ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA GODINA XIX 2010.

BROJ 95 CIJENA 20 KN

BEHAR

ejh Edin Urjan Kukavica

SVETA POVIJEST I DUHOVNO VITETVO U BOSNI I HERCEGOVINI

(tekije, evlije, sufije, ratnici, pjesnici)

BEHAR

BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopis za kulturu i drutvena pitanja Nakladnik: Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: Sead Begovi Izvrni urednik: Filip Mursel Begovi Urednitvo: Ibrahim KAJAN, Senad Nani, Ervin JAHI, Sena KULENOVI, Azra Abadi NAvaey Rukopisi i fotografije se ne vraaju Adresa: BEHAR KDBH Preporod Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail:  kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr seadbegovic@yahoo.com web: www.kdbhpreporod.hr Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn, godinja pretplata 100 kn Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM, godinja pretplata 20 KM. Kunski iro-raun: ZABA 2360000-1101441490 Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar) Grafiki prijelom i tisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica Tiskano uz financijsku potporu iz dravnog prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. ISSN 1330-5182 Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nuno i stavovi urednitva.

EJH Edin Urjan Kukavica

SVETA POVIJEST I DUHOVNO VITETVO U BOSNI I HERCEGOVINI

(tekije, evlije, sufije, ratnici, pjesnici)

UVODNA RIJE ....................................................................................................... 3 DERVIKE INSTITUCIJE U BOSNI I HERCEGOVINI I SARAJEVU .................................. 6 FUNKCIJA I ULOGA DERVIKIH INSTITUCIJA . ........................................................ 23 SVETA GEOGRAFIJA I SVETA HISTORIJA NAELA ZA UTEMELJENJE TEKIJE ......... 29 ISA-BEG ISHAKOVI: UNUK KATARINE KOSAE? .................................................. 35 EJH PRVI MEU JEDNAKIMA, DUHOVNI VODI I UITELJ ................................ 37 DUHOVNO VITETVO ........................................................................................... 39 EVLIJE, SUFIJE, RATNICI, PJESNICI ......................................................................... 44 ZNAMENITI I ZABORAVLJENI BONJACI U OSMANSKOM SULTANATU . ................ 52 INTERVJU: EJH EDIN URJAN KUKAVICA ............................................................... 74

Na naslovnoj stranici: Zapis o pjesniku i kaligrafu Muhamedu Mejliji, 18. stoljee

Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sara jevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Baagi, a vlasnik Ademaga Mei. Objavljivao je tekstove za zabavu i pouku, izvorne i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaki Behar ocijenjen najboljim to su Bonjaci dosad imali. On je najbolji izraz poveza nosti na cionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijaspo rom u svijetu i matinim narodom u Bosni i Hercegovini. U de setogodinjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik Ibra him Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji je tu slubu obnaao do ljeta 2006. godine.

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

UVODNA RIJE
POJAVA I ORGANIZACIONI OBLICI ISLAMSKE DUHOVNOSTI Historijsko poelo izvjesnih oblika reagiranja na znakovito negativne tendencije unutar islama u vidu najprije individualnog, a potom i organiziranog djelovanja islamske duhovnosti mogue je pratiti i utvrditi, bezmalo 1200 godina unatrag, dakle do prvog/sedmog i drugog/osmog stoljea (po hidri/po miladi Isa, a.s.). Tada se, uslijed iznimno brzog irenja islama, kao posljedica javlja njegovo izlaganje velikom broju razliitih etnikih skupina koje su u nj unosile svoje tradicijske vrijednosti, te, vjerovatno jo uoljivije, kao rezultat vojnih osvajanja, znakovitog bogaenja vladajuih slojeva jo uvijek mladog islamskog drutva. Znakovit utjecaj bogatstva u islamu ali i prvi monarhistiki i dinastiki pristup vladanju ogleda se ili makar simbolizira premjetanjem prijestolnice iz Medine u kozmopolitskiji Damask (Damascus). Kao reakcija na sve svjetovniji izvanjski izgled islama pod prvom muslimanskom dinastijom, ummejadskom (Ummayad), pojavile su se razliite skupine i linosti koje su insistirale na povratku istim vrijednostima koje su nalagali Kuran asni i njegovo otjelotvorenje Allahov Poslanik Muhammed (s.a.v.a.). Jedna od takvih linosti, Hasan iz Basre (al-Basri, 642.-728.), jedan od najznaajnijih tabiina za kojega vlada miljenje da je bio uenik samog Imama Alija (s.a.), te da je poznavao i uio od preko dvadeset Poslanikovih Drugova (r.a.), propovijedao je i zagovarao odricanje i odbacivanje svega ovosvjetovnog te otvoreno i smjelo kritizirao vladajue strukture kada god bi osjetio da se ne ponaaju i vladaju u skladu sa etikim standardima islama. Druga znaajna linost, Rabija Adevija (Rabiah al-Adawiyah, p. 801.), njegovala je duhovno nestajanje u Bogu kroz ljubav prema Njemu (Uzvien je On!) i Boansku ljubav prema Njegovim stvorenjima. Trea i najkontroverznija linost, Mensur Grebenar (al-Hallaj, 857.-922.), ivio je kao putujui propovjednik koji je svojom karizmom i istinski dubokom produhovljenou oko sebe okupljao veliki broj uenika. Za njega se tvrdi da je izjavio Anna alHaqq! (Ja sam Istina!) to je neminovno izazvalo reakciju konzervativne uleme, iji je protest na koncu rezultirao Halladevim javnim i iznimno surovim pogubljenjem. Halladeva smrt ekstremna je rezultanta napetosti koja je uglavnom karakterizirala odnos izmeu ranih sufija i konzervativnih islamskih vlasti i uleme koji su se ve u tom historijskom periodu znakovito odrodili od povjerenog im ummeta. Prvi oblici organiziranog djelovanja ne posjeduju gotovo nijednu od osobenosti duhovnog institucionaliziranja kakvo poznajemo danas u vidu ureene i elaborirane teorijske potke tesavvufa, organiziranih i etabliranih prakticirajuih bratstava tarikata, odnosno doktrinarno-definiranog uenja i njegovog prakticirajueg domena. Onovremeno organiziranje ponajvie podsjea na skup sljedbenika i uenika okupljenih oko linosti ili uenja karizmatinog uitelja, uglavnom u izvjesnoj neobavezujuoj, ali vrstoj vezi uspostavljenoj na respektivnom odnosu povjerenja i odanosti. Taj neobavezni odnos i veza uitelj-uenik, karakteristian za islamsku duhovnost drugog/osmog i treeg/ devetog stoljea, postepeno se razvio i na svojevrstan nain institucionalizirao u narednim stoljeima, ponajprije kao rezultat potreba koje su nalagale okolnosti od potrebe za stacionarnim djelovanjem u odreenoj sredini do pojave veeg broja uitelja i neuporedivo veeg broja zainteresiranih uenika, a potom i kao posljedica produbljivanja uzajamnih veza i odnosa izmeu uenika i njihovih uitelja. Do petog/jedanaestog stoljea kroniari, historiografi, te prvi hagiografi biljee postojanje nekoliko razliitih skupina za koje se pouzdano moe rei da su bile okupljene oko respektivnih

Edin Urjan Kukavica, roen je u Sarajevu 1967. godine. Nekoliko godina pohaa predavanja iz fikha, akaida, Kuranske logike, hadisa i tefsira kod ejh Akbar Aydija, a zatim biva pozvan u blizinu Sejjida ejh Mesud-ef. Hadimejlia. Bejat svome ejhu daje 2001. godine, koji ga 2006. promovira u svog vekila, a 2008. u ejha tarikat-i nakibendijje-husejnijje; 2009. godine prima hilafet tarikat-i rifaijje-sejadijje, te jo jedan hilafet tarikat-i nakibendijje sa ruku Sejjida ejha Husejna Dafera Tajjara. ejh Edin Urjan Kukavica je pisac, autor dva romana Prvoroeni Dunja (2001.) i Be (2005.), te nekolicine objavljenih autorskih djela Bajramijje-melamijje Hamzevijje (2009.) i knjiga prijevoda, mahom tesavvufske literature: Seyyed Hossein Nasr, ivi sufizam (2004.), Uvod u islamske kozmoloke doktrine (2007.), Islamska umjetnost i duhovnost (2007.); Titus Burckhardt, Alkemija znanost o kosmosu, znanost o dui (2005.), Sveta umjetnost na Istoku i na Zapadu (2005.), Kathleen Seidel, Sufijski kuhar kako doekati i ugostiti musafira (2008.), Behauddin Veled, Maarif knjiga iz bunara (2008.)... te velikog broja tekstova. Jo nekoliko njegovih romana, autorskih djela i knjiga prijevoda eka na objavljivanje.

BEHAR 95

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

uitelja, jer ih savremenici nazivaju nekom od imeninih osobenosti njihovih ejhova. Te skupine, meutim, esto nisu bile dovoljno vrste ili meusobno uvezane da bi preivjele preseljenje (smrt) svoga prvaka. Tek u estom/dvanaestom i sedmom/trinaestom stoljeu poinju se pojavljivati skupine dovoljno stabilne i vrste, dakle koherentne, koje su bile u stanju nadivjeti svoga utemeljitelja i prvaka. Dakako, ovoj pojavi umnogome je doprinijelo i imenovanje nasljednika, od strane ivog prvaka, kojega se imalo slijediti nakon preseljenja trenutnog prvaka ejha. Dakle, skupine uenika okupljenih oko jednog uitelja ije je porijeklo mogue pratiti sukcesiv-

Rifaijje osnovan u Basri, u Iraku u estom/dvanaestom stoljeu, veoma brzo se proirio na Siriju (Syria) i Egipat; pripadnici i sljedbenici tarikat-i Suhraverdijje, su iz Iraka krenuli prema Istoku Indiji; tarikat-i Kubrevijje koji slovi izvorno iranski tarikat, koji se historijski povezuje sa Suhraverdijjama (budui je njihov osniva, naime uitelj temeljem ijeg uenja su njegovi sljedbenici formirali sljedbu, Nedmuddin Kubra/Nayim al-din Kubra, 1145.-1221., bio uenik utemeljitelja tarikat-i Suhraverdijje, Abu Nediba Suhraverdija/Abu Najib as-Suhrawardi, 1097.-1168.), zadrao se na podruju stare Perzije, dok se tarikat-i Kadirijje, koje slove kao najraniji od-

muslimanskom panijom. U istom stoljeu u Tunisu, oko ejha Hasana azilija (al-Shadhili) okupila se skupina uenika koja e initi okosnicu tarikat-i azilijje, koji e najveu sljedbu stei u Aliru, Tunisu i Maroku. U dvanaestom/osamnaestom stoljeu islamski svijet, osobito srce islama sa najsvetijim gradovima Mekkom i Medinom, pada pod vlast reformistikog samoproklamovanog puritanistikog ideolokog pokreta zvanog Vehabiti ili Vehabijje. Osnov njihove ideologije ini nastojanje da se islam oslobodi svega to oni smatraju nedoputenim i nedopustivim inovacijama (novotarijama) poput i, naroito potovanja svetih ljudi te strogo pridravanje krutog slova Vjerozakona (shariah), ali i to onako kako ga oni vide i tumae. Duh ove vrste promjena proirio se i Sjevernom Afrikom, nadahnujui pojavu tarikata koji su u svome izvanjskom izrazu insistirali na manje ekstremnim formama ponaanja i obreda koji su karakteristika nekih tarikata. Znaajan tarikat kojeg u svom smislu treba spomenuti je tarikat-i Tidanijje, kojega je godine 1780. osnovao Ahmed Tidani (Ahmad al-Tijani, p. 1815.), a koji u svome akaidu nemaju naglaeno potovanje svetih ljudi. Ovaj tarikat postoji i danas te se moe rei da je prisutan irom Sjeverne i zapadne podsaharske Afrike. Jo jedan tarik, gotovo istovjetnog akaida je tarikat-i Senusijje, koji je godine 1840. u Barki (Barqah, istona Libija), osnovao Muhammad ibn Ali Sanusi (1787.-1859.). Ovaj tarik karakterizira odricanje od svih oblika luksuza i snanu privrenost Allahovom Poslaniku Muhammedu (s.a.v.a.). Neposredno nakon odlaska europskih kolonizatora iz Sjeverne Afrike, godina 1940.-1950. Sanusijje su osnovale savremenu Libiju, ali ih je veoma brzo nakon toga, ve 1969. sa vlasti zbacio pukovnik Muammer Gadafi (Muammar al-Qadafi). Od tada su Sanusijje snana opozicija Gadafijevom reimu te su jo uvijek aktivni uprkos svim pokuajima vlasti u Libiji da dokinu njihove aktivnosti. U Sredinjoj Aziji i Anadoliji (koja se geografski poklapa sa savremenom

Prvi oblici organiziranog djelovanja ne posjeduju gotovo nijednu od osobenosti duhovnog institucionaliziranja kakvo poznajemo danas u vidu ureene i elaborirane teorijske potke tesavvufa, organiziranih i etabliranih prakticirajuih bratstava tarikata, odnosno doktrinarno-definiranog uenja i njegovog prakticirajueg domena. Onovremeno organiziranje ponajvie podsjea na skup sljedbenika i uenika okupljenih oko linosti ili uenja karizmatinog uitelja, uglavnom u izvjesnoj neobavezujuoj, ali vrstoj vezi uspostavljenoj na respektivnom odnosu povjerenja i odanosti.
nim lancem uitelja, s vremenom su ponijele ime tarikati (tariqah), pojmom koji se u savremenoj literaturi najee prevodi kao red (po uzoru na posveenike redove drugih religijskih tradicija), ali iji je taan prijevod put. U to vrijeme biljei se i pojava prvih znaajnih autorskih teorijskih djela o islamskoj duhovnosti openito, ali i o pojedinim prakticirajuim segmentima, metodima i rezultatima, uoenim, prepoznatim i definiranim duhovnim postajama, kao i elaboriracije ostalih karakterizirajui elemenata, od odjee do institucija. Tri geografska podruja koja se izriito povezuju sa nastankom i formiranjem ovakvih skupina tarikata su Mezopotamija, naime Iran i Irak, Sredinja Azija i Sjeverna Afrika. Najznaajniji tarikati nastali u Mezopotamiji su Rifaijje, Suhraverdijje, Kubrevijje i Kadirijje, koji su u istom smislu i najraniji organizirani tarikati. Tarikat-i nosno prvi jasno formirani tarikat, svejednako iri prema Istoku Indiji, ali i prema Zapadu Sjevernoj Africi. Sufizam se u Sjevernoj Africi pojavljuje i kao rezultat irenja Rifaijja prema Siriji i Egiptu; pojava i prisustvo ovog tarikata omoguilo je i nadahnulo formiranje drugih, autentino afrikih tarikata. Tako se u sedmom/trinaestom stoljeu pojavljuje tarikat-i Bedevijje (Badawiyyah), koji je u Egiptu osnovan temeljem uenja Pira Ahmeda Bedevija (Ahmad al-Badawi, 1199.-1276.). Ovaj tarikat postoji i danas, te se hiljade pripadnika, sljedbenika i simpatizera ovog puta okuplja na godinjoj sveanosti u Tanti (Tanta), u Egiptu. Otprilike u istom historijskom periodu u kojem se sufizam poeo razvijati u Egiptu, biljei se njegovo znakovito jaanje i u drugim dijelovima Sjeverne i Zapadne Afrike, emu doprinosi blagonaklon odnos Almohadske dinastije (1130.-1269.), koja je vladala Marokom (Morocco), Alirom, Tunisom i

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Turskom) u periodu izmeu estog/ dvanaestog i jedanaestog/sedamnaestog stoljea, pojavio se veliki broj tarikata koji od tada imaju zasigurno najznaajniju ulogu u ouvanju i irenju islamske duhovnosti. Najraniji od njih, tarikat-i Jesevijje, osnovan u oblasti koja je danas poznata pod nazivom Turkestan (ili Turkmenistan) imao je znaajnu ulogu u vrijeme svoga nastanka i nedugo nakon preseljenja osnivaa, a u smislu irenja islama meu turskim plemenima Sredinje Azije. Za nekolicinu tarikata tvrdi se da su potekli iz okrilja ovog tarika, meu kojima je svakako najpopularniji tarikat-i Bektaijja. Prema predaji, Hadi Bekta Veli (Hajj Bektash Wali), osniva Bektaijja, bio je pripadnik tarikati Jesevijje, iako ga neki drugi izvori povezuju sa Babaijjama, Hajderijjama, te nekim drugim tarikatima i pokretima kojih odavno nema. Bektaijje postoje i danas u odreenim dijelovima Balkana i Turskoj. Jo jedan izvorno Srednjeazijski tarikat je tarikat-i itijje. Porijeklo ovoga tarikata see daleko iza vremena njegovog prvog najpoznatijeg svetog ovjeka iako ne i utemeljitelja tarikata Muinuddina Hasana itija (Muin al-Din Hasan Chishti, oko 1142.-1236.), stanovnika Sidistana (Sijistan), za kojega neki autori tvrde da je bio dervi tarikat-i Kadirijje. Tarik se postepeno irio Indijskim poluotokom gdje postoji i danas, te se za njega moe rei da je tarik sa vjerovatno najbrojnijom sljedbom u cijelom islamu.

neko iznimno brojan i znaajan tarik postepeno je gubio na znaaju da bi ubrzo potpuno nestao.

Tarikat-i Nakibendijje imao je vie uspjeha. Osnovao ga je ah Behauddin Nakibend (Shah Baha al-din Naqshband, p.1389.) u jednom selu u blizini grada Buhare (Bukhara) u Sredinoj Aziji. Taj tarik se polahko irio istono prema Indiji, ali i zapadno prema Turskoj. Uivajui potporu osmanskih Turaka, Nakibendijje su uspjeno djelovali sve do ukidanja Osmanskog sultanata i formiranja pravne drave pod Kemal-paom Ataturkom (Kemal Ataturk). Tarikat-i Halvetijje, iako osnovan u Perziji (Persia) veoma brzo je privukao znakovitu sljedbu u Anadoliji. Ovaj tarik iznjedrio je druga dva znaajna tarika: tarikat-i Bajramijje i tarikat-i Delvetijje. Tarikat-i Bajramijje osnovan je u Ankari u 14. stoljeu i njegovo postojanje biljei se do nestanka Osmanskog sultanata; tarikat-i Delvetijje (ponegdje slove i kao Hudaijje), u 17. stoljeu osnovao je Aziz Mahmud Hudai (p.1628.), prethodno sljedbenik i pripadnik tarikat-i Halvetijje. Poput ostalih turskih tarikata i ovaj tarik je zabranjen godine 1925. a posljednji poznati ejh ovoga tarika preselio je (umro) 1946. godine.

Tarikat-i Mevlevijje svoje porijeklo vezuje za vjerovatno najpoznatijeg sufija i poetu Muhammeda Delaluddina Belhija Rumija (Muhammad Jalaleddin al-Balkhi ar-Rumi, 1207.-1273.). Ime tarikata izvedeno je iz arapskog pojma Mevlana (Mawlana, na gospodar ili uitelj), kojim su Rumija oslovljavali njegovi prvi sljedbenici i savremenici. Mevlevijje su osnovane u turskom gradu Konji (Konya). Poput mnogih turskih tarikata uspjeno je uguen zabranom rada dervikih tarikata iz 1925. godine, kada tarikati ne nestaju, nego prelaze u drugu unekoliko ilegalnu fazu postojanja i djelovanja. U drugim dijelovima svijeta,

Ataturk je tarikate smatrao dekadentnim, reakcionarnim i na svaki nain preprekom modernizaciji Turske. U cilju reformiranja drave godine 1925. zapovijedio je zabranu djelovanja svih tarikata u Turkoj. Zabrana rada i djelovanja tarikata u Turskoj pokazuje izvjesnu vrstu pritiska sa kojim se vjerski establiment suoio usljed narastajuih sekularistikih tendencija u svijetu tokom perioda modernizacije, koji, vrijedi spomenuti, nije podjednako rasporeena na sve segmente vjerskog ivota. Dok su damije i damijska ulema unekoliko ipak imali doputenje za djelovanje unutar damijskih harema, tarikati su strogo proganjani i podvrgavani svakovrsnoj torturi. U mnogim dijelovima arapskog svijeta tarikati su potpuno nestali sa javne scene. U drugim dijelovima islamskog, pa i neislamskog svijeta, meutim, nastavili su svoje postojanje, koliko javno toliko i polu-javno. I u Sjevernoj Africi i Indiji sufizam je izgubio utjecaj koji je neko imao, ali je svakako ostao znaajan dio vjerskog identiteta i folklora toga dijela svijeta. U svakom sluaju, bez obzira na progone i zabrane, kakve su derviki tarikati doivjeli i tokom komunistikog i socijalistikog perioda bive Jugoslavije, njihovo postojanje svjedoi o nerazdvojivosti vjere i njene duhovne dimenzije.

BEHAR 95

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Dervike institucije u bosni i hercegovini i sarajevu

TEKIJE U BOSNI I HERCEGOVINI
Voljeli bismo vjerovati da e doi vrijeme u kojemu e se ljudi ponositi jednako onim to su bili kao i onim to jesu, budunost graditi sjeajui se prolosti, to jest da e im budunost znaiti i biti jednako vana kao i prolost, i da ono to je u ovome trenu sadanjost, kad postane prolost nee nositi breme posljedica kojih e se stidjeti budunost. Sustavno i ustrajno zatiranje tragova vlastite prolosti vodi u budunost koja nema korijena te je stoga podlona svim historijskim vjetrovima, ma kako slabi bili, a civilizacije koje svoje korijene njeguju odolijevaju i olujama. S druge strane, rekao je Allahov Poslanik Muhammed (s.a.v.a.) da e Allah, Uzvieni, oprostiti svim ljudima osim izdajici i samoubici; u kontekstu ovog rada izdajicom bi se mogao smatrati onaj koji svoju asnu prolost prodaje za tuu neizvjesnu budunost, a samoubicom onaj koji zaboravlja i zanemaruje vlastitu tradiciju i naslijee. Brojna su mjesta u Bosni i Hercegovini, ali i ire, u svim dijelovima Balkana, koja u svome nazivu kriju ili pak uope ne kriju neposrednu vezu sa objektima koji su u ne tako davnoj i dalekoj prolosti bili mjesta osobitog ibadeta (dovita), objektima u kojima se Gospodar spominjao na naroit nain (tekija), a sela i zemlje zovu se ehovinama, ehlucima, ejhovskim korijama... Jo je vie hanova koji nose imena svojih graditelja, obnovitelja ili kasnijih vlasnika, cijeli predjeli zovu se turbe, iako turbetima na tim mjestima odavno ili tek odskora nema ni traga... Gradovi u Bosni, kao nigdje na svijetu, uz svoje vlastito ime nose i oznaku vakuf! Historija se igra sjeanjem, zamee trag pamenju, smee s uma ono to se nipoto ne bi smjelo zaboraviti i mijenja imena i nazive koji postoje od pamtivijeka onima koja je mjestima dalo vrijeme, vladari ili vlasti u skladu s vremenom, nastojei zapoeti vrijeme od svoga postojanja, a zemlju obiljeiti svojim trajanjem. S time, ali i sa naim opredjeljenjem u skladu, imamo namjeru podsjetiti se nekih mjesta u Bosni i Hercegovini koja su neko udomljavala tekije, dervie, njihove ejhove, putnike, namjernike i dolaznike i prolaznike, nudei svakome onoliko koliko se imalo i moglo, ne pitajui ga ni za vjeru ni za mjeru, ni za dau, ni za plau NAKIBENDIJSKA TEKIJA i TURBETA U FOI Tekija se nalazi(la) iznad grada na padini Crnog Vrha. Piui o ovoj tekiji Alija Bejti je identificira sa Bajezid-babinom tekijom koju spominje Evlija elebija i za nju kae: Od svih (tekija) najznaajnija je Bajezid-babina tekija, na jugoistonoj strani grada, meu vinogradima i baama. Ona je okrenuta prema ariji i bazaru i predstavlja ogledalo svijeta (kozmoramu). Tekija pripada (1974.) nakibendijskom dervikom redu, a sastoji se od semahane i dva turbeta, dok je etvrti objekat ahar ili musafirhana nestao u Drugom svjetskom ratu. Foaci znaju da su u onom turbetu lijevo od ulaza u tekiju sahranjeni Murat-baba i Bajezid-baba. U drugom turbetu su proelnici tekije Muftii. Nad ulazom u tekiju, na kamenoj ploi dimenzija 50x80 cm, ispisan lijepim nesh pismom i smjeten u 12 elipsastih polja, sauvan je natpis o njenoj obnovi 1334. (1915.) godine, koji veli: Ovaj objekat je podigao dobrotvor hadi Mehmed-paa Kukavica (1752). Nakon to

Tekija u Foi

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

ga je obnovio Mehmed-beg uvalija, i nakon to je Ali Galibpaa sagradio ovdje hanikah, nastupio je svjetski rat u svim krajevima zemlje. 1334./1915. godine, poruen je i ovaj objekat pa ga je iza toga obnovio Adem-aga Mei, askerski zabit 1334./1915. godine. Tekija i turbeta srueni su za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. godine.
BEKTAIJSKA TEKIJA, MURAD-DEDEOVO TURBE I ZAVIJA U AJNIU Na izlazu iz ajnia prema Pljevljima, uz obronak planine Cicelj, nalazilo se vee mezarje, bektaijska tekija i Murad-dedeovo turbe. I Evlija elebija spominje Murad-babinu bau sa bektaijskom tekijom i hvali ovo mjesto kao divno izletite. Dalje izvori ne govore o ovoj tekiji. Meutim, u narodu se ouvala uspomena na tekiju koja se nalazila na Musali povie grada ajnia, iznad nekadanjeg hotela Orijent, a postojalo je i turbe neto nie pomenutog hotela, podignuto nekom poginulom turskom oficiru. Tekija je sruena poslije Prvog svjetskog rata, ali ju je kasnije obnovila neka ena. Konano je sruena poslije Drugog svjetskog rata i poslije toga vie nikada nije obnavljana. Isto tako narod pamti nekog ejh Omera i Murat-dedea, tako da je mogue je da se u oba sluaja radi o istoj tekiji. Prema vakufnami izdatoj 990./1582. godine, hercegovaki sandak-beg, Sinan-beg, sin Bajramagin, podigao je u ajniu jednu zaviju s namjerom da slui kao konak putnicima, ali i da prehranjuje sirotinju i uboge. Zavija je na spratu imala dvije tabhane (radionice za preradu koe), u prizemlju ahar (ostavu), kuhinju, magazin, pekaru i uz nju hambar i druge prostorije. U vakufnami se ne precizira gdje je zavija bila locirana, ali sve ukazuje da se radi upravo o spomenutoj bektaijskoj tekiji. SREBRENICA TEKIJA - KULAT U pisanim izvorima Srebrenica se prvi put spominje 1352. godine kao predgrae tvrave Srebrenik, kada se pominje i gradsko naselje sa razvijenim zanatima i ivom proizvodnjom srebra. Pored Sasa kao rudara pominje se i kolonija dubrovakih kopaa plemenitih metala. Turci su mnogo godina prije osvajanja Bosne nastojali zavladati Srebrenicom kao vanim rudarskim sreditem i to im je donekle i uspijevalo, ali su je konano osvojili tek polovinom 1462. godine i u njoj postavili svoje povjerenike za rudarske poslove, te osnovali Srebreniki kadiluk. Godine 1660. Srebrenica je prema opisu Evlije elebije, imala 800 prizemnih i na sprat tvrdo zidanih i lijepih kua, 6 mahala i 6 damija sa mihrabom, zatim jednu tekiju, 3 mekteba, jedan mali han i 70 esnafskih duana, kao i jedno lijepo javno kupatilo hamam. U zaseoku Tekija u Konjevi Polju, nedaleko od Nove Kasabe, na putu Vlasenica Zvornik, nalazi se zavija/musafirhana Hamza-dede Orlovia, podignuta 925./1519. godine, a nedaleko od musafirhane nalazi se i turbe u kojemu je, prema predaji, u jednom mezaru ukopan osniva zavije Hamza-dede, dok se za drugi mezar pretpostavlja da pripada njegovom sinu Mustafi. Prema predaji, koju biljei Muhamed Hadijahi, 1519. godine u selu Orlovii, u nahiji Kulat, kadiluk Srebrenica, Hamza-dede sagradio je tekiju. Za njene potrebe uvakufio je i okolno zemljite. Ovaj vakuf (zemljite) Hamza-dede dobio je nakon susreta s jednim od turskih sultana (u predaji se spominje sultan Sulejman, ali je vjerovatnije da se radi o sultanu Selimu; neke predaje spominju ak i sultana Fatiha). Sultan je s vojskom poao u Zvornik i svratio na konak u Konjevi Polje. Hamza-dede ba tada orae njivu. Sultan ga ukori rekavi mu zato ore tako sijede brade, i zato je okasnio, to nije uranio. Hamzi-deda mu odgovori, Uranio sam, ali mi Bog nije dao. Poslije, kada se spustio u selo, sultan ponovno naleti na Hamza-dedea te ga, nakon klanjanja jacije namaza, upita bi li znao operutati gusku. Hamza-dede mu odgovori da bi je znao i u torbu metnuti samo kada bi je imao. Slijedeega jutra, kada je raspremao posteljinu na kojoj je sultan spavao, Hamza-dede ispod jastuka pronae berat (pravno rjeenje) o gradnji tekije i musafirhane i o oprotaju od poreza i daa. TURBE U DIVIU Divi je mjesto koje se nalazi nedaleko od Konjevi Polja, a turbe se nalazi na samom ulazu u grad, sa desne strane, pored hotela. Prema Hifziji Suljkiu, prvobitno turbe dimenzija 11x5,50 metara, bilo je jednostavna graevina, zidana kamenom, erpiem i drvetom, a pokrivena crijepom; sastojalo se od dvije prostorije; prva je bila prazna, namijenjena za prenoite i ibadet namjernika, a u drugoj prostoriji nalazili su se mezarovi, drveni sanduci dvojice velikana. Kako je staro turbe dotrajalo air Hasanovi iz Pobua, opina Bratunac, ponudio je novac za njegovu ponovnu izgradnju; novo turbe sagraeno je tvrdim materijalom, postavljena su dva kubeta i pokrivena bakrom, te su uvedeni voda i struja. Turbe je za vrijeme okupacije Divia do temelja srueno. U Diviu je prije rata ivjelo gotovo iskljuivo muslimansko stanovnitvo; gotovo jer su jedine dvije pravoslavke koje su tu ivjele bile udate za muslimane. Za vrijeme agresije sruena je damija, a na njenom mjestu izgraena pravoslavna crkva; veliki broj stanovnika je pobijen i odveden u logore. Nakon rata, preivjelo muslimansko stanovnitvo se vratilo, a veliki broj u ratu doseljenih Srba je otiao. Odlukom Doma za ljudska prava crkva e ostati na mjestu na kojem je sagraena, a damija e se izmjestiti/sagraditi na drugom mjestu. Prema predaji u turbetu su ukopana dvojica brae, sejjida (potomaka Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.a.) koji su ovdje doli kao vojnici sultana Fatiha. Poslije izvojevane pobjede, na povratku kui, obojica su ubijeni iz zasjede. Predaja kae da su bili porijeklom Perzijanci, imenom Emir Ahmed i Emir Alija, a tvrdi se da im je Tatar-han bio daida (ujak). Po Tihomiru oreviu njihova imena su bila Evlija i Mevlija. Turbe im je obilazilo i muslimansko i kransko stanovnitvo i ostavljalo u njemu novac i razliite darove. Ono to je naroito zanimljivo, kako pie Hifzija Suljki, jeste da su ovo turbe redovno zijaretili dervii i ejhovi iz Buhare, Hive, Semerkanda, Takenta, Teherana i Konje. KADIRIJSKA TEKIJA I TURBETA U ZVORNIKU Nakon to je zbog aktivnog uea u socijalnim nemirima protiv pekulacija hranom sarajevskih trgovaca prognan iz

BEHAR 95

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Sarajeva 1682. godine, ejh Hasan Kaimi-baba (p. 1699.) nastanio se u Zvorniku. Na prostoru na kojem se danas nalazi njegovo turbe (na Kula-gradu) zvorniki mutesarif Mehmedpaa na preporuku Silahdar Mustafa-pae (vakifa i graditelja Silahdar Mustafa-paine poznatije kao Hadi Sinanova tekija u Sarajevu, iji je ejh Hasan Kaimi bio prvi ejh), 1805. godine je uz turbe Hasana Kaimije sagradio jednu kadirijsku tekiju. Osim nekoliko podataka o turbedarima i zavijedarima ovog vakufa, drugih podataka o ovoj tekiji nema. TEKIJSKA DAMIJA U ROGATICI Tekijska damija je, po svoj prilici, bila najstarija damija u Rogatici. Nalazila se na lijevoj obali rijeke Rakitnice. Na tom je mjestu jo u prvim decenijama desetog/esnaestog stoljea podigao svoju damiju Sinan-vojvoda kao prvu damiju u naselju oko koje se razvila i istoimena mahala. Vremenom je damija dotrajala pa je na njenim temeljima neki Dafer-paa podigao novu, a godine 1870. iz temelja je obnovio ejhul islam Mehmed Refik-efendija Hadiabdi. Nakon to je stradala 1943. nikad je niko nije obnavljao. Natpis nika i zagovornika u linosti Ebu Lejs-zade (Iblizovi) ejh Sejfullah-efendije (p. 1889.), koji je 1865. postavljen za turbedara Jediler-turbeta (Sedam brae) u Sarajevu, a ijim utjecajem su otvorene halvetijske tekije u Viegradu, Rudom, Bijeljini i Donjoj Tuzli. Meutim, prema Hazimu abanoviu koji prenosi usmeno predanje od Ediba ohadia (te temeljem injenice da je dugi niz godina rukovodio nakibendijskom tekijom kod turbeta Jedileri u Sarajevu), ejh Sejfullah Iblizovi je pripadao nakibendijskom tarikatu, te tekije u spomenutim gradovima jesu tekije tarikat-i Nakibendijje. No, nije iskljueno da je ejh Iblizovi imao oba hilafeta. Tekija u Viegradu, prema predanju, budui da su svi pisani dokumenti uniteni, nalazila se na jugozapadnoj strani grada u blizini bive pijace, a dananje autobuske stanice, oko pedeset metara daleko od mosta Mehmed-pae Sokolovia, na prostoru koji gleda na Drinu i samo je podzida dijelila od rijeke. Ne zna se kada je tekija sruena, ali kako je u narodu jo uvijek ivo predanje iz 1910. godine o nekom ejh Kapi i ejh Dediji Grohiu iz sela Lasci u blizini viegradske banje, vjerovati je da je u vrijeme preseljenja te dvojice ejhova (1910.) tekija jo uvijek postojala i bila u svojoj funkciji. Tekija u Rudom, podignuta na inicijativu ejh Sejfullaha Iblizovia, nalazila se nedaleko od kasabe Rudo, na zaravni koja ini trugao izmeu mosta na Limu za Rudo, rijeke Lima i puta koji vodi za Sjeverin, u malom naselju oko tri kilometra udaljenom od Rudog, gdje je donedavno ivio posljednji (halvetijski) ejh ove tekije Sejfudin Hrnji. Tekija je sruena u Prvom svjetskom ratu i nikada nije obnavljana, a zikir-halke odravane su u kuama samih ejhova. Do posljednjeg rata tu se nalazilo malo turbe, niska etvrtasta graevina sa drvenim krovom. U turbetu su se nalazila tri mezara u kojima su ukopani Glibovi Suljaga, vlasnik drugog mezara je nepoznat, a trei je pripadao ejh Salihu Hrnjiu, ocu ejh Sejfudina Hrnjia. Postoji predaja koja kae da je ejh Sejfullah u Sjeverin doao iz Bijeljine, boravio tu izvjesno vrijeme, a onda se ponovo vratio u Bijeljinu, gdje je postojala tekija o kojoj istina, postoji samo predaja, a ne postoji nikakva historijska ili dokumentarna graa. Halvetijska tekija u Bijeljini, zvana ejh-Sejfina tekija, podignuta je oko 1882. godine. U posljednje vrijeme (1933.) izdravala se iz vakufa Krpia damije. Posljednji spomen ove tekije potjee iz 1937. godine u jednom dopisu Ulema-i Medlisa u Sarajevu. MUSAFIRHANA I TEKIJA U JAJCU U Jajcu se ranije nalazilo vie gostinjaca musafirhana, od kojih se do danas sauvala samo musafirhana porodice Mulali, a nalazi se u blizini travnike kapije u glavnoj ulici. Na vrhu kue je mali drveni toranj sa atorastim krovom i dugim iljkom na vrhu, koji je prolaznicima sluio kao znak da je to musafirhana i da je slobodan pristup putnicima i namjernicima. Inae, ovo je bosanska kua na dva kata, a svaki je iznesen prema vani u vidu erkera. Musafirhanu je podigao Hadi Jusuf Mulali poetkom 19. stoljea i u njoj uspostavio i tekiju. I musafirhana i tekija su radile do 1878. godine. Hadi Jusuf je preselio na putu prema Mekki oko 1891. godine. Donji dio musafirhane je, oko 1907, pretvoren je u han, a gornji u stambene prostorije.

Turbe Hasana Kaimi-babe

u stihovima na turskom jeziku isklesan je na kamenoj ploi i ispisan lijepim talik pismom, podloga natpisa je zelena, a slova pozlaena, ejhul islam, Mevlana Refik, lijepih osobina, danonono se zalagao u vrenju dobroinstva. Ova bogomolja bijae do temelja oronula, a koja je poznata kao Tekijska damija, iz potovanja prema rodnoj grudi svojih predaka, uloi trud i obnovi ovu damiju. Istiniti mu je omoguio i olakao njeno dovrenje, i Tako postigao lijepe dove odlinika i puka. Fadil joj distihom izree kronogram, bivi muftija sagradio je lijepu bogomolju. Godina 1287./1870. TEKIJE U VIEGRADU, RUDOM, BIJELJINI i DONJOJ TUZLI Prema jednoj skupini izvora, Sulejmanu Kemuri i airu Sikiriu, halvetijski tarikat imao je svoga istaknutog predstav-

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

smjetena i biblioteka. Prilikom opravke 1936. godine medresa/tekija i mezar Hasana Kafije pokriveni su zajednikim krovom, tako da danas ine jednu cjelinu. TEKIJA, KONACI I TURBETA NA OGLAVKU KOD FOJNICE U selu Oglavak koje se nalazi 45 km zapadno od Sarajeva, na obronku it-planine, nedaleko od ceste za Fojnicu i danas postoji zgrada tekije nakibendijskog dervikog reda. To je dosta jednostavna prizemna graevina, djelo domaih majstora, koja ima semahanu, kahve-odak i druge potrebne prostorije. Tekiju na Oglavku utemeljio je poetkom 19. stoljea ejh Abdurrahman Sirrija, sin kadije Mehmeda, a unuk fojnikog kadije Fadila. Sirrija je roen oko 1785. godine, uio je u fojnikoj medresi pred ejh Huseinom, koji ga je kasnije uveo u derviki red nakibendija i preporuio mu da podigne tekiju spomenutog reda na Oglavku u blizini mezara ejh Huseina iz Horosana, koji je, prema predanju, poginuo pri osvajanju Bosne pod Turcima kao vojnik sultan Fatih Mehmed-hana. ejh Sirrija je ehidu ejh Huseinu Horosaniju podigao i turbe, a sam je preselio 1847. godine i ukopan je u zasebnom turbetu zajedno sa svojim sinom i nasljednikom na poloaju proelnika tekije ejh Abdulatifom, koji je preselio 1883. godine, kojega je na postu naslijedio mlai brat akir, preselio 1890. TEKIJA I TURBETA U IVIIMA VUKELJIIMA U selu Vukeljiima, u predjelu ivia, kojih dva sata hoda sjeverno od Fojnice i danas postoji tekija koja od svoga osnutka njeguje nakibendijski usul. Dananja zgrada tekije sasvim je jednostavna, rad domaih dunera, ima kameno prizemlje kod kojega su bridovi raeni od tesanog kamena, a sprat je od erpia i drveta sa jednim erkerom iznad ulaza i izboenjem mihraba u semahani tekije. Na ovom mjestu je jo sredinom dvanaestog/osamnaestog stoljea tekiju podigao ejh Husein-baba Zuki koji se kolovao najprije u Fojnici i Sarajevu u Gazi Husrev-begovoj medresi i konano u Istanbulu gdje je posjeivao i uvenu tekiju Muradiju, pa ga je

Musafirhana i tekija u Jajcu

KADIRIJSKA TEKIJA U JAJCU Prema predanju koje je prenio Mustafa-efendija, mujezin Esma-sultan damije u Jajcu, u dananjoj eh-mahali, na prostoru oko katakombi i tornja sv. Luke, u stvari bive Sulejmanije ili Fethije damije, neki ejh je jednom prilikom odrao predavanje narodu i pozvao ih u islam, to su prisutni i uinili nakon to im je pokazao keramete. ejh je ukopan na mjestu ehitluci kod Elektrobosne, a tu mu je bilo podignuto i turbe koje je postojalo do Drugog svjetskog rata. Danas postoji samo mezar sa nianima. Taj ejh, kojemu ni historija ni predaja ne pamti ime, djelovao je u tekiji koja se nalazila s druge strane Esma-sultan damije i nestala je u nekom velikom poaru i vie nije obnavljana. Pojavom ejh Alije Bagdadlije, napravljena je tekija na mjestu ehitluci koje se kasnije prozvalo Tekija. U stvari radi se o selu Vrbica koje lei izmeu Careva Polja i sela Mila. Nakon njegovog preseljenja, naslijedio ga je sin takoer Alija (p. 1917.), koji je ukopan na mezarju ehitluci kod turbeta, gdje je ukopan i njegov brat Sulejman, i Ahmed Bagdadlija. Poslije smrti osnivaa tekije ejh Alije, i njegovih sinova Alije i Sulejmana, prestala je svaka aktivnost tekije koje danas vie nema, a o njenom postojanju svjedoe samo ostaci zidina i gomila kamenja na mjestu na kojem je nekada stajala. HALVETIJSKA TEKIJA U PRUSCU U Pruscu je postojala halvetijska tekija koju je utemeljio Hasan Kafi Pruak, koja je funkcionirala u istoj zgradi sa njegovom medresom. Vea pravougaona prostorija u prizemlju sluila je kao tekija, a manja kvadratina prostorija na spratu, sa plafonom u obliku kubeta, sluila je kao dershana. Ugraeni dulafi u tekiji i medresi svjedoe da je tu bila

Tekija u Vukeljiima iviima, danas

BEHAR 95

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Tekija u Fojnici
njezin ejh uveo u nakibendijski tarikat. Husein je obiao poznate tekije Male Azije, zatim Buhare i Semerkanda i potom se vratio u svoj zaviaj i u selu Vukeljiima, dosta zabitom kraju, podigao tekiju nakibendijskog dervikog reda. ejh Husein je u nakibendijski derviki red uveo i ejh Sirriju, proelnika i osnivaa Oglavake tekije. Preselio je 1214./1799. godine i ukopan u posebnom turbetu nedaleko od tekije. Osim ejh Husein-babinog turbeta u iviima se nalaze jo dva turbeta ejh hadi Mejli-babe (p. 1854.) i ejh Hasan-babe (p. 1899.) i njegovih potomaka. NAKIBENDIJSKA TEKIJA U FOJNICI U Fojnici je donedavno (nismo sigurni da li je tako i danas) jedna ulica nosila naziv ehov sokak, gdje je ranije stanovao ejh Sirrija i njegov otac kadija Mehmed, a tu se nalazila i tekija koju je prema nekim pokazateljima osnovao sam ejh Sirrija, a koja je nestala u poaru 1945. godine, poslije ega nikada nije obnavljana. NAKIBENDIJSKA TEKIJA U VISOKOM ejh Husnija Numanagi, roen u Fojnici 1853. godine, poslije dugog izbivanja iz zemlje radi nauka, po povratku i preseljenju u Visoko, osnovao je 1904. godine nakibendijsku tekiju u Visokom, za koju je uvakufio kuu sa dvoritem, baom i dvije parcele zemlje, te druge zgrade to joj pripadaju, a sam je postao mutevelija i ejh tekije. Postojea tekija, u vrijeme posljednjeg zapisa temeljem kojega se pravi ovaj pregled (1986.), bila je smjetena u jednoj uskoj ulici u centru grada, odvojena od vanjskog svijeta visokim zidom. Sastojala se od tri prostorije, od kojih je najvea semahana, potom mejdan-odaje i prostorije za ene. ELI IBRAHIM-PAIN HALVETIJSKI HANIKAH U TRAVNIKU Halvetijski hanikah zajedno sa medresom i knjinicom, koje su bile smjetene pod jednim krovom, Eli Ibrahim-paa podigao je prije 1706. godine, kada je datirana njegova vakufnama, u mahali Osoju, na praznom zemljitu koje je s dvije strane graniilo sa rijekom Lavom, s tree javnim putem, a s etvrte s privatnim putem. Danas je to prostor na desnoj strani Lave izmeu puta to s drvenog mosta vodi ispod oborene Hasanpaia kule (ulica Bunar) i drugog sporednog puta to se od ovog prvog sputa prema Lavi. Vakufnamom je bilo predvieno da se ejhu ove tekije, te za hranu njemu i derviima dnevno daje 40 aki, a svakom derviu i ueniku koji stanuju u sobama hanikaha po 5 aki svakoga dana. Pored toga ejh je imao jednu sobu u tekiji, a uz to i bau koja se nalazila na lijevoj strani tekije, i u kojoj bijae ardak i bunar, kao i plodno voe. Zgrada tekije vremenom je dola u ruevno stanje, pa ju je 1781. renovirao tadanji muderiz Hadi Salih. Od 1830-31.

10

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

do 1871. ejh Eli Ibrahim-painog hanikaha, kao i muderiz medrese, bio je travniki muftija Dervi Muhamed Korkut, zatim njegov sin Hazim, a potom njegov sin Asim (p. 1938.), koji je zikr obavljao povremeno i u samoj medresi i u ishodnoj kui na Putievu iznad Doca na Lavi. NAKIBENDIJSKA TEKIJA U TRAVNIKU Na inicijativu ejha Husnije Numanagia, koji je 1914. postavljen za muftiju u Travniku, 1928. godine uz Jeni-damiju u Travniku podignuta je tekija u kojoj se zikr obavljao po nakibendijskom usulu. Do tada se zikr po istom usulu obavljao se u samoj Jeni-damiji. Tekija se sastojala od dvije sobe u prizemlju i semahane, kao i jedne vee prostorije sa predsobljem na spratu. BEKTAIJSKA TEKIJA U BANJOJ LUCI Pouzdano se zna da je najmanje jedna tekija postojala i u Banjoj Luci, i to bektaijska. Naime, o njoj pie Murat Sertoglu, ali bez uputanja u bilo kakve historijske podatke, tako da danas osim injenice da je postojala, o njoj vie nita nije poznato. KOSKI MEHMED-PAIN NAKIBENDIJSKI HANIKAH U MOSTARU Koski Mehmed-paa, sin Mustafin je prije 1572. godine na Tepi u Mostaru podigao jedan hanikah sa 11 soba, u kojemu se imao izuavati tesavvuf i obrazovati dervii. U vakufnami se kae, Neka se postavi za ejha onaj koga krase dobra djela, koji je zaodjenut znanjem i plemenitou, ko bude mogao itati komentare Kurana i hadisa, u teolokim znanostima dobro verziran i solidan, neko ko je iz reda aktivnih utjecajnih uenjaka i kreposnih dervia. Prvi ejh Koski Mehmed-paina hanikaha bio je njegov brat Mahmud-baba, koji je dovrio gradnju Koski Mehmed-paine damije u Mostaru i bio njen prvi imam, a kada je preselio ukopan je u turbetu na Maloj Tepi, nedaleko od damije i hanikaha. Hanikah je radio sve do 1924. godine kada je zatvoren, a kao zgrada postojao je sve do 1950. godine kada je sruen, a na tom mjestu formiran mali park. NAKIBENDIJSKA TEKIJA U LUCI U MOSTARU Hercegovaki namjesnik Ali-paa Rizvanbegovi, kao dervi ejh Hadi Mejli-babe (ili ejh Sirri-babe), podigao je nakibendijsku tekiju u blizini svoga mesdida na Luci u Mostaru, nedaleko od lijeve obale Neretve. Tekija se sastojala od tri prostorije, od kojih je jedna sluila kao semahana i mejdan, druga za ejhove potrebe, a trea za smjetaj musafira. Tekija je djelovala do pred sami Drugi svjetski rat i imala svoga stalnog ejha, koji je imao i kuu uz tekiju u kojoj je stanovao a uivao je uz to jo i prihod sa 30 duluma zemlje. U vrijeme prikupljanja podataka kojima se i mi sluimo (1986.) na tekiju je podsjealo samo to to se ulica u kojoj se nekada nalazila zvala Tekijska ulica, a sama zgrada tekije bila je adaptirana i sluila je za stanovanje. TEKIJA, MUSAFIRHANA I TURBE NA IZVORU BUNE U BLAGAJU Uz desnu obalu Bune, upravo kraj samog njenog izvora, nalazi se tekija sa turbetom, uz koju su jo vidljivi ostaci temelji musafirhane i drugih zgrada. Prema navodima Evlije elebije tekiju je utemeljio Zijauddin Ahmed ibn Mustafa, koji je roen u Mostaru, a studirao u Istanbulu. Bio je murid ejh Muslihuddina Uianina i njegovih sinova Hasana i Isaa. Dananja zgrada potjee iz 1851. godine, a podigao je u baroknom stilu Omer-paa Latas, na molbu tadanjeg ejha ove tekije Aik-bae. Nije poznato kada je prvotno na ovom mjestu sagraena tekija, meutim, Evlija elebi spominje da je jednu halvetijsku tekiju na tom mjestu podigao mostarski muftija, pa Hazim abanovi, temeljem tog podatka, smatra da je tekiju dao sagraditi onovremeni mostarski muftija, savremenik Evlije elebija, Ahmed Zijauddin, koji je preselio 1697. godine. Uz tekiju se nalazi i jedno turbe sa dva sanduka (kubure). O tome ko je tu kopan nema pisanih tragova, ali se za jedan mezar zna da tu lei ejh Aik-baa, koji je preselio 1860., dok se drugi mezar pripisuje uvenom ejhu Sari Saltuk-babi, i to je jedan od njegovih osam poznatih mezara makama rasijanih po cijelom nekadanjem Osmanskom sultanatu. Blagajska tekija je nekoliko puta stradala i bivala oteena usljed odrona stijena i koela iznad samog izvora, pa je i vie puta obnavljana. Oko 1920., jedna stijena je otkinula tekijsku semahanu koja je bila iznad same rijeke, a posljednji vei zahvat na restauraciji i konzervaciji objekta izvren je 1952. godine. Dio dugakog kronograma o obnovi tekije iz 1716. godine glasi, Promotri li Misir ili am, nee nai ovakvo prebivalite. Bez ikakve sumnje je ovo sastajalite

Natpis na Mehmed-auevoj tekijskoj damiji u Konjicu

BEHAR 95

11

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Koski Mehmed-paina damija erenlera oko kojeg danonono obilazi i Hidr kao oko Kabe. Svi koji posjete ovo privlano mjesto, sa zanosom i gorljivou tu ue Feth-dovu, a kada ugledaju svod veliajne kupole, oni nice padaju Uzvienom Stvoritelju, jer je ta kupola djelo Uzvienog Stvoritelja, a velika je koliko kupola svih damija. Tu je Tvorac pokazao snagu Svoje svemoi, i samo rjeju kun stvorio je graevinu. Pod nebeskim svodom nema nijedne vrste ptica, a da ovdje nemaju svoje gnijezdo Prolazei kroz Blagaj 52 godine prije pisanja ovog kronograma, Evlija elebi pie, U stijeni na kojoj lei tvrava i koja se die nad ovim bazenom poput brda Demavenda ima mnogo surih orlova. Na obali ovog bazena kolju kurbane pa ih ostavljaju napolju i daju orlovima. Orlovi ovdje uopte ne bjee od ovjeka, ljudi bacaju ribama oviju digericu i ako je one pojedu, oni vjeruju da e mi se toboe, ispuniti elja Mnogi i dosjetljivi ljudi promatraju raznovrsne ribe to su u ovome bazenu, a od njih svaka iznosi po deset-dvanaest oka. To su tako zlatne i krasne Boije ribe da im se ovjek, to ih vie gleda, sve vie divi. Ali ih nikako ne love. Oni vjeruju da ni jedan ovjek koji bi namjerno ulovio jednu od tih riba ili im bacio travu kojom se one truju, sigurno nee biti spaen, da nee imati sree i da e najposlije biti objeen. O ovoj tekiji emo vie govoriti u nastavku ovog teksta.
TEKIJSKA DAMIJA U KONJICU Mehmed-aueva ili u narodu poznata Tekijska (Tekinska ili Teijska) damija nalazi se na lijevoj obali Neretve, kojih stotinu pedeset koraka uzvodno od starog konjikog mosta. Damija ima kvadratnu osnovu (8,20 m stranica sa debljinom zidova 80 cm), nadsvoena je kubetom i ima lijepu i dosta vitku kamenu munaru. Njezin kameni mihrab ukraen je stalaktitima, ursa nema, a njezin mimber je takoer izraen u kamenu. U unutranjosti damije sauvani su stari drveni kapci na donjoj zoni prozora. Tekijska damija svoje ime dobila je otuda to je uz nju, u njenom haremu ranije postojala halvetijska tekija. U starom dijelu grada Konjica, u ulici dr. Safeta Mujia, neki Mehmed ai, sin Hadi Abdije, godine 1622. sagradio je damiju, a u njenom dvoritu podigao tekiju sa deset soba za siromahe i dervie, zatim imaret i u blizini damije mekteb. ejhu tekije vakufnamom bilo je odreeno 5 aki dnevno, a derviima koji stanuju u sobama po 2 ake svakoga dana i hrana iz tekijske (javne) kuhinje, uz obavezu da petkom uvee obave devr-i erif, a svi zajedno da ue duzove. Viak hrane imao se dijeliti sirotinji u Konjicu i gostima koji dou u tekiju. Prema genealogiji ejhova ove tekije, posljednji ejh Arif preselio je 1941. godine. Nema podataka kada je tekija sruena. TEKIJA U SELU SEONICA KOD KONJICA Naselje Seonica udaljeno je 12 km od stanice Ostroca, na pruzi Sarajevo Konjic. U selu postoje dvije damije, jedna u Donjoj Seonici, podigao je neki aban Numan Malko, na mjestu na kojem je ranije, po narodnom predanju, bila bogomolja (hia) Crkve bosanske. Druga damija je u Gornjoj Se-

12

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

onici, a sagradila je Bega (Begajeta), ki Omer-begova, o emu je svojevremeno postojala i vakufnama. U Seonici se nalazila i nakibendijska (neki kau ak mevlevijska) tekija to ju je podigao ejh Osman Nuri Begeta, poetkom trinaestog/ devetnaestog stoljea. Uz ruevine tekije i danas se nalazi nian utemeljitelja, na kojemu je ispisan slijedei tekst, Utemeljitelja tekije hakikata je ovo mezar, ejha Osmana Nurije, neka mu se proui Fatiha. Meu nakibendijama bijae svjetionik, ejh Osman Nuri, prvi murid. Kada prispje njegovoj dui poklon milosti Istinitog, uz spominjanje Istinitog otiao je sa ovog svijeta. Godina kronograma sa pomoi sevet je s imenom Istinitog. O Boe koji prata, podaj mu mjesto u raju. ejh Osman Nuri ukopan je u samoj tekiji.

Uz tekiju na Buni se nalazi i jedno turbe sa dva sanduka (kubure). O tome ko je tu kopan nema pisanih tragova, ali se za jedan mezar zna da tu lei ejh Aik-baa, koji je preselio 1860., dok se drugi mezar pripisuje uvenom ejhu Sari Saltuk-babi, i to je jedan od njegovih osam poznatih mezara makama rasijanih po cijelom nekadanjem Osmanskom sultanatu.

Tekije u Sarajevu
HADI SINANOVA TEKIJA Hadi Sinanova tekija u Sarajevu je jedna od najreprezentativnijih tekija u Bosni i Hercegovini danas, jedinstven primjer tekijske arhitekture u Sarajevu, ali i mnogo ire. O ovoj tekiji pisali su mnogi analizirajui sve njene segmente bilo arhitektonske, likovno-kaligrafske ili pak piui o njenoj historiji osvrui se na njenu gradnju i njenog mecenu. Pitanje ko je tano tekiju podigao i kada prekriveno je priama i predajama iz kojih je teko razaznati ta je taan historijski podatak, a ta ne. Uz Hadi Sinanovu tekiju vee se ime silahdara (ar./pers., slubenik na slubi kod vezira ili pae koji se brinuo o uvanju i odravanju oruja) Mustafepae i njegovog oca Sinan-age, a ovoj dvojici ljudi ispriane su i brojne prie u vezi sa gradnjom tekije. Mehmed-efendija Kalabi u jednom svom radu naslovljenom pod Hadi Sinanova tekija, a objavljenom u Glasniku zemaljskog muzeja 1890. godine, donosi jednu verziju prie o njenom nastanku: Nakon to je sultan zauzevi Bagdad doao u Carigrad, pozva vjernog vezira silahdar Mustafu-pau, te ga upita zna li u carevini neku veu varo u kojoj nema tekije. Vezir odgovori da u Saraj-Bosni (Sarajevu) nema onakve tekije kakvu sultan eli. Sultanu se svidje odgovor te upita vezira imal nekog kome se moe povjeriti da tekiju sagradi. Vezir predloi svoga oca hadi Sinan-agu. Brzo bi hadi Sinan-aga obavjeten o gradnji tekije. Vrlo brzo hadi Sinanaga kupi zemljite na Bistriku u ejhovim dugonjama. Ali gradnju nije ni poeo, a u snu mu pred oi doe nepoznat ovjek te mu kaza da tekiju ne gradi na tom mjestu nego da gradi u sjevernom dijelu Sarajeva. Postupi hadi Sinan-aga onako kako mu san kaza i kupi prostranu njivu u mahali Kadi Bali-efendije. Zapoe gradnja i tekija bi vrlo brzo gotova. Dakle, po ovoj verziji tekija je podignuta u spomen osvojenja Bagdada od novca koji je dao sam sultan. Druga pria kazuje da je tekiju dao sagraditi sam sultanov vezir Silahdar Mustafa-paa. Naime, on je tekiju podigao za svog oca hadi Sinan-agu koji je bio sarajevski trgovac. Hadi Sinanova tekija podignuta je na mjestu koje se danas nalazi izmeu ulica Sagrdije, Alije Derzeleza i Logavine, a povi tekije (na sjeveru) je damija Sara-Alijina (damija Vr-

Tekija na vrelu Bune

BEHAR 95

13

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

banjua). Precizna godina njene gradnje nikada nije utvrena, ali se pretpostavlja da se radi o periodu izmeu 1638. i 1640. godine. Hadi Sinanova tekija gotovo u cjelosti sazidana je lomljenim i klesanim kamenom. Dva kata imaju samo semahana i dio nad ulazom, dok su ostali djelovi graevine prizemni. Zidovi od lomljenog kamena su omalterisani, a oni koji su od fino klesanog kamena nisu omalterisani, ve su fino poredani pravilnim horizontalnim i jednolinim redovima sa precizno uraenim fugama. Kroz haremsku kapiju ulazi se u kaldrmisano dvorite od kojeg sa desne strane se prua jednako kaldrmisani pasa koji vodi ka prostorijama: kuhinji, mejdan odaji, kahve-odak (ar./tur. manja soba u kojoj se kuha kahva i aj, kuhinja), semahani i drugim prateim objektima. Iznad prvog kaldrmisanog dvorita nalazi se, po mnogima, prostorija koja je sluila kao stan za ejha tekije, prozorima okrenuta prema ulici Sagrdije. U sjevernom dijelu ovog tekijskog kompleksa nalazile su se prizemne prostorije, mejdan odaja, malim uskim prolazom odvojena od kahve-odaka; uz kahve-odak je semahana. Semahana je prilino prostrana i ima musandaru (tur., vrsta balkona u damiji, du cijelog jednog zida ili vie zidova, sa fino uraenom pregradom od drveta) koja se prostire du tri zida osim kibletanskog. Pored semahane nalazi se zgrada zidana istim materijalom i tehnikom kao i tekija. Mujezinovi pretpostavlja da je ova zgrada bolnica za duevne bolesnike koju spominje Mula Mustafa Baeskija u svojoj Hronici navodei da je takva ustanova postojala u Sinanovoj tekiji. Sjeverno od semahane nalazi se turbe otvorenog tipa u kojem je sahranjen Sinan-aga i njegova ena Sakina. Inae prostor iznad Sinanove tekije do Sara-Alijine damije je mezarje u kojem se nalazi veliki broj vrlo historijski i umjetniki vrijednih nadgrobnih spomenika. Raspored i spisak prostorije tekije ukazuje na nain tekijskog ivota, osobito tarikat-i Kadirijje, kojem ova tekija pripada. Hadi Sinanova tekija je vie puta stradavala, najee od poara, ali zahvaljujui injenici da je graena kamenom odoljevala je potpunom unitenju te je uglavnom uspjela sauvati svoj prvobitni izgled. Jedna od prvih popravki ove tekije izvrena je 1708/09. godine, o emu postoji i kronogram nepoznatog pjesnika uklesan na kamenoj ploi dimenzija 65x40 cm, koja i danas stoji nad ulazom u semahanu. Tekija je najvie stradala tokom Drugog svjetskog rata, i to 1942. godine prilikom bombardovanja, kada je najvee tete pretrpio kameni zid u ulici Alije Derzeleza, te jugoistoni ugao semahane, koji je obnovljen 1952. godine. Meutim, kameni zid prema ulici A. Derzeleza nije obnovljen i vraen u prvobitno stanje; istina, koriteni su isti kameni blokovi, ali je dvovodni krov tom prilikom zamjenjen betonskim ploama sa obje strane zida preputenim po 10 cm. Danas su te betonske ploe zamjenjene kamenim. Iznad kahve-odaka nalazi se dimnjak koji pored svoje funkcije ima i dekorativnu ulogu. Ozidan je od tesanih blokova se-

Hadi Sinanova tekija

14

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

dre. Danas u Sarajevu ovakvih dimnjaka skoro da nema vie. Dimnjak ima osmougaonu osnovu. Mujezinovi navodi da je prilikom konzervacije tekije (1952.) izvrena i restauracija dimnjaka i da je na dimnjak stavljena kapa od pocinanog lima; isto tako kae da je to privremeno rjeenje, ali ne navodi kakav je prije dimnjak imao zavretak. Dimnjak i danas ima gotovo istu limenu kapu, samo bakrenu. Pored arhitektonskih odlika ove tekije posebno se istie i njena dekoracija na zidovima kaligrafija, te je stoga neprimjereno govoriti o Hadi Sinanovoj tekiji, a ne kazati neto o njenoj kaligrafskoj dekoraciji, jedinstvenoj u Sarajevu, ali i ire, te predstavlja pravo malo remek-djelo. Najvei broj kaligrafskih zapisa nalazi se na dvorinim zidovima, pored samog ulaza u tekiju, zatim na zidu kahve-odaka (vanjskom zidu prema dvoritu), te unutar semahane (oko mihraba). Kaligrafija na zidovima nastala je u dvanaestom/ osamnaestom stoljeu. Veina autora, meu njima i Handi, smatra da su ti kaligrafski zapisi iskljuivo djela Mehmeda Mejlije-efendije, sa ime se Mehmed Mujezinovi ne slae. Godine 1957. kada su vreni konzervatorski radovi na tekiji dolo se je do potpisa pojedinih kaligrafa, jedan zaklonjen drvenim potpornim stupom u dvoritu, a drugi u semahani. Zahvaljujui ovim radovima postala su nam dostupna imena kaligrafa ejh Ahmeda i ejh Sejjid Fejzulaha. Spomenutog Mehmeda Mejliju Guraniju ipak veemo za Hadi Sinanovu tekiju zbog toga to je on bio ejh ove tekije, a i uveni pjesnik. Mujezinovi daje taan broj kaligrafskih zapisa u Hadi Sinanovoj tekiji; na junom zidu kaldrmisanog dvorita ima 30, na istonom zidu 27, a na sjevernom 37 zapisa, ukupno 94 zapisa, sa tri vrste pisma, kufi, talik i nesh (deli). Posebno se istiu zapisi u formama tugre, vazni i empresa, a sadraj zapisa su najee ajeti iz Kurana, hadisi, izreke i zapisi historijskog karaktera (kao to su potpisi kaligrafa koji su radili ove kaligrafije). Najvei zapis u dvoritu je zapis u dva friza koji se protee du sva tri zida sa poetkom na junom zidu, a zavretkom na sjevernom zidu; pisan je deli-nesh pismom, visine slova 22 cm, uz potpis kaligrafa ejha Ahmeda. Ispod ove velike kompozicije na sva tri zida nalazi se mnotvo manjih zapisa koji su uokvireni debljim linijama crvenkaste boje, a onda sa po dvije tanke linije crne boje. Raspored ovih manjih kompozicija kaligrafski je asimetrian, skoro da bi mogli rei da su kompozicije razbacane po zidovima te ih je teko posmatrati jer ljudskom oku ne daju mira, meutim, kaligrafski svaki zapis ima iznimnu umjetniku vrijednost, jer svaka kompozicija vrlo vjeto uraena zasebna cjelina. Ovom prilikom izdvojit u samo neke kaligrafske kompozicije iz ove kaligrafske bate. Na junom zidu dvorita nalaze se dvije vrlo vrijedne kompozicije u formi koje podsjeaju na vazne. Dakle, ove dvije kompozicije imaju formu razliitih vazna, takoer i razliitih dimenzija. Jedna je kompozicija veliine 42x24 cm, a druga 39x22 cm. Takoer su i razliitog sadraja. Sadraj prve kompozicije u prijevodu znai, Na prvak je ejh Abdulkadir Gejlani, a druge, Sve je prolazno osim Boga. Jo jedna zajednika osobenost ove dvije kompozicije je ta da su pisane dva puta (s desna na lijevo i obratno), to zahtijeva posebno znanje i vjetinu. Isti

Hadi Sinanova tekija, crte dvorita

nain duplog pisanja uoljiv je i u zapisu koji je u formi dva empresa; na kompoziciji dimenzija 39x21 cm, pie, Boe, koji si poetak svake stvari i koji sve zna. Na junom zidu svojom formom i stilom pisma istie se kompozicija u formi krunice (rozeta) prenika 45 cm pisana kufi pismom. Tekst pisan uz unutarnji rub krunice glasi, Nema boanstva osim Jednoga, a Muhammed je Njegov poslanik (dvanaest puta), a harfovi poput elifa i lama, koji imaju izraenu vertikalu, izduenim vrhovima formiraju u sreditu rozete poseban geometrijski ornament koji se u kaligrafiji naziva Sulejmanov peat. Takoer, vrlo vrijedna kompozicija je ona koja se nalazi na zidu kahve-odaka do ulaza u semahanu. Oblik ove kompozicije je ponovo rozeta, prenika 2,85 m, pisana kufi pismom i potpuno iste sadrine kao na rozeti u junom zidu dvorita. Ova kaligrafska kompozicija naslikana je al-fresko tehnikom u dominirajuoj crnoj boji sa diskretno izvedenim pojedinim dijelovima u crvenoj boji. Znaajno je naglasiti da kaligrafski zapisi nisu ispisani odjednom ili u istom vremenu, nego su nastajali tokom gotovo cijelog postojanja tekije. Na kraju treba kazati da je Hadi Sinanova tekija sluila kao centar gdje se pored redovnih dervikih obreda po kadirijskom usulu izuavao tesavvuf, itala i studirala najznaajnija knjievna djela pisana na perzijskom, turskom i arapskom jeziku. I ejhovi ove tekije pisali su pjesme kao ve spomenuti Mejlija, ali i glasoviti Hasan Kaimija. FADIL-PAINA TEKIJA I SEJJIDSKO/EHIDSKO TURBE U VOGOI U Gornjoj Vogoi kraj Sarajeva, na mjestu gdje se ranije nalazilo gaziler-turbe, postojala je tekija, odnosno halve-

BEHAR 95

15

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

tijski hanikah i nakibendijska tekija iji je posljednji ejh bio hadi hafiz Junuz-ef. Sokolovi. Prialo se da je do tog mjesta doao neki gazija (junak), nosei u rukama svoju odsjeenu glavu. Na mjestu gdje je pao, sahranjen je i podignuto mu je turbe. Navedeno predanje zabiljeio je i objavio (na osnovu kazivanja prof. K. Krsmanovia iz Sarajeva) ajkanovi, 1927. Sakupljajui grau o naseljima i porijeklu stanovnitva, od godine 1923. i dalje, u Vogoi je boravio etnolog M. S. Filipovi koji je zabiljeio, Na desnoj obali Vogoe je mjesto Turbe... Tu je damija, mejtef, tekija, kua u kojoj stoji hoda i nad putem veliko i staro muslimansko groblje. Samo na jednom nianu sa turbanom, (u turbetu), visine 2 metra, nad mezarom sa razmakom izmeu uzglavnog i nonog niana 3,5 metara, predstavljen je topuz u reljefu. Tekija je prazna.. Tekija, damija, turbe i mezarje iako svojevrsni historijski i kulturni spomenici, jer potjeu iz petnaestog stoljea, odnosno vremena fetha 1463.-1480., srueni su u vrijeme kada je graen put prema Vogoi i fabriki kompleks UNIS-Pretis-TAS, 1952.1956. godine. ISA-BEGOVA ZAVIJA NA BENDBAI Srednjevjekovna varo, koja je prema pouzdanim historijskim izvorima postojala na irem prostoru dananje Bendbae, po miljenju Vesne Mueta-Aeri ubicirana na prostor dananje Baarije, na ijem rubu (prostor Bendbae) je bilo selo Brodac. Tu je, upravo na mjestu gdje je danas brana vjetakog jezera, Isa-beg Ishakovi, vojvoda Zapadnih strana (1440.-1446.) i drugi sandak-beg bosanski (1464.1469.), prije februara 1462. godine podigao svoju zaviju, oko koje se formirala mahala Isa-begove zavije. Zavija se sastojala od musafirhane, imareta, tale i dvorita. Imala je tri zgrade. Tu su putnici mogli besplatno dobiti konaite i hranu za tri dana. Godine 1569. Evlija elebija ovdje zatie mevlevijsku tekiju. Mevlevijska tekija na Bendbai vie puta je obnavljana, a o njenoj obnovi iz 1196/1781-82. sauvan je i kronogram koji glasi, Ova graevina sagraena je za dervie, kao mjesto za molitvu Stvoritelju svjetova. Mevlevijska bogomolja postala je vakuf, neka je trajno posjeena mnotvom molitelja. Razi je spjevao kronogram njezine gradnje. (Ovo je) mjesto za dervie, dom onih koji su na Boijem putu. Godina 1196/1781-82. Mevlevijska tekija na Bendbai i zavija Isa-bega Ishakovia sruene su 1957. godine. Behija Zlatar navodi da je Isa-beg Ishakovi zemljite stanovnika sela Brodac oduzeo a u zamjenu im je dao zemljite u selu Vrani (u blizini dananje Hrasnice). Najstarije pisane podatke o Isa-begovoj zaviji nalazimo u vakufnami Isa-bega Ishakovia koja je datirana izmeu 1. februara 3. marta 1462. godine, a ona je jedan od najstrijih izvora koji se odnosi na Sarajevo. Iz vakufname Isa-bega Ishakovia saznajemo da se tekija sastojala od tri kue, jedne staje i jednog ograenog dvorita (harema), i ostalog to joj pripada. Takoer se istie da tekija slui i kao konaite (siromanim, uenicima, sejjidima, ratnicima i putnicima namjernicima) i da gosti u njoj imaju pravo na jelo, sve u trajanju tri dana. Brojni autori koji su pisali radove na temu Isa-begove zavije istiu da je Isa-begova zavija bila i musafirhana. U radu naslovljenom Musafirhana i tekija Isa-bega Ishakovia u Sarajevu, Mehmed Mujezinovi istie brojne funkcije Isa-begove zavije, ne samo one striktno vezane za tarikat nego i one koje se odnose na ire kulturno socijalno djelovanje ove zavije. On, naime, prije svega istie prvobitnu ulogu Isa-begove zavije, na osnovu Isa-begove vakufname, pa kae da je njen znaaj u prvom redu humanitarni, a tek onda vjerski. U vakufnami Isa-bega Ishakovia ne kae se precizno kojem tarikatu zavija, sa musafirhanom, pripada, to je za Mujezinovia dokaz, da ova zadubina prvobitno nije osnovana kao tekija nego kao musafirhana. Uprkos tome brojni su pokazatelji koji upuuju na to da je tekija uz ovu zaviju pripadala mevlevijskom tarikatu. U haremu tekije nalazilo se mezarje, u kojem su baluci (tur., nian vie glave na mezaru umrlog), imali su kauke (tur., kapa od debele vune ili pamune tkanine oko koje je omotano platno-saruk) dervia mevlevijskog tarikata. Isto tako nedaleko od tekije prema istoku nalazilo se mezarje zvano mevlevijsko greblje. Dva mezara koja se i danas nalaze iznad ehove Korije na lijevoj obali Miljacke, prema rijeima Demala ehajia po legendi mezari su prvih ejhova Isa-begove zavije; ova dva mezara imaju baluke koji svojom formom pripadaju derviima mevlevijskog tarikata, kvadratne su osnove sa lijepo izvedenim sarukom u etiri guve koji su pri dnu omotani na visoke dervike kauke. Na ovim balucima nema epitafa. Sarajevski pjesnik Sabletija (jedanaesto/sedamnaesto stoljee) spjevao je pjesmu o dvojici dobrih ljudi, dervia, sultan ejh Ahmedu i Abdal Mahmudu spominjui njihove mezare iznad ehove Korije. Moe se pretpostaviti da je rije o istim mezarima o kojima govori i Demal ehaji. I elebi e, opisujui zaviju

Posljednja fotografija tekije na Bendbai, Sarajevo

16

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Fotografija unutranjosti tekije na Bendbai

Isa-bega Ishakovia u svom Putopisu rei e da je ona mevlevijska: Mevlevijska tekija nalazi se na obali rijeke Miljacke, na mjestu divnom kao rajska baa. To je vakuftekija (tarika) Delaluddina Rumija. Ima dvoranu za obrede dervia (semahanu), sobu za razgovor (mejdan) i sedamdeset-osamdeset prostranih dervikih elija s galerijom, gdje dervii sviraju (mutriban), s kuhinjom (imaret) i trpezarijom. Njen je starjeina (ejh) obrazovan dervi ijim molbama Bog udovoljava. Starjeina njenih sviraa (nayzenba) i kaligraf dervi Mustafa ima prekrasan rukopis. Pored elebija zanimljiv opis Isa-begove zavije daje i pjesnik Reidefendija rodom iz Sarajeva. U pjesmi o katastrofi Sarajeva (prouzrokovanoj pohodom princa Eugena Savojskog 1697.) Reid-efendija znaajan dio posveuje opisu Isa-begove zavije. Mnogo je toga u toj pjesmi kazano pjesnikim jezikom, ali sasvim sigurno da ova pjesma moe donekle ukazati na neke historijske injenice: Objeenim levhama na zidu, ispisanim najljepom kaligrafijom, nisu priliili ni rubinski komadi. Ispisati onaka pisma sloena kao biser nije mogue, Reide, nema za to pisara. Isa-begova zavija bila je sagraena od tronog materijala te je stoga bila lak plijen poaru, nabujaloj vodi i openito svakom drugom vidu destrukcije. Alija Bejti smatra da je (prvobitna) tekija bila od erpia i od drvenog materijala (gornja etaa). Uz samu zgradu tekije u dvoritu postojao je adrvan i do njega jedan ljetnikovac. Vrlo vaan dio kompleksa Isa-begove tekije bio je i ardak na ve spomenutom mjestu ehova Korija, oko kilometar istono od zavije. Na tom mjestu je bila ljetna zavija koja je sluila i kao izletite derviima, a gdje su odravani i esnafski teferii kuname (tur., sveanost koja se prireuje prilikom dodjeljivanja svjedodbi egrtima za kalfe i kalfama za majstore u raznim esnafima). Prvo vee stradanje tekije je bilo 1697. godine u poaru Princa Eugena Savojskog, kojom prilikom su stradale zgrade musafirhane i tekije. I poslije ovog poara tekija je obnovljena, ali ona e i dalje trpjeti brojna stradanja. Konaan udarac tekija je pretrpjela u avgustu 1958. godine, kada je sruena. BEKTAIJSKA TEKIJA U SARAJEVU Prema sidilu br. 81 u kojemu se spominje poveanje plae jednom bektaijskom derviu po imenu Salahuddin-baba, vrlo pobonom ali i vrlo siromanom, sa 10 na 20 groa, u Sarajevu je u Golobrdici mahali postojala jedna bektaijska tekija. Kako ni ona danas ne postoji a osim ovog zapisa i sidila drugih dokumenata nema, o njoj vie nita nije poznato. HADIM ALI-PAINA ILI GAZILER TEKIJA U SARAJEVU Na prostoru uz turbe Ajni-dede i emsi-dede, na jugozapadnom uglu malog parka pred Higijenskim zavodom u Sa-

BEHAR 95

17

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

rajevu postojala je odranije tekija zvana Gaziler, zato to se nalazila na drumu koji se tada zvao Gaziler yolu (Put ratnika). Hazim abanovi, govorei o urbanom i graevinskom razvitku Sarajeva, decidirano tvrdi, vjerovatno na osnovu dokumenata koje on ne navodi, da je Gaziler tekija ili Gazijska tekija osnovana jo u starom Trgovitu prije njegove propasti (1459.), to bi znailo da je ova tekija jedna od najstarijih za koje znamo u Bosni i Hercegovini, u kojoj su, vjerovatno, ejhovi bili Ajni-dede i emsi-dede, te stoga pretpostavljamo da je makar u prvo vrijeme bila nakibendijskog reda. Sejfudin Kemura pominje da je Gazijska tekija postojala i u njegovo vrijeme i da je imala dvije sobe, malo dvorite i do tekije malo bae. Kako je Kemura preselio 1917. godine pretpostaviti je da je tekija sruena poslije toga vremena, mogue sa ruenjem turbeta prilikom izgradnje zgrade Higijenskog zavoda u Sarajevu. Prema mnogima, koji su se bavili tekijama u starom Sarajevu, Gaziler-tekija je bila najstarija. Ova tekija je bila smjetena na prostoru gdje se danas nalazi Higijenski zavod (preko puta Ali-paine damije). Taj prostor na kome je bila smjetena Gaziler tekija je prostor na kome se (po nekima) nalazio srednjovjekovni trg u upi Vrhbosni, nazivan Trgovite, odnosno Utornik (iz razloga to je pazarni dan bio utorkom). Vrlo vano pitanje na koje treba odgovoriti jasno i tano je ko je tekiju Gaziler podigao? ini mi se da na to pitanje ne odgovaraju svi jednako. Jedni istiu da je tekiju Gaziler osnovao neki Hasan-beg, koji je za izdravanje tekije uvakufio jednu batu i neto obradivog zemljita da su i poginuli u vojsci ovog sultana. Da su ova dvojica ejhova uivali veliko potovanje kod Sarajlija svjedoi i jedna pjesma Muhameda Nerkesija u kojoj se govori o ehidskom mezarju kod Ali-paine damije i o Ajni-dedeu i emsi-dedeu, koji su tu ukopani i u kojoj pjesnik moli da se popravi turbe dvojice spomenutih ejhova. Na osnovu tariha na nianima dervia koji se nalaze oko Gaziler tekije utvrdilo se da su nakibendijskog tarikata iz ega se da zakljuiti da je i tekija prvobitno bila tog tarikata. Meutim, krajem jedanaestog/sedamnaestog stoljea, tekija e prei u ruke kaderijskog tarikata. Gaziler-tekija doivjela je veliki udar u velikom poaru iz 1879. godine kada su joj izgorjeli objekti 6 duana, jedna kafana i jedna odaja u Mudelitskoj ariji koje je za nju uvakufio bosanski namjesnik Mazhar Osman-paa Bonjak (1859.). TEKIJA EJH HASAN KAIMI BABE U SARAJEVU Podaci o ivotu Hasana Kaimije dosta su oskudni i vie su zasnovani na tradiciji nego li na pisanim izvorima. Roen je u Sarajevu u periodu izmeu 1625. i 1635. godine. Poznat je po svome pjesnikom pseudonimu Kaimi (Postojani), a prema jednom pronaenom dokumentu prezivao se Zrinoglu. Osnovno obrazovanje stekao je u Sarajevu, a zatim je otiao u Sofiju, gdje se pridvorio tamonjem halvetijskom ejhu Muslihuddinu Uianinu i postao halifa ovoga ejha. Kada se vratio u Sarajevo postao je najprije ejhom hadiSinanove tekije, a kasnije, 1660., svoju kuu koja se nalazila neto nie mosta umurije, na desnoj obali Miljacke, pre-

Hazim abanovi, govorei o urbanom i graevinskom razvitku Sarajeva, decidirano tvrdi, vjerovatno na osnovu dokumenata koje on ne navodi, da je Gaziler tekija ili Gazijska tekija osnovana jo u starom Trgovitu prije njegove propasti (1459.), to bi znailo da je ova tekija jedna od najstarijih za koje znamo u Bosni i Hercegovini, u kojoj su, vjerovatno, ejhovi bili Ajni-dede i emsi-dede, te stoga pretpostavljamo da je makar u prvo vrijeme bila nakibendijskog reda.
koje se nalazilo uz tekiju. Dok istog tog Hasan-bega Demal ehaji spominje kao obnovitelja tekije. Takoer ima miljenja da su tekiju podigli Ajni-dede i emsi-dede. Za Ajni-dedea i emsi-dedea znamo da su imali turbe kraj te tekije. To je bilo turbe zatvorenog tipa kakvog esto nalazimo po Bosni, izgraeno od drveta i erpia, a pokriveno eramidom (vjerovatno na etiri vode). Turbe je porueno 1950. godine, za potrebe izgradnje Higijenskog zavoda, a dva niana-baluka premjetena su u harem Ali-paine damije. Niani su datirani u period izmeu 6. oktobra 1461. i 27. septembra 1462. god. Hazim abanovi tvrdi da je tekija sagraena na starom Trgovitu prije njegove propasti (1459.), a ako je ova datacija tana onda je znaajan zakljuak kojeg daje Demal ehaji na osnovu abanovieve datacije, pa kae, da je ova tekija jedna od najstarih za koje znamo u BiH. Dvojica dervia, Ajni-dede i emsidede, prema narodnoj predaji bili su ejhovi, ali prema istoj tradiciji su bili i bliski sultanu na kronostihu Ajnidedeova niana pie, On je prijatelj njegova velianstva sultana Fatiha, kojeg je upuivao na propise o borbi ... te tvorio je u tekiju (uvakufljena 1664.). Ona e postati i ostati poznata kao Kaimijina tekija, koja je izgorjela prvi put u velikom poaru 1697. godine, a potom i 1879. godine. Sejfuddin Kemura kae da je tekija bila veoma lijepa, pri zemlji je imala magazu, a na spratu semahanu i dvije sobe. Dakle, ovo je bila mala tekija, bez prateih objekata kao to je musafirhana ili imaret, ije se zemljite protezalo do Miljacke. U magazi tekije postojao je jedan mezar, iji niani nisu imali natpisa, a prema prianju starih ljudi, to je bio mezar sultan-Fatihova sandakdara Mustafa-age. Danas je to ulica Tekija ikma, a na mjestu tekije se nalazi garaa. Predanje kae da je na Miljacki sagradio i jednu drvenu upriju koja se po njemu i prozvala ejhanija-uprija, a kako se Kaimi-baba 1681/82. stavio na elo pobune siromaha i seljaka zahtijevajui da se dijeli hrana koju su bogati trgovci sakrili oekujui skok cijena, uprija je prozvana ejtanija-uprija. Kaimi-baba je zbog ove pobune i nekih drugih stvari prognan iz Sarajeva; utoite je naao u Zvorniku gdje je i preselio 1103/1691-92. godine i ukopan je u posebnom turbetu na Kula-gradu ponad Zvornika.

18

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Tekija Skender-pae u Sarajevu, crte

SKENDER-PAINA TEKIJA Skender-paa Jurii, kao bosanski namjesnik, po svoj prilici za vrijeme svoga treeg namjesnikovanja u Bosni (1499.1450.), iz naklonosti i simpatija prema derviima, a vjerojatno je i sam je pripadao nakibendijskom tarikatu, sagradio je veliku zaviju ovog reda (po nekim dokumentima hanikah) uz lijevu obalu Miljacke, a do nje imaret i musafirhanu. Doveo je vodu sa Souk-bunara, vrela zvanog Studena esma ili Studeni bunar, a na drugoj strani Miljacke sagradio sebi dvor, uz njega karavan-saraj, 11 duana i na Miljacki podigao most, sve u Hisetima, u dananjoj Skenderiji, na mjestu gdje se nalazi Dom mladih i preko puta na mjestu dananje zgrade Sindikata. Prema drugim izvorima Skender-paa je izgradnju svoje zavije zapoeo 1467., kada je postavljen za namjesnika u Bosni, ali ne dovrivi je, povukao se na svoj zijamet u selo Vesela straa kod Prusca, a za dovrenje zavije odredio je svoga sina Hasanbega, koji za dvije godine dovri sve povjerene zgrade. Uz tekiju je bila i baa, travnjak i uma. Na tom mjestu, uz oevu zaviju, Mustafa-beg Skenderpai, godine 1518. podie veliku potkupolnu damiju, prvu ove vrste u Sarajevu, a moda i u Bosni, a uz damiju i mekteb. Damija Skenderija poruena je 1935. godine, a njena munara uklonjena 1960. Skender-paina tekija sa svojim prateim objektima predstavljala je kompleks koji je, kao i Isa-begova zavija, imao svoj socijalno-humanitarni i kulturni znaaj. Humanitarni karakter se oituje, izmeu ostalog, u tome to je Skenderpaa u svojoj vakufnami odredio da se u javnoj kuhinji-imaretu svaki dan kuha fudulija (jelo s jufkama), a petkom i za oba Bajrama pilav i zerde. Ovo se djelilo derviima, slubenicima njegovog vakufa, putnicima, sirotinji i potrebitim. Tekija, ali i drugi objekti, imali su bogat vakuf za izdravanje. Skender-paa je sagradio dvije tabhane i 27 mlinova koji su izdravali njegova dobra. Bogat vakuf Skender-pae omoguio je aktivno djelovanje ove tekije, koja je imala velikog udjela u irenju nakibendiskog uenja u Sarajevu. Kao i prethodne tekije i ova tekija je bila esta rtva burnih deavanja u Sarajevu. I nju je zahvatio vie puta spomenuti poar izazvan prodorom princa Eugena Savojskog. Tekija je nakon poara obnovljena, ali poslovni efekti Skender-painog vakufa su slabili te su imaret i musafirhana zbog nedostatka finansija krajem trinaestog/devetnaestog stoljea zatvoreni. Tekija je ostala aktivna sve do Drugog svjetskog rata. Danas skoro pa nita nije ostalo od svih onih zadubina Skender-pae. Ostala je samo toponomastika koja nas podsjea na Skender-pau i sve ono to je dao ovom gradu. U Sarajevu danas postoje ulice Podtekija, Tekija, Skenderija i Skender-paina ikma, koje svojim nazivima prizivaju sjeanje na Skender-pau i njegovu tekiju. HALVETIJSKI HANIKAH EJH IBRAHIM-EFENDIJE BISTRIGIJE Nedaleko od masivne i prostrane damije sa kamenitom munarom koju je 1520. sagradio bosanski sandak-beg Mehmed-beg Isabegovi u Bistriku, postojao je hanikah to ga je sagradio ejh Ibrahim-efendija Bistrigija, koji je ukopan uz Carevu damiju. Hanikah ejh Ibrahima Bistrigije aktivno je radio i djelovao sve do Drugog svjetskog rata, a u popisu tekija i drugih vjerskih objekata iz 1933. godine pominje se i ovaj hanikah. Sarajevo je u osmanskom periodu imalo dva hanikaha. Prvi je gore spomenuti Gazi Husrev-begov, a drugi i neto mlai je hanikah ejha Ibrahima Bistrigije na Bistriku (podignut poetkom XVII st.). Ovaj hanikah nosi ime po svom utemeljitelju, ejh Ibrahimu Bistrigiji, koji je u Sarajevu roen 1599. godine. Takoer je i umro u Sarajevu, ali kada ta-

BEHAR 95

19

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

no nismo sigurni jer nailazimo na dva razliita podatka. Naime, Ismet Kasumovi govori da je godina njegove smrti 1665., dok Alija Bejti spominje godinu 1659. i da je ukopan u haremu Careve damije. Sama titula ejha kazuje nam da je bio obrazovan. Naime, za njega znamo da je zavrio osnovno i srednje obrazovanje u Sarajevu, a studije u Istanbulu. Nakon kolovanja u Istanbulu, Ismet Kasumovi navodi i njegovo sufijsko usavravanje u halvetijskoj tekiji ejha Muslihuddina Uianina u Uicu. Nakon njegovog obrazovanja van Sarajeva ejh Ibrahim Bistrigija konano se skrasio u Sarajevu gdje e i oformiti hanikah pored Gazi Mehmed-begove damije (koja je u narodu poznatija kao Bistrika damija). Kako je prvobitni hanikah izgledao nije nam poznato. Znamo da je bio smjeten iznad spomenute damije (sa strane kible). Alija Bejti zapaa da zgrada na mjestu nekadanjeg hanikaha je obina zgrada prizemnica od erpia i drvene grae i s dvije prostorije. Za ejh Ibrahimov hanikah postoje miljenja da je napravljen na mjestu nekadanje Mehmedbegove medrese, a da ju je ejh Ibrahim Bistrigija transformirao u hanikah. Hanikah ejh Ibrahim Bistrigije aktivno je djelovao i radio do Drugog svjetskog rata. NAKIBENDIJSKA TEKIJA NA MLINIMA UZ KUUK-KATIBOVU DAMIJU Na onoj terasi s desne strane obale Miljacke, iznad Bendbae (danas ulica Nadmlini), nastala je mahala Kuuk-jazidi ili Kuuk-katiba, koja se prvi put spominje u popisu iz 1528. godine. Poslije te godine ovaj dobrotvor podigao je svoj mesdid, u narodu poznat kao mesdid na Mlinima. U prostranom greblju, ograenom zidom od erpia, smjetena je i manja graevina, koja je u posljednje vrijeme sluila za potrebe nakibendijske tekije. TURNA-DEDEA, DANDU-GAZA I HADI DEDEA TEKIJE Popisom 1489. godine, u vremenu kada Sarajevo ima oko 200 kua, od kojih su 92 smjetene u tri muslimanske mahale, a 103 u kranske etvrti, Sarajevo posjeduje tri tekije: Gaziler tekiju, Isa-begovu tekiju i Skender-painu tekiju. Popis bosanskog sandaka iz 1520. godine pokazuje da Sarajevo dobiva nove tekije, a to su: Turna-dede tekija, Dandu-gaza tekija i Hadi-dede tekija. Dakle, Sarajevo od 1520. godine ima 6 tekija. Turna-dedeova tekija osim u popisu bosanskog sandakbega iz 1520. godine spominje se jo u vakufnami Muslihuddina ekrekije, te u vakufnami Gazi-Husrev-bega. Turna dedeova tekija nalazila se u blizini ekrekijine damije na dnu Kovaa, a gdje se nalazila tekija Dandu-gaza i Hadi-dedea, do sada poznati izvori ne daju podatak o ubikaciji. RIFAIJSKA TEKIJA NA DONJOJ IKORAI O ovoj tekiji nalazimo pomen jedino kod Sejfudina Kemure, koji daje slijedee podatke, Vie ove damije (Kara-Ferhadove damije na Donjoj irokai) bijae jedna rifaijska tekija, a u njenom dvoritu bijahu ukopana dvojica ejhova, ali na alosti i nesreu, ona se preokrenu u kuu, a grobove poravnie. U predaji se navodi da je jedna rifaijska tekija bila i na mjestu poznatom kao Babia baa, iz koje su dervii, pri najavi bilo kakvih nereda i nemira, znali izii i javno uiniti idru (burhan, zarf), te tako obeshrabriti potencijalne napasnike, a Baeskija spominje i ejh Alijinu tekiju, nekih dvije stotina metara od Careve damije prema At mejdanu (otprilike na mjestu na kojem su relativno nedano otkopani temelji Bakr-babine damije iz 1544. godine, uvakufivi za njeno odravanje deset duana u ariji; sudei te-

Tekija Nadmlini sjedite Tarikatskog centra BiH u Sarajevu

20

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

meljem imena asnog utemeljitelja damije nije iskljueno da su ova dva objekta identina, odnosno da je ejh Alijina tekija bila na mjestu ili uz Bakr-babinu damiju). NAKIBENDIJSKA TEKIJA UZ JEDILER TURBE Na raskru puteva Bistrik irokaa smjetena je okadi hadi-Sulejmanova damija, u narodu poznata kao damija za Beglukom i Jediler-damija. Sve do 1937. godine postojala je uz Jediler turbe tekija nakibendijskog tarikata i uz nju prostranije greblje. Na tom prostoru je pomenute godine podignuta vea stambena zgrada okadi-vakufa, a na mjestu tekije danas se nalazi pogrebno drutvo Islamske zajednice u BiH. Jedilerska tekija, nakibendijskog reda, osnovana je 1879. godine od Sejfulaha Iblizovia; ona se zapravo formirala postupno. U poetku je bila samo prostorija za uvara turbeta Sedam brae koju je sa turbetom podigao Sulejmanpaa Skopljak oko 1815. godine. Godine 1865. ejh Sejfulah Iblizovi, kao roeni Sarajlija, zavrivi nauke u Carigradu i usavrivi tesavvufske discipline u Brusi, doavi u svoje mjesto, preuzima dunost uvara turbeta, tu poinje sa zikrom i predavanjima, zahvaljujui emu okuplja veliki broj pristalica. 1894. godine Ibrahim efendija Heri, Travnianin, kao tadanji nadzornik ovoga turbeta, pokraj njega podie novu semahanu na groblju. Tako je konano formirana Jedilerska tekija uz Jediler-turbe, koja je postojala sve do 1937. godine, kada je sruena i na tom prostoru podignuta stambena zgrada okadi vakufa. Treba naglasiti i to da je ejh Sejfulah Iblizovi, prema nekim izvorima, pripadao halvetijskom tarikatu te da se u Jediler-tekiji zikr obavljao po halvetijskom usulu. Nasuprot tomu, u popisu vjerskih islamskih objekata iz 1933. godine, kae se da Jediler tekija pripada nakibendijskom tarikatu i da je u to vrijeme aktivno djelovala, tako da se pretpostavlja da je Jedilerska tekija privremeno prela od nakibendijskog na halvetijski red u kasnom trinaestom/devetnaestom stoljeu. to se tie turbeta Sedmerice brae, predaja kae da je tu najprije ukopan neki ejh koji je doao sa sultanom Fatihom. Kasnije su tu ukopana dvojica dervia osumnjiena i nevino pogubljena za krau novca iz painih Saraja 1494. godine, a zatim i etiri kapetana koje je Mustafa-paa Dalbatan dao pogubiti zbog toga to nisu bili pravovremeno obavijestili za najezdu vojske Princa Eugena Savojskog na Sarajevo 1697. godine. GAZI HUSREV-BEGOV HALVETIJSKI HANIKAH I TEKIJA U SARAJEVU Gazi Husrev-begov hanikah u Sarajevu sagraen je do kraja 1531. godine na sjevernoj strani, preko puta njegove damije, koja je podignuta u centru najstarije sarajevske arije. Prema Gazi Husrev-begovoj vakufnami, koja je sainjena u Sarajevu 11. decembra 1531. godine, na elu ovog hanikaha trebao je biti ejh halvetijskog tarikata, ali i poznati po svojemu iskrenom vladanju, kojima je krijepost vlastito svojstvo, koji su zaodjenuti odjeom Boijeg strahopotovanja i pobonosti, koji su istrajni na putu uzvienog erijata, koji

Fotografija tekije i turbeta Sedam brae s poetka XX. stoljea

Izgorjela tekija uz turbe Sedmerice brae (crte, 1881.) idu stopama ejhova i pobonih ljudi, koji slijede ponaanje evlija, koji se vrsto dre i sluaju erijatske zapovjedi, obavljaju namaz u demaatu, poste, ine zikir, ue Kuran, savladavaju strasti i ostalo to dolikuje vladanju dobrih dervia i to obiljeava uene ljude, koji napuuju na pravi put. Razlog zato je Gazi-Husrev-beg zahtjevao da ejh bude halvetijskog tarikata moda je u tome to je taj tarikat u to doba bio veoma popularan, a postoji mogunost da je i sam bio halvetija.
Temeljem tlocrta Gazi Husrev-begovog hanikaha, kojeg je napravio iro Truhelka (1912.), hanikah se sastojao od sredinjeg uskog izduenog otvorenog dvorita sa adrvanom u sredini. S ulaza na lijevu stranu hanikaha nalazi se semahana. Du dvorita s lijeve i desne strane-krila, osim dijela gdje je semahana, nalazi se otvoreni trijem iji su krov drale kolonade vitkih stubova. Iz trijema se ulazi u male hodnike, a iz tih hodnika ulazi se u dvije sobe s desne i lijeve strane. Na desnom krilu tih hodnika ima etiri, a na

BEHAR 95

21

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Gazi Husrev-begov hanikah u Sarajevu

lijevom tri hodnika. Soba za dervie ima etrnaest plus hanikah koji zauzima prostor dvije sobe sa trijemom. U dnu hanikaha nalaze se popratne prostorije: kuhinja u sredini, desno komora, a lijevo kupaonica i nunici. U svakoj sobi hanikaha stanovala su po dvojica dervia. Gazi Husrev-begov hanikah je vie puta stradavao od poara. I za Gazi Husrev-begov hanikah je bila kobna 1697. godina, a zatim 1755., 1831. i 1852. godina. S obzirom da je Gazi Husrevbegov hanikah, kao i drugi njegovi objekti, imao jak vakuf uspjevao se je obnavljati. Godine 1931., kada je graena zgrada nove medrese, gotovo je u potpunosti nestao (ostao je samo jedan dio hanikaha dio zida sa nekoliko stubova). Po uzoru na prvobitnu graevinu hanikah je ponovo izgraen 2000. godine s time da mu je dodan pokretni stakleni krov koji pokriva otvoreno dvorite-atrijum.Treba jo spomenuti da ovaj hanikah nije uvijek bio halvetijski kako je to vakufnamom predvieno. Vremenom e ejhovi ovog hanikaha biti i nakibendijskog reda. Demal ehaji zapaa da e ovaj hanikah vremenom poprimiti i neke karakteristike medrese, a zbog svoje turbulentne povijesti nikada se nee razviti u isto sufijsku instituciju kako je to predvieno vakufnamom.

Poznata je injenica da je islam u teritorij koji se naziva Bosnom i Hercegovinom doao davno prije Turaka, sa prvim derviima-misionarima, najee pripadnicima ahijskih organizacija, a potom, ili gotovo naporedo i sasvim organiziranih dervikih redova tarikata. Iako se savremena historiografija, optereena ideolokim i politikim interesima, ne slae sa ovom tvrdnjom i ne trudi se niim je potkrijepiti, ipak, to je injenica, premda o njoj vie govori narodna predaja nego historijska nauka. Osnovna institucija koju su ti dervii formirali po dolasku u novu zemlju bila je zavija, svojevrsna kombinacija tekije, besplatnog prenoita i javne kuhinje, koje su se izdravale najprije vlastitim radom zavijedara, a potom, osobito u kasnijem periodu, iz vakufa koje su manje ili vie imuni vakifi. Oko tih zavija, podignutih na prometnim putevima, obino u blizini nekog sela, vremenom razvijala su se naselja od kojih su se mnoga razvila u prave kasabe. Stoga, ini se da se u zaetku svake vee kasabe u Bosni i Hercegovini moe pronai jezgra koje vie nema, koje se malo ko sjea, ali bez koje teko da bi bilo kasabe.

22

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Funkcija i uloga dervikih institucija

ASITANE, HANIKAH, TEKIJA, ZAVIJA, DERGAH, RIBAT... Institucionalizacija sufizma u estom/ dvanaestom stoljeu u vidu prvih organiziranih skupina tarikata, utjecala je i na nastanak nove, osobite i zasebne arhitektonske forme. Sufizam se u literaturi pojavljuje u dva oblika: eremitinom (naime, osamljenikom/ pustinjakom) i cenobitinom. Upravo ovaj drugi oblik uvjetovao je nastanak arhitektonskih formi u kojima su tarikati prakticirali obredni dio svoga ibadeta, ali u kojima su nerijetko i ivjeli. U Bosni i Hercegovini najuobiajeniji naziv je tekija, mada se pojavljuju i nazivi zavija i hanikah, u neto izmijenjenom znaenju, najee slovei kao sinonimi za pojam tekija, iako imaju potpuno drukiju, ne samo etimologiju nego i funkciju. Tekija nema minaret ni mimber to (ne)posredno znai da se u tekiju ne zove nego se sam dolazi i da se u njoj ne klanja duma-namaz; osim toga, tekija nema muteveliju, koji e je otvarati i zatvarati samo za namaz, nego je neprestalno otvorena. Hasan Basri-baba (k.s.) ovako objanjava razliku izmeu damije i tekije: ...damija je danju otkrivena (mekuf), a nou pokrivena (mestur, mahdub), a mejdan (tekija) je danju zakriven (zatvoren), a nou otkriven (otvoren); damija pripada svijetu sifata (eriata), a tekija svijetu tajni biti (tarikata)... U eriatu se izvravaju ibadetske zapovijesti, a u tarikatu upoznaju i provode tajne sutine ibadeta (u opem znaenju pojma robovanja). Damija je mjesto na kojem se uva od dehennema i strijemi dennetu, a tekija mjesto na kojem se traga za Allahovom uzvienom Ljepotom. U damiji je mihrab od kamena, a u tekiji od svjetlosti (nura) Elestu... i Kalu: Bela!... U damiji postoje

Iako su prve zvanine dervike/sufijske institucije na Balkanu u vidu musafirhana, zavija i tekija, osnivane naporedo sa teritorijalnim pomjeranjima osmanske vojske, ne smije se zaboraviti jer bi to bilo zanemarivanje historijske istine da su Osmanlije na Balkanu i u Bosni zatekli muslimane koji su tu odavno ivjeli. Naime, prvi muslimani su na Balkan, pa i u Bosnu i Hercegovinu stigli najranije u 7. a najkasnije u 8. ili 9. stoljeu, prije svega kao trgovci, a odmah potom i kao misionari. Kako se u najveem broju sluajeva radilo o ljudima koji su u najmanjem bili upueni u tesavvufski nauk, a najee o derviima i ejhovima osobno, ne udi da su se nerijetko ove dvije funkcije neraskidivo ispreplitale.
imam i muezzin, u tekiji murid i rehber. U damiji se namaz zavrava selamom, u tekiji se sa tevhida ustaje sa Hu! Dost!. Damijski ljudi su u halu li jabudun da bi robovali (ibadet inili), a u tekiju u li jarifun da bi spoznali.
Dakle, jedinstvena distinktivna karakteristika tesavvufa je ta da se u njemu, za razliku od eriata koji islam posmatra sa egzoterikog aspekta, islam poima, tumai i spoznaje na ezoterikoj razini, te predstavlja teorijsku potku duhovnog Puta; pri tome je tarik duhovni put ili prakticirajui domen tesavvufske znanosti, a zajedno spoznajno i praktino vode konanom cilju svakog sufije, Boijem zadovoljstvu (spoznajom Boga srcem i duom). Nadalje, tarikat je derviki red, a tekija duhovno uilite i odgajalite, a po potrebi i konaite. Prema rijeima ejha Fejzulaha Hadibajria: Tekija je osnovna institucija tarikata za njegovanje i irenje prosvjete, nauke i kulture, protkane pobonou, po metodi dotinog tarikata. Iako su prve zvanine dervike/sufijske institucije na Balkanu u vidu musafirhana, zavija i tekija, osnivane naporedo sa teritorijalnim pomjeranjima osmanske vojske, ne smije se zaboraviti jer bi to bilo zanemarivanje historijske istine da su Osmanlije na Balkanu i u Bosni zatekli muslimane koji su tu odavno ivjeli. Naime, prvi muslimani su na Balkan, pa i u Bosnu i Hercegovinu stigli najranije u 7. a najkasnije u 8. ili 9. stoljeu, prije svega kao trgovci, a odmah potom i kao misionari. Kako se u najveem broju sluajeva radilo o ljudima koji su u najmanjem bili upueni u tesavvufski nauk, a najee o derviima i ejhovima osobno, ne udi da su se nerijetko ove dvije funkcije neraskidivo ispreplitale. Ovi ljudi ili male skupine od 3, 5, 7 ili 9 lanova naseljavali su se uskraj ve postojeih naselja, ili su pak, ako se radilo o veoj skupini, formirali svoja vlastita naselja te su, respektivno, ivei sa lokalnim stanovnitvom ili pak okupljajui oko sebe ljude zainteresirane da uju posljednje obraanje Boga, Uzvienog, ljudima, znaajno doprinosili prije svega irenju islamske poruke, ali i duhovnom prosvijetljenju Bonjana.

BEHAR 95

23

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

KRATAK HISTORIJSKI OSVRT Nakon Kosovske bitke Vuk Brankovi, kao vazal, sultanu godine 1392. predaje gradove uz Bosanski drum, meu ostalim i Skopje koje otada postaje sjedite Osmanskog krajita i kao najzapadnija pokrajina Osmanskog sultanata, odskona taka za prodor u Bosnu. Godine 1414. na poloaj namjesnika Sarajevskog krajita dolazi Ishak-beg Kraloglu (Kraljevi), kojega e na poloaju krajinika godine 1439. naslijediti njegovi sinovi, Barak i Isabeg Ishakovi. Nakon nekoliko upada na teritorij Bosne, u periodu 1434.1435., Ishak-beg trasira put za uspostavu vlasti od Skopja do Hodidjeda, srednjovjekovne tvrave na prostoru kasnijeg Sarajeva. Uspostavom vrstih polaznih pozicija u jugoistonoj Bosni od 1435. do 1448. godine, o emu svjedoe i prve damije na teritoriju Bosne i Hercegovine u Ustikolini (Turhan Emin-begova, 1448.) i Dobrunu kod Viegrada (Eski Stara, 1448./1449.), to bi trebalo biti pouzdan znak da su na tim podrujima ivjeli muslimani. Zaposjedanjem utvrde Hodidjed godine 1448. sultan je dobio kljueve za poetak konanog osvajanja Bosne, te se oko 1455. osniva Bosansko krajite kao prva vojna jedinica na bosanskom tlu, za ijeg zapovjednika se postavlja Isa-beg Ishakovi. Pad Jajca 1463. godine smatra se poetkom konanog osvajanja Bosne koje e okonati tek 130 godina kasnije padom Bihaa 1529. godine. S gore navedenim u vezi ne treba uditi injenica da se prve dervike institucije u Bosni i Hercegovini javljaju prije konanog pada bosanskih pokrajina, odnosno da su sufijske institucije podignute ve u prvoj polovini 15. stoljea samo ozvanienje prisustva dervia na Balkanu. U prilog tome govore i brojni jo uvijek postojei niani sa natpisima meu kojima i dva dervika niana Ajni-dede i emsi-dede iz 1462. godine, koji su neko bili unutar turbeta uz Gaziler tekiju (na mjestu dananjeg Higijenskog zavoda u Sarajevu) uz Gaziler yolu (Put gazija), to na izvjestan nain ukazuje i na injenicu da je vrlo mogue ak vjerovatno da je i Gaziler tekija ponajprije ili makar u prvom redu sluila kao musafirhana. Iz iste godine datira i prva vakufnama zapovjednika Bosanskog krajita Isa-bega Ishakovia, u kojoj se meu ostalim znaajnim graevinama spominje i zavija, kojom su rukovodili mevlevijski dervii. Rogatica je nastala oko zavije zvane elebi-Pazar, koju je osnovao dervi po imenu Muslihudin, a za iju izgradnju je zemlju i sredstva poklonio zaim tog podruja Mehmed elebi, sin Isa-bega Ishakovia. Jo jedan primjer predstavlja prvi muslimanski kulturni objekat u ovom kraju, tekija/zavija koju je osnovao bosanski sandak-beg Ajasbeg prije 1489. godine. Prve tekije ako se uope moe govoriti o tekijama u punom znaenju tog pojma bile su u funkciji prometa i svratita (musafirhana), emu u prilog govori i injenica da su sve gotovo estog stoljea spominje brojku od 47 tekija, ne navodei njihovu veliinu, funkciju ni obuhvat aktivnosti, a kako u vezi s tim podacima nema nikakvih drugih pisanih dokumenata i ovaj podatak moe sluiti samo kao orijentacija. Nadalje, u najveem broju sluajeva gotovo openito radi se o zadubinama, naime vakufima, ...tako da se ne mogu ni prodati ni pokloniti, niti na ma koji nain prei u ije puno vlasnitvo (mulk), nego da vjeno ostane onako kako je (u vakufnami) propisano sve dok Bog ne ostane jedini Gospodar zemlje i svega to je na njoj; a On! je najbolji nasljednik..., kako kae Isa-beg u svojoj vakufnami. Upravo u skladu sa ovim navodom prava je rijetkost bez obzira na namjenu i historijsku funkciju ove vrste objekata osim u nekim rijetkim sluajevima spominje ime tarikata kojemu zavija pripada je Bog, Uzvieni, jedini je vlasnik svega. To to su Isa-begovom zavijom rukovodili mevlevije, a blagajskom bektaije, halvetije ili rufaije manje je bitno. Posredno to je i jedan od dokaza da su veina objekata ovog tipa osnovani ...kao konaite i tekija siromanim muslimanima, uenicima, sejjidima, ratnicima, putnicima namjernicima. Tu se kuhala i besplatno dijelila hrana putnicima i slubenicima konaita, a viak hrane je dijeljen siromanoj djeci Sarajeva. Gosti su imali pravo na hranu samo tri dana... Nedvojbeno je utvreno da su sufijske/dervike institucije u Bosni i Hercegovini uglavnom pripadale mevlevijskom, kaderijskom, nakibendijskom, rifaijskom i halvetijskom tarikatu. I pored injenice da se danas u Bosni i Hercegovini prema zvaninim podacima zikr obavlja u preko stotinu medlis-i halki u damijama, privatnim kuama i zvaninim tekijama injenica je da je jedina tekija sauvana u izvornom arhitektonskom obliku i funkciji Silahdar Mustafa-paina ili Hadi Sinanova tekija u Sarajevu. Opseg znaaja tarikata i dervikih institucija Dakle, nepobitna injenica da se poetak ili nastavak razvoja veih urbanih sredita u Bosni i Hercegovini obino povezuje sa dolaskom Osmanlija, te za

bez izuzetka podizane du glavnih saobraajnica toga vremena. No, kako su ovim objektima rukovodili, te se za njihovo funkcioniranje starali dervii i ejhovi, te dijelom zbog nepoznavanja materije, a dijelom sinonimiziranja svih naziva vezanih za dervike institucije, svi objekti koji su vezivani za dervie nazivaju se tekijama. Ova injenica e kasnije umnogome doprinijeti zabuni i pogrenom interpretiranju historijskih injenica, te dovesti do brojnih pogrenih zakljuaka. Nemogue je utvrditi koliko je sufijskih institucija postojalo i nestalo u Bosni i Hercegovini u proteklim stoljeima, jer su rijetki kroniari i putopisci biljeili samo najznaajnije, ali i tada uglavnom po uvenju a ne po linom osvjedoenju, tako da se na te podatke ne moemo potpuno osloniti. Evlija elebija, naprimjer, samo u Sarajevu sedamna-

24

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

dodatnu fortifikaciju bosanskih srednjevjekovnih gradova i razvoj zanatstva i poljoprivrede za potrebe prije svih vojske, ali i lokalnog zateenog i naseljenog stanovnitva. na podruje zateenih varoi ili na drugim mjestima, proces je u kojem se razvijaju gradovi osmanskog tipa (kasabe). Osnivanje i nastanak urbanih naselja dijelom je uzrokovano javnim potrebama i neophodnou, najee sa strategijskom i komunikacijskom zaleinom, te u odreenim sluajevima posljedica formiranja naselja oko odreene institucije ali je, u gotovo svim sluajevima, rezultat individualnog truda ili napora male skupine ljudi, dok je njihov razvoj u gradove (kasabe i arije) rezultat je iskljuivo dravne politike, pri emu se kao neposredni izvrioci te politike javljaju vakufi. To je razumljivo jer je osmanska drava morala biti aktivna u formiranju gradova, koji su predstavljali ne samo centre organa vlasti i kulturnog ivota ve su i svojom zanatskom privredom predstavljali prave radionice za vojsku. To potvruje i Adem Handi u svome iscrpnom radu o vezi izmeu prvih dervikih institucija i bosanskih gradova pod nazivom, O ulozi dervia u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV. stoljeu, u kojem iznosi cijeli niz pokazatelja i dokaza u prilog tvrdnji o vezi prvih tekija sa prvim urbanim naseljima osmanskog tipa, koja se razvijaju na srednjovjekovnim trgovitima i varokim naseljima, uspostavljajui tako kontinuitet urbanog/gradskog ivljenja u Bosni i Hecegovini, sa novom distinktivnom odlikom, naime, islamskom fizionomijom ne samo gradova u vidu mahala nego i naina ivota. Obzirom na injenicu da je u osmanskom periodu osnivanje kasaba obino zapoinjalo izgradnjom dervikih institucija (musafirhana, zavija, tekija), a potvrivano izgradnjom damija (uglavnom carskih/sultanskih), nedvojbeno govori u prilog tvrdnji da su dervii imali znaajnu, ako ne presudnu ulogu u svim socijalnim, kulturnim, vojnim i drugim dogaanjima u Bosni i Hercegovini. Znaaj tarikata u Bosni i Hercegovini, osim u domenu irenja i uvrivanja islama na ovim podrujima i zemljama, ogleda se i u kulturnosocijalnom, obrazovnom i moralnom kodeksu naroda tog podruja. Tarikati kao organizacioni oblici i tekije kao odgojne institucije sa ejhovima, predvodnicima istih, imali su i jo uvijek imaju znaajan faktor za ivot i suivot ljudi na ovim prostorima. To jasno istie i Azra Gado-Kasumovi piui o mevlevijskoj zaviji Isa-bega na Bendbai rekavi da se ta zavija naporedo ...pojavljuje kao zavija-musafirhana, tj. humanitarna ustanova, kao tekijamedresa, tj. tekija obrazovna institucija i kao tekija-ured u kojoj je navraao visoki predstavnik centralne ahijske zavije. To znai da je ta tekija bila mjesto u kojem se odvijao duhovno-kulturni ivot i u kojem se planirao privredni razvoj grada, te koordinirao sa glavnim centrima koji su na taj razvoj utjecali.

vie sliili tekiji nego privatnom stanu. Moda u ovome moemo nai razlog zato pojedine tekije, koje su namjenski napravljene, esto imaju odlike stambene kue, te se vanjtinom ne razlikuju znaajno od prosjenih kua, osim po kaligrafskom ispisu Hu! (On!) na fasadi i/ili na vratima. Sve to, na (ne)posredan nain govori i o prisustvu i stupnju derviluka u svakodnevnom ivotu Bosanaca i Hercegovaca, ali i o distinktivnim osobenostima esto osporavane kategorije bosanskog islama.
Zbog irine i prilagodljivosti, naime vitalnosti u opem smislu toga pojma, dakako u granicama islamskog uenja, tarikat na ovim podrujima predstavlja konstantu, bez obzira na historijske okolnosti i dogaanja koja su uvjetovala njegovo slabljenje ili jaa-

Obzirom na injenicu da je u osmanskom periodu osnivanje kasaba obino zapoinjalo izgradnjom dervikih institucija (musafirhana, zavija, tekija), a potvrivano izgradnjom damija (uglavnom carskih/sultanskih), nedvojbeno govori u prilog tvrdnji da su dervii imali znaajnu, ako ne presudnu ulogu u svim socijalnim, kulturnim, vojnim i drugim dogaanjima u Bosni i Hercegovini. Znaaj tarikata u Bosni i Hercegovini, osim u domenu irenja i uvrivanja islama na ovim podrujima i zemljama, ogleda se i u kulturno-socijalnom, obrazovnom i moralnom kodeksu naroda tog podruja.
Osim ove vrste sinonimizacije zavije/ tekije/musafirhane, u Bosni i Hercegovini nalazimo jo jedan vid interfunkcije stambene kue i dervikog okupljalita koje je moda ponajbolje uprimjereno privatnom kuom/tekijom ejha Hasana Kaimi-babe (u Tekija ikmi u Sarajevu). To istovremeno na izvjestan nain rasvjetljava i tvrdnju Evlije elebija da je u Sarajevu u vrijeme njegovog boravka/prolaska kroz ovaj grad u drugoj polovini 17. stoljea bilo ...47 mjesta gdje se dervii sastaju..., a za koje ne postoje valjani i pouzdani dokumenti. Dodatnu potvrdu nalazimo i u navodu Mehmeda Handia koji, govorei o pjesniku Mehmed Rizai-efendiji, kae: Najradije je boravio u dervikom drutvu, pa su mu kua u Sarajevu i ljetnikovac na Dolcu nje, to je kao posljedicu poluilo nestajanje ili utapanje jednih tarikata u druge ili pojavu drugih koji do tada nisu bili zastupljeni na ovim prostorima. Nadalje, kako su u vrijeme osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini gotovo svi ejhovi pro-ortodoksnih najbrojnijih i najzastupljenijih tarikata halvetija, nakibendijja i kadirijja pripadali najvioj kasti uleme, a mnogi od njih, koji su donijeli tarikate u Bosnu bili su obrazovani na utjecajnim medresama ne samo Istanbula, nego i Bagdada, Kaira, Damaska, Medine i drugih islamskih sredita, to je znakovito doprinijelo utjecaju tarikata u svim domenima i sferama ovjekovog djelovanja od umjetnosti preko esnafa do tradicionalnih znanosti, dajui mu ose-

BEHAR 95

25

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Islamska zajednica, a s njom zajedno i tarikati. Tako se godine 1952. u Bosni i Hercegovini potpuno zabranjuje rad dervia i tekija, iako ne, kako bi se moglo pomisliti u prvi mah od komunistike vlasti, nego od modernistiki nastrojene uleme koja je, pod snanim utjecajem vladajuih struktura, rukovodila Islamskom zajednicom. Ona je tarikate i ejhove smatrala arhainim i praznovjernim zaostatacima iz nekih prolih vremena, ali i koristei novonastalu situaciju da potvrdi svoje ranije stajalite o ejhovima i derviima kao nosiocima uvoenja novotarija (bidah) u vjeru. Sve tekije u Bosni i Hercegovini zvanino su zatvorene, a mnoge od njih poruene ili im je namjena drakonski promijenjena, te su mnoge pretvorene u ugostiteljske objekte, hotele pa i neke druge jo nakaznije oblike novog stila ivota. Naalost, ni desetljeima nakon okonanja komunistikog reima u Bosni i Hercegovini mnoge od tadanjih uredbi nisu ponitene to, moda ponajbolje, posvjedouje injenica da halvetijska tekija u sastavu Gazi Husrev-begovog vakufa slui kao kafana dekadentnog naziva Aeroplan, a hanikah istog vakufa kao izlobeni paviljon. U ruralnim podrujima ejhovi i dervii su uspjeli odrati izvornost tekijskih aktivnosti, ali svodei svoje djelovanje na izvjestan vid poluilegalnog i pasivnog, zadravajui samo

Krajem Drugog svjetskog rata i uspostavom komunistike vlasti u Jugoslaviji, poinje period opeg pritiska iji je utjecaj osjetila Islamska zajednica, a s njom zajedno i tarikati. Tako se godine 1952. u Bosni i Hercegovini potpuno zabranjuje rad dervia i tekija, iako ne, kako bi se moglo pomisliti u prvi mah od komunistike vlasti, nego od modernistiki nastrojene uleme koja je, pod snanim utjecajem vladajuih struktura, rukovodila Islamskom zajednicom. Ona je tarikate i ejhove smatrala arhainim i praznovjernim zaostatacima iz nekih prolih vremena, ali i koristei novonastalu situaciju da potvrdi svoje ranije stajalite o ejhovima i derviima kao nosiocima uvoenja novotarija (bidah) u vjeru.
bujnu i istinsku vrijednost i kvalitativnu prednost. Istovremeno ta injenica nekim od tarikata daje ekskluzivne mogunosti, pa se tako brojni sljedbenici tarikata, osobito mevlevije i bektaije, pojavljuju kao izvanredni pjesnici i prozni pisci, te autori teolokih i tesavvufskih rasprava i djela koji su pisali ne samo na arapskom, perzijskom, i osmanskom turskom, nego isto tako i govornim jezicima zemalja i krajeva u kojima su ivjeli. Mnogi bosanski sufiji bili su meu najobrazovanijim i najuenijim ljudima ne samo Bosne, Balkana ili Osmanskog sultanata, nego i cijelog islamskog svijeta, koji u to vrijeme uope nije bio mali. Kada je rije o vezi izmeu pojave i prisustva odreenog tarikata i obinog Bosanca-muslimana, na to je umnogome utjecalo socijalno i obrazovno okruenje u kojem je ivio, te neke osobitosti naravske prirode lokalnog stanovnitva, ali i strateke (vojne) potrebe i okolnosti. Uvjeti ivljenja u ruralnim podrujima, esto daleko od obrazovnih i naunih institucija i establimenta, uzrokovali su raznolike sklonosti, te se za tarikate koji su djelovali u tim podrujima po nekim karakteristikama tvrdi da su posjedovali odreene osobine heterodoksije i sinkretizma. U stvari, radi se u najkraem o primjeni preporuke Allahovog Poslanika Muhammeda (s.a.v.a.) o prihvatanju lokalnih tradicija, obiaja i navika stanovnitva i krajeva koji se ne protive sunnetu, a u cilju umekavanja procesa prihvatanja islama, to su zvanini autoriteti esto proglaavali nepodobnim i neprihvatljivim. Kratak pregled post-osmanske historije tarikata u Bosni i Hercegovini Kraj osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini, 1878. godine, nije rezultirao i krajem prisustva tarikata u Bosni i Hercegovini. Znakovito uzdrmani masovnom migracijom muslimanskog stanovnitva, ejhovi i dervii uspjeli su odrati neka stara i uspostaviti nova utjecajna sredita u anektiranom i okupiranoj zemlji, te sauvati kontakt i vezu tarikata u Bosni sa utjecajnim sreditima irom islamskoga svijeta. Krajem Drugog svjetskog rata i uspostavom komunistike vlasti u Jugoslaviji, poinje period opeg pritiska iji je utjecaj osjetila

Gazi Husrev-begov hanikah u Sarajevu, unutranjost

26

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

postojee stanje do dolaska nekih boljih vremena. Zabrana rada odrala se do sedamdesetih godina prolog stoljea, kada dolazi do obnavljanja sufizma u bivoj Jugoslaviji, prije svega zahvaljujui trudu i nastojanjima nekolicine bosanskih ejhova Fejzullaha Hadibajria (p. 1990.), ejha Behauddina Hadimejlia (kao i drugih ejhova iz porodice Hadimejli), te ejha iz Prizrena, Demali ehua (Xhemali Shehu), ali i doprinosima ostalih ejhova, koji su, svi, bili povezani sa ejh Muhjuddinom Ensarijem, proelnikom Ajni Ali-baba tekije u Istadva hanikaha (Gazi Husrev-begov i Bistrigijin, odnosno Skender-pain), Travnik tri tekije i jedan hanikah, Mostar dvije tekije i jedan hanikah, te po dvije u Foi, Visokom i Konjicu. Po jedna je bila u Pruscu, Fojnici, Seonici kod Konjica, Viegradu, Rudom, Bijeljini i Donjoj Tuzli. Iako se svi ovi pojmovi danas, ne samo kod nas nego i u svijetu, uglavnom sinonimiziraju, neko je svaki od njih nosio zasebnu simboliku i funkcionalnu teinu. Ribat i asitane, dvije najvee sufijske institucije, prva kao vojna utvrda i trgovite (skladite), ali i utoite i sklo-

hanikah je Gazi Husrev-begov u Sarajevu, iako ni on, kao to smo rekli, ne slui svojoj namjeni. Tekija (tekkiyya, tekye, tekke) turski je pojam za boravite, gostinjac ili lou; to je izvedenica od arapske rijei takkiyya, u znaenju osloniti se na, biti poduprt, te tako dolazimo do znaenja mjesto ili stvar na koju se oslanja, gdje se odmara. Tekija je kua muttekija (bogobojaznih), odnosno naziv za derviku instituciju na teritorijima neko pod Osmanskom vlau, dok se u arapskom svijetu radije koriste pojmovi hanikah, dergah i zavija. Najee su to mjesta na kojima se obavljaju sve dervike aktivnosti jednog dervikog demaata, a nerijetko su u tekijama i ivjeli ejhovi sami ili sa svojim porodicama, te neki dervii. Tekija ima semahanu, mejdan-odaju, kahveodak, halvetgah, prostorije-sobe za konaenje... Jedina potpuna ovako koncipirana tekija je Silahdar Mustafa-paina ili Hadi-Sinanova tekija u Sarajevu. Zavija (zawiya, zawiyah, zaouiya, zaouia zwaya), u doslovnom prijevodu sa arapskog jezika znai oak, je mali, uglavnom privatni oratorij, manja sobica ili dio kue, ili mala tekija koja se ne izdrava iz zajednikih sredstava muslimanske zajednice niti vakufa, nego iz privatnih sredstava. Svaki dervi pod bejatom trebao bi u svojoj kui imati jedan ovakav oak. Dergah je, etimoloki, prostor pred vratima duhovnih velikana, te je to pojam koji se koristi za vee tekije.
Ponovit emo da se gotovo svi navedeni pojmovi ne samo u kasnijem periodu, nego ubrzo po njihovom osnivanju, uglavnom sinominiziraju, te svode na samo jedan pojam tekija iako su mnogi dugo zadrali svoju prvobitnu funkciju. Razlog za to nije samo nepoznavanje materije, nego i olienje tekije kao sredinje dervike institucije koja pojmovno i funkcionalno predstavlja jedinstven naziv za sve institucije koje su imale i/ili imaju veze sa tesavvufom (sufizmom), tarikatom i derviima. Nadalje, na tu i takvu sinonimizaciju utjecala je i promjena tekijske funkcije, odnosno na njeno svoenje na razinu

Zabrana rada odrala se do sedamdesetih godina prolog stoljea, kada dolazi do obnavljanja sufizma u bivoj Jugoslaviji, prije svega zahvaljujui trudu i nastojanjima nekolicine bosanskih ejhova Fejzullaha Hadibajria (p. 1990.), ejha Behauddina Hadimejlia (kao i drugih ejhova iz porodice Hadimejli), te ejha iz Prizrena, Demali ehua (Xhemali Shehu), ali i doprinosima ostalih ejhova, koji su, svi, bili povezani sa ejh Muhjuddinom Ensarijem, proelnikom Ajni Ali-baba tekije u Istanbulu.
nbulu. Godine 1974., osnovana je Zajednica islamskih dervikih redova SFRJ (ZIDRA) po ugledu na tarikatsku instituciju u osmanlijskoj dravi, kao glavni tarikatski centar u cilju unaprijeenja prouavanja i prakticiranja tesavvufa, kao i biltena Hu. Uspostavom ove zajednice, zabrane koje su ranije ograniavale rad i djelovanje dervikih redova u Bosni i Hercegovini i drugim dijelovima Jugoslavije, ukinute su i stavljene van snage, tako da do osamdesetih godina, tarikat i njegova uloga u bosanskoj kulturi ponovo stjee zaslueni znaaj. Tipovi i vrste dervikih institucija Teko je, ako je uope mogue, utvrditi koliko je uope nazvat emo ih dervikih institucija bilo u Bosni i Hercegovini; historija, putopisci i kroniari biljee samo najznaajnije, ali su i ti dokumentarni zapisi, naalost iz raznih razloga manjkavi, te je zabiljeeno postojanje samo tri mevlevijske, dvije bektaijske, jedna rufaijska, etiri kadirijske, deset halvetijskih i etrnaest nakibendijskih tekija; hanikaha je bilo: tri havetijska i jedan nakibendijski. Po broju tekija Sarajevo je na prvom mjestu sa 11 tekija i nite, a druga kao sjedite pira, odnosno osnivaa ili proelnika jednog tarikata, u Bosni i Hercegovini nikada nisu postojali, te im stoga, ali i radi utede prostora, ovdje neemo posveivati posebnu panju. Radije emo rei nekoliko rijei o dervikim (sufijskim i tarikatskim) institucijama koje su u Bosni i Hercegovini bile znakovito ee i koje u odreenom obliku iako ne sve u izvornoj funkciji postoje i danas.

Hanikah (khanqah, khaniqah, khanqa, khaneqa, khanegah, khaneghah) u doslovnom prijevodu sa perzijskog mjesto na kojem se prostire sofra je, u osnovi, medresa za dervie i ejhove, odnosno mjesto izuavanja tesavvufa. Sastoji se od nekoliko soba za boravak uenika, semahane koja je ujedno i dershana te nusprostorija. Historiar al-Maqrizi (p. 1461.) pie da su se prvi hanikahi pojavili u 10. stoljeu te da su te graevine bile posveene iskljuivo ibadetu Bogu, Uzvienom, iako ima izvjetaja o postojanju hanikaha i iz 9. stoljea. Prve hanikahe u Perziji utemeljio je Muhammad ibn Kerram (p. 839.), za svoje sljedbenike. Ebu Said ibn Ebil-Hajr (k.s.) prvi je kodificirao i zapisao pravila ponaanja u hanikahu. Jedini koliko-toliko sauvan

BEHAR 95

27

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

iskljuivo vjerske institucije nakon to su stoljeima naporedo sluile kao musafirhane i imareti, objekti od opteg drutvenog znaaja, kulturno-umjetniko sredita, jer je u njoj izuavana i pisana poezija, te obrazovne institucije u kojima su se izuavale brojne islamske znanstvene discipline. Vremenom se gradovi u razvoju poinju oslanjati na neke druge osnove, kasabe prerastaju u ehere, poveava se broj musafirhana, imareta, karavan-saraja, hanova i drugih objekata smjetajnog, ugostiteljskog i humanitarnog karaktera koji nemaju neposrednu vezu sa tarikatima i derviima, vakufi prvobitno namjenjeni za izdrtekije tipa Hajdar-dedeove u Kariima kod Breze i Ajvaz-dedeove u Pruscu, te trei Silahdar Mustafa-paina ili Hadi Sinanova tekija u Sarajevu. U to vrijeme vrijeme osnivanja prvih objekata ovog tipa nije se naroita panja posveivala postojeem, pa ak ni potencijalnom demaatu iz jednostavnog razloga jer su upravo tekije, usuujemo se rei ak i zamiljene, ali u svakom sluaju funkcionirale kao embrionalne estice ili nukleusi oko koji su se formirale prije svega mahale, a potom naselja i u konanici urbane cjeline. U tom smislu moemo rei da, makar to se Bosne i Hercegovine tie, ovdje ne vrijedi tvrdnja da je (Gazi Isa-begova zavija) i jedna u Blagaju kod Mostara. Ove dvije graevine posjeduju toliko zajednikih elemenata da je sarajevsku mogue rekonsturirati ak i temeljem trenutnog izgleda blagajske, iako su na trenutni izgled potonje znaajno utjecale dvije restauracije izvedene u rasponu od 101 godine, Omer-pae Latasa (1851.) i restauracija iz vremena socijalistike Jugoslavije (1952.) godine. Stoga, da navedemo djelimian spisak zajednikih, podudarnih i identinih, osobenosti ova dva objekta koja su, bez sumnje, kameni temeljci ili referentne take poetaka islamske duhovnosti u Bosni i Hercegovini. Napominjemo i ograujemo se da je slinosti toliko da ih je gotovo nemogue nabrojati. Oba objekta (jedan nepostojei i jedan postojei) slove kao musafirhane (gostinjci) to ih napose povezuje sa neposrednom preislamskom historijom Bosne i Hercegovine, jer su objekti i graevine tog tipa i u vrijeme kraljevine Bosne i Hercegovine bili najei oblik javnih dobara zadubina koje su imuni Bonjani gradili kraj prometnih saobraajnica. Nemogue je nabrojati sve objekte takvog tipa, te emo osim ova dva spomenuti jo jedan, vjerovatno meu najstarijim, najslavnijim i istovremeno vjerovatno najspornijim, odnosno Hamza-dedeovu zaviju u Konjevi Polju. Smjeteni su neposredno uz vane saobraajnice, na mjestima koja su svojevremeno imala znaajnu ulogu u nastanku i razvoju urbanih cjelina, u oba sluaja objekti su locirani uz vodotoke, pripadajue mlinove-vodenice; uz tekiju u Blagaju nalazi se turbe sa dva sanduka odnosno dvije kubure, a dio cjeline tekije na Bembai je mezarje sa dva mezara koji zahtijevaju i potrebuju naroitu panju. U nastavku teksta navest emo nekoliko opisnih karakteristika spomenutih tekija-bliznakinja, ali i nekih drugih tekija prije svih Silahdar Mustafa-paine, koje, kada bi se izbacili nazivi ili makar zamijenili vrijede za obje dervike institucije, to u izvjesnom smislu predstavlja spisak geografsko-prostornih, arhitektonskih, enterijerskih i drugih osobenosti koje jedna tekija ovog tipa neizostavno mora posjedovati.

Gazi Husrev-begova halvetijska tekija, danas restoran Aeroplan

avanje tekija propadaju ime se tekije dovode u izuzetno loe ekonomsko-finansijsko stanje te nisu ni mogle opsluivati svoje musafirhane i imarete. U tekije vie ne svraaju putnici, ratnici, siromani... one u velikoj mjeri gube tu svoju funkciju, okreu se svojoj osnovnoj funkciji sredita islamske duhovnosti, u njima se obavlja zikr, dre se dersovi, tumae se djela velikih islamskih prvaka i znanstvenika... Tekija postaje tekijja. Tipovi i dervikih institucija u Bosni i Hercegovini U Bosni i Hercegovini postoje, najgrublje reeno, tri tipa takvih cjelina, koje imaju svoje reprezentativne predstavnike; prvi, cjeline tipa Gazi Isa-begove zavije u Sarajevu i tekije u Blagaju, drugi, svako urbano naselje imalo svoju tekiju, nego je svaka tekija imala svoj grad. Stoga, tako treba spomenuti i injenicu da je veoma mali broj objekata koji slove kao tekije, utemeljen upravo kao tekija odnosno kao iskljuivo mjesto za okupljanje, obrazovanje i boravak dervia i ejhova. Kako se ovi kriterijalni osnovi umnogome prepliu, njihovo razlaganje i rasprava o moguim kombinacijama zahtijeva puno vie vremena i prostora nego to ovom prilikom imamo na raspolaganju, a i samu raspravu odvelo bi u potpuno drugom smjeru, ovdje se na tome neemo zadravati. Kao ogledni primjer svih gore navedenih elemenata i karakteristika posluit e nam dvije tekije bliznakinje, jedna u Sarajevu, koja vie ne postoji

28

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Sveta geografija i sveta historija naela za utemeljenje tekije

Pri odabiru mjesta i utemeljenju tekije, osnivai su se rukovodili nekolicinom naela koja, sva, potjeu iz osnova svete geografije i historije, a u skladu sa svetopovijesnim razumijevanjem i tumaenjem ovjekovog boravka na Zemlji, te se stoga u literaturi najee spominje formulacija prirodnograditeljska cjelina. One su uvijek graevine uronjene u prirodno okruenje i potpuno otvorene prema njemu. Rijeka, stijena, klanac ili kanjon i brdo najee su oznake mjesta na kojima se tekije podiu, i, zavisno od njih, dobijaju ponekad znaenja kapije grada. NEKOLIKO NAELNIH ODREDNICA Dervii ne smatraju da svijet poinje od njih, niti da su oni posljednji ljudi na svijetu. Svjesni hijeropovijesnog toka, prolosti, sadanjosti i budunosti, svoga mjesta u svijetu i u odnosu prema svome Gospodaru i prema Njegovom stvaranju, dervii svijet posmatraju u skladu sa stvaranjskim naelima kozmolokog reda koji se predstavlja uglavnom brojem, najee brojem sedam, jer je sedam simboliki znak ciklinosti procesa u svemiru i ovjekovom ivotu. Vjeruje se da oznaava trijumf duha nad materijom, sedam dana u nedelji, sedam boja u spektru, a Mjesec se primjetno mijenja svakih sedam dana; sedam je simbol uenja i mudrosti, sklada i ravnotee na kozmikom i duhovnom planu, nadahnua i inspiracije, to je broj Tajne i apsolutni je broj koji zdruuje jedinstvo broja jedan i potpunost broja est u cjelini koja predstavlja um. Osim sedam nebesa i sedam zemalja, sedam dana u sedmici i sedam organa/dijelova tijela kojima se moe poiniti dobro, ali i grijeh, te sedam otvora na glavi ovjeka, sedam je i vrlina (pokornost, milosre, nevinost, ovjekoljublje, umjerenost, blagost i marljivost), duhovnih sklonosti (mudrost, inteligencija, volja, snaga, znanje, smjernost i bogobojaznost). Broj sedam je simbol kontemplacije, iste osjeajnosti, otmjenosti i plemenitosti to, gotovo sve nabrojano, ukazuje na znakovitu sveanu osamljenost, osamljenost u mnotvu, to tekija implicite podrazumijeva. Broj sedam prema nekim tumaenjima predstavlja svojevrstan akumulator kreativne energije i mudrosti, kao i naklonjenost ka intuitivnom i okultnom; podrazumijeva veliku matovitost, ali i pasivnost, samozatajnost i studioznost, te logino intelektualnost. S gore navedenim u skladu i proces izgradnje tekije odvija se u est etapa, pri emu je sedma sa 9mo postojanje i, ponovo, temeljem sedam osnovnih geografskih naela... Naravno, ali i da bi se izbjegla bilo kakva zabuna i pogreno tumaenje, u tekijama o ijoj izgradnji se vodilo rauna, odnosno koje su podignute na istihari, prisutna je znakovito sloeni-

ja numerika simbolika koja podrazumijeva gotovo sve znaajne brojeve do broja 40 ali i numerike vrijednosti harfova, to jest slova arapskog alfabeta, za ije tumaenje ovdje objektivno nema prostora. PROSTORNE OSOBENOSTI TEKIJA U BOSNI I HERCEGOVINI Prema Amri Hadimuhamedovi, prostor bosanskih tekija poetno je odreen sa sedam initelja: kua, stepenite, voda (mirna voda i slap), stijena, vrelo, mezar, peina. Tih sedam initelja povezano je putem u sliku kozmolokog reda. Put je osovina usmjerenosti tekije i ovjeka. Put nije ravan i slijedi tri smjera: uzlazni, silazni i vodoravni - to odgovara smjerovima kretnji u obavljanju klanjanja. On zahtijeva sigurnost putnika i znanje o Cilju prema kome se kree. Staza prema tekiji i kroz tekiju ima uzvodni smjer. Tako simbolizira stazu povratka Ishoditu svega i put koji iz pojavnog svijeta vodi u svijet neuvjetovanosti, to odgovara stupnjevima ili vratima srca na koja se ulazi sa znanjem svake od sedam rijei svjedoenja o Bojoj Jednosti.

BEHAR 95

29

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

1. Kua, sredinji dio tekije, smjetena je s desne strane blage uzbrdice puta. Oni koji su se zaputili prema tekiji idu strmim putem. Prvo zaustavljanje na putu biva pred kuom. Tada se tragatelj okree na desnu stranu i licem usmjeren prema kibli prolazi kroz prva vrata. Od vrata do avlije sputaju se stepenice. Silaenje simbolizira osvjeenje, sputanje iz svijeta zabluda i zapuenost prema poetku. Kuu ine avlija i zgrada. Prostor kue odijeljen je visokim zidovima bez otvora od puta. Avlija tekije, za razliku od avlije da3. Voda. Rijeka je postavljena upravno na smjer kible, pa osovina vodoravne usmjerenosti tekije premoava rijeku. Voda rijeke odraava neprekinutost toka stvaranja i stalnost mijena i obnavljanja. Simbolika tekue vode sadrana je u izrekama Heraklita i Platona o istoj rijeci i uvijek drugoj vodi za svakog ko u nju ue. I na Miljacki i na Buni je injeno obredno pranje dervia. Rijeke su pritom simbolizirale i prepreku upuivanju sreditu svijeta prije oienja, to je uporedivo sa simbolizmom adrvana u damijskim cjelinama. One su istovremeno, kao druge vode za svakog ko u njih ue, oznaavale promjenjivo i privremeno - ljudsko tijelo. Nekad su mirno zrcalo u kome se ogledaju kua i tekija, oznaavajui uronjenost svega u neizmjenjivost dubine Objave. Nekad uzburkana, mutna, silovita voda, kad se oblak spaja s pjenom, kad se estice najdublje mudrosti uzdiu u maglu znanja, kad se nezaustavljivost protjecanja vremena ogleda u stalnosti oblika. U bosanskim tekijama rijeke su naseljene brojnim vrstama riba, rijetkih ivotinja i bilja. Ribolov je bio zabranjen 4. Stijena je dio bosanskih tekija. Ona se gotovo okomito uzdie nad kuom, simbolizirajui uranjanje ljudske graevine u snagu Vjenog. Kua se oslanja na stijenu, dijelom ulazi u nju. Stijena kao kupola natkriljuje kuu, i tako ponavlja simbolizam krova svijeta. Rijeka i stijena su dvoje koje se iskazuje i prepoznaje u suprotstavljenosti: vrstina i nepromjenjivost naspram otjecanja. Mirovanje naspram nestalnosti. Tiina naspram uma. U stijenama bosanskih tekija raslo je najpitomije i najneobinije bilje - jorgovani i jasmini, smokve i ipci. Uz jorgovane i jasmine u stijeni Isa-begove tekije nastanjeno je mnotvo drvea, grmlja i trava, od kojih se desetine ne mogu pronai ni na jednom drugom mjestu. U stijeni tekije na Buni sklonite nalaze brojne rijetke ptice, meu kojima su bili i orlovi. Tako se ivo preplie s neivim. 5. Vrelo. Peta stanica simbolizira snagu ispunjenja. I kao to je Musa iz pustinjske stijene izbio vodu, tako u bosanskim tekijama iz stijena istjeu vrela. Pristup vrelu Bune mogu je ako je tijelo potpuno uronjeno u vodu; pristup vodi na vrelu Ebu Hajat u Isa-begovoj tekiji mogu je samo ako je tijelo sputeno na seddu, oslonjeno na sedam taaka od kojih svaka pokazuje vezu sa dijelovima svjedoenja o Jednosti Bojoj. Vrelo simbolizira mogunost, osigurava budnost, jer je izvor unutarnjeg ivota i slika due. Kada je uronjeno u vodu, ponavljano je svjedoenje o cjelovitosti i jednosti, sabiranju i obuhvatanju sveg vanjskog i unutarnjeg. Kada je sputeno na seddu, tijelo je oslonjeno na sedam taaka, a svaka od njih pokazuje sedam kljueva za sedam razina znaenja Cjeline, vezujui se za sedam dijelova svjedoenja o Boijoj Jednosti. 6. Mezar. Mezari sufijskih prvaka smjeteni u tekiji, nekad u dijelu kue (Blagaj), potvruje u trajanje ivota smjenu stanja. U smrti je konani povratak ishoditu. Zato grob simbolizira potpunu uspravljenost. Grobovi su mjesta kroz koja se otvara znanje o novom djelovanju. Grobovi sufija su mjesta radosti, jer podsjeaju na vraanje u jedno, na konanost i smisao ivota.

Stijena je dio bosanskih tekija. Ona se gotovo okomito uzdie nad kuom, simbolizirajui uranjanje ljudske graevine u snagu Vjenog. Kua se oslanja na stijenu, dijelom ulazi u nju. Stijena kao kupola natkriljuje kuu, i tako ponavlja simbolizam krova svijeta. Rijeka i stijena su dvoje koje se iskazuje i prepoznaje u suprotstavljenosti: vrstina i nepromjenjivost naspram otjecanja. Mirovanje naspram nestalnosti. Tiina naspram uma.
mije, potpuno je izdvojen prostor za privatnost; ona je otvoreni dio kue do kojeg ne dopiru pogledi iz vanjskog javnog prostora. Ni tekija, ni njena avlija u strukturi bosanskih gradova nemaju znaenje javnih sadraja. Tekijske kue su zato potpuno okrenute prema unutarnjosti, izdvojene iz gospodarskog sredita grada. Sve poznate bosanske tekije sadre graevine jednostavnih oblika, prostih konstrukcija; graene su materijalima iz njihovog neposrednog prirodnog okruenja, koji su najee drvo, kamen i zemlja. Obje tekije, tekija na Buni i Isabegova tekija, koritene kao primjer, predstavljaju tip kue na L, to je odreenje tlocrtno-prostornog rjeenja mevlevijske tekije u Konji. Naizgled potpunom svedenou graditeljskog iskaza, najvrednije zgrade bosanskih tekija upuuju na raskrivanje unutarnjosti, u kojoj je sadrana sva rasko njihovog znaenja. Usmjerenost svake prostorije, proporcioniranje, mnotvo pojedinosti koje se u svojoj znakovnosti iskazuju - obrada i ureavanje zidova, oblici otvora, obrada stropova, odnos svjetla i tame, odnos poda i stropa, proimanje vanjskog prostora i kue, prisutnost boja u njihovom simbolikom znaenju otkrivaju graditelja, uitelja - ejha, koji se sjea Stvoritelja zidanjem kue i njenim smjetanjem na odreeno mjesto prepoznato unutarnjim znanjem 2. Stepenite, kao neovisan element, pojavljuje se dva puta, sugerirajui silazak. Prvi put je to silazak iz vanjskog javnog prostora ulice u avliju tekije. Drugi put se stepenitem sputa iz avlije do korita rijeke. Obje tekije su smjetene uz rijeku i okrenute prema njoj. Sputanje do rijeke je pad u svijet prolaznosti i promjenjivosti. To je kretanje iz koga je, nakon oienja, mogue uspravljanje. U silasku stepenitem sadrana je drama uspinjanja.

30

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

7. Peina u stijeni uz tekiju na Buni i peina na ehovoj koriji u Isa-begovoj tekiji su sedma vrata. Povlaenje u osamu peine predstavlja ponavljanje Poslanikovog obiaja i sjeanje na poetak sputanja Objave. Simbol objavljenog Svjetla u tami peinske udubine u strukturi bosanskih tekija daje peini znaenje glavnog mihraba tekije. To su najdublja vrata iza kojih zapoinje novi krug postojanja. To su vrata pred ijom udubljenou put postaje ista okomica i uspinjanje. Tu se sustiu dubina i visina. Ona je najnia i najdublja taka tekije u kojoj se postie najvii poloaj. Ona je slika srca, mjesto pod ijom se zakrivljenou naputa svijet privida i ispunjava cilj, sposobnost objektivnog razumijevanja SIMBOLIZAM TLOCRTA Prije svega obje graevine, zavija na Bembai i tekija u Blagaju, izgraene su na temeljima/tlocrtu u obliku latininog slova L, odnosno u obliku koji se u islamu naziva lam-elif, naime, posljednih harfom arapskog alfabeta koji skrbi znaajnu simboliku izvan i ponad okvira ove rasprave. Za ovu priliku izdvojit emo samo nekoliko natuknica. U najkraem i najjednostavnije reeno, nakon to je Bog, Uzvieni, zaelio stvoriti svoje vrhunsko stvoriteljsko djelo ovjeka, najprije je stvorio sve due (ruh) koje e vremenom biti sputene na parovima Bog/Muhammed, nevidljivo (batin)/vidljivo (lahir), lam/elif, lam/lam-elif... GEOGRAFSKO PROSTORNI SMJETAJ Kao to smo ve rekli, krajolik je dio ukupnog obrednog postupka i zato, i dio tekije... Toponomastiki podaci i ouvana tradicija svjedoe da su se uz put od Isa-begove zavije do ehove korije nalazila i druga mjesta koja su imala posebno sakralno znaenje u duhovnom ivotu mjesnih dervia. To su vrelo Ebu Hajat, ehov air, peina, jedna ili vie njih u funkciji prostora ilehane ili elije. O ovoj peini se zna vrlo malo. Hadijahi navodi da su u njoj dervii provodili erbeine, osamljivanje u trajanju od 40 dana. Preko puta peine, ispod ehove korije (preko rijeke Miljacke), nalazi se stijena Orlovaa iji dio okrenut rijeci Moanici nosi karakteristian naziv ehovica. U tom dijelu danas se nalazi jo jedna peina. Sve ovo s drugim nazivima vrijedi i za tekiju u Blagaju. U oba sluaja radi se i o svojevrsnim prirodnim baama sa rijetkim biljnim i ivotinjskim vrstama. U skladu sa gore navedenim numerikim odrednicama, naelno, prostor bosanskih tekija poetno je odreen sa sedam naela: kua, stepenite, voda (mirna voda i slap), stijena, vrelo, mezar i peina. Tih sedam initelja povezano je putem u sliku kozmolokog reda. Nadalje, injenica koja je esto koritena protiv dervia u smislu prebacivanja i optubi za unoenje sinkretistikih i heretikih vjerovanja u islam, jeste i ta da su tekije graene na mjestima predislamskih svetilita pritom mislimo na mjesta koja su makar u naoj zemlji njeni stanovnici od pamtivijeka smatrali svetim. U stvari, radi se o jednostavnom ali posveenikom potovanju hijeropovijesnih injenica, prethodnih objava, te svih tradicijskih odrednica koje se ne kose sa islamom, to je jedna od preporuka Allahovog Poslanika (s.a.v.a.) pri upoznavanju naroda sa islamom. Stoga ne udi da se u oba predmetna sluajeva u neposrednoj blizini naih objekata nalaze ostaci naselja iz prahistorijskog i rimskog perioda - prahistorijske gradine, kasnoantika utvrenja-osmatranice te ostaci srednjevjekovnih gradina, to nedvojbeno potvruje kontinuitet postojanja elje i potrebe naseljavanja upravo tih mini-geografskih podruja. (Tekija u Blagaju na vrelu Bune) ...Nad ovim stri u visini od 1200 stopa strmenita stijena Vranjevi brda, okrunjen impozantnim ruevinama gradine Stjepan-grada. Terasa, koja nam ovaj slikoviti pogled doputa spada jednoj teki (tekija ili teija), jednom prebivalitu dervia. U povijest postanka ovog muhamedanskog samostana uplie se narodno predanje, kranski srednji vijek i muhamedansko novije doba i dobiva jedan udan podsjeaj na starohelenski mit (priu) o Perzeusu i Andromedi. Naime, narod kae, da je u provaliji iz koje Buna izbija neko ivio jedan zmaj, koji je Zemlji jedan grozan danak (tribut) nametnuo: svake godine morala mu se izloiti jedna djevojka iz okolice za deranje. Jedno pogodi udes Milicu, lijepu ker u Stjepan-gradu rezidirajueg vojvode Stjepana. Sa

Prema Amri Hadimuhamedovi, prostor bosanskih tekija poetno je odreen sa sedam initelja: kua, stepenite, voda (mirna voda i slap), stijena, vrelo, mezar, peina. Tih sedam initelja povezano je putem u sliku kozmolokog reda. Put je osovina usmjerenosti tekije i ovjeka. Put nije ravan i slijedi tri smjera: uzlazni, silazni i vodoravni - to odgovara smjerovima kretnji u obavljanju klanjanja. On zahtijeva sigurnost putnika i znanje o Cilju prema kome se kree. Staza prema tekiji i kroz tekiju ima uzvodni smjer.
Zemlju, ispisao je harf lam ( )u levh-i mahfuzu, u nj smjestio sve due koje su jo bile u potencijalitetu. Tek nakon to im je dodao Svoj elif (), due sve stvari postale su vidljive (lahir) odnosno lam-elif. Slijedi, lam-elif jesu lam napose stanje potencijaliteta (mogunosti!), a elif te Boansko Svjetlo kojim se stvoreno izvodi u stvaranje, pri emu je simboliki prikaz stvorenog lam-elif. Ovaj dvoznak se izgovara kao la naime kao sam harf lam u znaenju ne, pri emu se ne uje izgovor elifa, to neposredno implicira nepostojanost materijalnog svijeta, njegovu negaciju, postojanje samo Boga, Jedinog i pribliavanje Njegovoj uzvienoj egzistenciji, ali i kao znak samo privremene (itaj: prividne) odvojenosti Stvoritelja i stvorenja, kao i tenje ka konanom ujedinjenju svjesnog stvorenja sa svojim Stvoriteljem. Pri tome se postupnost stvaranja izraava

BEHAR 95

31

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

dugo trajao; 1871. pade dole jedan dio stijene i probi svod samostana. Od tada stoji opet ponovno poruen. Godine 1878. umrije Muhamed Effendi Hindija (Indijabac) kao zadnji eik Blagaja; njegova dva maloljetna sina ive od prihoda mlinova... Carl Peez, Mostar i njegova kultura, 1891, preveo Miroslav Loose, 1946. i 1951.
(Tekija na vrelu Bune u Blagaju) Objekat musafirhane i turbeta je uklopljen u prirodni ambijent tako da zajedno sa liticama, vrelom Bune i mlinicama ini jedinstvenu cjelinu. Stijena iznad tekijskih graevina takoer je dio sakralne cjeline, ali istovremeno i dio objekta. Prema predanju, na viim dijelovima stijene obitavali su orlovi, a na niim golubovi i sitnije ptice. (Zavija na Bembai) Pod gradom ima jedna stijena, koja se nadnijela zapadu. Kada je ovjek pogleda, misli da e se sruiti, a ispod nje je upljina i iz te prazni izlazi iz goleme peine umom i hukom rijeka. Na mjestu gdje izvire ima pred spomenutom peinom golem vrtlog koliko dva guvna. Dubok je tako da mu jo niko nije naao dna. Oko ovoga dubokog vrtloga sazidao je uz litice mostarski mufti-efendija jednu halvetijsku tekiju, od koje je jedan veliki oak okrenut prema vodi. (Evlija elebi, Sejahatname, preveo Sejfudin Kemura) (Zavija na Bembai) Kroz drvenu dvokrilnu kapiju koja je bila postavljena na visokom avlijskom zidu ulazilo se u prostor kaldrmisane avlije. Ulica Bembaa se nalazila na viem nivou od avlije, tako da je problem denivelacije bio rijeen sa osam kamenih stepenika. Avlija je obuhvatala prostor od ulice pa sve do rijeke Miljacke, kojoj se prilazilo ispod zida semahane. Tekija je fasadama bila otvorena prema rijeci Miljacki, dok su zidovi koji su imali orijentaciju prema vanjskom svijetu, odnosno ulici, bili zatvoreni i bez ikakvih otvora. Donji prozori objekta bili su pravougaoni, dok su gornji imali zavretak u vidu blago spljotenog polukrunog luka. Prozori u donjoj zoni su imali eljezne demire. Postepeno smicanje prostorija zavije u smjeru sjever-jug, sa ciljem postizanja orijentacije otvorenih dijelova objekta prema Kibli, rezultiralo je jednostavnom ali neuobiajnom prostornom kompozicijom objekta. Na istonoj strani objekta nalazio se prostor pravougaone osnove, u kome su u prizemnom dijelu bili smjeteni ostava i mejdan odaja, dok se na spratu nalazila jedna soba i prostor semahane. Na ovaj prostor se sa zapadne strane vezala prostorija manjeg hajata pravougaone osnove, a potom slijedi osnova mutvaka u prizemlju i divhane na spratu. Zgrada je imala drvenu verandu ija konstrukcija se oslanjala na bone zidove zgrade i preko drvenog jastuka na samo jedan hrastov stup postavljen na kamenu bazu. Veranda je na spratu imala devet drvenih stupova koji su pridravali krovnu konstrukciju objekta. Otvori verande bili su zatvoreni muepkom. TEKIJSKA ARHITEKTURA - INTERIJER to se tie unutarnjeg rasporeda prostora on je organiziran u skladu i uz potovanje svih naela svete geometrije, pri

Pogled na rijeku Bunu iz tekije tekom boli dade je otac. Ona je bila nad vrelom u pola visine stjenovitog zida izloena gdje se i danas nalaze jo ostaci jednog zida. Tamo je navodno vodio jedan podzemni hodnik iz gradine. Ova neman primicala se ve svome plijenu, da ga proguta, u to stie u Blagaj poboni dervi Sari (plavi) Saltik iz Sirije. Pun plemenite hrabrosti stupi u borbu sa zmajem i savlada ga buzdovanom. Zmaj se branio i svojim je repom tako jako oko sebe mlatio, da je velike komade iz stijene izbijao. Vojvodu Stjepana ovo je junako djelo toliko razveselilo, da je hrabrom Saltiku dao svoju ker Milicu za enu i jedan mu samostani sagradio, kome je on bio upravitelj (eik). Povijest ovog dogaaja nalazi se jo u jednoj samostana u rukopisu, pokraj groba eika i njegovog sluge, na zidu visi buzdovan sa kojim je ubio zmaja i sveev ma. Zato mu uvee postavljaju vr sa vodom. U jutro je navodno pod mokar, a vode je manje. Samostan je jo dugo postojao, ali je postepeno propadao. Na poslijetku je bilo samo jo dervia u njemu, a kua u ruevnom stanju. Napokon doe generalisimus Omer-paa (poznati Hrvat Mihajlo Latas) u Hercegovinu. Draesni poloaj Blagaja dade mu misao, da obnovi propali samostan. To se dogodilo oko god. 1862. Da svoga vjernoga, iz Indije potjeueg putnog i ratnog druga Muhamed-efendiju nagradi, uini ga eikom ovoga lijepog i velikog manastira i oeni ga jednom djevojkom iz Nevesinja. I pokloni mu dva mlina, koja je Ali-paa u Blagaju podigao po njemakim mlinarima. Novi sjaj samostana nije

32

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

emu svaki element potrebuje i zahtijeva naknadno objanjenje i obrazloenje u vidu zasebnog referata, a za to ovdje nemamo prostora, te emo se ograniiti samo na njihovo takstativno pobrojavanje ili tek spomen. Postojee originalne dervike institucije (a to su, ponavljamo, samo Hadi Sinanova tekija i malim dijelom ponovo izgraeni Gazi Husrev-begov hanikah) nisu dosljedno autentine u segmentu interijera i njegove opremljenosti, a uveliko i eksterijera, to je neminovna posljedica utjecaja historijskih i drugih okolnosti kroz koje su prolazili Bosna i Hercegovina, Sarajevo te neminovno i Hadi Sinanova tekija. Uprkos svemu samo je Hadi Sinanovu tekiju donekle bilo mogue analizirati na osnovu postojeeg stanja, jer ona je ponajbolje sauvala svoju autentinost, te samo ona odraava nekadanju svoju prvobitnost. Glavna prostorija tekije naziva se semahana i to je velika, sredinja i glavna ilimima prekrivena prostorija u kojoj dervii obavljaju svoj obred. Tu se nalazi i mihrab. U tekijama se obino nalazi stan za ejha ili domaina tekije. U veim tekijama je postojala i musafirhana, mjesto gdje su besplatno noivali ejhovi, dervii i drugi putnici.

Postojee originalne dervike institucije (a to su, ponavljamo, samo Hadi Sinanova tekija i malim dijelom ponovo izgraeni Gazi Husrevbegov hanikah) nisu dosljedno autentine u segmentu interijera i njegove opremljenosti, a uveliko i eksterijera, to je neminovna posljedica utjecaja historijskih i drugih okolnosti kroz koje su prolazili Bosna i Hercegovina, Sarajevo te neminovno i Hadi Sinanova tekija. Uprkos svemu samo je Hadi Sinanovu tekiju donekle bilo mogue analizirati na osnovu postojeeg stanja, jer ona je ponajbolje sauvala svoju autentinost, te samo ona odraava nekadanju svoju prvobitnost.
Naime, ponovo emo se vratiti osporavanoj bosanskoj tradiciji i legendi. Nakon izgradnje Isa-begove zavije i njene predaje mevlevijskom ejhu na upravljanje, posljednji did Crkve bosanske je svoj tap, koji se prenosio sa generacije na generaciju kao simbol najvie duhovne ovlasti u Bosni i Hercegovini, predao na staranje prvom ejhu ove zavije. Prema nekim naporedim predajama did je svoj tap predao osobno sultanu Fatih Mehmed-hanu, a ovaj mevlevijskom ejhu, to ne mijenja sutinu. Ovaj tap se gotovo pet stoljea uvao u tekiji na Bendbai, da bi mu se nakon 1957. godine izgubio svaki trag. Ovo ozraje legende i neutvrdive historijske istine ponovo nas vraa na Isa-bega Ishakovia, ali i dovodi do jo jedne legende.

Mejdan-odaja je prostorija za razgovor, mjesto gdje se izuavaju nauke i izotravaju stavovi, mjesto mehabeta i sohbeta koji su nerazdvojivi dio tarikata i derviluka, da ne kaem da predstavljaju njegovu osnovnu karakteristiku. ilehana, halvetgah ili nepopularnije elije su prostori koji su imali funkciju osamljivanja ejha u koju se ovaj povlaio radi obavljanja meditacije. Njihova glavna odlika je da su ova mjesta uvijek odvojena od objekta zavije. Njihov karakter je ovisio o geografskom podruju, klimi, materijalnoj kulturi zemlje.... Za ove svrhe mogle su se upotrijebiti i peine, to je u Bosni i Hercegovini esto bio sluaj.
Neke tekije su bile prizemne, a neke su imale i sprat. Gradile su se od razliitih materijala u zavisnosti od tradicije mjesta na kom se grade. Nadalje svaki detalj u tekiji ima svoju precizno odreenu simboliku. Oruje na zidovima predstavlja znak da je borba sa samim sobom najvii izbor. Obavezna je i levha koja upozorava na voenje rauna o svome ponaanju Edep Ja Hu!, dok sablje okaene na zidu oko nje znae: u borbu se uskljui cijelim svojim biem. Luk i strijela koji vise na zidovima ukazuju na oprez u ivotu, na protok vremena i blizinu smrti, jer je vrijeme nepovratno kao i odapeta strijela. Jednako obavezan je i tap koji ima jaku simboliku u islamu i oznaava oslanjanje na tradiciju koja se prenosi stoljeima. Simbolika tapa je prilino opirna te bi nam samo spomen svakog od znaenja uzeo previe prostora; stoga emo se zadrati samo na osnovnom i najpoznatijem u savremeno doba, znaenju u smislu lijeenja, izlijeenja, te alkemijskom/alkemiarskom potencijalitetu pretvorbe bezvrijednog u iznimno vrijedno. tap je simbol uvanja, odbrane i sigurnosti (pastirski), vlasti i autoriteta (ezlo), neovisnosti i samostalnosti... S druge strane tap iz profila izgleda kao ve spominjani harf elif, a odozgo kao taka, zasigurno jedan od najtajanstvenijih dervikih simbola.

Mezari u tekiji na Buni

BEHAR 95

33

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

ISA-BEG ISHAKOVI: unuk katarine kosae?

Isa-beg Ishakovi posljednji krajinik Bosanskog krajita, drugi sandakbeg osmanlijske pokrajine Bosne i glavni osniva Sarajeva i Novog Pazara, vladao je Bosnom u dva navrata, od 1454.-1463. te od 1464.-1470. godine. Zbog njegovog doprinosa razvoju zemlje on je danas jedan od najpoznatijih likova iz osmanlijskog razdoblja bosanske historije. Bio je sin prvog bega Bosne, Ishak-bega Kraljevia (Kral-oglu) i otac estog bosanskog sandak-bega Gazi Mehmed-bega. A sada nekoliko podataka koje zvanina historija i slubeni historiari Bosne i Hercegovine ne samo da ne prihvataju, nego i osporavaju i na svaki nain nastoje denuncirati. Naime, prema nekim neslubenim izvorima Isa-beg Ishakovi je unuk bosanske kraljice Katarine Kosae-Kotromani, koja se u narodu tradicionalno naziva posljednjom bosanskom kraljicom, historiari tu ulogu pripisuju kraljici Mari (1447.-1495.), eni posljednjeg bosanskog kralja.

KONTINUITET U najkraim crtama, Katarina KosaaKotromani (1425.(?) - 25. oktobar 1478.) roena je u Blagaju pored Mostara od majke Jelene i oca Stjepana Kosae, koji je 20. sijenja 1448. godine u povelji njemako-rimskog cara Friedrich III. nazvan herzog-om, to na njemakom jeziku znai vojvoda. Stjepan Kosaa je pak ve i prije te povelje imao titulu Vojvode humske zemlje. Njemu se, ini se svidjelo kako titula vojvoda zvui na njemakom jeziku, pa ga u svojoj diplomatsko-upravnoj korespondenciji i dekretima koristi u lokaliziranom obliku herceg, odakle i novi naziv Humske zemlje - Hercegovina. Herceg Stjepan borio se za stabilnost Humske zemlje, pa je zbog turskih osvajakih prijetnji s istoka odravao prijateljske odnose s rodom bosanskih kraljeva Kotromania. Iz tih odnosa se javila simpatija, zatim ljubav i na koncu brak njegove kerke, Katarine Kosaa i uglednog prijestolonasljednika Stjepana Tomaa Kotromania. Tim brakom

su Hercegovina i Bosna prvi put vrsto ujedinjene. Budui da je Stjepan Toma obeao papi da e iskorijeniti bosansku herezu i Crkvu Bosansku iz svoga kraljevstva, dvadesetdvogodinja Katarina se morala odrei svoje izvorne vjere i postati rimokatolkinja. Stjepan Toma Kotromani postao je kralj Bosne i Hercegovine i s kraljicom Katarinom je imao dvoje djece: Sigismunda (igmunda ili Simun (imun), kasnije Ishak-bey Kraloglu (Ishak-beg Kraljevi) otac Isabey Ishakoglua, odnosno Isa-bega Ishakovia) 1449., Katarinu 1459., i tree dijete o kojemu se gotovo nita ne zna. Stolovali su u kraljevskom gradu Bobovcu pokraj Kraljeve Sutjeske. Kralj Stjepan Toma umire 1461., a nasljeuje ga njegov sin iz prethodnog braka Stjepan Tomaevi. Kraljici Katarini je data titula kraljice majke i nastavila je ivjeti na kraljevskom dvoru. Veliki broj historiara posljednjom bosanskom kraljicom smatraju kraljicu Maru, prvu suprugu posljednjeg bosanskog kralja, a ne Katarinu koja je bila

supruga pretposljednjeg bosanskog kralja. Katarina je bila kraljica, odnosno prva ena Bosne, tijekom svog braka sa Stjepanom Tomaem. Budui da je njen brak s Tomaem zavrio njegovom smru 1461. godine, a na bosansko prijestolje sjeo Katarinin posinak Stjepan Tomaevi, poloaj kraljice Bosne zauzela je Tomaevieva supruga Mara. Tomaevievom smru Mara je ostala udovica posljednjeg bosanskog kralja, odnosno posljednja bosanska kraljica. Iako je neosporna injenica da Katarina nije bila posljednja bosanska kraljica, ona je bila posljednji lan kraljevske loze koji se borio za ponovnu uspostavu kraljevine, koju su osvojili Turci. Uzroci legendi o Katarini, posljednjoj bosanskoj kraljici su temeljito ispitivani i povjesniari smatraju da su uspjeli otkriti razlog. Naime, nakon smrti njenog posinka, kralja Stjepana Tomaevia 1463., Katarina je ostatak svog ivota provela pokuavajui dobiti pomo za obnavljanje bosanskog kraljevstva. Pri tome, Katarina je polagala pravo na bosansko kraljevstvo, a Marija ju je podravala, ili se nije proti-

34

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

vila. Pored toga, Katarina je sa sobom u izgnanstvo ponijela i sve kraljevske oznake (i krunu), koje su se prenosile sa kralja na kralja, simbole kraljevske moi. Obje injenice govore da je ona utjelovljavala posljednji oblik bosanskog kraljevstva, tj. da je shodno tome bila posljednja bosanska kraljica. Zbog toga ju se smatra posljednjom bosanskom kraljicom, iako ona to formalno nikad nije bila. Za vrijeme najeih progona pripadnika i sljedbenika Crkve bosanske meu kojima je bio i veliki broj bosanskih plemenitaa i uglednika, od strane katolike inkvizicije, nekih 40,000 ljudi nalo je utoite na zemljama pod kontrolom Katarininog oca. Nakon osmanskog osvajanja Bosne godine 1463. kraljica se povukla na Kupres. Tu je okupljala snage za obranu zemlje. U to vrijeme je na Kupresu u mjestu Vrila (danas Otinovci) dala sagraditi crkvu Presvetog Trojstva. Kad se turskim osvajanjima nije moglo odoljeti ni na Kupresu, kraljica se preko Konjica zajedno s kraljevskom pratnjom povukla do Stona, a zatim do Dubrovnika. U Dubrovniku je pohranila ma svojeg pokojnog mua bosanskog kraljevskog roda Kotromania, Stjepana Tomaa Kotromania. Taj ma je pohranila pod zavjetom, da se on dadne njezinu sinu imunu, kad se oslobodi turskog ropstva, kako bi se borio za osloboenje svoje zemlje. I Dubrovnik je bio pod turskom prijetnjom. On je jakom diplomatskom aktivnou i dobrim diplomatskim vezama sa zapadnim zemljama te velikom otkupninom uspio ouvati svoju nezavisnost i slobodu, a kraljica Katarina je morala otii iz Dubrovnika i dola je u Rim, gdje je sve do svoje smrti radila na oslobaanju svoje zemlje i obrani svoje vjere. Prema nekim historijskim izvorima Katarinin polubrat, Ahmed-paa Hercegovi, sin iz Stjepanovog braka sa Cecilijom i kasniji zet sultana Bajezida II, organizirao je prebacivanje njene djece u Istanbul gdje je Katarinin sin Sigismund, sada Ishak-beg Kraloglu (Kraljevi) od Karasija, postao iznimno utjecajan. Njena kerka preselila je na ahiret u Skopju, gdje joj je Isa-beg Ishakovi, podigao turbe, koje je tu postojalo sve do zemljotresa iz 1963., poslije kojega nikada nije obnovljeno, ali se tradicija lokalnog stanovnitva koja se ogleda u posjeivanju mezara ove ene i paljenja svijea, odrala do danas. U turskim izvorima princeza Katarina se spominje kao Tahiri-hanuma. Kraljica Katarina sa sobom je, kao to smo gore spomenuli, odnijela simbole bosanske kraljevske kue. Prema predaji meu tim stvarima su i dva emaneta koji e, uz trei tap bosanskih didova kada se ponovo nau u Isa-begovoj zaviji na Bendbai, oznaiti ponovni uspon i napredak Bosne; meu njima su i ma njenog pokojnog mua Stjepana Tomaa, koji se imao predati njenom sinu kada se vrati u Bosnu. ISA-BEG I SARAJEVO Kao urbano mjesto, Sarajevo se poinje razvijati sredinom 15. stoljea podizanjem zadubina Isa-bega Ishakovia.1 Naime, nakon musafirhane podignute, po svemu dusei 1453. godivremena osmanske uprave. Datirana je u vrijeme od 1. februara do 3. marta 1462 (tokom mjeseca dumadelevvela, 866. hidretske) godine.2 Smatrajui srednjovjekovno selo Brodac, koje se nalazilo na Bendbai, pogodnim da u njemu zasnuje novi grad, Isa-beg je to zemljite izuzeo od ranijih vlasnika, a u zamjenu im je dao zemljite u selu Vrani u Hrasnici. Kao poklonik dervia, tu je sagradio tekiju, do nje musafirhanu, neto nie na Baariji han (Kolobara), most preko Miljacke, hamam uz Carevu damiju, izvjestan broj duana, te mlinove na Miljacki. Pored tekije, okolo koje se poelo formirati novo naselje, podizanjem hana, odnosno karavan-saraja sa mnogim duanima, on je postavio osnove privrednog centra, a mostom preko Miljacke omoguio povezivanje najstarijeg naselja okolo Careve damije sa novim privrednim centrom na drugoj obali. Svoje zadubine Isa-beg je uvakufio ...tako da se ne mogu ni prodati ni pokloniti, niti na ma koji nain prei u

Prema nekim historijskim izvorima Katarinin polubrat, Ahmedpaa Hercegovi, sin iz Stjepanovog braka sa Cecilijom i kasniji zet sultana Bajezida II, organizirao je prebacivanje njene djece u Istanbul gdje je Katarinin sin Sigismund, sada Ishak-beg Kraloglu (Kraljevi) od Karasija, postao iznimno utjecajan. Njena kerka preselila je na ahiret u Skopju, gdje joj je Isa-beg Ishakovi, podigao turbe, koje je tu postojalo sve do zemljotresa iz 1963., poslije kojega nikada nije obnovljeno, ali se tradicija lokalnog stanovnitva koja se ogleda u posjeivanju mezara ove ene i paljenja svijea, odrala do danas. U turskim izvorima princeza Katarina se spominje kao Tahiri-hanuma.
ne, Isa-beg, 1457. godine podie damiju koju je poklonio sultanu Mehmedu Fatihu, po emu je damija i dobila ime Careva. Nakon toga je podigao upravno sredite - dvor - saray, po kome je grad Sarajevo dobio ime. Oba ova objekta, damija i saraj, nastali su prije 1462. godine, kada je napisana vakufnama Isa-bega Ishakovia o osnivanju njegovih zadubina, s kojima je, zapravo, poelo urbano formiranje grada. Ovaj dokument predstavlja najstariji izvor koji se odnosi na Sarajevo i njegovu najbliu okolinu za

ije puno vlasnitvo (mulk), nego da vjeno ostane onako kako je (u vakufnami) propisano sve dok Bog ne ostane jedini gospodar zemlje i svega to je na njoj; on je najbolji nasljednik.
Kolika je vanost tekije bila, vidljivo je po tome to se cijelo naselje koje je nastalo oko nje, a koje se protezalo smjerom sjeverozapad istok, od Bendbae do Baarije, nazivalo Mahalom Isa-begove zavije. U Isa begovoj vakufnami nita se ne govori kojem dervikom redu ova zavija pripada. To je jedan od dokaza

BEHAR 95

35

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

da je ustvari ova zadubina prvobitno nastala kao musafirhana. Da je Isa begova zadubina prvobitno bila musafirhana, ukazuje i injenica to se u drugoj polovini XVIII. stoljea postavljalo pitanje prihoda Isa-begova vakufa za mevlevijsku tekiju, koja je kasnije nastala na ovom mjestu.3 Uz Isa-begovu musafirhanu sagradio je izvjesni Hadi Mahmut4 prije 1650. godine mevlevijsku tekiju. Ovu tekiju je opisao Evlija elebi 1659.5 godine . Pjesnik Reid efendija rodom iz Sarajeva u svojoj pjesmi o katastrofi Sarajeva koju je uzrokovao pohod Eugena Savojskog, mevlevijskoj tekiji je posvetio oko 40 stihova u kojima opisuje zgradu tekije, njen adrvan, bau i drugo. On u svojim stihovima spominje i enterijer objekta i podatak da je unutranjost tekije bila ukraena levhama ispisanim ukazivalo na socijalni aspekt uloge tekije i ukupnog uenja islama koje su dervii izvorno u ivotu artikulirali. Sve je ovo utjecalo na brzo irenje islama u naim krajevima. Biljeke:
1 Na historijskoj pozornici porodica Ishakovi prvi put se pojavljuje godine 1414. godine kada Ishak-beg postaje vojvoda Zapadnih strana, poloaj na kojem ostaje sve do 1439. godine (p. 1442.). Te i naredne godine, takoer kao vojvoda, spominje se njegov sin Eseb-Alija. Drugi Ishak-begov sin, vojvoda Barak, spominje se u dokumentima 1435. i 1436. godine, kada ga zastupa na poloaju zapovjednika Zapadnih strana. Trei Ishak-begov sin, Isa-beg Ishakovi, imenovan je za vojvodu Zapadnih strana 1440. i na toj funkciji je ostao sve do 1463. godine. Godine 1464. postaje bosanski sandak-beg i na toj funkciji ostaje sve do 1470. godine. Meu brojnim dokumentima Dubrovakog arhiva koji se odnose na Isa-bega Ishakovia znaajna su dva

Dakako da je veoma simptomatino, simboliki i faktografski da jedan od prvih zvaninih osmanskih namjesnika Bosne Isa-beg Isakovi, sin Ishak-bega Kraljevia sin kraljice-majke Katarije Kosaa, od svih objekata koje je mogao podii, odabrao da najprije podigne musafirhanu/zaviju/tekiju. U svakom sluaju, ono to historija ne spori jeste injenica da su u predstavljanju islama Bosni i Hercegovini i vice versa, dervii imali, usuujemo se rei, presudnu ulogu; kao vjernici - svojom pobonou i dosljednom primjenom vjerskih propisa, kao humanisti - svojom solidarnou i pomaganjem drugih, i kao vojnici - svojom hrabrou i odlunou.
krasnom kaligrafijom (Handi, 1943, str. 7-12). Od tog vremena ovaj objekat se spominje samo kao tekija.6 Dakako da je veoma simptomatino, simboliki i faktografski da jedan od prvih zvaninih osmanskih namjesnika Bosne Isa-beg Isakovi, sin Ishakbega Kraljevia sin kraljice-majke Katarije Kosaa, od svih objekata koje je mogao podii, odabrao da najprije podigne musafirhanu/zaviju/tekiju. U svakom sluaju, ono to historija ne spori jeste injenica da su u predstavljanju islama Bosni i Hercegovini i vice versa, dervii imali, usuujemo se rei, presudnu ulogu; kao vjernici - svojom pobonou i dosljednom primjenom vjerskih propisa, kao humanisti svojom solidarnou i pomaganjem drugih, i kao vojnici - svojom hrabrou i odlunou. Uz mnoge tekije postojale su musafirhane i imareti, to je
dokumenta. Prvi se odnosi na mogunost posjete Isa-bega Dubrovniku i datiran je sa 16. augustom 1452. godine. Tada su Dubrovani po prvi puta zabiljeili njegovo puno ime, sa imenom njegovog oca, kao i porodino ime:Isabech Isachovich Cranusich. Drugi dokument datira od 1. februara 1454. godine, u kome vojvoda Isa-beg izdaje u Skoplju dokument u kome trai da, izmeu ostalih, knezovi Hamza i Dobroslav pomau i tite Franka kada bi doao u trgovinu u Zemlju Pavlovia ili Hercegovu zemlju. Posljednji put Isa-beg se u pisanim dokumentima spominje 8. februara 1470. godine. Ne zna se kada je umro, niti mjesto na kome je ukopan. U haremu Careve damije u Sarajevu, tano iza njenog mihraba, nalazi se jedan nedatiran nian velikih dimenzija koji se u narodnoj tradiciji vee za Isabega (Mujezinovi, 1974, str. 24). 2 U njoj se izmeu ostalog kae da se ova Isabegova zadubina sastoji od tri kue, jedne tale, jednog ograenog dvorita i ostalog to je potrebno. Prema zakladnici ove su zgrade sluile kao konaite i tekija siromanim muslimanima, uenicima, sejjidima, ratnicima, putnicima namjernicima. Tu se kuhala i besplatno dijelila hrana putnicima i slubenicima konaita, a viak hrane je dijeljen siromanoj djeci Sarajeva. Gosti su imali pravo na hranu samo

tri dana. Prepis ove vakufname nalazi se u Sidilu sarajevskog kadije iz godine 1838 (1254. hidretske) u Gazihusref-begovoj biblioteci, br. 77, str. 51-52 i prevod u Prilozima II, Sarajevo 1951, str. 7-29. Originalna vakufnama se nalazila u rukama Mustaj-bega Fadilpaia, a nakon to ju je posudio Kosti Hofmanu, izgubio joj se svaki trag. Do danas se sauvalo nekoliko prepisa za koje H. abanovi smatra da nisu korektni i da je gore navedeni iz Sidila sarajevskog kadije najbolji. 3 Mula Mustafa Baeskija u svojoj Kronici kae da je 1780. (1191. hidretske) godine iz Carigrada u Sarajevo doao mevlevijski ejh Osmandede i sa sobom donio isprave na osnovi kojih bi uspostavio i pronaao Isa-begov vakuf. Baeskija kae da je lino on pregledao Isa-begovu vakufnamu i da u njoj nije naao ni spomena o tekiji, kalderijskoj, mevlevijskoj ili nekoj drugoj. I zaista, te godine ona nije ni obnovljena, nego tek dvije godine kasnije (Mujezinovi, str 246). 4 Umro 1650 (1060. hidretske) godine. Na njegovom nianu, koji se nalazi u groblju kod Sinanove tekije, napisano je da je on sagradio Mevlevijsku tekiju (Mujezinovi, str. 246.). 5 Na obali rijeke Miljacke, na mjestu poput raja nalazi se vakuf tekija Delaludin Rumija (zaetnik I osniva mevleviskog reda). Tekija ima simahanu (prostor za obavljanje dervikih obreda), mejdan odaju (gdje se dervii sastaju na razgovor izvan obreda), sedamdeset do osamdeset sobica za siromahe, mahvil za mutribe (balkon za one koji pjevaju i sviraju), imaret (kuhinju) i trpezariju. ejh ove tekije je uen ovjek. 6 Prema popisu Islamske zajednice iz 1930. godine u Sarajevu su uz Isa-begovu tekiju postojale sljedee tekije: -S  kender-paina tekija, halvetijsko-nakibendijskog reda, sagraena oko 1500. godine, na lijevoj obali Miljacke, -H  adim Ali-paina - Gazilerska tekija, kadirijskog reda. Nalazila se na prostoru gdje je dananji Higijenski zavod. Naziv gazilerska dobila je jer je bila na putu koji se zvao Gaziler yolu (Put gazija). Ova tekija se smatra jednom od najstarijih tekija u Sarajevu, -S  ilahdi Mustafa-paina - Hadi Sinanova tekija u mahali Kadi Bali efendije ispred Sara Alije damije, -B  istrigina tekija hanikah iji je osniva Ibrahim Bistrigi, glasoviti ejh halvetijskog reda, -K  aimi-babina tekija koja predstavlja njegovu porodinu kuu koju je uvakufio za tekiju. Nalazila se nie od mosta umurije na desnoj obali Miljacke. Prvi put je stradala u poaru 1677. godine, potom ju je obnovio sarajevskoi kadija Zihnija 1762. godine. Totalno je izgorjela 1879. godine, -J  edilerska tekija, nakibendijskog reda, osnovao ju je 1879. godine Sejfullah Iblizovi a formirala se postupno. U poetku je bila samo prostorija za uvara Turbeta sedam brae. Postojala je sve do 1937.godine, kada je sruena i na tom prostoru podignuta stambena zgrada okadi vakufa u Bistriku, -N  akibendijska tekija na Mlinima u kojoj se zikr obavlja po mevlevijskom usulu, -F  adil-paina tekija u Donjoj Vogoi, koju je osnovao poznati divanski pjesnik i sufija Fadilpaa erifizade (erifovi), -T  urnadedina tekija kod ekrine damije i -G  azi Husrev-begov hanikah.

36

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

EJH PRVI MEU JEDNAKIMA, DUHOVNI VODI I UITELJ

Ebu Ali ed-Dekkak je rekao: ovjek ne moe slijediti sufijski put bez ejha, jer je to put koji vodi kroz skriveno (gajb), ili kroz skriveno skrivenoga (gajbu-l-gajb). Ako stablo nikne samo, a da ga niko ne zasadi, njegovi plodovi se ne mogu koristiti, makar i izlistalo. tavie, ono moda nikada nee ni dati ploda. Vidi, o brate, da je i kod apsolutnog prvaka poslanika 9, u pitanju objave, Dibril, a.s., bio posrednik izmeu njega i Uzvienog Allaha, pa e na osnovu toga spoznati da je prihvatanje ejha nunost i da dervi bez toga ne moe.

ejh je osoba koja posjeduje potpuno znanje i osobno iskustvo duhovnog putovanja, pohvalne i prijekora vrijedne osobine (akhlaq-i razilah i akhlaq-i hamidah), njihove karakteristike (khawas) i njihove uinke (tathirat). Morao bi biti u stanju razlikovati nijanse, odnosno fina podruja u kojima se dobre i loe osobine to jest postupci preklapaju, te za svakog svog dervia imati nain, plan i preporuke za otklanjanje loih i stjecanje dobrih osobina. Mora biti svjestan, znati i pratiti razvoj tih osobina i ponaanja kako u pozitivnom tako i u negativnom smjeru. Mora poznavati zamke i pokvarenosti nefsa (nafs) i ejtana, te imati intuitivno osjetilo o osjeaj za melekansko, te naroito vano biti u stanju razluiti ta emu pripada. Stoga je neophodno da ejhul-tarikat bude kvalificiran u domenu tarikata i tesavvufa, ali nipoto samo knjiki, nego iskljuivo iskustveno, jer e u protivnom nanijeti vie tete nego koristi. ejhul-Ekber Ibn Arabi u najkraem u samo tri take rezimira karakteristike ejhul-kamila slijedeim rijeima: 1. mora imati din poslanika; 2. oboljenja due mora dijagnosticirati i lijeiti poput lijenika; te 3. mora vladati, upravljati i kontrolirati poput sultana. Naime, 1. ejh mora posjedovati znanje o vjeri naueno iz knjiga, ali i iz druenja sa ulema-i muhakkikin (ulama-i muhaqqiqin), te osobnim prakticiranjem; 2. mora biti namjesnik halifa (khalifah) ejhul-kamila (shaykh-i Kamil) sa potpunom, ispravnom i neprekinutom silsilom (silsilah); 3. mora biti ispravan i poboan. 4. mora biti dervi, naime odreeno vrijeme provesti u hizmetu ejhu. 5. mora uivati ugled ljudi od znanja (ulama); 6. druenje s njim (suhbat, sohbet) kod dervia mora pobuditi elju za buduim svijetom (akhirat) i ljubavlju prema Gospodaru, Svemoguem i svemu to je On! stvorio, a umanjivati ljubav prema ovom svijetu i njegovim primamljivostima. 7. on osobno i njegovi dervii moraju se pokoravati eriatu (shariah); 8. ne smije imati ni trun pohlepe ni elje za ovosvjetovnim stvarima i koristima; 9. mora neprestalno biti u zikru i ibadetu, te 10. ne smije ostaviti svoga dervia bez kontrole i pomoi, nego mu u svakom trenutku biti pri ruci i od pomoi, odnosei se prema svakome u skladu sa njihovim respektivnim mogunostima. Samo onaj

u kojemu su sjedinjene sve ove osobine jeste ejh, te su druenje s njim i hizmet njemu neprocjenjiva riznica. Napominjemo da kod i od ejhova ne treba traiti uda keramete, te dokaze o kefu (kashf), naime uvidu u nevodljivo, jer ove dvije stvari uope nemaju nikakve veze sa ejhlukom.

Moe li se murid-i kjamil nai u ovom vremenu? Znati nai muridi - kjamila je teka ali i vrlo vrijedna stvar. Ko ovako kae, donekle je tano i objektivno ali ako bude razmiljao i stvarno se predao Allahu, nee biti problema. U protivnom ne reci nema murida, nego nisi se pripremio i ne postoji elja u tebi da ga pronae. Ako si pripreman i na rijei istinit, Allah nee ostaviti tebe, iskrenog roba na ovom putu, a da ti ne udovolji. Bude li ga iskreno traio vidjet e da ti je blizu i gotovo te za ruku dri. Moe se upitati - kako u ga prepoznati kad na sebi nema nikakvih znakova? On ima na sebi znakove, ali ti dobro sluaj, a ja u ti kazati tri glavna znaka za raspoznavanje:1) U vrijeme kada mu pristupi, momentalno e ti brige otpasti, pojavit e ti se ljubav za razgovor, tako da nee poeljeti da napusti njegovo drutvo. 2) Rijei koje su mu kao biser, i svaka njegova rije e u tebi poveati ljubav prema njemu. 3) Ko god mu ode na razgovor, eli da ga u ruku poljubi, a da mu on dovu uini. Ko bude imao ova tri znaka pri sebi, vidjet e se da ima po svemu hazreti Pejgamberovo ponaanje. Ako u nekog vidi ova tri znaka, bez predomiljanja i zastajkivanja budi mu teslim. Budi mu sasvim pokoran i pred njim umrtvi sve svoje osjete, predaj mu se kao mejit gasalu. ini kako ti on kae, sve njegove zapovijedi izvravaj, hizmet mu ini, a uz sve to, smatraj se poaenim da si mu na slubi. Jo neto vrlo vano. Ima ljudi kojima je ostao neki dergah od njihovih predaka, pa po naslijeu i oni ga odravaju i ele postii (ustolieno ejhovsko mjesto u tekiji i mihrabu), na svoj nain. Oni se obuku u kisbet ehlullaha i ue neke risale iz tesavvufa, te se tako pokazuju kao zreli arifi. Oni izlaze meu narod i kau - Mi smo ejhovi. Svijet upuuju i irad ine, a i neznaju ta je to irad. Oni nemaju pravih znakova na sebi. Ovakvi su oravi, a i oni koji ih slijede su oravi. Dvojica slijepaca ne mogu ii na put. Bojati se da se oba ne strovale. kae Sejjid ejh Mehmed

BEHAR 95

37

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Nuri emsuddin Nakibendi (k.s.), petnaesti potomak kaderijskog pira, hazreti Abadul-Kadira Gejlanija (k.s.) u prijevodu ejh Fejzullah-efendije Hadibajria i po zapisu ejh Omera Bukurevia. Dervi treba imati samo jednog ejha, a nikako dva (ili vie), jer je sufijski put zasnovan na istoj jednoi (tevhidu). ejh Muhjiddin Ibn Arabi, u 181. poglavlju Mekkanskih otkrovenja,kae: Znaj da derviu nije doputeno uzimati vie od jednog ejha, jer e mu to biti od vee pomoi u tarikatu. Mi jo nismo vidjeli da je imao uspjeha dervi koji je (istovremeno) imao dva ej-

ha. I kao to nije dato da u svijetu postoje dva Boga niti da osoba zaduena vjerskim zaduenjima slijedi dvojicu poslanika, niti da ena ima dva mua, tako nije dato ni da dervi ima dva ejha. Ovo vai za dervia koji se vee za ejha sa namjerom da slijedi tarikat, a ako se ne vee za njega, ve se sa njim sastaje samo radi bereketa, u tom sluaju mu nema zapreke da se (pored svoga) sastaje sa bilo kojim drugim ejhom. Tekijska hijerarhija podrazumijeva jo nekoliko funkcija razvrstanih po vertikalnoj i horizontalnoj osi, pri emu prvoj pripadaju vekili i rehberi, a horizontalnoj kahvedi-baa, mejdan nakib, halaka reis...

38

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

DUHOVNO VITETVO
Djelo Futu 9wwat-na 9mah-yi sulta 9n ;, Mawl9 an9 a Kam9 al al-D ;n Husayn W9 aiz K9 ashif ; Sabziw9 ar ;ja (p. 910./1504.-1505.), jedno je od najznaajnijih svjedoanstava uvjeta Duhovnog vitetva u Iranu kasnog Srednjeg vijeka. Ista naela, ili ako je drae pravila, vrijede i za svakog dervia koji se iskreno posveti traganju za vlastitim duhovnim napretkom i potpunou. Stoga emo ova bezvremena pravila lijepog ponaanja ovdje donijeti u cjelini.

O (U VEZI SA) PRAVILIMA PONAANJA LJUDI PUTA (TARIKATA) Znaj da su ueni ljudi rekli da je ukupnost (njihovoga) popravka njihovo pravilo ponaanja.1 Plemeniti Poslanik je rekao, (Allah, Uzvieni, poduio me ponaanju; On me je poduio dobro.) rekao je Al, (Plemenitost je u milostivosti i ponaanju, ne u porijeklu i srodstvu.) Prenosi se da je Ima 9m Jafar rekao, (Postoje pravila za svako vrijeme, pravila za svaku situaciju i pravila za svako mjesto.) Prema tome, ko god se pridrava pravila ponaanja dosee razinu junakog, mukog dostojanstva. Autor djela Had ;qat al-haq ;qah (Baa Istine) pie da je drutveno ponaanje i odnosi rezultat pravila ispravnoga ponaanja. Dobro ponaanje proizvod je potovanja, a potovanje je proizvod sutine, biti (safwat). Sutina je proizvod srca, srce je riznica uma, inteligencije, a inteligencija je riznica unutarnje promiljenosti. Unutarnja promiljenost riznica je duhovne spoznaje, a duhovna spoznaja je jedna od boanskih tajni. Reeno je da je dobro izvanjsko ponaanje znak dobroga unutarnjeg ponaanja. dervii kau, (Kieno ponaanje je izvanjska i unutarnja otmjenost, prefinjenost, uglaenost), to jest, njihovo proiavanje. Ko god dosegne bilo to postie to samo ispravnim ponaanjem. O (U VEZI SA) PRAVILIMA PONAANJA KOJA LJUDI PUTA NAMEU SAMI SEBI; UVANJE SRCA I SEDAM LANOVA OIJU, UIJU, JEZIKA, RUKU, STOMAKA, STIDNIH DIJELOVA I STOPALA Ako te pitaju: Na koji nain se uva srce? Reci: Sprjeavanjem njegovoga lutanja i prekoraenja, a oni se zainju u zavisti, uobraenosti, licemjerju, nemaru, tatini, krtosti, pohlepi i tome slinim stvarima. Isto tako, odravanjem ogledala svoga srca istim i blistavim politurom neprekidnog sjeanja i spominjanja Boga. To znai istiti ovo molitvite metlom oienja kako bi mogao pogledati i vidjeti Njegova upojavljenja u svoj njihovoj ljepoti. Ako te pitaju: Koliko je pravila ponaanja oka? Reci: Dva; Najprije otvarati ga samo zarad pogledanja na etiri stvari, i drugo, zatvarati ga pred etiri stvari.

Ako te pitaju: Koje su etiri stvari koje oko treba vidjeti? Reci: 1. M  ora ih otvoriti kako bi vidio put kojim gazi kako bi znao gdje spustiti svoju nogu, a gdje ne. 2. M  ora ih otvoriti kako bi porazmislio o nebeskim i zemaljskim domenima, jer Allah, Uzvieni, kae, Zato ne pogledaju u carstvo nebesa i Zemlje (7:185). 3. M  ora ih otvoriti prema moralnim podukama kako bi se njima okoristio, jer Allah, Uzvieni, kae, U tome je doista pouka za pronicljive! (3:13, 24:44). 4.  Mora ih otvoriti kako bi posvjedoio udesima Boijega stvaranja i udima Njegovih bezgraninih izuma. U svakome atomu svijeta jasan je dokaz i znak Boijega Jedinstva, samo ako se proue okom dubokog promiljanja. Ako te pitaju: Koje su to etiri stvari pred kojima oi treba zatvarati? Reci: 1.  Ne bi trebalo gledati u vanjtinu ljudsku izvan doputenih ogranienja.2 U protivnom, to je otrovna strijela u srce ispaljena rukom ejtanovom. 2. T  rebalo bi zatvarati oi pred lijepih likova s pohotom. Ali, ako neko, istoga srca, to i ini, divei im se kao udima Allahovog stvaranja, onda u tome nema nita pogreno. 3.  Ne bi se smjelo uoavati pogrjeke drugih, jer nema tee niti gore grjeke od posmatranja grjeaka drugih. 4. N  e bi se smjelo s prijezirom gledati na ostale muslimane, niti bi trebalo omalovaavati bilo koga, jer svako na pragu Vjenoga lien je i mogunosti propasti. Ako te pitaju: Koliko je pravila uha? Reci: Dva. 1. Trebalo bi ih otvarati za tri stvari 2. Trebalo bi ih uvati od tri stvari. Ako te pitaju: Koje su tri stvari koje bi trebalo sluati i uti? Reci: 1. Rijei Boije 2. Predaje Plemenitog Poslanika i njegovoga potomstva 3. R  ijei duhovnih vodia i mudrih ljudi kako bi sakupio i nakupio opskrbu za budui svijet i vjeni blagoslov. Ako te pitaju: Koje su to tri stvari od kojih bi trebalo uvati ui? Reci:

BEHAR 95

39

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

1. Obmanjujue i nevjernike rasprave 2. Besmislice, neist govor i beskoristan razgovor 3. K  levete, lane optube i ogovaranje muslimana, jer i za sluatelja takvih rijei reeno je da je sauesnik u pakosti i teti. Ako te pitaju: Koja su pravila ponaanja za jezik? Reci: Govoriti o est stvari i utjeti o osam stvari. Ako te pitaju: Kojih je to est stvari o kojima bi trebalo govoriti? Reci: 1. U  enje Kurana koji je Rije Boija i utoite od prokletog ejtana 2. S  jeanje i spominjanje Boga, koje glaa i isti srca 3. R  ijei Poslanika, Imama i vjerskih uenjaka koji upuuju ljude 4. V  jerske zakone i pravila, jer vjera i napredak u ovome svijetu jesu preko njih 5. P  ovremeno rei ono to se u srcu taji 6.  Govoriti kako bi zli vladar bio zbaen s vlasti, obespravljeni dobili zadovoljtinu, a ugnjeteni se okoristili. Ako te pitaju: Kojih je osam stvari koje jezik ne bi trebao izgovoriti? Reci: 1. Lai, jer laljivac je neprijatelj Boiji 2. K  renje obeanja, jer to je osobina licemjera 3. K  levete i lane optube, jer to su djela raskalanih 4. Z  avjere, neprijateljstva i traenje pogrjeaka kod drugih jer to podstie ejtana 5. S  amohvale i samovelianja, jer to su dokazi tatine i pobune 6. Psovanje sluga i potinjenih, jer to je djelo tiranina 7. P  roklinjanje i moljenje za zlo drugima, jer to oduzima sjaj srcu i dui 8.  ale priati, lakrdijati, izrugivati se i podsmjehivati se, jer to uzrokuje mnogo tuge. Ako te pitaju: Koliko ima pravila ponaanja ruku? Reci: Pet. 1. Njena zarada mora biti halal 2. Ne bi smjela povrijediti nikoga 3. Ne bi se trebala laati zabranjenih stvari 4. Ne bi trebala iznevjeriti niti pronevjeriti povjerene stvari 5. Trebala bi pisati samo stvari koje jezik smije izgovoriti. Ako te pitaju: Koje je pravilo za stomak? Reci: Da se dri istim od nedoputenih i sumnjivih stvari. Ako te pitaju: Koje je pravilo za stidne dijelove? Reci: Da se uvaju od nedoputenog. Ako te pitaju: Koja su pravila ponaanja za noge? Reci: Dva su. Prvo, da idu na tri mjesta; drugo, da izbjegavaju tri mjesta. Ako te pitaju: Koja su tri mjesta na koja bi noge trebale ii? Reci: 1. Damije i blagoslovljena mjesta 2. Trebale bi uriti obaviti posjete mezarjima i ljudima 3. T  rebale bi ispravljati grijehe, posjeivati bolesne, oslobaati od tiranije, i stvari tome sline.

Ako te pitaju: Koja su to tri mjesta koja bi noge trebale izbjegavati? Reci: 1.  Kue zlih vladara i onih koji ive na nedoputen nain, osim kada je neophodno 2. Mjesta koja ne prilie, poput kockarnica i gostionica 3.  Ni u emu ne prelaziti granice doputenoga, da se ne bi uinilo nita neprilino i neprikladno. O (U VEZI SA) PRAVILIMA PONAANJA DERVIA UVARA TEKIJE Znaj da je svaka tekija (tak ;yah) okupljalite putnika i susjeda. Stoga, dervi mora posjedovati odreene, osobite, vie osobine kako njegovo skrbnitvo ne bi postalo upitno. Ako (te kao) dervia pitaju, Kakvo je to mjesto na kojem se nalazi? Treba odgovoriti, Mjesto je, Umri prije smrti. Ako te pitaju: ta to znai? Reci: Biti spreman na vratima smrti i ne biti siguran ni (da e udahnuti slijedei) dah. To znai, neprestano se sjeati smrti i pripremati opskrbu za putovanje na budui svijet, jer rekao je Poslanik, Pojaajte

40

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

podsjeanje na ruitelja i unititelja zadovoljstava; to jest, esto se sjeaj smrti koja unitava zemaljska zadovoljstva i u tvome srcu hladi ljubav prema svijetu. Ako te pitaju: ta je plod tekije? Reci: vid pobonih. Ako te pitaju: ta je svrha tekije? Reci: Hizmet siromasima. Ako te pitaju: ta je kibla tekije? Reci: Srca. Ako te pitaju: ta su vrata tekije? Reci: Ulazak u potrebu. Ako te pitaju: Koje je poasno mjesto u tekiji? Reci: Onoga (svakoga) ko ispravno sjedi. Ako te pitaju: ta je srce tekije? Reci: prostirka na kojoj se jede. Ako te pitaju: ta je svjetlost tekije? Reci: Lampa. Ako te pitaju: ta je ast tekije? Reci: istoa i istota. Ako te pitaju: ta znae slova (harf) tekije (tak ;yah = T, K, Y, H)? Reci: T (Ta 9) je za povjerenje (tawakkul), to jest, tekijedar mora biti pouzdan. Ka 9f (K) je za dareljivost (karam); to jest, tekijedar mora biti velikoduan. Ya 9 (Y) je za iskrenost (yakrang ;); to jest, tekijedar mora biti iskren, a nipoto nemaran. Ha 9 (H) je za suosjeajnost i drueljubivost (hawa 9daa 9r ;); to jest, uvar tekije mora podravati dervie i putnike, voljeti siromahe srcem i duom da bi bio spreman za slubu. Ako te pitaju: Koliko je pravila kojih se dervi mora pridravati? Reci: Dvanaest, 1. Pokazivati skromnost 2. Sa prijateljima ljubazno govoriti 3. Biti veseo i nasmijeen 4. Padati na seddu 5. N  e raspitivati se o poslovima putnika prije nego isteknu tri dana 6. V  elikoduno opratati i prikrivati makar i stotinu loih djela koje putnik uini u tri dana 7. I  znositi sve to moe na prostirku za jelo tri dana, jer (malo je Bogu, Uzvienom, mnogo) 8. B  iti paljiv prema putnicima srcem i duom, i ne ograniavati im nita 9. Govoriti o naelima i pravilima Puta 10. B  iti ljubazan i drutven, a ne biti mrzovoljan i sumoran prema derviima 11. Prikrivati mahane i manjkavosti drugova 12. Ne prigovarati kad oni lea okrenu (odu). O (U VEZI SA) PRAVILIMA PONAANJA PRI ULASKU U TEKIJU Znaj da gdje god da se dervi nae, odmah se treba raspitati kod stanovnika toga mjesta i uputiti se prema mjestu na kojem se skupljaju dervii i njemu slinih duhovni tragatelji. Po ulasku u tekiju siromaha, mora povesti rauna o nekolicini stvari kako bi njeni stanovnici znali da je jedan od opasanih i da je hizmear siromaha. Ako te pitaju: Koliko je pravila o ulasku u tekiju? Reci: Tri; prvo, mora biti pod abdestom; drugo, prag mora prekoraiti najprije desnom nogom; tree, mora rei, U Ime Allaha, sa Allahom i sa ljudima Allahovog Poslanika. Ako te pitaju: Koliko je preporuenih stvari i djela pri ulasku u tekiju? Reci: Dvije; 1.  Pri ulasku trebalo bi izgovoriti dovu (dua), O Allahu! Oprosti mi moje grijehe i pokrij moje nedostatke i otvori kapije Tvoje milosti meni, O Najmilostiviji Milosnie! 2.  Trebao bi pitati gdje moe i na pokazanom mjestu obaviti dva rekata dobrovoljnog namaza. Ako to nije mogue, trebao bi hvaliti Boga, tri puta, na slijedei nain, Slava Allahu! Hvala Allahu!Nema boanstva osim Allaha; Allah je Najvei! Nema snage i nema moi osim (sa Allahovom) Allahove! Ako te pitaju: Kako se pokazuje potovanje pri ulasku u tekiju? Reci: Ako ima bilo kakvu otricu (vrh strijele) u svojim stvarima, treba je usmjeriti prema sebi a ne prema tekiji. Ako te pitaju: ta to oznaava? Reci: To oznaava da je on zabo vrh strijele ozbiljnog traganja u sebe. Ako te pitaju: Koliko je osnovnih stvari pri ulasku u tekiju? Reci: Osam; 1.  Nazvati selam ovim rijeima, Selam neka je na vas, O ljudi opasani i duhovni vitezovi, i neka je Allahova milost i blagoslov na vas 2. Uiniti seddu skrueno i pokorno 3. Rukovati se sa skupom 4. Uiniti dovu (dua) 5. Pitati za mjesto na koje e sjesti 6. Uiniti seddu u znak zahvalnosti 7. Pitati za cijenu (svoga boravka) 8. Sjesti i sjediti gdje god da mu se pokae. Ako te pitaju: ta je neophodno pri ulasku u tekiju? Reci: Pokazati znake posveenosti i odanosti. Ako te pitaju: ta su znaci posveenosti i odanosti? Reci: Ne prilaziti duhovnom vodiu bez dara ili blagoslovljenog poklona (tabarruk), ta god da je to. Ako te pitaju: Ulazi li u tekiju najprije nogom ili glavom? Reci: Ja u tekiju ulazim i bez glave i bez nogu, nego s iskrenou i istotom. Ako te pitaju: Koji je razlog tvoga dolaska? Reci: Potreba. Ako te pitaju: ta trai? Reci: Ljubaznost i istinoljubivost. Ako te pitaju: Da li je tekija nala tebe ili si ti naao tekiju? Reci: Tekija je nala mena, a ja traim gospodara tekije.

BEHAR 95

41

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Ako te pitaju: Koliko je obaveznih stvari o kojima u tekiji mora voditi rauna? Reci: etiri. Ako te pitaju: Koje su to etiri stvari? Reci: prvo, ui s potovanjem; drugo, sjediti dostojanstveno; tree, govoriti mudro; etvrto, ustati radi hizmeta. O (U VEZI SA) PRAVILIMA SJEDENJA Znaj da su ovo pravila lijepog ponaanja pri sjedenju o kojima treba voditi rauna. U vezi s tim Allah, Uzvieni, kae, O vjernici, kada vam se kae, Napravite mjesta na mjestima za sjedenje! vi napravite (58:11). Meutim, duhovni vodi sjedi na jedan nain, a uenik na drugi. Ako te pitaju: koliko je pravila sjedenja za duhovnog vodia? Reci: Ako sjedi na postekiji, jedno je obavezno, a tri su sunnet Allahovog Poslanika, kako smo ranije opisali. Ako ne sjedi na postekiji, onda mora voditi rauna o etiri pravila, 1.  Treba sjediti licem okrenut prema kibli, jer je Poslanik rekao, Najbolji od skupine lice okreu prema kibli! 2. Treba sjediti na koljenima, kao to to ini u namazu. 3. Ne bi trebao naglo pogledati ni lijevo ni desno. 4. Ne bi trebao naputati skup osim u prijekoj potrebi. Ako te pitaju: Koliko je pravila sjedenja za posveenike Puta? Reci: Osam; 1. Oni trebaju sjediti gdje god im se kae. 2. Ne trebaju gledati ni gore, ni dolje, ni lijevo, ni desno. 3. Ne trebaju podizati svoje glave osim ako im se obrati. 4. Ako je u skupu neko vrlo lijep, ne bi trebali buljiti u nj. 5. Trebaju skrueno sjediti na svojim koljenima. 6. Ne bi trebali ustajati i sjedati preesto. 7.  Ne bi se trebali vrijeati zbog dodijeljenog mjesta za sjedenje, jer rekli su veliki, ast mjesta je s onim koji na njemu boravi. ovjek treba biti takav da mjesto s njim stekle poast, a ne on od mjesta. 8. Ne bi se trebali udruivati u skupine, ni gomilati. Ako te pitaju: Gdje ti sjedi? Reci: Na podu ibadeta i na ilimu hizmeta. Ako te pitaju: Zato sjedi? Reci: Da bih vidio. Ako te pitaju: ta ustajanje i sjedanje oznaava? Reci: Oni oznaavaju da najprije ustaje radi hizmeta, da bi potom mogao sjesti s potovanjem. O (U VEZI SA) PRAVILIMA PONAANJA HIZMEARA Znaj da je biti hizmear dervia poaen poloaj. Allah, Uzvieni, je nekome odredio da ini hizmet i potuj svakoga ko hizmet ini pobonoj osobi. Ako neki siromah hizmeti grupu dervia zabavljenih djelima Boijim, Allah, Uzvieni, e mu osigurati nagradu jednaku njihovim nagradama. Neki su rekli da je njegova nagrada ravna njihovome udjelu. Prenosi se da je Poslanik rekao, Hizmear je pod Allahovom zatitom dokle god je on u slubi vjernika. U Psalmima (Zeburu) zapisano je da je Allah, Uzvieni, rekao Davu 9du, O Davu 9de, ako vidi nekoga da trai Mene, budi njegov hizmear. Iz ovoga uvoda oevidno je da hizmet nosi dobru sreu. Ako te pitaju: Od koga potjee hizmet? Reci: Od Debraila. Ako te pitaju: ta je dokaz za to? Reci: Navode se tri razloga, 1.  Kada je Adem doao na ovaj svijet, Debrail mu je hizmetio. 2.  Kada se majka Isaova u Jeruzalemu povukla u osamu i obukla isposniku odjeu, Allah, Uzvieni, je slao Debraila da joj hizmeti. Spomenuto je u Kuranu asnom da, kad god ju je Zekerija posjeivao, kraj nje je viao svjee ubrano voe. Pitao je, O Merjem, odakle ti ovo? (3:37), a ona bi odgovarala, Od Allaha je Doista, Allah opskrbljuje koga hoe bez rauna ikakva. (3:37). 3.  Debrail je hizmetio porodicu Poslanikovu ukljuujui i njihanje kolijevke Ima 9ma Husejna. Hizmeareva je dunost initi sve to se od njega trai iskreno i u istoti kao djelo vjere i istinoljubivosti. Meutim, on ima etiri osnovna zadatka, 1. Metenje 2. Kuhanje 3. Pranje odjee 4. Pranje tanjira i sudova. Pri izvrenju svakoga od ovih zadataka mora slijediti odreena pravila. Ako te pitaju: Koliko je pravila metenja? Reci: Dvadeset; etiri su osnovna pravila, etiri su znak lijepoga ponaanja, etiri su temeljna, etiri su znak potovanja, a etiri su zahtjeva. Ako te pitaju: Koja su etiri osnovna pravila? Reci: 1. Mora biti obredno ist. 2. Mora rei, S Imenoma Allaha! 3. Mora uzeti metlu u ruke. 4. Licem mora potrati pod u znak poniznosti. Ako te pitaju: Kojih etiri su znak lijepoga ponaanja? Reci: 1. Mora traiti doputenja od duhovnoga vodia i brae 2. Puta da pone sa metenjem 3. Vodom treba poprskati pod. 4. Treba saekati dok tlo upije vodu. 5. Mesti treba u smjeru od duhovnog vodia. Ako te pitaju: Koja su etiri osnovna pravila? Reci: 1. Ne smije se dopustiti da metla poskakuje. 2. Mora biti tih metui. 3. Ne smije stajati na pometenu povrinu. 4. Ne smije razbacivati pometenu neistou. Ako te pitaju: Koja su etiri znaka potovanja? Reci: 1.  Vodu mora poprskati tako da ne poprska odjeu dervia. 2. M  jesta na kojima sjede dervii mora istiti rukama, nipoto metlom. 3. Mesti se mora iskljuivo prema sebi. 4. Metui, ne smije okretati lea derviima.

42

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Ako te pitaju: Koja su etiri zahtjeva? Reci: 1. Metlu treba drati u desnoj ruci. 2. N  e bi trebao izbjegavati mesti mjesta izvan dohvata pogleda. 3. K  ada zavri svoj posao trebao bi ui i izgovoriti prosjako velianje.3 4. N  akon toga, trebao bi otii na svoje mjesto i obaviti dva rekata dobovoljnog namaza Puta. Ako te pitaju: ta je glava metle? Reci: Istina. Ako te pitaju: ta je stopa metle? Reci: istota. Ako te pitaju: ta metla govori zemlji? Reci: Kae, Budi postojana da bi bila ista. Ako te pitaju: ta ruka govori metli? Reci: Kae, Ko god ima dostojanstven lik dri se blie ruci. Ako te pitaju: ta je tajna metenja? Reci: ienje odaje srca od praine privrenosti i neistoe viebotva i sumnje (nevjerice). Ako te pitaju: Koliko je pravila kuhanja? Reci: esnaest; etiri su vjerske obaveze, tri su dio Poslanikovog sunneta, pet je pravila lijepog ponaanja, a etiri su obavezne stvari. Ako te pitaju: Koje su to etiri vjerske obaveze? Reci: 9l) nain. 1.  Hrana mora biti pripremljena na doputen (hala 2. H  rana mora biti ista od svih obredno nedoputenih i zabranjenih stvari. 3.  Posude i ae moraju biti iste i slobodne od neistoa. 4. Z  a posude se mora koristiti ista voda; ne smije biti muljava i prljava. Ako te pitaju: Koja tri pravila pripadaju Poslanikovom sunnetu? Reci: 1. P  rije nego pone sa poslom, kuharu ruke moraju biti iste. 2. Poeti se mora S Imenom Boijim. 3.  ta god da se kuha pribor kojim se jelo dodiruje mora biti ist. Ako te pitaju: Kojih je pet pravila lijepog ponaanja? Reci: 1. Kuhinja mora biti ista od svake prljavtine i praine. 2. Posude i ae ne smiju se ostaviti bez nadzora. 3. N  osi i usta treba prekriti nekom tkaninom dok mijesi tijesto ili razvlai jufku. 4. Ne smije pljuvati u kuhinji. 5. Posude se ne smiju ostaviti nepokrivene. Ako te pitaju: Koje su to etiri obavezne stvari? Reci: 1. Mora znati kuhati, a so se mora dodavati tri puta. 2.  ta god se kuha mora se kuhati sa uputstvima, uz pristanak i uz potivanje savjeta starijih. 3. P  ri kuhanju se ne smije varati, niti smije sa hranom uiniti bilo ta to e proi nekanjeno od starijih. 4. K  ao hizmeara, odnosno posluitelja grupe, mora se postaviti kuharev pomonik. Ako te pitaju: Koliko je uvjeta za paljenje vatre? Reci: Osam; 1. Moraju se oprati ruke. 2. Mora se poeti S Imenom Allahovim. 3. N  e smije se staviti puno drveta u vatru dok se plamen ne rasplamsa. 4. U  drvcima za potpalu mora se napraviti upljina, inae e se vatra ugasiti. 5. Mora pripremiti jo drva prije nego prva vatra zgasne. 6. Ne smije dopustiti da se previe pepela nagomila. 7. S  agorjelo se mora iznijeti iz loita kako bi bilo vie prostora za gorivo. 8. M  ora povesti rauna da neistoa i pepeo ne padnu u posude i ae. Ako te pitaju: Koliko je pravila za pranje odjee? Reci: Sedam; 1. Odjea mora biti oprana do istog. 2. Mora se prati rukama kako se ne bi otetila. 3. O  djei starijih mora se dati prednost nad odjeom mlaih kako bi se do kraja ispunilo pravilo potovanja. 4. O  djea se mora rairiti radi suenja, i to na istom mjestu. 5. K  ada se osui, odjea se mora sloiti i odnijeti njenim vlasnicima. 6. N  e treba pretjerivati u upotrebi sapuna jer je to razbacivanje. 7. A  ko odjea koja pripada nekom derviu tokom pranja bude poderana, treba je zakrpiti ili zaiti, ako je mogue. Ako te pitaju: Koliko je pravila pranja posua i aa? Reci: etiri; 1. M  oraju se prati istom vodom. Ako je potrebno, voda se treba i zagrijati. 2. P  osue se mora prati unutar neke posude kako se pod ne bi pokvasio. 3. Nakon pranja, posue i pribor treba posuiti krpom. 4. Nakon pranja, posue treba odloiti na isto mjesto. Biljeke:
Pravila ponaanja (adab, mn. a9da9b). U naslovu se pojam koristi u mnoini, dok prva reenica glasi u jednini. Ope znaenje pojma sadrano je u lijepim osobinama, manirima i lijepom ponaanju. Odnosi se na formalni aspekt ponaanja. Wehr, u svome vrijednom djelu Arabic-English Dictionary, navodi, kultura, dobar odgoj, vaspitanje, socijalne vjetine. Pojam je dovoljno irok da obuhvati i humanitarne znanosti i literaturu. U kontekstu ovoga djela, obino znai nato kao pravila ponaanja i lijepog odgoja i vaspitanja, osobito onako kako to preporuuju neki derviki tarikati. 2 izvan doputenih ogranienja (na 9 mahram). U islamskom vjerozakonu, izvan doputenih ogranienja jesu osobe suprotnoga spola sa kojima brak nije mogu. Za mukarca, to je njegova majka, sestra, kerka, sestra njegove ene dok je jo uvijek u braku, ene njegove brae Budui da je brak zabranjen, s njima se moe druiti u porodici ili rodbini i u socijalnom smislu zatienom vezama rodbinstva. Meutim, sa drugim enama (sa kojima je brak doputen) mora biti kud-i-kamo oprezniji da ga njegovo ponaanje ne bi odvelo u pokvarenost i porok. 3 prosjako velianje; to jest, prosjak vie Allahu akbar! (Allah je Velik!)
1

BEHAR 95

43

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Evlije, sufije, ratnici, pjesnici

Dopustit emo sebi slobodu pa ustvrditi da se brzina kojom ljudi Bonjaci naroito zaboravljaju i zanemaruju svoje civilizacijsko, historijsko, tradicijsko i svako drugo naslijee, moe samo opisno oznaiti pojmom zastraujue. Tome su umnogome doprinijela periodina, redovna, sistemska i sistematska zatiranja svih tragova materijalne kulture bosanskih muslimana, od damija i tekija, do arhiva, biblioteka i institucija koje kao osnovni zadatak imaju sakupljanje i uvanje historijske grae, ali prije svih ljudi koji su znali i pamtili. Stoga je dokumentarna graa na koju se mogue osloniti pri istraivanju ak i onih linosti koje historija pamti po veini njihovih osobenosti, iznimno ograniena, da ne kaemo jedva postojea. Veina istraitelja prinuena je osloniti se gotovo iskljuivo, ako se izuzme nekolicina radova Hazima abanovia, Demala ehajia, Minke Memije i Lamije Hadiosmanovi, te nekih drugih na narodnu predaju sa svim njenim mahanama. Dostupna graa, s druge strane, osobito ona nastajala pod pritiskom politike, uveliko je optereena predrasudama i politikim utjecajima reima koji su hujali prostorima Bosne i Hercegovine, sujetama i ljubomorama ljudi, zlonamjernim i pakosnim tumaenjem i izvrtanjem injenica. Bosna i Hercegovina imala je, da se zadrimo samo na periodu osmanske vladavine, preko 400 tarihskih pjesnika vjerovatno najtee pjesnike discipline, ogroman broj divanskih pjesnika, znaajne prozne pisce, biografe i kroniare, znamenite politiare koji su vladali carstvima i sultanatima koji su se protezali preko polovine poznatog svijeta, vojne stratege i ratnike/junake iji se podvizi mogu porediti sa bilo kojim znakovito poznatijim, graditelje, znanstvenike, mufesire, ..., i povrh svih duhovne velikane (koji su sve navedeno bili u jednoj linosti), za koje vie niko ne zna. Ovim potonjim posvetit emo veliki dio teksta koji slijedi. Ovdje se neemo baviti fenomenologijom narodne predaje, koliko u njoj ima istine, a koliko mate narodnog pripovjedaa. Nesporna i neosporiva injenica jeste da se iste prie o kerametima, zaudnim junakim podvizima na jo zaudnijim udaljenostima, palim junacima koji su odbijali tijelom dotai zemlju dok ne dou do svoga odabranog mjesta, udesnim putovanjima u Mekku i iz Mekke... Ostavit emo to za neku drugu priliku. Radije bismo se bavili fenomenologijom zaborava kod Bonjaka, ali i to emo odgoditi za kasnije. U jednom (prvom) dijelu ovoga teksta bavit emo se predajom u mjeri koliko

Ah minel ak

44

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

se ona tie tradicije i vice versa, te mnotvom pozitivnih uinaka koje tradicija ima na svijest jednog naroda o samom sebi, kao i negativnim pogubnim uincima zaboravljanja i zanemarivanja vlastite prolosti, tradicije i naslijea, a ponovo podsjeajui se predaje koja se prenosi od Allahovog Poslanika Muhammeda da e Allah, Uzvieni, oprostiti svim ljudima osim izdajniku i samoubici. No, prije svega, nekoliko pojmovnih napomena. esto koriteni i zloupotrebljavani pojam keramet, jeste kao osobita milost Svemogueg Gospodara iskrenom i predanom robu i esto se manifestira odreenim nadnaravnim sposobnostima, otkrovenjima, utjecajima i mogunostima (kod Allahovih poslanika ova osobina naziva se mudizom), a oboje su, po definiciji neto to izlazi izvan okvira uobiajenoga; svrha joj je poziv dobru i srei, te potvrivanje istinitosti onoga koji tvrdi da je Boiji poslanik (u sluaju mudize), te obini smrtnik, ali Boiji odabranik (u sluaju kerameta) u skladu sa Kuranskim ajetom: I reci: Dola je istina, a nestalo je lai; la, zaista, nestaje!. Kuran napose, odnosno sve Allahove objave (kitabi i suhufi), predstavljaju osobitu mudizu respektivno Allahovog Poslanika Muhammeda (s.a.v.a.) i drugih Boijih poslanika. Kako ta spoznaja istinitosti poslanstva u hijeropovijesti ovjeanstva nikada nije bila dovoljna, Allah, Uzvieni, je Svoje vjesnike i poslanike darovao vanrednim sposobnostima koje su im sluile kao dokaz istinitosti plemenitoga cilja kojemu pozivaju, neposredno se suprostavljajui lai, obmani i vradbini. Nadalje, prihvatajui istinitost mudiza mnogi smatraju nunim negiranje mogunosti vanrednih sposobnosti kod drugih ljudi koji nisu Boiji vjesnici, svejednako poriui keramete evlija naroito odabranih i pobonih ljudi, Boijih prijatelja s jedne i vradbine (sihire) s druge strane. Keramet je svojevrstan odraz poslanikih mudiza u liku i djelu dobre, iskrene i pobone, osobe koja se dosljedno pridrava odreenog Vjerozakona (slijedi keramet sljedbenika i pripadnika ummeta Allahovog Poslanika Muhammeda (s.a.v.a.) samo je

esto koriteni i zloupotrebljavani pojam keramet, jeste kao osobita milost Svemogueg Gospodara iskrenom i predanom robu i esto se manifestira odreenim nadnaravnim sposobnostima, otkrovenjima, utjecajima i mogunostima (kod Allahovih poslanika ova osobina naziva se mudizom), a oboje su, po definiciji neto to izlazi izvan okvira uobiajenoga; svrha joj je poziv dobru i srei, te potvrivanje istinitosti onoga koji tvrdi da je Boiji poslanik (u sluaju mudize), te obini smrtnik, ali Boiji odabranik (u sluaju kerameta) u skladu sa Kuranskim ajetom: I reci: Dola je istina, a nestalo je lai; la, zaista, nestaje!.
blijedi odsjaj teko nabrojivog mnotva njegovih mudiza, te svojim postojanjem ustvari uvijek iznova potvruje istinitost postojanja Boga, Uzvienog, te Muhammedovog (s.a.v.a.), poslanstva, za to postoje brojne potvrde u Kuranu i sunnetu. Osim toga, razlika izmeu mudize i kerameta je i u tome to je poslanik obavezan pokazati mudizu zbog svoga poziva u sluaju da bi mu njegov narod povjerovao, nasuprot evliji koji nije duan pokazivati keramet, odnosno obavezan ga je prikrivati do otsutnog trenutka. Definirajui keramet, ejh Fejzulah Hadibajri kae, Keramet (je) poast koju dobiju neki Boiji prijatelji (evlije) kao dokaz ljudima. Najkonkretniji primjeri su poznavanje tajnih misli (havatir) i tajnovitih stvari (mugajjebat), sposobnost prolaenja preko vode, kroz vatru i kroz zrak (tajji zeman, tajji mekan). Iz mrtvila su proivljavali Abdul Kadir Gejlani (maku), Mulla Dami (koko) i Bajezid Bistami (mrava). No, zasigurno najvei keramet je, prema rijeima Bajezida Bistamija ...kada vidi nevjernika, Bogu dragome neposlunika, pa ga uzvieni Allah uputi na pravi put. Ovaj pone klanjati i istinski, iskreno, Bogu robovati. Tada primjeti kako je pokazao najvei keramet uspio je svoje loe ponaanje, svoje loe osobine, zamijeniti za dobre. Nema veega kerameta od toga. EVLIJE (DOBRI) MEZARI I TURBETA Evlije (awliya, jed. wali), kae ejh Fejzulah Hadibajri, (jesu) prijatelji Allaha, Uzvienog, ljudi poaeni nadahnuem, odabranici meu obinim ljudima vjernicima, po svojoj vidovitosti; dobri ovjek, bogougodnik, ije eventualno vidljivo udo nema veze ni sa kakvim arolijama, hipnozom ili sugestijom, ve stvarni in kao dar od Allaha, Uzvienog, a zove se keramet. Kako smo pojam keramet, ini nam se

Definirajui keramet, ejh Fejzulah Hadibajri kae, Keramet (je) poast koju dobiju neki Boiji prijatelji (evlije) kao dokaz ljudima. Najkonkretniji primjeri su poznavanje tajnih misli (havatir) i tajnovitih stvari (mugajjebat), sposobnost prolaenja preko vode, kroz vatru i kroz zrak (tajji zeman, tajji mekan). Iz mrtvila su proivljavali Abdul Kadir Gejlani (maku), Mulla Dami (koko) i Bajezid Bistami (mrava). No, zasigurno najvei keramet je, prema rijeima Bajezida Bistamija ...kada vidi nevjernika, Bogu dragome neposlunika, pa ga uzvieni Allah uputi na pravi put. Ovaj pone klanjati i istinski, iskreno, Bogu robovati. Tada primjeti kako je pokazao najvei keramet uspio je svoje loe ponaanje, svoje loe osobine, zamijeniti za dobre. Nema veega kerameta od toga.

BEHAR 95

45

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

dostatno pojasnili gornjim redovima, potrebno je u okvirima ovog pojmovnog osvrta, a u skladu sa predvienim prostorom panju posvetiti jo jednom pojmu koji se esto ispravno prevodi, ali pogreno tumai, a to je nadahnue ili ilham. U svome Tesavvufsko-tarikatskom rjeniku, ejh Hadibajri kae da je ilham nadahnue, od Allaha, Uzvienog, unutarnji osjeaj ta treba, a ta ne treba uiniti, ta je dobro, a ta ne (i ta je bolje od dva dobra, a ta gore od dva zla), ugodan

koju njih dvoje omoguuju; da se ustali u bogobojaznosti (at-Taqwa), a da omrzne razvrat koji dolazi preko razuma kao propadajue materije (al-Aql al-Hayulani). (Ibn Arab ;, Tafsir).
Preseljenjem posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda (s.a.v.a.), zavren je ciklus objave odnosno zakonodavnog poslanstva i vjerovjesnitva, te poinje ciklus zastupnitva (namjesnitva) koji se u literaturi obino naziva periodom velajeta, o kojemu Ibn

EVLIJE U STAROM SARAJEVU U ovom dijelu panju emo posvetiti samo popisu evlija i svetih mjesta (mjesta hodoaa) na podruju Sarajeva, jer bi za puko pobrajanje svih slinih mjesta u cijeloj Bosni i Hercegovini bilo potrebno puno vie prostora nego to ovdje imamo na raspolaganju. Osim toga itatelje emo uputiti na nekoliko autora radova i knjiga koji su se ovom temom bavili neuporedivo podrobnije. Prije svih spomenut emo Aliju Bejtia i njegov rad Jedno vienje sarajevskih evlija i njihovih mezarova kao kultnih mjesta, objavljen u Prilozima za orijentalnu filologiju Orijentalnog instituta u Sarajevu (POF, XXXI/1982., str. 112.113.), te Esmu Smailbegovi i Vlajka Palavestru koji su se bavili predajama o svetim ljudima i mjestima. Naravno tu su i neobjavljeni radovi Jasminka Mulaomerovia, koji je svetoj geografiji Bosne i Hercegovine dao hijeropovijesni okvir. Nekada poslije 1832. godine nastao je jedinstven dokument ini mi se da nikada prije ni poslije ovoga nismo naili na slian koji istovremeno predstavlja historiografski, hagiografski i dokumentarni materijal znaajan za izuavanje razliitih domena historije i drugih oblasti prostora na kojima smo poaeni da ivimo. Naime, radi se o poimeninom popisu evlija, sainjenom na turskom jeziku u kojemu se uz imena evlija, navodi i niz drugih znaajnih i zanimljivih podataka iz domena materijalne kulture i folklora. Ovaj dokumenat znaajan ne samo po svojoj jedinstvenosti kao izvor svoje vrste u Bosni i Hercegovini, nego i zbog toga to se temeljem njega moe stei uvid u kriterijalne osnove i strukturu linosti koje su stare Sarajlije smatrali i tovali kao evlije. Tu se navode imena osamdeset mukaraca i tri ene, te nekoliko neimenovanih (budui da na nianima mezara u kojima poivaju nema natpisa), podatke o ukupno 74 kultna mjesta gdje su muslimani iz Sarajeva palili svijee i ili na murad, te zalee (background) tih svetih osoba. Meu njima su 42 ejha i dervia, ulema-i zahirin (14), deseterica graditelja damija, trojica ratnika (ehida, orbadija, Murad-vojvoda i Abdullah Mu-

Nekada poslije 1832. godine nastao je jedinstven dokument ini mi se da nikada prije ni poslije ovoga nismo naili na slian koji istovremeno predstavlja historiografski, hagiografski i dokumentarni materijal znaajan za izuavanje razliitih domena historije i drugih oblasti prostora na kojima smo poaeni da ivimo. Naime, radi se o poimeninom popisu evlija, sainjenom na turskom jeziku u kojemu se uz imena evlija, navodi i niz drugih znaajnih i zanimljivih podataka iz domena materijalne kulture i folklora.
govor koji dolazi od strane Hakka (na uho due), te ga povezuje sa odreenim duhovnim stupnjem na sejr-i suluku (duhovnom putovanju). U poznatoj stupanjskoj podjeli na sedam razina odnosno vrsta due trei stupanj duhovno uznapredovale due naziva se duom nadahnutom(an-nafs almulhima) i spominje se u Kuranu asnom u suri ems, Arabi kae: Taj vid zastupnitva zasniva se na poslanstvu ali na njegovu unutarnjemu obzorju. Objanjavajui odnos duhovnog nosioca prijateljevanja (velajeta) i nosioca poslanstva (resaleta), a temeljem idealne naravi Boijega poslanika Davuda (a.s.), Ibn Arabi kae da govor o nunosti zahvalnosti na darivanoj egzistenciji ne podrazumijeva iskljuivo njen vanjski obzor ve implicitno unutarnje shvatanje; obaveza iskazivanja zahvalnosti Bogu na blagodati proistie iz blagodati koja je ovjeka uinila Boijim zastupnikom i to na nain pukoga odabira, ba kao to je Boija Volja putem pukoga odabira neke odredila poslanicima (rusul), a neke vjeronavjestiteljima (anbiya), te kae: Znaj da kao to se desilo izlijevanje Bitka na stvari putem odabira (ne putem zasluge) tako je i bivanje Boijim namjesnikom stvar odabira. I vjerovjesnitvo (nubuwwa) i poslanstvo (risala) i (uope) namjesnitvo uz uee u vlasti, zahtijeva i potinjavanje odreenoj dimenziji Boanstvenosti koja je izraz Prisustva Imen Velikoduni i Dareljivi. Slijedi da je evlija u izravnoj vezi sa Poslanikom islama, pa je tako i evlijaluk (velajet) izravno izljevanje stvarnosti poslanstva.

Tako Mi Sunca i svjetlosti njegove, i Mjeseca kad ga prati uzasoptice, i dana kad ga oituje, i noi kada ga zakrije, i neba, i Onoga koji ga sazda, i Zemlje, i Onoga koji je ravnom uini, i due, i Onoga koji je stvori, pa je nadahnu da znade ta zlo joj je a ta dobro je, uspjet e samo onaj ko je oisti, a izgubit e onaj ko je uprlja! Ilham napose predstavlja jednu vrstu kerameta, moi koja nije dostupna svakome, a kojom Allah, Uzvieni, daruje odabranima meu Svojim robovima, povjeravajui dui razumijevanje Sunca Duha (a-ams ar-Ruh) i Mjesec srca (Qamar al-Qalb), uz pomo njih da osjeti sueljavanje sa melekutskim svijetom, da se ustali u spoznaji

46

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

zaferija), te dva nedovoljno identificirana kultna mjesta (sin Ismail-dede i Husejn Kotro). Ne moe se a ne primijetiri da je ejhova i dervia vie nego svih ostalih zajedno, to uope ne treba da udi jer su oni u skladu sa osobitim nainom ivota oduvijek doivljavani kao osobe veoma bliske stupnju evlije. Treba napomenuti i imati na umu da su zanimanja pojedinih ljudi unekoliko liberalan domen, to jest da su brojni dervii i ejhovi istovremeno bili i ratnici, a neki i utemeljitelji damija, tako da se na ovaj podatak ne smije oslanjati kao na definitivan. S druge strane, kada je rije o temeljnom kriterijalnom osnovu za proglae-

nje osobe evlijom kerametu, u spisku se najee spominje putovanje odnosno prijenos iz jednog mjesta u drugo i to tako to bi neka osoba stala na nogu evliji i sklopila oi, a evlija bi ga prebacio na neku drugu lokaciju. Isto tako esto spominjani keramet je i predvianje buduih dogaaja, bilo da se oni odnose na samog evliju (vrijeme preseljenja smrti ili sudbine njegovog mezara nakon izvjesna vremena) ili pak na nekoga drugog (dolazak okupacijskih sila). Vjerovatno najee spominjani keramet je izuzetna pobonost i (nadljudska) strpljivost. to se tie ratnika (ehida) gotovo svi su odbijali pasti i biti ukopani na mjestu na kojem su poginuli, nego su (najee) svoju glavu pod

rukom ili na drugi nain donijeli do odabranog mjesta na kojem e biti njihov mezar. Napominjemo da su u spomenutom spisku vremenski obraene evlije od vremena dolaska Osmanskih Turaka na ove prostore (Bosnu i Hercegovinu napose) do vremena austrougarske okupacije. Tekst popisa u doslovnom prijevodu glasi: NEKOLIKO POIMENINIH NAVODA TURBETA I ASNIH MEZARA POTOVANIH EJHOVA, ASNIH DOBROTVORA TE GLASOVITE ULEME I DOBRIH LJUDI UKOPANIH U GRADU SARAJEVU, KOJI SE SMATRAJU EVLIJAMA, A

BEHAR 95

47

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

IJI SU MEZARI MJESTA HODOAA NA KOJA SE IDE NA MURAD  turbe znamenitog Gazi Husrev-bega, dobrotvora, pred (njegovom) asnom damijom; u dobrom stanju; mjesto hodoaa (ziyaretgah).  turbe emira Murad-vojvode, osloboenog roba gore imenovanog (Gazi Husrev-bega); u dobrom stanju.  Jediler turbe. U (tome) turbetu, koje je na glasu, sedam (je) mezara; (nalazi se) kraj Begluk-saraja, a ispred okadi Sulejmanove damije; u dobrom stanju; mjesto hodoaa.  turbe Jusuf-pae, na mezarju zvanom Ali Ufak (Alifakovac u starom dijelu grada, ponad Inat-kue i Vijenice); znamenito i ouvano mjesto hodoaa. k  adirijski ejh hadi Muhamed (Mehmed) efendija, ukopan pred kapijom tekije; njegovo je turbe itavo i hodoasti se.  turbe (dvojice) sultana duhovnog carstva (sultan-i manevi) emsi-dede i Ajni-dede, na glasu, ouvano, kraj mekteba naspram damije u Hadim Ali-painoj mahali (preko puta Ali-paine damije na mjestu na kojem je podignut Higijenski zavod u Sarajevu); mjesto hodoaa.  turbe Urjan-dede, na glasu, ouvano, na mjestu zvanom Piivoda, na kraju ehera; mjesto hodoaa.  turbe Debbar-dede, na glasu; ukopan u Mahali Souk-bunar; mjesto hodoaa.  turbe aban-dede, na glasu, pokopan u Mahali okadi hadi Sulejmana; mjesto hodoaa.  turbe sultana duhovnog carstva (sultan-i manevi) ejha Ahmeda, bilo u dobrom stanju, a sada je opalo; znamenit mezar, na koriji mevlevijskih ejhova (preko puta Isa-begove zavije na Bembai, na mjestu znanom kao ejhova korija); mjesto hodoaa.  turbe starine ejha Muhameda (Mehmeda), mevlevije; bilo je itavo, a sada je ruevno; na glasu je njegov mezar, u ogradi od parmaka, iznad navedene korije. Mjesto hodoaa.  Mevlevijski ejh Abdulfettah-efendija; nema turbeta; zna mu se mezar, iznad navedene (ejhove) korije; mjesto hodoaa.  turbe ejha Muhammeda (Mehmeda), razrueno; mezar mu je na Bjelavama, u mezarlju u Mahali Paadi hadi Nesuha (Paadi Hadi Nesuh na Brdakijama, 1602.); na Bjelavama i danas ima ulica koja se zove ejh Mehmedova);1 na glasu kao mjesto hodoaa; kraj njega je ukopan mevlevija Sulejman (Selman?) dede.

Zapis na turbetu u iviima

48

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

 dobrotvor Mustafa-beg Skenderpai (Iskenderpaa-zade); zna se za njegov mezar, kraj dvorine kapije (Skenderije) damije (danas se na tom mjestu nalazi Dom mladih, na cijelom mezaristanu je kulturnosportski centar Skenderija, a na Skender-painu tekiju koja se nalazila na drugom kraju mezarja, podsjea samo nekoliko ostataka polomljenih nian i travnata zaravan); naspram dvorine kapije pokopan Durak-hoda i njegova rodbina.  dobrotvor Hadim Ali-paa, mezar mu je u haremu (njegove) asne damije; na glasu mjesto hodoaa.  Kizil Veli-dede; pao kao ehid (u slubi) carskog pjeaka; kraj Musalle (na tom mjestu su u austrougarskom periodu podignute zgrade u kojima se danas nalaze Predsjednitvo BiH, Ministarstvo vanjskih poslova, administracija opine Centar, Sarajevo, FIS...); mjesto hodoaa.  kadirijski ejh Ali-efendija, zna mu se mezar, u vrhu mezarlja igalua (damija Kulin Hadi Bali na ekalui, podignuta 1565.); na vrhu niana iznad glave jama (kazma) u vidu findana; mjesto hodoaa (ako se ne varamo ovaj mezar bi se sada mogao nalaziti u haremu ekalue damije).  ekirki (ekreki) Muslihuddinefendija2 (damija pod Kovaima, podignuta 1526).  turbe Kotre (Kotro) Husejn-efendije; ouvano; mezar mu je u mezarju u mahali hadi-Sejid(!); na glasu mjesto hodoaa.  ejh Bali-efendija; nema turbeta; mezar mu je poznat, u mezarju iznad Kara Ferhadove mahale; na vrhu njegova oblog (mudevver) niana jama u vidu findana; mjesto hodoaa.  ejh Muhammed (Mehmed) Safi-dede; zna se za njegov mezar, u dvoritu asne damije Armagandi Sinana; na vrhu njegovih niana jama u vidu findana.  dobrotvor divan-katib Hajdar-efendija; turbe mu je u dobrom stanju; ispred (njegove) asne damije; glasovito.  ejh Osman-efendija Logavija; zna mu se mezar, ukopan pored asne damije Buzadi hadi Hasana (iz 1555. godine, u ulici Logavina).3  ejh Ramadan-efendija; na vrhu niana iznad glave (tipa) mudeveze jama u vidu findana.  dobrotvor Buzadi hadi Hasan; zna se za njegov mezar, turbeta nema; ukopan pored (svoje, (Buzadi hadi Hasanove) damije (u Ulici Logavina).  ejh Abdulvehab-efendija; zna se za njegov mezar; na vrhu niana jama u vidu findana; ukopan u haremu asne damije Buzadi-zade.  hadi Muzaffer i njegovi potomci; uen ovjek (alim), knjievnik (ehl-i kalem) i znalac (sahib-i marifet) hadi Husejn-efendija Muzaferija i brat mu Muhamed (Mehmed) efendija; zna se za njihove asne mezare; ukopani u dvoritu spomenute Buzadi-zade damije.  ejh hanekaha Muhamed (Mehmed) efendija; zna se za njegov mezar, ukopan u dvoritu navedene asne damije.  Faiki ejh Ibrahim-efendija; zna se za njegov mezar, ukopan kraj mekteba naspram asne damije Saraa Alije; na vrhu oblih niana iskopano koliki je findan.  dobrotvor Sara hadi Alija; zna se za njegov mezar, kraj (njegove) damije; ima natpis (tarih) na nianu.  ejh Abdulkerim, sin Sejidov; zna se za njegov mezar, pokopan kraj navedene (Sara hadi Alijine) damije; na nianu ima natpis.  turbe ejha hadi-Sinana.  ejh Husejn-efendija, dri se da je evlija (mezinne-i kiramdan), imam; zna se za njegov mezar, pred asnom damijom Ferhadijom; niani (tipa) mudeveze.  muderis, evlija i dobrotvor glasoviti Bistrigija ejh Ibrahim-efendija; kutb ... zna se za njegov mezar, pod minaretom asne Careve damije; njegovo je turbe u ruevnom stanju.  dobrotvor uveni Kemal-beg; zna se za njegov mezar, ukopan kraj (njegove) asne damije; kameni niani s natpisom.  Garib Jusuf-dede, iznad Hanbine carine (Hanbo bachanesi ustunde), zna se za njegov mezar; mjesto hodoaa.  ejh Musli-kalfa; zna se za njegov mezar, ukopan u dvoritu asne damije Abdulhalimage; na vrhu niana iznad glave jama u vidu findana. d  obrotvor Hitri Sulejman-efendija (na Begovcu, 1631.); zna se za njegov mezar, nasred mezarja u dvoritu (njegove) asne damije; na vrhu njegovih oblih niana iskopano koliki je findan.  dervi Kuko i Idris-dede; zna se za njihove mezare, u dvoritu damije Abdulhalimage; niani obli.  Idris hoda-efendija; zna se za njegov mezar, u dvoritu asne damije Hadi Sejdi (Sejjid, meu mjetanima poznat kao mesdid u Huremui, ili mesdid na Vlakoj ... poznat po imenu damija u Provarama, podignut je 1528., prema drugima poslije 1556. godine); na vrhu niana vie glave iskopano koliki je findan.  Hadi Halil-efendija; zna se za njegov mezar, u mezarju naspram minareta damije Kadi Bali-efendije; niani s glavicom.  mezarje s vie mezara asnih mevlevijskih ejhova na mjestu zvanom Bendbaa; mjesto hodoaa.  Mostarac Ahmed-efendija.  esrija (Kesri-zade) Ahmed-efendija, muftija, i akir-efendija.  Hadi Belija Mustafa-aga.  znameniti starina ejh Ismail-elebidede, zvani eljo;4 zna se za njegov mezar i mezare njegove brae; ukopani kraj asne damije Jakub-pae zvanog Mago; na (njihovim) mevlevijskim nianima iskopano u vidu findana.  Topuz Sulejman-dede; ukopan pod minaretom asne damije Keedi Sinana; zna mu se mezar.  Sari (uti) hafiz Hasan-efendija;5 dri se da je evlija; zna se za njegov mezar, koji je na glasu; turbeta nema; mjesto hodoaa, ograeno samo parmacima.  ajno hadi Mehmed-efendija, bio znamenit muderis i muftija, ukopan na mezarlju na Bakijama, zna se za njegov mezar, ima na nianu natpis; mjesto hodoaa.  Muftija hadi Mustafa-efendija, ukopan na mezarju Bakije, zna se za njegov mezar, na nianu ima natpis.  ejh Ibrahim Zindir-dede na Gorici, turbe mu je dobro ouvano, nakibendija.  knjiniar hafiz hadi Mahmud-efendija; zna se za njegov mezar, ukopan na mezarju na Hanbinoj carini; ima na nianu natpis.

BEHAR 95

49

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

 dobrotvor Nebrdilo hadi Alija; zna se za njegov mezar, ukopan u bai naspram asne (njegove) damije (1531.); nian s glavicom.  Davud hoda-efendija; ukopan pod minaretom asne damije Nebrdilo; nian s glavicom.  Varuk-dede; bilo je njegovo turbe pa propalo, tek se raspoznaje mezar; ukopan kraj kule na Ploi.  glasoviti Mustafa-aga orbadija; ehit iz doba fetha; zna se za njegov mezar, nalazi se na mjestu zvanom Obhoa naspram sarajevskog grada (tvrave); mjesto hodoaa.  Ramadan-baba; ukopan pod minaretom asne damije obana Hasana.  ulbada-kaduna, glasovita; zna se za njezin mezar, ukopana u mezarlju Ali Ufak.  Merdan-kaduna;6 na glasu je njezin mezar; ukopana ispred Singi njive na Bakijama; mjesto hodoaa enskog svijeta.  Nefisa-kaduna, smatraju je evlijom, poznata pod imenom Vaizkinja bula; ukopana u Velikom mezarju.  Hadi Hasan-efendija, muid i mualim; zna se za njegov mezar, u dvoritu ispred asne damije Buzadi-zade.  Hadi Sinanovo turbe, ouvano i ureeno.  mevlevijski ejh Mahmud-aga, ukopan u mezarju uz kadirijsku zaviju (Hadi Sinanovu tekiju); niani obli; s natpisom.  Setri-dede-efendija, ehit, ukopan u uglu Logavina sokaka; turbe ouvano; mjesto hodoaa. Biljeke:  Logavija ejh Abdusamed-efendija; zna se za njegov mezar, ukopan u dvoritu asne damije Buzadi-zade; na nianu ima natpis.  sin travnikog Ismail-dede, zna se za njegov mezar, kraj dravnog (begluk) ambara sarajevskog grada (tvrave).  dobrotvor i estiti ueni ovjek Kantamir Abdulah-efendija, ukopan u dvoritu asne damije Bakr-babinoj mahali, naspram knjinice koju je on podigao; zna se za njegov mezar; niani s natpisom.  mujezin dervi Abdija, zna se za njegov mezar, pod minaretom asne damije Jahja-pae; na vrhu niana iskopano u vidu findana.  dervi Abduselam, mezar mu je u dvoritu asne damije Daradik hadi Ahmeda; na nianu natpis.  sultan duhovnog carstva (sultan-i manevi) Karaalija, na glasu; zna se za njegov mezar, ukopan na sred puta iznad arije Kovai.  Muzaferija Abdulah-efendija; zna se za njegov mezar, ukopan u mezarju Jekovac; glasovit u vjetini; na nianu natpis.  Mudevvid hadi Sadik-efendija; zna se za njegov mezar, ukopan u pomenutom mezarju Jekovac.  oe hadi Osman hoda-efendija; zna se za njegov mezar, ukopan u mezarju naspram asne damije u Mahali Kebkebir.
1 Ovdje na Bjelavama bilo je turbe, toga se sjeam; ejh Mehmed je bio ukopan i po njemu se ova ulica zove ejh Mehmedova. E, kasnije kad su pravili ove domove, onda su se, ja se sjeam, nekoliko ljudi kae da se prenese on sa svojim nianima negdi u neko drugo mezarje, pa su kopali vako dva-tri metra i da su nali vako malo kostiju i cjevanica i vako, i ove njegove niane da su prenijeli na Bakije kod Merdan-kadune. (zabiljeila Esma Smailbegovi) 2 Suljaga Zeevi pripovijedao je kako se Muslihudin ekrekija u vrijeme namaza skrivao u ardiji, emu se svijet vrlo udio. Kada je jednom jedan od njegovih susjeda uao za njim u ardiju, uze ga ekrekija za ruku i ree mu neka zamiri, a kad ovaj to uini, ree mu da opet otvori oi. I kad je ovaj i to uinio, naoe se njih dvojica u Meki kod Bejtulaha i tu su klanjali podne. Nakon toga naoe se na isti nain u ardiji. (zabiljeila Esma Smailbegovi) 3 Buzadina damija. Nekakvom Hasanu iz Logavine san nije htio na oi. Ustajao bi i po noi

50

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

hodao niz sokak i prije sabaha se vraao, ali sna nije bilo. Sve mu je igralo pred oima.Jednom i to doeka: samo to se spusti na iljte zaspa. Ni sam ne zna koliko, kada zau sitan glas da ga doziva: Hasane! Glas ga razbuivae. ta je? odazva se. Pravi damiju, Hasane! naredi mu glas. Od ega? uzbihuzuri se Hasan. Imam samo buzu i hanumu. Zanijeti da e je praviti i moli se Allahu, d.. Hanuma e ti praviti buzu, a ti je prodaji. to zaradi, dijeli na damiju i na svoju kuu. Tako i bijae. Hasan bi dove upuivao Gospodaru svome, a hanuma spravljae buzu. I doe i to jutro: Hasan uprti ibrik s buzom, pritegnu ga kaiima za se i opasa loniima pa krenu niz brdo. Bilo ga lijepo vidjeti: on povisok, u bijelom mintanu, sputa se u ariju. U bakarnom ibriku buza se hladila, a lonii u hodu zvonili. Ve u sokaku opkolie ga djeca to htjedoe u mekteb: Buzu nam daj, Hasane! A im se spusti u ariju, eto mu glasova: Buza! Buza! Daj buzu! Terzije i sahadije galamie s vrata: Vamo dvije, Hasane! Mira mu nisu dali ni kazandije, a niti kovai. Svi hoe buzu. A kada bi ga vidio telal Hido, on bi telalio: Dola buza! Hladna buza! Buza! Hladna buza! Hasan bi mu sipao dvije na peke i hitio... Nakon ikindije, po suhu, preko mostova prelazio bi Miljacku i bio i na drugoj obali... I u banjama su pili buzu. Kada bi zaspao, sanjao bi damijski pokrov, rozetu s polumjesecima, mihrab i stalaktite, kameni minber s drvenom ogradom i tri male kupole iznad trijema. Sve mu se ovo komealo u glavi: hoe li biti kao to on po noi sanja, a po danu misli. Prodavao je buzu, a mislio na damiju. Vrijeme hiti, nikoga ne eka, hoe uraeno. Prije akama penjao se na sahat-kulu Husrevbegovu i odozgo zurio u Logavinu dok ne ugleda mila za damiju. Prohujae dani od muharrema do muharrema. Hasan se prije jacije vraao, a hanuma ake za damiju vezivae u mahrame. Jednom mu kae: Imamo li za damiju, Hasane? Imamo odgovori. E, idi na abu. Ponesi gajtan i njime mjeri Bejtullaha. Kada se vrati, Hasan poe graditi potkupolnu damiju u sarajevskoj mahali po mjeri Bejtullahovoj, od kamena vapnenca i sedre. Uz Allahovu pomo podie je 1555. godine. Sve je bilo kako je sanjao. Kamena munara dizala se u nebo, unutra je sve krasila rozeta s polumjesecima, a i mihrab i minber bili su iz onoga sna. Damija, ni mala ni velika, taman za njegov demat, po mjeri Bejtullahovoj. Napravih kuu za dobre ljude, mislio je Hasan, a meni e Gospodar dati kuu u Dennetu. Da mi Allah dade jo da poivim i klanjam u ovoj damiji. im bi otklanjao sabahski namaz, Hasan bi silazio u ariju i penjao se na sahat-kulu i gledao damiju. Njena ljepota je u mjeri, a naa u bojaznosti, aptao je. Neka ovo dvoje bude jedno. Ono to Allah, d.., htjede, ja uradih. I to se spojilo. Proe mnogo godina, a one tri male kupole iznad trijema se uruie, a zidari digoe nadstrenicu. Nije je bilo u snovima Hasanovim. Ostade mu jo aki i htjede hanumi kupiti feredu. Ona ne htjede kazavi mu da od tih aki napravi esmu. Hasan to uradi: u podziu damije izida esmu od klesanog kamena, sa velikim koritom, a kod nje podie i malu sobu i presvue je kupolom. U jednoj staroj hronici pie: Vlasnik ovog dobra hadija Hasan, ponos trgovaca i obljubljen meu starim i mladim, u ime Boga dovede vodu ivota i tako uini dobro koje e te-

i do Sudnjega dana. A narod se dosjeti: damiju nazva Buzadijskom, a esmu Fereduom. U svome Ljetopisu Mula Mustafa Baeskija pie: Sedmog rebiul-ahira 1173. godine postah imam u damiji Buzadi hai Hasana... Da je ivio prije i ovo bi napisao: Umrije i trgovac Hasan Buzadija, ponos dobrih ljudi to damiju napravi od buze. Neka na njega padne milost Boija. Allah je stvorio ovjeka da ini dobro, nikako zlo. Uite Fatihu za duu Hasanovu, o vi to prolazite! Samo ono to da, to je tvoje! 4 Pripovijeda se da je neki eljo zbog mnogih prestupaka bio protjeran iz Sarajeva. On je ivio u progonstvu dugo vremena i bio se skoro obikao. Jednog dana vidi utog hafiza gdje ide prema njemu. Kad je doao do njega, ree: Kad ti hafize doe ovamo? Jesu li i tebe protjerali? Na to e mu hafiz: Doao ja, eljo, po te da te vodim u Sarajevo. Stani mi na nogu i zatvori oi! eljo mu stade na nogu i zamiri. Poto mu hafiz ree da progleda, on vidje da nije vie u tuem svijetu, nego na Kovaima u Sarajevu. Hafiz ode svojim poslom. A eljo kui u eligovie. - A hadi Mujaga mi kazuje, kao dijete otio je s ocom Sulejman efendiji na Bajram, pa hladno bilo, u njega otvoreni prozori. Sve je pravio sam sebi neugodnosti. Nije traio da mu bude ugodno, da je toplo, da je oieno. Eh, nek ste doli, ba kad ste doli, ba vam fala, da popijemo kahvu. Te telve malo nalio nekakve, korica hljeba neta prid njiha metno, te kae, otac ne more da jede, ali nee da odbije. Pa kad smo, kae, poli, veli otac: Bogati, da ti dam ovo hedije. Neu, kae, imam ja toga. A otac sebi ruku, pa kae dva-tri put: Molim te, da ti dam ovo hedije. Neu, odbija, odbija, pa kad je ba vi bio da ovaj Mulaga, otac hadi Mujagin nee da odustane od toga, pa kae: Eto, kad ti nije ao, metni za metlu, i kae metla stajala kod vrata, ono kao smetle, ovaj bunite po sobi, pa treba pokupit, kad on pomakne, kad tamo jo dukata ima. Te kae, otac doe i ono svoje pet-est u ono baci. To sam, kae, oima svojim vidio, hadi Mujaga, rahmetli, Merhemi, kae, moda mu je bilo est-sedam godina, eto dok ga je otac za ruku vodio. Eto, tako je za Jakubovia se prialo. Ima o njemu jo puno. - Razgovarali ljudi u ariji o Sulejman efendiji i govorili kako je on evlija. Jedan u drutvu ree da je Sulejman efendija veliki ljubitelj para (novaca). Drugi se tome usprotivie i rekoe da to nije istina. Zakljue da njih nekoliko posjete Sulejman efendiju i da mu ponude neto para, pa e se uvjeriti je li to tano ili nije. Odu mu jednog dana kui, posjede izvjesno vrijeme i kad pooe, izvade neto novace, ponude ga Sulejman efendiji rekavi da mu to daju neka mu se nae pri ruci. On se zahvali i ree neka to ostave za metlom iza vrata. Kad su podigli metlu, vide da u smetlju koje se nalazilo za metlom ima jo nekoliko zlatnika. Ostave tu novac, pozdrave se sa Sulejman efendijom i vrate se u ariju. (zabiljeila Esma Smailbegovi) 5 Tako se pripovjeda da su se u njegovo doba (doba utog Hafiza) dvojica ljudi prepirali da li valja pred veer nokte rezati. Jedan je govorio valja, a drugi ne valja. Zato oni pooe hafizu da im on kae ije je miljenje ispravno. Kad dooe njemu, ne malo se zaudie, hafiz je sjedio i nokte rezao, a bilo je vrijeme akamu. Onaj koji je tvrdio da valja i pred veer nokte rezati ree: Hafiz-efendija, ve je akam a ti nokte ree.

Zar to valja initi? Na to e mu hafiz: Bogu je istoa u svako doba draga. Ti se isti, pa u koje hoe doba. (zabiljeila, Esma Smailbegovi) 6 Merdan-kaduna je bila uvena da je bila, kau, vidovita i da je velike tekoe podnosila sa svojim muem, pjanac jedan bio i tukao bi je i vako, a da su je hadije viale u Meki, u dematu kraj abe. Sarajlije koje su je poznavale da su je viale i jednom je hadiji pomogla prilikom nekako da doe. E, nije on kazivo. Rekla: Nemoj, molim te, kazivat da si me vidio. uti, pomogla sam ti i eto. Pa kad je umrla, nije dao on da je iko nosi, on je nosio sam. Metno je tabut na glavu i odnio sa Gorice na Bakije. I njeno ime, i sad joj niani imaju na Bakijama i ima tano kad je, godina kad je ukopana. (A kako to za Meku?) Da je viana u dematu. Hadije odu u Meku i, recimo, hadije klanjaju kod abe u dvoritu, i vide nju klanja, a znaju ostala iza njih u Sarajevu. Tako da su je u isti momenat mogli vidjeti i ovi i oni, e sad, kako je to, neemo u to ulaziti jer je to malo nevjerovatno. More bit da se nekome prividilo. Postoje i sad niani na Bakijama ravnim. (zabiljeila Esma Smailbegovi) - Historijsko je lice i neka Merdan kaduna, koja se uz prije navedene uvijek spominje. I ona je, po narodnoj predaji, bila evlija. Mu joj je bio veliki pijanica, te ju je uvijek tukao. Ona je to stojiki podnosila i ta vie tap kojim ju je mu tukao omotavala je mekom krpom da on ne bi ruku nauljio. Radi toga joj je Bog podario, da bude evlija. Priaju da ena moe postati evlija za 40 dana, a mukarac ne moe ni za 40 godina(!). Umrla je u Sarajevu 1107. (1695.-1696.) g., to se saznaje iz natpisa na njenu nadmezarnom nianu, u mezarlju na Bakijama. - Merdan-kaduna je ukopana na Ravnim bakijama. I za nju su priali da je bila onako vrlo potena ena, estita ena. Stanovala je na Gorici i priale hadije da su je viale, u isto vrijeme kad su je viale ovdje u Sarajevu, da su je viali u Mekki. Jedan hadija je, sad se neu sjetit tano kako mu je ime bilo, negdi je stanovao oko Bistrika, kako li. To sam sluo i od hadi Mujage, rahmetli, Merjemia. Otio na had, i kako je prije bilo onih razbojnika, ilo se na devama pa bie razbojnici zastavljali one karavane i opljakali. I opljakan je bio i on. Osto bez novaca. Poslije, nit mu je ko stio pozajmit da se vrati, niti je imo, more bit da nisu imali. Samo, traio je od koga da vrati se. Nije imo, osto iza njiha. I kad su ove hadije krenule, nije se, prije se ilo po nekoliko mjeseci. Kako su hadije ile, on je osto iza njiha i da je jedno jutro klanjo sabah u harem-erifu i vidio jednu enu u bosanskoj odjei, u feredi i u onome. I kad je ova ena, pristupio je njojzi i upito je. Govorila je bosanski, bosanskim jezikom, nije govorila arapski. Onda reko joj: Pobogu, sestro, da mi pomogne. I kako ga je ona dovela u Sarajevo. Kad je doo u Sarajevo, poeli su vikat pa nije on ni bio na hadu, jer mu nije niko vjerovao da je mogao tako brzo do. On nije htio ni raspravljat. Ali ga je ona zamolila da ne kazuje taj sluaj kako ga je ona dovela. I kad je ovaj, on je poslije dolazio njoj kao sestri svojoj i ona njemu, al da je ona vrlo s muem ivjela u loem. I kad je umrla, da je on nosio na mezarlje, nije dao drugom svijetu da nosi, nego reko: Ja u nju nosit. E, to je ona ena koja je mene vratla. Tako se kazuje, a sad jel to, nije li, ja neu u to ulazit. (zabiljeila Esma Smailbegovi)

BEHAR 95

51

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

ZNAMENITI I ZABORAVLJENI BONJACI U OSMANSKOM SULTANATU

Nabrajanje svih znamenitih i zaboravljenih Bonjaka u historiji najblae reeno podsjea na nemoguu misiju, jer je i pregled Bonjaka koji su imali znaajnu ulogu u intelektualnom duhovnom, politikom i vojnom ivotu Osmanskog sultanata dovoljno teak zadatak i uveliko nadmauje ovdje predviene okvire. Utjecaj Bonjaka ne samo u Bosni, nego i u cijelom Osmanskom sultanatu intenzivira se nakon sultan Fatih Mehmed-hanovog dolaska na ove prostore, a ponajvie zahvaljujui sultanovoj privrenosti naelu da se na poloaje u sultanatu dolazi iskljuivo prema sposobnostima, a nipoto prema pripadnosti privilegiranim staleima ili rodbinskim vezama, te je tako veliki broj Bonjaka znaajne dunosti na Porti i Sultanatu u funkciji velikih vezira, begler begova, kadiaskera, jeniar agasija, defterdara, sultanskih kapidija, namjesnika, vezira, paa, muftija, muderrisa, knjievnika, kadija i ejhul-islama. Jedan od prvih Bonjaka koji je zavrijedio spomen bio je Jakub-paa, jedan od prvih predstavnika Bosne na Porti u Istanbulu, koji je kao vojskovoa izvojevao pobjedu na Krbavskom polju 1493. godine. Poslije nje-

ga, samo u periodu od 1544. do 1612. godine Bonjaci veliki veziri (sadr-i azami) bili su: Rustem-paa Opukovi (1544.-1560.), Semiz Ali-paa Prai (1560.1564.), Tavil Mehmed-paa Sokolovi (1565.-1579.), Sijavu-paa (u tri navrata vezirovao sedam godina, p. 1594.), Ibrahim-paa (u tri navrata vezirovao etiri godine, p. 1600.), Javuz Ali-paa Malko (p. 1604.), Lala Mehmed-paa Sokolovi (p. 1607.), Dervi-paa Sokolovi (p. 1607.), Kujundi Murat-paa (1607.1611.); veziri sa etiri tuga: Pertev-paa (1562.), Lala Kara Mustafa-paa Sokolovi (1580.), Halil-paa (1594.); veziri s tri tuga: Kara Mustafa-paa Jurjevi (1538.), Sinan-paa Opukovi (1553.), Kara Osmanhan (1554.), Pijale-paa (1574.), Mustafa-paa Sokolovi, (pogubljen 1574.), Ferhat-paa Sokolovi (stradao u atentatu 1590.), Gazi Hasan-paa Sokolovi (1598.), Gazi Hasan-paa Tiro (1602.), Ibrahim-han Sokolovi (bosanski beglerbeg, 1609.), Ahmed-paa Dugali (1612.); veliki admirali (kapudan pae): Sofi Ali-paa (namjesnik u Egiptu 1562.), Murat-paa Sokolovi (poginuo u Jemenu 1569.), Olud Hasan-paa (1587.), Halil-paa Lipanin (p. 1590.), Gazi Hasanpaa Predojevi (poginuo kod Siska 1593.), Husejn-

52

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

paa Bajramagi (bosanski beglerbeg, 1594.), Mehmed-paa Kljunovi (poginuo u Ugarskoj 1600.), Dervi-paa Bajezidagi (poginuo na otoku Sv. Margarete, 1601.), Mustafa-paa Sokolovi (namjesnik u Budimu 1605.), Mustafa-paa Olovi (bosanski beglerbeg); bosanski namjesnici sa titulom bega: Malko-beg Dugali (1553.), Hamza-beg Biharovi (1557.), Sinan-beg Bajramagi (1562.). U razdoblju od samo 68 godina Bonjaci su dali devet velikih vezira (vezira sa pet tugova), tri vezira sa etiri tuga, deset vezira sa tri tuga, deset pokrajinskih namjesnika, dok su trojica bili bosanski namjesnici s titulom beg sa dva tuga, ukupno trideset pet Bonjaka sa najviim dravnim i vojnim zvanjima u polustoljetnom razdoblju na vrhuncu moi Osmanskog sultanata, te od 264 bosanska namjesnika 63 Bonjaka. U knjizi Znameniti Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini Baagi je najbrojio 689 Bonjaka i drugih Junih Slavena koje smatra vrijednim spomena. Stoga smo se odluili ovaj dio u kojem imamo namjeru baviti se znamenitim Bonjacima Bosancima i Hercegovcima temeljiti upravo na ovom djelu (Izvanredno izdanje Matice hrvatske, Zagreb, 1931.) jednog od zasigurno najznamenitijih Bonjaka Safvet-bega Baagia. Najprije nekoliko rijei o samom Safvet-begu Baagiu, pjesniku (Mirza Safvet), prevoditelju, historiaru, politiaru, nedvojbeno jednom od najmarkantnijih zaetnika moderne bonjake muslimanske knjievnosti i bonjake nacionalne svijesti, roen je 1870. godine i jedna je od najmarkantnijih linosti moderne bosanske i bonjake knjievnosti i zaetnik bonjakog nacionalnog preporoda poetkom dvadesetog stoljea. Osniva je mnogih listova, asopisa i nacionalnih drutava (Gajret, El-Kamer, Muslimanski klub). Safvet-beg Baagi je 1900. publicirao Kratku uputu u prolost Bosne od 1463. do 1850, koja je sve do pojave knjige Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana Muhamed Hadijahia bila standard prouavanja historije Bonjaka. Godine 1894. odaziva se pozivu da uestvuje polaganju kamena temeljca za Stareviev dom zbog ega mu reim bana Khuena Hedervaryja zabranjuje polaganje mature. Baagieva kolekcija islamskih rukopisa i starih knjiga koja je u posjedu Bratislavke Univerzitetske biblioteke je dio UNESCO-vog programa Memory of the World Programme, a jedan dio ove kolekcije dostupan je on-line posredstvom Svjetske digitalne biblioteke. Safvet-beg Baagi roen je 6. maja 1870. godine u Nevesinju. Osnovnu kolu pohaao je u Mostaru i Konjicu; 1882. godine porodica mu se preselila u Sarajevo, gdje je zavrio rudiju, a od 1885. do 1895. pohaao je sarajevsku gimnaziju. Od 1895. do 1899. studirao je arapski i perzijski jezik na Bekom univerzitetu. Nakon toga postaje profesor orijentalnih jezika na Zagrebakom sveuilitu. Poeziju je poeo pisati jo kao uenik sarajevske gimnazije, a na studiju u Beu priredio je za tampu prvu zbirku pjesama (Trofanda iz hercegovake dubrave), a tada pie i prve naune radove i prikuplja grau za historiju Bosne; 1. maja 1900. godine, zajedno sa Edhemom Mulabdiem i Osmanom Nuri Hadiem pokree list Behar. Od 1900. do 1906. godine radi kao profesor arapskog jezika na sarajevskoj Velikoj gimnaziji, kada biva otputen, pod izgovorom da nije poloio profesorski ispit. Godine 1903. osniva drutvo Gajret, a potom i drutva El-Kamer i Muslimanski klub.;1907. pokree list Ogledalo, a godinu dana kasnije odlazi u Be i pristupa izradi dokrtorske disertacije pod naslovom Die Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der islamischen Literatur, koju brani 1910. godine i stie stepen doktora ex linguis islamiticis. Osim toga, Safvet-beg Baagi prevodi tekstove njemakih pjesnika (Heinrich Heine, Kraj tanahna adrvana). Iste godine izabran je za zastupnika u Bosanskom saboru i odmah potom, poslije smrti Ali-bega Firdusa, imenovan je za predsjednika Sabora, na poloaj na kojem e ga zatei slom Austro-ugarske monarhije. Nakon rata, od 1919. godine radi kao kustos u Zemaljskom muzeju u Sarajevu sve do 1927. godine kada je umirovljen. Preselio je 9. aprila 1934. u Sarajevu i sahranjen u haremu Begove damije.

U razdoblju od 68 godina Bonjaci su dali devet velikih vezira (vezira sa pet tugova), tri vezira sa etiri tuga, deset vezira sa tri tuga, deset pokrajinskih namjesnika, dok su trojica bili bosanski namjesnici s titulom beg sa dva tuga, ukupno trideset pet Bonjaka sa najviim dravnim i vojnim zvanjima u polustoljetnom razdoblju na vrhuncu moi Osmanskog sultanata, te od 264 bosanska namjesnika 63 Bonjaka.
ZNAMENITI BONJACI U OSMANSKOJ CAREVINI (IZVOD) Abdulah-aga (Haidli) izgorjelu Hadi Sinanovu damiju u Sarajevu na novo sagradio 1177. (1763.). Abdullah-ef. sin Ahmed-ef., rodom je iz Poege. Nauke je uio u Carigradu kod zemljaka Allameka Mehmed-ef. 1048. (1638.) imenovan na Skender-painu medresu u Kanlidi, 1056. (1646.) na Ibrahim-painu medresu u Carigradu, 1058. (1648.) imenovan kadijom u Kutahivi, kasnije sluio u Uaku, Jerusalimu, Kajseriji i Filipopolju. 1078. (1667.) s naslovom munla od Medine imenovan u Ankaru, gdje je i umro 1079. (1668.). Poznat je pod imenom Bonjak Musa-paa hadesi Abdullah-ef., rodom iz Sarajeva, po svretku nauka otiao je u Carigrad, gdje je predavao 1033. (1623.) na Huremiji i kasnije na vie visokih medresa, a 1065. (1654.) postao je kadija u Diari Bekiru. Umro je mjeseca muharema 1080. (1669.). Poznat je pod imenom Esam-teskeredi. Abdullah-ef Bosnevi, prozvali su turski biografi naega zemljaka, koji je u svoje vrijeme medu ehovima u islamskom svijetu zauzimao jedno od najodlinijih mjesta. Podaci o njegovu ivotu veoma su oskudni. Pripravne nauke sluao je u Bosni, visoke u Carigradu. 1002. (1593.) po svretku nauka zaputio se u Meku, da obavi svetu dunost had, a idue godine nalazimo ga na vojni u Rumunjskoj kao mudahida (borca za vjeru). Zatim je otiao u Brusu i stupio u derviki red Bajrami. Dobivi idazet (ovlatenje) od eha Kabaduza vratio se u Carigrad, gdje je ivo uestvovao u

BEHAR 95

53

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

borbi izmeu ehova i uleme, koja se tada vodila radi najveeg islamskog mistika svih vremena lbni Arebije 560-630. (1165.-1240.). Na eh Abdullah napisao je cijeli niz manjih i veih djela u obranu mistine nauke i njezina prvaka. Najglasovitije mu je djelo komentar na lbni Arebijino djelo Fususul-hikem (Mozaici mudrosti) u dvije debele sveske, gdje je ueno obranio pisca i njegovu nauku. Zato je i dobio poasni naslov Komentator Fususa. Zadnjih deset godina ivota proboravio je putujui po svijetu, da se upozna sa suvremenim ehovima. Iza duljeg boravka u Kairu zaputio se po drugi put u Meku i Medinu 1046. (1636.). Kasnije ga nalazimo u Damasku, gdje uz grobnicu lbni Arebijiu boravi dulje vremena prouavajui mu djela i prosvjedujui se njegovim duhom. Zadnje dvije-tri godine ivota proveo je u Konji pokraj zemnih ostataka Sadruddina Konjevije i Delaluddina Rumije. Tu ga je i smrt zatekla koncem 1053. (1643.). Sahranjen je kod grobnice spomenutog Sadruddina i po vlastitoj oporuci uklesan mu je na spomeniku ovaj natpis: Ovo je grob siromanog bojeg putnika na zemlji i nebu Abdullaha Bonjaka, Rumije, Bajramije. Ostavio je iza sebe sina Hasan-efendiju, koji je kao profesor predavao na najviim kolegijima u Carigradu i napisao vie od 20 djela, koja mu pronose ime po islamskom svijetu. Mehmed Tahir, Biografije osam osmanlijskih ehova, Baagi: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti. Abdullah Muzaferi rodom Sarajlija. Hammer ga zove Tausendknstler i veli, da ie izumio nekakovu novu vrstu uprije na laama. ivio u prvoj poli XVIII. stoljea. Heim-oglu Ali-paa uveo je tu upriju u tursku vojsku. Abdullah-paa Teftedarija rodio se u Sarajevu 1135. (1722.). Otac mu je Smailaga bio u sviti kod Heim-oglu Alipae, ugledna linost. Kasnije je postao bosanski defterdar. Kad je Abdullah doao u Carigrad, stupio je u dvor, gdje je napredovao do silahdara. Iz dvora je 1187. (1773.) imenovan vezirom i zamjenikom velikog vezira. Kasnije je bio namjesnik u Sivasu, Merau, beglerbeg od Anadola, od Rumelije i serasker vojske, koja je ila na Israil. 1194. (1780.) imenovan je namjesnikom na Bosni, kojom je mudro upravljao sve do tragine smrti (29. reb. I.) 1199. (1785.). Kad nije htio pristati, da se Pounje predade Austriji, opremili su mu iz Carigrada flaicu otrova, koju je popio pred carskim ulakom i rekao poznate rijei: I glavu u svoju dati, a kamena jednog nedam. (Ba vererum, bir ta vermem). Sahranjen je u Travniku u posebnom turbetu. Abdulbaki-ef. rodom iz Bosne. Nauke sluao u zaviaju i Carigradu kod zemljaka Hasan-ef., sina Komentatora Fususa. Kao profesor na Ibrahim-painoj medresi umro u cvijetu mladosti 6. rebia I. 1096. (1684.). Abdulkadir-beg sin Mele Mehmed-pae. Po svretku nauka bio je muderis. a 1223. (1808.) postao munla od Oalate, 1230. (1814.) od Edrene, 1234. (1818.) od Meke, a 1238. (1822.) od Carigrada. 1250. (1834.) kazasker od Anadola, 1256. (1840.) lan visokog vijea, a 1259. (1843.) postao reisul-ulema. Umro 1262. (1845.) i zakopan kod damije Sultanije Zejneb. S. O.: III. 350. Abdulkerim-ef. Simzade, sin Mehmed-ef. Sagradio je u Sarajevu medresu zvanu Drveniju 1189. (1775.), koja je leala na obali Miljacke prema Dugom sokaku.

54

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Abdulmumin-ef, eh, nauke sluao u Bosni i Carigradu, a po svretku stupio u red Halveti. Bio je predstojnik tekije naeg zemljaka Junus-bega vie decenija. Umro je u visokoj starosti 1004. (1597.) potovan od naroda i velikaa. Abdul-Vehhab el-Bosnevi napisao je djelo Menasikulhad (Opis ceremonija u Meki za vrijeme hodoaa), koje se nalazi u knjinici kod Careve damije u Sarajevu. Djelo je pisano oko 1194.. (1779.). Drugo nam nije nita poznato o njegovu ivotu. Abdurrahman-ef. Hattat. rodom iz Bosne, ivio u vrijeme Murata III. umro oko godine 1000. (1592.) u Carigradu, gdje je kao profesor i kaligraf uivao dobar glas. Abdurrahman-ef. Kebiri-zade, sin Mustafa-efendin. Po svretku nauka kao profesor predavao na prvim medresama u Carigradu. Kasnije preao u kadinski stale. Bio munla od Edrene i Meke; umro 1134. (1721.). Abdurahman-ef. Mahremi, rodom iz Tuzle, po zvanju kadija, a po udi demagog, u drutvu s Dervi Ali-kapetanom pobuni prosti narod proti prvacima. U Sarajevu i u Tuzli dolo je do borbe i mrtvih glava 1164. (1750.). Pokret je bio najvie uperen protiv Dervi Hasan-kapetanu Osmanpaiu tuzlanskome. Bosanski ajan tuio ga je u Carigrad, odakle je dola naredba da se protjera, a voa tuzlanskih buntovnika mula-Osman pogubi. Abdurrahman-paa, bosanski namjesnik 1092. (1681.). Poginuo je kod obrane Budima kao zadnji namjesnik 1097. (1685.). Ahmed-aga Bonjak, kao mladi doao je u Carigrad i stupio u carski dvor, gdje je na godine obavljao razna zvanja i dotjerao do saraj-age. 1061. (1650.) imenovan je ilerdibaom. Idue godine postao je carski odabaa, a malo zatim 1063. (1652.) postao je darusseade-aga. Ubijen je za vrijeme bune u Carigradu 1066. (1655.). Zakopan je na Hajdar-pai. U Usudaru na ime majke erime sagradio je damiju, a na svoje ime u engel-oju. U tom selu i na Kuriemi sagradio je mektebe. Ahmed-beg Atlagi. vodio je Livnjake na Srbiju 1224. (1809.). Muvekit: II. 303. Ahmed-beg Bonjak spominje se medu egipatskim begovima. 1066. (1655.) imenovan je namjesnikom od Abesinije. Ahmed beg Dervipai, Gazi. sin je Dervi pae Mostarca. Bio je pjesnik i junak na glasu. Pjevao je u perzijskom i turskom jeziku kao i otac mu. Kao beg upravljao je s vie sandaka u Ugarskoj. Umro je u Budimu 1051. (1641.), a sahranjen je u posebnom mauzoleju pokraj dvorske damije (Saraj-damii). Fevzi: Bulbulistan, Evlija elebi: 602. Ahmed-beg Vili bio je bosanski timar-defterdar i kajmekam bos. vezira 1238. (1822.). Prikljuio se ustanku Husejn-kapetana 1247. (1831.) i ivo sudjelovao oko organizacije narodne vojske. Zapovijedao je vojskom kod opsade Stoca, ali se vratio ne opravivi nita. Ahmed amil-paa s pridjevkom Sopa-Salan (Mlati-soha) sluio je najprije u defterhani. Kasnije je bio defterdar u vojsci, a 1160. (1747.) sekretar spahija. 1163. (1749.) postao je defterdar. Idue godine otputen iz slube i nakon par mjeseci opet je imenovan upraviteljem porezne kancelarije. 1168. (1750.) imenovan upraviteljem kancelarije za vanjske poslove, a idue godine vezirom i namjesnikom u Selaniku, odakle je 1169. (1755.) postao vezirom u Bosni, gdje je radi nasilja izazvao proti sebi malo i veliko i prouzroio ustanak u kome su podlegle njegove ete. Na tubu Bonjaka bude premjeten u Misir 1173. (1759.). Kasnije kao namjesnik u Konji rijeen je vezirske asti i opremljen u progonstvo na Resmo. Iste godine bude pomilovan i imenovan namjesnikom na Kreti. Idui da primi novo zvanje umro je na Lemnu 1177. (1763.). Sin mu je Haki-paa, unuk Izet-paa, a praunuk Aziz-paa. S. O.: I. 257. Ahmed-ef., poznat pod imenom Deli burader hadesi, rodom je Sarajlija, Nauke je uio u zaviaju i Carigradu, gdje je 1055. (1645.) imenovan profesorom na medresi Hrvata Rustem-pae. 1066. (1655.) Postao je munla na Bosni; kasnije je dva puta bio munla u Bagdadu. Umro je 1089. (1678.). Ahmed-ef. rodom je iz Bosne. Nauke je svrio u Carigradu, gdje je imenovan profesorom na aubaa-medresi 1099. (1687.). 1119. (1707.) bio je munla na Bosni, a umro je 1129. (1716.) kao vrhovni sudija U Konji. Imao je naslov munla od Medine, s. o.: i. 240. Seichi II. Ahmed-ef. Bejazi-zade, sin Bejazi Hasan-efendije. Rodio se 1044. (1634.). Po svretku nauka postao je profesor, a 1077. (1660.) imenovan je munlom u Halepu. Kasnije je sluio u Brusi, Meki i Carigradu 1086. (1675.). 1091. (1680.) postao je Sadnrum. Umro je 4. dumada II. 1098. (1686.) na svome zaselku u Kanijdi kod Carigrada. Sahranjen je u Uskudaru kod Diviti-zavije. Ostavio je tri sina: Muhamed-ef., Hamid-ef. i Hasan-ef. koji su u svoje vrijeme kao uenjaci bili na glasu. U svoje je vrijeme slovio kao uenjak i dobar teolog. Napisao je Sevanihul-uluni, Kitabul-alem, Iaretul-meram i jo nekoliko djela i rasprava. Seichi: I. 273. S. O.: I. 224. Ahmed-ef. Bonjak, sin Abdullah-ef. S poetka je bio muderis, kasnije nadzornik vakufa Meke i Medine. Umro je 1129. (1761.). Ahmed ef. Mostarac, profesor i muftija u Mostaru, istaknuo se kao vrstan poznavalac islamske pravne znanosti, o kojoj je napisao vie djela, i to: (1.) Durretul-fetava (Biser erijatskih decizija), 260 listova, (2.) Bifeuddeilail (Komentar na erijatske institucije od Kudurije). 420 listova, (3.) Fetva-i Ahmedi (erijatske decizije Ahmedove), 230 listova i (4.) Tenvirul-kulub (Prosvjeenje srca) 450 listova (vjersko djelo). Osim toga napisao je nekoliko djela vjerskog sadraja. Preko 40 godina bio je muftija u Mostaru. Umro je kao visoko cijenjen i potovan od svakoga 1161. (1748.). Ahmed Kandelija (Hadi) iz Sarajeva u boju pod Banjalukom 1150. (1737.) raskinuo je s dvojicom drugova ar-kufele rukama i dosta pridonio porazu austrijske vojske. Zakopan je na Velikom groblju nad Kovaima ispod grada u Sarajevu. Narodna pjesma veli: Kandelija i dvije delije arkufele rukam raskidoe. Ahmed Munib-ef. Gloo, ugledni sarajevski graanin, posvadio se s Osman-begom Denetiem radi nekakove kolibe u Vujoj Luci. Muselim Babi Mirstaj-paa stavio se na stranu Denetia, a veina je pristala uz Glou 1256. (1840.). Vedihija ga pozove u Travnik, ali mu se ne odazove. Napokon se skloni u Dubrovnik, a veina mu pristaa kod Smajilage engia u Gacku, dok Vedihiju uklone iz Bosne. Ahmed-paa Dizdarevi, rodom je iz epa. 1109. (1697.) nalazimo ga kao ehaju u sviti Gazi Mehmed-pae Kore.

BEHAR 95

55

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Po smrti gazinoj bude na prijedlog erana imenovan namjesnikom na Bosni, a malo zatim premjeten je na Hercegovinu. 1114. (1702.) bio je namjesnik u Janovi, a dvije godine kasnije muhafiz u Epiru, gdje je promaknut na ast vezira. 1124. (1712.) opet je valija u Bosni, a 1126. (1714.) u Skadru. Idue godine po trei je put u Bosni, odakle 1128. (1715.) svrgnut i opremljen u Biha gdje je umro poetkom 1129. (1717.). Ahmed-paa Dezzar, rodom je iz Fatnice u Hercegovini. S Heim-oglu Alipaom otiao je u Egipat, gdje je i ostao. Stupivi u slubu mameluka Abdulah-bega izvjebao se u vitekoj i ratnoj umjetnosti. Kad je Abdulah bio pogubljen radi junatva, uzeo ga je u slubu Ali-beg od Buhajre i imenovao ga mamelukim begom. Kad mu je Ali-beg naloio, da pogubi Salihbega, poboja se, da i njega ni pogubi, pa pobjee na Balkan probuen. Kasnije se vratio u Buhajru i oenio se od plemena Hunadie, s kojima je ratovao proti Ali-bega. Napokon je preselio u Siriju, gdje je za zasluge imenovan beglerbegom i muhafizom morske obale. Kad je upokorio Tahir Omera, postao je vezir i namjesnik u Sajdi 1189. (1775.). Kasnije je vezirovao u amu, pa opet u Sajdi, a 1213. (1798.) postade namjesnik i serasker od cijele Sirije i Egipta. Poetkom idue godine zahvali se na toj asti, pa se povue u Sajdu. 1218. (1803.) po etvrti put bude imenovan namjesnikom u amu i seraskerom proti vehabijama. Poto je pobolijevao, opremi mjesto sebe svoga ehaju Sulejman-pau. Umrije u visokoj starosti 1219. (1804.) koncem muharema. Vladao je 30 godina kao vazal u Siriji i kod Akke suzbio je Napoleona Velikog i prisilio ga da se vrati u Egipat. U njegovoj sviti bilo je mnogo Bonjaka i Hercegovaca. Meu njima je bio znameniti Hadibeg Rizvanbegovi, zvan Hadun. Ahmed-paa (Hafiz) kao adami-oglan doao je u Carigrad i uzgojen u carskom dvoru. 997. (1588.) imenovan je namjesnikom na otoku Kipru, a dvije godine kasnije u Egiptu, gdje je vladao 4 godine. 1003. (1594.) povjerena mu je uprava Bosne; zatim Budima. a onda podunavske pokrajine. 1008. (1599.) bio je zamjenik velikog vezira naeg zemljaka Ibrahim pae, a 1013. (1604.) bio je zamjenik naeg zemljaka velikog vezira Javuz Ali-pae Malkobegovia. 1016. (1607.) povukao se u mir. a 1022. (1613.) umro je idui u Meku. Zemni ostaci su mu sahranjeni kod damije, koju je sagradio pokraj Kuuk-Karama. Ahmed-paa Haramija, rodom je iz Duge kod Prozora. Kad mu je punac Hrvat Sijavu-paa postao veliki vezir, imenovan je jenjiarskim agom 1003. (1594.). 1007. (1598.) postao je vezir i namjesnik na Bosni, a 1009. (1600.) premjeten u Tibriz. Na mjesto zloglasnog Delali Hasan-pae 1011. (1602.) opet je opremljen u Bosnu za vezira, da uvede red i mir. Iste godine vratio se u Carigrad, gdje je i umro. Zakopan je na Savaku kod Egri kapije pokraj mesedida,koji je sam sagradio. Ahmed paa Hercegovi, sin hercega Stjepana VulkiaKosae i Barbare, keri odlinog vojvode bavarskog (?) filia illustris ducis de Payro. Rodio se 864. (1459.) i dobio ime Stjepan. Kao djeak doao je s darovima u Carigrad, gdje je ostao kao talac. Vie je godina boravio na turskom dvoru, dok se nije odluio da prijee na islam. Uzgojen u dvoru s carskim sinovima, u 18 godini imenovan je mirialemom. Kad je Mehmed II Fatih umro 886. (1481.), Ahmed-paa bio je beglerbeg od Anadola. Za zasluge u borbi oko prijestolja novi sultan Bajezid II pokloni mu svoju ker. U ratu s fnisirskim sultanom pao je u ropstvo i odveden u Kairo, gdje je za junatvo bio carski primljen. Obeavane su mu sve asti, ta vie nudio mu je sultan i svoju ker, samo da ostane u Egiptu, ali Ahmed-paa nije dao vikit-sedlat. Mudro je odbijao sve ponude. Nakon godinu dana vratio se u Carigrad, gdje je 889. (1484.) imenovan kapetan-paom. Kasnije je postao vezir, a 902. (1496.) veliki vezir. Triput je tu ast vrio za Bajezida II, a jedinom za Selima I. U svemu je sedam godina sjedio na Stolici velikih vezira. Bio je muhafiz u Brusi. Umro je na putu u Halep, kamo ga je pozvao sultan 922. (1516.), potovan od naroda i velikaa. U Carigradu i Dilmaberu sagradio je damije i hanove. Na vlastitu elju sultan mu je dopustio, da se Dilmaber prozove Hercegovinom. Tu na ulazu u Maunam sahranjen je u posebnom turbetu. Ulazei i izlazei iz Marmare sve strane i domae ladje iskazivale su poast njegovim zemnim ostacima sputanjem zastava. U njega na dvoru osim muslimana iz naih krajeva bilo je i krana odnosno patarena i to: Grgur Desisali, Radi Bogainovi i Dubrovanin Andrija Sorkoevi. Bio je prijatelj Dubrovanima, i njihove interese titio svojim monim ugledom na dvoru i u Visokoj Porti. Imao je dva sina: Alibega (pjesniko mu je ime iri) i Mustajbega. Ahmed-paa Rustempai (Gazi), rodom iz G. Vakufa, bio hercegovaki mutesarif 1138. (1725.). 1140. (1727.) postao je vezir i valija u Bosni. Kasnije je bio beglerbeg od Rumelije. Umro je kao muhafiz u Niu iza 1145. (1732.). U Sarajevu sagradio je tvravu i dopustio pravoslavnima, da na Varoi podignu zidanu crkvu. U G. Vakufu imao je saraje. Skopaljski Rustempaii su njegovi potomci. Ahmed-paa Sari (uti), rodom je iz Bosne. Iz dvora je iziao kao spahija. Kod zemljaka Musa-pae dulje je vremena bio ehaja, a kasnije kori Hezarpare Ahmedpae. Prije pogibije zadnjega povukao se u kraj. 1058. (1648.) imenovan je vezirom i namjesnikom u Dijaribekiru, a 20. safera naredne godine u istom svojstvu premjeten u Misir. Kasnije je bio valija u Janji, odakle je pozvan 1062. (1651.) za velikog vezira. Kao poten i pravedan vezir htio je uvesti red i disciplinu u dravi, zato je proti sebi izazvao sve ljubitelje nereda, koji se udruie proti njemu i slomie mu vrat. 1063. (1652.) na Sultan Nevroz 23. rebia 1. pozvae ga u dvor, gdje mu uzee muhur i predae ga krvniku. Zakopan je u Usudaru. Bio je dobar, poboan i nepodmitljiv dravnik. Ahmed-paa Sari - po Muvekitu - rodom je iz Osijeka kod Sarajeva. Po Sid. Osmani kao bosanski paa 1123. (1711.) u muharemu je imenovan muhafizom od Ozije, a 1127. (1775.) beglerbegom od Rumelije. U bici kod Varadma druge godine iza pogibije Silahdar Ali-pae preuzeo je vodstvo vojske i povukao se u Beograd, gdje je promaknut na ast vezira i povjerena mu obrana. Kad se austrijska vojska kretala prema Beogradu, zapoeli su kolati glasovi da su posada i graani spremni predati se. Tima glasovima opro se najenerginije. Kad je jednog dana zilkade mjeseca 1128. (1715.) poao da pregleda posadu, raskomadala ga je razjarena svjetina. Raid kae obratno. On se i inae vrlo loe izraava o Ahmedpai i Bonjacima. Sigurno mu se nekada zamjerio.

56

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Ahmed-paa Sarho, rodom je iz Bosne. Kao ehaja beg kod Kara Mehmed pae doao je na glas i imenovan beglerbegom od Ozije 1085. (1674.). Kasnije je bio beglerbeg od Konje, Anadola i Agra. 1095. (1683.) postao je vezir. Idue godine je muhafiz od Janove,a malo zatim postade kapetan paa. 1097. (1685.) serasker je u Ugarskoj, a druge godine serasker kod Budima. 1099. (1687.) imenovan je nadzornikom za azijske provincije, a 1101. (1689.) namjesnikom u Egiptu. Umro je 1102. (1690.) mjeseca redeba. Hvale ga kao portvovna i oprezna vojskovou i dravnika. Nije dao svojoj okolici da se mijea u njegove poslove. Ahmed-paa Srebrenica, za zasluge imenovan je carskim kapidijom, a kasnije beglerbegom. Ranjen u bici kod Vidina otiao je u Carigrad na vidanje, gdje je podlegao ranama 1210. (1795.). Zakopan je u Galati u Mevlevijskoj tekiji. S. O.: I. 273. Ahmed-paa Vojnik, rodom je iz Bosne. Dulje vremena bio je bostandibaa. 1053. (1643.) rebia I. imenovan je jenjiaragom, u mjesecu evvalu 1643. bosanskim namjesnikom, a u zilhidetu stavljen u zatvor. Idue godine puten iz zatvora i imenovan valijom u Adani. 1057. (1647.) nalazimo ga kao branitelja u Bogaz Hisaru 1058. (1648.) u mjesecu redepu imenovan je kapetan paom i opremljen u pomo seraskeru Husejn-pai koji je podsjedao Kretu. Poto se nije slagao sa seraskerom, poduze na svoju ruku da osvoji Sudu. U pomorskoj bitci poginuo je pogoen tanetom topovskim. Poznat je kao ohol i tvrdoglav junak, zato se nije mogao ni mjesec dana u Bosni odrati. Ahmed emsuddin-ef., s pridjevkom Zal paa hadesi (Zal pain uitelj), rodom je iz Sarajeva. U njemu su se udruili talenat i marljivost; zato je veoma mlad svrio nauke i svratio na se panju uitelja i visokih dostojanstvenika. Osobitu ast iskazao mu je zemljak Zal Mahmud-paa uzevi ga u svoju vezirsku svitu kao uitelja. Njegovim nastojanjem imenovan je veoma mlad profesorom na Efdalijji u Carigradu, odakle je na vlastitu molbu radi bolesti premjeten u Brusu. Umro je od suice u cvijetu mladosti kao profesor na Sultanijji 983. (1574.). Mnogo je obeavo i s pravom se od njega mnogo oekivalo, kako nam to svjedoe dvije male disertacije: O peru i O sablji, koje se ubrajaju medu najbolje radove o tim temama u arapskoj knjievnosti. Ajas-beg, osvaja Hercegovine, ne moe biti istovjetan s Ajaspaom, o kom emo kasnije govoriti, jer kad zadnji gine kao serdar Bajezidove vojske protiv Demu, prvoga nalazimo kao namjesnika na Bosni, kojom upravlja sve do konca 889. (1484.). Sauvano je pod tim datumom u dubrovakom arhivu jedno njegovo pismo kao bosanskog namjesnika. Ajas-beg je bio od 883.-888. (1478.-1483.) hercegovaki sandakbeg, pa je osvojio ostatke ostataka hercegove zemlje: Katel Novi, Risan, Kotor i Budvu i pripojio ih hercegovakom sandakatu. Za zasluge imenovan je namjesnikom na Bosni, kojom je upravljao nepunu godinu. Tu mu se gubi trag. Medu mrtvima spominje se u dubrovakom arhivu 896. (1491.), naime, punomonik nasljednika Ajas-begovih, (ne Ajas-painih), doao je iz Bosne, da trai 120 dukata koje je Ajas-beg pozajmio Dubrovaninu Vitku. Iz toga se moe nasluivati, da se Ajas-beg, kad je svrgnut u Bosni, povukao u mir i u Bosni umro. gdje su mu ostali nasljednici. Ajas-ef. (Kutb-i zeman) zapade s Mahmud-paom Hrvatom u suanjstvo i bi zajedno s njim uzgojen. Po svretku nauka postao muderis. Kasnije uitelj Mehmeda II Fatiha. kome je po svoj prilici usadio u duu misticizam. Premda je bio rado vien na dvoru, njegovu temperamentu nije prijao dvorski zrak i burni ivot u Edreni, zato ode u Brusu i pridvori se kod eha Taduddina Bahije, od koga uzme idazet na irad. ivei pobono mnogo je itao i popravljao tekstove. Umro je 875. (1470.) potovan kao kutup svoga vremena. Ajas-paa (Lala), sin Abdullahov, rodom je iz naih krajeva. Najprije ga nalazimo u sviti nasljednika prijestolja Mehmeda, kad je bio namjesnik u Manjisi. Kad je Mehmed II 855. (1451.) zasjeo na prijestolje, bio je Ajas-paa beglerbeg od Rumelije. Kasnije je postao vezir. 875. (1470.) imenovan je namjesnikom u Bosni. Odatle je nekoliko puta provaljivao preko Save i dolazio ak do Udine. Ljubljanu je u crno zavio 877. (1472.). U Sarajevu je sagradio damiju s munarom od kamena i kupalite, koje je s vie duana uvakufio za damiju. I u Visokom je sagradio kupalite i duane, koje je takoer uvakufio za damiju. Za velikog poara u Sarajevu stradala mu je damija sa svim vakufom. Danas mjesto nje stoji Ajas-pain dvor (hotel Central). Iz Bosne je pozvan za lalu prijestolonasljedniku Bajezidu 883. (1478.). U borbi oko prijestolja poginuo kao muhafiz Bruse 888. (1483.). U Ajas-painoj sviti nalazimo kao ugledne dvoranike Vlahu Svinjarevia, Braila i Tvrtka Tesalovia. Glasoviti uenjak Hakim Sinan posvetio mu je Glosu na poznati komentar, koji je napisao Chajali i posvetio ga Mahmut pai Aneloviu (Hrvatu). Ali je pjesniko ime Ali-ef. ehovia. Rodom je iz Prusca, a po zvanju kadija. afi-ef. spominje ga u djelu Nizamul-ulema kao visoko obrazovanog uenjaka i kae, da miu je bio pri ruci kod obrade djela. Umro je 1056. (1646.) u zaviaju u visokoj starosti, kako se razumije iz ovih stihova: Ta ve ti je starost oslabila tijelo, Na glavi ni crne dlake ne imade. Tug ti je ivota pobijen vi groba A ti o tom svemu jo nita ne znade. Riza: Teskira, 68. str., veli da je bio prvak na polju pjesme u svoje vrijeme. Ali-beg (Karada), rodom je iz Bosne. Medju begovima turske mornarice slovio je kao neustraiv junak. U pomorskoj bici kod esme svojim junatvom sokolio je i Krbu Ali-pau. Umro je oko 990. (1582.). Ali-beg Osmanpai, vodio je bosansku vojsku na Ostrovicu i suzbio Austrijamce 1150. (1737.). Ali-beg (Kara) Sokolovi, jedan od najglasovitijih serhatskih begova. Bio je hrabar i vrlo obrazovan. Cijeli je ivot vojevao po Ugarskoj i vei dio begovanja proveo je u stolnom Biogradu i Estergonu, gdje je i poginuo 1004. (1595.). Peevi pripovijeda udesa o njegovu junatvu. Ali-paa (Brko), rodom je iz Bosne. Doavi u Carigrad stupio je u mornaricu. Kao zapovjednik jednog odjela mornarice oistio je Podunavlje od gusara. 1103. (1691.) bio je muhafiz od Bogaza (u Carigradu), a 1107. (1695.) umro je kao muhafiz u Azovu. S. O.: III. 521. Ali-paa engi, rodom s hercegovakoga Zagorja. Bio je dulje vremena bosanski alajbeg. Za zasluge u ratovima po Dalmaciji 1060. (1650.) imenovan je beglerbegom i namjesnikom na Hercegovini. Dvije godine kasnije premjeten je u Zvornik. Iza toga preao je u ustendil. 1072. (1661.) imeno-

BEHAR 95

57

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

van je valijom u Temevaru, a 1074. (1663.) na tubu raje pogubio ga uprili. On je po svoj prilici junak narodne pjesme: Ali beg engi i banova Bisera. (K. Hormann: Nar. musl. pjesme), Raid: I. 58. liv. elebija: VI. 478. i 615. S. O.: 111. 515. Ali-paa Fidahl (Sarho), rodom je iz Zvornika. 1242. (1826.) bosanski vezir Abdurrahman-paa opremio ga je u Sarajevo s hiljadu drugova, da pohvala buntovnike i opremi ih u Zvornik. Ali-beg je tu zadau izvrio za zasluge imenovan paom 1244. (1828.). Za poznatog ustanka bio je desna ruka Husejn-kapetana Gradaevia. Kasnije je otjeran u progonstvo, a onda pomilovan. Za vezirovanja Vedihina opet digne ustanak, ali bude poraen, uhvaen i prognat 1252. (1836.) Umro je u Trapezuntu. Ali-paa, Gazi, rodom Bonjak.Kao adami oglan doao je u Carigrad i u carskom dvoru uzgojen. Dva puta je bio namjesnik u Budimu i to 958. (1551.) i 964. (1556.). U Sarajevu je sagradio 968. (1560.) lijepu damiju pokraj Marale i most preko rijeke Miljacke na Sarajevskom polju. I danas se po njemu zove Alipain most. Po svoj prilici je umro u Sarajevu i sahranjen pokraj damije. Ali-paa Hadum (Ukopljeni), rodom Bonjak, uzgojen je u dvoru. Bio je beg na Bosni 957. (1550.). Kasnije je bio namjesnik u Temivaru, Budimu 964. (1556.) i Egiptu 968. (1560.). U Kairu je umro nakon godinu dana i zakopan u groblju Karata. Kod prepisa je ustanovljeno da je iza njega ostalo samo 62 dukata. Pravednou i veledujem potisnuo je uspomenu svih bivih namjesnika u Egiptu. Arapi su ga prozvali Ali-paa od Karate i na nogama spominjali mu ime. Ali-paa Kalauz iziao je iz dvora kao beglerbeg. U Budimu je paavao 986. (1578.), a u Bosni 992. (1584.). Kasnije je imenovan vezirom i pozvan u Carigrad, da uzme udovicu Sokolovia Ismihanu-sultaniju. Kad je ova umrla, po drugi put je imenovan u Budimu. gdje je umro 995. (1586.). U Maglaju je sagradio damiju i ostavio joi lijepu zadubinu. Ali-paa Malko (Javuz), rodom je iz Bosne. Kao carski silahdar-aga 1010. (1601.) imenovan je namjesnikom u Misiru, odakle je 1012. (1603.) pozvan za velikog vezira. Uto se na istoku pojave nemiri, koji dovedu do rata s Perzijom. Alipaa mislei, da e on kao veliki vezir, kako je do tada bio obiaj, voditi vojnu, uini velike pripreme oko sakupljanja i opreme vojske. Kad je sve bilo gotovo, dvorska klika izradi, da sultan odredi da Sinan-paa igali kao serdar ide na Perziju, a Ali-pai naredi da s rumelijskom vojskom odmah ide u Ugarsku. To se ponosnog Javuza toliko kosnulo, da se od muke razbolio. Bolesna su ga u tahterevanu donijeli do Beograda, gdje je nakon par dana 28. safera 1013. (1604.) i umro. Tu je i pokopan. Bio je uen i hrabar, ali zato veoma ponosan i strog. Provodei mjere protiv korupcije prolio je mnogo krvi, koja nije donijela eljenog uspjeha. Osim vezira svatko je pred njim stajao na nogama. tavie ni velikom defterdaru nije dopustio, da se pred njim sjedi. Ali-paa Rizvanbegovi-Stoevi, sin je Zulfikar-kapetana Stolakoga. Kao mladi zamjerio se ocu to je obukao nekakovu vezenu saltu i otiao u svijet. Kad mu je otac umro, vratio se kui donesavi sa sobom dosta novaca. Radi kapetanije i Hutovskog agaluka zavadi se s braom Mustaj-begom i Hadunom. Dolo je do krvave borbe 1222. (1807.), koja je trajala vie mjeseci. Idue godine doao je iz Carigrada naroiti poslanik i pozvao ih u Sarajevo, pa ih izmirio. 1229. (1813.) zavojtio je i na Smail-kapetana Poiteljskog. Kod opsade Poitelja bio je ranjen u nogu i ostao epav. Za ustanka Husejn-kapetana Gradaevia radi osobnih zadjevica primio je protjeranog vezira pod svoju zatitu i od hercegovakih ajana nije nitko priznao Huseina za vezira, osim brata mu Haduna, koji je poginuo kad je Husejn-kapetanova vojska opsjedala Stolac i Fejz Alajbega engia, koga je Smail-aga dao ubiti. Ekspedicije Zlatareva (na Nevesinje) i Firdusova (na Stolac) ostale su bez uspjeha. Na Sarajevskom polju udario je 1247. (1831.) u zgodan as sa Smailagom engiem i Baagom Redepaiem iza leda ustaama i razbio ih tako, da je Husejn-kapetan s nekoliko drugova jedva iznio ivu glavu. Za zasluge je imenovan beglerbegom, a malo zatim vezirom i valijom na Hercegovini, kojom je upravljao 19 godina. Serasker Omer-paa Latas, kad je razbojniki unitio sve, to je ivota pokazivalo po Bosni i Hercegovini, prevario je i Ali-pau pa ga zarobio i nadomak Banjaluke dao ubiti pod adorom 1267. (1850.). Ostavio je iza sebe etiri sina Hafiz-pau, Natiz-pau, Rustem-bega i Mehmed Ali-pau. Kolikogod je kao politik imao pogreaka, vie je imao dobrih strana kao nosilac napretka i kulture. S lozinkom Kad puka ne puca, neka i eki i motika kuca,nagonio je narod da sadi razno juno voe i povre i od krne Hercegovine nainio zemlju gdje rastu masline i ipovi, gdje cvatu bademi i jasmini, i gdje se sadi duhan i pirina i t. d. Uveo je i gajenje svilene buhe. Ali-paa Semiz (Debeli), rodom je iz Prae, koja je pripadala Hercegovini. Kao adami oglan doao je u carski dvor, gdje se obrazovao i obnosio visoka dostojanstva. Iz dvora je iziao kao jenjiarski aga, zatim je postao beglerbeg od Rumelije, a 950. (1543.) vezir i namjesnik u Egipta. 968. (1560.) postao je veliki vezir i nakon 4. godine mudre vlade 972. (1564.) umro i sahranjen uz mauzolej Ejjubi Ensarije. Bio je veoma krupan. Iza njega je ostalo dosta duhovitih dosjetaka, koje su pobiljeili njegovi suvremenici. Narod ga je veoma volio, jer je bio do krajnosti poten i pravedan. Ali-paa Skopljak je brat Rustem-pain. 1106. (1694.) bio je namjesnik u Hercegovini. Sin mu je Gazi Osman-paa, unuk Ibrahim-paa, praunuk Mustafa-paa, a ovoga sin Sulejman-paa, bosanski vezir 1231. (1816.). Potomci su mu Sulejmanpaii, Idrizbegovii i Hamzalajbegovii. Ali-paa Sofi, rodom je iz Bosne. Medu adami-oglanima doao je u dvor, odakle je izaao kao aga. 954. (1547.) imenovan je begom na Bosni, odakle je nakon dvije godine pozvan za lalu careviu Selimu. 965. (1557.) postao je beglerbeg od Meraa, a 967. (1559.) zapovjednik vojske, koju je carevi Selim vodio na Perziju. Kasnije je kao poslanik Selimov iao u Perziju, a kad se povratio imenovan je namjesnikom u Misiru 971. (1563.). Kasnije je jo vezirovao u Bagdadu. Umro je 978. (1571.). Poto je bio ljubazan prema svakome i nije volio ceremonije, dali su mu u Misiru pridjevak Kilon. Kau da je hajduke, kad bi mu zadali tvrdu vjeru, putao na slobodu i da je rijetko koji prekrio vjeru. Koji je Ali-paa ili Hadim ili Temerot ili Sofija sagradio damije u Sarajevu i Kladnju, ne mogu razabrati. Prvi je umro u Misiru godinu prije nego je sagraena damija u Sarajevu, a njemu Muvekit pripisuje (I. 150.). O Temerotovu begovanju na Bo-

58

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

sni moe se samo nagaati, jer neki stari popisi bos. namjesnika iza Sofi Mehmed-bega piu Ali-beg bez pridjevka. A najveu zbrku ini kronogram, koji je spjevan, kad je damija sagraena, a ovako poima: Hazreti Gazi Ali paa bena Hasbeten lillah daressalihin. Osim spomenute trojice ne biljei nam povijest vie nijednog Ali pae u ono vrijeme. Ali-paa Varvar, rodom iz sela Varvari kod Prozora. Istakao se u vojnama po Ugarskoj i Hrvatskoj i za zasluge imenovan je sandakom u Buli. Kasnije je bio beglerbeg od Anatolije i Rumelije, pa opet 1053. (1643.) od Anatolije. Godinu kasnije imenovan je u Bosni, odakle je 1056. (1646.) premjeten na Cipar, a s Cipra 1058. (1648.) u Sivas, Tu se zamjerio jednoj dvorskoj gospoi to joj nije opremio 30,000 groa; koje je od njega traila, zato je proti njemu skovala urotu. Kada jo suludom sultanu Ibrahimu ne htjede opremiti enu Ibirpainu glasovitu ljepoticu Perihan, nego otpremi mubaira s rijeima, kako je on govorio u bosanskom argonu: Daanum, u kojem zakonu ima, da vjenanu enu jednog muslimana dadem drugome? Ama ne dam, danum! Bio je bio svrgnut s namjesnitva. Da se ne bi to dogodilo Ibir-painoj eni, zatvorio ju je u trokatnu kulu i katanac zalio olovom. Ali-paa poznajui dobro prilike nasluivao je to ga eka, ako ode u Carigrad, pa se povue u okolinu Sivasa. Nato Mehmed-paa uprili i Husejn-paa od Amasije dobiju zapovijed, da ga iva ili mrtva dopreme u Carigrad. Kod prvog sukoba Varvar je potukao obojicu do nogu i uhvatio ih pa svezao za stup od adora. Kasnije spomenuti Ibir-paa dobije nalog od velikog vezira, da ubije Ali-pau i opremi mu glavu u Carigrad. Znajui lukavog Abaza, da junaki ne e moi izvriti povjerenu mu zadau, odlui kukaviki to izvesti. Toboe iz zahvalnosti za uinjenu mu uslugu priblii se prostodunom starcu i jednoga dana zasjede u busiju kod gradia Cerke znajui, da e Ali-paa s obinom pratnjom tuda proi. Nepoteni Ibir-paa Abaza navali iznenada na svoga dobrotvora i glavu mu odrubi, pa je opremi velikom veziru na dar. To sramno djelo Ibir-paino, veli Ev. elebija. osudio je svatko govorei: Crn mu obraz tjesnogrudnom topalu! Kratko vrijeme iza tuga i on i njegov veliki vezir Hezar pare platili su glavom u Carigradu. Allamek (Mehmed-ef., sin Musa-ef.), rodom Sarajlija. Nauke je sluao u zaviaju kod profesora Abduldelil-efendije. Radi svestrane naobrazbe prozvan je Allamek, to znai: mali sveznalica. Po svretku nauka otiao u Carigrad i stupio u svitu zemljaka Silahdar Mustafa-pae, tada veoma uplivne linosti na dvoru. 1037. (1627.) dobio je profesuru na kolegiju Hasan-zade, gdje se svojom uenosti istaknuo i svratio na se pozornost prvih uenjaka. 1042. (1632.) postao je profesor na kolegiju sultanije Mihrimah i Rustempae Skradiuca, a kratko vrijeme iza toga imenovan rektorom na Sachnu. 1044. (1634.) opremljen je u Halep za vrhovnog sudiju, gdje je obolio od reumatizma. Dvije godine kasnije u istom je svojstvu premjeten u Carigrad, ali ga smrt zatee na putu 1046. (1636.) u cvijetu muevne dobe. Napisao je nekoliko uenih djela u arapskom jeziku, koja su uzvitlala cijelu bunu medu carigradskim ulemom. Poglavito se odlikovao kao strogi i bezobzirni kritik. Seichi. fol. 17. Arslan-paa Jahjapai je sin Gazi Mehmed-pain. Kad mi je otac osvojio Poegu, odnio je vijest u Carigrad i za nagradu imenovan prvim poekim sandakbegom 938. (1531.). Kao budimski vezir pogubljen je pod Sigetom 974. (1566.) to je radi nemarnosti izgubio dva grada u budimskom vilajetu. Poznat je kao neustraiv junak i dobar pjesnik. Vele da je rado gledao au u dno. Aruzi (Mehmed), rodom iz Bosne. Bio je svestrano obrazovan. Poglavito se odlikovao kao poznavalac metrike, o kojoj je napisao vie rasprava. Glasovito arapsko djelo o poetici Telchis preveo je voema vjeto na turski jezik. 1084. (1673.) umro kao profesor na nekom visokom kolegiju. Atlagii (Alibegovii) su stara bos. porodica, koja je od pamtivijeka u Livnu imala veliku ulogu sve do konca XVIII. stoljea. Pjeva se i u narodnim pjesmama. Iz nje nam povijest spominje ove lanove: (1.) Atli-aga, po kom se po svoj prilici prozvala porodica, sudjelovao je s (Gazi Murat-begom Tardiem u bojevima oko Klisa 944. (1537.) kao voda konjanika. (2.) Zulfikar-paa, kao kliski sandak 1018. (1609.); pogubio ga Piri-paa 1025. (1616.) na pravdi Boga. (3.) Mehmed-paa, kao kliski sandak 1096. (1684.), a kao bosanski namjesnik 1097(1685.), osumnjien da je za inad velikom veziru, koji ga je druge godine svrgnuo s Bosne i naredio mu da uva Knin, predao grad Mleanima, zatvoren je u tvravu u Pritini, gdje je umro 1100. (1688.). (4.) Mustafa-beg. s pjesnikim imenom Safi, umro oko 1153. (1740.). Poetkom XIX. stoljea ta je porodica izumrla, a livanjska kapetanija tada je prela na Firduse. Azim je sin Nevesinjca abanovia Mehmed-efendije. Kao potomak visokih ulemanskih dostojanstvenika 1097. (1685.) bio mulazim kod eh-islama Ankarevije, a kasnije predavao na vie odlinih medresa. Umro je od kuge 1124. (1712.) u cvijetu muevne dobe. Ostavio je kompletan divan. Osim toga dopjevao je Kafzadetov epos Lejla i Mednun veoma vjeto. Bio je veoma cijenjen od savramenih pjesnika. S. O.: III. 281.; alim. Teskira. Azizi (Mehmed), sin glasovitog Bonjaka Isa-efendije. Majka mu je ki ehislama Kara-elebi-zade. Pripravne nauke sluao je od oca, kad je bio profesor, a visoke od Bonjaka Sulejman-ef. Po svretku nauka 1080. (1669.) imenovan profesorom na kolegiju Sitti Chatun sa 50 jaspri dnevnice. Kasnije je predavao na kolegiju Sokolovia Esmihan-sultanije, a 1096. (1685.) sa Sulejmanijje imenovan vrhovnim sudijom u Selaniku s naslovom od Bruse. 1100. (1688.) umro od kuge u nanonu muevne dobe. Meu suvremenicima se istakao kao vrstan pjesnik. Osobito mu hvale prigodne pjesme. alim: 478. Harramer: 111. 547. Bajram-paa redom je iz Bosne. U dvoru je bio silahdaraga. Dva puta je bio namjesnik u Bosni i to 1030. (1620.) i 1032. (1622.). U jednom popisu bosanskih namjesnika zabiljeen je pod imenom Dundi-zade (Vojnikovi). S. O.: II. 36.: Muvekit: I. 277. Bakir Smail-beg Sokolovi, sin Alibegov i potomak glasovitoga velikog vezira Mehmed-pae Visokoga, poznat je kao pjesnik i kaligraf. Umro je 1164. (1750.). S. O.: II. 6. Bali-beg (Mali Gazi) Jahjapai, najstariji je sin naega Jahja-pae.Prvi put ga nalazimo kao bosanskoga zaima (zja-

BEHAR 95

59

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

met mu je bio Kakanj i Vidanica) gdje s Gazi Bali-begom Malkoeviem vojuje u Poljskoj i predvodi jedan dio akindija. Kasnije je bio sandak-beg u Smederevu,a 926. (1519.) na Bosni. Idue godine kod osvojenja Beograda trampio se s Gazi Husrevbegom za Smederevski sandak, kome je otada sjedite postaje Beograd. Na Muhau jednim napadom iza leda odluio je bitku s Gazi Husrevbegom. Umro je kao smederevski sandakbeg 933. (1526.). Sin mu je Dervibeg, dugogodinji segedinsiki sandakbeg. U Sarajevu je sagradio damiju. Po njemu se. i danas zove mahala Balibegovica. Peevi: I. 45.: S. (.).: II. 4.; Hade-zade: II. 83. Bali-ef. rodom iz neke palanke u Bosni. U mlade dane doao je u Carigrad i stupio u bostandijski odak. Kod tadanjega bostandibae Nekka Mustafage bio je imam. Kasnije je preao u svitu ejhulislama Jahja-efendije. 1049. (1639.) postao je profesor na Ahmed-painoj medresi u Carigradu, a 1051. (1641.) imenovan je imifettiom haremeina (Meke i Medine). 1061. (1650.) imenovan je kadijom u Medini; 1070. (1659.) u Edreni; kasnije je 3 puta bio kadija u Carigradu. 1081. (1670.) stavljen je u mir s arpahikom Ankara. 1087. (1676.) reaktiviran i imenovan sadri-Anadoli. Umro je I. rebija 1095. (1684.). Seichi: I.; S. O.: II. 6. Bali ef., rodom Sarajlija. Uio je u zaviaju i Carigradu. Kad je svrio nauke, stupio je u svitu Sokolovia. Kasnije je predavao na vie odlinih medresa. Kad je Bosna podignuta na munlaluk, imenovan je prvim bosanskim munlom sa sjeditem u Sarajevu 986. (1578.). Umro je 990. (1582.) u Sarajevu. gdje je sagradio damiju u Kadinjui. Ataj za njega veli: Bio je na glasu radi uenosti i dobrote; po naravi imao je amalakitsko ponaanje i bosanski ponos. (Kao Ataj i drugi se turski spisatelji esto eu o bosanski ponos). Muvekit: I. 77. Beir-ef. rodom iz Mostara. Po svretku nauka otiao u Carigrad i stupio u svitu Mostarca Mustafa-pae, i po njemu poznat pod imenom Mostari hadesi. 1060. (1650.) imenovan je u Smirni na Faik-painu medresu. Zatim dode u Carigrad kao profesor na defterdar Ahmed-painu medresu. Umro je rebija II. 1069. (1659.). Beir-paa engi, hercegovaki mutesarif 1145. (1732.). Idue godine vodi Bonjake i Hercegovce u Krim, da uvaju Kafu. 1149. (1736.) vodi vojsku pod Oziju gdje je naao smrt s vie hiljada Bonjaka i Hercegovaca mjeseca rebija 1. 1150. (1737.). Beir-paa Travnjak, kao emiri-ahor u dvoru (Oberstallmeister) imenovan je bosanskim namjesnikom 1028. (1628.). odakle je nakon par mjeseci premjeten u Temevar. Kasnije je Turska izgubila 2-3 grada u Ugarskoj. Serasker Husejn-paa, kome je Beir-paa bio dodijeljen, da sa sebe skine krivnju obijedio je Beir pau, koga su pozvali u Carigrad i pogubili ga u Edreni, prije nego mu je pruena prilika da se opravda. Bedruddin Mahmud, rodom iz Sarajeva. Po svretku nauka bio je uitelj glasovitog Sokolovia, kad je bio natkomornik u dvoru. U vrijeme Sokolovia vezirovania postao je profesor i brzo dotjerao do Sachna 973. (1565.) Kasnije je predavao na Sulejmaniji, a s te medrese imenovan je vrhovnim sudijom za Egipat 976. (1568.). Druge godine umre u Kairu, potovan od naroda i dostajanstvenika kao visoko uen, ljubazan i poten sudija. Sokolovi ga je veoma volio i cijenio. Na njegov prijedlog Bosna je podignuta na munlaluk. Atai: 124. Begta-beg (Gazi) bio je vojvoda hercegovakog sandaka Mahmud-bega. 928. (1521.) osvoji na elu hercegovake vojske Skradin. S ostalim plijenom opremi u Carigrad dva brata, koji su kasnije za carevanja Sulejmanova imali veliku ulogu u turskom carstvu i to Rustem-paa kao veliki vezir, a Sinan-paa kao veliki admiral. 945. (1538.) nalazimo ga s bosanskim sandacima pod Drniem. Evlija elebi spominje ga kao osvojitelja Korlata, Pakraca, i jo nekih palanaka po Dalmaciji i Slavoniji. Behram-paa, sin Kara Mustafa-pae Sokolovia (Kara ahinu). Po svretku nauka stupa u dravnu slubu. 967. (1559.) pode s ocem u Jemen. Kasnije je bio namjesnik od Gaze, a 972. (1564.) valija u Dijari Bekint, odakle je 976. (1568.) premjeten u Jemen, gdje je stekao velikih zasluga za dravu upokorivi pobunjena plemena i osvojivi mnoge gradove. U vie gradova u Jemenu sagradi damije i medrese i ini zadubine. Osim toga uvodi neke zakone u upravu i sudove i tako ostavlja lijepu uspomenu u arapskom narodu. Kasnije je sudjelovao s Lala Mustafa paom Sokoloviem u ratu na Perziju 986. (1578.) gdje se odlikova sa junatvom. Bezmi je pjesniko ime Ibrahim efendije Jasakia, sina Ramadanagina. Nauke je sluao u Bosni i Carigradu. Po svretku nauka dulje je vremena bio inovnik u dvorskoj kancelariji. Kasnije se povukao u mir i posvetio pjesnikovanju. S jenjiarskini agom Mustafa-paom iz Podosta bio je veliki prijatelj. Njemu za volju poao je na beku vojnu koju je poveo Kara Mustafa-paa, Za opsade Bea 1094. (1683.) granata mu je odniela nogu,to mu je i smrt prouzroilo. Ostavio je kompletan divan pjesama, koje njegovi suvremenici vrlo cijene. afi Hasan-ef. ibni Turban, bin. Davud bin Jakov, rodio se 954. (1547.) u Prascu. Nauke je sluao u Bosni. Po njihovu svretku pridvorio se kod prvog bosanskog munle Bali-ef., koji ga je upisao u kadije i uzeo sebi za zamjenika. S njime je 984. (1576.) unitio Hamzevije u Posavini. Bio je kadija u nekim gradovima po Bosni, dok mu jednom sunu u glavu, pa poe u Carigrad, da slua vie nauke. Nakon nekoliko godina vrati se opet u Bosnu, pa stupi u kadije. 1004. (1595.) napisa politiko-historijsku raspravu pod imenom Nizamul-alem (Uredba svijeta) i kao mudahid krenu pod Egru. To se djelo preko zemljaka i velikog vezira Ibrahimpae proturi do ruku sultana Mehmeda III, kome se ono svidi, pa mu naredi, da je prevede na turski. Druge godine ode s prijevodom i jo nekim djelom u Carigrad, gdje s protekcijom spomenutog pae bude imenovan doivotno kadijom i muderisoin u Prascu. Kasnije je dobrovoljno sudjelovao u bitkama kod Osijeka i Estergona. Umro je u zaviaju uoi Lejleiberata 1025. (1616.). Bio je veoma poboan i postio je savmi-Davud (Davidov post) preko 30 godina. Nikako nije trpio suvremenih ehova, nego ih je progonio zborom i tvorom. Napisao je cijeli niz djela i komentara na Kudurino djelo o islamskom pravu u etiri sveske. Kraj Prusca osnovao je novu varoicu i nazvao je Nevabad. Tu je sagradio damiju, medresu i mekteb, te oivio uspomenu na Ajvazdedu, koji je skopaljsku upu iza fetha preveo na Islam. I dan dananji muslimani iz okolinih krajeva Bosne na odreeni dan hodoaste na Ajvatovicu da pohode grobove Ajvaz-

60

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

dede i afi-ef. U Nizamul-ulema napisao je autobiografiju. U Glasniku Zem. Muzeja u Sarajevu 1916, iziao je prijevod afine Uredbe svijeta od Baagia. atib Dervi Mustafa, rodom iz Bosne, uio je u domovini i doao na glas kao kaligraf. Pripadao je mevlevijskom redu. Umro je u Jeni eheru 1078. (1667.). emal-beg odlina linost kod Gazi Husrev-bega. U Sarajevu u mahali Koevo sagradio je mesdid i medresu, za koje je uvakufio lijepu zadubinu. Po njemu je prozvana mahala i ulica emalua. Oporuka, u kojoj oslobaa mnogo robova i zapisuje zadubinu, pisana je 945. (1538.). Kod mesdiida zakopan mu je sin Ibrahim-beg. koji je umro 961. (1553.) Mahmud-vojvoda bio je prvi mutevelija emal-begove zadubine. Muvekit: I. 152 (na rubu). Daut-beg Redepai sin je Osmanbega, defterdara bosanskog. Od 1220. (1805.) do 1230. (1814.) bio je cerniki musellim (Gacko). 1230. (1814.) postao je musellim pivsko-nevesinjski i kao takav ostade do konca ivota 1245. (1829.). Ustanak, koji je digao Hadi Petelo u Mostaru proti Mehmedi-bega Bakamovia, vezirskog musellima, vjeto je uguio i za zasluge imenovan musellimom u Mostaru. Da je bio ugledna linost, dokaz je, to su se Stoani protiv Rizvanbegovia i Rizvanbegovii protiv Stoanima obraali njemu za posredovanje u izmirenju. Isto tako Smail-kapetan Poiteljski i Ali-aga Stolaki trae od njega pomo u osobnim zadjevicama. Davud-paa Bogojevi (Kara Niandi) nae je gore list. Kad je postao vezir 908. (1502.), Dubrovani su mu opremili 17. kolovoza iste godine dar, po obiaju dvije ae, de conditione taciarum, que donatur bassalariis. U dvor je doao za vlade Mehmeda II. 899. (1493.) postao je niandija, a 903. (1497.) sanakbeg u Nikopolju, odakle je 908. (1502.) pozvan za vezira u Visoku Portu. Nakon dvije godine poao je u mir i nastanio se u Gebzi, gdje je umro 911. (1505.) i zakopan. U Usudaru sagradio je damiju, a u Skoplju damiju i imaret. Bio je oenjen sultanijom. Sin mu je Mustajbeg bio namjesnik na Hercegovini 923. (1515.). Hammer kae za Davud-bega da je Dalmatinac. Davud-paa (Kara) rodom je iz Bosne. U dvoru je uzgojen i postao okadar. 1009. (1600.) imenovan kapidibaom, a 1013. (1604.) vezirom u Visokoj Porti. U to se vrijeme oenio kerkom Mehmeda III. Kasnije je bio kapetan paa i beglerbeg od Rumelije. 1031. (1625.) postao je veliki vezir. Obijeen, da je izdao zapovijed da se sultan Osman ubije, plati glavom 7. rebija I. 1032. (1622.). Dedaga engi (Dervi-paa) drugi sin epskog junaka Smailage engia. Kao mladi od 18 godina iao je svetiti oca Hercegovcima. Kad je Omer-paa doao u Bosnu dokinuo je azape pa uveo pandure za uvanje granice od Crne Gore. Dedagu imenovao je serdedom. Tu je dunost vrio 2 puna decenija i za zasluge imenovan paom. Kad je Serverpaa doao u Mostar, pozvao ga je k sebi i priaju, da mu je iza ruka dao otrova u kahvi. Obratio se na mostarske lijenike za pomo, ali svi su slegnuli ramenima. Zato je sio u fijaker i poletio da trai lijenika u Sarajevu. Smrt ga je zatekla u Jablanici, odakle mu je tijelo preneseno i zakopano kod arijske damije u Konjicu 1293. (1876.). Muvekit ga hvali kao neustraivog junaka, i istie njegovu ljubav prema domovini te velike zasluge za dravu. Zadnji mejdan u Hercegovini pred dvije vojske crnogorskom i hercegovakom podijelio je s Dragom Kovaeviem i odnio mejdan ranivi protivnika u desnu ruku. Deruni (olakovi), pjesnik, rodom je iz Banja Luke. U jednoj kasidi lijepo je spjevao krajiki ustanak, koji je digao Sefer-beg Zmajevi proti Delali Hasan-pai 1011. (1602.), koji je kao valija doveo sa sobom iz Anadola vie hiljada ekije i poeo robiti i globiti po Bosni mirno stanovnitvo. Safer-beg ga je bacio preko Save i Carigrad je bio prisiljen premjestiti ga u Temevar. Dervi-ef. agri (Hadi), pjesnik i osniva tekije u Mostaru, ivio je oko 1050. (1640.). Dervi Hasan-paa Redenai sin je bosanskog defterdara Sulejmanpae, koga je pogubio Vanlija. Kao zaim za Derenelijine vojne na Beograd istaknuo se i postao paa. Kao zalo-maga bio je musellim nevesinjski 2-3 godine i s Nevesinjcima pokuao uguiti bunu u Mostaru, koju je podigao Ali-aga Dadi 1229. (1813.). Mostarci su ga suzbili, na to se zatvorio u Blagaj, odakle se nakon 15 dana povukao na Nevesinje. Kasnije je bio muhafiz od Posavine i branitelj u Uici, koju su opsijedale srpske ustae. Umro je u Uici od srdobolje 1230. (1814.). Dervi Mehmed-paa je rodom iz Bosne. Uzgojen u dvoru, gdje je postao bostandi-baa. Iz dvora je iziao 1014. (1605.) kao vezir i kapetan-paa. Poetkom idue godine imenovan je velikim vezirom, a u mjesecu abanu iste godine ubijen. Zakopan je u Uudaru u groblju Miskinler. Kako se brzo popeo na najvie dostojanstvo, onako je brzo i zavrio karijeru; moda je dao povod naoj krilatici: S paje na paju, pa na vjeala. Dervi Mehmed-paa Teskeredi sin teskeredije Mustajbega Duvnjaka. 1285. (1868.) bio je lan ura-i-devleta. Kasnije je dobio naslov beglerbeg od Rumelije, a 1295. (1878.) 3. safera umro je u Carigradu i zakopan kod sultan Ahmedove damije. Dervi-paa Mostarac sin Bajezidagin. Za vrijeme Selima II kao adami oglan doao je u dvor, gdje je doao do visoke naobrazbe. Prvi put ga sretamo kao dogandi-bau 995. (1587.). U tom svojstvu prevede Muradnamu s perz. na turski. 1000. (1592.) bio je carski savjetnik (niusa-hibi has) i ostao takav do smrti Murata III 1003. (1595.). Druge godine sudjelovao je kod osvojenja Egre. 1007. (1598.) imenovan je namjesnikom na Bosni. Kasnije je bio muhafiz u Egri. 1010. (1601.) opet ga nalazimo na Bosni. Oba puta cijelo vrijeme ratuje s bosanskom vojskom po Ugarskoj. U 1012. (1603.) poginuo je na Margaretinu otoku pod Budimom. Dan prije pogibije spjevao je glasoviti Gazel o sudbini, koji ovako poima: Gdje pomoi ne imade Svemonoga gospodara. Tu opravit ne e nita tisu svjetskih pametara. Iza njega ostalo je dosta lijepih gazela u perzijskom i turskom jeziku, koje spadaju medu najljepe umotvorine one dobe. U Mostaru sagradi lijepu damiju 1000. (1592.) i uz nju knjinicu, koju je snabdio lijepim brojem rukopisa. Danas knjinici nema traga. I sin mu Ahmedbeg bio je junak i pjesnik. Peevi: II. 273275.: . elebi: I. 4. S. O.: II. 329.

BEHAR 95

61

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Dilaver-paa rodom iz Hrvatske. U dvoru je uzgojen i postao aengir baa. Kasnije je imenovan berglerbegom na otoku Kipru, a onda kao vezir valijom u Bagdatu. 1024. (1615.) premjeten je u Diari Bekir, odakle je 1030. (1620.) u ramazanu pozvan za velikog vezira. Sa sultanom Osmanom vodio je vojnu na Hotin. U carigradskoj pobuni platio je glavom zajedno s Osmanom 1031. (1621.). Zakopan je u Uudaru u groblju Miskinlar. Damberdi Gazali rodom je iz Slavonije. Kako je doao u Egipat, nije nam poznato. Od sr. 1512, nalazimo ga na uglednu mjestu medu mamelukim begovima kad je sultan Selim 1517. zavojtio na Egipat, misirski sultan Tomanbaj sakupio je vojsku i stavio joj na elu Damberdi Gazaliju. Kad je dolo u Siriji do odlune bitke, on se preobukao u beduinsko odijelo, prebjegao u pleme Gazali i kao nepoznat pozvao Tomanbaja na mejdan. Mada je bio na mejdanu pobijeen. Tomanbaj mu je potedio ivot. Tad je preao na stranu sultan Selima, kojemu je nakon odlune bitke odao skrovite Tomanbajevo. Za te zasluge Selim ga je postavio za namjesnika u Siriji. Kad je Selim umro,a Sulejman sjeo na prijestolje, jedini se je Damberdi Gazali odmetnuo odmah od Sulejmana, okupio oko sebe arapska i druska plemena i krenuo u Carigrad. Sulejmanu je bilo ispod dostojanstva da se sam stavi vojsci na elo, pa je povjerio tu zadau Ferhad-pai ibenaninu, koji ga je pod Halepom potukao 1520, njega pogubio i glavu mu poslao Sulejmanu na dar. Edhem je pjesniko ime Ibrahim-bega Baagia. Rodio se u Nevesinju 1257. (1841.). Sin je Lutfi-bega Redepaia, muselima pivsko-nevesinjskoga, koji je bio takoer hercegovaki baaga. Po njemu je prozvana cijela porodica Baagii. Nauke je poeo u Nevesinju, a nastavio u Travniku u medresi pred muftijom Dervi-ef. Korkutom. Uz erijatsko pravne znanosti dosta je dobro poznavao arapski i perzijski jezik, a turskim jezikom vladao je kao i svojim. S poetka se mislio posvetiti ulemanskom staleu, ali je ubrzo preao u politiku slubu. Prije okupacije sluio je kao kajmekam u Pivi, Foi i Ljubukom. Kad je prvi put proglaen ustav u Turskoj, Hercegovina ga je opremila s muftijom Karabegom kao svog poslanika su Carigrad 1876. I drugi put je bio 1878. izabran u Hercegovini za parlamenat. U klubu balkanskih poslanika bio je oba puta tajnik. Iza okupacije bio je predstojnik u Stocu i Konjicu. Kad je ustrojena zemaljska vakufska komisija 1883. u Sarajevu, imenovan je mufettiom. Kasnije kod preustrojenja postao je ravnatelj i predsjednik povjerenstva, koje je asti obnosio sve do smrti 8. studenoga 1902. On je prvi poeo pisati ivotopise glasovitih Bonjaka i Hercegovaca po bosanskim Salnamama (Kalendarima) i upoznao nas s Dervi-paom Mostarcem, Nerkesijom, Kafijom, Gazi Husrev-begom, Gazi Ferhat-paom Sokoloviem i drugima. Pjevao je pjesme i kronograme u turskom jeziku. Suraivao je u Vatanu i Rehberu, koji su izlazili u Sarajevu. Ejub-paa iz Novog Pazara 1242. (1826.) savjetuje sarajevskim agama, koji su se stavili na stranu jenjiara, da ne diu bunu. Idue je godine bio zapovjednik bosanske vojske, koje je bila zadaa uvati Beograd, abac, Uice i Sokol u Srbiji. 1243. (1827.) umro je u Novom Pazaru. Fahir je pjesniko ime Bonjaka Salih-ef. S poetka je bio pisar u dvorskoj kancelariji, kasnije je preao u ehove halvetijskog reda. Neko je vrijeme putovao po svijetu i napokon se nastanio u Carigradu, (1127/1715.) na otoku Mora bio je kontrolor, gdje je iste godine umro. Seichi: II. Faiz je pjesniko ime Abdullaha, sina Bonjaka Samii Abdulkerim-efendije. Rodio se u Sarajevu, gdje je uio pripravne nauke. Svrivi visoke nauke u Carigradu imenovan je na Malkoevu medresu u Sarajevu 1095. (1684.), gdje je predavao sve do smrti 1100. (1688.). Kuga ga je pokosila u naponu muevne dobe. Pjesme su mu dosta dobre. Fazli paa (Gazi) rodom je iz Maglaja. Uzgojen je u dvoru, gdje je za vlade Ibrahima imao vidnu ulogu. 1055. (1645.) iziao je iz dvora kao beglerbeg od Anadola. Druge godine postao je carski savjetnik i zet. 1057. (1647.) imenovan je kapetan-paom, a kratko vrijeme iza toga pozvan je u vezirsko vijee za drugog vezira. Kad je sultan Mehmed IV sjeo na prijestolje 1058. (1648.). opremljen je Temevar za namjesnika, odakle je 1060. (1650.) premjeten u Bosnu. Uz kratke prekide vladao je Bosnom punih pet godina. 1065. (1654.) porazio je kransku vojsku kod Knina opravio kninsku tvravu. Iste je godine pozvan po trei put u vezirsko vijee. U Edreni se u prisutnosti sultanovoj porjeka s velikim vezirom upriliem i dobaci mu nekoliko gorkih, ali istinitih rijei. Radi toga se zamjeri sultanu, koji ga opremi za namjesnika u Budim, odakle bude brzo premjeten u Temevar, a iz Temevara u Silistru s nalogom, da uhvati vlakog vojvodu Besarabu, koji se bjee odmetnuo. Premda je potukao neprijateljsku vojsku, uguio ustanak i prisilio vojvodu da bjei iz Vlake, veliki vezir obijedi ga kod sultana, da je primio mito od vojvode i dao mu priliku, da pobjegne. Pozvan na odgovornost u Edrenu bude pogubljen prije presluanja 1068. (1657.) ni kriv ni duan. Bio je veoma iskren i pravedan. Vrlo iskren otvoreno je govorio ne pazei, da li e se kome zamjeriti ili ne. U zaviaju je sagradio lijepu damiju i ostavio joj za uzdravanje lijep imetak. U Carigradu je sagradio saraje zvane Bini bir direk (Hiljadu i jedan stup). Ferhad-beg po svoj prilici rodom iz Travunije. 888. (1483.) alju Dubrovani poasne darove knezu Radivoju, bratu carskoga zeta Ferhad-bega. Taj se Radivoj kasnije spominje u dubrovakom arhivu kao vojvoda trebinjski u dva maha. Ferhad-beg je s ostalim odlinim naim zemljacima Ahmed-paom Hercegoviem, Ishak-begom Kraljeviem i dr. uzgojen u dvoru, gdje je vrio razna dostojanstva. Iz dvora je iziao kao sandakbeg od Sereza, odakle je u egipatskom ratu opremljen za muhafiza u Adanu, gdje je ludo, ali junaki poginuo u cvijetu mladosti 890. (1495.). Za njega je bila udata Seluka, ki sultana Bajezida II, s kojom je imao sina Gazi Husrev-bega, glasovitog junaka i dobrotvora grada Sarajeva. Ferhad-beg Ulamapai, sin Skender-bega, poekog sandaka. Ulamapaa je porijeklom Perzijanac. U Bosnu je doao kao namjesnik 948. (1541.). Poginuo je kod Lipave u Erdelju 958. (1551.). Potomci su mu se nastanili u Bosni. Istaknuo se kao veliki dobrotvor. U Tenju ie sagradio lijepu

62

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

damiju, kod koje je i sahranjen. Osim toga sagradio je U Sarajevu poznatu Ferhadiju i u epu damiju. Ferhad-paa rodom iz ibenika. Sigurno je kao suanj doao u dvor, odakle je za vlade Selima I iziao kao beglerbeg od Rumelije. Poglavito se istaknuo za vlade Sulejmana, 1520. kao trei vezir opremljen je u Siriju, da ugui ustanak, koji je uzvitlao namjesnik Damberdi Gazali, Slavonac. Do odlune bitke dolo je pod Halepom, gdje je do nogu potukao ustae i uhvatio Damberdi Gazaliju. kome je odrubio glavu i poslao Sulejmanu u Carigrad. 1522. svladao je eh Suvar-oglu Ali-bega, koji se digao proti Sulejmana. Tom prigodom unitio je njega i cijelu mu porodicu. Poslije osvojenja Rodosa pokazao se vrlo krvoloan, bez milosti je ubijao sve protivnike i pljakao njihova dobra po Maloj Aziji. Zato ga je Sulejman pozvao u Carigrad i na molbu majke i sestre mu, koja je bila udata za Ferhad-pau dao mu je sandak Smederevo sa 700,000 jaspri godinjega dohotka, mislei da e mu to dosta biti. Naskoro je i odatle mnoga tuba dola da i tamo robi i pali, kao to je radio i u Maloj Aziji. Premda ga je Sulejman volio i premda je bio carev zet, za hatar pravde i da zastrai druge namjesnike, dade ga 1. studenoga 1524, pogubiti. Ferhad-paa je bio samo 10 godina stariji od sultana, veoma ratoboran, nagao, slavohlepan i grabeljiv bez granica. Ferhad-paa Sokolovi (Gazi) sin je Rustem-begov, brat Dervi pae, koji je poginuo kao beglerbeg od Diari Bekira kod osvojenja Georgije, i glasovitog Kara Ali-bega, koji je poginuo kod pada Ostrogona. Prvi put ga susreemo kao kliskog sandaka od 974. do 982. (1566-1574.). Kao takav ratovao je mnogo po Dalmaciji, silazio je ak pod Zadar 976. (1568.). osvojio Zemunik, Ozren, Brodin i Bijelu Stijenu. 980. (1572.) kad je zagrebaki kanonik Franjo Filipovi s velikom vojskom poao na Bosnu, Ferhad-beg sa Sinan-begom Hercegovakim sukobi se s njim kod Ivania i porazi ga do nogu. U tom okraju uhvatio je i kanonika, koji je preao na islam. Od njega vuku lozu bezi Filipovii. Za zasluge imenovan je bosanskim begom. Za njegova begovanja Bosna je podignuta na vilajet 991. (1583.). On je dakle prvi bosanski paa (valija). Sjedite paino prenio je iz Travnika u Banja Luku. 982. (1574.) provalio je u Hrvatsku i doao do Bihaa. Tu ga je doekao austrijski general Herbert Auersperg, koji poginu na bojnom polju, a sin mu Vuk Fugelbert pade Sokoloviu u suanjstvo, koga dade na otkupe za toliko novaca, da sagradi krasnu damiju i nabavi joj vakuf. Po Peeviji otkupnina je dosegla svotu od 30,000 dukata. Ta je damija Ferhadija u Banjaluci jedan od najljepih arhitektonskih spomenika turske dobe u Bosni. Tom je prilikom osvojio Cazin i Buim. 1577. die se opet put Krajine, pa osvoji redom gradove Mutnik, Ostroac, Vel. Kladuu, turli, Pei i Podzvizd. Razorivi Gvozd zaputi se put Dubovca, ali ga general Ivan Farenberg pretee kod Korane i nakon ljuta okraja Ferhadbeg bude prisiljen na uzmak. Za vojne Kevenhullerove 1578. pade Cazin, Zrin i Buim opet u ruke kranske, ali Ferhad-beg pod jesen iste godine sae u Krajnu, pa ponovno osvoji izgubljene gradove i postavi u njih jake posade. Pritom su ga pomagali vlasi, koje je doveo iz Stare Srbije, da mu vuku topove i grade utvrde. Napokon se prevari, pa im povjeri neke gradove, da se nasele u njih i

BEHAR 95

63

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

uvaju ih od napadaja. im se Ferhad beg vratio u Travnik, odmah se oni obrate na Farenberga, da mu izrue Ostroac i ostale gradove. Ugovor je potpisan u Beu i Gracu, ali im Ferhadbeg pomrsi snove. Od osvojenih gradova bude osnivan novi sandak sa sjeditem u Ostrocu. Iza 1588. premjeten je u Budim, gdje ga iz potaje probode jedan njegov rob. Feridun je pjesniko ime Sir Alije, rodom iz Sarajeva. Nauke je sluao u zaviaju i Carigradu, gdje je i ostao. Kod vakufske uprave sluio je kao vii inovnik sve do smrti, koja ga je zatekla 1069. (1658.). Pjesme su mu nadahnute sofizmima i dosta su slobodoumne. Feriz-beg je na zemljak, koji je za carevanja Bajezida II u dvoru bio u rasnim astima.Iz dvora je imenovan begom na Bosni 911. (1505.), kojom je upravljao sve do 918. (1512.). Kroz to vrijeme sagradi u Sarajevu muko i ensko kupalite, od kojih se podorine vide i sada u Saraima. Osim toga u Hubjaraginoj mahali sagradi medresu, po kojoj je cijela okolina prozvana Medrese. Oko kupalita sagradio je vie magaza i duana, i to sve uvakufi za izdravanje medrese. Vodu pred Jahjapainu damiju i u kupalita dovede sa Sedernika. Fevzi je pjesniko ime Mehmed-ef. Sarajlije. U ranoj mladosti otiao je u Carigrad i nastanio se u Usudaru. S prva je sluio u dvorskoj kancelariji, a kasnije bio tajnik (divanefendi) kod vezira. Pod konac ivota stupio je u derviki red halveti i pridvorio se ehu Ali-ef. Selami od koga je uzeo inabet. Udaljen od svijeta ivio je skromno sve do 1084. (1673.). Savremenici ga hvale kao vrsna pjesnika. Fevzi II, rodom Blagajac, Po zvanju je bio ejh. ivio je u Mostaru i cijeli ivot predavao Mesneviju. Napisao je u perzijskom jeziku Bulbulistan i podijelio ga u est perivoja. Sudjelovao je u boju pod Banjalukom i tom prilikom izrekao dva kronograma o pobjedi. Umro je oko 1160. (1747.). Habiba. Meu ono malo turskih pjesnikinja imamo odlinu zastupnicu u Habibi, keri Ali-pae Rizvanbegovia. Po njezinu pismu, koje nam biljei Mehmed Zihni rodila se 16. redeba 1262. (10. srpnja 1845.), dakle u vrijeme Alipaine moi i slave, kad je vladao kao vazalni knez Hercegovinom. Iza pogibije Alipaine otila je u progonstvo u Malu Aziju, gdje je poela i svrila nauke. Kao djevojka pjevala je lijepe pjesme, a nije prestala pjevati ni kad se udala za visokog inovnika u Babu-Alijji. Ahmed Muhtar tvrdi, da joj je polo za rukom ispjevati cijeli divan i tako meu miljenicama turskih muza zauzeti odlino mjesto. Umrla je 1308. (1890.) u Carigradu. Habib-Dede je rodom iz Bosne. Po svretku nauka stupio je u derviki red mevlevi. Cijeli ivot proboravio je u Beogradu predavajui glasovito mistino djelo Mesnevija. Sam je bio udnovat pjesnik. Pjesme mu vrve neuvenim izrazima. Mala Mesnevija (Kuuk-Mesnevi) njegov je umotvor. Umro je 1053. (1643.). Hajdar-paa (Hadim) rodom je iz Bosne. Uzgojen je u dvoru, gdje je dotjerao do kapu-age. Zatim je postao vezir u Visokoj Porti, a 960. (1552.) bi umirovljen. Kao mirovinu dobio je hercegovaki sandak. Umro je 971. (1563.) 16. dumada I. Vele, da je bio visoko obrazovan. U Carigradu je sagradio damiju, medresu i kupalite, a u Mostaru podigao je poznatu upriju, koju su vabe nazvale Pemerbrucke, pa je danas svukud poznata pod imenom rimski most. Sami je Mostarci zovu stara uprija. Nije nikada bio u Hercegovini, nego je u njegovo ime vladao Karadozbeg, koji je podigao u Mostaru damiju u isto doba,kad je i most dovren 961. (1557.) muharema mjeseca 1. dan. Hajdar-painim imenom je prozvat jedan cijeli kotar u Carigradu. Haki Mehmed-paa sin je amil Ahmed-pae Sopasalana, S poetka je bio hadedan, a Visokoj Porti 1196. (1781.), a kasnije proao kroza sve vie inovnike slube kao carski defterdar, niandija, reisulkutab itd., dok nije 1210. (1795.) postao vezir. Na Bosnu je imenovan 1215. (1800.), ali je brzo pozvan za beglerbega od Rumelije. Triput je padao u nemilost i triput mu je vraana vezirska ast. Umro je u progonstvu 11. abana 1226. (1811.). Hvale ga kao dobra konceptualnog inovnika i promiljena, ali stroga upravnika. Njegova bujruldija, s kojom imenuje Ibrahim-pau Hadi Mehmedpaia svojim zamjenikom, dok doe u Bosnu, lijep je primjer njegove dravnike sposobnosti i patriotskog osjeaja. Pri koncu pie: Moj otac i moj djed lanovi su po zakonu i zdravom razumu pohvaljenog i odobranog bosanskog naroda. Hadis veli: El irku nizauhu, Porijeklo je njegovo poticanje. (Porijeklo ga sokoli). Osim to smisao toga hadisa ispunja moju duu,san je u tom svetom mjestu molitve. Sin mu je Izet Ahmed-paa, a unuk Haki-paa, koji je pred okupaciju bio mutesarrif u Bihau. Halil-beg Alajbegovi zadnji krki sandak, koga su Mleani zasunjili i opremili u Mletke 1057. (1647.). Ali da ne doe dudu praznih aka. dali su mu u Zadru jedan sanduk, da ponese kao dar. Kad je u sveanoj audijenciji predao dar, dud je naredio, da se sanduk otvori. Imalo se ta vidjeti. U njemu je bila odsjeena glava starog Halilbegova oca. Tome prizoru vele da se cijelo vijee grohotom smijalo. Halil-paa rodom je iz Bosne. Uzgojen je u dvoru, gdje je brzo napredujui dotjerao do silahdara. 999. (1590.) postao je jenjiaraga. a 1000. (1591.) beglerbeg i valija u Konji. Zatim je bio beglerbeg od Anadola, a 1003. (1594.) imenovan je kapetan-paom. Tri je godine bio u toj asti i za zasluge promaknut na ast vezira. Druge godine zemljak mu Ibrahim-paa ostavio ga za svog zamjenika u Carigradu. I kad je Ibrahim-paa iao na Kaniu, zastupao ga je Halil-paa. Umro je kao II vezir 1012. (1603.) 19 redepa. Sahranjen je pred vratima Atik Alipaine damije u blizini Diklitaa. Za njega je bila udata Fatima sultan, ki Murata III. Hamza-dede rodom je iz Bosne. Po svoj prilici je iz Orlovia kod Vlasenice, jer je tamo imao dosta pristaa. Doavi u Carigrad pridvorio se kod Hrvata Pertev-pae, kome je bio dispenzator. Pripadao je dervikom redu Bajrami.Kao halifa Husamuddina Ankarevije optuen je radi krivovjerstva i pogubljen u Hipodromu (Tahtel-kala) 1575. Prvi bosanski munla Bali-ef. s glasovitim afijom vodio je istragu protiv njegovih pristaa u Posavini. Nekoliko su ih pogubili, a ostali su se razbjegli po svijetu. Hasan-beg Skenderpai dovrio je od oca mu zapoete graevine u Sarajevu 875. (1470.). Pripovijeda se da je umro u Sarajevu i da je zakopan kod Skenderije. Hasan-ef., sin glasovitog eha Abdullah-efendije Bonjaka, po svretku nauka imenovan je na medresu Ummul-veled

64

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

1043. (1633.). Kasnije je predavao na vie Visokih medresa, pa preao u kadije. Prvo mjesto bilo mu je Smirna 1062. (1651.), a drugo Jeruzalem 1068. (1657.). Umro je mjeseca abana 1069. (1659.). Hasan-ef. (Koda) rodom je iz Mostara. Po svretku nauka stupio je kao inovnik u Visoku Portu, gdje je dotjerao do reisul-kuttaba 1033. (1623.). Kasnije je jo dvaput bio u istoj asti i to 1038. (1628.) i 1044. (1634.). 1048. (1638.) postao je mukabeledi. Umro je 1054. (1644.). U dravnoj slubi bio je preko ezdeset godina. Napisao je povijest pod imenom Ahbarudduvel (Dravne vijesti) i prikazao ga sultan Muratu IV. Osim toga preveo je ma turski Bedaiul-vekai. Pjesniko mu je ime Hukmi. Hasan-ef. (Muabbir) sin je Omer-alajbega. Rodio se u Mostaru. Pripravne je nauke uio u zaviaju, a visoke u Carigradu. Tada stupi u derviki red nakibendi i pridvori se kod eh Osman-ef. Sarajlije, od koga je uzeo idazet na irad i hilafet na tekiji Hakim elebi. Kasnije je imenovani i vezirom na eh Vefa damiji. Umro je 1098. (1686.). U tumaenju snova nije mu bilo u ono vrijeme premca, zato je i prozvan muabbir. Kad je Kara Mustafa odluio da ide na Be, usnio je san i pozvao eha u Bedrenu da mu ga protumai. Tumaenje je ispalo nepovoljno. Na koncu je eh poviknuo: Ne idi, zlo e proi, konac je straan! Hasan-paa (Gazi), rodom Hercegovac. Dugo je putovao po Misiru, Jemenu i drugim pokrajinama i izvjebao se u vitekoj umjetnosti. 924. (1518.) imenovan je namjesnikom na Bosni. Kasnije, 933. (1526.) paovao je u Temevaru. Umro je oko 940. (1533.). Mnogo je ratovao i u ratu dobio gaziluk. Hvale ga kao hrabra i iskrena viteza. Hasan-paa Memibegovi (Gazi) sin je Sarho Gazi Ibrahim-pain. Kao junak i lan ugledne porodice brzo je doao na glas medu serhatskim begovima. Bio je beg u vie sandaka po Ugarskoj i Bosni (Peuhu, Klisu). 1648. postao je beglerbeg na Bosni. U isto vrijeme mu je povjerena i uprava hercegovakog sandaka. Uspostavio je red i mir u Bosni i Hercegovini, kojega nije bilo od Tekelijina paovanja i to na liep nain pridobivi glasovitog hajduka Mahmuta, kome pusti slobodne ruke, da etuje po Dalmaciji. Isto je tako njegov musellim Musli-beg, istrijebio iz Hercegovine sve arnautske hajduke. Kasnije je bio vezir u Budimu. Sagradio je lijepu damiju i veliku medresu u Peuhu, kojima je za uzdravanje ostavio bogatu zadubinu. Hasan-paa Pridojevi (Gazi), tako je napisano u jednoj staroj medmui, koja se kod mene nalazi, rodom je iz Hercegovine. Kao adami-oglan doao je u dvor, gdje je dotjerao do akir-dibae. Iz dvora ie u poetku vlade Murata III imenovan begom u Segedinu. Tu je ostao sve do imenovanja beglerbegom i namjesnikom u Bosni 1000. (1591.). im je doao na Bosnu, okupio je oko sebe Bonjake i Hercegovce, pa udario na Biha, koji je osvojio s vie okolinih gradova. Zatim podigne Novi grad i osnuje sandak koji dade Ferhad-painu delibai Rustem-begu. Iznova skupi novu vojsku s kojom prijee kod Novoga Grada preko Kupe u Hrvatsku, pa razbije vojsku pod Erdodijem i oplijeni je uzdu i poprijeku. Beki poslanlk prosvjedovao je u Carigradu protiv toga i zahtijevao, da se ovaj u interesu mira makne s Bosne, ali sav mu trud ostade uzalud, jer je Hasan-paa bio ljubimac velikog vezira Sijavu-pae Hrvata i prijatelj tadanjega carskog savjetnika Derviage Mostarca. Znajui, da e Hrvati druge godine pokuati da osvete poraz Erdodijev, zatrai pomo iz Carigrada. Veliki vezir imenuje Girli Hasan-pau beglerbegom od Rumelije i naredi mu da odmah poe Bosni u pomo. Meutim bude za velikog vezira imenovan Sinan-paa koji je ivio s Hasan-paom u neprijateljstvu. On imenuje svoga sina beglerbegom od Rumelije koji stie u Banatu odreene pomone ete i zadra ih, da ne idu Hasan-pai u pomo. Hasan-paa nadajui se pomoi kod Novigrada prijee Kupu sa svojom vojskom i opsjedne Sisak. Meutim zapovjednik Kanie Nikola Zrinski zatrai pomo od nadvojvode Maximilijana, koju i dobije, s 40,000 vojnika krenu na Bosnu. Svi savjeti starog Memi-bega i drugih da se povue u Bosnu, ne mogoe odvratiti Hasan-pau. da ne navali na Zrinskog. S krilaticom, Soko leti perjem, a junak veledujem, navali na etiri puta brojnijeg protivnika i nae smrt u valovima Kupe. Tu su izginuli kliski sandak Mustafa-paa Sultan-zade, hercegovaki sandak Mehmed-beg, unuk Rustem-pae Opukovia (Skradinca), zvorniki sandak Koda Memi-beg i cvijet bonjakog plemstva sa 7000 Bonjaka i Hercegovaca 1002. (1593.) pod Siskom. U Zapisima i natpisima stoji: 1592. ubi Hasan paa Klobuari bana pod Bihaem. Evlija elebi, kad govori o bici kod Siska,daje Hasan-pai prezime Doen. Turski ga historici zovu Hersekli deli (ili teleli) Hasan-paa. Hasan paa Savi (Kara-jazidi) uzgojen je na dvoru, gdje je postao emiri ahor, a 1041. (1631.) jenjiar-aga. Iste godine u abanu mjesecu imenovan je bosanskim namjesnikom, ali je brzo svrgnut. Idue godine opet ga nalazimo na Bosni kao namjesnika. 1043. (1633.) ode Sulejman-paa Mostarac na Bosnu i donese sa sobom katal-ferman na Hasan-pau. Hasan-paa saznavi prije dolaska Sulejmanpaina za to sakrije se u sestrinu kuu. Sulejman-paa bojei se zla silahdar Mustafa-pae Sarajlije, koji je po svoj prilici isposlovao katal-ferman, naredi strogu pretragu po Banjoj Luci i tako prisili Hasan-pau da pobjegne u planinu Vuijak gdje je prezimio u jednoj peini. U proljee ga je spazio neki kotlar pred peinom i javio Sulejman-pai, koji odmah opremi nekoliko delija s kotlarom da ga ubiju. Delije opreme naprijed kotlara da razgleda, gdje se Hasan-paa nalazi. Paa ih ugleda na dalekozor i pane u busiju, te ubije kotlara. Kad delije vide, da se kotlar ne pomalja natrag, vrate se u Banju luku, a Hasan-paa kradom ode u Carigrad, gdje je proivio kao dervi zadnje dane ivota. U Carigradu nitko nije znao za njegov boravak. Hasan paa Sokolovi (Gazi) sin je velikog vezira glasovitog Mehmed-pae Visokoga. Za vrijeme oinje mu vlade postao je beglerbeg od Diari Bekira 978. (1570.). Kasnije je bio etiri puta namjesnik u amu, dva puta na Bosni, jedamput u Erzirumu, Anadolu, Urumeliji, Temevaru i Budimu. 1004. (1595.) postao je vezir, a 1013. (1604.) kao serdar, opremljen da ugui ustanak, koji je digao Karajazidi i dok je doao do Tokata, potukao ih je preko 25,000. Kad je bio u Tokatu, saznadu buntovnici, gdje obiaje pred veer sjedio pa se privuku i ubiju ga pukom iz potaje. Bio je veoma naoiti i ponosan vitez. Peevija i ostali povjesniari ne mogu

BEHAR 95

65

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

se nahvaliti njegova junatva. Sudjelovao je u svim bitkama svoga vremena i iz vie njih iznio po jednu ili dvije rane. Veoma je volio sjaj i rasko. U sveanim prigodama kao namjesnik sjedio bi na prijestolju od srebra, koje je bilo ukraeno slikama drvea i cvijea. Kad je Mehmed III iao na Egru, Hasain-paa mu priredi doek s urumelijskom vojskom, da se sve u udu snebivalo,pa i sam sultan. U Bagdadu sagradi lijepu damiju i rivak. Hasan-paa Tiro (Gazi) junak nae narodne pjesme i turske povjesnice. Po narodnoj tradiciji rodom je iz Kore ili iz Repovaca. S Dervi-paom Mostarcem i Gazi Hasan-paom Hercegovcem doao je u dvor za vlade Selima II. Kad je sultan Murat III sjeo na prijestolje, bio je riabdar. Iz dvora je iziao kao sandak. U Sigetu je begovao preko 20 godina. U ratu s Karavlakom sam je ostao na mejdanu, dok ga nije silom jedan aga uklonio. 1003. (1594.) imenovan je namjesnikom na Bosni. etiri puta je bio na Bosni, tri puta u Budimu, a dva puta u Kanii valija. Najvie se proslavio s obranom Kanie 1011. (1602.). Za zasluge ga je car svojim runim pismom imenovao gazijom i vezirom. U ratu proti Dam-polad-zade istaknuo se kao serdar i junak 1016. (1607.), a 1019. (1610.) umirovljen kao vezir. No, prilike u Ugarskoj ne dadoe mu se ni odmoriti. Idue godine ga opet nalazimo kao budimskog namjesnika, gdje u visokoj starosti umrije koncem 1020. (1612.). O obrani Kanie imamo nekolike monografije, a najglasovitija je od njegova tajnika pjesnika Faizije, po kojoj je Namik Kemal naipisao Tarih-i Kania. Hasan-paa (Ulud) rodom je iz Bosne. Kao namjesnik u Aliru osobito se istaknuo junatvom i ratnom vjetinom i pokazao se kao vrstan organizator mornarice. Zato ga je sultan Murad III 996. (1587.) pozvao u Carigrad i imenovao vrhovnim zapovjednikom mornarice. Kroz dvije godine podvostruio je brodovlje i panjolce protjerao iz Tunusa. 998. (1589.) vraajui se s vojne umro je na putu i sahranjen kraj mekteba, koji je sagradio izmeu Gedik-pae i Akar-eme. Iza Kiunkapije sagradio je damiju, koja je poznata pod imenom Kapudan paina damija. Haim-ef. je sin Hasan-age Bonjaka. Bio je ejh na kaderijskoj tekiji u Carigradu. Umro je 1292. (1875.). Hatem Ahmed-ef. rodom iz Bjelopolja. Nauke je sluao u Carigradu. Po svrenim naukama otiao je u Misir, gdje je ostao preko deset godina. Odavde se preselio u Meku, gdje je naslijedio eha Ahmedi Mekiju. Umro je 1171. (1757.). Hikmet je pjesniko ime Arif-bega Rizvanlbagovia, zadnjeg turskog klasika. Sin je Nafiz-pae, unuk glasovitog vezira Ali-pae, a brati Rifat-bega i Habibe. Rodio se u Mostaru 16. ramazana 1255. (1839.). U 11-oj godini ivota, na prijedlog djeda imenovan je mirialajom hercegovakih lenskih konjanika. Iza najezde zloglasnog Omer-pae Latasa, koji je Bosnu i Hercegovinu u crno zavio, morao je s cijelom porodicom iseliti u Sarajevo, odakle je nakon par godina 1270. (1853.) otiao u Carigrad: tu se zduno posvetio nauci. Taj rijetki talenat nadire-izeka, kako ga zove Mebmed Demal, brzo se upoznao s literaturom arapskom, perzijskom i turskom. Po svretku nauka ast mirialaja pretvorili su mu u hadedanluk i namjestili ga u kancelariju predsjednitva ministarstva. Tu je sluio nekoliko godina, ali videi da mu ne daju naprijed, napustio je slubu i povukao se u kraj. 1277. (1860.) u Hikmetovoj kui na Laleliji osnovalo se drutvo pjesnika (End-umeni-uara), koje je svakog utorka odravalo sjednice. Tu se jatila sve po izbor duevna aristokracija onoga vremena. Politike prilike u Turskoj nakon kratkog vremena raspustile su drutvo, ali izmeu lanova odravao se i dalje ivahan saobraaj dopisivanja. Neki su kao sumnjive politike osobe (Kemal i Zija-paa) morali bjeati u inozemstvo, a neki se uklonili iz Carigrada u pokrajinu. Na se Hikmet zaputio u Hercegovinu, odakle se nakon pola godine vratio u Carigrad. 1285. (1868.) po nagovoru Devdet-pae stupio je u istom osnovano Ministarstvo pravde, gdje je kroz etiri godine dotjerao do asti savjetnika Prizivnog suda. Nastupom sultana Hamida na vladu nastali su po Hikmeta dani iskuenja. Imetak u Hercegovini prodao je i potroio. Ostati u slubi bilo mu je teko, a zahvaliti se jo tee. Kad mu 1297. (1879.) snizie plau na 2300 groa, predade ostavku i povue se u mir. Nakon 3 godine postao je predsjednik suda u Brusi. Kad mu je 1303. (1883.) umrla majka, spopane ga melankolija, pa opet zahvali i doe u Carigrad, ali ne moe dugo izdrati, nego zatrai da ga reaktiviraju. Kao predsjednik suda sluio je u Manastiru (Bitolju), Janji, Kastamuniji, Adani i Dezairi-Bahri-sefidu. 1314. (1896.) zauzimanjem nekih prijatelja premjeten je u Carigrad kao savjetnik prizivog suda. Tri godine kasnije imenovan je savjetnikom u Vrhovnom sudu. U tom zvanju umre 19. svibnja 1903. Hikmet nije ostavio velik divan pjesama, ali ono to je ostavio, pravi je biser turske poezije. Pisac njegova nekrologa u dnevniku Ikam veli: Po pripovijedanju pjesnika, prigodom jednog poara izgorio mu je potpun. Divan. Tako su njegove pjesnike umotvorine iz mladenake i muevne dobe veinom propale. Ovo to danas od njega imamo, tampano kao Divan, umotvorine su iz zadnjih godina. Kao mistini filozof Hikmet se istaknuo raspravama Levaihul-hikem (Sslike mudrosti), Sevanihul-bejau (Aforizmi objanjenja), Levamiul-efkar (Iskre misli) i Misbahul-idah (Svjetilnik tumaenja), koja je Mahmud Kemal s velikom mukom i pogibli uvao od sultan Hamidove kamarile. Osim toga napisao je djelo (po pripovijedanju rahm. Ibrahim-ef. Topia) Fususul-islam (Mozaici Islama) i Sejjiat-i Turk (Turska zla). Prvo je mistino-filozofskoga a drugo politiko-historikog sadraja kao odgovor na djelo Tefsiretul-ekija (Refleksija o ustaama), u kome se slave nedjela Omer-pae Latasa u Bosni, a osuuje otpor Bonjaka i Hercegovaca. Napisao je raspravu i o Medelli (turski civilni zakonik), u kojoj jer izloio kao dobar pravnik nedostatke i protuslovlja i dokazao da ne odgovara suvremenom zakonodavstvu. Po raznim revijama i beletristikim listovima nalazi se od njega dosta kraih rasprava i lanaka. Njegov se karakter najbolje pokazuje u ovim stihovima, koji u mome prijevodu glase: Ako hoe dii se visoko. Na jednome stanovitu budi, I tu stani poput vrste stijene! Znaj da nije obiaj kod ljudi Mijenjati svoje uvjerenje. Baci pogled na nebesa plava, Pa e vidjet, zvijezde prehodnice

66

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Nikakova svijetla ne daju; Dok svemirom zvijezde stajaice Blagorodno svijetlo prosipaju. Za jedan se ivot poniziti. Pa se molit ovjeku ivini Ne dolii. Miso, na taj nain ivotarit niska mi se ini.
bio namjesnik u Karsu i Trapezuntu. Saznavi da je osuen na smrt pobjegne u Kurdistan. Meutim se dogodi promjena na prijestolju i on se vrati iz bjegstva i bude 1106. (1694.) imenovan muhafizom u Kipru, a 1109. (1697.) namjesnikom u Misiru. Idue godine bude svrgnut i prognan na Rodos. 1115. (1703.) bude pomilovan i imenovan namjesnikom u amu. Kad je Kulejb digao ustanak uzdajui se u junaku sreu, krene Dizveren s neto vojske da ga pokori, ali svoju smjelost plati glavom 1117. (1705.). Husejn-paa (Kiz) rodom je iz Stoca. 1074. (1663.) postao je silahdar, a 1080. (1669.) imenovan vezirom i namjesnikom u Halepu. Kasnije je vezirovao u Erzirumu, Diari-Bekiru i Basri, a 1092(1681.) imenovan je nadzornikom za Anadol. Umro je 1098. (1686.) kao branitelj Bogaz-Hisara. Kad je bio silahdar dao je povoda da se zatvore jenjiarska legla u Edreni, Galati, Ibrahimpainim sarajima i novim sarajevima takozvane velike i male odaje. Hvale ga kao dobrotvora i veseljaka koji je mnogo zadubina ostavio po Balkanu. U rodnome gradu sagradio je damiju i ostavio joj lijepu zadubinu. Sin mu je Damad Ibrahim-paa. Husrev-beg (Gazi) sin Ferhad bega, sandaka od Adane, a brati Radivoja, kneza od Trebinja. Majka mu je sultanija Selduka, ki Bajezida II. Uzgojen je u dvoru s carskim sinovima. 909. (1503.) pratio je carevia Mehmeda u Kalu (na Krimu). Kad je Mehmed tamo poslan za namjesnika. Jednom je iz Kafe iao kao poslanik careviev u Moskvu, gdje je lijepo bio primljen od cara kao odlian gost. Kad je idue godine umro carevi, Husrev-beg se vrati u Carigrad, odakle je poslan za sandakbega u Skadar. Koliko je tamo begovao, nije nam poznato. 1521. susreemo ga pod Beogradom kao smederevskog sandaka, gdje osvaja Zemun. Po Nuhbetut-tevarihu njemu se pripisuje i osvojenje apca. Iza osvojenja Beograda, na naroitu elju Gazi Husrev bega, sultan je dao Gazi Bali-begu Jahjapaiu smederevski sandak, a Husrev-begu Bosnu. U Bosni poinje pravo njegovo dravniko, vojniko i kulturno djelovanje. Uza sve to, to je uvijek vojevao sa Sulejmanom. imao je vremena da se pobrine za ureenje Bosne i njezin kulturni i prosvjetni procvat. Vanije su mu vojne na Jajce 1522., 1523. osvoji Ostrovicu, 1525. opet na Jajce i idue godine na Moha, koju je bitku odluio s Jahja-begom u tursku korist. Iste godine osvaja Jajce i redom ostale gradove u Bosni. 1537. zauzima Klis, a iste godine potue karnetom austrijske vojske pod Kacijanerom. 23. safera 948. (18. lipnja 1541.) umro je u Sarajevu, kako se vidi iz rkp. 1125. u Balkanskom institutu u Sarajevu i iz Kronike Pusteni-pae. Gazi husrev beg je u Sarajevu sagradio najviu damiju, medresu, hanikah, tati han, dva bezistana, dva kupalita, imaret, musafirhanu i cijele ulice duana. Cijeli svoj pokretni i nepokretni imetak u Bosni i Serezu (Trakija) ostavio je za uzdravanje spomenutih zadubina. Osim toga doveo je vodovod Crnijel i razvio ga u 21 esmu (fontanu) po Sarajevu. Sarajevo imade njemu zahvaliti svoj razvitak i svoje dananje znaenje, jer ga je Gazi Husrev-beg dignuo na prvi trgovaki grad u evropskoj Turskoj. Husrev-paa rodom je iz Bosne.U dvoru je uzgojen i s vremenom je postao carski silhadar-aga, a 1033. (1623.) promaknut je na ast jenjiar-age. Zatim je bio namjesnik u

I dalje:

Hilmi je pjesniko ime Osman bega Ljubovia, sina Omer elebijina iz Herceg Novoga, koga je pogubio Abaza paa 1138. (1725.). Od njega imade dosta pjesama po domaim zbirkama. Naroito su mu lijepe pjesme, koje je slao s Krete. kad su Turci opsijedali Kandiju za vremena Hode uprilia. Po narodnoj predaji otiao je na vojnu odmah iza svadbe, gdje je ostao 20 godina. Sin mu, koji se iza njega rodio, doao je i zamijenio ga: Hukmi je rodom Mostarac. Po svretku nauka je stupio u dravnu slubu. Za vlade sultana Murada III istaknuo se kao vrstan pjesnik. Zato ga je Mebmed III 1010. (1601.) vlastorunim pismom imenovao ahnamedijom. Kasnije je za Ahmeda I bio niandija. 1023. (1614.) i 1030. (1620.) bio je reisul-kuttab. U raznim medmuama nalazi se od njega lijepih gazela i kronograma. Huremi je pjesniko ime Mustafa-ef. rodom Mostarca. Nauke je sluao u zaviaju pred eh Jujom. ivio je izmeu 1100. i 1140. (1688-1727.). Napisao je eh Jujin ivotopis pod imenom Nizamul-ulema. U muzejskoj knjinici imade od njega jedno pjesniko djelo. Nizamul-ulema nalazi se meu rukopisima Zagrebake akademije. Husami je pjesniko ime Husejna atrnje. Rodom je iz Mostara. ivio je u drugoj poli 17. stoljea. U oduljoj pjesmi opjevao je dolazak ahin pehlivana u Mostar 1080. (1669.), gdje je s kule na kulu prebacio ue preko Neretve i preao po njemu sa svima uenicima. Husein aga Potur (Pataren) rodom je iz Bosne. Uzgojen je u dvoru i postao carski silahdar. 1172. (1758.) iziao je iz dvora kao kapidijski ehaja, ali je brzo protjeran u Bedrenu. Kasnije je pomilovan i pozvan u Carigrad. Umro je 1175. (1761.) i zakopan u Usudaru u tunuskom vinogradu. Husein kapetan Gradaevi, poznat pod imenom Zmaj od Bosne, sin Osman-kapetanov, a praunuk ose-kapetana. 1247. (1831.) stavio se na elo bosanskih ustaa i na Kosovu polju sukobio s velikim vezirom i prisilio ga na uzmak, ali je svojom silovitou brzo ogorio sudrugove, koji su mu kao mladu ovjeku zavidjeli na asti i vlasti i za dolaska Kara Mahmud paina na Bosnu ostavili ga na cjedilu. Razbijen na Sarajevskom polju pobjegao je u Hrvatsku, odakle je otiao u Carigrad, gdje je u nemilosti umro poetkom 1248. (1832.). Husein Lameani (Bez mjesta) rodom je iz Bosne. Po svretku nauka stupio je u derviki red bajrami. Cijeli ivot proveo je u tekiji kraj ahsultan damije bavei se mistinom filozofijom i predajui je sluateljima. atib elebi veli, da je iz njegova pera ostalo dosta djela, koja svjedoe, da je bio uen i sposoban. Umro je 1034. (1624.). Husejn-paa (Dizveren) rodom je iz Bosne, gdje je kao beg doao na glas i za zasluge imenovan beglerbegom. 1102. (1690.) bio je na Bosni valija, a idue godine imenovan je vezirom i zamjenikom velikog vezira u Carigradu. Kasnije je

BEHAR 95

67

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Diari Bekiru, a 1037. (1627.) imenovan je velikim vezirom i serdarom istone vojske.Odmah je opsjeo Erzirum i zarobio buntovnika Abaza-pau koga je opremio u Carigrad. Kasnije je ratovao po granici Perzije, opustoio neke krajeve i doao ak do Hemedana. Tu ga jenjiari prisile da ne ide dalje, nego da ide osvojiti Bagdad, koji je tada bio u rukama Perzijanaca. Iza etrdesetdnevne krvave borbe morade napustiti opsadu i vratiti se na zimovite u Mardin, gdje se spremae za buduu opsadu Bagdada. Meutim njegovi protivnici s bivim velikim vezirom Hafiz-paom na elu uhvate priliku, pa ga ocrne kod sultana da nita ne radi, nego da badava troi na izdravanje vojske. Zato bude svrgnut. Vraajui se u Carigrad razboli se u Tokatu. Novi veliki vezir Hafiz-paa bojei se njegova povratka u Carigrad isposluje kod sultana katal-ferman i pozva Murteda-pau, da ga smakne. Ovaj na menzile odleti i izvri povjerenu mu zadau 29. abana 1040. (1630.) na Husrev pai, koji se ve radi teke bolesti borio sa smru. To je u vojsci izazvalo silno negodovanje, a u Carigradiu nemire u kojima je brzo i Hafiz-paa platio glavom. Haznadar mu je bio glasoviti veliki vezir Mehmed-paa uprili. Husrev-paa (Deli) prvi je Sokolovi koji je kao adamioglan doao u dvor gdje se uzgojio i bio u raznim astima. Iz dvora je iziao kao kapidijski ehaja. 922. (1516.) imenovan je beglerbegom i namjesnikom u Konji. Kasnije slui u Diari Bekiru. Sumu, Halepu i Urumeliji, a 941. (1534.) u Misiru, odakle je pozvan za vezira u Visoku Portu, gdje je dotjerao do II vezira. U to vrijeme Rustem-paa Opukovi bio je III vezir. Uvjeren, dok veliki vezir Sulejman-paa i Husrev-paa ne umru ili budu svrgnuti, da ne moe postati veliki vezir, baci meu njih kamen smutnje. Jednom se posvade na divanu i Husrev-paa, osjetivi se povrijeen u bosanskom ponosu, trgne sablju i navali na velikog vezira. Nato sultan Sulejman obojicu lii vezirske asti, a Rustem-pau imenuje velikim vezirom. To se ponosnog i naprasitog Husreva toliko kosnulo, da je odluio umrijeti. Zemni su mu ostaci sahranjeni na Jenji Bagi. Sin mu je glasoviti vitez Kurtbeg, a brat Lala Mustafa-paa. O njegovoj smrti Lutfi-paa nam pripovijeda ovo: Kad je prvi put poslije svrgnua uzjahao na konja i pogledao oko sebe pa vidio da nema njegove pratnje ni tjelesne strae. ni zlatnih kapa, ni zlatnih kaftana, izgubi volju ne samo da jae nego i da ivi. Bolje je - ree - u krevetu leati, nego li ovako jahati. Sjaha s konja, pa lee u krevet, da se vie iz njega ne digne. Lijenika, koji mu je htio dati lijek, odbio je s rijeima: Ti hoe da me otruje, ja neu lijeka. Ustegnuvi se potpuno od jela i pia umro je sedmi dan od gladi 951. (1544.). Taj nain samoubijstva bio je dotada neuven u islamskoj povijesti. Kod starih Grka i Pimljana bilo je vie sluajeva, da su se ubijali glau. Ibi-aga Hadiselimovi iz Travnika doveden u Sarajevo Abdurrahman-pai 1242. (1826.), koji ga je pomilovao. Kad mu je brat Dautaga osuen na smrt, traio je Ibi-aga da njega pogube mjesto brata jer da on ne moe izdravati svoju i Dautovu porodicu, a Daut moe. Paa mu je molbu usliao i pogubio ga. Taj okrutni Turin nije imao srca kao sirakuki tiranin, koji je u slinom sluaju pomilovao obojicu. (To je Schiler u poznatoj pjesmi Brgschaft lijepo prikazao). Ibrahim-beg Alajbegovi poznat kao historik pod imenom Peevi, potomak je starih alajbega. Rodio se u Peuhu 982. (1574.). Uzgojen je u Budimu kod ujaka Ferhat-pae Sokolovia. Iza njegove smrti stupio je u svitu Lala Mehmed-pae Sokolovia, s kojim je probavio 15 godina. Bio je desni prijatelj Hasan-pae Tira. kod koga je esto boravio po vie mjeseci. 1013. (1604.) imenovan je efom kontrolnog ureda za konjicu, a 1022. (1613.) nalazimo ga kao efa II financijskog odjeljenja. Kasnije je bio sandakbeg u Kopanu. a 1033. (1623.) beglerbeg u Raki. Nueno mu je mjesto i defterdara u Carigradu, ali je to radi starosti otklonio. 1045. (1635.) na naroitu elju imenovan je defterdarom na Bosni, gdje je po svoj prilici ostao sve do smrti, jer mu dalje nema traga. Umro je u visokoj starosti 1061. (1650.). Alajbegovia dvori bili su u Crnotini pokraj Sarajeva. Njegov otac sa dva brata, kako nam sam Peevi pripovijeda, odselio je u Ugarsku, a jedan mu brat ostao u Crnotini, kao bosanski zaim. Turci imadu mnogo kronika, ali pragmatiki obraenih povijesti veoma malo. U to malo spada Peevina povijest, koja se meu ostalima istie radi jednostavnosti jezika i radi istorijske vrijednosti. Iao je oprezno tragom istine i mnoge savremenike ispravio u njihovu prikazivanju pojedinih dogaaja. Njegova povijest obuhvata najsjajniju epohu turskoga carstva od nastupa Sulejmanova na prijeslolje 926. (1520.) do 1051(1641.). Ibrahim-ef. Altioarmak rodom je iz Sarajeva. Otac mu je ugledni trgovac Hurem-aga. U mladim danima doao je u Carigrad, gdje je dovrio nauke i posvetio se profesorskom zvanju Predavanja je poeo na Skerderpainoj damiji u Kanlidi. Kasnije je preao u sudsku struku. Sluio je kao kadija u Jeruzalemu, Samu i Brusi, gdje je umro u 95. godini ivota 1084. (1673.). Sahranjen je pokraj Muradpaine damije. U Brusi je o svom troku popravio nekoliko damija. Sin mu je Abdulbaki-ef., munla od Edrene, umro 1133. (1720.). Ibrahim ef. Bistrianin rodom je iz Sarajeva. Uio je u zaviaju i Carigradu. Po svretku nauka stupio je u halvetijski red i pridvorio se kod eha Muslihudina iz Uica, koji ga je i zaredio za eha. Vrativi se u Sarajevo sagradio je zaviju u kojoj je provodio skroman i poboan ivot potovan od prvaka i puana sve do smrti 1070. (1659.). ivio je 120 godina, a sahranjen je kod careve damije. lbrahim-han Sokolovi sin glasovitog velikog vezira Mehmed-pae Visokoga i sultanije Ismihan. Kad se rodio vie godina je skrivan jer nisu sultanije smjele imati muke djece. Kasnije se istom doznalo za njega. Po svretku nauka uzet je u dvor, gdje je brzo dotjerao do asti kapudi-baa (nadkomornik). Iz dvora je iziao kao beglerbeg. 1011. (1602.) postao je namjesnik u Diari Bekiru, a 1018. (1609.) premjeten na Bosnu i nakon dvije godine svrgnut. 1030. (1620.) po drugi put je imenovan na Bosnu i nakon godinu uprave vratio se u Carigrad, gdje je umro 1032. (1622.) i sahranjen u oevu mu turbetu na Ejjubu. Sin mu je Mehmed-beg bio defteremin, umro od kuge 1077. (1666.). Ovoga sin Ali-beg 1107. (1695.) bio je vojniki dostojanstvenik, umro 1127. (1715.) od tifusa u 63. godini ivota. Ali-begov sin je Bahir Smail-beg, koji je kao upravitelj djedova vakufa umro 1164. (1750.), bio je na glasu kao pjesnik i kaligraf. Njegov sin Ahmed-beg umro 1196. (1781.). Od loze lbrahim-hanove spominje se jo Halilbeg. umro 1222. (1807.), sahranjen kod turbeta Mehmed-pa-

68

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

e Visokoga. Kod njega su ukopani Mehmed-beg, umro 1224. (1809.) i Ahmed Rifat-beg umro 1277. (1860.). Njihovih potomaka imade i sada u Carigradu, od kojih mi je poznat Hikmet-beg, inovnik u Visokoj Porti, za kojega je pola moja daidina, ki Osman Mahzar-pae engia. lbrahim-paa Damad, sin Kiz Husein-pae Stoanina. Uzgojen ie u dvoru i postao silahdar 1115. (1703.). Kasnije je svrgnut i poslan u progonstvo, odakle je brzo pozvan natrag i imenovan vezirom u ehrizuru. Kasnije je paovao u Halepu, Erzirunm, Musulu i Diari Bekiru 1125. (1713.). Kad je bio po trei put namjesnik u ehrizuru, oduzeta mu je vezirska ast i po drugi put je prognan 1127. (1715.), ali mu ie iste godine povraena ast i on poslan za muhafiza u Inebaht (Lepanto). Iza toga paovao je u vie pokrajina. Kad je 1134. (1721.) po drugi put bio namjesnik u Erzirumu, imenovan je saraskerom. ali radi neuspjeha na bojnom polju bude svrgnut i odreen u Iili. Idui iz Tiflisa na odreeno mjesto umre na putu 1136. (1723.). Zemni ostaci preneseni su mu u Erzirum i sahranjeni. Za njega je bila udata Emina, kerka sultana Mustafe II Poznat je i kao dobar pjesnik i dobar stilist. Kao i otac mu veoma je volio alu i duhovite dosjetke. lbrahim-paa Haznadar rodom je iz Nevesinja u Hercegovini. Po svretku nauka stupio je u svitu Salih-pae Nevesinjca. Kad je ovaj postao veliki vezir, bio mu je ehaja-paa. 1055. (1645.) imenovao ga je namjesnikom u Bagdadu. Nakon pogibije Salih-pae 1057. (1647.) videi, da se ne moe odrati jer je novi veliki vezir bezobzirno uklanjao sve Salih-paine prijatelje i pristae, dobije u Bagdadu uza se jaku stranku. Poto je mudro i pravedno postupao cijelo vrijeme svoga namjesnikovanja, stekao je u cijelom vilajetu sklonosti. Zato mu se prikljue i mnogi prvaci iz pokrajine. Kad se vidio dosta jak, proglasi se nezavisnim o Carigradu, gdje bjee nastala prava anarhija, jenjiari nezadovoljni s njegovom upravom, otkazu mu poslunost i prisile ga, da ostavi grad i da se s pristaama povue u okolicu. Prikupivi dovoljan broj eta opsjedne Bagdad. Lukavi jenjiari videi da ne mogu odoljeli, poslue se varkom:izjave mu pokornost i predaju.Prostoduiri Ibrahim-paa povjeruje im i unie u grad s nekoliko pouzdanih ljudi. Po nagovoru vojvode novog namjesnika jenjiari ga uhvate i bace u zatvor. Njegove pristae saznavi za sudbinu Ibrahim-painu nastave opsjedanje, ali uzalud. Meutim stigne iz Carigrada katal-ferman i Ibrahim-paa bude pogubljen 1647. Ibrahim-paa Memibegovi Sarho (Gazi) sin je Gazi Mehmed-bega Memibegovia. Najprije ga u povijesti susreemo s daidom mu Lala Mehmed-paom Sokoloviem, gdje godinama vojuje po Ugarskoj i Hrvatskoj. 1604. kao sandakbeg od Ustendila bio je pod Budimom, kad ie Lala Mehmed Sokolovi krunio Boczkaya i tom prilikom s 20,000 akindija, veinom Bonjaka i Hercegovaca, robio po tajerskoj i Austriji. Usput je osvojio i Sombathely. 1621. nalazimo ga kao beglerbega na Bosni, ali je cijelo paovanje proveo u Ugarskoj s bosanskom vojnom pomaui Betlena Gabora proti Austrijancima. Godina njegove smrti nije nam poznata. Ibranim-paa Memibegovi II. Kad je Evlija elebi 1658. putovao po Bosni i Slavoniji, sastao se u akovu s Ibrahim-paom Memibegoviem. Hvali ga kao dareljiva i vrla junaka. Grad akovo, veli, da je sagraen u obliku peterokuta od edadi cigle i opkopan nepristupnim hendekom. Usred grada bili su krasni dvori Memibegovia. 1658. nalazimo Ibrahim-pau na Livanjskom polju kao sandaka od Poege, odakle je s Mele Ahmet-paom iao u Dalmaciju da osveti poraz Mustafa-pae Tekelije. Kasnije 1667. bio je kratko vrijeme namjesnik na Bosni, gdje mu se izgubio trag. Ibrahim paa Mostarac pravi je sin svoga zaviaja. Rijedak financijski talenat i poduzetan hercegovaki duh dolazi u Carigrad, tu stupi u financijsku slubu, i pomou zemljaka i imenjaka Roznaimed Ibrahim-efendije brzo se progurao do visoke asti. Kao defterdar edrenskog vilajeta 1042. (1632.) postao je ba-defterdar u Carigradu. Kad je 1046. (1636.) Turska zavojtila na Perziju, na naroitu elju velikog vezira Mehmed-pae morao je i on poi na vojnu. Vezir se u novanoj oskudici dva-tri puta na njega obratio da mu pozajmi veu svotu novaca. Ne mogui se oduprijeti defterdar je to smogao, ali je znao, da e ovaj opet traiti. Da izbjegne neprilici, smisli da napie sultanu pismo, u kome mu razloi, da ima nain, kako e dravnu blagajnu snabdjeti novcem, ako ga imenuje velikim vezirom. Na nekakav nain proturi to pismo sultanu u ruke. Sultan opremi to pismo velikom veziru na bojite, koji iz Erziruima pozva sebi defterdara i sa spahijskim agom Mehmedom 23. rebija I. dade ga pogubiti. Naima veli, da je bio ovjek na svome mjestu i vrijedan najvieg dostojanstva, samo je imao ravu okolinu, koja mu je, hvalei ga previe, vrat slomila. Naima dalje veli, da je jednom u krugu prijatelja kod veere pripovijedao kako su mu otac i braa izginula, a majka raajui umrla i zautio. S tim je htio rei, da ni on nee mirno umrijeti, i tako prorekao sebi smrt. Ibrahim paa Novoeherlija kao adami-oglan doao je u Carigrad, gdje se obrazovao u atmejdanskoj koli i kao silahdar primljen u dvor. 1579. stupio je u javnost kao aga jenjiarski, a dvije godine kasnije imenovan je beglerbegom od Rumelije. 1582. podignut je na vezirsku ast i opremljen u Egipat za namjesnika. 1585. pokorio je u Siriji Druze i uspostavio red i mir, a zatim se vratio u Carigrad, gdje se oeni sa sultanijom Aiom i stupi u vezirsko vijee kao III vezir, dok napokon 1595. postade veliki vezir. Tri puta je bio u toj asti i u njoj zauvijek zaklopio oi. Po sudu povjesniara bio je valjan vojskovoa i dravnik, ali spletke na dvoru sprijeile su mu razviti slobodno djelovanje za dobrobit drave. Peevi, elebi i Faizi upravo u zvijezde kuju njegov karakter navodei vie zgoda, u kojima se pokazao kao veleduan, dareljiv, plemenit, dobroudan i milosrdan ovjek ne samo prema svojima ve i prema neprijateljima. U svom rodnom mjestu Novom eheru kod epa sagradio je damiju, pa u Kanii, a bezistan u Osijeku. Ibrahim paa Sivri (Gabeljak) lan ugledne porodice. Za vlade Hercegovaca u dravi i na dvoru imenovan je bosanskim namjesnikom g. 1057. (1646.). Iste godine okupio je bosansku vojsku i u Krkom sandaku osvojio Novigrad, Biograd i vie gradova oko mora, koje dade poruiti, jedino Novigrad popravi i ostavi u njemu 500 pandura. Idue godine navale Mleani na krki sandak pa ga osvoje i odvedu starog Halil bega sandaka krkog sa svim stanovnitvom u ropstvo. To u Carigradu upiu Ibrahim-pai u grijeh, koji se bio spremio da osveti taj poraz, pa ga premjeste u Silistru 1058. (1648.) gdje je iza toga i umro.

BEHAR 95

69

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Ibrahim ejh, sin Timarhanov, unuk Hamzin, rodom je iz Bosne. Svrivi nauke u domovini poe po svijetu, da se upozna s glasovitim ehovima. Nakon dugogodinjeg putovanja nekolike godine proboravi u Meki i Medini, odakle preseli u Kairo, gdje je ostao dulje vremena. Napisao je djelo Mahrekatul-kulub i vie rasprava o misticizmu. Umro je u Halebu 900. (1494.). Iffeti, pjesniko je ime lana pjesnike porodice Kerim-zade, a bilo mu je ime Mustafa. Otac mu je Rifdi, a djed Samii. Svojim darom i uzgojem odlikovao se u mladim danima meu sinovima velikaa i istaknuo se ne samo svestranom naobrazbom nego i kao rijedak kaligraf talikpisma. 1124. (1712.) podvrgnuo se strogim ispitima i odmah imenovan profesorom na Galata araj medresi. 1134. (1721.), kad je alim pisao Teskiru,bio je profesor na Jarhisar medresi u Carigradu. ta je bilo s njime kasnije, ne znamo. alim ga hvali kao darovita pjesnika i ovjeka o rijei. On je kao i otac mu pjesnik rubaija. Ilhami-baba rodom je iz epa. Bio je poznat po svoj Bosni i Hercegovini kao vidovit eh. Spjevao je nekoliko pobonih pjesama u hrvatskom jeziku. Pogubio ga je Delal paa 1821. Isa-beg Hranui (Ovako ga zove Truhelka. Jireek dokazuje, da je Truhelka iz Krajinik izkombinirao H r a n u i . Po usmenoj predaji Mutevellija njegova vakufa u Skoplju zvao se Kotromanli (Kotromani)). (Gazi) sin prvog bosanskog krajinika Gazi Ishak-bega. Od 840-876. (1436-1470.) nalazimo ga gdje beguje u poetka kao krajinik, a kasnije kao sandak u Bosni i Skoplju i ratuje po Srbiji i Ugarskoj. Poznat je kao dobar vojskovoa, junak i upravnik, ali najvie dolazi na glas kao osnovatelj Sarajeva. Uz veliki arubani-saraj, po kome je kasnije prozvan cijeli grad, nainio je dva kupalita (muko i ensko), musafirhanu i damiju, koju je kasnije poklonio sultan Patinu, kad je osvojio Bosnu. (To je Careva damija, a prema njoj, s druge je stranu Miljacke bio je saraj za karavane). Osim toga na Bendbai je sagradio mlinicu od devet vitlova i vie drugih zgrada, od kojih se kasnije razvilo Sarajevo. I u Skoplju (Oskupu) je sagradio veliku damiju na oevo ime, koja je poznata pod imenom Ishakijja. Tu je podigao i mnogo drugih zgrada i to sve s cijelim pokretnim i nepokretnim imetkom uvakufio za zadubine u Sarajevu i Skoplju 866. (1461.). Nije nam poznato, kad je umro. Zadnji mu spomen nalazimo u dubrovakom arhivu 8. veljae 1470, kao bosanskom sandaku. Naime pod tim datumom sauvano je Isabegovo pismo radi ostavtine Braila Tesalovia. Kratko vrijeme iza toga bit e da je umro u Skoplju. Isa-beg nije samo veliki dobrotvor graana Sarajeva i Skoplja, nego i prvi nosilac istone kulture u naim krajevima. Dubrovani ga slave kao prijatelja, a on se dii svojim porijeklom i istie u jednom pismu Petru Pavloviu svoje rodbinske veze s Kosaama i Pavloviima. U njegovoj sviti nalazimo i nemuslimane koje je slao po raznim poslovima kao Heraka Vranea, Braila Stjepanovia, ivana Pripinovia, Vlaha Svinjarevia... Ishak-beg Hranui (Kotromani) posinak Paa Jiitbega, skopaljskog namjesnika, koji ga je po svoj prilici, zarobio, kad je 795. (1392.) provalio u Pavlovia zemlje i Hum, pa se s bogatim plijenom povratio u Skoplje. Kasnije ga je posinio i kod sultana mu isposlovao ziamet. Poslije bitke kod Doboja, u kojoj je Ishak-beg predvodio turske pomone ete na prijedlog hercega Hrvoja i preporuku Paa Jiitovu 818. ili 821. (1415. ili 1418.) sultan Mehmed I imenovao ga krajinikom sa sjeditem u Foi. Nade koje su se u njega polagale ispunile su se izvan oekivanja. Mudro je upravljao s osvojenim krajevima na zadovoljstvo sultana i patarenskih velikaa, koje je svakom prigodom pomagao u borbi protiv rimskoj propagandi i madarskoj najezdi. Koliko su oni potovali Ishak-bega, vidi se iz injenice, to ga spominju u poveljama uz sultana. Veliki vojvoda bosanskog kraljevstva i gospodar Huma, Podrinja... Sandalj Hrani pie: Milou bojom, velikog cara Mehmeda i vojvode Ishak bega... Thuroczy uz Tvrtka II. spominje i Ishak-bega kao kralja bosanskog. U ratovima izmeu Kosae i Pavlovia bio je u savezu s prvim. Tom prigodom pripojio je svome sandaku polovinu Travunije. Po smrti Paa Jiitovoj premjeten je za namjesnika u Skoplje (Oskup) 831. (1427.), kako veli Aikpaa-zade u svojoj povijesti, odakle je provaljivao u Brankovia zemlje i Ugarsku. 842. (1438.) iao je na Meku da obavi svetu dunost, had. Kad se povratio, osvojio je Novo Brdo 843. (1439.). Iza toga nestaje Ishakbegu spomena u turskoj povijesti. Iste godine dubrovako

70

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

vijee u jednom naputku svojim poslanicima veli, da njegova sina Esbali-bega podsjete na uspomenu pokojnog Paa Jiita i oca mu Ishaka. U tu vijest, da je Ishak-beg 843. (1439.) bio mrtav, ne moemo posumnjati, jer su Dubrovani preko svojih agenata bili dobro upueni u sve, to se oko njih dogaalo. Osim toga je anakronizam identificirati Ishak-bega s Ishak-paom, koji se tek 1483. kao veliki vezir povlai u mir i ivi jo nekoliko godina. Ishak-beg Kraljevi (Kraljoglu) sin bosanskog kralja Tomaa i Katarine, keri hercega Stjepana. Zagonetna smrt kralja Tomaa 866. (1461.) urodi graanskim ratom za prijestolje, koji Ishak pau dovede u Bosnu, da uspostavi red i mir. Tom prigodom pade mu u ruke dvoje kraljeve djece i to: Sigismund i Katarina, koje u Sarajevu prevede na islam i odvede sa sobom u Carigrad. ta je bilo s Katarinom, ne zna se, dok Sigismunda nalazimo u turskoj povijesti pod imenom Kraloglu Ishak-bega. 893. (1488.) u bici kod Farsusa razbiju Egipani tursku vojsku. Tom prigodom nastradae dva naa zemljaka, dva carska zeta, Ahmed-paa Hercegovi, koji pade u ropstvo, a Ferhad-beg, otac Gazi Husrevbegov nae smrt. Taj se poraz upisuje u grijeh anadolskim sandacima i beglerbegu Karaoz-pai. Sultan naredi da se svi dovedu u Carigrad i stave u zatvor. Meu njima je bio Kraloglu Ishak-beg kao sandak od Karasi. Karadoz-paa kao glavni krivac plati glavom, a ostali budu otputeni iz dravne slube. Kasnije o njemu nema nikakovih vijesti. Ishak paa Gazi je s nae gore list. Meu ratnim zarobljenicima doao je u dvor i svratio na se panju Murata II., koji ga je uzeo sebi za savjetnika i vezira. U ratovima i drugim poslovima Ishak-paino miljenje je za njega bilo mjerodavno. tavie kad se odrekao prijestolja i povukao u Magneziju, poveo ga je sa sobom, da mu bude i u miru drug. Kad se opet vratio u Edrenu i zasjeo na prijestolje, imenovao ga je svojim vezirom. Iza smrti Muratove sluio je kao namjesnik u vie pokrajina. Vele da je bio namjesnik i na Bosni, ali nigdje ne stoji, koje godine. Muvekit donekle biljei vijest da je iza smrti Tomaeve skopaljski namjesnik Ishak 865. (1461.) na poziv kraljice Katarine doao u Bosnu, da rijei spor oko prijestolja i sprijei graanski rat i da je tom prilikom dvoje kraljevske djece u Sarajevu preveo na islam i odveo ih sobom u Carigrad. U to doba ne nalazimo nijednog istaknutog Ishaka osim Ishak-pae. Taj pohod moe biti da je dao povoda da ga uvrste meu bosanske namjesnike. Od toga doba nalazimo Ishak-pau kao vezira u Visokoj Porti sve do imenovanja velikim vezirom 872. (1467.). Nakon pet godina morao je ustupiti stolicu Mahmud-pai Abogoviu. 886. (1481.) kad je umro Mehmed II Fatih, bio je muhafiz Carigrada. Na opu elju naroda i vojske novi sultan Bajezid II imenuje ga velikim vezirom. No, radi starosti nakon dvije godine povue se u mir. Kao mirovinu dobio je salaniki sandak, gdje je umro 890. (1485.). Kod Ishak-bega Hranuia spomenuto je da je zabluda to ga identificiraju s Ishak-paom, jer je to oit anahronizam. Kad je Ishak-beg, Paa Jiitov posinak, bio imenovan bosanskim krajinikom 818. (1415.), moralo mu je biti najmanje trideset godina. To nam dokazuju i druge okolnosti, kao naprimjer da mu je sin Raa-beg pao kao etovoa u suanjstvo ura Brankovia 830. (1426.). Da je Ishak-paa, koji umire 890. (1485.), tada mogao imati sina da predvodi ete u neprijateljsku zemlju, nije shvatljiva jer je to velik razmak vremena. Jahja-ef-Bosnevi spominje se kao pjesnik za vlade Murada III. Pripadao je nekom dervikom redu. jer se spominje u jednoj ehovskoj dovi, u kojoj se kae, da mu je grob u Loznici. Esad-ef. Kulovi mi je kazivao, da je on negdje naao, da je Jahja el-Bosnevi rodom iz Taslide (Plevalja). Jahja paa u vrijeme sultana Mehmeda II doao je u dvor, odakle je iziao 885. (1490.) kao bosanski beg. Idue godine postao je beglerbeg od Rumelije. Kasnije je paovao u vie pokrajina. 907. (1501.) po drugi put ga nalazimo na Bosni. Iste godine postao je carski zet, a 910. (1504.) vezir. Umro je 912. (1506.). Spominje se kao osvojitelj mnogih gradova i palanaka, i osniva brojnih zadubina. I u Sarajevu sagradio je lijepu damiju i ostavio joj zadubinu. Sinovi su mu glasovite gazije Mehmed-paa, Bali-beg i Ahmed-beg, koji su ugazili u krv stotini hiljada dumana. Jusri je pjesniko ime Bonjaka Ahmed-ef., koji je roen 1046. (1636.). Otac mu je Mustafa-aga, poznat pod imenom olbaa. Po svretku nauka postao je profesor u 20. godini ivota poloivi ispite s odlinim uspjehom pred ehislamom Minkari-zade. 1099. (1688.) imenovan je munlom u Filipoipolju s naslovom od Damaska. 1105. (1693.) umro je kao munla u Samu i zakopan kod Salihijje. Jusuf-paa Musahib bio je najprije u sviti Mustafa-age Armena. a kad je ovaj pogubljen, stupio je u dvorsku slubu. 1053. (1643.) postao je silahdar. a odmah iza toga II vezir i carski savjetnik. Kasnije godinu imenovan je kapetan-paom i serdarom na Kreti, gdje je osvojio utvreni grad Hanju. 1055. (1645.) bude pogubljen, to nije sultanu donio blaga iz osvojenoga grada. Taj in suludog sultana Ibrahima svakome se ogadio i bio je jedan od glavnih povoda njegovu svrgnuu i pogibiji. Na putu Selimijje je pokopan. Uza svu svoju mladost bio je odlian dravnik i vojskovoa. Iza njega je ostao sin mu Ahmed beg, koji je uz njega sahranjen. Kaimi Hasan-ef. rodom je iz Sarajeva. U mladim danima otiao je u Sofiju i pridvorio se kod eha Muslihuddina Uianina. Kad je uzeo idazet na irad, vratio se u zaviaj i postao eh u Sinanovoj tekiji. Radi neega zavadi se sa Sarajlijama i ode u Zvornik gdje se stalno nastani. Tu je umro 1091. (1680.). Iza njega je ostao divan pjesama veinom nabonih (ilahijjat) i Varidat o ilmul-difru (jedan razred astrologije). Sauvalo se od njega i pjesama na narodnom jeziku. Kudsi je rodom Mostarac. Uio je u Carigradu. Kako se vidi iz poslanice, koju je spremio jednom prijatelju u Mostar, bio je vrstan pjesnik. Poslanica je puna ivog humora. U njoj apostrofira vie prvaka i pjesnika mostarskih. Poslanica je iz g. 1150. (1737.). Kurd-beg Sokolovi sin velikog vezira Mehmed-pae Visokoga. Pod Sigetom s bratom Gazi Hasan-paom predveo je vojsku sultan Sulejmanu. Dvije godine kasnije 974. (1566.) umro je u cvijetu mladosti. Kurd beg Sokolovi, sin vezira Deli Husrev-pae, bio je ponosit i bahat vitez, koji je imao svitu od hiljadu konjanika, kako se kae, sve u srebru i u suhu zlatu. Selim II, nasljednik prijestolja, dulje vremena mu je bio drug. Kasnije je bio san-

BEHAR 95

71

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

dakbeg u Nikdi i Satedu. Jednom prilikom, kad je Selim bio u Halepu, priredio mu je takovu paradu sa svojom pratnjom, da je carevi od uda ostao zapanjen. Umro je za carevanja Selima II oko 980. (1572.). Kad je sultan uo za njegovu smrt, veoma ga je alio i vele, da je rekao: Dok Kurd-beg nije doao u moju svitu, nisam znao, kako se vitezovi odijevaju, konje rahtovima opremaju i na njima bahato jau.
Ledunni je pjesniko ime Mustafa-ef. Bonjaka. Svrivi nauke zaputio se po svijetu i proputovao sredinju Aziju i Tursku. Prigodom boravka u Teheranu doao je sa ahom u dodir i u njegovoj prisutnosti se natjecao s perzijskim pjesnicima. Napokon se vratio u Carigrad i stupio u carsku kancelariju kao inovnik. Kasnije ga nalazimo na Krimu kod Giraj-hana, a najposlije kod rumunjskog vojvode Skarletoglu kao divan-efendiju. Mjeseca abana 1128. (1715.) provali austrijska vojska nenadano u Rumunjsku, pa zarobi vojvodu s cijelom svitom i odvede ga u Ugarsku. Medu ostalim zarobljenicima bio je i Ledunni. Oslobodivi se iz suanjstva vratio se u Carigrad i postao tajnik u dvorskoj kancelariji. Kao poslanik iao je po drugi put u Perziju. Umro je u Carigradu 1133. (1720.). Napisao je komentar glasovitome mistinom djelu Mesnevi i ostavio dosta lijepu zbirku perzijskih i turskih pjesama. Mahir je pjesniko ime Abdullah-ef.Bonjaka.Otac mu je eh Hadi Beir,djed Muhjuddin,a pradjed Velijjuddin. Rodio se 1059. (1649.). Pripravne je nauke sluao kod oca, a visoke kod zemljaka Mehmed ef. aban-zade, kod koga je takoer bio mulazim, kad je predavao na Sulejmaniji. S njim je iao i na abu. Vrativi se u Carigrad odlui se posvetiti profesorskom staleu, ali bosanski ponos i priroena bahatost u ulemanskim krugovima izazovu proti njemu cijelu hajku, pa ne mogne dobiti profesorsko mjesto. Nato se potegne u mir, pa pone pjevati slavospjeve prijestolonasljedniku Mustafi II i slati mu zagonetke, vjeto sastavljene, da se zabavlja rjeavanjem. Kad je Mustafa zasio na prijestolje sjetio se Mahira i naredio da mu se odmah dade profesorsko mjesto. 1106. (1684.) nalazimo ga na Sachnu, a 1109. (1687.) na Sulejmaniji. Iste godine postao je muftija i kadija u Salaniku; dvije godine kasnije premjeten je u Galatu s naslovom od Edrene. 1115. (1703.) dobio je aripaluk Bigu. Sa smru sultan Mustafe nastaju progonstva za Mahira. Da ga odstrane iz Carigrada imenuju ga kadijom u Meku. Sav trud da ostane u Carigradu ostao mu je uzaludan. Nakon dvije godine dobio je arpaluk na otoku Rodu pod uvjetom da ne smije doi u Carigrad. Umro je kao kadija u Ajnitabu mjeseca abana 1122. (1710.). Njegovi biografi Seichi, Safi i alim hvale ga kao vrsna pjesnika i uenjaka, koji je imao osobito lijep stil. Ostavio je potpun divan pjesama. Mahmud Bedruddln-ef. rodom iz Sarajeva. Nauke je sluao u domovini i Carigradu. Po svretku tih postao je profeor na medresi Mahmud pae Abogovia u Haskovu (Haskdju). Kasnije je stopio u svitu Mehmed-pae Sokolovia i doao na glas pod imenom Sokolu-hadesi (Sokoloviev uitelj). Sa Sulejmanije imenovan je vrhovnim sudijom za Egipat 974. (1566.), gdje je i umro 977. (1569.). Kao profesor, uenjak i sudija uivao je lijep glas medu suvremenicima. Mahmud-ef., u uenom svijetu poznat pod imenom Bejazi-zade damadi, rodom je iz Mostara. Otac mu Halilaga bio je po zvanju spahija. Poetne nauke uio je u zaviaju, a visoke u Carigradu kod Nevesinjca aban-efendije Velagia. Predavao je na vie odlinih medresa u Carigradu i sa Sulejmanijje imenovan je munlom u Halepu 1099. (1687.), gdje je iste godine umro. Nadaleko je bio na glasu kao uenjak, poglavito u retorici i islamskom pravu. O retorici je napisao djelo Elbediijje (O tropima i figurama) i komentirao Munla Damiju do Mensubata. Mahmud naa Bonjak po svoj prilici rodom iz Kliskog sandaka. Najprije ga sreemo kao dvorjanika kod Gjuzelde Mehmed-pae (umro 943/1536.). Kasnije je stupio u svitu misirskog namjesnika Davud-pae i bio mu haznadar. Kad je Davud-paa svrgnut, ostao je u Misiru kao muteferika i s vremnom se progurao u asti meu ugledne misirske begove. 968. (1560.) imenovan je namjesnikom u Jemenu, odakle je 973. (1565.) premjeten u Misir. Tu su begovi osjetili teke udarce njegove vlade. 975. (1567.) prigodom neke sveanosti pogodilo ga je puano tane i ubilo. Misli se da je na njega iz osvete poinjen atentat. Kau da je bio vjetak u intrigiranju i da nije birao sredstava da doe do cilja. U jednoj staroj zbirci naao sam ovaj kronogram njegove pogibije koji glasi: Hep papasler iidub Mahmud naa uldugjun Mejjitin ikarmaga hep dutnlesi oldi revan Geldiler kim gjuturub makberesina kojaler: Petko, Dordo, Nikola ve hem Dimitri, hem Jovan, Bai uduna geluben agladiler derdile. Marko, Dujrno ve Mihael, Petar, Pejo i Stojan, Dem idup hajli nasara didiler tarifa un i : Hodi vamo, ej pope, umrli Rajko Radovan! To u prijevodu glasi: Kad su svi popovi uli da je Mahmud-paa umro dooe da nose mrtvaca. Doli su da ga nose i poloe u raku Petko, oro, Nikola. Dimitrije i Jovan. Vie njegove glave doli su i od jada plakali Marko, Dujmo, Mihael, Petar, Pejo i Stojan. Skupivi se mnogo krana sastavie mu kronogram: Hodi amo, o pope, umrli Rajko Radovane! Taj sarkastini kronogram pjevao je sigurno koji njegov zemljak i protivnik. Karakteristino je kako su se nai ljudi i u ona vremenu medu se napadali i jedni drugimu predbacivali nedavno kransko porijeklo. Mahmud-paa Hrvat (Veli sveti) stoji na elu svima vezirima. uenjacima i pjesnicima iz naih krajeva. Svi suvremeni i kasniji turski historici vele da je rodom Hrvat. Najkritiniji turski historik XVI. stoljea, Aali veli da je Mahmud-paa oznaivao Kruevac kao rodno mjesto, ali misli da je on to kazivao da zabaci trag, jer su za njegova vezirovanja serhatski (bosanski) velikai s Carigradom svaki as imali posla, pa da ga ne napastuju kao zemljaka.On je kao djeak pao u suanjstvo nekakovu Mehmed-agi, koji nije znao ni itati ni pisati. Kad se saznalo da je lan odlina roda darovao ga je sultanu Muratu, a sultan svome nasljedniku prijestolja Mehmedu, kome je bio vrnjak po godinama i jednak po uzrastu. S njim je zajedno uio i postigao visoku naobrazbu. Kad je mladi carevi poao u Magneziju za namjesnika poveo ga je sa sobom kao peatnika (muhurdara), a kad je 855. (1451.) zasjeo na prijestolje osmanliiskih careva, imenovao ga je beglerbegom od

72

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Rumelije. Iza osvojenia Carigrada 857. (1453.) postao je veliki vezir. Spletkama Rum Mehmed-pae bude svrgnut 872. (1467.) i imenovan kapetan-paom. 877. (1472.) opet bude imenovan velikim vezirom, ali dvorska klika, koja bjee preotela mah, brzo ga potisnu u kraj i prigodom smrti carevia Mustafe uhvati zgodu i obijedi ga kod sentimentalnog sultana kao zaetnika smrti Mustafine. Strpan u Jedi-kule prema jednoj vijesti sam je uinio samoubijstvo prerezavi ile na lijevoj ruci, a prema drugim vijestima pogubljen je od ruke delata 3. rebija II. 879. (18. kolovoza 1474.). Zakopan je kod njegove damije u posebnom turbetu. Ovdje se ne moemo uputati ni u kratak prikaz ivota ovoga velikog Bonjaka, jer bi se o njemu kao dravniku, zakonodavcu, vojskovoi, pjesniku i meceni knjievnika dalo napisati vie nego i o jednom veziru u turskoj povjesnici. Cijeli niz uenih i zabavnih djela posveeno je njegovu imenu. Osim toga bi se mogla sakupiti ovea zbirka slavospjeva njemu u ast. Jo u XI. stoljeu po Hidri savijen je cijeli ciklus legenda oko njegove glave i priiven mu uz ime poasni naslov veli (svetac), koji se daje samo velikim ehovima. Biograf pjesnika Sehi kae da iz njegova turbeta narod nosi zemlju kao lijek od groznice. Iza njega je ostao cijeli divan pjesama pod pjesnikim imenom Adni (Edenski). Sagradio je damije i medrese u Carigradu, Sofiji i Haskovu. Mahmud paa (Zal) rodom je iz Bosne. U dvoru je uzgojen i za nekakovn uslugu od Sulejmana prozvan alom (glasoviti perzijski junak) i odlikovan dvorskim dostojanstvom 960. (1552.). Iz dvora je imenovan kupidibaom, a malo zatim beglerbegom od Halepa. 972. (1564.) postao je beglerbeg od Anadola. U 975. (1567.) promaknut na ast vezira u Visokoj Porti. Iste godine oenio se sultanijom ahom, keri Selima II. Umro je u abanu 988. (1580.) jedan dani on i ena mu i oboje zajedno sahranjeno u jednom turbetu na Ejjubu,gdje je jo za ivota sagradio damiju i medresu. Sin mu je Mehmed paa. Medazi rodom je Mostarac. Rado je u pjesme trpao rijetke i zvune rijei. Sve mu pjesme vrve metaforama i zakuastim poredbama, zato je sigurno i uzeo to pjesniko ime. Umro je 1019. (1610.). Mehmed beg Filipovi, 980. (1572.) kanonik zagrebakog Kaptola Franjo Filipovi skupi neto vojske i krene na Novi da ga osvoji. Kliski sandak Ferhad-beg Sokolovi i hercegovaki sandak Sinan-beg Boljani doekaju ga kod grada Ivania i potuku do nogu. Vie od 1000 njegovih vojnika ostalo je na bojnom polju, a 300 palo u suanjstvo, medu njima i
vojskovoa Kanonik Filipovi. On je u Livnu preao na islam i dobio ime Mehmed. Kao zijamet dat mu je Glamo, odakle je godinama uznemirivao susjedne gradove i mnogo zasluga stekao kao dobar musliman za proirenje bosanske granice. Od njega vuku lozu bezi Filipovii, koji su se razgranali po kliskom sandaku. Sada ih ima dosta u Kljuu. Jedan od njih oenio se engikom sa Zagorja, od koga vuku lozu zagorski Filipovii. Kad je umro, nije poznato. Mehmed-beg Hranui (Gazi) sin Gazi Isa-begov. Begovao je na Hercegovini, a na Bosni 889. (1484.). U Bistriku je sagradio damiju, za koju je uvakufio vie duana u Sarajevu i selo Gnojnice kod Mostara. Umro je iza 921. (1515.). Mehmed-beg Mehmedpai-Grbavica, bio je zajim i lan stare porodice iz Grbave, koja se otuda iselila i nastanila u Sarajevu. Heim-ogli Ali-paa veoma ga je volio i za svojih vezirovanja u Bosni uvijek kod sebe drao i na vojne vodio. On mu je bio savjetnik u svemu. Umro je na svome zaseoku u Grbavici kod Sarajeva 1159. (1746.) i zakopan preko puta malte u polju Sarajevskom. Do nedavna vidjeli su mu se i niani. Sada ih nema. Mehmed-beg Rizvanbegovi (Hadi), zvani Hadun, sin Zulfikar-kapetana Stolakoga, a stariji brat Ali-pain. Poto je bio naprasite udi kao mladi doao je s ocem u sukob i poao u svijet. uvi za zemljaka Ahmed-pau Dezzara, koji je tada vladao u Siriji, zaputi se tamo i stupi u njegovu svitu. Tu je ostao vie godina i odatle iao na abu. Videi Dezzar u njemu pehlivana, koji bi mu danas-sutra mogao biti opasan, otpusti ga iz slube. Odatle ode u Carigrad gdje je ostao tri godine. Napokon mu dodija potucanje pa se povrati u domovinu i pokori ocu. Zulfikar-kapetan videi u sinovima nemirne duhove odree se kapetanije u korist dvojice starijih sinova, pa Stolac dade Mustaj-begu, a Hutovo s okolinim selima Haunu. To je bilo poetkom XIX. stoljea. Hadun je utvrdio Hutovo odakle je kao sredovjeni vitez gospodovao okolicom sve do smrti 1831. Kad su Husejn-kapetanove ete opsjedale stolaki grad, sunu Hadunu u glavu, da bi se mogao dokopati stolake kapetanije, pa s neprijateljima navali na brata Ali-agu i pogibe kod opsade. Mehmed-ef. Kassam rodom je Tenjak. Visoke je nauke sluaou Carigradu i bio mulazim kod ehislama Minkari-zade. Predavao je na velikoj medresi uz Aja Sofiju, zatim na Sulejmanovu Darul-hadisu 1091. (1680.). 1093. (1682.) imenovan je munlom u amu, a kasnije je bio munla u Meki. Umro je 1104. (1692.) u Uudaru na vlastitom zaseoku enal.

Jasno da ovaj pregled ne moe biti potpun niti (sve)obuhvatan ni u kojem smislu, ni poimenino ni po bilo kojem kategorijalnom osnovu. Doslovno je nemogue spomenuti sve znamenite Bonjake koji su na ovaj ili onaj nain ostavili traga u vlastitoj i historiji drugih naroda. Nismo spomenuli uvenog osnivaa univerziteta al-Azhar, Devhera, ni najboljeg komentatora Mesnevije, Ahmeda Sudija ajnianina, ni jedinog pjesnika Osmanskog sultanata koji je dva puta recitirao svoje stihove kraj Kabe, Sabita Uianina, ni Bonjaka Sufija Husejna Lamekanija (Lazemanija), ni Sejjida Fadil-pau erifovia, bosanskog namjesnika i iznimno talentiranog pjesnika, ni... No, nadati se da emo u bliskoj budunosti, moda u Beharu imati priliku svakom od njih posvetiti vie panje, vremena i prostora. Bereketom spomenutih i nespomenutih velikana.

BEHAR 95

73

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

INTERVJU

ejh

Edin Urjan Kukavica

Ljubav nema vjeru, a vjera je ljubav u najiem obliku

Razgovarao: Filip Mursel Begovi

74

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Ako netko eli biti profesor na Fakultetu islamskih nauka i poduavati mlade imame, znano je, prije toga mora zavriti isti taj fakultet i dobiti diplomu, zatim magisterij, pa doktorat. Kakve diplome dobivaju ejhovi? Nekima je udno da, primjerice, neki zanatlija, moe postati ejhom i uzeti si za pravo da vodi i upuuje jednog fakultetskog profesora. Ne elei nikoga omalovaiti ni podcijeniti, imenovanja i postavljenja u tarikatu unekoliko se razlikuje od drugih domena i sfera uenja i znanja. U najkraem, budui ejh prije svega mora biti dervi, u hizmetu potpunom ejhu koji ga odgaja, obrazuje, provjerava i s vremenom temeljem dervievog osobnog zalaganja stepenuje. Izvanjski uvjeti u smislu 'pravila' (podrobno poznavanje eri'ata, odreene duzove, sure i ajete Kur'ana asnog, sunnet Allahovog Poslanika (s.a.v.a.), mora poznavati historiju i sutinu tesavvufa i tarikata, silsile...) postoje i mogu se nai u mnogim knjigama tano navedene i svako koga to zanima moe to nai i proitati. Isto vrijedi i za unutarnja 'pravila' koja se odnose na moralni lik i djelo ejha, njegov ahlak, adab i amel... ejh koji imenuje (ili ovlasti) svoga nasljednika veoma dobro zna da ta osoba ispunjava 'formalne' izvanjske i unutarnje zahtjeve i uvjete. Najvanije prije i poslije svega injenica kojom se ovo imenovanje razlikuje od dobivanja diplome na fakultetu jeste da to imenovanje (potvrda) dolazi iz gajba (manevijata), odnosno da budem potpuno otvoren, Allah, Uzvieni, odreuje ko treba i ko e biti ejh svako ne moe biti ejh jer je to iznimno odgovorna dunost. Nije mala stvar uzeti neiju duu na svoju i za tu osobu odgovarati pred Bogom, Uzvienim. Dakle, nekim redoslijedom, 'na prijedlog' ejha velikim duhovnim prvacima u silsili neprekinutom lancu ejhova do Imama Alija (s.a.) i Allahovog Poslanika Muhammeda (s.a.v.a.), u snu (ruja) saopava se uzvratna zapovijed, te ejh imenovanjem novog ejha u stvari izvrava zapovijest i javno (ponekad tajno) obejani doputenje koje je dobio od Uzvienog Gospodara. Openito to su dvije skupine uvjeta (1) izvanjski i unutarnji i (2) saglasnost silsile i odobrenje Allaha, Uzvienog; neko moe zadovoljavati i ispunjavati sve 'formalne' uvjete, ali bez odobrenja nema ni ejha; tek uz odobrenje imate 'proizvedenog' i imenovanog ejha. ejh ste nakibendijskog i rifajiskog tarikata (dervikog reda), sa tri hilafeta. Moete li itateljima Behara objasniti kako se to moe biti ejhom u vaem sluaju dva tarikatska puta (a ima ejhova s vie) i da li se i koliko se oni meusobno razlikuju? Tarikatski, naime duhovni Put je jedan, jer je Cilj Jedan. Iz pozicije dervia, njemu uope ne bi trebalo biti vano koliko njegov ejh ima tarikata ili hilafeta. Historija svjedoi ogromnom broju iznimno velikih duhovnih stoera koji su bili ejhovi 'samo' jednog tarikata. U konanici gotovo svi Pirovi osnivai i utemevia i vodstvo ejhova u suvremenom dobu, naspram onog vakta o kojem itamo u klasinim sufijskim knjigama? Odnos teine izazova sasvim sigurno je isti bez obzira na stoljee u kojem ivimo; prednosti ili olakavajue okolnosti i/ili mahane ili oteavajue okolnosti izbalansirane su Allahovom Milou, danas kao i u prolosti, jer da nije tako moglo bi se postaviti nekoliko ozbiljnih doktrinarnih pitanja. Stvorenjska predodreenost due, objavom Kur'ana asnog, potvrujui prethodne objave, definira se kao praiskonska, istovrsna i nepromjenjiva. U tom smislu, ponovit u, i danas je cilj svakog dervia isti kao i u bilo kojem vremenu koje nam je prethodilo i onom koje slijedi poslije nas sve do Dana Velikog Suda. Allah, Uzvieni, stvorio nas je u vremenu u kojem moemo uiniti najvie i najbolje za sebe, te nisam pobornik stava da se neko vrijeme nazi-

Pravila ponaanja u tarikatu definirana su sunnetom Allahovog Poslanika (s.a.v.a.), odgojni metodi i sredstva u svim tarikatima su isti, Cilj rekli smo Jedan; prema tome iz perspektive sljedbenika: on je taj koji ejha trai, nalazi, daje mu bejat, prihvata njegovo voenje... ne razmiljajui pritom koliko taj ejh ima hilafeta, odnosno koliko tarikata je ejh. Veza izmeu ejha i dervia je osobna, individualna, privatna... broj hilafeta tu nema nikakvu ulogu.
ljitelji tarikata bili su ejhovi jednog tarikata svog, a sa druge strane duhovno bili su ejhovi svih do tada postojeih i buduih tarikata. Pravila ponaanja u tarikatu definirana su sunnetom Allahovog Poslanika (s.a.v.a.), odgojni metodi i sredstva u svim tarikatima su isti, Cilj rekli smo Jedan; prema tome iz perspektive sljedbenika: on je taj koji ejha trai, nalazi, daje mu bejat, prihvata njegovo voenje... ne razmiljajui pritom koliko taj ejh ima hilafeta, odnosno koliko tarikata je ejh. Veza izmeu ejha i dervia je osobna, individualna, privatna... broj hilafeta tu nema nikakvu ulogu. Kao brini prouavatelj i rizniar povijesti sufizma, ini mi se posebno na podruju Bosne i Hercegovine, moete li nam usporediti dervie nekad i danas, ali isto tako i ejhove nekad i danas? Koliko se razlikuje odgoj derva teim ili lakim. Svako poreenje neminovno vodi usporedbi i zakljucima da je neto bilo bolje i/ili lake ili obrnuto tee i/ili loije; takve usporedbe zarad boljeg napredovanja na Putu po svaku cijenu treba izbjegavati, jer emo vrijeme provoditi traei opravdanja za svoje propuste, umjesto rada na njihovom otklanjanju i ispravljanju, a to nikako ne vodi napretku. Ljudi koji vole itati neka itaju klasina djela, na izvornom jeziku ili pak prijevode provjerenih prevodilaca, a preporuke i upute neka primjenjuju u praksi najbolje to mogu koristei ono to imaju u vremenu u kojem ive; a ljudi koji odaberu slijediti ejha, odabrali su laki put, neka sluaju njegove zapovijesti, naloge i zabrane i neka samo od njega ue. Knjige su uvijek bile i samo su sredstvo na Putu kojeg ste, kao dervi, izabrali. Ne dozvolite sebi, jer to je na vau tetu, da nakon pet, deset, hiljadu...

BEHAR 95

75

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

teta u svim krajevima u kojima smo ivjeli i ivimo, spaljuju biblioteke, arhive i institute, rue mezarja, damije i tekije, sistemski i sistematino ubijaju ljude koji se sjeaju i pamte; paljivo nas potiu da pod tepih multikulturalnosti zguramo stid od svoga kao arhainog, zaostalog i prevazienog, te da prihvatimo tue kao moderno, napredno i progresivno... Naalost, mnogi su nasjeli na tu vie nego oiglednu podvalu. Multikulturalnost i sekularizam ne podrazumijevaju odricanje i odbacivanje vjere i tradicije, nego naprotiv, uvanje vlastite vjere i tradicije uz potovanje drugih i drugaijih. S kakvim ste se prevoditeljskim poduhvatima u zadnje vrijeme uhvatili u kotac? Prevoditeljskim, samo onoliko koliko mi je potrebno za pisanje autorskih djela. Radije se posveujem uenju jo nekoliko jezika to je, nekako, najvei prevoditeljski poduhvat. Naime, sakupio sam materijal i poeo pisati nekoliko knjiga; Promiljanja o tarikatu antropologija tarikatskih usula u savremenom dobu; Salik i suluk u djelu ejhu'l Ekbera; Tri risale (Najm al-Din Kubra, Adab al-Suluk, Nasir al-Din alTusi, Awsaf al-Ashraf, Sayyid Haydar Amuli, Jami alAsrar); knjigu o Ikhwan al-Safa sa osvrtom na njihova uenja, knjigu o melamijskoj tradiciji u sufizmu, komentar al-Hallajeve poeme Ta

Ne dozvolite sebi, jer to je na vau tetu, da nakon pet, deset, hiljadu... proitanih knjiga umislite da vam ejh nije ni potreban, jer u knjigama sve pie. Ne pie! U najznaajnijih djelima klasinog razdoblja sufizma, u svim tarikatskim prirunicima, u svim zbirkama mudrosti tesavvufskih velikana, na najvanijim mjestima umjesto zakljuaka pie, fesellu ehlul zikr pitajte one koji zikr ine! Nadalje, nemojte nikada zaboraviti, prvo svi klasini autori imali su svoje ejhove i kasnije su i sami postajali ejhovima, drugo svoja su najznaajnija djela napisali u zrelom dobu, mogli bismo rei i u poznijem dobu svoga ivota, najznaajnije nakon to su proli sejr-i suluk (duhovni Put) te je izravna primjena njihovih ivotnih zakljuaka, a to poetnici obino ine ili nastoje da ine nemogua.
proitanih knjiga umislite da vam ejh nije ni potreban, jer u knjigama 'sve pie'. Ne pie! U najznaajnijih djelima klasinog razdoblja sufizma, u svim tarikatskim 'prirunicima', u svim zbirkama mudrosti tesavvufskih velikana, na najvanijim mjestima umjesto zakljuaka pie, 'fesellu ehlu'l zikr' pitajte one koji zikr ine! Nadalje, nemojte nikada zaboraviti, prvo svi klasini autori imali su svoje ejhove i kasnije su i sami postajali ejhovima, drugo svoja su najznaajnija djela napisali u zrelom dobu, mogli bismo rei i u poznijem dobu svoga ivota, najznaajnije nakon to su proli sejr-i suluk (duhovni Put) te je izravna primjena njihovih ivotnih zakljuaka, a to poetnici obino ine ili nastoje da ine nemogua. Osim to ste prevoditelj, vi ste i pisac te upravo zavravate knjige o tri znaajna sufijska velikana iz Bosne. Rije je o Sirri-babi, Ilhami-babi i Kaimibabi. Omiljeno u itatelja djelo Ilhamijin put u smrt Reada Kadia, po nekima, robuje vremenu u kojem je pisano, dakle komunizmu, te je moralo platiti danak u vidu opreznosti samog stvaraoca. Vi nemate problema kao spomenuti pisac. Koja ete nerasvijetljena mjesta o ivotu i djelovanju ovih sufija otkriti itateljstvu? - ...I Abdullahu Bosneviju, arihu'l Fususu, Ahmedu Sudiju, arihu'l Mesnevi, Ibrahimu Bistrigiji i Husejnu Lamekaniju... Kad god mi postave ovakvo pitanje pomalo drsko odgovorim, 'pa, da sam mogao sve strpati u dvije-tri reenice,

zar bih pisao cijelu knjigu?' Navedena sedmerica ejhova razliitih tarikata nakibendijskog, kadirijskog, halvetijskog, mevlevijskog i bajramijskog imaju nekoliko zajednikih karakteristika, naime, svi su Bonjaci, svi su dosegli vrhunac duhovnog Puta, pa ako hoete i evlijaluka i, ni o jednom (osim trojice koje ste Vi spomenuli) se ne zna puno vie od imena i ograniene nekolicine podataka, vie iz predaje nego iz faktografije. Osjetljiv sam na bosansku i bonjaku civilizacijsku, tradicijsku, kulturnu i svaku drugu ostavtinu i naslijee. Bonjaci su narod koji sporo pamti, a brzo zaboravlja, nai neprijatelji se svim silama ve stoljeima trude da zatru sve tragove naeg nacionalnog i vjerskog identi-

ejh Edin Urjan-baba sa Salaetinom elebijem - potomkom hazreti Mevlane Rumija

76

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Sin i Ibn Arabijev Tarjuman al-Ashwaq, dva romana, Pir o hazreti Hamza Baliju i Pretprva knjiga Dabirova o Dabiru ibn Hajjanu, alkemiaru i prvom ovjeku u historiji kojeg su zvali sufi... Na Vau ideju u namjeri sam napisati i jedan putopis to je literarni domen u kojem se jo nisam okuao...
Za prevoditelja sufijske literature, esto se istie, nije dovoljno samo stilsko i jezino umijee ve i dubinsko, odnosno, tankoutno svjetonazorsko razumijevanje teksta koji se prevodi. U poplavi prevoditelja klasinih djela velikana sufizma, moete li izdvojiti one najuspjenije? Uz to, to mislite o prevoenju perzijskog originala koji je prvo preveden na engleski, a zatim s engleskog na na bosanski jezik? Koliko je simetrino vjerodostojan? Rado spominjem prijevode akademika Reida Hafizovia i Muamera Kodria, jer znam da prevode sa izvornika, znam kako rade i da se uvaju da se ne ogrijee o pravo velikana ija djela prevode. Kada su prijevodi u pitanju pristalica sam prevoenja iskljuivo sa izvornog jezika, u najgorem sluaju, sloio bih se sa prijevodom (na bosanski) prijevoda (izvornika na neki drugi jezik) za klasina djela koja drukije nisu dostupna, ali i tada od iskusnih i verziranih prevodilaca. Svaki prijevod je, po mom skromnom miljenju, autorsko djelo i na izvjestan nain predstavlja tumaenje izvornika; nadalje, engleski ili francuski jezik nisu bogati kao arapski, perzijski ili turski, te prijevodi prijevoda mogu biti samo opisni, teko doslovni, a tesavvufska/tarikatska literatura zahtijeva iznimnu preciznost i tanost; pitanja due i duhovnog Puta. Toliko su osjetljiva da su stari sufiji razvili obiman, ekskluzivan i egzaktan tehniki pojmovnik koji se mora iskustveno poznavati da bi se svakom pojedinom pojmu, ako se prevodi moglo pristupiti sa dunom panjom, a ako se navodi u izvornom obliku moglo o njemu meritorno govoriti. Velika je to odgovornost koju ljudi olahko prihvataju i o njoj uglavnom ne razmiljaju, a koja moe imati ozbiljne posljedice. To me unekoliko podsjea na ljude koji se sami proglase ejhovima i za sobom povedu ljude koji im povjeruju na rije. to mislite o tome da jedan nemusliman prevodi sufijsku literaturu, ali i o tome da to radi neki musliman koji nije sufija? Znamo koliko je u tesavvufu vano potivanje silsila koje seu do Poslanika a.s. Ako se u tarikatu za sve vane odluke u ivotu mora traiti dozvola od vjerodostojnog vodia, da bi onaj tko trai dozvolu dobio hajr i bereket, nije li i tako s prijevodom, eto, itavog jednog sveska El-Gazallija, Rumija ili Ibn Arebija... William C. Chittick, Henri Corbin, te jo neki, puno su truda uloili kako bi engleskom i francuskom govornom podruju predstavili znaajna djela islamske duhovne batine, prijevodima ali i autorskim djelima; neki su, poput Titusa Burckhardta, Frithjofa Schuona, Rn Guenona... prepoznali istinu i vratili se smo uradili. Mogunost izbora (razumom koji nam je dat) jeste ono to nas razlikuje od drugih Allahovih stvorenja i zbog ega emo odgovarati, tako da opet sve ostaje na savjesti pojedinaca. U svome radu u Beharu, koji prethodi ovom intervjuu, spominjete kritiku i neslaganje tradicionalnih i pomalo ortodoksnih alima (uleme) sa sufijama? Postoji li, pa makar bio i suptilne naravi, taj sukob i danas? Rado ne bih generalizirao; zasigurno postoje ljudi koji vole ili ne vole jedni druge, a u kojem domenu i na kojoj razini e se ta 'ljubav' uprizoriti, gotovo da je manje bitno. S druge strane, u svakom domenu iako to kod vjerske uleme ne bi smio biti sluaj postoje na ovaj ili onaj nain

Svaki prijevod je, po mom skromnom miljenju, autorsko djelo i na izvjestan nain predstavlja tumaenje izvornika; nadalje, engleski ili francuski jezik nisu bogati kao arapski, perzijski ili turski, te prijevodi prijevoda mogu biti samo opisni, teko doslovni, a tesavvufska/tarikatska literatura zahtijeva iznimnu preciznost i tanost; pitanja due i duhovnog Puta. Toliko su osjetljiva da su stari sufiji razvili obiman, ekskluzivan i egzaktan tehniki pojmovnik koji se mora iskustveno poznavati da bi se svakom pojedinom pojmu, ako se prevodi moglo pristupiti sa dunom panjom, a ako se navodi u izvornom obliku moglo o njemu meritorno govoriti.
islamu (i tesavvufu/tarikatu), a neki nisu, a samo Allah zna koliko je ljudi upoznalo pravo lice islama zahvaljujui njihovim djelima; Kur'anska je istina da e Allah, Uzvieni, Svoju vjeru ojaati ak i preko nemuslimana. Knjige autora koje ste spomenuli, ali i brojnih drugih koje niste spomenuli, bez izuna (doputenja) ne mogu se i ne smiju tumaiti, dakle ni prevoditi. Ali, danas se rekli smo ve puno toga radi bez razmiljanja o posljedicama. Knjiga je javna i ono to je jednom ispisano ili reeno imat e odjeka, kad-tad. Ako nije ispravo ili tano preneseno teta moe biti nesaglediva, jer ne moete kontrolirati do koliko e ljudi doi i koliko e se njih povesti za pogrenim ili manjkavim prijevodom. Svojim derviima esto kaem da nema loe knjige, jer je i loa knjiga dobra ako znate da je loa (pa je ne uzimate u ruke). Vrijeme je Allahovo (uostalom kao i sve ostalo) te e ono pokazati ta je hair od onoga to sujetni ljudi. Nijedan sukob, netrpeljivost ili ak i nesporazumi nisu donijeli nita dobro, jer ne doprinose jedinstvu, a Jedinstvo (Tevhid) je sutina islama. Primijeeno je da u naedoba poprilino mladih ljudi pristupa dervikim redovima u BiH. Po Vaem miljenju, da li je rije o nekoj vrsti pomodnosti, koja, kao to je poznato, ima svoj uspon i pad? Ponovo, protivnik sam bilo kakvog generaliziranja. Gospodar, Uzvieni, od poetka Svoga stvaranja nije stvorio dvije potpuno iste jedinke jedne vrste i to je jedna od mudiza Allahovog stvaranja te makar zbog toga treba izbjegavati uopavanje u bilo kojem smislu... Dakako da ima pomodarstva kao uostalom i u svemu doputeno je, popularno je, pomalo je i moderno ii u tekiju, ali ni to nije problem iskljuivo naeg vremena. Sultan Fatihov otac,

BEHAR 95

77

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Murad II, toliko je volio svoga ejha hazreti Hadi Bajram Velija da je sve njegove dervie oslobodio poreza i sluenja vojske, te se uskoro oko ovog zata okupila mala vojska od 8,000 dervia, ali je to Hadi Bajram Veli mudrim potezom sveo na jednog i po dervia... Naa je dunost i obaveza prema svakome se odnositi jednako, a hazreti Bajezid Bistami kae, ko je bio s nama, pa ode od nas, nikada nije bio s nama, ali itako mi Boga, nije od nas ko stanovnicima dehennema ne prui ruku da ih izbavi iz vatre; treba znati da onaj ko nije iste krvi ne moe ostati u tekiji. Sluao sam po bosanskim arijama prie/legende o udesnim sufijama koji se pretvaraju u kap vode, a zatim u veliki kamen, pa reu si glave i vraaju ih potom natrag, o oivljavanju mrtvih, o ulascima u uarene pei nakon to ejh kae 'Destur'... Mnogi koji e uti takve prie o nevjerojatnim udima, esto e i ismijavati sufije. Ne ini li Vam se da su neki, skloni svakojakim priama, sveli sufije na fakirstvo ili na one koji se bave nekom nadrilijenikom magijom i skidanjem uroka? Kako vi gledate na keramete, ali i na spomenute legende i, dodajmo aljivo, ejh ste, hodate li po vodi, po uarenom umuru ili po zemlji? Takoer, na koji nain kao povjesniar, ali i pisac, razluujete istinu od matovite predaje? Ljudi su uvijek voljeli uda; ak su i od Allahovih Poslanika, koji su im prenosili objavu, traili dopunska uda. Za mene je udo koliko ljudi vole uda i koliko im je svejedno kada im se uda pokau, esto su one od kojih su uda traili i dobili, proglaavali arobnjacima. Kakve koristi dervi ima od toga to njegov ejh hoda po vodi ili leti zrakom? Sejjid ejh Muhammed Ensari (k.s.) je rekao: "Ako vidite ejha da leti zrakom, pogledajte mu eri'at; ako nema eri'ata ne idite za njim!" Tesavvuf je ahlak, adab i amel, udoree, pristojnost i dobro djelo; pristojnost, ljubaznost je sutina tesavvufa! Tarikat je iskrenost, istrajnost i dosljednost. Nema veeg kerameta od oienog srca. U dostupnoj literaturi, posebno zapadne provenijencije, o sufizmu se esto govori kao o misticizmu? Smatrate li da je taj sinonim opravdan? Nipoto; sinonimiziranje ta dva pojma, kao i pojave koje se njima nazivaju pravi je primjer nerazumijevanja ali i loeg utjecaja orijentalizma devetnaestog stoljea. Pojave se u ljudskom rjeniku mogu imenovati samo poznatim nazivnicima, te stoga ne treba uditi da su zapadni orijentalisti u tarikatima prepoznali svoje vjerske redove, stoga se i ova dva pojma esto i pogreno sinonimiziraju ak i u naoj literaturi. Misticizam u prvi plan stavlja mistika, a tesavvuf Boga, Uzvienog. Misticizam slui velianju sebe, maenju i velianju svoga nefsa, isticanju vlastite vrijednosti i postignua, a tesavvuf svoenju sebe na realnu veliinu u odnosu prema Bogu, Uzvienom, odgoju i kontroliranju nefsa, te shvatanju da kad nismo u stanju na ovaj svijet doi i sa njega otii svojom voljom, dakle niti ita izmeu te dvije krajnosti niti bismo postojali, niti bismo bili u stanju ita uiniti bez Boga, Uzvienog. esto se o derviima stvaraju predodbe kao o asketima koji nemaju veze sa stvarnou, pa kao da su haman nesposobni za svakodnevni ivot. Va ejh rahmetli Mesud ef. Hadimejli govorio je da danas za dervie nema povlaenja u osamu, da moraju ivjeti radei i privreujui za svoje obitelji. Takoer, veliki broj dervia je spremno stalo u obranu domovine kada je to trebalo, a i sami ste ratovali i bili vojnikom Armije BiH. Otkuda te romantine i patetine predodbe o derviima? Da li ih dugujemo, moda, knjizi Dervi i smrt Mee Selimovia? Uostalom, kao ejh, mimo knjievnih vrijednosti, to mislite o toj knjizi? Izvana sa svijetom, iznutar sa Gospodarem, osnovno je pravilo kojega se danas, kao i prije hiljadu godina treba pridravati. Biti vojnikom u napadnutoj zemlji bilo je pitanje dostojanstva, asti i graanske dunosti; ne mislim da je to neto izvan okvira normalnog ljudskog ponaanja. Romantine i patetine predodbe rezultat su kolektivne i individualne potrebe za osloncem, utoitem, sigurnim zaklonom... a dervii su pouzdani i vrsti. to se Dervia tie... Osobno sam se uvjerio da su neki nemuslimani oduevljeni porukama Hazreti Mevlane Rumija, a zatim se neugodno iznenade kada im kaete da je Mevlana bio musliman. to mislite o popularnosti sufijske misli na Zapadu? Kakvu po Vama svrhu u sufizmu Zapadnjaci vide i to od njega oekuju? Naravno, ne odriem se injenice da su mnogi Zapadnjaci postali iskreni muslimani i sufije. U turbetu/damiji hazreti ems-i Tabrizija vidio sam ljude koju se kriaju pred njegovim mezarom, iako povrh njegove mubarek glave stoji veliki zeleni turban; vidio sam ene i mukarce koji spontano ine sema', ponekad i u obrnutom smjeru. Univerzalnost tesavvufske poruke koju je hazreti Mevlana pretoio u mesneviju ljubav prema Bogu,

Takoer, u istom radu, osjea se Vae nezadovoljstvo sa nerazumijevanjem i neznanjem koje nai ljudi gaje prema tradiciji sufizma u BiH i dananjim sufijama. Eto, neki na Bonjak e dervie nazivati hukaima, prodavaima magle, udacima, luacima, sektaima... a ponosit e se Sultan Mehmed Fatihom, ne znajui da je i on sam bio sufi. Kada se desilo to preimenovanje iz potovanih u udne, iz voljenih u narodu u lude, iz dervikog reda u derviku sektu? Svi su osmanski sultani bili dervii, neki ak i ejhovi, mogao bih Vam poimence navesti tarikat svakog od osmanskih sultana; osim toga svaki od njih je imao i zanat (esnaf), vojnu kolu i vjersku naobrazbu, jer je to bilo pravilo. to se tie odnosa prema derviima, on nikada nije bio ni bolji ni gori nego to je to danas; dervie su najee tolerirali i podnosili, a rijetko prihvatali i voljeli, sve dok okolnosti ne nametnu nunu potrebu. Ljudi ne vole i boje se onoga to ne razumiju, a hazreti Abdu'l-Kadir Gejlani je rekao da dervia moe razumjeti samo dervi, ejha samo ejh, poslanika samo poslanik...

78

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

O ljubljenju ruke Rekao je Allah, Uzvieni: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?!" (39:9), "A nad svakim znalcem znalac je jo vei!" (12:76), "Pitajte one koji zikr ine ako ne znate!" (16:43). Potovanje prema ljudima od znanja u islamu, ejhovima i ulemi, utemeljeno je na priznavanju da su oni uzvieniji od nas zahvaljujui svome znanju i odricanju od ovoga svijeta radi stjecanja Vieg Znanja, a kako je znanje temelj vjere onda osobit odnos prema posjednicima znanja predstavlja sa 9mi osnov vjere. ejhovi i ulema su uvari i zatitnici islamskog znanja prethodnih narataja, te ih stoga treba potovati i posluan im biti. Poljubiti ruku znalcu je ast i zadovoljstvo; to je osnovni i potpuno normalan izvanjski znak adaba prema onima ijem drutvu treba strijemiti, iji savjet posluati i za iju dovu zamoliti, jer su to pouzdani naini sputanja milosti Allaha, Uzvienog.

ejh Mesud - ef. Hadimejli (r.s.) i dervi Edin Urjan Kukavica

Uzvienom, koja se reflektira prema Njegovom stvaranju, izvan je bilo kakvih religijskih ili vjerskih okvira zato to je ona uzrok i povod stvaranja; ljubav napose nema vjeru, a vjera je ljubav u najiem obliku. Boija ljubav nikome nije uskraena, Allah, Uzvieni voli sva Svoja stvorenja takvim intenzitetom da svako ljudsko bie, ako se imalo okrene Bogu, ne moe a da ne osjeti i da ne odreagira na neki nain. Duhovni velikani su kanali izlijevanja Boije ljubavi te su takve i brojne druge reakcije na njihova djela, a osobito u blizini asnih mjesta na kojima su ukopani sasvim normalne. to mislite o new age tendencijama koje se esto zalau za razne oblike religijskog sinkretizma. Dakle, sve se moe biti odjednom, a esto e sufizam koristiti u svojim teorijskim razmatranjima. Pritom mislim na univerzalnu poruku koju sufizam esto naglaava. Transcendentalno jedinstvo religije se ne moe zanemariti osobito sa stajalita da Allah, Uzvieni, nije objavljivao nita osim islama (predanosti i pokornosti Njemu!), razumljivo sa razliitim Vjerozakonima u skladu sa pojmovnim mogunostima naroda kojem je Vjera objavljena, uvjetima i okolnostima; ta su ljudi od toga kasnije napravili druga je pria. Univerzalizam tesavvufske po-

ruke je bezvremen, bezprostoran, bezuvjetan, ne dotiu ga se oklonosti, politika opredjeljenja, geografske razdaljine... S druge strane, praiskonska (ezelska) potreba ljudske due da se vrati svome Stvoritelju ista je za sve stvorene due, bez obzira na njihova naknadna i dodatna opredjeljenja i predrasude jer, kae Allah, Uzvieni, da se svi ljudi raaju u 'prirodnoj jedinoj objavljenoj vjeri', a lijepo i dobro se srcem prepoznaje, prihvatao to razum ili ne. Tesavvuf (sufizam) i tarikat, teorijski i praktino, nude najkrai i najpouzdaniji put i nain za zadovoljavanje ovjekove sutinske udnje za razumijevanjem sebe i svoje uloge u ovome svijetu te upoznavanjem i spoznajom svoga Gospodara, uz provjerene vodie, sa vjernim saputnicima, sigurnim stazama i potpuno besplatno. Imate li koji prigodni savjet mladim ljudima u ovim turbulentnim vremenima? Jedan ejh iziao je pred svoje dervie i muhibe nosei u boi neke stvari. Bez rijei je uzeo veliku teglu i poeo je puniti ping-pong lopticama. Kada je zavrio pitao je okupljene da li je tegla puna; oni rekoe da jeste. Potom je uzeo klikere i poeo ih sipati u teglu, dok su klikeri popunjavali praznine izmeu loptica. Potom je ponovo pitao je li tegla puna i okupljeni rekoe da je-

ste. Zatim je ejh uzeo kesu pijeska i poeo ga sipati u teglu; pijesak je popunio sve praznine izmeu loptica i klikera. Jo jednom je upitao da li je tegla puna i dervii ponovo potvrdie da jeste. ejh tada dohvati veliku ezvu sa pei i sasu je u teglu, te kahva popuni sve praznine koje vrsta materija nije mogla; sva kahva iz dezve stade u teglu. Dakle, ree ejh, ova tegla je va ivot. Ping-pong loptice su vane stvari - Bog, Uzvieni, ibadet, porodica, zdravlje, demaat... stvari koje, i da sve ostalo izgubite, va ivot ne bi bio prazan; klikeri su stvari poput posla, kue, auta... Pijesak je sve ostalo male svakodnevne stvari. Ako teglu svoga ivota napunite pijeskom beznaajnim stvarima, neete imati mjesta za klikere i ping-pong loptice one doista vane, od kojih ovisi ivot. Svoju panju posvetite stvarima bez kojih neete biti sretni; prerasporedite svoje dosadanje prioritete. Uvijek e se nai vremena da se oisti kua ili opere auto, ali nee za ibadet i za porodicu. Pobrinite se najprije za svoje pingpong loptice, ostalo je samo pijesak. Jedan od dervia upita ta onda kahva predstavlja. ejh se nasmija i ree, Drago mi je da si to upitao; bez obzira kako va ivot bio ispunjen, uvijek naite vremena za fildan kahve i cigaru sa svojim prijateljima.

BEHAR 95

79

BERIET RIJEI

Ja sam oblikom kaplja, ali sadrinom more, U meni je cijeli svijet, ja sam svijet i njegova sadrina. Utonuo sam u svjetlost pojava boanstva, Sunce je samo moja estica, ja sam Zehrin Enver, Stvor moga tijela opstoji s ljubavlju, U meni se odrazuje sve, ja sam openitost i pojedinost. U meni je sutina svih 18.000 svjetova, Ja sam uvar poprita ljubavi i danas sam drugi Eref Ja sam odraz Alijine tajne, od svega sam vii ja. Abdurrahman Sirri-baba Balta-zade