IGRA I RAZVOJ DJECE PREDKOLSKOG UZRASTA

UVOD Igra je najvanija aktivnost predkolskog djeteta. Kao to dijete ima potrebu za hranom i ljubavlju, ije uskraivanje moe nepovoljno djelovati na njegov razvoj, tako i nezadovoljena potreba za igrom moe biti tetna za njegov psihofiziki, emocionalni i socijalni razvoj. Kada se djeca osjeaju zadovoljno i sretno, druei se i igrajui zajedno, oni ue jedni od drugih, mali od velikih, a veliki o malima. Sloboda djeteta ispoljava se u slobodi stvaralakog izraavanja, pokreta i kretnih mogunosti, slobodi inicijative bez prinude, bez limita i bez diktata. Od posebnog razvojnog znaaja u predkolskom uzrastu djeteta je njegova igraka djelatnost. Igra ima niz karakteristika koje joj daju vodeu ulogu u razvoju djeteta: Igra je prva manifestacija sposobnosti djeteta da vlastito iskustvo pretvori u neto zamiljeno i da svoju svijest upotrijebi na nov i jedinstven nain. Igra se odnosi na one dijelove stvarnosti koji sadre zbivanja od najveeg interesa i znaaja za dijete. Zato igra ima vlastitu motivaciju, njena svrha i cilj su u njoj samoj, ona omoguava slobodan izbor i odluku, ali istovremeno zahtijeva da se dijete povinuje pravilima igranja. Igra je jedinstven in u kome se aktiviraju svi psihiki domeni i potencijali malog djeteta. Zbog toga odgajatelj kroz igru razvija, usavrava, oplemenjuje, kultivira: pamenje, miljenje, volju saznavanja i sl.

Igra je poseban oblik uenja. Dijete tei da razumije i ovlada onim to za njega ima lini smisao i znaenje. Ono ima potrebu da razumije svijet koji ga okruuje i da njime ovlada. Netane ideje i tumaenja, sa stanovita odraslog, dijete treba da zamijeni na osnovu interakcije sa tjelesnom i socijalnom sredinom. U igri, dijete prerauje i prisvaja steena iskustva i postaje svjesno tih iskustava.

Zato je vano pruiti djetetu dovoljno mogunosti da se spontano i slobodno igra. To zahtijeva da mu se prui dovoljno doivljaja, iskustava, znanja i dobrih indirektnih uzora. Dijete mora da raspolae sa dovoljno vremena, prostora i materijala za igru; mora da ima priliku da nae partnera za igru.

1. OSNOVE IGRE

1.1.

Pojam igre

Igra je kontinuirana i kompleksna aktivnost djeteta predkolske dobi. Ona je osnovni oblik djejeg ivljenja. Sretno djetinjstvo ne moe se ni zamisliti bez svakodnevne igre i druenje s vrnjacima. Kroz igru dijete rjeava neki zadatak i ono pojam igre ne shvaa u onakvom znaenju kakvo mu daju odrasli. Igru je teko definirati s obzirom na to da je to dinamika aktivnost u kojoj dominira niz predradnji, a koje su ujedno i uvjet za izvoenje aktivnosti. Igra kao multifunkcionalna aktivnost stvara napetost, uzbuenje i ostvaruje se u specifinim verbalnim i neverbalnim komunikacijama (signali, dogovori, pravila, poruke i zahtjevi). Igra je motivirana iznutra, pa je zato uvijek slobodna, otvorena i vrijedna za djecu. Dijete nije potrebno stimulirati da bi imalo potrebu za igrom. Za dijete je ona poticaj i zrcalo njegova razvoja, mjerilo njegove inteligencije. Igrajui se dijete stjee znanja i ui ponaanja. Dijete e u igri svemu dati odgovarajui smisao. Rijei i predmeti dobivaju nova znaenja i funkcije. Kroz igru dijete bolje upoznaje sebe, ivot okoline, te svojim djelovanjem uljepava, dinamizira i humanizira okolinu u kojoj se nalazi. Praena je zadovoljstvom, veseljem, dinamikom, a stjeu se i odreena znanja i vjetine. Putem igre dijete potuje, slijedi ili stvara odreena pravila, ini ono to eli, vlada situacijom, moe biti tko god eli, "prerauje" i lijepe i rune doivljaje i priprema se za budunost. S dobi djeteta mijenja se spoznaja i drutvena sloenost igre. Nezadovoljavanje potrebe za igrom djeluje na psihiki, emocionalni i socijalni razvoj. Igru, za razliku od drugih aktivnosti, naroito rada, karakterie sloboda, spontanost i svrsishodnost. Jedini razlog zbog kojeg se dijete, mladi i zrele osobe igraju, je zadovoljstvo koje iz igre proizilazi. Za razliku od igre, rad je aktivnost koja se najee doivljava kao obaveza, odnosno kao obaveza kojom se stvaraju dobra ili ispunjava neka socijalna funkcija, koju okolina svjesno zahtijeva od individue, ili to osoba ini sama da bi obezbijedila sredstva za ivot (Eljkonjin, 1984).

1.2.

Znaenje igre

Vrijeme provedeno u igri je uvijek dobro iskoriteno vrijeme i nikada nije protraeno! Ovo su samo neke od koristi igre za djecu:

igra omoguuje djeci da budu svemona igra pomae djeci da ue o svijetu koji ih okruuje igra izgrauje samopotovanje igra izgrauje i vjetinu snalaenja u drutvenim odnosima igra pomae djeci da ispolje osjeanja igra podstie razvoj govora igra doputa djeci da budu odraslija nego to jesu igra podstie kreativnost i matu igra razvija finu motoriku igra usavrava i krupnu motoriku (Maleevi i Milijevi, 1983).

1.3.

Igrake

Djetinjstvo bez igraaka je nezamislivo. U najranijoj dobi ona je djetetu esto oslonac, utjeha, prijelazni" objekt koji mu je veza s obitelji i koji mu daje osjeaj sigurnosti i samopouzdanja. to je igraka jednostavnija, prua djetetu vie mogunosti za razne vrste igara, razvija matu i kreativnost. Pri kupnji igrake treba obratiti pozornost na to u kojem obliku potie dijete na aktivnost, pomae mu u uspostavljanju kontakta s drugom djecom ili odraslim osobama, potie li matu, izaziva li pronalaenje novih rjeenja. Od velike je vanosti procijeniti koliko je igraka sigurna za dijete, tj. da ne teti zdravlju djeteta (materijal, boja, sitni dijelovi), ispunjava li osnovne higijenske zahtjeve, izaziva li buku, koliko je trajna. Obavezno treba obratiti pozornost za koju je dob. Ne treba teiti tomu da se dijete zatrpa razliitim igrakama. Nije bitna koliina igraaka, bitno je da je roditelj taj koji prati i ukljuuje se u djeju igru. Od iznimnog je znaenja pruiti djetetu pravu igraku u pravo vrijeme.

Roditelji trebaju omoguiti djeci prostor i vrijeme za igru. To je izuzetno znaajna i nezamjenjiva aktivnost u ivotu djeteta. Ukoliko pri tome osiguramo igru i igrake u skladu sa interesima i potrebama djece odreene dobi, svi e imati viestruku korist. Igrake podstiu matu, ali same po sebi nisu igra, smisao dobijaju tek u interakciji dece i drugih ljudi. Treba podstaknuti detetov emocionalni i psihiki razvoj - igrajui se sa njim (Maleevi i Milijevi, 1983).

2. IGRA I NJENA ULOGA U RAZVOJU DJETETA

2.1.

Organizovano uenje kroz igru

Kroz igru dijete saznaje i razvija svoje stvaralake sposobnosti, upoznaje odnose meu ljudima i izgrauje svoje ponaanje i odnos prema svijetu i ivotu, dijete se specijalizira. Igrom se postie angairanje neuro-muskulatornih, senzo-motorinih, misaono-simbolinih i drugih aktivnosti. U razvoju djeteta vano mjesto zauzimaju intelektualni i radni odgoj predkolskog djeteta. Igra je pogodan put da dijete usvaja, proiruje, usavrava, uvruje saznanja i da uvodi dijete u sferu opaaja, predstava, jednostavnih pojmova o prirodi, drutvu, ovjeku i njegovom razvoju. Dijete kroz igru spoznaje svijet u kome ivi, ona je pretpostavka djetetovom razvoju. Shvativi bit intelektualnog razvoja kao postupno interioziranje i pretvaranje vlastite stvarnosti u simbole, igra za dijete bi mogla biti jedno od najmonijih sredstava te transformacije. Postoje razliita shvaanja i tumaenja uenja i bavljenja intelektualnim radom ove djece. U posljednje vrijeme shvaa se kao proces unutranjeg aktivnog konstruiranja znanja, kao proces stjecanja, sreivanja i prerade iskustava. Kroz ovo se naglaava aktivnost djeteta, prerada iskustava, interiorizacija. Kroz igru djeca prodru u svijet odraslih, upoznaju ga i ue ga savladati. I premda openito mislimo da je igra in istog uitka koji umiruje djecu ona u prvom redu ima izuzetno vanu odgojnu vrijednost. U pitanju je vrsta treninga, pripreme za ivot odrasle osobe.

Kroz igru dijete zadovoljava svoju potrebu da je posebno, ui biti neovisno o okolini, ui biti aktivno. Igra je ta koja dijete ve od roenja potie na kretanje uz koje je povezan i govor i razni drugi oblici komuniciranja s okolinom. Ustvari, vrlo je teko zamisliti bilo koju vrstu igre koja ne bi vodila do uenja. Nekim roditeljima nije se teko ukljuiti u igru svoje djece, i prua im veliko zadovoljstvo, to djecu obino oduevljava, a istodobno postaju bogatija uei od starijih. To jaa meusobni odnos i unapreuje djetetovu igru. Katkad je to odraslima naporno ili pak nemaju vremena. Za takve situacije potrebno je osigurati djetetu igru s prijateljima ili igrakama primjerenim njihovoj dobi. To je najvei doprinos roditelja (Hansen i sur., 1999).

2.2.

Znaaj igre za psihofiziki razvoj djeteta

Djeja igra je izuzetno znaajna i prua vanredne i velike mogunosti za fiziki razvoj i ouvanje zdravlja djeteta, odnosno na svojevrstan nain i u odreenom stupnju doprinosi ostvarenju zadataka tjelesnog i zdravstvenog odgoja (doprinosi normalnom rastu i razvoju djece, ouvanju zdravlja, razvijanju otpornosti djejeg organizma, razvijanju i kultiviranju higijenskih navika, jaanju miino-kotanog sistema i sl.). Za razvoj djeteta naroito su znaajne pokretne igre, ali i sve druge vrste igara, naroito ako se sprovode pod djelovanjem prirodnih faktora zdravlja, tj. zraka, vode i sunca. Igre zimi su takoer veoma znaajne za dijete, jer i one doprinose jaanju organizma kod djeteta. Angairanost djeteta u igri povoljno utie na razvoj cjelokupnog organizma, a naroito motorike, ula, respiratornih organa, i sl. Kroz pokretne igre pred dijete se stavljaju zahtjevi za primjenu raznovrsnih oblika kretanja kao to su hodanje, skakanje, penjanje i razne pokrete kao to su pokreti pri hvatanju, bacanju, gaanju i sl., pri emu kod djeteta razvijamo i uvrujemo odgovarajue kretne navike. Kroz igru dijete razvija psihofizike sposobnosti kao to su: spretnost, okretnost, brzinu te djelomino izdrljivost. Igra kod djeteta stvara vedro raspoloenje, radost i optimizam, te tako doprinosi ne samo tjelesnom, ve i njegovom duevnom zdravlju. Igrom se najbolje spajaju tjelesni i psihiki poticaji. Igra doprinosi jaanju radne i obrambene sposobnosti. Znaajno i motivaciono sredstvo za aktivnost i uenje djece je upravo igra. Motiv kao pokreta i usmjeriva aktivnosti djeteta nalazi svoj najprirodniji izraz u igri. Igra budi interes, zaokuplja panju djeteta, ona omoguava proces uenja.

Kroz sam proces igre interes se dalje poveava, a iskustvo se dalje provjerava, ispravlja, obogauje. Time dijete stalno aktivno prerauje iskustvo. U procesu igre mnoge predstave i pojmovi postaju jasniji i trajniji. Svi pedagozi se slau da su osnovne aktivnosti pa i forme rada predkolske djece igra, rad i uenje. Ali postoje i razliita miljenja u pravljenju razlika meu ovim osnovnim aktivnostima. Pogreno bi bilo praviti precizne granice izmeu igre, rada i uenja, jer se ove aktivnosti meusobno proimaju, nadopunjuju i uvjetovanju. Prema Arkinu, dijete radi igrajui se, i igra se radei. Rad predkolske djece ima svoje specifinosti, i razlikujemo ga od rada kolske djece i rada odraslih. Rad djece ovog uzrasta vezan je za igru. Igrom dijete na svojevrstan nain pripremamo za rad. Radna aktivnost predkolskog djeteta ispoljava se u igri, te djeca postepeno shvaaju da svi odrasli rade. Kad dijete kroz igru uoava razliite boje, oblike, veliinu, teinu, temperaturu i slino, ono automatski ne samo da se igra ve i ui pa i radi. Kroz igru dijete razvija navike, stvara interes za rad, njeguje pozitivan odnos prema radu uope i doivljava radost zbog uspjeno obavljenog posla. Poseban znaaj igra ima u ranom djetinjstvu djeteta, razvoj ula, naroito vida, sluha, dodira, opaanja i promatranja, panje, pamenja. Kroz igru dijete uoava razlike i slinosti predmeta. S obzirom na opremljenost predkolskih ustanova raznim igrakama, djeca imaju mogunost da preko igre razvijaju interes prema tehnici i tehnikim zanimljivostima. Kroz igru dijete razvija stvaralake sposobnosti, dijete kroz igru eli da se pokae i dokae. Igra prua ansu da se motorika dovodi u sklad sa mislima. Dijete najpotpunije ovladava prostorom za igru. Igra je naroito znaajna za razvoj govora djeteta, jer rije prati gotovo svaku igru. Govor dolazi do izraaja ak i u individualnoj igru. Kod starije djece ova funkcija je vie izraena i sloenija. Igra podrazumijeva imenovanje predmeta, radnji, situacija. Govor i igra se uzajamno nadopunjuju, u obostranoj su, odnosno u dvostrukoj su vezi. Igra potie pasivnu, bojaljivu, udljivu djecu na slobodniji govor. Ako su u pitanju stvaralake igre, u kojima se dijete igra glasovima, rijeima ili smislom i znaenjem rijei u jezinoj cjelini, onda je taj

poticaj jo vie pojaan. Govor je neophodan za grupnu igru. Igrom dijete obogauje govorni izraz (Maleevi i Milijevi, 1990).

2.3.

Povezanost moralnih osobina i igre

Posebno i znaajno mjesto dajemo igri u formiranju moralnih osobina djeteta. Zbog toga to veina igara ima svoja pravila i norme, i dijete e na taj nain upoznati i ovladati pravilima i normama ponaanja; ono e kroz igru formirati drutvena ponaanja i pravilan odnos i postupanje prema drugoj djeci. Prema mnogim autorima moralni odgoj je podruje koje bi se trebalo ostvariti u ranom djetinjstvu i da je za razvoj karaktera i drutvene svijesti znaajan nain ivota ovjeka u prvih pet godina. Igra je prava kola za savladavanje samog sebe i za mnoge druge line motive. Igra prua mogunost za interpersonalne odnose i socijalne kontakte. Doprinos igre razvoju moralnih osobina kao to su strpljivost, ustrajnost, samokontrola, inicijativa, disciplina i sl. je od velikog znaaja, jer igra postaje sredstvo odgoja karakternih osobina. Kroz igru dijete ui da dijeli sa drugom djecom i da surauje i da utopi svoju linost u grupu. Ukoliko dijete ozbiljnije i intenzivnije upoznaje svijet koji ga okruuje, i njegov odnos prema radu, drugoj djeci, drugim ljudima i prema samom sebi e biti odreeniji. Kroz igru dijete vjeba volju, ograniava elje i prohtjeve. Dijete u igri prihvata razliite uloge i time vjeba razne forme drutvenog ponaanja. Za moralni razvoj djeteta je vano to ono mijenja uloge (dijete je mama, odgajatelj, kurir, komandir, vojnik, i sl.). Kroz igru dijete usklauje svoje ponaanje, saznavajui ta je pravo, krivo, poteno. Dijete razdvaja ono to je drutveno pozitivno od onoga to je negativno, to je etiki ispravno od onoga to nije (Najteter, 1997).

2.4.

Znaaj igre za estetski odgoj

Estetski odgoj se ostvaruje u igri sa ostalim komponentama odgoja djeteta. U igri ima svojevrsne ljepote, osobnog zadovoljstva, ljepote pokreta, estetske percepcije, estetskog uoavanja i procjenjivanja. Zadatak estetskog odgoja je osposobljavanje djece da uoavaju lijepo, da razlikuju estetski lijepo od runog, da doivljavaju lijepo i da sami stvaraju lijepo. Treba ih osposobljavati da se lijepo izraavaju. Igra ima uslove da ispuni sve te zadatke.

Nema igre bez emotivne dubine, bez estetskog ukusa i estetskog stvaralatva. U svakoj djejoj igri ima umjetnikog ili njegovih elemenata.

I za kraj: odgajatelji a i roditelji nikada ne mogu pogrijeiti, ako se u izboru igre i igraaka ravnaju prema interesu djeteta i ako njegov interes za neto jo blago potiu, jer upravo to daje pravi znaaj igri djeteta. Igra ima izuzetan znaaj u odgoju predkolskog djeteta. Iz tog razloga dijete mora i treba imati vremena za igru. Odatle je igra izuzetno cijenjena od nastavnika kao nastavna metoda, kao nastavni oblik, a i kao sredstvo za odgoj (Najteter, 1997).

3. PSIHOLOKI USLOVI OPTIMALNOG RAZVOJA DJETETA UZRASTA OD 4

DO 5 GODINA

Osiguravanje razvoja inicijative Podsticanjem slobodnog istraivanja i eksperimentisanja, omoguavanjem aktivnosti koje dijete preduzima na vlastitu inicijativu, odgovaranjem na djeija pitanja, partnerstvom u igri. Omoguivanjem razvoja vlastite efikasnosti kompetentnosti Djetetu treba omoguiti doivljaj uspeha u onom to radi kroz uvid da je neto postiglo svojim vlastitim zalaganjem bez tue pomoi i kroz pohvalu odraslog. Odrasla osoba treba da naglaava unutranji osjeaj uspjeha pitanjem ta ti misli, da li je to dobro?. Vanost pohvale bi bilo dobro minimizirati da dijete ne bi postalo zavisno od miljenja drugih i razvilo dominantnu spoljanju motivaciju. Uspjehe djece treba porediti individualno, u odnosu na njihov proli put, a ne u odnosu na drugu djecu. Obezbjeivanje intelektualnog razvoja Bitno je djetetu omoguiti igre konkretnim materijalima: zrnca, plodovi, kamenii za pravljenje gomilica, razdvajanje, slaganje, reanje; tapii, krugovi, ploice nejednake veliine za slaganje po redoslijedu, boji; voda, pijesak za mjerenje, presipanje, punjenje. Verbalno izraavanje djeijih osjeanja, potreba, miljenja i pitanja se podrava i omoguava

paljivim sluanjem deteta, upotrebom ispravnog govornog modela i davanjem djetetu razumljivog odgovora. Sluna diskriminacija glasova, bogaenje rijenika i reenice se podstie govornim igrama. Razvijanje kontrole impulsivnosti Kontrola impulsivnosti se obezbjeuje stvaranjem navike djeteta da razmisli prije nego to reaguje, da zastane, zadri akciju koja mu se prva javi i da najprije procijeni da li je ta reakcija tana ili prikladna. Podsticanje mate i kreativnosti Mata i kreativnost se podstiu davanjem ideja za variranje u igri, zahtjevom da dijete zamilja kako jo....., ta bi bilo kad bi se desilo/bilo.... Pri tome je vano pomoi djetetu u odreivanju granice izmeu stvarnosti i mate. Obezbjeivanje razvoja kontrole emocija Podsticanjem djeteta da prepoznaje, verbalno izraava svoje emocije i nalazi alternativna rjeenja za njihovo ispoljavanje razvija se kontrola emocija. Upotreba socijalnih igara, jasno postavljanje granice prihvatljivog i neprihvatljivog ponaanja i objanjenje zato je neto prihvatljivo, a neto nije, takoe su veoma podsticajni. Podsticanje simbolike igre Kroz igre pretvaranja djeca mogu da uoe raznolikost radnji odraslih u svakodnevnom ivotu i situacijama. Podsticajno je omoguiti raznolike i nove, nestereotipne uloge u igri, sa puno razliitih materijala za igru. Podsticanje razvoja preditakih aktivnosti Bitno je razvijati i vjebati glasovnu osjetljivost, razumijevanje prenosa govora u tekst i poznavanje karakteristike pisanog teksta ( http://www.vrticmaliprinc.com/).

4. ZAKLJUAK U zakljuku moemo rei da je igra nezaobilazan dio razvoja svakog djeteta. Vano je imati na umu: Istraivanje i igra su snaan pokreta spoznajnog razvoja. Kroz igru djeca ue o

predmetima, oblicima, teksturama, prostoru. Manipuliraju, identificiraju, redaju, spajaju, mjere. Kroz graenje i ruenje djeca ue o svojstvima predmeta i stjeu koncepte teine, visine, obujma i teksture. Igra priprema djecu za ivot prema njihovom vlastitom ritmu. U igri su djeca aktivni

sudionici svijeta oko sebe, nisu samo pasivni primaoci. U obitelji i u koli djeca izvravaju razliite obaveze i zadatke prema unaprijed odreenom slijedu, no u svijetu igre djeca mogu rastaviti realnost na njima prihvatljive dijelove i aktivno je mijenjati. Igra prua mogunost uvjebavanja odraslih uloga. Djeca se esto igraju kole,

obitelji, bolnice, duana i okuavaju se u ulogama roditelja, uitelja, trgovaca, lijenika. Kroz igru djeca takoer ue izmjenjivati se u aktivnostima s partnerima u igri i nadovezivati se na uloge drugih. Igra pomae djeci da razviju osjeaj identiteta. Kroz igru djeca mogu sagledati sebe

same u drugom svjetlu i iz drugih perspektiva. Igra omoguava i matu i stvarnost. Kroz igru se djeca mogu na siguran nain suoiti

sa svojim strahovima i brigama - vjeticama, udovitima, lavovima, lopovima, psima, duhovima - te se kroz epizode mate sukobiti s tim likovima i moda ih i pobijediti.

5. LITERATURA: Eljkonjin, D.B. (1984). Psihologija deje igre. Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd. Hansen, K., Kaufmann, R. i Saifer, S. (1999). Obrazovanje i kultura demokracije, praksa u ranom djetinjstvu. Zagreb. Maleevi, N. i Milijevi, S. (1983). Igre za djecu predkolskog uzrasta i pripremnih odjeljenja osnovne kole. Svjetlost Sarajevo. Maleevi, N. i Milijevi, S. (1990). Fiziko i zdravstveno vaspitanje djece predkolskog uzrasta. Sarajevo. Najteter, . (1997). Kinezioloka didaktika. Sarajevo. http://www.vrticmaliprinc.com/