih vodotoka. Nastaju nova jezera, a rijeke mogu promjeniti smjer svog taka.

108

109

Stika 53. Seizmogram potresa s dvafor .foka, glavnim udarom ijednim after .fokom

Potresni udari sire se u talasiIna koji rezultiraju jaCim iIi slabijim vibracijama,a razlikuju se naCinom i brzinom sirenja: -Longitudinalni taiasi, undae primae iii P-talasi, najbrzi Sil, vibriraju u smjeru sirenja potresnog udara, izazlvaju stezanje i rastezanje stijenske rnase, sire se konveksno prema sredistu ZemUe, a brzina im raste s dubinom. -Transverzalni talasi, undae secundac iii S-talasi, sporiji su od P-lalasa za oko 1,7 pula, vibriraju okomito na smjer sirenja, -Dugi talasi, undae longae iii L-talasi sire se sarno kroz litosferu, i to vise iIi manje paralelno. Sporiji su od PiS talasa i imaju najmanju vaznost. Brzina sirenja talasa ovisi 0 materijalu kroz koji prolaze. Najbrzi su u vezanim, cvrstim stijenama, a najsporiji u nevezanim. Amplituda talasa u vezanim stijenama iznosi do 2,5 em, a u nevezanim i do 30 ell, duzine i d09m. Potres se registrira uredajem koji se naziva seizmograf. Na osnovu zakasnjenja S-talasa prema P-talasima maze se izracunati mjesto epicentra, za sto su potrebne najmanje tri seizmoloske stanice ( ne u pravcu !). Na prelazu iz jednog medija ( koji ima odredenu elasticnost i gustocu ) u drugi, razliCite elasticnosti i gustoee, potresni se talasi iii reflektiraju iIi lome, sto ujedno oznaeava granicu medu medijima, koja se naziva diskontinuitetom. U dosadasnjoj praksi spoznali smo da se zemljotresi ne mogu predvidjeti, ali da se od njihovog razomog uticaja mozemo zastiti odgovarajuCim planiranjem, projektovanjem i izgradnjom objekata. Stijene na kojima radimo mogu se u seizmickom smislu podijeliti u dvije grupe: a) seizmicki bezopasne stijene i b) seizmicki opasne stijene. U grupu seizmicki bezopasnih stijena ubrajaju se sve cvrste stijene ovim redosljedom: magmatske stijene, gnajsevi , kvarciti, krecnjaci, dolomiti,
110

pjeScari , konglomeratai, glineni skriljei i njima sliene stijene. Kroz njih se potresm talas! prenose ravnomjemo. Seizmicki su opasne sve nevezane .stijene,. s naglaskom na veeu nepovoljnost onih s krupnijim zm!ma. Na poveeanJe seizmicnosti u tim stijenama znatno utice visok nivo podzemne vode. Iskustveni podaei svjedoee da je razomo djelovanje potresa izrazitije na povTsini nego u dubini. Tako recimo na dubini od 15 m potres se mamfestl\Je sa samo oko 10% razome snage koja je registrovana na povrsini. Zakljueak koji proizilazi iz ovih podataka jeste da u potresnom podrucju objekte treba temeljiti dublje. Prilikom izgradnje u seizmieki aktivnim podrucjima, nuzno je VOG!t! racuna i 0 lokalnim uvjetima ( reljef, polozaj slojeva, klizista, rasjedi, itd). Osim nacina i dubine temeljenja, te lokalnih uvjeta 0 kojima ovisi poveca.nje . iIi ~manjenje stepena seizmickog intenziteta, ostecenja gradevmsklh obJekata ovisit 6e i 0 njihovoj udaljenosti od epicentra, geoloskoj gradi stijene i nai'inu gradnje. Na osnovu ucestalosti potresa i njihove jaCine na nekom podrucju, te litoloskog sastava i tektonske grade, moguce je izdvojiti podrucja na kojima odredeni objekat trebamo temeljiti i konstrukeijski koncipirati tako da izdrzi ocekivani potres, bez narusavanja njegove funkeionalnosti. U seizmicki aktivnim podrucjima urbani sticka rjesenja treba osmisliti tako da se opasnost za Ijude svede na minimum. Poznato je da su zgrade od betona sa skeletnom armaturom znatna otpomije od zidanih kamenih zgrada kao i zgrada od opeke. Naselja treba da budu sirokih uliea i sa dosta zelenih povrsina ravnomjemo rasporedenih po eijeloj povrsini grada.

4.2. Egzodinamika
Egzodinamika proucava zbivanja u atmos.feri, hidrosferi i biosferi, i njihove uticaje na Zemljinu koru. Egzogene sile djeluju na Zemljinu koru s tendeneijom da izvrse peneplenizaciju (izravnjavanje) reljefa na podrucjima gdje su endogene sile dovele do stvaranja neravnina u reljefu. Znacajno je da egzogene sile zajedno sa proeesima i pojavama koje uzrokuju imaju adraz u dijelu litosfere u kojem se vrse gradevinski radovi i grade razni objekti. Savremeni egzodinamski procesi djeluju na Zemljinoj povrsini ovisno od klimatskog uticaja ( nivalno podrucje-snijeg i led; humidnovoda i organizmi; aridno-insolaeija i vjetar ). Ovi procesi manifestuju se kao:

III

-povrsinsko raspadanje stijenskih masa, - denudacija, -erozija padina, -fiuvijalna erozija, -abrazija, -sufozija, -zamocvarenje, -karstna erozija, -colska erozija, -Iednicka erozija, -klizeuje, -odroujavanje, -osipanje. Egzodinamski procesi mogu biti vezani za veee prostare kada se tretiraju kao regionalni ( npr. raspadanje stijena. crozija ). a mogu djelovati i kao lokalni egzodinamski procesi ( npr. klizanje terena, odronjavanje, sufozija-ispiranje tla. itd. ). Proucavanje egzodinamskih procesa omogu6ava ocjenjivanje pogodnosti nckog tcrena za izgradnju gradevinskih objekata. odnosno planiranje i projektovanje odgovarajucc zastite u slucaju njihovog ,temog djelovanja.
4.2.1. Povrsinsko raspadanje stijenskih mas a

velike vlamosti. Oksidacija predstavlja proces djelovanja slobodnog kiseonika na minerale sa dvovalentnim zeljezom ( pirit. magnetit, olivin, biotit, itd. ). Pri tome sulfidni minerali pirit i markasit oksidisu pretvarajuci se u limonit. Ovim procesom oslobada se sumporna kiselina koja razlaze druge minerale ( feldspat, kale it ). Na povrsinama kamena zahvacenog ovim procesom uocavaju se mrkozute mrlje koje prljaju kamen i narusavanju njegov izgled osobito ukoliko je kamen glacan i poliran. Hemijske izmjene nastaju u onim dijelovima stijenskih masa koje su dostupne dejstvu vode, kiseonika, CO2 i drugih hemijski aktivnih supstanci. Ove izmjene su najvece pri povrsini terena i liZ povrsine prslina i pukotina. Hemijske izmjene stijenskih masa su najbrze u onim stijenama koje sadrZe lahko rastvorljive minerale ( sulfati , hloridi ), sporije u karbonatnim stijenama a najmanje i najsporije u stijenama silikatnog i silicijskog sastava. U prirodnim uvjetima fizicko i hemijsko raspadanje djeluju zdruzeno. pa se takva izmjena stijena naziva fizicko-hemijsko raspadanje. Zona stijenskih masa u kojoj dolazi do znacajnije izmjene fizickih osobina i hemijskog sastava naziva se zona iIi kora raspadsnja ( 81.54 ).

Povrsinsko raspadanje stijenskih masa je najrasprostranjeniji savremeni geoloski proces. Ono se sastoji iz fizickog ( mehanickog ) i hemijskog raspadanja stijcnskih masa. Fizickim raspadanjem tretira se meh,micko usitnjavanje stijenske masc. NajcesCi uzrok fizi6kog raspadanja stijena je dncvno i godisnje temperaturno kolebanje. Usljed pramjene temperature dolazi do sirenja i skupljanja mineral a odnosno do pojave prslina i pukotina. Slieno razomo djejstvo ima i mraz, odnosno zamrznuta voda u porama kamena ( led ima veeu zapreminu od vode za oko 10 % pa sc stvaraju visoki pritisci ). Hemijsko raspadanje predstavlja hcmijske izmjene stijenskih masa kao sto su hidratacija, aksidacija, rastvaranje i hidroliza. Hidratacija je proces vezivanja cestica rastvorenih u vodi sa molekulima vode. Nestabilni alumosilikati prelaze u minerale glina. Vidovi hidratacije su kaalinizacija ( feldspati i liskuni u kaolinit ), serpentinizacija ( olivin, pirokseni i amfiboli u serpentin ) i hloritizacija ( biotit, amfibol i piroksen u hlorit ). Hidroliza predstavlja razlaganje slozenih silikata uz prisustvo vade sta je praceno iZdvajanjem kiseline. Ovaj proces je naroCito razvijen u tropskim predjclima u uvjetima visih tClnperatura i

Slika 54. profil terena sa korom raspadanja

Ova kara moze biti razliCite debljine od nekoliko mm do oko 20 m. Sa dubinom proces fizickih i hemijskih promjena postaje sve sporiji, jer sarna raspadina, ako nije erodovana, predstavlja zaStitni pokrivac dubljih svjezih dijelova stijenskih masa. Sa inzenjerskogeoloskog aspekta zona raspadanja moze da ima negativnu i pozitivnu ulogu. Negativna strana zone raspadanja ogleda se u Cinjenici da stijenske mase imaju manju cvrstocu te su manje otpome na mehanicke uticaje i eroziju. U okviru ovih zona u odgovarajucim uvjetima formir~u se klizista a u 81ucaju potresa u okviru njih izra.zeniji

112

113

su seizmiCki efekti. Medutirn, ponekad Zone raspadanja rnogu irnati pozitivne karakteristike. Takav primjer je kada se u okviru njih formira materijal ( glina itd. ) koji se koristi u gradevinarstvu. Takode zahvaljujuci kori raspadanja razvijaju se poljoprivredna dobra i povecavaju povrsine obrasle sumorn. Mnogi inzenjerski zahvati ( kopanje kanala, itd) lakse se izvode zahvaljujuci korama raspadanja. 4.2.2. Denudacija Denudacija ( lat.denudare-ogoliti ) predstavlja proces spiranja i ogoljavanja terena pod djelovanjern atrnosferske i kopnene vode. Pri tome vodene kapljice i slabiji rnlazevi vode nose sa soborn sitne mineralne cestice. Proces se odvija diskontinuirano i dosta ravnomjerno po cijeJoj povrsini ( npr. u brdsko-pJaninskim predjelirna reljef se snizi oko 0,5 mm godisnje ).Na denudaciju utii'u lokalni faktori kao sto suo geoloska grada i reljef terena, vegetacija, koliCina i intenzitet atmosferskih padavina, otpomost stijena prema mehanickom i hemijskom razaranju itd. Kao posljedica nakupljanja rnaterijala nosenog kisnim kapima i rnlazevirna kiSnice, javlja se deluvij. Delnvij se formira od eluvija odnosno, rnaterijala formiranog u kori raspadanja stijena. Nagomilanje pokrenutog i nosenog sitnog rnaterijala vrsi se po lokalnim depresijama u reljefu iii dosta cesce pri dnu padina ( s1.55 ).

4.2.3. Erozija pad ina Erozija (lat.erodere-prostrugati, izglodavati ) padina je proces linijskog spiranja padina povremenirn mlazevima tekute vode. Povremeni povrsinski tokovi, svojom snagom zljebe povrsinu terena i odnose rastresiti pokrivac. Razlika izmedu ovog procesa i procesa denudacije je u tome sto se pri denudaciji teren spira cijelom povrsinorn a pri eroziji dolazi do zljebljenja terena dut pravacajacih mlazeva vode. Intenzitet erozije padina zavisi od geoloske grade terena, nagiba terena, prisustva biljnog pokrivaca, kJimatskih prilika, itd. PriIikom crozije padina formiraju se odgovarajuCi erozioni i akumulacioni oblici. Erozioni oblici su vododerine i jaruge dok su akurnulacioni oblici erozione plavinc. Vododerine imaju dubinu erozionih zljebova (s1.56) do 2m, a duzina im iznosi par stotina metara.

Stika 56. Tri faze razvoja erozionih :f(jebova

Kod jaruga zljebovi su duhlji ad 2m ( mogu bili duboki do 20 m ) a duzina im moze biti oko 1 krn. Proces nastajanja jaruga prikazan je na slici 57.

j'
Slika 55. Profil terena sa korom raspadnja-l ( e/uvij ) cijim je kretanjem niz padinu formiran defuvij (2)

I I

Deluvij se odikuje ilovacastirn sastavorn i velikom poroznosti. To je nglavnom slabo konsolidovan i stisljiv rnaterijal, podlozan velikorn i neravnomjernorn slijeganju, daljem razaranju, a zasjecen i raskvasen jos i klizenju. Brzo se razblacuje, a sporo i nepotpuno drenira. lz navedenog proizilazi da je deluvij veorna nepovoljan rnedij za gradnju bilo kakvih gradevinskih objekata.
Slika 57. Shema razvojajarllga; A-perspekfiva, B-horizontlana projekcija

114

115 .

Erozione plavine nastaju u blaZe nagnutinl iE ravnim dijelovima terena odnosno tamo gdje oslabi transportna moe povremenih vodenih tokova. Ukoliko je plavina formirana bujicnim tokom onda se naziva proluvij. Inzenjcrskogeoloske odlike plavine su: velika poroznost," slaba konsolidovanost, podloznost slijeganju, slaba nosivost, kao i podloinost mehanickorn razaranju. Prema tOlne tereni izgradeni ad plavina nisu pogodni za izgradnju saobra6ajnih i drugih gradevinskih objekata. Sanacione mjere protiv erozije padina su: zatravljivanje i posulnljavanje padina, izrada popleta i drugih pregrada po vecim iljebovima, zabrana oranja terena sa nagiborn veCin1 od 20 0 , itd. Intcnzivna erozija padina moze u kratkom roku uCiniti tcrcn neprohodnim za vozila i Ijude. To se desava pri bujicnoj eroziji kada se formira bltjicna plavina odnosno proluvij. Tako je recimo 2001 god. u Lipnici kod Tuzle ( selo CaniCi ) bujica nosiin stabia krupnog drveea koja Sli probijala zidove kuea a scoski put je za kratko vrijeme nestao i pretvoren je u vododerinu. lzgradnja objekata( pUlcvi, pruge, mostovi, kanali, itd. ) na terenima sa bujicnim tokovima dosta je teska i lnoze biti veoma skupa. Nekada teiikoce mogu biti tako velike da se radije pristupa izmjestanju trasa puteva itd. 4.2.4. Fluvijalna erozija Fluvijalna (lat.f1uvius-rijeka) crozija obuhvata razaracki rad potoka i rijeka koji se manifestuje u vidu produbljavanja ( vertikalna erozija ) i prosirivanja ( boena erozija ) njihovih korita. Nivoi jezera i vecih rijeka su lokalne erozione baze, dok je nivo mora opca eroziona baza fluvijalne erozije. U dolinama potoka i rijeka gdje preovlaauje vertikalna erozija ( zljebljenje korita ) formiraju se kanjoni ( skoro vertikalne obale ), k1isure ( kose obale ), vodopadi itd. Ukoliko u dolinama patoka i rijeka dominira bocna erozija ( podlokavanje obala ) formiraju se rijecni meandri. Intenzitet rijecne i potoene erozije ovisi od ve6eg broja cinilaca kao lito suo geoloski sastav i struktura terena, prisustvo i karakter tektonskih pokreta, nagib rijecnog iii potocnog korita, kolieina tekuce vode, koli6na i vrsta vucenog i lebdeceg nanosa, klima itd. Kao znacajne tvorevine rijecne i potoene erozije javljaju se rijecne i potoene teruse. One nastaju produbljavanjem rijeenog iii potocnog korita odnosno usijecanjern nove doline u starom i relativno sirokom dolinskom dnu. Mogu biti izgradene od pij eska i sljunka

1
I

( s1.58 ), iii su stjenovite odnosno usjecene u osnovne stijene po stranama doline.

Savntmpoa aluvi'jatna
' !. N ISKC!; terasa

ravan Korito I

;
,

,,...

patoka:
)'

Stika 58,

RijeL~ne

lerase izgradene od pijeska i sljunka

Stvaranje terasa moze biti prouzrokovano: pomjeranjem i promjenom erozione baze, tektonskim pokretima, promjenama u koliCini taloga itd. Proueavanje oblika i veliCine rijecnih i potocnih terasa ima veliki znacaJ pri slijedeCim gradevinskinl radovima: izgradnji saobracajnih objekata i kanala, fundiranju mostova (izbjegavati terase iei u zdravu stijenu ), izgradnji brana, izgradnji naselja, itd. Na podrucju Tuzlanskog kantona tokom 2001 god. usljed potoene i rijeenc erozije doslo je do pojave brojnih klizista. Da bi se ovo sprijecilo potrebno je regulisati i Cistiti korita rijeka i potoka. Tako je naprimjer u karito rijeke Miljacke (1999.god.) odlagan zemljani materijal koji je doyen do promjene toka rijeke i njenog udaranja 0 drugu obalu odnosno bocne erozije (podrivanje obale ) eime je izazvano stvaranje velikog klizista. 4.2.5. Abrazija Pod abrazijom ( lat.abradere-ostrugati ) podrazumijeva se djelovanje morskih i jezerskih talasa koje se manifestuje u vidu razaranja obala, odnosenju razorenog materijala i njegovom talozenju. Udaranjem talasa u kamenite obale formiraju se udubljenja odnosno talasne potkapine. Ukoliko podsjeeene mase padnu u more obrazuju se strmi odsjeci na obali mara koji se zovu klifovi. Razvojem ovog procesa obrazuju se priobalne terase koje su nagnute prema moru. Navedene abrazione tvorevine prikazane su na slikama 59 i 60.

116

117

zaliyi, a u zani cyrsCih stijena rtoyi i poluostrva. Ovakva abrazija naziva se selektivna abrazija. Provodenje mjera zastite morskih i jezerskih obala woma je tesko i skupo. Sastoji se u izgradnji specificnih zastitnih zidova ( sl 61.) i drul'lh objekata (napr.nabacivanje blokoya ). Ove Oljere treba pored abrazlJe da spr~iece i druge egzodinamicke procese kao sto su klinnje terena .
odronjavanje, itd.

Sliku 59. Marsko ooala sa ahrazionim tvorevinama ( I-kltt: 2-talasna potkapina, 3- priobalska terasa, 4-kontincntalni od.~jek)

Slika 61. Zastifni zidovi na obali Floride (Birkeland & Larson, 1989)

4.2.6. Sufozija Sufozija je proces ispiranja i prenosenja sitnih cestica iz rastresitih stijena kroz koje se filtriraju podzemne vode. Pn ovom procesu imamo dvojako djelovanje vode. . Kada voda .. odnosl nerastvorljive mineralne cestice takvu SUfOZlJU nazlvamo rnehamckorn, a ukoliko v~da rastvara minerale cestice i odnosi ih u vidu rastvora onda je u pitanju hernijska sufozija. . .... . Razaranje stijenskih masa obavlJa se pod hldrodmamlcktm djejstvom toka podzemnih voda kroz porozne nevezane 1 slabo vezane sedimente ( prasinasti, pjeskoviti i glinoviti sedimenti ). Ovom procesu su najcesce izlozeni sitnozrnasti pijeskovi i prasinasto-glinovite stijene. Sufozija je najcesce zastupljena u priobalskim dlJelovlma r11eka 1 Jezera,
odnosno tame gdje se nivo rijeka i jezera brzo ffilJenJa.

Slika 60. KIf! na zapadnoj obali Koreje ( Birkeland & Larson, 1989)

Mehanicki sedimenti koji se formiraju prilikom razaranja obale, kao i oni doneseni potocima i rijekama, taloze se u priobalskom dijelu mora ( uglavnom u zalivima ) gdje se stvaraju sljuncane i pjescane plaze. Obrazovanje plaZa dovodi do slabljenja pa i do potpunog prestanka abrazije obala. Faktori koji uticu na abraziju su slijedeci: nagib obale ( proces je intenzivmJI na strmim obalama), Jacma talasa, polozaj obale na obali, ( zaklonjenost ostrvima ), sastav stijena i polozaj slojeva mehanicka otpomost stijena, prinos klasticnog materijala sa kopna (smanjuje abraziju ). U okviru meksih stijena abrazijom se formiraju Jl8

119

U terenin1a iziozenim procesu sufozije, tokom Vre111ena. formiraju se lokalna udubljenja tanjirastog oblika koja podsjecaju na plitke vrtace. U priobalju vecih rijeka sufozija rnoze izazavati klizanje terena. Saniranje terena zahva6enih sufozijorn dosta je teSko. Izvodi se najcesce onda ako su ugrozeni znacajniji objekti. U te svrhe prinljenjuje se injcktiranje silikatnim maSaIua ili izrada betonskih elaana sa filterima. kojima se sprijecavu iznosenje mineral nih cesticu iz nevezanih i slabovezanih sedinlenata.

4.2.8. Karstna erozija Pod karstnom erozijom podrazumijeva se razaracki rad povrsinskih i podzemnih voda II labko rastvorljivirn stijenama (karbonatne, sulfatne i hloridne). Obzirom na stijene u kojima je zastupljena ova erozija razllkujemo karbona!ni, gipsni i soni karst. Najrasprostranjeniji je karst u krecnjacima, rnermerirna i dolomitima. Uprkos lakse rastvorljivosti sulfatne i hloridne stijene imaju manje karstnih formi. Ove stijene su plasticnije pa se u njirna rjede formiraju diskontinuiteti (pukotine, rasjedi) sto se odrazava na smanjenje rastvaranja pa i karstitifikaeiju sulfatnih i hloridnih stijena. Termin karst obuhvata geoloske procese i pojave u Zemljinoj kori i na povrsini izazvane hemijskim rastvaranjem stijena, pri cemu se obrazuju raznovrsne supljine, speeifican rezim eirkulacije podzemnih voda, sa karakteristicnim reljeforn i hidrografskom mrezom, Znacajniji povrsinski reljefni obliei u karstu su: skrape, vrtace, uvale i karstna polja, Skrape (sI.62) su brazde cija sirina i dubina mogu da budu od nekoliko centimetara do nekoliko decimetara a duzina po vise nletara.

4.2.7. Zamocvarenje tcrena Pri ovorn egzodinarnickorn proeesn dolazi do akurnuliranja stajacih voda u okviru depresija. Te vode rnogu biti atmosferskog porijekla ( kisnica, snijeznica ), zatim izlivene iz korita rijeka za vrijeme pop lava, a ponekad i izdignute podzernne vode U okviru mocvara dolazi do talozenja sedirnenata biljnog porijekla ( treset ), zatirn gline, pijeska, itd, Niske mOGvare se prihral1jujll sarno izdanskonl VOd01l1, visoke sarno padavinama, dok se mjesovile nl0c:vare koje su najzastupljenije prihranjuju vodom oba porijekla. Visoke nlocvare se karakterisu tanjim slojevima organskih naslaga.
Opec inzenjerskogeoloske odlike mocvarnih sedimenata su: velika poromost, izvanredna stisljivQst, te izrazito slijeganje i istiskivanje pri opterecenjll. Usljed navedenih karakteristika rnocvare su cesto neprohodne kako za vozila, tako i za Ijude, CHj inienjerskogeoloskog istraiivanja rnocvara je da se utvrde: genetski tip mocvara, geoloska grada, hidrogeoloske karakteristike, uvjeti prihranjivanja, rnorfoiogija (oblik, duzina, sirina, debljina sedimenata), te fizicka i mehanicka svojstva sedimenata. Saniranje rnocvarnih terena sastoji se II isusivanju pornocll drenaznih kanala i drenaznih rovova,prihvatanju povrsinskih voda i onemogucavanju njihovog priticanja u mocvaru,izradi nasipa u cilju sprijecavanja izliva poplavnih voda,skidanju i odstranjivanju tankih mocvarskih taloga,te preopterecenjll debljih taloga i njihovorn istiskivanju ispod nasutog rnaterijala. Prilikom izrade saobracajnica njihove trase obicno idu rubovima mocvara jer su lamo uglavnom mocvarski talozi najtanji.

Slika 62. Skrape u krecnjacima Vanjskih Dinarida

Vrtace su tanjirasta iii ljevkasta udubljenja Cija je sirina najcesce 10-50 m a dubina 3-20rn. Na dnu vrtaca prislltne su pukotine duz kojih su vrtace nastale(sI.63).

120

121

Slika 63. Vrtace formirane u ispucalim krecnjacima

Uvale nastaju spajanjem vise vrtaca. Duzina im je do 2 km a sirina par stotina metara. Formiraju se duz pukotina i rasjeda. Karstna poija se formiraju spajanjem vise uvala a mogu nastati i tektonskin: putem. Karstna polja Bosne i Hercegovine uglavnom su nastala tektonskl. Znacajniji podzemni karstni obliei suo karstni kanali, po~ori, jame i pecine.Karstni kanali su ejevaste supljine nastale prosmvanJem pukotina sirine nekoliko em do vise dm.Imaju izuzetan znaca] za eirkulaeiju i bidraulicku povezanost podzemnih voda. Ponori su zjapece pUkotine u koje poniru povrsinske vode. Nalaze se po obodu 1 duu karstnih polja, uvala i vrtaca.U dubini su vezane za karstne kanale. kao 1 tokove ponomiea. Jame su pretezno vertlkalne pukotme ko]e su prosirene karstnom erozijom.Mogu biti duboke vise slotina metara. Pecine su uglavnom horizontalne podzemne pro.storij~ u kojima ponek3'd teku manji vodeni tokovi. U pecinama se stvaraJu peemskl nakltl ka? sto su stalaktiti (vise na krovu petine) i stalagmiti (rastu na podu peeme) (sI.64) .

Stika 64. sfaiaklifi (n'.)'e na kronl pei:ine) i sfaiagmifl (NlstlllW podu pei.'il1c)

Po koliCini karstnih oblika. hidrografskim hidrogeoloskim svojstvima pojedini au tori izdvajaju dva tipa karsta: holokarst (potpuni karst iii Ijmi karst) i merokarst (nepotpuni iIi zeleni karst). Na razvoj karsta uticu sljedeCi i~lktori: mineralni sastav stijena i njihova tektonska ostecenost. rastvorljivost stijena, poroznost, vodopropust1jivost protocnost podzemnih voda i rastvaracka moe podzemnih voda ( prisustvo disoeiranih jona CO 2 ,S04.CI). Karstifikacija je intenzivnija u zonarna .lace cirkulacije voda koje sadrze slobodan CO 2 . uglavnom bliic povrsini tcrena kao i duO' tektonskih ruptura. Pri injzenjerskogeoloskom istraz.ivanju karsta prikupljaju se sljedeci podaci: vrste. brojnost i prostorni raspored karstnih oblika, starost karsta, intenzitet obrazovanja povrsinskih i podzemnih karstnih oblika, stabilnost terena i uvjeti izgradnje gradevinskih objekata. Stepen stabilnosti terena odreduje se prema broju proloma na I km' za jednu godinu. Tako se naprimjer vrlo nestabilni tereni karakterisu sa 5-10 proloma godisnje, nestabilni sa 1-5 proloma godisnje, a relativno stabilni sa 1 prolomom za 1-20 godina. Prilikom izvodenja gradevinskih radova u karstnim terenima nailazi se n3 sljedece oteO'avaj uce okolnosti: teski uVjeti vodosnabdjevanja, teska prohodnost, ceste vrtace i druge depresije, iznenadni prodori podzemnih voda i prolomi (u tektonski ostecenim zonama) prilikon1 izgradnje tunela, pc~jave odrona i sipara itd. Medutim, treba navesti da se karstni podzemni oblici (peCine,jame,kaverne) mogu koristiti za skladistenje materijala iIi pak kao sklonista za ljude. Ovi

122

123

tereni takode sadrze dobar (krecnj aci)


0

lahko obradljiv gradevinski

kamen ldealan oblik dine je srpasta barhana (sL66)

4.2.9.Eolska erozij2

Eolska crozija predstavlja izduvavanje, prenoscl1Je i talozenje cestica prasine i pijeska pod djejstvOlll vjetra.U starogrckoj mitologiji Eol je bio bog vjetra pa je po njelItU ova erozija dobiia naziv. Eolska erozija je Ilojintenzivnija u pustinjskim predjelinlu gdje su utmosferski talozi izuzetno rijetki i gdje je rastvoreni nlaterijal lahko p0kretljiv jer nije obrastao vegctacijOln. Eolska erozija oVls1 od sijedecih faktora: jacine vjetra, vrenlenske duzine djelovanja vjetra, smjera duvanju vjetra, mikro reljcfEL prisustva vegetacijc na povrsini teren<1, vlainosti stjenskih masa na kaje vjetar djeluje~ te krupnocc, oblika i sastava Zfll3. koja vjetar transportuje. Proces izduvavanja i odnoscni;:; rastresitog materijala nazi va se deflacija (laLde'i1atio-Ocluvmi).PrilikOln ovog procesa nasta.ill eolski erozioni obEd: kamene pustinje i oaze. Kamene pustinje se karakterisu prisustvorn krupnih karnenih b10kov<1 na povrsini terena. Oaze su plitka OVa111<1 udubljenja (dubina 5-20m). koja SD blize nivou podzemne vade, pa su pod vegeiacijom ; tu se jedino nloze zivjeti u pustinji. Eolski akulllUladoni oblici Sli pjcscane pustinje i dine. Pjescanc pustlnje nastaju talozenjeul vjetrom tnmsportovanog pijeska blize iii daije ad kamcnitih pu:otiniao Dine predstavijaju brezuljke uglavnom polumjesecastog oblika cija je blaze nagnuta strana okrcnuta ka vjetru (s1.65)0

Stika 66. Barhanl.!

II

Kalij(wmji(po Shelton, preu::etv I:: Birke!and&Larson)

Inzenjerskogeoloskim istrazi \'anjem terena sa eolskim tvorevinanla prikupljaju sc sljedcCi podaei: vrsta matiene stijene od koje potice pijesak. mincraloski i petrografski sastav pijeska, granulometrijski sastav zma. oblik i glatkost zma, poroznost. vlainos! i vodopropustljivost naslaga, debljina naslaga, zbijanje Jnase pod dinamickim uticajima, te ugao otpora smicanja i ugao prirodnog nagiba. Na osnovu navedenih podataka poduzimaju se mjcre u eilju sprecavanja razvoja eoiske erozije i njenog uticaja na gradevinske objekteo Najcesce sanacione mjere sue prekrivanje terena humusom, zatravljivanje, posumljavanje i izrada popleta.
4.2.1O.Lcdnicka erozija

Aktivnost Ieda pri stvaranju erozionih oblika naziva se lednicka iii glacijalna (laLglacies - led) erozijao Bez obzira na sporast kretanja lednika (nekoliko em-m na dan) ani svojim krctanjcm uticu 11a forn1iranje reljefa obrazujuci erozione i akumulacione obI ike. Najpoznatiji erozioni lednicki obliei reljefa su cirk i valovo Cirk predstavija amfiteatralnu depresiju u okviru kojc se snijeg pretvara u ledo Na mjestu nekadasnjih cirkova n10gu se fornlirati glacijalna jezera kakav je i prin1jer prikazan na slici 670
Slilw 65. Transport pfjeska iformirunje dine(po Bagno!du preu=eto i:: Heraka)

124

125

na mjestu otapanja lednika. Materijal je veoma heterogene granulacije, slabo konsolidovan i moze biti debeo vise desetaka metara. Za taj materijal karakteristieno je da je uglavnom nevezan pri eemu se naziva til (sI.69).

Slika 67. GlacijalnajezeraJormirana 11 dolinama cirkova (Wind River Mountains, Wyoming) (i:: Birkeland & Larson)

Valov predstavlja lednieko korito kroz koje se kretao iii krete lednik (s1.68).

Slika 69.Glacijalni til u Siera Nevadi-Kalifornija ( po Putnam,i:: Birkeland&Larson)

Pri inzenjerskogeoloskom istraZivanju terena sa lednickom erozijom posebna paznja se posvecuje morenskom materijalu koji zbog svojih karakteristika moze biti nepovoljna sredina za izvodenje gradevinskih radova. U ovom materijalu mogu6a je nestabilnost, podlozan je nepravilnom slijeganju, te se odlikuje nedovoljnom nosivoscu, razliCitom vodopropustljivoscu, nepovoljnim uvjetima zaptivanja injektiranjem,itd.

4,2,1l,KliZenje i klizisla KliZenje je proces otkidanja i pomjeranja otkinutih masa preko stabilne podloge. To je padinski gravitacioni proces. Klizenje moze nastati spontano i tada se naziva prirodni proces,a ukoliko je izazvano djelatnoscu covjeka onda se tretira kao tehnogeni proces.Klizenje se odvija po kliznoj vise-manje skoljkovitoj povrsini ako je u pitanju homogeni glinoviti materijal.Ako su naslage uslojene, pa se izmjenjuju evrse; (stabilniji) i glinoviti (pokretljivi) slojevi, klizanje se odvija po slojnoj povrsini stabilnijeg sloja, ukoliko je taj sloj nagnut.

Slika 68. Valov kro:: koji se krete lednik (glecer) i nasi morenski mataUal (Yentna Glacier-Alaska) (iz Birkeland & Larson)

Kameni materijal koji lednici nose na svoJoJ povrsml, u svome tijelu, iii pri dnu, naziva se morenski materijal. Akumulacioni lednicki oblik reljefa naziva se ceona morena.To je polukruzni bedem formiran
126

127

Proces klizenja moze biti kontinuiran, ali cesce je diskontinuiran. Diskontinuirano aktiviranje klizenja vecinom je povezano za obilnije topljenje snijega iIi intcnzivnije padavinc poslije duzih susa. Nainlc, na osuncanim padinama tokom suse dolazi do formiranja pukotina koje tokom kisnog perioda prinlaju povrslnske vade sto cesto predstavlja

jedan od nzroka klizenja terena.


Kliziste je tvorevina procesa klizenja, odnosno to .Ie dio terena koji se pomjera iii se p0111jerao niz padinu.

4.2.n.l.Uzroci stvaranja klizista


Na veliCinu, oblik, vrijenlc nastanka i svojstva klizista, utice veCi broj faktora koji se 1l10gU svrstati u dvije grupe: promjene u sastavu i svojstvima stijena, i prirodnc i vjestackc izm,iene konfiguracije padina

Do promjena II sastavu i svojstvima stijena dolazi usljed raz!icitih uzroka od kojih su najznacajniji fizicko i hemijsko raspadanje s(jena, (e
hemijska i mehaniCka sufozija. Prirodne i vjestacke iZ1njene konfiguracije padina lTIOgU biti izazvane: poarIvanjsm rijecnih obula, zasjecanjem i usjecanjenl. intenzivnom denudacijol11 i erozijonl, nasipanjen1 materijala itd. NajcesCi nep~sredni povodi za pocetak klizenja su: izrazito povecanje vlaznosti stijena i rastresitog pokrivaca padine, vjestacko preopterecenje padine, prekomjerna usjecanja itd.

Slika 70. Elementi klizista prikazani u planu ina profilu (AB-ceoni oiiijak kliziSta, FG-noiica kliziSta, C-depresija, E-trbuh, D-sekundarni oiiijci)

4.2.11.2.Elementi kliziSta Svako kliziste posjeduje odredene elemente. Osnovni elementi klizista prikazani su na sliei 70.

Tijeio klizista predstavija tlo iii stjensku masu koja se krece niz padinu.Ceoni oziljak klizista je hipsometrijski najvisi dio klizista, to je zapravo pukotina duz koje je doslo do spustanja otkinute mase. Nozica klizis!a predstavlja hipsometrijski najnizi dio tijela klizista. Klizna povrliina iii povrsina klizenja je donja sasvim jasno izraiena granica tijela klizista i stabilne podloge po kojoj je doslo do smicuceg kretanja tiieia kliziSta. Posmatrana u presjeku ona je cesce nepravilnog nego cr~ometrijski pravilnog oblika. Uvala iii depresija kliziSta je ulegnuti dio tijela klizista. U velikim klizistima moze se obrazovati vise takvih ulegnuca, koja se, ne tako rijetko, mogu pretvoriti u manja jezerca, odnosno bare.Trbuh klizista je ispupceni dio tijela klizista. Kod velikih kliziSta moze ih biti i po nekoliko u tijelu klizista. Sekundarni oziljci klizista su pukotine duZ kojih je doslo do naknadnog komadanja tijela klizista. Najvecu ostecenost tijela klizista uglavnom imaju plitka klizista. Kod njih Sll pukotine gus6e ali su i spustanja blokova manja 4.2.11.3.Klasifikacija idizista Klizista se mogu klasifikovati po raznim kriterijumima kao ilto su: aktivnost procesa klizenja, dubina klizista, veliCina klizista, smjer razvoja klizenja. geoloski sklop stijena itd.Prema aktivnosti procesa klizenja kliziSta se dijele na aktivna (spora-vizuelno nevidljiva pomjeranja, brza pomjeranja mldan i nagla) i neaktivna (smirena, i fosilna-starija i

128

129

prekrivena sedimentima). Na osnovu dubine izdvajaju se: povrsinska (do 1 m), plitka (1-5 m),duboka (5-20 m) i vrlo duboka (preko 20 m). Prema veliCini klizista se mogu podijeliti npr. na vrlo mala 100 m 3 ), do ogromna (> 1000 000 m'). Kada je u pitanju smjer razvoja klizenja izdvajaju se deiapsivna (proces klizenja odozdo navise) i detruzivna kIizista (proces klizenja odozgo nanize).Prema geoloskom sklopu stijena u kojima se formiraju klizista se dijele na: konsckventna (51. 71) (klizenje po slojnim plohama i klizenje rastresitog pokrivaea preko evrs!e podloge), asekventna (klizenje u jednorodnim,uglavnom zemljastim masama) i insekventna (klizenje u heterogenoj geoloskoj sredini duz kosih pukotina koje presjecaju horizontalne slojeve iIi slojeve nagnute suprotno od padine).

vrbe itd.Tehnicki indikatori koji ukazuju na labilnost padine su prsline i pukotme na obJekrlma (zgrade,potporni zidovi,itd.) te krivljenje objekata. 4,2.11.4,Cilj inzenjerskogeoloskog izucavanja k1izista Cilj inienjerskogeoloskog izucavanja kliziSta svodi se na sljedece: a) d~finisa~je stepena ugrozenosti objekata, koji su zanvaceni III mogu bit! zanvacem procesom klizenja i b)pravilno odabiranje a potom i projektovanje mjera saniranja k1izista, .. Za sistematsko proucavanje klizista i procesa klizerBa neophodno Je d:fimsalJ podatke 0 terenu i stijenama kao i 0 procesu kiizenja i kllZlstU. Podael 0 terenu i stijenama obuhvataju: geolosku gradu, morfolosh odlike, fizicke karakteristike stijena, hidrogeoloske karaktenstlke, klImatske faktore, stanje napona, bioloska ogoljenost, antropogene utlca]e ltd. Kad]e u pllanju proces klizenja i kliziste onda treba odrediti: uzroke koji su doveli do klizenja,morfologiju i druge karakteristike klizista, uzajamni uticaj klizista na objekte i objekata i radova na kliziste. Pri izucavanju velikih klizista treba se pridrzavati sljedeceg redoslijeda: 1. Analiza literaturnih i fondovskih podata\<a (ako postoje), 2. Inzenjerskogeolosko rekognosciranje (terensko upoznavanje problema), 3.Izrada projekta inzenjerskogeoloskih istrniivanja (vrsta,obim i raspored istrainih radova kako na klizistu tako i izvan njega), 4. Izvodenje terenskih i laboratorijskih istrniivanja (inzenjerskogeolosko kartiranje, istrnino busenje, istraini iskopi-rovovi, okna, ltd, geofizicka ispitivanja, hidroloska i hidrogeoloska osmatranja, geodetska i. geotehnicka osmatranja, a u laboratoriji odreduju se fizicka Svo]stva stlJena-vlninost, konzisteneija, granica plastienosti cvrstoca na smicanje itd.) , 5. lzrada elaborata 0 inzenjerskogeoloskim uvjetima saniranja klizista sa prijedlogom sanacionih mjera. 4,2.11.5.Saniranje labilnih padina i k1izista Ako se pouzdano definisu uzroci k1izenja, dimenzije i ostala svojstva klizista, mogu se primjeniti efikasne mjere saniranja. Za saniranje klizista primjenjuju se tri grupe sanacionih mjera.l.mjere

Slika 71. Konsekventno kliziste II Tuzianskom kantonu (snimio ZFerhatbegovi6)

Na prostoru Tuzlanskog kantona evidentirano je preko 600 klizista. Medu njima izrazito dominiraju plitka, konsekventna klizista. Prepoznavanje labilnih pad ina vrsi se na osnovu razliCitih indikatora kao sto su: geoloski, geomorfoloski, hidroloski i hidrogeo!oski, bioloski i tehnicki. Od geoloskih indikatora znaeajni su duboka povrsinska raspadnutost stijena, intenzivna tektonska ostecenost stijena, nepovoljan litoloski sastav, nepovoljna orjentacija nagiba slojeva i ruptura (smjer nagiba niz padinu),itd. Geomorfoloski indikatori su: strm nagib padine,strmo podsjeeene padine, jako razuden reljef i velika zatalasanost padina. Hidroloski i hidrogeoloski indikatori su:jaka raskvasenost stijena, cesta pojava izvora, mnogo pistevina, vel ike i ceste oscilacije nivoa podzemnih voda,velike i eeste oseilacije nivoa rijeka i jezera,itd. Od bioloskih indikatora treba navesti: ogoljenost padina, pojavu krivih stabala tzv."pijanih suma", pojavu barske vegetacije uz

130

131

kojima se otklanjaju uzroci klizenja, 2.mjere kojima se poboljsavaju karakteristike tvorevina u tijelu klizista,njegovoj podlozi i zalec!u, 3.mjere kojima se sili klizenja suprotstavlja kontra sila.Prema vremenu izvoc!enja razlikuje se preventivno i akutno saniranje.Prcventivne mjere se primjenjuju u cilju sprecavanja klizenja na labilninl padinama.One obuhvataju: obnavlj anjeunistene vegetaeije (zatravljivanje,posumlj avanj e),
zatvaranje terena, pukotina glinama,sa izravnjavanjern povrsine

4.2.12.0dronjavanje Odronjavanje je egzodinarnicki proces pri kome dolazi do otkidanja i padanja dijelova stijena sa strmih padina. Do ovog procesa dolazi usljed djejstva gravitacije i drugih sila kada one savladaju otpore smicanja (koheziju i unutrasnje trenje). Uzroci odronjavanja karnenitih masa mogu biti sljedeci: podsjecanje strmih padina, nepovoljna orijentacija primarnih i sekundarnih diskontinuiteta, zamrzavanje vade u pukotinama~ fast korijenja visih biljaka, itd. Odronjavanje uglavnom pocinje pojavom noyih prslina i pukotina iii prosirivanjem postojeCih. Prije veceg odronjavanja mogu da se jave manja otkidanja i padanja kamenih blokoya. Odroni su narocito cesti u krecnjacima. Takav jedan odron koji se nalazi na magistraJnom putu J ablanica-Mostar prikazan je na slici 73.

sprecavanJe raskvasavanja terena povrsinskim i podzemnirn vodama (izrada vodozahvata,kanala,drenaznih rovoya), i sprecavanJe podlokavanje obala (regulisanje tokova rijeka i potoka).

Akutne sanacione mjere primjenjuju se za saniranje aktivnih klizista.Te mjcre su: izrada kanala (sl.72) za prihyatanje i odvodnju poyrsinskih Yoda, izrada drenaznih royoya za prihvat i odvoc!enje podzemnih
voda,

terasiranje povrsine terena i rasterecenje ceanog dijela klizista te zamjena stjenskih masa (koriste se stjenske mase koje pove6avaju etpore sn1icanja), injektiranje sa slabim pritiscima (injektiranje stjenske mase u tijelu klizista te podlozi i zaiec!u), podupiranje potpornim konstrukcijarna (kameni, betonski armirano betonski zidovi. gabioni, dijafragme, sipoy!' itd.)

Slika 73. Gdron "Jasenjani" nOS/GO us/jed vertikalnog zasjeka visine preko20m kao i zbog nepovuljne orijemQcije primarnih i sekundarnih diskontinuiteta (Basagfc, 2000 )

Slika 72. Dreniranje kli:::ista kanalima(l-obodnt.-2-po fijelu kli::d'ta 3~kombinacija obodnih i kana/a po Tijelu klizi.~la)

U terenu na kome se desilo odronjavanje mogu se razlikovati: zona odronjavanja (zona otkidanja i stropostavanja kamenih dijelova), oziljak odrona (povrsina otkidanja-bez lisaja i drugog nizeg bilja), odronski materijal (moze biti homogen iii heterogen i on gradi tijelo odrona koje moze imati razlicite dimenzije). Prema velicini tiJela odroni se dijele od vrio malih (do 100m3 ) do ogromnih (> 1.OOO.OOOm ).

132

133

lnzenjerskogeoloske karakteristike odronskog materijala su: losa sortiranost blokova, velika poroznost, izrazila vodopropustljivost itd. Istrazivanje odrona najcesce se sastoji u preventivnom utvrdivanju faklora koji mogu dovesti do pojave odrona. Saniranje tcrena sklonih odronjavanju svodi se na sljedeca dva vida:a.)preventivno mehanicko uklanjanje labilnih blokova prije izgradnje objekata b.) u terenima gdje su vee sagradeni gradevinski objekti primjenjuje se podupiranje i izgradnja potpomih zidova, sidrenje labilnih masa, kao i injektiranje pri slabom pritisku.

aktivnost sipara (aktivni,neaktivni), nagib povrsine (blaZeg nagiba do 25,strmog nagiba 3S-4S0).IilZenjerskogeoloske odlike tijela sipara su: velika poroznost, lahka i potpuna ocjedljivost, slaba konsolidovanost, velika stisljivost. mala nosivost, itd. Navedene karakteristike definisu sipar kao nepovoljnu podlogu za izgradnju saobraeajnica (putevi,pruge) i drugih gradevinskih objckata. Saniranje sipara izvodi se na sljedece nacine: izradom potpomih konstrukcija (potpomi zidovi, pregrade), rasterecenjem masa ublazavanjem njihovog nagiba.

4.3.Inzenjerskogeoloski procesi 4.2.13.0sipanje Osipanje je padinski proces rotacionog kretanja (kotrljanja) komada stijena nastalih mehanickim raspadanjem kamenitih stijena. Kretanje drobinskog materijala je diskontinuirano i kratkotrajno. Nagomilavanjem ovog materijala formira se sipar. U nozlcl sipara akumuliraju se krupniji blokovi dok se pri vrhu sipara nakupljaju sitniji komadi stijena. Sipari su testi u nasim krecnjackim terenima Vanjskih Dinarida (sl. 74)
Pod inzenjerskogeoloskim procesima podrazumjevaju se vjestacke promjene geoloskih uvjeta terena prouzrokovane izgradnjom objekata (rudarski radovi, naselja, saobraeajnice, brane, akumulacije, itd.). Kao na.ices"i inzinjerskogeoloski procesi izdvajaju se: slijeganje terena, prolamanje stjenskib masa, nadimanje stjenskih masa, podzemni Cgorski") udari, prodori podzcmnih voda i tecljivih masa,itd .. Slijeganje iercna lnoze biti prouzrokovano eksploatacijom mineralnih sirovina bocnim istiskivanjem slabonosivih stijena,sniiavanjem nivoa izdani (primjer Venecije). Karakteristican primjer slijeganja usljed nekontrolisane eksploatacije kamene soli predstavlja Tuzla gdje su pojedine zone u proteklih 100 godina slegnute oko 15m.Mnogi objekti u gradu su sruseni a danas se na ulicama i zgradama nalaze brojne pukotine i neravnine koje svjedoce 0 slijeganju terena (sI.75).

Slika 74. Sipari u krecnjacima Vanjskih Dinarida

Siparski materijal moze biti pokrenut usljed sljedeCih uzroka: zasjecanjem tijela sipara (gradevinski radovi), preopterecenjem tijela sipara (izrada nasipa, i sl.), podrivanjem nozice sipara vodom rijeka, mora itd., potresima (miniranje, zemljotresi, itd.), itd. Klasifikacija sipara vrsi se na osnovu razliCitih kriterija kao sto su: debljina tijela sipara (vrlo t~i do 0,5 m;do vrlo debeli>20m), velicina tjela sipara (vrlo mali<!O m '; do ogromni> 100000 m\

Stika 7S.Pukotine na So/nom trgu u Tuzli nastale slijeganjem teren (snimio ZFerhatbegovicj

134

135

Najnepovoljniji vid slijeganja je veliko 1 neravnomjerno slijeganje, Proiamanje stijenskih masa desava se kada u krovini podzemnih prostorija dude do pucanja i pomjeranja stijena sto se moze prenijeti sve do povrsine terena, Prolomi su najcesci u tektonski ostecenim zonama.Prin1jer prolamanja terena zabiljezen je na Boricu u Tuzli 1989,god, Tadaje na eesti nastao krater dubine oko 15m, precnika oko 25m, Slicnih pojava ima sirom Svijeta, a takva je npr. i ova zabiljezena u SAD prikazana na sliei 76,

Navedene inzenjerskogeoloske procese treba studiozno i kontinuirano proucavati te podllzimati odgovarajuce mjere radi njihovog sprecavanja i ublaiavanja,

5. PODZEMNE VODE
Podzemne vode su one vode koje se nalaze u unutrasnjosti Zemlje,Postoje jos i atmosferske i povrsinske vode,Smatra se da se podzemne vode javljaju u Zemljinoj kori na dubini do 12 lan, Nize od ove dubine javljaju se sarno vodene pare, a ne i tecne podzemne vode,Prema porijeklu podzemna voda moze biti: vadozna (meteorska iii atmosfcrska), juvenilna i konatna. Podzemna voda meteorskog porijekla potice od padavina iz atmosfere i zato se cesto naziva atmosfcrska iii meteorska voda,a odomacen je i naziv vadozna voda,Pored infiltracije meteorske vode u podzemlje,voda dolazi iz atmosfere kondenzacijom vodene pare koja se nalazi u vazduhu i zajedno sa njim prodire u supljine i pukotine koje se nalaze u litosferi i tll se kondenzuje u VOdll, Na poniranje vode II tlo uticu: padavine, nagib povrsine, biljni pokrov, propusnost stijena i kolicina vode sto se vee nalazi u porama stijena,Veca kolicina padavina u terenima izgradeninl ad propusnih stijena rezultira Inogu6noscu nakupljanja veCih koliCina podzemne vode, a strmi nagib padina, voda u porama stijena i vegetacija, smanjuju mogucnost infiltracije, Juveniina voda nastaje vezivanjem vodonika i kiseonika koji se oslobadaju u procesll diferencijacije magme, Ona nastaje prvi put pa se cesto naziva i "mlada voda"(lat,juvenilis-mladalacki), U prirodi se sreee u vulkanskim oblastima,U toku kretanja kroz Zemljinu koru mjesa se sa vodom meteorskog porijekla pa je veoma tesko utvrditi pravu juvenilnu vodu. Konatna voda (lat,conatus-zajedno roden) je podzemna voda koja se nalazi u sedimentnoj seriji a vodi porijeklo od voda mora iii jezera u kome su se stvarali dotieni sedimenti. Konatna voda miruje u odredenim geoloskim strukturama sve dok se do njih ne dode busenjem iii im se prirodnim putem (rasj edanj em) ne omoguCi istieanje i zamjenjivanje atmosferskom vodom, Dio vode zadrzane u kapilarnim porama iii uz stijenke sitnih mineral nih cestica naziva se f"Izicki vezanom vodom iii vlagom, a dio koji se krece pod uticajem gravitacije je slobodna voda.

Slika76.Kratf!r form iran prolamanjem [erena usUed nekontrolirane eksploatacije kamene soli u ,,)-'AD (Dunrud & Nevins,i:: Imamovii)

Nadimanje stijenskih mas a uglavnom je vezano za bujanje glina koje prodiru u podzemne prostorije, Da bi se ovaj proces sprijeCio potrebno je vrsiti brzo probijanje prostorija i izvoditi njihovo zatvoreno podgradivanje, Podzemni ("gorski") udari predstavljaju iznenadno rusenje stijena sa zarusavanjem i zatrpavanjem podzemnih prostorija, Udari se desavaju u stijenama velike cvrstoce u kojima moze da se akumulira energija elastii'ne deformacije,Udari se dogadaju na mjestima maksimalne koncentracije napona u momentu trenutne preraspodjele naprezanja usljed oslabljenja napregnute zone podzemnim iskopom, NajcesCi su u rudnicima uglja nn dubinama veCim od 250 m. Prodori podzemnih voda i teCljivih masa javljaju se u tune lima i drugim podzemnim objektima naroCito u karstnim terenima, zatim plitko ispod povrsinskih tokova itd,

136

137

S.l.Zone u hidrogeologiji

1 11
I

S obzirom na hidrodinamieke karakteristike, u podzemlj u se generalno razlikuju: prozracna zona iIi zona acracije i zona vode temeljnice iIi zona freatske vade (sI. 77)

S obzirom na Cinjenicu da voda u podzemlju cirkulira i zadrzava se u porama i supljinarna (u nevezanim klastiCnim sedimentima) i pukotinarna i supljinarna (u vezanim stijenarna),ukupna kolicina vode koja se moze nakupiti ovisi od stepena poroznosti odredenog sedimenta odnosno stijene.

S.2.Poroznost i propusnost stijena

-- .....

, ,

Slika 77. Voda II podzemlju U okviru hOn1ogenih granuliranih naslaga: J-vodoncpropusna pod/oga,2-voda temeUnica ilifreatska >,oda, 3-1'odno licc s kapilarnim obrubom iii nivu podzemnc vade, 4-prozrah1D zono

Prozracna zona je podrucje blizu povrsine u kojem ispunjenost supljina vodom ovisi 0 kolicini padavina. SJobodna voda ne ispunjava potpuno supljine ave zone i ne 6ni povezan slo.1. Prostori gdje nema vode ispunjeni su zrakom pa i odatIc i naziv zone. Dio vode u ovoj zoni fizicki je vezan adhezijskim i drugim molekularnim silama (vlaga). Slobodna voda pod utieajem gravitaeije teee u nize predjele, pri cemu moze lnijenjati podzemne puteve. Fizicki vezana vada gubi se uglavnom isparavanjem na povrsini (evaporacija), a trose je i biljke i na kraju ispustaju (transpiracija). Zona vode temeijnice iii freatskc vode nalaze se ispod prozraene zone.U ovoj zoni voda ispunjava prazne prostore do nepropusne podloge iii do dubine u kojoj je temperatura 1Oliko visoka da dolazi do isparavanja. Granica izmedu freatske vade i prozracne zone nije ostra;vec je obrubljena kapilarnim obrubom u kojem se voda dize kroz kapilarne pore i ulazi u prozracnu zonu. Povrsina vade temeljnice naziva se vodno lice iIi nivo podzemnc vodc.Ono se nalazi na razlicitim dubinmna. To ovisi 0 klimatskim i geoloskim uvjetima koji utieu 11a kolieinu vode, isparavanje i na eventualno istjecanje vode na povrsinu iIi podzemljem. Yodno lice cesto oponasa povrsinsku konfiguraeiju terena ispod kojeg se nalazi, i to u ublazenim kontnrama. Odstupanje moze biti u vezi s polozajem i vrstom nepropusne podloge i s obiljezjima vodonosnih stijena.

U novije vrijeme sve vise preovladuje stav da kao pore u stijenarna treba smatrati sve one prostore u stijenama koji nisu ispunjeni cvrstom mineralnom materijom bez obzira na naCin postanka, obiik, velicinu i druge karakteristike takvih supljina. U hidrogeologiji, ali i uopste u ejelokupnoj geotehnici, poroznost predstavlja zapreminu supljina u .iedinici zapremine stijene (npr u 1 m 3 stijene). Ukupna zapremina supljina, kao i njihova veliCina, zavisi 0 veliCini i obliku zma, njihovom rasporedu, te 0 vezivu koje ispunjava prostor izmedu zrna. Ova definicija se odnosi na stijene sa intergranularnom poroznosti (nevezani sedimenti i poluvezane stijenegline), a oznacava primarnu poroZDost. U vezanim stijenarna voda se nakuplja i cirkulise u pukotinarna, pa se zato kate da se vezane stijene karakterisu sekundarnom (pukotinskom) poroznosti. Sekundarna poroznost nastaje nakon formiranja stijene djelovanjem razlicitih sila. Pukotiuska poroznost karakteristiena je za sve guste i tvrste stijene koje su prakticno netopljive u vodi.U krecnjacima i dolomitima koji su viSe iii manje topljivi u vodi koja sadrzi C02 i neke druge agresivne sastojke, pukotinske se supljine proSlrujU pa nastaje pukotinsko-disolucijska (krska) poroznost.Navedeni tipovi poroznosti prikazani su na sliei 78.

138

139

naziva se koeficijent filtracije iii koeficijent vodopropustijivosti.On se najces6e oznacava sa "k", a izraiava se u emisec, rn/sec, iIi midan. One stijene koje lahko propustaju podzemnu vodu nazivaju se hidrogeoloski kolektori za razliku od hidrogeoloskih izolatora koji su vodonepropusne stijene u kojima se ne moze formirati izdan. 5.3.Izdani Izdanima se nazivaju sve geoloski znacajne akumulacije slobodnih podzemnih voda,bez obzira na njihovo porijeklo i geoloske uvjete u kojima se sada naJaze u Zemljinoj kori. Voda iz izdani moze da hrani izvore, rijeke, bunare i druge prirodne i vjestacke vodne objekte. Dakle izdani se formiraju u stijenama koje su sposobne da primaju, zadrzavaju i propustaju podzemnu vodu. Obzirom na vrstu poroznosti koja je zastupljena u stijeni gdje je formirana izdan razlikuju se razbijene i zbijene izdani. Razbijene izdani se formiraju u stijenama sa pukotinskom poroznos6u dok se zbijene izdani obrazuju u stijenarna sa intergranularnom (meduzrnskom) poroznoscu. Siozene izdani nastaju kombinacijim najmanje jedne zbijene i jedne razbijene izdani, Cije su podzemne vode spojene u jedinstvenu vodenu masu. Navedeni tipovi izdani prikazani su na sliei 79.

Slika 78. Tipovi poroznosti;A-F-faktori poroznosti u granuliranim naslagama (A;Butica) poloiaja zrna, D-uticaj granulomerrijskog SQstava i rasporeda zrna razlicite velicine,E-utieaj eementacije meauzrnskih prostora; F-poroznost zrna), G-porozna zona izmeau slivova lave, H-poroznost u krecnjaku zbog korozivnog pro,{:irenja primarnih supljina,!-pukotinska poroznost masivnih stijena (po Gillulyju i dr.,iz Heraka)

Stepen ukupne poroznosti uzoraka u procentima za neku stijenu izracunava se prema formuli: n-stepen ukupne poroznosti uzorka stijene
n _Vp XlOO(%) V

V -ukupna zapremina uzorka stijene Vp-ukupna zapremina supljina u uzorku

Dakle, ukupna kolicina vode u stijeni zavisi od stepena njene poroznosti.Ukoliko stijena propusta vodu to se naziva njenom propusnoscu iii permeabiinoscu.Vodopropustljivost je neposredno ovisna od velicina i medusobne povezanosti pora kao i od napona koji uvjetuje laetanje vode.Kretanje podzemne vode pod djejstvom sile gravitaeije moguce je sarno u porama superkapilamih veliCina (>0,25mm). Ukoliko su vece dimenzije pora u stijenama, utoliko je manji olpor kretanju vode. U vezi stirn veca je i vodopropustljivost stijena. U krupnozrnim sljunkovima velicine pora dostizu I em pa i vise. Zbog toga je njihova vodopropustljivost veca nego kod pijeskova. Medutim, !reba istaci da propusnost stijena nije proporcionalna njihovoj poroznosti. Naime gline imaju veliku poroznost (neke cak vetu od 50 %) ali su prakticno vodonepropusne zbog toga sto su pore taka male da se voda \eze uz povrsinu stijenki i ne moze istjecati. Krupnozrni sljunkovi imaju poroznost 20-35 %. ledinica kojom se definise vodopropusnost stijena

"

Slika 79, Shematski prikazane izdani aJ razbijena izdan; b)zbijena izdan; c)sloiena izdan; I-nadizdanska zona; 2-izdanska zona; 3-hidrogeoloski izolator

Dovoljno kompaktne vodene mase zbijenih izdani daju mogucnost da se kopanjem bunara, busenjem busotina, itd. neminovno naide na vodu, rna gdje oni bili izvodeni u zoni prostiranja zbijenih izdani. Stoga milao lokacija vodozabvatnih objekata u terenima sa zbijenim izdanima nema veCi znacaj.

140

141

U zoni prostiranja razbijenih izdani ne mora se uvijek naiCi na izdansku vodu,bez obzira sto su ti objekti zasli u stijensku masu dublje od nivoa izdani, i sto se u njihovom susjedstvu nalaze busotine iIi bunari sa vodorn. Prema tome, uspjesnost lociranja vodozahvatnih objekata u razbijenim izdanima, narocito u slabije poroznim stijenskim masama sa rijetkim vodenim zicama zavisi i od slucajnosti da Ii ce se njima presjeci iii ne nek; od vodenih ogranaka. Pri istrazivanju vode u sloienim izdanima busotine treba postavljati u dijelu na kojem je zastupljena izdan zbijenog tipa. Najopstije hidrogeoloske karakteristike kolektora u kojem je formirana izdan prikazane su na slici 77. Podinu hidrogeoloskom kolektoru cini glina kao vodonepropusna podloga. Izdanska zona formirana je u naJl11Zlm dijelovima hidrogeoloskog kolektora, dok se nadizdanska zona rasprostire izmedu izdanske zone i povrsine terena.Kapilarni pojas obrazuje se u kapilarnim i sUbkapilarnim porama neposredno iznad slobodne povrsine izdani. Debljina i oblik ovog pojasa zavisi od duiine i izgleda kapilarnih pora. Ona se obicno krece od nekoliko cm do 2 m. Oscilacije nivoa slobodne povrsine izdani uslovljavaju i oscilacije kapilarnog pojasa. Na osnovu uzajamnog polozaja hidrogeoloskih izoiatora i kolektora mogu se formirati dvije osnovne hidraulicke vrste izdani: zatvorene i otvorene. Zatvorene izdani obuhvacene su sa svih strana hidrauluckim izolatorima. Njihov hidraulicki mehanizam je ustaijen, jer su vode u njima nepokretne i po kolicini nepromjenljive. Tek po otvaranju nekog dljeia hidrogeoloskog kolektora djelatnoscu covjeka iii erozijom vode iz zatvorenih izdani mogu da se krecu iii eksploatisu. Otvorene izdani formiraju se u otvorenim hidrogeoloskim kolektorima koji su cije10m gornjom povrsinom iii jednim njenim dijelom vezani za povrsinu terena. U njma je hidraulicki mehanizam promjenjljiv, a povrsina izdani moze da oscilira slobodno u vertikalnom pravcu. U odnosu na zatvorene izdani, otorene izdani su znatno vise zastupljene i imaju znatno veei prakticni znacaj. Prema hidraulickim karakteristikama otvorene izdani mogu biti slobodne i arteske. Siobodne izdani po cijelom svom prostranstvu nemaju povlatni hidrogeoloski izolator.U njima nivo izdani moze slobodno da oscilira sve do same povrsine lerena. Po tom karakteristicnom svojstvu one su j dobile naziv slobodne izdani (sI.80).

Slika 80. Shematski prika:: slobodne izdani (I-minimalni vadostaj rijeke; 2- maksimalni vodostaj rifeke;3-nivo slobodne izdani i .1h- osciJacije nivoa izdani) iz Vlahovic, 1996 )

Arteske izdani su na najveeem dijelu svog prostranstva prekrivene povlatnim hidrogeoloskim izolatorom (sI.81).

~:;*~~=-~~~" '.''''.~,~;;;;;;::':.~, >.~E~~~~


':';-:~- __ '-I":--~
. -

--'~

.- --

,~ __ ;,-~~ --~~-.:0:;~~-=-:'-::':::'::-,

__~

I~~_.

--- ---

,..

Slika 81. Artdka izdan (l-hidrogeoloski kolektor,2-hidrogeolo.vki fIoialor, 5- pfjezomelarski nivo, 6-subarteski nivo)(iz Viahovic, 1996 )

Vertikalna komponenta hidraulickog pritiska u arteskim izdanima naziva se pijezometarski pritisak, dok se nivo do koga dopire arteski pritisak naziva pijezometarski nivo. Kada se izvede busotina iii bunar na dijelu terena cIJa se povrsma nalazi hipsometrijski nize od pijezometrijskog nivoa, voda iz arteske izdani izbija pod pritiskom na povrsini terena i dostiie visi nivo od same povrsine terena. Na dijelovirna arteskih izdani gdje je povrsina terena hipsometrijski VIsa od pijezometarskog nivoa, izdanska voda ne moze izbiti na povrsinu terena.Taj dio naziva se subarterski dio izdani,a nivo izdani u njemu je subarteski nivo izdani. Arteske izdani javljaju se u dubinama od nekoliko metara do 2 km,a najcesee u dubinama 50 do 300 m. Vode veeine otvorenih izdani stalno se smjenjuju. One sto su jedno vrijeme cinile izdan lagano olieu negdje prema Zemljinoj povrsini, a na njihovo mjesto priticu svjeze vode najces':e sa povrsine Zemlje. Priticanje svjeze vode u izdan naziva se prihranjivanje,a lagano oticanje vode iz izdani praznjenje. Prihranjivanje izdani vodom iz atmosferskih

142

143

taloga iii iz povrsinskih voda 113jcesce je difuzno. U torn slucaju voda sa povrsine terena ponire u hidrogeoloski kolektor kroz bezbroj pora. Jedino u izdani razbijenog tipa koja iina mnoge supljinc (u karstnin1 predjelima) moze mjestimicno lzaan da se prihranjuje velikim koliCinama povrsinskih voda i2 rijeka ponornica, koje prodiru koncentrisano kroz ponore u podzemlje. Praznjenjc slobodnih izdani moze se vrsiti na vise nacina, medu njima osnovn; sn prirodno i vjestacko praznjenje. Prirodno praz.njenje izdani vrsi se kroz izvore iii druge vidove izliva. Praznjenje izdani moze biti i prcka vegetacije koja svojim korjenjem dopire do kapilarnog pojasa nadizdanske zone i iz njega se snabdijeva vodorn za svoje zivotne procese.Vjestacko praznjenje izdani vrse Ijudi. Ono predstavlja faktor koji ne samo da remeti prirodni rezim izdani,vec cesto mijenja i cjelokupan hidraulicki mehanizam izdani. Bitno se razlikuju dva naCllla vjestackog praznJenja izdani: gravitaciono ocjedivanje i crpljenjc. Prj gravitacionom ocjedivanju vjestackim uredajima se omogucava izdanskilTI vodan1a da pod djejstvorn gravitacije izbijaju na povrsinu terena. Crpljenjem se izdanske vode iz bunara izdizu na povrsinu terena pornocu raznih uredaja.Toll1 prilikom snizava se nivo izdani (podzemne vode) obrazujuci oko mjesta crpljenja udllbljenje u izdani kaa sto je prikazano na slici 82. Ovo udllbljenje naziva se depresiona kupa.

r____ _
~

--..f

,-~ /'-. __ ___ ___ r__ ....... _ ____ ; -_


~

_ --;~~~c- --' .-:--' ~. ?C '" r_______


c~ r~
~--~---.~

~ ~ '~r - ' - .-___.._r-

r~'

-.~~

Slika 82.Depresiona kupa nastala crp(je'?iem podzemne vodc (l-nivo podzemne vode: 2-depresiona kriv(l; 3-izdan; 4-hidrogeoloski izolator; R-radUlis lltic(?ia (depresione kupe); S-sniZenje nivoa vode u bunaru iii busotini; H-debljina izdant)

Horizontalna projekcija depresione kupe ima priblizno krumi oblik.U vertikaluom presjeku graniee depresione kupe predstavljene su depresionim krivim, koje se medusobno priblizavaju prema dnu bunara iii busotine. Obrazovanje depresione kupe izaziva odstupanje toka podzemne vode od prirodnog pravea. 144

Odredivanje granica depresione kupe ima veliki prakticn; znacaj pri procjenama filtracionih svojstava stijena i uslova ugradnje uredaja za vodosnabdijevanje i dr. Radijus bazisa depresione kupe naziva se radiju. uticaja. Dimenzije depresione kupe a saglasno tome radijus uticaja i veliCine snizenja (visine kupe), ovise 0 vodopropustljivosti tvorevina.Dobro vodopropustljivi sljunak i pijesak kod kojih je manje trenje vode i cestiea, imajn siroke kupe sa velikim radijusima uticaja. Kod malo propustljivih glina kupe su uske sa malim radijusima uticaja. Za praktiCne svrhe koriste se jednacine za priblimo odredivanje velicina radijusa uticaja. U vecini slucajeva podzemne vode se kretu, a dio hidrogeologije u kojem se izucavaju zakonomjernost; kretanja podzemnih voda naziva se dinamika podzemnih voda. Zakoni kretanja podzemnih voda koriste se pri hidrogeoloskim proucavanjima zahvata podzemnih voda, drenaZa, rezervi itd. Podzemne vode se mogu kretati kroz stijene u obliku infiltracije iii filtracije. Pri infiltraciji kretanje podzemne vode vrsi se kroz pore djelimicno ispunjene vazduhom iIi vodenom parom. Prj filtraciji kretanje podzemne vode vrsi se kroz pore koje su potpuno ispunjene vodom. Masa te vode koja se krece obrazuje filtradoni tok. Filtracioni tokovi podzemne vode medusobno se razlikuju po nacinu kretanja, hidraulickom stanju, rezimu filtracije,itd. Kretanje podzemnih voda moze biti u.taljeno i promjenljivo. Pri ustaljenom kretanju svi elementi filtracionog toka (brzina, kolicina, pravac i dr.) ne mjenjaju se tokom vremena. U mnogim slucajevima javljaju se manje promjene sto se u praksi moze zanemariti. Filtracioni tok je promjenljiv ako se njegovi elementi mjenjaju kako u prostoru, tako i tokom vremena. Kretanje podzemnih voda postaje promjenljivo tj.zadobija promjenljiv karakter pod djejstvom razlicitih prirodnih i tehnickih cinilaca (neravno~erna infiltracija atmosferskih taloga, crpljenje vodom, infiltracija otpadnih i industrijskih voda i dr.). Po karakteru kretanje podzemnih voda moze biti laminarno i turbulentno. Pri laminamom kretanju strujnice vode su medusobno paralelne.Laminamo kretanje zastupljeno je ne samo u stijenama meduzrnske poroznosti vee i u ispucalim stijenama u kojima koeficijenti vodopropustljivosti ne prelaze 0,3 do 0,4 cmlsec.U stjenama sa krupnim porama i pukotinama Ciji su koeficijenti vodopropustljivosti veti od 0,3 do 0,4 cm/sec.kretanje vode u pojedinim slucajevima moze biti turbulentuo pri cemu se strujnice vode medusobno sijeku.Ovaj tip kretanja vode u s\ienama javlja se relativno rijetko. Kretanje podzemnih voda vrs! se pri postojanju ra.zlike hidraulickih pritisaka tj. razlike nivoa slobodne povrsine izdani. Pri tome se kretanje vrsi od mjesta sa vecim pritiskom tj. sa visim nivoom, ka

145

mjestima sa nizim pritiskom odnosno nizim nivoom podzen1ne vode. Ta razlika nivoa podzemne vode naziva se razlika pi.iezomctarskog nivoa.

rnase, cesto nije dovoljna ni duzina od 12 km za potpuno bakteriolosko preciscavanje izdanskih voda.

5.5. Hidrogeoloska istrazivanja u grailevinarstvu 5.4. ZagaUivanje izdanskih voda


Tokom pronicanja i filtracije, podzemne vode dolaze u dodir sa materijama razlicitog porijekla. Pri tome se stvaraju uslovi za zagadivanje izdanskih voda. ZagadivaCi mogu biti prirodnog iii vjestackog, neorganskog iii orgamkog porijekla. Neorganske materije prirodnog porijekla poticu od rastvorenih soli iz stjenskih masa kroz koje se krecu podzemne vode, dok neorganske materije vjestackog porjekla dospjevaju u podzemne vode najcesce iz gradskih, seoskih i industrijskih otpadnih voda. Prirodni zagadivaCi organskog porjekla nalaze se vee na samoj povrsini terena, ali i ispod njegove povrsine. Na povrsini terena to su najcesce istruhli dijelovi biljaka iii uginulih zivotinja, a u dubljim . djelovima osim nabrojanih jos i ugalj. Organske materije vjestackog porijekla pOlicu najveCim dijclom iz smetljisla, septickih .lama i stala. Najopasnije po zdravlje Ijudi je zagadivanje izdanskih voda materijarna organskog porijekla. U takvim vodama nalazi se obilje bakterija zaraznih bolesti (zutica, dizenterija, difterija, kolera i dr.). Rasprostiranje zagadivanja uslovljeno je pravcem kretanja izdanskih voda.Uzvodno od mjesta zagadivanja prenosenje je kratko, dok je nizvodno prostiranje l1ll1ogostruko vece. Prodiranje zagadivanja u dubinu uslovljeno je snizavanjem nivoa izdani, naroCito ako se smzavanje vrS! crpljenjem iz vodozahvatnih objekata. U najnepovoljnijim uvjetima zagadivaJ::\jem moze biti zahvacena izdan u okviru cjelokupne sabirne povrsine, dok je najmanji obim vezan za neposrednu okolinu mjesta zagadivanja. Udaljavanjem od izvora zagadivanja vrs! se prirodno preciscavanje izdanskih voda. Stepen preciscavanja zavisi od dimenzija pora u s1jenarna i od duzine predenog puta. Najbolji prirodni precistaei su visoko plasliene (masne) gline. U njima se bakterioloski zagadene vode preCiste na duzini od oko 20cm. Medutim kretanje izdanskih voda kroz ove sedimente kolicinski je vrlo malo i uz to vrlo sporo. Oslale vrste gline i les su nesto slabiji preCistaCi. U njima se preCiscavanje izvrsi pri filtracionom putu od 1 do 4m. U pijesku i sljunku preCis6avanje je razliCito u horizontalnom i vertikalnom pravcu. TakO se kroz pijeskovito-sljunkovite flJecne sedimente preCiscavanje izvrsi na duzini od najmanje SOm u horizontalnom pravcu, a Sm u vertikalnom pravcu. Pri kretanju kroz karstifikovane stjenske Hidrogeoloska istrazivanja obavljaju se u razlicite svrhe, pri cemu je za izbor metode bitno da Ii se podzemne vode istrazuju radi njihovog koristenja. iii se tretiraju kao stetne pa ih stoga treba odstraniti. Podzemne vode se istrazuju za potrebe vodosnabdijevanja naselja i industrijskih objekata, za izvedbu hidrolehnickih objekata, za navodnjevanje i sJ. Kada su podzemne vode sletne, istraiuju se u cilju isusivanja terena i temeljnih jama, odvodnje u rudnicima, odvodnje sa saobracajnica i 51. . Hidrogeoloska istraiivanja mogu biti: prospekcijska (orijentaciona). regionalna (opsta) i detaijna. Prospekcijska (orijentaciona) istrazivanja provode se na neistrazenim podrucjima radi dobivanja orijentacionih spoznaja 0 hidrogeoloskim prilikarna na terenu. Na osnovu dobivenih podataka, ovisno 0 potrebi, prograrniraju se regionalna i detaljna istrazivanja. Rezultati prospekcijskih istraiivanja prikazuju se graficki na kartama malih razmjera (l: 100 000, 1:200 000 i manjc). Regionalna (opsta) hidrogeoloska istrazivanja su detaljnija, pri cemu se rade hidrogeoloske karte u mjerilu 1:25 000 iIi 1:50 000. U ovakvim istrazivanjima upotrebljava se osnovna geoloska karta i svi geoloski, hidrogeoloski i ostali dostupni podaci koji su osnova za detaljna istrazivanja. Detaljna hidrogeoloska istrazivanja provode se radi rjcsavanja nekog prakticnog problema i pri tom geoloski odnosi istrazivanog podrucja u cjelosti moraju biti poznati, a treba da budu zavrsena i regionalna hidrogeoloska istrazivanja. Rezultati detaljnih hidrogcoloskih istrazivanja graficki se ucrtavaju na karte u mjerilu 1:25 000 do 1:500, ovisno 0 potrebi. Detaljna hidrogeoloska istrazivanja provode se prilikom rjesavanja problema vodosnabdijevanja, za navodnjavanje i odvodnjavanje, za potrebe izgradnje hidrolehnickih objekata, saobracajnica i drugih slozenih inZcnjerskih objekata. . Opcenito,hidrogeoloska istrazivanja treba da rezultiraju spoznajarna 0: odnosu izmedu povrsinskih i podzemnih voda, te 0 hidrogeoloskim osobinama stijenskih masa. Za upoznavanJe hidrogeoloskih osobina slijenskih masa treba dobra poznavati litostratigrafske karakteristike stijena i njihov polozaj u prostoru (5 obzirom na tektoniku). To zahtijeva ne sarno prec:izno izradenu geolosku kartu i geoloske profile vee i rezultate ostalih izvedenih istrazivackih radova kao sto su podaci dobiveni istrainim busenjem sa

146

147

jezgrovanjem, opazanje pijezOlnetara, ispitivanja vodopropusnosti, geofizicka i laboratorijska ispitivan.la itd. 1z takvog fonda podataka hidrogeolog Inoze i_zdvoj iti odlike stijenske 111ase U OdllOSU na vodopropusnost i definisati smier (iii sm.lerove! kretanja podzemne vode. Hidrogeoloska funkcija sti.lena .le. u skiopu hidrogeoloskih karakteristika istraiivaTIog terena, veoma slozena pojava koja u konkretnom slucaju zavisi od prilika na terenu, tako da se razlikuju stijene kao hidrogcoloske barijere (izoiatori) kao koiektori. Hidrogeoloske barijere Sll definisane nepropusnoscu i prostornim polozajem stijena, a hidrogeoloske kolektore cine propllsne stijene s intergranularnim i pukotinskim porozitetorn. 5.6.Isusivanjc tcmcljnih iskopa Aka se temeljna jat11IJ kopa u vodopropusnirn podrucjima, cesta se dogodi da se kroz zasjecene dijelove dobiva manji iii veCi pritok vode koja otezava izvodenje gra(tcvinskih ra<..iov'l 11(1 tC111eijenju objekata, a u fazi eksploatacije ugroza'i;J tcn1eijc. Prellla tOl11C\ prvi zadatak je isusiti temeljni iskop. Drugi zudatak sastoji SE' u projektovanju efikasnc odvodnje objekata radi sprecavanja dotoka vade u konlaktnu zonu temelj-stijena. Da bi se Ijesenja isusivanja temeljnih iskopa mogia efikasno projektirati, potrebna su sazm.tllJa KO.la rezllitiraju 1Z hidrogeoloskih istrazivanja, pri Ce!l1U je posebno vazno dobiti odgovore na piotan.la 0: koliCini pretposli;l\'ljenog dotoka vode U otvoreni iskop iz stij enske mase, mogucnostima procjeclivanja povrsinskih voda i njihovoj pretpostavljenoj kolicini, stabilnosti kosina, odnosno vjerovatno6i pojave klizanja kosine iskopa, optimalnoj metodi i nacinu snizavanja nivoa podzemne vode~ odnosno isusivanju temeljnog iskopa za gradnju u kontaktnom podrucju. Ovdje treba naglasiti da potpuno isusivan.le temeljne .lame crpljen.lem nije rnognce, ako .le kota ternei.len.la pro.lektirana ispod kote podine vodonosnog sloja. Ako je kola terneljenja sarno djelirnicno u vodonosnom sloju, razliCitim metodama mogu6e je postici snizenje nivoa podzemne vode i temcljenje obaviti n suhorn. Nacin crpljenja zavisit ce od koliCine dotoka, geoloskih karakteristika stijenske mase i karakteristika temeljnog iskopa, a moze se provoditi na vise naCina. Na.lcesce se prirnjenju.le:

a) otvoreno crpljenje iz gradevinske jame, b) crpl.;enje iz cijevnih bunara postavl.ienih oko jame, cime se snizava niva podzemne vode. Povrsinska odvodn.la ljesava se izvedbom otvorenih kanala (drenova) koji vodn sknpljaju i odvode izvan podruc.la graclevinskog zahvata.

6. INZENJERSKA GEOLOGIJA
Inzenjerska geologija .le speci.lalisticka naucna disciplina, koja proucava geolosku gradu, geoloske procesc, mineralosko-petrografske i fizicko-rnehanicke karakteristike sti.lena i terena za potrebe gradn.le. Dakle, njenim rezultatima se definisu uvjeti gradnje, predvidaju se promjene li terenu, koje 6e biti izazvane savremenim egzodinamickim i endodinarnickim procesima i po.lavarna, i n.lihov odraz na graclevinski objck!. To ukazuje da je inzenjerska geologi.la veoma bliska gradevinskim discipiinama: konstrukcijama, mehanici sti.lena i rnehanici tla. Prihvativsi takvu definiciju i zadatak inzenjerske geologi.le u graclevinarstvu, ocito je da se osnova inzen.lerskogeoloskih istrazivanja svodi nu odreclivan.le: prirodnih geoloskih proeesa i pojava te proeesa i pojava izazvanirn gradevinskirn radovirna, sastava, strukture, stanja, karakteristika i nvjeta nastanka i prostiran.la gornjih dijelova litosfere te n.lihovog ponasan.la pri izvedbi graclevinskih radova, kao i u fazi eksploatacije objekta. Dobiveni rezultati osnova su za ocjenu rnognceg stcpena uticaja prirodnih geoloskih i naknadno izazvanih procesa i pojava na graclevinski objekt, kao i predvidan.le zastitnih rn.lera protiv eventualnih nepovol.lnih faktora. Zanimijivo je da su za postanak i razvoj inzenjerske geologije zaslillni upravo gradevinari, koji traze od geologa podatke 0: cvrstoci i stabilnosti sti.lena, stabilnosti izvedenih kosina zas.leka i usjeka na povrsini, te podova, bokova i svodova podzernnih objekata; stepenu opasnosti od savremenih egzodinamickih proeesa i pojava (denudaci.le, erozije, abrazije, klizanja, osipan.la. odronjavanja, sufozi.le), kao i cndodinamickih pojava, narocito potresa; - rnogucnostima pronalaZen.la i upotrebe prirodnih graclevinskih rnaterijala.

148

149

Intenzivna gradevinska aktivnost eovjeka kroz stoljeea, kOllstrukcijska slozenost objekata i potreba da se objekti izvedu na ponekad nestabilnim terenima i terenima teskim za izvodellje radova, omogueili su razvoj metoda istrazivanja u inzenjerskoj geologiji, ali i razvoj novib primjenjenib naucnih disciplina, koje su dopunjavale podatke dobivene inzenjerskogeoloskim istrazivanjima. To se naroeito odnosi na hidrogeologiju, koja proucava podzemne vode,njihov postanak, rezim, kvalitet, kolii'inu i djelovanje u podzemlju, i tehnicku petrografiju, koja proucava mineralosko-petrografska i tehnicka svojstva stijena i kamena i nai'in istrazivanja !ezista i mogucnosti primjene kamena i nevezanih scdimenata u gradevinarstvu, arhitekturi i skulptorstvu, kao i procese koji nastaju u kamenu pod uticajem razlicitih faktora. Inzenjerska geofizika svojim metodama i rezultatima taleoder doprinosi odredival1iu fizicko-mehanickih karakteristika stijena i terena predvidenih za gradevinske zahvate, a inzenjerska seizmologija proucavajuci seizmicke pojave i njihove posljediee, dajc veoma vrijedne podatke, neophodne za sto sigurniju gradnju u seizmicki aktivnim podruejima. lnzenjerskogeoloska istrazivanja daju osnovu za idejna rjesenja, idejne projekte i glavne projekte objekata razliCite namjene. Nemoguee je zamisliti optimalno koncipiranje i izvedbu temelja bilo koje gradevine, saobracajnica (cestovnih, zeljezniekih, pomorskih i zrakoplovnih luka), tunela, vijadukata, mostova, kosina zasjeka usjeka, umjetnih jezera, brana i mezarja, bez detaljnih akumulacijskih inZenjerskogeoloskih istraZivanja koja, uz ostale istrazivaeke radove, omogucuju optimalno projektovanje i izvdebu prakticno svih, a naroCito slozenih i skupih gradevinskih objekata.

je u inzenjerskogeoloskom smislu definisati kvalitativne ali i kvantitativne karakteristike stijenske mase u terenn. Nesumnjivo da pri tome lstraZlvanja pocinju inzenjerskogeoloskim kartiranjem, eiji rezultati uSl1lJeravaJu dalJnJe faze istrazivanja: geofizieka istraZivanja, istraZivacko busenje, . izradu raskopa, izradu istraZivackih zasjeka, jama, okana, potkopa 1 slieno. Posebnu paznju pri povrsinskom kartiranju terena i kartiranju jezgra istraZnih busotina, kartiranju zasjeka, raskopa is!., treba obratiti pukotinama i pukotinskim sistemima, jer se obradom tih podataka dobiva stvaran uvid u strukturnogeolosku gradu istraZivanog podrueja. Uzorci s terena, poremeceni i neporemeeeni, podvrgavaju se laboratorijskim ispitivanjima. Dobivene rezultate radni tim obraduje i interpretira, i liZ odredena misljenja i sugestije, predlaZu investitoru optimalan pristup izvedbi radova. InZenjerskogeoloska istrazivanja se nliZno rade za sve objekte jer daju rezultate Cija primjena u praksi bitno utice na pravovremeno eliminisanje moguCih negativnih uticaja terena na objekat, a omogucuju i spoznaje 0 nosivosti terena, izboru alata, mehanizacije, vrste eksploziva, optimalnog naCina izvedbe radova, upotrebe kamena i sl.

Je

6.1.1. Inzenjerskogeolosko kartiranje


Prije pocetka terenskog rada prikupljaju se i proueavaju svi dostupni podaci 0 nekom terenu, kako bi se mogao izraditi cjelovit projekt istrazivanja. Projekt istraZivanja sadrzi opee geografske,morfoloske, geoloske, hidrografske i hidrolosko-klimatoloske podatke na terenu. Uz to daje se pregled postojecih rezultata istraZivanja bitnih za definisanje inZenjerskogeoloskih karakteristika stijena i terena. Zatim slijedi detaljan opis problematike i cilja istraZivanja i s tim u vezi i obim predvidenih istraZivanja, njegova dinamika i cjenovnik. PostojeCi podaci i rezultati dobiveni eventualno potrebnim rekognosciranjem terena daju sliku stepena teiine inzenjerskogeoloskih istrazivanja, u pogledu slozenosti, istrazenosti, morfologije, pokrivenosti i prohodnosti. Kod inzenjerskogeoloskog kartiranja analizira se fotogeoloska dokumentacija (fotoskice i avionski snimci), koja daje vrijedne podatke 0 inzenjerskogeoloskim karakteristikama terena (sastav, strukture, postojanje egzodinamickih geoloskih procesa i pojava, hidrogeoloskih i geomorfoloskih pojava i sl.), a uz to su vaZni rezultati laboratorijskih ispitivanja. lnzenjerskogeolosko kartiranje, kao jedna od faza istraZivanje terena, predhodi geofizickim istraZivanjima, istrainom busenju, izradi raskopa, istraznih jama i sl., ali i laboratorijskim ispitivanjima.

6.1.

Metode istrazivanja za potrebe gradevinarstva

Inzenjerskogeoloskim istraZivanjima treba odgovoriti na veliki broj pitanja u vezi definisanja uslova kojima treba udovoljiti pri izvedbi objekata. Ta istraZivanja je nuzno shvatiti kao dio ukupnih raznovrsnih istraZivanja koja treba obaviti prije izgradnje nekog objekta,a cilj im je omoguciti optimalan pristup planiranju i izvedbi radova. Naravno, pri inzinjerskogeoloskim istrazivanjima treba koristiti rezultate ostalih geoloskih disciplina (stratigrafije, tektonike, egzodinamike, endodinamike, mineralogije, petrografije, tehnieke petrografije, hidrogeologije), ali i drugih disciplina koje pridonose istrazivanju terena za potrebe gradnje ( inzenjerske geofizike, inzenjerske seizmologije, mehanike stijena, mehanike tla). Interdisciplinarnim pristupom moguce

150

151

Kartiranjern se, nairne. dobijaju podaei 0 odnosima izmedu razlicitih litoloskih kompleksa; karakteristikama litoloskih jedinica, tektoniei, stanju stjenske rnase, pukotinama i pukotinskirn sistemima, rudnim pojavama, pojavama nemetalicnih mineralnih sirovina. koje se mogu koristiti u gradevinarstvu ili u druge svrhe, egzodinamickim geoloskirn pojavama i njihovom eventualnom napredovanju te hidrogeoloskim i geomorfoloskim pojavama, koje imaju znacenje za ukupnu inzenjerskogeolosku sliku terena. Kod odredivanja struktllrno-tektonskih karakteristika. najveca se paznja posvecuJe sloievitosti (kod sedimentnih stijena), lllcenjll (kod magmatskih) i skriljavosti (kod metamorfhih) , te ispllcalosti (kod svih stijena). Istrazivanje tektonskih karakteristika sadrzi narocito elemente i karakteristike rasjeda, pratecih plikotina, rasjednih zona i neotektonskih kretanja, te bore i sve pratece manifestacije do kojih je zbog boranja doslo. Sumiranjem podataka izdvajaju se zone prema ugrozenosti savremenim egzodinamickim (i tchnogenim) procesima i pojavama, prema intezitetu okrsenosti i prema stepenu stabiinosti, liZ unosenje podataka iz postojece seizmicke karte 0 seizmickoj aktivnosti. Stijene se klasificiraju prema Uputstvu za izradll osnovne inzenjerskogeoloske karte (tabela 7)

Tabela 7. inienjerskogeoloska klasifikacija stijena za O/GK, M. 1: 100.000 (preuzeto


i=: [}pulstva za izradu DICK, 1988, isprav(jeno i dopunjeno; Ie -indeks konzistencije)

RAZRED

I PODRAZRED

I I

BITNE INZ.EN.lERSKOGEO I INZEN.JERSKOG 'I LOSKE JED!NICE EOLOSKE KARAKTf;RISTI

KE
Rastresite Stijene promjenljivog
petrograt:~kog i granulometrijskog, sastava ujednacenih fizickomehafllckih

Prasina, pijesci

Zbiiene
Siabo slozene

I stuene

I ' -_ _ _ _ _ _.....,
Klasti~ne sedimenlnc I

[-"==-----1
Dobro slozene

SIJlUlCi, valutice, krsje, blokovi

svoJ~tava

Meke 1,< 0,75

~~ E ii
'"

"5-E.S

Plasticne JO>lc<O,75
Tvrde lc>!O

GlinovHoklasticne

Glme , lapor;

sedimentne slijene

'" Z

'" ~

--_J
'-'

Slijene razlititih struklUmotekstumih fizickomehanickih


sv~tava

I
I

Suliatne I haloidne

gips, anhidri!, haht

Organogene

Vulkano-klasticne

kamen; I mrki lIg1Jen, ligult i trese! piroklaSli!i tufovi I vulkanske

pooiozne fizickohelllijskim prom'enama podiozne proceSlma


oksida~

nehomogene nejednorodne

I I

i--------rb~"~"'------!_'''~;~'"='~=;;;;=_j Slijene podlozne


Karbollatnc

okrSavanju gliuc i Japori


Jako jzrn1ena anizotropnos! i

finozmaSle sredn jezrna sle i krupnozrna

pjdcari, brece, konglomerati

nejedllOfodnost II pogJedu sastava i fizickomehanickih svoJstava

'"
finozmaste

okamcnjcne gline, !apori, siltiti


pjescal'i, brece, kong!omerati

srednjel.rna

'" krupnozrna '"


Karbonatne

I !

iZraZena tekstuma pukotinska anizotropllos( sliJenske mase

stijene

vapnencl, lravertllli

dolomiti,

promjelllj i ve I lekSlUre I podloZne okrSavan13 cYfSle, ali stiJene, ugJavnom sio-evile

I
152

~I
~ ~
E

ii
<n

11 Slli~ijske

krt'

sihcifirane

roznaci sli)ene

druge

or------------"---------------i"Ro~fu~~~;-,--------t-,~z~"~z~jlo~ho~'~no~g;',;n,;1
Vulkanogenosedil!lelllnc
~scari

okamenjcni lapori, diiabazi

i anizo(ropna sti'cnska masa

153

~,-c;71i

Vulkanske

daciti, andeziti, trahitl, bazalti, dijabazi Graniti, dior!u, gabri, peridotiti

1 .,

P1Ulonske

"

Autometamorfne Kontaktnomelamorfne skriljave simozrnaste skriljave kmpnozmastc

I serpentinili
skarni, korni!i, mermer; argilosisti, filiti, zeleni skrilici Amfiboliti. skriljci, amfibolski kvarciti, !,>naJS!, menneri

I
\

o " "'...::1

0 0

"' i5

.~~
'" E

ndkri!jave karbonatne

mermen

preteZllo homogene am:zotropne stijene ujednacenih fizickomehanickih svo'stava jako iZraZena pukolinska anizotropnost cvrste, masivne iii Irakaste teksture jako izraiena anizotropnost u vezi sa stnlklurnotekslUrnim fizickomehaniekim svoistvima Stijene heterogenog sastava pukotinskom anizotronnos\;

at ......'

10<101.'.'<,

....,.,M.r"

I;.<>j ..~"" "., <Joi>,l ..Ij""i ,...10_11 ........Ii"

1\:-

;!!J

J!':;

i.lncl;";":l1", "".....

,:!.F-::o:;-,

~ . "krko. ,.,"'...

"
""'''i'' .. '"=
!""'>rtc~i.

<><In>'oi'''''''"''j . , ,.,

...&n"",",,,,

I "'f' ....

Svaku inzenjerskogeolosku kartu prate profili i odgovarajuci tekstualni dio (turnac), s vafuim grafickim prilozima i dokumentaeijom. Neki vaZni simboli koji se koriste pri izradi inzenjerskogeoloske karte prikazani su na sliei 83.

:-, l~

-:: : :. I

..

...j .......; ....d."l:~...ct:" .. ~ w..,...x~ ....lI 1;lb<'f'#I'rii~ "'t>1'W."\I~ ,,"tlj.-...

n,.,K>!{ """00 ..... b.l><l>r.al ....

.,,'"'''' ___ ..~ _f'<''C"""""


oil......
~,...tt.i.......j" w#~

.....

.,~j<."';,

li.K""i i

tn~...tI

fu~:3J

r i ....,1Wstil,

ffi'b'0~

-f>/J.alC'i
tt'<l.-.::rtOui

f.1ffijITIiijl
~~

lIk,....""~ III;'''''

!I..f' ... n<::~ ... ~'~


d,nam.i.c- ,.."an

1CZi::~
~'...El

'"'..,;
~ri
hrcl'e
'"i<"",,.,tc"~ij... t.iI,~l" miiti.J.k i<iu.... ,,-...AAU r>trc'""

i,;J,;e!1

~.c.-.o~i

mi- g<:<-><:kklTi&tiI! ~ .. j.. t""d"""

;...

Slika 83. Neki simboli u inienjerskogeoloJkoj karli (iz Uputstva::a izradu OfGK, 1988)

6.1.2.GeotIzicka istrazivanja Temeljne geofizicke metode, koje se primjenjuju za ejelovitije upoznavanje karakteristika stijenske mase radi izvedbe nekog inzenjerskog objekta, su seizmicke i geoeiektricne te razliCita mjerenja u istraZnim busotinama, dok se podredeno u tu svrhu koriste magnetometrijska mjerenja. Seizmicke mctode baziraju se na vjestackom izazivanju elasticnih valova i odredivanju njihove brzine sirenja kroz materijale koji se istrazuju. Na osnovu razliCitosti lih brzina, u podzemlju se mogu

154

155

izdvajati materijali razlicitih karakteristika. Osnovne dvije seizmicke metode su rcfrakcijska i refleksijska. Refrakcijskom metodom pouzdano se mogu odrediti karakteristike naslaga do dubine na kojoj objekt ima uticaja na stijenu. To suo debljina nekonsolidovanih materijala do cvrste stijene, kvalitet stijenske mase i debljina trosnog dijela na njezinoj povrsini, dubina i oblik klizne plohe klizista, debljina sedimenata za koje su karakteristicne male brzine "irenja elasticnih valova radi seizmicke mikrorejonizacije. Refleksijska metoda nalazi osnovnu primjenu u istraZivanju de1:iljeg podzemlja.Moze pruziti i podatke 0 debljini nekonsolidovanih sedimenata na dnu mora, pa se ponekad koristi u istraZivanju za projektovanje obalskih gradevina. Geoelektricne metode koje se koriste u gradevinarstvu suo metoda elektricnog otpora, elektromagnetska metoda i metoda spontanog potencijala. Metoda eiektricnog olpora bazira se na Cinjenici da pojedine vrste stijena imaju razlicite velieine specifienog olpora. Pogodna je za odredivanje podrucja slabijih fizicko-mehanickih karakteristika u tvrstim stijenama (npr.krecnjacima i dolomitima ), sto je veoma bitno pri temeJjenju i izvedbi podzemnih radova, zatim za istraZivanja naJazista gradevinskih materijala i odredivanje eksploatibilnih nasJaga, za odredivanje pojava vodonosnih sljunaka u glinama i s1. Opcenito daje pouzdane podatke ondje gdje su razlike specificnih elektrienih otpora istraZivanih materijala velike. Elektromagnetska mctoda bazira se na upotrebi struja i pojava indukcije u vidljivim materijalima pod zemljom. Primjenjuje se u gradevinarstvu za odredivanje trosnih i razlomljenih podrucja u evrstim stijenama, zatim u istraZivanju vode i lezista glina, a pouzdane podatke daje u istraZivanju nekih rudnih lezista. Metoda spontanog potencijala bazira se na mjerenju potencijala koji postoje ispod povrsine, a izazivaju ih, izmedu ostalog, trenje pri protjecal1ju podzemne vode, elektrohemijski procesi u nekim rudnim lezistima i slieni uzroci. Zato se ova metoda primjenjuje pri istraZivanju rudnih lezista i tokova podzemnih voda te pri odredivanju gubitaka vode iz akumulacije u krsu. Ovisno 0 potrebi, u busotinama se mjeri specificni elektricni otpor, potencijal, pripadna radioaktivnost, apsorpcija gama-zraka ( tzv.gama-gama karotaZa ), brzina elastienih valova, nagib slojeva itd. Na temelju podataka tih mjerenja moguce je detaljno litolosko

rasclanjivanje nabusenih materijala, zatirn jc 1110guce odredivanje . poroznosti, vodopropusnosti itd.

6.1.3. Istrafno busenje i raskopi


lstraillo busenje svrstava se medu najuniverzalnije istrazivacke radove jeT se tim naCinom istrazivanja dobiva mnostvo razliCitih podataka vaZnih za projektovanje i izvedbu inzenjerskih objekata. Obrada reznitata busenja pocinje determinacijom jezgra i odvajanjem njegovih dijelova za laboratorijska ispitivanja. Pri tome treba odrediti vrstu naslaga kroz koje je buseno, tacne dubine promjene materijala razlicitih fizicko-mehanickih karakteristika, otpor prema busenju, stepen razlomljenosti jezgra, ugao nagiba slojeva, vrste i ugao nagiba pukotina, njihovu sirinu i ispunu. Izvedena busotina moze sluziti za ispitivanje vodopropusnosti, prOIl1Htranje oscilacija podzen1ne vade ( pijezoluetar ), uzimanje uzoraka vode, \TSenje bojenja, odnosnQ odredivanje tokova podzemnih voda, a 1110ze posluziti 1 za f<lzlicita geofizlcka. nlJcrenja, za TV i slereofotografsku karotazu itd. Kroz busotine se injektira smjesa za zatvarunje pukotina. Da bi se sva navedena istrazivanja nlog1a izvesti ( iii nek.a od njih, ovisno 0 zadatku i potrebl ), osnovni je uvjet da busotina bude pra:vilno izvedena. Radni proces se pri busenju dijeli prema: pogonu ( rUCHO i filotornO ), naCinu rada (udarno, rOiaciono, udarno rotaelono ), naCinu iznoscnja 11lmerijala s dna busotine ( bez ispiranja-na ispuh, s ispiranjem - s jezgrom iii bez jezgra ), smjeru busenja ( vertikalno, koso, horizontalno, llsn1jereno ), i mjestu rada ( s povrsine, jamsko ). Prj busenju za potrebe gradevinarstva, uglavnom se koriste promi busenja 131 mm, 116 mm i 101 mm, a zavrsni prom obicno iznosi 86
nun.

Radi postizanja sto potpunijih spoznaja 0 karakteristikama slijenske rnase, odabrani uzorci se ispituju u laboratoriji. Neka se ispitivanja obavljaju in situ, odnosno u samoj slijeni iii na stijeni kakva je u prirodi. lstrazivackim raskopima, pomo6u otkrivki, istraZivackih zasjeka i usjeka, istraZivackih jama i istraZivackih potkopa, dobiva se mogucnost promatranja i mjerenja dijelova stijenske mase u njihovom prirodnom okruzenju. Otkrivke se koriste u terenu s tankim rastresitim pOkrivacem u cilju neposrednog uvida u karakteristike rastresitog materijala i njegove debljine i stijene koja nam je, u prirodnim uvjetima, nedostupna promatranju i mjerenju in situ. IstraZivacki zasjeci i usjeci izvode se na

156

157

padinama u svim vrstama stijena. Istrazivacke jame izvode se u cilju uzimanja neporemecenih uzoraka za laboratorijska ispitivanja, te uvida u dublje dijelove stijenske mase. Ova metoda se prvenstveno koristi za odredivanje nacina temeljenja i karakteristika temeljne stijene kod izvedbi nadogradnji na postojecim objektima. IstraZivacki potkopi izvode se na strmim padinama, uglavnom kod istrazivackih radova, radi saniranja klizi;;ta i za istraZivanje terena na pregradnim profilima kod projektiranja brana. Ovim radovima se, uz proucavanje karakteristika stijenske rnase, omogucava dreniranje podzemnih voda, ali i istrailvacko busenje u podzemlju.

6,1,4,2. Fizicke karakteristike Medu fiziCkim karakteristikama stijena bitnu ulogu imaju gustoea, speeifiena tezina, prostorna masa, ( zapreminska tdina ), poroznost, stisljivost, vodopropusnost, bubrenje, boja, toplotna provodljivost, radioaktivnost i Ijepljivost. Gustoea je odnos mase evrste faze prema ukupnoj zapremini ( volumenu ), bez supljina, a odreduje se fonnulom:

6,1,4, Neka svojstva stijena i kamena i njihovo laboratorijsko ispitivanje U sklopu inzenjerskogeoloskih istraZivanja stijena kamena obavljaju se laboratorijska ispitivanja u cilju odredivanja: mineralosko - petrografskih karakteristika, fizickih karakteristika, mehanicko - tehnoloskih karakteristika, uticaja vode, leda, vatre i hemijski agresivnih supstaneija na stijene i kamen.

gdje su: y, - gustoca ( g/cm 3 ) mo - masa cvrste faze (g ) Vo - zapremina evrste faze ( em3
)

Kod cvrstih stijena gustoca ovisi direktno od mineralnog sastava stijena. Prostorua masa oznacava odnos cvrste faze prema ukupnoj zapremini uzorka zajedno sa supljinama, a izracunava se pomocu izraza:

6,1,4,1, Mineralosko - petrografske karakteristike Kod odredivanja mineralosko - petrografskih karakteristika, velika se painja posvecuje mineralnom sastavu, strukturi i teksturi stijene. Analizom mineralnog sastava odreduju se bitni, sporedni i akcesorni minerali, njihova zastupljenost, svjezina i eventualni stetni sastojci, odnosno oni minerali koji svojim promjenama rnogu negativno djelovati na ukupna svojstva stijene. Osnovne karakteristike stijena u pogledu njihove upotrebljivosti u gradevinarstvu direktno ovise 0 mineralnom sastavu, strukturi i teksturi.Mineralosko - petrografska svojstva stijena ispituju se makroskopski, uz pomoe poveeala, polarizacijskim mikroskopom, itd. Mineralosko petrografske karakteristike bitne su sa stajalista cvrstoce, tvrdoce, habanja, postojanost; ; drugih mehaniekih karakteristika stijena.

gdje su: y, - prostorna masa (g/em 3 ) mo -masa cvrste faze (g) V -ukupna zapremina uzorka (em3 ) Slikom 84. prikazana je jediniena zapremina zapreminom evrste faze i zapreminom pora i supljina. stijene sa

158

159

supljine

v.

cvrsta

Slika 84. Jedinicna zapremina stijene (V) sa zapreminom (."vrste faze (Va) i zapreminom supljina (VpJ

Stisijivost oznacava svojstvo stijene da srnanJuJe zapreminu dje10vanjem vanjskih faktora, a bitno utice na slijeganje tcrena ispod gradevinskog objekta. Nevezane stijene imaju malu stisljivost, slijeganje se brzo realizira, a ovisno je 0 granulometrijskom sastavu, mineraloskirn karakteristikama i strukturi. Kod po1uvezanih stijena stisljivost ovisi 0 mineralnom sastavu, poroznosti, stepenu zasi6enosti vodom, naCinu i brzini optereeenja, itd. Kvantitativni pokazate1j stis1jivosti je modul stisijivosti, koji se racuna pomocu izraza:

Prostorna masa stijena ovisi 0 nj ihovom mineralnorn sastavu i sadrzaju sup1jina.Najvise vrsta kamena koji se koristi u gradevinarstvu ima prostornu masu od 2.5 g/cm 3 do 3 g/cm 3 , a nize vrijednosti su karakteristike nekih travertina, vcoma poroznih krecnjaka itd. Poroznos! oznacava odnos zapremine svih supljina prcma ukupnoj zapremini uzorka u prirodnom stanju, a izrazava se u procentima prerna formuli:
n = -yXIOO(%)

=~kN/m2 Ll.hIh

Vp

gdje suo Mv - modu1 stis1jivosti (kN/rn2), LI.i) - prirast pritiska (kN/rn2), Ll.h - deformaeija uzorka (rn) h - visina uzorka (rn) Ll.hIh - re1ativna deformaeija Stis1jivost se odreduje u neporemecenorn uzorku u edornetru, pod pritiskorn, uz sprecavanje boenog sirenja uzorka. Vodopropusnost iii permeabilnost oznaeava rnogucnost stijene da propusta vodu. To svojstvo ovisi 0 ve1ieini pora i njihovoj povezanosti u stijeni, ali nije proporcionalno poroznosti. Nairne, gline irnaju veliku poroznos! ( neke eak i veeu od 50 % ), ali su praktieno vodonepropusne, jer su pore tako malene da se voda veze uz povrsinu stijenki i ne moze istjecati. U praksi se za odredivanje vodopropusnosti, odnosno laminarnog teeenja podzemne vode u pijeseima i slienim materijalima, korlsti Darcyjev zakon filtracije prema izrazu:

gdje suo n-poroznos! (%) V p-zaprernina pora (em3 ) . V -ukupna zaprernina uzorka u prirodnom stanju (em3 )

o poroznosti ovise tehnicka i akusticka svojstva kamena, upijanje vode, otpomost na smrzavanje i s1. Ovisno 0 poroznosti karnen se kategorizira u sest grupa (tabela 8).
Tabela 8. Kategorizacija kamena prema poroznosti (prema Crnkovi6 Sarie, iz Sestanovie 1993 KATEGORIJA KAMEN A Kornpaktan Dobro porozan Umjereno porozan Dosta porozan Jako porozan Ekstremno porozan POROZNOST(%) rnanje od 1,0 1,0-2,5 2,5-5,0 5,0-10,0 10,0-20,0 vise od 20,0 160

Q = k. A'

H -H 3 1 2 (m Is) L

gdje suo Q - kolieina vode koja protice kroz stijenu ujedinici vremena (m3/s), k - koeficijent filtraeije ( mls ) A - povrsina popreenog presjeka vodonosnog sloja ( m 2 ), H,-H2- razlika visine vode u posmatranim presjecima (m),

161

L - dliZina puta filtracije ( m ). Shematizirani prikaz Dareyjevog pokusa, kojim se objasnjava laminami tok vode u presjeeima, dat je na slie; 85.

dotok

Slika85. Shematizirani prikaz Darcyjevog pokusa

Kod izgradnje brana i akumulacija, kao i kod drugih objekata, ispituje se vodopropusnost (VDP) stijena utiskivanjem vode pod pritiskom u istraznu busotinu. Jediniea koja definise gubitak I litra vode u 1 minuti na I m dmni busotine pod pritiskom od 1x I 06 Pa (uz odriavanje pritiska od najmanje 10 minuta) naziva se I Lugeon. Bubrenje stijena oznacava svojstvo povecanja volumena zbog upijanja vode. To je bitno svojstvo gline i glinovitih stijena, a uzrokovano je karakteristikarna minerala glina i mogucnostima, jonske zamjene. Povecanje volumena iznosi od 25% do 80%, a kod montmorilonita (bitan mineral u bentonitskim glinama, nekim laporcima i alevrolitima) moze iznositi i do 12 puta vise U odnosu na prvobitni volumen. Stepen bubrenja definise se izrazom:

B,
gdje su: By - stepen bubrenja VB - volumen uzorka nakon bubrenja Vo - volumen uzorka prije bubrenja Pri bubrenju moze nastati pritisak od 300 do 1.000 kN/m2 . Vezano za bubrenje, treba veliku painju posvetiti izboru materijala za izradu glinenih jezgri i ekrana brana te izvedbi tunela u glinovitim stijenama. Uz to, glinesklone bubrenju mogu inicirati nastanak klizista. Boja stijene ovisi 0 njenom mineralnom sastavu, prostomom rasporedu minerala, svjezini i velicini mineral a, vlaznosti i glatkoCi povrsine, a rezultat je reflaksije svjetlosnih zraka odgovarajuce talasne 162

duzine s njene povrsine. Za primjenu u gradjevinarstvu, boja karnena u vecini slucajeva ima odlucujuCi utieaj, mada treba pravilno valorizovati i veoma vazna svojstva prirodnih pigmenata, imajuci pri tome u vidu stepen njihove stabilnosti. Topiotna provodljivost stijena ovisi 0 mineraloskom sastavu, struktumim i teksturnim karakteristikama i poroznosti. Deformacije koje nastaju povecanjem i snizenjem temperature karnena treba uzimati u obzir kad se karnen ugradjuje s drugim materijalima, sto ukazuje na nuinost odredjivanja njihove kompatibilnosti u pogledu toplotnog koeficijenta linearnog sirenja. Iskustveni podaci svjedoce da je stijena zrnaste strukture i homogene teksture u pogledu toplotne provodljivosti gotovo izotropna, a da su plocaste i skriljave stijene anizotropne (provodljivost toplote bolja je u smjeru povrsina skriljavosti i slojevitosti, nego okomito na njih). Radioaktivnost je obiljezje stijena koje u sebi sadrze radioaktivne minerale. U tehnickoj primjeni karnena bitna je inducirana radioaktivnost. koju kamen prima radioaktivnim zracenjem okoline, a ona nastaje u slucajevima postojanja minerala teskih metala, poput cirkona s radioaktivnim torijem. kobalta, mangana i elemenata rijetkih zemaija. Induciranu radioaktivnost lakse primaju karbonatne stijene, poput krecnjaka i dolomita a slabije magmatske silikatne stijene i gline. Ipak, kamen je, opcenito, povoljan materijal kao zastita od radijacije, u cemu, prednjaCi karnen vece gustoce. Ljepijivost je svojstvo stjenskih masa da se Iijepe za razlicite materijale (alate i orudja sa kojima se izvode zemljani radovi). Ovo svojstvo posjeduju sve vrste stijenskih masa. Medjutim, ono je najmanje i prakticno zanemarljivo kod cvrstih stijena, a najizraienije kod poluvezanih sedimenata. Nova metodologija proucavanja Ijepljivosti poluvezanih sedimenata omogucila je da se dode do zakljucka da Ijepljivost glina raste s povecanjem sadrzine vode i spoljailnjeg opterecenja. Maksimalna vrijednost Ijepljivosti dostize se pri najvecoj molekularnoj vlainosti. Ljepljivost poluvezanih sedimenata zavisi od karakteristika pome vode koja se nalazi u njima, prirode materijala i povrsine kontakta predmeta za koji se vrsi Ijepljenje. Pojava Ijepljivosti kod stijena predstavlja jedan od Cinilaca koji odredjuju uvjete izvodjenja radova kako rucnim alatom, tako i mehanizacijom, kao i stepen smanjenja efekata rada. Ovo svojstvo simi i za proejenu prohodnosti vozila na raskvasenim terenima.

163

6.1.4.3. Mehanicke karakteristike Mehanicke karakteristike stijena, koje su bitne za gradjevinsku praksu, a ispituju se laboratorijskim postupcima, su: tvrstoca na pritisak, cvrstoca na istezanje, cvrstoca na savijanje, cvrstoca na smicanje, zilavost, otpornost na habanje, eiasticnost, plasticnost i tiksotropnost. Cvrstoca na pritisak je rezultat jednoosnog optereeenja na jedinicu povrsine dok ne dode do lorna uzorka. Kod laboratorijskog ispitivanja kamena uzorak je kocka s ivicama duzine 5 em, a optereeuje se po eijeloj povrsini, kod tega su boene stranice slobodne. lspitivanje cvrstoce na pritisak obavlja se na tri uzorka, a rezultat se uzima kao aritmeticka sredina sva tri mjerenja. .Tednoosna evrstoca na pritisak racuna se prema izrazu:

Cvrstoca na smicanje isp1tU.le se na cilindricnom iIi prizmaticnom uzorku u specijalnom aparatu, u kojem se istodobno primjenjuju horizontalna sila smicanja i vertikalna sila na plohu smicanja. Sila smicanja se povecava do sloma, a vertikalna se odrzava trajnon1. Tabelom 9. prikazana je cvrstoca nekih stijena na pritisak, istezanje i savijanje. Tabela 9. Uporedni preglcd cvrstoee na pritisak, istezanje i savijanje

VRSTA I STIJENE
1

I CVRSTOCA
NA FRITISAK MPa 185,0 135,8 203,0

I CVRSTOCA
I

I CVRSTOCA
NA SAVIJANJE . MPa 21,4 8,4 6,8

INA ISTEZANJE MFa 16,0 4,8 3,6


.

gdje su: evrstoea na pritisak (MP a), F - sila koja je dovela do lorna uzorka (MN), 2 A - povrsina uzorka na koju je sila djelovala (m ) Za upotrebu kamena u arhitektonsko-gradjevinske svrhe uzorci se ispituju u suhom stanju, u vodozasicenom stanju i nakon ponovljenih ciklusa smrzavanja i odmrzavanja. Za odredjivanje jednoosne cvrstoce na pritisak neke stijene, opit se obavlja na uzorku u obiku valjka. Pri tome odnos visine uzorka i promjera baze mora iznositi minimalno 2,5. Cvrstoca na istezanje odredjuje se za kamen na prizmaticnim uzorcima propisanih dimenzija, ali i na valjkastim uzorcima, pri cemu se rezultati reduciraju na prizmatican uzorak. Prema iskustvenim podacima ona je 20 do 40 puta manja od cvrstoce na pritisak. Cvrstoea na istezanje stijena uglavnom se ispituje na uzorku u obliku diska (valjka), cija je visina jednaka radijusu, a promjer ne smije biti manji od 5,4 cm. Opterecenje se prenosi na plaS! i mora biti okomito na os valjka. Cvrstoca na savijanje ispituje se na uzorku oslonjenom na dva osionca (nosata). Na uzorak se djeluje silom okomitom na njegovu os. Ova cvrstoea je (u najvecem braju slucajeva) 10 do 20 puta manja od cvrstoce na pritisak.

i3 p -

Granit, svjez Granit, skriljav Pjestar, silikatni Pjescar, karbonatni Krecnjak gust Krecnjak porozan

95,0 136,0 50,2

2,3 6,4

4,2 16,2
1

1,5

3 ,2

Cvrstoca na pritisak, istezanje, savijanje i smicanje mogu biti znatno manje u slucaju postojanja mikroprslina u mineralima i manjih pukotina u stijeni, s Cime treba racunati pri ispitivanjima. Zilavost stijena (dinamicka cvrstoca) oznacava svojstvo stijene da pruia otpor na udar i na ucestalo djelovanje neke koncentrirane sileo Stijene neotpome na udar nazivaju se krte, a odlikuju se hrapavim i nepravilnim prijeIomom (slojevite sedimentne i skriljave metamorfne stijene). Zilave stijene (magmatske stijene, zmaste i porfirske strukture) odlikuju se glatkim i skoljkastim prijelomom. 0 zilavosti stijena treba voditi racuna na mjestima izlozenim ucestalim dinarnickim udarima. Ona je takodje vrijedan pokazatelj pri istraznom busenju i obradi kamena. Otpornost na hahanje oznacava postojanost stijene i kamena prema abraziji struganjem, sto utice na primjenu kamena u prastorima izlozenim habanju (podne povrsine interijera, podovi trgova, frekventne stepenice itd.). Elasticnost stijene je odlika koja ukazuje na mogucnost promjene oblika i volumena stijene pod uticajem vanjskih faktora i

164

165

vraeanje u prvobitno stanje nakon prestanka takvog uticaja. Znacajna je za cvrste, Vezane stijene, a ovisi 0 njihovim mineraloskim, -strukturnim i teksturnim karakteristikama. Odredjuju se Hookeovim zakonom proporcionainosti naprezanja i deformacije. Elasticnost stijena izrazava se: Youngovim modulom (E), koji oznacava silu potrebnu da uzorak jedinicnog poprecnog presjeka produzi za iznos prvobitne duzine, Poissonovim brojem (m), koji oznacava odnos reiativne uzdufue deformacije i relativnog poprecnog skracenja; Poissonovim koeficijentom, koji oznacava reciprocnu vrijednost Poissonovog broja. Tabelom 10. prikazane su vrijednosti modula elasticnosti (E) Poissonovog koeficijenta za neke vrste stijena. Tabela 10. Modul elasticnosti i Poissonov koeficijent za neke vrste stijena NAZIV STIJENE Krecnjak Pjescar Andezit Granit Mermer Glinac MODUL POISSONOV ELASTICNOSTI GN/m 2 KOEFICIJENT 20,0 0,20-0,30 . 0,05-0,25 31,0 0,21-0,32 33,0-48,0 35,0 0,20-0,36 10,0-30,0 0,25-0,30 0,15-0,40 10,0

metoda:na, pri. bu~enju tla, pri izradi podzemnih prostorija i pri dmamlcklm oSCllaclJama izazvanim radom raznih masina. Najuocljivije tIksotropne pOjave JavljaJu se u glinama koje su izgradjene ad montmorilonita, a manje u kaolinitskim glinama. . . 6.1.4.4. Uticaj vode, leda, vatre i hemijski agresivnih materija na slijene i kamen
Vo~a na stijene djeluje fizii'ki i hemijski. Fizicko djeiovanje vode na stlJenu rezultira mijenjanjem nekih njenih svojstava, kod cega te promjene mogu bill neznatne, gotovo zanemarljive (npr. kod nekih sVjezih magmatskih stijena i kvarcnih pjescara). Medjutim, voda n veCini stijena mijenja njihove temeljne karakteristike', poput cvrstoee eJasticnosti, zilavosti i boje, a kod lwkih (naroCito glinovitih) izaziv~ nove fizicke pojave, poput bubrenja i tiksotropije. Hemijskim djelovanjem voda otapa slabije otpome minerale, pa se s tim u vezi razlikuju prakticno netopive stijene (veCina svjeZih magmatskih stijena i metamorfmh stIJena slhkatnog sastava), siabo topive stijene (preteZno st1.lene karbonatnog sastava - krecnjaci, dolomiti, mermeri) i lahko topive st!Jene (sulfatne I hloridne stijene, poput gipsa, anhidrita i kamene soli). U vrednovanJu kamena za primjenu u gradjevinarstvu vaZan je pokazatelJ n.lcgovo upijanje vode. To jc svojstvo koje se ogieda u sposobnosti primanja i zadrzavanja vode u unutrasnjosti kamena a laboratorijski se odredjuje odnosom mase destilirane v~de, koju k~en upije pri propisanom atmosferskom pritisku i temperatmi, prema ukupnoj nlaSl suhog kmnena, sto se izraiava u procentima. Prema upijanju vode kamen se razvrstava u sedam kategorija pri cemu u prvu kategoriju dolazi kamen koji upija veoma malo vode (manje od 0,5%), u cetvrtu kategoriju (2,5-5,0%) a u sedmu kategoriju (vise ad 30%). Procenat upijanja vode treba analizirati uvijek pri primjeni kamena u vanjskim uvjetima, ali u korelaciji s poroznoscu i ostalim pokazate~jima fizickih karakteristika.

U laboratoriji se modul elasticnosti ispituje uglavnom ultrazvukom, a in situ pomoeu hidraulicnog jastuka. Pokazatelji elasticnih svojstava stijena imaju veliko znacenje prj odredjivanju podzemnih pritisaka u tunelima, a takodje i kod temeljenja teskih objekata visokogradnje i pri izgradnji brana. Plasticnost je svojstvo stijena da nakon djelovanja neke sile mijenjaju oblik i volumen, koji ostaju promjenjeni i nakon prestanka djelovanja sile. Deformacije se realiziraju bez loma stijena. To je odlika poluvezanih stijena (glina). Tikstropija je karakteristika nekih glina, a odrazava se u izmjeni viskoziteta, iskljuCivo zbog mehanickog djelovanja. Pri potpunom zasiCenju vodom neke gline prelaze u kasasto stanje pri dinamickim djejstvima, a zatim se po prestanku tog djejstva vracaju u prvobitno stanje. Tiksotropne pojave sreeu se pri pobijanju sipova dinamickim

Led na stijene djeluje razara.luce, narocito na one koje u sebi sadrze vecu koiCinu vlage iIi su potpuno zasicene vodom. Stepen ?jelov~nja leda ovisi. 0 mineralnom sastavu, poroznosti, cvrstoCi stijene, mtenzItetu smrzavanja, vremenu f\jegovog trajanja i uceslalosli ciklusa smrzavanje-odmrzavanje. Na djeIovaf\je Ieda otpome su stijene malog stepena poroznosti i veIike cvrstoce (sve kristalizirane magmatske stijene, kompaktni krecnjaci, mermeri i pjescari), a neotporne su stijene sa veIikim stepenom poroznosti i malom cvrslocom (laporci, gline i druge stijene u kojima prevladavaju minerali gIina). Otpornost kamena na uticaj leda u laboratoriji ispitllje se nakon vise ciklusa zarnrzavanja i

166

167

odmrzavanja, a kvantitativno se otpornost karnena na smrzavanje odredjuje koeficijentom otpomosti. Stetno djelovanje leda veoma se ocituje u deformacijama plitkih temelja ohjekata i saobracajnica. Spoznaje 0 uticaju leda na kamen i njegovoj otpomosti odredjuju izbor materijala za ugradnju u brane, temelje mostova i gradnju lTIOstova. Od otpomosti kamena na djelovanje leda ovisit ce i mogucnost njegove primjene kao agregata za betone i asfalte, ali i kao materijala za gradenje i oblag~e objekata. Vatra ima negativan uticaj na stijene. Jako velikorn i iznenadno povecanom temperaturom razara im strukturu i bitno smanjuje c:vrstocu, Kod toga su monomineralne stijene postojanije, od polimineralnih zbog toga sto je u monomineralnih stijena koeficijent linearnog sirenja jednolik dok kod polimineralnih svaki mineral ima svoje specificne temperatume karakteristike. Pri upotrebi kamena u konstrukcijama, koje mogu biti zahvacene pozarom, narocitu paznj II treba posvetiti mineralnom sastavu i struktumo-teksturnim karakteristikama. Znacajno je da na vatrll nisu otporne izlivne ll1agmatske stijene staklaste strukture, zatim roznjaci, krecnjaci s kalcitskin1 zilicama i gips. Na vatru su manje atpome vrste kamena koje u sebi imaju barca. Hemijski agresivne materije koje djeluju na stijenu i kamen nalaze se u atmosfcri, a njihov je neposredni uticaj uglaVnOlTI izazvan padavinama, i to uglavnorn u zagadjenom urbanom i industrijskom okruzenju. Stepen djclovanja hemijski agresivnih rnaterija ovisi 0 otpomosti minerala koji izgraduju stijenu. Na vanjskim povrsinama mijenja se boja i pigmentacija, pri cemu bitnu ulogu imaju promjene zeljezovitih sulfidnih minerala u kamenu. Promjene u kamenu enterijera obicno nastaju agresivnim djelovanjem sredstava za Ciscenje. Ocjena 0 podobnosti nekog kamena za primjenu u gradjevinarstvu daje se na osnovu rezultata mineralosko-petrografskih laboratorijskih analiza, ali analiza ostalih fizickih i mehanickih karakteristika.

stijene visoke cvrstoee i velike zilavosti, kao i stijene s kvarcnim vezivom. U pogledu glacanja i poliranja, teze se, ali s uspjehom, obradjuje kamen jedrih i svjezih stijena izgradjenih od minerala priblizno jednakih fizicko-mehanickih karakteristika. Uglacane stijene pored estetske privlacnosti llnaju ve6u otpon10st na djelovanje atmosferilija i drugih Vlli1jskih uticaja. Busivost stijcna predstavlja njihovu osobinu da pruz.aju olpor busacem alatu (dlijeto, itd.) prilikom busenja kroz njih. Ovisi 0 mineralnolll sastavu (naroCito tvrdoCi minerala koji stijenu izgradjuju), cvrstoCi, zilavosti, pukotinama i pukotinskinl sisternilna, poroznosti, ali i rciirou busenja, POllzdani podaci 0 busivosti neke stijenc dobijaju se in situ, sto se manifesluje brzinom busenja iii habanjem busace krune. Prema busivosti razlikuju se: veoma tvrdc sti.icnc (sve sVJCZC rnagmatske stijene, kvarciti, amfiboliti, kvarcni pjescari, roznjaci) srednje tVl'de stijene (krecnjaci, mermeri, karbonatni pjescari, tufovi, vapneni laporci i trosne 111agn1atske stijene) mehke stijene (sedra, glinovite stijene, les, glina, laporci s vecom kolicinon1 glinovite- komponente i gline koje ne bubre) Poznavanjem busivosti dobijaju se podaei bilai za izbor busaceg pribora.

6.1.6. Istrazivanje pukotina i drugih strukturnih elemenata


Istraziv~e pukotina lma poseban znacaj U okviru inzenjerskogeoloskih istrazivanja terena. Spoznaje 0 njima ukazuju na mehanicka ostecenja bitna za stabilnost kosina i iskopa, mogucnost upotrebe karnena kao prirodnog graaevinskog materijala. Pukotine su u stijenskim masama veCinon1 kOl1centrirane te cine sisteme pukotina, koje se s obzirom na kinemaliku nastanka nalaze kao odredjeni broj skupina. Za odredivanje osnovnih pararnelara sistema pukotina potrebno je precizirati: broj zastupijenih skupina prema kinematici nastanka, pojave pojedinacnih pukotina, medjusobne odnose u prostoru medju skupinama pukotina i ukupan broj pukotina u sistemu. Uz to, za cjelovito proucavanje sistema pukotina, treba odrediti i sve karakteristike pojedinih skupina i pojedinacnih pukotina koje Cine sistem.

6,1.5. Tehnoloska svojstva stijena Znacajnije tehnoloske karakteristike stijena u inzenjerskoj geologiji su obradivost i otpornost pri busenju, Obradivost je svojstvo stijena i kamena koje ukazuje na mogucnost njihovog oblikovanja razliCitim alatima. ana ovisi 0 mineralnom sastavu, strukturi, teksturi, vrsti i tvrdoci veziva~ statickoj i dinamickoj cvrstoCi, zilavosti i svjezini minerala koji stijenu izgradjuju. Iskustveni podaci ukazuju da se teze obradjuju i poliraju krupnozrnaste stijene, sve svjde magmatske stijene, skriljave metamorfne stijene i

168

169

Podaci 0 pukotinama se, nakon terenskih istrazivanja, statisticki obradjuju i graficki prikazuju odredjenim Ol]agramima. Bitna pretpostavka ispravnog postavljanja problema statistickog ispitivanja pukotina (i ostalih strukturnih elemenata) sadrzana je u spoznaji 0 zakonitostima njihovog poloZaja u prostoru i uzajamnim vezama. Normalno, na terenu nije moguce istraziti i izmjeriti bas sve pukotine, vee se ogranicavamo na dovoljan, ali reprezentativan broj (bez zanemarivanja pojava koje, u globalu, odudaraju od cjeline). Pri tome treba imati u vidu da se svi strukturni elementi u terenu posmatraju kao pravci iii kao ravnine. Kod detaljnih istraiivanja mjere se elementi pukotina u cilju dobivanja statistickih podataka 0 njihovoj orjentaciji u terenu. Veei broj mjerenja omogueuje sigurnije zakljuCivanje. Smatra se da je dovoljno izmjeriti od 50 do 250 pukotina. Statisticki se pukotine najcesce prikazuju rozetom iii strukturnim dijagramima. Rozeta je predstavljena polamim koordinatnim sistemom, kod kojega podjela po vanjskom obodu pokazuje skupine (najcesee odredjene pravcem pruzanja pukotina), a podjela po radijusu oznacava ucestalost pojedine skupine. Podaei se obicno nanose na sjevernoj polovini (sl. 86).

"

Stika 87. Projekci}a polulopte: po/arna (a) i ekvatorijalna (b)

lzrada strukturnib dijagrama opisana je u udzbenieima geoloskog kartiranja i strukturne geologije. Treba napomenuti,' da se u gradjevinarskoj praksi strukturni dijagrami cesto koriste za dopunu informaeija 0 odnosu struktura prema, naprimjer, osi tunela i brana, mogucem dotoku vode i slicno.
6.1. 7. Nacela modeliranja

270 7.3pad Slika 86. Izgled polurozete (dijagram pruzarya pukotina)

Strukturni dijagrami imaju najvecu pnmJenu u statistickom prikazu strukturnih elemenata, kako pravaca tako i ravnina. Kod toga se koristi tzv. polozajna lopta (zamisljena i geografski orjentisana lopta, i to njen donji dio). Polozajna lopta za prakticne svrhe projektira se u ekvivalentnoj projekeiji (Scbmidtova mreza), tako da je pol u jednom slucaju postavljen u centar (polama mreZa), a u drugom na periferiju (ekvatorijalna mreza), sto se moze vidjeti na sliei 87.

Modeliranje se u imenjerskoj geologiji moze definisati kao sistem ispitivanja prognoziranih dogadaja u vremenu i prostoru s obzirom na sastav stijenske rnase, njenu strukturu i teksturu, tektonske karakteristike. vodopropusnost, cvrstocll na pritisak, istezanje i smicanje, dcfonnabilne karakteristike is!., u prirodnim i promijenjenim uvjetima nastalim gradevinarskim zabvatima. Pri tome kvalitati vne karakteristike sluze za definisanje problema, odnosno traienje fjesenja u kvantitativnom smislu laboratorijskim i matematickim modeliranjem. Laboratorijski modeli predstavljaju na6n eksperimentalnog proucavanja pojava i njihovib posljedica na konstrukciju, a temelje se na teoriji slicnosti. Kod toga treba orediti nacin na koji ee se neki proees (iii pojava) opisati i modelirati sa svojim opstim karakteristikama i kako ce s.e dobiveni podaei interpretirati i odraziti u interakeiji sa stvamim, prirodnim okolisem. Matematicki modeli daju kvantitativne podatke kojima se cgzaktno opisuju inzenjerskogeoloski procesi i pojave, naprimjer: promjene naponskog stanja, raspored zona u kojima se koncentrisu razliciti oblici napona, moguce deformaeije, granicni uvjeti stabilnosti i promjene koje ce nastati izgradnjom objekta. Da bi se postigao zeljeni cilj, potrebno je razluCiti ono bitno sto oznacava proucavanu pojavu iii
proces, odnosno treba shematizirati problem. Dok je to relativno

jednostavno kod materijala za konstrukciju objekta (naprimjer, beton se smatra homogenim i izotropnim materijalom poznatib deformabilnih

17()'

171

karakteristika, SiD je Ve0111U blizu stvarnom stanjuL stijenska masa je u pravilu anizotropna, heterogena i diskontinuirana, te shematizacija moze u scbi sadrzavati lunogobrojne i hitne grei:;I(e. Kako se inzenjerskogeoiuskim istrazivanjilna prikupi veoma
vcliki broj infonnacija (nulner1ekih. tekstuulnih i grafickih), to ih je

1110guce prilagoditi nacinu prinljerenolll obradi na racunaru i SilTIulirati stanjn (u snlislu promjena koje ce nastati u prostoru izgradnjonl nekog objekta, u granicanlH elasticnosti, ali i sloma stijene), a sve li cilju dtfinisanja optiIl1alne gco111ctrije konstrukcije objckta i uvjeta gradenja. Brz! elektronski racunari snmnjuju mogucnost greske, povecavajuCi istovrerneno brzinu obradc in i'onnacij a., uz mogucnost niza Sinll..11acija, sve do pronalaska optinl<-llnog ljesenja.

6.1.8. Oomd" i interl'retaci.ia rezultata Provedeni istrazivHcki radovi obradjuju se i, liZ interpretaciju, sintetiziraju u izvjestaj U (J rezullatinlfl inzenjerskogeoloskih istraiivackih radovi. Taj dio posla, koj im zavrsuva prva faza u]oge inzenjera-geologa, izrazito je slazen i nadasv..:' odgovoran. Obradjeni rezultati istraiivanja trebaju uputiti gradevinare u sve relevantne probleme koji ih ocekuju tokom gra(lenja, a u direktnoj su vezi sa stijenskorn masoru u kojoj se izvode radovi. Izvjestaj 0 istrazlvackim radavlnla U osnovi treba sadrzavati tekstualni dio i priloge. Tekstualni diu izvjestaja treba da sadrzi tri dijela: uvod~ prikaz vrsta i llletoda istrazivanjG i rezuhale iS1razivackih radova, s prijE;dlogorn temeljenja, odnosno izvedbe bilo kojcg inze~erskog objekta - ako sa ovaj izvodi u stijeni Jogieno, drugi i treci dio izvjestaja bit ce obradjeni u vise samostalnih jedinica, ovisno 0 potrebi i natinu izvedbe daljnjih istrazivackih radova, sto je u funkcionalnoj vezi sa slozenos6u grade lerena i samog objekta. Na kraju tekslualnog dijela slijedi papis literature kOjOlll su se autori sluzili za forrniranje stava 0 nekom problemu. U priiozima se nalaze grallcki materijali koji dokumentuju navode iz tekstualnog dijela (situacija, geoloske kartc i profili, profili istraznih busotina i ostalih istraznih radova s deternlinacijorn, raz!iciti dijagrami i fototeka - fotograflje zanimljivih detaija i pojava koje 6e inzenjerskim zahvaton1 biti izmjenjene ili unistene). Izvjestaj 0 imenjerskogeoloskim istraZivackim radovima rezultat je timskog rada geologa, geofizicara, gradevinara i (po potrebi) strui'njaka drugih profila, zbog cega na pogodnom mjestu - obicno na pocetku iii na kraju tekstualnog djela - treba navesti imena svih istrazivaca koji su sudjelovali u njegovom stvaranju.

Sve pomoene radne materijale, (skice, tekstualne opise, radne karte, filmove, dnevnike busenja, pomoene analize laboratorijskih ispitivanja i s1.) , treba zastititi u cvrstom omotu radnog naloga za odredjeni posao, u kojem trebaju biti najmanje jedan primjerak gotovog elaborata, ponuda, ugovor i kopija racuna za izvedbeni rad. Nakon zavrsenog posIa, cjelokupni materijal se arhivira i euva (za eventualno konsultiranje u drugom istrazivackom radu iii za druge svrhe). Investitoru pripada onoliko primjeraka izvjestaja koliko je predvidjeno ugovorom, a jedan primjerak obavezno treba dostaviti slilloi koja vodi geotehnicki katastar, kako bi se na propisan nacin i nn jednom mjestu euvali i obradiE svi geotehnicki istraZivacki radovi. U uvodu je izlozeno da je s izvjestajem svrsena tek prva faza uloge inzenjera-geologa. U drugoj fazi obavlja se inzenjerskogeoloski nadzor i ,po potrebi, dopunjuju rezultati istrazivackih radova. Treta faza poCinje zavrsetkom ohjekta, kad se prate eventualna slijeganja i deformacije, odnosno sve relevantne karakteristike vazne za funkcionalnost objekta, a koje su u vezi s promjenama u stijenskoj masLRezultati istralivanja u drugoj i tree.oj fazi elaboriraju se posebno i takode cuvaju u prilogu radnog naloga. 6.2. Specificnosti inzenjerskogeoloskih istrazivaja za razlicitc namjene ; objekte S obzirom na razlicitost inzenjerskih objekata koji se izvode na (iii u) cvrstim, vezanim stijenama, koherentnim i inkoherentnim stijenama, bit ce razliCit i uticaj inzenjerskogeoloskih karakteristika stijena i terena na objek!. Interakcija objekta i stijene kao realnog okruzenja treba biti u svakom pojedinacnom slucaju istrazena i cjelovito odredjena. Naravno, pri tome moraju biti zadovoljeni osnovni nvjeti: trajnost, funkcionalnost i stabilnost objekta. Uz maksimalno mogueu usaglasenost koncepcije prajekta i karakteristika terena, potrebno je za sve faze projektovanja odrediti inzenjerskogeolaske karakteristike i njihov odraz na konstrukciju tokom izgradnje i u eksploataciji. 6.2.1. Temeijenje Osovna funkcija tcmelja neke gradjevine je prenosenje opterecenja objekta na podlogu, uz trazenu stabilnost i sigumost. U projektovanju i gradnji temelja bitne su inzenjerskogeoloske karakteristike terena, cijim se poznavanjem omogucava da metadama mehanike tla (za inkoherentne i koherentne stijene) i mehanike stijena (za evrste, vezane stijene) rijesimo probleme deformacija i eventualnog

172

slijeganja Gednolikog iIi diferencijalnog), tc odredimo dopusteno opterecenje koje podloga moze preuzeti bcz lama ispod gradevine. U tome bitnu ulogu imaju parametri olporno'li na smicanje: kohezija (c) i ngao unutrasnjeg trenja ('1'). i to 11e samo u neposred11oj kontaktnoj zoni temelj-podloga, vee i u dubini do koje objckt djeluje 11a stijenu. Poznavanjem parametara inkoherentnih i kohercntnih stijcna, te njihove grade i sastava po dubini, metodama proracuna iz domena mehanike tla dobijaju se pouzdani podaci 0 svim relevantnim karaktcristikama temeljenja. Danas temeljenje na takvim lnaterijalima ne predstavija velik problem. U cvrstin1~ vezaniln stijenmna, koje su u pravilu heterogene i anizotropne s brojnim deformaeijama u svojoj gradi i s odredenim prirodnim i naponskim stanjima, problemi temeljenja ponekad mogu biti veoma slozeni. Ako se tOllle doda i posve odredjeni, a za svaku vrstu stij"ena i raz!iciti naCin deformisanja, koji ovisi 0 brojnim faktorima, bit ce jasno da, nz definisanje inzenjerskogeoloskih karakteristika, treba istraZiti i niz drugih parametara, bitnih za odredivanje postojeCih napona u masivu, s obzirom 118 dodatne nap one kojima se djeluje na stijenu, a koji mogu dovesti do njenog sloma. Takva situaeija upucuje na potrebll interdisciplinamog pristupa temeljenju l1a stijen!, kao jedinog ispravnog puta rjesavanja prob1e1na. Temeljenje na stijeni m,Qze se izvesti neposredno (bez temeljne stope) i s temeljnom stopom odredjenih dimenzija. U slucajevin1a vecih defekata u gradji stijene, temeljcnju prethode konsolidacijski radovi (injektiranje, cisccllje pukotina od ispune s1.). lnzenjerskogeoloskim i njihova plombiranje betonom istraZivalliima odredjuju se litoloske karakteristike stijena, polozaj slojeva, polozaj diskontinuiteta i njihov medjusobni odnos, pukotinska ispllna i njene karakteristike, uzimaju se intaktni i poremeceni llzorci za laboratorijska ispitivanja. Na uzorcima se odredjuju parametri otpornosti na smicanje, kako monolitnog uzorka tako i pukotinske ispune, eime se dobijaju podaei za projektovanje dopustenog opterecenja dimenzija temelja. Na rezultate uticu parametri e i '1', cvrstoca na pritisak, istezanje i smieanje, deformabilnost, karakteristike pukotiria (hrapavost, duiina, smjer i ugao nagiba, sirina, ispuna) i utieaj vode. Razlike raspodjele napona ispod temelja, za homogeni izotropni elasticni poluprostor i za stijenske mase s diskontinuitetima pod razicitim uglovima, prikazane su na sliei 88.

Stika 88. Razpodjele napona ispod teme/ja za homogeni izotropni elasticni Poluprostor(a) i diskonlinuilela pod razli(}ilim uglovima (b-j) (prema pokusu Gazieva /971, preu::.eto iz: Sestanov;c, 1993.)

Kod temeljenja treba uzeti u obzir ulogu podzemne vode. U nekim stijenama (glinovite stijene, niskometamorfirani ;;kriljei) ta voda bitno mijenja kohezijll i neke mineralc Gonska izmjena, mineralne izmjene, itd.). Da bi se dobio cjelovit uvid u deformabilnost stijenske i karakter slijeganja, izvedena mase, odnosno mogu6e slijeganje istrazivanja mor",ju rezultirati odredivanjem zona jednakih deformabilnih
karaktcristika. U tu svrhu su nuzm kvantitativni podaci
0

diskontinuitetima, njihovim sistemima i medjusobnom odnosu. To se n",jbolje i n",jbrze postize pomocu strukturnih (Schmidtovih) dijagrama. Uz to koristi se i koefieijent ostecenosti stijenske rnase, koji na indirektan naem, Ol~jentaciono, daje odgovor na pitanje 0 deformabilnim karakteristikama pomocu izraza:

gdje su:

e - koeficijent ostecenosti stijenske rnase, V" - brzina prostiranja elasticnih longitudinalnih seizmickih talasa kroz stijenu u prirodnom stanju (m/s), Vim - brzina prostiranja elasticnih longitudinalnih seizmickih talasa kroz monolitni uzorak stijene (m/s)
Za izvcdbu temclja koristc se razliciti materijali, poput betona i

armiranog betona, celika, drveta i kamena. Kada se za temeljenje koristi kamen, odabiru se varijeteti postojani u vlazi i vodi, otpomi na smrzavanje. To znati da takav kamen mora biti izgraden od rezistentnih

174

175

mineraia, tuale poroznosti i velike cvrstoce na pritisak, istezanje smicanje. Odabir dimenzija i oblika mora biti prilagoden svrsi. 6.2.2. P"ostorno pluniranje

Inzenjerskogcoloska istraiivanja prostora za izgradnju novih urbanih podrucja treba posmatrati kao dio istrazivanja cieiokupnoookolisa, koji u vezi s drugi_m vrstanla istratjvanja doprinosi- donosenj~ optimalnih odluka 0 ttrbanizaciji. Ali, kod prostornog planiranja, U domenu geoloskih disciplina, nije dovoljno odrediti sarno inienjerskogeoloske karakteristike, liZ zoniranje terena s tog stajalista i naznaku fizicko-mehanickih svojstavu, vee je nuzno odrediti i litoloske. hidrogeoloske, seiZlnotektonske, seizrnoloske 1 geoll1orfoioske karakteristike. Time cjelovile geoloske karakteristike. uz sve 08talo (npr. klimatoloske, pedoloske, hidrografskc, saobracajne, bioloske, ekoloske ... ), c1eterrninlra}u ieren za izgradnju sa svih relevantnih slaj aMta. ~ . Velika painja posvecuje se stabiinosti terena kada su u pitanju pOjave poput klizista, sipara, bujisnih vodotoka i njihovih nanosa, plavljenja, te seizrnotektonskih i SeiZll1ickih karakteristika. Povoljnost terena za izgradnju, S obzirom na navedene karakteristike, prikazana je u tabe1i 11.
I'O)A"v:'I. KUnS-f,\. :
STEPEN P(WOLj!\'()Sl',
SIPA.rZ;\, OJ)f{O:---:,', :
P()JX..-j

:-;UZ\lI(:-';(JST
TEHE~:\ !'ltE~t\

l InJ)I{['.;lIl
NA~"\iO'<'.'"

PL\ VI J F.~~J ,\

.... fLO" UL";TVIU l" ""," :,.

-~

LK/ poj:lI'c kli/.;';I." od""n" ! !,uji/'ulb


11.,n<""a
.--"

I
I'L"I,

I"'P"-: l,L,djnlj,\

<

,
."
(,

,
l

III

t l\'jCHlO pOV-C.lj.tH
tcr-cH

Litoloski sastav terena takodje direktno utice na urbanizaciju odgovarajuceg podrucja. Terene u kojima se izmjenjuju litoloski clanovi razlicitih fizicko-mehanickih karakteristika treba paZljivo istraZiti. Veci znacaj za konacnu odluku ima litoloski clan s najnepovoljnijim fizickomehanickim karakteristikama. Prostomi polozaj stijena u terenu njihove strukturne karakteristike takodje bitno uticu na urbanzaciju. NaroCito je vaZno definisati geotektonske i neotektonske pojave u cilju prognoziranja moguCih seizmickih efekata na teren i objekte. U pogledu morfologije !reba proueiti karakteristike reljefa nagibe padina. Op6enito, reljef ima veliko znacenje u planiranju izgradnji gradskih i industrijskih sadrzaja, naroCito u projektovanju i izvedbi odvodnje, kako povrsinskih i podzemnih, tako i otpadnih voda. Teren se s obzirom na povoljnost izgradnje u odnosu na nagib, moze podijeliti na optimalan (nagib 1-5%), povoljan (5~IO%), uvjetno povoljan (10-20%) i nepovoljan teren (nagib veei od 20%). Povrsinske vode mogu izazvati plavljenje hipsometrijski nizih dijelova, zamocvarenje terena i erodiranje, narocito bujicnim vodotocima. Podzemne vode visokog nivoa otezavaju izgradnju i eksploataciju objekata, pogorsavaju sanitame uvjete i pridonose aktiviranju klizista. Snizenje nivoa podzemnih voda usjesno se obavlja drenaznim sistemima. Pri tome se odluka 0 najviSem dopustenom nivou podzemne vode donosi u ovisnosti 0 karakteristikama objekta. U pravilu, maksimalni nivo podzernne vode smije biti do 0,5 m od dna temelja. Za uspjesno projektiranje drenaZe !reba poznavati iilZenjerskogeoloske i hidrogeoloske karakteristike terena, a naroeito polozaj vodonepropusnih i vodopropusnih slojeva, debljine vodonosnog sloja, brzinu i smjer teeenja, promjene nivoa i hemijski sastave vode (zbog agresivnosti). Kategorizacija terena prema dopustenoj nosivosti stijena i njihovoj stabilnosti u odnosu na gradevinske radove u njima, prikazana je tabelom 12. Tabela 12. Povoljnost terena prema dopustenoj nosivosti stijena u odnosu na gradevinske radove u njima stabilnosti

>

')

Tabela 11. Povol.JflOst {crena za i~gri.ldt!ju U odnosu na savrefllene egzodinulllh'k('; procese i pojavc kao i sel::micnost {erena

176

177

I I .._._____.___L ____.______L_s:!__.
snlJ>Ai~J

POVOLJ1'<OSTI

I ' !
I
I

nOPusTE./'\[A OP'TERE(;b'lJA,

I'

I
STABl1.NOST
:J

tkNjOl~ J
2

OTP()H pm Iv't.DU _ KOEl JCIJb"\'1

PR010l)\.KONOVi

Izvedena istraZivanja omogucavaju rejonizaciju urbanih ejelina za izgradnju objekata razliCite namjene (stambena podrucja, industrijske zone, podrucja za sport i rekreaciju, saobracajnice itd.) ovisno 0 povoljnosti terena, te ib je uvijek neophodno izvesti prije prostornog planiranja . 6.2.3. Saobracajnice Saobracajnice su gradjevinski objekti koji imaju sasvim specificne karakteristike u pogledu planiranja i izvedbe trase. te dopustenih nagiba. Zbog duzine saobracajnica, mnoge karaktenstlke terena (litoloske, inzenjerskogeoloske, tektonske i reljefue) mijenjaju se uzduz trase, pa na odredjenim dionicama postoje razliCiti uticaji egzodinamickih i endodinamickihprocesa i pojava koje oni izazivaju. To upucuje na neophodnost studioznog upoznavanja uticaja reljefa, geoloske gradje, hidroloskih i hidrogeoloskih te inz~njerskogeoloski~ karakteristika. ali i klimatoloskih i ekoloskih faktora pnJe Izrade IdeJnog I izvedbenog projekta. Studija 0 utieaju svih navedenih faktora upucuje projektanta na izbor optimalnog rjesenja.

> 1000

Ill.

Uvjl-'lIKJ pOVOlj<Ul tcrcll

50 -- 200

lahiiMl

I "v\'. L~C~="~F"".C. .

'.d ...._'_ _ .-'.............

<.

"i0

Rezultati ejelovitih geoloskih istraZivackih radova mogu, u pet razlicitih karata, prezentirati model prirodnog sistema kojeg treba urbanizirati. Te karte, uz pojednostavljeni prikaz njihovog sadrzaja suo litoloska (prikazl!je vrstu stijena i njihov medjusobni odnos, te njihove fizicko-mehanicke karakteristike, neovisno 0 geoloskoj starosti); inzenjerskogeoloska (prikazuje i daje prognozu stabilnost; i nosivosti, prognozu mogucih promjena u terenn tokom izgradnje ali i n fazi eksploataeije objekta, preporuke za ocuvanje prirodnih nvjeta i podatke 0 njihovoj prilagodbi); bidrogeoloska (registrira sve pojave vode, uz naznaku mogucnosti vodosnabdijevanja i mogucnosti zagadjenja, te zastite od zagadjenja); seizmotcktonsko-seizmoloska (prikazl!je geotektonsku i neotektonsku rejonizaeiju, te interpretira tektonsku evolueiju terena uz proejenu djelovanja seizmickih sila na prostoru predvidenom za urbanizaciju); sintetizirana (na osnovu podataka prethodno izradenih karata omogucava sintezu i precizira interakciju s rezultatima drugih istraZivanja, a prikazuje najznacajnije elemente koji direktno uticu na izradu prostornog plana). Podaei 0 geomorfoloskim karakteristikama unose se u seizmotektonsko-seizrnolosku, a podaci 0 rnineralnim sirovinama, prema potrebi, u litolosku kartu.

6.23.1. Cestovne saobracajnice


Idejno rjesenje trase neke saobracajnice daju gradevinari. Trasa se ucrtava na postojecu geolosku kartu odgovarajuce razmjere i uocava se geoloska grada terena. Na taj naCin se odmah odreduju nepovoljna podrucja i s projektantima obavljaju potrebne korekcije. To je veoma vazno u brdovitom terenu, gdje se izvode tuneli i vijadukti. Preliminarna istrazivanja za potrebe projektovanja i gradilje saobracajniea sadrze geolosko rekognosciranje terena sireg podrucja trase, a rezultiraju programom geoloskih, hidrogeoloskih, inZenjerskogeoloskih i drugih istraZivackih radova. Obim radova OVISI 0 geoloskoj gradi terena. Geoloski podaei obraduju se po dlOmeama. Rezultati trebaju dati nedvosmislena rjesenja 0 odrzivosti projektirane trase u cjelini iii po dionicama, i prijedlog sanacije manje povoljnih podrucja. Prilikom istrazivanja posebnu pafujutreba posvetiti aktivnim i recentnim siparistima, jer su takvi terem (s aspekta lzgradnJe saobracajnica) veoma nepovoljni i redovno ih treba zaobilaziti. Nanosi na padinama ne smiju se zasijecati i .usij~cati. Takvi" s~ mater~jali u ~labil~oj ravnotezi, pa svaki veCi nekontrohsam zahvat moze Izazvah obrusavanje .. Kod cvrstih stijena problem predstavlJaJu tektonskI I mikrotektonski elementi narocito oni na lokaeijama zasjeka i usjeka.

178

179

InZenjerskogeoloska istraiivanja izvode se u sirini od 200 do 500 m s obje strane projektovane trase. Rezultati istrazivanja prikazuju se na kartama u razmjeri od 1 :200 do 1: 1000. Nakon obavljenih geoloskih istrazivanja, koja rezultiraju spoznajama 0 litoloskim i tektonskim karakteristikama, klizistima,
labilnim padinama i Jokacijama mogu6ih odrona, u saradnji sa geomehanicarima i strucnjacima, 12 podrucja mehanike stijena, programira se istraino busenje i kopanje istraznih jama. Ako treba, uzduz trase obavljaju se probna usijecanja i zasijecanja, radi odredivanja nagiba kosina. Dobivene rezultate analizira tim strucnjaka u sastavu projektant, geolog i geomehanicar. Oni dajn prijedlog 0 prihvatanju projektovane !rase, odnosno 0 potrebi njenog premjeiltanja, bilo u cjelini iii po dionieama. Tuneli se rjeilavaju posebnim projektima. Ovdje treba naglasiti da u nevczanim materijalima i djelimicno glinama geomehanicka istraiivanja mogu dati odgovor na sva pitanja vazna za postojanost saobracajniea.

diskontinuiteta. Kod izvedbi nasipa treba odabrati kamen male poroznosti, nestisljiv, velike cvrstoce i zilavosti, otporan na atrnosferske i druge vanjske faktore. Ostale karakteristike inzeJ1jerskogeoloskih istaZivanja sliene su onima koje su opisane u dijelu 0 cestovnim saobracajnicama.

6.2.3.2. Zeljeznicke pruge Kod projektovanja zeljeznickih pruga, odnosno njihovog nagiba u usponu i padu, kao i veliCini radijusa krivine, vrijede strogi kriterijumi kao sto je to slucaj kod cestovnih saobracajnica. Stoga se pri istraiivanjima za potrebe projektovanja zeljeznickih pruga velika paznja posveeuje karakteristikama reljefa. Kako je reljef posljedica djelovanja ejelokupnih geoloskih faktora od postanlm do danas ,otito je da u inZinjerskogeoloskom smislu treba istraziti teren, osobito njegovu stabilnost. To se odnosi na savremene injzenjerskogeoloske egzodinamicke proeese i pojave (klizista, erozija, siparista, odroni), i na pojavu bujicnih vodotoka i njihovih nanosa, kao i na hidrogeoloske karakteristike terena i djelovanje povrsinskih voda kojemogu ugroziti prugu. U krskim terenima potrebno je otkriti eventualno postojanje podzemnih supljina ispod pruge da bi se izbjegla pojava proloma. U brezuljkastim i brdovitim terenima s Jakim uticajem vjetra, zbog mogucnosti pojave s'1idnih nanosa i lavina te udara odronjenog kamenja, potrebno je istraiiti teren radi optimalnog rjesenja zastite voza i pruge (posebno nakon izlaska iz usjeka). Zastita se izvodi pomocu pregrada temeljenih u teren, biljnog rastinja, zalim betonskim i kamenim zidovima i drvenim gredama, slozenim izmedu profila od betona i zeljeza koji su izvedeni za tu svrhu. U pogledu povoljnosti terena za temeljenje pruge, najbolje karakteristike imaju sve svjeze magmatske stijene, vezane sedimentne i metamorfue stijene, osim onih koje imaju izrazitu skriljavu teksturu.U tunelima, usjecima i zasjecima pafuju treba obratiti na plohe

6.2.3.3.Pomorske luke Pomorske luke su objekti izgradeni na rubovima obala. Temeljeni su na dubinama koje omogucuju pristajanje plovnih objekata odgovarajueeg gaza. Pri izboru dijela obale za izvedbu pristanista i komunikacija, bitno je istraziti geolosku gradu i topografiju morskog dna, djelovanje valova i morskih struja, te topografiju i geolosku gradu obalnog dijela . Injzenjerskogeoloske karakteristike nanosa i stijena koje izgraduju morsko dno odreduju naNn temeljenja pristaniSta i moguenosti produbljivanja morskog dna u slucaju potrebe.Uzorci iz cvrstih stijena uzimaju se istraZnim radovima. U nekonsolidovanom nanosu uzorci se uzimaju specijalno izradenim priborom, koji se u njega utiskuje, odredujuci pri tome debljinu i sastav nanosa. Reljef morskog dna odreduje se dubinomjerima, ali i lIZ pomoe ronilaca. Kod toga je potrebno znati da su obalni i morski reljef u medusobnoj interakeiji. Uz strme stjenovite obale morsko dno je na veeoj dubini stjenovito i obicno bez bitnijih debljina nanosa. Blago zaravnjene padine se u blagom nagibu nastavljaju u more, u pravilu s vecom koliCinom i debljinom sitnozmastg nanosa. Valovi i morske struje na pristanista djeluju razarajuce. Zbog toga se potrebna paZilja posvecuje pravilnoj izvedbi valobrana, naroCito u pogledu karakteristika upotrebljenog kamena, njegove veliCine i nacina slaganja. Kamen za valobrane mora biti veoma male poroznosti,zilav otporan na udar i srnrzavanje ali i na djelovanje organizama, narocito prstaca koji tokom svog rasta izlucuju razliCite agresivne komponente koje mogu razoriti kamen. Topograftja i geoloska grada obalnog dijela u luci mora omogueiti izgradnju stabiine i dovoljno prostralie operativne zone, za utovare i istovare s brodova te lahku izvedbu komunikacijskih saobracajnica. 6.2.3.4. Aerodromi Aerodromi mogu bili izvedeni u nizinskom reljefu, i rijecnim dolinima i u brdsko-planinskom reljefu, na raziicitim vrstama stijena. Neposredna zracna zona proucava se sa stanoviSta meteorologije, narocito

180

181

smjera jaCine ucestalosti vjetra te ucestalosti magIe, snijega i leda sto bitno utice na izbor lokacije aerodroma. U nizinskim podrucjima s preovladavajuCim nevezanim poluvezanim sedimentima te vi so kim nivoom podzemne vode koja se u maksimalnim kotama moze podignuti do povrsine terena i ugroziti avionski saobracaj velika pafuja se posve6uje efikasnoj drenazi. Zbog stabilnosti oi:>jekata, a narocito uzletno- sletne staze i aerodromske staniee maksimalni nivei podzemnih voda u pjeskovitim i sljunkovitiln sedimentima moraju biti niZi od nivoa temelja najmanje 0,5 metara.U pjeskovitim glinama smiju dostic; nivo do 1,0 m, a u glinama do 1,Sm od kote temeljenja. Slicni probleml postoje i u prosirenim rijecnilli doli nama, U takvim podrucjima uz inzenjerskogeoloske, morfo1oske i ostale prirodne okolnosti, trajnu paznju treba posvetiti drenazi i onemogucavanju ispiranja .sitnih cestiea liZ kontroiu stabilnosli i stisljivosti terena. Laboratorijskim ispitivanjem na uzoreima i ispitivanjem in situ u terenima nevezanih i poluvezanih stijena treba odrediti granulometrijski sastav, petrografski sastav fragmenata, gustocu i prostOlTIU masu, stepen vlaznosti, koheziju, ugao unutrasnjeg trenja, koeficijent filtracije, granieu plasticnosti, granicu tecenja, slo.zenost zrna, i prema potrebi i helnijska svojstva. Brdsko-planinska podrucja S11 uglavnom izgradena od cvrstih vezanih stijena razlicitog sastava i starosti te u inienjerskogeoloskom smislu treba istraZiti petrografski sasta\', diskontinuitete (njihov polozaj, sirinu i medusobne odnose}, stepen trosnosti povrsinskog dijela, poroznost, cvrsocu na pritisak i udar, gustocu (speeificna [dina), prostornu masu (zapreminska tdina), te otpornost na smrzavanje i uticaj vode.To ce posluziti kod proracuna dopustenog opterecenja na kontaktnoj povrsini objekta i terena. I u takvim terenima treba racunati s koliCinom i uticajem povrsinskih i podzemnih voda.U brdsko-planinskim podruejima moguce je izgraditi podzemne hangare za avione. U karstnim terenima problemi se pojavljuju zbog postojanja manjih i vecih kavern; u podzemlju, praznih iIi ispunjenih produktima trosenja nastalih in situ.Zbog toga je potrebno obaviti detaljna istrazivanja kartiranjem i odredivanjem strukturno geoloskih karakterisika. Obavezno treba geofizickim istrazivanjima, istraZnim busenjem, te laboratorijskim i in situ mjerenjima sto detaljnije upoznati podlogu kako bi se u cjclosti osigurala stabilnost uzletno-sletne staze i ostalih objekata te postigla odgovaraju6a nosivost (npr.kod slijetanja avion pritisce podlogu silom od minimum 200 leN/m2 do maksimum 1500 kN/m 2).

6.2.4. Tuneli

Tuneli su podzemni objekti koji se grade u sklopu saobracajnica (cestovnih i zeljeznickih, potkovicastog su oblika) i hidrotehnickih objekata (hidrotehnitki tuneli su pod pritiskom, kruznog su oblika ). S obzirom na razlicitost u sastavu, fizicke i mehanicke karakteristike, razliCite stijene u podzemlju razliCito reaguju kod izvodenja gradevinskih radova. Tuneli se ovisno 0 geoloskim, karakteristikama stijenske mase u kojoj se planira njihova izgranja dijele na:
_ Labke tunele: u cvrstim stijenama velike tvrdoce i zilavosti. Nema pritiska pa su podgradnja ! oblaganja nuini sarno u jate razlomljenim zonama. Oblaganje se u eijelosti izvodi samo u tunelima hidrotehnicke namjene. Srednje teske tunele: u poluokamenjenim stijenama manje cvrstoce, jace ostecenim cvrstim stijenama i stijenama u procesu raspadanja. Razvija se manji vertikalni a mjestimicno i boeni pritisak pa su obavezni podgradnja i oblaganje. _ Teske tunele: u slabo vezanim plasticnim veoma raspadnutim i razlomljenim stijenama.Razvija se snaZan podzemni pritisak pa je potrebna jaka podgrada i adekvatno oblaganje. _ Veoma teske tunele: u slabo vezanilll i nevezanim stijenama sa znatnim kolicinama vode i vlage. Razvija se snazan podzemni pritisak pa su nuine jake podgrade i debela iIi armirana obloga. Moguca su bubrenja sa svih strana pa i u podu tunela. Dopusteni visak izbijanja (s1.89) za laltke tunele iznosi 10% za srednje teske tunele prosjecno do 10%, za teske u svodu od 10% do 20%, ~ u bokovima od 5 % do 10 %, dok za veoma teske tunele u svodu lZllOS! 20-40% au bokovima 10-20%.

Slika 89,

KOn/llra plamranog i i:::biJenog profila lunela

II

slojevllll1l srijcnama ra:::licitog liloioskog sastava (premo

Lean, Grihble: jz .-Sestal1ovic.1986)

182

183

Pri projektovanju i izgradnji tunela inzenjerskogeoloska istrazivanja su od najvece vaznosti jcr moraju rezultirati podacima koji su neophodni za odabiranje najpovoljnije varijante i predvidanje teskoca koje se mogu pojaviti prilikOll1 izvodenja i tokOIn eksploatacije objekta . Istrazivanja se izvode 11 tri faze: - istrazi\'anja za potrebe projektnc dokumcntacije~ koja rezultiraju ocjenom 0 moguC:~nostin1a i ogranicenjirna predlozenih varijanti (iii sumo jednog t:,iesenja).Takva se ocjena daje nakon studiozne obrade geoloskih karakteristika, inzenjcrskogeoloskog kartiranja geofizickih istrazivanja, istramog busenja, razliCitih ispitivanja in situ (tnetodama mehanike stijena) i labormorijskih ispitivanja. Pri tonIe treba paznju posvetiti pojavama podzemni voda i plinova, povisenih temperatura i podzenmog pritiska. Svi navedeni radovi rezultiraju claboratom 0 injzenjerskogeoloskim uvjetima izgradnje luncia u sklopu kojeg so obavczno nalaze prognozni inzenjerskogeoloski profili. - istrazivanja tokom igradnje tuneia sadrze pracenje radova, uz detaljno registrovanje svih relevantnih geoloskih karakteristika i njihovo ucrtavanje na inzcnjerskogeoloskol1l profllu tunela u rnjerilu od 1:100 do 1:200 (s1. 90).

tunela izgradenog u veoma nepovoljnim stijenama (npr.u jako ubranim poremecenim i degradiranim niskometamorfisanim skriljcirna). 6.2.5.Mostovi i vijadukti Mostovi ; vijadukti izvode se u sklopu saobracajnica, zbog morfoloskih karakteristika tcrena. Smatra se da je most objekat koji spaja obale neke rijeke, odnosno rijecne doline, a vijadukt objekat koji premoscuje suhu dolinu, zbog skracivanja duzine puta i troskova koji bi nastali obilazenjcm a takoder i zbog poboljsanja saobracajnih karakteristika trase. Bitni geoloski podae;, koj; SLl potrebni prj projektovanju i izgradnji mostova i vijadukta, odnose se na litoloski sastav terena, tektonske i strukturnogeoloske karakteristike, fizicko-mehanicke osabine, hidrogeoluske karakteristike i uticaj savremenih egzodinamiekih procesa i pojava. U pogledu iiloiogije, za lemeljenje mostova i vijadukta povoljne su sve svjeze cvrste stijene koje odgovaraju kriterijama nosivosti. U takvim stijenama, istrazivackiln radovima u svim fazan1a projektovanja, treba definisati karakteristike bitne za gradcnje i sigurnost u eksploataciji. Struktllrnogeoloske karakterislike su bime kod odredivanja lokacija temelja siubova i iskopa za teu1clje (radi njihove stabilnosti i otpornosti na seizmicke uticaje i postizanje dopustene nosivosti). U torn smislu nepovoljcne karakteristike imrtju stijene koje su jako razlomljene i trosne~ naroCito ako je telnelj lociran u rasjednoj zoni iii u razlomljenom tjemenu antiklinale. Fizicko-lnehanicka svojstva koja utiCll na stabilnost temelja stubova mostova i vijadukata (a time i na cjelokupnu konslrukciju) Sll: cvrstoca na pritisak, gustoca, prostorna masa, poroznost, 2ilavost, otpornost na smrzavanje, optornost na uticaj vode i otpornost na udaL Hidrogeoloske karakteristike bitne za sigurnost temeljne konstrukcije su: podzemni tokovi i veliCina slivnog podrncja s kojeg voda gravitira lokacijama stubova, tc vodopropusnost i nivoi kolebanja podzemne vode. Savrerneni egzodinamicki procesi koji uticu na stabilnost Illostova i vijadukata su: fluvijalna erozija (veoma i trajno izrazena na obalama koje spajaju most, a povremeno u slueaju bujicnih vodotoka, i kod vijadukata), odronjavanje dijelova stijenske rnase, te osipanje i klizanje po povrsinan1a diskontinuiteta. U slucaju izvedb; temelja stubova mostova i vijadukata u nevezanim i poluvezanim stijenama, velika se painja posvecnje debljini sloja, granulometrijskom i petrografskom sastavu, koheziji, uglu unutrasnjeg trenja, poroznosti, slozenosti zrna, nivou podzemne vode i njegovom kolebanjll, stisljivosti, bujanju, tiksotropij, sufoziji i likvefakciji

LB

t!"H I I I I t Il

Stika 90. lnienjerskogeoloski projit tune/a (LB-/ijevi bok S-svod DB-desni bok); (prema Alagdalenic preuze;o i:::Ses!u!1ovic 1986)

U ovoj fazi istrazivanja su veoma vazna i n10raju biti tacna i pravovren1ena jer rezultiraju podacima koji mogu uticati na izmjene u glavnom projektu tukom izvedbe a u [azi eksplatacije tunela (kod eventualnog ostecenja obloge) daju llvid u graau i sastav ostecene dionice.Zavrsni claborat 0 istraiivanjin1a tokom izgradnje tunela izvanredno je vazan materijal jer se koristi za projektovanje i izvodenje tunela u slicnirn geoloskirn prilikama. istrazivanja tokom eksploatacije tunela sastoje se u instrumental nom pracenju svih relevantnih karakteristika u pogledll stabilnosti i postojanosti objekta jer je iskustveno dokazno da, i nakon niza godina moze doc; do pucanja i deformisanja obloge ali i do pomicanja trase

184

185

(tecenje stijena), 0 cernu ce ovisiti naCin terneljenja (pIitko terneIjenje iIi terneljenje na busenirn iii zabijenirn pilotirna). 6,2,6.Zasjeci, usjeci i nasipi Zasijecanje i usijeeane terena, kao i nasipavanje pojedinih njegovih dijelova u funkciji su realizaeije eestovnih saobraeajniea i zeljeznickih pruga. Cilj irn je postizanje projektovane nivelete u visinskorn i prostornom smislu. Zasjeci i usjeci izvode se u rnorfoloski razudenom terenu, u svim slucajevima kada je kota nivelete trase ispod kote terena neposredno u padini (zasjeei), iii podrucju niskih brezuljaka (usjeei). Time se izbjegavaju visoki stepeni nagiba trase i njezino produzenje obilazenjern prepreke. U cvrstim, vezanirn stijenama izvedba zasjeka i usjeka, odnosno odredivanje nagiba kosine, kod kojeg ce bokovi biti stabilni, ovisno je 0 litoloskorn sastavu, razlornljenosti stijenske rnase, prostornorn polozaju pukotina i njihovorn rnedusobnorn odnosu.U slojevitirn stijenarna bitan je i odnos nagiba slojnih ploha prema nagibu kosine zasjeka i usjeka (slika 91).

Nagibi kosina rnogu u cvrstirn stijenarna, uz povoljne inZenjerskogeoIoske i strukturnogeoloske karakteristike, biti od veorna strmih do okornitih, sirnetricni i nesirnetricni. Kod izrade veorna visokih zasjeka i usjeka, (visih od 6rn), uobicava se izvesti berma, sirine potrebne za prihvacanje rnanjih odronjenih kornada i ublaiavanje njihovog udara na saobracajnicu. U kraskirn terenirna gornji dio kosine zasjeka i usjeka izvodi se u blazern nagibu od donjeg. U pravilu je u takvirn terenima prvih nekoliko metara stijene intenzivno razlomljeno i odvojeno u blokove razliCitih dimenzija s pukotinarna koje su pretezno ispunjene zemljorn crvenicom. Zastiti kosina od utieaja savremenih egzodinarnickih faktora (erozije, odronjavanja, osipanja), a radi povecanja stepena sigurnosti i stabilnosti, posveeuje se painja u razlornljenirn stijenarna. U tu svrhu izvode se potporni i oblozni zidovi, postavljaju se usidrene zicane mreze sa zategarna, gabionski madraei, izraduju se kontrafori sa sidrenjern u stijenskoj rnasi iIi se stijenska rnasa zasticuje rnlaznim betonom. U terenirna izgradenirn od nevezanih i poluvezanih sedimenata, stabilnost kosina aVIS! 0 granulometrijskorn petrografskom sastavu, uglu unutrasnjeg trenja materijala, koheziji, poroznosti, vodopropusnosti, klimatskim faktorima (smrzavanjul. nivou podzemne vode i njegovom oseilavanju, te 0 proslojcima i leearna materijala razliCitih granulometrijskih i fizicko-mehanickih karakteristika. Opeenito, u takvirn terenima potrebno je studiozno izuciti sve vazne faktore, narocito one koji mogu izazvati pojave klizanja. Zbog toga su nagibi kosina i usjeka u nevezanim i poluvezanim sedirnentirna u pravilu veorna bIagi, prilagodeni njihovim karakteristikarna u pogiedu stepena otpornosti rnaterijala na
SlllCan]e.

Slika 91. Stabilnost zasjcka i usjeka, U ovisnosti 0 geoloskim karakteristikarna stijena. J.a-zasjek u magmatsko} stijeni stabilan pri vrlo strmom nagihu ;b-zG!>jek u krecnjaku stabilan S obzirom na odnos nagiba slojeva i kosinc zasjeka; c-zasjek u krecnjaku nestabilan S obzirom no odnos nagiba slojeva i nagiba kosine zasjeka 2.0usjck u magmatskoj stijeni s aha stabllna boka ,:b-usjek u krecnjaku, nesimetricna radi postizanja stabilnosti oba boka U odnosu na slojevitosf ;c-usjek u krecnjaku sa stabilnim lijevim bokom i desnim bokom sklonom klizanju po slojnim povrsinama (diskontinuitetima)

Nasipi su takode objekti koji se izvode na eestovnirn saobracajniearna i zeljeznickirn prugama, u siucajevima kada je kota nivelete trase iznad kote terena. Za izvedbu nasipa najpovoljniji je lomljeni, dobro slozeni kernen, povoljnih petrografskih i fizickomehanickih karakteristika. Ako karnena nema u terenima (u terenirna izgradenirn od poIuvezanih i nevezanih sedirnenata), za nasipanje se koriste sljunak, pijesak i glina. Stabilnost kosina nasipa, u nagibu I: I i veeern, postize se karnenom. Ostali rnaterijali zahtijevaju blaze nagibe. Upotrebom i pravilnorn ugradnjorn karnena elirninise se rnoguenost slijeganja. Sljunak, pijesak, i glina su u nasi pima stisljivi, odnosno podlozni slijeganju tokorn vrernena. Konsolidacija nasipa u sljuneirna traje relativno kratko (slicno je kod pijesaka).U glinarnaje to dug proees, koji traje godinarna. Nasipanje se obavlja u slojevirna debljine do rnaksirnum 60 em, uz trajno nabijanje vibrovaljeima i osiguranje optirnaine vlainosti. Za izvedbu nasipa nisu

186

187

povoljni materijali podlozni trosenju i raspadanju (npr. laporci, posebno ani sa vecom koliCinom glinovite komponente), ali ni gradevinski otpad, silt (prah) i gline s organskim materijarna.

6.2.7.Hidrotehnicki objekti Geoloska istraiivanja za potrebe izgradn,je hidrotebnickih objekata (brana,akumulacija, kanala), su kompleksna i raznovrsna jer zahtijevaju taene i do kraja precizne determinacije odnosa na terenu, S obzirom na to da njihova pogresna iii nedovoljno precizna oejena moze lzazvati katastrofalne posljedice. IstraZni radov! provode se u cetiri faze: prelirninama istrazivanja, istraiivanja za pOlrebe izrade osnovnog projekta, istraiivanja za potrebe izrade glavnog projekta, istrazivanja tokom izvodenja radova. U fazi preliminarnih istrazivanja uz konsultaciju postojecih objavljenih radova i fondovskih dokumenata, obavlja se izbor lokacija povoljnih za akwnuliranje vode i za eksploataciju i preradu potrebnog karnena iz privremenog kamenoloma. lnzenjerskogeoloska studija, koja je rezultat istrazivanja ave faze, mora sadrzavati spoznaje 0: - lokacijarna povoljnim za akumuliranje vode, - geoloskoj gradi i vizuelnoj ocjeni kvaliteta stijena, hemij skim svoj stvima vode moguCim gubicima proej edivanj em, - nestabilnim padinama i klizistima, - akumuliranju materijala (koji moze biti transportovan zbog djelovanja denudacije i erozije) u izvedenim objektima, - radovima koje treba obaviti za izradu osnovnog projekta. U fazi istraiivanja za potrebe osnovnog projekta istrazuju se lokacije koje su odabrane kao povoljne za hidrotehnicke objekte. Rezultati se graficki prikazuju na kartama i profilima u mjerilu od 1: 100 do 1:5000, ovisno 0 vrsti objekta i potTebi. Istrazivanja ove faze moraju rezultirati spoznajama 0: - hidrogeolSkim karakteristikama (nivo podzemmne vode, smijer kretanja podzemne vode, izdasnost izvora, hemizam podzemne i nadzemne vode, glavna podrueja

gubitaka procjedivanjem u podrucju akumulaeije te oko brane i ispod nje); -inienjerskogeoloskim karakteristikama (mineraloskopetrogarfska, fizicka i mehanicka svojstva stijena,debljina povrsinskog trosnog pokrivaca,postojanost kosina usjeka i zasjeka ); - geofizickim parametrima; - rezultatima razliCitih probnih opterecenja. Osnovnim projektom definise se konacni izbor lokacije najpovoljnije za hidrotehnicki objekt, uzimajuCi u obzir pozitivne i negativne faktore. Osim toga, definisu se: naein i dubina temeijenja, veliCina slijeganja stijenske mase ispod brane, mogucnost procjedivanja unutar akumulacije, oko brane i ispod nje. Posebna painja posvecuje se nestabilnim padinama i klizistima, i prijedlozima sanacije. Odreduje se ugao kosine zasijecanja i usijecanja padina. U sklopu rezuitata istraiivanja za potrebe osnovnog projekta, dobiva se uvid n geolosku gradu lokaeije unutar kompenzacijskog bazena, tunela i drugih dijelova objekta.Odreduje se tip brane, materijal potreban za njenu izvedbu, naein izvedbe, maksimalna dopustena visina uspora i drugo. U fazi istraiivanja za pootrebe glavnog projekta koriste se spoznaje prethodnih faza istrazivanja i obavljaju dopunska detaljna istraiivanja na lokacijama pojedinih dijelova objekta. Dobiveni rezultati koriste se kao temelj za glavni projekt ejelokupnog investieionog zahvata. Tokom izvodenja radova kontrolisu se oejene prethodnih faza istraiivanja i zakljucei, jer naknadno uoeeni detalji (koji u kompleksnim geoloskim istraiivanjima prije nisu uoceni) mogu vrijediti za prilagodavanje realnom stanju. 6.2.7.1.Akumulacijska jezera Kod izvedbe akumulacijskih jezera za potrebe energetike, vodosnabdijevanja, sprecavanja pop lava, poljoprivrede ltd, potrebno je prouCiti morfoloske karakteristike terena, veliCinu slivnog podrucja, hidrogeoloske odlike (prosjeenu koiicinu dotoka u akumulaeiju od padavina, podzemnih i porsinskih tokova), klimatoloske i meteoroloske karaicteristike, uticaj egzodinarnickih i endodinamickih procesa i pojava, te koliCinu nanosa koja se vremenom taloii u akumulacijsko jezero. Naravno, za postojanost akumulaeijskog jezera i njegovu funkeionalnost obavljaju se i druga istrazivanja, medu kojima veliki znacaj imaju ona koja obraduju uticaj akumulacije na eko-sistem i osiguranje postojanosti (odnosno poboljsanje karakteristika) odgovarajucih izvora u nizim

188

189

podruejima. U morfoloskom smislu, akumulacijska jezera se uglavnom izvode u prasirenim dijelavima rijecnih dalina te u podrucjima kraskih polja (ali uz bitna i raznolika istrazivanja i injektiranja radi ostvarenja postojanosti akumulacije). U geoloskom smislu, vaino je hidrogeoloskim istraiivanjima odrediti vodopropusnost terena na obodima 1 u podrucju dna akumulacije, uz registrovanje svib relevantnih hidrogeoloskib pojava. Inzinjerskogeoloskim istTaZivanjima bitno je odrediti stabilnost obala akumulacije S obzirom na djelovanje vode (denudacija, erozija, klizanja masa, odronjavanje, oSlpanJe, sufozija) 1 intenzitet ispunjavanja akumulacija razliCitirrl nanosima (transportovanim vodenim tokovima iii nastalim trosenjem stijena obeda akurnulacije). Savrerneni egzodinamicki procesi obieno su rezultat porasta nivoa vode u podzemlju sto se prenosi i na sire podrucje padina. U fazi projektovanja, kao i u fazi eksploatacije, takvim pojavama, uz prethodne prognoze, treba posvetiti .odgovarajucu pazllJu. Za postojanost akumulacije najpovoljnije su vadonepropusne stijcne (npLsvjeze magmatske). S danasnjim stepenom tehnickotehnoloskih dostignuca, akull1ulacije se ostvaruju i u kavernoznim razlomljenim krskim terenima (u krskim poljima, uvalarna, rijecnim prosirenim dolinama). U sirem podrucju akumulaeija. posebno prilikom naglog punjenja i praznjenja vode, primjecenaje povecana seizmicka aktivnost. 6.2.7.2.Branc

radova u eilju sprecavanja gubitaka vode ispad i oko brane. lspucalost znatno utice i na izbor tipa brane zbog potrebe unosenja dodatnih sila (razliCitim vrstama sidara) u tercn, kako bi sc osiguraia stabilnost brane, narocito one izgradene od betona i afmiranog betona. Seizmicnost terena je jedna od komponenata koja takodc bitna utice 11a izbor pregradnog mjesta i tipa brane, zbog njene osjctljivosti 11a potrcs.U seizmickin1 zonama se u s!ucaju potresa veceg od 6 stepeni MSK-64 skale, obavezno izraduju karte seizmicke mikrorejonizacije, a izvedba je moguca liZ strogo postovanje uvjeta gradnje u seizmicki aktjvnim podrucjima. Dopusteno opterecenje na dodirnoj plohi teren-temelj Ima posebno znacenje zbog pritiska kojim brana cljeiujc na stijenu svojom lnaSOill, te se tom problernu u fazi istrazivanja i projcktovanja poklanja odgovarajuca paznja. Smicanje brane po temeljnoj stijeni i s temeljnom stijenom dogada se redovno po plohama diskontinuiteta (slojnim j tektonskim pukotinama), sta znaei da u fazi istrazivanja i projektovanja treba pazljivo pri6i litoloskim i strukturnogeoloskim istrazivanjima ten1eljnc stijene i bokova. Najucestaliji tipovi brana prikazani su n3 sl1d 92.

Brane su hidrotehnieki objekti kojima se omogueava zadrzavanje vode u nekom podrucju. Savremene brane se izvode od betona, armiranog betona i kamenog nasipa s vodonepropusnim glinenim jezgrom, ovisno 0 pritisku akumulirane vode koji na branu djeluje i inzenjerskogeoloskim karakteristikama terena u kojim se izvode. Pri lOme morfologija terena i inzenjerskogeolaske od!ike stijena imaju veorna vaznu ulogu. U morfo!oskom smislu brane se izvode u susnim dije!ovima rijecnih dolina iii na nekom drugom morfoloski pavoljnom mjestu. Vrsta materijala od kog ce neka brana biti izgradena takode ovisi i 0 morfo!ogiji. Lucne anniranobetonske brane izvode se u uskim klisurama, a nasute u sirim rijecnim dolinamf). lnzenjerskogeoloske karakteristike, koje (uz astale) posebno treba prouCiti pri odabiranju lokacije i tipa brane su: razlomljenost terena, seizmicnost, dopusteno opterecenje i mogucnost smicanja brane po temeljnoj stijeni i s temeljnom stijenom. lspucalost terena i s njom u vezi hidrogeoloske karakterisike uvjetuju projektovanje

-.;1=7\
~~--

S/ika 92.Raz/iCifi tipovi brana 11 popre<-'nom pre.~/ekll (a-naslIta zemljana brana s glinenimjezgrom, b-masivna hClOnsko brana, c-olak~aJ1a armiram!-bclOnska brana; d-/uhw betonska hrana)

6.2.7.3.Kanali Kanali su dovodni i odvodni objekti hidrotehnickih sistema za potrebe energetike i poljoprivrede. Mogu biti koristeni i kao plovni putevi (npLSueski, Panamski kana! itd.). Kanai je moguce izgraditi u svim vrstama stijena. Po potrebi mogu bItt oblozenl (cak i u vodonepropusnom terenu), i neoblozeni, pokriveni i nepokriveni, pravougaonog iii trapeznog oblika, s razlicitim stepenima nagiba osc i bokova. Svi nabrojani elemen6 ovisit ce 0 inzenjerskogeoloskim,

190

191

hidrogeoloskim, klimatskim, i drugin1 l1vjetirna, posebno ce ovisiti 0 namj eni kanala. U inzenjerskogeoloskom smislu bitne su karakteristikc stabilnost kosina kanala, i padine u kojoj ce kanal biti izveden, jeT se njegovom izvedborn nloze aktivirati proces klizanja masa. Pri tonle je vaino odrediti koliCinc podzemnih voda koje gravitiraju ka kanalu, te njihovu oscilaciju i mogucnost ispiranja sitnijih frakcija iz nevezanih i poluvezanih sedilnenata. U cvrstim i razlomijenim stijenama (naroCito krskim) bitno je istraziti kolicinu gubitaka vode kroz dno i bokove, kao i dotok u slucajevima visokog podzemnog vodostaja u zaledu. Takvi podaci upucuju na eventualno potrebne mjere oblaganja kanala. Inzenjerskogeoloski istrazni radovi, osim kartiranja (u svim stijenama), odredivanja diskontinuiteta (u cvrstim stijenarna), po potrebi sadrze i geofizicka istrazivanja i istrazna busenja, a ponekad i izradu raskopa, kako bi se in situ i u laboratoriji u cjelosti upoznalc trai,ene karakteristike terena. Obim i vrsta istrazivanja ovisit ce 0 siozenosti litoloske i tektonske grade terena, ali i 0 konstrukcij skim odlikama kanala i zahtjevima projektanta u veZl sa vodonepropusnoscu kanala. U neoblozenim kanalima dolazi do erodovanja i punjenja dna sitnim cesticama. To je n10guc:e sprijeCiti zastitom kosina (npr.gabionirna) i trajnim ciscenjem dna. Ako se zahtijeva vodonepropusnost, ona se postize oblaganjem dna i bokova betonom (iIi armiranim betonom) s dodacima za postizanje vodonepropusnosti. U slucajevima kada nema potrebe za cjelovitin1 betoniranjem kanaia, injektiraju se ani dijelovi u kojima se voda gubi pri\'ilegovanin1 putevin1a (u vccim dobro povezaniln puklinama).

smjer kretanja zagadene vode, njenu brzinu i mjesto (mjesta) isticanja. Da bi se studiozno pristupilo istraZivanju problema zagadenja, neophodno je : - izdvojiti teren koji pripada slivu crpilista (odnosno izvoru) pitke vode i voda za potencijalno vodosnadbjevanje naselja i industrije, - izdvojiti teren povoljan za lokaciju odlagalista otpada. Teren koji pripada slivu crpilista iIi izvoru pitke vode za potencijalno vodosnabdijevanje u cjelosti se i bezuvjetno odbacuje kao podrucje n kojem bi se trazilo morfoloski i saobracajno povoljno odlagaliste otpada. Medutim, hidrogeoloski povoljan teren za lokaciju odlagalista otpada mora biti istraZen u cilju izbora i vrednovanja potencijalnih lokaliteta n sanitarno -zdravstvenom, socijalnom i tehnicko-tehnoloskom smislu. U ovom posljednjem (tehnicko-tehnoloskom smislu) bitnu ulogu imaju inzenjerskogeoloska istrazivanja. U ovisnosti 0 topografskim, litoloskim i strukturnogeoloskim karakteristikama terena, neophodno je u inzenjerskogeoloskom smislu istraZiti teren radi pripremanja podloge za odlagaliste otpada te odredivanja stabilnost; kosina zasjeka u odnosn na traZenu visinu. Kod pripremanja podloge treba odgovarajucim zabvatima osigurati odvodnju odlagalista i odabrati mjesta za prihvat procijednih voda iz odlagalista u cilju njihovog evakuiranja. Kako je veoma tesko u morfoloski pogodnom terenu naC! prirodnu, apsolutno vodonepropusnu podlogu, treba ugraditi odgovarajuce materijale u podlogu, da bi se u bilo kojoj fazi eksploatacije odlagalista potpuno onemogucilo prodiranje zagadivaca u podzemlje. U tehnologiji odlaganja otpada znacajno mjesto zauzima potreba svakodnevnog prekrivanja otpada slojem inertnog materijala. Zbog toga se imenjerskogeoloskim odgovarajuceg kvaliteta. istraZivanjima zabvata sira okolina u cHju odredivanja koliCine i kvaliteta takvog materijala. Inertni materijal za pokrivanje otpada laboratorijski se ispituje u pogledu gustoce ( specificna masa ). prostorne mase ( zapreminska masa ), prirodne vlaznosti, ugla unutraSnjeg trenja, kohezije i vodopropusnosti. U tu svrhu, s razlicitom efikasnoscu, koriste se prvenstveno gline i prab, s napomenom da gline ipak !maju najvise povoljnih elemenata. Uz to pokriveni inertni materijal mora se lahko i brzo zbijati ffiaSinama. Pri inzenjerskogeoloskim istraZivanjima odlagalista otpada primjenjuju se, uz obavezno kartiranje, jos i istramo busenje i raskopi, a od inzenjerskogeoloskih egzodinamickih pojava, pamja se posvecuje

6.2.8.0dlagalista otpada

Otpadni materijal njegovo konlrolisano odlaganje na odgovarajucu deponiju predstavlja jedan od problema s kojim se covjek svakodnevno susrece. Upravo tQj segment zivota nastoji se rijesiti s ekoloskog i sanitarno-epidemioloskog, tehnoloskog i gradevinskog sianovista. U okviru geologije, veliki znacaj u trazenju optimalnog rjesenja lokacije odlagalista imaju dvije specijalisticke discipline koje su s gradevinarstvom najvise povezane. To su: hidrogeologija i inzenjerska geologija. Hidrogeoloska istraZivanja 0 mogucem odlagalistu otpada prethode ostaIim istrazivanjima iz domena tehnickih nauka, jeT daju podatke 0 mogucoj migraciji zagadivaca u podzemne vode. odnosno, definisu slivno podrucje podzemnih voda, vodopropusnost stijena, brzinu migracije zagadivaca u podzemlje, koncentraciju zagadivaca u vremenu,

192

193

klizistima i siparima, njihovoj genezl 1 prognozi daljnjih efekata takvih pojava. PaZljivo se prati i seizmicka aktivnost. 6,2.9.Mezarja i groblja Mezarja i groblja su objekti koji se izvode na periferijama
urbaniziranih cjelina. Ona se uglavnom izvode u nevezanim i poluvezanim sedimentima, ali i u povrsinskim, veoma razlomljenim stijenama krsa.

Na stabilnost betonom izvedenih mezaJ:ja i grobnica u glinovitim materijalima utieu promjene prostorne mase zbog smrzavanja i odmrzavanja, skupljanja i bubrenja, sto dovodi do njihovog ostecenja i slijeganja. U terenima, izgradenim od sedimenata sa sitnijim cesticama u pravilu je i moguenost osteeenja i slijeganja veea. U povrsinskim dijelovima okrsenih terena,naroCito u podrucjima s visokilTI nivoom podzemne vode, betonski zidovi Inezara i grobnica se ostecuju zhog ponavljenih procesa susenja i vlazenja. kapilarne vlage, te pritiska kojim voda djeluje kao i njene eventualne agresivnosti. U inzenjerskogeoloskom smislu, kod izbora novih lokacija za mezarja i groblja iii u slucajevima prosirenja postojceih, patrebno jc odrediti: elemente stabilnosti terena (da bi se izbjegle pojave klizista), parametre 0 kojima ovisi proillJena zapremlne i sadrzaja vode (u glinovitim stijenama), debljinu razlomljenog dijela u evrstim stijenama, pukotine i pukotinske sisteme, njihovu ispunu i mogucnost kOllluniciranja povrsinskih i podzemnih voda. Mezarja i groblja se ne bi smjela izvoditi na lokacijama unutar slivnih podrucja, gdje postoji direktna veza sa izvorom pitke vode iIi crpilistem za pitku vodu. Ove mjere se poduzimaju u cilju sprecavanja zagadenja podzemnih voda. Dakle, da mezarja i groblja ne bi bila izvor zagadivanja podzemnih voda, treba ih locirati u vodonepropusnim terenima i izvesti ih tako da se sprijeci bilo kakav njihov negativaJl uticaj na okolinu.

7. STRATIGRAFSKA GEOLOGIJA Razvoj Zemlje kao nebeskog tijela od vremena njenog nastanka i razvoja zivota na njoj, integralno proucava naucna disciplina koja se naziva stratigrafska geologija.Ona opisuje i na naucnoj osnovi rekonstruise, prostorno i vremenski glavne dogadaje i pojave iz istorije Zemlje kako geoloske, tako i bioloske pa se jos naziva i istorijska geologija. Na pocetku su se istorija Zemlje, narocito opis i podjela geoloskih doba po starosti, proucavali iz dokumenata nadenih u

slojevima sedimentnih stjena te odatle potice i naziv stratigrafija (Iat.stratum-sloj). Za dobijanje cjelovite slike 0 fazama razvoja Zemlje koriste se rezultati i spoznaje svih naucnih grana geologije, ali i rezultati i spoznaje drugih prirodnih naucnih disciplina. Naprimjer, dinamicka geologija nam omogucava da upoznamo promjene u rasporedu kontinenata u odnosu na magnetne i geografske polove Zemlje, mehanizme nastanka i razvoja planinskih vijenaca i s tim u vezi rekonstrukciju pojava poput magmatizma, metamorfizma, epirogenetskih pokreta i seizrnizrna. Geotektonika pomaie u razumijevanju procesa i promjena koje su rezultirale prostomim odnosima meau stijenama litosfeTe u odreaenom geoloskom razdoblju. Mineralogija pomaZe pri odreaivanju uvjeta koji su rezultirali nastankom odreaenih vrsta minerala i njihovim nakupljanjem, cesto u bogata (ali iscrpljiva) lezista ruda bez kojih je covjekov danasnji zivot nezamisliv. Petrologija omogucava upoznavanJe stijena, njihove mineraloske, struktume, tekstume i fizicko-mehanicke karakteristike te uvjete okoline i procese koji su se odvijali u Zemljinoj kori u vrijeme kada j e odredena stij ena nastala. Litostratigrafija proucava litoloske karakteristike stijena i daje veoma korisne podatke, naroCito 0 hemizmu i stepenu dijagenetskih promjena, koje sluie za odredivanje relativne starosti stijena i korelaciju istovremeno nastalih stijena. Biostratigrafija daje vrijedne podatke 0 vremenskom redoslijedu nastanka zivota i omogucava podjelu stijena po starosti upravo u ovisnosti 0 organizrnima koji su u njima nadeni. ~aleontologija proucava razvoj i promjene u zivotinjskom (paleozoologija) i biljnom (paleobotanika) svijetu tokom duge geoloske istorije Zemlje. Pored navedenih naucnih disciplina, podatke u proucavanju razvojnog puta Zemlje i zivota na njoj daju jos i paleogeografija koja opisuje fizickogeografske promjene te paleoklimatologija, koja istraiuje klimatske promjene tokom geoloske istorije Zemlje. Naravno, s navedenim naucnim oblastima koje se medusobno dopunjuju, usko su povezane i druge, naprimjer fizika, hemija, biologija, jer postignutim znanjem i rezultatima pomaiu u rekonstruisanju i interpretaciji razvoja Zemlje i zivota na njoj. Ovdje su, radi prikaza kompleksnosti zadataka kojim se stratigrafska geologija bavi, kao i namjene ove knjige, navedene same one naucne oblasti bez kojih bi informacije koje slijede bile nepotpune.

194

195

Fosili i stijene kao geoloska svjedocanstva Dogadaje u razvoju Zemlje i uvjete zivota na nJoJ moguce je rekonstruisati i interpretirati proucavanjem stijena litosfere i okamenjenih ostataka organizama (fosila) koji su u nekom geoloskom razdoblju iivjeli i razvijali se u odredenoj zivotnoj sredini. Pri tome se sluiima aktualistickim principom, koji polazi od pretpostavke da su tokom Zemljine proslosti na njenoj povrsini i u unutrasnjosti djelovale uglavnom iste one sile koje djeluju i danas, odnosno da su prirodni procesi geoloske proslosti analogni danasnjim. U skladu s takvom pretpostavkorn, 06to je da proucavanjem savremenih procesa i pojava i njihovih uzrocnika, dobijamo spoznaje 0 procesima i pojavama koji su se dogadali tokom razvoja Zemlje i utieali na oblike zivota na njoj. Svako razdoblje Zemljine proslosti bilo je obiljezeno svojim karakteristicnim oblicima zivota. Proucavanjem fosilnih ostataka uoceno je da su se biljni i zivotinjski organizmi ad prvih pojavnih oblika do danasnjih dana mijenjali i usavrsavali, u ovisnosti 0 uvjetima okoline, odnosno eko sistema u kojim su zivjeli. Nesumnjivo je da se zivot zaceo u vodi te da su kopneni obliei nastali kasnije. Charles Darwin (1809-1882.) jc tokam svojih istrazivanja biljnog i zivotinjskog svijeta (kako reeentnog, tako i iosilnog) uoCio zakonitosti evolucije i zakljucio da je najvazniji uzrok promjena prirodna selekeija, u cemu uvjeti okoline omogucavaju opstanak selekcijom odabranih najprilagodljivijih organizama. Kasnijim istrazivanjima Darwinova teorija evolucije je doradjivana, pa se danas zna da su pokretacki evolueijski faktori uz prirodnu selekciju jos i mutacija, izolaeija i snaga gena. Smatra se da su uprav.o mutacije gena omogucile pocetak evolueijskog procesa. Poznato je da danasnji organizmi zive u morima, u slatkoj vodi i na kopnu, u razliCitim klimatskim pojasevima. a taka je bilo i u geoloskoj proslosti. Ipak, najvise fosilnih ostataka, a time i podataka za rekonstrukeiju i interpretaeiju faza u razvoju Zemlje i zivota nalazi se u sedimentnim stijenama koje su nastale u morima. Organizmi koji zive na morskom dnu nazivaju se bentoski, oni koji plivaju poznati su kao nekton ski, dok organizmi koji Iebde u vodi pripadaju, planktonu. Docena je da neke morske zivotinje i biljke mogu zivjeti sarno u odredenoj zivotnoj sredini. Naprimjer, grebenski koralji su veoma osjetljivi na Cistoi:u mora i vee kod manjih zamuljenja ugibaju. Morske biljke iive sarno do dubine oko 200 m, jer do te dubine prodire svjetlost koja im je nuina za fotosintezu, a spuzve i druge zivolinje, mogu zivjeti i na dubinama do kojih svjetlost ne dopire. Dakle, zivotne sredine uvjetuju egzistenciju odredjenih iivotinjskih i biljnih oblika i zajednica.

Sedimentacione sredine su bitne za nakupljanje odredenih sedimenata. Ovisno 0 mjestu sedimentacije, razlikuju se sedimenti morskih i marinskih prostora, sedimenti nastali na kontinentu i mjesoviti sedimenti. U okviru marinskih sedimenata razlikuju se pJitkovodni (neritski) sedimenti, dubokovodniji (batijalni) i dubokovodni (abisalni) sedimenti. Neritski sedimenti (cesto karbonatne stijene) sadrie brojne plitkomorske fosile, batijalni sedimenti su predstavljeni muljevima, flisern, laporcima i krecnjacima s dominirajucom nektonskom falIDom, dok u abisalnim sedimentima dominiraju organski muljevi i sitnozrnaste naslage s nesto planktonskih fosila. Kontinentalni sedimenti mogu biti kopneni, odnosno terestricki (eolski, glacijalni i glaciofluvijalni sedimenti, te peCinske naslage) i slatkovodni medju kojima razlikt\jemo rijecne iii fluvijalne (rijeeni nanosi), jezerske iii lakustricke (sljunci, pijesci, gline i laporci te hemijski i organogeni sedimenti sa slatkovodnom florom i faunom) i mocvame naslage. Mjesoviti sedimenti zastupljeni su lIZ obalna podrucja (litoral). U tim sedimentacionim sredinama, uz strme obale, nalaze se klasticne naslage, a u podrucjima delti, u krovini su sitnozmaste slatkovodne naslage, u sredisnjem dijeiu brakicne naslage nesto krupnijeg zma s kosom slojevitoscu, a u podini su morske sitnozrnaste naslage. Mjesoviti sedimenti taloze se jos u lagunama, estuarima i limanima. Navedeni podaei omogucavaju nam da zakljuCimo u kom je sedimentacionom prostoru nastao neki sediment u dalekoj geoloskoj proslosti. Dakle, analizom sedimenata i fosilnih ostataka u njima, mogu6e je odrediti raznovrsne karakteristike sedimentacionog prostora u kome su nastali neki sedimenti, pa je stirn u vezi uveden termin facijes za oznacavanje litoloskih i paleontoloskih svojstava stijene nastale u odredjenom sedimentacionom prostoru.

7.2. Dinamika Zemlje u svijetlu mObilisticke koneepcije


Dokaze 0 stalnom "sukobljavanju" egzodinamickih i endodinamickih sila danas nalazimo u podrucjima orogena s veoma deformisanim, razlomljenim i metamorfisnim stijenama lIZ manifestacije eruptivne i seizmicke aktivnosti, a izdizanja su izrazito obiljezena dubokim kanjonima urezanim u kopno kroz dugo geolosko vrijeme, te u postojanju priobalnih i plitkomorskih sedimenata na velikim visinama. Budue; da izdizanja u pravilu slij"ede nakon jakih deformacija zbog

196

197

nagomilanog pritiska, trebalo je odgovoriti na lllZ slozenih pitanja 0 uzrocima nastanka horizontalnih sila koje se tako jakim pritiskom realiziraju, Nakon sto 5e njemacki geofizicar Alfred Wegener 1912, godine objavio radikalnu teoriju 0 pomicanju kontinenata sa naucno utemeljenim obraz10zenjem 0 slicnosti kontura nekih nasuprotnih kontinenata (osobito Afrike i Juzne Amerike), otvorena je mogucnost globalnog gledanja na dinanliku litosferc. Od sredine 60-ih godina ovog stoljeca do danas, mnogobrojna detaljna naucna istrazivanja dala Sil podrsku osnovnim \Vegenerovim postavkama 0 pomicanju kontinenata, Tako je prihvacena misao 0 nekad jedinstvenoj kontinentalnoj masi, nazvanoj Pangaea, koja se pocela "kidati" prije oko 220 miliona godina, da bi prije pribliz.no 65 miliona godina njezini dijelovi (kao zasebni kontinenti) dosli u polozaj koji priblizno odgovara danasnjem (51. 93.).

Slika 93. Udaljavanje kontinenata prema savremenim gledistima (premo: Trevison & Giglia. /989. preuzeto iz: Lf)estanovic, 2001.)

Sjeverni dio te jedinstvene kontinentalne mase nazvan Je Laurazija, a juzni Gondwana. Pangaea je bila okruzena okeanskim prostorom nazvanim Panthalassa. Spoj sjevernog i juznog kopnenog dijela bio je na zapadu, a u istocnom dijelu bio Tethys okean ("zaliv" Panthalasse), prerna klasienoj geosinklinskoj koncepciji kasnije poznat Mediteransko-transazijsko geosinklinalno podrueje, Teorija 0 pomicanju litosferskih ploea (tektonika ploca, nova globalna tektonika), uzroelllclma kretanja i njihovim granicama pojasnjena je u potpoglavlju 4,1.1. ove knjige, pa ce u nastavku biti prezentirani sarno savrerneni dokazi 0 kretanju ploea.

Snimanjem dna okeana, precizmm geodetskim pracenjem promjena u udaljenostima kontinenata, poredjenjcm rasprostranjenosti fosilnih ostataka, odredjivanjem sadrzaja dubokih, srednjedubokih i plitikih zarista potresa, pracenjem eruptivne aktivnosti te magnetizma u starim stijenama na povrsini i u okeanskoj kori, dobiveni su brojni podaei koji su omogucili definisanje litosferskih ploea i dali osnovu koneepeiji 0 sirenju okeanskog dna, odnosno 0 kretanju velikih odvojenih masa Zemljine kore tokom geoloske proslosti. Divergentne granice litosferskih ploca markirane grebenima koji su simetricni U odnosu na osu zone sirenja, nalaze se U okeanskirn prostorima, a cesto su prekinute i segmentirane transformnim rasjedima. Prema postavkama tektonike ploce, nova litosferska kora nastaje upravo u tim zonama, u koje se utiskuje baziena lava uglavnom pukotinskog tipa izljevanja, Nova okeanska kora se tokom udaljavanja od sredisnjeg dijela sirenja lomi i izdize. Na relativno konsolidovano dno se s vremenom nakupljaju abisalni sedimenti i izravnjavaju relief, iz kojeg strse vulkanske morske planine, 0 starosti nove okeanske kore na dnu okeana zakljucuje se upravo iz debljine abisalnih sedimenata, Nairne, sto je dno mladje, to je i manja mogucnost postojania sedimenata, Odnosno, debljina sedimenata se u pravilu povecava udaljavanjern od ose zone sirenja, a u neposrednoj okolini zone sirenja mladi abisalni sedimenti nedostaju, sto je svakako jedan u nizu dokaza 0 kretanju litosferskih ploea. S druge strane, radiometrijskim mjerenjima starosti uzoraka bazalta s dna okeana dobivena je najveca starost od priblizno 150 miliona godina, a ni fosili nadeni u abisalnim sedimentima nisu bili stariji, Prema tome, moze se zakljueiti da je dno okeana u geoJoskom smislu mlade od sedimenata kontinentalne kore. Rubovi okeana markirani su uglavnom ostrvskim lukovima vulkanskog porijekla, pracenim dubokim okeanskim brazdama, u slueaju kad se jedna okeanska ploea subdueira pod drugu (npr. danasnji zapadni rub Pacifika: Japan, Filipini i dalje prema Australiji). Medutim, kad se okeanska kora subdueira pod kontinentalnu, tada otoenih lukova nema (npr. na istocnom rubu Paeifika, liZ obalu Juine Amerike - Cileanski model subdukeije), Grebeni su locirani unutar okeana, a njihovi struktumi obliei raskinuti transformnim rasjedima ukazuju na pojavu jakih naprezanja, Sljedeca potvrda 0 kretanju litosferskih ploea dobivena je preeiznim mjerenjima udaljenosti kontinenata, Na primjer, odredjeno je da se Sjevema Amerika udaljava od Evrope brzinom koja na sjevemom dijelu iznosi 1,8 emigod" a na juznom dijelu 2,3 em/god" dok se Juzna Amerika udaljava od Afrike u sjevemom dijeJu za 2,5 em/god" a u juznom za 4,1 em/god, Mjerenjima brzine relativnog kretanja ploea na

198

199

divergentnim granicama, SW ukazuje na brzinu prirasta nove okeanske kore, dobiveni su podaei izmedju 1,3 i 10,3 em/god. Fosilni ostaci istih vrsta nekih biIjaka i zivotinja geoloske prosiosti, stariji ad 200 miiiona godina, nadeni su na razlicitim kontinentima, sto se smatra malo vjerovatnim u slucaju da su kontinenti od svog nastanka bili u danasnjem poloiaju. Na primjer, fosili papratnjace Glassopteris, nekih vodozemaca i gmizavaca nadjeni su u podrucjima Juine Afrike i juinog dijela Juzne Amerike. sta se objasnjava vezom ta dva kontinenta (Gondwana) u sklopu Pangaee.U sjevernam dijeiu Pangaee (Laurazija) zivjcle su biljke penjaciee istog roda, nadene danas u Sjevernoj Arnerici i Velikaj Britaniji, sta bi takode bila teska iogicki objasniti da ti dijelovi u dalekoj geolaskoj proslosti nisu bili jedinstveno kopno. To je oeito jos jedan dokaz 0 postojanju prakopna i njegovom komadanjn i odvajanju, jer je tesko zamisliti paralelnn evoluciju na udaljenirn kontinentilna. Proucavanjem seizmicke aktivnosti i lokaeija potresa u zemljinoj kori potvrdello je da sn potresne zone saglasne s granicama ploea (brazdama, grebenima i transformnim rasjedima), te da su potresi upravo posljedica pomicmlja litosferskih ploea. lzrazito jaki ucestali potresi na konvergentnim (subdukcijskim) granieama objasnjavaju se Cinjenicom spustanja dijelova relativl10 hladne (i manje guste) Iitosferske ploce duz konvergentne odnosno subdukcijske granice u topliju (vece gustoce) astenosferu, gdje se topi i u mineraloskorn smislu transformise uz oslobadanje vel ike kolii'ine energije na dubinama od vise stotina kilornetara. Potvrda za navedenu tvrdnju nalazi se u postojanju anomalije sile tde u podrucjima brazdi. Kad stijene koje gradi okeansko dno (ultrabazicne i bazicne magmatske stijene s dubokol110rskim sedimentima) danas nalazimo na kontinentu, odnosno tamo gdje 1m nije mjesto postanka, nazivamo ih ofiolitima, Mobilistickom koncepcijom je danasnji polozaj ofiolita protumacen navlacenjem dijela okeanske kore na kontinentalnu, sto se naziva obdukcijom. Iz razlike starosti ofiolita (odnosno okeanske kore) i vremena njihovog "smjestavanja" na kontinentalnu korn, moze se odrediti vrijeme obdukcije. Dakle i o[lOllti bi trebali biti jos jedan u nizu dokaza a stalnom kretanju litosferskih ploea tokom geoloske istorije zemlje. Podaei 0 paleomagnctizmu takode su posluzili pristalicama mobilizma kao jos jedan dokaz za postojanje i pomicanje litosferskih ploea. Nairne, Cinjenica je da stijene ciji minerali sadrie zeljezo tokom nastanka registfuju orijentaciju magnetskih polova Zemlje i prema njima se polariziraju. To znaCi da iz podataka 0 "zannznutom" magnetizmu mozemo zakljuciti 0 orijentaciji te stijene prema nekadasnjem polu.

Obzirom da su hipoteze 0 pomicanju rotacione ose Zemlje odbacene kao nemoguce po zakonima fizike, razliCit polaritet u starijim stijenama je objasnjen promjenama u polozaju kontinenata. Polaritet koji odgovara danasnjem, zabiljeien je tek u stijenama starim do - 730 hiljada godina, a samo u zadnjih 10 rniliona godina utvrdeno je cak preko 15 epizoda obrnutog (reversnog) polariteta. Naprijed navedeni podaei ukazuju da mobiiisticka koncepcija daje prihvatljiva objasnjenja cjeJokupne Zemljine dinamike tokom njenog razvitka.

7.3. Odredivanje starosti stijena Osnovni preduvjet za pouzdanu rekonstrnkciju redoslijeda dogadanja u razvitku zivota na Zemlji i promjena u prostornim odnosima medju stijenama litosfere jest poznavanje starosti stijena. RazliCitim metodama, s manje ili vise taenosti, ta se starost moze odrediti relativno i apsolutno (radiometrijski).

7.3.1. Odredivanje relativne starosti stijens Za odredjivanje relativne starosti najvise se koriste podaci iz sedimentnih stijena. Relativna starost magmatskih i metamorfnih stijena odredjuje se na osnovu njihovog odnosa sa sedimentnim stijenama poznate (takode relativne) starosti. Pri odredivanju relativne starosti stijena posebno se koriste metoda supcrpozicije, iitoloska i paieontoioska metoda. Metoda supcrpozicije slojeva polazi od cinjenice da su mladl slojevi talozeni iznad starijih. To pravilo vrijedi za primarni polozaj slojeva sedimentnih stijena. Praktiena vrijednost metode prestaje u uvjetima tektonski jace poremecenih naslaga. Litoloska metoda je zasnovana na litoloskim karakteristikama, kao sto su boja, 10m, hemijski sastav, stepen dijageneze itd .. Navedene karakteristike mogu se koristiti za uporedivanje i odredivanje relativne starosti pod pretpostavkom da su jednake iIi sliene stijene ujedno i istodobne. Medjutim, to je nepouzdan postupak za uporedivanje na ,irim podrucjima jer litolo,ka obiljezja naslaga ne ovise 0 vremenu postanka nego 0 mjestu i nvjetima u kojima su nastale. Medutim, upravo uvjeti mogu biti razliciti kod postanka istodobnih stijena, a vrlo slieni kod nastajanja stijena razliCite starosti. Ipak, u jasno ogranieenim prostorima i

200

201

dijelom poznatim uvjetima i litoloske karakteristike mogu posIuziti za vremensku korelaciju. Paleontoloska metoda ternelji se na proucavanju i interpretaciji evolucije zivotinjskih i biijrrih organizama tokom geoloske proslosti. Za odredivanje starosti stijena koriste se fosili. Pri tome moze da se primjenjuje metoda karakteristicnih (provodnih) fosila, fosilnih asocijacija i filogenetska metoda. Neki organizmi geoloske proslosti zivjeli Sil u vise geoloskih razdobija, jer su bili otporni na promjenu uvjeta zivota iii su imali veliku sposobnost adaptacije novonastalim uvjetima. Ovi fosi!i imaju prakticnu vrijednost s gledista evoIucije i odredivanja uvjeta koji su vladali u okolisu njihovog zivljenja, ali za odredivanje relativne starosti stijena ne znaee mnogo. S druge strane, bilo je organizarna koji su zivjeli sarno u nekom odredenom geoloskom razdoblju iii u odredenom ekosistemu, a geografski su bili veoma rasprostranjeni. Takvi fosili, za odredivanje relativne starosti stijena imaju posebnu vrijednost, a nazivaju se karakteristicni iii provodni fosili. rpak, ne sarno okarnenjerri ostaci organizarna geoloske proslosti, vee i tragovi njihove zivotne aktivnosti i otisci takode se ubrajaju u fasile, a nazivaju se ihnofosiiima.

7.3.2. Odredivanje apsoiutno starosti stijena


Proucavanjem prirodnih radioaktivnih elemenata i prodnkata njihovog raspadanja pronaden je vee; broj metoda pomocu kojih se pokusava odrediti apsolutna starost pojedinih stijena litosfere. Radioaktivni elementi emitiraju ex i j3 cestice te y zrake, zbog cega se njihova masa tokom vremena smanjuje, a na kraju prelazi u stabilne izotope. Vrijeme koje je potrebno da se kolicina nekog radioaktivnog (iii nestabilnog) elementa smanji na polovinu je njegovo vrlJeme poluraspadanja. Ono je konstanta, a moze biti od nekoliko hiljada godina do nekoliko miiijardi godina. Konaeni, stabilni produkt ( izotop) moze se koliCinski uporedivati s izvamim radioaktivnim elementom. To je iskoristeno za proucavanje starosti stijena metodama koje se nazivaju radiometrijske. rpak, te metode ne daju posve tacne rezultate. Nairne, vrijeme poluraspadanja odnosi se na radiaaktivni element nekog minerala a kako je taj mineral magao nastati prije nastanka stijene, zajedno s njom iii poslije njenog nastanka, jasno je da starost minerala ne mora biti i s!varna starost stijena. Najcesce primjenjivane radiornetrijske metode su: uran-olovo, kalij-argon-kalcij, i ugljenikova metoda.

Metoda uran-olovD sluz] za odredivanje apsolutne starosti najstarijih stijena litosfere. Vrijeme poluraspadanja radioaktivnog izotopa urana 2.l8 U je 4.47 milijardi godina. Konacan produkt njegovog raspadanja je 4He (ex cestice) i izotop olova 206 Pb . Spektrometrijskim odredivanjem mase izotopa olova i poredenjem 5 masom radioaktivnog izotopa urana, definise se starost minerala iz proucavane stijene. Ovom rnetodom je odredena starost stijena s Mjeseca i nekih rneteorita u rasponu izmedju 4,6 i 4,7 milijardi godina. Metoda takode daje i dosta pouzdane rezultate za odredivanje starosti stijena starijih od 10 miliona godina. Metoda kalij-argon-kalcij osniva se na raspadanju radioaktivnog izotopa kalija 40K na dva na('ina: II % atoma dobivanjem elektrona iz svemira (apsorpcijom j3 cestica) prelazi u argon (40 A), a 89% aloma gubitkom j3 cestica prelazi u kalc\j (")Ca), s vremenom poluraspadanja 1,3 milijarde godina. Obzirom da se kalij i njegovi spojevi nalaze u mnogim magrnatskim i metamorfnim stijenama, ova metoda se koristi za odredbu starosti tih stijena. Prj tome se tretiraju minerali iz grupe liskuna. Ugljcnikova metoda bazira sc na radioaktivnom izotopu ugljenika (4C). On ima vrijeme poluraspadanja 5.567 30 godina, a njegovi stabilni izotopi su 12C i 13c. U organizme putem CO2 ulazi procesom fotosinteze. Nakon uginuca, organizmi geoloske prosIosti redavno su bili uklopljeni u neki sediment bez kontakta sa zrakom kada prestaje razmJena ugljenika izmedju okoli!'a I organizama. Radioaktivnim raspadanjem izotopa 14C reducira se njegova prvobitna koliCina i odnos sa stabilnim izotopima. Mjerenjem omjera 14C/ 12 C odredjuje se starost s velikom pouzdanoscu. Zbog relativno kratkog vremcna poluraspadanjc izotopa J4C, ovom metodom se postizu dobri rezultati u ispitivanju mladih stijena i zivata (u posljednjih 30 do 40 hiljada godina). a sluzi i za odredivanje starosti arheoloskih nalazista.

7.4.Stratigrafske jedinice U cilju prikaza geoloske istorije Zemlje koriste se geohronoloske i njima odgovarajuee hronostratigrafske jedinice. Tako su izdvojene slijedece jedinice: eon (eonotem), era (era tern), period (sistem), cpoha (serija) i doba (kat). U okviru svake gcohronoloske jedinice (eon-doba) stvarane su tanje iIi deblje nasI age stijena koje zapravo predstavljaju hronostratigrafske jedinice (eonotem-kat). U okviru geohrono]oskih jedinica najduzc su trajali coni a izdvojena su dva ito: kriptozoik i fanerozoik. Eoni se daljc dijele na ere. U okviru kriptozoika izdvojena je

202

203

arhajska i proterozojska era, a U okviru fanerozoika izdvojcne su palcozojska~ mezozojska i kenozo.~ska era. Arhajska protcroz0jska era zastupljene su uglavnom nlctamorfniIn stijenama (gnajs[;vi, mikasistl itd.). Paleozojska era sastoji se od scst perioda: kambrij, orciovicij, sHuI', devon, karhon i perm. U ovoj eri najvecu zastupljenost imaju skriljave metamorfne stijenc (mikasisti argilosisti i iiliti) a potom pjescan< Mczozojska era dijeli se net tri perioda: trijas, jura i kreda. Odlikuje se skora potpunim odsustvom nletanl0rfriih stijena i vrlo velikom zastupijenoscu krecnjaka. Kenozojska era je najmlada. a podijeljena je nu dva perioda: tcrcijar i kvartar. U njoj so st"\'arane velike mase klasticnih sedirnenata. GeohroIloloSka sLab Zemljine kore bcz epchu i doba ( katovi) prikazanaje na labeli br. 13.
j

7.5. Razvitak Zemlje i zivota u geoloskom vremenu Razvitak Zemlje proucava se od vremena kad je ona nastala, a prema sadasnjim spoznajama, zasnovanim na proucavanju stijena s Mjeseca i nekih meteorita, to se dogodilo prije ako 4,7 miiijardi godin2< Podaci nadeni u stijenama litasfere omogucavaju poznavanje evolucije Zemlje i zivota na njoj < Realnost spoznaja ovisi 0 brojnosti nalaza i njihovoj naucnoj obradi i interpretaciji< Podaci koje su nam ostavili organizmi u stijenama, pripadaju razdoblju od zadnjih 3 do 3,5 milijardi godina, od kada se racuna pocetak prvog primitivnog zivota na Zemlji< Sto je bilo prije toga, odnosno, sta se dogadalo od prvih oko 1 do 1,5 milijardi godinaO Taj dio razvitka Zemlje uprkos brojnim istrazivanjima ostaje sve do danas nedovoljno pozna\. Za prvo razdoblje formiranja Zemlje kao jedne od devet planeta nema pouzdanih podataka, kao u ostalom ni za nastanak Suncevog sistenla. Nczna se tacno niti kad jc i kako nastala njena kamena kora. Danas se smatra pribvatljivom pretpostavka da je hladna povrsina postojala od samog pocetka te da je bila pretopljavana i preradivana toplotnim strujama i uzarenonl masom koja je iz unutrasnjosti prodirala prema povrsini< U tom su razdoblju meteoriti i manji asteroidi ucestalo padali na Zemljinu ponsinu< lomeCi je i formirajuci vece i manje kratere pri cernu se mijenjao reljef i stvarao uvjet za nastanak prvih vodenih bazena. Ipak, prve izbocine i udubine na povrsini 1110gle Sll na5tati i kao rezultatl stezanja pri ocvfsCivanju, a pravo formiranje reljefa mogio se dogoditi kasnije, uz sUdjelovanje geoloskib siia< U slijedeCim fazama razvitka Zemlje dolazi do gravitacijske diferencijacije materijala koji je gradio tadasnjukamenu koru, poCinje formiranje kontinentalne kore iznad okeanske, a laksa kisela magma se utiskuje u vise dijelove< Kad je magmatska aktivnost postala intenzivnijom, kamena kora postaje deblja jer kristalizira 111110StVO uglavnom andezitsko-dacitskih stijena, danas odredenih ispod gotovo svih starib kontinentalnih masa< U to se vrijeme poCinje odvijati i diferencijacija u unutrasnjosti Zemlje, razgranicenjem jezgra i omotaca< 0 nastanku atmosIere lakodje nema pouzdanih podataka< Pretpostavlja sc da je prvobitna Zemljina atmosfera, sastavijena od vodonika i helija, bila ostatak primarnog omotaca te da je Hisparila" u svelnir zbog nedovoljne Zenlljine gravitacije, a druga (koju cesto nazivamo prvobitn01n) je nastala naknadno, uglavnom vulkanskim ekshalacijanlU uz sudjelovanje suncevog vjetra i kometa. Prva hidrosfera vodi porijeklo od plinova koji su na povrsinu izbili sa vulkanima, kao i kondenzacijom vodene pare iz atillosfere. Smatra se da je voda u pocetku Zcmljinog <razvoja kontinuirano pokrivala veei diD pOVTsine formirajuei prvi plitki okean<

Tabela 13.

Geohronol(j~ka

skala Zcmljinc kore

-: 1
N 0 "

I ;krecla

I pak"oc\:n
K
j

p, I

,
7u
45-55 34-45 65

65
135
11)0

~ 'II '" ,N~

i
i ,

'"
Z

jura trijas

<:

""

'" I I0 i
N

6::

I I
I
I

I
i

230
285

perm k:ui)on
devon

P
C

) 50-55 i

, :;! II
~ I , '" '" @ ~",I

..

situr
Mdovicij kambrij

,
0

I 50-55 !
i

40
(')(i-65

,
i
i

350 395-400
4)5-400

em
Pr:

I ,

,
I
I

500
570

7()

proterozoik (algonkij)

i "' '"
0.

f-

g:

t;)

adw.il (arI1eol.Oit,)

Pc,

~i

oko

4000

I I

I ,

I I

4700

204

205

Nastanak zivota na Zemlji precmet je brojnih istrazivanja, ali ni do danas nen1a pouzdanog odgo-vora na pitanje: k3ko': Prvi organizmi nisu ostavili traga u stijenama, pretpostavlja sc, s .lednc strane zbog toga sto nisu posjedovali cvrste mineralizovane dijelovc, a s druge strane, zbog veoma dugog vremena koji je prolcko od njihovog izumiranja. tokom kojeg su stijene u kojiIna -su ostaci eventualno bili sacuvani, pretrpjele vise metamorfoza koje SD ill unistilc. PrCIna sacuvanim i analiziranim najstarijim fosilima, rac-una se da su pry! i primitivni organski ablici zivota nastali na Zem1ji prije vise od 3 milijarde godina. lshodistem zivota smatraju se organski spojevi nakupljeni u plitkim vodama. Njihova koncentracija se povecavala lsparavanjem. Djelovanjem ultraljubicastih Suncevih zraka na takvu koncentriranu otopinu dolazi do veoma slozenih hemijskih procesa koji rezultlraju nastanlcom aminokiselina, ugljikohictrata, proteina i nukleinskih kiselina. S dovoijno ugljendioksida omogncen(:l je fotosinteza a ena dalje (}1nogucava nastanak prvih biljaka sposobnih za samostalan zivot, odnosno, prema takvoj shelni nastao jc onaj prvi, odlucujuci evolucijski skok. Je Ii doista bilo tako, nije naucno potvrdeno, ali irna logike u tako zanlisljenoj shelni. Prekmnbrijske stijcne, od kojih najstarije imaju oko 4~7 Inilijardi godina, a najmladje oko 570 mil10na godina, danas 5U U pravilu predstavljene rnetamorfitima, bez fosiIa. On1 rijetki pronaclcni -rosiE nisu dovoljni za detaljnije hronostrmigrafsko odvajanje i ilnaju prakticno zn_acenje uglavnoHl za paleontologe. Istrazivanjem struktura 1 uocavanjem ,geoloskih promjena koje Sll u tom razdoblju bile intenzi"vne, prekillnbrijski eon, nazvnn jos i kriptozolk, podijeljen je u dvije ere: stariju, nazvanu arhajk (arheozoik) i mladju naz\-'anu proterozoik (algonkij). Na prostoru BiB, prekrambijske stijene TIlSU nigdje dokumentovane. Paleozo.iska era trajala je ukupno oko 335 do 350 rnoliona godina, odnosno od prije 570 do prije 230 miliona godina. Najstarija je era fanerozojskog eona. Posebno je znacajna kao era intenzivnog razvitka zivota. Podijeljena je u sest porioda. PoCinje kambrijem a zavrsava se perrnom. Organski svijet paleozoika je veoma raznovrstan. Istice se bogato prisustvo tabuiatnih i tetrakorala. krinoida, trilohita, u ordoviciju i siluru dominiraju graptoliti. razvijaju se cefalopodi-nautiloidea i amonoidea. brahiopodi su znacajni, u mladem paloozoiku dominiraju fuzulinide, a javljaju se skoljke i puzevi. U paleozoiku se javljaju prve ribe, vodozemci i gmizavci. Flora je predstavljena primitivnom psilofitskom florom, papratima, rastavi6ima i preCicama. U Bosni i Hercegovini paleozoik je uglavnom predstavljen metmTIorfitirna (skriljcima) a sporadicno krecnjacima. klastitima i drugim tvorevinama. 1zdvojen je: Sansko-Unski paleozoik, Kljucki paleozoik.

Centralnobosanski paleozoik, paleozoik istocne Bosne i paleozoik jugoistocne Bosne. Mezozojska era trajala je oko 150 do 170 miliona godina, odnosno pocela je priblizno prije 230 a zavrsila se prije 65 miliona godina. To je sredisnja era fanerozojskog eona. a znacajna je po velikim promjenama u geoloskom smislu i u razvitku zivota. Dijeli se na tri perioda: trijas, juru i kredu. U razvoju organskog svijeta u mezozoiku su izvrsene znatne promjene. U trijasu pojavili su se prvi sisari, a u juri prve praptice (Archaeopteryx). Zbog pogodnih klimatskih uvjeta tokorn mezozoika razvili su se dzinovski gmizavci koj i su izumrli krajem krede. Od beskicmenjaka najveci znacaj imaju cefalopodi amoniti na osnovu kojih su izvrsena detaljna biostratigrafska rasclanjavanja. Sa amonitima druguju belemniti koji krajem mezozoika zajedno izumiru. Znacajne su skoljke. puzevi. brahiopodi, jezevi a od mikrofaune foraminifere. U Bosni i Hercegovini mezozoik ima veliko rasprostranjenje. Sedimentne, magmatske i vulkanogeno-sedimentne tvorevine mezozoika, javljaju se na povrsini od oko 35 hiljada km 2 iIi na priblizno Y, teritorije BiB. Dominantno ucesce menu navedenim stijenama imaju krecnjaci. Kenozojska era je najmlada u istorijskom razvitku ZemIje. 1me joj potice ad grckih rijeCi kenos i zoon. sto u prevodu znaCi novi zivot. Nazi\' slikovito oznacava pro111jene U odnosin1a kontinenata i okeana, ali i u oblicima flore i faune. sto tokom kenozoika poprimaju danasnji izgled i rasprostranjenost. Traianje se proejenjuje na oko 65 miliona godina. Dijeli se na dva perioda: tercijar i levartar. Pocetak kenozoika jasno je obiIjeien velikim promjenama u organskom svijetu. Na kopnu preovladuju cvijetnice a javlja se i veliki broj insekata. Za ovu eru karakteristican je nagli razvoj sisara i ptica. 2ivi svijet u toku ove ere sve se vise usavrsava i priblizava danasnjim oblicima organizarna. U kenozoiku se javlja i najvisi predstavnik zivih biea - covjek. Tokom kenozoika su ubrane i definitivno formirane najmlade vjenacne planine: Alpi. Dinaridi. Pirineji. Apenini. Kavkaz, Himalaji itd. Kenozoik je najvise zastnpljen na podrncju sjeveme Bosne, dok je u ostalirn podrucjima vezan uglavnom za slatkovodne ugljonosne bazene, iIi za diskontinuirane zone u Hercegovini. Dominantno je predstavljen klastitima sa podredenim ucescem krecnjaka. magmatskih stijena i drngih tvorevina.

8. GEOLOSKO KARTIRANJE I GEOLOSKE KARTE Za dobivanje opee slike 0 geoloskim istrazivanjima i procesu nastanka geoloske karte te 0 geoloskoj karti kao konacnom rezultatu

206

207

istraiivanja, u nastavku SU, na nivou inforrnacije za one kojima geologija nije maticna strnka, opisani zadaci geoloskog kartiranja po fazama rada i opc; pojmovi 0 geoloskoj kalii. 8.1. Geolosko kartiranje Geolosko kartiranje je osnovna metoda terenskih terenskih istraiivackih radova, Cija je svrha evidentiranje sastava stijena, i strukturnih odnosa odredenog lerena. Ono se odvija u lri faze, koje obuhvataju: 1. pripremne radove 2. rad aa terenn i 3. zavrsne kabinetske i laboratorijske radove. Pripremni radovi sadrze: proucavanje postoje6ih podataka 0 terenu, u sto spadaju svi objavljeni radovi i fondovska dokumentacija, prethodnu fotogeolosku obradu, kojom se dobivaju orijentacioni podaei 0 terenu i njegovoj gracli, sto ce tokom rada na terenu biti provjereno, kreiranje koncepcije kartiranja ( proliliranjem, kartiranjem izdanaka, pracenjem granica ), pripremanje lOpografskih podloga i ostale dokumentacije koja 6e sluiiti na tereou, sredi vanje terenske opreme, planiranje srnjestaja, prehranc i nacina rada na terenu. Rad us tcrenu obnhva':a: rekognosiranje radi upoznavanja lerena i prikupljanja materijala za preliminarnu laboratorijsku obradu, detaijno kartiranje, prilikom kog se na terenu biljeze podaei na taekama opazanja i uzimaju uzorei za laboratorijska ispitivanja, a u terenskoj bazi se dobiveni podaci svalwdnevno aiuriraju na karti obilazaka, u dnevniku tacaka opazanja i terenskoj geoloskoj karti, liZ pop is i spremanje uzoraka, reambuliranjc radi rjesavanja nerijesenih problema iii dopune podataka. ZavrSni kabinetski i laboratorijski radovi obuhvatajn:

izradu grafieke dokumentacije u koju spada geoloska karta, geoloski stub, profili i blok dijagrami, paleontoloska,mineraloska, petroloska, sedimentnopetroloSka, hemijska, fizicko-mehanicka i po potrebi druga ispitivanja uzoraka, izradu izvjestaja ( iIi tumaca) koji se sastoji od teksta i priloga.

8.2.Geoloska karta Geoloska karta je graficki prikaz grade terena, starosti stijena, njihovog sastava i medusobnih odnosa te ostalih vainih geoloskih pojava, nacrtana na topografskoj podlozi na osnovu rezultata dobivenih geoloskim kartiranjem na (erenu, kabinetskih radova i iaboratorijskih ispitivanja. Na geoloskoj karti moraju biti oznaeene geoloske graniee, polozaji slojeva, strnkture, nalazista fosila, mineralnih sirovina is!., sve standardiziranim simbolima i grafikom. Ako je karta obojena, onda se propisanom bojom oznaeavaju kartirane hronostratigrafske jediniee, a ako je izgradena crno- bijelom tehnikom, koriste se odgovarajuca sjencenja. Geoloska karta mora sadrzavati legendu kartiranih jediniea i oznaka koje su uertane na njoj. U legendi su kartirane jedinice poredane vertikalno po starosti, tako da su najdonje ujedno i najstarije, a prema gore su sve miade. Uz osnovnu geolosku kartu izraduje se i geoloski stub. Njime sn propisanim grafickim simbolima prikazane utvrdene geoloske tvorevine prema redoslijedu nastanka njihova debljina, uz kratko opisane karakteristike. Sastavni dio geoloske karte je jedan profil iii vise profiia. Geoloski profil je graficki prikaz svih utvrdenih geoloskih elemenata i njihovih odnosa po dubini u odredenom vertikalnom presjeku. Takav profil je s obje strane ogranicen vertikalnim pravcima S oznacenim apsolutnim visinama, a uz to sadrii oznaku orijentacije, horizonlalno grafieko mjerilo i nazive vaznijih lokaliteta. U geoloskim profilima uertavaju se litoloske oznake koje se mogu koristiti i za oznacavanje vrste stijena na cmo-bijeiim kartama. Na geoloskim kartama postoje slovno-brojcane oznake za pojedina geoloska razdoblja u kombinaeiji s bojama, te oznake strukturnih elemenata. Slovno-brojcane oznake za pojedina geoloska razdoblja date su u tabeli 13. Boje koje se koriste za oznacavanje starosti sedimentnih stijena su: kvartar - bijela tereij ar - zula kreda - zelena karbon - siva devon ~ sivosmeda silur - svijetla plavozelena

208

209

jura - plava trijas - Ijubicasta penn-smeda

ordovicij - tamno plavozelena kambrij - sivomaslinasta prekambrij - ruzicasta

Geoloske srukture se na kartama oznacavaju grafickim oznakama crvene boje. Neke od grafickih oznaka prikazane su na slici 95.
'V

Starije stijene istog geoloskog razdobJja boje se tamnijim, a mlade svijetlijim nijansama. Magmatske stijene se na geoloskoj karti oznacavaju bojom i slovnom oznakom. Propisana boja za intruzivne kisele i neutralne stijene je kannin crvena, za bazicne zelena, a za ultrabazicne sivozelena. Efuzivne kisele i neutralne stijene oznacavaju se narandzastom bojom, a baziCne zelenom. Slovima grckog pi sma oznacava se sastav eruptivnih stijena. Za oznacavanje nekih intruzivnih i efuzivnih stijena koriste se slijedeca slova grckog pisma: ' granodiorit 6, , diorit 6 , sijenit q , gabro y , peridotit 0" - granit r - riolit X , daeit a p
,

- osa sinklinale, uspravne iii kose

- osa sinklinale, prevrnute iii polegle

- osa antiklinale, uspravne ili kose

- osa antiklinale, prevrnute iii polegJe

andezit a , bazalt j3, dijabaz j3j3

Metamorfne stijene se na karti takode oznacavaju bojom i slovnom oznakom. Naprimjer, mermeri se boje svijetJoplavo s oznakom M, kvarciti kobaJtnoplavo S oznakom Q, alnfiboliti zeleno S oznakom A, gnajsevi ruzicasto s oznakom G itd. Starost magmatskih i metamorfnih stijena oznacava se simbolima datim u tabeli 13. LitoJoske oznake nekih sedimentnih, magmatskih i metamorfnih stijena, prikazane su na slid 94<

=+
o

=+=

- osa sinklinorijuma, uspravnog iii kosog

- osa antiklinorijuma, uspravnog iii kosog

- rasjed bez oznake karaktera, osmatran - rasjed pokriven ili nesigurno lociran (pretpostavljen)

1':'0'::-'1
c:-:J I%"Yhl
~

GLiNA
PIJESAK

~ ~
+.. . ~
~ ~'

KRECNJAK
SLOJEV1T

-- , E:3
1=--:;:;:3
~ -

n ANDEZIT

DOLOMIT SLOJEVIT '( GRANJT

!>

aA.ZALT

- rasjed osmatran fotogeoloski - vertikalan rasjed - relativno kretanje krila rasjeda horizontalnog tipa - elementi pada pukotine - vertikalna pukotina

5LJUNAK

STIJENE S FElDSPATOIOIMA
G GNAJS

PJESCAR
SLOJEV1T

~ ."
" . ITm

v_ GA8RO

Ie::: ill
f)J):l

KONGLOMERAT SLOJEVIT
BRECA

1; $IJENIT

Q KVARClr

g=;;q
~7!i!

SlOJEVITA
LAPORAC

~
i
~

{f

PERIDOTIT

F"~~'r:i

x RlOUT

!'ii'h1 liliiii

I\;!MERMER
MASlVNI
A AMFlBOLIT

- horizontalna pukotina
Slika 94. Litoloske oznake za pojedine vrste stijena Slika 95. Graficke oznake za pojedine ge%ske strukture

210

211

Opis gcoloske kartc i svih evidentiranih geoloskih elemenala kao Ijasnjenje grafickih prikaza 11<1 karti 1e istorija nastanka kartiranog terena ikazuju se u tunlacu geoloske kanc. Geoloske kartc se mogu podije1iti prema mjcriiu i sadrzaju. Prema jerilu geoioske karte se dijele na: -pregledne gcoloskc karte ( 1: 100000 i manje ). -osnovnc geoloske karte ( od i: I 00 DOD do I: I 0 000 ). -dctaljnc gcoloskc kar!e ( 1: 10000 i veee ).

LlTERATURA
Basagic M., 2000: Oeologija. Earth science institute, 1- 185, Sarajevo. Basagic M., 2000: Odroni u karbonatnim stijenama. Rudarstvo, 17118, 175-182, Tuzla. Birkeland P. W. & Larson E. E., 1989: Putnam's geology. Oxford University, , 1-646,New York. Blatt H., 1992: Sedimentary petrology. University of Oklahoma, 1- 513, Oklahoma City. Boegel 11.,1972: The Studio Handbook of Minerals. The Viking Press, 1304 New York. Caclwvic 1., 2000: Inienjerskogeoloski i geotehnicki modeli kHzista na podrucju Tuzlanskog kantona. Rudarstvo, 17/18, 86-92,Tuzla. Cackovi6 1., 2003: Klizista Tuzlanskog kantOlla.Civilna zastitaKal1tonalni stab CZ-Tllzla,l ,9-15, TLlzia Dimitrijevi(: lVt., 1978: Gcolosko kartiranje. Univerzilet u Beogradu, 1-486, Beograd, Dortman N. B,. et aL" 1976: Fiziceskie svojstva gornih parod i poleznih iskopaenlih. Nedra., ] Ivloskva. Dzindo A.,2003: Hitne intcrventne lujere na klizistill1a karaktensl1ka~ primjena i opmvdanost. Civilna zastila-Kantona1ni stab CZ-Tuzla, 1,23-29, fnzla. f)oruevii; V., Bordev;c P. & Mi\ovanov;6 B., 1991: Osnovi petro\ogije.
<

Prema sadrzaju, geoloskc kartc se dijek na: -opst(~ geoloskc iUlrtc, kojc sadri.e pudatkc 0 sasta\'u, starosti i sirukturnoj gradi terena (takvH je naprimjer Osnovna geoloska karLa BiH u M l:lOO 000). -spccijalnc gcoioske karte ~; prikazom tcrenn sa aspckta oelre-denc geoloskc disciI)linc- (illl.cnjclskogcohlske karle. hidrogeoloske kane, tektonskc karL:, litolo~;ke kane" fOlOgeoloskc karte, geockoloskc karle itd.).
Gculoskn karlu 8iH l'fikaLlrlajc na slicl 06.

Nauka, 1 223, Beograd,


Fcrha\begovic 2002: Savremeni egzogeno geoloski procesi u krovini tuzlanskc sone formacije. Zbornik radova ROOF, XXIV 37-41, Tuzla. Fcrhatbeuovi(: Z. & Redzepovi6 R., 2003: Poznavanje ; sanae;ja kHz;'ta. civilna zastita-Km;tonalni stab CZ-Tnzla,l, 15-23,Tuzla. FilipoviC B., 1980: Metodika hidrogeoloskih istraiivanja. Nanena knjiga, 1-439, Beograd. Gillen C.,1984: Metamorphic geology. University of Aberdeen, 1- 173, Aberdeen. Grubii; A., Obradovic J. & Vasi6 N., 1996: Sedimentologija. Univerzitet u Beogradu, 1-436. Beograd. Herak M., 1984: Gcologija. Skolska knjiga, 1- 429, Zagreb, Hrvatovic l-l., 1999: Geoloski vodic kwz Bosnu i Hercegovinu. Zavod za geoiogiju,1-203 ,Sarajevo. .' . " . Hrvatovic H., 2003: Geologija-postanak, struktura 1 dmamlka ZemlJe. Univerzitet u Tuzli, 1-277, Tuzla. Janjic M., 1979: Inzenjerska geodinamika. Univerzitet u Beogradu, 1-175, Beograd.

Slika 96. Gcoluy/w

!WI"/U

BU.'IIl' i H{'J"CCY.f!1illc

! j'I"<!ICI.'fU i~

NlTulurj(', f9YI.))

213

Janjic M .. 1985: Inzenjerska geologija sa osnovama geologije. Naucna knjiga. 1-447, Beograd. JanjiC S.& Ristic P., 1989: Mineralogija. Naucna knjiga, Beograd, 1-220, Beograd. Jasarevi6 I., Cackovic r. & Lebo Z., 2000: Sanira~e klizista- odrona uz prometnice primjenom drenaznog sustava i gabionskih zidova. Rudarstvo 17118, 134-137, Tuzla. Jevremovi6 D" i997: Geoloski gradevinski materijali. Univerzitet u Beogradu, 1-262, Beograd. . Lege! F.R., 1973: Cities and geology. Me Graw-Hill Book Company i557, New York. ' Lokin P.,Corie S., 2000:Metodologija istrazivanja klizista. Rudarstvo 17118,23-38, Tuzla. ' Mandzi6 E., Suljkanovic M. & Sijercic I., 2000: Kliziste StuboGracanica istrazivanje i sanacija. Rudarstvo ! 7118, 162-171, Tuzla. McLean A.c. & Gribble C.D., 1985: Geology for civil engineers. University of Glasgow, ] -314, Glasgow. Milojevic N., 1967: I-lidrogeologija. Univerzitet u Beogradu, 1-378, Beograd. Nikolic P., P. 1989: Geotehnika. Naucna knjiga, 1-596, Beograd. Nonveiller E., 1987: Klizcnje i stabilizacija kosina. Skolska knjiga, 1-204, Zagreb. Pami" J., 1996: Magmatske formacije Dinarida, Vardarskc zone i juinih dije1o,::a PanonskoF bazena. Nafta, 1-198, Zagreb. . PasiC-Skripie D., Zigic 1.,& FerhatbegoviC Z., 2001: Stijenski masivi kao objekti inzenjerskoge()loskih izucava~a sa osvrtom na savremene inzenjerskogeoloske karakteristike tuzlanskog sonog lezi!;ta. Rudal'stvo, 23/24,47-51, Tuzla. Pasic-Skripi6 D., ~001: Promjene toka brzine slijeganja po petogodisnjim penod;ma tuzlansKe gradske zone. Rudarstvo, 23/24, 65-71 Tuzla. PasiC-Skripic D., 2001: Odreclivanje koeficijenta fiI{racije lezista Omarska na osnovu granulometrijske al1alize. Zbornik radova RGGF XXIlI, 115-117, Tuzla. ' Petkovie K. & Nikolic P., 1979: Osnovi geologijc. Univerzitet u Beogradu, 1- 736, Beograd. Putnis A., 1992: Introduction to mineral Sciences. University of Camhridge, 1- 457, Cambridge. Redzepovi6 R. & Ferhatbegovi6 Z., 2001: Kako zivjeti na klizistu. Zavod za geologiju, 1-35, Sarajevo. Ristic P. & Panic J., 1981: Petrologija i petrografija magmatskih stijena. Svjetlost, 1-272, Sarajevo,

Risti6 P.,& Kovacevic R., 1983: Specijalna mineralogija. Univerzitet u Tuzli, 1-395, Tuzla. Rokic Lj., Sarae Dz., 2000: Razvoj baze podataka nestabilnih terena urbanog podmcja kantona Sarajevo.Rudarstvo, 17/]8, 102-111, Tuzla. Soklic I. 1964: Postanak 1 struktura Tuzlanskog bazena. Geoloski glasnik, 10, 5-25,Sarajevo. Soklic I., 1964: Lineamenti sjeveroistocne Bosne. Geoloski glasnik, 10,159-169, Sarajevo. Soklie l.. 1970: Geologija za mdare. Univerzitet u Sarajevu, 1-364, Sarajevo. Sokiic 1., 1986: Tektonsko- stmktumi obliei Tuzlanskog bazena i Majevicc. AN1.J Bil-1. . Radovi LXXIX, knj. 10,23-55, Sarajevo. Sokiit 1.. 1988: Hroaologija geotektonskih pokreta u Dinaridima u mczozoikll i kenozoiku. ANU BiT-I. Rudovi LXXXV, knj. 12. I I 1-139, Sarajevo. Stevie M. , Halilovie S. & Zekan S., 2000: Prikaz uzroka msenja potpornog zida i na:;ipa an putu Ka!csija- Sapna. Rudarstvo 17118, 127134. Tuzla. Stevie M .. Cackc)\'ic r & Zekan S., 2000: Deformaeije gabionskih konstrukcija pri osiguranju padina. Rudarstvo 17/18, 156-162, Tuzla. Stevie M., 2003: Sanacija klizisla "i'asji grab" na putu Kalesija-Sapna. Kantonailli Slab CZ- Tuzla. 129-33,Tuzla. Scstanovic S., J 986: Osnovc geologije i petrografije- primjena cradevinarstvu. Skolsk" knjiga 1-198, Zagreb. Sestanovic S., 1993: Osnove inzcnjerske geologije- pnmJcna u graditeljstvu. Sveuciliste II Splitu. 1-159, Split. Sestan~\i6 S., 2001: Osnove gcoiogijc i petrografije. Sveuciliste u Splitu, 1-233. Split. Taksie A. 198 J: Gcologija za gradevinare. Gradevinski institut, 1- 310,

Zagreb. ~ Tisljar J.. 1994: Scdimentne stijene. Skolska knjiga, 1-422, Zagreb. Tisl'jar L 2001: Sedimcntoiogija karbonata i evaporila. lnstilu! za gcoioska iSlrazivanja- 1-375 . Zagreb. Vlahm';c 'vI.. 1996: Geologija u gradevinarstvu. Grifon, 1- 231, Beograd. Vrabac S., Ferhathcgovic Z., & Alit F.. 2000: Marinski paleogen i
miocen
II

profilima istraznih busotina kod Gracanice. Zbornik radova

ROOF, XXII!!, 163-169, Tuzla. Vrnbac S .. 1999: Facijalne i biostratigrafske odlike badena i sarmata sjcYerne Bosnc. . Uniwrzitct u TllZli, 1-107, Tuzla.

214

215

Vrabac S., 2003: O$novni uzroci pojaye klizista na podrucju Tuzlanskog kantona.Civilna zastita-Kantonalni stab CZ Tuzla,l, 7-9, Tuzla. Windley B. F., 1995: The evolving continents. Wiley, 1- 526, Chichester.

REGISTAR
Abrazija, 117 Aerodromi, 181 akumulacijska jezera, 189 akutue sanudone mjere, 132 alevrolit ( sHtit ), 55 alohemijski sastojci, 62 alpinotipna orogenezu, 83 amfiboli, 28 amfiboliti, 77 amorfni minerali, 16 andaluzit,27 andeziti, 45 anbidri!, 35 anizotropni minerali, 16 antiklinala, 93 antiidinorij, 96 apati!,36 apsolutna staros!, 202 argilosisti, 75 arkoze,59 arteilke izdani, 143 atmosfera, 11 atmosferska iii meteorska voda,90 augit,28 barit,35 bazalti,45 bazalti, 49 bazien. stiieno, 43 bigar ( sedra ), 56 biostratigrafija, 195 bioHt,28 blasticn!! struktura, 71 bo.ia minerala, 19 boj" slijen., 162 bore, 93 brane,190 brecas!a lekstura, S3 brcce,55 bubr.nje, 162 busivost stijena, 169 centar simetrije, 16 coslovne saobracajniee, 179 ciklosilikati,27 cipolini, 76 cirk,125 cirkon,26 ejepljivost (kalavost) minerala, 19 eoisit,27 cvrstoca na istezanje, 164 cvrstoca na pritisak, 164 cvrstoca na savijanje~ 164 cvrstoca na smicanje, 165 dadti,44 debljina sloja, 88 deluvij, 114 denudaeija, 114 detalinn kartiranje, 208 detri!icn" slmklnra, 51 devon, 204 dijabazi, 45 dijageneza, 50 dijamant, 37 dijatomiti,56 dinamika podzemnih voda, 137 dinamotermalna metamori'oza, 70 dine, 124 dioriti,44 disten,27 dolo mit, 34 dolomiti, 55 drobina,55 clasticnost slijone, 165 elementi kHz;sta, 128 endodinamika, 79 eolska erozija, 124 epicenter, 104 epidot,27

217

epirogeni pokreti, 80 erozi,ia, 115 faciJes, 197 feldspati, 31 feldspa/oidi, 32 fiksisticka koncepci,ia, 80 filit., 75 filosilikati, 28 fizii'ko raspadan,je, H2 tlnidaina tckstur3, 41 fluorit, 36 nuvijaln" erozi,!a, 11 6 foii,iadja (skriljavost), 69 fosiU,.196 fmllamie, lIH 46 ge,iziri, 1(] 1 grodirmmika, 78 gcoeicktricne n",lode, 156 geofiziciul 155 gco~ngija ,9 g~oioska karta 1 209 geolosld prom, 209 geoloski stub, 209 gcoloslw ka,rfi,,"," 207 gcosinklinalc. 80 gcolektonika, 195 gcotermski stupanj, 13 gil'S, 34
gHnc~57
gnaj~

haHt,36 , heksagonalni sistem, 17 hemi,iski neotporni millerali, 21 hemijski otporni mineraii, 21 hemijski reaktivni mincarli , 21 hcmijski topivi mineraH, 21 hemijsko raspadanje, 112 hemijsko trosenje, 50 hillatogeni minerali, 14 hillrogeologija, 9 hi<lrogeoioski i:wlaiori, 141 hidrogeoloski kolek!ori, 141 hi!ll'osfera, 1] hi<irolehnil'ki objckt;, 188 rOllerm,.lo; minerali, 14 Hi staidas!a stmktom,

40 ,10
hliPolc,:" Sun"eva hliunca, 10
!l!'lril'i, 2~)

123

75

iii ma.sivna rdishl,.", 4i horizonta1ni rasjedi, SH borublcuda,28 hornfels; ( l",,..,ili ), 75 horst, 93 idealni l-{r"' r iii!, 30 27

jame,122 jaruge,115 jezgra,12 jura, 204 kalcit,33 kalkarenit, 55 kalklutit, 55 kalkrndit, 55 kambrij, 204 kamenc pustinje, 124 kanali, 191 kanioni, 116 kaolin;!, 30 k31'boo, 204 karbonatl,33 karstna erozi,ja, 121 karstnll polja, 121 kataklasticna metamorfozlI, 70 kcoozo,iska era, 207 kimberliti,45 kisele magmatskc stijcne, 43 klasifikacija ldiziSta, 129 klasifikacija pulwtj"", 96 klasti""" mctamorf"" stmktura, 72 ktasticna strul{hH"}L ' klifovi, 11 7
kH"'~~~:<::.~ :. :. ~:

kristalizirani miuerali, 15 kristalni sistemi, 16 kuglasto lucenje, 42 kvarc ( kremen ), 30 kvarciti, 76 kvartar, 204 laboratorijski modeli, 171 laporci, 59,66 Laurazija, 198 lava, 100 lednicka erozija, 125 icpidoblasticna struktura, 71 ierzoliti,48 lellei!,32 limon;!, 36 lisl",n' (Iinjd), 28 Ii/osiera, H liloslratigrafi,ia, 195 longitudinaln' tala,i, 110 lucen,ie magmaiskill slijella, 41 Ijepl,iivost, 163 magma, 99 magmatske 38 magnezit, 33 mandolasta teL ': ~u ra, 41 mnrin\C~.~; ,-.- ::;_f;:~enti, 197 :rna.SfitT/ <~,,",' :_~ra, 52 TtU1tC;rjC;- - nc> 'I~ 171

Gom!w",,,,, 19/1

37
granati, 26 graniti~ 45
granoh~asticna
grauvake~59

\ ",I\)
inzen,icrskogeoic'\ski
]j 35

kartjranje

klivaz,99 kliziSte, 128 klizenje. ~ 27 lioefidjcn! filtrad,ie, 141 lwoglomerati, 55 konsekv.,,'''''' 130
kontinentalni sedirnentR, 197 kon raspadlluja, 113 komnd,3:; krccnjaei, 60 kreda,204 kristalasta stroktllra, 51 kristali, 15

mclanz, 86

J';. -:'" !li'\~'''I,c":ni-Sic,herg,,,,,,


skala, HI" nnermcri, 76 merolmrst, 123 metamorfnc stijene, 38~69 metamorfni mjneraH~ 15 mczozojska era, 207 mikasisti, 75 mikrit,62

",'mH",n,

151
71

gravitad,ja, 13 gustina mineraia~ J 8 gustoca, ] 59 halidi,36

gcologi,ja, 9 istra:bw husenjc i raslwpi, ] 57 1,11'.",,141 izomorfizarn., 18 izosciste, 104 izntr-opni nljnera ii, 16

WI"''''"

218

219

miloniti,74 m~nerali glina, 29 mmeraiogija, 9 mjesoviti sedimenti 197 mobilisticka konce~cija 83 modeliranje, 171 ' molasa,81 monoklinicni sistem, 17 montmorilonit, 30 morenski materijal, 126 most, 123 muskovit,28 nasipl,187 Nebularna hipoteza, 10 ncfeli", 32 nemll,obla,!;clI" strukl < ne <I um,71 pnwi no Ineen,i'" 42 nentralne s!ijene 25 Ilczosilikati 26 ' IHVO podzemnc vode 91 normalni rasjed', 91' oaze,124 obtik minerala, 18 obradivost, 168 odronjavanje, 133 ofitska strok/ofa 39 oksidi,35 ' ol~gomiktlli illjnnak, 54 ohs!oli!i,81 olivini,26 omotac,12 opal, 31 opste geuluske karte 141 ordovicij, 135 ' organogena struktunI, 5'" orogen; pokrell, 79 ~ ortohemijski sastojd 62 ortoldas, 31 ' ortoskriljci,45
< '

otpornost na habanje, 165 paleogeografija, 195 paleoklimatologija, 195 paleontologija,195 paleozojska era, 206 Pangaea, 198 para\elopipedno iii lucenjc,41 ,prizmatsko paraskriljaci, 45 pecine,122 peridoti!i,47 perm, 135 p.trog.ni minerali, 23 petrografi,ia, 37 l'ctrologija, 9 petroiogija,37 pijL'Sak, 55 pij~zom"t"rski pritisak, 143 pint, 35 . p~rogeni miner-ali, 4 p"oks"n', 14 I'!c~~vi skriljci, 75 p!e~~ane (lnstinje, 124 I'j escari, 58 plagioklasi,32 plan~~ezimalna bipotez" 10 piashenos!, 166 ' platforme, 49 plinska hipotez" 10 ' , p i ocasto i b,mkovito lucenjc 41 piutonizam, 99 ' plutonska metamorfoza, 70 pneumalogcn' minerali 4 podzemne vode, 07 ' podzemni ("gorski") "d' ' I' , . an, _,6 po Imlktni sli"na\{ 32 poiimorfuam, 18 ' " pomorskc luke, 181 ponod,122 porfirska struktura, 39 poroznost, 160

os~

simetrije, 16

oSlpanje, 134

sil"r, 135 pr~h iii alevr;! ( silt), 55 simetrija kristaia, 16 prevcntivne mjcre, 132 sinklinala, 93 prolamanje stijenskib masa, 136 sinklinorij, 96 proluvij,75 sipar,88 propusnost, 92 sjajnos t minerala, 19 prostomo pianiranje, 176 slijeganje terena, 135 prubnjc sloja, 88 slobodne izdani, 142 pnkoline smicanja, 97 sloj,88 pukotine,96 smitsonit, 18 radioaktivnost, 163 smjer pada, 55 rasjed,90 sorosilikati, 27 ravan simetrije, 16 sparit,62 rcalni kristali, 16 spccijalne geoloske karte, 141 rcambuliranje,208 stalagmiti, 122 refleksijska metoda, 156 stalakli!i, 122 refrakcijska metoda, 156 stisljivosl, J 61 rckognosiran,ic,208 stratigrafskll gcologija, 194 relaksacione pukoline, 97 stratigrafske jedinice, 203 rclativna starost, 201 strlje,58 rcversni ras.lcdi~ 91 struktura, 51 rijecni meanor', 116 strukturni dijagrami, 170 rioliti, 44 stubasto luccnje, 42 rodobrozit, 18 sufozija,119 rombieni sistem, 17 sulian, 34 rov,93 sulfidi,35 rozeta,170 sump"r,37 roiniac, 56 skrape,121 saobracajnice, 179 sljunak,54,64 sedimentn" stijene, 49 stitovi,80 seizmicka aktivnost5 102 talk,29 seizmickc metode, 155 leks!ura, 21 seizmicki bezopas ... " stijene, 1 It) tektouika ploea, 52 seizmicki opasnc stij""'" no tektonika, ') seizmograf, 110 tektonski pokre!;, 79 selektivna abrazii'" 119 teklos ilika 25 s"rpentin,29 temeijcujc, 115 serpentin'!;, 76 temperatura zemli c, 13 siderit, 18 Icnzionc pukotine, 97 s'jeni!i, 44 tcrasc,116 silikati, 23 tercijar,135 silimanit,13

!"

221

termalna metamorfoza, 70 teseralni iii kubicni sistem, 17 Tetbys okean, 132 tetragonalni sistem, 17 tikstropija, 166 toplotna provodljivost stijcna, 163 trahiti,4S trakasta i slojevita tckstura, 31 transformni rasjedi, 92 transverzaini talas;, 71 travertine, 56 trijas, 135 triklinicni sistem, 17 tumac,141 hmcli, i83 turmalin, 27 {vnloea mineral", 20 ugao nagilla, 55 ultrahazicnc stijenc, 25 usjed,186 m'ale,122 va!ov, 125 vezil{uiarna tekstura, 41 viJadukt, 123 vodoaerioc,121 YodOprOpllsnost iii pcrmcabiloost, 161 vrtace,121 vulkan,lOO vulkanizam, 100 vllikanskc kupc, 10, zasjcci, 186 zeleni skriljci, 75 zcmlja ervenica, 36 zemijotrcsi, 65 zeoliti,33 zOlle subd""dje,86 zrnasta struktura, 39 zcljeznicke pmgc, ISO ziiavosf stijena~ 165

222

You might also like