Professional Documents
Culture Documents
Edicija:
Edicija:
Crnojevic C.
&
Cantrak S.
~
Saljnikov V.
Pavlovic D. M, Stefanovic Z.
<II
n izdanje, 1995.
Djordjevic V.
Iill
Protic Z. Nedeljkovic M.
Oktobarska Imgrada grada Beograda za najvrednije dostignuce 11 oblasti tehnickih nanka za 1992. godinu
Urednici edicije:
III !lI
flI
iD
dr Zoran Protic dr VIadan Djordjevic, akademik SAND dr Miroslav Benisek dr Svetislav Cantrak
Kljucne reci:
mirovanje fluida,hidraulika, Uljlla hidraulika, jednodimenzijsko strujanje flnida, kolicina kretaoja, kavitacija
III
135
136
136
139
Odredivanje koeficijenta trenja - Moody-ev dijabrram Odredivanje koeficijenta trenja iterativnim plltem Odredivanje koeficijenta trellja primenom racullara Koeficijellt trenja prj dozvucnom strujallju stisljivog fluida ..... . Odredivanje koeficijenta trenja pri neizotermskom strujanju Gubici na lokalnim otporima .................................................................. . ......................................... . Struktura strujanja u lokalnim otporima Gubitak energije na lokalnim otporima Uopstena Bordina formula Odredivanje koeficijellta Iokalnog otpora Mec111sobni uticaj lokalllih otpora Podela cevovoda ...... ;............................................... .. ............................................................................................ . ....................................................................... .
2.1.5.1.7.
2.1.5.1.8.
140
2.1.5.1.9.
2.1.5.2 2.1.5.2.l.
2.1.5.2.2.
141 142
2.1.7 ..
2.1.8. 2.1.9.
Ekvivalentni koeficijellti 9tpora cevne Jeonice Strujna mailiiw u cevovodu Sprezanje pumpi Hidraulicki proracun pros tog cevovoda povezivanjem grana .......................................... .. Karakteristike pumpe i ccvovocla, i sprega pump a - cevovod
2.1.10. 2.2.
2.2.1. 2.2.2. 2.2.3. 2.3.
158
158 Hidraulicka karakteristika prostog cevovoda sa rednim ....................................................................................... . ............................... ..
158
169 176
176
177
2.3.1.
......................................... ..
2.3.2.
2.4.
205
205
2.4.1. 2.4.2.
2.4.3.
Opste
kavitaciji
206 209
213
i lIlagl.avlke .......... ..
2.4.4.
2.5.
2.5.1.
2.5.2.
G"
Jre
............................................ ..
.............................................................................. .
2.6.
IV
Sam:ia/
Protok tecnosti kroz veliki otvor. Zapremina tecl10sti koja i~tekne kroz veliki otvor za VTeme l1jegovog otvarallja
KV3ziist:acioIDlllllrIDl3 isticauja IDlcsiisljivog fllunda
K.vazistaciollama isticallja teCl10sti pri punjel1ju iIi praZlljenju rezervoara razlicitih oblika ....................................................................... . K.vazistacionarno preticanje tecnosti u spojel1im sudovima Kvazistaciollarno isticanje pri tOlljellju iIi izranjanju sudova
273 288
4.2. 4.3.
4.3.l.
4.3.1.1. 4.3.1.2.
lednacine koje se koriste za stacionarni proracun rada UHS Bernulijeva jednaCina JednaCina kontinuiteta
J ednaCina kretanja
Opsta razmatranja
4.3.2.3.
4.4.
............................................................................... .
4.5. 4.5.l.
4.5.2. 4.5.3.
4.6. 4.6.l.
4.6.2. 4.7. 4.7.1.
Pumpe i hiidromotolr'i
Pumpe Hidromotori
.............................................................................. ..
.................................................................................................................. ..
HiidJr'ocilindtJr'i ................................................................................................... ..
Brzinsko polje
11
hidrocilindru
4.7.2.
301 302 303 303 304 305 306 306 306 307 308 310 311 312 313 314 315 315 316 320 320 322
:.;,
Saddaj
Faze kretanja Idipa Promeun hetne sHe hidrocilindra Siia trenja koja deluje na klip Strujanje kroz kruzne pro cepe Koncentrieni lcruzni procep Ekscel1tricni kruzni procep Dinamika hidrocilindra Hidraulicko kocenje kretanja Promeun He na izvijal1je ElasticuCl linija i kritieua sila izvijanja ................................................ . ................................ . Praktieni proraeuI1 hidrocilindra 11a izvijanje Literatura
323 324 325 329 329 332 333 336 340 340 343 361
VI
PREDGOVOR Polazni materijal-osnovu ove knjige cini dec koji je autor pisao u sklopu knjige Hidraulika-teonja, problemi, zadaci, autma S. Cantraka i C. Crnojevica, koja je bila u izdanju Gradjevinske knjige iz 1990. godine. Taj postojeCi telcst je preslldno uticao da koncepcija ove knjige uglavllom ostane ista kao i koncepcija kl1jige pretece, a to znaci da je posIe teorijskog uvoda neke oblasti dat odgovarajuCi broj primera. Prema tome, ova lmjiga istovremello predstavlja i lldzbenik iz dela teorije i zbirku resenih primera iz hidraulike i uljne hidraulike. VeCi deo rukopisa ove knjige bio je spreman za stampu jos 1993. godine, medjutim, sticajem razliCitih okolnosti stampanje ove kr~jige je odlozeno za neku drugu priliku. Ovo odlaganje mi je dalo dovoljno vremena, nadam se na racun poboljsanja kvaliteta, da se rukopis nakl1ad110 ddradi i dopuni sa novim poglavljima. U odnosu na pomenuto "prethodno" izdanje postojeCi teorijski delovi su uglavnom doradjeni, dok su neki potpuno preradjeni, a takodje su dodati i novi teorijski prilozi, a sa ciljem kompletiranja teorijskih znanja iz oblasti primenjene hidralllike. Odeljak 3. koji se odnosi na primenu zakona 0 promeni kolicine kretanja je pot-puno preradjen. Dodato je i novo poglavlje 4. Osnove uljne hidraulike, a sa namefOm da se OVOl11 knjigom, bar sto se primera tice, u potpunosti pokrije precJmet Hidraulika i pneumatika koji se slusa na trecoj godini studija Masinskog fakulteta u Beogradu. U sklopu lleke izlozene teorijske jedillice pojedine jednaCine i izrazi su zaokru.zeni a sa ciljem da se citoacu i vizueinim putel11 skrene pazllja 11a ono sto je vazno za pril11enu. " Treba napomenuti da je, izmecJju ostalog, autorov cilj bio da se da sto veCi broj primera, odnosllo problema, koji Sll u telcstu oznacelli sa problem iii P., a koji su dati posle oclgovarajuCih teorijskih osnova. Odabirdatih primera vrsen je taka da saddi spektar klasicnih primera iz oblasti mehanike fluicla, veti cleo originalnih zadataka koje je autor davao duzi niz godina 11a pismenim ispitima iz preeJmeta Hiclraulika i pneumatika i Mehanika fluida, kao ideo primera koji preclstavljaju stvarne illzcnjerske potrebe i problell1e. Pri izboru primera autor je nastojao da oni sto vernije odslikavaju realnu inzilljersku hidraulicku praksu. I pored toga, dat je i izvestau braj primera (zadaci radi zadataka) kojiill1aju veoma retku prill1enu, kao st-o su, 11a PI., slucajevi prisustva veceg broja medjusobno ne mesajuCih tecnosti u rezervoarima, iii neki primeri relativnog l11irovanja tecnosti, a Cija je svrha u korektnoj primeni teorijskih znanja na slozenim sillcajevima. Dati primeri II knjizi, a na osnovu dugogodisnjeg nastavl1o-pedagoskog iskustva, izlozeni Sll tako sto je jeclan broj primera i problema reSen detaljno, drugi je sa delil11icnim postupkom rd3vanja, dok je treCi clat samo sa zavrsnim fei3tnjem kako bi zainteresovani citaoci, kroz samostalan rad, l110gli da provere svoja stecena ZIlallJa. Ova knjiga je prvenstveno namenjena studentim<t masinskih fakulteta koji slusaju predmete: Hidraulika i pneul1latika, Hidromehanika i Mehanika fluida, iIi neki drugi precJll1et koji koristi znanja iz mehanike fluida, ali i inzinjerima i
Predgovor
VII
strucnjacima koji u svojoj praksi imaju potrebe za primenama mehanike fluida. S obzirom cia se teorijski cielovi, iii, pak,izvestan broj primera teorijskog karaktera, koji su dati u lrnjizi ugIavnom ocinose na iminjerski najceSee k6riseene oblasti mehanike fluida to znaci da se tim delovill1a sarno cielimicno pokrivaju potrebe predav<inja osnovnih Imrseva Mehanike fluid a, Hidromehanike i Hidraulike i pneumatike. Na kraju zelim c1a se zahvaiim sVcijoj supruzi Lji\jani koja je strp~jivo kompjuterski obradila i sioziia komplikovani tekst ove knjige i uradila veCinu slika. Zahvaljujem se dip. mas. inz. Nenadu Ivanovieu koji je uradio radnu verziju stika za odeljke 2.4-2.7. Zahvaljujem se kolegama i studentima koji su mi ukazali na stamparske greilke i nec1orecenosti u vee pomenutoj knjizi Hidral/lik:a koja mi je posluzila kao polazni materijal za nastajanje ove knjige. Posebnu zahvalnost dugujem recenzentima akademiku prof. dr. Vladanu Djordjevieu i prof. elf. Svetislavu Cantralru na datim sugestijama i savetima. Autom je potpuno jasno da su i pored ulozenog tnlda u toku pripreme, telmicke obrade i pregleda rukopisa lledorecenosti i stamparske greSke sastavni deo knjige. U tom smislu sve dobrOllamerne eita' ice ove knjige autor moli da ukazu na takva mesta. Svim korisnicima, a naroCito stlwentima, zelim uspdno elruzenje sa ovom knjigom, i nadam se ela ee njima za razumevanje llapisanog biti potrebllo mnogo manje vremena nego 8to je to meni bilo potrebno za pl'ipremu istog.
U Beogradu, 18. februara 1998.
Antol'
VIII
b
c
- duzina, ubrzanje - povrSina poprecnog preseka - duzina - koeficijent krlltosti opruge - ekvivalelltl1i koeficijent otpora cevne deonice - precnik - hidraulicki precn.ik - modul elasticnosti - sila - ubrzanje sile Zemljine tde (g = 9,81 m / s 2 ) - teZina - visina - moment inercije povrsine - koeficijent hidralllicke lcarakteristike cevovoda - duZina - masa - maseni protok fluida - normala na povrsinu, broj obrtaja - pritisak - sila pritiska, snaga - specificni zapreminski protok - poluprecnik, polama koordinata - poluprecnik, gasna konstanta, sila reakcije - Rejnoldsov broj - vreme, temperatura - vremenski period, apsolutna temperatura - brzina strujanja - zaprelIlll1a - zaprel11inski protok - rad - Dekartove koordinate - nap or, strujna energija po jedinici mase - koordinata te:tista povrSine u odnosu na nivo slobodne povrsi tecnosti - ugao, koeficijent korekcije kineticke energije - ugao, koeficijent korekcije koliCine kretanja
F
g
G h.,H
1
I,L
m
In
n.
p p
r R Re
T
v v
w
x, y, Z
IX
o
LlP
t;
K
koeficijent adijabate
A.
!J
p
cr
1;
q>
CO
- koeficijcnt trenja - koeficijent protoka - gustina - normalni napon - tangencijalni-viskozni napon - ugaona koordinata, koeficijent brzine - ugaona brzina
Indeksi
a - stallje atmosfere
c
k
o
P
R
S T
u
v
w
x, y,
z.
- teziste povrsine - krivina, kriticno stanje - manometar, sredllja vrednost - pocetno stanJe - pumpa, klip - racva - srednja vrednost - trenje - usis - venti! - zid - koordillatni pravac
17
Pritisak je jedTla od oSTlovmh ve/iana staTlja, bilo da se f1uid nalazi u star~ll mirovanja ili kretanja. Ako fluid miruje, tada se pritisak II njemu naziva staticki pritisak, a ako stmji tada se osim statickog mogu definisati totalni i dinamicki pritisak. Kako pritisak predstavlja veoma znacajnu veliCinu stallja to ce se II ovom Odeljkll njegovom proucavanju posvetiti vise paznje. Da bi se definisao pritisak posmatrace se povrS A koja je u kontaktll sa f111idom, s1.1.1.1.1a. Ova povrs je u opstem slucaju zakrivljena, a njen deo M je dovoljno mali i moze se smatrati ravnom povrSi. Na povrsinu M, kao uostalom i na celokupnoj povrsini A, udaraju fl.p i odbijaju se molekuli fluida. Ti !J.A udari mole kula na povrsinu ~A, ! usled promene koliCine kretanja, I p deluju silom M. Odnos ovih L. ___ _~ veliCina M / M graficki je b) a) prikazan na s1.1.1.1.16. Sa ove Slika 1.1.1.1 slike se uocava da pri malim povrsinama M OdllOS M / M ima neravnomerni karakter. Ta lleravnomernost je vezana za nedovoljni broj molekula koji udaraju u povrsinu M, odllosno tada se f1uid ne moze smatrati neprekidnom sredinom. Medjutim, pocevsi od jednog granicnog odnosa M = Mg fluid postaje neprekidna sredina a odnos f:,p'/ M
I_l_
postaje konstantan i naziva se pritiskom. Prema tome, pritisak se moze defillisati kao skalarna prostorno-vremellska veliCina p == p(x,y,z,t) koja predstavlja normalni napon u fluidu, i koja je jednaka odnosu normalne sHe liP i povrsine M na koju deluje ta sila: ~P--=--h-m--(-M-/-M--)-=-dP-/-~.-I~1 ..
M~Mg
.. .
Merna jedinica za pritisak je Paskal [Pa]. Pritisak fluida definise se i u kinetickoj teoriji gasova. Prema ovoj teoriji, za jednoatomne gasove, pritisak je odredjen izrazom:
n 2 2 P =-mv =-nEk ' 3 3
pri cemu je n-broj molekula po jedillici Zapremllle, m-masa molekula, v-brzina translatornog kretanja i Ek = I11V 2 /2 -ldneticka ellergija translatornog kretanja mole kula. 1z ovog rezultata lcoji daje kineticlca teorija gas ova sledi da je pritisak veliCina koja je posledica promene kolicine kretanja i proporcionalna je broju mole kula i njihovoj kinetickoj energiji tanslatornog lu-etanja. Pri proucavunju lnirovanja f1uida od posebnog illtLt'~sa su sledeCi pritisci:
atmoJfor:J'k~ potpritiJ'aA; Tlatpritisak i apso/utnipritisak.Potpriti.fak i Tlatpritifak Stt re/ativllipritisci imere J'e U odTloslt lla stallje atlllOJfore.
Atmosforskipritiso/c je pritisak okolnog vazduha, Ovaj pritisak oznacava se sa PC! iIi Pb' a meri se u odnosti na apsolutnu nulu pritiska, Njegova vredllost je promenljiva i zavisi od atmosferskih prilika, i menja se u veoma uskim grallicama, tako da se za odgovarajuce geografsko podrucje moze smatrati konstantnom veliCinom. Atmosferski pritisak je obicno reda velicine oko 1000 mbar. Ako je apsolutni pritisak u fluidu manji od atmosferskog (tach A sa s1.1.1.1.2) tad a se razlika izmedju atmosferskog i apsolutnog pritiska naziva potpritirok. Potpritisak se oznacava sa PV' gde indeks /l potice od mernog instrument a - vakummetra, Kako se potpritisak meriod stanja atmosfere, to vazi Pv ~ Pa' Ova relacija istovremeno govori o maksimalnom potpritisku, iz koje sledi da je: PV,max =: Pa'
mada se ovo stanje u realnim tehnickim uslovima tesko moze ostvariti. Slika 1.1.1.2 Ako je apsolutni pritisak u fluidu veti od atmosferskog (tacka B sa s1.1.1.1.2) tada se razlika izmedju apsolutnog i atmosferskog pritiska naziva notpntiso/c. Natpritisak se oznacava sa Pm' gde indeks m potice od naziva mernog instrumenta - manometra. Ostvareni natpritisci u stisljivom i nestisljivol11 fluidu su razlicitog reda velicine. Kod vazduha, kao stisljivog fluida, primenjenog u pneumatici, industrijski natpritisci su 6-8 bar, dok za specijalne potrebe natpritisak u vazduhu moze da dostize vrednosti od par stotina bar-a. Kod nestisljivog fluida, natpritisci su mnogo veci. Tako na pr., u uljnoj hidraulici natpritisci za industrijske potrebe su do 700 bar; dok u laboratorijskim uslovima, za specijalne namene, ostvaruju se natpritisci do 15000 bar. " Apsolutni pritisak, za bilo koje stanje fluida, meri se u odnosu na apsolutnu nulu pritiska. Ako je fluid u stanju potpritiska (tacka A)apsolutni pritisak je PA =: Pa - PV ' dok se za fluid u stanju natpritiska (tacka B) apsolutni pritisak odredjuje kao PB = Pa + Pm'
1.1.2.
OSI!Jl(DVIIll3
Posmatrace se fluid gustine p = p(x,y,z) koji se nalazi u stanju mirovanja (s1.1. 1.2a). Iz te fluidne mase izdvojice se proizvoljna kontrolna zapremina V, ogranicena povrsinom A, j analizirace se njena ravnoteZa. Pri tomese postavlja pitanje: koje sile deluju na fluid u stanju mirovanja i kakav zakon promene pritiska one izazivaju? Da bi se nasao odgovor na ovo pitanje posmatrace se fluidni delic zapremine dV, mase dm =: pdV, prikazan na sl.1. 1.2b. Ovaj fluidni delic izlozen je dejstvu zapremi- z nske sile po jedinici mase F, x te zato na njega deluje aj
elementarna zapreminskasila Fdm-= pFdV. Na osnovu ove sHe nalazi se rezultujuca zapreminska sila koja de1uje na celokufmu zapreminu fluid a V, kao: Iv pFdV. Osim zapreminske sile na f1uidni delic deluje i povrsinska sila, odnosno sila pritiska. Ako se f1uidni delic, zapremine dV, presece nekom ravni na dva dela (v. sl.1.1.2c), tada na povrsima preseka povrsine dA l deluju sile: -pdA] ipctA 1 koje su istog pravca i intenziteta, ali suprotnog smera; U ovim sHama (-pdA! =-pdA! iiI) zn,!-k minus potice od suprotnih smerova vektora sHe pritiska i orta spoljasnje llormale povrsine. Kada se ponovo spoje preseceni delovi f1uidnog delica sHe pritiska se uravnotezuju, sto znaGi da u unutrasnjosti zaprernine fluidnog delica dV nema povrsinskih sila. Identican zakljucak vazl i za celokupnu ullutraslljost kontrolne zapremine V. Odavde sledi da povrSinske sile deluju sarno na kOlltrolnoj povrsini A (v. s1. 1.1.2b). S obzirom da je elementarna sila pritiska ip -= - p dA , to ce lljella rezultujuca vredllost biti pdA.
Iz jedllaCine ravnoteie sila koje delujulla kontrolnll zapreminu f111ida sledi jednakost:
pFdV-
f pdA=O,
A
koja posredstvom, dobra poznate, veze izmedll povrsinskog integrala dobija novi oblik:
zapreminskog
=0.
Da bi ova jednacina bila zadovoljena, a s obzirom da je V proizvoljno izabrana zaprernina, sledi da mora biti zadovoljena jednakost pl- grad p = 0, iz koje se dalje dobija vektorska jednacina
p-=F~=--gr--ad--p---I,
(1.1.1)
koja predstavlja osnovllil jednacinll mirovanja f1uida, i ona fizicki izrazava ravnoteiu zapreminskih i povrsinskih sila koje deluju na fluid u stanju rnirovanja. Ova jednacina se jos naziva i Ojlerovom jednacinom hidrostatike. Kada se u vektorskoj jednaCini (1.1.1) zamene vrednosti rezultujuce zapreminske sile po jedinici mase F = F/ + FyJ + ~l~, pri cemu su Fx, Fy i Fz komponente sile, vrednost gradijenta pritiska (grad p == Vp) i kada se ona skalarno pomnozi sa elementom duzine vektora polozaja dl -= dx T +dy J +dz k, dobija se skalarna jednaCina dp = (Vp,dl) = (pF,dl) , koja u razvijenom obliku glasi:
Idp=p(Fxdx+Fydy+Fzdz)l,
(1.1.2)
lednaGina (1.1.2) predstavlja skalarni oblik osnovne jednacine mirovanja fluid a koji se najceSce koristi za feSavanje prakticnih problema.
1.1.3. Hid1l"osi:mticki z:mk@lIi rasp@dele pritisb.
sist~mu
Pri mirovanju fluid a u poIju sHe Zernljine teze(sl.1.1.3), u koordinatnom x. y i z, gde je z vertikalna koordinata, komponente rezultujuce
F." == 0, J<-; == 0
~ =
-g. Sa
ovim vrednostima sile Ojlerova jednaCina se znacajno pojednostavljuje i glasi : dp=--pgdz. (1.1.3) Ova jednaCina predstavlja diferencijalni obIik osnovnog zakona hidrostatike, primenjenog na polje zapreminske sile Zernljine tde i vaii kako za nestisljiv (p = const) tako i za stisljiv fluid (p:;c const). Ako se dalje posmatra rnirovanje nestisljivog luida iz jednaCine (1.1.3) se dobija Slika 1.1.3
P + pgz == const ,
(1.1.4)
a sto predstavlja hldrostatickizakon raspodele pritiska. Iz ovog zakona sledi da se pritisak u nestisljivom luidu, koji rniruje, lineamo menja sa dubinorn tecnosti. Pri mirovanju tecnosti nije prakticno da je koordinata z usmerena vertikaIno na vise (kao u izrazu (1.1.4, vee vertikaIno na niZe. DakIe, prakticno je uzeti da se rast koordinate z pokIapa sa porastom dubine tecnosti . Ako se jos koordinata z veze za nivo tecnosti u rezervoaru, hidrostaticki zakon raspodele pritiska dobija oblik
1P = Po +pgz I
Konstanta integracije Po ima vrednost: Po = Pa ako je nivo tecnosti otvoren prerna atniosferi, Po = Pa - Pv ako iznad nivoa tecnosti vlada potpritisak Pv ' ili Po = Pa + Pm ako iznad nivoa tecnosti vlada natpritisak Pm'
1.1.4. bobaliske
~
(1.1.5)
eJk:viplilitiisne pmnrsJi.
Izobarske (ekvipritisne) povrsi su one povrsi na kojima je pritisak konstantan (p = const.). Ove povrsi su rayne ili krive, sto zavisi od polja zapreminskih sila. Ako se posrnatra mirovanje tecnosti tada Vail osnovna jednaCina hidrostatike (1.1.1) iz koje se zakljucuje da je rezultl1jl1Civektor zapreminskih sila F uvek norrnalan na izobarske povrsi (pF == grad p), a. sto je graficki prikazano na sL1. 1.4a. Prerna tome zapreminska sila F diktira oblik izobarske povrsi. Ako
~"'~-VV"'lc...,.1'
(It?
--
/?
CJ
b)
c)
e)
Slilm 1.1.4
tecnost miruje u polju sile Zemljine teze tad a na svaki luidni delie deluje konstantna zapreminska sila if, odakle sledi da izobarske povrsi moraju biti rayne horizontalne povrsi. Ovaj zakljucak sledi i iz hid~ostatickogzakona raspodele pritiska (1.1.5). Nairne, ako se posmatra ravan na dubini z = canst., tada iz (1.1.5) sledi i da je p = const", odnosno da je izobarska povrs myna horizontalna povr!; (v.
s1. 1.1.4b). Ukoliko je zapreminska sila F i dalje konstantna, ali nagnuta pod llekim uglom Uodnosu na horizontahi, sto predstavlja slucaj relativnog mirovanja tecllosti pri translatornom kretanjll, izobarske povrsi i dalje ostajll raYne, ali nagnllte pod izvesnim uglom u odnosu na horizontaiu (v. sLl.1.4c). Ako zapreminska sila nije vise konstantna vee promellijiva, na pro neka je linearna funkcija od radijus vektora polozaja fluidnog deliea a sto odgovara relativnom rnirovanju tecnosti pri rotaciji (v. s1.1.1.4d), tada izobarske povrsi dobijaju zakrivljeni oblik (obrtnog paraboloida). Detaljnije 0 slucajevima re1ativllog mirovanja tecnosti pri translaciji i rotaciji biee reCi u poglavljima 1.7 i 1.8. U slucaju da se ne radi 0 mirovanju vee 0 kretallju tecnosti, na fluid deluju i dinarnicke sile, sto dovodi do znatnog uslozavanja polja pritiska. Tako na pI. aka se posmatra nivo povrsine vade reke iii mora sa sLl.l.4e, tad a je sasvim jasno da je oblik povrsine vode, a samim time i polje pritiska, veoma slozello. Konstantnost pritiska na izobarskoj povrsi moze da se iskoristi i za prakticnu primenu. Tako na pI. ako se na izobarskoj povrsi uoce dye tacke A i B (v. sLl.1.4a) tada vaii p A = PB' Ova jednakost pritisaka se naziva jednaCina hidrostaticke ravlloteze koristi se za prakticllu primenu u mnogim oblastima hidrostatike. 1.:LS. Nivo slobodnc povdB. tecnosti Ako se posmatra polje pritiska u fluidu koji miruje u polju sHe Zemljine teze i u sklopu njega specijalna izobarska povrS na kojoj je pritisak jednak atmosferskom (p = Pa = canst.) tad a se ta izobara nazlj1a mvo slobodlle povr,fi tecnosti Ova izobarska povrs pri resavanju prakticnih primera moze da ima znacajnu ulogu, zato joj treba posvetiti posebnu painju. Na hidraulickim senlama ovaj nivo se oznacava sa trouglom (\7). Postoje tri karakteristicna slucaja poloiaja nivoa slobodne povrsi tecnosti, ito: jedan kada je rezervoar otvoren prema atmosferi i dva slucaja zatvorenih rezervoara. Ako je sud (A) o/voren prema atmo.sftn; tada je nlvo tecnosti istovremeno i slobodna povrJ: Ako je sud (B)
Slika 1.1.5.1 zatvoren,i aka iznad nivoa tecnosti u sudu vlada potpritisak PV ' tad a se moze zarnisliti da se iz suda B izvuce pijezomctarska cevCica i tame gde se nivo tecnosti u njoj zaustavi taj nivo predstavlja nivo slobodne pnv:si. Knko II SUdli vlada potpritiJ'tlk; to ce nivo slobodne povrfi biti i.rpod nivoa tecnosti II J'lIdu na rastojanju x. Ovo rastajanje odreduje se iz jednacine hidrostaticke ravnoteie postavljene za
izobarsku ravan I-I: P a = Pa - P v +pgx, i iznosi x = Pv/pg .Ako u sudu (C) iznad mvoa tecnosti vlada ndtpnlisal<; to ce Jzivo slobodne jJovr.fi tealOsti bitiiznad 1l.ivoa tealOstl It Sltdtt i t6 na rastojanju y = Pm / pg. Ovo rastojanje. odredeno je iz jednaCine hidrostaticke ravnoteze postavljene za izobarsim ravan II-II, a koja glasi: Pa + Pm = Pa + pgy. Polje pritiska na proizvoljnoj dubini Z odredeno je izrazom (1.1.5) koji se svodi na oblik P = Pi + pgz, gde Pi predstavlja apsolutni pritisak na nivou tecnosti u rezervoaru (i==A, B, C). Prema tome, pritisci Pi imaju vrednosti: P A = Pa ' PB == Pa - Pv i Pc = Pa + Pm' Graficki prikaz polja pritiska (p == Pi + pgz) dat je na 81.1.1.4 i naziva se dijagram hidrostatickih pritisaka. U praksi je veoma cest slucaj da se u rezervoaru nalaze dye iii vise tecnosti koje se ne meilaju. Tada je veoma vazno uoCiti da J'Vak:oj tealOstipripada njm 71lVO slobodne povr.fi tecnosti Da bi se pokazalo kako se dolazi do polja pritiska po visini u slucaju da u rezervoaru postoje dye tecnosti, gustina PI i Pz koje se ne mesaju, posmatrace se rezervoar sa sl.1.1.5.2.Postavljanjem jednaCina hidrostatickih ravnoteza za ravni I-I iII-II, koje glase:
Pd + Pm = Pa + PIgx
Pa + Pm + P!ghl == Pa + P2g)l,
dobijaju se rastojanja; X == Pm/ PIg i y = Pm/ P2g+hIPJ / P2' koja definisu polozaje nivoa slobodnih povrsi tecnosti gustina PI i P2 (tacke N1 i N z na dijagramu sa s1. 1.1.5.2). U rezervoaru postoje sledeCi karakteristicni pritisci, ito: PA = Pa + Pm pritisak na nivou tecnosti u rezervoaru; PB == Pa + Pm + P!gh1 - pritisak na povrsi razdvajanja tecnosti, i Pc == Pa + Pm + P1gh1 + pzghz - pritisak na dno rezervoara. NanoseCi pritiske u tackama A, i C dobija se dijagrall1 pritisaka prikazan na s1.1.1.5.2. Na ovom dijagramu prava AB, koja predstavlja polje hidrostatickih pritisaka u tecnosti gustine PI' sece izobaru P = Pa u tacki Nl koja se nalazi na nivou s16b6dhe pbvrsi tecnosti gustine Pl' Na istinacin dobija se tacka N 2 na nivou slobodne povrsitecnosti gustine P2' U tacki B koja leZi na povrsi pJ)'gh z .._Slika 1.1.5.2 . razdvajanja tecnosti prave AB i Be se seku, jer imaju razlicite nagibe. U ovoj tacici promena nagiba pravih izazvana je promenom gustine tecnosti, odnosno promenom polja pritiska. Primenom opisanog postupka lako se moze nacrtati dijagram hidrostatickih pritisaka za proizvoljan broj tecnosti, u rezelvoaru, po visini rezervoara, koje se ne meilaju.
B:
U rezervoaru miruje nestisljiv fluid gustine p. Upocetnom stanju mirovanja u kontrolnoj zapremini rezervoara V polje pritiska je odredjeno poznavanjem
pritiska PA U nekoj tacki rezervoara. Neka se tacka A nalazi na istoj izobarskoj povrSi kao i klip precnika d. Na osnoVll ovog pritiska i hidrostatickog zakona raspodele pritiska moze se odrediti pritisak u nekoj drugoj proizVoljno izabranoj tacki B, ion iznosi: PB = PA +pgz. Ova funkcija je na dijagramu pritisaka (s1.1.1.6) prikazana pravom linijoID. Dejstvom sHe F na klip Stvara se poremecaj pritiska t,p A := 4F / d 2rr. koji narusava pocetno polje pritis1ca u rezervoaru. U novom stanju mirovanja pritisci u posmatranim tackama ce biti: P~ :::: PA +/)"PA P; :::: PE +/)"PB = P~ +pgz+ /)"PA' 1z ovih jednaCina se dobija jednakost: Slika 1.1.6 /)"p:::: APA :::: APE == const. koja predstavlja Paskalov zakon koji glasi: porenlecaj pritiska izazvan u jednoj tacki nestisljivog fluid a podjednako se prenosi na sve tacke kontrohle zapremine u kojoj se fluid nalazi. Graficka interpretacija ovog zakona prikazana je na s1.1.1.6. sa linijom koja je paralelna pocetnom rasporedu pritisaka po VISllll kontrolne zapremine. Paskalov zakon ima veliku primenu kod static.kih hidraulickih masina (presa, dizalica i td.).
1.1.7. PJrOIl":B1CllJl.IDI c!e'vn JPlod jJlHt'iitildwm
Kada se u cevi iIi sudu precnika d nalazi fluid pod konstantnim pritiskam P (sl.1.1.7a) tada usled povecanog pritiska moze doCi do pucanja cevi. Dakle, kada je sud izlozen povecanim pritiscima namece se osnovno pitanje kolika je debljina zida cevi pri kojoj ce biti bezbedan rad. U odredjivanju ove debljine ogleda se i proracun cevi pod pritiskom. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje posmatrace se preseci cevi sa poprecnim (sl.1.1.7b) i uzduznim opterecenjem (sl.1.1.7c). U aba slucaja merodavni proracunski presek je izlozensilamapritiska 1;. i istezanja F; :::: cr~, pri cemu je cr dozvoljeni napon istezanja cevi, dok indeks i oznacava poprecno (i=l) iii poduzno (i=2) opterecenje. Kako su ove dye sile u ravnotezi to se 1Z jednaCine ravnoteZc 1; :::: crAi dobijaju proracunske debljine zida cevi za poprecno (s1. 1. 1. 7b)
P4--::::crdniS1
d~
6)
=1f0'
pd
8
~I
cr
=-'.
pd
a)
b)
c)
Slika 1.1.7
0 1 i O nazivaju se Mariotovirn forrnulama, i iz njih je oCigledno da vail relacija 2 2 :::: 201' odnosno da je 2 > OJ.Prema tome, za pr6racundebljine zida cevi pod pritisk0111 merodavn~l je debljina 02 :::: pd 120. Konacno, kao rezultat proracuna treba usvojiti debljinu zida cevi 0> 8 2 ,
Na mernim rnestirna Ai B za pritisak prikljucen je diferencijalni manometar u B b) B obliku U-cevi u kome je nasuta a) rnanometarska tecnost gustine Pm (s1. A A tH P.Ll-l.a) iIi Pmj (s1. P.l.l-1b). Na ~ p p p p osnovu pokazivanja manometra h odrediti razliku pritisaka izmedu x tacaka A i B u sledeCim slucajevima: h a) ako je radni fluid voda gustine I p:::: 1000 kg / m 3 , b) ako je radni fluid vazduh gustine Slilm P.l.l-1 P :::: 1,2 kg 1m3 . Poznati podaci su: Pm:::: 13600kg 1 m3 ,h=lOQmm, H:::: 2m. c) Odrediti razliku pritisaka izmedu tacaka A i B ako se umesto klasicne U-cevi (s1. P.l.l-la) kao rnanometar koristi obrnuta U-cev (sl. P.1.1-1b).
RESENJE' XOda su u pilallju d/fereJ'lcflalni maJtometri sa tec77ostima, tada je llajboIje jednacinu hldrostaticKe ravnoteze pOJ'taviliza ekvipJitisnu ravall u mallometarsKoj tecllost! Koja se pOKlapa sa don;iin lllvoom razdva;all;a radl10g i mal1ometarJ'Kog jltttda. U razmatranom primem, to je ravan I-I. lednacina hidrostaticke ravnoteie, koja kaie da je PI :::: canst. bez obzira sa koje strane ravnoteZIlog Ilivoa se ovaj pritisak racuna, glasi
PA +pgx= PE + pg(H +x-h)+Pmgh.
/),p::::
PA
PB
::::
(1.1.5)
Dobijeni izraz predstavlja opsti izraz za odredivanje razlike pritisaka, pomocu diferencijalnog rnanometra napunjenog tecnoscu. Za slucaj da SU prikljucci A i B na iSto01 nivou (H:::: 0), razlika pritisaka na manometru bi bila:
Ako se u navedenom primeru zanemari gustina vazduha, samo u clanu sa pokazivanjem manometra, tada se dobija: l'.J.p = 13365Pa.Ako bi, pak s druge strane, prikljucci manometra bili nu manjim visinskim razlikama. (do desetak metara), tada bi se Clan pgH mogao zanemariti. U tom slucaju razlika pritisaka bi mogla, krajnje pojednostavljeno, da se sracuna kao: b.p"" Pmgh = 13342Pa. 1z dobijenih brojnih vrednosti za razliku pritisaka vidi se opravdanost zanemarivanja gustine vazduha (gas a) u odnosu na gl.lstinu manometarske tecnosti. Kada se radi 0 veCim visinskim razlikama izmedu mernih prikljucaka tada se Clan pgH ne sme zane mariti. c) 1denticnim postnpkom kao u delovima zadatka pod a) i b) dobija se izmerena razlika pritiska:
b.p= PA
~
Ps = (p-Pm])gh+pgH .
Ovo resenje ukazuje da kod manometra sa okrenutom U-cevi gustina manometarske tecnosti mora biti manja od gustine radne tecnosti (Pm] < p).
Problem 1.1-2. Odrediti pokazivanje manometra spojenog sa rezervoarima A i B
sa s1. P.1.1-2. Dati su podaci: p] = lOOOkgl m3 , P2 =1200kg I m 3 , h] = 1m, h2 = 4m, h3 = 2m, h4 = 2m, Pm = 1000Pa, Pv = 2000Pa.
P3
= 800kg/ m ,
l?ESENJE' Pokazivanje manometra se nalazi iz jednaCine hidrostaticke ravnoteie postavljene za donji nivo razdvajanja fluida u manometru. Pri postavljanju jednacine hidrostaticke ravnoteze vazi da je na ekvipritisnoj A povdi manometra I-I, PI = canst, bez h2 obzira da Ii se pritisak racuna sa leve iii desne strane ravni I-I u manometru. Do yiltiska PJ do/azi se na taj naCiiz., J-ro se "h-ene" od najvifeg nivoa tecnosti i sabiraJi.t se svi hldrostatickipritircipo visini na /coje se "nazlazi': PrimenjujuCi opisano pravilo SIiIca P.1.1-2 za ravan I-I, jednaCina hidrostaticke ravnoteie glasi P a +Pm + Plgh 1 + P2gh2 = Pa - Pv + P3gh3 + P4gh4 + Pmgh . 1z ove jednaCine sledi
v p] P2 h = Pm + P +- h] +- I12 -P3 f13 Pmg Pm Pm Pm'
3
P4
Pm
!14
= 199 mm
p] = 800 kg 1m , Pz = 900 kg I m 3 , P3 =1000Icg 1m3 Odrediti: a) visinu pokazivanja manometra, i b) poloZaj nivoa slobodne povdi tecnosti gustine P2' mereno od
10
mvoa razdvajanja tecnosti gustina PI i P2' Poznate veliCine su: Pv = SOOPu, h = 1m, hl = 2m, li2 1m, h3 = 3m, Pm = 13600 kg/m 3 .
.R.eSENJE:
a)
H
Sli1<a P.1.l-3
b)
Problem 1.1-4. MikromaUllometJri sa l!Il:!llgl!lll!lltim piijezomd;allI"slldm cevckama U slucajevima kada je razlika pritiska koju treba meriti mala primenom klasicne U-cevi dobijarno veoma main merenu visinu h, potrebnu za primenu izraza (1.1.5), a sto direktno utice na tacnost me: enja. Naginjanjem manometara ovog tipa dobijaju se tzv. mikromanometri. Sa lljima se povecava tacnost merenja a sto omogucava merenje i malih razlika pritiska. Po pravilu ovi mikromanornetri se koriste za gas kao radni fluid i vodu iIi alkohol kao manometarski fluid. Primena ovih rnikrornanornetara data je kroz dva sledeca primera. a) NaCi veZll izmedju pokazivanja h i razlike pritisaka koju meri mikrornanornetar sa s1. P.1.1-4. Merni prildjucci mikromanometra A i B se naIaze na istoj visiri'i. b) Pijezometarska cevCica mikromanornetra savijena je u obliku kruznog isecka, poluprecnika R (s1. P.1.1-4b). U polozaju prikazanom na siici mikromanometar je neopterecen. Povrsina poprecnog preseka suda je A o ' a cevCice a. Kada se na mestirna A i B prikljuce pritisci A PA i PB (PA>PB)' tada ce B mikromanometar imati pokazivanje l. NaCi zavisnost raziike /1 .......--=--=-...,.... --"---_._--"" pritisaka od pokazivanja p rnikromanometra. Poznate b) a) velicine su: A o ' n, fa ,R, Pm' Slika P.I.l-4
-~--,--
L--'-~";"'-
RESE.NIE:
11
Problem 1.1-5. U rezervoaru se meri pritisak pomocu tri redno povezal1a manometra. Prvimanometar (1), jednim svojim krajem otvoren je prema atmosferi i ima unutrasnji precnik D. Druga dva manometra (2) i (3) medusobno su jednaka i imaju unutrasnji precnik cevi d. Manometri su postavljem tako da kada je potpritisak u rezervoaru P',o mvoi manometarskih tecnosti u sva tfi manometra su isti. Nivo tecnosti u rezervoaru je konstaa) pp ntan. Kada se potpritisak u rezervoaru (I) (2) m (3) m poveca na Pv ' odrediti koliko je pokazivanje Pa manometra (1). Poznate velicine su: Pvo'
o"IW"ot U
In
'~p
b)
manometfa, u pocetnom trenlltkll, bio isti, potrebno je ove manometre postaviti na Slika P.U-5 visinu Ho' Ova visina dobija se iz jednaCine hidrostaticke ravnoteze, postavljene za nivo 0-0 Po = Po - Pva + Pagho' 1 lznOSl: Ho = Pvo / pog Kada se II vazdusnom prostoru rezervoara potpritisak poveca, sa Pvo na Pv' tada ce donji nivoi razdvajanja flllida u manometrima biti: 1-1, 2-2 i 3-3 (vo sl. P.l.1-5h). Tom prilikom, pokazivanje prvog manometra je y, a drug a dva je isto i iznosi x. Za odredivanje pokazivanja prvog manometra, potrebno je postaviti jednaCine hidrostaticke ravnoteze za sledece ekvipritisne povrsi:
1-11
Pa=Pl+pmgy, Pl+pg(yI2+xI2)==P2+Pmgx,
2-21
3-31 P2+pgx==P a -P v +pog(Ho -xI2)+P nr gx, pri c.emu su pritisci PI i P2 na gornjim povrsinama razdvajanja fluida fiktivno uvedem zbog lakseg pisanja jednacina hidrostaticke ravnoteie. Za nalazenje dopunske veze izmedu nepoznatih velicina x i y, koristi se jednaCina jednakosti zaprerrrina nestisljivih fluida: YD n/4 = xd n/4 iz koje sledi x = y(D I d)2. JednaCina jednakosti zapremina nestisIjivog flliida (jednaCina zapreminskog bilans a) veoma cesta se koristi u hidrostatici, iobicno predstavlja dopunsku jednacinu iz koje se dobijaju veze izmedu nekih duzina, Iz sistema hidrostatickih jednaCina ravnoteze, eliminacijom nepoznatih PI,172 ix, dobija se pokazivanje prvog manometra, koje iznosi:
2 2
Pv - Pvo
Problem 1.1-6. Izmedu rezervoara A i B nalaze se dva redno povezana manometra koji su postavljeni 11a razliCitim visinama. Na osnovu poznavallja vrednosti svih gustina tecnosti (Pl = 800kg 1m3 , P2 I OOOkg I m3, Pm = 13,6 t I m3 ) i
12
merodavnih visina (11 == 1m, h) == O,Sm, h2 == O,gm; H) "" 2m, H2 == 2m) odrediti razliku apsolutnih pritisaka izmedju prostora rezervoara A i B koji su ispunjeni vazduhom.
RESENfE-
D
p
Slika P.1.l-6
ShIm P.1.l-7
Problem 1.1-7. Rezervoar R, u kome se nalaze dye tecnosti koje se ne mesaju, spojen je sa dva redno povezana diferencijalna manometra razliCitih precnika d i D. Kada u rezervoaru nema natpritiska vazduha iznad tecnosti gustine PI (Pm == 0) tada su u oba diferencijalna manometra nivol tecnosti na ravnoteznoj visinj 0-0. Usled dejstva natpritiska Pm nivoi tecnosti u rezervoaru i u manometrima zauzimaju polozaje prikazane na s1. P.1.1-7. Za ovaj polozaj odrediti korelacioni izraz Pm"" Pm (H). Poznate veliCine su : P, PI' P2' Pm' hI' h2' a, d, D.
_RESENfE-
2] Ii.
:~]h
Problem 1.1-8. Kada fluid gustine 3 P == 1000 kg / m miruje u cevi tada je ravnoteZui nivo manometra 0-0. Uspostavljanjem strujanja kroz cev izmedu prikljucaka A iB ostvarice se pad pritiska fJ. Ovaj pad pritiska je mali, te se zato u prikljucnimvodovimaugraduju pojacavaCi pritiska. Manometar tada imapokazivanje h=100mm. U pocetnom stanju mirovanja manometra klipovi u pOJacavaclma pritiska se nalaze na istom nivou. Odrediti razliku pritiska koju meri diferencijailli manometaL. Poznatipodaci su: D=100mm
d == 2Smm, do"" lOmm, Pm == 13600kg/ m
3 .
SIika P.1.1-8
13
RESENJE: Da bi se mogla postaviti jednuCina hidrostaticke ravnoteZe rnanometra, potrebno je odrediti pritiske PI' i P2 'iza pojacavaca pritiska. Kako je povri3ina klipa ravna i poklapa se sa izobarskom povrsi, to ce sila pritiska bid jednaka proizvodu pritiska i povrsine Idipa. Iz jednacina nivnotde sHa koje deluju na klipove pojacavaca
D2T[ d 2 T[ (PI + pgy) -4- + G == p'j
42
dobijaju se pritisci
P'I = (PI + pgy)(D / d)2 +4G / d T[
d 2 re
1d n
"
I do 2
.p
J} pgh=625,4Pa . .
Jednacina hidrostaticke ravnoteie manometra za ekvipritislll1 povrsinu I-I, moze se i direktno pisati, bez uvodenja medupritiska PI' i P2'. Ali, tada treba mnogo vise paznje posvetiti korektnoll1 pisanju ove jednacine, te se iz tih razloga ovaj naGin pisanja jednaCine ne preporucuje. U slucaju da je pretvarac istih c1ill1enzija (D / d 1), dobijeni izraz za razliku pritisaka se svodi na poznati izraz (p'rell1a P.l.l-I.) 6.p = (Pm - p)gh, koji odgovara razlici pritisaka na diferencijalnom manometm bez pretvaraca pritisaka. PretvanlCi pritiska koriste se kada treba povecati iIi smanjiti ulazni pritisak, a nivo povecanja ili umanjenja pritiska zavisi od odnosa precnika pretvaraca Did. Pr(lblem 1.1-'9. Kada je manometar prikazan na sl. P.l.l-9. c1irektno spojen na merna mesta OIl ima pokazivanje ho ' Kako je ovo pokazivanje veliko to se a prikljucllim vodovima Ulanometra ugraduju pretvaraCi pritiska. Odrediti pokazivanje manometra sa ugradenim pretvaracima pritiska. Poznate veliCine sa: p, Pm' ho' d, D, G. RESENJE' KoristeCi metodologiju proracuna kao i u primeru P.1.l-S, dobija se:
h =ho(d/D).
--D -
.--,
h
Pm
Stika P.1.1-9
Problem 1.1-Ut Kada se na prikljuccima zvonastog mikroll1anometra A i B spoje pritisci napajanja Pi i P2' tad a mikromanometar ima pokazivanje
14
jI>:- 0
-v-
H=50mm. Na osnoVll ovog pokazivanja odrediti razlikupritisaka kojil meri mikromanometar. Poznati podaci su: Dl = 158mm, . D2 = 160111111,
D3
= 200111m, p =1000kg/ m3 .
B
----
_. --
Problem lL.Jl.-:U. U torusnom manometru precnika D i unutrasnjeg precnika cevi d na1azi se tecnost gustine p. Na torusu, na rastojanju R, pricvrscen je protiv-teg mase m (s1. P.1.1-11a). Ovaj sistem je obrtan oko horizonta1ne ose O. Prikljucenjem Slika P.l.l-lO manometra mi ptitiske gasa Pl i P2 (P2 > Pl) torusna cev sa protiv-tegom zauzima novi ravnoteZri polozaj koji je prikazan na sl. P.I.I-11b. Ova promena poloiaja manometra omogucava merenje razlike pritisaka flp = P2 - Pl' Odtediti zavisnost razlike )ritisaka flp od ugla a koji definise poloiaj protiv-tega. Komentarisati ulogl1 manometarske tecnosti na tad manometra.
D[ D2
flp(c/-) = P2 - Pl
:=:
8R Dd 2rc mgsina':
Slika P.l.I-ll
Dobijeno resenje pokazuje da merena razlika pritiska ne zavisi od gustine manomefarske tecnosti. Prema tome, manometarska tecnost ima sarno ulogu razdvajanja prostora koji su pod pritiskomgasa.
15
Pod idealim gasom podrazumeva se onaj gas kod koga se medjumolekularne sile mogll zanemariti. Svako stanje gas a, pa i idealnog, odreduju tri tennicke veliCine stanja, ito: p-apsolutni pritisak, p -gustina i T-apsolutna temperatura. Svaka funkcionalna veza flp, p ,1)=0, izmedu ove tri veliCine stanja, naziva se jednacinom .rtanja. Kako se neki stvarni gasovi, na pI. vazdllh, u uslovima veCih temperatura i nizih pritisaka mogu smatrati idealnim to se za njih jednacina stanja idealnog gas a moze pisati u jednom od sledeCih oblika: I pV = mRT -+ pv = RT -+ P = pRT I (1.2.1) pri cemu su: V - zapremina koju ispunjava gas, m = pV - masa gasa, v = 1/ p - specificna zapremina, R - gasna konstanta (koja za vazduh ima vrednost R=287 J/lcgK). Izrazi (1.2.1) predstavljaju jednu jednaCinll samo napisanu u razlicitim oblicima. U pnellmatici, pod kojom se grubo receno podrazumeva primena vazduhapod pritiskom, najceSce se koriste prvi i treCioblik jednacine stanja idealnog gasa (1.2.1 ).
1.2.2. Jellin3cina stanja reaiulIJ)g gasa
Svi gasovi su u sustini realni gasovi. Uticaj realnosti gasa posebno treba ~eti u obzir pri uslovima povecanog pritiska i snizene temperature. Za realne gasove postoji citav niz poluempirijskih jednaCina stanja. Jedna od njih je i Van-der Waals-ova jednacina, koja glasi:
1 2 3 P = I-bp (pRT-ap +abp-) ,
pri cemu su a i b koeficijenti koji uzimaju u obzirrealnostgasa, aodreduju se eksperimentalnim putem za svald gas. U praksi se jednaCine tipa Van-der Waalsove rede koriste. Jednostavniji ,--,_. ----~kr 4 _ 11 proracuni izvode se pomocu 3 jednaCine stanja realnog gasa ~ 2
pV= ZmRT -+
u kojoj je koeficijent Z funkcija od pritiska i temperature, odnosno Z = Z(p,T), i naziva se ./alctor reablOg gasa, iii koeficijent kompresibilnosti. Faktor realnog gasa se odreduje iz dijagrama sa s1.1.2.2. Ovaj dijagram je dat za
I p= ZpRT I ~ ~d
8:
0.4 0.3 0.2
0.1
2.5
TfT
-O.8~ ~
1.0
1.2):; I-c-'- - - - j
"'L1
,.=
\
1
/'
/
--1- _.-
0.1
0.20.30_5
2 3
10
2030 50
p/PK
16
Mirovanje stisljivogjluida
redukovane uslove. u odnosu na kriticno termodinamicko stanje (odredeno velicinama Pk i Tk)' pod kojim se podrazumevaono stanje kod koga nastaje direktni prelaz iz gasovite u tecnu fazu bez prethodne pojave magle. Sa aspekta pneumatike interesantno je kriticno stanje vazduha, koje je odredenovelicinama: Pk = 37,74bar i tk ==-140,75D C. Problem 1.2-1. Odrediti stanje vazduha kao realnog gasa, pri sledecim usiovima: a) pi Pie =2, T!7k =1,2 ;b) pi Pie =30, TITle =2 ;c) P =100 bar, t=57,8 D C.
RE..fENJE Za redukovane usiove stanja vazduha, date iii formirane, odredene odnosima pip kiT I TIC' sa dijagrama s1.1.2.2. oCitavaju se koeficijenti kompresibilnosti Z::= Z(p,T). Iz istih odnosa dobijaju. se apsolutne vrednosti pritiska
p == ~ Pie
Cp;;KY)T; ZR
Z
P
TkPk
pi Pk
TITle
1,2 2 2,50
DC
-114.3 -8.4 57.8
P
kg/m
3
1.2.3. Jedllll3CillJl3l pl"omellJle shmja Ako se u nekoj zapremini nalazi gas tada je njegovo termodinamicko stanje odredeno velicinama: p, V (iIi p) i T. Ukoliko se iz nekog razloga promeni neka od ovih velicina ana za sobom povlaci promenui ostalih veliCina stanja. Ove promene opisuju se jednacinom koja se zovejednaCina pTomene stanja. U opstem slucaju ove promene su veoma slozene i pri inZenjerskoj primeni aproksimiraju se tzv. politropskom promenom stanja koja se opisuje jednaCinom:
l pV
n
::=
canst.
-0-
pi pn
= const.l
(1.2.2)
gde je n stepen politrope. Ova jednaCina ima i dva specijalna oblika, ito: a) pri izotermskoj promeni stanja (T = const), kadaje 11==1
pV=const. , p/P=COl1st.
b) pri izentropskoj promeni stanja (n=K), lcadanema olcoliriom ni rada sile trenja
pV == const. ,
K
ill
razmene topJote sa
P / P == const.
IC
pri cemu je 1C stepen izentrope (za vazduh je K =1,4). U uslovima mirovanja iii kvazistacionarnog kretanja gasa nema sile trenja pa se izentropa svodi na
17
adijabatu. U jednaCinama promene stanja sa P je oznacen opJ'o/utnipniisoic, koji se odreduje kao P = P a + Pm u slucaju natpritiska, iIi P = Pa - Pv u slucaju potpritiska u zapremini gasa. PrimenjujuCi, na pr., jednacinu politropske promene stanja za dva stanja gasa oznacena sa "I" i "2" dobija se operativno upotrebljivi oblik ove jednaCine :
P1 / P111 Problem JL2-2. U pneumatskom cilindru moze da se krece, bez trenja, klip teZine G= WON. Nakon dejstva sile F=500N, klip ce zauzeti novi ravnotezni polozaj. Odrediti za koliko ce se spustiti klip, ako vazduh menja stanje: a) izoterrru;ki, b) adijabatski. Dati podaci su: D=IOOmm, a=400mm, Pa =IOOOmbar.
D 2rr: .
= P2
P2'
Stika P.1.2-2
RESENJE: Za pocetno i krajnje stanje ravnoteze vaie jednakosti sila: G= Po"" Pmo -4-' iz kojih se dobijaju natpritisci :
4G
F+G = Pm !-44(F+G)
D'71
Pmo = D2rr:' Pm] = D2rr: . a) Iz jednaCine izotermske promene st;"nja pV = const. napisane u oblilru (Pa + Pmo) dobija se pomeranje Idipa
x=
2 D rr: _ 4 a-
(Pa + Pm1)
~
4
(a-x),
a=144mm.
lC
J 2
]K
P + Pm
a
11]
0)
t(
Pa + Pm!
a=109,5mm.
U pneumatskom cilindru se nalazi vazduh pod pritiskom PI' koji ispunjava zapreminu VI' Usled dejstva sile na ldip vazduh upneumatskom cilindru menja stanje i u novom ravnoteznom polozaju je podpritiskom P2' Odrediti rad sabijanja vazduha, ako je promena stanja: a) izotermska, b) politropska, i c) nacrtati proces up-Vi T-S dijagramu .
RESENJE' U proizvoljnom polozaju na klip deluje sila pritiska P = pA, koja pri elementarnom pomeranju za rastojanje dx daje rad BW =: Pdx= =: pAdx. Kako je
18
element zapremine dV == Adx to ce obavljeni rad biti oW:= pdV . Iz ovog izraza se dobija rad sabijanja vazduha: v (1.2.3) W::= - v' pdV
pri eemu je male minus posledica usvojene konvencije po kojoj je rad sabijanja kompresije negativan jer se u toku prQcesa troili, dok je radsirenja ekspaIJzije pozitivan, jer se u toku procesa dobija. a) Za izotermsku promenu stanja T::= canst. vazi pV == P1VI , odnosno p:= Plfli IV, te ce prime nom izraza (1.2.3) rad sabijanja biti
v,
rv ::= -
V,
dV PIVI - V
::=
VI
P2
(1.2.4)
= canst.)
.2~3~1211}.1I1 .....2'~
n<lC
'-.
').
r'I
71~~/JO,~/ n=(l)
j
\=K
n>1C n=ro
,
fA'
n>lC / '
"
.(
p .............................
1
~ n:~-=-------- 1
V
..< 1C
~""
~</
P rconst.
4-------------~----~
+-------------------~
VI
Slika P.L2-3
1.2.4. KOMJ!l']['cslJiJri. Kompresori su strujne masine koje sluze za poveeanje pritisne energije gasova, eime se obezbedjuje njihov transport iii spremnost da gas obavi neki koristan mehanicki rad. U zavisnosti od naCina pretvaranja dovedene' energije u strujnu energiju razlikuju se klipru, rotacioni i centrifugalni kompresori. Za primenu u pneumatici, gde je radni fluid vazduh, najceSce se koriste ldipru kompresori koji po pravilu za industrijske potrebe obezbedjuju pritiske od 6 do 8 bar. S obzirom da su klipru kompresori interesantni za primenu u pneumatici toce u ovom Odeljku 0 njima biti vise reCi. Osnovni razlog da se kompresori proub~ju u sklopu ovog Odeljka. r-;:-jvanje stisljivog fluida jeste taj sto se osnovne veliCinestanja i rad kompresora dosta tacno mogu odrediti na asnovu kvazistacionamagproraeuna.
Miravanje stisljivogfluida
1.2.4.1. Pll"iindip ll"21da
19
N a s1.1.2.4.1. piikazan je jedan jecinostepeni klipni kompresor koji se sastoji od Idipa koji moze da se krece u cilindru, usisnog i izduvnog ventila (UV i IV) i krivajnog mehanizma (KM) preko koga se kIipu saopstava dovedeni rad proizeden elektromotorom iIi motorom sa unutrasnjim sagorevanjem. Izmedjll cela klipa u spoljasnjoj mrtvoj tacki SMT i ventila postoji jedna mala zapremina Vc ' koja je iz konstruktivnih razloga llvek prisutna, i koja se naziva "stetna" zapremina. Pri kretanju klipa od SMT ka unutrasnjoj mrtvoj tacld UMT nastaje porast zapremine i smanjenje h pritiska, odnosno ekspanzija gasa. U jednom trenutku sila potpritiska savladava silu opruge UV i on se otvara Cime zapoCinje proces usisavanja gasa, koji traje sve do UMT' ... 1...... ,'/....:...... . UMT. Kretanjem klipa od UMT ka SMT zapaCinje proces smanjenja zapremine i porasta pritiska, adnosno proces kompresije koji traje sve do otvaranja IV kada zapoclllJe izduvavanje leomprimovanog gasa. Nastavljanjem leretanja od SMT lea UMT zapoCinje isti kruzrp proces koji se sastoji od cetiri faze ito: 1) .' ekspanzija, 2) usisavanje, 3) kampresija i 4) patisldvanje. Pri radll kampresora veama je vaZno odrediti rad Slika 1.2.4.1. potreban za sabijanje vazduha. Ovaj rad maze da se odredi primenam zakona 0 adrZanju energije - prvag zakona termadinamike, po kame se razmenjena kaIiCina toplote trasi na promenll unutrasnje energije i obavljanje rada:
Q12
==U2 -U j +Yr;2 ==mcvO; -7])+f pdV==H2 -HI +JiP;I2 ==mc p (T2 -T;)-f
~
p2
Vdp
pri cemu su: m-masa gasa, U; == mcJ'i - unlltrasnja energija, Hi == mc p7J (i == 1,2) entalpije i JiP; 12 == ,
Pod idealnim kompresoram podrazumeva se onaj kompresor kad koga nema stetne zapremine (Ve == 0). Kruzni proces idealnog kompresora II p-V dijagramu prikazan je na s1.1.2.4.2. Kompresija gasa koja se odvija izmedju pritisaka PI i P2 moze da bude po: izotermi 1-2; poIitropi 1-21 sa n <K iIi 1-2111 sa n > K; iIi po izentropi 1- 211 sa n = le, S = canst i ql_2 11 == 0, gde su S - entropija i qI_2 11 - razmenjena koliCina toplote. Na osnovu izlozenog u P.1.2-3 sledi da ce tehnicki rad sabijanja gasa biti:
v
Slika 1.2.4.2. Klllzni proces idealnog kompresora.
20
1v1irovanje stWjivogfluida
F~
12 = -mcp(T~ -~) =-
PI
Vdp
.K
r P2
(K-1)/K
- JJ=---lP1r~ (-::;:;--1) ,
K. "1
T2
c) pri po Ii tropsko m procesu n P2 (n-l)ln] n T2 1'~12 =--lP1V;lC-) -1 =---1 pF1 C-;;:;--l) . , /1P1 n1]
H~ ,12 = - SPz V dp PI
predsta-
vljen srafiranom povrsinom to jednoznacno sledi da je tehnicki rad izotermske kompresije najmanji, tj. ~,12 = WT=consl = H~,min' a to je ujedno i teorijski najmanji rad sabijanja .
1.2.4.:.'1. TeOJrijski lI."ai!ll stvarn@g komp1l"esoJt"3
Kod stvarnih kompresora prisutna je stetna zapremina VC' Njeno prisustvo znacajno menja izgled kruznog procesa u p-V i T-S dijagramu (s1.1.2.4.3). Za razliku od idealnog p, =eonst/ T 2 I) kompresora ovde se 2 / proces ekspanzije (kri,,-,>-" va 3-4) odvija uz ,//(: postepenu promenu preonst zapremine. Da hi rad sabijanja kompresora s v bio sto manji pozeljno je da se ekspanzija b) a) gasa odvija bez razmene koliCine toplote sa okoliIiom, tj.Q34 = 0, Slika 1.2.4.3. Kruzni proces klipnog kompresora. Da bi se ostvario sto manji rad kompresora treba teziti i da je proces kompresije izotermski (kriva 1-2) a ne izentropski (kriva 1-2') Cime se u radu vrsi uSteda kojaje na p-V dijagramu predstavlja povrSinu 12'2. Kod realnih kompresora definise se mdna zapremina Vi, = Ah , gde su A i h povrsina cilindra i hod klipa redosledno, kao i relativna steina zapremina I> = Vc /Vh , koja zavisi od konstruktivnih karakteristika kompresora.
1.2.4.4. Visestepenii k@mpnsoJri
Ponekad postoji potreba za obezvedjivanje vecih pri::lsaka gasa, naroCito za potrebe transporta gas a gasovodima, a sto moze dase ostvari uzastopnim sabijanjem gasa u vise cilindara. Ovakvi kompresori nazivaju se /llJb'/epem:
Mirovcmje siiSljivogjluida
21
Na sl.l.2.4.4a sematski je prikazan jedan visestepeni kompresor sa z cilindara. Ako se posmatra bilo koji stepen kOInpresora, na pr. Hi stepen, tada moze da se definise stepen porasta pritiska - stepen kompresije
TC i =
" 2 '; 'T' -
P2,i / Pl,i
pri cemu prvi indeks oznacava stanje: 1 - na ulazu i 2 - na izlazu iz stupnja, a drugi indeks oznacava posmatrani stnpanj kompresora. Ocigledno je iz ovih relacija da ce zbog porasta pritiska pri kompresiji gasn porasti temperatura, cime se namece potreba za hladjenjem gas a izmedjn susednih stupnjeva. To medjuhladjenje je najbolje obaviti tako da temperatura gasa na ulazu u sledeCi srupanj bude 7;,1 = 7;,2 =... = 7;,i =... == 7;,z == 1; == canst., Cime se prakticno priblizavamo izotermskoj kompresiji jednog jednostepenog kompresora koji bi imao isti stepen kompresije kao i visestepeni, a sto .ie
til
s>
1 1,1
0)
P =p.
p =const
7'
T l . . . .... ...
~~::-'<
;4
~/
~/
! / // 2.:;'-/'.2,1// 2 ./ 2,1
p/=const /
p =const
s
----------~----~
b)
c)
Slika 1.2.4.4. Kruzni proces visestepenog klipnog kompresora. prikazano na p-V dijagramu sa sl.1.2.4.4b. Kako se sabijanje u pojedinim stupnjevima vrsi bez razmene toplote (Ql,2)1 = 0 to se. u radu dobija usteda u odnosu na jednostepeni kompresor koja je na p-V dijagramu prikazana srafiranom povrsinom. Kruzni proces visestepenog kompresora je, takodje, prikazan i u T-S dijagramu sa sL1.2.4.4c. Tehnicki rad bilo kog stepena kompresora je:
~,=-mcp(T2i-7;I)=---lPliVl' ( - ' )
, " K" Pl,i
pz I
(lC-l)h:
-l=---lPli~I[TC
. K"
(K-l)IK
-1],
= 'W. = -~~~
'=1
t,1
K-l'=l
,') (K-l)/K
1,1 1,1
-IJ= -~
](-1
P V t[TC (K-l)/K
11,=1
-1]
'
22
Mirovanje stisljivogjluida
pri cemu jei zbog konstantnosti usisne. temperature i konstantnosti mase koja prolazi kroz sve stuplljeve (iii = canst ),koriscena veul pJ--; == pl,ir--;,;' PostavljajuCi uslov minimuma tehnickog rada dobija se veza izmedju pritisaka:
PZ,i
ov~
/ OP2,J == 0,
i koristeci pretpostavku da se
PZ,i
== PU+P
'It
==.-L =
p]'
7tl11:2 . ,,'It
"'11:
I.'
==
TI'It i=1 I
(1.2.7)
UzimajuCi u obzir relacije (1.2.6) i (1.2.7) dobija se veoma jednostavna veza izmedju pojedinacnog i ukupnog stepena sabijanja J ompresora
'It j
==
V; =ifP:/p:
Problem 1.2-4. Jednostepeni klipni kompresor izotermski sabija m=lkg vazduha ad pocetnog stanja opisanog sa PI == Ibar i II = 20 0 C na P2 == 6bar. Odrediti rad sabijanja vazduha i razmenjenu koliCinu toplote.
RESENJE Q == 12
Wr,]2
== -213kJ.
Problem 1.2-5. Za podatke iz zadatka P.1.2-4 odrediti rad sabijanja i temperatum na kraju procesa izentropske kompresije.
RE.SENJE- J~
12
== -278.2kJ,
Tz
== ~ (P2 / PI
)(K-])/K
= 489K.
Problem 1.2-6. U pocetnom stanju ravnoteze klip pneumatskog amortizera, precnika d, nalazi se u pocetnom stal1ju ravnoteze, prikazanom na s1. P.1.2-6, pod dejstvom opruge krutosti c i natpritiska vazduha Pmo' Kada na klip deluje 8ila F, tada klip ulazi u vazdusni prostor amortizera precnika D, a vazduh menja stanje izotermski. NaCi korelacionu vezu izmedusile F i pomeranja klipa x, koje je izazvano njenim dejstvom. Silu trenja zanemariti. Poznate veliCine su: d, D, h, c, P Q' P mo hi .Pin": . .
.Di
RESENJE
Slika P.1.2-6
F(x) ==lc+(PQ
+ Pmo ) D 2h-d 2 x JX
d4
Problem 1.2-7. U podnozju jednog solitera izmerene su sledece velicine: Pa = lOOOmbar i '\ == 20 o e. Soliter je visole 100m. Odrediti stanje vazduha na vrhu I
solitera, ako je promena stanja: a) izotermska, b) politropska, sa stepenol1l politrope 11=1,5 i c) adijabatska.
23
RESEN.l Koriscenjem OJ Ie rove jednacine za fluid u polju sile Zemljine tde (1.1.3), te integraljenjcm u granicamaza z koordinatu od 0 do H, sledi
Pa
dp == -gH.
p
(1)
Pal
a) Za slucaj izotermske promene stanja (T == canst), vaZi pip == canst, odnosno p = PIP/Pal' Uvrstavanjem gustine vazduha u jednacinu (1), i koriscenjem jednaCine stanja (1.2.1), dobija se:
P
Pal
PI
Jdp P
al
== R7; I n - == -gH ,
Pa2 Pal
odakle sledi
Pa == Pa exp(--R"') =988,4 mbar.
2 I 'I
gH
tl == t2 ==
2oDe.
=
canst, odakle se
1
11
r-p=
dp
n -1 ==-gH,
Pal
(2)
(3)
= 988,385 mbar
= I8,86
e.
c) Kod adijabatske promene stanjaje n=](=1,4, pa se iz izraza (2) i (3) dobija: Pa2 == 988,388 mbar i to = 19,02e.
~
Stanje standardne atmosfere opisujese na sledeCinaCin: a) Na Divou mora (z=O) temperatura i pritisak imaju vrednosti: fo:= 15C i Po = 1013,33 mbar; b) U troposferi (0 s z S 11 Ian) temperatura vazduha se menja po linearnom zakonu t == to - az, pri cemu konstanta ima vrednost a=O,0065C/m;
24
Mirovanje stisljivogjluida
c) U delu stratosfere 11 ~ z ~ 20,1 km temperatura vazduha je konstantna i ima vrednost ts = -56,5C. U realnoj atmosferi zbog strujanja vazduha i klimatskih prolnena velicine stanja P, piT su promen~jive i funkcije od vremena. Medutim, zbog potreba izvesnih proracuna, narocito u avijaciji, definisani su standardni uslovi atmosfere (1919 god.) koji u potpunosti odreduju stall/e slandardne atmosjere. U Zemljinoj atmosferi postoje slojevi vazduha koji imaju razliCite karakteristike. Ovi slojevi se nazivaju: troposfera (O:S: z:S: 11 km), stratosfera (11 ~ z < 60 km), jonosfera (60<z<750km) i egzosfera (z >750km)_ Za tehnicku primenu najinterasantnije su visine do 20km, jer se do tih visina obavljaju putnicki i vojni letovi aviona, i zato sto se do ove visine ima oko 90% celokupne vazdusne mase Zemljine atmosfere. Iz tog razloga ovom delu standardne atmosfere treba posvetiti vise painje. a) Na nivott mora (z=0) usvojeno je da vladaju standardni uslovi za temperaturu to == 15C i za pritisak h=760rnmHg, odnosno Po = PHggh == 1013,33 mbar, koji primenom jednacine stanja idealnog gas a daju gustinu vazduha Po == Pol R'Fa
=
1,226 kg! m3 b) U troposferi temperatura vazduha se menja po linearnom zakonu t == to - az , pri cemu je brojna vrednost konstante a=0,0065Clm, jer svakom kilometru porasta visine odgovara pad temperature za M == -6,5C_ Po jednaCini stanja ovoj promeni temperature odgovara promena gustine
p P p(z) = RT == R(To - az) .
Zamenom ovako odredenog zakona promene gustine statike (1.1.3) dobija se diferencijalnajednaCina
dp==-pgdz
47.3 .-----.-------.. --.------.-.-----32.2-.. ----.. ------Z
=>
dp == p
g dz aR l~/a-z '
[kmJ
-2.SoC
Z
20.J------------
koja nakon integraljenja u granicama od stanja na nivon mora (z=O, p = Po) do proizvoljnog stanja (z=z, p=p) daje zakon promene pritiska
P a -=(l-y;-z) glaR . ( 1.2.8)
Po
F----------i------'.-7-':...:::.-------=".Z::ff--+------i---""----iPI....
_ -56.S0C
15C
. (1.2_9) Po 0 KoristeCi izraze (1.2.8) i (1.2.9) za granicu troposfere <z~~H=11km) dobijaju se veliCine stanja: t\ I = -56,5C; Pll == 22614 Pa i PIl == 0,3636 kg! m3 , koje predstavljaju pocetne vrednosti standarc1ne atmosfere za stratosferu.
sliIca 1.2.5
- =(l--;:;:;-z)aR
1
...-L_l
Mirovanje stisljivogfluida
25
Ptt
(1.2.10)
Na sl.1.2.5. dat je graficki prikaz promene temperature i pritiska u troposferi i stratosferi. Sa ove slilee se vidi da u sttatosferi postoje jos tti oblasti, dye sa linearnom i jedna sa konstantnom raspodeloll1 temperature. I u ovim oblastima zaleoni promene pritislea i gustine imaju oblile izraza (1.2.8-10), s tom razlikom sto se izvesne konstante u njima menjaju.
Problem 1.2-9. Odrediti, velicine stanja vazduha 11 standardnoj atmosferi na visinama z = 1; 5; 8; 10; 15; 18; 20 kll1 redosledno. RESENfE: Fonnalnim uvrstavanjell1 zadatih visina 11 izraze (1.2.8-10) dobijaju se veliCine koje definisu stal1je standardne atll1osfere. Ove velicine date su u sledecoj tabeli.
z [km] t [0C] pi Po pi Po
0 15 1 1
5
-17,5
0,5329 0,6007
Problem 1.2-10. Odrediti velicine stanja standardne atll10sfere na vrhovima planina Mon-Blan (4807m) i Mont-Everest (8848111).
RESENfE:
a) Mon-Blan: t=-16,25C; p=554,13 ll1bar; p = 0,752 kg I m 3 b) Mont-Everest: t=-42,51C; p=314,26 rnbar; p= 0,475 kg / m 3 .
26
Jl.3. HIDRO-PNEUMO-STATU<A
Pod hidro-pneumo-statikom podrazumevaju se spregnuti problemi istovremenog mirovallja stisljivog i nestisljivog fluida.
Problem 1.3-1. U polozaju prikazanom na s1. P.1.3-1 potpritisak vazduha ddi ldip u ravnotezi. Usled dejstva sile F klip se spusta a pri tome vazduh menja stanje izotermski. Odrediti silu kojom treba vuCi klip da bi se vazdusni prostor duplo povecao. Poznate velieine su: G, D, a, h, P a' p.
RESENJE: Iz jednaCine ravnoteze sila koje
::PVQ
...
a 2a
opterecuju klip:
(-Pvo + pgh)D n/4+G =
2
.........-lL111111111111111111111111
'h
~G
+'
Slilca P.l.3-1
24017Pa;
. Hidropneumostatika
27
b)
Slika P.1.3-2 dole se iz jednacine hidrostaticlee ravnoteze, postavljene za izobarsku ravan I-I: ho =(p o -P mo )/pg==1587,6mm. Po=Pm +pgho ' odreduje visinska razlika
o
zimace polozaj prikazan na s1. P.l.3-2b. Za ovaj polozaj sistema mogu se postaviti sledece jednaCine: hidrostaticke ravnotde za izobarslru ravan II-II Pml +pg(ho-x-Y)==PI' izoterrnske promene stanja
i jednakosti zapremina
D rr. 4
2
x- d
-
rr.
y.
d2
ml
(d - d o )7i == 228,8 N
22
re] .
Problem 1.3-3. U tecnosti gustine PI nalazi se cilindar u kame moie da se krece ldip. Klip se jednim delom nalazi u tecnosti gustinep], a drugim delom il tecnosti gustine P2' Kada se nivo tecnosti gustine PI dopunsld poveca za x=200mm, odrediti za koliko ce se klip pomeriti. Vazduh u cilindru menja stanje izotermski.
28
Hidropneumostatika
MSENl: Zbog kraceg pisanja uvode se oznake za povrSine poprecnih preseka 2 2 A == D n / 4 i Ao == d n /4. Za pocetno stanje mirovanja, moze se postaviti jednaCina ravnoteZe sila koje opterecuju klip
b)
Slika P.1.3-3
= 4441 Pa.
Posle povecanja mvoa tecnosti za visinu x klip ce zauzeti polozaj prikazan na sl. 1.3-3b. Za ovaj polozaj klipa postavljaju se jednacine ravnoteze sila
Pm, A +G+[Plg(H +x)+ P2g(h-a- y)j(A - Ao) = Plg(x+h1 - y)(A- Ao)+[Plg(H +x)+P2g(h-y)jA
y),
iz kojih ce se elimillacijom natpritiska Pm! dobiti k.vadratna jednaCina po Y, Cija BU fdenja Y1 == 131 m i Y2 = 5,9 mm. Prema tome, trazeno pomeranje klipa iznosi y= 5,9 mm,
Proolem 1.3-4. Hidraulicko-pneumatski cilindar prikazan na slid sastoji se iz dva dela - precnika diD. Ispod veceg klipa je komora u kojoj se nalazi vazduh pod natpritisicom Pmo i opruga krutosti c i zapremine 6.v. Kada na manji klip deluje sila F, tada ce se klip kretati na dole, a vazdiih u komori menjace stanje
izotennski. Odrediti za koliko ce se spustiti manji klip naIcon zavrsetka dejstva sile F. Trenje zanemariti. Podad: G, Go' d, D, H, h, a, LIT!; c, F, Pmo ' Pa' p.
Pm
a)
b)
Slika P.1.3-4
. iIidropnewnostatika
P+G ] Ao a +pg(h+H+x~y) A+G=:e(xo
29
+x)+PmA
u kojoj je Xo staticka deformacija opruge kaja se adreduje iz ravnateie sila u pocetnom stanju mirovanja
PI/!'
= pglf(Ao -A Va
Ao
c Ao pg If)
;
c Ao
pg
If); a3 =~ ;
FVo
dobija se kvadratna jednacina a1y +a 2y-a 3 =0. Kako su konstante a] <0 , a z > 0 i a 3 > 0 , to ce kvauratna jednacina imati resenje
Problcm 1.3-5. U vazdusnam prostoru hidraulicko-pneumatskog amartizera vlada natpritisak POlO = 0,15 bar. Nakon dejstva, na klip, sile F=lOkN, klip ce se spustiti, a natpritisak vazduha ce se poveeati. Odrediti natpritisak u vazdusnom prostoru , aka je promena stanja: a) izotermska, b) adijabatska (K = 1,4). Dati podaci su: D=300mm, d=150rnrn, a=300rnm, G=200N, (%JP mo 3 Pa =lOOOmbar, p=900kg/m.
RESEN]D~' rrimenom: jednaCina hidrostaticke ravnoteze za izobarske ravni koje se poklapaju sa nivoima tecnosti u akurnulatoru, jednaCine promene stanja i jednaCine zapreminskog bilansa, dabija se: a) za slucaj izoterrnske prornene stanja kvadratna jednacina za natpritisak
2
.:., Fl
;
: .
"
Slilca P.1.3-5
Pm +lpa
A1
.111
Cije je pozitivno resenje Pm = 5,699 bar; i b) za slucaj adijabatske promene stallja jednaCina za pritisak
F .111)[ ,pa-p", -11K] Pm= A.+Pmo-pga(l+A 1-( _ )
Pa
P mo
Cije je resenje Pm = 5,620 bar, a kaje je nadeno rnetodom proste iteracije. U prethadnim jedl1aCinama konstante predstavljaju A = d 2n / 4 i .111 = D 2n! 4.
30
Hidropneumostatika
Problem 1.3-6. Rezervoar sa konstantnim nivoom ulja, spojen je sa hidraulickopneumatskim pojacavacem pritiska. Iznad ulja vlrida natpritisak Pmo == 0,2 bar. Odrediti za koliko se klip podigne, ako natpritisak u rezervoaru iznad ulja naraste na Pm] = 0,4 bar. Vazduh menja stanje izotermski. Dati podaci: D=lOOmm, d=40mm, H=lm, h=120mm, G=50N, 3 ho =lOOmm, Pa = 1020 mbar, p=900kg/m.
H p
Pa
Pj-Po
"
ho = 29,7mm,
Gl
Slika P.1.3-6
i levadratnom jednaCinom
P~ +{Pa - ~[Pm, -~+ pg(2H -h-ho)]}Pl - ~ {Pa[P~, -~+ pg(2H -h)] + pghoPo} = 0
Cije je resenje Pj == 3,12 bar. Uvedene konstante su: A == D n /4 i Ao = d n / 4.
Problem 1.3-7. U hidraulicko-pneumatskom cilindru moze da se krece klip bez trenja. Kada na lclip deluje sila F lclip se spusta. Odrediti pomeranje klipa ako je promeua stanja a) izotermska; b) politropska, sa stepenom politrope n. Poznate velicine su: G, F, D, H, n, Pa, p.
2 2
RESENJE: Uvodjenjem pritisaka Pmo == G / A 2 A = D n / 4 pomeranje klipa ce biti: a) pri izotermskoj promeni stanja F X=--+ P",+Pmo H pgA Pa + Pm ' b) pri politropskoj promeni stanja
X=
~+lr l_(P +P
nr
mo
pgA
Pa + Pm
)lfnJ H .
Slika P.1.3-7
\
\
\
31
d 2n
Slika P.1.4-1
Problem 1.4-2. Zaptivanje klipa precnika D=200mm u vertikainom hidraulickom cilindru ostvaruje delovanje pritiska p=lOJ'vlPa na elasticnu manZetnu. Debljina manietne je 5=5mm, a proracunska duzina hidraulickog pritiskivanja manzetne na klip h=lOmm. Odrediti sHu trenja izmedu manietne i ldipa ako je koeficijent trenja Ill. p ::::0,006.
RESEN.7E:
Slika P.1.4-2
Problem 1.43. Na pneumatskoj instalaciji koja je pod apsolutnim pritiskom od p=llbar, montiran je diferencijalni ventil za ogranicenje pritiska. Odrediti: a)
Staticku deformaciju opruge xo' b) Na koliki se pritisak ventil otvara, ako je otvor za ispustanje vazduha na rastojanju a=4mm. Silu trenja zanemariti. Dati poclaci su: Pa=lbar, D 1=21mm, D 2 =20mm, D 3 =15mm, c=lON/mm. .
a
Slika P.1.4-3
RESENJE: Venti! za ogranicenje pritiska, tj. ventil sigurnosti, sluzi za zastitu pneumatske (ili hidraulicke) instalacije od prekornernog porasta pritiska. U normalnim uslovima rada ventil sigurnosti nije u funkciji. Medutim, ako iz bilo kog razloga dode do prekomernog porasta pritiska venti! sigurnosti se otvara,
32
ispusta vazduh u atmosferu, i na taj nacin stiti instalaciju od eventualnih ostecenja. . a) Staticka deformacija opruge dobija se iz jednaCine ravnoteZe sila koje deluju na klip promenljivog preseka:
11
D;11
11
D]211
JZnosi
xo==C; P(D2 -D3 )-Pa CD I -D3) 4==13,42mm
I[
2]11
b) Usled porasta radnog pritiska narusava se ravnotda sila koje deluju na klip. Kada se dostigne granicna vrednost pritiska (v. s1. P.1.4-3b), tad a jednacina ravnotde sila glasi:
CD! -d )4 PI +-4-Pa == c(a+xo)+-4-Pa +(D3 -d )4 PI.
2 2 re
Dire
D?re
2 re
= 11,27 bar .
ProD/em 1.4-4. Sistem prikazan na sl.P.1.4-4 sastoji se od dva hidraulicnopneumatska cilindra (HPC). Amortizacija kretanja klipa u HPC vdi se pomocu vazdusnih prostora oba HPC i opruge u desnam HPC. Kada je klip levog HPC neapterecen (pocetno stanje mirovanja),tada je opruga sabijena za vrednost Xo == lOmm. Kada na klip levog HPC deluje sila F.. == 500N, tada se klip spustj za H==lQOmm. Odrediti kolika tada sila moze da se savlada na klipnjaci desnog HPC. Vazduh u HPC-ima menja stanje izotermski? Trenje u HPC-ima zanemariti. Dati su podaci: d=80mm, D=lOOmm, a=200mm, b=50mm, P a = lOOOmbar, Gl = 200N,
G 2 == ION, c"" IN /cm, p= 900kg/m 3
a)
b)
Slika P.l.4-4 RESENfE: Pocetno ravnotezno stanje sistema (v. sl.P.1.4-4a) odredeno je: natpritiscima Pmo i Pm]' koji se dobivaju iz jednaCinaravnotde sila koje deluju na klipove u HPC-ima, i iZllose: P mo == GIl A] i Pm] == (G 2 +cxo ) I A 2 , pri cemu su
33
2 2 povrsine klipova Al ==D n/4 i A2 =d n/4; i visinska h==(Pmo-Pml)/pg. Nakon dejstva sile Fl (v. sLP.1.4-4b) klip levog HPC se spusH za H, natpritisak se poveca i irna vrednost
HPC
nivo ulja poraste za visinu y, natpritisak se poveca na P:J!' dok se klip podigne za vrednost z. Pri svemu ovome, na klipnjaci desnog HPC savladava se sila F 2 Da bi se mogla odrediti ova sila, prethodno treba naCi sve veliCine koje definisu novo stanje ravnoteze. Ove veliCine bice odredene redom. 1z jednacine ravl10teze sila koje deluju na ldip levog HPC dobija se natpritisak P:1O == (F; + G) I A1 . lednaCina izotermske promene stanja vazduha u levom HPC daje:
X == H - a (P:o - Pmo ) I CPa + P:o) Iz jednaCine zapreminskog bilansa tecnosti dobija se y == X All A 2 Na osnovu ovih velicina, i jednaCine hidrostaticke ravnoteze tecnosti za ravan I-I, odreduje se natpritisak u desnom HPC, koji iznosi:
Pm1 =Pmo-pg(x+h+y). Primenom jednacine izotermske promene stanja vazduha u desnom HPC dobija se pomeranje Idipa
I, konacno, iz jednacine ravnoteZe sila, koje deluju na ldip desnog HPC, dobija se trazena sila
ProDlem 1.4a5. Hidraulicko-pneumatski sistem (sl.P.1.4-5) sastoji se ad dva hidrocilindra i hidro-pneumatskog akumulatora, koji imaju precnike Di (i == 1,2,3). U akumulatoru se nalazi opruga krutosti c, duzine a, staticke deformacije Xo 1 zapremine fl.V. U sistemu se nalazi ulje gustine p. Klip precnika D2 ima teZinu G. Polozaj dat na s1. P.1.4-5 oddava dejstvo sile Fl' Kada na klip precnika D} dopunski deluje sila F, tad a se klipovi u cilindrima pomeraju, a vazduh u akumulatoru menja stanje izotermski. Odrediti koliko ce se tom prilikom pomeriti klip precnika Dl? Slika P.1.4-5 Trenje u cilindrima zanemariti.
~31
pg
= Di2n I 4
34
X1,2-2
_.i{
(p,,+
F+F,
A,
)c -xo+a-:--X;"\J (P a +
.i..
bY
I[
F+F,
AI)
.i..
c -:xo+a--x;~4A:;"(A2a-AV)
by]2
G1
Pa
=t(-b+~b2 +4c)
Al +A2 +A3
A +A
[ 2
ProDlem 1.4-7. Hidraulicki sistem prikazan na s1. P.l.4-7 sluzi za sinnrollizaciju kretanja klipova u hidrocilindrima. Ovaj sistem ima dva jednaka hidrocililldra precnika D[ = 200mm D3 = 120mm, U kojimasekrecu klipovi teZina G=800N. Kada Aa klipove deluju sile Fl i F2 , ~ Pj ~ Fz ocirediti racini natpritisak Pl' u slede<Sim sluCcljevima: a) F[ = F2 =100kN, b) Fl == lOOkN, F2 =O.
Slilca P.1.4-7
RESENJE: Zbog jednostavnijeg zapisa uvode se povrsine poprecnih preseka Ai = Di /4; ({= 1,2,3). Sil1lii:onizacija kretal1ja je kada klipovi imaju ista p[ pomenirtja.Nai:ine,za koliko se jedan klip spusti diugi se za toliko podigne. Ako se ova pomeranja oznace sa x tada se iz zapremirtskog bilansa D2 = (2 -D:; 160mm, pn. korne Je . . lSpUD[ . ?)1I2 =. .
2n
\
\
njell uslov sinhronizaCije. JednaCilla ravnoteZe sila, koje deluju na klipove, glase: p) (AI - A3 )- P2 (AI - A2 ) + P3 A3 - Fi -G = 0,
Sile pritiska radnog fiuida na hidraulic'lce i pneutnatske komponente pi(A1 -A3 )+ P2 A3 -P3(A 1 -A2 ) -F2 - G = O.
35
Uvriltavanjem zadatih brojnih vrednosti u izraz za natpritisak PI' dobivaju se resenja: a) Pj ~ 50,13 bar , b) PI = 25,27 bar .
Problem 1..4-8. Hidraulicka kleSta steiu predmet tdine G, pri cemu je koeficijent trenja izmedu klipa i predmeta ~l=O,l. Da bi se predmet stegao potrebno je klipove pomeriti za po hod h=40mm. Porast pritiska u sistemu omogllcava sila F koja delllje na haju krute poluge. U polozaju kao na s1. P.1.4-8 opruga krutosti c=50N/cm je neopterecena, a vazduh u pneumatskom cilindm je d pod atmosferskim pritiskom. a) Ako na haju poluge deluje sila F=250N, odrediti dokoje tdine predmeta hidraulicka klesta mogu da stew. b) Kolikom silom treba delovati n~ haju poluge, da bi se mogao stezati duplo tez} predmet, a pri istim hodovima klipova? Smatrati da vazduh u pneumatskom cilindru menja stanje izotermski. Sile viskoznog trenja zanemariti. Dati su podaci: d=50mm, D=80 mm, Do=50 mm, H=150mm, a=500mm, Slika P.l.4-8 b=100 mm, l=200mm, P a =lbar.
L_H__- -"'- 2
RESENJE- a) Usled dejstva sile F, klipovi u hidrocilindrima se pomere za po hod h, klip u glavnom cilindru se pomeri za hody, dok seklip u pneumatskom cilindru pomeri za hod x; tom prilikom pritisak u hidrauliclcom delu sistema je P a u pneumatskom cilindru Pm' Sve novouvedene velicim: treba odrediti. Prvo, na osnovu hodova klipova u hidrocilindrima,moze se postaviti jednaCina
zapreminskog bilansa 2 d h = D/ y, koja uz pomocjednaCine slicnosti xli =ylb, 41t daje pomeranje klipa u pneumatskom cilindru: x=,Z!Cfs)2 h. Zatim, na osnovu ovog pomeranja i jednaCine izotermske promene stanja
Don . don Pa -4- H = CPa + Pm)-;;;-(P -x),
2
36
dobija senatpritisak u pneumatskom cilindru: Pm == PaX / (H - x). Konacno, iz momentne jednacine (postavljene za obrtnu tacku poluge)
[ Fa - (ex + Pm D2n n . 4)1- pD--b 1 =0, Jcoscx. 4 2
2
i jednaCine ravnoteZe sila koje deluju ria predmet G= 2FJ.l == 2JlP d 41t , dobija se teZina predmeta
f.t d G == 2Y;(D)
b) KoristeCi nadjeno resenje iz dela zadatka pod a), i u njemu uvrstavajuCi umesto G novu teZinu 2G i umesto sile Fnovu silu Fl , dobija se:
Gb D 2 Don ./ F ==-(-) +(cx+p -)-== 318 9N. If.tGd m4a'
Problem 1..4-9. Hidraulicko-pneumatski sistem (s1. P.1.4-9) se sastoji od dva hidrocilindra i pneumatskog amortizera. U pocetnom stanju mirovanja opruga krutosti c je neopterecena. Usled dejstva sile F klipovi se pomeraju, a vazduh u pneumatskom amortizeru menja stanje . izotermski. Odrediti silu F koja izaziva spustanje " klipa precnika d l zahodx =50mm. Sve sHe ttenja zane mariti. Smatrati da se pri pomeranju l):lipova drugog hidrocilindra i pneumatskog cilindra klipnjace W.6'1'l! ~recu horizontalno. Dati su Slika P.1.4-9 pcidaci: d1=lOOmm,dz =50mm,
d 3 =50mm, a=500mm, i=200mm, L=400mm, h=500mm, c=lN/cm, p =900kg 1m,
... . . 3
G=50N, Pa=lOOOmbar.
gde su:
4G I d2 2 Pmo = (T+ pgh)Y;(T) , Pm == (Pa +Pmo )
11C 3
a-Ted,)
dl
2
X
.,..
Pci
Problem 1.4-10. Na slici su prikazana klesta na aparatu za tackasto zavarivanje. Za savladavanje sile zavarivanja F na elektrodama (ldestima) pritisak
37
komprimovanog vazduha iz mreze Pl se pojacava pneumatsko-hidraulickom pojacavacu pritiska: Hod elektroda pri tackastom zavarivanju je h~ Ocirediti odnos povrsina pneumatsko-hidraulickog pojacavaca pritiska da bi se na elektrodama ostvarila sila zavarivanja F. Zanemariti teZinu kldta, tezillu hidrocilindra i sile trenja. Sila staticke deformacije opruge je FeD' Poznate velicine SU: Pl' F, FeD' a,
b, L, h, d, c, p.
Slika P.1.4-10
RESENJE.
Problem l.4-H. U uredaju za zakivanje nalazi se hidraulicki pretvarac pritiska, koji sa strane niskog pritiska Po =6bar ima pretnik Idipa Do =200mm. Za zakivanje na klipu precnika D=100mm, potrebnoje ostvariti silu F==106,1 kN. Za slucaj da je ukupni stepen korisnog dejstva hidraulickog cilindra zakivackog uredaja ).J. =0,96 i ukupni stepen korisnog dejstva hidropretvaraca ).J.0=0,85, odrediti precnik II komore visokog pritiska hidropretvaraca. Sile trenja i tezine zanemariti, kao i protivpritisak u hidrocilindru zakivackog uredaja.
RESENJE.d == D0 D 1Jpollolln 4F
= 38mm.
Slilca P.1.4-11
Problem 1.4-12. Za otvaranje i zatvaranje izlazne cevi izrezervoara koristi se konmmi zatvarac koji je povezan sa hidraulicko-pneumatskim cilindrom. S druge strane ovaj cilindar je povezan sa pneumatsko-hidraulickim pojacavacem pritiska. Odrediti do kog ce natpritiska Pm konusni ventil zaptivati cevovod. Trenje zanemariti. Poznate velicine su: d, do, d 1 , D, Do, D 1, h, p.
38
Slika P.1.4-12
Problem 11..41-13. Za zaustavljanje obrtnog kretanja dobosa precnika D, tj. obrtnog
momenta M, sIuzi hidraulicka kocnica. Hidranlicka kocnica se sastoji od: dva jednaka hidrocilindra precnika d k , na cijim krajevima se nalaze kocione obloge koje u kontaktu sa dobosem imaju koeficijent trenja ).l; glavnog hidraulickopneumatskog cilindra, precnika klipa d i precnika klipnjace do, u kome se nalazi opruga lautosti C i staticke deformacije Yo' a u pneumatskom delu cilindra vazduh pod natpritiskom Pmo; i poluga dimenzija L i I + 10 , koja je obrtna oko tacke 0, za kojn je vezana opruga krutosti Co i staticke deformacije x o' Da bi se kretanje dobosa zaustavilo, potrebno je kocione obloge pomeriti za po hod 8, a sto se postiZe dejstvom sile F. Odrediti sHu kojom treba delovati na krajn poluge da bi se kretanje dobosa zaustavilo. Vazduh (pocetne debljine sloja a) menja stanje izotermski. SHe Slika P.1.4-13 tdine i viskoznog trenja zanemariti. Gustina ulja je p.
\
\
Y = 28(-d) , x = Y -L '
dk 2
10
39
1.5. SJ[lLE PllllITISKA NA RAVNE POVRSI
Posmatra se promenljivo polje pritiska sa 51.1.5.1a koje je predstavljeno familijom izobarskih povrSi. ave izobarske povrsi pro laze kroz povrSinu A koja lezi 1.1 ravni R. Ovde se postavlja osnovno pitanje Icolika je sila pritiska koja deluje na ravnu povrs povrsine A? Da bi se nasao odgovor na ovo pitanje posmatrace se elementarna povrsina dA. Zbog veliCine ove povrsine moze se smatrati da na njoj vlada konstantan pritisak'fluida p. Prema tome elementarna sila pritiska koja deluje na ovu povrsinu ce biti dP ='-pdAn, pri cemu znak minus potice od toga sto su vektori sile pritiska i orta spoljasnje normale povrsine ii uvek suprotnog smera. DalcIe, sila pritiska dP je usmerena 1<a povrsi a ort normale i1 od povrsi ka fluidu. Integraljenjem .ove elementame sile pritiska po povrSini dcbija se rezultujuca sila pritiska kojll. deluje naravnu povrs
p=-fpdA=-fit pd4n. A
b)
(1.5.1 )
U nekim slucajevima izraz za silu pritiska (1.5.2) moze se svesti na veoma jednostavan oblik. Talco na pI'. ako izobarska i ravna povrs Ide u istoj ravni tad a je na celoj povrsiili A pritisak konstantan (v. sl.1.5.1b), te se rezultujuca sila pritiska moze odtediti kao
P =PA (1.5.3)
Slilca 1.5.1.
P= tpdA
(15.2)
bez obzira koji je fluid (stisljiv iii nestiSljiv) u kontaktu sa ravnom povrSinom. Na osnovu iztaza (1.5.1) i sprovedene analize zakljucuje Se da si1a ptitiska na ravnu povrs zavisi od: funkcije promene polja pritiska, veliCine povtsine koja je u kontaktu sa fluidoID, medusobnog polozaja izobarskih i rayne povrSi, kao i od toga koji je fluid (stisljiv iIi nestisljiv) u kontaktu sa ravnom pavrsi. Zato ce se naCini odredivanja sile ptitiska koja deluje na ravan kada je ona u kontaktu sa stisljivim iii nestisljivim fluidom analizitati posebno.
1.5.2. SiIa pritiska na ravnu pons koja je u Jlmntadd.u sa stiUjivim. fluid om.
Aka se stisljiv fluid nalazi u nekoj konacnoj zapremini, koja je izlozena natpritisku Pm (s1.1.5.2a) iii potpritiskom Pv (sL1.5.2b), tadase zbog male gustine gasa moze smatrati da je u celoj zapremini popun]enojfluidom pritisak konstantan. AVO zapravo znaCi da se ravna povrs povrsine A,na koju se zeli odtediti sila ptitiska, uvek poklapa sa izobarskom povrsi bez obzira na mesto i polozaj tavne
40
Stika 1.5.2.
P=(Pa+Pm)A-paA
povrsi u stisijivom fluidu. Ovo za posledicu ima da se za odredivanje sile pritiska moze koristiti izraz (1.5.3). PrimenjuJuCi ovaj izraz za obe strane rayne povrSi A, jer su obe u kontakm sa stisljivim fiuidom, dobijaju se izrazi za odredivanje sila pritiska u slucaju natpritiska gasa u rezervoaru
-f
(1.5.4) (1.5.5)
AllalizirajuCi izraze za sile pritiska (1.5.4-5) i dijagrame pritiska sa slike 1.5.2. zakljucuje se da se sile pritiska stisljivog fluida odreduju preko relativnih pritisaka ida deluju lea ravnoj povrSi u slucaju natpritiska: gasa (sl.1.5.2a) i ad rayne povrsi u sJucaju potpritiska gasa (sl.1.5.2b). Ako se uvede pojam em/aT pri/islca za tacku u kojoj deluje rezultujuca sila pritiska na raVnu povrs, tada se moze kOllstatovati da se u slucaju stisljivog fluida centar pritiska poklapa sa tezistem povrsine. Dakle, sila pritiska stisljivog fluid a deluje u teiistu ravne povrSi.
1.5.3. Sila pritiska lila ravlIlu pons koja je u kOJmiaktu sa Jmestisljivim fluid om
Neka ravna povrs povrsine A, koju kvasi tecnost gustine p, leii u" ravni nagnutoj pod uglom a u odnosu na horizontalu (sl.1.5.3a). Poznato je iz zakona hidrostaticke raspodele pritislea u nestisljivom mirnom fluidu da se pritisak linearno menja sa dubinom tecnosti, te ce zato na posmatranoj ravnoj pOVrSi polje pritiska biti neravnomeruo. Zbog ove neravnomernosti pojedini delovi raYne povrsi koji imaju ism povrSinu bice izlozeni dejstvima razlicitih elementarnih sila pritiska.Zato sepostavlja pitanje kolika je rezua) ltujuca sila pritiska i gde je njena napadna tacka. U cilju odredivanja sile pritislca posmatrace se elementarna povrsina dA, na koju deluje hidrostatickipritisak p:::: pgz, te ce tada elementarna sila pritiskabiti dP:::: pgzdA. Integraljenjem ove sHe po pOVrS1l11 . dobija se rezultujuca sila pritiska koja deluje na ravnu povrs
41
I p =t pdA =
zdA
(1.5.6)
Zc - vertikalno rastojanje od
nivoa slobodne povrsi tecnosti do tezista okvasene povrsi i Pc = pgzehidrostaticki pritisak u teZistu povrsine. Zaldjucujemo da je rezultujuca ,rila pntirka norma!na na ravllt/ povrS na koju de!It!~ da ,re odreduje preko vredl'loJ'ti hldroJ'tatickogpritiska u teiistllpowii i da de!tije It tacki centrapritiJ'ka (D). Da bi se odredio polozaj tacke centra pritiska koristi se Varinjonova teorema koja glasi: moment rezultujuce sile u odnosu na proizvoljnu osu jednak je sumi momenata njenih komponenata u odnosu na istu osu. Kako, je izbor ose proizvoljan to se za merodavnu moze uzeti, na pr., osa o-u koja leZi u preseku rayne i slobodne povrSi, tako da se dobija relacija
PV D =
vdP
-+
u kome je Iu moment inercije povrsineAu odnosu na osu "u". Koriscenjem, dalje, Stajnerove teoreme: da je aksijalni moment inercije za proizvoljnu osu jednak zbiru sopstvenog momenta inercije za paralelnu tezisnu osu i polozajnog momenta inercije (iu = Ie +v;A), dobija se polozaj dejstva sile pritiska u odnosu na teziste 1 2 _ Ie Vv =-A (veA+1e)=vc+t..Ve => fl.vc =-.11 (1.5.7)
V
~'
pn cemu su: Ie moment inercije povri3ine A u odnosu na teiisnu osu (~) i vc najkrace rastojanje od mvoa slobodne povrsi tecnosti do tezista povrsi mereno po ravni u kojoj lezi ravna povrS (sLL5.3a). Aka je okvasena ravna povrssimetricna (v. sl.1.5.3b) u odnosu na osu koja prolazi laoz teiistetada je sa rastojanjem ~vc tacka centra pritiska jednoznacno odredena. Medutim, ako okvasena povrsina nema osu simetrije (v. sl.1.5.3c) tada postoji i horizontalna pomerenost tacke centra pritiska u odnosu na tdiste povrsine. PonavljajuCi identican postupak kao i u prethodnom slucaju, ali za proizvoljnu osu o-v, dobija se rastojanje horizontalne pomerenosti tacke centra pritiska u odnosu na teiiste fl.u
e
:=
1 -A
Ve
f ~YjdA
A
=>
~uc
:=
1S T) -A
Ve
(1.5.8)
pn cemu je 1ST) centrifugalni moment inercije uodnosu na teiisne ose. Kako centrifugalni moment inercije moze imati vrednost I~T] ~ 0, a sto zavisi od oblika povrsine A, to isti predznak maze iroati i rastojanje 6u c ~ O. Na osnovu izlozenog zakljucuje se da leod ravnih povrsi tacku centra pritiska u odnosu na teiiste C odreduje rastojanje 6v c ako je povrs simetricna (sU.5.3b), iIi rastojanja 6ve i t..u e ako je povrs nesimetricna (sl.1.5.3.c).
42
Za odredivanje polozaja dejstva sile pritiska potrebno je poznavati moment inercije povrsine u cidnosu na tezisneose. Za neke karakteristicne oblike povrsi momenti inercije dati su u tabeli T.l.5.1. Oblik povrsi
A
ah
Oblik povrsi
12
-ah
1 2
1 -ah 2
ab7t
Tabela 1.5.1. Problem 105-1. Ravna povrs povrsine A nagnuta je pod uglom a u odnosn na horizontalu. Nju levasi sarno sa jedne strane tecnost gustine po Graficki prikazati nivoe slobodnih povrsi tecnosti i rastojanja koja sumerodavna za proracun sile pritiska i tacke centra pritiska u sledeCim slucajevima: a) rezervoar je otvoren prema atmosferi; b) iznad tecnosti u rezervoaru vlada natpritisak gasa, i c) iznad tecnosti u rezervoaru vlada potpritisak gasa.
\
I
Slib P.1.5-1
P.ESENJE Prema izrazu (1.5.6) merodavna visina za odredivanje sHe pritiska je Z c' dok je prema izrazu (1.5.7) merodavno rastojanje za proracun centra pritiska rastojanje Vc = Zc \ sina. U traZenim slucajevima graficki prikaz ovih rastojanja je dat na slici P.1.S-I.
43
ProNe"1f 105-20 Odtediti sHu F kojom treba vuCi uze dabi poceo cia se otvara
pravougaoni vertikalni poklopac sirine L, koji je cibrtan aka tacke 0, a zatim, nacrtati dijagram pritisaka hidrostatickog po visini poldopaca. Dati su podaci: 3 ' h] =lm, =2m, H=3m, L=2m, cx=20, P1 =lOOOleg/m, P2 =800kg/m', p" =lkPa, Pm =SlcPa.
"2
Slikil; P.1.5-2
RESENJE" Na osnovu recenog u Odeljkli 1.5.2-3., na s1.1.5-2 su ucrtane sile pritiska i polozaji njihovog delovanja u odnosu na povrsine na koje se odnose. PrimenjujuCi izraze (1.5.4-6) za posmatrane rayne povrsine definisu se sledece sile:
P"
h1 ==(Pm+P1gz)h]L
PostavljajuCi jednaCine hidrostaticke ravnoteze za izobarske ravni koje prolaze kroz teiista C1 i Cz ' odreduju se koordinate tih teiista u odnosu na nivoe slobodnih povrSi tecnosti gustina Pj i Pz' koje su dateizrazima:
Z
c1
Pm =- + h1 P1g 2'
e2
Pv h2 = ---+P2g 2'
Sada se, prime nom izraza (1.5.7) dobivaju rastojanja dejstva 8ila pritisaka p" i P2 u odnosu na pripadajuca teZista, i iznose:
Azel
leI h~ Ie2 . hi =Cj D1 =-A =-12 ,Aze2 =C2 D z =~=-12 1Zc1 Zc] ""2Zc2 Zc2
44
Proplem 1.5-3. U vertikalnom zidu hidraulicke brane nalazi se pravougaoni otvor, visiile h i sirine I, koji predstavlja ulaz u horizontalni ispusni kanal. Ulaz u kana! je zatvoren ventilom obrtanim oko horizontalne ose koja prolazi kroz njegovo teiiste C (v. sl.P.1.5-3). Pokazati da je moment za odriavanje ventila u zatvorenom polaiaju nezavisan ad visine vode od gornje ivice ventila do nivoa slobodne povrsine vode.
RESENJE: Kako su hidraulicka sila koja deluje na ventil i polozaj njenog dejstva odredeni izrazima
P = pgzeA,
&e
= ED = Ie lAze'
Ovaj moment je ocigledno nezavisan od Z c' odnosno od poloiaja nivoa slobodne povrsi tecnosti u odriosu ria teiiste. DakIe, obrtni moment zatvaranja ventila zavisi od faktora pg i ad geometrijskog oblika ventila. Ovaj zakljucak ne vaii ako se nivo tecnosti spusH ispod gornje ivice ventila.
Proplem 1.5-4. U kosom zidu nagnutom pod uglom a nalazi se poklopac oblika pravougaonog trougla, koji kvasi tecnost gustine p. Odrediti silu pritiska i polozaj njenog dejstva u odnosu na teziste rayne povrsi. Dati podaci su: a=60, H=4m, h=2m, a= 1m, p = lOOOkg I m 3
RESENJE- Primenom izraza (1.5.6) dobija se sila pritiska koja deluje na trouglasti poklopac
P
= pgzeA =
ah
S obzirom da ttetirana ravna pOvTsina nema osu simetrije to ce polozaj tacke centra pritiska, u odnosu na teziste p6vrsine, bid odreden sa dva rastojanja
6.Vc
Ix
. h sina
Slika P.1.5-4
Problem 1.5-5. Teska ravanska betonska brana dimenzija a, b i H, gustine Pb' u kontaktu je sa vodom, gustine p, sa jedne i druge strane brane na visinama hI i h 2 Sa donje strane brana je zasticena tako da se sila koja potice od podzerrmih voda moze zanemariti. Odrediti obrtni moment po jedinici duzine brane l(=lm) oko kriticne tacke O.
Slika P.1.5-5
45
J?ESENfE'
Problem 1.5-6. Teska brana dimenzija: a, b i a napravljena je ad betona gustine Pb' Kosi zid brane samo sa jedne strane kvasi voda, gustine p, do visine h. Odrediti ukupni obrtni moment po jedinici !lirine brane (1= 1m) koji potice od sile pritiska i sile teZine, a koji se ima aka kriticne obrtne tacke O.
J?ESENJE:
h2 h b 2 _a 2 . SIika P.1.S-6 pg-2---(bcosa----)+ Pbgb-g-tga sma 3 sma U zavisnosti od odnosa visine kvasenja h i geometrijske karakteristike brane 3b sinacosa, koja sledi iz datog reSenja, moment sHe pritiska moze da ima pozitivnu ili negativnu vrednost, ili, pak, da bude jednak nuli.
-,-=
1vJ
Problem 1.5-7. Homogeni cilindricni poklopac tdine G koji moze da se okrece oko tacke 0 povezan je sa pneumatskim cilindrom. Poldopac zatvara kruzru otvor precnika d, koji se nalazi na zidu nagnutom pod ug10m a u odnosu na horizontalu. Iznad tecnosti u rezervoaru nalazi se vazduh pod pritiskom Pv' U rezelvoar se povremeno doyodi tecnost, pa tada nivo tecnosti u rezervoaru raste. Kada se rezelvoar dopunski napuni do visine h poklopac se otvara. U toku povecanja nivoa tecnosti u rezervoaru potpritisak ostaje !constantan. Posle koje visine h poklopac ce da se otvori? Poznate veliCine su: G,Go,D,Do,d,a, H,p, a,p"
J?ESENJE: Kako je teziste poklopca, u odnosu na nivo slobodne povrsi, na
rastojanju zc=-~;+h+H+fsina, to ce rastojanje, u odnosu na teZiste, na kome deluje sila pritiska biti:
J d2 . ilV = CD = _c_ = sma cAVe 16ze
p
L...._ _ _----">.
Slilca P.1.5-7
h=
Problem 1.5-8. Homogeni cilindricni poklopac teZine G, moze da se okrece oko tacke O. Poklopac zatvara kruzni otvor precnika d, koji se nalazi na strmoj ravni.
46
Pil:l
F
Odrediti ugao a..za koji ce sila u uzehl imati ekstre:inne vrednosti. Poznate veliCine su: a, h, d, D, G, p, Pm'
RESEN.lR PonavljajuCi u potpunosti posrupak dat u primeru P.1.5-7 i koristeCi uslov zadatka of! ro == 0 dobija se vrednost ugla
. d a.. = arcsm{ 2D(f + 1 ! ) [ - 8Ga - - (D 2 +-~) ]} -2 1 Pm pg pgd n
2
pneumatskom cilindru koji drZi pregradu u ravnoteii i nacrtati dijagram pritisaka po visini pregrade. Teiinu pregrade zanemariti. Poznate veliCine su: ho' h1' 112 ,
Py PI Pz 113 P g +-hl +-112 +-2 3 P3 P3 Polozaji dejstva sila pritisaka u odnosu na pripadajuce povrsine odredeni su izrazima:
Z03
=-
I f"V __0_1__
cl -
h2
I
I
\.
A VcJ - 12zcl sina.. 2 21 I h2 I 03 h3 f"V __0_2__ 02 - A 2Vc2 - 12z02 sin a.. ' b.zc3 = A3z03 = 12z03 .
Prema s1. P.1.5-9.1 ana osnovu izraza (1.5.5) i (1.5.6) definisu se sledece sile: hI 112 ~ :::: P]gzcl-- L , P?:::: PZgzc2 -.-L, P == P3gz03h3L , 3 sma.. sma.. ho DZn P" = Pv sina.. L PM = Pm-4Konacno, iz momentne jednaCine, postavljene za obrtnu tacku 0 h3 .. I1 z . . h2 hI P, (-2 -b.z03 ) +P2 (113 Sill a.. +-2-'-- LWcz)+F] (h3 sma.. +-'-+-2-'-- LWeI) = , SIna . SIna. sma
47
Na slici P.1.S-9.2 prikazan je dijagram rasporeda pritisaka koji deluju na pregradu. Na ovom dijagramu Stl sa Nl, N2 i N3 oznaceni mvol slobodnih povrSi tecnosti gU8tina: PI, Pz i P3'
Slika P.1.S-9.2
Stika P.l.5-1O
.PFublem l.S-lO. Dva zai:'.forena rezervoara medusobno 8U odvojena pregradnim zidom u kome se nalazi zatvarac sirine /, koji je obrtan oko tacke O. Izracunati potreban momenat M koji obezbedjuje dati polozaj zatvaraca. Dati su podaci:
l=2m, a=45,
PI
== 1OOOleg / m ,
P2
== lOOOkg / m
,' P3 ::::
3000kg / m
Pm =O,2bar,
Pv=O,lbar.
RESENJE: Za povrsine Ai = [2 (i == 1,2,3), koje levase tecnosti gustina Pi ' vertikalne koordinate teZista Ci U odnosu na nivoe slobodnih povrsi odredene 8U izrazima: Pm I. Pv I. ,Pv pz I . z =--+-sma z =---+-sma z. =---+- I +-sma. ,cl PIg 2 ' c2 . pzg 2 'c3 P3g P3 2
SHe pritiska koje opterecuju zatvarac, prema izrazima (1.5.4) i (1.5.6) su:
= Pm 12 ,
Ci :
~Vci = I~Z'I)sina na kojima deluju sire pritiska ~. Konacno, iz momentne jednaCine posf;;ljene za obrtnu tacku 0, dobija se traienimoment
lvf = PM
f-
= 148kNm.
48
Pro/;/em 1.5-11. U vertikalnom ziehl nalazi se horizontalna spojna cev, precnika el, koju zatvara hOlnogeni poklopac teZine G, koji je nagnut pod uglom 0: i obrtan je oko ose O. Odrediti visinu fl, tecnosti gustine P2' pri kojoj ce zapoceti otvaranje . poklopca. Poznate veliCine su: d, G, H, Pl , Pz , 0:.
RESENJE:
46
H
Pro/;lem 11..5-12. Na kanalskoj prevoduici sirine l:::10m, nalaze se dvapara vrata. Svaka poluvrata, sirine a=5,2m, obrtna su oko vertikalnih osa 0-0. Visina gornje vade je hi == 8m, dok je visina donje vode h2 == 4m. a) Odrediti zakon promel1e obrtnog momenta sile Slika P.l.S-lI pritiska koji deluje na svaka poluvrata gornjih i donjih vrata prevodnice u funkciji ad trenutne visinske razlike spoljasnje (gornje ili donje) i unutrasnje vode. . b) Odrediti silu koja deluje 11a zaptivace, po sredini vrata, za proizvoljni polozaj llivoa vode utiprevodnici. c) Radni pritisak hidraulickog sistema koji sluzi za otvaranje i zatvaranje vrata je p=160bar. SvaIea poluvrata prevodnice spojen<i su sa hidrociliildrom, cije su dimenzije kEpa i klipnjace D=250mm i d==15Omm, i koji su za poluvrata zglobno spojenCt na rastojanju b==2,6m i pod uglom 0:=40. Aka bi neko nestnicnim radom pokusao otvoriti vrata prevodnice u najnepovoljnijem polozajll da li bi to magao? Uzeti da je protivpritisak u cilindru PD == 2bar .
Slika P.1.5-12
RESEN.lE: a) Trazeni obrtni momenti su:
49
pri cemu se indeks i= 1 odnosi na gornja, a i=2 na donja vrata prevodnice. 2clMi (z) b) F; (z) = I 2 ' (i=1,2). h 2a _p c) Najnepovoyniji slucaj je kada je voda u prevodnici ili na nivou gornje ili na nivou donje vfde. Tada obrtni momenat ima maksimalnu vrednost. M j (0). Za saviadavanje ovog obrtnog momenta potrebno je da u cilindru vlada pritisak 4Mj (0) D2 p= +PD =609,4bar. breeD -d-)sina. D-d Kako je ovaj pritisalcmnogo veci od instalisanog (p=609,4>160bar) to u ovom slucaju nije moguce otvoriti vrata prevodnice. Dalde, sila pritiska vode koja deluje na vrata prevodnice ddi ih u zatvorenom polozaju. UopstavajuCi ovaj zaldjucak moze se kazati da kad god postoji visinska razlika nivoa spoljasnje i unutrasnje vode da ce postojati si1a pritiska koja deluje na vrata prevodnice tako da se uvek obezbeduje neophodno zaptivanje.
2?
2 2
Problem 1.5-13. Pravougaoni poklopac dimenzija h i R, sil-ine I, teZine G, ima. teZiste odredeno rastojanjima a i b u odnosu na obrtnu horizontalnu osu O. Zatvarac sluZi za regulisanje nivoa tecnosti u rezervoaru. Odrediti visinu tecnosti u rezervoaru, u odnosu na obrtnu osu 0, posle koje ce doCi do prelivanja vode preko pre grade. Poznate velicine su: h, R, l, a, b, G, p.
RESENJE: H
hL/l
l
pglh(h
2 -
~R2)+6aG lJ2)-1I2
2(pglR - 6bG)
Stika P.l.5-13
Problem :1.5-14. Hidraulicki sklop prikazan na 31. P.l.S-14 sastoji se od dva cilindra precnika diD. Ispod velikog klipa nalazi se opruga krutosti c. Kada na mali klippocne delovati sila F, tada se klipovi spustaju sve do h zauzimanja novog ravnotetnog poloZaja. Odrediti za koliko ce se spustiti manji klip nakon delovanja H sile F. Trenje klipova 0 zidove cilindra zane mariti. ~~~~;;:;;:;:;;;;;;:;;:;;;;:;:;;;:;:;:;j~ Poznati su sledeCi podaci: Go' G, d, D, h, H. c, F, p.
RESENJE: PonavljajuCi postupak izlozen u prime-
ru P-1.3-4, pri tome uvrstavajuCi Pm" =0 i Pm =0, dobice se izraz za pomeranje manjeg klipa:
SlikaP.l.5-14. ~
y= F(
Problem 1.5-15. Izmedu rezervoara A i B nalazi se hidraulicko-pneumatski cilindar (HPC) dvosmernog dejstva. U HPC-u ugradena je opruga krutosti c i
50
II
d --.- .
B
staticke deformacije xo' Kada se u rezervoaru A promeni natpritisak na Pm] tada se klip u HPC pomed. NaCi vezu izmedu pomeranja klipa i 'natpritiska Pm] ako vazduh u pneumatskom delu cilindra menja stanje izotermski. Silu trenja zanemariti. Poznate velicine su: Pa' Pm' P", h, H, D, d, a,e, xO' PI' P2
.RESENJE- Uvodenjem povrsma poprecnih
D'n
d'n
preseka: A]:=:: -4-' A2 =4"", Ao == A] - A 2 , jednaCina ravnoteie sila koje opterecuju klip u pocetnom stanju mirovanja glasi:
(Pm + PIgH)A1 == eXa + PmoAO + (-py +P2gh )Az '
(1)
Stika P.1.5-15
1 [(Pm+PIgH)AI-CXO-(P2gh-py)A2]'
o
Nakon povecanja natpritiska u rezervoaru A sa Pm na Pml klip ce se pomeriti za rastojanje X a natpritisak u vazdusnom prostoru cilindra naraste na novi ravnotdni poloiaj klipa jednaCina ravrioteie sila
(Pml + PIgH)A1 = c(xa +x)+ PmAO+(-Pv +pzgh)Az ' zajedno sa jednacinom (1) daje vezu izmedju pritisaka: Pmo)Ao' Koriscenjem ove veze, i jednaCine izotermske promene stanja
.
P:,. Za taj
(Pm] - Pm)Aj
= cX+(Pm -
te uvodenjem koeficijenata
Al ca ." A C a o == (Pml - Pm)jf, a l =-A + Pa + Pm +(Pml-Pm)T, a2 == -A' ,
o
1 .
0
- a j x+ a :=:: 0 . Kako su svi uvedeni o koeficijenti pozitivni (a o > 0, a j > 0 ,a2 > 0), uz dopunski uslov a; > 4a Oa 2 koji daje realna resenja kvadratne jednaCine, dobijaju se sledeca resenja za pomeranje klipa: 1 XI2 (P m])=-2 (al~Q~:":4a~a2)' , a2
Oba naelena resenja mogu biti pozitivna, a sto iavisi od konkretnih brojnih podataka.
Problem 1.5-16. Poklopac Au kosom zidu zatvara kruzni otvol' precnika d. Iznad rezervoal'a nalazi se cilindar precnika D u kame moze da se krece klip teZine G. a)
Odrediti siIu kojom treba delovati na Idip da bi sHa pritiska na poklopac Abila dvostruko veca od sile pritiska koja deluje 11a ovajpoklopac kada nema dejstva
51
sile na Idip. b) Za leolileo ce se, nakon dejstva sile, spustiti lelip aka vazduh menja stanje izotermski? Paznate velicine su; a, h1, h2' el, do' D, G Pl' PZJ Pa ,a.
J
RESEP/7E:
L-J
Slika P.1.5-16
Problem 1.5,11. Sud A kvadratnog poprecnog preseka stranice 2a, ispunjen je tecnostima gustina Pz i P3 koje se ne mesaju, zatvoren je zatvaracem C oblika
omotaca kvadratne piramide visine H i postavlje~l u rezervoar E, u kome iznad nivoa tecnosti gustine Pl vlada potpritisak Pv' Ocrediti ukupnu silu pritiska koja deluje na zatvarac c.Poznate veliCine su: a=1,2m, b=0,2m, 1=0, 1m, h=O,6m,
H=2,2m,
3 ,
Pm::=: 13600 kg 1m
3 ,
c)
Slika P.1.5-17
RE'SENJE' Zbog jednostavnijeg pisanja uvodi se povrsil1a bocne strane piramide
a a 2 + H2 , i ugao a=arctg(a/.f!). ObilazeCi ombtac piramide sa spoljasnje i unutrasnje strane zakljucuje se da tecnosti gustina Pl' P2i P3 kvase sedam karakteristicnih ravnih povrsina oblika trougla (v. sl.P.1.5-17a i b); pre rna tome, A
=:
=:
52
Ps = {Pmg h -'-[Pzg1+P3g(a+b)1}
P7 =-[-PV+P1g(l+a)jA.
Treba napomenuti; prvo, da se celokupna povrsina zatvaraca C okvasena tecnoscu gustine P1 nalazi u potpritisku sto se da zakljuCiti prema polozaju slobodne povrsi, te zato sile pritiska .z:;, P4 i P7 deluju od raYne povrsi; drugo, na s1. P.1.5-17a i b, sile pritiska: .z:;, F2 , P3 i P4 nagnute su pod uglom a. u odnosu na vertikalni zpravac, dok su sHe: P5 , P6 i P7 nagnute poduglom a. u odnosu na horizontalni pravac y; i, trece, sve sHe pritiska deluju u odgovarajuCim centrima pritiska D j (i = 1, .... ,7) na rastojanjima, u odnosu na tezista Cj , odredena izrazom (1.5.7), pri cemu posebno treba naglasiti da sile pritislca .z:; i P4 deluju izTtad tdiSta zato .flo su pOJIT.iiTte A1 i A4 u poijupotprilljfca. Rezultujuce komponente sila pritiska su:
Px =
Ukupna sila pritiska je P = ~ Px + P: + p} = 440.74kN. Ovaj zadatak moze i jednostavnije da se reM a a cemu ce biti vise reci u Odeljku 1.6.
Problem. 1.5-18. Cilindricni sud tezine G, visine H, debljine dna 0, ima povrsinu dna spolja As i unutra Au' Ispod sud a nalazi se stub vazduha visine a. Kada na dno suda deluje sila F tada sud tone u tecnost gustine p a vazduh u njemu menja '~tanje izotermski. Odrediti, kolikom silom treba delovati na dna suda da bi onpotonuo. H RESElVJE: TraZenasila je:
p
F = PmA.+pgH(As -A,)-G,
Slika P.t.S-lS
Pm
=t{~(Pa -
Pmo
= A - pg(Ha -8)(1-A)'
s . s
Au
Problem. 1.5-19. Poklopac tezine G=2000N, koji na kosom zidu zatvara pravougaoni otvor, moze da se krece po vodicama sa koeficijentom trenja iJ.=O,1. Odrediti ugao a. tako da rad koji je potrebno izvrsiti zaotvararijepoklopca ima ekstremne vrednosti. Zanemariti efekte izazvane isticanjem tecnosti, a silu pritiska koja deluje na poklopac odrediti na osnovu hidrostatickog zakona raspodele pritiska. Nivo tecnosti u rezervoaru je konstantan. Dati su podaci: 3 Pm =2kPa, a=2m, b=lm, h=3m, p= lOOOkg 1m
53
b)
Geosa. [I
.~;
,J"
I'
.. t~O
sma.
Stika P.l.S-19
RESENlE. Trenutno okvasena povrsina je A (x) = (a-x)b (v. s1. P.1.S-19b), a polozaj
= Pm I pg+h+k(a-x)Sina..
m~etu:
Rad otvaranja poklopca iznosi: fa 1 2 1 3". W == JOF(x)dx == 2(P m + pgh)f.Lba +('6pgba +Ga) Sllla.- flGa cosa. Za odredivanje ekstrellla, potrebno je nati prvi i dtugi izvod funkcije rada pO uglu a. Ovi izvodi su: oW 1 . fu == ('6 flpgba 3 + Ga) cosa + flGa Sllla. = 0,
--2 =
2]
~L
?'
a iz jednaCina drugog izvoda sledi da je za ovu vrednost ugla rad minimalan i on iznosi Wmin == 963J Ikg. Za vrednost ugla ~=180-a=94,31, fad je maksimalan i iznosi W == 11609 J I kg. max
Problem 1.5-20. Naci rad otvaranja pravougaonog poklopca mase In, aka se poklopac krece po vodicallla sa koeficijentom trenja fl. Nivo tecnosti u rezervaaru
54
je konstantan. Efekte isticanja tecnosti zanemariti. Dati podaci su: a=500mm, b= 100m, 17= 1m, Pm=lkPa, m=lOkg,
p:::: lOOOkg 1m 3 , 1-1-=0,1.
t :J"'u'.U}o;
Stika P.l.5-20
RESENJE- Ponavljajuci postupak proracuna izlozen u primeru P.1.5-19, dobija se rad otvaranja poklopca:
W::::
ProJJlem 1.5-21. Na kanalu se nalazi brana cija pokretna homogena pregrada, te:line G, sluzi za regulisanje nivoa. U pocetnom polozaju ravnoteZe pre grade,
definisanom uglom 0. 1 , voda se preliva preko brane. Pokretnu pregradu brane u proizvoljnom polozaju ravnoteZe drZe dva simetricno postavljena hidrocilindra. SmatrajuCi da po visini vode u kanalu vlada hidrostaticki zakon raspodele pritiska. Odrediti: a) Silu koja deluje na kIipnjacu svakog od hiclrocilindara. b) Pritisak u radnom prostoru hidrocilindra koji obezbeduje ravnoteZu pre grade u polozaju definisanom sa uglom 0. 1 =60. Pri tome u protivpritisnom prostoru hidrocilindra vlada pritisak Pc =2bar. c) Rad sile pritiska koji je potrebno uloziti da bi prelivanje vode preko brane prestalo. Dati podaci su: h=2m, b=5m, /=8m, d=100mm, D=200mm, H=1.90m, G=2P kN,
RRfENJE- a)
F(a)
~ == arctg[ coso. I
Slika P.1.5-21 b) c) W =
p=
(i- Sina)].
arcsin(H / h).
(D _d )n
4F(a 1 ) 2 2
+Pc
D2
2 2 =
D-d
34,229bar.
0. 2 ::::
pgl17 [H(a 2 -
0. 1 )
55
1.iIi. SILE PRITJISKA NA K.RIVE POVRSI I TELA KOlA SlE NALAZE U TECNOSTI
Ako se posmatra kriva povrS A proizvoljnog oblika (81.1.6.1) koju kvasi sarno sa jedne strane tecnost gustine p, i koja predstavlja, na pr., neld poklopac, tada na nju deluje sila pritiska p:::: - pclA . S obzirom da je silu P U opstem slucaju teSKo
odrediti resavanjem integrala, to ce se njenom odredjivanju pristupiti na jednostavniji naCin, tj. odredjivanjem njenih komponenata. Ova sila pritiska se
Slika 1. 6.1.
Px , ~; i Pz njene komponente.
Projektovanjem krive povrSi u horizontalnim pravcima Ox i Oy, u odgovarajuCim koordinatnim ravnima dobijaju se rayne povrsi povrsina Ax iA y na koje deluju sile pritiska (odredene izrazom (1.5.6)): !rp-j-::::-pg-z-c-jA-j-=----P-m-,cj-A-:""j'.! na rastojanjima merenim od teZista povrilina .6.zci :::: lc, / AiZc,
(i=x,y) (i=x,y)
(1.6.1) (1.6.2)
Projektovanjem u vertikalnom pravcu elementarne sHe pritiska d~" koja deluje na elementarnu povrSinu ciA (s1.1.6.1), dobija se komponenta element arne sile pritiska dPz :::: pdAz :::: pgzelA z S obzirom da je dV::,::zdA z elementarna zapremina koja ispunjava prostor od elementarne povrsi dA do nivoa slobodne povrsi tecnosti to ce rezultujuca sila pritiska u vertilcalnom pravcn biti:
Pz ::::
t pelA
z
z :::
r;.-=-pg-=-=Vz-'I
(1.6.3)
U izrazu (1. 6.3), koji je veoma jednostavall za prakticnu primenu, Vz je zapremina dobfjena projektovanjem hive povrJ? It vertikablOm pmvcu, na nivo slobodne pO)lrz:
56
Vertilcalnastla pnliska P prolazi hvz tdiNe zttpremine Vz Na osnovu poznavanja z komponenata moze se odrediti i intenzitet rezultujuce sile pritiska
P=~P.:+~;+P}.
(1.6.4)
U odnosu na horizontalne pravce (i=x,y) uglovi pod kojima je nagnuta rezultujuca sila pritiska su: (Xi = arctg(P 11;) . (1.6.5) z
U opstem slucaju napadne linije sila
tacki sto za
posledicu ima stvaranje momenta u odnosu na neku proizvoljno izabranu osu. Na osnovu napred recenog moze se odrediti sila pritiska koja deluje u proizvoljnoID pravcu odredenom jedinicnim vektorom s. Kako sa sl. 1.6.1. sledi da je dPs =dPn cos(H, s) to ce sila pritiska u proizvoljnom pravcu bid:
As
z_ _ dA cos(k, s) . s
=>
Ips:::: pFFs
(1.6.6)
pri cemu su: Fs = gcos(k,s) - komponertta jedinicne stle koja deluje na btlo kLJii fluitlni debe i Vs - zapremifla dobijena projektovanjem hive povr.fi na nlvo slobodlle povr.fi teCitosti u pmizvo!inom pravcu So Napadna linfia ow Slfe pmlazi kroz tezi.ile zapremine Vs'
Problem 1.6-1. Odrediti sile pritiska koje opterecuju cilindricni poklopac A sirine I, i sferni poklopac B poluprecnika R. Dati su podaci: R=O,2m, 1=2m, h=2m, 3 Pm=O,lbar, p=lOOOkg/m
c)
Slika P.1.6~1 RESENJK Prj projektovanju poklopaca A i B u. horizontalnom pravcu dobice se rayne povrsi oblika pravougaonika povrsine A"I= Rl i polukruga povrsine
Ax2
a koje su odredene primenom izraza (1.6.1). Trebanapomenuti cia se pri projektovanju odgovarajuce povr8ine preklapaju, pa se zato sHe pritiska na takvim povrsinama uravnotezav<lju i kao tak.ve se ne uzimaju u obzir. Vertikalne sile pritiska odreduju se primenom izraza (1.6.3), s Hm 8to se merodavl1e zapremzi'le odredtqu .ira/iranjem prostora od olcva.lel1e hive pow,Ii u vertzKalnom praVClt do
57
rtivoa s!obodrte povrsi Tom prilikom dvostruko srafirane zapremine (sl.P.l.6-1c) ne uzimaju se u obzir, jer definisusile koje se uravnotezuju. Prema tome, vertikalne sile pritiska su:
z,
R +(P P
x2
z2 -
Pz)
. ) 2 = 2504N.
Ovaj zadatak, takode, moze da Se resi primenorn metode potiska (vidi Odeljak 1.6.2) za poklopac A-A i metode ravnotde tecnosti (vidi Odeljak 1.6.3) za poklopac B-B.
Problem 1.0-2. Odrediti silu F kojom treba delovati na ldip da bi veza A-A u pregradi P bila neopterecena. Tezinu konusno-sfernog poklopca zanemariti. Poznate veliCine sU:P m ' h, H, d, do, D, PjI Pz' RESENJE- Da bi se odredile sHe pritiska koje deluju na vezu A-A, potrebno je naCi polozaje nivoa slobodnih povrsi tecnosti. Nivo slobodne povrsi tecnosti gustine PJ na1azi sena rastojanju Pn/PJg u odnosu na nivo tecnosti u sudu, dok se po1ozaj nivoa slobodne povrsi tecnosti gustine P2 odreduje iz jednaCine hidrostaticke ravnoteZe
P2gx = 4F / d;n i iznosi X= 4F / pzgd;n. Konusno-polusferni poklopac sa gomje strane Slika P.1.6-2 kvasi tecnost gustine PI' pa ce prema sl.P.1.6-2b vertikalna si1a pritiska na taj deo hive povrsi biti: f D2 Pm n n 2.2 . 1 4 d 2 l ~ :::: PIg (h+ P1g)-4-+12(D +dD+d )fJ +"23("2) n ,
dok sa donje strane povr!; kvasi tecnost gustine Pz a vertikalna si1a pritiska na taj deo povrsi je: P2
Iz uslova zadatka p]
I =
F == (Pm
)fJ +d3l}.
I ovaj zadatak veoma elegantno moze da se rdi primenom metoda ravnoteze tecnosti i potiska.
Problem 1.63. Odrediti ukupnu silu prifiska koja opterecuje pregradni zid A-A sirine L. Dati podaci su: ho=lm, h]=2m, h2 =2m, l=lm, T,=4m, R=lm, pv=3kPa, a
=45, P1 == 800kg / m
3 ,
P2 :::: lOOOkg / m
58
RESENJE: Primenom izraza (1.6.1) i (1.6.3) dobivaju se horizontalna hI . h? Px ::: - p"hoL+ (- PI' + P1g2)h1 L+(-p" +P1gh l + P2g-Z)h2L == 206,8kN,
tgcx,
smcx,
komponenta sHe pritiska. Ukupna sUa pritiska koja deluje na zid A-A je
PA :::"Ii Px + Pz
/ 2 2
:::
317,4N.
Slika P.1.6-3
Slika P.1.6-4
Prof;leFIZ 1.6-4. Zid A -B sirine L po visini kvase tri tecnosti. Odrediti: a) re:zultu-
jucu silu pritiska koja opterecuje zid A-B, b) do koje visine treba nasuti sa spoljasnje strane zidaA-B tecnost gustine P3 da bi zid u horizontalnom pravcu bio neopterecen, koHlea je tad a rezultujuca vertilealna sila pritiska_ Dati podaci su; - r v ~ 5 noo "7VV gl h=1m, I.11 ::: R = 1m, h 2 =2fll, /1 3 =lm, L=jm, a=4 0 , PI::: {\, k g I rn 3 , Pz = """k' m 3 ,
je horizontalna komponenta sile pritiska P,,' == P3gx2 L 12, 1z uslova neopterecenosti zida u horizontalnom pravcu (Px
:::
59
x == ~2Px/(P3gL) = 4347mm. Vertikalna sila pritiska (iIi sila potiska) koja deluje sa spoljasnje strane zida A-B, prema (1.6.3) iznosi:
hi
Problem
Jl..6~5.
P? == 1200 kg / m
tecnost gustine P3 == 800kg / m . Odrediti: a) Natpritisak koji treba da deluje iznad tecnosti gustine P3 da bi rezultujuca horizontalna sila pritiska na zid A-A bila jednaka nuli, i b) Kolika je tad a rezultujuca vertikalna sila pritiska koja opterecuje ovaj pregradni zid? Dati podaci su: a=lm, H=O,Sm, h=2m.
a)
b)
Slika P.1.6-S
Problem 1.6~6. Parabolicki zid definisan jednaCinom y = x , sirine B=4m, kvase ~=xn~~j.; 0'-"' O1,sj.;n~ J-Il ,~ _Q(l(l1rlT/,..... 3;" -lnn01ra/1TI". 3 ,....... ............ 0::............ '''1navisin"1T1a h -2m; h -1m 1-'2 - . . . '''b' ... ...
2
Lv'-"
AV~L.l
LA.La.
VVVJ.l..6
.L.1.L
'"
V''JV ...
......
'~2 -~~ ~.
'V
AY
h2
P y2
C=-~ll~
Slika P.1.6-6
=.Jh';.
60
Za odredivanje vertikalnih komponenata sila pritiska posmatraju se dikrencijalno mali elementi povrsina dA] idA 2 koji su okvaseni tecnqstima gustina PI i P2 na kojima vladaju hidrostaticki natpritisci: PI ::= Plg(h l + 112 - y) i P2::= P]ghl + P2g(h 2 - y). Primenom izraza (1.6.1) sile pritiska na krive povrsi su dP; = PidAi (v. sl.P.1.6-6), pri cemu indeks i ima vrednost 1 iii 2. Konacno, vertikalne komponente sile pritiska su:
~'2 t P2 Bdx
::=
== [(PIghj
PruD/enD 1.6-7. Zid definisan jednacinom y = ax 3 +bx +cx ima sirinu B=2m. Izuad vade vlada konstantan natpritisak P m =O,2bar. Odrediti rezultujucu silu pritiska koja deluje fla zid. Dati su podaci: l=lm, L=l,Sm, 0=1, b=2, c=3, 3 p= lOOOkg/ m .
2 RESENJE' UvodeCi visine: H::= a[3 +b1 +cl, i
3
'J
h==aL +bL-+cL-H, kaje se odreduju iz jednacine zida, i koristeCi postupak dat u primeru 1.6-6, dobivaju se komponente sile pritiska:
Px Py
SlikaP.1.6-7
=Pm(h+H)B+1pgH 2 B,
. a
c]
ProDlem 1.6-8. Na kanalu se nalazi homo gena obrtna pregrada .. brana, mase m=5t, sirine 1=10m, koja sluZi za regulisanje nivoa vode u kanalu. U poloZaju prikazanomna sl.P.1.6-8, u kanalu je maksimalna visina vode. U ovom polozaju pregradni zid ima oblik opisan jednaCinorn x = ky2. Pregradu drie u ravnoteii dva identicna, paralelno spojena, hidrocilindra. Odrediti: a) Horizontalnu i verfikalnu sHu pritiska koja opterecuje pregradu .
Stika P.1.6-8
61
b) Obrini moment u odnosu na horizontalnu obrtnu OSll x, a koji potice od dejstva . sile pritiska tecnosti. c) Polozaj dejstva vertikalne sile pritiska u odnosu na vertikalnu osuOy. d) Pritisak (PI) u radnom prostoru hidrocilindra koji branu drZi u ravnotezi, pri tome je vrednost protivpritiska P2 ==2bar. Silu trenja zane mariti. Dati podaci su: h=2m, H=4,2m, d=80mm, D=150mm, k=O,2.
RESENJE1 2 k
a)
=52,32kN.
I xpg(h - y)ldx
0
==
1 10k 2 pglh 5 ,
tako da ukupni obrtni moment sila pritiska iznosi: h 1 3 22 Mp=Px.-:;+MY=30Pglh (5+3k 11 )=143,357kNm. c)
Xc
= My / Py =lokh =O,24rn
2
D2 d)
PI = Pz
D" -d
0
+.
n(D~
-d )Hcosa
Ako neko telo pliva u tecnosti gustine p tad a se vertikalna sila pritiska moze primenom izraza 1.6.3 odrediti u obliku:
P = pVg
(1.6.7)
pri cemu je V-zapremina potoplienog dela tela ako tela pliva na tecnosti (s1. 1.6.2.1a); Iii p zapreml;za tela, aka je tela zaronjeno u tecnosti (sI.1.6.2.1b). Sila pritiska (1.6.7) koja It vertikablOm praVClt delttje na telo, naziva se sila potiJi<a, iliArhimedova slla potiska. Ova slla ne zavisi od polia pritiska koje dada oko tell4 tj. ne zavisi od dubine na kojoj se tela nalazi. Na telo teiine G koje se nalazi u tecnosti deluje sila potiska P. Poredenjem ove dye sHe, zakljucuje se: da ako je G=P felo pliva I na tecnosti, iii u njoj 1ebdi; aka je G>P telo tone kroz tecnost; ili ako je G<P tela izranja iz tecnasti sve dok se ne postigne ravnoteza sila G=P. KoristeCi silu patiska citav niz problema znatno jednostavnije moze da se resi. Nairne, ako je kriva povrs (s1.1.6.2.2)
a)
Slil<a 1.6.2.1
b)
r-\7Q----.--..-z
."
\.
\J~
.,'
Slika 1.6.2.2
62
okvasena sa tecnoscu gustine p, tada ,j'e moze ':zdvojiti karakterirtiCiza zapremina i nezavi,f/lo posmatratl l1.jena TllWloteza. Tom pnlikom izdvojena zupremina V ponaJa se lao da je telo te zapremlize zaronjeno It teCi-lOst. Tada na tela delujn: sila potiska
Po = pV g, normalna sila pritiska P na granicnu povrs A-A i sila reakcije veze N Prema tome, za izdvojenu zaprerninu vaz} ravnoteza sila:
IR=P/V+PVg!
Zbog uvodenja sile jJotiska, izlozeni postupak se moze nazvati metoda potiska.
R.
(1.6.8)
Pr.olllem il..6-9. Sud tdine G=lkN, oblika paralelopipeda stranica a=lm, b=2m i H=lm, pliva na vodi. Koliki (kvazistacionarni) Iad treba utrositi da bi se sud potopio?
l?Efhw7E: U pocetnoID stanju ravnoteze na sud deluje sila potiska Po = pgabho' pa se iz jednaCine ravnoteie sila Po = G do b~ia gaz suda ho = G! pgab. Kada na F(x), sud delui/;: promenljiva sila F(x) tad a sud v G tone. Pri tome, u proizvoljnom po.loZaju 5..1J._fr.;;fi~'.:"iM~,;-=-~x suda (v. sl.P.1.6-9b), na sud deluJe slla - =.t=- /""";{~~ po"':slra'~ "'~:t.';-;";,:'1?"'f'):(Y; l.l ,,., ho I ;;%?,VA1".,.,;2','. v 0-l'i~JP:!;t:;2 P(x) = pV(x)g = pab(ho +x)g. ( P(x) Zataj proizvoljni polozaj vazi ravnotda !:I) sila P(x)=G+F(x), iz koje se dobija a) F(x)::: pgabx. Na kraju, na osnovu ove sile Slika P.1.6 ..9 dobija se rad potapanja: H-1'o I 2 W=0 F(x)dx ="2 pgab(H - ho) ::: 8835 J.
/i'/;%,."/' --
Pyo/PleJ'R 1.6~lO. Odrediti silu kOjOID treba delovati na konusno tela tezine G=400N da bi se ono potopilo. Dati su podaci:h]=200mm, h2 =300mm, h=lm,
d=500mm, PI = 800kg / m , P2 d
14----1 3
=:
900kg! m , P3 ::: lOOOkg / m . RESENJE: Qa, bi konusno telo potonulo potrebno je da sila F obezbedi polozaj tela prikazan na sl.P.1.6-10b. Tada je s geometrijske tacke gledista polozaj konusa odreden precnicima d] i. d 2 koji se nalaze it slicnosti trouglova d Cf2 d 1 h Hc.:.(h +h2) H -hI' llznose:
1
a)
b)
Slilca P.1.6-10
dl
=~(H-hl), d2 =~[H-(hl+h2)1.
11:
63
din
1z jednaCine ravnoteze sila za polozaj konusnog tela dat na sl.P.1.6-10b odreduje se sila kojom treba delovati da bi konusno tela potonulo, a ona iznosi: F", Pr +P2 + p., -G = 154,6N.
ProD/em 1.6-11. Cilindricni sud precnika Do napunjen je tecnoscu gustine p. Na tecnosti pliva plovak tezine G, koji se sastoji od dva cilindra precnika Did, i visina Hi h; i polusfere poluprecnika R. Kada na plovak deluje sila F plovak tone. Odrediti za koliko ce se klip spustiti nakon dejstva sile F. RESEN.!E: U pocetnom polozaju ravnoteie plovka (sl.P.1.6-11a) deluje sila potiska Po = pVog l;l kojoj je Vo potopljeni dec zapremine plovka, a pri tome vazi jednakost sila G = Po- Nakon ..... x F dejstva sile F plovak se spusti za tastojanje x (v. sl.P.1.6-11b). U tom novom ravnoteznom polo-h zaju na plovak deluje sila potiska:
P = P(Vo + f,V)g = Po + pg-4-(x+ y) Veza izmedu pomeranja x i y nalazi se iz jednacine zapreminskog bilansa xD 2n 14 = y(Dg - D2)1T./4,
D 2 7t
a)
b)
Slika p, 1.6-11
i glasi: y = xD2 1 (D; - D2). Kaleo za novo ravnoteZno stanje vaii jednakost sila F+G =P, to ce se iz ove jednacine dobiti pomeranje plovka: 4F D; _D2 x=-pgn D2 D2 .
o
PrOD/em 1.6-12. Sud S, tezine GI , ima povrsine poprecilih preseka unutra Au i spolja As' Sud je napunjen tecnoscu gustine Po, do visine H, il kojoj pliva cilindricni plovak povrsine preseka Ao i teiine Go' Sud S pliva u tecnosti gustine p. Kada se cilindricni plovak dodatno optereti tezinom G, odrediti za koliko se poveca nivo tecnosti u sudu i . H koliko sud utone u tecnost gustine p. RESENJE- Posle dodatnog opterecenja plovka sa teiinom G, nivo tecnosti u sudu se poveca za x = G/ PogAu' a sud S pri tome utone u tecnost gustine p za y = G/ pgAs .
p
\
\
As
G1
Slilm P.l.6.12
Problem 1l.6-13. Plovak konusno-cilindricno-sfemog oblika pliva na vodi. Nakon dejstva sile F plovak dodatno uroni u vodu, a pri tome ne potone. Odrediti za
64
D-d
I l
F +G
pgn
4 3
d h 4
p
_3
Slika P.1.6-13 Problem 1.6-14. Plovni objekat tezine G pliva na vodi. Dno plovnog objekta ima pravougaoni poprecni presek povrsine As' Na vrhu plovnog objekta nalazi se kruzni otvor precnika D i visine a. Da bi plovni objekat zaronio potrebno je povecati teZinu, a to se postiZe ubacivanjem vode u komoru K, koja ima povrsinu dna Au i visinu b. Pri punjenju komore vodom vazduh u komori menja stanje izotermski. Ako je natpritisak vazduha u komori na pocetku Pmo' odrediti koliki ce natpritisak vladati u komori kada plovni objekat zaroni.
D RESENJE- Kako je visina punjenja vodom
d 2h
l J.
komoreK
1 D n G x=-( 4 H+--a--) Au "s 4 pg ,
2
to ce natpritisak u komori biti Pa x + Pmo b Pm= b-x As Treba napomenuti da je razmatrani problenl Stika P. i,6-14 sa krajnje pojednostavljenim modelom plovnog objekta, tj. podmornice. I pored toga opisani postupakzaronjavanja vaii i za realne modele podmornica. Pri izranjanju plovnogobjekta sila potiska treba da bude veca od sile tezine, sto se postize prainjenjem komore K.
Problem 1.6-l5. Predmet tezine G sastavljen je odcilindra precnika d i polusfere poluprecnika R. Predmet se jednim svojim delom nalazi u cilindricnom sudu precnika D, a drugim van suda u prostoru okolnogcatmosferskogpritiska Pa' U sudu, iznad tecnosti nalazi se stub vazduha visine apodnatpritiskom Pmo ' Kada na predmet deluje sila F tada predmet tone, a vatduh u cilindricnom sudu menja stanje adijabatski. Kolikom silom treba delovati napredmet da bi seon spustio za rastojanje x?
RESENJE' Pocetno stanje mirovanja predmeta moze da se, prema izlozenom u
Odeljku 1.6.2., razmatra uz pomoc sl.P.1.6-15b. Tada, na predmet tezine G deluje sila potiska Po = pVog i normalna sila pritiska PNo = Prnod2n / 4, i tada vaii jednacina ravl10tde sila:
65
a)
b)
c)
Slika P.1.615 Po =: G+PNo . (1) Usled dejstva sile F, sistem ce zauzeti novi ravnoteini polozaj prikazan na s1. P.1.6-15c. Posle dejstva sile F, u odnosu na prvobitno ravnotezno stanje, nivo tecnosti u sudu ce se povecati za visinu y, a sto ce izazvati povecanje natpritiska na vrednost Pm' Primenom jednacina: zapreminskog bilansa adijabatske promene stanja
2 21t
IC
(Pa + Pmo )[(D -d )4'a] =: (Pa + Pm)[(D -d )4'(a- y)] , odreduju se visina porasta nivoa i novi natpritisak
d
2
21t
IC
Pm == (Pa + Pmo)(-y) - Pa a2
1C
U razmatranom - novom ravnoteznom polozaju, prema Odeljku 1.6.2., na predmet deluju sila potiska P PN
d
2
=:
pVg =: pg[Vo + d
y.
1t
=:
1t
y.
y.
2r
Problem l.6-16. Gustinomer se sastoji ad sfere poluprecnika R i cilindricne cevcice poluprecnika r .. Pri baZdarenju gustinomer se prvo stavi u vodu, gustine Po' i tada ima pokazivanje 110 = 0, pri cemu je 110 brojpodeoka merrie skale (sl.P.1.6-16); a zatim se stavi u drugu baZdarnu tecnost, gustine P1' kada ima pokazivanje 111, Kada se gustinomer stavi u tecnost nepoznate gustine na skali se ocitava 11 podeoka. Kolika je merena gustina tecnosti?
Po
Slika P.1.6-16
66
Problem 1.6-17. LeteCi balon mase In nalazi se na visini z gde je gustina vazduha r. U balonu nalazi se gas gustine Pg (p > Pg)' Kolika zapremina balona mora biti ispunjena gasom da bi se on nalazio u stanju ravnoteZe? RESENJE: Princip leta balona zasnivan je na ravnotezi sile teZine i sile potiska mg == (p- Pg )gV iz koje se dobija potrebna zapremina balona
V=inl(p-P g )
Slika P.l.6-l7 ProDlem 1.6-1S. Konusni zatvarac je povezan pomocu krute poluge, obrtne oko tacke 0, sa pneumatskim cilindrom, a cilindar, pale, sa vazdusnim prostorom iznad ulja. Zatvarac je napravljen od materijala gustine natpritiska u sudu konusni zatvarae zaptivati. Masu poluge i klipa zanemariti. Dati su podaci: D=lOOmm, D]=100mm, a=200mm,
Pm
1,\
b=150mm, H=O,5m, h=O,lm, P== 880kg/m . RESEN1E: Preenik zatvaraca na mestu zaptivanja je d=D/2. Sile koje opterecuju pOlUgll (v. sl.Pl.6-18b) su: teZina zaptivaca : 2 I D 1l '1 .. G ==P Vmg=Pm3-4- 2hg, Sla pntlsk a
m
a)
pneumo-cilindra PM == PmD;n I 4, sila potiska i normalna sHa pritiska koje deluju na zambljeni konus: 2 2 n Po == pVg== p(D +dD+d )12hg ,
b)
PN ==[Pm+pg(h+H) ]4'
1z momentne jednacine za taeku 0: PMb==(PN +G-Po)a, dobija se:
d2n
SIiIca P,1.6-18
Pm
S;
J'
Sile pritiska na krive povrsi PruDlem 1.6-19. U hidraulicnom-pneumatskom uredaju nalazi se klip koji sluzi za pokretanje ventila, i opruga krutosti c=lON/cm koja ima staticku deformaciju a=20mm. Odrediti: a) natpritisak Pmo' koji ddi ventil u polotajl1 prikazanom na slici P.1.6-19, i b) natpritisak vazduha neposredno pre otvaranja ventila. Nivo ulja u uredajl1 je konstantan. Sile viskoznog trenja na pokretnim povrsinama klipa i ventila zanemariti. Dati podaci su: H=O,lm, h=20mm, b=5mm, D j =40mm,
D=30mm, d=lOmm, d j =5mm, G=lON, p= 900kg/m .
3
67
RESEN.fE
iG+c(a+b)+pg%[(d2-dt)(H-b)-fCD2+dD-2dzll=29712Pa.
PmD/em 1.6-20. ZatvaraCi ohlib konusa i polusfere nalaze se na poluzi,. koja je obrtna oko tacke O. ZatvaraCi su napravljeni od celika gustine Pm == 7800kg / m3 Odrediti posle kog natpritiska Pm zatvaraci nece zaptivati. Masu po luge zanemariti. Dati su podaci: d=SOrrun, R=SOmm, D=2d,
h=SOmm, H=O,Sm, c=R/3, Ro=3/2R, H o=1,2m, a=300mm, b=lOOmm, P v =500Pa,
P == lOOOkg / m3 .
RESEN.fE
1 Pm ;::: R2'TC
Slika P.1.6-20
2 2 d 'TC D nh 'TC 2 . 2 1 (-P v + pgHo )-4-+ Pmg-6-- pg i2(D +dD+d )h
{ar bl
J+
PruD/em 1.6-21. Konusni zatvarac, koji je napravljen od materijala gustine 3 Pj = 7800kg / m , ima zadatak da propusti ulje u cevovod pri porastunatpritiska iznad ulja. Pokretanje zatvaraca bmogucava pnel1matski cilindar precnika Dj = 50mm. U pneumatskom cilindru nalazi se opruga krutosti c=lON/mm, koja je prethodno sabijena za vrednost a=lOmm. Posle kog natpritiska zatvarac l1ece zaptivati cevovod? Konusni zatvarac i pneumatski cilindar povezaru su krutom polugom, koja je obrtna oko tacke O. Trenje u pneumatskom cilil1dru zanemariti. Dati su podaci: D=lOOrrun, d=SOmm, hj =120mm, 1i=60mm, H=O,Sm, L=O,2m,
\
\
I=O,3m, p == 900kg / m3
68
SiZe pritiska na krive povrsi RESENJE- Horizontalni konusni . zatvarac koji je jednim svojim delom u tecnosti gustine p. a dnigim u cevi pIecnika d, moze da se izdvojeno posmatra (v. sl.P.1.6-21b), tada se prema 1.6.2. formira zapremina zarubljenog konusa na koju deluju sila potiska
~ifll---a)
b)
i normalna sila pritiska PN := pgzcd2rc 14, Slika P.1.6-21 pri cemu je zc:= H +Pm 1 pg. Osim ovih sila pritiska na polugu deluju i sledece
sile: teZina konusnog zatvaraca G:= p,Fmg:= P;"g~21l hj' sila pritiska pl1eumatskog cilindra PM
".
:=
y . y .
:= 4"
h D2+2dD+3d 2 D +dD+d-
1 , 1 polozaJa
v'
deJstva normalne
:= A~
4 - P" (L -I:!.zc) o.
:=
hI
Pm 2
(Djl-d L)n
hj . dl l . lFol+GT-PzXc+pg(HL-16)J= 1,66bar.
Problem 1.6-22. U kosom pregradnom ziduizmedu dva rezervoara nalazi se zatvarac oblika polulopte. ledna pJegova stralla okyasella je tecnOsCll gustine PZ' a druga izlozena polju konstantl1og pritiska. Od:rediti pokazival1je h manometra, za slucaj da.sila istezanja veze A-A iZIlosi R j :=20kN. NaCi silu koja u tom sIucaju vezu A-A opterecuje na smicanje. Dati su podaci: hj=1,2m, lii=2,2m, R=0,4m, pv=8kPa, ((.=30, Pj
= 900kg/m 3 ,
b)
h
a)
Slika P.1.6-22
RESEN./E: Na OSIlOVU pokazivanja maIlometra, zakljucuje se da sa unutrasDje strane poklopca A-A vlada potpritisak, koji prema 1.1.5. iznosi PVG =Pmgh. Ovaj problem je n,!.jlakse reSiti primenom metode potiska, izlozene u Odeljku i.6.2.Prema ovoj metodi treba zapremil1u . poluiopte izdvojiti (v. sl.P.l.6-22b). Tada na izdvojel1u zapremil1u deluju:
69
- sila potiska Po::: Pz Vog == 3" P2 gR n, . - nonnalna sila pritiska PN == (-P v + P1gh1 + P2gh2 )R n, - sila potpritiska Pv == PvoR2n , - i sila reakcije veze R== R; + Rs' Na vezu A -A deluje sila istezanja R; == PN + Pv - Po coscx, iz koje se dobija pokazi1 vanje manometra h::: 2 (R; + Po coscx- P )::: 134mm. N PmgR n Takode, na vezu A -A deluje i sila smicanja, koja izn08i Rs == Po sincx == 657 ,5N.
Problem 1.6-23. U rezervoaru se nalazi voda, a iznad nje vlada natpritisak Pm= 1,23bar. Na rezervoaru je montiran ventil 8igurnosti. Sediste ventila kruZnog oblika, poluprecnika r-=15mm, zatvara metalna kugla poluprecnika R=20mm. Sa gornje strane kugle nalazi se opruga krutosti c=lOON!cm, koja je staticki deformisana za rastojanje t1 x=lcm. Odrediti visinu vode u rezervoaru posle koje ce se ventil sigurnosti otvoriti. Gustina materijala od koga je kugla napravljena je Pm == 7800kg / m3
2
p
Slilca P.l.6-23
RESENJEh'2
pgr n
c~ +~Pmr_E.[3+(~)2J_Pm
-' P
6
I
pg
Problem 1.6-24. Konusni zatvarac u kosom zidu nagnutom pod uglom cx=4S0 u odnosu na horizontalu zaptiva otvor precnika d=lOOmm. Zatvarac se, s druge strane, naslanja na oprugu krutosti c=50N/cm, koja ima staticku deformaciju Xo =2cm. Odrediti posle kog natpritiska zatvarac nece zaptivati otvor. Dati podaci su: D==200mm, H=200mm, h=100mm, h1=lm,
h2 =2m,P1 =lOOOkglm
3 ,
Pz :::1200kglm3,
PN
===
d 2n
dobija se:
Slika P.l.6-24
70
U nekim slucajeyima, kada je kriva povrs slozenog oblika (v. sU.6.3a), rezultujuca sila pritiska na krivu povrs moze da se odredi primenom relativno jednostavnog postupka. Naime, ako tecnost gustine p kvasi krivu povrs A sa "unutrasnje" strane tada se uvodenjem jedne iii vise zamisljenih presecnih povrsi formira zapremina V ispunjena tecnoscu (s1.1. 6.3b) koja je ogranicena kontrolnom povrsinom Av ' Cija ce se ravnoteza posmatrati (sl.1.6.3c). Uvedene presecne povrSl mogu biti proizvoljnog r__ _-'.-_:/ oblika. Medutim, kako je na ovim povrSlma, prema datom polju A ,p i ./ pritiska, potrebno nati sile pritiska '\Si to je najpogodnije da su one oblika i'b \ ravnih. povrsi, jer se na takvim povrsima primenom izraza (1.5.6) sile pritiska jednostavno odreduju. b) a) Pri izdvajanju zapremine V (sl. Slika 1.6.3. 1.6.3t) na presecnoj povrsi (iIi presecnim povrsinama) uvode se dye normame sil" pritiska P (ili odgovarajuCi N braj parova sila pritiska) istog intenziteta ali suprotnog smera. Koriscenjem ovih sila i Ojlerove jednaCine (1.1.1) dobija se sila pritiska koja deluje na krivu povrs:
' 10 iJi
~.=._.
P=G+PN=pVg+LPmcA;iij.
1'=1
t
(1.6.9)
Ukoliko se u fonniranoj zapremini V, sa istim brojem presecnih povrsi A;, nalazi veCi braj tecl10sti razliCitih gustina Pi V=1,2, ... ,n) tacJa se sila pritiska na krivu povrs (1.6.9) svodi na oblik:
. n m
(1.6.10)
71
u kome su zapremine ~. delovi zapremine V ispunjeni tecnostima gustina Pi' Problem 1.2-25. Izmedu vertikaJnog i kosog zida rezervoara nalazi se cilindricni poklopac, poluprecnika R i sirine I. ~=v,*====l Odrediti intenzitet sile pritiska koja opterecuje poklopac, ako je on oblika: a) poklopca A (isprekidana linija sa sl.P.1.6-25a), b) poklopca B (puna linija). a) b) c) Dati podaci su: H=2m, 1=2m, 3 Slika P.1.6-25 R=lm, ex.=45, P = lOOOkg / m .
RESENJE- RastavljajuCi veze pokolopaca A i B po vertikalnoj i kosoj ravni, nagnutoj pod uglom ex., formiraju se dye zapremine: V; = (n / 2 +a)lR 2 12 i
V2 = (3n 12 -a)IR 2 12. Zapremina VI je zapremina tela, te se zato na nju maze
primeniti metoda potiska, Odeljak 1.6.2., primenom koje na potopljeno telo deluje sila potiska Po = pf;;g. Zapremina V2 je ispunjena tecnoscu, teZine G = pV2 g, i na nju se primenjuje metoda ravnoteZe tecnosti, Odeljak 1.6.3. Na ravnim povrSinama po kojimje izvrseno rastavljanje veze deluju dye normalne sile pritiska:
PN ]
= pg(H - ~)Rl
PN2
= pg(H + ~ sina)RI.
PA Ps
= J(PNI + PN2 sina)2 +(Po - PN2 cosa)2 = 62810N , = J(PNI + PN2 sina)2 +(G+ PN2 cosa)2 = 94446N.
Problem 1.6-26. ReSiti primer 1.6-1. primenom metoda potiska i ravnoteze tecnosti. RESENJEa) Za poklopac A-A primenjuje se metoda potiska. Uvodenjem dye rayne presecne povrsine, na kojima deluju normalne sile pritiska
p,,.
a)
b)
PNl=[Pm+pg(h-~)JRl;
PN2 =(Pm+pgh)RI,
VA
:=
Slika P.l.6-26
PA == ~ +(Po + PN2 )2 = 17,86kN. b) Pri rastavljanju veze B-B, formira se zapremina tecnosti VB G = pVBg, na koju deluju i dye normalne sile pritiska
PN3 . [ 4R = Pm + pg(h+3';)
\
I
= R 3 n,
teZine
J1
-zR n;
PN4
72
Sile pritiska na krive povrsi JProiJlem 1.6-27 . Rditi primer 1.5-17. primenom metoda ravnotde tecnosti i
potiska.
RES.6NJE: Zbog jednostavnijeg pisanja
'
Slika P.1.6-27 IZQvajanjem zapremine piramide sa strane tecnosti gustine PI dobija se iapremina VI (v. sl.P.1.6-27b) na koju deluju silekoje se odredjuju primenom metode ravnoteze 'tecnosti, i glase:
P.<I
Izdvajanjem zapremine pir<).mide sa strail(~ okvasenih povrsi tecnostima gustina P2 i P3' dobivaju se zapremine V2 i V3 (sl.P.1.6-27a), na koje prema metodi potiska deluju sile: 2 P.<2 =[Pmgh -'P2gi-P3g(a+b)]2a , PY2 == P2 V2g,
PV3
== P}"3g
Dakle, ukupna horizontalna sila pritiska je Px == Px2 + P.d - P."l. = 440,74kN , dole je ukupna vertikalna si1a pritiska
. P,
= PYI -
PV2
PV3
=[PI -
Jp} + P.}.
nagnutom pod uglom ex,=45 prema horizontali., Pritisak u rezervoaru meri se zivinim manometrom, cije je pokazivanje a=300mm. Odrediti sHe. koje opterecuju zavrtnjeve A-A na istezanje i smicanje. Tezinu rezervoara' zanemariti. Dati su 3 . po daCl: d=O,5m, D=lm, h=lm, b=O;5m, P = lOOOkg 1 ro-', Pm = 13600kg/ ill . Napomena: Zadatak resiti projektovanjem hive povrsi u proizvoljnom pravcu i metodom ravnoteze tecnosti.
?
a)
b)
c)
Stika P.1.6-28 1?ESENJE- Postavljanjem jednaCine hidrostaticke ravnoteZe za manometat dobija se natpritisak u tacki M koji iznosi: Pm == Pmga:'" pgb. Zadatak ce se resavati
73
projektovanjem krive povrSi zarubljenog konusa u pravcima: i- istezanja i ssmicanja. U ovim pravcima komponente rezultujuce sile po jedinici mase koje deluju na fluidne delice (vo sI.Po1.6-28d) su: F; = gcosex. i Fs = g since Zapremine koje su merodavne za odredivanje sila pritiska, prema Odeljku 1.6.1. prikazane su srafurama na sl.P.1.6-28b i c. Medutim, odbacivanjem dvostruko srafiranih delova, jer se sile pritiska na njima uravnotezavaju, dobivaju se nove merodavne Vs' Dakle, prema izrazu (1.6.6) definisu se sledece sile zapremine: V;', V/, pritiska:
Pi
I
1[
P;2 (D
deluje na rastavljenu vezu A-A. Na osnovu ovih sila odreduju se reakcije veze: Ri := PN -Gcosex., Rs =Gsinex..
Problem 1.6-29. Sferno-konusni zatvarac obrtan oko horizontalne ose 0 zaptiva otvor u pregradnom zidu. Odrediti ukupnu silu pritiska koja deluje na zatvarac. Dati su podaci: R=500mm, r=300mm, h=lm, H=2m, ex.=45 0, Pm=2kPa, pv=2kPa,
p]
= lOOOkg / m3 ,
P2
= 800kg / m3 .
RESENJE: Zbog jednostavnijeg pisanja uvode se duzine a = ~ R2 - r2 i b=R-a. Da bi se problem resia izdvojice se zapremina zatvaraca (v. sl.P.1.6-29b) i analizirace se sile pritiska koje opterecuju H tu zapreminu. Sa strane tecnosti gustine p]' formira se zapremina leonusa, koju primenom metode ravnoteze tecnosti opteb) a) recuju sile Slika P.1.6-29
G:= p]V]g:= p] -3-ag , PNl
r n
2
:=
(Pm + p]gh)r n.
Sa strane tecnosti gustine P2 formira se zapremina zarubljene sfere, na koju se primenjuje metoda potiska. Prema tome na oyu zapreminu deluju sile:
74
PN2 =(-Pv+P2gH )r n,
gde je Vk -zapremina kalote, koja se odreduje izrazom Vk -= (3r2+b 2 )nb 16. Na OSllOVU ovih sila pritiska odreduju se komponente rezultujuce sile pritiska: Px -= (PN2 - P ) eosex, = 377N, Pz = (?'V2 - PN1 )SillCX + PZ2 - G = 4001N, N1 odnosno rezultuJ'uca sila pritiska P -= (p2 + p2)112 x y
= 40l9N.
Prublem 1.6-30. U pregradnom kosom, iIi kosom i vertikalnom, zidu nalazi se cilindricni poklopac, poluprecIuka R=O,5m i sirine 1= 2m, Cilindricni pregradni zid kvase sa jedne strane jedna tecnost, a sa druge strane jedna iii dye tecnosti
raz!icitih gustina. Odrediti intenzitet rezultuju6e sile pritiska na cilindricni pregradni poklopac, Giji je polozaj prikazan na sl.P.1.6-30a-d. Dati podaci su: 3 3 3 h 1=2m, h2 =lm, cx=45, PI =800kg/m , P2 =900kg/m , P3 =lOOOkg/m ,
Pm=O,2bar.
Slika P.1.6-30
b)
c)
d)
Slika P.1.6-30.1 REJENJE' Pri rdavanju sva cedri postavljena problema, treba koristiti metode ravnoteZe tecnosti i potiska. Tom prilikom na izdvojene cilindricnezapremine deluju povrsinske i zaprerninske sile, prikazane na sLP.1.6-30.1. Radi kraceg zapisa ovih sila uvode se oznake za merodavne proracunske povdine i zaprernine 1 2 1 2 R 2n 1 2
a=RI;A=2RI; Vj=2Rnl;V2=2R (n-cx)l;v3=-4-1;V4='4Rcxl;
lllOgU
tako da se resenja a)
napisati kao:
2
P= {[CPN2-PN1)sincx] +[G2-POI+(PN2-PNI)COSCX]
2}1/2
=13,2kN;
I b) P = \[(PHi
PNl = Plghl A ; PN2 = P2gh2 A ; POI = PIVjg; G2 = P2Vjg . 2' 2)112 - P N2 - PN3 ) Sin aj +[G3 +G2 - POI +(PN3 +PNZ - J~vl)cosctl
= 12643N
75
PNI
= PlghlA;
PN2 POI
= pzg(h2 - ~ sina)a; PN3 =:= (P2gh2 +P3g~ sina)a; = Plr~g; G2 = P2 V4g; G3 == P3 V2g
POI - P03 + (PN22 - PN3 ) cosaJ }112 '" 23806,6N
c)
P",
Pm
=Plg(hl - ~)a
; PN21
=[ Pm + pzg(h
2 -
~) Ja
~ sina) Ja;
= Pl V3g
; G2
G3
= pFzg
2 d) P == {rPNI - PN3 + (PM -PN2 )sina]z +[Gl -P02 -P03 - (PM-PN 2 )COsaft = 24731,SN
=(P2gh2 + P3g"2)a
; G]
= pJ/3g ;
P02
= P2 VZg;
P03 == P3 V3g
Problem 1.6-31. Konusno-polusferni zatvarac A-Asa spoljne strane kvasi tecnost gustine PI a sa unutrasnje tecnost.gustine PZ' U polozaju prikazanoID na sLP.1.631 zatvarac je neopterecen. Usled dejstva sile F, na klip teiine G, polje pritiska 11 tecnosti gustine Pz ce se promeniti, a poldopac A-A ce biti opterecen, Odrediti silu koja OVOID prilikom deluje na zatvarac A-A. Poznate veliCine su: h. if, d. r, R. F. G, REfENJE- R A
= F (2r I d) 2,
Slilm P.1.6-31
\
I
76
Ako se u rezervoaru (v. s1.1.7.1) nalazi fluid gustine p i aka se rezervoar kreee konstantnim translatornim ubrzanjem = tada fluid u odnasu na
a a/ +ayJ +aJ
rezervoar relativno miruje. Ukoliko ubrzanje a nije konstantno, vee promenljivo, tada se 0 relativnom mirovanju, jednostavno, ne moze ni govoriti jer u tom slucaju fluid struji, a koriseeni fizicko-matematicki model strujanja je sasvim drugaCiji nego onaj koji vazi za mirovanje fluida. Osnovna jednaCina mirovanja fluida Ojlerova jednaCina (1.1.1), vazi i za relativno mirovanje fluida i ona u skalarnom obliku glasi: (1.7.1)
Na fiuidni de lie, na koji deluje sila teiine po jedinici mase g, pri relativnom mirovanju izazvanom konstantnim ubrzanjem ii deluje inercijalna sila po jedinici mase -a. Dakle, rezultujuca zapreminska sila po jedinici mase je: F =if + ( -5) = FJ + FyJ + F'J = const. ,
pri cemu su F", Fy i F z komponente sileo Kaleo je rezultujuca zapreminska sila konstantna to je po(ie sila koje c1eluje na fluid hornogeno. S druge strane, iz , Ojlerove jednaCine (1.7.1) napisane u vektorskom obliku: pF = grad p (1.7.2) sledi da je polje pritiska promenljivo n svim Slika 1.7.1 pravcima, izuzev u pravcu koji je normalan na sHu F (povrs p=const. sa s1. 1.7.1). Integraljenjem jednacine (1.7.1) dobija se polje apsolutnog pritiska p= p(Fxx+Fyy+Fzz)+C , (1.7.3) u kome se konstanta integracije C odreduje iz granicnog uslova poznavanja pritiska u nekoj tacki fluidnog prostora u usvojenom koordinatnom sistemu OXYz,< Ovaj koordinatni sistem moze se, u principu, vezati bilo gde; ali u slucajevima kada se veze za: nivo slobodne povrsi, nivo tecnosti u rezervoam iii neku drugu karakteristicnu izobarsku POVIS, konstantu C je najlakse odrediti. Posle dobijanja konstante integracije C polje pritislca je potpuno odredeno, i ono je linea17lo promenljivo sa koordinatama x , y i z. Nadjeno polje pritiska, se moze iskoristiti za definisanje izobarskih povrsi. Nairne, ako se u jednaCinu (1.7.3) stavi p=K=const. dobice se jednacine izobarskih povrSi:
z=PF;-F;x-F;Y
K-C
Fx
Fy
(1.7.4)
Iz (1.7.4) sledi da su izobare ravne povr.fi, koje su u odnosu na horizontalu nagnute pod uglovima
77
a == arctg(p) ,
z
Fx
Prema tome, i s/obodna povr.! tecnosti je rtn'na pow, para/e/na sa osta/im izobarskim povr.!im~ a njena jednaCina se dobija iz (1.7.4) za K = Pa'
1.7.2. SHe pritiisl!!:.a I!!:.oje deJluju lIll.ll! lraVlIllC i krive povdi.
Sila pritiska koja deluje na bilo kakvu ravnu iii krivu povrS A maze se odrediti, i za slucaj relativnog mirovanja tecnosti pri translaciji, primenom opsteg izraza (1.5.1), !coji glasi: (1.7.5) Kao sto je ovaj izraz za silu pritiska bilo moguce pojednostaviti za primenu u Odeljcima 1.5. i 1.6., to ce i ovde biti moguce, a 0 cemu ce biti vise reci kroz primenu u slucajevima ravnih i krivih povrsi.
b)
c)
Slika 1.7.2. a) U sIucaju kada je okJlasena ra/lna POJlr.! (sl.l.7.2a), sila pritiska se odreduje prime nom jednog ad izraza
P
('
(1.7.6)
pn cemu su: z c - verti!caIno rastojanje ad tezistaokvasene povrSl do nivoa slobodne povrsi tecnosti, i P e - hidrostaticki pritisak u tezistu okvasene povrsi. Od obIika za silu pritiska (1.7.5) na oblik (1.7.6), moguce je preCi sarno zato sto je polje pritiska p=p(x,y.z), predstavljeno izrazom (1.7~3), linearno promenljivo sa koordinatama x, y, i z. b) U slucaju kada tecnost basi hivlt povrs (s1.1. 7.2b) tad a se kompbnente sile pritiska odreduju kao
lj=tpdA;=PF,fAidA;=pV;P; (i=x,y,z) (1.7.7) gde se zapremine V, dobivajll projektova~em krive povrsi, u koordinatnim pravcima, na nivo slobodne powsi. Na osnovu komponenata P; odreduje se
I
78
izraza (1.7.7) moze se odrediti komponenta stle pritis!ca !coja dehije Ita hivlt povr.f odredenom ortom normale S (v. sl.1.7.2c), kao Ps = pVsFs (1.7.8) gde je Vs - zapremina dobijena projektovanjem krive povdi, u s-pravcu, na nivo slobodne povrsi tesnosti, dok je komponenta rezultujuce zapreminske sile po jedinici mase F~ = F cos(F, s). Napadna linija sila p, prolazi kroz teZista zapremina Vi (i=x, y, Z, s).
ttproizvo(;ilOm.prtlVCt~
1.7.3. Odredivalllje sna ]!llJriUska teclllostii )lUll kri:wce JllovrlH metoiama ravllllo1i:eze teCllll(])sti i poUska
Ponekad sile pritiska na krive povrsi, postupkom izlozenim u Odeljku 1.7.2., nije jednostavno odrediti. Naime, koriscenjem izraza (1.7.7) sile pritiska je moguce odrediti za bilo kakav oblik krive povrsi: Ali, u nekim slucajevima odredivanje merodavne zapremine Vi i nije tako lak posao. U tim slucajevima moguce je primeniti ili metodu ravnoteZe tecnosti (Odeljak 1.6.3) iii metodu potiska (Odeljak 1.6.2).
a)
b)
Slika 1.7.3.
a) Metoda ravnote:fe tecnostt:
Kada neku krivu povrs kvasi tecnost, kao sto je prikazano na sl.1.7.3a, tada sila pritiska moze da se odredi primenom izraza (1.7.5). Medutim, integral u tom izrazu ponekad nije lako reSiti, jer kriva povrs maze bitiproizvoljnog oblika, a kao drugo, za takav proizvoljan oblik tesko je naCi polje pritiska na povrsi. Zato se, u cilju odredivanja sile pritiska, kriva povrs zatvara ravnom povrsi i na taj nacin se dobija zatvorena kontura koja ogranicava zapreminu V. Ravne povrsi se uvode zato to se na takvoj povrsi najlakse odreduje sila P , na pI. prime nom izraza N (1.7.6). Sada se formirana zapremina V,koju ispunjava tecnost, moze izdvojiti i II njoj posmatrati ravnoteZa tecnosti. Tom prilikom, koriscenjem Ojlerove jednaCine (1.7.2) i veze izmedu povrilinskog i zapreminskog integrala, dobija se sila pritiska
P"" -
( 1.7.9)
Izraz (1.7.9) u potpunosti definise silu pritiska koja deluje na krivu povrs (sl.1.7.3a). Medutim, ~ razloga jednostavnosti zapisa uvodi se komponenta
79
rezultujuce sile pritiska P :::: pVF, koja se razlaze na komponente: P :::: G+ F;1l' F F gde je G:::: pflg tezina tecnosti i F;1l =: -pV5 - sila inercije. Prema tome, jednacina (1. 7.9) moze da se napise u sledecem 0 b liku
P::::G+F;n+PN=-R
(1.7.10)
Ova jednaCina izraiava ravnoteiu sila koje deluju na izdvojenu fluidnu zaprerninu V Treba naglasiti da je rezultujuca sila pritiska P jedllaka sili reakcije veze R=.:: -P. Za slucaj mirovanja fluida ii:::: 0, tj. F;n :::: 0, jednacilla (1.7.10) se svodi na izraz (1.6.9). Na kraju treba napomenuti da napadna linija sila pritiska PF prolazi ktoz teiiste zapremille Vi ona je normalna na izobarske povrsi.
b) hfetoda potiska.
U koliko je lleka kriva povrs okvasena taka da se pri rastavljanju veze dobija zapremina Vkoja nije ispunjena tecnoscu (v. sl.1.7.3b), tada se postupak opisan u Odeljku 1.7.3a u potpunosti moze ponoviti. Tom prilikom, jed ina razlika biee u smeru sile P , koja je sada usmerena lea nivo~ slobodne povrsi tecnosti, i F predstavlja opftu (Arhiinedo/Ju) stlu potiska za slucaj jednoliko ubrzallog - translatornog kretanja. Ova sila potiska definisanaje izrazom -PF =: -pr;fr:::: -pV(g -5), i za slucaj mirovanja (5 =0) svodi se na silu potiska (1.6.7). Ona je, takode, normalna na izobare, a njen pravac napadne linije prolazi kroz teziste zapremine V. Dakle, jednacina ravnoteie sila, koje deluju na izdvojenu zapreminu (sl.l.7.3b), glasi:
.Problem 1.7.1. Sud cilindricnog oblika (sl.P.1.7-1a) kreee se translatorno konstantnim ubrzanjem a:::: 4,5m/ S2 Odrediti sile pritiska koje optereeuju poklopce A, B i C. Dati podaci su: d=SOOrnm, D=lOOmm, h=lOOmrn, H=lm, /=lm, b=O,Sm, a=45,
13=60, Pm=1480Pa, P = lOOOkg/ m
3
RESENJE Rezultujuea zapreminska sila po jedinici rnase, koja deluje na bilo koji fluidni delle, je F = g- 5; pa ce u usvojenom koordinatnom sistemu vezanom za
F'~"
F
A
Zc,B
P
A
Slika P.1.7-1
80
nivo tecnosti u sudu projekcije sile biti: Fx =-acosa., Fy = 0, Fz = -g+asina.. Uvrstavanjem ovih komponeilti sile F u Ojlerovu jednaCinu (1.7.1), dobija se p = -p[acosa.x+(g- asina.)z] +C. Iz uslova poznavanja pritiska na nivon tecnosti u sudu, tj. u koordillatnom pocetku (x=z=O, P = Pa + Pm)' dobija se konstanta illtegracije C = Pa + Pm' pa ce polje pritiska biti P- P" = Pm - p[acosa.x+(g-asina.)zl (1) S obzirom da su povrsille poklopca A, B i C rayne povrsi, to se sile pritiska na njima mogu odrediti primenom izraza (1.7.6), u kojima su natpritisci u teiistima povrsina odredeni if;razom (1). Prema tome, sile pritiska su:
2
PA == (p- P,,)x=-I AA
z=-Ji
PE == (p- Pa ) x_ -b
AE
b-Ji
={pm -
x=O
z=(H+d/2+h)
D;n == 81,9N.
.
Ovaj zadatak moze se resiti drugaCije .. Nairne, sile pritiska: P i Pc mogu se A odrediti primenom izraza (1.7.7), dok se 8ila P moze odrediti prim~nom izraza B (1.7.8). Za primenu ovih izraza potrebno je poznavati polozaj nivoa sIobodne povrSi tecnosti. Zato ce se, kao prvo, odrediti jednaCina slobodne povrsi tecnosti. Ova jednacina sledi iz polja pritiska, odredenog jednacinom (1), kada se ~uvrsti P = P a ' i glasi: Pm a cosa. Z= . ~ p(g -a sina.) g-a sma. Ova jedn3cin3, liZ pOlloe (1.7.4), maze da se napi~e u kracem obliku, koji glasi: Pm Fx x (2) z == plFzl + IFil , 1z ovog obIika jednaCine slobodne povrsi tecnosti dolazi se do veoma vaznog zakljuiSka: da je nivo slobodne povrsi tecnosti, uodnosu na nivo tecnosti u sudu, podignut za rastojanje zm == Pm / plFJ Ako bi usudu iznad nivoa teiSnosti vladao potpritisak P v' tada bi Divo slobodne povrsi tecnosti bio ispod nivoa tecnosti u sudu na rastojanju Zv == Pv / ~FJ U slucaju da je IFzl == g, tada se nivoi slobodnih povrsi nalaze na rastojanjima Pm / pg iIi Pv / pg, koja su detaljno opisana u Odeljcima 1.1.5a i b. Pre nego se pre de na odredivanje sila pritiska,treba odrediti odgovarajuee geometrijske parametre. Prvo, ugao nagiba izmadu horizontale i izobarskih povrsi, koji se odreduje iz jednacine (2),iznosi
Fx y == arctg- == arctg acosa == 25 6. . Fz g-asma.' Drugo, iz jednaCine za polje pritiska (1), primenjene za teZiste poklopca B, odreduje se vertikalno rastojanje
81
acoscx b H' g-asincx + , na osnovu kojeg se, kao trece, odreduje rastojanje 11c =Zc [cos ~ + sin ~tg(~ - y)]. Na kraju, potrebno je odrediti komponentu rezultujuce zapreminslee sile po jedinici mase u pravcu dejstva sHe P , a ona iznosi B
Zc
= p(g-asinti)
Pm
IFBI =gcos~+asin(~-cx) = IFxlsin~+IFzlcos~. Konacno, primenom izraza (1.7.7) odreduju se sile pritislea PA Pc
d2rr;
= pVBIFBI =
1478N
U prethodnim izrazima za sile pritiska koriscene Su apsolutne vrednosti za komponente rezultujuce zapreminslee sile, zato sto su sile pritiska ucrtane na sl.P.1.7-1 suprotnog smera od pozitivno orijentisanih OSa x i z.
Problem 1.7-2. Prizmaticni sud sirine B=lm, krece se translatorno konstantnim ubrzanjem a == Sml S2. Odrediti ugao u odnosu na horizontalu pod kojim je nagnuta tecnost pri translaciji, kao i silu koja opterecuje dno suda. Dati su podaci: 3 L=2m, H=lm, cx=30, Pm = 800Pa, p= 1000kg/m .
RESENJE: Rezultujuca zapreminska sila po jedinici mase je jektovanjem ove sile na horizontalni i na vertikalni pravac, i prime nom jednacine (1.7.4) dobija se ugao pod kojim je nagnuta tecnost u odnosu na horizontalu, koji iznosi acoscx . ~ = arctg(-----:--) == 30 60 Pnmenom izraza g-aSl11cx ' (1.7.6) dobija se sila pritiska na dno suda
F == g - ii.
Pro-
82
RESENJE: Kako se autocisterna nalazi u krivini to ce na fluidne delice delovati inercijalna sila po jedinici mase an = v 2 / R. S obzirom da je radijus krivine mnogo veti od poprecnih dimenzija autocisterne, to ce se smatrati da je an = const . a) Iz jednacine tipa (1.7.4) sledi cosa B= arctg 2 3,68. gRlv -sincx. b) Primenom izraza (1.7.6) dobija se sila pritiska na dna auto-cisterne P = pg(h + a)abn coscx. = 30492N.
Slika P.1.7-3
Nadena resenja vaze i za vagon-cisterne koje imaju poprecni presek ablika elipse.
Problem 1.7-4. Rezervoar R, sirine L, podeljen je pregradom P na dye jednake komore. Iznad nivoa vade desne komore je vazduh pod natpritiskom Pm' a iznad nivoa leve komore vlada potpritisak Pv ' U pregra Ji P, pri dnu, nalazi se procep, tako da voda moze da pretice iz komore u leomom. Rezervoar se krece konstantnim translatornim - horizontalnim R ubrzanjem a. Odrediti ubrzanje a, tako da pritisci u vazdusnim prostorima obe komore h budu isti. Vazduh u komorama menja stanje izotermski. Poznate veliCine su: h, H, I, L, 1 RESENJE- Traieno ubrzanje je
p
a=TI" , LP
a
gI ,
2h(Pm + Pv )
pd cemu je b == (P m+ Pv ) / pg.
Pro/;/em 1.7-5. Sud oblika kocke, stranica 21=4m, napunjen jedvema tecnostima gustina PI =::800kg/m3 i P2 =lOOOkgim 3 , koje se nemesaju, i krece se translatorno konstantnim ubrzanjem a pod uglom cx.=45 prema horizontali. Odrediti ubrzanje tako da slobodna povrs bude upravna na poklopac suda AB, na kome se na rastojanju 112 na).azi otvor; a x o A B potom odrediti sHu pritiska koja ~ ga opt~recuje. ,
' %
i
',( g
b)
-a, ......,...." ..
21
aJ
Slika P.1.7-5
RESENJE: Rezultujuca zapremi-, nska sila po jedinici mase F=:: g- a ima komponente Fx == ~c()scx.,Fy = 0 i F. == g- ;:::ina.. 1z uslova zadatka, da je slohodna povrs normalna na poklopac AB
83
(Fz ::: 0) dobija se a::: g / sina. Prema tome, horizontalna komponenta sile je Fx = g / tga. U usvojenom koordinatnom sistemu, vezanom za mali otvor, jednaCina za apsolutni pritisak (1.7.3) ima oblik: p(i) ::: Pigx I tga+Ci , gde i=l oznacava tecnost gustine PI' a i=2 tecnost gustine P2' Koristeci uslove za pritisak u koordinatnom pocetku (x=O, p::: Pa) i na razdelnoj poyrsi tecnosti (x=II2, p::: p a + PIgI12tga), dobivaju se ,konstante integracije CI ::: p a i C2 = Pa + (PI - P2 )g/ I 2tga. Polja pritisaka u posrnatranim tecnostima odredena su izrazima:
P -.Lx, (p_ P /2) gl+p g(X_l)J_l- . I tga a . I 2 2 2 tga KoristeCi ova polja pritiska i izraze (1.7.6), odreduju se sile pritiska:
(p_ p
)(1):::
a
:::[p
;; ::: (p-
Pa)~~oAI
=0, P2
:::
P2 .
.Problem 1.7-6. Prizmaticni sud, sirine B, krece se konstantnim translatornirn ubrzanjem a koje je u odnosu na horizontalu nagnuto pod uglom a. U sudu se
nalaze dye tecnosti gustilla PI i P2' koje se ne mesaju. Odrediti sile pfitiska koje opterecuju poklopce A-A i B-B kada poyrs razdvajanja tecnosti prolazi kroz tacku D. Pozllate veliCine su: h, d, b, I, B, a, a, PI' P2'
+z
v
-I
h
d
-_-___p~~~-~~~~~~~~~A "~F.'
IE
a)
"
<10_---3-
VIe
b)
:}>::.::;/
D -"""-",,,,-
PAl~A
'
..
' b
",,,,,,,,,,,,,,,,,
_~:>//'li11---~-
~i'~
~-p;-----.=-:::----
g -- \
~~
;A
oft-A
Slika P.L7-6
RESENJE: Analiza sila koje deluju na poklopceA-A i B-B prikazana jena s1. P1.76b. KoristeCi sHean postupak resavanja kao u primeru 1.7-5. dobijaju se izrazi za sile:
PA = PAl +PA2 ; PAl::: PI[ alcosa+(g-aSilla)(h+f-b)]cd -b)B , PA2 ::: {P2 [/acosa+(g -asina)(h +d)]- (P2 -,- PI)(g-asina)(h +d +b)}2bB , . d+b. PE ;::; PI (g-asina)(h+- -)(d+b)B . 2 ProD/em 1.7-7. Zatvoreni ciJindrielli sud (s1. P.1.7"7a) precnika D=200rnrn i visille H=300mm na poklopcu A ima pijezometarsku cevCicu postavljenu na rastojanju
R=80mm od ose i u kojoj je voda napulljella do visille h=lOOmm. Sud se krece kOllstantllim horizontalllim - trallsJatornim ubrzanjem a::: 2ml S2. Odrediti sile
84
pritiska koje deluju na poklopce A iE, ako poklopae Bpredstavlja donji dec sfere i ako predstavlja gornji dec sfere. .
z
x
a)
b) G
c)
Slika P.1.7-7 RESENJE: SHe pritiska na poklopee A i E, u ovom slucaju, mogu biti odredene na razlicite nacine. Zato ce se odrediti polje. pritiska i jednaCina slobodne povrsi tecnosti u koordinatnom sistemu vezanom za nivo slobodne povrsi i za osu simetrije suda. UvdtavajuCi komponente rezultujuce zapreminske sile Fx = -a, Fy ==0 i F. =-g, u jednacinu (1.7.1), integraleCi je, i koristeCi u koordinatnom pocetku (x=z=O) gramem uslov P = Pa' dOblJa se polje pritiska P-Pa=-p(ax+gz); iz kojeg se (za P=P a ) dobija jednacina slobodne povrsi tecnosti z == - X a / g, odnosno iz nje rastojanje .z 0 =: aR / g koje definise polozaj usvojenog koordinatnog sistema u odnosu na pijezometarsku eevCieu. Sila pritiska na poklopae A moze biti odredjena primenom izraza (1.7.6) i iznosi: . . 2 / AA == pg(zo +h).D. n: 4 = 35,8N ;
z=-(zo+h)
iIi primenom izraza (1.7.7), iz koga se dobija identican izraz za silu . PA Sila pritiska na poldopae B, u slucaju da on predstavlja donji deo sfere(v. sl.P.1.7-7b), odredice se zapreminskom (opstom) metodom i metodom ravnoteZe tecnosti. Za primenu zapreminske metode, tj. izraza (1.7.7), potrebno je odrediti zapremine nastale projektovanjem hive povrsi poklopca E na nivo slobodne p0\rrsi tecnosti u vertikalnom i horizontalnom praveu. To projektovcmje je prikazano na s1. P.1.77b, pre rna kojem ce kornponente sHe pritiska na poldopac B biti 11 4 D 3 D21[ l PBz == PVBz Fz = plZ3(T) rt+T(H+h+zo) Jg,
II
PBx == pVBx Fx
14 D2 I I= P23(T) n:a .
Ovde treba napomenuti da je zaprernina polusfere VBx dobijenaposle odbaeivanja dvostruko srafiranih zapremina u horizontalnorn praveu, jer Se na tim
85
delovima sile pritiska uravnoteiavaju. Rezultujuca sila pritiska koja deluje na poldopac 15 je
P~ = + = 148,9N . Ova sila moze da 8e odredi i primenom ravnoteie tecnosti, tj. jednaCinom ravnoteie sila (1.7.10). Primenom ravnoteie tecnosti, izdvaja se zapremina 14(D)3 ~. T/ T V = 23 T TC, df~ se 811e: tezme G=pv g ,1lleTCIJe Fin = pya7 . norma Inl a e lillSU 1 a S1
!Pix
pi,
pritiska PN = P D41t (H +h +zo)g. Dakle, primenom ravnoteze tecnosti, sila pritiska na poklopac B iznosi: . U slucaju da poklopac B predstavlja gornji deo sfere (v. s1. P.1.7-7c) izdvaja se zapremina polusfere V na !coju se primenjuje metoda potiska, odnosno jednacina ravnoteie sila (1.7.11). Prema ovoj metodi, na polusferu deluje normalna sila Pzv i sila potiska P =-pVF=-pV(g-a)=-pVgk+pVaf. F Prema tome, sila pritiska na poklopac B iznosi
p;=J(pVa)2+(PN -pVg)2 =107,9N.
I sila P; moze da se odredi, kao i P~, uopstenom zaprerninskom metodom - izraz (1.7.7), ali ovde taj izraz vise nema svrhe primenjivati.
ProDlem 1.7-8. Sud napunjen vodom krece se konsta-
ntnim translatornim ubrzanjem a = 3,27m / S2 koje je postavljeno pod uglom a=30 U odnosu na horizontalu. Ovaj sud, oblika eliptickog cilindra, zatvara polusferno dno poluprecnika R=200mm. a) Odrediti sile istezanJa i smicanja zavrtanjske veze A-A. Pri tome tezinu polusfernog dna zanemariti. b) Koliko treba da bude ubrzanje a da bi sila smicanja zavrtnjeva A -A bila jednaka nuli? Dati podaci su: Pm := 2kPa, h=lm, ~=45.
RE:SENJE'
a)
Slika P.1.7-8
F;
Fs
:=
:=
~pR3n[geos~-aSin(~-a)l = l02N.
a = geos ~ / sin(~-cx.) = 2,73g
b)
Problem 1.79. Rezervoar prizmaticno cilindricnog oblika, koji je napunjen vodom, krece se konstantnim translatornim ubizanjem nagnutim pod uglom a u odnosu na horizontalu. Odrediti sHe pritiska koje opterecuju cilindricni poklopac A-A i ravni
a;
Slika P.l.7-9
86
poklopac B-B. Dati podaci su: h=200mm, b=lOOmm, d=200mm, 1=250mm, R=lOOmm, a = 3m/::P, ex,=30, ~=45, p= lOOOkgim3 RESENJE:
PA := J(~v + pVacoscxi +CpV)2 (g+a sinal ::=: 156,79N , PH = p[-abcosex,+(g+asinex)(h +Rsin~)12Rlsin~::: 89,15N ,
gde su:
PN
Problem 1.7-10. Ako se na cilindricnom rezervoaru, iz primera 1.7-1., ravni poklopci A, B i C zamene sa: a) polusfernim poklopcem AI, b) polusfernim poklopcem A2, c) poluelipsoidnim poklopcem B, i d) polusfernim poklopcem C. Odrediti intenzitete sila pritiska koje deluju na nove poklopce.
RESENJE: Pri resavanju zadatka treba koristiti metode ravnotde tecnosti i potiska (Odeljak 1.7.3). Tom priikom izdvajaju se zapremine:
Stika P.1.7-10
VA - 12' VB - 12 sin~' f, c - 12 ' na Cijim ravnim presecnim povrsinama deluju normalne sile pritiska PA , PB iIi Pc' koje su vee odredene n primeru 1.7-1. Primenom opisanog postupka dobijaju se resenja:
2
___ I,
3.:
._ _ _ _ 71:_
d3
D3 11: ___
a)
b)
f/2 := 2331N.
c)
d)
PR- B = {[PH -
Problem 1.1-U. Sud napunjen tecnoscu gustine p, sirine B, kreee se kOl1stantl1im translatornim ubrzanjem nagnutim u odnosu na horizontalu pod uglom ex. U kOSOill zidu snda, i A -nagnutoill pod uglom ~ I I u odnosu na horizontaI I In, nalazi se pravougaoni : "-----'<c-------'* otvor koji je zatvoren I I"""f----'-_ poklopcem dvostrukog polucilindricnog oblika. p PVg Odrediti sile istezanja i b) a) smicanja zavrtanjske Slika P.1.7-11
87
~)
p.
zapremine polusfernog oblika Vo i V. Na zapreminu Vo == r 2 nB / 2 primenjuje se metoda potiska, po kojoj na OVil zapreminu deluju dye komponente sile potiska pVog i pVoa, i normalna sila pritiska PN1 == p[-acosa(l- r cos~) +(g+asina)(h -rsin~)l2rB. Na zapreminu tecnosti V == R 2 nB / 2 primenjuje se metoda ravnoteze tecnosti. Na oyu zapreminu tecnosti deluju sile: tdine pVg, inercije pVa i normalna sila pritiska PN2 == p[-acosa(l+Rcos~)+(g+asina)(h+Rsin~)l2RB. projektovanjem navedenih sila u merodavnim pravcima dobijajll se: sila istezanja F; == PN1 +PN2 - p(V -Vo)[gcos~+asinx.+~)], i sila smicanja Fs == p(V - Vo)[gsin~ - acos(a+ ~)l ' koje opterecuju zavrtanjsku vezu A-A.
Problem 1.7-12. Sud se krece translatorno konstantnim ubrzanjem a=2g , koje je nagnuto pod uglom a u odnosu nu horizontalu. Odrediti ugao a taka da rezultujuca sila pritiska koja deluje na cilindricni poklopac A-A, sirine B, bude jednaka nulL Poznate veliCine su: I, h,
(I=h), R, B) p.
:::t=;
-.;.-. -T1 1 1
1
1 1 1 I I I
I"
,~
Slika P.1.7-12
RESENJE:
Problem 1.7-13. U sudu oblika kvadra, sirine I, nalazi se pregrada B-C koja sud deli na dye komore, koje su napunjene tecnostima gustina Pl i P2' U kosom delu pregradnog zida, koji je nagnut pod uglom ~, nalazi se pravougaoni otvor, koji je zutvoren (po celoj Slflm suda) polucilindricnim poklopcem A -A. Sud se krece translatorno konstantnim ubrzanjem a, koje je u odnosu na horizontalu nagnuto pod uglom a. Pri ovakvom kretanju suda odrediti sile istezanja i smicanja zavrtanjske veze A-A. Za vreme kretanja sud a tecnosti gustina PI i P2 ne kvase go rnj i poklopac suda. Poznate velicine su: a, b, c, d, R, h, H, I, Pm) Pm' 1 2 Slika P.1.7-13 Pp P2' a, ~, G.
RESENJE: TraZene sile istezanja i smicanja zavrtnjevaA-A su:
88
F;:=
N1
-PN2
+(PI-P2)[gcos~+asin(~-a)1R2nl+GCOS~
Ps
PNl PN2
89
Razrnatraee se opsti slucaj relativnog mirovanja tecnosti u odnosu na rezervoar. Nairne, neka se rezervoar istovrerneno kreee translatorno konstantnirn ubrzanjern 5 == a)" +a) +aJ i neka seokreee oko vertikalne ose konstantnom ugaonorn brzinom ill. Tada, na fluidni delle (v. sl.1.8.1), koji se nalazi na rastojadeluju zaprerninske site po nju odredenom radijus vektororn polozaja r == xi + jedinici mase: tdine g, inercije prenosnog translatornog kretanja -5 i obrtanja
yJ,
(1.8.1)
==ro 2 x-ax'
Fy =ro 2 y-a y
Fz = -(g+a z )
Njihovim uvrstavanjern u jednaCinu relativnog rnirovanja (1.7.1), koja i za slucaj rotacije vazl, dobija se polje apsolutnog pritiska
P=P [ --:r(x +y )-(axx+ayy)-(g+az)zj+C
ro2 2 2
(1.8.2)
u kome se konstanta integracije C odredjuje iz uslova poznavanja pritiska u nekoj taCld fluidnog prostora. .Ki:lko rezultl(juC-a zapreminska sda F n(je /Cons/aI/flIt? to polje pritislca (1.8.2) vise n(je lineamoJ vee je nelinearno. Medutirn, aIm se posmatra polje pritiska na cilindricnim povrsima koje su opisane sa r=const., polje pritiska je linearno, pa za takvo polje pritiska vazi sve onosto je vee receno za slucaj mirovanja, opisanog jednaCinom (1.1.4), i za slucaj relativnog mirovanja pri translaciji, Slika 1.8.1. opisanog jednaCinorn (1.7.3). 1z polja pritiska (1.8.2), za p=K=const., dobija se jednaCina izobarskih povrsi C - K ro 2 ? 2 l 1 z=--l--+-2 (x-+y )-(a x+ayY)J
g+~
(1.8.3)
i ona predstavljafomtlijl( obrfluh paraboloida. Temena obrtnih paraboloida Ide u tackama T(xo,Yo,zo)' a njihove koordinate se odredjuju iz jednaCine (1.8.3) opste jednacine familije obrtnih paraboloida: z-zo == [(x-x o)2 -(y- YO)2]q, imaju vrednosti:
90
Treba napomenuti da je do zakriv(ienja izobarshlz povrJi doJlo zbognehomogenog po(/a pritiska., odnosno zbogpromen(iivDstirezultujuce zapreminske sile F.
NajeesCi slueajevi, interesantni za telmicku primenu, relativnog mirovanja fluid a su iIi eista translacija iIi Cista rotacija. Kada je ree 0 translaciji, ona je detaljno proueavana u Odeljku 1.7. Medutim, ako je ree 0 relativnom mirovanju fluid a sarno pri rotaciji, tada je := 0, jednaCine polja pritiska (1.8.2) i izobarskih povrsi (1.8.3) imaju jednostavnije oblike; koji glase:
z:=--+-(x-+y). (1.8.4) pg 2g Izobarske povrsi su, takode, obrtni paraboloidi, ali sada imaju temena na osi rotacije. U nekim specijalnim slueajevima, koji tretiraju osnosimetriene probleme u odnosu na osu rotacije, jednaCine (1.8.4) imaju najprostije moguce oblike, ito: co 2r2 C-K co 2 r2 p= p(---gz)+C, Z : = - - + - - . (1.8.5) 2 pg 2g Dobijena jednaeina je, ujedno, i jednaCina bilo koje izobarske povdi kod koje je koordinatni sistem z-r vezan za teme obrtnog paiaboloida.
1.8.2. R@tadja oko vertiblne se dHni!lJricl!lIog rezervoara l!lIall.)'IJlI!lIjenog tecl!lIoscu
Ico 2
C-K
co 2
Posmatra se cilindricni rezervoar polupreenika R (sl.1.8.2a) , koji je u stanju nrirovanja napunjen teenoscu gustine p do visine H. Kada se ovaj rezervoar okreee konstantnom ugaonom brzinom co tecnost zauzima polozaj prikazan na s1.1.8.2a. Ovde se postavlja pitanje kako se menja potje pritiska i kakav je izgled izobarskih povrsi? Odgovor na ova pitanje ce se naCi koriseenjem vee date analize iz Odeljka 1.8.1. Ako se polamo - cilindricni koordinatni sistem r-z vde za osu rotacije na nivou slobodne povdi teenosti, tada se primenoID granicnog uslova 1"=0, FO, p:= Pa' iz jednacine (1.8.5) odreduje konstanta integracije C:= p a' te se polje Az piitiska svodi na oblik
CO 2r2 ,_ 'P-P a == p ( T - gzY
(1.8.6)
1z ove jednaCine, za p:: P a' dobija se jednaCina slobodne povdi co 2r2 z:= 2"g" (1.8.7)
a)
p
b)
c)
Slika 1.8.2.
1z jednaeine (1.8.7) zakljueuje se da je 'slobodna povrS tecnosti oblika obrtnog paraboloida. lednacina (1.8.7) ujedno ce biti i jednacina bilo kog obrtnog paraboloida (izobarske povrsi) kod koga je koordinatni sistem vezan u njegovom temenu. Interesantno je, dalje, razmotdti za koliko se, pri
\
\
91
rotaciji sud a, podigne nivo tecnosti (visina h2 ) i za koliko se spusH teme obrtnog paraboloida (visina h). Koristeci jednacine slobodne povdi. i zapreminskog bilansa tecnosti pre i u toku rotacije sledi (j)2R2 2 1 2 (j)2R2 h1 +h2 =~; R nh1 =2R n(h1 +h2) ~ h) =h2 =~ (1.8.8) Dobijeno reSenje je interesantno jer kaZe da za koliko se podigne nivo tecnosti na zidu, pri rotaciji u cilindricnom sudu, za toliko se na osi rotacije spusti nivo tecnosti. Na dalje ce se razmatriti palje pritiska na nekim karakteristicnim vertikalnim i horizontalnirn pavrsima, na pro na zidu i dnu rezervoara. Ako se posmatra zid rezervoara, koordinata r je r=R=eonst., sto za posledicu ima da polje pritiska zavisi sarno od koordinate z, kao p- Pa = p((j)2R2 /2'- gz) . (1.8.9) KoristeCijednacinu obrtnogparaboloida (b) zazid rezervoara 171 +/:12
=(j)2R2 12g i
uvodeCi vertikalnu koordinatu z * = h) + h2 - z, k~ja se meri od nivoa slobodne povrsi tecnosti po visini zida rezervoara, jednacirta (1.8.9) daje zakon promene pritiska
P-Pa=pg(h1+h2-Z)=pgz*. (1.8.10) Iz jednaCine (1.8.10) sledi da je na cilindricnoj ravni zida pritisak Iinearno promenljiv sa dubinom tecnosti (v. sl.1.8.2b). Ovdese maze izvesti opsti zakljucak da se na svim cilindricnim pavrsima (r=eonst.), pri rotaciji tecnasti, pritisak linearno menja sa visinom tecnasti, sta je identican zakljucak sa omm koji daje hidrostaticki zakon raspodele pritiska u mirnom fluidu (1.1.4). Na dnu rezervoara kao ravm normainoj na osu rotacije hldrostaticki pdtisak je promenljiV (v. sl.1.8.2c). Ovaj pritisak se sastoji ad dva dela. Jedan deo hidrostatickog pritiska predstavlja konstantnu velicinu kaja se ima na osi rotacije P = pg(H -h1 ), dak je
drugi deo promenljiv Clan p(j) 2r 2 12, i on izrazava uticaj rotacije tecnosti.
.@,,-
1.8.3. SUe p1l"itJiska na 1l"2Vnle li kJrive povrsi Sila pritiska, kaja deluje na bila kakvu ravnu iii krivu povrs, maze biti odredena primenom izraza (1.7.5). Kako se, najceSce, traze vertikalne sile pritiska, to ce avaj izraz biti napisan u jednostavnijem obliku
R
x
b)
c)
Slika 1.8.3.
92
(1.8.11) u kome je VOl zapremina nas/ala projek/ovalljern krive pOVl".liA, It vertikaillom proVelt, na nivo slobodl1e povrSi tec'lzost/ (sl.1.8.3a). Ako se sila pritiska trazi primenom izraza (1.7.5) tada je potrebno raspolagati sa poljem pritiska opisanim izrazom (1.8.2); dok je za primenu izraza (1.8.11) potrebno raspolagati sa nivoom slobodne povrsi i sa svim onim sto ga odreduje. U nekim slucajevima, radi lakSeg odredivanja zapremine VOl ili nekih njenih delova, potrebno je poznavati zapreminu nastalu obrtanjem povrsine Aa oko vertikalne ose (sl.1.8.3b). U takvim slucajevima nalazi se rastojanje re , od tdista povrsine do ose rotacije, pa obrtanjem nastala zapremina iznosi Va = 2nrcAo' NajcesCi sastavni deo zapremine VOl koja definise silu pritiska jeste cilindricna zapremina ispod obrtnog paraboloida (v. sl.1.8.3c). Ova zapremina se odreduje kao 4 (02 fRoZ (0 21CR 1 2 V= zdA==- r2rndr=-.-.-=-R TIff. (1.8.12) A 2g a 4g 2 Iz dobijenog rezultata se zakljucuje da su zapremine ispod i iznad obrtnog paraboloida jednake i da imaju vrednost polovine zapremine odgovarajuceg cilindra.
Sf
tecnost do visine h=200mm. Sud se okrece konstantnim brojem obrta n=200o/min. Odrediti sile pritiska koje deluju na poklopce: A-A, B-B i C-C; ako poklopac C-C predstavlja deo cilindricne povrsi, i ako predstavlja deo rayne povrsi. Dati pedaci su: D=400mm, d= 100mm, b=50mm, 1=500mm, H=300mm, p == lOOOkg / m 3
Vy
c) presek DD e)
p;
presek D-D
j)
Poklopac
c-c
g)
Slika P.1.8-1
RESENJE- Pri obrtanju suda, ugaona brzina iznosi (0 =mc/30= 20;94s- 1 UvrstavajuCi projekcije zapreminske sHe: Fx =::ro 2 x, Fy =(02 y i Fz =::-g u jednaCinu
93
(1.7.1), dobija se polje pritiska p = p[CX2 + i)co 2 12..- gz] +C Konstallta illtegracije C odreduje se iz uslova poznavanja pritiska (p =Pa) U koordinatnom pocetlru (x=y=z=O) , i ona iznosi C =p a' Dakle, polje apsolutnog pritiska odredeno je jednaCinom
p- Pa == p[(x + i)co 12- gz] . (1) 1z jednaCine (1), za P = P a' dobija se jednaCina slobodne povrsi tecnosti, koja glasi
Z
2
= 2g (X + y
co
) ,
(2)
a iz koje se za uslov poznavanja koordinata na nivou slobodne povrsi tecnosti u pijezometarskoj cevcici (x=R, y=O) dobija rastojanje a == co 2 R2 12g, koje u potpu110sti definise polozaj koordinatnog sistema. Najpre ce se odrediti sila pritiska na poldopac A-A, i to na dva nacina. Pry! l1aCin je primenom izraza (1.7.5), prema kome je PA = (p- Pa)dA. Kako je u
odnosu na osu rotacije poklopac A-A osnosimetrican to ce se podil1tegralne veliCine napisati u polamo-cilindricnim koordinatama, kod kojih je polama koordinata 1'2 == X2 + y2. Uvrstavajuci u izraz (1.7.5) raspored pritiska (1), i to za z = -(h - a), i element povrsine dA = 2rndr koji vazi sarno za osnosimetricne povrsi (v. sl.P.1.8-1c), dobija se sila pritiska D/2 CO2 co 2 D2 D 2 rc PA == 0 p[T r2 +g(h-a)]2rndr==p[ 16g: +g(h-a)]-4-=522,2N .
.1':./
S druge strane, ova sila pritiska moze biti odfedel1a i primenom izraza (1.8.11). Za primenu ovog izraza potrebno je poznavati rastojanje Zo (vo sLP.1.8-Ib), lcoje se odreduje iz jednacine (2) i iznosi ovom drugom metodom iznosi:
Zo
2
P.4 = PV,4rog == p[~(h-a) +2~zoJg , gde je VAro zaprernina prikazana srafurom na sl.P.1.8-1b, Sila pritiska koja deluje na poklopac B-B (sLP.1.8-1d) bice, takode, odredena primenom izraza (1.8.11), prema kome sledi:
:J _ _ D lB-pVBrog-p 3(2) 3 rc+ D4 rc (l+h-a)+2 D4 rc
D rc
1 D 2 rc
[2
1 J2
Zo
g-1302,8N.
Kada poklopac C-C predstavlja dec cilindricne povrsi (v. sl.P.1.8-1e) tada je poJama koordinata ovog poklopca rc = D 12 +b = const.Prema tome, polje pritiska odredeno jednaCinom (1), za ovaj sJucaj,je lineamo i homogeno na cilindricnoj povrsi sa rc = canst., te se za odredivanje sile pritiska mogu primeniti izrazi (1.5.2) iii (1.7.6), prema kojima je
d rc [co D. 2 ld rc Pc = (p- Pa )z=-Ch-a+!1) -4-= P T(T+ b ) + g(h-a+H)
I
J4= 128,9N.
Ako poldopac C-C predstavlja deo rayne povrSi (v. sLP,1.8-1j), tada je polie p;itiJ*a na njemu ?leli?leamo (i nehomogeno); sto predstavlja, sustinski, razliCit slucaj od predhodnog karla je poklopac bic cleo cilindricne povrsi. Si1a pritiska na
94
poklopac C-C, u ovom slucaju, bice odredjel1a primenom izraza (1.7.5). Za primenu ovog izraza, polje pritiska odredeno jednaCil10m (1) nijena.jpogodnije za primenu. Da bi se odredila ova sila vI'si se transformacija koordinatnog sistema, prvou Dekartove koordinate (xl 'YI ,Zl)' vezane za teziste poJrJopca C-C (v. sl.P.1.8-1b i f); a zatim i iz novouvedenih ortogonalnih koordinata prelazi se na polarno-cilindricne (X 1, Y1,CP)' Kako izmedu ovih koordinata postoje veze
X==Xj
+~ +b" Y==YI'
to se i.z jednacine (1) dobija, za primenu, najpogodniji oblik polja pritiska co 2 D ? co 2 2 7 " p- Pa = p[T(X1 +T+ b)- +TTj COS-cP- g11 S111CP+ g(h-a+H)l. U novouvedenim polarno-cilindricnim koordinatama element povrSine je
dA = yj dz) == a:i1"&P dYldcp =Y1drjdcp , az, aZI &r)"&P .
UYI 0'1
(3)
a sto, uostalom, i sledi sa sl.P.l.8-lf Konacno, koristeCi izraz (l.7.5), i u njemu polje pritiska (3) za Xl == 0, dobija se sila pritiska
" 'dl2 Pc = J 0
2n co 2 [ 0 (p-Pa )",=odTjdcp=g"2
Ovde treba napornenuti da je za resavanje integrala koriscena trigol1ometrijska relacija COs 2 cp== (1 + cos2cp) 12. PoredeCi izraze za sile Po: i p~' sledi da u sili P;' (j}d 2 d 2 1[ postO]l dopunskl clan P-U-4-' koji je posledica razliCitih polja pritiska u
.. , v
razrnatranim slucajevima. Problem 1.8-2. Centrifugalni kalup za livenje ali.lminijurna na sredini poldopca ima mali otvO! za sipanje tecnog rnetala (veza sa atinosferom). Kalup se okrece konstantnim brojem obrta n=100o/min. Odrediti silu pritiska koja deluje na: a) poklopac sa s1. P.l.8-2a, i b) poklopac sa sl.P.l.8-2c, Dati podaci su: d l = lOOmm,
d 2 =300mrn, d 3 =400mm, h=50mm, p= 2700kgl m
3
\
c)
\
RESEfilfE:
a) Sud se okreeSe konstantnom ugaonorn brzinorn co = me 130 = 1O,47s-1 Za odredivanje sile pritiska primenom izraza (1.8.11) potrebno je poznavati slobodnu pOVrs tecnosti, koja je odredena jednacinom Z =0)21'2 12g , dobijenoll1 iz (1.8.3). Iz jednaCine slobodne povrsi, za
I'
a= Q) 2 d; ISg, koje je
95
potrebno za odredivanje merodavne- srafirane zapremine VOl (v. sl.P.1.8-2b). Uvodenjem poluprecnika torusa R := (d 2 - d1 ) 14 , sila pritiska iznosi
dJ 1 2 (d; -d1 )n 1 din l P::=pVOl g=pl2n(T+ R )"2 R n+ 4 h+"2-4- a Jg::=593,5N.
I"
I" it
]
:=
364,6N.
Problem 1.8-3. Odrediti onu ugac)llu brzinu kojom ciliridricni sud,p.apunjen tecnoscu gustine p, treba da se okrece da bi sila " . ! ' . pritiska na poklopac u stanju obrtanja konstantnom ugaonom brzinom, bila duplo veca od sile pritiska na isH poklopac u stanju mirovanja. Dati podaci su: D=400mm, H=200mm, h=lOOtnm, R=50mm, a=lOOmm, 1=150mm.
RESEN.1E
ro
=JL
=12 6s 1
'
Slika P.1.8-3
.'
Problem 1.8-4. Na poklopcu suda, oblika zarubljenog konusa visine H=200mm, nalaze se dye pijezometarske cevcice unutrasnjih precnika d 1=4mm i d z=6mm, koje su na medusoh bnom rastojanju R=80mm. Kada se sud okrece konstantnom ugaonom brzinom ro = lOs J , odrediti silu pritiska koja deluje na poklopac suda. Dati podaci su: D=400mm, d=200mm, h=200mm, p=lOOOkg/m3 Slika P.1.8-4 RESEN.IE: 2 I" Dn 2 d2 2 4 roR 2 n 22 Dnro 2] . P=pl-4-CH+h- z 2 2 )-U(D +dD+d )H+~ g:=447N. d] +d2 g g Problem 1.8-5. Cilindricni sud precnika D=200mm i sud kvadratnog poprecnog preseka, stranice b, istovremeno se krece konstantnim ubrzanjem a:= 3ml S2 i okrece se konstantnom ugaonom brzinom ro. Na poklopcu suda nalazi se pijezometarska cevCica, na rastojanju R=75mrll,u kojoj je Vcida do visine h=lOOmm. Odrediti: a) stranicu kvadrata b, pri ro =lOs 1 , tako da sile pritiska koje deluju na kruzni i kvadratni poklopac budu iste; b) onu ugaonu brzinu pri kojoj ce sila pritiska na .kruzni poklopac biti jednaka nuli; c) one rastojanje R o' pri roo == 50s 1 i b=177mm na. koje treba postaviti pijezometarsku cevCicu da sila pritiska na kvadratni pciklopac bude jednaka nuli.
96
RESEN.7E: a) Pri zadatom kretanju suda, komponente rezultujuce zapremiIliike sHe su: F: = xO) 2, Fy = yO) 2 iF.:=: -( a + g); Njihovim uvrstavanjein u jednaCinu (1. 7.1), i koriscenjem uslova p = p a za x=y=z=O, dobija se polje pritiska
a)
c)
2
P-Pa=PT(X +y)-p(a+g)z
0)
(1)
iz koga, za P = P a' sledi jednaCina slobodne povrsi, koja glasi: 0)2(X2+y2) . (2) z= 2(g+a) 1z jednacine (2) dobija se, za x=R i y=O, rastojanje H =0)2 R2 /2(a+ g) koje definise polozaj koordinatnog sistema u odnosu. na zadati nivo tecnosti u pijezometarskoj cevCici, i rastojanje Zo = 0)2 D2 /8(a+g)koje je potrebno zaodredivanje sile pritiska (v~ sLP ~1.8-5b)~ Sila pritiska na kruzpJ.pokiopac, prema (1~8.11), je D 2n 1 Po = pVro(a+g):=: P-4-(h-H +2 zo )(a+g). (3) Sila pritisica lcoja deluje na kvadratni poklopac, primenom izraza (1.7.5), u lcoji se zamenjuje polje pritiska (1) za z=-(h-H), iznosi Pk
= 4Jo
f'b/2
ibl2
2[0)2
(4)
Uslov zadatka, Po
b4+Lr12hca+g)_6R2]b2_12Po =0,
0)2
PO)
Cije je realno i pozitivno resenje b=l77mm. b) Da bi sila pritiska na nelci poklopac, prirotaciji suda, bila jednaka nuli potrebno je da obrtni paraboloid slobodne povrsi sece polclopac. To ce prouzrokovati dejstvo potpritislca na sredisnjem inatpritiska na udaljenijem delu poklopca (v.sl.P.1.8-5c). Kada se cilindricnisudoktecenovom ugaonom brzinom O)j tada je sila pritiska na kruz.ni poklopac, takode, odredena izrazom (3). Iz uslova zadatka, da je nova sila pritiska jednaka nuli, dobija se
97
(i)]
=4 ~
C) 1zraz (4) za silu pritiska vazi i kada se sud okrece, novozadatom, ugaonom brzinom 00 0; kada se h pijezometarska cevCica, od ose rotacije, nalazi na rastojanju Ro' KoristeCi uslov PI< = 0, dobija se
Ro
2(g+a)h
2
(Do
+6 :::::79mm.
b2
ProD/em 1.8-6. Odrediti sile pritiska koje pri rotacijideluju na poklopceA i B. Poznate velicine su: a, b, 11, D, (i), p.
RESENJE: 1
PA
=:
24 pco ab(a +b ) , PB
= P~-4-(
fD 2TCco 2D2
16g +h)-abh
l J.
Slika P.l.S-6
ProD/em 1.8-7. Konusni sud, precnika D=lm i visine H=O,Sm, ima otvorenu
pijezometarsku cevCicu postavljenu na rastojanju R=lm od ose rotacije, u kojoj je do visine h=O,Sm napunjena tecnost gustine p. Konusni sud istovremeno se okrece konstantnom ugaonom brzinom co i krece vertikalno nagore ubrzanjem a = Sm/ S2. Odrediti ugaonu brzinu pri kojoj ce konusni poklopac biti :___L - h neopterecen.
RESENJE: Koriscenjern jednacine izobarskih Ir . I povrsl (1 S 3) , ..oJa za so b0 d nu povrs Ima 0 b]'l ~.. 11.C 2 z=:co r2 12(g+a); izraza (1.8,11) za sracunavanje sile pritiska P na konusni ornotac; i uslova zadatka P=O, dobija se ugaona brzina (g+a)r:!}H/3+ h ) _ -I co=4 2 ! 2 -S,91s .
v' v
..,.
1:1
8R -D
Slika P.l.S-7
vodom do visine h=300mm. Iznad vode se nalazi vazduh koji je pod natpritiskom Pm == SOOPa. 1z stanja mirovanja sud poCinje da se okrece konstantnom ugaonom brzinom 00 , Odrediti ugaonu brzinu (j) tako da sila pritiska fluida na poklopac, pri rotaciji, bude duplo veca od sile pritiska vazduha iz stanja mirovanja.
RESENJE: Sila pritiska na poklopac suda u stanju mirovanja (s1. P.1.8-Sa) iznosi
p a) b)
= Pm D 2TC I 4.
Slika P.l.8-8
98
tecnosti u sudu prikazan na s1. P.1.8-8b. Pri rotaciji suda natpritisak vazduha ostaje konstantan. Nairne, zapremina vazduha ostaje konstantna, pa ce pre rna politropskoj promeni stanja (p V n == const.) biti Pm == const.' Uvrstavanjem komponenata rezultujuce zapreminske sile (Fr =roo 2 , Fz ::: -g) u jednacinu (1.7.1), i koriscenjem uslova za pritisak P = Pa + Pm' za r==z==O; dobija se polje pritiska
(1)
1z jednacine (1), za P == Pa + Pm' dobija se jednacina izobarske POvrSl nivoa tecnosti u sudu z == oo 2 r2 / 2g .PrimenomjednaiSine izobarske povrsi za l'=d/2 i z=b,
i jednacine zapreminskog bilansa vazduha velicine
i b= Doo JH-h , ,2 g koje definisu polozaj nivoa tecnosti u sudu. Na osnovu izraza (1.7.5), u kojem se koristi jednaCina polja pritiska (1) za z=b, dobija se sila pritiska tecnosti na poklopac suda
d2
:::
4D .Jg(H-h)
00
j DI2
16 (D
poo2
+d, )](D -d
)4'
1t
Pri rotaciji, osim sile pritiska P, na poklopac deluje i sila pritiska PM == Pmd2n /4. Na kraju, koristeci uslov zadatka: P + PM ::: 2Po, dobija se kvadratna jednaCina
oo 2
_
8 .Jg(H-h)oo+4[pg(H-h)-Pm ] =0 , D pD
cIJa su resenja: 00] == 17s-] i 00 2 ::: 2,83s- 1 Ovim resenjima odgovaraju vrednosti precnika d j =306mm i d 2 =748mm, Kakoje d 2 >D, to se ovo resenje odbacuje, te je, dakle, trazeno resenje za ugaonu brzinu
00:::
17s-1 .-
Problem 1.8-9. Cilindricni sud, precnika D==600mm, napunjen je uljem gustine 3 p == 900kg / m do visine H=300mm. Iznad ulja se luilazi klip tezine G=20N u kome se, na sredini, nalazi maliotvor za vezu sa atmosferom. Sud se okrece konstanhi.omugaonom brzinom 00 = 15s- 1 , Kolikom sHorn pri rotaciji treba delovati na Idip da bi slobodna povrs ulja dodirivala dno suda.
I-I
p
= D~r--l-_-J-:-l--=_'-~=~g==;=;
\
I
Slika P.1.8-9
Problem 1.8-10. U hidraulicko - pneumatskom cilindru moze da se krece klip bez trenja. U stanju mirovanja (sl.P.1.8-10) klip uravnotezi ddi potpritisak koji vlada u vazdusnom prostoru iznad klipa. Kada se cilindar okrece konstantnom
99
ugaonom brzinom, tada kroz otvor u klipu, u cilindar ustrujava okolni vazduh. Odrediti onu ugaonu brzinu pri kojoj ce u vazdusnom prostoru cilindra vladati atmosferski pritisak. Promena staDja vazduha je izotermska, Dati su podaci: D=200mm, d=50mm, h=lOOmm, G=lOON, p" == Ibar ,
p == 1000kg / m3 RESENJE Uvodenjem potpritiska PI' =40 I (D 2 - d 2 )1t, i visine b == h PI' / Pa ' te resavanjem kvadratne jednacine: co 2 -~fibb 01+ 16gb _ 64G =0 D D2 pnD4 '
h
Pa
f!
Slika P.1.8-10
1.8.13. Hidraulicko-pneumatski cilindar, ptecnika D, napunjen je uljem gustine p do visine h i slojem vazduha debljine a (h>a). 1znad vazduha nalazi se klip teiine G, koji zatvara cilindar. Sud poCinje da se ohece hmstantnom ugaonom brzinom co, ali tako da vazduh dodiruje dno ciEndra. Pri rotaciji vazduh tnenja stanje politropski sa stepenom politrope n. Odrediti sHu pritiska koja deluje na Idip. Pa
=lP16(D
r (02
-t--f':;'~~~~~
pri cemn sn
h H=_co-(l- ~6 l--g-)
2D2
8g
CO 2 D2
Slika P.l.S-II
Prublem 1.8-12. U cilindricnom sudu, izmedu spoljasnjeg i unutrasnjeg cilindra precnika d 2 =200mm i d j =lOOmm, nalazi se tecnostgustine p == lOOOkg/ m3 nasuta do visine H=184mm. Odtediti ugaonu brzinu, pri kojojce slobodna povrS tecnosti dodirivati dna sud a i silu pritiska koja deluje na dno suda. U toku rotacije ne dolazi do prosipanja tecnosti iz suda. RESENJE: Kada se sud okrece konstantnom ugaoncim brzinom, tako da slobodna povrsdodiruje dno sud a, tada je polozaj tecnosti u sudu prikazan na Bl.P.1.8-12b. 1z jednaCine slobodne povrsi tecnosti, koja sledi iz (1.8.5), a glasi H z == co 2 r2 / 2g, dobivaju se L~ .... ~<te-
a)
b)
Stika P.1.8-l2
100
sti u pocetnom stanju mirovanja (Va) i u toku rotacije (V",) su .. 2 2 rc 1 d;n dt rc Va = (d 2 -d] )-;;H, VO) =2(4 h2 --4- h1 )' Zato sto tecnost ne istice iz suda, moze se koristiti uslov jednakosti zapremina Va =VO) iz kojeg sledi 24s- 1 Sila pritiska koja deluje na dno suda u pocetnom stanju mirovanja je Po =:: pVog =:: 42,SN, a u toku rotacije P =:: pVrog. Kako je Vo = Vffi , to sledi da je i Po =:: Pro' i to bez obzira na vrednost ugaone brzine co.
(f)
=::
ProDlem 1.8~13. U cilindru precnika D==200mm nalazi se manji cilindar, tankih zidova, precnika d=100mm. U cilindru manjeg precnika, na tecnosti gustine p, nalazi se klip tezine G. Cilindri se iz pocetnih stanja mirovanja, pdkazanih na sLP.1.8-13a i c, pocinju okretati konstantnim ugaonim brzinama co =:: lOS-I. Tom prilikom klip u manjem cilindru se spusta, jer tecnost prostrujava kroz otvore u medjuzidu iz manjeg cilindra u veei. Odrediti, pri rotaciji cilindra, za koliko se spusti klip u manjem cilindru u odnosu na pocetno stanje nlvnotde klipa, u slucaju da je tecnost izmedu ciIindara: AZ ! a) otvorena prema at.. '10 r mosferi (s1.1.8.15.a), i .h b) ako se na njoj nalazi prstenasti klip tdine H "1 .L "';''-'j" Go (cU 1 8 1~ ~ \ ".
I d
I'
a)
b)
c)
ml~
?~
RESENJE:
a) Iz jednacine ravnotde sila, koje deluju na klip u pocetnom polozaju mirovanja (sl.P.1.8-13a) odreduje se velicina 2 h == 4G I (pgd rc). Kada se cilindri okreeu konstantriom ugaonom brzinom tada se klip u unutrasnjem cilindru spusti za hod a (sl.L8~13b). Da bi se zadatak rdio uvodi se polarno-cilindricni koordinatni sistem. r-z, Ciji je pocetak u odnosu na pocetni polozaj klipa odreden visinom b. V usvojenom koordinatnom sistemu, prema (1.8.5), jednaCina nivoa slobodne povrSi je z =:: co 2r2 I 2g. Ona daje visine
hI =:: co 2d 2 /8g i h2 =:: co 2 D2 18g, na kojima obrtni paraboloid sIobodne povrSi sece cilindre. Iz izraza (1.8.11) dobija se sila pritiska koja deluje na klip . d 2 rc P =:: pVrog =:: p-4-(a+b+h r 12)g.
Slika P.l.8-13
KoristeCi jednakost zapremina tecnosti pre i u toku rotacije D 2 rc d 2 rc D 2 rc d 2n 1 D 2 rc d 2 rc -4- (H + 11) - -4- h =:: -4- (H + b) - 4 (a + b) + 2 (-4-h2- 4 h1 ),
i uslov ravnotde sila P=G, pri tome eliminisuCi veliCinu b, dobija se hod spustanja klipa
10 1
19rnrn. b) Ponavijanjem postupka iz dela zaelatka pod a), dobija se hoel klipa
a = (D - d )(f} /16g ==
2
== ~g (D _d
2
== 19mm.
Problem 1.8-14. Zatvoreni cilindricni sud precnika D, napunjen dvema tecnostirna gustina PI i P2' okrece se oko svoje vertikaine ose konstantnom ugaonorn brzinom oo. Mali oivor na omotacu zatvara se klipom precnika do, na koji za vreme obrtanja deluje siia F. Odrediti sHu pritiska na poklopac suda u slucaju da granicna povrs tecnosti koje se ne mesaju dodiruje dno suda. Poznate veliCine su: D, do, /z,hl' h 2 , F, Pl' P2' 111 <h 2 RESENJE. Kada se sud okrece konstantnom ugaonom brzinom ill, takvom da razdelna povrs h D tecnosti dodiruje dno suda h2 r (sl.P.1.8-14b), tacla obe tecnosti kvase poklopac Ger je h2 > hI)' a) b) Polozaj tecnosti prikazan na s1. P.1.8-14b, odreden je ugaonom brzinom 00 i precnikom d na kome povrs razdvajanja fluida sece poldopac suda. Ove velicine odreduju se iz jedllakosti zapremina tecnosti pre i u toku obrtallja,
2
D4 1t h1
==
d 41l
(h1
~(h1+h2)~glhl
'
d==D~2hl/(hl+h2)
Polje pritiska u fluidu koji relativno miruje pri rotaciji odredeno je jednaCinom (1.8.5). Kako su u sudu prisutne dye razliCite tecnosti, to ce se dobiti dva razliCita polja pritiska: Pi = Pi (oo 2r2 12 -gz)+Ci (i=1,2), gde indeks i==l predstavlja tecnost gustine PI' a i==2 tecnost gustine P2' Za odredivanje konstante integracije C2 , koristi se uslov poznavanja pritiska u tacki B (r=DI2, z=h) klipa P = P a +4F 1 dgn, posle cega sledi
doTe pa ce polje pritiska u fluidu gustine P2 biti odredeno jednaCillom
C2 == Pa
4F
+-2--
P2 (-8-- gh),
oo 2D2
4F
00
D2
(1)
Za odredivanje konstnnte illtegracije C1 koristi se usIov jednakosti pritisaka u tecnostima gustina PI i P2 11a njihovoj razdelnoj povrSi. KaIco je nn razdelnoj povrsi polje pritiska u potpunosti odredeno jednacinom (1), to se zn koordinate tacke O(r=O, z=O) dobija najjednostavlliji oblik konstante C! = Cz, pa ce polje pritiska u fluidu gustine PI biti odredello jedllaCinom
102
doTe Na kraju, primenom izraza (1.7.5), u kome je polje pritiska odredeno jednacinom (1) i/ili jednacinom (2), dobivaju se sHe pritiska koje deluju na poldopac sud a
~ =
(2)
d/2 0
P2=
fDI2
4F
(02
l}
1C
Sabiranjem ovih sila dobija se rezultujuca sila pritiska koja deluje na poklopac suda P = PI + P2 .
ProIJlem 1.8-15. Sud oblika piramide visine h=500rnn1, osnove oblika kvadrata 2a . 2a (a= lOOmm), napunjen je vodom. Na vrhu piramide nalazi se mali otvor za
vezu sa atmosferom. Odrediti silu pritiska koja, pri rotaciji suda sa konstantnom ugaonom brzinom CD = 1O~-1, opterecuje omotac pitamide. RESENJE: Koriscenjem jednaCine (1.8.4), i uslova poznavanja pritiska (p = P a ) u pocetku koordinatnog sistema, vezanog za vrh piramide (sl.P.1.8-15b), dobija se polje pritiska
P- Pa = p[T(X + y )- gz].
co
(1)
Za odredivanje sile pritiska" koja deluJe na omotac piramide, tj. na cetiri trougaone povrsine, polje pritiska odredeno jednacinom (1) nije najpogodnije. Zato se uvodi novi koordinatni sis tern koji je vezan za jednu od osnovica bocnih trouglastih povrsina (sl.P.1.8-15b). Veza izmedu starih (x, y, z) i novih koordinata (Xl 'YI ,Zl) glasi X =xl; Y = a+ Yl COScx,-zl sin a ; i =-h+ 11 sincx,+z] coscx, (2) Slika P.l.8-15 pri cemu su: sincx, =a I H, coscx, =h I H, i H= ~a 2 + h 2 U novousvojenom koordinatnom sistemu za laake trougla, odnosno linije koje ogranicavaju povrSinu, vaZl funkcionalna zavisnost: I(x]) = H(l- xI/a). UvrstavajuCi vezu izmedu koordinata (2), za Yl = 0, u polje pritiska (1), a zatim primenjujuci izraz (1.7.5), dobija se sila pritiska
P=
\
I
g Treba napomenuti da se sila pritiska P maze odtediti i na nesto jednostavniji naCin. Nairne, kako se iz jednaCine (1) dobija jednacina slobodne povrsi z = ~; (x2+l), to primenom izraza (1.8.11) sledi
CD .
103
P =: pV(Og
=0
2 2 (2h+--) (Da 2
PF'rubiem U~16. Sud sa 81. P.1.8-16 1Z stanja mirovanja pocinje da se okrece konstantnom ugaonom brzinom (D. Odrediti silu pritiska koja pri rotaciji suda deluje na pravougaoni poldopacA-A. Poznate veliCine su: G, b, 17, r, R, p, Ct., D). RESEN.1E: Ponavljanjem postupka datog u primeru 1.8-15 dobija se si1a pritiska D)212gh 2 2 J.. 2 2 2 l FA == pabTL (D2 +R -1' + 12 (a +b cos Ct.)
J.
Stika P.1.8-16
Slika lP.1.8-17
Problem 1.8-17. Horizontalni cilindricni sud, pcluprecnika R=lOOmm i duiine 2a=400mm, napunjen je vodom i okrece se oko vertikalne ose konstantnom ugaonom brzinom (D =: lOS-I. Na osi suda nalazi se mali otvorza vezu sa atmosferom. Odrediti silu pritiska koja deluje n3 poklopac A-A. RESENJE: KoristeCi potpuno identican postupale opisan u zadatleu 1.8.p., pn odredivanju sile P;' , dobija se trazena sila pritiska
2
P=P[o.;
(~
+a )+gR]R n=:97,6N.
Problem 1.8-18. Cilindricni sud (sl.P.l.8-18a) olcrece se konstantnom ugaonoill brzinom co. Odrediti sHu pritiska koja c1eluje na ekscentricno postavljenu (u odnosu na osu rotacije) povrsinu oblika: a) elipse (sl.P.1.8, .. 18b), b) pravougaonilea (sl.P.1.8-18c), c) trougla (sl.P.l.S-lSd), i d) kruga (sl.P.1.S-1Se). Poznate veliCine su: G, b, c, R, Ro, h, p, (D.
,--
co
a)
c)
d)
e)
Stika P.1.S-IS .RESENIE: a) Usvajanjem pravouglog koordinatnogsistema (Xl' Yl' Zl) u ternenu obrtnog paraboloida - slobodne povrSi(sl.P.1.8~18a) i koriscenjem jednaCine (1.8.4), dobija se polje pritiska
(1)
104
Zl
= ~; (x; + y;).
sti, za: Xl =-R O YI =0 i Zl =d, dobija se rastojanje d=ro 2Rgl2g koje odreduje ' poloiaj koordinatnog sistema u odnosu na nivo tecnosti u pijezometarskoj cevcici. Za odredivanje sHe pritiska polje pritiska (1) treba integraliti po povrsini oblika elipse. Kako oblik polja pritiska (1) nije pogodan za direktno integraljenje to ce se izvrsiti dvostruka transformacija koordinata. Prvo, prelazi se u novi ortogonalni koordinatni sistem vezan u preseku osa simetrije elipse (sl.P.1.8-18b), posredstvom relacija Xl =R+x, YI =y, Zl =z-(h-d), (2) a zatim se posredstvom parametarskih jednacina elipse x=arcoscp, y=brsin(p (3) prelazi 1). polamo - cilindricne koordinate. Iz jednacine (1), posredstvom veza izmedu koordinata (2) i (3), dobija se polje pritiska
2
P- Pa
= P { 0)2
(4)
Konacno, sila pritiska na ekscentricno postavljenu povrsinu, u odnosu na osu rotacije, prime nom izraza (1.7.5) i polja pritiska (4) (za =0), iznosi
p=
=
ar
pabn
{ro2 [2
(5)
Na osnOVLl izraza (5), mog'll se dobiti i izrazi za sile pritiska za nelee jednostavnije slucajeve, kao na pr.: ako sud miruje (ro=O) sila pritiska koja deluje na povrilinu elipse iznosi P = pghabn; iIi ako je u pitanju knizna povrs poklopca precnika D (a=b=DI2, R=O) sila pritiska je
P
b)
c)
2{[
= P-4-[gh + 16 (D
D27i,
ro 2
- 8Ro )] .
3 3] b (b 2
2)} +pghab..'
Problem 1.8-19. Hidraulicki sistem se sastoji od-2l'vahidrocilindra precnika diD. Levi cilindar otvoren je prema atmoSferi, dok se udesnom na tecnostinalazi klip tezine G. Hidrocilindri su postavljeni na medllsobnom rastojanju a. Poloiaj tecnosti u cilindrima, u stanju rnirovanja, prikaian je na sl.P.l.S-19. Kada se sistem okrece konstantnom ugaonom brzinom ro, tada ce klip zauzimati novi ravnoteini poloiaj. Odrediti za koliko se podigne klipu desnomhidrocllindru, pri rotaciji, u odnosu na pocetno stanje rnirovanja. Poznate velicine S11: d, D, a, G, ro,
p.
105
D
p
co~
~ '/"'"1"%
~------~~
Slika P.l.8-20
RESENJE
H=
d co 2 2 2 2 2 16 (8a + D - d ). D +d g
Problem 1.8-20. Sistem prikazan na sl.P.1.8-20 sastoji se od dva hidraulicka cilindra precnika diD, i napunjen je tecnoscu gustine p iznad koje se nalaze klipovi masa m i lv!. Hidraulicki sistem se okrece, konstantnom ugaonom brzinom co, oko vertikalne ose cilindra precnika d. Odrediti omi ugaonu brzinu m pri kojoj ce klipovi u cilindrima, cije je osno rastojanje a, zauzimati polozaj definisan visinskom razlikom h. Poznate velicine su: d, D,a, h, m, M, p.
RESENJE:
m= {
16g
2
Problem 1.8-21. Otvoreni konusni rezervoar, poluprecnika R i visine H, u stanju mirovanja ceo je napunjen tecnoscu gustine p. Rezervoar poCinje da se okrece konstantnom ugaonom brzinom co. Pri tome deo tecnosti iz rezervoara istekne prospe se. Odrediti onu ugaonu brzinu pri kojoj tecnost u rezervoaru ima maksimalnu kineticku energiju. Izracunati koji deo tecnosti, od prvobitne koliCine, ostaje u rezervoaru. R
RESENfE Kada se rezervoar okrece konstantnom
ugaonom brzinom, tada deo tecnosti istekne iz njega, a preostala tecnost u rezervoaru zauzima polozaj prikazan na sl.P.1.8-21; pri cemu ce, U opstem slucaju, obrtni paraboloid slobodne povrsi da sece povrs konusa. Kineticka energija elementarno male mase fluida je Stika P.1.8-21 U usvojenom koordinatnom sistemu mogu se definisati jednaCine povrsi koje ogranicavaju fluiclnu zapreminu, ito: konusa 2 z = H(l-r / R) =. II (r); i obrtnog paraboloida z =(R - ,.2)0)2/ 2g = 12 (r), gde je co 2 R2 12g = h. Dakle, kineticka energija preostale koliCine tecnosti iznosi
E
K
dE K
108
cl....
s'
0)
ose za jedan dan to je njena ugaona brzina 0) = 2re 184600. Iz l1slova poznavanja ubrzanja g(R) odredjuje se konstanta a = g(R) R2 = go R2 , pri cemu je radi jednostavnosti zapisa uvedena oznaka go =: g(R), taka da zakon promene ubrzanja glasi:
g(r) = go (R 1r)2.
ReSavanjem ave diferencijalne jednacine i primenom granicnog uslova h(re / 2) =0, p = Pa' dobija se hidrostaticko polje pritiska u okeanu
P-Pa R2 0)2' 2 2 - - = - g R+g - + - r cos q>. p 0 0 r 2
=R,
(a)
b) Na praizvaljnaj geografskoj sirini nivo slobodne povrsi (p = p a) definisan je radijusom r(<p)=R+h(q. Prime nom ovog uslova iz jednacine (a) se ~obija jednacina slobadne povrsi
0)2
2go
1.8.4. SHe koje delnjn os telo koje tile mdazi u fiuidn koji lrellativno milt'nje Razmatrace se slucaj kada se neld sud istovremeno lade konstantnim ubrzanjem i okrece aka vertikalne ose konstantnom ugaonam brzinom CD, i neka se tom prilikom u tecnosti nalazi tela zapremi'ne V i gustine Pm (sl.1.8.4a). Za opisani naCin kretanja suda, na proizvoljnoiza,bran fluidni. delie, prema (1.8.1), deluje rezultujuca zapreminska sila po jedinici mase F=:g.,-a+0)2;:. Na tela zapremine V, koje se nalazi u tecnosti,deluje sila pritiska na okvasenu povrsinu A (s1.1. 8 Aa) koj a a granicava zapremimi V iiznosi '.
109
Kaleo je
najkracem rastojanjll od ose rotacije do tdista C (sl.1.8.4b), toee sila pritiska koja deluje na telo biti p = -pVeg -a +ro2r::). (1.8.13) Izraz (1.8.13) definise !z
potopljenu zapreminu tela V. Na potopljeno tela deluju jos i sile: tezine PmVg, i inercijske sHe prenosnog translatornog kretanja -PmVa i obrtnog kretanja Pm Vro2 r::. Dalde, na tela gustine Pm deluje
"::::::~~'i;:~~~::::::::!f;~;;:/
.~
. /"
-.q."? (j) .
rc ,.,I----"--,J
b)
p
m
Va
0
a)
Siika 1.8.4.
masena sila Fm == PmV(g-a+ro2r;,). Sve sile kojedeluju na telo prikazane su na sl.1.8.4b. Konacna, iz jednacine ravnoteie sila koje cleluju na telo, dobija se reakcija veze
(1.8.14) .
UIcoliko je posmatrana tela slobodno, leao na pI. kod problema separacije, tada jednaCina (1.8.14) vaZi, s tim sto je R== O.
Prublem 1.8-25. U tecnosti gustine p, koja ispunjava prizmaticni sud sa sl. 1.8.25a, nalazi se homogena sfera poluprecnika R igustine Pm koja je priCvrScena uzetom za sud. Ceo sistem se krece niz strmu ravan konstantnim ubrzanjem. Odrediti silu pritisIca koja deluje na z zadnju sU'anu suda AB, za slucaj da je p ::::60. Dati su podaci: p=1000kg/m3 ,
h=lOOmm,
RE'SENJE:. Najpre ce se odrediti ubrzanje a koje dovodi kuglicu u posmatrani polozaj sa sl.P.1.8-25a. U tom cilju analiziraju se siie koje deluju b) na zapreminu sfere V == R3n, a sto je Slika P.1.8-2S prikazano na sl.P.1.8.25b, gde su: p == - PV (g - a) sila pritiska, G=: PmVg sila teiine, -PmVa sila inercije i FlI sila u uzetu. Za dva ortogonalna pravca SiT) mogu se postaviti jednaCine ravnoteze sila
F"
110
1z
VezujuCi koordinatni sistem z -x (sl.P.1.8-25a) za nivo slobodne povrsi tecnosti u pijezometarskoj cevCici; i primenom jednacine (1.7.1), u kojoj se uvrstavaju komponente rezultujuce zapreminske sile Fx == a cosa. i Fz == a sinex;-:- g, dobija Se polje pritiska p- Pa == p[acosa..x-(g-asina.)z]. Konacno, primenom izraza (1.7.6/, dobija se trazena sila pritiska
PAB == (p- Pa)z=-(h+b/2) b
x=b-/
::::
pl a(b -l)cosa.+(g-asina.)(h+%)
Jb
,
= 6508
N.
PrOb,{em 1.8-26. Cilindricni sud precnika D=500mm napunjen je vodom do visine h=1m. U tecnosti se nalazi
........
'C7
-~ .::~-~.:r.;.-~::.=-::--.
-<I
homo gena sfera poluprecnika R=30mm i . Sustine 3 Pm == 7800kg! m , koja je uzetom dmine 1=60mm pricvrscena za osovinu suda. Ceo sistem se okrece konstantnom ugaonom brzinom Q) oka vertikalne ase. Za slucaj da je a.=60 odrediti minimalnu visinu suda H pri kojoj ne dolazi do prosipanja tecnosti. D2 RESENJE: H =h + 16(l +R) sin a. = 1,20m.
:D
,
Slika P.1.8-26
;:,
Problem 1.8-27. U cilindricnom sudu, precnika D, napunjenom tecnoscu gustine p nalazi se kocka, stranice a, napravljena od mat~rijala gustine Pm koja visi 0
tanko uze zanemarljive mase vezano za obrtnu tacku O. U tacki A kocke vezano je drugo me. pomocu koga je moguce vuei kocku. Karla se sud okrece konstantnim brojem obrtaja Q) tada se me, vezano u taeki A, vuee sHorn F ali taka da kocka zauzima horizontalni polozaj. Odrediti sHu koja opterecuje oslonac 0 u ovom polozaju kocke. Poznate velicine su: a, D, I, H, P, Pm' Q).
RESENJE-
p
D
Slika P. LS-27
III
2.1. TEORIJSKE OSNOVlE JEDNODIMENZIJSKIH NESTISLJMH STRUJANJA
2.1.1.St31 joe stJrllJ!janje? P~ll\rlleie stJrllljanja. U ovom poglavlju bice objasnjeno, ali bez velikog zalazenja u detalje, stu se podrazumeva pod pOJinom strujatlje i podele strtijal'~ja. Svakodnevno smo svedoci nekog procesa strujanja a da toga nismo ni svesni. Tako na pro svakodilevno koristimo vodu sa cesme vodovodne mreZe, iIi smo izlozeni vetru (tj. kretanju vazdusnih masa u atmosferi), iii, mozda, posmatramo kretanje vode u reci, itd. Sva ta kretanja: vode, vazduha i drugih tecTIosti i gasova nazivaju se strujanje jlmda. DalcIe, za jltttdkoji se nalazi u staT/ju betanja kaze se da stnij~ a tajproces se naziva strtija17/e. Nauka koja se bavi proucavanjem mirovanja i kretanja fluida naziva se mehal7lka jltttda. Mehanika fluid a se deli na vise oblasti, a sio je u direktnoj vezi sa vrstom strujanja. Zato ce ovde biti nabrojane osnovne podele strujanja. Da bi fluid mogao da struji mora da postoji izvor energije koji proizvodi strujanje. U zavisnosti od karaktera izvora strujne- energije strujanja se dele na prirodna iprtizttdna. Prirodna strujanja su ona strujanja koja su izazvana dejstvom prirodnih sila koje su posledica razlike temperatura, pritisaka ili potencijalnih energija. Tipicni predstavnici prirodnih strujanja su: strujanja vode u rekama, morima i okeanima, strujanja vazduha u atmosferi itd. Pod prinudnim strujanjima podrazumevaju se ona strujanja koja su izazvana nekom prinudom - tj. dovodjenjem energije fluidu sa nekom strujnom masinom (pumpom, ventilatorom, kompresorom i s1.), iIi kretanjem tela kroz fluid (let aviona, kretanje broda, automobila i s1.). Karakteristicna prinudna strujanja su strujanja u cevovodnim sistemima: vodovodima, gasovodima, naftovodima itd. Prema prostoru u kame ge obavlja strujanja se dele na spol;ailija ittlZutrtlsnja. Spoljasnja strujanja su ona koja se imaju kada fluid struji oko nekog tela. Ovoj grupi strujanja pripadaju: strujanja vazduha oko letilica (aviona, helikoptera, raketa i s1.) i vozila (autoIDobila, kamiona, vozova i sl.); prirodna strujanja vazduha oko gradevinskih i fabrickih objekata, strujanja vode oko plovnih objekata (camaca, brodova, podmomica i s1.), itd. Unutrasnjastrujanja SU ona koja se odvijaju u prostorima ogranicenim cvrstim povrsinama, kao na pro strujanja u vodovodima, toplovodima, naftovodima, vazduhovodima, parovodima, gasovodima itd.; strujanja vazduha u prostorijama koje se ventilira:ju iii klimatizuju; strujanja gasova u strujnim aparatima: raketnim motorima; peCima, cildonima itd; . Strujanja se dele i na nestdfjivtl i J'/tfl;ii1a. Nestisljfva strujanja su ona strujanja kod kojih gustina fluida ostaje konstantna,ilisu; pak, njene promene zanemarljive. Nestisljiva strujanja su na pro strujanja vode u vodovodima, strujanja vazduha u ventilacionim sistemima itd. Pod stisljivim strujanjima se podrazumevaju ona strujanja kod kojih je gustina fluida promenljiva,kao na pI. strujanja gasa u gasovodima, strujanja vazduha oko letilica itd~ . Prema rezimu sa kojim fluid struji strujanja se dele na: !tlmlizam~ prelazna i turbttlelZlna. Ova podela je izvrsena prema raz}icitojfiiickojsustini kojom se ovi rezimi tumace. 0 ovim strujnim reZimima bice vise ieCiu narednill1 poglavljima. Navedene podele su osnovne podeJe strujanja. ledno posmatrano strujanje
112
istovremeno pripada svakoj od navedenih grupa, tako na pr. strujanje gasa u gasovodima je prihudno, unutrasnje; stisljivo turbulentno strujanje. Svako od navedenih osnovnihtipova strujanja moze se dalje razvrstati u podgrupe; ito: - stacionarno iIi nestacionarno strujanje, - jednodimenzijsko (lD), dvodimenzijsko (2D) iii trodimenzijsko (3D) strujanje, - viskozno i neviskozno strujanje, - strujanje Njutnovskih i nenjutnovskih fluid a, - izotermsko i neizotermsko strujanje, itd., a sto zavisi od karaktera proucavanog problema. Svaka od osnovnih grupa strujanja moze se dalje delhi prema izvesnim kriterijumima koji preciznije odreduju tip strujanja. Tako na pro u zavisnosti od vrednos#Mahovog broja stisljiva strujac nja se dele na: dozvucna (subsonicna, M < 1), okolozvucna (transonicna, M ~ 1) i nadzvucna (supersoniCna, M> 1). Osim ove podele moguce je stiSljiva strujanja razvrstati na: izoterrnska, adijabatska, izentropska i realna. OCigledllo je da postoji dosta razlicitih vrsta strujanja. Zbog slozenosti realnih strujno-tehnickih problema svaka od osnovnih grupa strujanja je predmet posebnih naucnih iii inZenjerskih istrazivanja. I pored svih slicnosti i razlika sva ova strujanja se opisuju istim jednaCinama: kretanja (Navije-Stoksa), kontinuiteta i energije. Kako SU u opstem slucaju ove jednacine veoma kompIikovane to ih je u punom obliku veoma tesko i nezahvalno resavati, leako analiticki tako i numericki. Zbog toga postoji potreba za njihovim pojednostavljivanjem, odnosno prilagodavanjem, za dalji matematicki tretman. Ovo za posledicu ima da se opste jednacine koje opisuju strujanje, zavisno od razmatranog problema, svode na razliCite fizickomatematicke modele. Odavde sledi da su podele strujanja na razliCite grupe "veStacke", ali veoma korisne, jer grupisu probleme strujanja na grupe slicnih fizicko-matematickih modela. Ovde se moze postaviti pitanje: koja od oblasti mehanike fluida, iii koja grupa strujnih problema, predstavlja jedan od osnovnih interesa i potreba u inzenjerskoj primeni i praksi? Odgovor na ovo pitanje je .relativno jednostavan jer su to jednodimenzijska staciollama sITujall/a. Nairne, teSkpje zamisliti neki energetski sistem, postrojenje iii masinu, ada se u njemu fluid nekoristi zaobavljanje nekog radnog zadatka; leao na pro transport fluid a iii transport energije fluidom, grejanje, hladenje, podmazivanje i s1. U svim ovim slucajevima koriste se cevni sistemi - cevovodi kroz koje fluid struji. U cevovodimapostoji jedan dominant an pravac strujanja, a to je pravac koji se poklapa sa osom svalee pojedinacne cevi. Zato se problemi strujanja u cevima svrstavaju u grupu jednodimenzijskih strujanja. Za ID strujanja osnovni - opsti sistem parcijalnih diferencijalnih jednaCina koje opisuJu strujanje i>vodi se na jednostavne diferencijalne iii algebarske forme koje su lako primeuljive u svakodnevnoj inZenjerskoj praksi, te ce se zato u ovom Poglavlju posebna painja posvetiti lD modelu strujanja.
2.1.2. Jedn3ciine koje oplisujllJ stJr'ujanje lIllestRSljivog fl!lIJida
U opStem slucaju strujanje je trodimenzijsko, aosnovne strujne velicme brzina i pritisak su funkcije od koordinata i vremena, odnosno 11 =v(x,y,z,t) i
113
Dv
(2. 1.1 a)
koje je korisno napisati i U obliku ail _ _ ail v2 '_ 1 _ ar+(v, V)v = ar+grad(T)+ 2co xv:= F -pgradp+ v Av ,
i jednaCinom kontinuiteta
(2.1.1b)
(2.1.2) U jednacini (2.1.1) DIDt je materijalni izvod, A-Laplasov operator i w=Irotv ugaona brzina fluidnog delica. Za strujanje stisljivog fluida ove jednaCine imaju slozeniji oblik. U sistemu diferencijalnih jednaCina (2.1.1) i (2.1.2) nepoznate su tri komponente brzine v x' Vy i V z i pritisak p. Ovaj sistem od cetiri nelinearne
parcijalne diferencijalne jednacine resava se uz pomoc pacetnih i granicnih uslova. Konkretna resenja ovog sistema diferencijalnih jednaCina za neke iole slozenije slucajeve je tdko nati, jer to zahteva primenu slozenih matematickih metoda. Zbog kraceg zapisa sistem diferencijalnih'jednacina (2.1.1)-(2.1.2) bice napisan u tenzorskom obliku .
at+via=~-- Ox +v-2 , 'Xi
Ov j
Ov j
1 oj;
j
0\
Oxi
(2.1.3)
(2.1.4)
OV; / OXi = 0 ,
u kome su
Vi
11 j
3, ili po koordinatnim pravcima x, y i z; a pri koriscenju ovih indeksa za jednu vrednost indeksaj indeks i ima vrednosti 1, 2 i 3. Postoje dva re.zima strujanja: larninomi i tllrbulentm: Granica - bolje receno oblast izmedju njih, koja se naziva preloznrt oblost strujanja, utvrdjuje se na osnovu Rejnoldsovog broja koji predstavlja odnos inercijalnih i viskoznih sila. Kod laminarnog strujanja dominantne su viskozne sile u fluidu, sto.znaCi da se ano odvija pri manjim vrednostima Rejnoldsovog broja. Ako se posmaira laminarno strujanje u kanalima iii cevima sa paralelnim ziddvima, tada strujnice u njima zbog relativno male brzine strujanja ostaju paralelne, sto za posledicu ima da se strujanje odvija u slojevima. Na osnovu ove kratke analize maze se zakljuciti da je laminarno strujanje slojevito strujanje kod koga se fluidni deliti ne mesaju sa okolnim fluidnim deliCima. Posledica ovoga je slab prenos toplote i mase pri laminarnom strujanju. Jos uvek u literaturi ne postoji tacna - opste prihvacena definicija turbulentnog strujanja. Razlog tome je nepoznavanje svih reJevclntnih falctora koji uticu na karakteristike i strukturu ovog strujanja. Jedna ad moguCih definiCija turbulentnog strujanja jeste: turbulentno stmjoi(je je haoticno; neuredjenr:;, lzesktcirmomo,
trodimeTlzijJ'ko stntjonje kod kogo J've J'trlljne velicine (brzina, gllJ1ina, tempemturo i pnliJ'ok) imo}u slucojnikaro/cter It proJ'toru i V!tIJienUj .ali istowemellO II tom ,;,.<osu se m{{f{lt dejiniJ'oti sremzje ,rtotl;rtic'ke /rednosti J'/ll/z stnij-n;h veliCillO. Primena stati-
114
moze smatrati "uredjenim", tj. da se nad njim moze primeniti odgovarajuCi matematicki aparat. Moze se kazati;dakle, da je turbulentno strujanje sa mnogo slozenijom strukturom odlaminarnog, pa su samim tim i problemi turbulentnog strujanja mnogo slozeniji za resavanje. Zbog haoticnosti kretanja kod turbulentnog strujanja izmedju susednih fluidnih delica dolazi do razmene mase sto za posledicu ima bolju sveukupmi razmenu mase i energije. S druge strane, turbulentno strujanje se moze posmatiati i kao strujimje kod koga postoji jasna struktuma hfjerarhfja vrtloga. Kako je turbulentno strujanje mnogo cesce od laminarnog, to ce se u ovom Odeljku analizirati turbulentna strujanja, a dobijeni rezultati biee veoma lako primenljivi i za laminarna strujanja. U jednacinama (2.1.3) vi je trenutna brzina ,rtrlijtll?ja. Kod turbulentnog strujanja do trenutne brzine strujanja u nekoj tacki sfrujnog prostora moze se doCi eksperimentalnim putem, na pr. merenjem brzine pomocu anemometra sa usija~ mm vlaknom s1. 2.1.2a, pri cemu zapis brzine izgleda kao na s1.2.1.2b. 1z dijagrama brzina, jasno je vidljivo VZ I). I) v(t) da je brzina u posmatraVx )0 ~ ~ noj - proizvoljnoj tacki Vy J ~ strujnog polja sa izrazito nestacionarnim karaktev v(t) rom. S druge strane, vidi se da brzina pulzira oko t=O b) t=T neke srednje vrednosti. a) Slika 2.1.2. Zato se, kod turbulentnog strujanja, polje stvarnih brzina (velicina) razlaze (po Rejnoldsu) nq, polje srednjih i polje pulzacionih-fluktuacionih brzina (veliCina) posredstvom relacije
j I ))
(2.1.5)
pri cemu je Vj - srednja blzina po wemenu tj. prosecna brzina a v~ je fluktuaciona komponenta brzine. Za korektno odredivanje vrednosti srednje brzine po vremenu u posmatranoj tacki strujnog prostora potrebno je da jevreme merenja T sto "duze". Ova dugotrajnost merenja je reda veliCine sekunde iIi nekoliko sekundi, a sto zavisi od karakteristika koriseene merne opreme. U svakom sfucaju vreme merenja ne igra presudnu ulogu, vee broj mernih tacaka koji omogueava dobru statistiku. Osrednjavanjem svih strujmh veliciIla, u duhu relacije (2.1.5)
vi = vi +V~, Vi = V; +v;, p = p+p', Fj =~. + I J: (2.1.6) te njihovim uvrstavanjem u Navije-Stoksove jednacine (2.1.3) i jednaCinu kontinuiteta (2.1.4), pri tome koristeCi pravila osrednjavarija, koja za neke veliCine a=a+a' i b=b +b' (a,b=v,p,p,T) glase:
- a=a , a+b=a+b , ab=ab+a'b', 8al8xi =8al8xi
'
115
i jednaCina kontinuiteta
divf; == av; 'i ax; == 0 . (2.1.8) Rejnoldsove jednaCilie fizicki ne predstavljaju "nove" jednaCine vee sarno oblik Navije-Stoksovih jednacina prilagoden turbulentnorn strujanju. Dopunski clan u jednacinama (2.1.7) v;v} predstavlja tenzor Rejnoldsovih ili turbulentnih
"napona". Znacima navoda za Rejnoldsove napone zeli da se skrene paZnja na to da oni ne poticu oel clana Navije-Stoksovih jednaCina sa naponima vee od inercijalnih clanova. Ovi "naponi" se fizicki turn ace kao prenos kolicine kretanja na nivou fluktuacionog kretanja. Sis tern Rejnoldsovih jednacina nije zatvoren sistem jednaCina, jer su turbulentni naponi v;v~ nepoznati. Zato se u cilju zatvaranja sistema Rejnolelsovih jednaCina uvoele pretpostavke za turbulentne napone. U tu svrhu postoje mnogi modeli za odredjivanje ovih clanova, ali, ipak, definitivni odgovor na ovo pitanje se jos uvek ne nazire. Jedan od najpoznatijih ll10dela za turbulentne napone jeste algebarski model Boussinesq-a koji je zasnovan na analogiji sa viskoznim naponima, tj., ua su naponi Iinearno srazmerni sa brzinom deformisanja &V &Vi -v'v' == VI ( - ' + - ) , 1) Ox Ox;
j
pri cemu je koeficijent proporcionalnosti VI " koeficijent turbulentne viskoznosti i on nije karakteristika fluida, kao sto je to rnolekularna viskoznost, vee je to veliCina koja je povezana sa karakteristikama strujanja. Sa ovom pretpostavkom Rejl1oldsove jednaCine za l1estisljivo strujanje fluid a glase: 2 J aVj _ m j _ 1 a]5 . a Vj 8[+v; 8= Fj --a;-+(1'+ VI ) - 2 - , (2.1.9a)
'X;
Ox;
odnosno uvodjenjem ekvivalel1tnog koeficijenta kinematske viskoznosti Vo == v + VI' one se svode na oblik 2 &Vj _ &Vj 1 8j5. . aVj -+v.-=F.---+v-- (2.1.9b) o at 1 Ox; ) P Oxf e Ox;" Uvodjenjem turbulentne viskoznosti VI problem nije resen, jer i za ovu velicinu treba koristiti odgovarajuce pretpostavke, a 0 cemu ovde neee bid reCi. Na kraju treba napomenuti da se za nestisljivo laminarna strujanja koristi sistem Navije-Stoksovih jednaCina (2.1.3), a za nestisljivo turbulentna strujanja sistem Rejnoldsovih jednaCina (2.1.7). Bez obzira 0 kom se strujallju radilo laminarnom iii turbulentnom, pomenute sisteme.. parcijalnih diferencijalnih jednacina je tesko resavati, posebno kod dvodirrienzijsldh i trodiinenzijskih strujnih problema. .
2.1.3. Jeon3cina imntlimlitda. SrreoJ!llja brzinl:1
Posmatraee se presek 1-1 sa s1. 2.1.3a, povrSine A, koji se nalazi u turbulentnoj fluidnoj struji. Kada bi se u jednom trenutku, po visini preseka, izmerile brzine strujanja tada bi raspored brzina izgledao leao lla s1. 2:1.3a, i on je, ocigledno, neravnomeran. Ako se u bilo kom narednom trenutku izmeri profil brzilla po
116
visini preseka, tada bi svakom merenju v v odgovarao drugaciji ... ._=[> oscilatorni karakter =V sr "'f> profila brzina. Jasno je da se u nekom b) c) a) bilo kom strujnom Stika 2.1.3. preseku, zbog pros tome i vremenske slozenosti, ne moze raditi sa takvim poljem brzina. Zato se posredstvom izraza (2.1.5), a na osnovu "dugotrajnih" merenja brzina u karakteristicnim tackama po visini preseka, prelazi na pofie vremenslci osrednjemh brzina (s1. 2.1.3b). Kod laminamog strujanja ne postoji polje vremenski osrednjenih brzina, vee sarno polje stvarnih brzina, koje je dato na s1. 2.1.3b. Obieno se zeli znati koliki je zapreminski protok fluidne struje kroz neki strujni presek, a on je odredjen izrazom
Ir--r;--:-:= v dA--'j.
Ukoliko je profil brzina v poznat, tada se analiticki iii numericki moze nae! zapreminski protok fluida. Medutim, ovakav postupak odredivanja protoka je dugotrajan, osim u nekim jednostavnijim slucajevima, pa se zato sa polja vremenski osrednjenih brzina (kod laminarnog strujanja sa polja stvarnih brzina) s1.2.1.3b prelazi napofje srednje blzlne (s1.2.1.3c) posredstvom izraza
t-
If V dA := - If- dA := - If [ - vet) dt] dA := V }(2.1.11) sr A A A A A A To' ... Na osnovu izraza (2.1.11) moze se definisati srednja blZlna po preseku ito kao: zamisljena konstanta brzina po preseku koja pomnozena sa povrsinom poprecnog preseka A daje isti protok kao i stvarno polje brzina~ Uvodenjem srednje brzine strujanja izraz za protok (2.1.10) se svodi na V == vsrA. Sada se za jednu strujnu cev moze napisati;ednaCina kontlnuiteta nesti.f!jivog sirujanja jlttlda, koja glasi
V
~
liT
(2.1.12) Ako se u nekoj strujnoj cevi ID toka posmatraju dva preseka povrsina Aj i A 2 , tad a jednacina kontinuiteta glasi V:= vsr,jA 1 := vsr ,zA2 , pri cemu su vsr,l i vsrX , srednje brzine strujanja posmatranih preseka. Ako je fluid stiff/iv, tada jednacina kontinuiteta glasi:
[m3 Is].
(2.1.13)
pd eemu je liz maseni protok fluida, a p srednja gustiria fluid a upreseku. Na kraju treba naglasiti da jednaCina kontinuiteta po svojoj fizickoj sustini predstavlja zakon 0 odrZanju mase.
2.:B..4. Elllergijska jedoaciJll3 - BeJ!"lullRiijev:!ll. jednaciinll!
Sistem parcijalnih diferencijalnih jednacina (2.1:3) i (2.1.4) u potpunosti opisuje laminarno a sistem (2.1.7) i (2.1.8) turbulentno strujanje. Medutim, za operativnu imenjersku primenu, zbog njihove slozenosti, ovi sistemi jednacina
117
uisu pogodui za upotrebu. Zato ih je potrebuo svesti ua jeduostavuije oblike iIi uprostiti da bi se mogli resavati "jeduostavniji" strujno-tehuicki problemi. To je moguee uraditi, na pI. kod cevi, kada postoji jedan dominantan pravac - glawli jJravac J'trujanja, koji se poklapa sa osom cevi. Ovaj pravac je oznacen sa s na s1.2.1.4.1. Tada se uajvaznije promene strujnih velicina odigravaju u pravcu glavnog strujanja s, pa se promene u druga dva pravca mogu zanemariti. Ovakvo strujanje se naziva jednotizine11zjil'!co J'lmjatlje. Strujanja u cevima su najcesea unutrasnja strujanja i mogu se tretirati kao jednodimenzijska. U tehnickoj praksi Za ovu klasu strujanja postoji veoma veliki interes. Iz tog razloga u ovom Odeljku jednodimenzijskim strujanjima biee posveeena znacajna paznja. UCiuimo nekoliko pretpostavki 0 strujanju koje se analizira: 1) posmatra se stacionaruo (a / at = 0 ), 2) nestisljivo strujanje (p = const.). 3) Fluid se smart a barotropnim, sto znaCi da je p = pCp), i tada se clan u NavijeStoksovim jednacinama
<1),
a sto je zadovoljeno za
-1 grad p = grad <1)= grad f~. .---::;:-~ ~~ p p ~v s 4) Posmatra se strujanje u polju konzervativnih/~> .' ~2 sila, tj. s~caj kada zapreminska sila ima 8~;:= potencijal F = grad [J. Za strujanje u polju sile .../ z Zl Zemljine teze potencijal je U = -gz, pri cemu je o z vertikalna koardinata uperena navise. SHka 2.1.4.1 Na dalje se polazi od Navije-Stoksove, tj. jednaCine kretanja (2.1.1b) u kojaj svaki Clan predstavlja neku jedinicnu silu. MnozeCi skalarno avu jednaCinu sa elementom dliZine strujnice Jf (s1.2.1.4.1) i primenjujuCi prethadne pretpostavke dabija se jednaCina za rad sila grad(v2/2-U dp/ p).if +2wx vdl == v /':,v Jf . (2.1.14)
;;7
.t-f
2
U ovoj jednacini zbog artoganalnosti vektara x i je ill x v.dl = O. Radi kraeeg zapisa uvodi se veliCina
w v if
v v e=--U+ -:=-+gz+ - p , 2 p 2 kaja predstavlja strtijnu - mehtlntc!cu e!lergjju. Kako je skalarni proizvoc1 grad e . dl == de, to se iz (2.1.14) dabij a c1iferencijalna jednacina de:= v t:,ii . dl , iz koje posle integraljenja duz strujnice (s1.2.1.4.1) izmec1ju proizvoljno izabranih preseka 1-1 i 2-2 sledi energijska - Bernulijeva jednaciha za strujnicu e l -e2:=~ v/':,11 dl. . (2.1.15a)
fdp
fdp
\
\
Posredstvam jednaCine (2.1.15a) moze se analizirati jedan specijalni slucaj. Nairne, aka je .fluld llevir!cozal1, dakIe, u Navije-Stoksovim jednacinama nema Clanova koji potieu od tangencijalnih napona (v /':,17 == 0), cime se one svode na Ojlerove jednaCine. U avom slucaju iz (2.1.15a) se dobija Bernulijev integral OjIerove jednacine
118
fd
koji vaii za nestisljivo i stisljivo strujanje fluida, i leoji hze da jestrujna energija dui .strujnice, a i u celom strujnom prostoru (ako je co = 0), pri neviskoznom strujanju fluida konstantna. Ako se podje ad Rejnoldsove jednaeine (2.1.9) i sprovedu iste matematieke operacije dobija se energijska jednaCina za strujnicu sa vremenski osrednjenim velieinama .
~ -e2 =
(2.1.15b)
Na dalje ce se analizirati 'slucaj viskoznog, nestisljivog strujanja. Za nestisljivo strujanje se zbog konstantnosti gustine dobija vredriost integrala d P/ p = P/ p, pa Se jednaeina (2.1.15b) svodi na oblik:
-2-
-2-
(2.1. 15c)
pn cemu su vI' v2,PI i P2 vremenski osrednjene vrednosti brzina i pritisaka u taekama Ai B preseka 1-1 i 2-2, a Zl iZ2 visinske razlike ad referentnog nivoa 0-0, proizvoljno izabranog, do tezista taeakaA i B. Strogo uzevsi bilo koji od oblika jednaeine (2.1.15) vaii za strujnicu, ana njoj je jednodimenzijsld karakter strujanja. Prema tome i primena Bernulijeve jedlla. Cine je ogranieena na jednodimenzijska strujanja. S obzirom da Bernulijeva jednaCina vaii za strujnicu to ona u obliku (2.1.15) nije prihvatljiva za primenu u cevirria gde je jednodimenzijski karakter strujanja. Nairne, realne strujne cevi (s1.2.1.4.2) ogranio mz;,// z/ ,zz /z / /. / / /./// //. 0 cavaju fluidni prostor, te prema Slika 2.1.4.2 tome vaznest jednaCine (2.1.15) treba, upravo, prosiriti sa strujnice na strujnu cev; U tu svrhu jednaCina (2.1.15) se, prvo, mnozi sa elementom masenog protoka dm = pdV := PVI dA 1 = PV2 dA 2 , Cime se njena vainost prosiruje na strujno vlakno, a dobijena jednaeina
u//
Z,
-2
-2
(2.1.16)
Integrali u prvim clanovirna sa leve i desne strane jednaCine (2.1.16) resavaju se taka da se sa stvarne kiileticke energije prelazi mi kineticku energiju odredjenu preko srednjih vrednosti, i to na sledeCi nacin .
119
(k ,= 12) . ,
Vsr,k
Ak
Tom prilikom pravi se grdka koja se obuhvata koeficijentom akkoji se naziva kocjicijent nel'ClVllomemosti iii popl'Clvni koeficijrmt kineticke enelgije (Koriolisov koeficijent). Ovaj koefieijent se, dakle, za bilo koji presek strujne eevi k, odredjuje izrazom: 1 -3 (2.1.17) a" = - 3 - - vkeMk'
vsr,,,A k
Ak
Koefieijent neravnomernosti kineticke energije iskljucivo zavisi od rasporeda brzina u posmatranom preseku i on je, zbog ne poznavanja profila brzina, za proizvoljno izabralli strujlli presek llepozllat. Medutim, u nekim slucajevima kada se u nizstrujnim preseeima profili brzina ne menjaju, i vazi da je 8v I ax = 0 gde je x poduzna koordillata, a takvi profili brzilla se nazivaju razvij{mim, koeficijenti a k mogu teorijski tacno da se odrede. Ti razvijeni profili brzina su logaritamski kod turbulentnog i paraboIicki kod laminarnog strujanjai koeficijenti neravnomernosti kineticke energije imaju vrednosti: a=1,058 (a~l) za razvijeni turbulentni i a=2 za razvijeni Iaminarni profil brzilla u eevima kruznog poprecnog preseka (v. odeljke 2.1.S.1.4a i 2.1.5.L3a). Integrali drugog i treceg clana sa obe strane znalm jednakosti jednacine (2.1.16) odredice se zbirno, a njihovo resenje glasi
Pk ), f (-+gzk ) Pd'/'k P
~
=:
(Psr,k
. --+gzc ) mk P k,
(k== 1,2)
i nadeno je na osnovu vaznosti hidrostatic1cog zakolla raspodele pritislcce u strujnom preseku (p I p+ gZI == const.). U dobijenom resenju Psr,/c je srednji>S'tnijm~statlckipritisak u preseku k, a Zc je vertikafuorastojanje - geodezijska visik
lla od referelltnog llivoa do tezista povrsine preseka k. Na osnovu resenja integrala iz (2.L16), dobija se jednaCina
. PSI' 2 A =-dl. a l -Vsr,l PSI' I +gzc )Inl =: ( a 2 -Vsr '2 +-'-+gzc )" n~+ (f Ve LlV )/11. -+--' pIp 2 I 2 2 Izmedju preseka 1-1 i 2-2 vazi jednaCina kontilluiteta /il == rill == Jil 2 =: COl1st~ pa se iz
(
prethodlle jednaCine eIiminise maseni protok,sto istovremeno zllaci da tako dobfjena jednaeziza vaz! za i.s!1 maseni protok fottda. Dalje, iz ove jednacine izostavljajuCi indeks "sr" u Clanovima sa srednjimbrzillama i pritiseima, i indekse "e" u clanovima sa visinskim razlikama, dobija se jedilaCina
2 VI
PI
2 V2
P2
"
'f'
=--
(2.1.18)
koja predstavlja energijslcu jedllaCinu, i to izraZene prekostruJne energije po jediniei mase. Ova jednacina je u literaturi poznatakao uopstena Bemt/li/eva jedllaezna, a po svojoj fizickoj sllstilli predstavlja zakon 0. odrZanju energije svedell na jedinicu mase fluida. Ovde se, kratko, treba potsetiti.da se krellulo od jednaCine kretanja, da se skalarnim mnozenjem sae16mentnom strujnice dobio Tad, i da se IIInozelljern sa masenim protokorn dobila snaga, tj.energija. Prema
120
tome, svaki Clan jednaCine (2.1.18) ima svoj fizicki smisao energije, ito: CL k v; /2 -. kineticica, Pk / p -pritisna i gz k - potencijalna energija strujnog preseka (k=1,2), dok clan sa integralom ptedstavlja gubitke strujne energije na putu od preseka 1-1 do preseka 2-2. Ovaj clan se, u opstem slucaju, eksplicitno ne moze odrediti jet se ne poznaje raspored brzina u poduznom pravcu. Radi kraceg zapisa ovaj clan se oZllacava sa
(2.1.19)
i on po svojoj fizickoj sustini predstavlja tad sila izazvanih viskoznim i turbulelltnim llaponima na putn izmedu posmatranih preseka. . Konacllo, dobija se energijska jednacina u obliku
(2.1.20)
/coja vaZi za stTlijnu cev i operativna je za prakticnu primenu. Oblik Bernulijeve jednacille (2.1.20) je najceSce u upotrebi. Osim Qvog oblika u primeni su jos dva potpuno ravnopravna oblika, koji glase:
2
VI PI
2
V2
P2
[m],
(2.1.20a)
(2.1.20b)
= Yg
/ g i naziva se izgubljena
visilla, iIi flp = pYg = pghg i naziva se pad pritiska. ObIik Bernulijeve jed~aCine (2.1.20b) je veoma prakticall za primenu, lla pro u uljlloj hidraulicL BernuIijeva jednacina moze da se napise i u jedllom skracenom obliku. Nairne, ttlcttpna strttjna energija nekog strujllOg preseka je jednaka zbiru kineticke, pritisne i potencijaille energije
2
e k =-p-=CLkT+p+gZk'
Pt,k
Vk
Pk
(k=1,2, ... )
(2.1.20c)
= ez + Yg
Za objaslljenje nizstrujlle promene strujlle ellergije kotistice se jednacina (2.1.20c) primenjena na krivolinijskoj strujnoj ceviprbmenljivdg pteseka sa sl. 2.1.4.3 kod koje presek nizstrujno raste. U ovom primeru zbbg nizstrujnog povecanja poprecnog preseka kineticka energija, struje se smalljuje, a zbog povecanja koordinate z potencijama energija strujeraste. Dahle, oCigledno je da se u nizstrujnim ptesecima odigrava ttansformacijajedllog u drugi oblik ellergije. Koji je medusoblli odnos pojedinih energetskih udela u strujnoj ellergiji svakog nizstrujnog preseka, u opstemslucaju, z3visi od geometrije strujlle cevi u kojoj se odvija strujallje. Sa sliIce 2.1.4.3 je jasno da jeu svakom nizstrujl10m preseku strujna energija manja za "gubitak" energije kojise ima izllledu dva posmatralla strujna pteseka. Pojam gu~itka ellergije mora se shvatiti USIOVllO, jet prema
121
zakonu 0 oddanju energije, energija se ne moze "izgubiti" vec sarno moze preCi u drugi oblik. Ovde je razlika strujnih energija izmedu dva strujna preseka (L'.e = el - e2 = Yg) nazvana gubit/com
stlUjne enellJije i ona posredstvom
e
----c"""'-UJ.WJ.I.lU.U.I.ll.l.ll!f-,---,-_+_ Yg
- - " - 1 : : " . . - ._ _
C1
___---r-.
--1--1' pzlp
a2 vil2
procesa disipacije prelazi u toplotu. Ako se pri nekom procesu strujanja gubici strujne energije mogu zanemariti (Yg "" 0), tada se fluid koji struji smatra neviskoznim, a Bernulijeva jednaCina se svodi na oblik
Slika 2.1.4.3.
p]
e]=e2 = canst.
a]T+r;-+gz] =a 2 T+
2 VI
v2
p +gz
P2
2'
(2.1.20d)
a sto nije nista drugo do Bernulijev integral Ojlerove jednaCine za nestisljivo strujanje t1uida. U realnim uslovima strujanja jednaCina (2.1.20d) je veoma retIeo primenljiva, i uglavnom se koristi kod problema spoljasnjih strujanja. PosmatrajuCi bilo koji od oblika Bernulijeve jednaCine (2.1.20) moze Se zaldjuCiti da je ona "relativno" jednostavna za primenu. Tu jednostavnost primene narusava Clan Yg , t.j. otezan naGin odredivanja strujnih gubitaka. Zato korektno odredivanje strujnih gubitaka zasluzuje posebnu painju, a 0 cemu ce vise reCi biti u narednom Odeljku. Na kraju treba, jos jednom, ukazati za sta vtdi i /cada mo.ze da J'e pn"meni Bemuliieva jednacina. Bernulijeva jednacina, u principu, moze da se postavi za bilo koja dva strujna preseka nekog jednodimenzijskog strujanja. Dak1e, vaii za strujnu cev kod koje postoji jedan glavni pravac stnijanja. Pri izboru preseka za koje se postavlja Bernulijeva jednaCina treba bitiobazriv, jer izabrani stmjni preseci treba da imaju poznate koeficijente neravnomernosti, a to su samo preseci sa razvijenim profilima brzina; ili preseci koji se nalaze na konstantnoj geodezijskoj visini i u kojima nivoi tecnosti mimju, pa je kineticka energija tih preseka jednaka null. U suprotnom, ako se ne znaju koeficijenti neravnomemosti, tada je primena Bemulijeve jednaCine jedino mOgUca ako se oni eksperimentalllim putem odrede. U slucajevima kada se kineticka energija nekog strujnog preseka moze zane mariti, iIi je, pak, sarna po sebi jedl.1.aka Huli, tada treba upravo takve preseke birati za referentne i za njih postavljati Bernulijevu jednaCinu.
2.1.5. Gubid strujue cnergije
\
\
U Odeljku 2.1.4. pri izvodenju Bernulijeve jednacine dobijen je izraz (2.1.19) za gubitke energije na putu izmedu dva stmjna preseka, koji posredstvom izraza za turbulentne napone (v. Odeljak 2.1.2) glasi:
(2.1.21)
122
1z razloga jednostavnosti pisanja uvodi se oznaka za viskozne i turbulentne napone 't jj _:::: PVeau; / ax; ::: 'leOUj /OXp gde jeT]. = pVe elcvivalentni koeficijent dinamicke viskoznosti. Za daljirad prakticno je uvesti vektor, odnosno tenzor, komponenata napona 't j = 'txxnx +'t Jy l1y + 1: zz n z = 'tjjnj gde je nj (i=I,2,3) jedinicni vektar pravca xj . Sada se izraz (2.1.21) svodi na
Y:::: --"dx.
g
1m f pox;
I
(i=1,2,3).
(2.1.21a)
Izraz za gubitak energije (2.1.21a) maze se napisati u neSto jednostavnijern obliku pogodnom za prirnenu. Nairne, posrnatrajmo jednu strujnu cev sa s1.2.1.5. duzine I koja je ogranicena kontrolnom povrsinom Ae = AI + A2 + Ao' gde su Al i A2 povdine protocnih poprecnih preseka 1-1 i 2-2 i An s --C> povrsina omotaca. Element strujne cevi definisan je duiinom dl, povrSinom poprecnog preseka A i zapreminam dV=Adl. Na njegovu kontrolnu povrsinu deluju normalni naponi na povrsinama protocnog Slika 2.1.5. preselea A i tangencijalni na povrsini omotaca dA =Odl, tj zida cevi ('t;j --)0 't w)' gde je 0 obim preseka povrSine A. VracajuCi se sada izrazu (2.1.21a) pri tome ga transformisuci na obHk zapreminskog, a zatim povdillSkog integrala, dobija se
Yg ::::. v.f.v dt
I
Ac
J pA ciAe ,
r 't;;
gde je i1 vektor spoljasllje normale na povrsinu Ac' Integral po kontrolnoj povrsini Ae rastavlja se na tri integrala, pri cemu su illtegrali po povrsinama Al i A2 , za simetricllo razvijeno stmjanje, jednaki nuli i ostajesamo integral po omotacu-ziciu strujne cevi Ao ' tj. (2.1.21b) Za primenu ovog izraza potrebno je poznavati geometriju strujne cevi i tangencijalne napone na zidu cevi. U cilju dalje analize izraz (2.1.21a) ce se pomnozitisa elementom mase pdf;; a zatim integraliti po zapremini V, pri cemu sledi
KoristeCi tom prilikom vezu izmedu povrsinskogi zapreminskog integrala, kao i Cinjenicu da je pri nepromenjenom protoku Yg = canst" dobija se gubitak energije po jedinici mase (2.1.22)
123
Na osnovu izraza (2.1.22) dolazi se do sustinskog objasnjenja 0 poreklu strujnih gubitaka. Nairne, u izrazu (2.1.22) '(ijclA predstavlja ukupnu silu "trenja" izazva-
nu viskoznim i turbulentnirn naponirna, pa ceo izraz predstavlja rad sda prottzrokol,amlz vis;?()zmin i turbuientllim llaponima na putn izrnedu dva strujna preseka sveden na jedinicu rnase. Strujni gubici se, dakIe, objasnjavaju prisustvorn napona u fluidu. Naponi llov! ax; su posledica viskoznosti fluida, tj. rnedudejstva fluida i cvrste granice zida, usled cega u fluidnoj struji postoji gradijent brzine prosecnog strujanja av I ax;, S druge strane, turbulentni naponi pv/8iJ ! ax; se generisu - srvaraju, upravo, zbog prisustva gradijenta brzine prosecnog strujanja. Zakljucuje se da su gubici direktna posledica gradijenta brzine, odnosno da kada god dode, iz bilo kog razloga, do prornene u profilu brzina stvaraju se uslovi za nastajanje strujnih gubitaka. Takode je jasno da, ukoliko su gradijenti brzina veCi, odnosno kada su vece neravnornernosti u profilirna brzina, tada su i intenzivniji gubici energije. Na nekorn rnestu gde je slozen geornetrijski oblik strujne cevi (na pro krivina), zbog gradijenta brzine, stvara se rnakrovrtlog koji oduzirna energiju od prosecnog strujanja. Tako stvoreni makrovrtlog putujuCi niz struju raspada se sve do najsitnijih vrtloga - rnikrovrtloga. i\ko nizstrujno vise nerna geornetrijskih prepreka na koje nailazi fluidna struja, strujanje na nivou milaovrtloga se kao takvo odrZava. Dakle, zakljucuje se da kod turbulentnog strujanja postoje i vrtlozi razliCitih veliCina, ad najveCih - rnakrovrtloga do najrnanjih - rnikrovrtloga, pa se zbog toga kaze da je turbulentno strujanje sa jasno utvrdenom hijerarhijskorn strukturom vrtIoga. Prerna tome, kod turbulentnog strujanja moze se govoriti 0 strujanju na llivou rnakrovrtloga i strujanju na nivou rnikrovrtloga. Strujanje na nivou makrovrtloga odvija se na onirn rnestirna u cevovodu gde postoje usiovi za njihovo stvaranje, a to su mesta sa slozenorn geornetrijom strujne cevi. Ova rnesta se u cevovodu nalaze na poznatirn lokacijama (krivine, ventili i s1.), pa se gubici energije na takvirn mestima llazivaju iokail1i gubici energije. Na nekirn lokalnim otporirna rnakrovrtlozi se i ne stvaraju a gubitak energije je izazvan promenom poprecnog preseka iii prornenorn pravca strujanja; Strujanje na nivou rnikrovrtloga se odriava u svirn nizstrujnirn presecima sa razvijenirn profilirna brzina, a to su preseci strujne cevi koji se nalaze u pravolinijskirn delovima cevovoda, zato se gubici na takvim delovima nazivaju gubicirna na pravolinijskirn deonicarna, ili krace gttbici uJ'ied tnm/a. Prema tome, postoje dye gl1lpe gubitaka, ito: gubici na lokalnirn otporirna - oznaka 11; i gubici usled trenja - oznaka fA' IrnajuCi u vidu da poduzni profili brzina nisupoznati, to izrazi (2.1.21) i (2.1.22) za odredivanje strujnih gubitaka irnaju sallIo teorijski znacaj. Da bi se, ipak, rnogli odrediti strujni gubici koriste se eksperirnentalne ili poluempirijske rnetode. Torn prilikorn obe grupe gubitaka sracunavaju se kao velicine koje su proporcionalnc kinetickoj energiji odredenoj sa srednjom brzinorn strujanja, koristeCi izraze: Vajsbaha
IYi; i;; v; I
:=
(2.1.23)
124
za odredivanje strujnog gubitka na lokalnom otporu, u kome je S - koeficijent lokalnog otpora, a.v - srednja brzina prvog nizstrujnog preseka; i Darsija
(2.1.24)
za odredivanje gubitka usled trerija, pri cemu su: A - koeficijent trenja, I - duzina cevi, RfI - hidraulicki radijus i DfI-hidraulicki precnik. Kako u cevovodu ima vise i lokalnih otpora i pravolinijskih deonica, to ce se ukupni strujni otpor, izmedu dva strujna preseka za koje se postavlja Bernulijeva jednaCina, odrediti kao
N Yg M N
/.
v2
J "2'
==
==
'" D~j Vi
1=1
2+
(2.1.25)
U ovom Odeljku bite izlozen nacin odredivanja pada pritiska u pravolinijskim delovima cevovoda, odnosno gubitka usled trenja, pri potpuno razvijenom laminarnom iii turbulentnom strujanju. U tu svrhu .posmatrace se jedna pravolinijska deonica cevovoda konstantnog i proizvoljnog oblika poprecnog preseka (v.s1.2.1.5.1.1), povrsine preseka A i obima preseka 0, kroz koju fluid struji srednjom brzinom v. Posmatrace se samo jedan deo strujne cevi izmedu preseka F 1 i 2-2 koji 1 _ Lb.. ~ ~w ""- ""- ""'- 2 se nalaze na meduL3-
9--'
~_Pl_.
jne cevi izdvoji i posmatra njegova ravnoteza, tada u presecima 1-1 i 2-2 deluju sile pritiska r; == PIA i P2 = P2A, a na zidu cevi sila otpora trenja Fw == 't waf. 1z jednacine ravnoteze ovih sil~ PIA - P2 A -'twOl= 0, dobija se pad pritiska izmedu strujnih preseka 1-1 i2-2 Ol Ap == PI - P2 == 'tw A . . (2.1.26) Slika 2.1.5.1.1 Za odredivanje tangencijalnog napona na zidu cevi koristi se pretposta'vka, koja se potvrdjuje dimenzijskom analizom, da je to velicina proporcionaIna kinetickoj energiji strujnog preseka odredeno' sa sredn'ombrz;l:nom strujanja . 1 i (2.1.27) 'tw = Cf '2 pv pri cemu je Cf faktor proporcionalnosti, (2.1.27) u (2.1.26) dobija se pad pritiska
I v2 I v2 Ap == p A . - - == pA.-_. 4RH 2 Dw 2 '
~ ~I~ ~
(2.1.28)
125
hidraulicki radijus i DH =4RH = ~ hidraulicki (ekvivalentni) precnik cevi. Izraz (2.1.28) predstavlja uop.ftelZu Da;:sijeFlt .to/mulu koja SlllZi za odredivanje pada pritiska II pravolinijskim delovima cevovoda. U sillcaju da fluid ne struji kroz ceo presek cevi (iIi kanala), vee same kroz deo preseka povrSineA tada velicina 0 predstavlja obim okvasenog dela cevi (ili kanala). Aka se posmatra specijalni slucaj oblika poprecnog preseka, koji je inace najcesce u primeni, a to je kruzni oblik cevi unutrasnjeg precnika d (A == d 2 rr. / 4,0 == drr.) hidraulicki precnik ima vrednost DH == d = 4Rfj, te se tada opsta formula Darsija svodi na obHk IJ.p I v2 I v2 Y =:-==A-/j.p= PA-::::? (2.1.29) g P d 2 d 2 Primena ovog izraza svodi se, prakticno, na pravilno odredivanje koeficijenta trenja A. Zato ce se ovom koeficijentu, u narednim Odeljcima, posvetiti vise painje. u kame je t.= 4Cf koeficijent trenja, RH ==
2.1.5.1.2. lFizicb tuma.6enje koe[idjenta trenja.
KoristeCi izraz (2.1.27), pri tome imajuCi u vidu da se naponi na zidu sastoje ad viskozne i turbulentne komponente, dobija se relacija za koeficijent trenja (2130) .. uy iz koje sledi da je koeficijent trenja bezdimenzijska veliCina koja zavisi od rnnogih veliiSinu, kao sto su: fizicke karakteristike Huida (viskoznost), srednje brzine po preseku, gradijenta brzine prosecnog strujunja, 1 !;l;>i turbulentnih napona na zidu i od geometrijskih '. d '" ! karakteristika strujnog prostora (precnik cevi, (01-::--1.- T ,-'-m- .. -13 hrapavosti zidova i s1. (v.sI. 2.1.5.1.2) a ciji uti~ A V r--';> caj nije oCigledan iz izraza (2.1.30). S obzirom 'V f da Sil tangencijalni naponi na zidu prisutni na svim zidovima koji ogranicavaju strujni prostor dl2 to za posledicu ima da je trenje prisutno na svim cvrstim granicarna strujnog prostora. Dahle, one je prisutno i kod: krivina, racvi, ventila, pravolinijskih deonica itd. Kod lokalnih otpora trenje na zidovima predstavlja sarno deo UkUpllOg gubitka energije, dok u pravolinijskim Slilca 2.151.2 delovima cevovoda ono je jedini gubitak strujne energije. Zato se strujanjeu pravolinijskim delovilIl~ cevovoda izdvaja u posebnu grupu problema. Pokazuje se, na pr. dimenzijskblllanaJizoID, cia je koeficijel1t trenja veliCina koja zavisi od Rejnoldsovog broja (Re) i relativne hrapavosti zida cevi (BId), odnosno: A=: ACRe, 81 d) (2.1.31) Re,jnoldsov broj Re = vd I v je bezdimenzijska velicina koja predstavlja odnos inercijalnih i viskoznih sila u fluidu i sluzi za odredivanje reZima strujanja, i leao takav on ima znacajan uticaj l1a koeficijent trenja. .
A=4 Cf
= - 2 = - 2 (J-l-;--pvxVy)y=O
81:",
pv
av -,-,
pv
6* r
\
\
126
U zavisnosti od medusobnog odnosa uticaja Rejnoldsovog broja i relativne hrapavosti, cevi se dele na: a) A:= ACRe) - hidraulicke glatke cevi, b) A:= A(Re,8 f d) - hidraulicki hrapave cevi, i c) A:= A(8 f d) - hidraulicki potpuno hrapave cevi. Treba napomenuti da jedna te ista cev moze da pripada svakoj od ovih grupa, a sto zavisi od rdima strujanja u njoj. U opstem slucaju strujanja fluida kroz cevi tangencijalni naponi na zidu nisu poznati, te se zato izraz (2.1.30) uvek ne moze direktno primeniti. U zavisnosti od nacina odredivanja tangencijalnih napona na zidu strujnog prostora, resenja za koeficijent trenja mogu biti: egzaktna, poluempirijska i eksperimentalna. U egzaktna reSenja za koeficijenat trenja svrstavajuse sve one formule koje su dobijene iz tacnih reSenja Navije-Stoksovih jednacina. Ovu grupu Cine resenja za koeficijent trenja laminarnih strujanja u cevima kruznog, eliptickog i nekih drugih oblika poprecnog preseka. U poluempirijske izraze za koeficijent trenja svrstavaju se svi oni izrazi koji su dobijeni koriseenjem poluempirijskih modela turbulencije. Konacno, trecu grupu reSenja Cine rezultati dobijeni primenom raznih eksperimentalnih metoda.
2.1.5.1.3. KoefidjclIllt trellja mmtraSnjih iaminarnih str1lJ!janja
0)
Posmatraee se nestisljivo (p=const.) stacionarno (of ot = 0) laminarno strujanje u cevi kruznog poprecnog preseka, koje se ima izmedu preseka 1-1 i 2-2 sa s1.2. 1.5. 1.3a. Ako se ovi preseci nalaze dovoljno daleko od lokalnih otpora I strujanje ee biti razvijeno I~--------------~------~----~ jednodimenzijsko (v = v x' vr := v<p = 0) i osnosimetriCllO (8/ 8<p = 0). Prime nom ovlh pretpostavki iz sistema Navije-Stoksovih jednacina Slika 2. 1.5. 1.3 a (2.1.3) i jednaCine kontinuiteta, napisanih u polarno-cilindricnim koordinatama, dobijaju se jednacine: 1 8p 8 2 v 18v 0:= ---+ vC-+--) (2.1.32)
pax
or2
or
O=oplor ovlox=O (2.1.33,34) Iz jednaCine (2.1.33) sledi da pritisak nije funkcija od poprecnekoordinate r, odnosno da je p=p(x). S druge stTane strujartje je razvijeno, sto znaci da se u
svakom nizstrujnom preseku ima isH prom brzina, te zato brzina nije funkcija poduzne koordinate x, sto se zakljucuje iz jednacine kontinuiteta (2;1.34), vee je samo funkcija od poprecne koordinater (v=v(r)). Ovo za posledicu ima da se parcijalni izvodi iz jednacine (2.1.32) mogu zameriiti obicnim, kao i da se promenljive p i v mogu razdvojiti, te sledi
127
1 dv
1d
dv
(2.1.35)
Kako je p=p(x) a v=v(r) to leva i desna strana jednaCine (2.1.35) moraju biti jednake istoj konstanti. Ako je problem odredjen razlikom pritisaka I:!.p:= PI - P2 ova konstanta se odreduje iz dela diferencijalne jednaGine (2.1.35) dpldt=-C i granicnih uslova za pritisak: x=0, P == PI i x=l, P == P2' i ima vrednost C == I:!.p I I. 1z druge od diferencijalnih jednacina (2.1.35) dobija se opste resenje za brzinsko polje C v(r) =- 411 1"2 -I- CIlnr + Cz (2.1.36) iz koga se primenom granicnih uslova: 1) 1"=0, dvldr=O i 2) r=R, v=O odreduju konstante integracije CI = i C2 == L'R2 1411. Zamenom ovih konstanti u jednaGinu (2.1.36) dobija se .ptlrtlboliCki zakon promene brzine u poprecnom preseku
v(r)::::~(R -r
I:!.p
)==vmax[l-(:R)
I"
(2.1.37)
u kome je vmax = I:!.pR2 /4111 maksimalna brzina u preseku, koja se ima na osi cevi (r=O). Na osnovu zakona promene brzine (2.1.37) odreduju se: srednja brzina strujanja u preseku
V
:::: - -
I R2rc
fR
0
fv
R
0
4 (r)2rrcdr=- . 3'
'
(2.1.38)
Izraz (2.1.38) pokazuje da se viskozni naponi linearno rnenJaJu sa prornenorn koordinate r. Oni imaju rninimalnu vrednost u osi kanala '0:::: 0, dole se maksimalna vrednost nalazi na zidu cevi = 411V8 IR. Zamenom napona 1: w u relaciju (2.1.30) dobija se izraz za koeficijent trenja larninarnogstrujanja-u cevima knrlDOg poprecnog preseka: . ..
'w
81: w
A,=
pv; == vs2Rlv
64
r:--64l
=>
~,
(2.1.39)
u kome je Re == vs2R / V= vsD Iv - Rejnoldsov broj. Iz dobijenog resenja za A, vidi se da koeficijent trenja zavisi sarno od RejnoldsovOgbioja, sto znaCi da se pri larrunarnorn strujanju u cevima sve kruzne cevi ponasaju kao hidraulicki glatke.
128
(2.1.40)
o= Op / oy, OV / ox = 0 koji se rdava koriscenjem granicnih uslova 1) y=O, v = V max ' dv/dy=O;
2) y=b , v=O. Slika 2.1.5 .1.3b I u ovom slucaju, iz istih razloga kao i kod kruznog preseka, prelazi se sa parcijalnih na obicne izvode, Cime se iz (2.1.40) dobija obicna diferencijalna jednaCina dp dZv dx "" Y] dr 2 = -c
cijim se resavanjem dobija linearno polje pritiska p(x) =PI -!J.p' x / I (C:::!J.p I I) i brzinsko polje u obliku
V(Y)=-2y]y +C1y+C2
2
C1 = 0
(2.1.41 )
kome je vmax = tlpb 12Y]1 brzina u osi kanala. Izraz (2.1.41) pokazllje da i za laminarno strujanje izmedu paralelnih plota vazi parabolicki zakon raspodele brzina. Primenom izraza (2.1.41) dobijaju se: srednja brzina u preseku
"s
= 2b
fb
6
-b v(y)dy:::
2bvs
v (y)dy=-
-b
5
dv
1 fb 3 u = _ v (y)dy 3 2bvs -b
3Y] v s
Konacno, primenjujuCi jednaCinll ravnoteZe sila koje deluju izmedu preseka 1-1 i 2-2 i Darsijevu formulu, koje glase
(pj-P2)2bl='t w 211 ; !J.P=Pj-Pz=p}"Jf2b.v;l2,
dobija se izraz za koeficijent trenja laminarnog strujanja izmedu paralelnih ploca 4'tw 24 ')..,::: - 2 =: Re ' (2.1.42) pv" u kome je Re = 2bvs Iv - Rejnoldsov broj. PoredeCi izraze (2.1.39) i (2.1.42) pd istoj karakteristicnoj dimenziji strujnog prostora (D:;;: 2b) zakljucuje se da je koeficijent trenja kod krliZnih cevi za 8/3 putaveci od koeficijenta trenja laminamog strujanja izmedu paralelnih ploca
129
c) Laminarno strojanje 0 ccpima razliififog o/Jlil:n U paragrafima a) i b)ovog Odeljka dobijenisu teorijskitacni izrazi za koeficijent trenja laminarnog strujanja u cevima kruznog poprecnog preseka (izraz (2.1.39 i izmedu paralelnih ploca (izraz (2.1.42. }\leo cev nije kruznog vee nekog drugacijeg oblika poprecilOg preseka, tada se, takode, tacnim resavanjem Navije-Stoksovih jednaCina, u nekim slucajevima, dolazi do izraza za koeficijent trenja. Tom prilikom dobija se struktura izraza za koeficijent trenja A= A IRe, pri cemu je koeficijent A funkcija od oblika povrsine poprecnog preseka. Izraz za koeficijente trenja, pri laminarnom strujanju, za cevi najcesce neokruglih geometrijskih oblika dati su u tabeli 2.1.5.1.3.
de =4RH Ek.-vivalentni i precnik
Geometrijski prikaz
:::I[~:':::::
4b
2vb Re=-V
Krug
....'!
A=~
Re A= 64 (1-n)2 Re 1+n2 +(1-n 2 )/lnn ,. n =bl a , Re=vDH I v
2 2 vb A = 64 a +b , Re=v Re 3a 2 _b 2
Krnzni procep
a;-'
(j)
2(a-b)
Elipsa
fJ2P:
i:s '0' aL""J
a
a' ~ alf \, a '~ ,;-1: a, ,r//, ,.'I:.,r
J3 a
a
.
'c
II, ==
160 3Re
I
A=J2
Re
...
A
alb
A
de / a
Pravougaonik
D
~
{;..",. ,.
NII// N
,,~
, ~
2a l+alb
A=:Re
96 85 76 73 69 62
130
Posmatrace se razvijeno. nestisijivo (p=const.), stacionarno (a/at = 0), osnosimetricno (a / acp = 0), jednodimenzijsko (vx = V, vr == v'I' == 0) turbulentno strujanje u kruznoj cevi precnika D=2R, koje je prikazano na s1.2.1.5.1.4. Za ovako
I
X
-Il>
Slika 2.1.5.1.4 definisani problem sis tern diferencijalnih jednaCina kontinuiteta (2.1.8) i Rejnoldsa (2.1.9), napisan u polarno-cilindricnomkoordinatnom sisternu, svodi se na oblik: lap 18 -;2 1-;2 0=---8 ---8 (rv )+-V," (2.1.43)
prrr r r" 1 ap v a av 1 a -,-, 0= ---+--(r-)--___:(rv v)
pax
rarBr
rar
rx
(2.1.44)
av / ax = 0 (2.1.45) U Rejnoldsovim jednacinama (2.1.43-44) v je srednja brzina po vremenu, dok su V~2 , v~2 i v~v~ odgovarajuCi turbulentni naponi. Iz jednaCine (2.1.45) slegi da
brzina v ne zavisi od koardinate x, t.j. da je v =vCr). Nakan transforrnacije jednaCine (2.1.43) dobija se novi oblik
-(p+pv' )=-(v' -v')
ar
a-
2"
r
12" 2"
'P
r
= 0)
dobija zakon
(2.1.46) r Izraz (2.1.46) pokazuje da u poprecnom preseku pritisak zavisi od fluktuacionih karakteristika brzinskog polja. Iz ovog izraza sledi daje na zidu cevi (r=R) pritisak funkcija samo od poduzne koordinate pex) = Pw(x), te zato vati dpw / dx = ap / ax. Zarnenarn ove diferencijalne veze u jednacinu (2.1.44), pritome imajuCi u vidu da je v =vCr) dobija se novi oblik ove jednacine
r
p (x,r) == Pw - PVr + P
-;z
dpw 1 d cfV -,-, 1 -r . - = - -[ r('l1--pv v ) ] = -d [('t +'t )l I d (n), =-dx rdr "dr
rx
rdr
rdr
(2.1.47)
u kome su 'tv == l1av / dy - viskozna komponenta napona, 'tt == -pv~v~ - turbulentna komponenta napona i 't == 'tv +'tt-ukupni tangencijalni napon u nekojposmatranoj tacki preseka. Integraljenjem jednacine (2.1.47) dobija se zakon raspodele ukupnog napona u poprecnom preseku
131
dV 1 dpw (2.1.48) dy . r x 2dx iz koga, za r=R, sledi i vrednost napona na zidu cevi 1 dpw' "w =- - d R , (2.1.49) 2 x tako da se konacno dobija zakon raspodele napona u poprecnom preseku
1:=rr- - pv'v' = - - r
~=
Izraz (2.1.50) pokazuje da se tangenCijalni napon u preselm linearno menja sa koordinatom r, i da napon ima minim aInu vrednost na osi cevi ,,(0) = 0, dok je njegova maksimalna vrednost na zidu cevi o(R) = ow' Na osnovu izraza (2.1.38) koji vaZi za laminarno strujanje i (2.1.50) koji vazi za turbulentno strujanje zakljucuje se da se tallgencijalni naponi u preseku kruzne cevi menjaju po linearnom zakonu. Medutim, kod turbulentnog strujanja ukupni napon se sastoji od viskozne i turbulentne komponente, sto strukturu turbulentnog strujanja 6ni znatno slozenijom od laminarne. Ucesca viskozne i turbulentne kornponente napona u ukupnorn tangenc~ialnorn naponu prikaiana su na dijagramu sa s1.2.1.5.1.4. Na ovorn dijagramu u zavisnosti od medusobnog odnosa viskozne i turbulentne komponente napona razlikuju se tri oblasti, ito: 1) 1:"'1:,,- v!skoznipodsloju korne su dominantni viskozni naponi (1:" o[) , 2) 1: t ~ 1:" - prelama ob!aJ'i u kojoj su viskozni i turbulentni naponi istog reda veliCine, i 3) 0'" 0t - turbu!entno jezgro u kome su dominantlli turbulentni naponi (Ot 1:"). Za turbulentno strujanje u cevima ne postoji tacna teorijslco rdenje 113 osnovu kojega bi se odredili naponi u preselru, a samirn tbn i koeficijent trenja. Ova potekoca prernoscava se po!uempti-tj:rkom teorijomturbulentnog strujanja, pod kojom se podrazurneva upotreba pojednostavljenog modeia turbulentnog strujanja u kome se neki koeficijenti odreduju na osnovu eksperirnentalnih rezultata. ledna od osnovnih veliCina poluempirijske teorije turbulentnog strujanja je brzina trenja v*, na osnovu koje se odreduje tangencijalni napon kao 1: = pv*2 . (2.1.51) Koriscenjem izraza (2.1.28,48 i 51), ili (2.1.30), dobija se relacija ;\,=8(v*lvB )2, (2.1.52) koja moze da posluzi za odredivanje koeficijenta trenja turbulentnog strujanja u cevima. U izrazu (2.1.52) sa VB oznacena je srednjabrzina strujanja u preseku. Na dalje ce se razmatrati dva posebna slucaja turbulentnog strujanja u cevima i to kada se one h-etiraju leao hidraulickiglatke i hidraulicki hrapave.
2.1.S.1.4U. TuuriHlllleJ!lltlmO 5ltrujaJ!llje
1m
=~ R'
(2.1.50)
Za odredivanje odnosa brzina v *Iv s u hidraulicki glatkirn cevima maze se koristiti a) uruverzalni turbulentni profil brzina
132
11,510;;+ -3,5
b) stepeni profil brzina pri cemu su: v+ == v I v * - bezdimenzijska brzina, y + == v * y I v - bezdimenzijska koordinata, y-koordinata koja se meri od zida cevi (s1.2. 1.5. 1.4), n-eksponent stepenog zakona i C(n)- koeficijent stepenog zakona koji zavisi od eksponenta n. 30 Graficki prikaz funkcija (2.1.5356) dat je na s1.2.1.5.1.4.1. Kod 25 univerzalnog turbulentnog profila 20 brzina postoje tri zone ito: + V 15 viskozni podsloj (0 < y + < 5) ,
10
. logaritarnslea oblast (y + > 30). zone su u direktnoj vezi sa vee datim odnosima izmedu 10 100 1000 l- 10000 viskoznih i turbulentnih napona u Slika 2.l. 5. L4.1. Univerzalni turbulentni profil poprecnom preseku. Granice brzina. izmedu ovih zona, leao i konstante u funkcijama (2.1.53-56), odredene su na osnovu eksperimel1talnih rezultata brojnih istrazivaca. U slucaju turbulentnog strujanja u hidraulicki glatkim cevima univerzalni turbulel1tl1i profil brzina opisal1 fUl1kcijama (2.1.53-55) veoma dobro moze da se aproksimira stepenim zakonom (2.1.56). Ekspol1ent stepenog zakol1a n i koeficijent C(n) zavise od Rejnoldsovog broja. Ova zavisnost utvrdena je eksperimel1talno i data je u tabeli T.2.1.S.
5
o Ie
Re
n
C(n)
10 7 8,74
5.105 8 9,71
1,3.10 6
9
10,6
Za odredivanje koeficijenta trenja hidraulicki glatkih cevi mogu se koristiti dva razlicita pristupa, koji zavise od izbora merodavnog razvijenog profila brzina. Kao rezultat odgovarajuCih proracuna dobijaju se formule Blazijusa i Prandtla za odredivanje koeficijenta trenja. Za dobijanje ovihforrnula koriste se stepeni zakon (Blazijusova formula) i logaritamski zakon (Pral1dtlova formula) za razvijel1e turbulentne profile brzina.
0) Blozijusopo formulo
Razvijel1i turbulentni profil brzina u hidraulicki glatkim cevima opisuje se stepenim zakonom (2.1.56) :*==c(n)(V:Y )l/n, (2.1.57) koji se nakon primene za osu cevi
133
y=R,
V==Vm
=>
V':
= CC n )(7)1/n
*R
(2.1.58)
svodi na oblik: (2.1.59) u kome su: y i r koordinate merene od zida i ose cevi, respektivno, i v m brzina u osi cevi. Primenom profila brzina (2.1.59) odreduju se: srednja brzinastrujanja u preseku
Vs =::
R 2n
fR
0
fR
0
=V11l
2n2 (n+l)(2n+l) ,
(2.1.60)
~=-/-1v22rndr= (n+I)(2n+l)2
R
'ltV; 0
4n2(n+2)
V*
Vs
Ie -? n+ 1 - -
n+5 [
(n + 1)(2n + 1) J "/(n+l)
C(n)n 2
--"'-Re 2/ (n+l) ,
(2.1.62)
u kojoj je Re == 2Rv s I v Rejnoldsov broj. Ako se za vrednost eksponenta stepenog zakolla uzme vrednost iz tabele T.2.1.5 n=7 i C(7)=8,74, tada iz (2.1.62) sledi izraz za koeficijellt trenja Ie =:: 0,30521 Re l/4 Dobijeni izraz za koeficijent trenja nesto malo odstupa od eksperimentalnih rezultata Blazijusa. Zato je izvrsena korekcija koeficijenta C(n) na vrednost C(7)=8,56. Sa ovom vrednoscu izraz (2.1.62) se svodi na Blazijusovu formulu
IIe=0,3164/Rell41
(2.1.63)
koja vazi za turbulentllo strujanje u hidraulicki glatkim cevima u intervalu Rejnoldsovih brojeva 4000 <Re< 10 5 Za posmatranu vrednost eksponenta stepenog zakona 11=7, iz izraza (2.1.60-61), dobijaju se karakteristike razvijenog turbulelltnog profila brzina Vs 49 50 43200_ =:: 60 ; ~ =:: 49 =:: 1,02 ; ex =:: 40817 == 1,058 (2.1.64)
vm
Povecavanjem vrednosti eksponenta 11, na pI. na 11=10 a sto vaZi za visoke vrednosti Rejnoldsovog broja (v. T.2:1.5), dobijajuse vrednosti ~ = 1,01 i ex =:: 1,03 cime turbulentni profil brzina postaje ravnomemiji. Dobijene vrednosti za koeficijente ~ i ex upucuju na zakljucak da se kod razvijenog turbulentnog strujanja u cevima moze smatrati da je ~::::; 1 i ex::::;1. Poredjenjem vrednosti koeficijenata ~ i a za stmjanje u cevima pri razvijenom laminarnom ( B= 4/3 i ex, = 2, odeljak 21.5.1.3a) i razvijenom turbulelltnomstrujanju (~::d i ex::::; 1) zakljucuje se da je razvijeni turbulentni profil brzine ravnomerniji od laminarnog.
\
\
134
Za opisivanje razvijenogturbulentnog profila brzina koristi se logaritamski zakon (2.1.55) v+=Aln/+B=A1log/+B, (2.1.65) pri cemu sU A=2,5, Al =5,75 i B=5,5 univerzalne konstante. Primenom zakona (2.1.65) za osu cevi y=R, v=v m => v:=Aln(Rv*/v)+B, (2.1.66) dobija se oblik logaritamskog zakona + vm-v R R (1 67 ) vm-v + =--=Aln-=A1log2.. v* y y koji se naziva zakon de/ieila brzine. Iz (2.1.67) sledi zakon promene brzine u poprecnom preseku
+Av*ln-=vrn +Av*lnz, z=ylR , R primenom kojeg se dobija srednja brzina u preselru
V=V rn
Vs =
Kako je limzi lnz = 0 (j=1,2), to se izraz za srednju brzinu strujanja svodi na oblik: z~o .
=vrn-IAv*=vm-3,75v*
3
(2.1.68)
Konacno, primenjujuCi izraze (2.1.52,66 i 68) dobija se izraz za koeficijent trenja 1 Al r;1 c 3 -Ii: = .j81og(Re-vA.)+ jg [ B-A 1 log(4v2)-I A ] , koji se naziva univerza!ni zakon trenja u hidrau!icki g!atkim eel/inla. Zamenom brojnih vrednosti univerzalnih konstanti sledi formula za koeficijent tienja
=.
2,03291og(Re-li:) -0,9112 .
(2.1.70)
Na osnovu eksperimentalnih rezultata Prandtl je izvrsio korekciju brojnih konstanti u formuli (2.1.70), nakon koje se dobija izraz
"*
21og(Re~) -0,8
(2.1.71)
za koeficijent trenja hidraulicki glatkih cevi, Cija je vainost do vrednosti RejnoIdsovog broja Re < 3,4.10 6 . Za jednu datu' vredllost Rejnoldsovog broja Blazijusova formula (2.1.63) direktno daje vrednostkoeficijentatrenja, dole se do koeficijenta trenja, primenom Prandtlove formule (2.1.71), dolazi posrupkom iteracije. Zato, u domenu svoje vainosti Blaziju.sova formula iina prakticnu prednost u odnosu na Prandtlovu formulu.
2.11..5.1.4.2. Tmllm.hmtno stD."Uljanje Ul hidr8Uliickiibl1"apavJim. cevlima
U zavisnosti od uticaja Rejl1oldsovog broja i hrapavosti cevi na koeficijel1t trenja, kaleo je vee receno u Odeljku 2.1.5.1.2., cevi se dele na hidraulicki hrapave (A = A(Re,8 I D i hidraulicki potpuno hrapave (Ie::: )..,(8/ D) ).
135
Ajlog)/ +B = Ajlogt+B-AjlOg(/ ,
(2.1.72)
u kame je 0+ '" 8v * !)I karakteristika hrapavosti. Uvodenjem koeficijenta zavisnog ad hrapavosti cevi 11rr C(o+) = B-Ajlog8+ = B-Aln8+ 10 --f-- --- -~-f----+-f---f-+-1 (2.1.73) 9 _ _ _ ~.<\',st2%~ ';k~ -f--f--I---il---il---i clobija se oblik univerzalnog 10- CW) 8 ~ l c~ I ]6',f'l ,,50 F' "~f"\" 'P'>""'T"" garitamskog zakana za strujal1je 7- " ---If-+- - _'f--,II---i-I u hidraulicki hrapavim cevima
v+ =
6 5
~~~T:rr'ir=~~~C,I~~~~~~~ ~urm;~l{R/).!!8liFrCEpJ
GEVI I HRAPAVE CEVI :
(2.1.74) 3.2 0.4 0.8 1.2 1.6 2.0 2.4 2.8 Prema eksperimentalnim rezuJog 8' ltatima Nikuradzea zavisnost Slil<a 2.1.5.1.4.2.1. Zavisnost leoeficijenta koeficijenta C(o+ ) ad veJicine C(8+ )prema eksperimentima Nikuradzea 8+ prileazana je na s1.2.1.5.1. 4.2.1. Sa ove slike se uocava da veliCina 8+ moze da se iskoristi leao kriterijum za odredivanje vrste cevi, i to kao: - 8+ <5 hidraulicki glatke cevi, - 5<0+ <70 hidrauliCld hrapave cevi, i - 8+ > 70 hidraulicki potpuno hrapave c e v i . . Za turbulentno strujanje u hldraulicki potpuno hrapavim cevima vrednost koeficijenta C(8+) je 8,5, taka da se logaritamsld za1con (2.1.74) svodi na konacan oblik
v+ =Ajlog(y/8)+C; PrimenjujuCi izraz (2.1.75) za osu cevi y=R. v=v m
A) =5,75;
-~-
C=8,5;
(2.1.75)
R --+ vm=v*(A)log''5+C),
2
~.=[islOg~+ Jg(c-f A )T
Ie = (2Iog ~
(2.1.76)
koja predstavlja univerza/ni zalcon Irenja II hidrau/iclcipolpuno /zrapaVlin cevinza. UvrstavajuCi U ovaj zakon brojne vrednosti univerzalnih konstanti dobija se Karmanova formula
+ 1;679)-2.
Na osnovu eksperimentalnih rezultata Nikuraclzea vrednost konstante 1,679 je korigovana na 1,74, taka da se dobija Karman-Nikuradzeova formula za koeficijent trenja
(2.1.77)
136
koja vazi za hidraulicki potpuno hrapave cevi. Za odredivanje koeficijenta trenja hidraulicki potpuno hrapavih cevi moze se koristiti i izraz Sifrinsona A= 0,11(5/ d) 114 (2.1.78) Medusobno slaganje formula Karman-Nikuradzea i Sifrinsona je veoma dobro i za uobicajene relativne hrapavosti cevi krece se u granicama od nekoliko procenata. II) .Hidraolicki krapape' elf/pi Kod cevi kod kojih je hrapavost cevi veoma izraZena logaritamski zakon raspodele brzina (2.1.65), koji vazi za hidraulicki glatke cevi, treba korigovati sa jednom funkcijom od hrapavosti L1v+ = L1V + (0+). Sa ovom korekcijom dobija se opsti oblik y+ 5 70 univerzalnog logaritarnskog profila brzina Stika 2.1.5.1.4.2.2. v+ = A Iny+ + B - L\v+ . (2.1.79) Profil brzina kod hrapavih cevi U ticaj fur iCcije hrapavosti L\v+ na izglt:d profila brzina prikazan ja na s1.2.1.5.1.4.2.2. Sa live slike se uocava da porastom uticaja hrapavosti (L\vt < L\v;) profil brzina postaje neravnomerniji, Gime uticaj hrapavosti na koeficijent trenja postaje veoma izraZen. U opstem slucaju turbulentnog strujanja tl cevima u obzir treba uzeti uticaje promene Rejnoldsovog broja i hrapavosti. Koristeci razvijeni turbulentni profil brzina, pri tome obuhvatajuci oba relevantna uticaja Colbrook, a zatim i Altsul su dosli do izraza za koeficijent trenja hidraulicki hra avih cevi. IzrazColbrook-a glasi 1 8 2,51 (2.1.80) r;::=-= -21og(3 71d +~) VA , Re~A a izraz AltSula ima oblik
, - 0 ,> d +Re 11(~ ~)1I4 /\,v+
(2.1.81)
Izrazi Kolbruka i AliSula daju dobre rezultate, koji imaju medusobno slaganje u granicama 2+3%. Ali, do koeficijenta trenja primenom izraza Kolbruka dolazi se iterativnim putem, zato ovaj izraz nije operativan za primenu. Za razliku od izraza (2.1.80), izraz Altsula je veoma jednostavan za primenu, i zbog toga mu pri upotrebi treba dati prednost. Izraz Altsula se, za slucaj da se relativna hrapavost cevi moze zanemariti (6/ d ~ 0) svodi na Blazijusov izraz (2.1.63) za hidraulicki glatke cevi, dok se u slucaju potpuno hrapaVih cevi (11 Re ~ 0) svodi na Sifrinsonov izraz (2.1.78). .
2.1.5.1.5. Odredivanje koefidjenta trenja - Moody-ev dijagram
U cilju odredivanja koeficijenta trenja, prvi je, najvaznije serije eksperimenata izvrSio Nikuradze. On je vrsio eksperimente Sa razlicitim - vestackim hrapavostima cevi, koje je ostvarivao nan-.?~njem na cev zrnaca pesk? T~zliCite veliCine. Nakon sistematizacije eksperimentalnih rezultata Nikuradze je dobio (1933. god.) veoma slozeni dijagram zavisnosti A:':=A(Re,8/d). Ali, ipak, taka dobijeni dijagram nije operativan za primenu, jer vaii za vestacke hrapavosti cevi,
137
te bi vrednosti iz njega trebalo preracunavati za hrapavosti industrijskih cevi. Iz tih razlogaMoody je, koristeCi Nikuradzeovu ideju, a na osnovu formula Puazeja (2.1.39), Blazijusa (2.1.63), Prandtla (2.1.71), Karman-Nikuradzea (2.1.77) i Kolbruka (2.1.80) konstruisao dijagram ;l..-Re, s1.2.1.5.1.5., koji ima veoma siroku primenu za odredivanje koeficijenta trenja. Zato ce se objasnjenju ovog dijagrama posvetiti vise paZnje. Detaljnom analizom dijagrama pokazalo se da na njemu ima pet karakteristicnih oblasti, ito: CD - oblast laminarnog strujanja, <Il - prelazna oblast, Gl - oblast hidraulicki glatkih cevi ;l.. = ;l..(Re) , - oblast hidraulicki hrapavih cevi ;l.. = ;l..(Re,o / d) , i ~ - oblast hidraulicki potpuno hrapavih cevi Ie = A.(o / d), koja se jos naziva i kvadratna oblast.
a) Ob/as! lami?lamog sITu/an/a
Oblast laminamog strujanja na dijagramu prikazana je pravom linijom CD. U tehnickoj praksi laminamo strujanje ostvaruje se pri strujanju veoma viskoznih tecnosti: naite, kerozina, ulja i s1. Vee je receno da se; koeficijent trenja pri laminarnom strujanju kroz cevi kruznog poprecnog preseka moze odrediti izrazom Poazeja A. =64 / Re, leao i da ova oblast predstavlja oblast hidraulicki glatkih cevi. Vaznost izraza (2.1.39) je u podrucju Rejnoldsovih brojeva Re:o; Re k = 2320, gde je Re k - kriticna vrednost Rejnoldsovog broja pri kojoj laminarno strujanje prelazi u turbulentno, iIi obrnuto.
0.1 0.09 0.08 0.07 0.06
0.05 0.04
.""",. I ' ' - - '
_1_ =-21og(
;\.112
_L
::
3,71d
+ 2,51 )
tl2_
-.'7r-.. . .
~;,;.;;;*;;.;;.;;.;;,;,;;;.;;.;.;;.~~;;.;;;;;;~.;;.;;.;;4,;;;,;.;;.;,;;;;.~~ 6/d=O,03
6/d=O,01
0.03
0,005 0,002
0.02
~~~+i..i'",,"-'+';",...,";"";"";"';";';'''4'
0,001
0,0005
0,0002 0,0001
0,00001
10 4
Re
106
10 7
108
Slika 2.1.5.1.5. Moody-ev dijagram - zavisnosti ko~fiGijenta t~enja od Rejnoldsovog broja i relativne hrapavosti. Oblasti CD-Iaminarna,<Il-prelazna, Gl-hidraulicki glatke cevi, -hidraulicki hrapave cevi i ~-oblast potpuno hrapavih cevi.
b) Frelazna oblast
138
Prelazna oblast predstavlja oblast prelaska laminarnog u turbulentno strujanje, iIi obrnuto. Ova oblast (zona CD sa dijagrama) je nestabilna, te su i eksperimentalna merenja u njoj nepouzdana. Iz tih razloga rdim rada u ovoj oblasti se izbegava. Ipak, za odredivanje koeficijenta trenja postoji izraz Zajcenka A = 0,0025 VRe" , koji vazi u celokupnoj prelaznoj oblasti, dakle, u podrucju vredIiosti Rejnoldsovih brojeva od 2320 < Re < 4000.
() Hidrauliclciglatke cevi
U oblasti hidraulicki glatkih cevi (kriva C) sa dijagrama) viskozni podsloj pokriva sve neravnine na zidu cevi, i u njoj koeficijent trenja zavisi same od Rejnoldsovog broja A= A(Re). Ta zavisnost je data Blazijusovim izrazom (2.1.63) iii izrazom Prandtla (2.1.71). d) Htdrauhcki hmpave cevi Hidraulicki hrapave cevi 8U one kod kojih viskozni podsloj ne pokriva neravnine na zidu. U oblasti hidraulicki hrapavih cevi, zona @) sa dijagrama, koeficijent trenja zavisi od Rejnoldsovog broja i od relativne hrapavosti, tj. A= A(Re,o I d). Ova oblast se prostire od krive Ql - hidraulicki glatkih cevi do krive a-a ena dijagramu aproksimativno povucena) koja predstavlja granicu dvostruke zavisnosti A= A(Re,o/ d). Koeficijent trenja hidraulicki hrapavih cevi odreduje se izrazom Kolbruka (2.1.80), iIi izrazom Altsula (2.1.81).
e) Potpuno ItTl2pave cevi
U oblasti sa dijagrama uocava se da je A= A(O I d), tj. da koeficijent trenja ne zavisi od Rejnoldsovog broja, odnosno zavisi sarno od hrapavosti cevi. S ~druge strane, takoae, se uocava da je za jednu vrednost relativne hrapavosti old koeficijent trenja nepromenljiv (A=const.); pase zato za ovu oblast kaie da je kvadratna oblast, jer je pad pritiska u njoj (vidi izraz (2.1.28 kvadratna funkcija od srednje brzine strujanja. Kvadratnoj oblasti odgovaraju uslovi strujanja sa visokim vrednostima Rejnoldsovih brojeva kodkojih lcoeficijent trenja zavisi samo od relativne hrapavosti old. Zato se cevikojeradeu ovimrezimima nazivaju potpuno hrapave cevi. Za koeficijent trenjaukVadratnoj oblasti vaZe izrazi Karman-Nikuradzea (2.1.77), Altsula (2.1.81) ili Sifrinsona (2.1.78). Za korektno odredivanje koeficijenta trenja trebaznati koja je hrapavost cevi o kroz koju se odvija strujanje. U tu svrhu se definise srednja apsolutna hrapavost cevi lcoja zavisi od: materijala cevi, naCinaobradei stanja zidova cevi u eksploatacijskim uslovima. Njene vrednosti, za najcesce primenjeIie cevi, date su u tabeli T.2.1.5.1.5. U nekim specijalnim slucajevima, kada se radio dugackim cevovodima, da ne bi doslo do greske u proracunu treba, ipalc, koristiti izraze za koeficijente trenja koji su dobijeni eksperimentalnim ispitivanjem takvih cevovoda.. Tako na pro koristi se A = O,0941d- 1I3 - za gasovode izraz Weymouth-a: - za strujanje nafte izraz Lange-a: A == 0,02 +1,7/ JRe
139
0 [nun]
0,0015 0,03 0,15+0,2 0,4 do 3 0,05 0,1 0,15 0,5 1+1,5 2+4 0,05+0,1 0,25+1 0,1+0,15 1+1,5 1,5+4 0,3+1,5 0,15 0,3+1 1+2,5 0,3+0,8 3+9 1+3 0,05+1 0,60
celicne varene
Pri proracunll cevovoda potrebno je poznavti vrednost koeficijenta trenja. Medutim, u opstem slucaju, do koeficijenta trenja nije laka dati, jer on zavisi od brzine strujanja koja, takode, nije poznata. Sdruge --~ strane i brzina strujallja zavisi od gubitka usled trenja. Prema tome, izmedu ovih veliCina postoji funkcionalna zavisnost, tako da Se mogu sastaviti funkcij<e za koeficijent trenja 11,= f(A) iIi za brzinu v=j{v). Kako su u opstem slucaju ove funkcije slazene, to njihova eksplicitlla reilenja ne postoje, vee se do njihdolazi primenom numerickih metoda. Najjednostavnija metoda koja Se za ave potrebe koristi je metoda proste iteracije, ciji je algoritam proracuna dat na s1.21.5.1.6. Ovaj postupalc iteracije uzastopnih priblizenja za odredivanje
140
koeficijenta trenja vazi sarno bela se irna jedna funkcionalna zavisnost A=j(A), odnosno v=f(vJ. Medutim, kod slozenog cevovoda sa ustaljenirn strujanjem moguee je, U opstern slucaju, postaviti n Bernulijevih jedriaCina i m jednaCina kontinuiteta, odnosno formirati sistem od k=m+n jednaCina u kojima je Ie nepoznatih brzina (iIi protoka). Kako su jednacine kontinuiteta linearne funkcije od brzina, Clanovi uz kineticku energiju u Bernulijevim jednacinarna su kvadratne funkcije a koefieijenti trenja nelinearne funkeije ad brzina, to ee u opStem slucaju dobijeni sistern jednacina biti nelinearan i nehomogen. Ovaj nelinearni sistem jednacina treba reSiti, na pr., po brzinama strujanja. Pomenuti nelinearni sistem jednaCina nerna eksplicitno resenje, vee se do njega dolazi prirnenorn numericke analize, pri cemu se za resavanje moze korisl:iti i iterativni postupak, Hi neka druga numericka metoda. Koji postupak reSavanja treba koristiti zavisi od mnago faktora kaji uticu na slozenost sistema nelinearnih jednacina, leao sto su: broj jednaCina, rezim strujanja (laminarni iIi turbulentni), geometrija eevovoda i . t.d. Kada se problem opisuje veCim brojem jednaCina tada je pozeljno izvrsiti linearizaciju sistema jednaCina elme se njegovo resavanje znaeaJno pojednostavljuje. U postupku iterativnog res:.,vanja sistema jednacina po brzinama stmjanja za pocetne vrednosti brzina tr"ba zadati vrednost iz intervala v=1-3rnJs. Ovo s toga sto su to uobicajene vrednosti brzine strujanja tecnosti u dobro projektovanim hidraulickim sistemima.Ako se iteracija obavlja po koefieijentima trenja korisno je za pocetnu vrednost uzeti Ao= 0,02.
Pmblem 2.1.1. KoristeCi formule Prandtla (2.1.71) i Kolbruka (2.1.80) odrediti koeficijent trenja za cev precnika d=lOOmm i apsolutne hrapavosti o=O,Smm, za vrednosti Rejnoldsovog broja Re=120000 i Re=500000, sa tacnoScu [> ::no-5 . Iteraciju zapoceti sa vrednoscu Ao = 0,02.
RESENJE: Formule Prandtla i Kolbruka napisane u obliku pogodnom za iteraeiju glase: Colbrook ---Prandtl 2.1.71) 000 Re=120 000 (2.1.80) A = [21og(ReJ?:) - O,Sr2 , Re=500000 Re=120 000 Re=500
A
="4
1 [I
)r
U uslovima proracuna slozenih cevovoda koeficijente trenja veoma cesto treba sracunavati sto znatno poveeava obim pesia. Zato je po~eljno, a i potrebno, so. pojedinacnog sracunavanja koefieijenta trenja, izlozenog u Odeljh.'u 2.1.5.1.4. njegovo odredjivanje tretirati racunskom masinolIl. U tu svrhu sastavice se algoritam (81.2.1.5.1.7) koji je baziran na teo:rijskom izlaga~ju saddanom u Odeljcima 2.1.5.l.3-6. Za brzo utvrdivanje cIa Ii je cev hidraulicki glatka ili
141
hrapava, kriterijum hidraulicke hrapavosti zida cevi dat u Odeljku 2.1.5.1A2., izrazen visinom 8+ ,transfomrise se na'l1ovi oblik koji glasi: Re < 40d ! 8 - hidraulicki glatke cevi, 40d /0 < Re < 500d /0 - hidraulicki hrapave cevi, i Re > 500d 18 - hidraulicki potpuno hrapave cevi. Ovako izraien kriterijum utvrdivanja hidrau!ickog kvaliteta zidacevi jednostavan je za primenu i kao takav koristi se u algoritmu za odredivanje koeficijenta trel1ja. KoristeCi ovaj algodtam veoma je jednostavno napisati program u nekom raspolozivom programskom jeziku. Treba napomenuti da ovaj algoritam moze da predstavlja zasebnu celinu, iIi deo programa za odredivanje strujnih gubitaka hidraulickih sistema.
(' v, d, v, 8, S, A 0
r---------~.:i=--:-_<
r----------~:Re>4000\
83 ::=::=E:Re>2320>
,---.----,-.
r:=~--;-;-.
)-----~=:>-----,
/ _ L '_ _.
1'~e<500/k;~l
[Hidr~l
hrapaye
I c~
I. potpuno
rHidra~~cki I
. 'I hrapave ceVI
I' "11,<, I
I
'-------r------'
~~
I
(
k+
~J 1141 r-:~,~Il ~
,--'--------'-----=::-,;.~---~AI;-+--'_.--<?--.-'-~______J
Slilca 2.1.5.1.7. Algoritam za izratunavanje koeficijenta t~enja,
.
"
L...._-<'iA-Aol<-;;-\
llt~ld
cD
..
Za odredivanje koeficijenta trenja stisljivih strujal1ja gasapostoje, u sldopu dinamike gasova, metode koje tretiraju: izotermsko, adijabatsko, strujanje sa razmenom topiote i realno strujanje. Detaljna analiz~ovih metoda sprovodi se u sklopu dela mehanike fluida koji se naziva clinamiKa gaJ'ova. Umesto analize rezultata dobijerrih navedenim metodama ovdece sed~ti nesto pojednostavljena metoda proracuna zasnovana na formuli Voronina kod koje se odredivanje koeficijenta stisljivog strujanja bazira na pozhavanju koeficijenta trenja
142
nestisljivog strujanja (An) pd istim vrednostima Rejnoldsovog broja i mapavosti cevi. Ova formula glasi
A::: An(l+
K;1 M
2 )-0,47 ,
(2.1.82)
pri cemu je M=v/c - Mahov broj, v-brzina strujanja i c:= ../KRT - brzina zvuka. lz izraza (2.1.82) sledi da za vrednosti Mahovog broja do 0,6 greska koja se pravi ako se stisljivost fluid a zanemari ne prelazi 3,2%.- VIcoliko se radi 0 stisljivim strujanjima sa veCim vrednostima Mahovog broja, bilo da su dozvucna iii nadzVllcna, za uticaj trenja na strujanje treba konsultovati literaturu iz dinarnike jednodimenzijsih strujanja gasova.
2.1.5.1.9. Odreiltiv3nje llmdidjenlta trlE!nja pri lIlleizotermskom stll"l!lI.jall!jl!ll.
V uslovima stmjanja tecnosti sa promenljivom temperaturom postoji vise metoda Zel odredjivanje koeficijenta trenja. OVde ce biti reci sarno 0 nekim ad tih mogucnosti. Po jednoj od tih metoda koeficijent tienja moze da se odredi leao A = Ao (l1 z /11 1 ),14 , (2,1.83) pri cemu su: Ao - koeficijent trenja izotermskog strujanja, i koeficijenti dinamicke viskoznosti llz za temperaturu zida i 111 za srednju temperaturu tecnosti. Za odredivanje koeficijenta trenja pri neizoterrnskom turbulentnom strujanju tecnosti u hidralllicki glatlcim cevima moze se upbtrebitiizraz AltSula
A:= [1,821og(ReJllJrll ) -1,64r
2 ,
(2.1.84)
koji vati u domenu 2,8.10 4 < Rc < 4,5] 05 i 0,83 < 11z /111 < 2,5. Pri neizotermskom strujanju gasova koeficijent trenja SI:; odreduje pribliZnim izrazom Kutateladz;~a
A:=A o(TJ'F.)o,5
gde je T temperatura fluida i Tz
-
(2.1.85)
temperatura zida.
I!lI.
l@kalirnnllllll otpoll"ima
Na onim mestima u cevovodu gde dolazi, iz bilo kog razloga, do nizstrujnih promena u profilima brzina nastaju lokalni gubici energije. Ta mesta u cevovodu su sa slozenom geometrijom, leao na pr.: krivine, usisi, suzenja, prosirenja, slavine, ventili, racve i s1. Kada razvijena 1uidna stmja, koja se ima u pravolinijskoj deonici cevovoda, naide na ovakva mesta u cevovodtl ana se poremeti-deformise, sto je propraceno znacajnim promenama u profilirnabrzina. V opstem slucaju ti novonastaIi profili brzina su neravnomerni i OStlO nesimetricni.V nekim slucajevima zbog te neravnomernosti stvaraju se makrovrtlozi koji mogu imati, cak, dimenzije strujnog prostora. Promena profila brzina ulokalnom otporu nastaje zbog promene brzine iii po pravcu iIi po intenzitetu, asamim tim nastaje promena kolicine kretanja, sto je osnovni razlog nastanka gubitka energije. Za objasnjenje strukture strujanja u lokalnim otponma posmatrace se jedan od oSllovnih lokalnih otpora - krivina, koja jeprikazana na s1:2.1.5.2.1.1. U krivinu (presek 1-1) ulazi fluidna struja koja je karakterisana razvijellim profilom brzina. Pri nailasku ovalcvog strujnog polja na krivillU doCi ce do znatnih
143
poremecaja u profilima brzina koji su prikazani u presecima 2-4. Osnovni razlog poremecaja profilabrzina jeste geometrija strujnog prostora. Nairne, pri nailaskll na krivinu fluidna struja nece moei da prati geometriju strujnog prostora, pa ce
4
-,..
s
4
vlpl
~ Pre~k2-2
a)
-~~~.~
Trenje!
Krivina
i
J _ _ _~~L~ok=a=ln~io~tp~or~~
Trenje __ ~
S
b)
Slika 2.1.5.2.1.1 Struktura strujanja II krivini. zato na nekom mestu (tacka A) nastati tzv. inercijsko odlepljivanje struje. Samim tim stvorice se dye zone, ito: B-zona zdrave struje i C-vrtlozna zona. Povrs D koja deli ove dye zone maze da se nazove razdelna povrs. Kroz OVil povrs dolazi do razmene energije i mase izrnedu zdrave i vrtlozne zone, taka da ona predstavlja jednu nestabilnu povrs.Prisustvo razdelne povrsi D znatno remeti strujni prostor zdrave struje; pa se u njoj mogu definisati dye oblasti, i to: KG -konvergentna oblast u kojoj dolazi do suzenja fluidne struje i DO - divergentna oblast u kojoj se fluidna struja siri. Vrtlozna zona C je zona u kojoj postoji povratno strujanje (v. profil brzina u preseku 4-4). Ova zona ima veoma veIila uticaj na vrednost lokalnog otpora, kako veliCinom tako i intenzitetom vrtlozenja, s tim sto je dominantniji uticaj intenziteta vrtlozenja. ' Posmatrajmo zapreminu 6V ispunjenu fluid om koja je ogranicena kontrolnom povrsinom M i koja se krece brzinom v po zakrivljenoj strujnici eiji je radijus krivine R (s1.2.1.5.2.1.1a). Na oVil zapreminu deluje inercijalna-centrifugalna sila
~" =
tv
P ~ dV, koja utiee na kretanje fluidnih delica u pravcu normale ii, tj. ka
M==tpctA==f"vgradpdV=f"v ~~iiAdV.
Iz jednaCine ravnoteze sila, uz zanemarivanje viskoznosti, 8p v2
&=PR'
koja upucuJe na zakljueak da se pri kretanju fluidnog delica po zakrivljenoj strujnici efekat sile inercije uravnotezava sa efektOln gradijertta pritiska u pravcu normale. KoristeCi ovaj izraz sledi da u krivini ublizini spoljasnjeg zida rast radijusa R utiee na smanjenje pritiska, ali zbog ubrzanja .f1uida porast brzine utiee na poraste pritiska. Medjutim, promene brzine su dominantnije sto ukupno dovodi do porasta pritiska. UopstavajuCi ovaj zakljucak za spoljasnji i unutrasnji zid krivine sledi da na spoljasnjem zidu pritisak raste a naunutrasnjem opada, a sto je graficki prikazano na s1.2.1.5.2.1.1b. Posmatraj:nci poduzne profile brzina sa 81. 2.1.5.2.1.1. oCigledno je da je struktura strujanja slozena. Ovu i onako slozenn
144
stmktum stmjanja jos vise uslozava prisustvo tzv. sekundal7llh stmjanja (v. popreeni presek 2-2) koja nastaju zbog dejstva centrifugalnih sila koje utieu na pokretljivost fluid nih deliea u popreenom pravcu. Slaganjem uzdtiznog - glavnog i popreenog - sekundarnog strujanja dobija se rezultujuee vihorno strujanje. Pri tome treba imati u vidu da je sekundarno strujanje upareno, pa ee i vihorno stmjanje da se javi u paru. Sve ovo. upueuje na izuzetno, slozenu stmktum stmjanja, cak, i u jednostavnoj geometriji krivine. Ta slozena strukhlfa stmjanja odrZava se nizstmjno sve do preseka 5-5, u kame se po novo formira polje sa razvijenirn profilom brzina. Prema tome, svi poremecaji stmjllog pol/a izmedu ulaznog (presek 1-1) i izlaznog (preseka 5-5) razvijellog profi/a brzina pnpisl~jtt J-e pnsttstvtt lokalnog otpora. Ova cinjenica ima veoma veliki prakticni znacaj pri eksperimentalnom odredivanju gubitka energije u lokalnorn otporu, nairne, radi se 0 izbom mernih preseka. Ti merni preseci moraju biti sa razvijenirn profilima brzina (kod krivine preseci 1-1 i 5-5), jer se u njima znaju koeficijenti neravnomernosti kineticke energije (CXJ::il za turbulentno i 0,==2 za larninarno strujanje). U protivnom, ako je izbor mernih preseka drugaciji, merenja se komplikuju jer treba odrediti koeficijente neravnonernosti, a to je jedino moguee na osnovu eksperimentalnih rezultata merenj 1 profila brzina u mernim presecima. Sa uslozaval1jem geometrije lokall1og otpora uslozava se i struktura strujanja. Tako na pr. kod jedne racve (s1.2. 1.5.2. 1.2) u koju, ulazi fluidna struja sa razvijenim profilom brzina, protokom Vo' u racvi se ona deli na dYe, sa protocima r~ i r72 , eirne se i ~ strujanje u racvi znatno usloV 2 z~l.Va. Za ovako definisanu Stika 2.1.5.2.1.2. Stmktura stmjanja u racvi. racvu vati jednaeina kontinuiteta Vo = Ii; +V2 Koji je medusohni odnos protolea Vj i V2 ne zavisi same od geometrUe racve, vee i od geometrije cevovoda koji se nastavljaju na grane 1 i 2. Podela ulazne fluidne stmje na dva deia odvija se po razdelnoj povrsi A-B. Kroz ovu povrs dolazi do razmene energije izmedu dela 1uidne strujekoji nastavlja kretanje lea grani 1 i dela koji skreee lea grani 2. Zavisno od intenziteta razmene energije ova povrs moze da ima veoma slozen nestacionarni learakter. Razdelna povrs se zavrsava zaustavnom tackom B. PoIozajzaustavne tacke B, B' iIi B'''zavisi ad odnosa protoka V; i ri"2 i od geometrije racve. Ako se zaustavna taclea nalazi u tacki B' iIi E" tada se U okolini taeke B formira jedan vrtlog. Za analizu struleture strujanja u racvi posmatraee se razvijeno ulazno strujanje u preseku 0-0 leoje se nailaskom na raevu deformise u pravcima 1 i2. Ove defcirmacije strujnog polja izraZene fiU kroz transformacije profila brzina svedo postizanja razvijeilih profila brzina u nizstrujnim presecima 1-1 i 2-2. Sve promene strujnog polja nastale izmedu razvijenih profila brzina 0-0, 1-1 i 2-2 izazvane su geometrijom racve. Pri
145
prolasku iz grane 0 u granu 1 stmjni presek (kroz koji protice f)-I) se povecava, sto dovodi do toga da .brzina strujanja opada a pritisak raste. Ova smanjenje brzine na ulasku u granu 1 maze dovesti do stvaranja jednog makrovrtloga (VI), a sto zavisi od odnosa protoka VI IV2 Nairne, kod manjih vrednosti ovog odriosa doCi ce do stvaranja vrtlozne zone V1, dok kod veCih odnosa ptotoka ova vttlozna zona se ne fotmira. Fluidna sttuja koja skrece u granu 2 u tacki C se inercijski odvaja od zida, cime se formira vrtlofna zona V2. VeliCina i intenzitet ove vrtlozne zone zavise od odnosa protoka r~ IV2 i od ugla ~. U presecirna (a-a i b-b) nizstmjno od raeve zbog zakrivljenosti strujnica javljaju se inercijske sile koje dovode do pojave sekundarnih strujanja. PoredeCi strukture strujanja u krivini i racvi zakljucuje se da je zbog slozenosti strujne geornetrije racve struktura strujanja u njoj slozenija. Odavde se, dalje, zakljucuje cia geometrija lokalnog otpora ima presudnu ulogu na izgled strukture stmjanja, a samim tim i na vrednost gubitka energije. Zato treba teziti aerodinamickirn oblicima povrSina lokalnog otpora koje daju rnanje deformacije strujnog polja, a samirn tim i manji gubitak strujne energije. Kada je god moguce ovaj zahtev treba realizovati. Medutim, 11 mnogim slucajevima zbog raspolozivog strujnog prostora kroz koji treba provuCi cevovod nije mogtlce ostvariti povoljnu geometriju lokalnog otpora. Kada je ree 0 geometriji lokalnog otpora treba napomenuti da jedan lokalni otpor, na pr. krivil1a, moze cia iroa vise razliCitih tehnickih resenja. Od tih razliCitih mogucnosti treba izabrati ono tehnicko resenje koje daje manji gubitak strujne energije, odnosno sto manju vrednost koeficijenta lokalnog otpora.
2.1.5.2.2. GlIl!bitak elll!ergije na iollmJl1im otpol"imlll
Za definisanjegubitka energije na lokalnom otporu posrnatracese jedan lokalni otpor promenljivog preseka sa sL2.1.5.2.2 koji se nalazi izmedu preseka II i 2-2 i kod koga je visinska razlika izmedju preseka mala tako da se potencijalna energija s~ru~e ll1~~e zanem~riti. Izmedu ovih ---~F preseka vaze Jednacme BernuliJa ~ -' - - - ---;:;,-=~
PI
+ pal vl 12 =
P2
i kontinuiteta
,~P /2""'-7-..i
,/
.' -I
V =vIAr =v2 A2 ,
u kojima su VI i 1'2 srednje brzine strujanja u _ ' I ,VI I; I presecima 1-1 i 2-2, a D.p je gl.lbitak (pad) pritiska I AI Sl'1 2 5 .. d d' . h{a _.1. .2.2. na 10k alnom otporu kO]1 se 0 re uJe pnmenom formule Vajsbaha (2.1.23). Uvodenjem totalnih pritisaka strujnih preseka kao
-(>
'11;2
POi = Pi + pa j vj /2 , (i=:T,2) iz Bernulijeve jednaCine (2.1.86) se dobija izraz za pad pritiska na lokalnom otporu
(2.1.87)
146
u korne je S2 koeficijent lokalnog otpora, a v 2 srednja brzma prvog nizJ'trtqizog. preseka. Karla je ree 0 gubitlcu energije na lokalnorh otporu tada je veorna bitno znati koja je brzina rnerodavna za proracungubitka. Nairne, gubitak energije na lokalnorn otporu s1. 2.1.5.2.2. rnoze da se definise sa srednjorn brzinorn VI iii srednjorn izlaznom-nizstrujnom brzinorn v 2 Samirn tim rndgu se definisati, za jedan te isti lokalni otpor, dva koeficijenta lokalnog otpora S1 i S2 koji su sa merodavnirn brzinama vI i v2' Medutirn, da ne bi doNo do zabune, pn"primen~ kod fokafmh otpora dejiizife J'e samo ko'ciient 1; 2 kod koga je merodavna nizstrUjiza brzina v 2 Ali ipak, ako kod nekog lokalnog otpora postoji potreba za definisanjem koeficijenta S1' a sto posebno treba naglasiti, tada se liZ koriscenje uslova jednakosti gubitka energije na lokalnom otporu SIV~ 12 = (2 veza izrnedu razliCito definisanih koeficijenata lokalnih otpora
S2 =1;1(~) =Sl(Y)
2 1
VI 2
vi 12, dobija
(2.1.88)
A2
Koristeci izraz (2.1.87) rnoze se definisati pad pritiska na lokalnorn otporu l e a o ; razlika totalnih pritisaka izrnedu dva strujna preseka. Iz ovog izraza sledi opsta relacija za odredjivanje koeficijenta lokalnog otpora
2 2A22 A22 S2=-2(POI-P02)=-p(PI-P2)(V) +cx,I(T) -cx,2,
PV2
(2.1.89)
Alco se poznaju: razlika statiekih pritisaka PI - P2' protok V i koeficijent korekcije cx,1 i 0- 2 , tad a iz izraza (2.1.89) sledi i vrednost koeficijenta lO~,alnog otpora. Da bi se poznavali koeficijenti korekcije za merodavne strujne preseke II i 2-2 treba izabrati preseke u kojima se irnaju razvijeni profili brzina. Ponekad nije rnoguce pravilno odrediti rastojanje od lokalnog otpora do prvog nizstrujnog razvijenog profila brzina (presek 2-2). U tim slueajevima presek 2-2 se postavlja dovoljno daleko od lokalnog otpora, alise tada.od razlike totalnih pritisaka oduzirna ueesce trenja koje se irna izmedu posmatranih strujnih preseka. S obzirorn da je razliku statiekih pritisaka i protokrelativno jednostavno meriti to se koeficijent lokalnog otpora uglavnorn odreduje primenom eksperimentalnih metoda. Ako je geometrija lokalnog otpora sIo:;~ena i u njoj dolazi do mesanja iIi razdvajanja fluidne struje tada se za svaki moguCi strujni tok definise odgovarajuCi gubitak strujne energije. Tako na pr. za raevu s1.2.1.5.2.1.2. definisu se dva pada pritisica /:"POl=PSOlV(/2; /:"P02=PS02 V ;/2, pri cemu su SOl i S02 koeficijenti 10Icainih otpora pri prolaslcu i skretanju fluidne struje, respektivno.
sa
2.1.5.2.3.
Jedan od lokalnih otpora kod kojeg se koeficijent lokalnog otpora moze odrediti teorijskom analizom jeste slueaj nagIog prosirenja. Pod naglim
147
prosnenjem se podrazumeva cev kad koje se naglo sa povrsine Al pre1azi na vecu povrsinu poprecnog preseka A 2 , a sto je prikazano na sl.2.1.5.2.3. Pri ulasku fluidne struje u naglo prosirenje razvijeni profil brzina (presek 1-1) dolazi do inercijskog odvajanja i formiranja vrtlozne zone VZ. Ve1icina vrtlozne zone zavisi od stepena sirenja poprecnog preseka A2! AI' kao i od reZima strujanja. Posle izvesnog rastojanja l od u1aznog preseka 1-1 fluidna struja se stabilizuje (presek 2-2) i po novo ima Slika 2.1.5.2.3. Naglo prosirenje karakteristike razvijenog strujanja. Izmedu strujnih preseka 1-1 i 2-2 vaie jednacine Bernulija
PI+pa 1 T+pglsmY=P2+pa 2 T+pC;T'
vj
2
.
v2
v2
(2.1.90)
kontinuiteta (2.1.91) i promene koliCine kretanja primenjene za pravac strujanja fluida (detaljl1ija analiza promene kolicine kretanja data je u Odeljku 3.)
Ii" == v1 A1 == v 2 A2
,
R == PIAl - P2 A 2 + p~r(~1V1
~2 v 2 ) + mgsin y,
(2.1.92)
pri cemu su ~j i ~2 korekcioni koeficijenti kolicine kretanja, a C; koefi~ijent lokalnog otpora (za referentnu brzinu v 2 ). U kontrolnoj zapremini izmedu preseka 1-1 i 2-2 nalazi se masa fluid a m == pV == pA 2 1. KoristeCi pretpostavku da se deo sile reakcije koji potice od trenja zbog malog rastojanja izmedju preseka II i 2-2 moze zanemariti, sledi da rezultujuca sila reakcije deluje na povrsinu naglog prosirenja u preseku 1'1' i iznosi R== - P1 CA2 - A1) ii, gde je ii jedinicni vektor poduzne ose. Sada se 1Z sistema jednaCina (2.1.90-92) dobija izraz
C;
==()(,1 ( - )
V1 2
v2
VI
A2
A2
v2
(2.1.93)
koji predstavija opstu Bordinu formulu za odredivanje koeficijenta Iokalnog otpora naglog prosirenja. Ova formula pokazuje da' koeficijent lokalnog otpora naglog prosirenja ne~avisi od ugla nagiba y pod kojim se nalazi naglo prosirenje, i dmgo da formula vazi za proizvoljne oblike povrSinapoprecnih preseka A1 i A 2 Za konkretnu primenu opste formule (2.1.93) izabrace se kruzni poprecni preseci cevi precnika DI i D 2 , kod kojih je stepen prosirenja preseka
A2 ! A1 == (D 2 ! Dj)2. U ovim presecima su razvijelli profili brzina u kojima su korekcioni koeficijenti cx,i i ~i (i=1,2) poznati. Brojne vrednosti ovih koeficijenata zavise od rezima strujanja, zato je potrebno posebno razmatrati slucajeve laminamog 1 turbulentnog strujanja. a) Laminamo snujanje
148
Korekcioni koeficijenti razvijenog .laminarnog strujanja u cevima kruznog poprecnog presekaodredeni su u Odeljku 2.1.5.1.3. i imaju. vrednosti f3 i =4/3 i CJ- i =2 U""1,2). Sa ovim vrednostima, iz opste Bordine for-mule (2.i.93), sledi izraz za koeficijent lokalnog otpora naglog prosirenja pri laminarnom strujanju 2 VI vI 2 A2 A2 ~=-(3--1)(--1)=-3(3-4 -l)(-A -1). (2.1.94) 3 v2 v2 -'1 1
b) TurbuleTttllo strujtHl./e Korekcioni koeficijenti razvijenog turbulentnog strujanja u cevima kruznog preseka imaju vrednosti P;=1,02 i a i =1,058 (i=1,2) (prema izrazu (2.1.64). Ako se usvoje vrednosti ovih koeficijenata Pi ",a i ",1, tada se iz izraza (2.1.93) dobija koeficijent lokalnog otpora l1aglog prosirenja pri turbulentnom strujanju v A S=Cl-....l.)2 =(1 _ _ 2)2. (2.1.95a)
v2
A)
(2.1.95b)
U praksi se veoma cesto l1ailazina specijalni slucaj naglog prosirenja kada cev ulazi u rezervoar. U ovom slucaju, ako se sa A] i A z oznace poprecru preseci cevi i rezervoara, vazi da je povrsina poprecnog preseka rezervoara mnogo veea od povrsine paprecnog preseka cevi (A2 > > A 1 ). AVO za pasledicu ima da je brzina u poprecnom preseku rezervaara nmogo manja ad brzine u preseku cevi (V2 vI)' ili je pak v2 '" o. Zata se u avom specijalnom slucaju, izuzetno, koeficijent lokalnog otpora defiruse sa prvom uzvod11om brzi110m (iJ.p == PSI V [ /2 ). Prime110m izraza (2.1.88) i (2.1.93) odreduje se vred110st ovog koeficijenta lokalnog atpora, koja iznasi - za laminarno strujanje,
- za turbulentno strujanje.
@tPOIra
U opstem slucaju kaeficijent lakalnog otpara zavisi ad geometrije i Rejnoldsovog broja, tj. (2.1.96) pri cemu indeks i oZl1acava broj uticajnih geometrijskih veliCi11a. Altsul je funkcionalnu zavis110st (2.1.96) prikazao 11a sledeCi naCin
A / Re
\
\
S=
B / Re
So + C / Re - opsta zavisnost ,
gde su; A, B, Cis 0 veliCine koje zavise ad geometrije lokalnog otpora. Ocigiedl1o je da kod laminarnog strujanja koeficijent lokalnog btpora zavisi i od geometrije i
149
od Re-broja, tj. vati puna zavisnost (2.1.96), dok je kod turbulentnih strujanja uticaj Re broja zanemarljiv, tako dakoeficijent lokalnog otpora zavisi samo od geometrije, tj. (, =(,(li)' Kako je kod razvijenog turbulentnog strujanja C, = (,0 "'" const., to stmjni gubitak prema izrazu (2.1.87) zavisi samo od kvadrata brzine, zato se ovo podmcje naziva kvadra/na ob/as! zavis/1(wikoeji'cijetzta loka!nog
otpora.
Odrediti gubitak strujne energije na lokalnom otporu, prakticno, znaci poznavati vrednosti koeficijenta lokalnog otpora, do kojeg se dolazi primenom eksperimentalnih metoda, iIi u redim slucajevima primenom teorijskih metoda (kao na pr. kod naglog prosirenja). U tabeli T.2.1.5.2.4. date su vrednosti koeficijenata lokalnih otpora, za neke karakteristicne slucajeve geometrije lokalnog otpora koje su najcesce kod cevnih vodova, a do kojih se doslo primenom: teorijskih, poluempirijskih iIi eksperimentalnih metoda. Naziv Skica
Karakteristiena velicina
Izraz - vrednost
C, =0,5 C, =0,08
Napomena Autor
Usis sa ostrom ivicom Usis sa oblom ivicom Usis nagnut pod uglom a
"3
(,
\
>
I(~-
~~.
a
Usis
~1J7 \~ '-"i~'
,P"
A,
00000% 000000
00000
000000
oooo~o~ 0
ooog...-
13
".
Ao -pOI'rSina
olvora A-povrsina preseka
USls sa
1---
@jEj
--~~-- .. ~
! .
=(d / D)2
C, == (1- 0,61111)
uSlsnom olvoru
Krivina u obIiku luka
",,~.
,.-: -~
J
,~
.,
Krivina
ttt.~--
. d 35 a s=[O,131+0,163(R)' ]90
Ao
.....,
~
V2,1
"" "- 0:
dl R= 1,a[O]
i;; == 0,003360:.
[46]
arO]
5-6 segmenata
I Vr
-'j='C> - -
~A,
-=r
c,=cj -,-1)2
1
150
Naziv
Skica
Karakteristiena velieina
Izraz - vrednost
'A 112 -1 11-1 2 ' t;=-'-a-'-2-+(--) sma 8sm"2 n n
Napomena Autor
Difuzor
EJ3J:~
-v
n=Al
A2
Al
A21
<x;::; 40
s=
1 (tg<x)0.75 Re
A.
1 (1_-) n2
20n,33
Konfuzor
1--.
: Al
..<x_
A2
Al n = A2
S-
-Ssin(<x/2)
<X
< 30
-i---__
I ... t;, ~
A,
S== 2'(1,-11),
A2 n=T
I
Ideljeik
D2 < DI 12
2
S== (
2
1
0,57+
043 -1) ,
1:I-n
AltSul
D2 > DI 12
Ideljeik uslov na
Blenda
I 1 D 1"1 1
-,{ .---:>
1
I
:S:>i
= (D)
.i"j .... :
I-~~
ooooo~ooooo
0000 000000
Ao - ukupna
povrsina otvora A- povrsina preseka
aooao
I:
C; == (O,707.Jl-n
~~'bo~o;
~!--
(n=AoIA)
120 1+I(1+sina) 50 ( 1,56 2 2 +(1--) 2 Re (1- n sinal Re 1-11 sina
I I
~d~Y~
f
I I
D 17=d
1:;=
lJ
Zatvarac
~-.-~~L
I :
S '" 0,35.10,0323'0;
C;=a+bHlnH+cln H+H
2
Re> 10 4
a == -103,45 b == 106,22 c == -133,28 d = 103,45 a = 10,72 b==-136,3 c == 813,1 d=-1l55,7 a == 0,0368 b == 28,2 c==-14,33
Zasun
~ ....... 1 ~h--D7e
1 Ii )
H=hID
Re> 10 4
Venti!
6
......
D
::>
D[mm]
JD
&
D [mm]
D<400mm
b . c S=a+-+-lnD D
JD
151
Naziv
Skica
Karakteristiena velieina
Izraz - vrednost
Napomena Autor
a" 3,78.10- 10 b" 1,047.10-8 c = 2,79.10-7
d=6,4910- 6
Kuglasta slavina
e
! ......
a[O} a < 65 0
e" 1,045.10-4
f = -4,46.10-6
g = 5,02.10-8
Ventil
r ."
,;
m,
,:,,/,,,~,
h 0,1 <d<0,25
0,1 <
~~~~~,/.~:t ~
di
'~p . f; a
1;~,~
-J < 0,25
h
~ = 0,55+4(%- 0,1)+0,155(*)2
peeurka i sediste ventila ravni (Bach) pecurka i sediste ventila konusni (Bach) pecurka i sediste ventila konusni (Bach)
Ao
~''l:/r~
d;
7;:'-;'::~
%.
-if- ~~
,
~r1L-liIh Ii!
'--t--/
8'1 d;
I;';
0,1<d<0,25
..I
AI
..An
AI
?L~_I:!
-'I
-J = 0,1
2 q--
.~_
V, F /'".,
A,
Vl~
Sl
= AI = A2
,.~.
- r/o
C;
(Crnojevic)
-" "10
AI
Levin
I':.Pi = PC:;iT
(i=1,2)
S,
A, 2 I A2 =(7) 2- 2TqcoS<x+I-C o q 0
a[C]
C
v'
.-
60 0,64
90
1,00
A2
-~"
A,
V3'~>
I':.p, = PC:;iT
(/=1,2)
,Il,
A] +
Levin
= A3
q=V2 1V3
A,
Az
I Tallcv
0,50
.....
Racve (sabirne)
A2/ A3
a[O]
15 30 45
B
C]
1,94 1,74 1,41 1,00 0
. 0,10
0,20,
0,33
C2
0
C1
0 0 0,14
0
C2
0 0 0
0
C]
0,14 0,17 0,14 0,10 0
C2
0
C]
0,40 0,35 0,30 0,25 0
C2
0
0 0 0,05 0 0
0
0 0 0
0
0 0,20
0
0,10 0,25
60
90
0,10
152
Naziv
Skica
Karakteristicna velicina
Izraz - vrednost
Napomena Autor
Kompenzator
1--
jfl
)! ' ; /-; -:-::.'
I~~
-;]=6
"-~'>-
r -='i d -
S= 1,6+ 500
50::;d
~500
d[mml
Tabela 2.1.5.2.4. Vrednosti koeficijenata lokalnih otpora za neke karakteristicne geometije lokalnih otpora. U tabeli sa Aje oznacen koeficijent trenja. Na kraju treba napomenuti da vrednosti iii izrazi za koeficijente lokalnih otpora u tabeli 2.1.5.2.4. vaie samo za ltJ'am(/ene lokalne otpore, a to su ani lokalni otpori kod kojih je ulazna fluidna struja sa razvijenirn profilom brzina i kod kojih se izlazna fluidna struja stabilizuje do razvijenog profila brzina.
2.:LS.2.S. Mledusobruli utic:mj !okaRnih
ot~fi)ra
Koeficijenti lokalnih otpora odreduju se, uglavnom, za slucajeve usamljenog otpora. To su oni otpori kad kojih je ulazno i izlazno strujanje razvijeno. Ako su u cevovodu prisutne pravolinijske deomce i usamljeni lokalni otpod tada se do ukupnog otpora dolazi primenom izraza (2.1.25); dakIe, prostim sabiranjem otpora, odnosno metodom superpozicije. Ovakvo jednostavno sabiranje lokalnih otpora dopusteno je sarno onda kada predhodni lokalni otpor nema uticaja no. sledeCi lokalni otpor, a to ce biti kado. se porerneceno strujanje izazvano prisustvom prvog lokalnog otpora stabilizuje pre !lego fluidna struja naide na sledeCi lokalni otpor. Za to je potre1'ino da minimalno rastojanje izmedu lokalnih Raspored Ugao otporo. bude Lu = ~. d / Ie, pri cemu je S krivina koeficijent posmatranog loko.lnog otpora. Eksperimentalna istrazivanja Sil pokazala 1,00 do., pri veCirn Rejnoldsovim brojevima, medusobniuticaj lokalnih otpora maze se zanemariti aka je Lu =(20-50)d, a sto zavisi 3,30 od kombinacije posmatranih lokalnih otpora. Aka postaji medusobni uticaj .. -.',: izmedu lokalnih otpora, t,};h iz pretho. , 0,82 ex. \ . dnog lokalnog otpora ne razvijena I brzinsko palje nal1azi na sledeCi otpor, Cime se struktura strujanja u njemu zllatno menja u odnosu na slucaj potpUDO usamijenoglakaillog otpora. Ova pojava I meousobni uticaj lokalnih otpora naziva se lilteljerenc!/a lokalnihotpora. 90 . 2,56 Ako se. posmatraju dva lokalna otpora sa medusobllim uticajem,koji imaju koeficijente lokalnih otpora ~l i S2' tada Tabela 2.1.52.5.
45~
\
I
153
zavisno od uslova strujanja u njima i medusobnog rasporeda llkllpni lokalni otpor ~ 1+2 moze biti manji iIi veti ad aritmetickog zbira ~I +~ 2' RezuItujuCi koeficijent Iokalnog otpora zavisi od: uslova strujanja (Re broja), medllsobne udaljenosti otpora i precnika cevi, odnosno ~1+2 = S]+2 (Re, I, d). Ova zavisnost je u punom obliku prisutna kod strujanja sa velikim Re brojem, dok je kod strujanja sa malim Re brojem znatno slabija. U tabeIi 2.1.5.2.5. date su vrednosti rezuItujuCih koeficijenata lokalnih otpora za neke karakteristicne slucajeve povezivanja krivina.
2. Jl..6. FodeRa cev@voda
U savremenoj strujnoj tehnici susrece se veoma veHki broj cevnih sistema razliCite namene, kao sto su: vodovodi, naftovodi, gasovodi, toplovodi, vazduhovodi itd, koji mogu biti sa razliCitom: geometrijom, duzinom, konstrukcijom, ugradenom armaturom i s1.. Svi ovi cevni sistemi prema geometriji, bez obzira na namenu, mogu da se podele na proste i slozene. Pod pros'ftin cevovodom (s1.2.1.6.1) podrazumeva se onaj cevovod koji ima jednu strujnu cev konstantnog (s1.2.1.6.1.a) iii promenljivog (sI.2.1.6.1b) poprecnogpreseka.
oj _ _ _ _"'-==1>-""-
bJ
r:==r-=.
==i>
./'
c)
SHb 2.1.6.1.
Slika 2.1.6.2.
Pod slozemin. cevol'odom (sI.2.1.6.2) podrazumevaju se oni cevovodi kod kojih postoji vise strujnih cevi, odnosno glavnih pravaca strujanja. Dakle, to gil oni cevovodi kod leojih postoji jedno iii vise mesta gde se cevovod grana. Siozeni cevovodi mogu biti sa: hidraulicki paraleinim granama (s1.2.1.6.2a), razgranati (s1.2.1. 6.2b ) i prstenasti (s1.2.1.6.2c). Treba napomenuti da se u svakom slozenom cevovodu mogu uociti deonice koje su sastavljene od jedne strujne cevi. Prema tome, slozeni cevovod je sastavljen od zbira prostih deonica iIi prostih cevovoda.
2.1.7. Ek,vivalentni llmefkijenti OtP0ll"3 cevne de@uice
Posmatrace se jedna prosta deonica slozenog cevnog sistema s1.2.1.7., koja se nalazi izmedu preselea A-A i B-B, u kojoj su lokalni otpori: lcrivina, dva ventila, postepeno suzenja inaglog prosirenja, leao i pravolinijslce deonice cevovoda precnika d i i duzina Ii (i=1,2,3). Prime nom izraza(2.L25), odnosno izlozenog u Odeljleu 2.1.5., dobija se gubitak strujne energije izrhedu presekaA-A i B-B
YgA-B
II
vt
12
v;
1(.
V3
-v2
.)2
.
13
vi
gde je Vi srednja brzina strujanja deonice i=1,2,3. Ako u slozenom cevnom sistemu postoji rnnogo prostih deonica, i aleo se pri pisanju energijske jednaCine prolazi sa glavnim pravcem strujanja. hoz veCi broj prostih deonica, jasno je da zapis postaje duzi. Zato se,izrazloga jednostavnijeg zapisa llvodi ekvivalentni koeftcfient otpora cevne deonice, U bilo kojoj prostoj deonici moze postojati veci broj cevi tazlicitih precnika, a samim tim i toliko
154
razliCitih srednjih brzina strujanja. U takvim slucajevilna neka od tih srednjih brzina bira se za meroa) davnu, l1a pI. brzil1a vI za cevovod sa s1.2.1.7a, i za nju se definise ekvivalentni koeficijel1t otpora proste cevne deonice. Za cevovod L~_-:B--<o L::...J . ==[> b) sa s1.2.1.7a uvodeCi povrsine VI poprecnih preseka cevi Ai ::: d? 1t / 4 Stika 2.1.7. (i=1,2,3), sredivanjem izraza za gubitak Yg A-B , dobija se ekvivalel1tni koeficijent otporil
__
,.. II 12 AI 2 AI. Al 2 13 Al 2 C=<-:'v +Sk +A. I -d +(S +A 2 -d )(-A) +(-A --A) +(~k, +~v +A.3 -d )(-A ) 111 22 32 233
1z dobijenog izraza za ekvivalentl1i koeficijent otpora proste deonice cevovoda sledi da ovaj koeficijel1t ne predstavlja nista sustinski novo, vee da predstavlja zbir lokalnih i usputnih otpora u posmatranoj deonici. Izraz za ekvivalentni koeficijent otpora moze da se napise, u opstem slucaju, u obliku n Ar m I Ar (2.1.98) Cr =Ls'(A )2+L:)} C )2,
1~1
)=1
f A
] ]
gde su: n - broj lokalnih otpora, In - broj pravolinijskih deoruca razliCitog precnika i Ar je povrsina poprecnog preseka u kome je referentna brzina vr' Za slucaj proste deomce cevovoda duzine ! i precnika d, izraz (2.1.98) se svodi na obUk
Cr
:::
A. ~ + I~i
;=1
(2.1.99)
Odredivanjem ekvivalentnog koeficijenta deonice Cr , za brzinu v r (za primer sa s1.2.1.7 indeks je r=l), gubitak u deonici iznosi
Yg,r = Cr
2" '
2 Vr
(2.1.100)
cime se zapis gubitaka znatno pojednostavio. Ponekadje gubitakenergije bolje predstaviti kao funkciju protoka a ne brzine. Tada se uvodi koeficijettt htdraulicke karaktens'Iilce cevne deoJZice Kr == Cr / 2A,~ , koji u sebi obuhvata i strujne otpore i geometriju ceVl1e deonice, sa kojim se strujni gubitakdeonice predstavlja leao
li:
== Kr V
!.
(2.1.101)
= Jel),
iIi
cevovodll.ll
Za stvaranje strujne energije koriste se strujne masine: za. tecnosti pumpe, a za gasove vel1tilatori iIi kompresori sto zavisi od nivoa pritiska koji. se zeli postiei. Ako se u cevovodu nalaz'i pumpa (s1.2.1.8a), koja tecnost obogaeuje energijom, tada Bernulijeva jednaCina postavljena za preseke 1-1 i 2-2 glasi
Teorijskeosnove ID strujanja
PI p P2 p
a)
155
Yp+-=-+gH+Y,
g
b)
pri
cemu
je
Yp [J I kg] -
jedinicni rad pumpe - rad po jedinici mase iIi napor I ~~.I-'-' pumpe. Energija koju fluid "primi" od strujne masine Slika 2.1.8. moze biti izrazena i porastom pritiska fluida pri prolasku kroz strujnu masinu /:"P = pYp' Ovaj drugi nacin predstavljanja uCinka strujne masine koristi se, ne retko, i kod pumpi i kod ventilatora. Na osnovu napora pumpe Yp ' iIi porasta pritiska /:"p, i protoka ~/, odreduje se hidrau!ic.'ka - korisna J'naga pumpe
PH::::
uzmu svi gubici energije van strujne masine i definise se ukupni stepen korisnosti l1 p' tada se dobija snaga
pY/ /:"pV P=--=:-l1p l1p
(2.1.102)
koja je potrebna za pogon strujne masine. S druge strane, ako se na osnovu raspolozive strujne energije fluida u strujnoj masini energija pretvara u koristan mehanicki rad, kao na pro kod turbina iIi hidromotora (v.s1.2.1.8b), Bernulijeva jednaCina za nivoe 1-1 i 2-2 glasi
-+gH=-+Y. +Y
r
PI p
Pz p
pri eemu je Yr jedinicni napor turbine iIi hidrornotora. VeliCina Yr sa aspekta strujanja predstavlja strujni gubitak, ali sa aspekta preostalog dela sistema to je Cisti dobitak energije. Ova veliCina nastala u turbini generatorom se pretvara u elektrienu energiju; dok, aka je nastala u hidromotoru ona sluzi za savladavanje obrtnih momenata (na pro na valjcima, hidrauIiekim testerama i 81.). Na osnovu velicine Yr , iIi pada pritiska /:"p:=: pYr , i protoka kroz ovu vrstu strujnih masina dobija se snaga (2.1.103) p:::: pYr T/11t :=: /:"P Vl1t
Pod karakteristikom pumpe podrazumeva se funkcionalna zavisnost izmedu: napora, snage iIi stepena korisnosti od protoka; Ove funkcidnalne zavisnosti glase: Yp:=: f (V), P = f (V) i '1 :=: 11(V) , a dobivajuse na osnovu ekspetimentalnih ispitivanja pumpi. Graficka interpretacija hidraulickih karakteristika pumpe prikazana je na s1. 2.1.9a. Za primenu pumpi posebno VaZllU ulogu ima hidraulicka karakteristika napor - protok, tj. Yp = f (V), koja se obieno predstavlja u obliku (2.1.104)
156
a)
b)
oj
'0
Slika 2.1.9. pri cemu su koeficijenti: a, b i c zavisni od geometrijskih i kinematskih parametara pumpe, a njihove vrednosti odreduju se eksperimentalnim putem. S druge strane purnpa se spreze sa cevovodorn pa ce napor purnpe prerna trasi cevovoda, primenom Bernulijeve jednacine za nivoe 1-1 i 2-2 uz koriscenje izraza (2.1.101), biti
Y
P
0::
P2 - PI + gH + KV2
(2.1.105)
Desna strana jednacine (2.1.105) predstavlja, prakticno, karakteristiku cevovoda: Z. = (pz - PI) / p+ gH +KV2; i kao sto 1Z jednacine sledi to je kvadratna zavisnost od protoka Yp::: A + Kr/2, pri cemu je veliCina .A ::: (pz - PI) / p+ gH zavisna od pritisaka na referentnirn nivoima i od geodezijske visine izmedu nivoa. Graficka interpretacija hidraulicke karakteristike cevovoda prikazana je na s1.2.1.9b. Kako postoji sprega izmedu pumpe i cevovoda, to je u svakom trenutku, pri radu pumpe, ispunjen uslov Yp = Ye . Tacka na dijagramu sL2.1.9c gde se seku"krive hidraulickih karakteristika pumpe i cevovoda naziva se radna taCka (tacka RI). Pri radu purnpe treba voditi racuna da radna tacka RT lezi u okolini maksimalnog stepena korisnosti pumpe. KoristeCi jednoznacnu hidrauiicku vezu izmedu pumpe i cevovoda dolazi se do zakljucka da jedan ad naCina regulisanja protoka pumpe moie biti i promena hidraulicke karakteristike cevovoda. Nairne, poveCavanjem otpora u cevovodu (v.s1.2.1.9d) smanjuje se protok pumpe i obnmto.Ova promena otpora u cevovodu veoma lako maze da se ostvari na pr; pomoc1.l ventila.
2.1.10. SplI."t'!z3nje p1lllmpi.
I
Pumpe mogu da se sprefu redno i paralelno. a) Redl10 povezi.'(mje pump! Kod redne sprege pumpi s1.2.1.10.1a kolicinatecnosti koja pro de kroz jednu pumpu proci ce i kroz drugu pumpu. Prema tome, kod redne prege pUl7'P!pr%k ostaje kOllstantan (1/ == canst.), dok se ukupni napor povecavasto predstavlja osnovnu svrhu redne sprege. Ako su redno spregnute dye purnpe koje irnaju karakteristike napora YpI i Yp2 ' tada ce rezultujuCinapor redno spregnutih pumpi biti ~+2 == YpI +Yp2 ' ili izrazeno preko pritisakaAp1+2 = t3p p l +!J.P p2 ' Pri redno spregnutim pumpama za jednu vrednost protoka (v.s1.2.1.1O.1b) napori u tackama A i B se sabiraju, time se dobija rezultujuCi napor - tacka C. Ponavljanjem ovog
\
\
157
postupka, za celo podrucje rada purnpi, dobija se rezultujuca karakteristika spregnutih purnpi Ypi + 2
v
~--~------+--~
b)
b)
Stika 2.1.10.2
Kod paralelne sprege dye pumpe s1.2.1.10.2a, koje rade sa naporima Yp1 i Yp2 ' zato sto su u tackarna A i B isti pritisci vazi jednakost Ypl =Yp2 S drugestrane ukupan protok paralelno spregnutih pumpi je V =V1 + T/2 Ovo prakticno znaGi cia se paralelna sprega pumpi koristi za poveca:nje protoka. RezultU:juca karakteristika paralelno spregnutih pumpi s1.2.1.10.2b dobija se ako se pri is/om rtaporu (Yp == canst.) protoci iz tacaka C i D saberu (V = V +V2 ) pri cemu se dobija l tacka E hidraulicke karakteristike paralelno spregllutih pumpi. Ponavljanjem ovog postuplca za celo podrucje cada pumpi dobija se rezultujuca karakteristika paralalno spregnutih pumpi Yp1 +2 '
158
2.2. PRORACUN PROSTIH CEVOVODA. PROlFJIU BRZINA
I:7=I S
4 4 V pg d "';=1"', Kod prostih cevovoda sa promenljivim povrsinama poprecnih preseka, osim Bernulijeve jednacine, vaZi i jednacina kontinuiteta V == Ii; = V =",Vm = const. 2 gde je m broj nizstrujnih promena preseka. Prema tome, ove dve jed'tacine sluze za hldrmiich'proraCi.m prostlit cevovoda. Kod prostih cevovoda mogu se reSavati tri grupe problema, ito: odredivanje protoka kroz zadatu geometriju cevovoda, odredivanje precnika cevovoda !coji omogucava projeletovani protok i odredivanje katakteristika strujne masine za zadati protok i geometriju cevovoda. Koji od ovih zadataka treba reSavati zavisi od projektnih zahteva.
2.2.2. Hili.ll"sadicka karakteristiika JPlll"ostog cevovilllda sa It'e<<li.IDIim JPlovezivaIDIjem grama
V ==
1f. V
== d
1f.
iZg(H + PI
- P2
)/('A.l+."~
r.)
U cilju odredivanja hidraulicke karakteristike prostog cevovoda Sa n redno povezanih grana, posmatrace se prosti cevovod prikazan na 81.2.2.2.1 i1 kojem su otpori dati sa ekvivalentnim koeficijentima otpora deonica Cj (i=1,2, ... ,n). U i-toj deonici, povrsine poprecnog preseka Ai' srednja brzina strujanja Vi daje protok
Vi' dole ce koeficijent hidraulicke karakteristike biti Ki == pCi I (2Ai2). Za strujanje u redno povezanim granama vazi zbir padova pritisaka
159
V=const.
Slilca 2.2.2.1
n
Slika 2.2.2.2
n
v2
i
-
i1p= Li1Pi
i=I
LPCj
;=1
= LK//
;=1
'
(2.2.1)
(2.2.2)
i jednaeina kontinuiteta
i1p = pCejV j 12 = K.V .' u kojima su Ke -ekvivalentni koeficijellt hidraulieke karakteristike i Cel -ekvivalentni koeficijent otpora cevnog sistema odreden za j-tu deonicu; te koriscenjem jednaCina (2.2.1) i (2.2.2) dobivaju se ekvivalentne karakteristike prostog cevovoda sa rednim povezivanjem _ Ke = i=I Ki
Cej
~ Aj = ;=1 C; (:4;) 2
(2.2.3)
Grafieka interpretacija hidraulicke karakteristike prostog cevovoda sa tri redno povezane deonice prikazana je na sI.2.2.2.2. Do ekvivalentne hidraulieke karakteristike dolazi se na sledeCi naCin: prvo se u i1p - V dijagramu ucrtaju pojedinacne hive K;, a zatim se koriste zavisnosti(2.2.1) i (2.2.2), tj. za jedan protok (V = canst.) sabiraju se padovi pritisaka u tackama a, b i c, eime se dobija pad pritiska i1pd = i1p a + i1Pb + i1p c u taeki d koja lezi na ekvivalentnoj krivoj cevovoda. Ponavljanjem ovog postupka za celokupno podrueje protoka dobija se ekvivalentna kriva cevovoda (kriva K e) sa rednim povezivanjem deonica. Opisani postupak u potpunosti vazi i za prosti cevovod sa n redno povezanihdeonica, s tim sto se tom prilikom graficki obim posla znatno povecava.
Problem 2.2-1. Voda struji od rezervoara A ka rezervoaru B kroz prosti cevovod promenljivog poprecnog preseka. Odrediti protok vode ako su ugradeni lokalni otpori: usis sa ostrom ivicom, kuglasta sIavina postavljenapoduglom cx.=10, krivina sa odnosom R = 4d J , suZenje pod uglom cx.=30, zasun otvoren na hi d 3 = 0,5 Krivine Kl i K2 nalaze se na rastcijanju 9 /8 d 3' Dati podaci su: d 1=40mm, d 2 =60mm, d 3 =50mm, 1)=lOm, '2=20m, 13=30m,H=2m, Pm=9810Pa,7c=0,02. RESENJE- Da bi se odredio protok vode potrebno je koristiti Bernulijevll jednacinu (2.1.20). Medutim, U ovoj jednacini nisu poznati strujni gubici, pa se zato koristi jednaCina (2.1.25), a u njoj su nepoznatevrednosti lokalnih otpora. Zato ce se, prvo, odrediti koeficijenti lokalnih otpora prema karakteristicnim podacima iz teksta zadatka. KoristeCi tabelu T.2.1.S.2.4 za usamljene Iokalne
160
otpore dobivaju se vrednosti: C;" =0,5 - za usis, C;k =0,132 krivinu, C;s=0,29 kuglastu slavinu, C;O'II =0,005 - suzenje i C;v =2,35 - zasun ventila; kao i C;k =3,30 - za krivine Kl i K2 koje 1+2
SU u interferenci (tabela 2.l.5.2.5). Sada, kada su poznate vrednosti strujnih otpora pristupa se postavljanju Bernulijeve jednaCine,
Slika P.2.2-1
koristeCi uspostavljene veze izmedu brzina i Bernulijevu jednaCinu, dobija se brzina strujanja .
Vj
V.=V j - - = V 2 --==V 3 -3- ; . . . . . ... \ '-'''. ,.4 .~..,I\:A::::::.._J\f~:'" _~. 2 lZ kOJe sledl veza lzmedu brzma: IVZi= XI-(d j I d 2 ) 1 '.rV3:'= "\J.e (d] 1d 3 ) Konacno, .... "
."
'"
"
Kako su u Bernulijevoj jednacininepoznate tri brzine to dye od njih treba eliminisati. Kod prostih cevovoda to je lako moguce jer vazi jednacina kontinuiteta d2 . __d 2 7C 27C d 2 7C
j
~',
I ..\Su
=
2g(H + Pm / pg) . m I] d] z z 'z d] 4 13 d 1 4 =~,975-; +(" +A. d] +[(d ) -1] +(,k +A. d )(d ) +(,su +(,k", +(,y +A d +1)(d ) "
karakteristiku cevovoda (bez povratnog cevovoda) i naCi radnu tacku. c) U tackama C i D, neposredno ispred i iza pumpe, mere se pritisci pomocu instrumenata VI i MI koji se nalaze na visinamahc ==0,5m i hD=0,7m od zida cevi, redosledno. Duzina usisne cevi je Le =4m. Odrediti pritiske koje pokazuju vakumetar VI i manometar ML d) Ako se otpor (; promeni jedanput na C;l =10, a drugi put na C;2 =20 odrediti protok tecnosti i nacrtati nove hidraulicke kanikteristike cevovoda. Koliki tada treba da budu koeficijenti otpora ventila va da bi nivoi tecnosti u rezervoarima bili konstantni? e) Aka se u sistemu nalazi tecnost kinematicke vislcoznosti v == 5.10-4 m2 Is, koja struji larninarno, odrediti kolika je tada potrebna snaga pumpe? f) Nacrtati dijagramhidrostatickih pritisaka za prosti cevovod izmedu rezervoara A i B. Nivoi tecnosti u rezervoarima su konstantni.
\
I
161
k
::0.
fI
~v
'"
a
a)
V[Vs]
b)
Slika P.2.2-2 Dati podaci su: P m=lKPa, Pv =lKPa, h=5m, H=lm, 1=4m, L=20m, Sli =0,5, (,Ic =0,5, SYO =17,2, (,Y =2,5, (,=15, A=0,02, II p =80%, d=50mm, D=60mm, a=lOO, b=698308.
RESEN.fE a) Za odredivanje snage pumpe korist se izraz (2.1.102). Ali, da bi se
on uspesno primel1io treba, prethodna, odrediti patok i napor pumpe. Da hi se odredio protok, treba paznavati brzinu stnijal1ja, zato ce se prvo adrediti brzil1a strujanja. Ako se uoce nivoi tecnosti u reze010arima 11 iE, 1-1 i 2-2, i izmedu njih - za povratl1u cev postavi Bernulijeva jednaCina
, (1)
Na osnovu ove brzine i jednaCine kontinuiteta vad 2 n I 4 == VD2yC 14, koja vazi i za rezervoar A i za rezervoar B, dobija se brzina st~ujanja u potisnom vodu: V == va Cd I D)2 == 1,558ml s, shodno kojoj je protak V=4,405 lis. S druge strane, iz Bernulijeve jednaCine postavljene za nivoe 1-1 i 2-2
P" Pm -p-+Yp == L v p+ gh+(Su +2(,,, +21;k +S .+A D +1)2
2
(2)
dobija se napor pumpe Yp =86,45Jlkg. Konacno, shodno izrazu (2.1.102) odreduje se snaga pumpe
(3)
(4)
162
Graficld prikaz zavisnosti (3) dat je na dijagramu sa 81. P.2.2-2h. Na istom dijagramu je, takode, ucrtana karakteristika pumpe 1'1" U preseku krive karakteristike pumpe 1'p i karakteristike cevovoda Yc dobija se radna tacka
RT,
kojoj
odgovaraju vrednosti: V=4,405 lIs i Yp = 86,45J/kg, a koje su vee odredene u zadatku pod a). c) Primenom Bernulijeve jednaCine za preseke 1-1 i C
Pa-Pv +gH= Pc +V +1" +A. +l)v p p '-:lu '-:lv D 2' i jednacine hidrostaticke ravnoteZe Pc:;:: Pa - Pvl + pghc' dobija pokazivanje vakummetra p Ie 2 Pvl = Pv +pg(he -H)+2:(S" +~v +1. D +1)v ::: 9511Pa.
Kako su precnici usisnog i potisnog cevovoda isti (Dc'" DD = D), to ce porast totalnog pritiska u pumpi biti jednak porastu statickog pritiska. Ap = pYp =:: PD - pc' Koristeci dalje jednaCinu hidrostaticke ravnoteZe PD::: Pa + PMI + pghD' dobija se pokazivanje manometra PM1 :::Ap-PV1 +pg(hc -hD )=74977Pa. d) Kada se otpor u cevovodu ~ promeni na Si (i=1,2) brzina strujanja ce biti Vi' Ova brzina se odreduje iz Bernulijeve jednaCine postav1jene za nivoe 1-1 i 2-2
-p+~~i =-p+g + '-:lu +2c,v+ 2'-:lk +'-:li +1. D +1
PI'
Pm
(r r r r
:;::
V; 2' '
(i:;:: 1)
a _hri;2, iznosi
v :::
1
b( D:7t)
a-(gh+~)
::: {1,665
ll,470
~
~
(i:;:: 2)
Sa ovim brzinama strujanja dobivaju se novi protocivode koji imose V =4,7081/5 i 1 T)-2 =4,155 lIs. Ako se nova karakteristika cevavada, prema jednacini (3) predstavi u obliku 1";" = A + BJ/2, u kame je koeficijent Bi odreden izrazom. (4), i kada se umesto S uvrsti novi otpor ~i (B]=1511478, B 2 =2136918), tad a graficki prikaz ove zavisnosti izgleda kao na dijagramu sa sl.2.2.4b.Sa dijagrama je oCigledno: da manjim otporima u cevovodu odgovaraju veci protoci i manji naporl, i obrnuto, sto se maze iskoristiti za regulisanje protoka iii napora u instalacijama. Da bi se nivoi tecnosti u rezervoarima odrzavali konstantnil1l treba da je zadovoljen uslov r~ ::: ~rOi' pa prema tome izmedju brzina trebada postoji veza voi ::: Vi (D / d)2 . S druge strane da bi se ostvarile ove brzine strujanja u povratnoj deonici otpor ventila t;vo mora da ima novu vrednost C;Yo' Za odredjivanje ovog
J
163
-+gI7=--+(C; +C;
va,
~ I Voi +",-+1)d' 2
1 V 2 I {14,68 (i = 1) C;voi =(C;,,+C;vo+Ad+ 1)(;-) -(C;u++ Ad+ 1)= 1970 (i = 2) I , e) U slucaju da je strujanje u cevima laminarno koeficijent trenja se odreduje primenom izraza (2.1.29), zamenom kojeg se iz jednaCine (1) dobija kvadratna jednaCina za brzinu
d P cije je pozitivno reSenje vo=1,339m1s. Sa ovom brzinom dobija se brzina strujanja i koeficijent trenja u cevi precnika D: v=0,930mls i A=64IRe=0,573. Zamenom veliCina v i A u jednacinu (1) dobija se napor pmnpe Yp =143,52 J/kg sa kojom snaga pumpe iznosi P=472 W. f) Radi kraceg zapisa pojedinacnih lokalnih otponi sa sl.P.2.2-2c uvode se oznake za padove pritisaka
/':,.Pi
vI
P + p,
')=0
b.P3
Slika P.2.2-2c
164
pri cemu su !:iPi gubici pritiska na lokaInim otporima: usisa, ventila, krivine, otpora i;; i naglog prosirenja, redosledno; dok su I1p j gubici usled trenja na pravolinijskim deonicama izmedu lokalnih otpora. Zbir duzina ovih deonica daje ukupnu duzinu cevovoda L::: ~~:;Xj. Raspored pritiska po duzini bilo kog lokaInog otpora zavisi od geometrije lokalnog otpora i odreduje se eksperimentalno. Za razliku od lokalnih otpora raspored pritiska kod pravolinijskih deonica je veoma jednostavno nacrtati, jer je promena pritiska linearna funkcija od duzine cevne deonice. Koristeci napred vee receno na s1. P.2.2-2c nacrtan je raspored relativnih (u odnosu na stanje atmosfere) hidrostatickih pritisaka po duzini cevovoda. Na nivou tecnosti u rezervoaru A vlada apsolutni pritisak Pa - Pv ' odnosno relativni pritisak - Pv . Do nivoa visine usisnog otvora cevi hidrostaticki pritisak se povecava na vrednost - Py + pgH. Od ove vrednosti na ulazu u uSlSni cevovod pa do tacke C, koja je na ulazu u pumpu, zbog lokalnih otpora usisa (l1p,J i ventila (l1pJ i otpora trenja (!:ip] + !:iP2)' pritisak opada na vrednost pc. Zbog dovodenja energije pumpi pritisak u njoj raste za !:ip. Na samom izlazu iz pumpe vlada pritisak PD koji predstavlja maksimalnu vrednost hidrostatickog pritiska u hidraulickoj instalaciji. Od ove vrednosti na dalje potisnim cevovodom pritisak opada zbog lokalnih (2!:ih,flpy,!:ipc, i !:iPB) i usputnih (!:iPj; j=3, ... ,7) otpora, da bi na nivou tecnosti u rezervoaru B imao relativnu vrednost Pm'
ProDlem 2.2-3. Iz akumulacionog jezera 1200 I/s vode protice kroz turbinu, pri
tome pretvarajuCi strujnu energiju u koristan mehanicki rad. Odrediti snagu 1:'urbine akc je ugradeni cevovod: a) betonski neobraden i b) od novih celicnih varenih cevi. LahIne otpore racunati kao 10% od gubitaka usled trenja. Dati podaci su: D=lm, L=3km, H=lOOm, v= 1,06.10-6 m 2 Is, 11r = 70%.
RESENJR Na osnovu protoka dobija se brzina strujanja v = 4]/ / D 2 n::: 1,528m/ s,
sa kojom je Rejnoldsov broj Re =vD / v::: 1,441.106 Iz Bernulijeve jednaCine postavljene za nivoe tecnosti u akumulacijama dobija seizraz za napor turbine
Slilca P.2.2-3
Yr ::: gH -l,n D 2" u kome se koeficijent trenja odreduje primenom izraza (2.1.81). Snaga turbine, prema izrazu (2.1.55), je :P~ pMTr 11r. a) Za betonske cevi iz tabele 2.1.5.1.5 se dobija srednjavisina neravnina 6=1,5mm, sa kojom jekoeficijent trenja A.=0,0218. Za ave cevi snaga turbine iznosi P=7S3,4
kW.
L v2
\
I
b) Za nove celicne cevi iz T.2.1.5.1.5 sledi visina neravnina 6=O,05mm sa kojomje A.=O,Ol09, pa ce snaga turbine biti P=788,7 kW, Dakle, oCigledno je da se smanjivanjem visine neravnina smanjuje koeficijent trenja Cime se korisna snaga turbine povecava.
165
Problem 2.2-4. Grad B na nadmorskoj visini od 50m snabdeva se vodom za pice iz akumulacionog jezera A koje se nalazi na nadmorskoj visini od 150m. Potrebe grada su V =80 lis vode. Lokalni otpori iznose 20% od gubitaka na trenje. Odrediti: a) snagu pumpe koju je potrebno ugraditi u cevovod precnika d=200mm, b) protok kroz cevovod u slueaju llestanka elektrielle ellergije, c) preenik cevovoda da bi se projektovalli protok ostvario bez pumpe, d) ako je pumpa koja se llalazi u cevovodu (u zadatku pod a sa karakteristikom Yp ::;:: a -b V2 , (a=800Jlkg, b=38703, V[m3 lsD, u dijagramu f_rr ucrtati radnu
taeku pumpe. U istom dijagramu ucrtati i radne tacke pod b) i c). e) Ako cevovod ima preenik cevi iz zadatka pod c), au njemu se nalazi pumpa karakteristika datih u zadatlru pod d) odrediti koliki ce tada biti protok vode kroz cevovod i u dijagramti f-V ucrtati novu radnu tackn. Koeficijent trenja odredivati primenom obrasca A=0,0054+0,396/Reo,3, koji va.zi za Re<210 6 Dati podaci su: 1=6km, v = 10-6 m2 Is, 1'lp'=70%.
Y~
v
b)
Slika P.2.2-4
RESENJE: a) Iz Bernulijeve jednaCine postavljene za mvoe teenosti u akumulacijskim jezerima, koja glasi I v2 fp =-gH + 1,2A.-;TT ' (1) pri cemu su; H=lOOm - visinska razlika izmedu nivoa tecnosti u akumulacijama, v = 4V I d 2 n ::;:: 2,55ml s - brzina strujanja koja odgovara projektovanom protoku i 11.=0,0131 - koeficijent trenja odreden datim izrazom; dobija se napor pumpe yp =552,3 J/kg. Sa ovim naporom snaga pumpe iznosi P=63, 12 kW.
l~
strujati sa novom - manjom brzinom vI koja ce. dati novi koeficijent trenja AI' Ako se ove veliCine uvrste u jednaclllU (1), dobija se resenje za brzinu strujanja
v == - - .
1
koje je nadeno numeriekom metodom proste iteracije opisanom u Odeljlm 2.1.4.1.5. Sa ovom brzinom novi protok iznosi V; = v j d 2 n I 4 =62,81/ s. Ako je
166
pump a dugotrajno van pogona, bez obzira da Ii Se radi 0 nestanku elektricne energije iIi 0 kvaru, tada treba pristupiti restrikciji potrosnje vode. c) Ako ugradeni cevovod ima precnik D tada ce brzin;;t. strujanjakroz cevovod i koeflcijent trenja biti v2 == 4liT / D 2 rr. i 11. 2 ' U ovom slueaju iz Bernulijeve jednaCine (1), u kojoj je Yp =0 jer nema pumpe u cevovodu, dobija se preenik cevovoda
D = 5~~:
== 219mm,
a njegova brojna vrednost odredjena je primenorn metode proste iteracije. Kao resenje za precnik D treba usvojiti prvi veCi standardni preenik cevi. Ekonomskom analizom treba utvrditi koja je varijanta, sa iIi bez pumpe, pogodnija. U svakom slucaju pozeljnije je resel1je bez pumpe, jer tada nema mogucnosti kvarova pokretnih delova, niti ima eksploatacijskih troskova kroz utrosak elektricne energije. d) 1z jednaCine (1) sledi da je karakteristika cevo~oda Yo == -gH + K A.CTi"), r/2, pri cemu je konstanta K = 0,61/ d . (4/ d 2rr.)2. Grafickiprikaz ove zavisnosti dat je na dijagramu sa sLP.2.2-4b. Kada se u isti dijagram ucrta kriva karakteristike pumpe, tada se u preseku krivih Yo i Yp dobija radna tacka RT kojoj odgovaraju parametri
V =80 1/s i
Yp =552,3 JJkg.
Za odredivanje radne tacke, u slucaju nestanka elektricne energije, koristi se kriva Ye S obzirom da je y" = Yp == 0, to sledi da se radna tacka nalazi na i/' - osi na lllestu preseka sa krivOlll YO" i l1joj adgovara pratok VI =62,8 1/s. Na kraju, aka je ugradeni cevovod veceg precnika, tada ce gubici biti manji, pa se karakteristika Na mestu preseka ove hive sa V- asom dobija se cevovoda opisuje krivom radna tacka kojoj odgovara projektaval1i protok od V =80 lJs. e) KoristeCi Bernulijevu jedl1aCinu Yp , == -gH +1,2A.3 [1 D,vi 12 i izraz za
Y;.
:=
0, . koja ima rdel1je V3 =97,471/s, nadeno metodom iteracije. Pri ovom protoku vode pumpa ce raditi u radl10j tacki RT3 sa l1aparom YPj ==432,3 JJkg i trosice sl1agu
:=
a+ gH
P3 =60,197 kW.
Prublem 2.2~5. U hidraulickoj instalaciji prikazanoj na sl.P.22-5 nivoi vode u rezervaarima su konstantni. Odrediti snagu ugradene pumpe. Dati su podaci: d 1=150mm, d 2 =lOOmm, d 3=125mm, d 4 =100mm, =30m, = 10m, 13=5m, 14 =20m, =5kPa, P v =2kPa, h=2m, 11.=0,02, 1;,,=0,5, 1;k =0,5, Svl =2, SV2 =5, Sv3=3, SV4=4,5, Tl p =80%.
'I
'2
RESENIE- Postavljanjem cetiri Bernulijeve jednaCine i dye jednaCine kontinuiteta, dobivaju se: protok V =39 1/s, napor pumpe Yp =61,45 J/kg i snaga pumpe P=2997 W.
167
Slika P.2.2-5
Problem 2.2-6. Na instalaciji napunjenoj vodom izvrsen je eksperiment u kome se pomocu diferencijalnih manometara sa zivom mere padovi pritisaka. Na asnovu pokazivanja manometara odrediti koeficijent lokalnog otpora ventila va i snagu ugradene pumpe. Strujanje je turbulentno u hidraulicld glatkirn cevima. Dati podaci su: /=3m, lo=5m, L=25m, D=50mrn, h=1l,8rnm, ho=lOOrnm, H=2m,
~u=Sk=0,5,
3 3
k,--------------------~~------------~------~
2 2
11
p,v
4
4
VO
10
3 3
Slika P.2.2-6
RESEN/E- Prvo ce se odrediti brzina strujanja, i to koristeCi uslov jednakosti razlike pritisaka dobijene iz Bernulijeve jednaCine postavljene za preseke 1-1 i 2-2 i pokazivanja diferencijalnog manarnetra, i koji glasi
f':.,Pl_2 =
"2
Kako za hidraulicki glatke cevi vaii Blazijusov izraz (2.1.63) za odredivanje koeficijenta trenja, to se uvrstavanjem istog u razliku f':.,Pl_2 dobija brzina strujanja
v= [
Q,3164TC--)gh p
D Pm - p
J417
m =1,607g-'
Sa ovom vrednoscu brzine Rejnoldsov broj iznosi Re=79884, Cirne se potvrduje da je primena izraza (2.1.63) opravdana jer je Re < 10 5 , pa ce koeficijent trenja irnati vrednosti A.=O,O 188. Na osnovu jednakosti pada pritisaka izmedu preseka 3-3 i 4~4, i pokazivanja drugog diferencijalnog manornetra
168
. 10 v 2 .. /::"P3-4 =p(Svo+A'D)2=(Pm~p)gho'
dobija se, eksperimentalnim putem odredena, vrednost koeficljenta lokalnog otpora ventila r
'-ovo
= 2gho Pm - P _ A~ = 7 69 v2 P D"
Konacno, primenom BernulijevGl jednaCine za preseke 0-0 i 5-5, dobija se napor pumpe
2 L v Yp = gH +(Su +2sv +8i;;k +Svo +11. D + 1)2= 53,7 J Ikg,
koji shodno izrazu (2.1.102) daje snagu pumpe P=212 W. .ProDlem 2.2-7. Voz duzine 1=100m, povrSine poprecnog preseka Ay = 8,2m2 i obima Oy =9,82m krece sebrzinom Vv =34,7m/s, kroz tunel duzine L=1l40m, povrsine poprecnog preseka A tu = 23,14m2 , obinla 0tu =18,24m i hrapavosti zidova 8 =5mm (podaci vaze za Patchway tunel u Engleskoj). Koeficijenti lokalnih otpora su: na lokomotivi SI == 0,145, iza voza SI == 0,15 ina ulazu vazduha u tunel C;u == 0,5. Koeficijent trenja u prostoru izmedju voza i tunela je 11.0 = 0,06, dok se tunel sa strujnog aspekta tretira kao hidraulicki potpuno hrapava cev. SmatrajuCi da kretanje voza kroz tunel izaziva stacionarno nestisljivo strujanje odrediti srednje brzine strujanja vazduha u prostoru izmedju voza i tunela i u tunelu.
AtuOtuL,o
/';1
Av ,Ov,4 1..0
Slika P.2.2-7
RESENJE: Ulaskom voza u tunel stvara se poremecaj pritiska Cija je propagacija
tipicno nestacionarni proces. Daljim kretanjem voza kroz tunel potiskuje se vazduh ispred i usisava vazduh iza voza, sto s~arastrujanje vazduha kroz tunel. I pored efekata nestacionarnosti model stacionarnog I-D strujanja daje prvu, veoma dobru, aproksimaciju za brzinu strujanja. Za zadate geometrije tunela i voza definisu se hidraulicki precnici tunela i prostora izmedju voza i tunela
Dtu ==O=5,075m ,
tu
4A tu
Do == 0 +0
tu
4(Atu -Ay)
y
==2,13m.
Za turbulentno strujanjeu tunelu, koji se smatra hidraulicki potpuno hrapavom cevi, vaZi izraz (2.1.78) koji daje koeficijent trenja Atu == 0,11(8/ D )O,25 = 0,0195. tu Kretanjem ispred sebe voz potiskuje vazduh protokom vv~ (sl.P.2.2-7.1), a istovremeno trenjem povlaciu prostoru izmedju sebe i Slika P.2.2-7.1
169
='i}v~ +voAo .
UzimajuCi u obzir da je A tu = Ay + A o ' i uvodeCi karakteristicni geometrijski odnos A =Ay / A tu ' jednacina kontinuiteta se svodi na oblik v tu =Avy+(l-A)vo' (a) S obzirom da kroz karakteristicne preseke tune la, voza i prostora izmedju voza i tunela ne pro laze iste kolicine vazduha, to direktna primena Bernulijeve jednacine nije moguca. Zato se koristi jednaCina energetskog bilansa, po kojoj se raspoloziva (kineticka) energija stvorena kretanjem voza lizyv~ 12+li1ov; 12 trosi na savladavanje strujnih gubitaka u tunelu, odnosno v~ L -/ v~. ! my 2+mo 2= (Sll +lc tu D+1)Tmtu +(S/ +C;1 +lc o 7J)2 mo ' (b)
,v;
v;.
tu
pri cemu su maseni protoCi !hj = pAivi (i=o,tu,v). Elirninisanjem brzine jednacina (a) i (b) dobija se kubna jednacina
(C;t +S1 +lc o
v tu
1Z
Avy
=0
Cijimse numerickim resavanjem dobija brzina Vo = 1,498ml s, posredstvom koje iz relaeije (a) sledi srednja brzina strujanja u tunelu vtu = 13,91m/ s.
2.2.3. Merenje brzine pll"imenom PrandUove sonde
Veoma cesto u inzenjerskoj i istrazivackoj praksi javlja se potreba za merenjem brzine, odnosno protoka fluida. Jedna od metoda koja se u tu svrhu maze koristiti jeste primena Prandtlove sonde (s1.2.2,3). Ova sonda se sastoji od dye koneentricne eevi na kojima postoje dye grupe rupiea. Kada se ova sonda postavi u praveu strujanja, rupiea koja se nalazi njenom vrhu meri zaustavni (totalni) pritisak PI' dok rupice koje se nalaze na zidusonde, dovoljno, daleko od vrha, mere staticki pritisak P s ' Razlika totalnog i statickog pritiska naziva se dinamicki pritisak
na
I1p == Pt
Ps ==
v PT'
(2.2.4) V
~>
koji ustvari predstavlja kineticku energiju struje koja se u zaustavnoj tacki sonde (v=O) transforrnisala u pritisnu energiju. Ovu razliku pritisaka je veOUla jednostavno meriti, na pro primenoll1 diferencijahlog manometra kao I1p == (Pm - p)ghs' pri cemu su P!li i p gustine manometarske tecnosti i radnog fiuida, redosledno, dole je fts pokazivanje manometra.
i= 1
170
IzjednaeavajuCi izmerenu razliku pritisaka sa dinamickim pritiskom (2.2.4) odreduje se brzina strujanjau tacki u kojoj je sonda postavljena, kao
I1P Pm v= - = ~ 2g(--1)h P . P .,
Za odredivanje protoka fluida potrebno je poznavati ne sarno jednu brzinu, vee vise vrednosti brzina izmerenih u razlicitim tackama memog preseka, time se odreduje profil brzina u preseku. KoristeCi tako definisani profil brzina odreduje se protok fluid a kroz krliZni poprecni presek cevi kao
V ==
(2.2.5)
(2.2.6)
Za odredivanje protoka, iii, pak, srednje brzine strujanja v s ' u opstem slucaju, integral u izrazu (2.2.6) treba resiti numericki, sto znatno uslozava proceduru odredivanja protoka. Za izbegavanje ovih poteskoca mnogi propisi za merenje protoka fluida definisu polozaj postavljanja sonde, tako da je srednju brzinu moguce odrediti kao srednju aritmeticku vrednost izmerenih vrednosti brzina. Tako na pr. za kruzne poprecne preseke cevi propis VDI 2044 precizira polozaje rnernih tacaka na koncentricnim krugovima (s1.2.2.3) na rastojanjima merenim od zida cevi
(2.2.7)
pri cemu je n ukupan broj mernih krugova, a i=l, ..... ,n memi krug na kome je postavljena sonda. Kako na svakom krugu ima po dye meme tacke, jedna 11a rastojanju a i ! d, a druga simetricno od ose cevi na rastojanju I-a; / d, 'to je ukupan broj mernih tacaka 2n. U svakoj od memih tacaka brzina strujanja se odreduje izrazom (2.2.5) v} == ~2g(Pm / p-l) ~hs,j , (f=1, ... ,2n) , (2.2.8) dok se srednja brzina strujanja odreduje kao srednja aritmeticka vrednost
Vs
1 ==-Lv 2n
j=1
2n
= - 2g(-1!!.....cl)L,/h;;, 2n p . }=1 .J
l~2n ..
(2.2.9)
a protok fluid a iznosi V == v sd 2 n ! 4. Broj memih krugova moze biti proizvoljno izabran, ali, ipak, najcesce se bira n=5 cime se ukupno ima 10 mernih tacaka u strujnom preseku. Ako je merni presek dovoljno daleko od lokalnih otpora i u njemu se ima razvijeni profil brzina tada je dovoljno izvrsiti merenja sarno 11 jednom pravcu provlacenjem sonde kroz poprecni presek (kao na s1.2.2.3). U suprotnom potrebno je meriti u dva ortogonaln.a pravca koji prolaze kroz poprecni presek.
Problem 2.2-8. Za utvrdivanje karakteristike ventilatora, kruZnog ulaznog ONora precnika d=200nun i kvadratnog izlaznog otvora stranice a=170mm, izvrsene su dye serije eksperimenata: a) U prvoj seriji eksperimenata izvrseno je bazdarenje ulazne mlaznice, konstantne protocne karakteristilce, merenjem brZine u deset tacaka kruznog preseka primenom Pral1dtlove sonde. Polozaj mernih tacaka odreden je normom
171
VDI2044 (Odeljak 2.2.3).Pri tezimu strujanja u kome je izmereni pad pritiska na mlaznici hm =1l,2mm izmereila su i pokazivanja manometra spojenog sa Prandtlovom sondom koja su data u tabeli 1.
Na osnovu ovih merenja odrediti bazdareni koeficijent mlaznice. b) U drugoj seriji merenja izvrsena su istovremena merenja padova pritisaka na (izbazdarenoj) rnlaznici i na ventilatoru (pri konstantnom broju obrtaja) koji su dati u tabeli 2.
i
2 34 40
3 26,4 53,9
4 19,7 66
5 15,3 74
6 11,2 81,5-
7 7,6 88,1
8
4,5 93,8
9 2,4 97,8
10
0,7 100
mm mm I:1h Tabela 2.
hm
Na osnovu datih rezultata merenja nacrtati karakteristiku ventilatora (dijagram r/ -l:1p). Za merenje pritisaka korisceni su Betz-ovi mikromanometri napunjeni vodom (Pm :=: 1000kg/ m3 ). Stanje atmosfere odredeno je izmerenim velicinama P a =998 mbar ita = 20e. Pri navedenim strujnim uslovima vazduh se ponasa kao nestisljiv fluid.
(---71--l
\'A..
Slika P.2.2-8
RESEN.7E KoristeCi izmerena stanje atmosfere i jednaCinu stanja (1.2.1) odreduje se gustina vazduha p:= Pa I RT;, = 1,2027kg/ rn3 . Ova: gustina je ujedno i gustina vazduha u bila kom strujnam preseku, zato stase vazduh pri datim uslovima strujanja panas a kaa nestisljiv fluid.
a) .Ba.idarenje mlaznice
Baidariti neki uredaj za merenje znaci vIsitiporedenje pokazivanja etalon instrument a i instrurnenta Cija se karakteristika odreduje. Pod etalon instrumentorn podrazumeva se instrument vece klase od bazdarenog instrumenta. U datam primeru etalon instrument je Prandtlova sonda a bazdareni instrument je mlaznica. Protok vazduha moze da se odredi primenom mlaznice pod uslovam
172
da se poznajenjena protocna karakteristika. Upravo zato mlaznica mora da se bazdari. Do protoka kroz mlaznicu dolazi se izjednacavanjem pada pritiska na njoj, kao lokalnog otpora, odredenog izrazom Vajsbaha (2.1.81) sa izmerenim padom pritiska na mlaznici
APm
v;
4V
IV
KK
I,
K=
d:n ~r-~-(-Pp-m
--1-) .
(2.2.10)
U OVOID izrazu S je koeficijent lokalnog otpora mlaznice a K je protQcna karakteristika (iIi bazdarni koeficijent) mlaznice. Da bi se odredio bazdarni koeficijent mlaznice iz izraza (2.2.10) sledi da treba meriti protok kroz mlaznicu i pad pritiska na njoj (veliCina h m ). Protok vazduha se odreduje etalon IDetodom, tj. Prandtlovom sondom. S obzirom da se ptf merenju sonda postavlja po propisima utvrdenim mernim tackama to se srednja brzina strujanja odreduje izrflzom (2.2.9) i iznosi
Vs
= 10 2g(--1) P
l~m i=IO
1=1
1.Jh; == 19,15 m/ s.
Sa OVOID brzinom protok vazduha ee biti V = vsd 2 n / 4 == 0,6016 m3 / s. KoristeCi, dalje izraz (2.2.10) dobija se koeficijent bazdarenja mlaznice
K
=V / K =5,684 m 3 /smll2
Ako karakteristika mernog instrumenta zavisi od protoka tad a je potrebno izvrsiti odgovarajuea bazdarenja u celokupnom predvidenom mernom opsegu. Izlozeni princip bazdarenja mlaznice vazi i za bazdarenje blende i Venturijeve cevi. Na kraju treba naglasiti da kada je neki od ovih meraca izbaidaren tada se protok Iuida odreduje samo na osnovu jednog ocitavanja (veliCina h m ), sto je neuporedivo bde od merenja protoka Prandtlovom sondom.
b) Hidl'tlu/icka karakteristika venti/atom
Kako je vee receno u Odeljku 2.1.9, pod karakteristikom strujne masine, dalde i ventilatora, podrazumeva se funkcionalna zavisnost t'lp = t'lp(V). Primenom Bernulijeve jednacine za razvijene strujne pres eke ispred (1-1) i iza (2-2) ventilatora
np+P1+pv1 /2==P2+Pv 2 /2,
2 2
i jednacine kontinuiteta v l A 1 =v 2 A 2 , gde su povrsine AI =d n/4 i A2 =a dobija se izraz za porast pritisne energije u ventilatoru
t'lp== P02 - POI
=P2 -
PI +2'(v 2 -VI)
22
=P2 -
...
Iz ovog izraza sledi da je porast pritiska u ventilatoru jednak razlici totalnih pritisaka iza i ispred ventilatora, ili da je jednak zbiru staticke i dinamicke razlike pritisaka. Da bi se na osnovu eksperimenata odredio porast pritiska u ventilatoru treba meriti staticku razlilcu pritisaka i protok. Kako je staticki porast pritiska
173
odreden izrazom P2 - PI;::; (Pm - p)g6h, a protok izrazom (2.2.10), to ce porasf pritiska u ventilatoru biti adreden izrazom P K2 40 2 2 l 1- (-2-) 1m ' 6p;::; (Pm - p)g6h +-2 a d 1C Na asnovu izmerenih veliCina 6h i 11m datih u tabeli T.2. adreduju se parast pritiska u ventilatoru i pratok, a njihave brojne vrednasti nalaze se u tabeli 1'.3. KoristeCi parove podataka /1p V nacrtana je karakteristika ventilatora prikazana na sl.P.2.2-8.1.
800
~
<l
r -4l
V [m 3/s]
Slika P.2.2-S.1 Karakteristika ventilatora.
5
1 1,1978 365,6
2
513,6
3 622,6
4 717,2
m3 Is /j,p Pa Tabela 3.
10
6(J16 0,4956 0,3813 0,2785 0,1546 838,6 890,4 935,2 966,9 982,3
Prolliem 2.2-9. Kroz kruznu cev poluprecnika j~ krece se klip poluprecnika r brzinom vo' Kretanje klipa stvara linearni profil btzina u procepu izmedu klipa i zida cevi. Odrediti protok, srednju brzinu i korekcione koeficijente koliCine kretanja i kineticke energije .
.RESEN.1E: Uvodenjem koordinate y koja se meri od ose cevi i koordinate Yj = Y - Y, koja se meri od zida klipa, zadati linearni profil brzina opislfje se funkcijom v = Vo (1- )71 ), pri cemu je Yl;::; Yj I h bezdimenzijska koordinata, a h = R - r je visina procepa. Ovaj prom brzina daje protok
V = J A velA =
. r
~
J
Vo
11: ,
pri cemu je a=rlR odnos poluprecnika. IzrazavajuCi protok kao proizvod srednje brzine v s i povrsine poprecnog preseka procepa A = (R 2 - y2)rc, dobija se srednja brzina strujanja Va 1+2a
v ---s -
SlUm P.2.2-9
3 l+a'
Koeficijent korekcije koliCine kretanja odreduje se primenom izraza (3.4) i iznosi ~;::;-1-fRv2211: d =1(1+a)(1+3a). Av; r YY 2 (1+a)2 Koeficijent korekcije kineticke energije odreduje..se'lzrazom (2.1.17) i iznosi
a= -1-fR v 3 27t d = 27 (1+a)2(l+4a). Av: r Y Y ]0 (1+2a)3 Pmll/em 2.2-Ut Kroz kanal sirine I i visine h struji veda pri cemu je profil brzilla u poprecnom preseku opisan funkcijom v = Vo (y I hY, gde su Vo brzina strujanja
174
RES.l;J\(/E
Slika P.2.2-10 Brojne velieine su: v~ = 16m 3 1S,
v=-11+1
Vm
va I h
v =~ m 11 + 1
(n
a. = 371 + 1
+ 1)3
= 1,33m! s
i CI. = 1,35.
Problem 2.2-11. U kruznoj cevi poluprecnika R fluid struji turbulentno sa potpuno razvijenim profilom brzina opisanim stepenim zakonom (2.1.59).
RESENJE Ovaj problem je vee tretiran u Odeljku 2.1.S. 1.4. la, te je zato srednja brzina odredena izrazom (2.1.60) a koeficijenti korekcije izrazima (2.1.61).
Pro/JIem 2.2-12. Odrediti hidraulieki preenik strujnog preseka oblika: a) kruzne cevi, b) cevi oblika elipse, c) kruznog prstena, d) razmenjivaea toplote sa n cevi, e) pravougaonog kanala, f) trouglastog kanala, g) pravougaonog otvorenog kanala i
h) trouglastog otvorenog kanala.
@
:
a)
a a@dDI
~ :O~Q
<I) c)
llil
a
Il)
!:)~~Ji
g) h)
e)
Slika P.2.2-12 RESENJE KoristeCi definiciju hidraulickog preemka datu u Odeljlru 2.1.5.1.1
d h =4AIO,
a)
b)
d =4 D n/4 =D h Dn '
d :4~: 4ab, h n(a+b) a+b
c) f)
d "
=4--..EL:
2(a+b)
ail
2ab , a+b
C) d)
(D -d d h =' 4 (D+d)n
2 2
H
:=
D-d,
}1(
g)
d =4
Ii
d
h
/2
h)
(D+nd)n
D+nd'
.~ d h =4 2b
=-;;"
ah
Prolllem
2.2~13. U zatvorenom rezervoaru nalazi se teenost viskoznosti Tj=5.1O-3 Pas. U njemu se okreee tanki klip preenika D=lOOmm, ugaonom
0):=
brzinom
175
debljine 15 = 5mm, su takvi da se pri rotaciji formira linearni profil brzina. Odrediti obrtni moment kojim tecnCist II tokll rotacije deluje na klip.
RESEN.lE:
III
11111
D
= 1,96210-
Nm.
Prikazani uredjaj je ustvari obrtni viskozimetar Slika P.2.2.l3 koji na osnovu merenja obrtnog momenta i ugaone brzine daje dinamicku viskoznost ispitivanog fluida.
176
Pod slozenim cevovodima podrazumevaju se oni cevovodi kod kojih ima bar jedno mesto gde se cevovod grana - deli iIi spaja. Prema tome, fwd siozem!z cevm'oda postOji' vde ,ftrujmiz cevi a samim tim i vise glavnih pravaca strujanja odnosno gIavnih strujl1ih tokova. Najjedl10stavniji slucaj slozenog cevovoda je cevovod sa tri deonice prikazan na s1.2.3.1, koji povezuje tri rezervoara oznacena sa A, B i C. Neka iznad nivoa tecnosti u rezervoarima vladaju kOl1stantni pritisci P1' P2 i P3' Nco gU nivoi tecnosti u rezervoarima (1-1,2-2 i 3-3) konstantni tada su kineticke energije tih pre;;eka jednake nuli. Posle uspostavljanja stacionarnog strujnog toka ad rezervoara A ka rezervoarima B i C srednje brzine strujanja u cevnim deonicama ce biti Vi' a ukupni ekvivalentni otpori cevnih deonica Ci (i=1,2,3), Postujuci izlozeno u Odeljku (2.1.4), izmedu nivoa tecnosti u rezervoarima mogu da se uoce dva razliCita strujna toka, ito: strujni tok a-a (oznacen strelicama) koji SIika 2.3.1 spaja nivoe tecnosti u rezervoarima A i B, i strujni tok b-b (oznacen punom-tankom linijom) koji spaja nivoe tecnosti u rezervoarima A i 'c. Za hidraulicki proracun razmatranog slozenog cevovoda mogu se postaviti dye Bernulijeve jednaCine za preseke 1-2 i 1-3, koje glase: 2 2 p] P2 V] v (2.3.1), -+gh=-+C]-2 +C2 - 2 ' 2 P p (2.3.1 )" Ovde se za razliku od prostih cevovoda gubici za jedan strujni tok dele na dye grupe gubitaka, ili vise grupa zavisno od slozenosti posmatranog strujnog toka, koji se odreduju sa razlicitim merodavnim kinetickim energijama. Nairne, svakom ad udela kineticke energije v; 12 (i=1,2,3) u jednacinama (2.3.1) odgovaraju razliCiti maseni protoci fluid a rhi' sto zapravo slozeni cevovod Cini sustinski drugacijim od prostog cevovoda. Pri proracunu slozenih cevovoda, 11a mestima grananja cevovoda, postavljaju se jednaCine kontinuiteta. Za posmatrani cevovod sa tri deonice jednacina kontinuiteta se primenjuje za racvu R, i glasi
3
)/'1
(2.3.2)
Na osnovu izlozenog za hidraulicki proracun slozenogcevovoda sa tIi grane, zakljucuje se da se htdraulic!ci promcun VI;!i primenom Bernuiijevzh jednacina i jednaCiize !continutleta. UopstavajuCi ovaj zakljucak na slozeni cevovod sa n
177
deonica, zakljucuje se da se hidraulicki proracun sloienog cevovoda vrSl primenom odgovaraju6eg broja Bermilijevih i jednaCina kontinuiteta. 1z takvog sistema jednacina odreduju se nepoznate velicine: pritisci, precnici cevi, brzine stujanja iIi protoci, a sto zavisi od razmatranog slucaja sloienog cevovoda.
2.3.2. Hid:raUlHclka Jlrnll"alklte:riistilka sIzeJ[mg cev'I!da sa lIddrmdiiclkii Jll!araleiJrltim graoam;m
Posmatrace se slozeni cevovod sa n hidraulicki paralelnih deonica, koji je prikazan na s1.2.3.2.1, i u kome u svakoj deonici, povrsine Ai' odgovaraju ekvivalentni otpori Ci (i=l"."n). U Hoj deonici srednje brzine strujanja Vi' odnosno
Ll PA-B =const
Slika 2,3,2.1
Slilm 2.3.2.2
protoka Vi' koeficijent ekvivalentne hidraulicke karakteristike je Ki = pCi I (2A;). U cevovodu prikazanom na s1.2.3.2.1 uocavajuse dye karakteristicne tacke A i B, Tacka A je zajednicka polazna tacka za sve cevi (i=l" ... ,n), te je zato pritisalc u njoj PA zajednicki za sve deonice. S druge strane u tacki B zavsavaju se sve deonice, te je zato na kraju svih deonica pritisak isti i iznosi PS' PosrnatrajuCi jednu proizvoljno izabranu deonicu pad pritiska u njoj odreden je izrazorn I1p = PA - Ps. Ovaj pad pritiska se ima i u bilo kojoj drugoj deonici bez 0 bzira na geornetriju i broj lokalnihotpora u njoj. Dakle, izrnedu tacaka A i B vaii jednakost padova pritisaka . PA - PB = I1p = I1Pl =.,,= I1Pi =,,,= A.Pn = const. (2.3.3) Deonice sloienog cevovoda koje ispunjavaju uslov (2.3.3) nazivaju se hidraulicki paralell1e grane. Iz izraza (2.3.3), za bilo koje dye grane i ij, dohija se jednakost
pCi
-t =
V,
n
j
2 ~
pCf 2 '
(2.3.4)
Vi
= V j ~ Cf
Va =vaAa =
(2.3.5)
\
I
iz koje se, na osnovu poznatog ukupnog protoka, maze odrediti brzina u bilo kojoj hidraulickiparalelnoj grani kao
V=
(2.3.6)
b7=IAj-..jC;, I Ci
178
2
Va
=K Va
.2
i ako se iskoristi izraz (2.3.6) dobice se ekvivalentne hidraulicke karakteristike slozenog cevovoda sa hidraulicki paralelno povezanim granama C
e
(-'--'i=l
].
(2.3.7)
sa kojima se slozeni cevovod sa n hidraulicki paraleino spojenih grana moze tretirati kao prosti cevovod sa jednim - ekvivalentnim otporom. Graficka interpretacija ekvivalentne hidraulicke karakteristike paralelno spojenih grana prikazana je na s1.2.3.2.2, za slucaj sa tri paralelne grane. U dijagramu I1p - V , prvo se ucrtavaju pojedinacne karakteristike Ki' a zatim se za crtanje ekvivaIentne hive cevovoda koriste izrazi (2.3.3) i (2.3.5). Nairne, pri jednom padu pritiska (l1p=const.) pojedinacni protoci u tackama a, b i c se sabiraju, Gime se dobija protok Vd = Va + Vb + Vc u tacki d koja leii 11<1 ekvivalentnoj krivoj cevovoda. Ponavljanjem ovog po stupka za celokupno podrucje padova pritisaka, dobija se elevivalentna kriva cevovoda Ke' Opisani postupak, u potpunosti, vail i za slozeni cevovod sa n hidraulicki paralelnih grana, s tim sto se graficki obim posla znatno uvecava.
ProD/em 2.3-1. Data su tri rezervoara A, B i C, napunjena vodom, koji su spojeni siozenim cevovodom. a) Odrediti protok vode u svim deonicama slozenog cevovoda ako se strujanje odvija od rezervoara A ka rezervoarima B i C. b) Dati graficku interpretaciju odredivanja ukupnog protoka tecnosti aka Se strujanje u deonici "2" odvija lea i iz rezervoara B, kao i u slucaju da je V2 =0. Dati su podaci: h=lm, Jf=2m, lJ =lOm, '2 =5m, 13 =10m, d 1=lOOmm, d 2 =60mm,
d 3 =80mm,
Su =0.5, Sk =0,5,
ll,dl,fi.
VI I
0,
V2
tii~
R3 R
I I
I
V3
k
~.;:>
R2
aj
.......
~
Q) /
--~,
b)
Lvl=tsJ:
c)
d)
Slika P.2.3-l
RESEN/P a) U slucaju strujanja tecnosti od rezervoara A prema rezervoarima B postavIjaju Se Bernulijeve jednaCine: za preseke 1-1 i 2-2
C,
~.'
179
gh= (~II +SVI +Sk +71. ell )2+(SR2 +Sv2 +71. el +1)2
1.
" vC
" vi
gH=(SI/+SVl+Sk+A.-)-2 +(SR3+Sv3+Sk+A.- +1)-2' 1 l ~l G~ Zbog krateg zapisa prethodne dye jednaeine bite napisane u oblicima Z 2 gh = K1Vt + K2V} , gH = Kl';r; + Ki3 pri eemll koeficijellti hidralllieke karakteristike, shodno (2.1.101), iznose 8 I[ 8. 12 Kl = 42" (SII +SV[ +Sk +A.-) ; K2 = 42" (SR2 +SV2 +A.- +1) ; l d el l 1t G'l d 2 1t "2
l3
2
V3
(1)
d'3 d3 1t KoristeCi jednaCine (1), jedllaeinu kontinuiteta Vl = V2 + V3 i eliminacijom protoka V2 i V3 dobija se jednaGina za ukupni protok
r
3
H)
2 Kl -KK(h+H)Vl+g
2 3
Gije je pozitivno resellje, koje zadovoljava jednaCinu kontilluiteta, Vl =12,20 lis. Sa ovim protokom, iz jednaCina (1), preostala dva protoka imaju brojne vrednosti V2 =2,82 Us i V3=9,38 lis. b) Osim analitickog resenja, u zadatku pod a), do resenja za protok moze se doCi i grafo-analitiekom metodom koristeCi hidraulicke karakteristike cevovoda. Uvodenjem visinskih razlika lti _ R , od raeve R do nivoa teenosti u rezervoarima i-I (1=1,2,3), energija u raevi za slueaj strujanja teenosti ka rezervoaru B moze se odrediti na jedal1 od tri naGina
YR =ghl_R-KlV,: =gh2_R+K2V2=gh'3~R+K3V3'
." '? . .'
Kada se svaka od ovih zuvisnosti nacrta na dijagramu prikazanom na s1. P.2.3-1h dobivaju se tri krive CD, CD i @, pri eemu je ocigledno da visinske razlike h1_ R i nisu toliko bitne jer se za merodavne, na kraju, ipak, pojavljuju samo visinske razlike izmedu nivoa teenosti u rezelvoarima h iIi. Da bi se odredila radna tacica cevnog sistema hive (f) i @ treba sabrati. Sabiranje se obavlja tako cia se pri jednom naporu (Y=const) sabiraju protoci V(2+3) = V(2) +V(3)' Ponavljanjem ovog postupka za celolmpno podrucje napom dobija se rezultujuca - ekvivalentna kriva (2+3), u cijem se preseku Sa krivom CD nalazi tacka kojoj odgovara protok VI ==12,2 lis. U slucaju da se strujanje odvija od rezervoara A i B lea rezervoaru C, tada u odnosu na prethodni slueaj brzina u deonici CD menja smer, pa se energija u [(levi odreduje kao . . ., * .? . ') YR = ght- R - KJVl- = ghz_R - K2V2 = gh3_R + K3V3 -, -
180
pri cemu je koeficijent hidraulicke karakteristike K; == (,,, +<;'v2 +'Alz / dz )- 8/ (di1C2). I ovde se, prvo, ucrtavaju (v. sl.P.2.3-1c) pojedinacne krive CD, Q) i Gl, a zatim se krive CD i <D sabiraju; pri cemu se za jedan napor (Y=const) sabiraju protoci [/(1+2) == [~l) +[/(2)' i na taj nacin, ponavljanjem postupka za celokupno podrucje napora, dobija se elcvivalentna kriva (1 + 2). U preseku krive Gl sa elcvivalentnom krivom (1 +2) dobija se radna tacka. Na kraju, u slucaju da je V? =0, energija u racvije
YR == gh l _ R
-KIV;~
-7
:=:
gh2_ R
:=:
gh 3_R +KF3 .
'2
Ponavljanjem, vee opisanog, grafickog postuplca u preseku krivih CD i Gl dobija se radna tacka (v. 81. P.2.3-1d).
ProD/em 2.3-2. U prikazanoj instalaciji sa sl.P.2.3-2 lokalni otpori mogu da se
odrede kao 10% od gubitaka na trenje. Odrediti ukl.lpni protok tecnosti, ako je strujanje a) turbulentno l.l hidral.llicki glatkim cevima (v= 1,06.10-6 m 2 Is), b) lal11inarno ( v = 4.10-5 m2 Is). Dati su podaci: 'a =10m, 11 = 12 =20m, d a=60mm, d l ==SOmm, d 2 ==40mm, h==l,Sm_
t
h
RESENJE- Kako su u ovom zadatku nepoznate tti brzine, to za resavanje problema treba postaviti tri jednacine. Te jednaCine su:
10
V1
(1)
'
(2)
Va=ri;+T/2'
(3)
pri cemu su: (1)- Bernulijeva jednaCina, (2) Slika P.2.3-2 jednaCina hidraulicki paralelnih grana, koja je postavljena shodno iziazu (2.3.4), i (3) jednaCina kontinuiteta. Sistel11 jednaCina (1)-(3) resava se eliminacijom brzina VI i v 2 , i to tako sto se, prvo, iz jednaCine (2) dobije veza izmedu brzilla VI i v 2 Zatim se koristi jednacilla (3) iz koje sled! veza izmedu Vo i v J uvrstavanjel11 koje se iz jednaCine (1) dobija brzina Voa) Za turbulentno strujanje u hidraulicki g1atkim cevima za koeficijente trenja vazi izraz (2.1.63), uvrstavanjem kojih u sistem jedna~ina (1 )-(3) se dobija brzina
S,7S g h[ 10 II ( . ]7/4 v = - - --+-o { vO,25 d~/4 d I5/4 d(+d;(*_)417(~~)517
d~
T1 )417.
J
.
m =1661,. s'
odnosno ptotok Va =4,71/s. b) Za laminarno strujanje koeficijenti trenja se odredujll izrazom (2.1.39) cijom se pril11enom II sistemu (1)-(3) dobija resenje za brzinu
181
v -
0-
1/0 11 --l-+-(
gh
35,2v d~
d~
2 d 1 d12+di~(~~)2
]2 J 1112 -0969m ~
J -,
s'
...-.
"3
"0+
R3
VO
RI R3
V2
k
V3
~2ghj
Co +9 C l Cd) 1
1
do 4
V2~
vI
VI
=2,515m/s.
1z
jednaCine
V; = 172 = V} = Va I 3
~~'i;;i
vrednosti brzina: v] =1,310 mis, Slika P.2.3-3 v 2 =1,711 mls i V3 =2,329 mls. Konacno, iz Bernulijevih jednaCina postavljenih za preselce 0-0 i i-i (i=2,3), koje glase gh] =Cov~ 12+Cj 12, au kojima su C j ekvivalentni koeficijenti deonica, dobivaju se vredllosti koeficijenata lokalnih otpora ventila 2gh2 Vo 2 Iz Sv2 = - 2 - - CO(-) - (SR2 +/..d+ 1) =16,21 ; V2 2 v2
2gh3 Vo 2 13 I;;V3 = - 2 - - Co(;-) (I;;R3 +I;;k + 7vd+ 1) = 9,06. V3 3 3 ProlJlem 2.3-4. Ulje struji iz rezervoara A ka rezervoaru B kroz slozeni i prosti cevovod. Odrediti: a) visinsku razliku izmedu nivoa ulja u rezervoarima da bi protok kroz slozeni cevovod bio V=3 lis; b) precllik cevi d 3 da biprotok kroz prosti cevovod, takode, iznosio V. Dati podaci su: d=50mm, d 1 = 40mm, d z =45mm, I=lm, Ij =/2 =5m, 1 =1,5m, 1;;,,=0,5, sk,=0,5, 1;;,,=6, 1;;,,]=3, 3
1;;,,2
v;
= I;;R2
=0,6,
v = 60mm Is.
182
RESENfE a) Prema zadatom protoku brzina strujanja v = 41/ / d rc = 1,528m/ s daje Re = vd /v= 1273 < 2320, ha osnoVll kojega se zaldjucuje da je u pocetnoj
deonici slozenog cevovoda strujanje laminarno, te da vazi izraz (2.1.39) koji daje vrednost koeficijenta trenja A.=64/Re=0,050. Pretpostavimo da je i u ostalim '7 deonicama slozenog cevovoda strujanje laminarno. -I:~' Dalje, u cilju kraceg zapisa uvode se konstante
II
tl
I,d
v
k
R1
't V
R2
i 3 ,d3
V3
'I pr
1 ,d 1
1
k [2,d
v1
II
,7V2
- .,
--
."1
~t
Pre nego se pristupi odredivanju visinske razlike h treba naCi jednu od brzina v 1 iIi v 2 , na pr. v 1 Za odredivanje ove brzine koristi se jednaCina hidraulicki paralelnih grana
-"
I1
V1
V2
rj
SIika P.2.3-4
1 2
+2C2(-2)
d2
dd1
vJV
Cije je pozitivno resenje v J =0,875m1s. Ova brzina, prvo, daje vrednost brzine v 2 == 1, 195m1s; a zatim one daju Re I =584 i Re 2 =896, Cime je potvrdena ispravnost pretpostavke laminarnosti strujan:ja i U ovim cevima, pa primenom obrasca (2.1.39) slede vrednosti 11.1 =0,110 i 71.2 =0,071. Na kraju iz Bernulijeve jednacine, postavljene za nivoe tecnosti u rezervoarima, napisane tako da svaki Clan ima dimenziju duzine, dobija se trazena visina
h == Co 2g +(Cj +A"l
V
2/2
13
2 V3
u kojoj su koeficijent trenja 71.3 == 64/ Re 3 i brzina cevi 8ri" 2 16/3 vrc
Posle provere rezima strujanja (Re 3 =1637<2320) zakljucuje se cia je i u ovoj cevi strujanje laminarno, time je potvrdena opravdanost upotrebe izraza (2.1.39).
PrOD/em 2.35. Odrediti ukupan protok tecnostikroz slozeni cevovod prikazan na sl. P.2.3.-S. Dati su podaci: H=2m, 1=5m, L=5m, [1 == 10m, 12 == 9m, [3 = 10m,
d=50mm,
= 30mm,
~k =
0,3,
~Rl
= 0,6,
Proracl!il.J'/oielllh cevoFoda
RESEN,IE' Ovaj zada:tak bice resen preko hidraulickekarakteristike cevovoda. Zato se, najpre, uvode koeficijenti hidraulickih karakteristika deonica
183
VI lJ.dl.A
k
Rl
k.
Id'
~~
)2 (-
'n
12. d2. A
'" """
J;
k
3
>
SlikaP.2.3-5
K
3 = 2 {-2~n
),
3
1, 4
r L,R3 + ""k
A 13 ) r +""v3 + d;
a zatim se za hidraulicki paralelne grane (1), (2)i (3), posredstvom izraza (2.3.7), nalazi ekvivalentni koeficijent
K I_ 3 = ( I l l
i=l
Ii: )-2,
ekvivalentni koeficijent hidraulicke karakteristike cevnog sistema: Ke = K + K I _ 3 == 1702131. Konacno, iz Bernulijeve jecinaCine gH:;;: K;V2 , dobija se protok tecnosti fi':;;: ~ gH / Ke := 3,39511 s.
PrOblem 2.3-6. Voda struji od rezervoara Rl lea rezervoaru R2 kroz slozeni cevQvod, u kome su precnici deonica d i i ekvivalentni koeficijenti otpora Ci (i=1, .. ,,7). a) Odrediti ukupni protok vode. b) Nacrtati ekvivalentnu hidraulicku karakteristiku cevovoda, a zatim u tom dijagramu ucrtati radnu tacru. Dati su podaci: H=4m, d l = 50mm, d z :;;: 40mm, d 3 = 50mm, d4 ':;;: 40mm, d s = 60mm, d6 =70mm, d7 = lOOmm, C!:::: 9, C2 =4, C3 =9, C4 =5, Cs =6, C6 =7, C7 =4.
t,p t, P 7
__:
1])
~=~===~J
R2
a)
b)
Slika P.2.3-6
RESENJE' a) Uvodenjem koeficijenata hidraulickih karakteristika deonica
-
184
=:
K +(
.7
~(k+ fi;)-'2+Ks
1.
sa kojim pIotok kroz cevovod iznosi V=:.j gH IKe = 14,44 I Is. b) Za cItanje hidraulicke karakteristike potrebno je, prvo, u dijagrarriu t:.p - V ucrtati pojedinaene hive (i) U=1,2, ... ,7), a sto je prikazano na sl.P.2.3-6b. Kako je sa sl.P.2.3-6a oeigledno da su pojedine deonice tedno iIi paralelno spregnute, to se za crtanje ekvivalentne karakteristike koriste postupci opisani. u OdeljCima 2.2.2. i 2.3.2. Dakle, hidraulicki paraleIne grane (1) i (2), kao i (3) i (4), zamenjuju se ekvivalentnim deonicama (1 +2) odnosno (3+4). Zatim se ove hive sabiraju sa svojim rednim granama (5), odnosno (6), cime se dobivaju hive A i B. Nakon toga paraleIne grane A i B se zamenjuju ek-vivalentnom (A +B). I, konacno, redno spregnute grane (A +B) i (7) se sabiraju time se dobija ek-vivalentna kriva hidraulicke karakteristike K . Za nivoe tecnosti u rezervoarima Rl i R2 vaii Bernulijeva jednaCina
pgH = t:.P1 + ilps + t:.P7 = pK.V7 iz koje se dobija jednaCina karakteristike cevovoda '2 ilp =-pgH + pK.V7 =: 0. Kako za ostvarivanje strujanja sImi sarno potencijaIna energija (pgH) to je ilp = 0 sto znaci da se radna tach R T nalazi na V osi.
Prublem 2.3~7. Pumpa transportuje vodu iz rezervoara A u rezervoare B i C, pri cemu se nivo tecnosti u rezervoaru B odriava konstantnim isticanjem vode kroz presti cevovod (3). a) Odrediti snagu ugradene pumpe. b) Nacrtati hidraulicku karakteristiku slozenog cevovoda i radnu tacku sprege cevovod - pumpa ako je karakteristika pumpe data izrazom Yp =a-bV?', (a.b>O). Dati podaci su: h =5m,
10 = 10m, II =5m, 12 = 30m, 13 = 8m, do = 50mm, d 1 = 32rnrn, =25mm, ~u := 0,5, C,k = 0,5, c,,,o= 2,5, C,,,l = 2,6, SV2 = 9,5, ~v3 = 2, SRI := 0,4, C,R2 =1, A. =0,025, 'tlp =80%.
H
=:
.2
2m,
d2 = 40rnrn, d 3
tada proracun treba zapoceti, upravo, od tih deonica. Prema tome, za cevovod sa s1. P.2.3-7a sa proracunom se hece od deonice (3), za koju se postavlja Bernulijeva jednaCina: gH = (~u +l;;v3 + 'A,!3 / d3 + 1) 12, iz koje se dobija brzina
.vi
V3
.j2gH
1,847 m/s.
Kako je nivo tecnosti u rezervoaru B konstantan to vazi jednaCina kontinuiteta 7 V; = 13 , iz koje sledi v = v3 (d ! d )2 := 1,127 rnl s. Do brzine v maze se doCi na
1 2
10
Va
'1
2 VI
(1)
185
~:z
Ji;h
so dab;:"
lSR2+ S k+ S1'2+A. d , +1 . 1 S druge strane do ove brzine dolazi se na nesto drugaCiji, a sustinski isti, nacin. Nairne, energija u racvi je ista i za granu (1) i za granu (2), pa vazi jednakost
V~ YR = gh R_I + (1;;RI +1;;1'1 +Sk +A )2= -ghR_2 + (I;;R2 +I;;k +1;;,,2 +A +1)2 d 71
'I
v;
u kojoj su hR_ 1 i hR- 2 visinske razlike od racve do nivoa 1-1 iIi 2-2, i iz koje se dobija rnalopre nadeno reilenje za brzinu v 2 Sa brzinama vI i v 2 , liZ pomoe jednaCine kontinuiteta Vo = Vj +V2' dobija se brzina strujanja va =VI (dl / d o )2 +V2 (d 2 / d O )2 = 1,866 m/ s.Kada se raspolaZe sa podacima 0 brzinama tada se pristupa odredivanju napora purnpe. Do napora pumpe dolazi se iz Bernulijeve jednacine (1) iIi (2), iz koje sledi brojna vrednost Yp = 44,13 J /kg. S druge strane, do napora pumpe moze se doCi i primenom Bernulijeve jednacine za za/voreno sinrjno kolo, koja glasi
Yp = Yg,zk , (2.3.8) a koja govori da je u za/vorenom sirtljnom kolu naporp"mpe jednak gubicima Ygzk '
VI
[IA,A.
y
k
V3
===u III
0
~V3
vo
Rl R2
i2 ,d2 ,A.
k
V2
gH gh
L-~~_ _ _ _'~,_ _~,_ _ _ I~
lQ,do'A.
3
a)
~V2
,... -<11-----"-----<...;
1!/---=:--I~iJ ilo
I
b)
Slika P.2.3-7 Za cevovod sa sl.P.2.3-7a uocava se zatvoreno strujno kolo, u kojem su deoIDce (0), (1) i (3), i za koje jednaCina (2.3.8) ima oblik 2 I 2 2 Ia Va 1 VI '3 V3 Yp = (I;;" +2l;;vo +I;;k +lvd)T+(I;;RI +I;;k +l;;vl +A. +1)T+(l;;u +1;;1'3 +A d +l)T d1 o 3 odakle se dobija resenje za napor pumpe Yp = 44;13 J /kg. Nakon odredivanja napora i protoka, snaga pumpe shodno izrazu (2.1.102) iznosi P=202 W. b) Da bi se doslo do hidraulicke karakteristike najpre u dijagramu sa s1.2.3.9b treba ucrtati pojedinacne karakteristike (i) (i=0,1,2). Zatim se hive (1) i (2)
\
I
186
sabiraju, taka da se pri jednom naporu sabirajll protoci, time se dobija kriva (1 +2). Posle toga krive (0) i (1 +2) se sabiraju po pravilima redne sprege, ina taj nacin se dobija ekvivalentna hidraulicka karakteristika cevovoda-kriva Yc ' U preseku karakteristika pumpe Yp i cevovoda Yc nalazi se radna tacka RT. Kada se raspolaze sa polozajem radne tacke tada je interesantno znati sta kojoj deonici pripada. Da bi se to utvrdilo prvo se iz radne tacke povuce vertikala ( V = const) , Cime se dobivaju dye presecne tacke, jedna na krivoj (0) a druga na krivoj (1+2), kojima odgovara ukupni protok Ti"o' Potom se iz presecne tacke na krivoj (1 + 2) povuce horizontala (Y=const), pa se tako dobivaju dye nove presecne tacke, koje sada Ide na krivima (1) i (2), kojima odgovaraju protoci Ti] i V2 .
Problem 2.3-8. Pumpa transportuje vodu iz rezervoara A u rezervoare B i C. Istovremeno, voda se vraca iz rezervoara B u rezervoar C, a nakon toga struji ka potrosacu P. Nivo vode u rezervoaru A je konstantan, dok se nivoi vode u rezervoarima B i C odrZavaju konstantnim stalnim' proticanj.em vode kroz njih. Odrediti snagu pumpe. Strujanje u cevima je turbulentno u hidraulicki glatldm cevima. Dati K su podaci: h = 1m, H = 10m, to == 4m, /1 == Sm, h == 10m, == ISm, do == 80mm, d 1 == 4Smm,
'2
'3
6
d 2 == SOmm,
H
2
d 3 == 40mm,
p= 1000kg / m
v==1,06.1O- m /s, ~u==0,5, ~uo==l, ('k==0,5, (,vo == 2, (,v] == 1,7, (,V2 == 3,4, (,v3 == 4, (,RI == 0,3, (,R2 == 0,6, TJ p == 0,7S, Pm == 5kPa,
RESENJE' 1z Bernulijeve jednacine za nivoe tecnosti u rezervoarima B i C, i posredstvom izraza za koeficijent trenja (2.1.32), dobija se jednacina za brzinu l1/2 2g(h + Pm / pg) m '. == 1469........,.
Slika P.2.3-8
I
V
==
Cije je brojno resenje naaenO metodom proste iteracije. KoristeCi, za rezervoar B, jednaCinu kontinuiteta VI == V3 dobija se brzina V 1 = V3 Cd3 / el])2 == 1,160m/ s koja shodno izrazu (2.1.63) daje koeficijent trenja A.] =0,0212. Za odreaivanje brzine strujanja V 2 koristi se uslov hidraulicke paralelnosti grane (2) i redllog zbira grana (1) i (3)
2 2 I 2 12 V2 '1 VI . 3 ' V3 ((,R2 +(,V2 +A. d+1)T= ((,RI +I;;V1 + A.] d+1)T+ ((,,, +(,v3 +Sk +A.3 d+ 1)T
2
!
S'
iz kojeg se, posle uvrstavanja izraza (2.1.63) za koeficijente trenja, metodom proste iteracije dolazi do brzine v2 =2,072 m/s. Sa ovom brzinom iz jednaCine kontiuuiteta Vo
=:
V; +V2
dobija se brzina
Vo
== VI (d] /d O )2
+V2 (d2 /
d O )2 == 1,177~,
187
koja shodl1o iz1'azu (2.1.63) daje 71,0 =0,0183. Konacno, iz Bernulijeve jednacine postavljene za nivoe tecnosti 11 rezervoarima A i C dobija se napor pumpe 2 2 1 ' Vo " '0 lz ,vz J Yp =g(H-h.)+(Suo+ 2 SvO+A.o-d )-2 +(SR2+~V2+A.2-d +1)-2-= 110,8- , " k,g '0 '2 sa kojim se, iz iz1'aza (2.1.102), dobija snaga pumpe P=874 W.
Problem 2.3-9. Pumpa transportuje vodu iz rezervoa1'a A ka 1'ezervoa1'ima B i C. Pri radll pumpe mvoi tecl10sti u rezervoarima su konstantni. Odrediti snagu pumpe i koeficijent h lokamog otpora ventila V2. Dati z podaci su: h.[ = 1,4m, hz = 1,2m, l =8m, i[ =4m, l2 =5111, l3 = 1m, Ri R2 Vi 14 =6m, D=60mm, d 1 =40mm, I,D, A. d z = 36mm, d) = 25mm, d4 =50mm, k'.~==MF=~, V4 S" =0,5, Sk =0,5, Sv =2, SV[ =2, v v k SV3=4, SV4=3, SRl=1, SRz=0,3, u 71,=0,02, 11p =0,8. Slika P.2.3-9 RESENJE: P=156,3 W; SV2 =0,52.
"t'i:~,
Problem 2.3-10. U grani (2) slozenog cevovoda p1'otok vode se meri pomocu blende koja ima karakteristikll K = 0,015 m 3 Is m l12 i pokazivallje ma110metra h=121mm zivinog stuba. Odrediti: a) koeficijel1t lokalnog otpo1'a blende~ b) koeficijent Jokalnog otpora velltila V3 da bi Hivo tecllosti u rezervoaru C bio kOl1stantan; c) precnik cevi d 5' da bi nivo tecnosti 11 rezervoaru bio konstantan; i
d) snagu pumpe. Koeficijent trenja racunati primenom formule '}." = 0,160 IRe 0,182. Dati podaci su: hl =2m, "z =2m, 1[ =12m, 12 =10m, 13 =12m, l4 =2m, 15 =3m, d l =80mm, d 2 =60mm, d3 =50mm, d 4 =50mm, S,,=0,5, Sk=O,5, SV[=l,
3 ,
Is.
01]701'
ko.ii sluti za
uspeSno koristila za merenje protoka ona treba da bude izbazdarena, tj. da se zna koeficijent njene karakteristike K,pa ce tada na osnovu pokazivanja manometra h protok flllida biti odreden izrazom V = K,Jh. Sa ovako odredenim protokoll1 brzina strujanja kroz cev 12nos1 2 V3 =4K,Jh I d rc = 1,845 m/s.
SJika P.2.3-10
188
Pad pritiska na blendi kao lokainorn otporu je !J.p:::: PS B v /2. S druge strane ova razlika pritisaka semed pomocu diferendjalnog manonietra i ana iznosi !J.P m :::: (Pm - p) gh. Kako vaii jednakost !J.p:::: !J.pm , to se iz nje dobija koeficijent 16kalnog otpora blende
":JB
= 2gh Pm - P == 8 79 .
2 V3
,.
(2.3.9)
b) SV3 = 1,34 ; c) d s =65mm; d) P=950,4 W. Napornena: U delovima zadatka pod b) i c) koristiti numericku metodu proste iteracije.
Problem 2.3-U. U slozenom cevovodu, u grani (3), meri se protok vode pornocu blende Cija je karakteristika K == 0,01 m3 / sm l!2 i pokazivanje zivinog manometra h=40mm. Nivoi vade u svim rezervoarima su konstantni. Odrediti koeficijente lokalnih otpora ventila V4 i V2 i snagu pumpe. Dati su podaci: d l == 75mm, d 2 =40mm, d 3 = 50mm, d 4 :::: 50mm, ds = 75mm, II = 5m, = 5m, = 10m, 14 = 4m, 15 == 10m, H = 4m, Pm == IkPa, PI' == 15,5kPa, S" == 0,5, Sk == 0,5, SRI == 0,6,
'2
'3
1,5,
V=
10- m
s.
Slika P.2.3-11 pumpe (2.1.102), dobivaju se trazena resenja Sv4 = 66,74 ; SV2 :::: 13,77
RESENJE KoristeCi jednacine: Bernulija, kontinuiteta hidraulicke paralelnosti grana (2.3.3) i za zatvoreno strujno kolo - jednacina (2.3.8); kao i izraze za: koeficijent trenja (2.1.63), koeficijent lokalnog otpora blende (2.3.9) snagll
P=321 W.
Problem 2.3-12. Tecnost struji kroz zatvorena strujna kola. Odrediti snagu ugradene pumpe, ako je strujanje: a) turbulentno u hidraulicki hrapavim cevima, Cija je relativna hrapavost 10-3 (p = 1000kg / m3 , v = 10-6 m2 / s),
b) laminarno (p=8S0kg/m 3 , v=S10-4 m2 Is). c) Resiti zadatke pod a) i b) primenom hicIraulickih karakteristika i Iiacrtati ekvivalentnu hidraulicku karakteristiku zatvorenog slozenog cevovoda. Dati su podaci: h =2m, do = 300mm, d l = d 2 = d 3 = 200mm, 10 == 2m, II = 3m, 1 "" 10m, = 10m, Sk =0,5, Sll = 0,5, SRI =0,8;~R2 = 0,5, Svo := 2, Svl = 5, Sv3 == 4, 2 YJ p =80%. . RESENJE- U cevoyodu prikazanom na s1. P.2.3.12a vod (1) sluzi za regulaciju protoka i naziva se optocni vod. Za posmatrani cevovod postavljaju se Bernulijeve jednaCine: za nivoe 0-1
'3
189
i za zatvoreno kolo
'0 Vo II v1 Yp = (Su +2svo +11.0 d)T+(SR1 +SIe +Svl +A.I 'd+ l)T '
1
(3)
V2 =V3 ,
Vo =r~ +V2
(4)
I" -
" "I
[2,d 2
[3,d 3
= V3
Ie
V3
It
frv 2
Ie
Vl1l,d 1 0 '"
RJIe
R2
vo .0;;;.
a)
""" i
le,do
.-1= VO II
1"F
),I
p,v
b)~
c)
Slilm P.2.3-12 a) Uvrstavanjem izraza (2.1.81) za koeficijent trenja u jednaCinu (1) dobijp. se jednacina za brzinu
.fiih , ' I = 2 ' 366 m ' s +r +1+OU.(1O-3+ 68V .l.)0,25.-1... '"u ,"v3 ' " I e ' d Y3" d3 cije je brojno resenje nadeno metodom proste iteracije. Kako iz jednaCine (4) sledi v 2 =V3 to se shodno izrazu (2.1.81) dobija 11.2 =11.3 ==0,0202. Zamenom nadenih velicina u jednaCinu (2) dobija se jednacimi
v
3
r +r
VI
== V3
~R2 +2sle +su +Sv3 +11. 3 (/3 +l2)1 d 2 +2 = 2716 m -3 G8v I 0'25 '1 " s' SRI +Sk +Svl +0,11(10 +-d2 -;;-)' -;r+l 1 1 1
cije je brojno resenje, takode, dobijeno prostom iteracijom.Sa ovombrzinom iz jednacine (4) sledi V o = VI (d 1 1d O)2 +v2 (d2 1dO )2 = 2,259ml s. Kako seprimeuom izraza (2.1.81) dobivaju vrednosti A] = 0,0202 i 71.0 == 0,020, to se izjednacine (3) dobija Yp = 39,9 J / kg. Konacno, iz izraza (2.1.102)sledi vreduost P=7960W. b) Kako za laminarno strujanje za odredivanje koeficijenta trenja vazi izraz (2.1.39) to ce se njegovim uvr.stavanjem ujednaciuu (1) dobiti kvadratna jednacina
\
I
190
Cije je pozitivno resenje V3 = 1,976m/ s. Kako iz jednaCine kontinuiteta (4) sledi 1'2 = V3 to se uvrstavanjem ove relacijeu jednaCinu (2) dobija lcvadratna jednacina 2 I] V 12 + 13 2 (~R1 +Sk +~v] + l)v] +64- VI - (~R2 +2~k +~u +~v3 +A3 -1-+2)v3 = 2
. d]
"3
Cije je pozitivno resenje VI = 2,775 m/ s. Sa poznatim brzinama v] i v 2 iz jednacine kontinuiteta (4) dobija se va = 2,112 m/ s, pa ce se shodno izrazu (2.1.39) dobiti: leo = 0,0506, 11,1 = 0,0577 i 11,2 = 0,081. Konacno, iz jednacine (3) dobija se napor pumpe Yp = 42,3 J /kg, koji shodno izrazu (2.1.102) daje snagu pumpe P=6719 W. e) KoristeCi izraze (2.1.99) i (2.1.101) dobivaju se koeficijenti hidraulickih karakteristika pojedinih deonica K; (i=O,1,2,3). Sa ovim koeficijentima hidraulickih karakteristika cevovod sa sl. P.2.3-12a ima elcvivalentnu hidraulicku semu prikazanu na s1. P.2.3-12b. OCigledno je da u cevovodu postoje redne i paralelne sprege izmedu nekih deonica. Zato ce se sa pojedinacnih karakteristika preCi na ekvivalentnu hidraulicku karakteristiku. U tom cilju, prvo, se redne deonice K2 i K3 zamenjuju jednom K 23 ; drugo, paralelne deonice K 23 i K1 se zamenjuju ekvivalentnom K 123 ; i konacno redne deoniee Ko i K123 zamenjuju se ekvivalentnom karakteristikom cevovoda Ke' Prime nom izraza (2.2.3) i (2.3.7) dobija se ekvivalentni koeficijellt slozenog cevovoda (1 1 ,)-2 K e =K0 ,jK +K3 JK;
+l
+-)
sa kojim napor pumpe iznosi Yp = KeVa2, pa ce snaga pumpe biti P = pYpVo /,:rt p' Rezultati proracuna dati su u sledecoj tabeli . turbulentno 463,6 laminarno 488,8 Tabela P.2.3-12
3852 4136,7
2 1524,8 3065
3 3551,3 5091,4
Ke 1546 1899,9
Yp [J I kg]
P [W]
39,9 42,3
7960 6710
Graficki prikaz dobijanja ekvivalentne hidraulicke, karakteristike, dat je na dijagramu sa sl. P.2.3-12c, pri cemu su koriscenapravila crtanja opisana u Odeljcima 2.2.2 i 2.3.2. Na ovom dijagramu naznacena je i karakteristika pumpe. U preseku ove dye karakteristike nalazi se radna tacka cevovoda oznacena sa R T. Problem 2.3-13. Pumpa transportuje vodu iz rezervoara A, kroz rezervoar B, prema potrosacll P. U cevi precnika d=50mm, koja vodi ka potrosacu P, ugradena je. blend a karakteristike 3 K =O;01242m / sm1l2 koja je povezana sa diferencijalnim manometrom u kome je ziva. Prcitok kroz instalaciju regulise se pomocll optocnog voda V2). (grana sa ventilom Odrediti snagu koju trosi Slika P.2.3-13 pumpa. Dati Sll podaci:
191
Pm == 3kPa, Pv == 800Pa, to == 4m, It == 2m, 12 == 3m, do == 65mm, d 1 == 80mm, d2 == 50mm, H == 1m, h =100mm, Su =0,5, Sk =0,5, SRO =0,5; SR1 == 1, SR2 = 0,5, Svl == SV2 == 1,5, A. =0,025, TJ p == 0,8. RESENJE" Odredivanjem protoka blende, a zatim koristeCi Bemulijeve jednaCine za nivoe tecnosti u rezervoarima A i B i za zatvoreno strujno kola (deonice "1" i "2"), kao i odgovarajuce jednaCine kantinuiteta, dobija se snaga ugradene pumpe P==308 W. ProDlem 2.3-14. Za zatvareni cevni sistem sa 81. P.2.3-14 oclrediti: a) snagu ugradene pumpe, i b) napor pumpe posreclstvom ekvivalentnog koeficijenta hidralllicke karakteristike slozenag cevnog sistema. Dati su u podaci: h==4m, to == 12m, == 8m, k vs 12 =6m, 13 ==8m, ==6m,
'4
'I
SkI = 0,3, SR = 1, Svo ,= 2,75, SVI = 1,7, SV2 == 2, Sv3 == 2,7, SV4 == 11,5, Sv5 == 10, <';;1 = 4, S2 = 9, <';;3 = 10,11.= 0,02, IIp == 0,8,
p= 1000kg/ m
3
Slilca P.2.3-14
RESEN.lE" Radi kraceg zapisa llvesce se koeficijenti hidraulickih karakteristika cevnih deonica 8 fa 8 /1 Ko ==~(<';;u +2Svo +11.-;;-) , Kj =--;z4(SR +Skl +<';;vj +Sl +/l-'d+ 1) ,
n~
n~
8 . 13 K3 =---z4(SR +Skl +<';;v3 +S3+A.-;;-+1), n~ . 3 8 14 8 Is K4 =~(<';;R +Sk +l;v4 +11.-;;-+1) , K5 == -2:4(l;u +Sk +<';;v5 +A.T+ 1) , n d4 4 n d5 c5 Da bi se odrediIa snaga pumpe potrebno je poznavati protok i napar pumpe; zato ce se ave veliCine, pIVO, upravo tim redam, odrediti. 1z Bernulijeve jednacine postavljene za nivoe 1-1 i 0-0, koja glasi gh = Kl52 , dobija se protok
n~
2
'2
Vs
==
Jgh / Ks = 18,61/ s.
=K2V2 =K3 V
2
2 3
VTj
K/;2
i jednacine kontinuiteta
Kako vaii i drugi uslov hidraulicke paralelnosti K4V42 =K1V;2 + K5V52, to se njega dobija pratok kroz optoeni vad
V4 = "K1V1 +KsV5 I..;K4 =7,28115.
. /"2 2
192
Konacno, kada je ree 0 protacima, iz jednaeine kantinuiteta primenjene za raeYU dobija se protak kroz pumpu f/o ::: V5 +V = 25,88 1I s.4 1z Bernulijeve jednaCine za zatvoreno strujno kolo, u kome sn deonice (0) i (4), dobija se napor pumpe: }~::: Ki'; + Kl'4
2 :::
(2.1.54) snaga pumpe 1znosi P=2393 W. b) Primenom izraza (2.2.3) za redno i (2.3.7) za paralelno povezivanje cevnih deonica dobija se ekvivalentni koeficijent hidrauli6ke karakteristike
K,"~+L~+[K'+(k+ k+
Sa kojim napor pumpe iznosi Yp
klTT
d10497
= K;V02
= 74 J I kg.
ProDlem 2.3-15. Pumpa transportuje vodu iz rezervoara A i B u rezervoar C. Potrebe u rezervoaru C su ri" = 2. I Is. Odrediti snagu pumpe koja obezbeduje projektovani pratok. Nivoi vode u svim rezervoarima su konstantni. Dati su
f='
~=~~r-=I"'T~v""d,CA~I=0v"
11
1-.'fi==:!=,,==tI h2
1 ::: 1O,:38m, hI ::: 1= 15m, h2 1= ::: Sm, 12m, podaci: d = 40mm, 10m, 2 Su = 0,5, Sk::: 0,5, SR:=: 1, t;v = 1,5, t;vl =4, t;Y2 =3, 1..=0,02, 'Il p =80%.
v
k'---~--~----~----~
VI
V2
Slika P.2.3-15
I Yp = ghj + (C;" +s/c +C;VI + A~)
_
RESEN.1E Prema projektovanom protoku brzina u cevi ka rezervoaru C iznosi v =4T/ I d 2 n ::: 1,592 m! s." 1z Bernulijevih jednaCina za nivoe 1-0 i 20, koje glase
v~
+ (C;R + 2C;v + A~ + 1) v
I
1 2
2
V2
2 2
2 v
'
(1) (2)
cije je realno resenje Vj = 1,245 ml s. Potom se iz jednacine (1) dobija napor pumpe Yp = 119,75 J Ikg, sa kojimje snaga pumpe P=299W.
ProDlem 2.3-16. U rezervoaru sa s1. P.2.3-16 vodase llalazi na tri nlvoa. Pumpa prebacuje vodu iz dva donja u gornji deo rezervoara. U potisllom cevovodu na dmini = 5m meri se pad pritiska pomocll diferencijalnog manometra sa zivom. Nivoi vode na svim etazama su konstalltni. Odrediti: a)snagu ugradene pumpe, b) karakteristiku blende koju treba ugraditi u cevovod umesto meraca pada pritiska na duzini 10 da bi pIotok i pokazivallje bili isti,
'a
193
c) protok vode od srednjeg ka donjem nivou kada pnmpa nije u pogonu. Dati su podaci: p =: lOOOkg / m 3 , Pm == 13600kg I m3 , I == 15m, 11 == 2m, 12 = Sm,
d = 50mm, d1 == 40mm, d 2 == 45mm, h = 120rnm, hi == Sm, h2 == 6m, ~u == 0,5, (,k =0,5, ~R =0,6, ~v =1,7, ~"l =2, (',,2 = 3, A == 0,02, Tip = 0,8, Pmo == lkPa,
Pm
I d
Ie
= 4kPa,
Pv = SOOPa.
RESENJEa) P=1916 W;
b)
c)
K=O,014m /sm
1l2
v
;
~______ .F-~~~~~k
V1 =4,65!/s.
Slika P.2.3-16
.Problem 2.3-17. Pumpa transportuje vodu iz rezervoara B i C u rezervoar A. U grani precnika D meri se protok pomocn blende Cija je karakteristika K = 10-2 m3 / sm 1/2. Blenda je povezana sa zivinim manometrom Cije je pokazivanje h=125rnm. Odrediti koeficijente lokalnih otpora ventila V2 i V4 tako da nivoi vode u rezervoarima budu konstantni, a potom odrediti snagu pUll1pe. Dati su podaci: D=50mm, do == 60mm, d == dl ==dz ==40rtun, d 3 == 40mm" d 4 == 30mm,
H1 == 3m, H2 == 4m, h1 =1m, --- --~~~~~~-:J-h2 = O,5m, I =15m, fo == 10m, ~-----.:\~11 = 5m, 12 = 8m, 13 = 10m, '4 = 5m, Hi (g) u IH" vo Ie (D VI V2 cD 1,,,-l,k- O ,5, 1;;1'0- 4 , ~1'-2, Ie C;;v1 =4.5, ~1'3 =15, ~R = 1, ~R1 =0,5, I )'h ~I -SR2=0,5, Tip =80%, A=0,02, 1"'=-==-~t1 ,,"2 ,\.
~
r
Jh
P
I'
--,..
I"
a
"'
Ie
1 D
P== lOOOkgim
Pm == 13600lcg/m3.
Ll~
RESENfE:
Sv2 = 58,2; S1'4 == 13,7 ; P=450W.
LV3
Slika P.2.3-17
),
Ie
.Problem 2.3-18. Fontana ima n+l mlazeva visine /Z, Voda istice izcevi kroz mlaznike izlaznog precnika do.Ventil u prvoj cevi ima koeficijent lokaJn()g otpora ~1'o. Da bi svi mlazevi imali iste visine treba podesiti otpore preostalih n ventila. Odrediti: a) koeficijente lokalnih otpota svih nventila, b) snagu pumpe. Poznate veliCine su: do, d, D, 1, L, Lo' h, H, ~u' ~k' Svo' ~v' Sin;~R' Sr' ", Tip, p; RESENJE" Najpre se iz Bemulijeve jednaCine za preseke 1~ 1 i 2~2, v 2 /2"" gh ,
\
\
odredjuje brzina isticanja mlaza v = ~2gh , sa kojom procI,)k tecnosti iz jednog mlaza iznosi r/ = vd;n /4. Prema jednacini kontinuiteta ovajprotok claje brzinu u cevi Vi = v( do / d) 2. Kako je visina svih mlazeva ista, iiznosi h, to ce protoci u' n+ 1 cevi bi ti isti. Prema tome, ukupan protok isticuCih miazeva je Ii-a = (n + l)V; dok je
194
.. 2
~
IiL-,
1 TiTlT'rnCI
2
\9):~
.--iXl-~ vt
k
V
U
:=".====~===::::~======:,::==~
vt tit I,d,;,
~
V2
rd
tit
if:
f-
VI
vi ~~
.~
R
r
Vn
=Vo -
Vj = (11+1- j)(d o I d)2V. a) 1z uslova hidraulicke paralelnosti O-te i i-te deoruce I V ,2 v 1 V v2 ~ L v~ (SR +Svo +A-;1)2+(Sm +l)"2=(SR +SVi +A )2+(Sm +1)"2+ f;;J(Sr +A D)T
2
,2
d.?'
Da bi se poznavali koeficijenti otpora svih ventila indeksu i treba dati vredp.osti i=1,2,,,,,n, b) 1z Bemulijeve jednacine za preseke 0-1, dobija se napor pumpe
Yp=gH+(s,,+2Sv+2Sk+AD)(D2n)
La
4Vo
meri se pratak pomocu blende cija je karakteristika K = 0,05m3 /sm1/2 i koja je pove:<;ana sa manometrom koji ima pokazivanje h=lOOmm. Sa koeficijentam C1 obuhvacenjei lokalnL otpor blende. Odrediti smigu ugradene pumpe. Dati Sll podaci: H=)Om, l1p = 0.8, (i=1,2,,,.,9), d;=150, 100, 100, 60, 70, 70, 100, 100, 120 mm, C;=5, 5, 20; 10, 15, 12, 8, 10,
15, p=1000kg/m
3 .
195
iznosi r~
= K Jh = 15,81/ s.
K j = 8Cj 1dtn2 (i==1, ... ,9), i primenom izraza (2.2.3) i (2.3.7) dobija se koeficijent ekvivalentne hidraulicke karakteristike Ke=Kl+{ rb-+[K2 +( rb-r'2+K7rI/2+ "l} K 3 "l/K4 "'>./K5 . "K6 "Kg "K9 1z Bernulijeve jednacine za nivoe 0-1 dobija se napor pumpe Yp = gH + K;v',2 = 111,6 J I kg, pa ce shodno izrazu (2.1.102) snaga pumpe iznositi
P==2197 W.
rb-+
Problem 2.3=20. U deonicama zatvorenog hidraulickog sistema poznati su precnici cevi d j i ek:vivalentni koeficijenti otpora Ci (i=1, ... ,7). Odrediti ukupni
protok tecnosti gustine p = 900 kg 1m 3 ako je porast pritiska u pumpi Ap =72 kPa. Podaci: di=lOO, 80, 80, 60, 70,80, 100 mm, C,-=lO, 30, 10,5,2,5, 10.
RES.EN.!E- Uvodenjem koeficijenata hidraulicke katakteristike K j = 8pCj I (d j n)2 (1=1, ... ,7), i koriscenjem izraza (2.2.3) i (2.3.7) dobija se ekvivalentni koeficijent
2
r fT +K,
=2,431-10',
b)
Slika P.2.3-21 Slika P.2.3-20 Problem 2.3-21. U jednom zatvorenom hidraulickom sistemu razni potrosaCi su redno i paralelno povezani. Ukupni zapreminskiprotok vodeu sistemu je V", 220 1/ s. Koeficijenti. hidraulickih karakteristika pojedinih deoruca su K j =20; 13,9; 7,23; 62,5; 40; 27,78; 20,41 Pa/(l/s)2 i=1, ... ,7. a) Odrediti ukupan pad pri tiska zatvorenog hidraulickog sistema, i b) nacrtati ekYivalentnu hidrauliclru karakteristiku. Strujanje 11 cevima je turbulentno u levadnitIloj oblasti atpora.
RESENJR a) Kako je za zatvoreni hidraullcki sistem ek:vivalentni koeficijent
.JK: +.[K;
(1
2 '
196
to ce ukupni pad pritiska iznositi I1p == K/ 2 == 6,5 bar. b) KoristeCi, za piikazani cevovod sa s1. P.2.3-21a, pravila crtallja opisana u Odeljcima 2.2.2. i 2.3.2. dobija se dijagram hidraulicke karakteristike dat na sL
P.2.3-21b.
duzine Ii povezane su: 1) redno, 2) paralelno. Zapreminski protok V tecnosti gustine p i kinematske viskoznosti v isti je u oba slucaja povezivanja cevi. Na mestima grananja i spajanja cevi kao i ostale lokalne gubitke zanemariti. Zadate velicine su: d p Ii' Ai U=1,2, ... ,n), V, p, v. Odrediti zavisnost pada pritisaka izmedu tacaka MiN od protoka ako je strujanje u svakoj cevi: a) laminarno, b) turbulentllo u hidraulicki potpuno hrapavim cevima. c) Izracullati korisnu snagu pumpe ako je n=3 i ako su dati podaci: d i =25, 28, 30mm, Ii =10, 12, 15m, Ai=0,04; 0,035; 0,032 (i=1,2,3), D=50mm, L=95m, A=0,03;
V= 0,nlO6
nl / s, p= 985kg/m 3 , r';'=8,21/8.
__ L_'2]_'d_:--,
a)
Stika P .2.3-22 REENJE Kako se lokalni gubici zanemaruju to u pojedinim deonicama treba uzeti samo gubitke usled trenja koji se odredjuju primenom Darsijevog izraza (2.1.26), a koji ima jedan od oblika
Ii V i 8p li'2 I1Pi = PA; -d -2 == - 2 Ai - 5 V; i n dj
2
(1)
a) Za larninarno strujanje koeficijent trenja odredujese primenom izraza (2.1.39): 'Ai = 64/Re i = 16/[f~ I (d;1CV)] , iCijom se zamenOffi u jednacinu (1) dobija linearna zavisnost pada pritiska od protoka 128pv Ii . I1Pi ==-n-d 4 ~ (2)
!
a.l) Kod redne sprege (s1. P.2.3.24a) vaZi uslov V; == canst pa ce ukupni pad pritiska izmedu tacaka MiN biti 11 128pv " n Ii I1PMN == LI1Pi = - - V L ~ .
i~l
i=1
d;
a.2) Kod paralelne sprege (s1. P.2.3-22b) vazi uslov (2.3.3), tj. I1p; = canst. 1z ovog uslova i iz jednacine (2) dobija se protok kroz i-tu deonicu . n dj 4 pMN , ~ == 128pv
Tt..
Proracun.s/ozenih /eJloJloda
cijom zamenom u jednaCinu kontinuiteta V == 128pv
/).PMN:::
7t
197
LV; , 'sledi
;=1
V
n
d'
b) Pri turbulentnom strujanju u hidraulicki potpuno hrapavim cevi~a koeficijent trenja nije funkcija ad Re-broja, odnosno od protoka, pa zato vazi puna kvadratna zavisnost (1). b.l) Posredstvom jednaCine (1) dobija se ukupni pad pritiska za rednu spregu 8p '2f. . I; n ;=1 d; b.2) Za paralelnu spregu se iz jednacine (1) dobija protok
/).PMN == L,/).P; =-2 V L/A;-s
;=1
L;=IT
V;
V= S;~1 Ii;
V
",n
g"
2 .
d)
(L,;=l
?ell))
Dn v
4~
turbulentnom rdimu strujanja pa zadati podaci vail; samo za deo zadatka pod b). Ukupan pad pritiska u zatvorenom hidraulickom kolu je L 1 4)/ " /).P== /).PMN +pA. D 2(D2n)~ . Konacno, korisna snaga pumpe P == /).pV ima brojne vrednosti: P==41,4 rednu, i P=5,3 kW za paralelnu spregu.
kW
za
ProDlem 2.3-23. Postrojenje prikazano sa s1. P.2.3-23 sluzi zatransport i r z = 200 m3 I h kondenzata, gustine p == 1000kg 1m3 , od rezervoara R do deponije D. U instalaciji se nalaze dye paralelno spregnute pumpe. Pumpa Pi je radna a P2 rezervna. Vod (1) sluzi za stvaranje sekundarnog strujanja koje sprecava talozenje prljavstina na dno rezervoara R. Sekondarno strujanje se ostvaruje protokom kondenzata Vj == Sf Is. a)Kada radi sarno jedna pumpa, koja trosi P=7,5 kW, odrediti koeficijente lokalnih otpora ugradenih ventila VI i V tako da se ostvare zeljeni protoci V; i V 2 b) Kada se zatvori ventil VI, a rade obe pumpe, za koliko se tad a poveca protole transportovane tecnosti lea deponiji. Smatrati da snaga pumpe ostajekonstantna. Dati su podaci: Pm::: O,lbar, I=:: 5m, 11 == 10m, i 2 ==)OOm, D=200mm, d== 80mm, H == 2m, S" == 0,5, Sk =:: 0,5, SkI ~ 0,25, Sv == 1,75, SRI =1,15, SR2 = 0,27, A. = 0,03. Gubitke u raevama RO i R zanemariti.
REfENJE' a) Na osnovu zadatih protoka dobivaju se brzine: 2 2 z Vj =4Vj Id rc=O,995m/s ,v2 := 4V2 / D rc = 1,768m/s ,v=4(V1 + Ti2 ) I D rc = 1,928 m/s. S obzirom da radi sarno jedna pumpa to vaZi jednacina kontinuiteta V =:: Va iz leoje sledi v == vO' 1z Bernulijeve jednacine za preseke 0-1, leoja glasi
198
lz -fabrikc -
...0:<\
u
.
~
I~ fr
R2
V2
Iz,D,Ie
Deponija
k I,D,Ie
I,D,Ie
frv
Slika P.2.3-23
Yp + P;
=
=: Pl1 p / pT/o koji sledi iz (2.1.102) dobija se koeficijent lokalnog otpora ventiia ~v2 =: 1,20. 1z Bernulijeve jednaCine za zatvoreno strujno kolo 2 1 2 31 V' I VI
Ip
=:
(1)
dobija se koeficijent lokalnog otpora Sv] =:1,65. Dakle, da bi se ostvarili zeljeni 1 protoci V; i r 2 instalaciju treba uregulisati tako da se na ventilima dobiju otpori
Sv] odnosno ~V2 . b) Povecanje protoka ostvaruje se ukljucivanjem i rezervne pumpe, leao i zatvaranjem vel1tila VI Cime je r~ =0. U ovom slucaju protok u raevi RO se deli na dye jednake koliCine, jet su grane sa pumpama identicne, pa zato vazi jednaCina kontinuiteta r? =: 2Vo' Kada se u Bernulijevu jednacinu (1) uvrsti napor pumpe Yp = Pl1 pPIjo' Clanovi sa brzinama pretvore u Clanove sa protocima, i na kraju
iskoristi veza f/o
=:
8 [ 2/+12 1 1 ] ' 3 ' 2Pl1p D 4 rc 2 ~u +3~k +~V2 +A----..zs-+ 1+4(2~k] +2~v+6,D) V + gHV --.-p- =: 0 , . Cije je pozitivllO reilenje V = 73,81/ s =: 266 m3 / h. DakIe, povecanje protoka u slucaju pod b) U odnosu na slucaj pod a) iZllosi [Vb + (V; +V2 ),,]1 (T~ +V2 )a =22%.
P.roblem 2.3-24. Dve pumpe (s1. P.2.3-24a) su paral~IIlospregnute i transportuju tecnost iz rezervoara A u rezervaor B. Visinska razlika izmedu nivoa tecnosti u rezervoarima je H. U cevrum deonicama u kojima se nalaze pumpe stujni gubici
= K2V22 ,
Yc
K2
= KV
su
dati podaci:
K] = 10
d ({)2 , g
=760 J / kg.
199
Nacrtati hidraulicku karakteristiku sprege pumpe-cevovod i ucrtati radne tacke spregnutih pumpi i svake ponaosob u sledeCim slucajevima: b) ako su obe pumpe istih karakteristika, a gubici Ygl i Yg2 ll10gu cia se zanemare; c) ako su obe pumpe istih karakteristika a moze da se zanemari sarno gubitak Yg2 ; d) ako su pumpe razliCitih (nejednakih) karakteristika (Ypl > Yp2 ) a zanemaruju se gubici Y i Yg2 ; gl e) ako su pumpe razliCitih karakteristika (Ypl > Yp2 ) a gubici Yg1 i Yg2 se ne mogu zanemariti. Strujanje je turbulentno' u hiclraulicki potpuno hrapavim cevima.
y y+
b)
y
a)
+-------'---'----4-_ d)
Slika P.2.3-24 a) Dve paralelno spregnute pumpe. Karakteristikeparalelnospregnutih pumpi: b) Ypl == Yp2 , Ygl == Yg2 == 0; c) Yp1 == Yp2 ' Yg1 ,.:: Yg2 ; d) Yp1 > Yp2 ' Ygl == Yg2 == 0; e) Yp1 > Ypi'Ygl ,.:: Yg2 . RESENJE a) leclnaCine koje definisu problem su: dye Brenulijeve jednacine (postavljene za Ilivoe tecnosti u rezervoarima ALB) i jednajedriacina kontinuiteta, koje glase: .2 .2 .2 .2 . . . Ypl =gH+K1Vl +KV ; Yp2 =gH+K2V2 +KV ; V=V; +V2 . (1) Eliminacijom protoka Ttl i V iz sistema jednaciIla (1), pri tome livodeCi konstante 2
K .. 2 2 (K 2 - K l ) . ,'. A="K(K2 -K 1 ) +K2 +KIKz ,B= K (gH-Yp1)-(K2-Kj)(1PI-YPZ) '
1 1
dobija se jednacina cetvrtog stepena CA z -4Kj K;)V 4 +[ZAB+4Ki(Kz -K1)(Yp1 -YpZ )] V 2 +B=O, cije reSenje y" =5 lis zaclovoljava sistem jednaCina (1). Bez obzira kakve Sli karakteristike paralelno spregnutih pumpi i odgovatajuCih cevovoda, energija u raevi R (v.s!. P.2.3-24a) treba cia bude ista za obastrujna putall ko.iima se nalaze pumpe PI i P2 i ona iZllosi (2)
200
V=v"j+V2
(3)
lednacine (2) i (3) su osnovne jednacine koje se koriste za crtanje hidraulickih karakteristika paralelno spregnutih pumpi. Da bi se nacrtala hidraulicka karakteristika cevovoda, takode, treba koristiti energiju u racvi, ali ovog puta za potisni deo cevovoda. Postavljanjem Bernulijeve jednaCine za preseke racve R i nivoa tecnosti u rezervoaru E, koji se nalaze na medusobnoj visinskoj razlici hR _ B , dobija se energija u racvi YR =.ghR- B +Yc (4) Dakle, iz tacke na Y-osi, koja se nalazi na rastojanju gh R _ B , treba ucrtati krivu Yc ' koja predstavlja hidraulicku karakteristiku cevovoda. b) Kada se paralelno spregnu dye pumpe jednakih karakteristika i kada se gubici u vodovima do racve mogu zanell1ariti rezultujuca hidraulicka karakteristika paralelno spregnutih pumpi se dobija sabiranjem protoka pumpi pri jednom konstantnom naporu. Ovaj postupak je, donekle, objasnjen u Odeljku 2.1.10b. Konkretno, za slucaj sa s1. P.2.3-24b protoke iz tacke Atreba sabrati, pa se tako dobija protok 2VA u tacki E koja lezi na rezultuj.HSoj hidraulickoj karakteristici paralelno spregnutih pUll1pi YpJ + 2 ' Kada se ova 'rriva spregne sa hidraulickom karakteristikom cevovoda Yc dobija se radna tacka RT. Povlacenjem, iz radne tacke, linije Y';'const u preseku sa krivima Yp1i 1'~2 dobijaju se radne tacke RTI i
RT2 pojedinih pumpi. Ove tacke se medu sobompoklapaju (RTl=RT2) zato sto su
pumpe jednakih karakteristika a u vodovima do raeve gubici se zanemaruju. c) U slucaju da su pumpe jednakih karakteristika, ali da se glibi<;;i u odgovarajuCim cevnim deonicama ne mogu zanemariti, tada treba dobiti redukovalze karakterisfike pumpi. Tako na pro nasI. P.2.3-24c prikazaIi je sIucaj kada je: Yg1 *- 0 i Yg2 = O. Prema tome, treba redukovati hidraulicku karakteristiku pUll1pe Pl. Redukcija hidraulicke karakteristike se VIS! taka da se pri jednom protoku od napora Yp1 oduzima gubitak YgP Cime se dobija veliCina
Yp1 * = YpJ - YgJ , koja predstav!ja merge/ski tldeo pumpe PI It ra(vi R Na ovaj nacin, ponavijanjell1 postupka za celokupno podrucjeprotoka, dobija se redukovana hidraulicka karakteristika pumpe Pl- isprekidana linija Yp1 ' Sada se koriscenjem izraza (2) i (3) pri jednom napom sabiraju protoci iz tacaka A i B, pa se tako dobija rezultujuCi protok Vc = VA + VB u tacki C, koja leZi na rezultujucoj krivoj paralelno spregnutih pumpi Yp1 *+2' U preseku la;ivih Yp1 "+2 i .r;, dobija se radna tacka RT. Da bi se odredile radne tacke pojedinih<pumpi; prvo, iz radne tacke treba povuCi horizontalu Y=const, Cime se dobijaju: upreseku sa krivom Y 2 radna p
tacka RT2 pumpe P2, i u preseku sa krivom Yp1 *' tacka D. Pavlacenjem vertikale
(V = const) iz tacke D dabija se u presek:u sa krivQmYp1 radna tacka pumpe RTl.
?~'Jtoci
d) Kada se pumpe razliCitih karakteristika paraleIno sprezu, na pI. neka je J~l > Yp2 ida se zanemaruju gubici Yg1 i Yg2 , tada se koriscenjemizraza(2) i (3) dobija rezultujuca hidraulicka karakteristika spregnutih pumpi -kriva Yp1 + 2 (sl.
P.2.3-24d). Ovom prilikom u tacki A kriva Yp 1+2 se "lomi" - menja nagib zato sto su
hidraulicke karakteristike pumpi razlieite. U preseku krivih Yp1+2 i Ya dobija se radna tacka RI, a povlacenjem iz nje horizontale Y=const i u preseku sa krivima Yp1 i Yp2 dobivaju se radne taeke pojedinih pumpi RTl i RI2. e) U opstem slucaju paralelno spregnute pumpe mogu biti sa razlicitim naporima, na pro Yp1 > Yp2 ' a neka postoje i gubici Yg1 i Yg2 Ovom prilikom prvo se po postupku opisanom u zadatku pod c) dobijaju redukovane karakteristike pumpi Ypj * i Yp2 " Zatim se redukovane krive paralelno sprezu, cime se dobija rezultujuca kriva hidraulieke karakteristike YW+2* koja se lomi utacki A. U preseku krivih Yp1 *+2* i Ya dobija se radna taeka
RI~
pojedinih pumpi, prvo se iz RI povlaCi horizontala (Y=COl1st), a zatim se iz presecnih tacaka B i C na redukovanim krivima povlaee vertikale do. preseka sa . krivima Yp1 i Yp2 eime se odreduju radne taekepumpi RTl i RT2. Opisani postupak za pumpe u potpunosti vaii i za paralelno sprezanje ventilatora, s tim sto je tada uputnije umesto hidraulieke karakteristike tipa Y == Jeri") koristiti njen oblik /:lp == Jeri").
ProDlem 2.3-25. Cevni sistem prikazan na s1. P.2.3-2S sluzi za snabdevanje dva grad a vodom za pice. Grad A ima potrebe T~ == 800 II s, a grad B V == 500 II s 2 vode. Cevovodi su od celicnih varenih cevi sa stanjem zidova posle duzeupotrebe. LakaIne otpore racunati kao 10% od gubitaka na trenje. a) Odrediti potrebnu snagu za pogon pumpi. b) Koliko paralelno spregnutih pumpi treba ugraditi u pumpnim stanicama PSl i PS2 umesto pumpi P1 i P2 ako se raspolaie pumpama koje imaju H karakteristike YpI. = a. -b.V2 (i=1,2). c) Ako I
J J
je pumpno postrojenje PS2 u kvaru a u PSi ugradene pumpe iz zadatka pod b) odrediti koliki je tada protok lea gradu A. d) Za slucaj pod c) odrediti broj pumpi koje treba da rade da bi ka gradu A imali projektni protok. Podaci: h == SOm, H == 100m, d = 1m, d1 := 800mm, d2 == 600mm, a1 =408,1,
a 2 == 1636,5, bl
1= 20km, 11
3
= lOIan,
'2:=
6
SIan,
2
= 3787, b2 == 20000,
REfENJE a) Za eelicne varene cevi koje se duzivremenski period nalaze u upotrebi iz tabele T.2.1.S.S se dobija vrednost apsolutne . hrapavosti zida cevi 1) == O,Smm. Prema projektnim protocima slede vredIlostibrzina sttujanja
202
4 .. _ill 4 V ; . ill 4Ti"z ill v =_. (V +V )=166)- . v =-=1592- . v =-=17682 o en: ] 12 2 ' s' I c/2 n: ' S' 2 d 2n: S' ' 1 koje daju: Reo = 1561520, ReI = 1201l69,Rez = 1000974. Sa ovim vrednostima Rebroja i sa podacima 15 i d; (i=0,1,2), a shodno algoritmu 2.1.5.1.7, sledi da je strujanje u hidraulicki potpuno hrapavim cevima, a tada za odredjivanje koeficijenata trenja vaii izraz (2.1.78). Za resavanje ovog zadatka koriste se dye Bernulijeve jednacine, koje glase:
I va
'I v]72- ,
?
2 V
(1)
Iz ovih jednaCina, zamenom koeficijenata trenja izrazom \ = 0,11(15 / d; )025 , slede vrednosti za napore pumpi Ypl = 308,1 J Ikg i }'~2 = 1436,5 J Ikg, sa kojima porasti
pritiska u pumpama iznose b.PI = 3,08 bar i b.P2 == 14,4 bar. Shodno izrazu (2.1.102) dobivaju se snage pumpi P I =500,6kW i P2 = 898,7 leW. Prema tome ukupna instalisana snaga iznosi P =P 1+P2 = 1398,4 kW. b) Probleme snabdevanja vodom nije dobro resavati ugradnjom sarno jedne pumpe, au razmatranom slucaju i iz razloga zato sto je snaga jedne pumpe suvise velika. Ovi problemi u vodosnabdevanju resavaj1.1 se ugradnjom vise paralelno spregnutih pumpi. Ako s1.1 u pumpnim stanicama PSi ugradene pumpe sa hidraulickim karakteristikama Ypi ==
a;
p1.1mpnoj stanlei PSI treba da ostvari protok V =Va / n, a u PS2 protok V =V; 1m pri cemu su n i m brojevi ugradenih pumpi. Zamenom ovih protaka u izraze za hidraulicke karakteristike pumpi slede brojevi ugradenih pumpi u pumpnim stanieama
n = Va
.~
aj
bl _Y
pI
=8
m = V2. ... ._ Y . =) .
.. Q 2
.~.b2_
. p2
c) Kada su pumpe iz pumpne stanke PS2, iz bila kograzloga van pogona (V2 = 0), tada iz jednaCine (1) zamenorn hidrauIicke karakteristike pumpe izrazom Yp1 = a l - b/T2 i uvodeCi koeficijent hidra1.1licke karakteristike eevovoda
K
sledi pratok
ri; ;:;:; n
a l +gh
b] +Kn
= 10431/ s
koji PSI transportuje prema gradu A. d) Ako potrehe grada A, u slucaju pod c) nisu za protokom od V;. =10431 I s vode, tada odredeni broj pumpi iz PSl treba isldjuciti. Izjednacine (1), nakon zamene protoka Til = 800 II s, sledi
203
RESENJE: Posle odredivanja pojedinacnih snaga pumpi sledi ~ == 170 W P2 = 67,4 W pa ce ukupna snaga biti P == p] + P2 = 237,4 W.
VI
PI
VI
'-------~R~2~~I~~-'k
RI
V2
P2 V2
Slika P.2.3-26
Slika P.2.3-27
Problem 2.3-27. Pumpe Pi i P2, koje imaju poraste pritiska /!;.p] = 4,69 bar i /!;.P2 == 1,236 bar transportuju vodu iz rezervoara A i B pre rna rezervoaru C. Rezervoari imaju konstantne nivoe vode. Strujanje je turbulentno u hidraulicki glatkim cevima. Lokalne otpore racunati kao 20% odgubitaka na trenje. Odrediti protok vode lea rezervoaru C. Podaci: hI =40m,h2 ::: 10m, 10 = 100rn, II ::: 150m,
12
== 90m, do = 100mm, d l
:::
/!;.p]
/!;.P2
(1)
u kojima se za odredivanje leoeficijenta trenja koristi izraz (2.1.63), i jednacine kontinuiteta V == VI + V2 ' sledi veza
204
(2)
l[
S/4
sledi jednaCina
vI
={ B - ~
(-j-)5/4 (-j-)2 vI
{d
+ (-}-)2L l~
d
cije je brojno resenje dobijeno numericld, i posredstvom koga se iz jednaCine (2) dobija brzina va:::: 1,017ml s, odnosno trazeni protok liro = 8,0 II s. Problem 2.3-28. Pumpa trallsportuje vodu iz rezervoara A ka rezervoarima B i C. Istovremeno, voda se povratnim cevima, iz rezervoara C i B, vraca u rezervoar A. Nivoi vode u svim rezervoarima odd:avaju se konstantnim stalnim proticalljem vode kroz rezervoare. U pojedinim deonicama precnika d i otpori su dati sa ekvivalelltnim koeficijentima otpora ~ (i=1, ... ,6'. Odrediti: a) ekvivalentni koeficijent otpara deonice (3), b) snagu ugradene pumpe. Podaci: I:::: 5m, H:::: 5m, h = 2m, Pm = 19620Pa, Pv = 981OPa, d = lOUmm, d; = 200, 150, 150, 100, 100, 200 mm (i=1, ... ,6), CI =10, C2 =50, C4 =10, Cs =8, C6 =20, SlI =0,3, Sic =0,5, Sv =2, A=0,02, TIp =0,7.
Slika P.2.3-28
Slika P.2.3-29
Problem 2.3-29. Pumpa transportuje vodu iz rezervoara A u rezervoare B, C i D. Voda se, iz ovih rezervaara, kaskadno vraca u rezerVaar A. Pajedine deonice slozenog cevovoda i=1, .... ,8 imaju precnike di iel0tivalentne koeficijente otpora Ci Nivoi vade u svim rezervoarima su konstantIli. Odrediti: a) ekvivalentne koeficijente otpora deonica (4) i (5), i b) snagu ugi:idene ptlmpe. Podaci d; =100, 80, 50,60,60,50,80, 100mm (i=1, ... ,8), CI = 5, C2 = 10, C3 = 65, C6 :::: 35, C7 :::: 40, Cs = 45, hI :::: 30m, 112 :::: 20m, h3 = 10m, p = 1000 kg/ m\ TIp :::: 0,8. RESENlE: a) C4 = 42,3 ; Cs :::: 9,7 ; b) P = 7029 W.
2.4. KAVI'll'AC][JA
2.4.1. Opste
k:a!vitadji
U tecnosti koja struji moze da nastane pojava leoja se naziva kavitacija. Pod kavitacijom se podrazumeva nestacionarni proces stvaranja, rasta i kondenzacije parnih mehurova. Pri leavitaciji formira se parni mehur ili kaverna, te je otuda, na predlogFruda, kavitacija i dobiia ime. Kavitacija je u hidrosistemima nepozeljna pojava, jer je praeena: sumom., vibracijama, erozijom materijala, poveeanjem gubitaka energije itd. Kavitacija pocinje kada pritisak tecnosti ima kriticnu vrednost, tj. kada dostize vrednost pritiska isparavanja na datoj' temperaturi tecnosti. Pojava kavitacije je poznata jos s Inaja XIX veka, ali i pored toga svi fenomeru vezani za ovu' pojavu nisu dovoljno razjasnjeni. Razlog tome je sto kavitacija predstavlja veoma slozenu pojavu i to sa aspekta hidraulickih, termodinamickih, hernijskih i elektricnih procesa koji se tom prilikom odigravaju. Kada pri strujanju tecnosti, iz bilo kojih razloga, dode do smanjenja pritiska, ali takvog da pritisak dostigne vrednost pritiska isparavanja na odredenoj temperaturi tecnosti, formiraee se prvi mehuriCi pare koji predstavljaju pocetak kavitacije. Smanjenje pritiska moze biti prouzrokovano prekomernim padom pritiska ili lokalnim ubrzanjem struje teenosti. Nairne, pri lokalnom ubrzanju tecnosti brzina strujanja raste sto je propraeeno smanjenjem pritiska, eime se stvara plodno tlo za nastajanje kavitacije. Mesta u hidrosistemima na kojima se javlja kavitacija su: usisru cevovodi, pumpe, lokalni otpod, sifoni turbina, opstrujavana tela i s1. Formiranje prvih mehurova pare predstavlja poeetni stadijum kavitacije, i on zavisi od mnogo faldora, ito: polja pritiska, polja bJ;zina, temperature teenosti, vrste fiuida, povrsinskih napona, rezima strujanja, sadrzaja nerastvorenih gasova i vremena prolaza tecnosti kroz zonu kavitacije. U uslovima stalnog nastajanja pare proces kavitacije se intenzjfikuje a takva kavitacija naziva se razvijenom. Stvoreni mehurovi pare bivaju nosf:ni strujom tecnosti. Kada oni dodu u polje povecanog pritiska prestaju uslovi za opstanakmehurova pare, pa zato dolazi do njihove kondenzacije. Ako se kondenzacija zavrsava blizu cvrste granice, iIi na njoj, dolazi do osteeenja materijalaatase pojava naziva.Mvti'acijska erozija. Isparavanje tecnosti vrsi se, u veeoj ili manjoj meri, na svim temperaturama. Medutim, samo se burna isparavanje tecnosti naziva kljucanje:Sa aspekta proucavanja kavitacije interesantno je kljucanje na ruiim temp~raturaina, koje se naziva "hladno kljucanje". Pritisak kljucanja teenosti zavisi od temperature, i to tako: sto je veei pritisak veea je i temperatura kljucanja, i obrnuto; Zavisnost pritiska kljueanja vode, !cao najceSce koriscenogradnog fiuida, od. temperature data je u tabeli 2.4.1. .
206
Kavitacija
velicine IflID, zavisi ad stisljivQsti gasa. Smatra se da ovi nerastvoreni gasovi predstavljaju zacetnike-centre kavitacije. Kolicina nerastvorenih gasova u tecnosti odreduje se kao: (2.4.1) pri cemu su: Vt - zapremina tecnosti, Pl c pocetni pritisalc, P2 - krajnji pritisak i CLkoeficijent nerastvorljivosti gasa u tecnosti. Vrednosti koeficijenta nerastvorenih gasova koji se nalaze u vodi date Stl u tabeli 2.4.2. vazduh
CL
0,031
0,01 5
0,89
0,02
Tabela 2.4.2 Mehur u tecnosti moze biti: gasni, parni iIi meSoviti. Ako je centru kavitacije prethodio gasni mehur tada se kavitacija naziva ga,ma, a akc je ana nastala samo isparavanjem tecnosti tada se kavitacija naziva pama. Na kraju treba napomenuti da hidrauticki naCin izazivanja kavitacije nije jedini, vee da postoji i akusticna kavitacija koja je izazvana zvucnim talasima.
204.2. Hidrodinamiclk.a
kaviblc~ja
Pod hidrodinamickom kavitacijom podrazumeva Se kavitacija stvorena snizavanjem pritiska tecnosti. To smanjenje pritiska maze biti izazvano prekomernim padom pritiska iii lokalnim ubrzanjem struje tecnosti. Za objasnjenje pojave hidrodinamicke kavitacije koristice se struktura strujanja u zasunu prikazanom na s1.2.4.2.1. 1z Bernulijeve jednaCine za preseke 1-1 i 2-2 2 2 V v2 l P1 + PT = P2 + PT + Ap ,
,1
~I'-c------...,,---.....,
tecnost
'
Dvofazni tok
v1
turbulentnom strujanju isparavanje biti intenzivnije. Dakle, tach A predstavlja pocetak procesa isparaStika 2.4.2.1 vanja, a samim tim i procesa kavitacije. Zbog lokalnog ubrzanja strnje pritisak maze da opada do Pmin (koji se ima pri vmax)' a za otpocinjanje procesa kavitacije potrebno je da bude ispunjen
~Je
,
,v
II 1111i1
rnr
AP
zano. na. diJo agramima sa s1.2.4.2.1. Aka je to smanjenje pritiska takvo da se u jednom trenutku dostigne vrednost pritiska kljucanja Pic I BiIIIIIIIIII!111111 ~ (tacka A sa dijagrama) tecnost pocil1je da isparava. S obzirom da
Kavitacifa
207
uslov Pmin :s; h U vrtloznoj zoni ~ _neposredno iza lokalnog otpora, ako je kavitacija razvijena, stvorice se parni cep - kaverna. - Sa ll1esta nastajimja najveCi broj nastalih parnih mehurova bice odnesen nizstrujno. Time -ce se narusiti neprekidnost tecnosti i formirace se dvofazni tok. Mehurovi pare noseni strujoln tecnosti nizstrujno se uveeavaju, iIi zbog opadanja pritiska, iIi zbog meausobnog spajanja. Za analizu dobijenih rezultata, kako teorijskih tako i eksperimentalnih, pri procesill1a kavitacije koristi se bezdimenzijski braj koji predstavlja odnos sila pritiska i inercije. Ovaj broj se veoma lako dobija, iz vee napisane Bernulijeve jednacine, za P2 == Pk i glasi: (2.4.2) a naziva se Ojlerov broj' iIi kavltac!i:r/ci bro/ U izrazu (2.4.2) Pl - Pk == f.,p predstavlja karakteristicni pad pritiska u kome je Pk pritisak kljucanja tecnosti, a ill karakteristicnu brzinu strujanja. Zbog prisustva mehurova u poprecnom preseku protoeni presek teenosti se smanjuje. Od broja mehurova u fluidnoj stmji zavisice koliko je smanjenje protocnog preseka i kolike ce bid promene strujnih veliCina. Promene strujnih velieina idu, 700 cak, dotle da nastaje i potpuno 600 zagusenje stmjnog toka. Tako na pI. pri elcsperimentalnoll1 ispitivanju ". ~ jednog ventila dobijeni rezultati su 500 +---j--j--+i- ---1==::1==, prikazani na dijagramu sa s1.2.4.2.2 a odnose se na razliCite temperature 400 radne tecnosti i za razlieite polozaje otvorenosti ventila (bezdimenzijska 300 ve1iCina I). Na dijagramu se uocavaju oblasti konstantnog koeficijenta 1=0,8 lokalnog otpora koje odgovaraju 100 -'--.--L-,I---'-L-,--'_,_-'--,--_.-L-, bezkavitacijskom reZimu rada lokalnog noD 1500 1100 300 500 700 900 otpora. Pri proll1eni vrednosti K koeficijenta lokalnog otpora za b-2% Slika 2.4.2.2 smatra se da je nastupila kavitacija, a kavitacijski broj Kk pri kojem je nasrupila ova promenanaziva se kriticnim. Nakon toga, pri daljem smanjenju kavitacijskog broja (K < K k ) proces kavitacije se intenzifikuje. Smanjenje kavitacijskog broja odvija se.do minimalne vrednosti Kk,min' pri kojoj dolazi do naglih promena koeficijenta.lokalnog otpora i do naglog povecanja pada pritiska koje je propraceno smanjenjemprotoka. Kada je ventil vise otvoren koeficijent lokalnog otpora je manji pa se tada kavitacijski rdim rada teze ostvamje. DakIe, kavitadjski fdimi radaventila, kao regulacijskih organa, postifu se pri veCim priguserijima. Hidrodinamicka kavitacija moze biti: mehutasta; povrsinska i vrtlozna. Jifehura,rta kavitacija je ona koja nastaje u oblastima snizenog pritiska a tom prilikom celokupna oblast snizenog pritiska "nijeispunjena mehurovima.
208
Kavitacija
Povrsins/ca kavitacija se odnosi na tacno odredenu povrsinu koja u zavisnosti od oblika opstrujavanog tela maze biti ti ablilcu: pojasa, prstena iIi mrlje. f/rtlo.ina kavitacija nastaje u vrtlozrum oblastima iza opstrujavanog tela iii prolaskom struje laoz lokalne otpore. KavitaciJski rnehur ce pnro nastati u centrima vrtloga, jer SD u. njima pritisci najmanji, a zavisno od polja pritiska moze nastati i u drugim delovima vrtloga. U proceJ'U kavitacije postoje ITt' jaze: stvaranje mehurovil; rast .mehurova i nestajanje mehurova. Pr/la jaza kavitacije - nastajanje melmrova i kaverDi ima meharuzam koji se zasniva na prisustvu nerastvorellih gasova u tecnosti. Postoje dva madela uz pomoc kojih se objaslljava stvaranje celltara kavitacije. Prvi model (s1.2.4.2.3a) odnosi se na stvaranje mehurova na povrsini tela. Naime, svaka povrsina je u vecoj i1i manjoj meri hrapava. Ta hrapavost potite od tehnoloskog procesa obrade povrsine, ali i od uslova eksploatacije. U tim mikrol1eravninama nalaze Se zarobljeni sicusm mehuriCi gasova koji 11 uslovima delovanja lcriticllog :==-==-==-==-==-==-==-==-==-: pritiska U okolnoj tecnosti predstavljaju centre ----------. isparavClllja tecnosti. Drugi model (s1.2.4.2.3b) takode se zasniva na prisustvu nerastvorenih gasova u tecnosti. MehuriCi nerastvorenih ----------. gasova noseni strujom tecnosti dolaze u zonu b) a) gde pritisak ima vrednost pritiska isparavanja. Slika 2.4.2.3 Tada se na povrsini mehura desava proces isparavanja elme paro-gasni mehur raste. Osim ova dva naCina formiranja cel1tara isparavanja tecnosti treba naglasiti da parDi mehur moze cia nastane i u centrima vrtIoga, a) ~ Na 81. 2.4.2.4 prikazan je proces stvaranja mehura na cvrstoj povrsini --eoi "iivotni put" parnog mehura pri -l\\>c) opstrujavanju tela. U odgovarajucem preseku na te1u (s1.2.4.2.4a) pritisak tR . , mm dostiZevrednost Pk" Tada mehuricu d)~ !Pmin max nerastvorenih gasova, koji se nalazi na zidu raste zapremma na racun isparavanja tecnosti. Zbog dejstva hidrodinamicke sile mehur koji raste (s1.2.4.2.4b) defotrnis(;,,; se i izdufuje u -----........ smeru .strujanja, U trenutlrn kada Slika 2.4.2.4 hidrodinamicke sile nadvladaju povrsinske sile prianjanja mehura za cvrstu povrsi~u mellur se otkida sa povrsine (s1.2.4.2.4c). Na mestu sa koga se otldnuo l11ehur (s1.2.4.2.4d), u ostalom l11ehuricu pare 11a zidu, zapoCinje novi ciIdus stvaranja mehura. Taj proces stvaranja mehurova nastavlja se sve doleIe postoje uslovi oddavanja laiticnog pritiska Pk" Otkidanjem parnog mehura sa zida zapocinje clruga jaza "zivota" - rast mehura. Stvoreni mehurovi u tecnosti su razlicite veliCine ioblika. Medutim, za kolikotoliko jednostavniju .analizu procesa kavitacije mehurovi se smatraju l11alim sferama ispunjenim patom (iii parom i gasom). Pri detaljnijim analizama
ip
\
\
Kavitacija
209
kavitacije uzima se u obzir i odstupanje stvarnog mehura od idealizovanog sfernog kroz tzv. faktor oblik mehura. Otkinuti mehur struja tecnosti nosi nizstrujno. Ako se sa R oZl1aci poluprecnik sfernog mehura, tadace nizstrujll0 R da se menja, upravo po uslovima koje namece pritisak (ptRt i obrnuto pt Rt). Rast parnog mehura odvija se do trellutka postizanja minimalnog pritiska Pmin' i tada je poluprecnik maksimalan i iznosi BOla,,' Posle ovog stanja, kada dolazi do rasta pritiska (nailaska struje dvofaznog toka na pumpu iIi aa geometriju u kojoj se presek siri) nastaje proces smanjellja parnog mehura. Od trellutka kada se u tecllosti postigne pritisak P > h, uslovi za opstallak parne faze prestaju, i tada llastaje kondenzacija mehura - lTeca /aza. Kako se kOlldenzacija mehura obavlja trellutllo to se obicno kaze da je meltar tScezao iIi da je doziveo kolaps. Pri kOlldenzaciji mehura zapremina parne faze se trenutno smanjuje, a u tu zapreminu velikom brzinom ustrujava tecnost. Usled toga na mestima kolapsa mehura naJ'Iqju lokaltzi hidro-udadpropTtlceni !taglli-n lokabui!t poras/om prdiska. Aka se kondenzacija mehura zavrsava na cvrstoj povrsini, ili blizu nje, tad a je ta povrsina izlozena dejstvu velike sile na maloj povrSini. Kod dugotrajnag procesa kondenzacije mehurova na cvrstoj povrsini ona ce biti ostecena, a taj praces se naziva kavitacijska erozija.
2.4.3. Kavit21djslka
~Jrozija
Pod !cavdad/skom erozijom podrazumeva se plVces rtlZa!"tlT{/a POVr.ftilSkog slo/a Tlla/erYLlla!cojlje izlozen kavitacyz: Preciznije, kavitacijska erozija nastaje na OHom
delu povrsine materijala koja je dugotrajno izlozena procesu kondenzacije mehurova. Svi mehurovi koji se kondenzuju ne ucestvuju u razaranju povrsine, vee samo oni koji iscezavaju na njoj iIi blizu nje. J aSIlO je, s obzirom da se pri kavitacijskoj eroziji ullistava - odnosi povdinski sIoj materijala; da je kavitacija nepozeljna pojava u hidrosistemima i da se protiv nje treba boriti svim raspolozivim sredstvima. U principu glavna borba protiv kavitacije odigrava se na hidrodinamickom polju, tj. kroz uticaj na pritisak, jer je pritisak taj koji dovodi do nastanka kavitacijskih mehurova. Zato je u hidrosistemima oJ'novno ne dozvoliti opadanje prdiska do !critiCize vrednosk Medutim, i pored toga,ako sezna da na nekim opstntjavanim povrSinama moze doCi do kavitacije tada se erozija materija ne maze spreCiti ali se moze ublaziti odgovarajuCim postupcima povrsinske zastite materijala. U strujnim sistemima i masinama erozija povrsinanastaje zbog kavitacije u hidraulicnim sistemima iIi zbog udara kapi u parno-turbinskim postrojenjima. Naime, u parovodima u kojima para struji velikombi:zillom, ako se u pari nalaze kapi vode, tada pri udant lcapi u cvtstu povrsinu nastctje udarna erozija, dahle, proces identican kavitacijskoj eroziji. Upravo iz tog razloga proces erozije bice objasnjen uz pomoc eksperimentalnih rezultata postignutih u oblasti udarne erozije. Posmatrace se udar kapi vode, brzinom w, u cvrstu - metalnu povrsillll. Tom prilikom leap se deformise i ima oblik prikazall na s1.2.4.3.1b. Tada pritisaic raste (priblizno) do vrednosti p =: pew, pri cemu su: P- gUstina tecnosti ie - brzilla zvuka, pa ce sila pritiska koja deluje na metamu p()v~~inu biti P =: pr 2 rc.Kako je
210
Kavitacija
600 "::'--,-'---r--,
500
sa
oscilograma pritiska
(s1.
+l-'t---+---+-_.
gotovo trenutan,to ce cvrsta povrsina biti opterecena velikOll1 silom na izuzetno maloj 200 -11---1-"--+---1 povrsini. Zato ee se udar kapi osetiti u povrsinskom sloju ZONA UI1CAJA lJTIARA materijala, tacnije u zapremini a 'Q---;--='--'~..---I a 10 20 30 ogranicenoj tackama ABD. U t (IlS) ovoj zapremini dolazi do a) b) promene naponskog stanja Slika 2.4.3.1 Clrne medukristalne veze metala na nekim delovima slabe a na nekirn ojacavaju. Pri uslovima razvijene udarne erozije (kavitacije) impulsi pritiska su veoma veliki i desavaju se u vremenu t = Rw / 2c 2 , tj. gotovo trenutno, ta povrsina metala biva "bombardovana" impulsima sile P. Zbog toga se u povrsins!<om sloju desava kontinualni proces promene naponskog stanja i slabljenja medukristalnih veza, sto dovodi do odlamanja povrsinskih delica metala, tj. dovodi do razaranja povrsinskog sloja. Opisani proces nastajanja udarne erozije potpuno je identic an sa procesom kavitacijske erozije, starn razlikom sto je kod kavitacijske erozije impuls sile pritiska izazvan kondenzacijom parnog mehura. Proces kavitacijske erozije propraeen je, dakle, povdinskim razaranjem materijala. Mehanizam erozijskog razaranja povrsinskog sloja prikazan na s1.2.4.3.2, pri cemu je gubitak mase materijala prikazan kroz visinu erozijskog sloja - IE' sastoji se od tri faze. Prva faza, koja se naziva lizlcubacioni period propracena je promenama naponskog stanja povrsinskog sloja i ona predstavlja "pripremu" za proces erozije; jer je u njoj veoma mali gubitak mase. Druga faza je propracena maksimalnombrzillom erozije, asamim tim i malcsimabtim ptbitkom mas-e. Treea faza okarakterisana je' smanjenjem brzine eroziie, ali je i dalje proces intenzivall. Za brzinu erozije nekog materijala mogu se upotrebiti vremenski periodi 12 iIi t3' Tada su visine t slojeva erozije u ovimperiodima: 1 = at+IE2 2 ~~------~--------~ i 13 = bt + IE3 ,u .kojima sua, b i odsecci na osi fE2 i IE3 konstante koje zavise ad vrste Slika 2.4.3.2 materijala.
Mvitactj"slcoj (iii udamoJ) eroztji mjedal1 matertjill, bez obzira ntll'ljegov leva/ltel i mehanicka svoJ"stv~ duzi wemenslci period ne moze odoletl: Dakle;pri razvijenoj
kavitaciji sarno je pitallje vremena kada ce nastupiti razaranje povrsinskog sIoja. Ipak, u cilju zastite povrsinskog sIoja vIsi se, na primer' kodcelika, katodna
212
Kavitacija
(2)
Pritisak gasa u pocetnom stanju ravnoteZe mehura odreduje se, upravo, iz jednacine (2), jet je tada: .1=0, II. == Ro ip == Po, i iznosi Pgo == Po - Pp +201 Ro' Iz uslova minimuma funkcijeJ, 8f loR == 0, dobija se poluprecnik
R - R (311 PgoRo)';" K 2 0
0\.
'
(3)
smanjuje. Za specijalne slucajeve promene stanja: 1'1=1 - izotermske i n =1( adijabatske, iz izraza (3) i (4) lako bi se dobila odgovarajuca resenja. Za kvazistacionarnu ravnotezu sila koje .deluju na mehur moze se postaviti i jednaCina za vertikalni pravac a sto ovde nema potrebe raditi. Kad stvarnog procesa kretanja i msta paro-gasnog mehura kvazistacionarni model ravnoteze si1a nije potpun. Naime, pri stvarnom kretanju paro-gasnog mehura na njega deluju sledece sile: teZlne, potiska, inercije, pritiska, viskoznog otpora i povrslnskih napona. Sve eve sHe su promenljive zato sto se u tolm vremena dimenzije mehura menjaju, pa je zato ovaj proces izrazito nestacionaran. Ovom prilikom u detaljniju analizu ovih sila se nece ulaziti.
Problem 204m2. Na ravnoj povrsini, u tecnosti gustine P koja je pod pritiskom p, nalazi se gasni mehur sfernog oblika ciji je poluprecnik R. Kontaktl1a povrsina izmedu mehura i rayne povrsine je krug poluprecnika r, a na njoj je povrsinski napon 0. Odrediti zapreminu gasl10g mehura ako je gustina gas a u njemu Po' Poznate velicine su: R, I~ p, Po' 0.
RESENJE: VdeCi analizu sHa koje deluju na mehur (sl. P.2.4-2b), shodno pravilima 1Z Odeljka 1.62,sledi jednaCina ravnoteze 2 (p- Po)Vg - pr n_ 2rn0sin8 = iz koje se, posredstvom veze sine = r I R, dobija
\
1
b)
Slika P.2.4-2
Problem 2.4-3. Sferni mehur, poluprecnika R, nalazi se na idealno glatkoj povrsi. Kontakt mehura i povrsi ostvamje se preko kruznepovrsinepoluprecnika Ro' Pri opstrujavanju tecnoscu mehur se U poduzl1om pravcu deformise osnosimetricno.
Kavitacija Proizvoljni polozaj mehura odreden je uglovima nagiba8 1 i 8 2 , .na prednjoj i zadnjoj ivici mehura. PovrSinski napon izmedu zida i mehura je 0'. Odrediti sile koje deluju na mehur u horizontaillom i vertikalnom pravcu a koje poticu od povrsinskih napona. Poznate velicine su: R, 0', 8 0 ,81' 8 2 ,
213
-----....
RESENJE: Poluprecnik kruzne povrsine, na kojoj se ostvaruje kontakt mehura i povrsi je IT c~,s e cos <p Ro = Rsin8 0 Zbog opstrujavanja gasnog mehura sferni oblik se deformise i ima, u - -... <p proizvoljnom trenutku vremena, osno__.... simetricni oblik prikazan na sl.P.2.4-3. U tom polozaju ugao nagiba kontaktne Slika P.2.4-3 povrSine tecnost - mehur odreduje se kao: 8 = 8] - (e] - 8 2 )cp In, pa ce povrsinski naponi u horizontalnom i vertikalnom pravcu biti: 0'" =0" cos8 coscp i O'y =0" sine. Dakle, sile koje poticu od povrSinskih napona, a deluju u horizontalnom i vertikalnom pravcu, su
==:
--
P"
r ~-~ = pC5"Rodcp = 2RoO' fn cos8 cosep dep = 2RoO' fn cas(S] ---n-cp)' coscp dcp 0 0
2 2 =2RoO' foL cose] COS(--n-cp)+sin81 sin(--n-cp) j"coscpdcp
ar
e] -e
8] -e
= 2RnO'
e -8
(8] -8z ) -n
1 / 2
...
s:n O'yRodcp = 2RoO' s; sin8dcp =2RnO' 8 ~8z sinElo(cos8z - cos8]). Ukupna sila koja potice od povrsinskih napona jeP~ = ~ P; + p}.
Py
2.4.4. Kavitacija
11
pumpama
Kavitacija leao pojava prisutna je i u pumpama i ona u njima nastaje zbog smanjenja pritiska u usisnom vodu kada pritisakopadne dokriticne vrednosti. Obicno se kriticni pritisak - pritisak isparavanja te.cnosti postize u presecima gde tecnost ulazi u kolo, jer je u tim presecima pritisakminimalan. Pumpa ce raditi u kavitacijskom reZimu zbog jednog od sledecih razloga: . usisna vis ina (visinska razlika izmedu nivoa tecnosti u rezervoaru i usisnog otvora pumpe) je velika, otpori u usisnom cevovodu su veliki, eventualno zbog prelaznih reZima rada pumpe, eventualno zbog prelaznih procesa u hidrosistemu (hidroudara),
214
Km'itacija
iii, pale, ako su neki od uticaja spregnuti. Na pojavu kavitacije u pumpama presudni uticaj imausisna visina. Zato ce se OVOln llticaju posvetiti vise paznje. U tu svrhu analizirace se polozaj ugraaene pumpe prikazane na sl.2.4.4. Frvo ce se
H
1p I
11 i
FA
!=--.o'-:"-:--O-: I
IY
/1ll'~
1
I I
I
'1 .I _:~_:_:-:-:{
bez~.av!tacijski
reZlml racia
"-r;-1 I
I
11-
ffi-t
-----<>-j
rL_W_-!
...!
li kr
b)
a)
c;:)
Slika 2.4.4 posmatrati "normalni" polozaj ugradene pumpe,' oznacen sa N, a koji odgovara bezkavitacijskom rezimu pumpe. Za ovaj polozaj pumpe postavlja se BernuIijeva jednacina, za nivo tecnosti u rezervoaru (0-0) i ulazni otvor pumpe (1-1),
Pa PI I:lP g -=-+H+a - + - . pg pg , 12g pg
v;
(1)
u kojoj je svaki clan dimenzije visine. Uticaj visine postavljanja pumpe na pojedine clanove energijske jednaCine (1) prikazan je na s1.2.4.4a. U jednaCini (1) sa I:lp g oznacen je ukupan pad pritiska u usisnom cevovodu, koji se odrednje primenom izraza (2.1.25). 1z jednaCine (1) dobija se visina postavljanja (u odnosu na nivo tecnosti u rezervoaru) pumpe
Pa - PI v~ I:lPg H==---a\--pg 2g pg
0
(2.4.3)
Kada raste visina postavljanja pumpe pritisak opada. U polozaju kada je visina postavljanja pumpe Hie (polozaj K na slici) pritisak dostize vrednost pritiska isparavanja tecnosti Pic' Gime zapoCinje proces kavitacije pumpe. Kriticna visina postavljanja pumpe, pri kojoj dolazi do kavitacije, dobija se iz jednaCine (2.4.3), za vrednost pritiska P1 == Pk' i iznosi:
2 I:l'Pg vI a ---o(2.4.4) J 2g pg' S obzirom da je kavitacijski rezim rada pumpe nepozeljan, jer se pri njemu menjaju, i to naglo, sve karakteristike pumpe (s1.2AAc), tose pri postavljanju pumpe mora voditi racuna da bude zadovoljen uslov Hk > H. Meautim, nije dovoljno da sarno bude zadovoljen uslov Hk > H pa da pumpa pouzdano radio Zato se uvodi pojam kavitac(j:fke rezelYe pumpe (visina 1:1 h) koja predstavlja visinu na koju pumpu treba postaviti u odnosu na visirm postavljanja pumpe sa kavitacijskirn rezimom, pa da pumpa irna siguran bezkavitacijski fdim rada. Za odredivanje ove visinske razlike postavlja se Bernulijeva jednaCina, za preseke ulaza u pumpu(1-1) i kolo (K-K), koja glasi
0 0
Kavitacija
2 2
215
pg 12g pg Ie 2g Ovde treba napomenuti da je presek ulaza u kolo pumpe (K~K)merodavan za pojavukavitacije u pumpi, a ne presek ulaznog otvora pumpe, jer jePIe <Pl' S obzirom da se kineticka energijastruje preseka K-K moze zanerrmriti (?1) u odnosu na kineticku energiju struje ulaznog otvora 1-1, to sledi izraz za kavitacijsku rezervu pumpe
2
!J.h =. PI - Pk +a j ::i.. . (2.4.5) pg 2g Kavitacijska rezerva pumpe odreduje se eksperimentalnim putem i predstavlja veoma vaznu hidraulicku karakteristiku pumpe, i zato bi proizvodaci pumpi u svojim katalozima obavezno trebali da daju ovu karakteristilru, koja se uobicajenom terminologijom koja vazi za pumpeozhacava sa NPSH (Net Positive Suction Head). 1z razloga sigurnog obezbedivanja bezkavitacijskog reZilIla rada, uvodi se pojam dopu.ftene visine postav(janja pumpe (polozaj D na slici); koja se dobija iz izraza (2.4.3) i (2r-._4_.5..L-i~iz_n_o_s_i_ _ _-;--;
(2.4.6)
DakIe, za ostvarivanje bezkavitacijskog reZima rada pumpe potrebno je pumpu postaviti na visini H s H dop ' Ukoliko pumpa, iz bilo kog razloga, radi u kavitacijskom reZimu, tad a postaje znacajne oscilacije ulaznog (pJ i izlaznog (P2) pritiska pumpe~ Oscilacijeulaznog pritiska su dominantne i one se u prigusenom obiiku prenose na izlazni pritisak. Oscilacije pritiska u vremenu su stohastickog karaktera, ali osrednjavanjem po vremenu one imaju sinusni oblik. Amplitude ovih oscilacija pritiska $uvece ako je pritisak manji i ako su kavitacijski mehurovi veci, Kako oscilacije pritiska zavise od vremena, tj. PI = PJ (t) i P2 =P2 (t), to se potvrdujeda kavitacija predstavlja nestacionarnu pojavu. Postojanje ovakvih oscilacijapritiska u pumpi uricu na pojavu suma i vibracija pumpe, a s druge strane,kavitacijski.rezim rada pumpe dovodi do erozije kola i drugih delova pumpe koji su izlozeni udarnim pojavama izazvanim kolapsom mehurova. Proces kavitacijskog i bezkavitacijskog reZima rada pumpe prikazan je na dijagramu sa sl.2.4.4c. Pri bezkavitadjskom re~i:inu rada prolIlena visine postavljanja pumpe ne utice na hidraulicke karakteristikepumpe,(protok, napor, snaga i stepen korisnosti). Ova konstantnostvaz~ do preseka 1. Daljim povecanjem visine usisavanja pumpe zapocinje procesJeclvitacije koji na pocetku nije toliko intenzivan, te se zato karakter hidraulickihkarakteristika malo menja. Kada dode do promene ovih lcarakteristika za 1-2%(presek II), tada sesmatra da je kavitacija potpuno razvijena. Daljim povecanjem usisne visine pumpe kavitacija je tolilco intenzivna da dovodi do nagle promene hidraulickih karakteristika.
Ako pumpa radi duffi vremenskiperiod u !cavitacijsJcom re.zim14 J'lgurno ce doCi do razaranja materijala i do ostecenja pltmpe. Zatokavitacijski reZimrada treba
izbegavati i protiv kavitacije se treba boriti. Glavru teren borbe protiv kavitacije
216
Kavitacija
pumpi je pravilni izbor visine usisavanja i smanjenje usisnih gubitaka. 0 usisnoj visini vee je dostareceno. Borba protiv kavitaCije na terentl smanjenja pada pritiska ima oJ'novna pravila ito su u tlsisnom vodu ugradivati stc manje lokalnih otpora i potpuno izbegavati ugradnju regl.llacijone armature.
ProlJ/en8 2.4-4. Pumpa usisava V == 20 11 s vode. Kavitacijska rezerva pumpe jet.h == 6m. Odraditi dopustenu visinutlsisavanja pumpe ako se usisava voda temperature: a) to == 20C i b) t == 80C. Koeficijent temperaturskogsirenja vode
-1,:,A
tHdoP
_-11-_-"- - - - - - - ' -
u usisnom cevovodu iznosi: v == 4V I d 2 1C == 1,13 m! s. Slika P.2.4-4 Gustina vode na temperaturi od 80C iznosi: 3 Pso == P20 / [1 + ~(t - to)] == 972 kg / m Pritisci kljucanja vode, za zadate temperature, prema tabeli 2.4.1, su Pk20 == 2337 Pa i Pkso == 47360 Pa. Konacno, primenom izraza (2.4.6) dobija se dopustena visina usisavanja Pa - Pk, I v 2 {3,70m, za Hdap= Pig L\h-CSu+(,k+/vd)T== ~761mm,za
t:=
20C. t==80C.
Na osnovu dobijenih rezultata sledi da temperatura tecnosti ima presudnu ulogu na visinu usisavanja pumpe, odnosno da za vece temperature tecnosti pumpa mora biti potopljena.
Problem 2.4-5. Pumpa usisava vodu iz rezervoara, protokom V, pri cemll je visina usisavanja H. . a) Odrediti potpritisak Pv ' koji treba da vlada iznad vode u rezervoaru, da bi se ostvario kavitacijski fdim rada pumpe. . 0 b) Rezervoar je otvor~nprenia atmosferi Pv "" 0 . P Odrediti pri kojoj se Vtednosti koeficijenta lokalnog u otpora ventila u pumpi javljakavitacija. c) Rezervoar je otvofen prema atmosferi. Odrediti V~ V protok kroz pllmpupii kome ce pllmpa raditi u k kavitacijskom rezimll. l,d,A Poznate velicine su: V, P a> Pk' p, d, H, I, Su' (,V' ~k' A.. Slika 2.4.9. RESENJE: U kavitacijskom Jeiimu rada u presekll (1-1) ispred pumpe postize se vrednost pritiska kljucanja vode Pk' Za ovaj rezim rada, za preseke 0-0 i 1-1, vazi Bernulijeva jednacina Pa - Pv Pk 1 . . 1 4V 2 .:....:c...--'-"-+gH=-+-(s +S +s +A-+l)(-.2 -) (1) P P 2 uk. v d .d n iz koje slede rdenja: a) za potpritisak II rezervoaru
\
\
Kavitacija
217
PI'
.,
4~ ~
Pro/Jlcm 2.4-6. Izmedu rezervoara A i B nalazi se hidraulicka natega (prosti cevovod), laoz koji struji tecnost gustine p i viskoznosti v. Odrediti protok kroz nategu i kriticnu visinu hkr da natega radi u bezkavitacijskom rezimu, u sledeCim slucajevima: a) strujanje je turbulentno sa konstantnim koeficijentom trenja /c, i b) strujanje je larninarno. Poznate velicine su: d, 11' 12 , ~ Pa' Pk' p, V, Su' Sic' hkr
RESENJE' Protoci kroz cevovod su: a) za turbulentno strujanje ~~------------2gH . d 2 rc V=4 Su+S,,+A(/J+12)ld+l' b) za laminarno strujanje
. d 2 rc 1 V = 4 Su +Sk +
Slika P.2.4-6
11
32(/ J + 12 )v
d2
pg
Problem 2.4-'1. Pumpa usisava vodu iz rezervoara kroz usism cevovod u kome se nalazi venti! v. Koeficijent lokalnog l,d,A. otpora ovog ventila menja se po h1---""k-~""':'-'--~<f-'-(iDH){I-zakonu sex) = A I Ax, gde je \
=;
A =d rc /4 povrsina poprecnog preseka cevi a Ax povrsina trenutnog otvora ventila. Odrediti . ~ odnos povrsma A / Ax pn kome ce doCi do kavitacije ventila, ako je protok vode ~ "" 4 II s. Dati podaci
V
=_====
=:=::=
. u i/i
I?<
~.
~
.
~,~
p ~ b:::/;%m%mdmi%i,mi%i,@%%~~
A :_______ \!!/~', =o
--- ~:-- ~
.. ,
I~ ~ ~ V-
\Ax
su:
P a
Slika P.2.4-7 = lbar, t=20C, I =lOm, h=lm, d=50mm, Su =0',5, Sk = 0,5, A;'O,02;
A Ax [
RESENJK
(~/ A)2
218
U ovom Odeljku razmatrace se stacionamo isticanje, a to je one kod koga je protok konstantan. Ta konstantnost protoka ostvaruje se vrernenskorn nepromenljivoscu polja pritiska, odnosno nepromenljivoscu karakteristienih nivoa teenosti u rezervoarirna. Otvori kroz koje se vrsi isticanje dele se na male i velike. Ovu podelu treba uslovno shvatiti jer, bez obzira na veliCinu, ;'edtm Ie lsti o/vor moze biti imali i Felt/a; a 8to zavisi od mesta gde se otvor nalazi. Nairne, presudnu ulogu ima profil brzina, odnosno naCin odredivanja protoka. Ako je profil brzina po poprecnom preseku otvora uniforman, iii, pak, postoji promena brzine ali takva da je mala iIi zanemarljiva, takvi otvori se nazivajumalim; i suprotno, ako je profil brzina po visini otvora promenljiv, tada je ree 0 velikim otvorima.
2.5.1. Staciionsr1ll3 istic:!ll.lIlja klioz malle o1l:vore
Pod malim atvarom podrazllll1eva se, dalde, takav otvor kad koga je brzina strujanja u preseku konsal1tna. Kod avihotvora osnavni problem je odrediti protok fluida. U tu svrhu pasmatra se kruzlli otvar sa s1.2.5.1.1 koji se l1alazi u vertikalnom zidu, na dubini Hod nivoa teenosti u rezervoaru A iznad kojeg vlada pritisak P1' Nakon otvaranja malog otvora nastupice isticanje tecIlosti u prostor pod pritiskom P2' Pri isticanju kroz mali otvO! ostrih ivica, zbog dejstva: inercijskih sila, struja nece moei da prati geometrijll otvora vee ce se protoeni presek suzavati. Ova suzenje - smanjenje protocnog preseka naziva se /contra/cq/a, a opisllje se koeficijentom kontrq,:t{cije koji predstavlja odnos maksimalno suZene povrsine (presek K-K) i povrsine otvora kroz koju se vrsi isticanje. Za otvor kruznog poprecnog preseka koeficijent kontrakcijeje \1'= Ak I A = (d k I d)2 = 0,64. 1z Bernulijeve jedhacine, postavljene za presek 1-1 i A kontrahovani presek K-K,koja glasi: Slika2.5.1.1
p+gH=-p+Cr;;+l)T'
PI
. P2
gde je r;; - koeficijent lokalnog otpora suzenjamlaza definisan sa prvom nizstrujnom brzinom v i u kojoj je koeficijent lleravnomernosti a. k == 1, dobija se brzina strujanja u kontrahovanom preseku
P1 - P2 . . . /:1P.v =-1 - 2g(H + - - ) = cp.v2g(H +-) .Jr;; + 1 . pg. .. ...... ... pg .
(2.5.1)
pn cemu je cp:::: 1/ brzinski koeficijerit, ab.p:::: PI - P2 karakteristiena razlika pritisaka. Ovde treba napomenuti da prva interesovanja za istiCanje kroz male otvore poticu od Toricelija koji je, po analogiji sa brzinom slobodnog pada tela sa visine H, izveo izraz v T :::: .J2gH za teorijskubrzinu isticanja. Ocigledno je da se izraz za teorijsku brzinu isticanja veoma lakoInoze dobiti 1Z izraza (2.5.1) za slucaj da su rezervoari otvoreni (PI:::: P2 :::: Pa) i da je gubitak strujlle energije
If+l -
219
zanemarljiv (;=0, odnosno da je tecnost savrSena. Mnozenjern brzine v sa povrilinom Ak dobija se izraz za pratok
V::: v Ak = \jJcpA 1r-2g-C-H-+-b,.-P-):::!J.A i2g (H + tJ.p )
pg
pg
(2.5.2)
u kome je !J. koeficijent protoka. Koefieijent protolea predstavfja proizvod koefteijenata kontrakefie i brzinskog koejic!jent~ oc/nosno predstavfia odnos stvamog i teorfiskog proto/ca, tj.
I!J.:::
~ =-i-~::: IJICP I
(2.5.3)
i po svojoj fizickoj sustini ima vrednost 0::;; I!::;; 1. U izrazu (2.5.1) sa cP je oznacen brzinski koeficijent, koji predstavlja odnos stvarne i teorijske brzine isticanja, odnosno v 1 cp----(2.5.4) - v T - .jC,+1 i u sebi obuhvata hidraulicke gubitke nastale pri isticanju. Pri isticanju kroz male otvore ostrih ivica, pri velikim Re-brojevima brzins.k:i koeficijent ima vrednost cP= 0,96+0,99, a obicno se uzima cp=0,97, pa je tada koeficijent protoka !J.=0,62. Koeficijent kontrakcije predstavlja, kako je vee receno, odnos povrsina kontrahovanog preseka i preseka otvora. Ova velicina zavisi odmnogih faktora, a najuticajniji su: oblik i veliCina otvora, viskoznost tecnosti, polozaj otvora u odnosu na nivo slobodne povrsi i U odnosu na bocne zidove rezervoara, i s1. Kontrakcija moze biti potpuna i nepotpun~ a 8to zavisi ad polozaja otvora u odnosu na nivo slobodne povrsi i u odnosu na bocne zidove i dno rezervoara. Ako se otvor nalazi dovoljno daleko i pd nivoa tecnosti i ad zidova rezerv()ara, tada je isticanje neometano, pa se takva kontrakcija naziva potpunom; Medutim, ako je otvor blizu dna iIi bocnih zidova rezervoara, tada do izraiaja dolaziuticajcvrstih granica, pa se isticuCi mlaz u potpunosti ne defotniise, zato se 'takVa kontrakcija naziva nepotpunom. Na pr., ako je u pitanju kruZni otvor precnikad i aka se otvor nalazi na rastojanjima veCim od 3d i od dnai od zida tada je kontrakcija potpuna, iIi, ako se radi 0 pravougaonom otvow dimenzija a x b tada potpuna kontrakcija nastaje ako se otvor nalazi na veCim rastojanjima od 3a od dnai 3b od bocnog zida. Za male lanzne otvore koeficijent kontrakcije ima vrednost 1JI::::0,64, a presek maksimalne kontrakcije K-K (s1.2.5.1.1) nalazi sena rastojanju 1=d12 od otvora. Koeficijent kontrakcije, za l-~ male kruZne otvore ostrih ivica, moze dosta dObroda se sracuna primenom Kirhofovog obrasca
IJI =n / (n + 2) =0,611.
2
Pri isticanju, posle preseka K-K, i to veoma brzo, dolazi do znacajnih deformacija oblika protocnog preseka Slika 2.5.1.2 mlaza. Nairne, ako je isticanje kroz kvadratni otvor, tada se mlaz deformise kao sto je prikazano ria s1.2.5.1.2. Ova promena deformacija mlaza, u odnosu na osnovni presek otvora, naziva se inverzija mlaza.
220
Kod kruZnog otvorainverzni mlaz imaoblik elipse. Kada se mlaz dovoljno udalji od otvora, a naroCito u bocnim clelovima preseka 2-2, zbog dejstva inercijskih sila, neprekidnost mlaza se narusava i nastaje kapljicasto strujanje. . Kad malih otvora 05trih ivica 1.0,-........;;;:-,-dominantan uticaj na koeficijente: brzine, kontrakcije i protoka ima Rebroj. Karakter promene ovih koeficijenata, za male kruzne otvore 08trih iviea, u funkeiji od Re-broja (po Altsulu) prikazan je na dijagramu sa 0.5 -h~-+-----!--+s1.2.5.1.3. Analizom dijagrama dolazi se do sledeCih zakljucaka: prvo, pri Re :::l 300 koeficijent protoka ima 10' 10' 10' 10' maksimalnu vrednost koja iznosi ~l 10' Re 10' =0,696; dIugo, za Re> lOs koeficijenti: cp, Slika 2.5.1.3 l.j1 i)..l su prakticno konstantni; i, trece, za veoma male vtednosti Re-broja (Re< 25) efe.kat viskoznosti je toliko izrazen da prakticno nema kontrakcije mlaza (\!f =1).
:: :::==:===~f--_~-~NTmI-r~~.d
Naglavci su kratke cevi koje sluie za povecanje koeficijenta protoka, a samim tim i protoka. Za objasnjenje rada naglavka posmatrace se cev, precnika D, sa 81. 2.5.2 kroz koju se vrsi isticanje. Povecanje protoka prim~nom naglavka moze se tumaciti na sledeCi nacin: pri ulasku fluidne struje u cev nastaje kontrakcija struje, koja u preseku K-K ispunjava kruznu povrsmu precnika d, i tad a se u prostoru izmedu kontrahovane povrsine Slika 2.5.2 strbje i zida cevi formira vrtlozna zona u kojoj vlada potpritisak Pv Cijim se dejstvom povecava protok. Za odredivanje protoka koristice se: BemulijevajednaCiria za preseke 0-0 i f .. 1
. I VI +11.-+1)p p 2 p D 2' u kojoj su koeficijenti lokalnih otpora ~ - postepenog suzenja i
Pa Pa r v~ -+gH=-h,,-+(~
Sp - postepenog
\
\
(~u
(2.5.5)
221
U izrazu za protok koeficijent protoka predstavlja veliCinu . C ,I )-1/2 1-L= (-Z-+c,p +"" D +1 .
(2.5.6)
\jf"
Kod cilindricnih naglavaka najvece povecanje protoka ostvaruje se naglavcima duzine lID=3+4, ovo s toga sto se tada u potpunosti formirala vrtloZna zona - zona potpritiska, a istovremeno je fluidna struja ispunila ceo izlazni presek cevi. Ako je duzina naglavka manja od optimalne (1ID<3+4) tada se zbog potpunog ne ispunjavanja protocnog preseka fluidom, odnosno zbog ne dovrsenog formiranja vrtlozne zone, koeficijent protoka smanjuje. Daljim smanjenjem duzine naglavka ( 1/ D ~ 0) koeficijent protoka uzima vrednost j.L=0,62, koja odgovara malim otvorima ostrih ivica. Naglavci se konstruktivno izvode kao: cilindricni (spoljasnji i unutrasnji), kOllUSni (konvergentni iIi divergentni) i zaobljeni. Za neke od njih vrednosti koeficijenata protoka date su u tabeli 2.5.2.
NAGLAVCI CILINDRICNI
--~'~D"'=:::::
KONUSNI
, /'
ZAOBLJENI
~- ~ '~
..""...... ::::::::
J-l.
/':C...
\
~.-.-.-.- .....
.......
/"..
0.'
.. P. ---.. ~~
...........
.~.=::
,L_._::::::
::::::.
.....L....
'.f'.
/I=::::
J-l.
~ .. ~.:~.:
a(O)
J-l.
a(O)
J.l.*
a(O)
J.l.
<p
13,33 16,66 20 57
0,809 0,815 0,799 0,796 0,787 0,778 0,761 0,743 0,725 0,620
10 20 30 40 50 60
Tabela 2.5.2. Vrednosu koeflCljenata protoka zanaglavke razlicltlh konstruktlvnih izvodenja. *J-l. definisano za izlazni presek.
Problem 2.5~1. Tecnost istice kroz mali otvor ostrih ivica keji ima koeficijent protoka J.l.o = 0,62. Za koUke ce se povecati koefidjent protoka, ako se umesto malog otvora ugradi spoljasnji cilindricni naglavak optirilalne duzine (I/ D =3+4). Podaci: ~=O,06, \jfk = 0,64. RESENJE: Za slucaj isticanja kroz cilindricni naglavak precnika D (v~ s1.2.5.2), koeficijent protoka se odreduje primenom i:l.idZa (2.5.6). Ako se u OVOID ia:azu zanemari trenje, jer je naglavak kratak, i ako se koeficijent lokalnog otpora I; p
..
0,873 0,892 0,909 0,920 0,925 0,937 0,946 0,938 0,908 0,896 0,883 0,857
5 8
0,475 0,450
0,947 0,97
O,~8
. .
222
f.l==l2"+(1--.-)2+ 1
\{lk '+'k
l-I/2
~O,827.
Povecanje koeficijenta protoka, a samim tim i protoka, iznosi (f.l-l1o) /1100= 33,4%.
Problem 2.5-2. Odrediti maksimalni odnos II D cilindricnog naglavka sa s1.2.5.2, do kojeg ce koeficijent protoka naglavka biti veCi od koeficijenta protoka malog otvora ostrih ivica (iJ.o == 0,62). Do tog odnosa graficki prikazati zavisnost koeficijenta protoka naglavka u funkciji od odnosa 1/ D. Podaci: ~=0,06, \{lle == 0,64, A= 0,02.
RESENJ: Za cilindricni naglavak sa s1. 2.5.2 koeficijent protoka odreden je izrazom (2.5.6). Ako se u ovaj izraz uvrsti vrednost koeficijenta protoka f.lo == 0,62, koja odgovara malim otvorima, dobija se odnbs
60
t,~ ~r-,62
o
10
---50
40
l - =-1-2 +l+(1--)"JS== 57 , D A Lf.lo \V'c '11 pri kome su protoci kroz naglavak i mali otvor ostrih ivica isti. Dalcie, do odnosa l/ D=57 ima smiJa kOT/stiti cilindricni naglmJak. Preko ovog - maksimalnog odnosa nema efekta koristiti naglavak, jer trenje ponistava ucinak naglavka. KoristeCi izraz (2.5.6) za razlicite odnose naglavka 1/ D, dobija se graficka zavisnost prikazana na dijagramu sa sl.P.2.5-2. Sa dijagrama sledi da koeficijent protoka ima maksimalnu vrednost J..l=0,81 za optimalni odnos 1/ D = 3'; 4; i, drugo, za vrednost 1/ D=57 koeficijenti protoka naglavka i malog otvora su isti, pa prema tome cilindricni naglavak ima efekta koristiti sarno do ovog odnosa.
liD
Slika P.2.5-2
dlls -l-z
IJl
Problem 2.5-3. Pri isticanju vode kroz cilinciricpj naglavak sa s1.2.5.2, poznate velicine su: <p:;=0,82, '+'k :::: 0,64, ~:::: 0,06, Pa == I bar; Od~editi maksimalne visine nalivanja vode u rezervoaru, teorijsku i realnu, u qdnosu na nivo horizontalne ose naglavka. U rezervoaru se nalazi voda temperature 20C,Ciji je pritisi.tk kljucanja Pk = 2337Pa.
RESENJE Iz Bernulijeve jednacine, postavljeneza preseke 0-0 i1-1 sa s1.2.5.2, koja glasi: 2 Pa Pk .v -+gH::::-+(s+1)-2' , p p
uz koriscenje jednacine kontinuiteta vd n / 4 ==vjlin /4, i izraza
\jIk =
2
VI
== <p~2gH
Pa -Pk
==
pg
(~+1)<p2 -\l{'
'1/1e
(1)
Kako je minimalna vrednost pritiska Pk == 0, koji odgovara apsolutnom vakuumu, to se iz izraza (1) dobija maksimalna teorijska vrednost visine nalivanja
223
H == 13,77 m. Medutim, vrednost pritiska Pk == ne moze da se postigne, jer pri smanjenju pritiskaprvo se postize piitisak kljucanja Pk == 2337 Pa (za t=20C). Ispod ove vrednosti pritisak nece opadati, a pri toj vrednosti pritiska tecllost intenzivno isparava eime zapoCinje proces kavitacije. Ovom pritisku, dakle, odgovara visilla nalivallja tecnosti H = 13,4Sm. Prema tome, pOJ'/e ove /liJ'ine nema efekta poveeavati viJ'inu na!ivanj~ /erplVfok klVZ nag/a/lak neee moCi da J'e poveea.
.Problem 2.5~4. Iz rezervoara istiee voda kroz mali otvor ostrih ivica precnika d=10mm, koji ima brzinski koeficijent cp=O,97. Aka se otvor nalazi na rastajanjima H=lm i h=lm od nivaa slabodne povrsi teenosti i od dna rezervaara, respektivno, odrediti domet mlaza .
.RESEN.fE- U preseku maksimalne kontrakcije K-K, koji se od ivice otvora nalazi na rastojanju d/2, brzina strujanja je v == cp~2gH. S obzirom da se radi 0
slobodnom mlazu to se kretanje fluidnih delica maze opisati dinamickim jednaCinama koje vaze za horizontalni hitac. Dakle, iz jednaeina kretanja po xi z pravcu slede jednacine: x == vi i z == gt 2 12 , iz kojih '7 se eliminacijom vremena dobija jednaCina trajektorije mlaza v x 2 g x 2 x z==-(-) = - 2 v 4cp2 H ' h koja vazi u x-z koordinatnom sistemu vezanom za presek K-K. Uvrstavanjem koordinata x:= D - d I 2 i z = h dobija se domet mlaza
S1il<a P.2.SA
Problem 2.5-5. U polozaju prikazanom na sl.P.2.5-5 ventili VI i V2 su zatvoreni. Nakon otvaranja ovih ventila voda istiee iz rezervoara A u rezervoar B; istovremena se voda, transportovana pumpom, vraca u rezervoar A. Odrediti za koliko ce se spustiti nivo vade u rezervoaru A u odnosu na nivo u njemu u pocetnom HI stanju mirovanja. Smatrati da je napor pumpe +--1..-":"';'_-1 2 2 H2 konstantan. Dati podaci su: Al == 2 m , A2 == 4 m , h D==50mm, d==40mm, 1==5m, L==lOm, h=2m, S H j =3m, H 2 ==lOm, Yp ==175J/kg, Su==O;5,
Sic
== 0,5,
== 2,
SV2
11\
== 3, A= 0,02.
V2
Yp
V2
ravnoteia vode u rezervoarima ce da se narusi, pa ce zato nivo vode u rezervoaru A da se spusti za visinu x, a u rezervoaru B da se poveca za visinu y. Iz Bernulijevih jednacina Slika P.2.5-S
224
.1
. ] v 22
d 2J(
, V2 == ~L2
. _
d n Yp 4VI2g(-i- Hz - .y)
2
J-
1/Z
== 0,326.
KoristeCi uslov stacionarnog strujanja - koliko tecnosti dotice u rezervoar tollko iz njega i istice U~l == ~72)' i jednacinu zapreminskog bilansa tecnosti A1x == A 2 y, dobija se visina
J.-l1 2 Yp ] x== [ (~L2) (H1+h)-I-Hz-g-
J==lm.
Problem 2.5-6. U rezervoar A stalno dotice V = 20 11 s vode_ Rezervoari A i B spojeni su malim otvorom ostrih ivica i prazne Se kroz identicne naglavke. U stacionarnim uslovima isticanja odrediti protoke kroz naglavke_ Dati su podaci: d == 50mm, I == 1m, J.-lo == 0,62, Su =0,5, Sy == 1,2, A== 0,03.
RES-ENJ: Shodno izrazu (2.5.2) definisn",se tri
zapreminska protoka:
r:; == paJ2gh1
pri cemu su:
'
J.-l==(Sl/+Sy-l-7v-!i+l)-1I2==0,551
2
koeficijent protoka naglavka i a == d n 14 povrsina popreclJ.og 'preseka. KoristeCi uslove stacionamog istiCanja: ~)- == V; +V; i fi"o = V , slede 2 jednaCine Slika 2.5-6 cija su resenja
h2 == - l )
v~
J.-lGfli
1
.
\
\
h1 == 5713mm.
1-'0
if
1-'0
Problem 2.5~7. Ispod klipa pneumo-cilindra, teZineG, nalazi Se sabijeni vazduh temperature t_ Iznad klipa vlada atmosferski pritisak. Nakononiatanja malog otvora precnika d vazduh poCinje da istice u atmosferu, a pri tome temperatura
225
vazduha se ne menja. Odrediti vreme za koje ce se klip zaustaviti. Poznate veliCine su: D, d, H, G, t, R, J.1, Pa'
REfENIE U toku isticanja vazduh je pod kanstantnim Pm == 4G I D2'IT == canst. 5to data isticanje cini stacionarnim. Gustina vazduha je p == (p a + Pm) I R(273 + t). Kako je t=const, to je i p=const, pa je zato vazduh nesti51jiv. Pratok vazduha shadno izrazu (2.5.2) iznosi Ii" == J.1d 2 'IT /4 ~2 Pm I p. Konacno, iz jednaCine stacionarnog isticanja V == VI', dobija se vreme za koje ce klip da zauzme novi ravnoteini polozaj:
natpritiskam
T==~ ==
V
fl
J.1.JR(273+t)
(D)2~Pa+Pm
d,
d,).L
Pm
Slika P.2.5-7
Problem 2.5-8. U polozaju prikazanom na slici na ldip hidrocilindra, teiine G, pocinje delovati sila F konstantnog intenziteta. Tada se u klipu, zbog povecanja pritiska, otvara ventil V i ulje kroz cevi-kanaIe izbdene u Idipu i klipnjaCi pocinje strujati laminarno. Odrediti vreme za koje ce kIt) G F pod dejstvom sile F da se spusti - zauzme no' i ravnoteini polozaj. Trenje klipa i klipnjace 0 zidove cilindra zanemariti. Poznate veliCine su: G; F, h, fl, D, d, t, Do, p, v, S",Sk'Sv'
32~tJ-l,
d
A==Su+sk+Sv+1 ,
p=4(F+G)/(D -D;)'IT.
SlikaP.2.5-8
226
Pod velildm otvorom podrazumeva se onaj otvor kroz koji tecnost istice i kod koga je profil brzina promenljiv po visini otvora. Promena brzine, po visini otvora, opisuje se funkcianalnom zavisnoscu v:= cp.j2gz, 11 kojoj je z vertikalna koordinata od elementa povrsine do nivoa slobodne povrsi tecnosti, a graficka interpretacija ave zavisnosti prikazana je na sL2.6.1a. S obzirom da je profil brzina po visini promenljiv, to se protok hoz otvor ne moze odrediti izrazorn (2.5.2), jer on vazi za male otvore. Zato se veliki otvor deli na veliki broj malih pravougaonih otvora. Proizvoljno 12abrani mali otvor sirine x(z) i visine dz, leoji se nalazi na dubini Vo a) b) z U odnosu na nivo slobodne SliIm 2.6.1 povrSi tecnosti, ima brzinu povrsinu dA:= \jlx(z)dz. Prema tome, protok hoz elementarnn v=qJbgz povrSinu je d~' := V dA := fJ..j2gzx(z)dz. (2.6.1) Nakon integraljenja, po koordinati z, dobija se ukupni protok hoz veHlei otvor
(, :=
fJ./ii
"1 Ovde treba napomenuti da je koeficijent protoka ispred znaka integrala, jer je pretpostavljeno da je po visini otvora fJ.=const. Ova pretpostavlea je potpuno opravdana, jer je promena ovog koeficijenta po visini otvora zariemarljiva. Za odredivanje protoka hoz veliki otvor potrebno je poznavati funkcionalnu zavisnost x(z). Ova zavisnost za konkretan veliki otvor odreduje se iz jednaCine konture leoja oivicava veliki otvor. U slucaju da je pre isticanja veHlei otvor zatvoren, tada je interesantno znati koliCinu tecnosti koja istekne hoz veliki otvor za vreme njegovog otvaranja poklopcem koji se krece - otvara brzinom Vo- U tn svrhu posmatrace se poklopac u proizvoljnom polozaju otvorenosti (v. s1.2.6.1b) odredenom koordinatom y. Protok hoz trellutno otvorenu povrsinu velikog otvora, prema izrazu (2.6.2) je
(2~6.2)
(2.6.3)
Dalje, koristeCi diferencijalnu jednacinu isticanja dV = r7dt (0 kojoj ce biti vi'se govora u Odeljku 2.7) i diferencijalni izraz za brzinupoklopca va := dy I dt, dobija se zapremina tecnosti
V:=
S -V(y)dy o Vo
1 .
(2.6.4)
227
koja istelme za vreme otvaranja velikog otvora poklopcem. Isti postupak se koristi i za odredivanje kolicine tecnosti kojaistekne kroz vdiki otvor za vreme njegovog zatvaranja.
Problem 2.6-:10 Tecnost gustine p istice kroz veliki pravougaoni otvor sirine b i visine a. Gornja i donja ivica velikog atvora nalaze se v na visinama hj i h2 u odnosu na nivo slobodne povrsi =- :-h~ =========/~I=' tecnostL J . 2 a) Odrediti protok kroz veliki otvor. '1 -+_._-;C b) Kolika se greska pravi ako se protok kraz velilei otvor odreduje leao protok kroz mali otvor. ->!II b ....,
am ... . . .
RESENlE: a) Zamenom u izraz (2.6.2) sirine Slika P.2.6-1.1 pr'avougaonog otvora x(z)=b=const dobija se protok kroz veliki otvor
Ii' -3t-"-'V.lg 2 _ h1 ) -2., h ~(h3/2 3/2
(1)
b) Kada se pravougaoni otvor smatra maliin tada se protok odreduje izrazom (2.5.2), koji se svodi na obHk (2) u kome je he = hJ + a 12 = 112 - a 12 - visina od tetista pravougaonog otvora do mvoa slobodne povrSi tecnosti. Ako se protok kroz veliki otvorodreduje pribliZnim izrazom (2), a ne tacnim (1), tada se pravi odredena greska koja ce OVOID prilikom biti odredena. Izraz za protok (1), posredstvom geomehijskih veza izmedu visina, moze da se napise u nesto drugacijemobliku,i to
fi'={J.lbJ2i[Che+I)3/2_Chc-I)312] .
(3)
Izraze u malim zagradama moguce je razviti u binorn~r red;jer je a/2he < 1, .pa sledi " .. ,. .,... _ . ..
(he +f)3/2 = h;/2 (1 +
(he _f)3/2
= 11;12(1-
pri cemu se razvoj u red ogranicio na cetiri clana. Zamenom hinomnilrtedova u izraz (3) sledi izraz za protok
V = flab" 2ghe
iz kojeg se, shodno izrazu (2), dobija veza izmedu protokakroz veliki i mali otvor
(4)
Iz izraza (4) sledi da je uvek Ii' < r:'M' odnosno da jeprotok kroz otvoikada se on tretira velikim manji od protoka kada se on smatra malim, a sto je i normaino, jet je prafil brzina kod malog otvora ravnomeran po visini i ziito .daje veti protok. Greska koja se pravi kada se veliki otvOt smatra rna lim, i kada se protok odreduje izrazom (2), zavisi od dubine na kojoj se otvor nalazi, tj. od odnosa he / a. Za
228
1.00 0.99
J
1/
0,5
/ ~--1
1.0
1.5 2.0
Greska
I a~~h
I
"}
2.5
l~
hda
3.0
Slika P.2.6-1.2
vizuelnu interpretaciju greske posluziee dijagram sa sl.P.2.6-1.2, koji je nacrtan uz pornoe jednacine (4). Sa dijagrama je jasno uocljivo da je pri odnosu he / a =1/2 najveea greska i ona iznosi (VM - V) IT/M = 4,2%. Dalje, kada je greslea 1 %, tada je odnos he / a =1,021. Dakle, vee pri mabin odnOSlma he / a veli/ci otvor se moze smatrati /cao ma4 a protok kroz otvor se moze odredivati izrazom (2).
Problem 2.6-2. U vertikalnom zidu nalazi se veliki otvor kroz koji istice tecnost. Odrediti protok kroz veliki otvor ako je on oblika:a) pravougaonika, b) trougla sa vrhom okrenutim prema gore, c) trougla sa vrhomokrenutim lea dole, d) kruga, e) elipse if) ako je protocna povrsina smestena izmedu dva kruzna luka i slobodne pavrsine. Poznate veliCine su; a, b, R, h, H, j.l.
RES.I:!.)VJE: Protak kraz veliki otvor odreden je integralom (2.6.2). U ovaj izraz treba, za navedene velike otvare, uvrstiti zavisnost x(z) i nakon toga pristupiti
resavanju integrala.
;fT~'J~fi~M~"~-~-~"~-af~~ ::~f:{~Ji(~r
a)
b)
c)
d)
e)
f)
(1)
V == j.l ~. fiif:+
-~Ch+ H)3/2 ].
(2)
(3)
d) Posredstvom jednaCine kruga CR _Z)2 +(x / 2)2 = R2, dobija se protok V == 64 C R 5/2 . lSj.l"l/g e) KoristeCi jednaCinu elipse (b - z)2 / b2 + (x / 2)2 / a 2 = 1 sledi protok
(4)
V = 64 j.lQb3/2 "g. r IS
f)
(5) (6)
RESEN1E: S obzirom da se povrsina velikog otvora sastoji od dye povrSine: donje - trouglaste koja je ista za sva tri velika otvora i gornje koja je za svaki otvor razliCita, to ce ukupni protok kroz veliki otvor biti V = Vi + V , pri cemu su protoci 2 Vi - kroz donji i V2 - kroz gornji deo povrsine. Protok kroz povrsinu donjeg otvora je isti za sva tri velika otvora i, prema izrazu (3) iz zadatka (2.6-2), iznosi
2 Vi == 2~L fJ2g( 15 (b +h +H)5/2 +~(b + If) 5/2 -
;~~~~;o~i::~~~]n~;~;!~=~ -);t~-:::--=:=:~~=:-~~:~:c::r
kroz veliki otvor, jer je Ti" == Vj +Ti"2' a) Protok kroz pravougaoni otvor, prema izrazu (1) iz zadatka (2.6.2), iznosi
r/2
H
h
X!
.-1..
b) Protok kroz trouglastu povrsinu, odreduje se identicnim postupkom kao i u zadatku 2.6-2c i iznosi
2
b)
c)
Slilm 2.6-3
c) JednaCina parabolickog otvora glasi: z = b + Hx 2 I a 2 , pri cemu su koordinate z i x oznacene na s1. P.2.6-3c. KoristeCi oyu jednaCinuiizraz (2.6.2) dobija se protok kroz veliki ot-vor oblika parabole
V2 ==).1V 2g
~fb+H
b
vzx(z)dz=).1v 2g.Jij
fb+H ~ . bvzCz~b)dz
==).1/2i
ki
[(2z-b)v'z(z-b) -b 2 InC-Jz-b
+.Jz)ll:+H
a) Odrediti protok kroz veliki kruzni otvor za sledece podatke: R =1m, h =5m i ).l == 0,62. b) Kolika se greska pravi, pri proizvoljnom odnosu fJ/R, ako se protok kroz veliki kruzni otvor odredujekao protok kroz mali kruzni otvor.
-.... x
Slika P.2.6-4.1
230
RESENfE: Protok kroz diferencijalno malu povrSinu kruznog otvora sa s1. P.2.64.1 je dr/ = fJ.~2gz 2xdz. Veza izmedu koordinata x iz nalazi se iz jednaCine kruga
x 2
biti Kako integral u izrazu (1) nema eksplicitno reilenje, to ce se njegovo resenje potraiiti numericki, pri tome ce se usvojiti korak integracije k=0,1, a samlin tim broj koraka je 2n=2R / k. Nalazenjem vrednosti podintegralne funkcije
Y i = f(zi) = Jz; (Zi -h)(2R +h-zi ),
u kojoj je Zi = ik, i primenom Simpsonove metode za numericko resavanje integral a dobija se resenje integrala
1= S h
h+2R
k[
= 2fJ.fii 1= 20,94 m3 / s.
b) Za kvalitetnu ocenu greSke, koja se pravi kada se veliki otvor smatra malim, integral u izrazu (1) trebaelegantnije reSiti, pa zato numericko reSavanje ne dolazi u obzir. U cilju kraceg zapisa uvocli se koordinata tezista kruznog otvora H=h+R, i smena promenljivihy = H - z, sa kojima se izraz (1) svodi na oblik
V=2fJ.J2i
e
R
.jH-yJR 2 _y 2 dy.
(2)
Jasno je cla kada osnovni integral u izrazu (1) nenia eksplicitno resenje d? ga nema ni integral u izrazu (2). Integral u izrazu (2) se ipak, priblizno, moze resiti, razvojem funkcije ~ H - y u red. Kako je y / H :< 1 to se ova funkcija moze razviti u binomni red ~ Y 1/2 1Y 1 Y 2 3 y 3 ]
-yH-y=vH(l-H)
r;:;
r;:;[
+.....
Pre konacnog resavanje integrala zadd3ce se same tri CIana binomnog reda, uVeSce se i nova smena y= Rcoscp, pa se reila~anjernilltegra.la (2)dol::iija
V"" 2fJ..v2gH
=
2~L~2gH R2 f; (sin 2 cp- 2~ coscpsin2 cp- 8:Z COSZ cpsin2 cp) dcp
'2
r;:;-:-;; = 2fJ..v2gH R
r;' = fJ..~2gH R 2
n[1
~(B..)2 ] 32 H
(3)
Ako se protok odreduje po izrazu (2.5.2) koji vazi za mali otvor tada je protok ~VJ = 1l~2gH R 2 n. Prema tome, iz jednacine (3) sledi veza izmeduprotoka kroz veliki i mali kruzni otvor
231
(4)
0.99 -1----..-4-----1
Kao i pri analizi dobijenog rezultata za .0' 0.98 + I ' - - - j - - - / - -__-H '" gresku kod pravougaonog otvora u ."" 0.97 zadatku 2.6.2 (izraz (4, tako se iovde 0.96 +---I---+----+------t----1 zakljucuje da je protok kroz kruzni. 0.95 - 1 - - - + - - j - - - + - - - - - - t - - - - 1 otvor koji se tretira kao mali veti od protoka kroz otvor koji se tretira kao HIR veliki, a to iz razloga razlike u profilima SHka P.2.6-4.2 brzina, sto je ranije vee objasnjeno. Izraz (4) ima graficki prikaz dat na s1. P.2.6-4.2, sa koje je jasno uoCljivo kolika je grdka za proizvoljni odnos HIR , koja se pravi kada se veliki kruzni ot\Jor smatra malim. Najveca grdka se pravi kada je odnos HlRo=l i ona iznosi 3,1 %. Pri odnosu HIRo=l,768 greska je 1%. Prema tome, zaldjucuje se (sHeno kao i kod velikih pravougaonih otvora) da se cak i pri malim odnosima HIR veliki humi otvormozesmatratimalim i tad a se protok odreduje leao ri'M = J.!J2gH R 2rc.
Problem 2.6-5. U vodotoku se nalazi brana - siroka vodoslivna pregrada, duzine b, preko koje se voda sliva. Visinska razlika izmedu nivoa slobodne povdi vode,. ispred brane, i zida pre grade je H. Odredjti pri kojoj visini h vodenog toka na pregradi ce protok biti maksimalan, a potom odrediti i koeficijent H protoka ako je poznat brzinski koeficijent cp. RESENJE- Koristeci, za preseke ispred vodosliva i na samom vodoslivu, jednaCine Bernulija i kontinuiteta (vA == voAo); te uvodeci
Slika 2.6-5.
1/2,
dobija se izraz za srednju brzinu strujanja na vocloslivu .v == cp J2g(I{ .:.. h) . Prema tome, protok preko pre grade je V = cpbh J2g(H -:--h). PrimenjujuCi uslov ekstrema ah =0, dobija se visina na prelivu h =2H/3, pri kojoj protok ima maksimalnu vrednost. DalcIe, protok na prelivu je
av /
2c cpbH J2gH = mbfrJ2gfI , 3"\13 pri cemu je ovde In = 2cp /313 koeficijent protoka~.J(.6dpreliva koeficijentprotoka se, za razliku od prethodnih zadataka, nesto drugacije definise, a to iz razloga primene sto jednostavnijeg izraza za protok. U ovomslucaju koeficijent protoka, osim koeficijenta brzine i kontrakcije, obuhvata u sebi i greSku koja se pravi kada se protok racuna prime nom pojednostavljenih izraza.
V=
ProDlem 2.606. Veliki pravougaoni otvor u kosom zidll, nagnutom pod uglom ex. = 60 prema horizontali, otvara se poldopcemkoji se laece konstantnom
232
brzinom vo. = 20cm! s. Odrediti zapreminu vode koja istekne kroz veliki otvor za vreme njegovog otvaranja. Dati su padaci: a =2m, b'= 1m, h =3m, Pm =2 kPa.
RESENJE- Pri otvaranju velikog pravougaonog otvora, u proizvoljnom trenutku vremena, poIozaj poklopca odreden je koordinatom x. S obzirom da je element trenutno otvorene pravougaone povrSine dA = b . dz ! sina., to ce trenutni protok, shodno iznizu (2.6.3), biti . b h+ ~~I +asi~a.
Vex)
= J-lfii-sma.
h+
p; +(a-x)sino.
f ..Iz dz =
{I
Slika P.2.6-6
- [ h+
p; +(a-x)sina.
]3/2
l J
l} = J
57,3111
1z dobijenog rdenja za isteklu zapreminu vode u slucaju da je zid vertikalan (a. = 90) dobija se zapremina V(a. = 90) = 58,4m 3
Prolliem 2.6-7. U vertikalnom zidu nalazi se trougaoni otvor koji se ofvara poklopcem cija je brzina Vo = 1 em! s. Odrediti zapreminu vode koja istekne kroz
H
h
"
Vo
-:?_--=---
J-l= 0,62.
RESENJE':~)Polozaj trellUtne citvorenosti poklopea odreden je koordinatom y (s1. P2.6-7b). UvrstavajuCi izraz a) ~) x = (z - H) aIh, dobijen iz odgovarajuce Slika P.2.6-7 slicnosti trouglova, U izraz (2.6.3); a potom sve to u izraz (2.6.4), dobija se zapreminavode koja istekne kroz veliki trougaoni otvor za vreme njegovog otvaranja
V
fl
= 4J-lfii ..!!.....[.l (H + h) 7/2 - b + h)5/2 + -... H7!2 +~ H 5/2 ] = 170..7m3 ~ (H hvo 35 105 15
b) KoristeCi potpuno identican postupak leao i u zadatleu pod a) dobija se zapremina
233
r;:;-:: a [ 1 5/2 hN . 7/2 8 7/2] 3 V=2).l'l/2g !tvo 10S(8H+lSh)(H+h) --3-(H+h) -lOSH =363,7m.
PrOD/em 2.6-8. U vertikalnom zidu nalazi se trougaoni veliki otvor koji zatvara poklopac. Kada se poklopac kre6e konstantnom brzinom Vo =SOmm/ s, odrediti zapreminu vode koja istekne kroz veliki otvor za vreme njegovog otvaranja, aka se poklopac kre6e: a) s desna na leva i b) s leva na desno. Dati podaci su: a=1m, h=1m, H=1m, ) . l = 0 , 6 2 . , 'C7 . -c---------------f RESENJE: a) Trenutni po1ozaj H I poklopca, pri njegovom kretanju s ZI desna na levo, prikazan na sLP.2.6(b) Vo 8b odreden je koordinatom y. Za h ...J. trenutno otvorenu povrsinu otvora, posredstvom slicnosti trouglova, b) vaie re1acije izmedu promenljivih a) Slika P.2.6-8 x=*[z-CH+h-i;;)] i y=*i;;.
=============
H7/2]_1..hCH +h)5/2 +h)3/2} =: 12.1m3 . 15 6 . b) Pri kretanju poidopca s leva na desno treIlutno otvorena povrsina velileog otvora ima oblik trapeza. Zato se ova povrSina deli na dYe, i to trougla i pravougaonika, i kroz njih se nadu trenutni protod primenom izraza (2.6.3); a potom se shodno izrazu (2.6.4) dobija
=:
7/2 _
+~(H
Va
105
IS
=:
27,45 m .
ProD/em 2.6-9. U vertika1nom zidu na1azi se veHki otvor koji je zatvoren poklopcem. Pri kretanju poklopca konstantnom brzinom Vo velilei otvor se otvara, a tecIlost istice iz rezervoara. Odrediti zapreminu tecnosti leoja iste1me kroz veHlei otvor, za vreme njegovog otvaranja, ako je velilei otvor oblika: a) pravougaonika, b) romba, c) troug1a i d) trapeza. PozIlate ve1icinesu: a, b, h, H. ).l, vo'
a
a)
b)
c)
d)
Slilw P.2.6-9
234
RESENJE' Za odredivanje zaprernine tecnosti koja istekne kroz veliki otvOT za vreme kretanja poklopca, preko velikog otvora, koristi se, za sva cetiri slucaja, postupak dat u Odeljku 2.6.1, sprovodenjem kojeg se dobivaju zapremine: 2" ~g a) V = E-_rV_L.i5[CH +11)312 - [-J3/2].
b)
V
Vo
c) Ukupna zapremina koja istekne kroz veliki otvor je V = r~ +V2 +V3' pri cemn su: VI - zaprernina tecnosti koja istekne kroz gomji deo trougla za vreme njegovog otvaranja, V2 - zapremina koja istekne kroz donji den trougla za vreme njegovog otvaranja, i V3 - zapremina koja istekne kroz gomji den trougla (visine h osnove a) za vreme otvaranja donjeg dela povrsine. Ove zapremine su:
v:I = ~ 1J..fii !!:..{3(H +h)7/2 +711H 5/2 -7 H(H +11)5/2 +4H7/2} , 105 Vo h
V2 =
2
15
d) Ukupna zapremina koj a istekne kroz veliki otvOt je V = VI + V2 + V3 , pri cemu su istekle zapremine: VI - kroz trougao za vreme njegovog otvaranja, V2 - <kroz pravougaonik za vreme njegovog otvaranja i V3 - kroz trougao za vreme otvaranja pravougaonika; i one iznose
VI
1~ ~l~ Cf)2{t[C[-J+h)7/21-hH5/2-th2H3/2},
2
Vo
V
3
235
Nestacionarno isticanje nastaje ako se iJ'tictmje vr,fi It prislIJ'tvu promenljivog pof/a pritiska, koje izaziva vremensku promenu brzine strujanja, odnosno protoka. Medjutim, za izvesnu klasu problema, kao sto je to slucaj pri punjenju i prainjenju rezervoara fluidom, stvarne " trenutne promene brzine strujanja su male sto dovodi do toga da se u laatkom vremenskom intervalu stvarno nestacionarno strujanje moze smatrati stacionarnim. Ovo za posledicu ima da se za opisivanje strujanja mogu lcoristiti jednacine jednodimenzijskog stacionarnog strujanja - jednaCine Bernulija i kontinlliteta. Ovako nastao model strujanja naziva se kvazlstaciol1amo J'trujal1je. Kod tecnosti koje se nalaze u rezervoarima kvazistacionarno isticanje nastaje zbog promenljivosti nivoa tecnosti koje je izazvano punjenjem iIi praznjenjem rezervoara. NajceSce se pri kvazistacionarnom (nestacionarnom) isticanju tecnosti zeU znati vreme punjenja ili praZnjenja rezervoara. Da bi se odredilo ovo vreme posmatrace se rezervoar sa s1.2.7.1 proizvoljnog oblika i promenljive povrsine A(z) po visini rezervoara. U pocetnom trenutku vremena (t=O), nakon otvaranja ventiIa VO i V, nastace istovremeno punjenje rezervoara protokom Jio i p_raznjenje promenljivim protokom rj(z). Od odnosa protoka Vo i V(z) zavisi da Ii se rezervoar prazni (VO <V(z), iIi se Va puni (Jio>V(z)). U opstem slucaju, u toku kvazistacionarnog isticanja pritisci iznad nivoa tecnosti II rezervoarima Pj i P2 zavise od koordinate z. Ova koordinata moze da se bira proizvoljno, medlltim, postavljeni zadatak se najlakSe resava ako z predstavlja visinskll razliku izmedu trenutnog nivoa tecnosti u rezervoaru (1-1) i nivoa SIika 2.7.1 (2-2) gde se vrs} isticanje. U daljem tekstu razmatrace se sIucaj praZujenja rezervoara sa 81.2.7.1 (V(z) >r7o) od visine h2 do visine hj' Tada za kvhzistacionarrio isticanje vazi diferencijalna jednaCina d-V-=-rj-u (-z)-dt-=-[V-(-z)---Vo-l~dt"""" (2.7.1)
1""""'1
u kojoj su: dV = -A(z)dz elementarna promena zapremine tecnosti u rezervoaru, a znak minus je zbog smanjenja koordinate z u toku praznjenja (odnosno dz<O); A(z) je povrsina poprecnog preseka rezervoarariamonutnom. nivou tecnosti; Vu(z) je ukupni protok tecnosti kroz trenutnu povrsinu A(z); V(z)je ukupni trenutni protok tecnosti kroz cevovod i Vo je dotok tecnosti. Iz Bernulijeve. jednaCine postavljene za preseke 1-1 i 2-2, koja glasi:
236
Kvazistacionarna isticanja
PI . VI Pz vi(z) . ! v;(z) - + g z + - = - + - - . +(r +r +r +A.-)--p 2 P 2 '-.J" 'ok d 2 '
2? ..,
"'v
zanemarivanjem brzine VI u odnosu na brzinu V z (z), jer je povrsina poprecnog preseka trenutnog nivoa tecnosti po pravilu mnogo veca od povrsine poprecnog preseka cevi kroz koju se vrsi praznjenje, i mnozenjem sa povrSinom 'd 2 rc /4, dobija se ukupni protok tecnosti kroz cevovod
, d rc PI - Pz V(z) = fJ.-4-~2g(z+--;;-g-)
2
(2.7.2)
cevovod iznosi fJ.= (I;;u +Sk +Sv +A.~+1)-1/2. Koejicijm/ protoka (iii koeji"cije/'Zt
iJ'ticanja) govori 0 gubicima eJZergije i izrazava ko!t!co je s/Jlamiprotok man]l od teorijskog. Teorijski protok je protok ideaIizovanog strujanja - stujanja bez gllbitaka energije. po svojoj fizickoj sustini koeicijentprotoka mora da bude manji od jedan (fJ.<1) zato sto su gubici u cevovodll uvek prislltni. NajveCi uticaj na koeficijent protoka ima geometrija cevovoda i ugradene armature, dok rdim strujanja veoma malo utice . .00 koejicijenta pr%ka, u principll, dolazi J'e uvek primenom energijskih (Bemu1ijevzlz)!ednacina l/etilZaCina kontlizuite/a, Koriscenjem diferencijalne jednaCine isticanja (2.7.1) i izraza za protok (2.7.2), i posle integraljenja ove diferencijalne jednacine dobija se vreme praznjenja rezervoara
T
r;:f.Ld 2 rc.y2g
fil,
h I
~. z+ PI-Pi
pg
A(z)
dz
(2.7.3)
Opisani postupak u potpllnosti vazi i za punjenje rezervoara sa s1.2.7.1 od visine hI do visineh 2 , s tim sto diferencijaina jednaCina isticallja ima oblik
dV = A(z)dz = [VO -V(z)] dt. U slucaju kada istice gas gustine p, koji se smatra nestisljivim fluidom, kroz mali otvor - procep povrsine poprecnog preseka A i koeficijeilta protoka fJ., iz prostora pod pritiskom PI u prosto! pod pritiskom P2 (pz < PI) protok fluida se odredllje izrazom
Ir/=fJ.AJ%cPI-Pz)
j.
Ako se isticanje vrsi kroz slozene cevovode, kojiimaju veti broj cevnih deonica, tada je svrsishodno koristiti ekvivalentlli koeficijent otpora cevovoda Ce iIi ekvivalentnu karakteristiku cevovoda Ke' U tom slucaju Bernulijeva jednaCina za nivoe 1-1 i 2-2, prema izrazima (2.1.100) i (2.1.101), glasi:
Z 2 g( z + PI pgP2 ) = 1. Ce.V =Ke.V 2
Poredenjem protoka koji se dobija iz ove Bernulijeve jednaCine i protoka po izrazu (2.7.2) sledi veza izmedu koeficijenta protoka i ekvivalentnih veliCina koeficijenta otpora i koeficijenta karakteristike cevovoda
Kvazistacionan1a/titicCmja
237
CI
L~=A~'
1.
(2.7.4)
U izrazu (2.7.4) A je povrsina onog poprecnog preseka cevi zakoji je odredena vrednost koeficijenta Ke'
Problem 2.7-1. U cevovodima prikazanim na slici P.2.7-1 poznati su precnici cevi d i i ekviva1entni koeficijenti otpora c i (i=1, ... ,7). Odrediti koeficijentprotoka cevovoda prikazanog: a) na s1. P.2.7-1a, b) na s1. P.2.7-1b. Poznate velicine su: d j = 50mm, d 2 = 40mm, d 3=50mm, d 4 :::: 40mm, d s:::: 60mm, d 6:::: 70mm, d 7 =lOOrnm, c j = 9,c 2 =4, c 3 =9, c 4 = 5, c 5 =6, c6 =7, c 7 =4. RESENJE: Zbog lakSeg pisanja, uvode se oznake Ai = di2 rc 14 za povrsine poprecnih preseka cevi i Vi (i=1, ... ,7) za odgovarajuce brzine strujanja. a) Postavljanjem jednaCina za hidraulicld paralelne grane v~ V~ v; v;
C1
2- : : c2 "2
2
VI
C3
"2 = C4 "2 ;
2 2 ~
2
Vs
C1 "2+cs"2 = C3 "2+ C6 2
V3
jednaCina kontinuiteta
Til + V 2
::::
a)
b)
Vs ; V3 + V4 :::: V6
V5 + f/6 :::: V7 ,
SlikaP.2.7-1
i Bernulijeve jednaCine gH= Cj V12 12 +csv; 12 +c7v; /2, te eliminisanjem brzina VI (i=1, ... ,6), dobija se brzina \/7' koja pomnozena povrsinom poprecnog preseka A7 daje ukupan pratok tecnosti V :::: fl7A7~2gH. U izrazu za pratok, koeficijent 7 protoka odreden je izrazom
\
jednaCina kantinuiteta
V3 :::: V6 = ri 4 + V5
i r~ = V~ ==
238
Kvazistacionarna isticanja
gde je konstanta
..
a=
A4 + AS V C4 / C5 U oba razmatrana slucaja koeficijent protoka znatno jednostavnije moze da se odredi primenom izraza (2.7.4). Naime, uvodenjem karakteristika Ki = ci /2A;2 (i=1, ... ,7) a potom i ekvivalentne karakteristike cevnog sistema:
CZ / C3 +C4 (
. --'--A3----------"-2------:::C A3 2
r-;-)
+C6 (y) 6
a)
Ke
(I
ll/2 1
lI/2}-2
+K7'
b)
lJ-1/21-Z J +K7'
Problem 2.7-2. Cilindrieni rezervoar prazm se kraz nesimetricni slozeni cevovod. Odrediti: a) ukupan promenljivi protok isticuce tecnosti; b) vreme praznjenj a rezervoara; c) vreme prainjenja rezervoara ako je on sa gornje strane zatvoren i ako na njemu ima mali otvor precllika do i koeficijenta protoka iJ.o' kroz koji ustrujava vazduh gustine PO" Paznate su sledece veliCille: D, d, do, dl' d 2 , I, 11' '2'
h, H"
SIl,t:k'~v,S"J>S"2,SR1,SR2 A., iJ.o,Po' p.
RESENJE: a) Kada su u pitanju slozeni cevovodi, tada je zbog kraceg pisallja pozeljllo uvesti konstallte I c=s,,+Sv+A. ,
'2
koje su karakteristike pojedinih deonica slozellog cevovoda. Do koeficijenta protoka dolazi se iz Bernulijevih jednacina
V 1 gz:=c-+c - 2 gZ=C-+C 2 12' 2 22 i jednaCine kOlltinuiteta za raevu V = VI + V , s tiin sto se za svaku referentnu 2 brzinu u slozellom cevovodu moze definisati brzinski koeficijent, odnosno koeficijent protoka. U razmatrallorn primeru postoje tri razliCite deomce, odnosno tri razliCite referentne brzine, pa se mogu definisati sledeCi koeficijenti protoka z ~ 2 Z Z 1 1 d 1 +d2 iI~ 2 . -1 . d . ~ +d dZ 2 -1 11.-:: Z 2 -1l=[c+c1 C 1 Z , III =[c( Z ) +cll 2 'f-Lz =[c( . 2 ) +c 2 J 2.
Stika P.2.7-2
v2
v2
dZ
1
,ff) +dz 5.
2
C l
ra:
d
Kvazistacionarnaisticanja
239
Ukupan
2
trenutni
protok
tecnosti
je
iIi
V::::: V; +T72
:=
=(!-tA + fl2d;)1j;-j2gz . Iz dobijenihizraza za ukupni protok, oCigledno je da je zbog kraceg pisanja prakticnije raditi sa ukupnim protokom koji. se ima u cevi kroz koju protice celokupna masa tecnosti.
b) Iz diferencijalne jednaCine iSticanja dV:= Vdt ::::: vremena
dt :::::
T=
D2
2 ~ h
fh+H
dz
1=
D2
2 ~(vh+H
r,--;:;
-vh).
I.
Va : : : flo
din J:0 P
Istovremeno se rezervoar prazni sa protokom tecnosti V(z) = fl ~2g(Z- :;). s obzirom da su zaprerninski pratoci tecnosti i vazduha jednaki (Vo : : : Vez)) dobice se promena potpritiska Pv = fez), koja kada se uvrsti u izraz za protok tecnosti daje jednoznacnu zavisnost ove velicine od koordinate z. Konacno, ponavljajuCi postupak dat u zadatku pod b), dobija se izraz za vreme praznjenja
d:"
T:::::
fld
22D2
fii
1+.fu(J:...d~)2 .(.Jh+H-Jh).
P flo do
Problem 2. 7~3. Cilindricni rezervoar se prazni kroz dye cevi razlicitih duzina. Odrediti: a) koeficijent lokalnog otpora ventila v2tako da koeficijenti protoka oba cevovoda budu jednaki, b) vreme prainjenja rezervoara. Podaci: D:= 1m,
d::::: 50mm, H::::: 1 m, h:::: 2m, ho ::::: 0,5m,
RESENJE: a) Iz Bernulijevih jednacina, postavljenih za nivoe 0-1 i 0-2, slede izrazi za protoke
.
VI:::::
d 2n . J.! I 4-j2gz ; V2 1
= fL2 -4-~2g(z-ho)'
h
=0,456,
d 2n
t=T
h
u
Vl
~1;;" +I;;v
=
+ Ad + 1
1
+~
fL2
J "'u
r
+",,,2
h-h 0 I\.-d-+ 1
Iz zadatog uslova jednakosti koeficijenata protoka(fLi =fL2)' dobijaselcoeicijent lokalnog otpora ventila I;;v2 =: 1;;,,1 + AhO / d = 2,7.
240
Kvazistacionarna isticanja
=_
~2
fljd
dz.
dz .Jz+Jz-ho
= 66,5 s.
kroz nesimetrican slozeni cevovod.Odrediti vre:rhe za koje se rezervoar isprazni do visine koja je za rastojanje a veca od ravnoteZnog nivoa vode u rezervoaru. Poznate veliCine su: d,.,lp('y,.'('ri(i=1,2,3), d, D, I, h, fl, a, Su,(,y'(,k'v'O' p, Iv.
Tt---t'-=-"t'-ot.-~;?--".,=~~. 0
(=0"
III
Vo r<=
V
----:--15--- ~
t=T -
dz A
'
I
]
'2
ceVl A = 4 '
=-4- (z=1,2,3),
te koriscenjem . jednakosti padova pritisaka u hidraulicki paralelnim granamapc] v; /2:::: pczvi 12= pC3v~ /2, i jednacine kontinuiteta V =::: Ii; + V + V3 , iz Bernulijeve jednaCine postavljene za z nivoe 0-1, a koja glasi gz = cv 2 /2 +c]v; /2, dobija se koeficijent protoka
}J.=lc+c j (
Aj + Az cj I c2
~ + A3 ~)2J' c Ic
J
3 .
l-ln
odnosno ukupni protok kroz slozeni cevovod V(z) = fiAJ2gz. Koeficijent protoka posmatranogslozenog cevovoda moze veoma jednostavno dase odredi i preko koeficijenata hidraulickih karakteristika cevnih deonica kao 1 K =:::~, (i=0,1,2,3) ; Ke =::: Ko +( + ~ + ~ )-2 => }J.= AJ2K , 2Ai v K ] <JK ,jK3
k-
Kvazistacionarna isticanja
241
1z uslova jednakosti protoka pri stacionarnom isticanju 170 == V(z == Ho), odnosno kada je kolicina tecnosti kojadotice rezervoar jednaka koliCini tecilosti koja iz njega istiee, dobija se ravnoteina visina teenosti u rezervoaru 1 4V H =_(_0_)2 o 2g fUl 2 n Iz diferencijalne jednaCine isticanja (2.7.1), koja glasi: " D2n [V(z) -Voldt:= dV = --4-dz,
J2i
fh+H Ho+a
Fz - /ii;'
dz
2D2
J2i
Fa
2D2
r::-;-;-
JH+h -..[ii;
Iz dobijenog izraza za vreme za koje se rezervoar isprazni do visine koja je"za a veca ad ravnoteZnog nivoa tecnosti u rezervoaru sledi zakljucak da: kada a-+O, tada T-+00, tj. nivo tecnosti u rezervoaru se asimptbtski priblizava ravnoteznom nivou. Ako se rezervoar prazni bez doticanja tecnosti(Vo =0), tadaje Ho = 0, pa iz dobijenog izraza za vreme T, sledi resenje za sluCaj potpunog prainjenja rezervoara (a =/1) 2 2D li\. I Vo T == J-Ld 2 (.J h + H - lh). -:.:..==-=_~_==-=:..=:..==-=:..~
rr== -=
J2i
Problem 2.7-5. Cilindricni sud se prazni kroz simetricni slozeni cevovod. Za vreme prainjenja u sud dotice kOl1stantan protok 170 =6 lis. Odrediti vreme za koje ce v se sud isprazniti do visine a=lOmmvece od ravl1oteznog L,d;A ,k nivoa tecnosti u sudu. Podaci: L == 2m, L1 == 1m, d = 40mm, d] = 50mm, h = 2m, H == 2m, D= 1m, VI Su = 0,3, Svl == 2, Sk = 0,5, Sv = 3, Sr =0,5, A= 0,02.
RESENJE- Ponavljajuci sliean postupak kao u zadatku P.2.7-4, pri tome uvodeci koeficijent protoka 1 J-L=~======================~== ] dl 4 . I r LI 4(er) (Su +Sk +Sv +Aa)+c;r +,:>,,1 +Aer+ 1 I
k L,d,A h
\
I
242
Kvazistacionarna isticanja
21g (
f.1
4d~o
) 2,
J ll
, 2D2 '~ ~ r;-;- Jh+ii -..[if; " 1 =~(-vh+H -'JHo +a +"Ho In ~ r;-;-)= 3683,5 s. l-ld1 'l/2g 'lja+Ho -"Ho
Problem 2. 7 ~6. Rezervoar koji je na pocetku napunjen vodom do visine H istovremeno se puni Konstantnim protokom ~ro i prazni kroz prosti cevovod. Odrediti vreme za koje se rezervoar napuni do visine a manje ad ravnoteZnog polozaja, aka a) je 11 cevovodu ugradena pumpa, eiji je napor dat izrazom Yp == Av 2 + B, H
u
hi V
RESENJE. a) Uvodenjem koeficijenata protoka fJ.= (~11 +~k +2~v +)v}+1-2A)-1/2, i ravnoteznog polozaja u rezervoaru
Slilca P.2.7-6
Ho
20
l-ld -y2g
(l'
'g
b) Resenje ovog dela zadatka dobija se kada se u nadeno resenje zadatka pod a), uvrstiA=O i B=O, pa sledi
T==
ProDlem 2.7 -7 . Cilindricno konusni rezervoar, prikazan na s1. P.2.7-7, prazni se kroz nesimetricni slozeni cevovod. Za vreme praznjenja rezervoara natpritisak p", iznad nivoa teenosti ostaje konstantan. Pojedine grane slozenog cevovoda il ,aju ekvivalentne koeficijente otpora ci i povrsine poprecnih preseka cevi Ai' Odrediti vreme praznjenja rezervoara. Poznate velicille su: Cp Ai' (i=1,2, ... ,5), D, h, H, ho'p"" p.
RESENJE. Prime nom Bernulijeve jednacine za p . v[ v~ preseke 0-2: ":+ gz = c12 +c22 , konscenJem
ov J'
Slika P.2.7-7
KvazistaciOnarna isticanja
243
jednaCine kontinuiteta ~ = V + V3 +V + ~, jednakosti padova pritisaka u 2 4 hidraulicki paralelnim granama 2/ 2/ 2 2 C V 2 2=C 3V 3 2==C4 V 4 /2=c svs /2, 2 elirninacijom brzina v2 +V S ' dobija se ukupni protok tecnosti ~ = Il J AJ ~2g(z+ Pm I pg), pri cemu je koeficijent protoka odreden iznizom
III ==
lCl + C2
. Af
lJ/2
r;:-
r;:-
r;:-
1z diferencijalne jednaCine praznjenja cilindricnog dela rezervoara . DZrr, d~ = T'Idt l = --4-dz, dobija se diferencijal vremena
dt = _
l
DZrr,
. dz
4J.l.lAlJ2i Jz+Pm pg
CIJlm se integraljenjem u granicama od hO+ h + H do ho + h, dobija vreme praznjenja cilindricnog dela rezervoara
7J
Za drugi
D2rr,~(Jrho-+-h-+-H-+-~-; -Jho+h+~;).
4f.llAlV2g _.
period vazi diferencijalna jednacina isticanja 2 dV2 == V(y )dt z = - A (y)dy, pri cemu je povrsina A(y) = x rr,. Iz slicnosti trouglova: ;';2 == Y~ho , dobija se poluprecnik x = (y - ho) D 12h , pa ce diferencijal vremena biti
dt - _
Z -
vremenski
D 1C 2 4WI lh
( . )2
J2i
JY+~;
Y - ho
d
y.
o p g . o pg
;...JdU
'II U
D2rr, 4WIlh2
J2i {1.[Ch 5
+Pm)2[~h pg
+h+..
Pm
p g . 0pg
-~h
+PmJ}...
244
Kvazistacionama isticanja
RESENJE' Saglasno postupcima !eSavanja sprovedenim u zadadma P.2.7-4 i P.2.7-7, dobija se trazeno vreme
T=
~d5J2i H
.lntJ '
HO=(fldt/ig)!.
b;;;:~M+Ho -,fii;,;
l12
Problem 2.7-9. Rezervoari prikazani na s1. P.2:7-9 su u pocetnom trenutku vremena napunjeni vadom. Otvaranjem ventila voda istice. Odrediti vremena prainjenja: a) sfernog rezervoara (s1. P.2.7-9a), b) cilindricnog rezervoara sirine B (s1. P.2.7-9a), i c) cilindricnog rezervoara sirine B (s1. P.2.7-9b). Dati su podaci: R = 1m, h == 3m, I;;;: Sm, 11 == 1m, 12 == 4m, D;;;: 100mm, d;;;: 80nun, B == 4m, Su =. 0,3, Sk == 0,5, Sv =. 1, i;;Yl =. 2, SY2 =. 3, SR1 = 0,6, SR2 =. 0,4, A, =. 0,025.
,
,
dz z
h
r --- u "",k===l~V:3===t'R~2:...jV~2l-_
I,D,,,"
Rl
ll'd).
V VI
---:?1?'"
. h,d)..
a)
",==1,=D=,A==~R~l--,Z2;,.;..,C,"';/',;.;.A--", k
R2
b)
SliIca P.2.7-9
v2 c2 T 2 gz;;;: cT+
V
2
Kvazistacionarna isticanja
245
Ovaj koeficijent protoka je isti za sva tri dela zadatka. V proizvoljnom trenutku vremena ukupni protok odreden je izrazom
4
r
/2
== 0,398 .
2
V = J.L D4 re ~2gi.
Iz diferencijalne
!ill
r;::-
A(z) r dz
rev 2g
"z
(1)
u kome je povrsina A(z) razliCita za sva tri navedena slucaja. Medutim, ova povrsina u svim slucajevima zavisi od promenljive koordinate r. Prime nom Pitagorine teoreme, za srafirani trougao sa s1. P.2.7-9a, dobija se izraz
r:=
~2(R+h)z_Z2 -(2R+h)h
(2)
uz pomoe koga moze biti odredena povrsinuA(z). a) Povrsina poprecnog preseka na trenutnom Iiivou tecnosti u rezervoaru je A(z) := r 2 re, pa seiz (1) posredstvom izraza (2)dobija 4 2(R+h)z-z2 -(2R+h)h d -.lz z . dt := - J.LD\/Zi Integraljenjem ovog izraza u granicama od h+ 2R do h dobija se vreme praZnjenja sfernog rezervoara
T:=
J.LD2J2g
~.
b) PovrSina poprecnog preseka na trenutnom nivou tecnosti u rezervoaru je A(z)==2rB. Koordinata r dobija se iz izraza (2) za h=O, i iznosi r==~z(2R-z). Uvrstavanjem povrsine A(z) u izraz (1), dobija se diferencijal vremena 8B ~ dt == 2 r;::- ,,2R - z dz.
!ill
rev 2g
Integraljenjem ovog diferencijala vremena u granicama od 2R do 0, dobija se vreme praZnjenja cilindricnog rezervoara
T == 16 3
!ill 2 reJ2g
(2R)3/2 = 10895 s. ,
c) Kako je povrsina poprecnog preseka A(z) =2rB, a koordinata: r odredena izrazom (2), to iz izraza (1) sledi: 8B I 0 ... .. . 1 dt=2 ~,,2(R+h)z-z--(2R+h)h r dz , J.LD rev2g . .. pa ee vreme praznjenja cilindricnog rezervoara biti
"z
\
\
f.LD re,J2g h z Kako se integral ne moze resiti u zatvorenom oblikifto ee se njegovom resavanju pristupiti numerickom analizom. Uvodenjem podiiltegralne funkcije
y(z) =j[2(R+h)z-Z2 -(2R+h)h] / z
T-
BB
2
h+SR~2(R+h)Z_Z2 "-(2R+h)h .
d z.
246
Kvazistacionarna isticanja
i koriscenjem jedne od najjednostavnijih metoda numericke integracije - metode trapeza, dobija se resenje integrala h+2R Yo + Y n 1=R y(z)dz = &(--2-+ Yl + Y2 +"'+YI1 -1) = 0,7806
&=0,1 korak integracije, 11=20 broj polja integraljenja, &) vrednost podintegralne funkcije za i=O,l, ... ,n. Konacno, trazeno vreme praznjenja cilindricne cist~rne je
SlJ
pn cemn
Y; = f (z;
=R - i
T=
8B
Problem 2.7-10. Cisterna koja ima povrSinu poprecnog preseka oblika elipse, duzine B=6m, napunjena je vodom za pice. Nakon otvaranja ventila V cisterna poCinje da se prazni kroz prikazani presti cevovod. Odrediti vreme praznjenja cisterne u sledeCim slucajevima: b a) kada se u cevovodu nalazi pump a konstantnog napora Yp = 981J / kg,
a
b) kada u cevovodu nema pumpe, i c) kada je isticanje kroz prost cevovod prikazan isprekidanom
I
Yp(
21-
.,;i!ik"""'"""~z
l,d:--:)~"Xl---<=L=,D=.A=9i'/k
k
1
v -
linij~m, au njdem;l nehma pumpe. 1 Dati su po aCI: == 2m, a == m, b==1,5m, 1==2m, L==3m, d==40mm, D == 50mm, S" = 0,3, c;,k == 0,5, c;,y :::: 1,
A.=0,02.
------------'<::==1""'". RESENJE: Primenom Bernulijeve jednacirte Slika P.2.7-10 _ _ 1 v 2 (V_V j )2 . L Yp+gz==Cc;,,,+Sk+(v+A.'d)T+ 2 +(2S k +A. +l)T' D
vt
12
0,486,
~-4-~2g(z + Yp / g).
d 2n
Diferencijalna jednacina isticanja glasi dV = Vdt == -A(z)dz, pri cemu je A (z)=2xB. Iz jednacine elipse sledi:
(E )2 +[Z-(ah+aJ2
b
::::::>
'
8bB
(1)
KvazjstaCionarna isticanja
2 .
247
2(a+h)z-z -h(20+11) d -'-. ... +y. / . z-1017,4s, z p g . pri cemu je integral numericki odreden metodom trapeza, i ima vrednost
TSbB IIi+2a 2 r;;- h !-lad rt"\l2g
1 ==
fh+2a
h
2(a+h)z-z2-h(2a+h) d Y / z = 0,lJ29 . z+ p g
posn~dstvom
~Lad
~bB
n/ii
fh+2 a
h
/2(a+h)-z
h(2a+l1) dz == 6026s,
z .
pri cemu je integral numericki resen metodom trapeza i ima vrednost 1=0,9056. c) U posmatranom cevovodu nema pumpe (Yp == 0), a isticanje je na nivou izlaznog otvora iz rezervoara (h=O), tada posredstvolU (1) sledi:
T==
!-lad rr. 2g a
12547s.
Poredenjem dobijenih rezultata za vremena praznjenja iste cisterne, ali pri razliCitim uslovima isticanja, moze se zakljuciti da je vreme isticanja manje ako je izlazni presek cevi na nizem nivou - OVG S toga 8to je tada brzina strujanja veca, kao i da ugradnja pumpe smanjuje vreme prainjenja cisterne.
Problem 2.7-11. Rezervoari prikazani na s1. P.2.7-11 sastoje se od dye polusfere i jednog cilindra. Rezervoari se prazne kroz nesimetricni slozeni cevovod. NaCi izraze za vremena prainjenja rezervoara. Poznate su sledece velicine: h, ,a, R, lo,lj,l2' do,d1 ,d2 , S",SvO,Svl,Sv2,Sk,Sr' A..
a)
'"I
b)
VI
RI
R2
V2
k
ff?""'
Slika P.2.7-11
RESENJE: Uvodenjem konstanti:
~ ~
Co ==t;u +t;vo +A.-;]; cj =t;RI +Svl +2t;k +A.T+ 1 ;c2 =SR2 +Sv2+2Sk
. ,. G
2
+ A.-;] + 1 ;
kostj padova pritisaka u hidrauliCld paralelnimgranama cj v;12=:c2 v; 12, jednacine kontinuiteta Va == Ii; +V2 , slede izrazi za koeficijent protoka
248
KVClzistacionarna isticanja
J-l=;
i protok V(z) ::: J-l d!7r ~2gz " Dobijeni iZIazi za koeficijent protoka i pIotok vaze i za zadatak pod a) i pod b). a) Primenom diferencijalne jednacine isticanja dV::: v~dt ::: - A(z)dz, u kojoj je povrsina A(z)::: r 27t + 2ar, a polupIecnik r (dobijen iz Pitagorine teoreme r2 = R2 _(Z-R)2) iznosi r::: .Jz(2R-z), sledi:
dt=
~ldoTC[ii
~4
z(2R-z)TC+2aJzC2R-z) dz.
Fz
3 J-ldgJi
b) 'heme pIainjenja sastoji se od tri vremenska perioda, ito: perioda prainjenja gornje polusfere 8
:r; ::: -
J-l~~2g'
R+a)3121-~[Ch+2R+a)512~
13 ""
1 8 3/2 ]_-5 [Ch+R)5/2 _h 5/2 ]_h(11 + 2R)( .JIHR -Jh)} 2 ~ {2:..Ch +R)[ (h +R)3/2 _h t-td'o ,,2g 3 .
RESE,Ay7E: a) Ulrnpno vreme praznjenja rezervoara sa s1. P.2.7;12a je T = ~ + T2 + T3 , pri cemu su: :z; - vremenski period praZl~enja cilindricno-prstenastog dela rezervoara, 1; vremenski period praznjenja kOllusno-prstenastog dela rezervoara i T3 vremenski period prainjenja konusnog dela rezervoara. Sva tri vremenska perioda bite odredena pomenutim redom. Primenom jednaCine kontinuiteta ri" ::: 2V; , i Bernulijeve jednacine za nivoe 0-1
. 10 + 11 v2 1 gz = (~u +~k +SRl +A-d-+l)T+(SR +2Sk +~v +A"d)T '
v;
,
V4
"'R
"'k
':0 v
"'u
"'k
':oRJ
Kvazistacionarna Isticanja
249
1=0
H
dy
a
=:C>
l,d,A
V
==C>
VI
lo,d,A a)
k
RIb
!y
={>
VI
k il,d,A
II
l,d,A
b)
H H
R
k
h I,d, I..
,.-;:7
v
l.d.1..
R
~ '~>......
I,d, I..
k
v v
lo.do,1..
-~
J"
c)
d)
e)
= fl4v2gz.
----"----,,=:::,
d 2rc r;:;---:
V(z) -
fld2.[iiJi
I;
= 2
fld
...;2g
U drugom vremenskom periodu trenutna povrsina poprecnog preseka u rezervoaru je promenljiva i iznosi A(y) = (r22 - rj 2 )rc. Iz slictlOsti trouglova
_rl__ y-Ch+b) D j 12 a
~_y-h
\
I
D2 12 --, O+b
~ [y-(h+b)]
, r2
::::
2(~~b)(Y-h).
r2 , i uvodenjem konstanti
250
Kvazistacionarna isticanja
dobija Se
2 .
T=
2
JY
-(h +b)5/2]_
U trecem vremenskom periodu trenutna povrSina poprecnog preseka konusnog dela rezervoara je ACx) = I{re, pri cemu je iz odgovarajuce slicnosti trouglova dobijen poluprecnik r3
= 2(~~b) (x-h).
dt
=-~dx=
A( )
T = 2D; {'!'[(h+b)5/2 _h 5/2 ]_lh[Ch+b)312 _h 3/2 ]+h2(.J/1 +b -Jh)}. 3 fld 2 Jii(a+b)2 5 3 b) Uknpno vreme praznjenja je T = 7; + Tz' pri cemu je vreme praznjenja cilindricno-konusnog dela 2 D l ~ ID 1; = f1d2 f2i ~ D; - C~) 2 (a + h) 2 a + h + II - .,,; a + h) - 5( Ii ) 2 X
Jf
JC.J
12
-Fa)}.
fl = lI.JC:;+-c,v + ia I d + L
e) Postavljanjem Bernulijevih jednacina za proizvoljni - trenutni nivo tecnosti u rezervoaru i izlazne preseke eevi lcroz koje fluid istice u atmosieru, leao jednacine kontinuiteta za racVll, dobija se koeficijent protoka
fl=[C,u+C,v+A.~+Cc,R+A.~: + 1 ) ( 1
2 d0
. )2rll2
Ukupno vreme praznjenja rezervoara je T = 7; + T2 , pri cemu je vreme prainjenja cilindricno-konusnog dela rezervoara
K vazistacionarna isticanja
251
1; = "A2
J-'Uo V Lg
e) Postavljanjem Bernulijeve jednaCine zaproizvoljni - trenutni nivo tecnosti u rezervoaru i jedan od izlaznih preseka cevi, koriscenjem jednakosti padova pritisaka u hidraulicki paralelnim granama i jednacine kontinuiteta za racVll, dobija se koeficijent protoka
fl.= 1:; +/c.JL+(1:; +1:; +1:; +/c.L+l)(-2..)4 1+ R v k d. do R v k d d 1:;R+1:;v1+Sk+A.t+ 1
r l"
_'l1l2 - . . I
]J
7;
+R)21(~h+Ra +R -~h+Ro F
{iC
-Jh)}
pa ce ukupno vreme praznjenja rezervoara biti: T == 7;+ T2 Problem 2.7-13. Cilindricni sud precnika Do rtapunjen je vodom, a simetricni slozeni cevovod je zatvoren. U odredenom trenutku elektromotorniventili Ell/tv, koji se nalaze u simetricnim granama slozenog cevovoda se otvaraju, a voda poCinje da istice u atmosferu. U toku otvaral~a ventilakoeficijent lokalnog otpora ventila se menja po zakonu 1:;(1) = k I [2. Posle isteka vremena T ventili EMV su potpuno otvoreni. Odrediti kolika kolicina vode istekne iz suda za vreme otvatanja ventila. Pretpostaviti da se na pocetku otvaranja ventila EMV trenutno uspostavi turbulentni rezim strujanja u svim deonicama slozenog cevovoda i da
252
Kvazistacionarna isticanja
H
EMV
koeficijent trenja ima konstantnu vrednost. Poznate su sledece velicine: D, d, L, I, h, If, k, T, Do, 1e,~,J"r'~k'
RESENJ.E: Koriscenjem Bernulijeve jednacine postavljene za nivoe 0-1
. L v~ 1 v2 gz = (Su +A. D)T+(~R +Sk +~+A.d+ l)T
i
c
jednaCine
kontinuiteta
za
racvu
Vo = 2Vl' i uvodenjem konstante = 4( ~) \~u + A ~) +~R +~k + Ie ~ + 1, dobija se protok vode kroz jednu od sime2
.J
dV = 2V(z,t)dt = --1-dz,
1t
posle razdvajanja promenljivih dobija se diferencija'na jednacina 2 t dt Do iz '/ct 2 +k =- 2d 2 -.fii-Fz cije reSenje, nakon integraljenja u granicama, za t,od 0 do T, i za z, od h+H do h+H-ho' glasi:
lC.Jcp +k -5) =
c
ho=h+H-l.Jh+H-
2J2i
u h
EMV
ProD/em 2.7-14. Kada je sfemi rezervoar pun tada je elektromotorni ventil (EMV') zatvoren. Pri otvaranju EMV voda istice u atmosferu, a koeficijent lokalnog otpora ventila se menja po zakonu ~(t) = k / t 2 Nakon atvaranja ventila nivo vade u rezervoaru spustio seza .(1. Odrediti koliko jevreme otvaranja ventila? Poznate velicine su: d, R, a, h, k, ~ u' A.
RESENJ.E: Vreme otvaranja ventilaje
"lie
2 J2i}2 8cg.Jk
_k}1/2,
KvazistaCionarna isticanja
253
Problem 2.7.15. Na dnu rezervoara povrSine A i vi sine Ii napunjenog vodom nalazi se mali otvor koeficijenta protoka Il i povrsine ao' koji je zatvoren dijafragmom. U nekom trenutku vremena dijafragma poCinje da se otvara tako da se povrsina otvora menja linearno sa vrernenorn. Dijafragrna se potpuno otvori, u trenutku T.Pri praZujenju suda okolni vazduh ustrujavau sud, kroz mali otvor na poklopcu suda, cija je povrsina aI' i koeficijent protoka Ill' Pri tome je zaprerninski protok vazduha, cija se stiilljivost zanernaruje, jednak zapreminskorn protoku vode. Odrediti visinu tecnosti u sudu u trenutku kada se , dijafragma potpuno otvori. Poznate veliCine su: Slika P.2.7-15 aO ,al' Pl,P,Pa,H,A, T RESENJE Problem 2.7-16. Rezervoar se prazni kroz prrlst cevovod, u kome ulje struji laminarno. Odrediti vreme praznjenja: a) sfern)g (sl.P.2.7-16a) i b) cilindricnokonusnog rezervoara (sLP.2. 7-16b). Sve lokalne ::>tpore i kineticku energiju struje zanemari ti. Poznate velicine su: R, d, D, h, H, I, H 0,\1.
D
z
Ii
b)
Slika P.2.7-16
RESENJE:
a) 1z Bernulijeve jednacine postavljene za nivoe O~l: gz == ?v~T' uVrStavanjem koeficijenta trenja za laminarno strujanje A== 64v / vd, odreduje se protok ulja
. d rcg VC z)==128vl z .
4
l:~;l[ 2(/1 + R) -
,7 -
h(h;2R) ] dz.
254
Kvazistacionarna isticanja
d fJ . . h b) Vreme prainjenja cilindricno-konusnog rezervoara sastoji se od dva vremena, i to: vremena praznjenja cilindricnog dela 32v/D2 h+Ho+H ~ = d 4 g In I1+ H 0 '
i vremena praznjenja konusnog dela , 32vlD 2 1 2 2 h+Ho T2 = 4 2 (-2 Ho -hIio +h 1n-- ) , h d gHo pa ce ukupno vreme praznjenja rezervoara biti T = T1 + T2 .
T=
12~vl[2R(h+R)_h(h+2R).lnh+2RJ.
Problem 2.7.17. NaCi vremena praznjenja cilindricnih rezervoara (s1. P.2.7-17) sa: a) poluelipsoidnim dnom, b) cilindricnim dnom, c) konusnim dnom, i cl) polusfernim dnom. Dati su podaci: D = 1m, d = 20mm, H = 0,5m, h = 1m, R = 0,4m, Ro == 0,5m,~L = 0,62.
t~O
a)
b)
c)
d)
Slika P.2.7-17
RESENJE: a) Vreme prainjenja sastoji se od dva vremenska periocla, ito: prvog periocla koji se oclnosi na praznjenje cilindricnog dela rezervoara kroz dva otvora na razliCitim visinama sa protocima
. d 2 rc V; (z):= fl4~2g(z-h)
i drugog vremenskog periocla koji se odnosi na praznjenje cilindricnopoluelipsoidnog dela rezervoara kroz jedan otvor sa protokom
V2 (y) = fl--J2gy .
D21f.
d 2n
D2.
5"+H
h
dz
-Jz-h
fJ.d2.J2g
+1;.
T:=
2
KvazistaCionarna isficanja
255
U drugom vremenskom periodu povrSina poprecnog presekana visini trenutnog nivoa tecnosti u rezervoaru je . promenljiva . i menja se po zakonu 2 2 A(y):::D rc/4-r rc: 1z jednacine elipse: (rIR)2+(ylh)2::: 1, poluprecnik r je odreden izrazom r2:::(Rlh)2(h 2 _y2). 1z diferencijalne jednacine isticanja: -A(y)dy::: V(y)dt2' nakon integraljenja dobija se
4 T2 ::: fld 2
D .J2i Sh[ (4)
0 2
-R
R 2 2JdY +(/i) y
Ukupno vreme praznjenja rezervoara je T::: 7; + T2 = 1182 s. b) Prvi vremenski period je isti kao i u zadatku pod a), dok je drugi vremenski period
/'Jii(D -4R )Jh =655,4s. Wi 2g Ukupno vreme praznjenja rezervoara T = 7; + T2 ::: 948,5 s. c) Prvi vremenski period je isti kao i u zadatku pod a), dok je drugi vremenski period: 14 D2 Jh =849,65, Tz =15 fld 2
Tz =
/ii
pa je ukupno vreme praznjenja rezervoara T =7; +T2 ::: 1143,15. d) SprovodeCi postupalc proracuna vremena praznjenja rezervoara kao i u zadatku pod a), dobija se
2
z 16
In"'-
T=7;
+Tz =613s ..
Problem 2.7-JlJt U fiksnom hidraulicko-pneumatskom cilindru moze da se krece klip teiine G. Sa gornje strane klipa nalazi se opruga krutosti c. Cilindar je jednim svojim krajem potopljen u tecnost gustine p, a drugim je otvoten premaatmosferi. Kada se u klipu otvoti ventil koeficijenta protoka fli povrsine pOpteCllog preseka a, tada vazduh istice u atmosferu. Odrediti vr~me spuStanja klipa do nivoa slobodlle povrsi tecnosti. Poznate veliCille su: D, G, C; a,H, p,po' fl,Pmo' RESEN1E: Pocetno stanje 0 ravnoteze odtedeno je sa dye veliCille, ito: staticlcom deformacijom opruge, koja se dobija iz jednacine tavnoteZe sila G + cXo = PmOA, i iznosi Xo = (PmOA - G) Ie, pri cemu je
A = DZrc 14; i visinskom razlilcom izmedu nivoa tecnosti h = P rnO / pg. U ptoizvoljnom
a)
Slika P.2.7-18
b)
256
Kvazistacionarna isticanja
trenutku vremena (s1. P.2.7~18b), protok vazduha je V = J.W~2Pm 1 po. Promenljivi natpritisak vazduha moze Se . odrediti iz jednaCine ravnoteZe sila G+c(XO-x)=PmA, i iznosi Pm==PmO-cxIA. Koriscenjem diferencijalne jednaCine isticanja Adx == f/dt, uVrStavanjem izraza za protok i integraljenjem dobijene diferencijalne jednaCine,sledi izraz za trazeno vreme
r-
lin
Problem 2.7-19. Hidrocilindar se prazni kroz dugacki prosti cevovod pod dejstvom sile teZine kEpa G i sile opruge. Opruga krutosti c ima staticku deformaciju ZOo Odrediti vreme praznjenja hidrocilindra ako je trenje u cevi: a) laminarno i b) Blazijusovo. Kineticku energiju struje i sve lokalne otpore zanemariti. Poznate veliCine su: d, D, h, H, l, c, G,zo' Y.
<J-
c
1=0
I=t
-=:::
=-
IIII
-D H
Zo
t=T
<r-==9
V(z)
d, 1
d2 ,
dobija se proizvod
----2 d c AV == 2gT(1+ pgA)(B+z)
(1)
=-4-
D2n
i B=
(2)
a) Kada se za laminarno strujanje u izraz (1) uvrsti koeficijent trenja A= 641 Re = My I vd , dobice se izraz za brzinu strujanja v. Uvrstavanjem brzine v u izraz (2), a zatim njegovim integraljenjem, doblja se
T=
b) Uvrstavanjem koeficijenta Blazijusovog trenja (izraz (2.1.32 u izraz (1), dobija se brzina strujanja v. Zamenom novodobijenog izraza za brzinu v u izraz (2) i njegovim integraljenjem, dobija se
7 D 2[ 2 (d d C J-417[ . . 3/7 3!7] T=3 C d) 0,3164 V~T(l+ pgA) CB+h+H) -CB+h) .
preseka, prazni se kroz cevovod za koji je po:z;nata vrednost ekvivalentIlOg koeficijenta hidraulicke karakteristike Ke ~ .~ Precnik cevi kroz koju se vrsi
Kvazistacionarnaisficanja
257
prainjenje je d. Odl'editi vreme praznjenja rezervoara, ako tecnost ispunjava zapreminu: a) opisanu funkcijom: (x 2 + y2 )(x 2 + y2 _ 2Y.,lz) _ zx 2 = 0 b) izmedu povrsi Fj : x 2 + / == 15z
F2 : x == 2y-Jz.
2
.y/
a) b)
Slika P.2.7-20
'
u kome je
a = d n/4 - povrsina poprecnog preseka cevi. Koriste6i izaz (2.7.3), i imajuCi u vidu da je povrsina poprecnog preseka rezervoara na trenutnom nivou promenljiva, dobija se izraz za vreme praznjenja
(1) -J z a) Zbog jednostavllosti resavanja integrala uvod\.: se polarne koordinate r i cp (x=rcoscp i y==rsincp), sa kojima se dobijajednaCina kardioide r==J;(l+sincp). Zamenom ove jednaCine u izraz (1) sledi: T=
1 fla.J2i
0
f A~) dz=
fdf
h .
T=
J.La.J2ii 0
h 271 r
271
0
.Jz
J.Lafii 0 2
==
fii
3/2
b) Iz jednaCina povrSi F j i F2 dobija se kvadratna jednaCina y2 +2y.,lz -15z == 0, cije je resenje y = 3.Jz. avo resenje daje jednaCinu x ==..['6z koja predstavlja jednacinu presecne hive izmedu povrSi F j i F2 Kako se jednacine povrsi }<~ i F2 mogu napisati u oblicima y == ~ 15z - x 2 i y == xi 12.Jz to njihovom zamenom u izraz (1) sledi
T== 1 ~J[2f.J6z(~lSZ-X2- 2..,;z"';z J.la2g 1[-2 (xJlsz-X x~)dxlJd:-== ~La 2g
0 0
. x x3 dz21 D ' , . 2 3/2 +15zarcslll r::-::;-)- rJ r == 3 .J2i('\I6 +lSarcslll- )h S "JlSz 6..,;z o..,;z J.lG 2g .
llfu
'.
2.7.2. KVaJ!.znstadoIDl3Ir'IDlO pril'!ticaIDlje teclllsii UIl spojenim sUIldovima Pod preticanjem se podrazumeva strujanje fluida izrnedjuspojenih sud ova. Kada se vrsi kvazistacionarno preticanje tei<:')0sti uspojenirn sudbvima (.-:12.7.2) tada je protok tecnosti na osnovu Bernulijeve jednaCine za trenutne nivoe tecnosti u rezervoarima odreden izrazom
2S8
Kvazistacionarna isticanja
. d27f.~P]-P1 V(z) = W- 2g(z+--") , 4 pg pn cemu su: !-l koeficijent protoka cevovoda kroz koji se obavlja preticanje, Z rastojanje izmedu trenutnih nivoa i, p] i P2 apsolutni pritisci koji u opstem
slucaju zavise od koordinate z. Diferencijalna jednacina isticanja (2.7.1) primenjena za slucaj preticanja glasi V(z)dl == -A] (z)dz] == Az (z)dz z . (2.7.5) Kako protok zavisi od koordinate z, a diferencijali zapremina od koordinata z] i zz, to ove dye koordinate treba izraziti u funkciji od z. Ta veza sledi sa s1. 2.7.2, i glasi z == z] - Z2' odnosno u diferencijalnom obliku dz = dz] -dz 2 , te se na osnovu (2.7.5) dobija dz] == A 2 dz / (A] + A 2 ).
dz
o
Slika 2.7.2 Konacrio, primenom diferencijaine jednaCine (2.7.5) i njenim integraljelljem u granicama od hT do ho dobija se vreme zauzimanja llovOg ravnotdnog poIozaja .
h
24 r;;;!-ld 7f.',I2g
J Aj(z)Az(z)
dz
(2.7.6)
ProDlem 2.7-21. Sudovi A i 13 spojeni su sa cevi precnika d. Nakon otvarallja ventila, voda pretice iz suda A u sud 13, pri tome vazduh ustrujava u sud A kroz mali otvor precnika do koji se nalazi na poklopcu suda.Odrediti vreme za koje se nivoi
2 vode izjedllace. Dati su podaci: d = 50mm, do = 2mm, 1= Sm, H = 2m, A] == 1 m ,
A2 == 2 m
Po == 1,2kg/ m
Su
=0,5,
Sv == 2,
~~~~do,Po
H
l.d,A.
"
V a)
AI u
A2
B
.", ...............................................
,.................... "".; ... " .... " .... ".......... " " ........ "" ....... .
b)
Siika P. 2.7-21 RESENJE: Otvaranjem ventila V sud A se prazni, a tom prililcom U oslobodjeni prostor suda A ustrujava olcolni vazduh protokom Ti'o. avo. ustrujavallje je mogllee, jer u vazdusnom prostoru suda A vlada potpritisakp". Postavljanjem
Kvazistacionarna isticanjtl
Bernulijeve jednaeine za nivoe teenosti u sudovimaA i B u proizvoljnom trenutku vremena dobija se izraz za protok vode
V = IJ.-4-v2g(z- Pv I pg) ,
u kome je koeficijent protoka fl:: (su +sv + A:~+ 1) -]12
:=
d rc I
protok vazduha je Va = flo (dgrc 14) J2 Pv 1 Po' S obzirom da u vodom oslobodenu zapreminu sud a A ustrujava vazduh, to zapreminski protoci vode i vazduha moraju biti isti (V = Vo)' Iz ove jednakasti sledi veza pg Pv = 2 z.
I+L(flo d2O )2 Po fld
CP
Po
1
l+L(ilo d;)2 2
fld
vZ.
Diferencijalna jednaeina prainjenja rezervoara A, odnosno punjenja rezervoara B prema (2.7.5), glasi:
-A] dZ j == A2 dz 2
=V(z) dt.
Da bi se ova diferencijalna jednaCina reilila, treba naCi vezu izmedu koordinata z], Zz i z, a 0 cernu je vee bilo reci u Odeljku 2.7.2. KoristeCi geometrijsku vezu izrnedu koordinata z=z]-ZZ' i jednakost zaprernina: -Ajdz] ==A zdz 2 , dobija se traZena veza izmedu koordinata dz] =
lnu jednacinu praZnjenja rezervoara A i integraljenjem novodobijene diferencijalne jednacine, dobija se vreme izjednaeavanja nivoa
,-----,---
AA a d ] 2 A] +A z fiV(z)
fl d 2
.p
iJ.d2
Problem 2.7-22. Sudovi A i B spojeni su cevima.U poeetnorn trenutkll razlika izmedu nivoa vode u sudovima je h = 1m. Istovrememin otvaranjem ventila VI i V2 voda pretice iz suda A u sud B. a) Odrediti vreme izjednacavanja nivoa. b) U slucaju da je venti! V2 zatvoren odrediti preenik cevi Do'u granisa ventilom VI, tako da vreme izjednaeavanja nivoa bude duplokrace sa novim precnikom spojne cevi. Dati su podaci: A1 = 1m2, A2 :=: 2m2, h:= 1m, d = 25mm, D =50mm, I:=: 2m, L == 5m, Sll == 0,5, Sk := 0,5, Sv] := 2, Sv2 :::; 3, A:::; 0,03.
RESENJE. a) Postavljanjem Bernulijevih jednaCina za nivoe 0-1, slede protoci
V;==fl1a]~2gz
pri cemu su koeficijenti protoka
V ==f.Lz a2 J2gz, 2
.
260
Kvazistacionarna isticanja
I
j/2 il2 =(Su +2~k +S1'2 +/c D+1)
=0,417,
-1/2
=0,343,
dok su povrsine poprecnih preseka a j = d 2 rc / 4 i a 2 == D 2 rc /4. Diferencijalna jednaCina preticanja prema (2.7.1) odnosno (2.7.5), glasi: CV; +V2 )dt = -Ajdz j =A2 dz 2 lz jednakosti zapremina-Aldz j = Azdzz , i geometrijske relacije Z = Zj - zz' sledi veza izmedu koordinata dz z =.- (Al~~12) dz. Kada se ova veza uvrsti u diferencijalnu jednaCinu preticanja vode posle integraljenja sledi
T=
A]A2
J~=
~ +V2
Aj +A2 h
v
fh.
(1)
] =_ ___ -
dZ2
A
11
AI
..J>.A
vl
A2
V2
LD,/..
"
a)
Jk
L
2
=Jij
/A . .
)_1
Z2
b)
Slika P.2.7-22 b) Nakon zatvaranja ventila V2, i povecanjem precnika cevi sa d na Do, novi koeficijenti protoka iznose fl.~
i fl.; = 0. Na osnovu'izr~a
A1A2..fh
2) ,
pri cemu je
a; = D5n 12. Koristeci uslov zadatka [*=TI2 dobija se novi precnik cevi
Do =V4(F]d 2 +F2D2)2[/cl+(;" +SVl+1)DO] = 68,4mm gde je brojna vrednost nadena metodom numerickeiteracije. Problem 2.7-23. Istovremenim otvaranjem svih ve,ntila poCinje isticanje tecnosti iz rezervoara A i B. Odrediti: a) napor pumpe,tako da protok vode za vreme isticanja iz rezervoara B bude konstantan; i b) vreme za koje se nivai vade u \7.-. rezetvaarima izjednace. Poznate veliCine su: A]> A2 ' Eo, H, I, L, d, \1 d;,d j ; s",s1'o,Sv,Svl' /C, p. I,d, A.
_ -_ _ _ w _ _ _ _ ....::.
A
II
A lU ""'~ ~v~
V
tC\
L:7"'LA'/..~
1, P
B
It
A2
Ho
___
Slika 2.7-23
voV . "L,do,/..
A\
koeficijenta protoka
flo ==
~c,u
i konstante k
a)
Yp==(flja )Ho-z]'g,
1
floa o
Problem 2.7-241. Hidraulicni cilindar i hidniulicni akuinulator spojeni su sa cevi precnika d i duzine l. U hidraulickom akumulatoru nalazi se opruga krutosti c, koja je prethodno sabijena za xo' Kada na ldip hidro-cilindra deluje sila F=const tada ulje kroz cev struji laminarno. Odrediti vremeza koje ce klip da se pomeri za hod h. Zanemariti kineticku energiju struje i sve lokalne otpore. Poznate velicine su: F. D, Do, I, d, h, c, xo' p, v. = Ih
I=T 1=0
::==-=~====
klip hidrocilindra, nastace strujanje .. -D o '-'-'. ulja kroz spojnu cev i punjenje akumulatora uljem. To punjenje akumulatora uljem prouzrokuje pomeranje klipa. Ova pomeranje Slika P.2.7-24 opisuje x koordinata. Iz Bernulijeve jednaCine, postavljene za preseke opi,sane trenutnim polozajima klipova
F
c(xo +x)
--"'D-r~
===-==i=+====
I v2
+PA d2 o zamenjivanjem koeficijenta trenja za laminarno strujanje A=64/Re, i Illi1.0Zenjem sa d 2 n 14, dobija se protok ulja . d 41f. C FAo ' . V(z) = 128 11 1 Ao (cA -xo-x),
A A
pri cemu su konstante A :::: D 2 n /4; Ao:::: D~1f. / 4 i 11= pv - dinamicka viskoznost. Diferencijalna jednaCina punjenja akumulatora glasi. Aodx = Vex) dt. Integraljenjem po x u granicama od 0 do H:::: hA I Ao' gde je H hodklipa hidro-akumulatora koji sledi iz jednakosti zapremina h A = H Ao' dobija se trazeno vreme
\
I
262
Kvazistacionarna isticanja
TC.[ii Al + A2
H+-(-I __ 2) pg Al A2
SHka P.2.7-25
Slika P.2.7-26
Slika P.2.7-27
Problem 2.7-26. U polozaju prikazanom na s1. P.2.7-26 klipovi u hldrocilindrima pod dejstvom sile F miruju. Po prestanku dejstva sile F l1astaje preticanje iz HC] u HC]. Odrediti vreme zauzimanja novog ravnoteznog polozaja. U tom polozpju je klip HC2 iznad klipa HC], Poznate veliCine su: GI'G2 ,Dl'D2 ,d],d2 ,l],l2' F, p, ~u ,Sk ,sv,A,S'
R.E:SENfE
~=
Problem 2.7-27. Hidraulicki amortizer prikazan na sl. P.2.7-27nalazi se u stanju mirovanja. Klipovi mogu, u cilindrima precnika D. i Do, da se beeu bez trenja. Cilindri su medusobno razdvojeni pregradom u kojojse nalazi mali otvor povrsine a i koeficijenta protoka fl. Sa donje strane veceg cilindra nalazi se opruga krutosti c. Kada na gornji klip deluje sila F, tad a ce nastati preticanje ulja iz manjeg u veti cilindar. Odrediti vreme za koje ce klipovi pod dejstvom sile F zauzeti novi ravnoteZni polozaj. Poznate velicine su: Do,D,a,ho,Ho,Go,G,F, C,fJ., p.
KvazistaCionarna isticanja
263.
T=
2Ao
pri cemu hod manjeg klipa iznosi A 1 h= A A F, Ao pgA(l-----'L)+c----'L . A A a povrsine klipova su Ao = D;rc / 4 i A = D 2rc /4.
Problem 2.7-28. Dva velika rezervoara A i B (s1. P.2.7-28a), sa konstantnim povrsinama poprecnih preseka Al i A z ' spojena su sa cevi promenljivog poprecnog preseka i napunjena su tecnostima gustiUa PI i P2 do visina hI i h2 . PosIe otvaranja ventila V poCinje preticanje tecnosti lz otvorenog rezervoara B u zatvoreni rezervoar A, u kome natpritisak u prostoru iznad tecnosti raste linearno sa trenutnom visinom nivoa tecnosti. Kada je rezervoar A prazan, tj. hI = 0, tada je natpritisak u njemu PmO =0. Odrediti vreme uspostavljanja novog ravnoteznog stanja u sistemu. Napomena: Tecnosti se ne mesaju. Zapremine tecnosti u cevi, pri koriscenju zaprerninskog bilansa, mogu da se zanemare. Poznate veliCine su: Ai ,hi' dp \,zi' (i=I,2), PmO' Su ,Sk
,s",
a)
RESEN.1E:
Stika P.2.7-28 Otvaranjem ventiIa V nastace pretisanje tecnostigustine P2 iz rezervoara B ka rezervoaru A. Tada ce u proizvoljnom trenutku vremeria polozaj sistema biti kao na s1. P.2.7-28b. U toku punjenja rezervoara A, natpritisak iznad tecnosti menja se linearno sa visinom tecnosti u njemu, odnosno Pm =k(x+hl)' Koristeci pocetne uslove (x=O, Pm = Pmo) dobija se konstanta k = Pmo / hI' pa ce, definitivno, natpritisak biti odreden izrazom
Pm = P;o (x+hr ).
I
(1)
x= A 2A (h 2 -z).
1+ Z
(2)
Iz Bernulijeve jednaCine postavljene za preseke 2.:.2 i 1-1 (koji se nalaze u tecnosti gustine P2)' koja glasi .
264
Kvazistacionarna isticanja
. I _
'2
V;
P2gZ=:Pm+PIghl+P2l(l,u+S.\:+A2d2)T+
(v 2
VI )2 2
+(Sv+S!c+AI~+1)2J
'I
v{
uz koris6enje: veze izmedu brzina v]:::: (d 2 I d l )2V2 dobijene iz odgovarajuce jednaCine kontinuiteta (~ :::: V ) i izraza (2) i (3); uvodenjem kanstanti 2 A a == 1+ PmO 2 b =llhl + Pmo (h1 + . A2 ho ), P2g(A1 + A2 ) P2 P2gh1 A1 + A2 - . i koeficijenta protoka 12 d2 2 2 11 d2 4}-]/2 f.l== { Su +Sk +AT+[l- (d) ] +(sv +l;;k +A1 Ci+1)(d)
2] ] 1
V(z):::: f.l7vaz-b .
d;1t ,--;-
Primenom, za kraj~ie ravnotezno stanje, jednaCine zapreminskog bilansa A2h2 == Alh + A2H , i izraza (1) u kome se uvrstava x:::: h + h]> dobice se visinska razlika A] +A2 P2gh2 - PIgh] - Pmo H-h==h2 . A2 PmO lh1 +P2g(1+il] IA 2 ) Konacna, iz diferencijalne jednacine preticanja A 1dx:::: V(z)dt, uz koris6enje diferencijahlOg oblika veze (2), dobija se vreme zauzimanja novog ravl1otdl1og polozaja
T=dz Iii Hf-h <Jaz-b (AA]A2 r---;-= (Aj+A2)lld21t 2g +A A] A?
8
2 )llad 2 1t
h2
fii[~ah,-b-.ja(H-h)-bl
2g
L.
Kada atvoreni sud tdine G (s1.2.7.3) tone puneCi se kroz mali otvor povrsine a
i koeficijenta protoka 1-1-, tada na osnovu (2.7.2) vazi izraz za protok ~/(z):::.: f.la~2gz, gde je z visinska razlika izmedu nivoa slobodne povrsi okolne
tecnosti i mvoa otvera kroz koji se vrili punjenje suda (s1.2.7.31a), iIi visinska razlika izmedu nivoa slobodnih povrsi tecnosti u sudu ivan njega za slucaj podvodnog preticanja (s1.2.7.3b).
Za razmatrani slucaj diferencijalna jednaCina (2.7.1) ima oblik A(y)dy == V(z)dt. Kako protok zavisi od koordinate z, a diferencijal zapremine od koordinate y koja govori 0 trenutnoj napunjenosti sucla, to izmedu ovih koordinata treba naCi vezu.
Kvazistacionarna isticanja
265
Ta jednoznacna veza se dobija iz jedl1ac'il1e kvazistaticke ramotde sIf4 koja za proizvoljni vremenski trenutak glasi G+pgV(y)::: pgV(y,z) (2.7.7) gde su: V(y) - trenutna zapremina tecnosti u sudu i V lY,z) - zapremina koja odreduje silu potiska. Sve napred receno vaZi i za sudove kaji izranjaju iz tecnosti.
Problem 2.7-29. Sud tankih zidova, tdine G, (stabilno) pliva na vodi. Kada se na mestu A koje se nalazi na nivou slobodne povrsi probusi otvor povrsine poprecnog preseka a i koeficijenta protoka fL sud tone. U trenutku kada je sud potonuo nivo vode u sudu je ispod nivoa otvora A. Odrediti vreme tanjenja, ako je sud ablika: a) konusa, b) prizme sirine B. Poznate velicine su: D, h, a, B, G, fL, p.
l?ESENJE: Iz slicnosti trouglova D I h ::: do I ho = d / (z + ho ) ::: 2x / y, slede veze D D ID (1) do =hho ; d=h(z+h o ); x=Zh Y Iz diferencijalne jednaCine punjenja suda A(x)dy ';;V(z)dt, dobija se izraz
T=
JV(z) dy . ~(x)
y
(2)
u kome je pratok V(z) = lla.J2gz, pri cemu je koordinata z trenutna visinska razlika izmedu nivoa slobodne povdi tecnosti i nivoa otvoraA. a) Gaz suda u pocetnom D trenutku ravnoteZe adreduje se iz llslova jednakosti sila: G = pg3"-4-hO' 1 posredstvom h veze (1) iznosi
,..---h = 3 12G (!!.-)2 . o pgr:: D
a)
1
d5 n
b)
Za reSavanje integrala (2) Slika P.2.7.29* treba naCi dopunsku vezu izmedu koordinata. Ta veza sledi iz uslova kvazistacionarne hidrodinarnicke ravnoteze sila 1 2 1 d 2n . G+pg"3 x n y = pg"3-4-(z+ho), i korscenjem veza (1) dobija oblik /::: CZ+ho)3 -h;. (3) Sada se lako iz izraza (2) i diferencijalnog oblika izraza (3) dobija vreme tonjenja konusnog suda
x2 rc 1C D T= Y)Jfl.fii;dY ::: 2a fJ.J2";/r;)
\
\
z"}"" (h o +z)2
() . J;
* U slucajevima izranjanja i/ili tonjenja sudova veoma cesto je potrebno nacrtati sud u viSe uzastopnih polozaja. Radi jednostavnosti crtanja to se moze uraditii tako lito se na slici sud fiksira a menjaju se polozaji nivoa tecnosti.
266
Kvazistacionarna isticanja
b) 1z uslova hidrostaticke ravnoteie sila u pocetnom .trenutku vremena G::: pgtdoBho, i koriscenjemveze (1), dobija se gaz suda ho::: ~P~C;;B' Dopunska veza izmedu koordinata dobija se iz uslova kvazistacionarne hidrodinamicke ravnoteze sila 1 1 G+pg2"2xBy= pg2"dB(z+ho ) i posredstvom izraza (1) ima obhk (4) Vreme tonjenja suda prizmaticnog oblika dobija se iz izraza (2) u kome treba uvrstiti diferencijalni obHk izraza (4), i iznosi
/ ::: (z+h O )2 -h~
T=
'liZ
DB r,:-z~(2ho+h)vh-ho' p.av 2 gh
Problem 2.7-30. Cilindricni sud tezine G promenljivog popl'ecnog preseka po visini pliva na vodi. Otvaranjem malog otvora na dnu suda povdine poprecnog preseka a i koeficijenta protoka fl. sud tone. Odrediti vreme za koje ce sud potonuti. Poznate veliCine su: Do, D1 ' D2 ' D3, a, h1 ' h2, 8, a, G, fl., p.
a)
fla
b)
c)
d)
Slika P.2.7-30 RESENJE: Radi kraceg pisanja u toku izrade zadatka uvesce se oznake za povrsine poprecnih preseka Ai ::: Di21( / 4 (i=O,1,2,3). Gaz suda u pocetnom stanju ravnotde dobija se iz jednakosti sila G::: pgAoho, i iznosi ho ::: G /pgAo' Vreme tonjenja suda sastoji se od tri vremenska perioda, ito: ~ - vremena tOIljenja do spoljne ivice dela suda precnika Do, za koje se sarno dec unutrasnjeg prostora cilindra precnika D]; T2 - vremena punjenja preostalog dela cilindra precnika D1 napuni; i T3 - vremena punjenja dela cilindra precnika D2 , do potpunog potapanja suda. Diferencijalne jednaCine punjenjiisudau pojedinim vremenskim periodima glase A 1 1 ::: fl.a~2gz1 dt 1 ' A1 2 ::: fl.a~2gz2 dtz ,Azdx 3 == fl.a~2gz3 dt3 . dx dx Za resavanje ovih diferencijalnih jednaCina, potrebno je naci ~eze izmedu koordinata xii Z i' (j=1,2,3). Ove veze sledeiz jednaCina levazistacionarnih hidrodinamickih ravnoteza sila G+pgA1 x1 ::: pgAo(5+X1 +Z1) , G+pgA 1x 2 = pgAOhJ +pgA3(5+x2 +Z2 -hI) , G + pgA1 (h1 - 25) + pgA2 (5 + x3 - hJ + 5) == pgAOhl + pgA3 (8 + x 3+ Z3 - h1 ) koje su postavljene za polozaje sa s1. P.2.7~30b-d,redosledno, i glase:
Kvazistqcionarnaisticanja
Ao -A Ao Ao -A3 Al -A3 ho --A-- xI -0 Z2 =Tho A. hI -0+ A x2 , o 3 3 3 Ao Al A2 Ao f2(A I -A2 ) l A3 -A2 z3 =Tho +(T-T-T+ 1)h l A +lJo- A. X 3
3 3 3 3
267
ZI ::::
-l
3 3
Iz ovih veza, koristeCi granicne uslove na krajevima pojedinih vremenskih period a Zj = HI' Xj =h j -H j -5, Z2 :::: H2 ' x 2 = hj - 28, Z3:::: H3 , X3 =hl +h2 -H3 -8, dobivaju se granice integraCije A A A A -A A H I = AOho-(Ao-l)hj-8, H z = AOho- A I hl -(2-:i-- 1)5,
I I 3 3 3
Ao
Uvrstavanjem diferencijalnih veza izmedu koordinata Xii z j u diferencijalne jednaCine punjenja suda, te njihovim integraljenjem sledi: 2 AoA1 r;:- h 2 Al A3 r;::;- r;:;~= r;;-:-2 (A - A ) (,;/ ho - ';/ h1) ,- 7;:::: r;;-:-2 (A.- A ) (""Ii H2 -" H1 ), J.Ul,\u.g 0 I }.la'li Lg j 3
~:::: J.Ulfii (A -A
3
A2 A3
1\ +T2 +T3
Problem 2.1-.?H. Prizmaticni sud teZine G, napunjenje vodom do visine Hi pliva na vodi. Unutrasnja povrSina dna suda je All a ' spoljasnja As' Kada se na dnu suda probusi otvor G,,~--=.:Z--=--.----~ ~ ~ precnika d, naCi vreme zauzimanja novog 13 ~ H ravnoteznog polozaja. Date Sil sledece veliCine: G, ~ ~~ Au ,As ,5,H,d,p,}.l. ~~. ~ Au ~p RESENJE: x "" x . 8 A A ~ A G As d,w 8 T= 2 II S (1-_u)H+8---. }.ld nJ2i (As - Au) As pgAs SlikaP.2.7.31 Pro/Hem 2.1-32. Plovni objekat - podmornica oblika prizme, tezine G, dliZine B, pliva na vodi. Da bi podmornica zaronila potrel:?noje povecati tezinu, sto se postize ubacivanjem vode u rezervoar A. Voda se ubacuje pomocu pumpe, koja radi sa konstantnim naporom Yp' Smatrati da je. r~1f'Zl'Z<'2iz=Z<'2iz===z:m vazduh u rezervoaru A, pri punjenju rezervoara, k pod konstantnim - atmosferskim pritiskom. Naci vreme za koje ce podmornica zaroniti. Poznate su L d h sledece veliCine: G, H, h, B, L, d.o, A, Yp,Su,Sk' sv,Au,A s' p.
A
Ii
A.
SlikaP.2.7-32
268
Kvazistacionarna isticanja
T=
--+--11-8) pgAs g ,
Yp
T=
Q.,..Ipri
Ao
AAo
JpgA -8 , G
lid
~ ,~
cemu
su
konstante
A=ab
Stika P.2.7-33
b)
=-A H--gA . o P 0
ProD/em 2.7-34. Prazan plovni objekat tezine G=500kN (duzine L=10m, sirine B=4m i visine H=4m) pliva na vodi. U jednom trenutku, na dubini h=O,5m od nivoa vode, projektil po gada plovni objekat probijajuCi ga sa obe strarte, pri tome pravi otvore precnika d=lOOmm i koeficijenta protoka Il""O,62. Debljina svih zidova je ista i iznosi 0= lOOmm. NaCi vreme za kojece plovni objekat da potone. RESENJE- Gaz plovnog objekta, II pocetnom trenutku, dobija se iz jednaCine hidrostaticke ravnoteze G = pgBLho' i iznosi: 110 = pg~L = 1274mm. Vreme
potapanja plovnog objekta sastoji se od dva vremena, ito: r; - vremena isticanja vode u atmosferu i T, - vremena podvodnog preticfmja. Ovim redom odrediCe se pomenuta vremena.
_.51__
Ii
Slika P.2.7-34
Kvazis(acionarna isticanja
Protok vode kroz jedan otvor je
V=
269
fl4~2gz ,
d 2n
(1)
pri cemu je koordinata z visinska razlika vode van plovnog objekta i nivoa otvora. Diferencijalna jednaCina tonjenja glasi dV = 2Vdt j = (B-20)(L-25)dy. (2) Iz jednaCine hidrodinamicke ravnoteze sila u toku tonjenja G+pgCB-28)CL-25)y= pgBL(z+ho -h), sledi veza izmedu koordinata: (B - 28)(L - 26) (3) Z"" BL y+h. Prvi vremenski period dobija se uvrstavanjem izraza (1), i diferencijalnog oblika izraza (3) u diferencijalnu jednacinu (2), nakon cijeg integraljenja sledi
Ii =
fld n 2g
pri cemu je gornja granica integracije h1 dobijena iz jedllacine(3) kada se uvrsti z=h 1 i y = ho -h-5, odnosno CB - 28)(L - 25) . hl= BL (ho-h-5)+h=1l27mm. Diferencijalna jednacina podvodnog preticanja glasi
dV = 2f/2 dt 2
:::
(B - 25)(L - 28)dy
(4)
= pgBL(x + y +5)
i glasi
BL-(B-25)(L--'25) BL y.
(6")
I
Gornja granica integracije h2 sledi iz jednacine (6), kada se u nju uvrsti da je x=h 2 i y = If -0-h 2 i ima vrednost BL . h2 ::: If -5- (B-25)(L-25) (H -ho ) == 972mm. Uvrstavanjem izraza (5) i diferencijalnog oblika. jzraza (6) u diferencijalnu jednacinu (4), i njenim integraljenjem u granicama ad h1 do h2' dabija sci BL (B-28)(L-20) r;;-r;:. T2 = f1.d 2nfii 5(B+L-25) ("hI --V h2) =947,15 Ukupno vreme tonjenja plovnog objekta je T = r; + 7;. = 1604,5 s == 26min4Ss.
\
\
270
Kvazistacionarna isticanja
Problem 2.7-35. Plovni objekat pliva na vodi. U jednom trenutku plovni objekat pogadaju dva projektila na dubinama h t--- G i H, pri tome praveCi dye rupe povrSine
;
~
------~~J
h H
~ Au
~
7/,
%~ "~
;=
Slika P.2.7-35
prave otvore sarno u jednom bocnom zidu plovnog objekta. NaCi vreme za koje ce voda da se. napuni u unutrasnjosti plovnog objekta do nivoa prvog otvora. Poznate veliCine su: G, a, h, H, Au,A s ' j.l., 8, p.
RErENJE' Vreme punjenja plovnog objekta do nivoa prvog otvora je T=2 As [(b+H_h)312_H312_b312+h312j, 3 J.l.GJ2iCH -h)
As pgAs
271
30 PlIUMENA ZAKONA 0 PROMENI KOLICJ!NE KRETANJA
3.]1.. Zalkon 0 pll"omeni kHCilDle Ikll"le1!:alllja stll"ujllle ]!Jl"Ost<!H'e
Za!
geometll"ijslki. siozelllie
Jedan od najvaznijih tehnickih problema u primenjenoj mehanici fluid a je odredivanje sile reakcije koja je nastalausled proticanja fluida kroz neki strujni prostor. Za nalazenje sile reakcije na raspolaganju stoji poznati zakonmehanike 0 promeni koliCine kretanja. U ovom Odeljku bice izvedena jednaCina koliCine kretanja za slozene strujne prostore i za stacionarno strujanje fluida. U tu svrhu posmatra se slozeni stmjni prostor s1.3.1 koji predstavlja, na pr., racvu sa n ulaznih i In izlaznih strujnih preseka, pri cemu je sa indd,som i oznacen bilo koji ulazni, a sa j bilo !coji izlazni prese!c.
a)
\:=1 K t
Vj =1
b)
c)
1'v1.
_I>
I>~\
v,
,=n
R '0
i-I
j-j
Slika 3.1 Za analizu treba tloeit! !contro!nu zapremintt V ispttnjenu .f/tttdom u kojoj se odigrava promena !coliCine kretanja. Za slozenusttujnu geometriju sa s1.3.1a uocava se zatvorena kontura K koja obuhvata siozeni strujni prostor, odnosno kontrolnu zapreminu Ii: Dakle, kontrolnu zapreminu; u ovom slucaju, ogranicavaju sve cvrste povrsi slozenog strujnog prostora,ka.oi svepovrsine Ai e ulaznih i A] - izlaznih preseka. Da bi se definisala koliCina kretanj~, u trenutku t, posmatrace se bilo koji ulazni presek i-i (s1.3.1b). Ovaj presek se nakon promene vremena za dt pomeri u poloiaj i'-i ' koji se u odhosll na prethodni nalazi na rastojanju vidt i tom prilikom opise zapreminu dV; == dAi vidt. Kako je koliCina kretanja vektor koji je jednak proizvodu mase (dm;=pdV;)i veictorabrzine to ce element kolicine kretanja biti: . dKi = dmi~ =pvidt dAivi = PVi2~lA,dt iii (3.1) pri cemu je iii art normale povrsi Ai' Na osnovu izr~a (3.1)dobija se i element kolicine kretanja ~V 2dA i d- j" ('1\.] = pv j tn Ovde treba napomenuti da se smerovi ortova normala iii i. ii] poklapaju sa smerovima brzina Vi i Vi' S obzirom da ima n ulazrrihi promena koliCine kretanja stacionamog strujanja biti
In
I \
izlaznih preseka, to ce
272
KoliCilla kretallja
m n m
2
dK= LdK -LdK, == p(Lv dA. n-Lv,\iAi ii,)dt. . j=1 J '=1 j=1 J J J ,.=1 .
(3.2)
Prema opstem zakonu mehanike 0 promeni kolicine kretanja izvod kolicine kretallja pO vrel7leJZlt daje glami vektor JPoijizih slia. Prime nom ovog zakona lZ jednaCine (3.2) sledi integralni, oblik:
FR = .L" P
j=1
U
f
Aj
V dA j ii j
J
'=1
.L" P
f
Ai
(3.3)
kome su: PUI - rezultujuca sila pritiska ulaznih preseka, ~z - rezultujuca sila pritiska izlaznih preseIea, R - sila reakcije iIi sila otpora fluida i G - sila tdine fluida koji se nalazi u kontrolnoj zapremini. Rezultujuce sile pritiska koje deluju na ulaznim povrsinama Ai' odnosno izlaznim A) iznose
n . m
Put = LPiAini
~l
~z
== -
J~
Lp A ji1j"
j
ZnaIe minus u izrazu za silu pritisIea ~z potice ad toga sto su ove sile suprotnih smerova od smerova odgovarajuCih ortova normala. Pritisci Pi i P j su relativni pritisci i imaju vrednosti + Pm za stanje natpritiska iii -P v za stanje potpritiska u preseku. U jednacini (3.3) treba resiti integral sa kvadratom brzine. U mehanici fluid a taj tip integrala seresava na sledeCi naCin:
Ck=i,j)
A s,k k
f
Ak
Vk
dA
(3.4)
predstavlja koeficijent neravnomernosti kolicine lc..retanja, iIi Busineskov koeficijent. Koeficijent neravnomernosti kolicine kretanja je odnos izmedu stvarne kolicine kretanja odredene sa realnim profilom brzina ikolicine kretanja odredene sa srednjom brzinom po preseku. Dakle, kbefiCijent neravnomernosti koliCine kretanja predstavlja korekciju koja se pravi pri prelasku sa stvarnog profila brzina na srednju brzinu po preseku. Kod razvijenih profila brzina ovaj koeficijent je poznat, i iznosi: ~ = 1,02 - .za turbulentno strujanje (Odeljak 2.1.5.1.4.1) i ~=4/3 - za laminarno strujanje u cevima krliZnog poprecnog preseka (Odeljak 2.1.5.1.3). Ukoliko profil brzina nije razvijen, tada se do koeficijenta neravnomernosti moze doCi, salp.o eksperimentaJnjm odredivanjem profila brzina u preseku. Konacno, koriscenjem izraza (3.4), jedn,aCine kontinuiteta m1 = pTfI = pvAI ; rh1 J\ pvA J' == pV.:::; . S,J . 8,1
i
izostavljat~em
n
J=!
(3.5)
+~jm/j)i1j +pV g
Koli(tila !cretanja
273
koji predstavlja opsti oblik zakona 0 promeni kolicine kretanja primenjenog na proizvoljnu kontrolnu zapreminu slozenog strujnog prostora. Jc;"dnacina (3.5)je krajnje jednostavna za primenu, jer se njena pninena sllodi samo lia projektOVall/e
ortova nonna!a u!aznih i izlazmh prese!ca !coji se poklapaju so. smerovima sreCb'l/llz brzlna it tim preseczma. VeliCine u zagradama jednacine (3.5)predstavljaju zbir
statickog pritiska i dvostruke vrednosti dinarnickog pritiska, odnosno zbir totalnog i dinamickog pritiska. Za prirnenu zakona 0 promeni koliCine kretanja potrebno je poznavati pritiske i brzille u svim presecima, a za to se, pale, koriste Bernulijeve jednaCine i jednacine kontilluiteta. Primenom zakona 0 promelli koliCine kretanja dobija se sila otpora fluida R. Ako se zeli odrediti sila sa kojom fluid deluje na cvrste povrsine koje ogranicavaju kontrolnu zapreminu, a sto je ustvari OSllOVlli interes proracuna, tad a je ta sila reakcije veze istog pravca i illtenziteta kao i sila otpora f1uida ali suprotllog smera, odnos~o Rveze :::: -R. (3.6) Ovde se ustvari radi 0 primeni na neku masu fluida Ul mehamci dobra poznatog za/cona 0 momentu leoliCine !cretanja, a koji glasi: moment izazvall promenom kolicine kretanja U odnosu na neku nepokretnu tacku jednak je zbiru momenata svih sila u odnosu na istu nepokretnu tacku. Usled promene koliCine kretanja u nekoj geometriji u kojoj se odvija strujanje nastaje sila reakcije, koja je u opstem slucaju odredena izrazom (3.5). Ova sila u odnosu na nelru karakteristicnu tacku, iii osu, stvara moment. Za odredivanje momenta rezultujuce sile reakcije u OdllOSU ........ C, ~j , ..... na proizvoljno izabranu tacku 0, posmatrace P': B)mJ 1j se opsti slucaj slozene strujne geometrije sa n V I ulaza i In izlaza, koji je prikazau na sl.3.1a. . .. p, .V" g '. Radi jednostavnijeg prikaza sa ove slike se izdvaja deo kontrolne zapremine koji se i .. nalazi izmedu ulaznog preseka i-i i i z l a z n o g , ! r ; preseka j-}, a koji je prikazan na s1.3.2. U I ovim presecima deluju sile pritiska / dinamicke sile: I M
fo
;zr.l
<"':)
t.
~+~imiVi
Pj+~jmjVj'
M oYJO
Napadne tacke dejstva ovih sila nalaze se u Slika 3.2 tezistima preseka, koja su u odnosu na tacku oodredena vektorima polozaja ~ i ~. Osim ovihsiia nakontrolnu zapreminu V deluju sila tdine pV g i sila reakcije R, Cije su napadne tacke dejstva odredene vektorima polozaja Fa i F , redosledno. Nalazeci momente navedenih sila, u R odnosu na tacku 0, dobija se rezultujuci moment sHe reakcije
/I
j=l
LCPj + PP jV~)Ajj1j x ~ + pV g x rg ,
(3.7)
274
Kolieino hetonjo
a sto nije nista drugo do jedan oblik zakolla 0 promelli momenta koliCine kretanja.Ako se posmatrana zapremina u kojoj se odigravaprbmena koliCine kretanja, na pr., okrece oko ose Oz ugaonom brzinom 0), tada obrtni moment !vIoz daje snagu P == MozO)' (3.8) Ukoliko je obrtna kontrolna zapreminau radnim kolima pumpi i ventilatora, tada se za savladavanje obrtnog momenta !vIoz mora uloziti snaga P (na pro prime nom elektromotora), medutim, ako se pasmatra turbina tad a abrtni moment Moe daje korisnu snagu P, koja se moze (na pr. generatorom) transfarrmsati u drugi oblik energije.
Problem 3-1. Kroz cevovod protice V == 40 II s vode. Odrediti sile otpora koje nastaju usIed proticanja vode izmedu prirubuica 1-1 i 2-2, aka se izmedu njih nalazi: a) postepeno suzenje (~==0,05) i b) postepeno prosirenje (1;;=0,25). Preseci 1-1 i 2-2 su sa razvijenim profilima brzina. Tdinu vode izmedu prirubnica
;+1I==Of + :~~:~P)~Ol~~~~:/"~~omm,
1d
I
D"
200mm,
a) Najpre se iz jednaCine kontinuiteta odreduju brzine strujanja v d == 5,09m lsi v D = 1,27m/ S, a potom se iz Bernulijeve jednaCine za preseke 1-1 i 2-2 odreduje pritisak P2 P r 2 P Slika P.3-1 Pz == PI +2VD - 2('" + l)v d == 87193 a. Primenam zakona 0 odrzanju koliCine kretanja, tj. jednaCine (3.5), za jedan ulaz i jedan izlaz dohija se trazena sila reakcije D2rr, d 2rr, . R == P]-4-- P2T+pV(v D -va) =2304N.
V == vddzrr, 14 == vDD 2 n /4
b) Ponavljanjem postupka iz zadatka pod a) dobija:se sila otpora R=-2579N, a znaIe minus ukazuje da je ona suprotnog smera odsmera strujanja.
Pro"lem 3-2. Izmedu prirubuica 1 i 2 nalazi se krivina, koja je u odnosu na horizontalu nagnuta pod uglom a. Kroz krivinu protice V == 151/ s vode. Odrediti silu reakcije tecnosti kaja deluje na krivinu, ako su dati podaci: d] == 100mm, I;; == 0,05 i Pm] == 20kPa, i to u sledeCim slucajevima: a) a=75, d 2 =80mm, I;;k =0,6 (st P.3-2a) b) a==45, d 2 =80mm, Sk=0,3{sl.P.3~2b) c) a=90, d z=dJ , ~k =0,45 (sl: P.3-2c) d) a=180, d 2 =d p I;;k =0,8 (st P.3-2d) e) za krivinu sa 81. P.3-2a aka u preseku I-lvlada patpritisak Pvl ==20kPa. Zanemariti tezinu tecnosti u krivini i visinsku razliku izmedu preseka 1-1 i 2-2. Ovi preseci su sa razvijenim profilima brzina. .
Koli6ilO kretonjo
27S
dj d)
a)
b)
c)
Slika P.3-2 RESENJE- Uvodenjem povrsina poprecnih preseka cevi Ai = di2 n / 4 (i=I,2) i koriscenjem jednacina kontinuiteta i Bernulija za preseke 1-1 i 2-2, dobijaju se brzine Vi = 4V / di2 n (i=1,2) ipritisak u preseku 2-2
P2 = PI
U zadacima a)-d) pritisak P2 e) potpritisak P'l, = - Pv 2' Isto vazi i za presek 1-1. Koriscenjem jednaCine (3..5), za jedan ulaz i jedan izlaz, koja u vektorskom obliku glasi:
Problem 3-3. Nestisljiv fluid gustine p struji turbulen.tho, protokomV, kroz naglo prosirellje ulaznog precnika d 1 i izlaznog precnikad 2 .U lllaznompreseku naglog prosirenja cevi je razvijeno turbulelltno strujallje.Odrediti pad pritiska koji je nastao proticanjem fluid a kroz naglo prosirenje.
RESENJE- Primenom jednaCine (3.5), iIi ponavljalljem postupka datog u Odeljku 2.1.5.2.3, dobija se pad pritiska pri turbulentnomstnijanju kroz naglo prosirenje
P 2 t-p = 2(V1 -v 2 ) =
Vi
= 4V / d?n
\
\
Problem 3-4. U horizontalnu racvu dotice Va = 2501/ s vode, a iz racve isticu kolicine vode, kroz cevi precnika D1 i D2 , koje stoje u odnosu 2:1. Izracunati silu reakcije koja deluje na racvu. Dati podaci su: Do = SOOmm, D1 = 400mm, . D2 = 300mm, Pmo = 1 bar, (,1 = 0,3, (,2 = 0,7, ex. = 60, ~i = 1 (i=0,1,2). RESENJE- rrvo se iz jednacine kontinuiteta Vo == VI +f7 , i veze izmedu protoka Ti1
276
Kollcina kretanja
o
a)
b)
Slika P.3-4
4V 1,273 mis, i:::: 0; Vi= D21 = {ll,326mis, i=l; n 2 1,179 mis, i = 2; a zatim'se iz BernulijevihjednaCina dobijaju natpritisci
Pm;
{99667pa, i = 1; 99629Pa, i:= 2. prorneni kotiCine kretanja, jednaCina (3.5), za jedan ulaz i p
2
D2 n _ 1
2 D2 n _
(1)
dobijaju se komponente sile otpora 2 D2 n D2 2 DO n 2 J 2? n Rx :::(Pmo +PVo )-4--(Pm1 +PVj )-4--( Pmi +PV2)4cosu=3637N,
Ry = -(P m2 + PV2 )-4-sma.:= --6184N,
2
D{n .
na X osu, pod uglom ~ = arc tg CRy / Rx) = -59,50 Do sile otpora moze se doCi i grafickim prikazom vektorske jednacine (1) a sto je uCinjeno na 81. P.3-4b.
PrOD/em 3-5. Iz horizontalne racve voda istice u atmosferu. U preseku 00 meri
1; kl 1; l 1; 2
b2
Stika P.3-5
KoliCina Icrelanja
277
R = {Cm2V2 cos~-lhl VI cosa)2 + (Pmdgn: /4 -f-liJovo + riliv i sina+ ri12112 sin ~)2 }1/2 = 11,OSN dok jednacina (3.7) daje traieni moment M =mv 1(a 1 sina+b l cosa)-lf~v2 Ca 2 sin~ +b2 cos~)::= O,567Nm, l pri cemu su maseru protoci Ihj =
pVj dj 2
rc! 4 (i==0,1,2).
Problem 3-6. U horizontalnu racvu doticu kotieine r~ i liz a iz nje istiee koliCina V~. Odrediti ugao y' tako da ukupna sila otpora tecIlosti, nastala usled promene koliCine kretanja, ima minimalnu vrednost. Trenje u racvi zanemariti_ Poznate velicine su: f;~, d i (i==1,2,3), a, B, p, c;R' P3 .
RESENJE Prvo
(i=1,2,3), pri cemu je Aj = dj2 4 - povrsina rc! poprecnog preseka cevi. Potom se iz Bernulijevih jednaCina za preseke 1-3 i 2-3 odreduju natpritisci PI i P2' Ponavljanjem slicnog po stupka kao u zadatku P.3-4 odreduje se nkupna sila otpora tecnosti R, Ciji izvod oR ! 8y ::= 0 daje ugao
y
Slika P.3-6
== arctgl
r (h -I- pv; )A
2
J'
5/2
cevi. Protok vade se meri pomocu blende, Cija jekarakteristika K =;O;09m ! s. Odrediti silu reakcije veze 0-0. Smatrati da je cevovod kratak, pa da sezato gubici lisled trenja mogu zanemariti. Dati su podaci: Do = 100mm, D1 = 80mm, D z = SOmm, D3 = SOmm, d l = 40mm, H=40mrn, d2 == 2Smm, d 3 = 30rnm, a 30, ~ =15, 1:;1 =0,1, 1:;2 == 0,1, 1:;3 = 0,12, SRl =0,8, c;R2 =0,4, SR3 == 0,5.
0:::
Stika P.3-7
278
Koliaila kretanja
jednaCine kontinuiteta Vo::: V; +V2 +V3 dobivaju natpritisak Pmo = 28009Pa i brzine u izlaznim presecima v1 = 7 ,301til S, v2 =7 ,38m! s i V3 == 7,36rn! s. Iz zakona o promeni kolicine hetanja 2 ~ 3 . 2 Don _ '\' 2 d j n _ R = (Pmo + pVo )-4-no - !-'PVj - 4 ni ,
l~l
dobijaju se komponente sile otpora tecnosti 2 d2 d2 2 D on 2 1n 2 2n Rx :=: (PmO + pVo )-4-- PV1 -4- COS CX.- PV2 4cos~ == 177,4N, 2 d2 2 2 d] n . 2 27t . 2 d3 n Ry =-pV] -4-smcx.+PV2 4Sm~+pV3 -4-:=11,8N, koje daju silu otpora R == (R; +R~)1I2 == 177,8 N. Trazena sila reakcije veze 0-0 je .istog pravca i intenziteta kao i sila R, ali je suprotnog smera.
Problem 3-8. Fontana ima pet izlaznih mlazeva istih protoka, pri cemu srednji vertikalni mlaz ima visinu h=1274mm. Odrediti horizontalnu i vertikalnu silu koje opterecuju vezuA-A nastalu usJed promene kolicin~ kretanja. Zanemariti trenje u cevima, visin ike razlike izmedu preseka A-A i izlaznih preseka mlazeva, kao i teZinu vode u toj zapremini. Dati podaci su: d:= 5mm, ~ D == lOmm, Do =20mm, cx.= 30,~ =60,
(.~\\\.
,\
,I
Stika P.3-S
Prolilem 3-9. Ulje gustine p i kinematske viskozIlosti v struji Iaminarno, od rezervoara A prema rezervoaru B, leroz cev precnika d i duzine t. U pocetnom preseku cevi (1-1) profil brzina je uniforman, dole jeu krajnjem preseku cevi (2-2) razvijen - parabolicki profil brzina. Izmedu prirubnica 1-1 i 2-2 izmeren je pad pritiska, i on iznosi /::,. p. Odrediti sile koje opterecuju vezu 1-1 naistezanje i smicanje. Zbog razvoja laminarnog strujanja u cevi gubitak lisled trenja uvecati za koeficijent n. Masa cevi je m. .. . RESENJE- Na samom pocdku treba napomenuti dasu preseci 1-1 i 2-2, koji odgovaraju priru!:pickim vezama cevi, sa razliCitim profilima brzilla. N aime, profil brzina U preseku 1-1 Slika P.3-9
Kolic~ita !creta17ja
279
je uniforman, a u preseku 2-2 razvijen - parabolieki profil brzina. Prema tome, koeficijenti neravnomernosti kinetieke energije i koliCine kretanja imaju vrednosti: 0,1 = 1, ~1 = 1, 0,2 = 2 i ~2 == 4/3 (v. Odeljke 2.1.4 i 3.1): S obzirom da je pad pritiska izmedu preseka 1-1 i 2-2 poznat (!J.p == P1 - P2) to s6 iz Bernulijeve jednaCine
P1 v P2 v Iv -+0, -=:-+0, -+nA-P 12 P 22 d2'
2 2
posle zamene koeficijenta trenja izrazom (2.1.39), dobija kvadratna jednaCinaza brzinu eije je pozitivno resenje
v = _ 32nlv + (32nlv)2 + 2!J.p . 2 2 d d P
Ovde treba napomenuti da se gubitak usled trenja ne moze odrediti kao 2 A11 d v 12, jer ovaj izraz vazi sarno za razvijeno laminarno strujanje. Kako je ovde ree 0 razvoju laminarnog strujanja (v. profile .brzina u presecima:l-1, i-i i 22), to je gubitak usled trenja veti nego kod potpunog razvijenog laminarnog strujanja, jer se strujanje u cevi razvija od unifornmog do razvijenog parabolickog profila brzina i to na duzini 1 = O,08d Re. Zato se ovaj gubitak racuna leao da je strujanje potpuno razvijeno, ali se On uvecava sa koeficijentom n koji ima vrednost od 2 do 2,5. Zakon 0 promeni koliCine kretanja, jednaCina (3.5), za razmatrani slucaj glasi
R=[!J.P--+P(P1-P 2 )V"-4-]i -PTg1 k . 4 Projektovanjem sile R na koordinatne pravce x i y dobijaju se komponente'sile
d 2n
~ d 2n _
d 2 rc
otpora tecnosti
Rx
= (Ap-"3 Pv
d 2 rc )-4- , Ry
(Pn = PTg1,
odnosno sile koje opterecuju vezu 1-1 na istezanje ismicrinJe d 2n ." Rs == (p--1 + m)g , Ri =Rx
4
izlazu iz cevi nalazi se koaksijalni obod poluprecnika R. Ispod oboela je disk, mase V = 0 priljubljen uz obod, a pri zadatomprotoku V se nalazi na rastojanju h. Ispoel eliska je pricvrscenaopruga~rutosti c,koja pri protoku ri = 0 ima statieku eleformaciju a. Pri isticanju vode strujarije izmedju diska i oboda je radijalno. Oelrediti krutost opruge koja pri elatom protoku ddi disk na rastojanju h. Poznate veliCine su: ro' V, R , /1, a,m, p.
m, koji je pri protoku
uocavaju tri preseka (s1. P.3-lOa) 0-0, 1-1 ix-x, i za njih primenjuje jednacina kontinuiteta V = voro2n = v2rnh = v1 2Rnh, iz koje slede veze izmedjlibrzina . ri Ii R '/0 = - 2 V 1 = P-h v = ''1 -r ro TC _f( n
280
Kolieino hdanjo
strujne
1~
Po Vo P V P1 V -+-:=-+-:=-+1 p 2 p 2 P 2'
i kada se uzme u obzir da su pritisci Po i P manji od atmosferskog, tj. Po = Pa - Pvo i p:= Pa - Pv ' kao i da se isticanje vrsi u atmosferu (P1 = Pa ) tada se dobijaju odgovarajuCi potpritisci
a)
Pv
c(a+h)
=2 v1 (7- 1).
R2
r
fR
b)
SIiIca P.3-10
Ukupna siia pritiska koja deluje na disk, a sastoji se od komponenata izazvanih konstantnim (Pvo) i promenljivim (p,,) poljem potpritiska, je
lln--ro
R
ro (1-2 R2
1
)J .
Kako za disk (s1. P.3-10b) vazi jednaCina ravnoteZe sila Pa + c(a +h) = mg to sledi da je potrebna krutost opruge c = (mg - Pd ) / (a + h) .
PrOD/em 3-11. Na slici je prikazan fluidicki logicki element "ILl", kod koga se
ulazni mlaz vazduha (UV') protoka V upravlja pomocu vodova A i B, u kojima su protoci vazduha V2 iii;, tako da iz logicke komponente postoji sarno jedan izlazni rnlaz C iii D. Svi kanali kroz koje struji vazduh supravougaonog oblika visine h. Odrediti sile otpora vazduha koje opterecuju fluidicku komponentu, pri tome smatrati da je strujanje vazduha nestisljivo. PoznateveliCine su: a, b, h, d, V, 1i;,r/2'
Po ,P1 ,P2 (P2 > P1)' 1;, p, a.
RESEN.IE: Fluidika je pose-
ULAZ
A
0 0 1 1
~
B
0 1 0
.D=C
b)
IZLAZ ILI
C 1 1 0 D
0 0 1 0
TABLICA ISTINITOSTI
Slika P.3-11
bna oblast strujne tehnike koja se koristi u sistemima prenosa informacija i upravljackih signala. Primenjuje se: u avionskoj tehnici, kod qtketa i projektila, u medicini, kod digitalnihracunara i 1i sistemima automatizacije; dakIe, za vojne i civilne potrebe. ledna od osnovnih fluidickih logickih komponenti je komponenta "ILl", koja je prikazana na s1. P.3-11a (a
KoliCiila Icretallja
281
sematski na s1. P.3-Ub). Element "ILI" moze da ostvari dva stabilna stanja, pa se zato i naziva bistabilni element. Princip rada je sledeCi: vazdtih pod pritiskom dolazi u komponentu kroz ulazni vod UV, taj ulazni mlaz vazduha iz komponente moze da istice kroz jedan od dva izlazna otvora C ili D, a sto zavisi ad odnosa protoka i pritisaka u upravljackim vodovima A i B. Tako na pI. kada daminira upravljacki mlaz A, tad a ce ulazni mlaz da priane uz zid desnog izlaznog kanala. avo svojstvo prijanjanja mlaza uz cvrsti zid - Koanda efekat, je osnovno svojstvo koje se koristi pri radu fluidickih komponenti. U logickoj komponenti "ILl" mogu da se ostvare dva stabilna stanja, koja ce se opisati dogadajima izlaznog mlaza C ili D. Ovi dogadaji Sil kornplementarni, pa vaZi C = D, pa dogadaj E = C + D = C + C, predstavlja sigman dogadaj. Dogadaji C i D mogu se poistovetiti sa upravljackim signaIima "iskljuceno" i "ukljuceno"; iIi, pak, po Bulovoj algebd, sa binamim brojevirna 0 Hi 1. Ova cinjenica se moze iskoristiti na pI. pri projektovanju digitalnih racunara iIi upravljackih sistema. Tako na pr., ako se zeIi dobiti broj 13, koji u binarnom sistemu ima zapis 1101, tada bi trebalo da postoje cetiri logicke komponente "ILl" koje bi imale odgovarajuce izlazne signale koje im diktira binarni zapis broja. Izlazni mlazevi - dogadaji C iii C = D, u logickom smislu, predstavljaju dogadaje "lazan" iIi "tacan", pa se za komponentu "IU" moze napraviti tabela istinitosti (v; tabelu sa s1. P.3-11). Da bi se ova tabela istinitosti ostvarila, pri projektovanju fluidicke komponente "ILl" treba voditi racuna cia se kao izlazna velicina pojavi sarno jedan mlaz C iIi D, a ne nikako oba istovremeno. U fluidickim komponentama obavezno treba da postoje vodovi za ozraCivanje, koji se ugraduju u izlaznim kanalima (vodovi "0" sa 81. P.3-11a) iIi centralno - na mestu ostre ivice "0", iii, pale, kornbinovano. Da bi se odredila 8ila otpora nastala lisled skretanja ulaznog mlaza treba odrediti odgovarajuce brzine i izlazrn pritisak. Brzine strujanja su J/o VJ V Va +V; +V2 2 va :=: bd' vJ = hd' v2 = hd' v =.. ad 1z Bernulijeve jednaCine, postavljene za ulazni i izlazni mlaz, sledi
P=Po+2Vo-(~+1)v
p[ 2
2] .
Primenom zakona 0 promeni koliCine kretanja, jednaCina (3.5), slede leompollente sile otpora vazduha
Sile otpora koje deluju na fluidicku komponentu su istog intenziteta, leao i sile i Ry ' ali Sil suprotnog smera.
R.~
Problem 3-12. U jednoj fabrickoj prostoriji, u kojoj vlada temperatura t=20C, usled prerade radnog materijala nastaju isparenja, Za odvodenje ovih isparenja iz prostorije treba obezbediti ri- = 3 m3 / s vazduha. Zato je u zidu ugraden aksijalni ventilator koji ova isparenja izbacuje u atmosferu. Da se isparenja nebi prenosila u susedne radne prostorije u njoj treba obezbediti potpritisak od 5mmvodenog
282
Ko/ic"ina kretanja
stuba (Pv = 49,05Pa). Odrediti silu reakcije kojom ventilator deluje na zid. Dati podaci su: D==500mm, d=400mm, Pa = I bar . RESEN.7E: Trazena sila reakcije je
D n -d R==p - +4P~2[ 1-(-) v 4 d 2n D
2
2J =4026N
"
Slika P.3-12
Problem 313. Avion leti u uslovima koji odgovaraju standardnoj atmosferi na visini od z=5000m brzinom od vJ = 280m/ s. Na krilima aviona nalaze se turboreaktivni mlazni motori ulaznog precnika d J == 500mm. U turboreaktivni motor dovodi se rno = 0, 7kg / s goriva, cijim sago:evanjem na izlazu iz motom izduvni gasovi isticu brzinom od v2 =: 600ml s. ()drediti silu reakcije mlaznog motora, tj. silu kojom on ucestvuje u 1110 kretanju aviona.
RESENJE: U uslovima standardne atmosfere na visini od z=5000m, prema Odeljku 1.2.9, gustina vazduha iznosi Pl == 0,736Slcgl m 3 Sa OVOID d gustinom vazduha i brzinom leta aviona vJ dobija se ulazni maseni protok vazduha u motor ml ;" Pl vld~1I: / 4 == 40,49kg / s. Kompresor Komora za Turbina sagorevanje Promena koliCine kretanja odvija se Slika P.3-13. Turboreaktivni motor samo u pravcu ose motora, te se zato iz jednacine (3.5) dobija sila reakcije R = rn 2 v2 -lnlv 1 = (m J +mO)v2 -m J VI = 13377N. Ovde treba napomenuti da se iz jednacine (3.5) eliminisu sile pritiska jer atmosferski pritisak vlada kako u uiaznom, taka i u izlaznom preseku motora. Nadena sila reakcije turboreaktivnog motora predstavlja za avian aktivnu silu kojom motor ucestvuje u njegovomletu.
Problem 3-14. Za vertikalno uzletanje aviona maseM=6t koriste se dva raketna motora protoka vazduha In = 50 kg lsi protoka goriva .Ina = 1 kg Is. Izduvni gasovi iz motora isticu vertikalno na dole brzinom v=600mls. Odrediti ubrzanjesa kojim avion vertikalno uzlece.
RESENJE- Kad raketnog motora postoji sarno jedan karakteristicni presek koji je na izlazu motora i kroz koji protice maseni pratok izduvnih gasova IiH rilo' S obzirom da gasovi isticu u atmosferu dejstvo sHe pritiska izostaje tako da se iz
. Kolicifta kretanja
283
jednacine promene kolicine kretanja (3.5) dobija sila reaktije isticuceg rnlaza R ::: (ril + rilo)v. Iz jedriacine kretanja aviona u vertikalnorn pravcu pri '-"-, uzletanju J\;[ a = 2R - jl,;J g dobija se vertikalno ubrzanje sa kojim avion uzlece
a=
~f(n1+}iJO)v-g:=0,39~.
s
Slilm P.3-14
Pro/;lem 3-15. Jedna trostepena raketa (Ariane) ima masu kapsule Ink ::: 1,2 t ukupne mase pojedinih stupnjeva i goriva u njima date u tabeli T. 3-15.
i
mj
[t]
Ingi[t]
1 161 147,5
2 37,6 34,2
3 9,4 8,2
Tabela T.3-15
Nakon potpunog sagorevanja goriva u nekom stupnju raketa odbacuje taj stupanj cime se smanjuje masa rakete i postize njeno dodatno ubrzanje. a) Brzina gasova sagorevanja l1a izlazu raketnog motora je u:= 3500m/ s. Pri sagoreval1ju goriva u pojedinim stupnjevima rakete ostvaruju se konstantni maseni protoci mg) := 700kg / s, rhg2 ::: 206kgl s i mg3 := 17kg/ s. Odrediti koUke sile potiska rakete se ostvaruju u pojedinim stupnjevima. b) Pri vertikalnom letu odrediti koliku brzinu i na kojoj visini ima raketa neposredno pre odbacivanja prvog stupnja, pri tome silu otpora vazduha zanemariti.
RESEN.lE Pre lansiranja ukupna mas a rakete je In =: Ink + In) + 1n2 + 1713 toku rada nekog stupnja rakete maseni protok goriva je
rhgi ::: - - - : : : - : = const. dt ti
ding; mgt
=:
209 ,2t. U
(i
= 1,2,3)
(1)
pri cemu je znak minus zbog smanjenja mase goriva, Iz izraza (1) dobijaju se vremena sagorevanja pojediI1ih stupnjeva tj ::: mgj /,7l gi , odnosno I) ::: 210,71 s, 12 := 168 s i
13 ::: 482,35 s. Integraljenjem izraza (1) dobija se zakon promene mase goriva stupI~a koji je u radu t
Ingi(t):=mgi(l -). ti
(2)
a) Zakon 0 promeni koliCine kretanja raketnog mbtora daje silu reakcije, odnosno sile potiska Ri = -RZi := lilgill (3) koja ima brojnu vrednost R):= 2450kN, R 2 := 721kN i R3 := 59,5kN. Sila reakcije R j koja se dobija isticanjem gasova sagorevanja je sila koja obezbeduje let - potisak rakete. b) Iz izraza (2) sledi da se masa goriva pri kretanju menja sto znaCi da se kretanje rakete mora tretirati kao
SIika P.3-15
284
Kolicina hetan/a
kretanje tela promenljive mase. Masa rakete u prvoj fazi leta je mCt) == mo +mg] (t) pri cemu je Ino == m-Ing] == 61,7t. lednaCina kretanja rakete glasi
(4)
mCt) dt
2
dv
::=
-mg - Rv + R z
(5)
pn cemu je Rv = A C w pet) v (t) / 2 sila otpora vazduha u kojoj je C w koeficijent otpora rakete. Neposredno posle lansiranja kada je brzina mala raketa se kreee kroz gusee slojeve atmosfere (poglavlje 1.2.12) dok pri veCim visinama, kada je brzina velika, vazduh je razreden a njegova gustina je mala. Ova analiza omogucava da se u prvoj aproksimaciji kretanja, lcao i sto je dato u postavci problema, sila otpora vazduha moze zanemariti. Ovim zanemarivanjem koriscenjem izraza (3) i (4) jednaCina kretanja (5) se svodi na jednacinu ding] Ct) dv = - gdt - u Ino +lng1 (t) . koja uz koriseenje pocetnih uslova z=O, t=O, v = Vo = 0, ima reSenje In v=v o -gt+uln () Ina +mg] t Ova brzina rakete (v = dz / dt) daje zakon kretanja
utl [ t t t] . mg! t1 t1 t] 1z ovih resenja dobijaju se brzina i polozaj rakete neposredno pre odbacivanja njenog prvog stupnja mg1 v1 ==-gt1 +uln(1+-)=2206,5m/s, Ina
gt
Zj
gt~
In
Ingl
Dobijena resenja nisu sarno prve aproksimacije zbog zanemarivanja sile otpora vazduha, vee i zbog toga sto je ubrzanje Zemljine teze promenljivo sa visinom po zakonu
g(z)
= go (R+Z)2
'
pri cemu je R=6368 km poluprecnik Zemlje i go = 9,81m/ 8 2 Jasno je da pri tacnijim proracunima ove efekte, kao i silu otpora, tieba uzeti u obzir.
Problem 3-16. U autocisterni je voda koja istice kroz krtatku cev precnika d, u kojoj se nalaze lokalni otpori usisa t; u i ventila Sv' Odrediti sHu reakcije isticueeg mlaza u funkciji 9d visine h i; h u koja definise trenutni Divo vode u cisterni,u sledeCim slucajevima: a) cisterna rniruje, i b) cisterna se kreee Slika P.3-16 konstantnombrzinom U .
Kolicina krelanja
285
RESENJE Prema izlozenom u Odeljku 2.7.1. trenutni protok vode odreden je izrazom . V = f.l A.J2gh ,gde su:A == d 2n 14 povrsina poprecnog preseka i f.l == 11 ~~u +~v + 1 koefieijent protoka. S obzirom da u izlaznom preseku eevi nema kontrakcije ll11aza to je koeficijent protoka brojno jednak koeficijentu brzine (w=<])); a brzina isticanja odrednja je izrazom v == <]) .J2gh. Ovako odredeni protok i brzina isticanja vaze za oba dela zadatka. USled isticanja vode promena kolicine kretanja odvija se samo u horizontalnom pravcn, pa n OVOID slucaju jednacina (3.5) daje izraz za silu reakcije:
a)
R==pVv=2Pghcp-d-n,
R == pV(v-U),
.1
b)
Problem 3-17. Kroz fiksnu mlaznicu povrsine A istice horizontalni rnlaz vode brzinom v. Mlaz udara u lopaticu koja se nalazi na kolicima i pri tome ih pokrece brzinoll1 u. Odrediti pri kOI11 odnosu brzina u/v prikazani sistem ce imati v <.i==.::--~.':" " maksimalni stepen korisnosti.
RESENJE. Posmatra se kontrolna zapremina u kojoj se odigrava proa) b) mena kolicine kretanja a koja je Slika P.3-17 prikazana na s1.P.3-17 b. Karakteristicne brzine na ulazn i izlazu kontrolne zaprell1ine sU V-I./. Primenom zakona 0 promeni kolicine kretanja za pravae kretanja dobija se sila reakcije koja gura kolica R = 2 P A (v - u)2 , pa ce korisna snaga biti .z:; = R u . Kroz rnlaz vode uloze se
kineticka energija, tj. snaga Po korisnosti sistema
yt=B..=4(1-!i.).!!,. Po v v Nalazenjem izvoda oytlo(ulv)=O, dobija sedade priodnosu u/v=.1/3 stepen korisnosti maksimalan, i on tada ima vrednost ytm~ =. 16/27 = 0,593.
Prolllem 3-18. Hidro-gliser se pokrece aksiji:tinim ventilatorom bez kuCiilta pri cemu elisa iza ventilatora stvara horizontalni mla~vazduha precnika d=lm koji ima apsolntnu brzinu strujanja v=45m1s. Ovar~az vazduhaizaiiva kretanje glisera brzinom u=54 kmlh. Odrediti silu reakcije mlaza vazdu.ha i. snagu koja omogucava kretanje glisera. Okolna .... ... atmosfera je definisana veliCil1ama stanja Pa ta Pa = Ibar i ta == 30C.
RESENJE. Primenom zakona 0 promeni koliCine kretanja za pravac kretanja glisera dobija se sila reakcije
R=pV(v-u)=812,41N,
286
Kolicrincz kretczll/a
pri cemu su p==p"IRT=1,149kg/m3 gustina vazduha i V=(v-u)d 2n/4 zapreminski protok relativnog stmjanja vazduha. Ovom ptilikom se trosi snaga P == R V = 12187 W .
Problem 3Jl.9. U kanalu pravougaonog preseka dubine H==2m struji voda srednjom brzinom 11 == O,25ml s. Ispod ravanske betonslcebrane vrsi se ispust vode, pri tome je dubina isticuceg mlaza h==O,lm. ZanemarujuCi silu trenja i kontrakciju mlaza odrediti silu reakcije koja deluje po jedinici sirille brane.
=>
If
=-ol-Slika P-3.19
Problem 3-20. Segnerovo kolo se sastoji od dye radijaine cevi na cijim se krajevima nalaze mlaznice izlazl10g precnika d, koje su na medusobnom rastojanju D. Ko10 se okrece konstantnimbrojem obrta n 1~1 e/min). Ukupni prC'tok tecnosti je rj. Odrediti obrtni moment ~egnerovog kola. Poznate veliCine su: p, V, d, D, n. RESEN.lE: Traieni obrtni moment je
j\,l/
D == pV (v-u),
Slika P.3-20
Problem 3-21. Ejektor prikazan na sl.P.3-21 se sastoji od: mlaznice, cevi za mdanje i difuzora. U mlaznici se nalazi cev preenika d l , kroz koju dolazi primarni fluid (velikom) brzinom v]. Mlaz primarnog fiuida istice u cev precnika d 3 i pri tome povIaei sekundarni fluid, iste gustine, koji dolazi kroz rnIazmcu precnika d2 = d3 brzinom v2 . Prolaskom primarnog fluida kroz ulaznu mlaznicu brzina strujanja raste a pritisak opada sto omogucava usisavanje sekundarnog fiuida, tj. njegov transport. Odrediti porast-promenu pritiska, a) u cevi za mesanje ako je ona kratka i trenje u njoj se moze zanemariti, i b) u ejektoru (cev za mesanje i difuzor). Smatrati da u izlaznom preseku mlaza primarnog fluida on povlaCi sekundarni
Cev za mesanje
~'"<>
",.~-
'~~~5-------------~~'l ~
----\,~~
d3
V3
.""
.--=(> ---.------
KoliCiniJ/cretanja
287
fluid kroz prstenasti presek visine d 2 -,-d j i da BU II ovom, aJijusviu1drugim merodavnim poprecnim presecima ejektora, koeficijenti nera~Il6~erl1osti brzinskog poJja jednaki jedinici. Koeficijent lokalnog otpora difuzorajes.
RESEN7 Radi jednostavnijeg pisanja uvode se oznake za povrsinepoprecnih
preseka Ai == di rc / 4 U=1,3,4), A2 ::: A3 -- Al == (d; - d j )rc /4. Za ejdctor vaZi jednaCina kontinuiteta pjvjA j +P2V2AZ 0= P3v3A3 == P4V4A4' (a) u kojoj su gustine: Pj primarnog fluid a, P2 - sekundamog fluida i P3 i P4 mesavine fluida. U posmatranom sillcaju primami i sekundami fluid su iste gustine, te se zato jednaCina koritinuiteta (a) svodi na oblik
~~+~~o=~~==~~. ~
Medlltim, gustine Pj i P2 ne moraju biti iste. U tom slucaju raeli se 0 transportu sekundarnog fluida (iIi cvrstog materijala) gustinepz primarnim fluidom (obicno vodom iIi vazduhom) gustine Pj' Zbog ove mogucnosti ejektori su nasli primenll II transportu: brasna vazduhom, sljake vodorn, tecnostigasom itd. U cevi za mesanje izmedu preseka 2-2 i 3-30digrava se promena kolicine kretanja, a sila reakcije dobijena iz jednaCine (3.5) glasi:
(c) Kako je cev za mesanje fluid a hatka to se trenje u njoj moze zanemariti, sto znaci da je sila reakcije R:=O. a) Primenom jednacina (b) i (c) dobija se porast pritiska u cevi za mesanje
dj 2 d1 2 2 6P3j == P3 - Pj == p(y) [1- (d) J(v1 -V 2 )
3 3
2 .
pvi
h '
gdejebrzina v3=(VjAj+v2A2)/A3'
ProD/col 3-22. Ciklon sluzi za izdvajanje cvrstih cesticamaterijala 1Z struje fluida.
Ovo izdvajanje se vrsi stvaranjem vihomog strujanja uciklonu, Gime se cestice, zbogdejstva inercijalnih sila krecu ka zidu ciklonaa samim tim i izdvajaju iz fluida. Ciklon prikazan na sl.P.3-22 ima pravougaoDu ulaznu cev dimenzija a=200mm i b=300mm, koja je postavljena prema horizohtalipbduglomex.= 15. 1z ciklona izlazi kruzna cev precnika d=300mm. U dlju odredivanja koeficijenta lokalnog otpora ciklona za rad bez cestica (izlazna cev C za cestice je zatvorena, jer U ovom slucaju ih nema) izvrsena su odgovarajuca merenja sa vazduhom gustine P == 1,2kg 1m3 Merenjem ulaznog profila brzin,a u presekll A uJvraeno je da je srednja brzina strujanja v A == 15m/ s i da su koiekcioni koeficijenti' 0A == 1,32 i ex. A == 1,96. U izJ.aznom preseku B ciklona profil brzinaje turbulentnipotpuno razvijeni (ex. B == 1,058 i 0B :::: 1,02). Izmerene vrednosti uIaznog i izlaznog
288
KoliCtita kretonja potpritiska su PA :::: 400Pa i PB =500Pa. Na osnovu ovih merenja odrediti: a) koeficijent Iokalnog otpora cilclona koji radi sa cistim vazduhom, i b) rezultujucu sHu realccije ciklona nastalu usled promene lcolicine kretanja. RESENJE: a) Primenom jednaCine kontinuiteta za ulaznu i izlaznu cev ciklona dobija se brzina 2 VB = V A 4ab I d 1[ = 12,732ml s. Iz Bernulijeve jednacine za iste preseke dobija se koeficijent lokalnog otpora ciklona 2 2 d 1[ 2
........ j .....
-u B =0,634.
Projektovanjem ave jednaCine na horizontalni vertikalni pravacdobijaju se komponente sile R", =(PB +p~Bv~)d27t/4-(PA +p~Av~)abcosu=5,53N,
SWca P.3-22. Ciklon
Ry
2 = (P A + PP A VA )ab sinu = Il,75N,
koje daju rezultujucu siIu reakcije ciklona R '" (R; + R~) 112 = 12,98N.
3.3. Udlall":!llc mlaza
Ull
cvntu pregll"adu
Posmatrace se mlaz fluida (s1.3.3a) koji istice kroz izlazni presek jedne mlaznice i udara u cvrstu pregradu pod uglom yl ' Tom prilikom ako se analizira ravanski problem mlaz se deli na dva dela. Mlazevi se u presecima 2-2 i 3-3 odvajaju od tela, pod uglovima y 2 i y 3 u odnosu na osu mlaza, tako da udarac mlaza deluje izmedu ovih preseka odgovarajucom silom R na telo .
c)
Slika 3.3. Udarac mlaza u tela Uvodenjem kontrolne zapremine Veon izmedu preseka ::',2 i 3 (s1.3.3b) zakljucuje se da fluid u nju ulazi koliCinom kretanja riljp j;:\ a iz rije izlazi kolicinama kretanja Jn 2 P2 v2 i m3~3v3' Na povrsini koja ogranicava kantrolnu zapreminu vlada pritisak
KoliCiilah'danja
289
okoline u koju mlazistice, te se zato na njoj dejstvo sila pritiska eliminise. Nakon f primene jednacine promene kolicine kretanja (3.5) ciobija se sila otponi fluida R
(s1.3.3b), odnosno sila kojom fluid deluje na telo
(3.9)
Za odredivanje sile R potrebno je poznavati vrednosti brzina v 2 i v 3 ' odnosno u kom se odnosu mlaz deli pri udarcu u cvrstu pregradu. U tu svrhu koriste se Bernulijeve jednacine
2(,L]VI :::: 2(a l +~12~V2 :::: 2(a 2 +(13)V 3 '
u kojima su a j (i = 1,2,3) koeficijenti korekcije kinetickih energija preseka, a ~12 i S13 koeficijenti lokalnih otpora pojedil1ih delova mlaza. 1z ove jednacil1e slede odl1osi brzina
-;;;::::V~
V2
'fa:-
~=V~
v3
fa:-
Za posmatrane preseke 1, 2 i 3 moze se pretpostaviti da su korekcioni koeficijenti a j '= 1 (:=;. ~j ;::< 1), te se zato Odllosi izmedu brzina svode l1a obUk
v3 /v l =1/JS13+ 1 . (3.10) Ako se, pak, strujanje u mlazu tretira kao strujanje savrSenog fluida (1;;12:::: 0, 1;;13:::: 0) tad a su brzine strujanja u posmatranim presecima medusobno jednake (v] :::: v 2 :::: v 3 ). Konacno, nakon odredivanja merodavnih brzina strujanja, projektovanjem jednacine (3.9) dobijaju se komponente sile
,
V2/vl::::1/J~12+1
mPl VI cosYI' l
odnosno intenzitet rezultujuce sile R :::: (R; + R:) 112, koja ,je postavljena pod uglom
y :::: arctg(Rx I Ry) u odnosu na horizontalu.
Problem 3-23. Mlaz tecnosti gustine p istice kroz mlazllicu, dimenzija a x b (b a), protokom r~ i ndara u ravnn plocu nagnutu poci uglo~ a u odnosu na horizontalu. Posle udarca u nepomicnu plocu mlaz se deli na dva dela. Odrediti sHu reakcije i odl1oS kojim se mlaz deli u sledeCim slucajevima:" a) ako su koeficijenti lokalnih otpora delova mlazakojiskrecu /;;2 i 1;;3' i b) ako je fluid u mlazu savrsen, te se zato otpori umlazu zanemaruju.' a) lednaCina promene kolicine kretanja u mlazu (3.9), primelljena na posmatrani mlaz glasi R=pV3V3+PV2i72-pri;VI Projektovanjem ove sile 11a pravac l10rmalan na plocu dobija se sila reakcije
RES.E'NJE:
Slika P.3-23
290
Kolicina Icretanja
PV3V3 -
pV2 v2 -
p~~ Vj cosa. == O.
i kontinuiteta
V;
v~ 12:= (1+s 2 )vi 12 == (1+S3)v; 12, := Ti"z +V3' dobijaju se traZeni odnosi protoka
V 2
.JC:;+i(l-~cosa.)
T/3 _ K;+iCl+JC:;+icasa.)
T~
<;;2
~c,2+1+JS3+1
SU
== S3 = 0, te
odnosi protoka
2 Sila kojom mlaz deluje na ploeu je odredena istim izrazom kao u zadatku pod a) R = pVjVj sin a. , pri cemu je brzina isticanja mlaza Vj := V I ab.
1- casa. 2
V;-
V3 _ 1+ cosa.
v.,y ,,~~J~L
~ ",
~
:'~'
~=::::::>
Pru!Jlem 3-24. Ravanski horizontalni miaz vade istice iz mlaznice protokom V, odnosno brzinom v, i udara u ravnu vertikalnu plocu. Odrediti silu kojam mlaz deluje na pioeu.
"
RESENJ:
Slika P.3-24
R == pT/v .
Pru!Jlem 3-25. 1z mlaznice precnika d istice mlaz vode protoka V. Nakon urlarca mlaza u simetrienu nepokretnu Iopaticu mlaz se deli na dva del a koji napustaju lopaticu pod uglom Ct.. Odrediti silu reakcije i ugao a. pri kome ce sila reakcije imati maksimainu vrednost.
o promeni kolicine kretanja u mlazu, jednacina (3.9), dabija se sila reakcije R:= pVv(l+cosa.), pri eemu je brzina isticanja v = 4V 1d 2 n. Iz uslova oR / oa. == 0 "dobija se da je za vrednost ugla a.=O sila maksimalna i ona tada iznosi Slika P.3-25
Pru!Jlem 3-26. Voda istice 1Z mlaznice precnika d=lOmm i udara u homogenu obrtnu ravnu plocu, mase m=lOkg i duzine l=400mm, na rastojanju h==200mm od obrtnog oslonca ploce. Odrediti brzinu kojom voda treba da istiee iz mlaznice da bi ploca zauzela polozaj odreden UglOID a.=300. Silu trenja u osloncu zanemariti.
\
\
u zadatku P.3-23
dbbija se sila
Ko!icina!rretalijCt
d n R == pVvcosa == P-4-V2 cosa..
2
291
1t,.,
')
')
Slika P.3-27
Pro/;/em 3-28. Ulje gustine p == 900kg 1m 3 istiee iz cevi (ventila), preenika D==20mm, pod pritiskom Po == Sbar protokom ,h == 4,5kg Is, pri tome nastaje osnosimetrican mlaz koji napusta disk (peeurku ventila precnika d=24mm) pod uglom od a=600. Za diskje vezana opruga krutosti c=lO N/mm. Kada kroz venti! nema protoka ulja pecurka se l1aslanja na sediste, a oprugaje tada staticld deformisana za Xo == 5mm. Odrediti silu F kojom treba delovati na klipnjacu da hi se disk nalazio na rastojanju h=5mm oel seeliSta ventila. Zanemaiiti gubitke strujne energije i silu trenja u ldistu. RESENIE: Najpre se odreduju merodavne brzine strujanja. Iz jedllaCine kontinuiteta se dobija brzina strujanja na izlazu iz cevi Vo = 41h / pD 2 n == 15,92m 1s dok iz Bernulijeve jednaCine Po + pv~ 12= pv 2 12 sledi brzina strujallja kojom se ulje odvaja od diska v = (vo + 2 Po / p)1/2 = 36,94ml s. Prime nom jednacine promene koliCine kretanja (3.5) dobija Se sila kOjOID mlaz deluje na disk
Sila R je ustvari sila nastala usled promellljivog polja pritiska ulja na disku. Konacno iz jednacine ravnoteze sila koje
Slika P.3-28
292
KoliCil1a h-etanja
jednim delom udara u cvrstu pregradu postavljenu pod uglom a a drugim delom skrece pod uglom B. Ovom prilikom rnlaz se deli na zapreminske protoke ~ i Ti2 Odrediti ugao Bpod leajim skrece fluidna struja. Kolika je brojna vrednost avog ugla ako je a=45 i a) V31T72 =: 112 i b) ~T3 / V = I? Gubitke lokalne energije i 2 tezinu fluida zane mariti.
RESEN.1E:
B= arccas[ casa + ~
Slika P.3-29
(casa -1)
J-
C<.
medulopaticnog rastojanja d, brzinom VI postavljenom pod uglorn C<.l a lz nje istice brzinom v2 postavljenom pod uglom a 2 Oba brzinska polja su unifonnna. Odrediti intenzitet i pravac dejstva sile reakcije koja deluje na jednu lopaticu.
p
P2 RESEN.1E: Radi jednostavnijeg zapisa
uvode se oznake za aksijalne Vlx =: VI casal ' v2x = v 2 casa. z i tangencijalne komponente brzina V ly =: Vj sinal ' v 2l' = v2 sina 2 Koriscenjem jednacine kontinuiteta dhv lx =dhv2x ' dobija se jednakost aksijalnih brzina v lx =: v 2x ' dok se lz Bemulijeve jednaCine
PI +pv; /2 =: P2 + /2, dobija razlika pritisaka ispred iza ~v resetke -~~~~_-,; 2)/2= P(2 - v 2 )/2 A V2Y P2 - PI'" P(2 -V 2 VI V ly 2y Promena koliCine kretanja odvija se u me<iulopaticnom prostaru, te se zato kao merodavna namece kontralna Slika P.3-30. Resetka zapremina V . PrimenjujuCi jednacon Cinu promene kolicine kretanja (3.6) dobija se sila reakcije u medulopaticnom prostoru
pv;
=:
P2A2 -
Kaleo posmatrana kontrolna zapremina obuhvatai gornji i donji deo lopatice, to ona ustvari obuhvata celu jednu lopaticu, te zato sila R predstavlja silu kojom
/(o/icilltz !cretan/a
293
fluid deluje na lopaticu. Do istog rezultata se dolazi ako se za kontrolnu zapreminu izabere zapI"emina V~on.koja obuhvata iopaticu i po polovinu meciulopaticnog prostora Sa gomje i donje strane lopatice. Projektoval1jem na aksijalni i tal1gencijalni pravac dobijaju se komponente
Rx = (P2 - Pl)dh+ln(v 2x -v 1.) = (P2 - Pl)dh = p(v~v -vL,)dh 12, . Ry = In (v 2y -v1y ) =pd hv1x (1'2y -v 1y ),
+Vj~~J
l l/2
Dobijeni izraz za silu reakcije moze da se napise i u jednostavnijem obliku. Naime, uvodenjem srednje brzine i njenih komponenata
v rn =(vj +v2 )/2 -:::::;," vnL,=Vjx=v2x; Vmy=(vly+v2y)/2; V;;'=V~1X+V;y;
dobija se konacan izraz za silu reakcije ,r-R -=-p-d-h-(-'v- ---V-)-,)-vrn-:=-p-h-r-v-m-'I ' 2y 1 pri cemu je
(3.11)
Rx v my y = arctg- = arctg(-;-), Ry mx
m"
Problem 3~Jl. Kolo centrifugalne pumpe okrece se konstantnim brojem obrta nCo/min). Protok tecnosti, gustine p, kroz kolo je V . Kolo je defini,sano K geometrijskim velicinama: precnikom, sirinom i uglom lopatica, na ulazu u kola D1, b1 i Bl ina izlazu iz kola D2 , b2 i ~2' redosledno" Odrediti: a) moment na vratilu pumpe, b) teorijski napor pumpe, i c) maksimalni napor pumpe, koji kolo moze da ostvari.
v;
!Ii
Stika P.3-31. Kolo radijalne pumpe. RESENJE- a) S obzirom da se kolo okrece konstantnom ugaonom brzinom ill = me / 30, to na ulaznom i izlaznom precniku kolapostoje obimske - prenosne komponente brzine u = co r; , u kojima su ri = Dj 12 poluprecnici kola; zatim kako i fluid kroz kolo struji relativnim-tangencijalnim na 10patiCe brzinama Wi' to ce
294
KoliC/ita kretanja
apsolutne brzine na ulazu / izlazu kola biti Vi :::: iii + ii\ (i=1,2); Shodno jednaCini (3.5) sila otpora tecnosti koja deluje na lopatice je R== pli',,(v2 -i\)+P2 -~. Moment ove sile, u odnosu na osu rotacije je if == (pVkV2 + Pz ) x;::2 - (p/ikV] +~)x ~ = pVk (Vz x;::2 -v] x ~) , ,..I pri cemu su rnornenti sila pritisaka ~ x r; jednaki nuli, jer su vektori ~ kolinearni. U skalarnom obliku moment se moze napisati kao
1M:::: pVk (V 2u i
'
-v]l/i)
I,
(3.12)
pri cemu Stl brzine Vi" (i=1,2) obimske komponente apsolutne brzine. Da bi se odredile ove dye brzine, prvo ce se, iz jednacina kontinuiteta V == vir 2ri 1Cb p k odrediti radijalne komponente brzine Vir:::: V ! 21;1Cbi ; a zatim se posredstvom k jednakosti Vir = W ir i W ir / Wi" = tgBi odreduju obirnske komponente relativne brzine Will:::: Vir / tg~i; i na kraju iz projekcija brzina na obimski pravac Slede obimske komponente apsolutne brzine Ii',< V iu ==U i -Will =U i 2~nb,.tgBi (i=1,2). (3.13) Konacno, zamenom ovih brzina u izraz (3.12) dobio bi se novi izraz za moment, a sto se ovde nece sprovesti. Ovde treba napomenuti da je protok kroz kolo v" veti od protoka tecnosti hoz pumpu Ii' za kolicinu Ll~T koja struji kroz pracep izmedu kola i spirale pumpe. b) Iz izraza za snagu kola Pk == 1\;/0) == P rikyk , dobija se teorijski napor kola centrifugalne pumpe
r---------------------D------------~
-5-)=
2
0) (1 2V 2u -livlu)
(3.14)
JednaCina (3.14) se naziva Ojlerova jednaCina i predstavlja osnovnu jednaCinu pri proucavanju turbomasina. c) Ako je v lu :::: 0, a to ce biti ako je ugao izmedubrzina u i VI <X.] :::: 90, tada l moment ima maksimalnu vrednost M max = pVk V zul2, pa ce tad a i teorijski napar imati maksimalnu vrednost koja iznosi Yk,max = v 2u U2 ,
ProbleM 3-32. Voda struji kroz kolo pumpe Cija je geometrija definisana: precnicima D] =100mm i D z = 300mm, sirinama hI =40mrn i bz = 10mm, i uglovima lopatica ~]::::: 23,5 i ~z == 22. Kolo pumpe se okrece konstantnim brojem obrta n=14500/min. Smatrati da su gubiCi protoka izmedu kola i kuCista pumpe zanemarljivi. a) Odrediti snagu koju je potrebno dovesti kolupumpe da bi protok vode bio V=20Ils. b) Odrediti uglove apsolutnog strujanja <X.I i (J(,2' pad kojima voda dotice i istice iz kola. .
I
\.
:.;:::~..:,"::;;':
'., : ... ''L.': ....
Io!k4~dkretallja
295
KOLa
ZAKOLC)'.
Slika P.3-32. Radijalna pumpa sa zakoloin c) Iza kola je ugradeno fiksno zako10 koje sluzi za usporavanje struje.lzmedu kola i zakola strujanje se odvija sa konstantnim vihorom. Kako bi se izbeglo dopunsko skretanje struje zakolo se projektuje tako da je izlazni ugao struje izkola (:1.,2 isti kao i ulazni ugao lopatica zakola. Zakolo irna dirnenzijeD3 ==310mm, D4 := 410rnm i 63 := b4 = 10mrn. Odrediti momentkoji deluje na zako10. d) Nacrtati strujnicu apsolutnog strujanja kroz kolo i zakolo, i e) odrediti porast pritiska u pumpi ako je ona sa i bez zakola.
I7TC /
u1 = roDl /2 == 7,592m/ s ;
Konacno, uVrStavanjem obirnskih komponenata btzina u jednaCiilU (3.12) dobija se obrtni mornent kola
M = pV(v2uD2 -v]uDl)/2= 48,64Nm,
odnosno hidraulicka snaga pumpe P == Mro == 7385,8W. b) Koriscenjern trouglova brzina, iz zadatka pod a),dobijaju se uglovi apsolutnog ulaznog i izlaznog strujanja kola
(:1.,1
== arctg(v1r
/ V Iu )
= 22,04 ,
(:1.,2
== arctg(v2r
/ 1I2u )
=6,905,
c) Za dobro projektovano zakolo treba da bude (:1.,2= (:I.,3(U razrnatranom slueaju (:1.,3 == 6,905) jer se tada izbegava dodatno skretanje struje. Uslov konstantnosti vihora (rvu = canst.) daje obimsku brzinu na ulazuuzakolo 1I3u := v2u D2 / D3 == 16,959ml s, dok se iz jednaCine kontinuiteta za zakolo dobijaju radijalne brzine v3r = ~T / D3 1Cb3 == 2,054mi s , v4r == V I D4 1tb4 == 1,553m/ s.
296
KolicilllZ h-el'anjlZ
Koriscenjern nadenih lcomponenata brzina i uglova lopatica zakola konstruisu se . trouglovi ulaznih iizlaznihbrzina, koji su prikazanina sl.P.3-32. Jz ovih trouglova brzina odl'eduje se, pIVO, obimska komponenta bl'zine
v 411
= V4r 1tga 4
,
== 3,330ml s,
V4
==
I 2 2 1/V4r +V411
== 3,674ml S.
U zakolu se odvija promena koliCine kretanja, tako da jednaCina (3.6), daje siTu reakcije
Rz = P - P +m(v4 -v3 ) 4 3
Moment sile reakcije zakola u odnosu na osu zakola je
Ovaj porastpritiska je isti za kolo pumpe sa ili bez zaIcola. Porast pritiska u zakolu odvija se iskljucivo na racun transformacije kineticke energije struje, a odreduje se iz Bemulijeve jednaCine i iznosi
/'o"Pz == P4 - P3 == p(v~ - v~) / 2 == 1,3916bar. Porast pritiska u pumpi sa zakolom je /'o"P = /'o"p/c + /'o"P z = 5,0845bar. Problem 3-33. Aksijalni ventilator se okrece konstantnim brojem obrta n=1450o/min i pri tome transportuje vazduh gustine p == 1,2kg/ m3 Kolo ventilatora ima ul1utrasnji i spoljasnji precnik D" = 100mm i Di; :: 300mrn, i izlazni ugao lopatice ~2 = 70. a) Nacrtati trouglove ulaznih i izlaznih brzina i odrediti ulazni ugao lopatice tako da protok kroz ventilator bude V:: 1m3 1s. b) Odrediti obrtlli moment kola i hidrau.licku. snaguventilatora.
Kolicina hetan/a
297
,.
Meridijanski I presek
=-
=roD l /2=7,592m/s,
pri cemu je ugaona brzina (j) = mr / 30 = 151,84 S-1 ? Aksijalne (protocne)' komponente apsolutne brzine odreduju se iz jednacine kontinuiteta i iznose . 22 Vlx = V2x = 4V / reeDs - D,,)::: 15.,915m/ s, dok se obirnska komponenta apsolutne brzine naizlazu iz kola odreduje iz trougla brzina i ima vrednost v2u = tlz -v2x / tg~2::: I,799m/s. Koristeci trougao brzina na ulazu u kolo dobija se trazeni ugao Iopatice ~l ::: arctg(v lx / til) ::: 64,5.. b) Analiza sila koje optereeuju ko10 aksijalnogventilat~rai pri promeni kolicine kretanja, je identicna sa vee datom analizom sila uprilIlerima P.3-29 i P.3-32, tako da se izraz (3.12) za moment pTOmene koliCinekretanja moze primeniti i za aksijalne turbomasine, i glasi (3.16) Kaleo je za razmatrani meridijanski presek r::: rl ::: r 2 = Du /2, to se iz jednaCine (3.16) dobija vrednost momenta M=O,lOSNm, sakojom se odredllje hidraulicka
298
Kolicina !cretallja
snaga ventilatora P=- Mm =- 16,39W. Na osnovu sprovedene analize moze se odrediti i porast pritiska u kolu kao
b.p:;:; P / V = pmr(v 2u -vIII)
= pu(v2u -v lu )'
(3.17)
Izraz (3.17) predstavlja Ojlerovu jednacinu za aksijalne turbomasine. Za analizirani aksijalni ventilator se dobija b.p =- 16,39Pa. Ovaj rezultat upucuje na zakljucak da se u aksijalnim ventilatorima ostvaruje veoina mali porast pritiska.
Problem 3-34. Cetvoromlazna vertikalna peItonovska turbina precnika kola DK =- 1910mm, okrece se konstantnim brojem obrta n=500o/min. Ukupni protok
Va =- 8m3 / s, odnosno
d:;:; 175mm.
Pri isticanju mlaza postoji lcontrakcija mlaza ciji je koeficijent kontrakcije \v =0,832. Koeficijent lokalnog otpora mlaza pri strujanju preko lopatice je S=O,2. Odrediti: a) sHe istezanja zavrtnjeva u vezama A-A i B-B, ako su poznate velicine: D, 0:., (3, Sm>Sk,SI; b) snagu i stepen korisnosti kola turbine za proizvoljni ugao y,' a potom ill sracunati za vrednost ugla y=O .
.RESEN.lE: Na samom pocetlcu treba napomenuti da je vertikalna peltonovska turbina dobila naziv po vertikalnom palozaju vratila kola. Prema tome, kola turbine 51. P.3-34a je horizontalno. Na 05novu zadatog protoka kroz mlaznicu,
CI.
..
b)
Slika P.3-34. Cetvoromlazna PeltoIiova turbina odreduju se brzine strujanja v:::: 4V / d 2n iVa'" 4Tjo I D 2n. Zatim se iz odgovarajuCih Bernulijevih jednaCina dobijaju pritisci aa mestima prirubnickih vezaA iB
\
\
Kolicina hda17ja
299
KoristeCi zakon 0 promeni koliCine kretanja, izraz (3.5), odnosno llletodologiju opisanll u primeru P.3-2, dobijaju se kbmponente sila reakcije
R Ax
= (pVvo + PA ) cosa, RAy = -[pJiT(v +1'0 sina) + PA sinal, RB.~ = PssinB-PA cosa+pVvo(sinB-cosa),
RBy
= PA sina- Ps cos.B+pVvoCsina
2
cosB),
D21(
Na sliean naein nasIe bi se i odgovarajuce sile II vezi C-C, iIi u nekoj drugoj prirubniekoj vezi, a sto ovde zbog obima posla nije sprovedeno. b) Poslllatrace se isticanje vode iz mlaznice na kraju, bilo koje od eetiri, izlazne cevi. Voda iz rnlaznice istiee brzinom v:;;: 4V / d 2 n. Kako postoji kontrakcija mIaza, to ce preenik suzenog mlaza biti j :::: = 160rnm, pa ce apsolutna
d d.0V
brzina strujanja kroz ovaj presek iznositi Vi = 4V I d(n = 99,47m/ s. S obzirom da se kolo okrece konstantnim brojem obrta, to c.; obimska brzina lopatica biti 11 = Dk nl7 /60:;;: 50m / s. Pre rna tome sledi da ce voda lopatici doticati relativnorn brzinom Wj =Vj-u, Sa lopatice voda istice relativnom brzinom w 2, koja je u opstem slucaju u odnosu na obirnski pravac postavljena pod uglom y. U prostoru u kome je voda u kontaktu sa lopaticom odvija se promena koliCine kretanja, kao i razmena energije izmedu mlaza vade i lopatice. Zato se uocava kontrolna zapremina Vkon (s1. P.3-34b), u kojoj se odvija promena kolicine kretanja, i za nju se koristi zakon (3.5), koji daje sHu reakcije mlaza kojadeluje na lopaticu
(1)
pn cernu su n~ i ortovi normala izlaznih mlazeva sa lopatice. KoristeCi vezu izmedu relativnih brzina w 2 == wI /.Jc, + 1, koja sledi iz odgovarajuce Bernulijeve jednaeine, iz jednacine (1) se dobija sila reakcije 2 . dj n cosy R == pV(Wj +W2 cosy) = P-4-(1+ .J)(V j -u)v j . C,+1 Ova sila je za vrednost ugla y==O maksimalna i 1znos1 R=189,3kN. Ovaj rezultat ima sarno teorijski znacaj, jer u realnim uslovirna ugao lopatice y=Oo dao bi maksirnalnu lokahlU vredllost sile, medjutim, tada:bi isticuCi mlaz na susednoj lopatici izazvao znacajnu sHu otpora, Cirne bi sveukupna korisna sila bila manja. Da bi se ovi neieljeni efekti izbegli lopatice peltonovskih turbina se prave sa uglom y ~ 15. Snaga kola, za y=O, iznosi Dk 1 . P == 4RTw =15 RD. '.TTYJ == 37,86MW Stepen korisl1osti je odnos korisne i ulazl1e snage,i ilIlU vrednost
n;
300
Ko!ici11.a kretal'1/a
11 =Pk
P'1i
"'1
Jr,
"'1 "1
Dobijena vrednost stepena korisnosti je maksimalna vrednost koja bi se kolom mogia ostvariti. Medutim, zbog neravnomemosti dejstva mlaza na lopaticu Oer se ena okrece) i gubitka usled okretanja kola u vazduhu, stvami koeficijent korisnog dejstva je manji za 4-5%, dakle ima realno maksimalnu vrednost 0,9 - 0,91.
\
I
301
4.1. OSNOVNA RAZMATRANJA Jr PRIMENA DUNE mIlRAULllJKE Kada se kaze hidraulika obicno se pod time podrazumeva strujanje vode kao radnog fiuida, odnosno problemi koji Stl tretirani u sklopu Odeljka 2. Medjutim, ako je radni fluid ulje tada se obieno misIi na posebnu oblast hidraulike koja se naziva u(;ita hidraulika (UH). Uljno-hidraulicki sistemi (UHS) prvenstveno se primenjuje u sistemima prenosa snage. U UHS-u strujna energija tluida, koja je po pravilu zasnovana na pritisnoj energiji radnog fiuiua, se transformise u neki koristan mehaniCki rad, pri cemu se vISi savladavanje sile pri translatornom kretanju, iIi momenta pri obrtnom kretanju. Ova Cinjenica Cini primenu uljne hidraulike veoma sirakom. U uslovima razvoja i primelle savremene tehnike i telmologije UH zauzima veoma znacajno mesto. Dams je tesko zamisliti neku oblast tehnike a da se u njo] ne koriste UHS-i kao nezavisni sistemi, iIi II sistemima upravljanja iii Ii regulacije, ili u sldopu nadgradnje drugih tehnickih sistema u . kojima primena VH prakticno predstavlja simbol modernizacije. Primena DH je toliko siraka da je veoma tesko nabrojati sve oblasti primene, sto se ni ovde nece roku-savati, ali ce se zato dati neke glavne oblasti primena, kao sto su: na alatniIn masinama: presama, strugovima, br Isilicama, rendisaljkama, rob 0tima i td., poljoprivrednim masinama: traktorima (za podizanje radnog orudja), kombajnima (pogon radnih tockova i dobosa), prikolicama (za njihova prainjenje) i td., rudarskim i gradjevinskim masinama: bagerima, buldozerima, utovarivaCima i s1. a za funkcije prenosa snage i upravljanja, na drumskim i sinskim vozilima: koboni i upravljacki sistemi, pogon tockova, dizalice, na specijalnim vozilima i td., transportnim masinama (pogon vitia i s1.), na avionima: pogon stajne noge pri uzletanju i sletanju, sistemi komande leta (pagan predkrilca i zakrilca), kocnice tockova i s1., na brodovima: pogon i podesavanje kormila, dizalice, liftovi i td., za vojne potrebe: upravljanjem oruzjima na avionima, tenkovima, brodovima, inzenjerijskhn masinama i 51. . II teskoj industriji - zelezarama i valjaonicama za pogon valjackih linija i valjaekih stanova, na dizalicama, na makazama za secenje lima, presama i td., u hidroenergetici (na pro kod regulacije rada turbina) i hldrotehnici (za pogon vrata recnih i kanalskih prevodnica, regulaciju nivoavode na prelivima i sl.), u livnicama - sistemima za livenje pod pritiskom, i u drugim tehnickim sistemima prenosa snage iupravljanja. Ovakvu dobru primenljivost URS-a omogucile gU neke njene prednosti u odnosu na adekvatne mehanicke i elektricne sisteme;a to su: jednostavan pre nos energije ad njenog izvora do mesta koriscenja, laka transformacija strujne u mehanicku energiju, ostvarivanje velikih sila i momenata sa malim pobudama, mali smeStajni prostor, jednostavna trans.J:::rmacija translatornog u.';..:tno kretanje i obrnuto, laka zastita ad preopterecenja, velika brzina reagovanja, mogucnost dobrog upravljanja i dr. Na osnovu ovih prednosti i osobina UR moze
302
se veoma laka zaldjuCiti da DR-a omogueava izradu koncepcijski novih masina i pogona, a sto su modema masinogradnja i industrija '<leoma dobropratile. UHS-i imaju i znaeajnih nedostataka, kao sto su: relativno mali stepen korisnosti, zbog '/elikog gubitka energije u komponentama DHS-a veoma su izrazeni problemi zagrevanja ulja; primenjene komponente zahtevaju visok stepen kvaliteta abrade povrsina a sto s jedne strane poveeava njihovu cenu, a s druge zahteva veoma Cisto ulje - odnosno prisustvo dobrih filtera; zbog visokih pritisaka uIja veoma su prisutni problemi zaptivanja; kod lose odrZavanih URS-a curenje ulja utiee na zagadivanje radne sredine, i td. Ovi nedostaci DHS-a se ne mogu izbeCi, medjutim, kod dobro projektovanih i konstruktivno resenih sistema ani se mogu svesti na minimum. Kao sto se vee mogio primetiti UHS-i imaju svoju primenljivost, praktieno, u svim oblastima tehnike gde obavljaju vise ili manje vazne telmicke zadatke. Zato se bez puno objasnjenja moze kazati da su DHS-i veoma slozeni i odgovorni sistemi eiji se princip rada zasniva na hidraulici, a da se nadgradnja ovih sistema obavlja kroz primenu znanja iz mehanike, automatizacije, elektricnih i elektronskih sistema. Dakle, ovde se radi a multidisciplinarnoj oblasti. U ovoj knjizi bice reei sarno 0 onom delu UB, odnosno DRS-ima, koji predstavlja OSllOVU fUl1kcionisanja UH komponenti i sistema, a to je deo koji pripada i nazivu ave oblasti tj. hidraulici. 4.2. IDDRAULICKI SISTIEMI lP'RENOSA SNAGE Osnovni zadatak UHS-a je da izvrsi prenos energije od njenog izvora, koji je po pravilu pumpa, do mesta gde se ta energija pretvara u koristan mehanicki'Tad. Ta transformacija strujne energije u mehanieku obavlja se u UH komponentama (UHK) koje se nazivaju lzvrSn/OIgam: Na njima'se u zavisnosti od telmiekog zadatka kojeg treba obaviti savladava sila ili obttni moment (51.4.2). A.ko se na <l==izVrsnom organu vrsi translatoF rnO kretanje tada se oni nazivaju hidro-cilindrima (He), iIi ako 1r ~'~~ se vrSi obrtno kretanje tada se oni nazivaju hidro-motorima (HM). Sa energetskog aspekta jedan .izvrsni organ predstavlja gubitak energije nosene fluido1n;a ujedno i izvor energije za Slika 4.2. DRS prenosa snage. deomebanickog sistema za koji je iZvrsniorganpovezan. Ovde se, dakle, zakljucuje da izvrsni organi predstavljaju vezu hidraulickog i mehaniekog sistema, te je zato njihovom proueavanju nuzno posvetiti vise paZllje, a sto ee biti uCinjeno u ovoj knjizi. Izmedju izvora energije i izvrsnih organa postoji eitav niz elemenata za vezu (cevi, creva i td.) i upravljanje, koji omogucavajufunkcionisanje DRS-a. Svi t i l sastavni delovi UHS-a: pumpe, cevi, izvrsni organi i td. nazivaju se Komponentama
OSl10ve ulJnehidraulike
303
UHS-a. Ove komponente dele se na a1ctivne, pasivne i komponente za vezu. . Aktivne 1componente UHS-a su: - pumpe (koje predstavljaju izvore energije), - izvrsni organi - hidrocilindri i hidromotori, koji sIuze za transformaciju energije, - hidraulic1ci razvodnici i ventili koji sIuze za upravljanje radom UHS-a. Komponente za vezu su cevi, creva, kriyine, racve i s1., i one sIuze za transport fluida pod pritiskom izmedju aktivnih komponenata. Pasivne komponente su one komponente koje aktivno ne ucestvuju u prenosu snage a neophodne su za njihovo funkcionisanje. To su: rezervoari sa uIjem, sisterni hladjenja i preciscavanja ulja i s1. UHS-i se mogu deliti po razliCitim kriterijumima. Ovde ee biti reci same 0 podeli prema broju izvrsnih organa, jer je ova podela ekvivalentna podeli u klasicnoj hidraulici na proste i slozene cevovode. Dakle, ova podela je interesantna sa aspekta proracuna. Prema broju izvrSnih organa UHS-i se dele na sisteme sa jednim i sisteme sa vise izvrilnih organa. Sistemi sa jednim izvrsnim organom su oni UHS-i kod kojih je prisutan sarno hidrocilindar iIi hidromotor. Primera ovih sistema ima mnogo. Ovde ee se navesti same dva primer a ito: hidraulicke prese kod koje He obavlja translatorno kretanje i hidraulicke testere kod koje HM obavlja obrtno kretanje. Ipak, sistemi sa vise izvrilnih organa su mnogobrojniji a njihov proracun je mnogoslozeniji od onog kojeg treba obaviti kod sistema sa jednim izvrilnim organom. 4 ..3. OSNOVE PRORACUNA UHS
4.3.1. Jednacine koje se koriste za 8tac:iionarnii proraeulD rada UHS
Za proracun stacionarnog rada UHS-a koriste. sieklasicne jednaCinehidraulike Bernulijeva jednaCina i jednacina kontinuiteta i jednacine mehanike GednaCine kretanja). Proracun UHS-a se razlikuje kod sistema sa jednim i vise izvrSnih organa. Ova razlika nije sustinske prirode, vee formalne, a odnosi se na broj jednacina leoje treba resavati. Kod sistema sa jednim izvrSnimorganolllkoristi se po jedna jednaCina Be rnulij a, kontinuiteta i kretanja, dole selcod UHS~a sa vise izvsnih organa postavlja odgovarajuei broj Bernulijevih jednacina i jednaCina kontinuiteta, leao i po jedna jednacina kretanja za svakupokretnu UHK. Ovako dobijeni sistem jednaCina predstavlja spregnuti sistemjednacina, pri cemu sprega izmedju jednaCina dolazi po brzinama, pritiscimai pomeranjima.Ako se pri kretanju UHK njihove karakteristike menjaju iVaZida je .Ap = f(V),tadase iove promene moraju uzeti u obzir u odgovarajuCim jed~aCinama. U opstem slucaju ova zavisnost je nelinearna, i Sarno u izuzetnimslllcajevimamoie da se izvrsi njena 1inearizacija kada se dobija Ap = KV, pri cemu je K koeficijent proporcionalnosti. Linearizacija pojedinih funkcijasistema jedilacina, tipa Ap =XV, sarno leada je opravdana, potrebna je radi njegovoglakseg resavanja. l\:1atematicke metode koje se koriste za resavanje sistema jedllaCin~, koji opisuje ponasanje URS-a, su razlicite. Jedna od najcesee primenjivanihmetoda, kako ia staeionarni, tako i za nestacionaran rad UHS-a je metoda zasnovana na primeni Laplasovih
304
transformacija. Kod slozenih UHS sa veCim brojem izvrsnih organa i komponenti za rdavanje je potrebno koristiti rmmericke metode.
4.3.1i.1lo BlfRlllluiijevlaI jOOllllliMHllllMi
Izmedju Bemulijeve jednaCine koriscene u Odeljku 2. i ovcle nema nikakve razlike. Treba sarno napomenuti cia je pri radu sa UHS-ima veoma prakticno 2 raditi sa pritiskom, a ne sa velicinom Y [J/kg]. Ovo dolazi zbog razloga sto s jedne strane proizvodjaCi UHK daju njihove karakteristike u funkciji prHiska i, s druge strane ako hi se koristili koeficijenti lokalnih otpora om bi za UHK imali veoma velike brojne vrednosti. / " Ie, I, d Dakle, u UH Bernulijeva jednaCina se pise tako Up da svaki njen clan ima dimenziju pritiska. Tako na pro za slucaj jednog dela UHS-a sa s1.4.3.1.1 i za strujnicu koja povezuje preseke 1-1 i 2-2 Slika 4.3.1.1 Bernulijeva jednaCina glasi:
,r
(4.3.1)
i koja vazi za sIuCaj kada se radni fluid smatra nestisljivim fluidom (p = const.). S
obzirom da je u UHS-ima radni fluid ulje pod visokim pritiskom i da se ono pri prolasku kroz UHK zagreva to ce u opstem slucajli gustina ulja biti p = pep, T). Da bi u ovom slucaju jednacina (4.3.1) vazila potrebno je da se efekti stisljivosti ulja mogu zanemariti i da je temperatura ulja konstantna iIi priblizno konstantna, ti. cia se ulje smatra nestisljivim fluidom. . U jednacini (4.3.1) popravni koeficijenti (Xl i (X2 imaju vrednosti za razvijeno laminarno strujanje CJ. j ::::: 2 (~i ::::: 4/3) i za razvijeno turbulentno strujanje (Xi ~ 1 (~i ~ 1), (i::= 1,2). Poznavanjem koeficijenata CJ. .. moze da se odtedi kineticka energija posmatranog strujnog preseka. Medjutim, u UH se radi sa visokim pritiscima, te se zato, veoma cesto, kineticka energija strujnog pteseka u odnosu na energiju pritiska moze zanemariti. Da bi se ovo zanemarivanje opravdalo, uzece se primer razvijenog laminarnog strujanja ulja (p= 900kg/m3 ) sa brzinom od 2m 1S, a sto daje kineticku energiju - dinamicki pritisak PCJ.v 2 12 = 3600Pa. Ako se ova dobijena vrednost poredi sa redom velicinep:ritiska, koja je u UHSima od 20 do 400 bar, to jednoznacno sledi da se .k:ineticka uodnosu na. energiju pritiska moze zane mariti. Veoma slicna analiza vccli i za potencijalnu energiju geodezijski pritisak pgzl_2' koja se veoma cesto moze zaneliJariii u odnosu na pritisnu energiju. U ovoj knjizi ce se u zadacima,radi korektnosti; uziinati i kineticka i potecijalna energija, a ako se one zanemaruju to ce se posebnonagiasiti. Kao i u klasicnoj hidraulici, pad pritiska u UHS~usastoji se od pada ptitiska na lokalnim otporima i lisled trenja. Na UHK, kao lokalnim otporiina, gubitak je predstavljen sa padom pritiska, dole je na klasicnim lokalnim otporima: krivinama, racvama i sl., predstavljen preko koeficijenta lokalnog otpora i racuna se
\
I
305
primenom izraza i:1PI = pC;V2 12 (v. Odelj-ak 2.1.5.2. ).Za proracun pada pritiska usledtrenja koristi se, kao i Mo se vidi iz jednaCine (4.3.1), Darsijeva fontmla izraz (2.1.29). U UHS-ima sve cevi se, uglavIlom, ponasaju kao hidraulicki glatke cevi kod kojih je Ie = A,(Re). Prema tome, koeficijel1t trel1ja se odredjuje za laminarno strujanje u cevima izrazom (2.1.39):
A,=64/Re , (Re=vDlv<2320) ,
(4000<Re<105).
U UHS-ima se po pravilu koristi ulje koje ima relativno veliku vrednost koeficijenta visleoznosti, sto znaci da ce Rejnoldsov broj biti relativl10 mali, i da ce skora uvek rezim strujanja biti laminaran, dok ce turbulentni rdim strujanja biti veOma retIeo prisutan u UH instalacijama.
4.3.1.2. JednaCina k-mtiIDIuiteta
Za slucaj stacionarnog nestisljivog strujanja lcroz URS sa s1.4.3.1.1 jednacina kontinuiteta giasi: (4.3.2) Ako se, pale, fadi 0 slozenom URS-u, tj. 0 sistemu sa vise izvrsnih organa, tada za svaku racYU vaii jednaCina kontinuiteta
i=l
2>; =LV ,
j=I)
(4.3.3)
pri cemu n oznacava broj ulaznih am izlaznih zapreminskih pratoka. U nastavku ovog paragrafa ce se potraziti odgovor pod leojim uslovima vaze jednaCine kontinuiteta (4.3.2) i (4.3.3). U tu svrhu posmatra se UHK zapremine V, sa s1.4.3.1.2, sa ulaznim Ihl = prj l i izlaznim 1h z == pij 2 masenim protok fluida. Razlika izmedju ovih masenih pratoka je posledica promene mase u kontrolnoj zapremini, pa jednaCina kontinuiteta glasi;
.-': ::m1 -mZ =Tt i' . . ,. i~ /' Kako je masa m = pV to jednacina kontinuiteta dobija '.U'"u .. u"i..... V+dV oblik p+dp V: _ V = dV + V dp Slika 4.3.1.2 1 Z dt p dt ' koji se koriscenjem modula stisljivosti fluida E = pdpldp svodi na
\
dm
,m ~li~--m!1 mb
1
.. dV VI - Vz "'"
Tt+ E
Vdp elt'
(4.3.4)
U slucaju stacionarnog strujanja jednacina (4.3.4) se, oCigledno, svodi na oblik (V; = liz) Medjutim, oblik jednaCine kontinuiteta (4.3.4) se ovde ne daje radi tog zakljuclea, koji je, calc, dat i u naslovu Oddjka4.3.1., vecda bi se ukazalo na neke efelete koje treba uzeti u obzir pri ne~t'Lcicinarnostimakoje sejav1j'1}'l U UHS-ima. Frvo, tada se moraju uzeti u obzir efekti .stisljivosti fluida jer je p = pep) (clan V / E dp 1dt). I drugo, zato Sto je uljellUHKicevima pod visokim pritiscima, to se zidovi cevi i URK ponasaju elasticno, a sto znaCi da se njihova zaprenllna menja (Clan dV I elt). Ovi efekti se uzimaju U obzir pri prelaznim
(4.3.2)
306
procesima - hidralllickim lldarima, koji nastaju, na pr., pri naglim otvaranjima i zatvaranjima razvodnika,koji se tretiraju pri dinamiekom ponasanju UHS-a. Medjutim, pri staeionarnom radu DRS-a ovih efekata nema, iIi se oni zanemaruju, tako da jednaCine kontinuiteta (4.3.3) i (4.3.4) vaze.
41..3.1.3" JellillllaChl!l!2 krrelbllillJljOffi
Koji se oblik jednaeine kretanja koristi pri proracunu zavisi od toga kalevo kretanje vrsi UHK - translatorno iii obrtno. Prema drugom Njutnovom zakonu, jednaCina kretanja komponente koje VISe translatnorno kretanje glasi:
In
x::::
i~l
IF; ,
(4.3.5)
J <P = IJVf; ,
i=1
(4.3.6)
pri eemu su x i cp merodavna linijska i luena koordinata, J-moment inercije mase, dole su F; sHe koje deluju na komponente u translaeiji i M j momenti koji deluju na komponente u rotaeiji i i =N je njihov ukupni broj. J ednacine (4.3.5) i (4.3.6) su napisane u skaiarnom oblilm jet se po pravilu one postavljaju za ose translaeije iIi rotaeije UHIC Vkoliko se radi 0 jednolikom kretanju He-a (x == canst -+ x == 0 ), iIi 0 rotaciji HM-a konstantnom ugaonom brzinom p == ()) =::-const -+ ip = 0), tada se dinamicke jednaCine (4.3.5) i (4.3.6) svode na jednostavne oblike:
N
l:F;
;=1
=::0
i=l
LMi =0.
(4.3.7)
U opstem slucaju strujanje fluida promenljive temperature opisano je jednacinama Navije~Stoksa, kontinuiteta i energije, pricemuse u obzir moraju uzeti i promelle f:,'1lstil1e i viskoznosti od temperature. Problemi ovog tipa, calc i jednodimenzijski, su slozeni i njihova analiza ne predstavlja interes ove knjige. Zato se ovde oni nece ni resavati. Ono sto je ovde interesantllo kazati jeste da je pri strujanju zagrejanih fluida problem odredjen strujnim(brzina i pritisak) i temperaturskim poljem. Ova polja, odnosno velieine: brzina, pritisak i temperatura su medjusobno spregnuta, ate veze do laze iz jednacinakretaIija i energije. Da bi se ove veze bolje uoCile napisimo, u tenzorskom obliku, j~dnacinu energije Dr a aT Ovi _ pcvm =PQ+8x (ka:)-pax+CV' (4.3.8) I 1 . t kojoj su: T-temperatura fluida, Cv -speeificna toplota fluida, q-razmenjena kolicina toplote, k-koefieijent toploprovodljivosti fluida, D / Dt = 0/ ot +VjO / oXj-materij alni izvod i OV; Yjr Ovi oV j 2 Ovk l2
U
307
pomnozena sa brzinom
Vi
se svodi na oblik
V;
Ov j
Ovj
(4.3.10)
Sada se jasno vidi da su jednacine (4.3.8) i (4.3.10) spregnute po brzinama i pritisku, medjujtim, i po temperaturi koja se u jednacini (4.3.10) krije krozviskoznost i gustinu. Ono sto je ovde vaino uociti to je clanviskozne disipacije 'tij Ovj IOx j koji se javlja u obe jednacine. U jednaCini kretanjaovaj clan potice od viskoznosti i vezan je za hidraulicke gubitke (v. paragraf 2.1.5), doku jednacini enegrije on predstavlja jedan "izvor" toplote. Dakle, dolazi se do veoma vainog zakljucka da se hldraulicki gttbici enegnje procesom viskozne disipacfje' pretvaraju tt toplotu, odnosno uticu na porast temperature radnog fluida. Na jednom lokalnom otporu, iIi na pravolinijskoj deonici, gde je pad pritiska /)"p iprotok V, izgubljena snaga je /)"p == iJ.p V , i ona se pretv'lra u toplotu 1'M--::::-Q~=-rh-c-/)"-T-.-~--/)"-T-"'=~/),,-.p-I-p--'c1 (4.3.11) pri cemu su c-specificna toplota fluida (za najceSce koriscena ulja ima vrednost c"'" 1880J IkgK) i iJ.T porast temperature fluida.Uklasicnojhidtaulici /:;.p je malo, sto za posledicu ima da je i promena temperature fluida zanemarljivo mala (primer: za vodu na 20 D e, c = 4183 J / kgK i za pad pritiska na lakalnom otporu /)"p = Ibar dobija se /)"T:::: 0,024K). To je i osnovili razlog da se u klasicnoj hidraulici strujanje fluida smatra izotermskim. Medjuti:in, u UH padovipritisl~a su veliki sto za posledicu ima zagrevanje ulja u UHS~u; pazato 0 ovoj pojavi pri projektovanju UHS-a treba obavezno voditi racuna. ..
Pro/J/em 4-1. Ulje (p =880kg 1m3 , c == 1880J / kgK) protice kroz HMprotokom od 211 I min pri tome praveCi pad pritiska od 100 bar . Odl:editi izgubljenu hidraulicku
U toku rada ulje prolazi kroz pumpe, UHK i. bstaledelove .UHS-;a i tom prilikom se zagreva na osnovu hidraulickih gubitaka sria.geM kojisetraIlSformisu u toplotu. Osim navedenog izvora toplote koji senalit2;iusamOIlrUHS~u, ulje se zagreva, sto i nije tako retko, zbog prisusva spoljnj~gizvora toploteplizudelova UHS-a. Ti izvori toplote su diktirani samim tehnoloskim procesomukome se nalazi UHS, na pr., valjanje tople-usijane metalne trake;ili,. na. pr.,koClaviona u ogranicenom smestajnom prostoru zbog prisustva niketnih motora iii zbog aerodinamickog zagrevanja spoljnjih povrsina. Proces zagrevanjaulja trajeza celo vreme rada UHS-a - od njegovog pustanja urad padO prestanka. rada:.Na samom pOCtku rada temperatura ulja raste, od temperature koja je jednaka teperaturi okoline, sve do postizanja maksimalne vrednosti Tmax' sIA.3.2;la. 1 ako je na slici
308
promena temperature ulja prikazana glatkom a maksimalna pravom linijom, u realnim uslovima rada zbog ukljucenja iIi iskljucenja razvodnika, odnosno povremenog rada izvrsnihorgana, temperatura ulja se i vremenski menja. Na pocetku, porastom temperat.ure ulja raste i temperatura URK, cevi, lolcalnih otpora kroz koje ulje struji. Tom prilikom jedan deo toplote se akllmulise ( Qa) U navedenim elementima UHS-a, a drugi se predaje oleolini (Q~) preko svih povi'Sina URS-a. Pri stabilnom radu UHS-a, postizanjem temperature Tmax uspostavljena je toplotna ravnoteZa, a sto znaCi da je snaga gubitaka jednaka koliCine tbplote leoja se odaje oleolini (M::: Qo)' Tada je maksimalna temperatura ulja u UHS-u Tmax manja od maksimalno dozvoljene temperature ulja f.,max' Za pouzdan i dugotraa)
:Z;,max .. ~..
T max ......
AT
/-"'=::":==='---1
b)
f---~r'~ '~",,?o"'wc
r.,mavl-""*-~=:':"';':==--l.
b.P=Qo
~ -r--~------------
To -f--+-------------+------=-zagrevanje! hladjenje
j
+-~------------~------------~
zagrevanje
Slika 4.3.2.1. Promena temperature ulja u UHS-u jan rad u UHS-ima maksimalna temperatura ulja se ogranicava u intervalu od.50 do 60C. Kod specijalnih DRS-a, leao sto su UHS-i na avionima, temperatura ulja se ogranicava na 80C; iIi, kod vojnih nadzvucnih aviona kod kojih je izrazeno priSllStvo zagrevanja ulja zbog spolja8nje toplote nastale usled aerodinamickog zagrevanja koriste Se sinteticka ulja sa dozvoljenom temperaturom do 300C. Temperatura se u UHS-u ogranicava jer dovodi do Citavog niza ndeljenih efekatao Nairne, porastom temperature viskoznost ulja opada 8to dovodi do smanjenja sposbnosti podmazivanja, veceg curenja ulja iz UHS-a, a zbog temperaturske zapreminske dilatacije u zazorima moze doCi do ostecenja UHK. Osim ovih ndeljenih efekata porastom temperature moze se narusiti hemijskastabilnost ulja sto dovodi do oksidacije ulja, koja se manifestujeizdvajanjem taloga u obliku smole, koji na cVfstim povrSinama stvara tanku tvrdu' skramu koja moze ostetiti zaptivne elemente. Prekomerni rast temperature ulja se postize kada jesnaga gubitaka veca od razmenjene !colicine toplote sa okolinom (M > Qo)' tada je maksimalna temperatura ulja Tmax veca od maksimalno dozvoljene temperature' ulja u UHS-u f.,max' sL4.3.2.1b. Da bi se u ovom slucaju ogranicila temperatura uljanaTs,inaxpotrebno je ugraditi razmenjivac toplote koji hladi ulje odvodjenjem suvisne koliCine toplote QR' a koji se po pravilu nalazi u slopu rezervoara za. ulje. Uz prisustvo hladnjaka toplotna ravnotda se postize jednaCinom M=Q o +QR'
4.3.2.3. Stepen Ilmrisl!lloslti nBS
Snaga koja je ulozena u UHS (P,,) deli se na korisnu (PK ) i gubitke (M), tj. Pu = PK +M , (4.3.12)
309
prema tome, stepen korisnosti VHS-a bo odnos korisnei ulozene snage je PK I1P l1Hs=p=l-p. (4.3.13)
11
V daljem tekstu bite izlozen naCin odredjivanja pojedinih snaga koje uticu na l1Hs' V tu svrhu posmatra se VHS sa s1. 4.3.2.2 koji ima I-pumpi, J-hidrmotora, Nhidrocilindara i K - VHK Ulozena snaga u UHS je snaga na ulaznim vratilima pumpi
Pu
= '2:
j~]
Mj(i)j
(4.3.14)
pri cemu su M j obrtni mamenti stvoreni pogonskim masinama (elektromatorima iIi dizel motorima) i (fli odgovarajuce ugaone brzine. Korisne snage su one kojima se na izvrsnim organima obavljaju radovi, ito: na HC-ima savladavaju se sile Fn brzinama VII i na HM-ima momenti !vI) ugaonim brzinama
Stika 4.3.2.2
(fl).
N n=1
PK = I; Fnvn + I;M/u j
j=1
(4.3.15)
U UHS-ima stepen korisnosti se obicno krece oko 70 do 75%, dok kodlose projektovanih sistema moze da bude znatno manji, Pri projektovailju UHS-a jedan od vaznihzadataka jeste da se postigne 8to yeti stepen korlsnosti. To se postne smanjivanjem gubitaka energije. Ukupni gubitak snage u UHS-ll je
liP = I1Pp +11Pc, +11P),. +liPk +Mc +Mm , (4.3.16) pri cemu su njegovi sastavni delovi, redosledno, gubici na: pumpama,lokalnim otporima, trenju, UHK, curenju i mehanicki gubicL Gllbici smige u pllthpama su:
1
Mp
= L(l-l1 p j=1
) Mj (i)j
(4.3.17)
gubici na lokalnim otporima, trenju i UHK, u uobicaj~flimoznakama,g1ase: 2 ~ v2 ~ /. v x 11Pc, == L,r;,j 2mj , 11P),. == L,Aj I1PK =L.1PkVk . (4.3.18)
;=] ;=1.
d2m; ,
;
""'1
Ne sarno u sklopu ova tri gubitka snage nego uopste u UHS-u gubici.snage na UHK su dominantan clan. Gubici usled curenjaulja su dvostruko nepozeljni. Prvo, zbog zazora u pumparna, HC-irna, HM-imai UHK deo ulja izlazi-curi iz UHS-a (sl. 4.3.2.2), ion iznosi:
(M=I+J+K+N)
(4.3.19)
310
Pozeljno je ovu kolicinu ulja sa sistemom za drenazu vratiti u rezervoar. Ukoliko ovakav cevni sistem he postoji ova koilCina ulja, s jedne strane zagadjuje okolinu, a s druge mora biti dosuta u rezervoar. Drugo, usled curenja nastaje i gubitak snage
!vI
(4.3.20)
Mehanicki gubici snage Mm javljaju se na pokretnim povdinama HC~a, HM-a UHK i pumpi, pri cemu su kroz izraz (4.3.17) na pumpama vee uzeti u obzir. Gubici snage se viskoznom disipacijom pretvaraju u toplotu, ina pocetku rada dec toplote se trosi na akulisanje toplote u svim komponentama UHS-a (Qa), deo na razmenu toplote sa okolinom (Q~) ideo. (QR) na porast temperature ulja, odnosno:
(4.3.21)
Kasnije, pri stabilnom radu UHS-a toploti gubici su: Q=Qa+QR , pri cemu je toplota razmenjena sa okolinom
M
(4.3.22)
Q a
Lk;A; 11'F; ,
;=1
(M =1 +J+K+N+N, +N,) ,
(4.3.23)
preko svih povdina UHS-a A;, koeficijentima provodjenja toplote ki' i merodavnim temperaturskim razlikama 11'F;; dok je kolicina toplote koja utice na porast temperature ulja u rezervoaru
QR ==mc(Tz --7;).
(4.3.24)
Pozeljno je u UHS-u da se svi gubici snage kro:z; toplotu odaju okolini, tj. da';vazi Qo == I::J.P. Medjutim, u najveeem broju slucajeva avo je tesko ostvarljivo, zato se u rezervoaru za ulje ugradjuje razmenjivac toplote kojioduzima koliCinu topote QR == kR AR I1TR ' (4.3.25) %S~J>F;.v" pri cemu su kR-koeficijent provodjenja toplote, AR -rashladna povrsina i , ( t1'-t2 ") - ([2 '-tl ") I1TR == In[(tl '-t ") / (t2 '-tl " ) ] ' (4.3.26) 2 je srednja logaritamska temperatura u kojo] su oznake prema 81.4.3.2.2. Graficki .prikaz ukupnih energetskih Stika 4.3.2.3. Energetski bilans UHS zbivanja u UHS-u dat je na 81.4.3.2.3.
4.4. GRAF][CKO PRIKAZIVANJE ULJNO-HlDRAPLICKm KOMPONENATA
Hidraulicke seme slozenih sistema mogu biti veoma komplikovane. Dodatna slozenost, kao i nerazumljivost rada UHS-a, maze se uneti kroz individualni nacin prikazivanja UHK. Da bi se to izbeglo uvederi je jedinstveni graficki naCin prikazivanja UH i pneumatskih komponenata kroz medjunarodne standarde ISO 1219 (International Organization for Standardization) i CETOP RP 41 (Comite Europeen de Transmissions Oleo-hydraulique et Pneumatique), a u nasoj zemlji
311
njima odgovaraju standardi JUS N1.002-007. Treba napomenuti da svi standardi predstavljaju vazece dogovore i praviia 0 nekim tehniekim pitanjima, te je lako moguce da se navedeni standardi iz nekog razloga promene ida unekom drugom vremenu budu nosili neke nove brojeve. Ovde se necedavatidetalji ovih standarda, jer zainteresovani Citaoci veoma lako mogu doCi donjih, vee ee se dati sarno njihovi osnovni principi koji. omogueavaju lako razumevarije rada hidrauliekih (i pneumatskih) instalacija. Osnovni simboli su: cevi - cevni vodovi, Linije upravljacke linije, linija koja obuhvata neku celinu predstavljaju UHK sa obrtnim kretanjem, Krugovi pumpe (kompresori) i hidromotori, predstavljajurazvodnike i ventile, Pravougaonici filteri
DO]
r-..
0........"
prigusnice.
Simboli koji opisuju funkciju su: Trouglovi II> smer strujanja u hidrauliekim komponentama, [> smer strujanja u pneumatsldm komponentama, Strelice smerovi strujanja, l '" moguenost regulacije. Koriscenjem navedenih simbola lako se dobijaju ("izvedeni") simboli UHK:
t {. --- -
~ @ ~
c.:IE.5=
[fJ]Z]
C!)
->-
tJ
Primenom navedenih simbola i UHK veoma lako Se mogu dobiti slozene UHK kao i tumaCiti rad i funkcionisanje siozenih UHS-a,Radi boljeg razllmevanja na hidrauliekim shemama rada UHS-a, treba napomenutida ventil sigurnosti stupa u funkciju sarno ako je iz bilo kog razloga doslo do prekomernog pcirasta pritiska.
4.5. RAZVODNICI
Razvodnici su UHK koje prikljucak ulja pod pritiskom spajaju sa jednim iIi vise cevododa koji vode ka i od izvrsnih orgima;.Sanjima se vrsi izbor smera kretanja izvrilnog organa. Razvodnici imaju visepriklju~aka, pri eemu se prikljueak ulja pod pritiskom, obieno je to vod koji doIazi cd pumpe,oznaeava sa P; dok se pcikljuook u powatnoj geaui, koja obi~oo vom)a A~ B rez.erv~a~u, ozna~ava sa R: Pr~kljucci koji spajaju :t:<lZ\'.od~k I..t~. t I.~ 1 J sa IZVrsmm orgamma oznacavaJu se sa A, B, C, ... Razvodmk . _ ! ._ .~se obicno oznacava sa dva broja, na pro min, gde moznacava .p R Slika 4.5.1
. . V
312
broj prikljucaja a n btoj polozaja. Tako na pro razvodnik 4/3 sa s1.4.5.1 ima 4 prikljucka i 3 polozaja. Ovaj razvodnik bi se, na pr., koristio za upravljanje radom He. Tom prilikom moguCi polozaji su P-A, &to oznacava radni hod klipa, tadallije struji ad B-R, tj. od protivpritisnog prostora HC ka rezervoaru; zatim, od P-B i AR, Sto oznacava povratni hod, j od P-R kada HC miruje sto se naziva neutralnim polozajem razvodnika. Da bi razvodnik obavio svoju fllnkciju on konstruktivno moze biti izveden sa obrtnim telom i sa translatornim telom - klipom. Razvodnik 4/3 sa obrtnirn telom prikazan je na s1.4.5.2, a polozaji su mu P~A (B-R), P-B (AR) i l1eutrall1i polozaj. Ako se ovirn tipom razvodnika zeli A~~ postiCi veCi broj poloZaja tada su konstruktivna resenja veoma slozena. Ovaj nedostatak je uspesno resen sa razvodnikom sa klipom. Stika 4.5.2 Razvodnik sa obrtnim telom Jedan razvodnik sa klipol11 prikazanje na s1.4.5.3. avo je razvodnik 4/3, prema tome on irna iste funkcije kao i razvodnici prethodno analizirani. Shematski prikaz ovog razvodnika dat je na s1.4.S.4a.
4.5.1. SHa. aktivill."snja il"lllzvollnika
Ako se razvodnik iz stanja mirovanja :leU prernestiti u neki novi polozaj tada treba obezbediti silu aktiviranja F. Do ove sile se dolazi lZ jednacine kretanja pokretnog dela razvodnika koja glasi:
A
a)
X
'11>
b)
\={]
~.
";rO
d)
[pJ
e)
~j)
F=mx+R+P;,+Fcl-Fc2 +P, (4.5.1) u kojoj je m x sila inercije, F~ sila trenja Fel i ~2 sile opruga, P sila neuravnoteienih pritisaka i R sila reakcije. Ako postoje, sile u oprugama su Fcl = Cl (XOI + x) i Fe2 = c1 (X 02 - x), u kojima X 01 i x 02 oznacavaju stafickedeformacije opruga. U cilju odredjivanja sile reakcije R nastale promenom kolicine kretanja posmatraju se kontrolne zaprernine Vi i V2 sa s1.4.5.3. Iz kontrohle zaprernine V1 istice fluid brzinom v, i pod uglom ct, dok u kontrolnu zaprerninu V2 dotiCe fluid brzinom v 2 i pod uglom ct. Vrednost ugla ct zavisi od konstrukcije zazora u razvodiku i od trenutnog polozaja klipa u razvodniku, i za uobicajena konstruktivna izvodjenja ima vrednost ct '" 69. Primenom za kontrolne zapremine VI i V2 zakona 0
Osnove uljnehidraulike
313
promeni kolicine kretanja - jednacina (3.5), pri tome pretpostavljajuCi da su pritisci u njima leonstantni i zahemaru]uCi sile tezine,' dobijaju se sile reakcije . RXI :::: pV1V coso: , R :::: pV v2 coso: . 1 x2 2 Prema tome, ukupna sila realecije koja deluje na klip razvodnika je R:::: R"l +R"2 :::: PCV;Vl +r/2V 2 ) coso: . (4.5.2) Ukoliko leroz razvodnik istovremeno imamo n razlicitih protoka fluida sila reakcije se odredjuje kao R:::: P2.:~=lr/;Vj cosO: j . Ovaj izraz vaii pod uslovom da su ulazno-izlazni smerovi strujanja u komorama razvodnilea leao na s1.4.5.3. Kod dobro uravnoteienih razvodnika, relativno male mase, sila aktivirarija je F I::: R. U odnosu na vrednost sile F vrsi Se izbor sile aktiviranja: razvodnika, a koje moze da bude mihanicko sa rucicom (sIA.5Ab) ill sa papucicom (s1.4.5.4c), elektromagnetno (s1.4.5Ad), pneumatsko (s1.4.5Ae) i hidraulicko (sIA.5.4j). NaCin aktiviranja, komande y i z sa sIA.5.3, prikazani su na shemama sa bocnih strana.
Problem 4-2. Kroz hidraulicki razvodnik 4/3 (s1.4.5.3) proti(Se ulje, gustine p:::: 850kg 1m 3 , i to f~ :::: 25I! min lea izvrsnom org,riu i f/2 :::: 20ll min od izvdnog organa, pri tome je ugao pod kojim ulje kroz nzvodnik struji 0:=69. Padovi pritisaka u granama P.,-fA i B--R sul1Pl == 3bar i I1P2:::: 1,5bar. Odrediti silu hidraulicleog otpora ulja koja deluje na ldip razvodnilea.
RESENJE: S obzirom da su dati padovi pritisaka u vodovima P-+A i B--R , to se brzine strujanja u procepima razvodnika mogu odrediti kao Vj :::: J211pj I p (i=1,2). Primenom izraza (4.5.2) dobija se ukupna sila reakcije Rx :::: Rxl +RX2 :::: pCV;v 1+V2 v2 ) coso: :::: 12,9 N.
Problem 4-3. U HC kreee se ldip sa dvostranom klipnjacom brzinom vp =O,15m I s. HC je spojen sa razvodnikom (4/3) sa klipom u kome su padovi pritisaka I1p::: /}.PPA := I1PBR := 35bar. Odrediti silu leojom ulje deluje na klipove. Dati podaci su: d==25mm, D=lOOmm, p = 900kg/ m3 , 0:=69. RESENJE:
4.5.2. Hidraulicke iuJ.raktcristike razvodllllika
Razvodnici su UHK u kojima se strujanje obavlja u maIim kanalima i/ili u procepima, sto znaGi da su, po pravilu, u njima veIikipadovi priiisaka, odnosno znacajni gubici energije. Zbog velikih prigusenjakojasu prisutna u razvodnicima gubitak strujne energije se pretvara u toplotu sto se maIlifestujeporastom temperature radnog fluida. Razvodnici su, dakle, Iokalni otpod te se zato na njima pad pritiska, za jedan polozaj klipa koji jedefinisan sa konstantnim procepom x=const. sa s1.4.5.3, odredjuje kao !1p = pc; v; /2. Medjutim, ovajoblik za pad pritiska se retko upotrebljava, vee se koristi oblik preleo protoka 2 ? I1p::::aV , a=pc;/2A-. (4.5.3)
314
AB
B-R
A merodavnapovrsina poprecnog preseka, iIi se, pak, iz njega za poznato !:"p dobija protok
V:=J!:,.pla:=flAJ2!:"p/p, (4.5.4) u kome je f.L = 11 ~ koeficijent protoka razvodnika. U razvodniku istovremeno ima vise strujnih tokova, na pt. P-A i B-R, sto znaci da ce svakom od SIika 4.5.5 moguCih strujnih tokova odgovarati njegova kriva hidraulicke karakteristike (81.4.5.5). Ove krive se za 8vaki razvodnik odredjuju eksperimentalo. Treba napomenuti da ako se polozaj klipa u razvodniku menja tada se menja i velicina ulazno-izlaznog procepa x (sI.4.5.3), sto dovodi do promene hidraulicke karakteristike razvodnika koja postaje !:"p == J(x,v). Zavisnosti ovog tipa se najcesee koriste kada se razvodnikom obavlja i neka funkcija regulacije.
Hidraulicka karakteristika, kao sto je vee receno, predstavlja funkcionalnu zavisnost pad a pritiska od protoka, tj. !:"p:= Jeri). Podaci koji se u literaturi nalaze za jednu UHK obicno vaze za jednu temperaturu ulja i to onu Sa kojom je vrseno ispitivanje. Medjutim, ako se u samom prbcesu ispitivanja UHK, na pr. razvodnika, temperatura ulja menja, ili, pak, URS ne radi sa projektovanom temperaturom, postavlja se pitanje koliki je tom prilikom pad pritiska na UHK? Ovde je osnovni problem, dakle, ako se pd konstantnom protoku na jednoj temperaturi ulja t1 poznaje pad pritiska !:,.P1' a sto odgovara jednoj tacki na ltrivoj hidraulicke karakteristike !:,.P1 := f (V), koliki ce biti pad pritiska !:,.P2 na. temperaturi ulja t2 ? koja Iezi na sasvim drugoj hidrauIickoj karakteristici. Pri promeni temperature karakteristike ulja - gustina i viskoznost se menjaju. Gllstina se menja kao:
(4.5.5)
pri cemu je ~ koeficijent temperaturskog sirenja, dok se Idnematska viskoznost u intervalu od lO-lOODC moze odrediti kao: (4.5.6) gde je n koeficijent koji zavisi od vrste ulja.Uizrazima (4.5.5) i (4.5.6) sa indeksom 0 oznacene su referentne vrednosti na temperaturi to' Temperaturska promena veliCina P i v, pri istom zapreminskom protoku, dove see do promene pada pritiska u UHK. Ovde ee biti reCi 0 odredjivanju nove. razlike pritiska primenom jednakosti padova pritiska na UHK kao lokalnom otporu i pada pritiska na ekvivalentnoj pravoIinijskoj deonici cevovoda. Dakle, vaZi relacija
v(t) == va (to
Itr ,
!:,.Pi
2 Vi
2 Vi
(i=1,2)
315
iz koje sledi 1/ d == St. / Ie, == const., odalde se zakljucuje da se St i Ai na isti naCin menjaju sa temperaturom. ReZimi strujanja u URS-usu takvi dase cevi ponasaju kao hidraulicki glatke, pa se zato koeficijent trenja odredjuje na sledeCi naCin == 1, b == 1 -laminamo strujanje A=-b (4.5.7) Re a == 0,3164, b == 114 -turbulentno strujanje Koriscenjem Darsijeve formule i izraza (4.5.5-7) <;lobija se pad pritiska u.elSrivalentnoj cevi '
a {a
2 en)
2-b
l+~(tt-to)(ti)
PoYol
nb
1/
2 6 --
d5-n'
(4.5.8)
Prilllenom relacije (4.5.8) za dye razliCite temperature dobija se izraz 1+ ~(t] - to) t] nb /1p2=I1Pq+P(t2- t i;-) )
O/
(4.5.9)
koji sluzi za preracunavanje pada pritiska sa jedne na drugu temperaturu. Iz ovog rdenja sledi da porastom temperature pad pritiska opada.
Problem 4-4. Kroz hidraulicki razvodnik struji ulje temperatute t] = 40C i tom prilikom pad pritiska je I1p] = lObar. Na referentnoj temperaturi to == 15C kara-
kteristike ulja su: Po == 900kg / m 3 , Yo = 32mm2 / s, P== O,0007K] i n=2. Koliki je pad pritiska na ovom razvodniku, pri istom zapreminskom protoku, na tempe~ raturi ulja od t2 == 55C ako je strujanje a) laminarno i b) turbulentno u hidraulicki glatkim cevima?
RESENlE: Direktnom primenom izraza (4.5.9) dobija se: a) I1P2 = 5,235bar , I1P2 == 8,44bar .
4.6. lP'UMlP'E I IDDROMOTOJ!.U: 4.6.1. lP'uIDpe
Pumpe su strujne maSllle koje Se koriste za transformaciju mehanicke u strujnu energiju. Kada je rec 0 pumpama koje se;lwriste uUHS-ima tada je njihov prvenstveni zadatak da povecaju pritisak ulju, kako bi ono kasnije bilo sposobno da obavi neki tehnicki zadatak. UHS-i se nalaze na fiksnim i mobilnim masinama, a pumpe koje su u njima polcrecu se,po pravilu, elektromotorima na fiksnim i dizel motorima na mobilnim masinama. Najcesce primenjivani tipovi pumpi su zupcaste (s1.4.6.1a), krilne (s1.4.6.1b) j klipno-aksijalne (s1.4.6.1c). U
c)
316
sklopu jednog tipa pumpi nailazi se na razlicita konstruktivna resenja, a 0 cemu ovde nece biti reCi~ Porastpritiska u pumpi t..p obav~ia se obrtanjem zupcastog para kod zupcastih i krilaca kod krilnih pumpi, dok se kod klipruh taj zadatak obavlja kretanjem klipova. Sa aspekta proracuila DHS-a zupcaste i. krilne pumpe se karakterisu specificnim protokom q, tj. radnom zapreminom za jedan obrtaj koji se obicno izrazava u lit/a, ana osnovu cega se, za. n obrtaja, dobija teorijski zapreminski protak kroz pumpu V = q 11. Stvarni protok koji pumpa potiskuje je t manji od teorijskog zbog postajanja kolicine tecnosti M/ koja cirlmlise sarno kroz pumpu, i odredjuje se kao
!r/=qn.;]
a sto'zavisi od tipa i konstrukcije pumpe. Snaga potrebna za pogan pumpe,.:.;i"'zn:;:::o..:..s:,::i_:--_ _,.
/::;pV P =--:;
(4.6.1)
gde je llvp zaprerninski stepen korisnosti pumpe koji ima vrednost od 0,8 do 0,98
IIp :----' pri cemu su: 'lp stepen korisnosti pumpe koji za zupcaste pumpe ima vrednost od
MC0
(4.6.2)
0,8 do 0,9, M' moment koji se saopStava pumpi obrtanjem pogonskog vratila i co je njegova ugaona brzina.
4.6.2. IHllilrm@torll
Hidromotori su izvrsni organi sa obrtnim kretanjem u kojima se raspoloziva strujna energija pretvara u koristan mehanicki rad. Kroz 1-IM, s1.4.6.2, protice radni fluid protokol11 V koji ima p~d pritiska t1p, prema tome ~ V rasoloziva hidraulicka snaga je /!:.p V. Ova snaga se koristi za ~ savladavanje abrtnog momenta A1 brojem obrta 17, tj. ugaonom t>p brzinom w. Izmedju korisne i hidraulicke snage HM vazi relacija M
C
P = !!:.pV'ln :; Mw (4.6.3) Slika 4.6.2 gde je llH stepen korisnosti, cija vrednost zavisi od konstrukcije HM, mehanickih i zaprerninskih gubitaka i krece se u intervalu ad 0,8 do 0,9; HM se leonstruktivno najcesce izvode sa zupcastim parom, slicno iIi identicno leao i zupcaste putnpe (s1.4.6.1a). Za ovaj tip HM protok se odredjuje leao
~04J (4.6.4) gde je q (JitJ) specificni protok, n broj abrta vratila i llvp zapreminslei stepen
korisnosti (l1vp = 0,8+0,98).
Probleol 4~5. Za pogon dizalice koristi se zatvoreno hidra.ulicko kolo u kome se nalaze pumpa i HM. Dizalica irna dobos precnilea D=im koja podize teret mase m=4000kg brzillom Vo =0,5mi s. Izmedju dobosa i HMnalazi se reduktor koji ima prenosni odnos i:= 1/ 100 (i =nd /17 HM ) i stepenakorisnosti llR = 0,909. HM ima
sledece karakteristike: q = 66',7cm3 /0, ll v I-1 "" 1 i llHM = 0,9. Odrediti potrebnu snagu pumpe za pagon UHS-a, stepen korisriosti DHS-a i UkUplli stepen korisno-
O~mo\Je
uljne hidraulike
2
317
sti dizalice. Ostali podaci su: /=15m,d=30mm, p=880kg/m 3 , v==2,210- 4 m /s, IIp =0,8. I,d <=;=C> V RESEN.fE: Najpre se odredjuju podaci za mehanicki sistem, tj. I,d za dobos dizalice. Na osnovu brzine dizanja Slika P.4-5 Vo ::::UJ d DI2 odredjuje se broj obrta izlaznog vratila dobosa I1d = 60vo I Drc:::: 9,55/min. Na ovom vratilu se savladava moment M d = mgD 12, pa ce njegova snaga biti Pd = lvIdUJd == mgvo =19,62kW . KoristeCi karakteristike reduktora dobija se broj obrta i snaga HM-a
I1HM
nd
, PHM
::::
Pd IllR == 21,584kW .
Zapreminski protok HM-a ri' = q I1HM /llvH :::: 70/ / min daje brzinu strujanja u1ja u cevovodu v:::: 4V / d n = 1,652 ml s. Iz izraza za snagu HM-a
. 2
PHM
'
UJ HM
=nHMn 130 ,
dabija se obrtni moment MHM = 196,2N 1ill i pad pritiska ,1PHM = 205,38bar. Na osnovu vrednosti Rejnoldsovog broja Re = vd / v = 225 zakljucuje se da je u cevovodu laminarno strujanje i da je koeficijent trenja A:::: 64/ Re :::: 0,2841. Iz Bernulijeve jednacine za zatvoreno strujno kolo dobija se porast pritiska u pumpi
,1p::::,1PHM+pA.l/d.v /2=212,2bar.
2
UHS~a
i dizalice su:
p [ - I M . . Pd
=
\
\
= 0,82)
koja
<F=> Vo
(p = 900kg/ m 3 , v=2.10- 4 m 2 /s) kroz cevovod (l==25m, d=50mm) i HM (llvH =0,95 i 11H = 0,9). HM je povezan sa
strujanje generatorom koji za proizvodnju elektricne struje uobicajene frekvencije zahteva broj obrta nHM == 1800 o/min. Odrediti snagu koju HM preda generatoru, specificni protok koji HM treba da iri1a
:'
Slika P.4-6
318
rv =201,4 bar
Sa ovim reZlmom pumpa u cevovodu ostvaruje srednju brzinu strujanja ulja 2 v = 4V I d 7( = 1,132 ml s sa kojom se dobija laminarno strujal1je (Re = 283) sa koeficijel1tom trenja A.:':: 641 Re = 0,2261. 1z Bernulijeve jednaCine za zatvoreno struj110 kolo dobija se pad pritiska na HM-u
f..PHM :::
sa kojim se dobija snaga koju HM preda generatoru PHM ::: APHIvl;'11 HM == 40,164kW , pri tome ostvarujuCi obrtni moment MirM :::: PHM I co Hlv[ == 213,08Nm (CO H l-1 :::: 11H!\iJt 130) . S obzirom da ista koliCina fluida prolazi kroz pumpu i HM to se jz jednai5ine kontinuiteta V = qHMI1HM IllvH = q P I1p llvp dobija specifieni protok HM-a
qHM
l1p
Konacno, stepeni sigurnosti UHS-a i vetrenjace do generator a iznose 11HS == PHM I Pp = 73,56% , Y) == P HM I Po == 66,94% .
Problem 4-7. U UHS-n nalaze se dva identicna HM-a koji imaju karakterjstike 3 qH '" 30cm /0, 'l"jvH :: 0,98 i llH =0,9 i koji. savladavaju obrtne momente Ml == 40Nm i M z =: 30Nm. HM-e pokrece pumpa karakteristika
YJvp = 0,97 i YJp =: 0,9, koja se akrece sa I1p :::: 1450 o /min. Odrediti brojeve abrta HM-a, snagu pumpnog agregata i stepen korisnosti UHS. Ostali podaci: b.Pf = 0,3 bar, I:!..PR ::: 2 bar ,
qp
= 20cm 3 /0,
Slika P.4-7
ProDlem 4-8. Za pogon valjaka valjaclcog stana koristi se UHS sa HM-imll. V ~Ijanje alunUl1ijumske tralce obavlja se sa dva radna valjka precnika Dl =: 800mm
koji su pogol1jeni sa dva identicna HM-a karakteristika ql :::: 1238,9 cm 3 /, 11vl ::: 0,98 i llHl ::: 0,95. Pri brzini valjanja od v 0 =' 5inl s silareakcijekoja delllje po obimu valjaka je R1 ::: 9 ,SkN. Za namotavanje trake koristi se valjak Ciji je precnik D2 ::: 1,4 m i koji je pogonjen HM-om sa karakteristikama q2 '" 1440,6cm3 1 , llv2 :::: 0,98 i 11m =0,96. Na ovom valjku se savladava moment M2 ==3840Nm. Zanemaliti lokalne otpore llsisa, krivina i racvL Odrediti: a) sl1agu pumpnog agregata, b) pad pritiska na prigusnici b.PPR koji omogucava zeljeno krtetanje
319
HM-a za namotavanje i c) stepen korisnosti hidraulickog sistema. Ostale poznate veliCine su: D=80mm, d.==60mm,'do ==40mm, 11 ==2m, l2=5m, 13==6m, (~==6m, Is ==5m, '6' ==4m, 17 =8m, Is =4m, 19 ==8m, 110 ==4in, 1]1 == 10m,
p=800kg/m
I'lPR1
::=
f...Pf2 ==0,2bar,
RESEN.1E: Na asnovu zadate brzine i dimenzija valjaka valjanja adredjuju se brbjevi abrta HM-a D i Ttl1i
vo=~ ~-?
111 = 119,41 min , 112 ==68,21/min, koji daju pro toke ulja kroz HM-e: V; = q/I, 1Tlvi ~p Vm == 150,9ll min, V == lOO,27llmin . H2 Koriscenje!iJ. jednaCina kontinuiteta r Vs :::: vH1 ' V6 == V7 ::= r)-9 ==J:.~o =: 2Vs ' r ~j2 == v3 ::= J:.T4 == Vs == VH2 ' T~ :::: V == V +T/6 == Tis +r~o ll 2 dobijaju se brzine strujanja: v j ==4VldJn ,(j=1,2, ... ,11)
VI = Vl! = 1,333ml s , v2==v3=v4=vs=1,33m/s,
R2
6.p
v6=v7=v9=v10=1,779m/s, VR ==2m/s .
Slika PA-8
Sa ovim brzinama dobijaju se Rejnoldsovi brojeviu karakteristicrrim deonicama ReI ::= 2133 , RC 2 == 1064 , Re 6 = 2134 , Res == 1601 , na osnovu cijih vrednosti se konstatuje da je u UHS~iIstnijanje larhinarno, i koeficijenti trenja (A j ::= 64/Re j ) ukarakteristicnim granama iznose:
1v1 = 0,03 , A2 == 0,06 , A6:::: 0,03 . ,As == 0,08 ,
i oni daju gubitke usled trenja f...P1,f = PA f .If I d f .v~/ 2. Pri opterecenjima HM-a ]vl1 == R)D1 12== 3800Nm i M2 dobijaju se snage P[ii = M,OJ, (i=1,2) jz kojih se odredjuju padovi pritisaka I'lp, == Pm/VmTlm -- I'lPH1 == 198,8bar , tlPH2 = 170,97 bar . a) 1z Bernulijeve jednacine za zatvoreno strujno kolo,sa deanicama 1-6-7-8-9-1011, dobija se potrebni porast pritiska pumpe
f...p = API1 +I'lPnv +2f...PR1 +I'lPm
320
b) Iz Bernulijeve jednacine za strujnicu koja prolazi kroz deonice 1-2-3-4-5-11, dobija se pad pritiska na prigusnici I':.PPR '"= fJ- fJ H2 - fJ JI - fJ"v - 2 I':.pR 2- fJ f2 - fJ'1 - fJ 12 - fJt3 - fJ'4 - fJ 15 ~ fJtll = 33,82 bar
c)
llHS
= (2Ml co l
+ M 2 co 2 ) / p = 79,18% .
4.7. IDDROCllLINDllU
Hidrocilindri su izvrsni organi koji sluze za transformacije strujne u mehanicku energiju. Pri toj transformaciji savladava se radna sila F brzinom v p (indeks Pse koristi od engleske (francuske) reCi piston koja znaCi Idip), time se dobija korisna energija P= Fvp . (4.7.1) Hidrocilindri se ponekad koriste i za pretvaranje pravolinijskog u obrtno kretanje, ali tada mora postojati i odgovarajuCi zupCasti par. Veoma su retki UHS-i koji ne sadrZe HC kao izvdni organ. Zbog vaznosti HC-a Uovom odeljku ce se njihovom proucavanju posvetiti vise paznje, i to sa proracunskog a ne sa konstruktivnog aspekta. Osnovne podele hldrocilindara su pre rna nameni iprema broju klipnjaca. Prerna nameni HC-i se dele na: HC jednosmernog dejstva, kod kojih se radni hod obavlja ,dejstvom sile pritiska a povratni silom opruge (s1.4.7a) iIi silom teiine ,
c)
Slilca 4.7. Hidrocilindri. (s1.4.1b), i He dvosmernog dejstva, kod kojih se i radni i povratni hod obavljaju silama pritislea (sL4.7c i d). Prema broju kijpnjacaHC-i se dele na HC sa jednostranom (sL4.7c) i dvostranom klipnjacom(s1.4,7d).U inzenjerskoj praksi najcesce se koristi HC-i dvosmernog dejstva. Ako se posmatra jedan HC dvosmernog dejstva (sl.4.7b) tada se uocavaju dye karakteristicne zapremine VI i V2 Zapremina V; jeona u koju se dovodi ulje i naziva se radni prostor, dole se iz zapremine V2 odvodi ulje i ona se naziva protivpritisni prostor. OCigledno je, dakle, da se radni prostorveZe za veCi a protivpritisni prostor za manji pritisak u leomorama cilindta. S obzirom da lelip vri3i radni i povratni hod to pri povratnom hodu zapremineV; i V2 menjaju uloge, tj. protiv-pritisni prostor iz radnog hoda postaje radni prostor u povratnom hodu (s1.4.7.b). 4.7.1. Bwzillllslko polje llll Ihidrm:Himll.ll."llll
Pri procesu izvlacellja-klipnjace iz HC-a zapremina ispunjena uljem se menja. Ova promena leontrolne zapremine Cini da je strujanje u HC-u nestacionarno.
321
Kada se jos uzme u obzir i eventualna geometrijska slozenost kontrolne zapremine, koja, uglavnom, dolazi od konstruktivnih razloga, kao i eventualno nesimetrican polozaj ulaznog (izlaznog) prikljucka za ulje, to sledi da je struktura strujanja u HC-u veoma slozena. Osim navedenih elemenata, struktura strujanja uHC-u zavisi i od pocetnog polozaja klipa i od njegove brzine kretanja. Moze se kazati da je u opstem slucaju strujanje u HC-u trodimenzijsko i nestacionarno, dakle, veoma slozeno za analizu. Zato ce se ovde, da bi se ukazalo na mogucu strukturu strujanja u HC-ima, koristiti rezultati vizualizacije strujanja prikazani na s1.4.7.1.1, a koji su
V..l
Slika. 4.7.1.1 Vizualizacija strujanja u HC primenom lasera pri brzini klipa od 8,5 mm/s [20] dobijeni primenom laserske metode merenja. Na ovoj slici prikazan je slucaj kada su cilindar i ulazni otvor za ulje saosni. Takva geometrija, sa strujnog aspekta, predstavlja naglo proSirenje. U pocetnim trenucima kretanja Idipa iza naglog prosirenja (Odeljak 2.1.5.2.3) forrnira se jedna vrtlozna zona (sL4.7.1.2a). Medjutim, zbog daljeg kretanja klipa, odnosno povecanja kontrolne zaprernine, doCi ce do forrniranja viSe vrtloznih zona (sl. 4.7.1.2b), a njihov ukupan broj zavisi
vp
a)
b)
c)
d)
Slika 4.7.1.2. Nestacionamoststrujanja u HC ad trenutnog polozaja klipa. Dalji rezultati vizualizacije strujanja mogu da se prikafu preko strujnih slika datih na s1.4.7.1.1. Sa oveslikejasno je uo~ljivo da je nestacionarnost strujanja u cilindru direktno povezana sa trenutilim polozajem kUpa u cilindru. Na ovoj slici zatvorene strujnicepredstavljaju vrtloge. Daljim kretanjem Idipa, u odnosu na polozaj prikazan nasL4.7J.2d, vrtlozna struktura u kontrolnoj zapremini HC-a postaje joil slozenija. Brzinsko polje radnog fluida u radnom i protiv-pritisnom prostoru manifestuje se kretanjem klipa brzinom Vp. Na osnovu ove brzine,definisu.se karakteristicni protoci ulja (v. s1.4.7.1.la)
\
I
322
V]
=:
. V2
=:
2 2 n CD -d )4'v p
(4.7.2)
1z ovih izraza sledi da je brzina klipa ujedno i srednja brzina strujanja radnog fluidau komorama cilindra.
4.7.2. lP'oRje pritisika
U
lhIidrocilillldlf'u
Strujno polje u karakteristienim pros to rima HC-a definisano je sa poljima brzina i pritisaka. U Odeljku 4.7.1. vee je reeeno da je btzinsko polje povezano sa protokom, odnosno sa brzinom kretanja klipa. Polje pritiska u HC-u daje sile PI -::- F" ' pritiska: . D 2n 2 n 2 ~ =: Pl-- , P2 == P2 (D -d )4 ' (4.7.3)
4
pri eemu su ~ - radna - aktivna sila pritiska, Cijim dejstvom se savladavaju sve ostaJe sile koje deluju na HC, i P2 sila protiv-pritiska. Slieno kao i kod radne i protiv-pritisne zapremine, tako i ovde radna i protiv-pritisna sila pritiska menJaJu .svoje uloge pri radnom i povratnom hodu. Korektno a) poznavanje pritisaka PI (ili P2) je veoma vazno jer je aktivna sila pritiska p] (iIi P2 ) ta koja obavlja korisno x dejstvo. 1z tog razloga analizi polja pritiska u HC-u ee se posvetiti vise paZnje. b) Na s1.4.7.2.1a prikazanaje promena pritiska u radnom i protiv-pritisnom prostoru HC-a. Sa ove slike se uoeava --<>-f....:..;..,f----=---_-<--"'-_ (x) nestacionarnost pritiska pri kretanju klipa. Nasamom pocetICu kretanja Slika 4.7.2.1. klipa, zbog> aktiviranja razvodnika, u radnom prostoru pritisak raste. Taj pocetni porast ptitiska, definisan periodom t], moze da bUde. trenutan iIi postepen, a sto zavisi od brzine ukljuCivanja razvodnika. Ostale rieravnomernosti pritiska, koje se uocavaju na s1.4.7.2.1a, su posledica: ukljuCivanjai iskljucivanja razvodnika u drugim hidraulickim kolima, neravnomernosti rada pumpe, nestacionarnosti strujnpgpolja u komorama HC-a, prestanak rada drugih izvrsnih organa, nestacionarriost radne sile i dr. Moze se zakljuciti, dakle, da ce karakteristicni pritisci radriog fluicla u HC-u biti furikcije od vremena, tj p] = p] (t) i Pz =: pz (t). Ako su navedene pojave izraZene tada one rezuItiraju nestacionarnim dejstvom sile pritiska, asto moze da izazove V'ibracije mehanickih sklopova i sistema koji su povezani sa HC-om. 0 ovim ppjavama treba voditi racuna pri dinamickoj analizi rada DHS-a, dok se stacionarnim rezirnima rada one ne uzimaju U obzir.
323
Stvarna polja pritiska u komorama He-a, koja su prikazana na s1.4.7.2.1a, imaju nestacionarni karakter. U pojedinim fazama kretanja klipa, oznacenim sa tl ,t2 i t 3 , ona mogu veoma dobro da se aproksimiraju linearnim i konstantnim funkcijama koje su prikazane na sl. 4.7.2.2, i koje glase:
a1t + b1
,
p(t)
Xi
\
P1,o-
P2
_~~~~!~__~t2~____ ~si4
~--~----------~--~
,~,l
Slika 4.7.2.2.
0s t S
'I
s t] + t z
t I +t2 stsT
U ovim furikcijama T::: t] + t2 + t3 je ukupno vreme kretanja klipa, a konstante a i i bi (i= 1,2,3,4) odredjuju se iz uslova: p] (0) := p],O ' PI (tl):= P1 (t1 + t 2 )== PI' .. p] (T) ::: Pl,l , O P2 e ) == ho , pzU])::: P2(t1 +t2 )::: Pz , P2 (1') ::: hI , i iznose:
a1 "' (PI - Pl,O) / tl , a2 == (pu - P1) / t3
bl == P!,o ,
'
a4 == -(P2 - PZ,1 ) / t3
'
bz == PI, 1 -
(PI,1 -
PI) t '
3
b3 == Pz,O
PZ,1
T )t
3
Prethodna analiza je ukazaia na siozenost polja pritiska u komorama HC-a. Medjutim, ako Se mogu zanemariti promene pritiska u periodima t] i t 3 , a sto je cest slucaj u inienjerskoj praksi, tad a sledi da su karakteristicni pritisci konstantni (p] ~ canst., P2 ~ canst.) , a sto rezultira dejstvom' konstantnih silapritiska
~
Na s1.4.7.2.1b prikazan je dijagram promene brzine kretanjaklipa. KoristeCi ovaj dijagram, kao i promenu pritiska u HC-u prikaza:qu na s1.4.72.1a, definisu se sledeee faze kretanja klipa: a) pocetni period, iIi periodubrzanja klipa (t]), koji se karaktelise porastom pritiska, b) radni hod, oznacenperiodom t2 , u kome je pritisak prakticno konstantan, i c) zavrsni, iIi period usporavanja klipa (t3 ). Na pocetku pIVe faze klip mimje (x == 0) a pritisciu radnom i protiv-pritisnom prostom su p] 0 i P2 o. UldjuCivanjem razvodnikauzapreminf VI pritisak raste, a 8to je propraeeno pocetkom kretanja Idipa, odnosl1.~nj~govim ubrzanjem. Vreme ubrzanja klipa zavisi od brzine ukljucenja razv6c1mka, Teorijskiposmatrano trenutnim uldjucenjem razvodnika pritisak bi porastaona PI a brzina: klipa na v p' Medjutim, i ako vreme ukljuCivanja razvodnika moze biti veoma kratko, zbog efekata stisIjivosti tecnosti, promene pritiska i brzine ldipa nisu skbkovite vee postepene. Na rastojanju x::: ']' prestankom ubrzalija:klipa,tj, postizanjem ravnomerne brzine kretanja klipa v p pIVa faza je zavrsena.Duziria trajanjaove faze odredjuje se na taj nacin 8to se smatra da se u njoj radi ojednoIikoubrzanom kretanju. Za ovakvo kretanje klipa dobijaju se zakoTl promene brzinei hoda klipa
324
a]==dvldt => v(t)==a]t => x==a]t2/2, (4.7.4) pri cemu su za resavanje jednacine kretanja koriseeni pocetni uslovi x(O) == 0 i v(O) == O. Konacno, primenom uslova na kraju kretanja klipa x(t])== II i V(tl) == v p
dobija se ubrzanje klipa i duzina trajanja prve faze a] :;;: v~ I 2/] t] :;;: 2/1 / v p
(4.7.5)
Dmgi vremenski period, oznacen sa i 2 , odnosi se na savladavanje radne sile F. U najveeem braju slucajeva primene HC-a radna sila je konstantna (F::>J canst.) a sto utice na ravnomernost kretanja ldipa, tako da je vreme trajanja ove faze
t2 == 2/2 Ivp . (4.7.6) Unekim slucajevima, kao na pr. kod gradjevinskih i mdarskih masina, radna sila nije konstantna. U ovom slucaju treba poznavati zakon promene radne sile F:;;: F(t) iIi F = F(x) i rdavanjem jednaCine kretanja dobiti duzinu trajanja dmge faze. TreCi vremenski period, oznacen sa t 3 , je period neposredno pre zaustavljanja klipa. U njemu brzina klipa opada, a sto je propraceno porastom pritiska u radnom i opadanjem pritiska u protiv-pritisnom prostoru. Kao i u prvoj fazi, i ovde se smatra da se radi a jednako usporenom kretanju, na osnovu cega se odredjuje usporenje klipa i duzina trajanja treee faze a3=v~/2/3 t3=2l3/vP' (4.7.7) Pri radnom hodu klip predje put h == I] + 12 + 13 za vreme . t=tl+t2+t3=Kthlvp, (4.7.8) pri cemu konstanta Kt =1+(1] +13)/h, odredjena iz izraza (4.7.5-7), ukazuje za koliko je vreme radnog hoda duze pri realnom kretanju Idipa u odnosu na idealizovano kretanje klipa, tj. kretanje bez prve i treee faze. Daicie, pri realnom kretanju. klipa postoji faktor gubitka vremena (ll + 1 ) I h koji zavisi od efekata pri 3 ubrzavanju i usporavanju klipa. Pri povratnom hodu klipa uloge radne i protiv-pritisne zapreminese menjaju, a prethodno sprovedeni proracun vazi.
4.7.4. Pror3.clJIn ikretne sHe HC Pod kretnom sHorn He-a, u uzem srnismu, podrazumeva se minimalna vrednost aktivne sile pritiska koja svojim dejstvom savladava sve ostale sile. (protiv-pritiska, trenja i tdine) i omogueava pokretanje klipa. DaIde, to je sila koja omogueava. kretanje neoptereeenog m klipa, tj. kretahje bez dejstva radne sileo Da bi se definisala ova sila posmatraee se primer kada je. He vezan sa radnim stolom t=O x jedne alatne masine (s1.4.7.4), na pr. rendisaljke. Na pocetkU prve faze kreianja klip se kreee jednako ubrzano sa ubrzanjem a j =v~ ! 2/1' pa jednacina kretanja ldipa Slika 4.7.4.
325
glasi:
m ~~ =ma I =
11 - P2 - FTJ -
Fn - FT3 ,
u kojoj je m masa pokretnih delova (radnog predmeta, stoIa i klipa sa klipnjacom), I~ = PID2TC / 4 je aktivna sila pritiska, P2 = P2 (D 2 - d 2 )TC /4 je sila protivpritiska, FTl i FT2 su sile viskoznog trenja na pokretnim delovima He, i sila trenja FT3 moze biti sila suvog FT3 = f mg iIi viskoznog FT3 = ~v p trenja, pri cemu je f koeficijent suvog i ~ koeficijent viskoznog trenja. 1z prethodne jednaCine dobija se kretna - aktivna sila pritiska 11 =m(al +gf)+P2 +FTJ +FT2 +FT3' (4.7.9) Ako klip, pak, zapoCinje kretanje uz prisustvo radne sile F, dakIe, pod punim opterecenjem, tada se iz diferencijalne jednaCine kretanja, za primer sa s1. 4.7.4., dobija aktivna sila pritiska: 11 = m(al + g f) + F + Pz +FTJ +FT2+FT3 U zavisnosti od sistema u kome je ugradjen He i njegovog polaZaja, horizontalnog iIi vertikalnog, u izrazu za kretnu sHu eventualno se koriguje smerovi sila, dodaje se sila tezine i sila opruge i s1.
Proo/em 4-9. Na hidraulickoj dizalici ugradjen je vertikalni He, precnika D, mase pokretnih delova m i precnika klipnjace d. He ima funkciju dizanja i spustanja mase}vi. Od stanja mirovanja pa do postizanja konstantne brzine kretanja v p klip predje put I pri tome se on jednoliko
ubrzava. Odrediti radni pritisak koji omogucava a) dizanje i b) spustanje tereta. Sila trenja pokretnih delova HC-a je FT , a protiv-pritisak je P2' RESENJE: Primenjuju6i postupak dat u Odeljku 4.7.4. dobija se:
a)
b)
4.7.5. Sila trcJIlIja koja
trllellUlj~
Slika P.4-9
JIlI:at kHp
j
U He poluprecnika R2 = D2 /2 krece se klip poluprecnika RI = D /2 brzinom = x (s1.4.7.5.1a). DakIe, strujni prostor izmedjuklip~icilindra je koncentricni prsten visine h = R2 -R (sI.4.7.5.1h). Ovaj procep, kao uostalomveCinaprocepa u
vp
j
\
I
UH, jeste mali, ali ipak dovoljno veliki da se uljellnjenm smatra neprekidnom sredinom. S obzirom da je radni pritisak PI veCi od protivpritiska P2 (PI> P2' iii ponekad PI P2) to ce se usled razlike pritisak I'1p = PI - P2 kroz procep uspostaviti (laminarno) strujanje protokom T7p , koje se na klipu manifestuje sHorn
326
b}
Slilm 4.7.5.1 viskoznog trenja F)J.' U ovom paragrafu ce se pokazati da se moze naCi tacan izraz za silu trenja, sto predstavlja tacno reSenje Navije~Stoksovih jednacina. Kako se strujanje odvija u procepu koji se nalazi izmedju dva koncentricna kruga, to ce se strujanje analizirati u polarno-cilindricnom koordinatnom sistemu r, cp i x .. OCigledno je da se strujanje u procepu odvija samo u pravcu ose x, pa su zato komponente brzine v r =0, v <p == 0 i vx =: V Ako se uzme bilo koji presek defi-
nisan sa koordinatom cp dobice se ista strujna slika. avo znaCi da je strujanje osnosimetricno, odnosno da je izvod bilo koje velicine f po koordinati <p jednak nuli (af / acp == 0). Na dalje ce se analizirati stacionarno strujanje, i zanemariti zapreminske sile u fluidu. Ova analiza dovodi do toga da se jednaCine kontinuiteta i Navije-Stoksa svode na oblik: av / ax == 0 , (4.7.10) 2 ap a v 1 av 0= --+11(-2 +--) , (4,7.11) ax ar rar O=opIBr. (4.7.12) 1z jednacine kontinuiteta (4.7.10) sledi da brzina strujanja u procepu ne zavisi od podllzne koordinate x, odnosno da je v == vCr). 1z jednacine kretar~ia (4.7.12) sledi da pritisak ne zavisi od radijalne koordinate r, tj.da je p = p(x). Dakle, p i v zavise od razliCitih koordinata to se moze sa parcijalnih preCi na obicni diferencijale, i ujedno izvrsiti razdvajanje promenljivih u jednacini kretanja (4.7.11), nakon cega sledi: dp ld Bv -=:TI--(r-)=-K. (4.7.l3) dx "rar or Kaleo je leva stranajednaCine (4.7.l3) funkcija od x, a desna funkcija od r, to one moraju biti jednake istoj konstanti K (kao i u Odeljlru 2.1.5.1.3). Diferencijalna jednacina (4.7.l3) reSava se uz koriscenje granicnihuslova x = 0, p(O) = PI .; X = I , P(l)=P2 (4.7.14) r=R j , v(RI)=v p ; r~R2' v(R 2 )=O' 1z prve diferencijalne jednaCine (4.7.13) dobija se resenje za polje pritislea
p(x)=-Kx+C
=> p(x)=Pj-t..p
x l ,
(4.7.15)
= t..p/l.
Iz druge od jednaCina (4.7.l3) dobija se resenje za brzinsko polje
327
v(r) = - - r - +C Inr+C
411.
2.'
I I K 2 2 l InR z K I 2 InRI z 2 l C1 =-1-lv p - - (R 2 -R1 )J ' C2 =--1-v P + - LR1 +-1-(R2 -R1 )J 4 11 4 11 nn nn nn gde je n = R1 I R2 Posredstvom ovih konstanti brzinsko polje se svodi na oblik
1 v(r)=--l-In---- (-R) -l+-?-ln- . nn R2 411 l I n- Inn R1 Ovaj profil brzina daje protok ulja kroz pracep
'
vp r
2 D.pR [
1-
n r]
2
(4.7.16)
4.7.17)
In-
R1
In-
R1
Kako se ovaj protok moze odrediti i preko srednje brzine strujanja u procepu D.Vp = rc(R; - R~)v m' to sledi da je ta srednja brzina strujanja u procepu
1 1 [ vm=vp---p,-- R
2In~
R1
(~)2_1
R]
(4.7.18')
Protok flVp predstavlja gubitak ulaznog protoka ulja u cilindar. Prema tome protolc koji definise brzinu kretanja klipa je Vp = Vi - flVp , odakle se dobija brzina klipa
vp =
Vi - MTp
RI7t
2
4 . . = -2-(~1- AVp) .
(4.. 7.19) D7 t ,
S obzirom da se teorijska brzina kretanja klipa dobija pri protoku AVp = 0 i iznosi
v P,t
::::
V; -AVp =~
VI
V p,t
(4.7.20)
koji u realnim konstrukcijama HC-a ima vrednost 0;98 do 0,99. Koriscenjem brzinskog polja (4.7.16) odredjuje se tangencijalni napon na zidu klipa:
'C w
dv 11 I v p =11(dr)r=R1 =-R;llnn
+~(2+
2
D.p R]2
/1
2 -1 l llm )
J'
(4.7.21)
lI
Uvodjenjem koeficijellata
2
a = R1
J(
~ == lllR2 IR 1
2117t1
'
)r-F-;l-=-a-D.p-+-~-V-p--'I '
(4.7.22)
328
iz koga jednoznacno sledi da je sila viskoznog trenja klipa linearno srazmerna razlici pritisaka i brzini kretanja klipa. DakJe, zakljucuje se da je uticaj viskoznosti na silu trenja dvojak i obuhvata dejstvo razlike pritisaka i uticaj brzine kretanja klipa. Ako se koeficijent ex napise u bezdimenzijskol1l obliku ex Ri I R( -1
R2n = 21nR2 I RI
I
1> 0,
to sledi da ee on za svako R2 I RI > 1 biti pozitivan, sto znaCi da uticaj razlike . pritiska poveeava silu otpora trenja. Interesantno je razmotriti i specijalni sIucaj procepa kada je on veorna mali, tj. Rz ~ R] (Rz > RI ). Tada koeficijenti ex i ~ irnaju vrednosti ex ~ 0 i ~ ~ co, koje jasno govore 0 pojedinim udelirna sile trenja. Iz izraza (4.7.22) dobija se klasicno koriseeni izraz za viskoznu sHu trenja
. FI] == ~x = ~vp
= InR2 I R1
211nl
vp ,
(4.7.23)
koji vazi sarno pod uslovorn da je razlika pritisaka ,1.p mala (slueaj veCih procepa), tj. kada se ,1.p moze zanemariti, iIi, pak, da se klip '.Ieee kroz sredinu konstantnog pritiska a sto daje ,1.p = O. Izraz za viskoznu silu (4.7.23) moze da se napise i u nesto izmenjenom obliku. Nairne, razvijanjem funkcije InR2 I R1 u Tejlorov red,
"" InR=LCR-ltlnR"
n=1
(R=R 2 IR j
>1/2),
(4.7.24)'
Do ovog izraza se dolazi i na drugaciji naCl11. U tu svrhu se posrnatra ._.- _.-._.-.-.- ==;> strujanje izrnedju klipa i cilindra s1I 4.7.5.2~,pri cemu se smatra da je strujanje izazvano sarno kretanjern klipa i da je tom prilikom profil brzina u procepu linearan v == v pY / h. Prirnenom ovog profila brzina dobija se tangehcijalni napon na zidu klipa "w == 11 (dv ! dy) y=o = Tt v p ! h , odnosno viskozna sila. otpora:
F I] . 11 I D]n ="w 2R]n I == --h- vp
,
(4.7.24)"
Ovaj izraz se veoma cesto koristi za proracunviskozne sile trenja u UHK. Medjutim, poredeei izraz (4.7.24)" i naem dobijanja izraza (4.7.24)' sledi da je izraz (4.7.24)" pojednostavljeni izraz (4,7.22) i da yazi pod uslovima aa je u procepu linearni profil brzina, a sto je za veliCinu procepa u UHK prihvatljivo, i da je merodavna razlika pritisaka zanemarljiva. a sto najceSee u UHK nije slucaj.
329
U slucaju linearnog profiIa brzina izmedju klipa i tela cilindra srednja brzina stmjanja fluida u procepu je 1 vp ~ +2R1 (4.7.25) "m = A AV(y)dA =3 Rz +R1 .
Problem 4-10. U HC-u s14.7.5.t nalazi se ulje viskoznosti 11=5.IQ-3 Pas pod radnim pritiskom P1 = 1O,4.MPa i protiv-priti,>kom P2 = O,4MPa. Kroz cilindar se krece, brzinom vp =O,lm/s, klip poluprecnika R1 =50mrn i duzine l=50mm.
Graficki prikazati udeo viskoznosti i razlike pritisaka na ukupnu silu trel1ja. Odrediti pri korn poluprecniku cilindra delovi sHe trenja kUpa koji poticu od viskoznosti i pritiska ce biti isti?
RESENJE' Razlika pritiska II cilil1dru koja izaziva strujanje je /1p = lOMPa. Sila trenja koja deluje na klip, prema (4.7.22), maze da se napise u obliku
FI] = j'';'(~p)+FTJ(vp) ,
40
1S
30
10
..... 20 +--+-+.:;."'+---4
-+\--1,"-+---+-1
O-!~~~l--";:'I
= ( 21nR -1)R1-nD.p FI] (v p) = InR v p , gde je R = R2 / R Zadavanjem visineprocepa intervalu h = R2 -R =[O,20f.l.m} dobija se graficki
FI] (/1p)
j .
j
IF - 2 ?
21'ptl
50.00 R,[mml.
u prikaz funkcija
Slilm P.4~l0
FTJ (D.p)
"~(Vp)'
uticaj viskoznosti, dok je za vece procepe dominantan uticaj razlike pritisk9-' 1z uslova FTJ (D.p) = FYI (V p) dobija se jednaCina
-2 211lvp R -21nR -(1+-- ) = 0, 2 Rj D.p iz koje se uumericki nalazi rdenje R = 1,00004, koje daje R2 = 50,002rnm, odnosno h = 2J.l.ID, pri kame su udeli viskoznosti i razlike pritiska na silu trenja isti.
U Uffi( postoje procepi, tj zazori, lcoji se nalazeizmedju nepokretnih delova, ili, pale, izmedju pokretnih i nepokretnih delova, koji imajufllukciju podmazivanja ili kroz njih imamo gllbitak-curenje ulja.Premageometriji koJase formira procepi mogu biti ravanski - izmedju nepokretruh paraleltdh ploca (Odeljak 2.1.5.1.3b), iIi je pak, jedna ploca pokretna; i procepi izmedju cilindricnih povrsi. U UHK najcesce se susrecu zazori koji omogucavaju funkcionisanje komponente, a to su procepi izmedju cilindricnih povrSi, kao sto SU, na pr., procepi izmedju klipa i cilindra He-a, klipa i kuCistarazvodnika, i s1., a po svom,geometrijskom obliku mogu biti koncentricni i ekscentricni kruzni prsten.
4.7.6.1. Koncenil:ricni. uuzni prceI)
\ \
I'
Koncentricni kruzni procep izmedju klipa poluprecnika Rj i cilindra poluprecnika R 2 , visine h =R2 - Rp je ustvari detaljno analiziran kroz Odeljak 4.7.5.
330
Tom prilikom je analizirano strujanje u procepu izmedju tela cilindra i pokretnog klipa. Resenje za brzinsko polje (4.7.16) ipolje pritiska (4.7.15) i dalje vaze. KoristeCi upravo ta resenja ovde ce se analizirati specijalni slucaj koncentricnog krucnog prstena (s1.4.7.6.1) koji se ima izmedju nepokretnih cilindricnih povrsi (v p == 0), tj; slucaj kada je strujanje izazvano.samo razlikom pritisaka. U ovom slucaju srednja brzina strujanja (4.7.18) i protok (4.7.17) se svocle na oblike: Slika 4.7.6.1
2 2
vm
=--~ (1+n
tlpR;
811l
1-n 2 +--)
Inn
(4.7.26) (4.7.27)
11.1\2
_D4
+ Inn)'
1- n
pri cemu je n = R] / Rz karakteristicni geometrijski odnos procepa. Relacija (4.7.26) daje razlilru pritisaka u procepu iz koje, posle poredjenja sa opstom Darsijevom formulom tlp = pie 11 DH . /2, sled! izraz za koeficijent trenja
v;,
64 (l-n) z = R fen) . (4.7.28) e 1+ n + (1- n ) lInn e u kame je Re =vmDH / v Rejnoldsov broj, DH =2(R2 -RI ) = 211 hiclraulicki precnik procepa i fen) :::(1-n)2/[1+l1z +(1-n 2 )llnn] funkcija od geometrijskog parametra procepa. Za procepe koji se susreeu u UH parametar n je reela veliCine jedinice, ali ipak manji ad jedan (0<n<1). JiJco s~, za n uzmu vreclnosti 11=[0,9; 0,999] funcija J(n) ima vrednosi J(n)=[l,4997; 1,5], dakJe, fen) ~:d,5 == 3/2. Sa ovom vrednoscu funkcije fin) izraz za koeficijent trenja (4.7.28) se svodi na oblik 48 A. == 2Q.::: R24 ::: R , (4.7.29) Re . eR eh pn cemu je Rejnaldsov broj definisan Re R =vmRH Iv definisan u odnosu na hidraulicki radijus (R H ::: DH / 4 = h 12) i Re h = Vmh / v u odnosu na visimi procepa. Sasvim je svejedno koji od oblika izraza (4.7.29) koristimo za odredjivanje koeficijenta trenja. Ipak, u literaturi se najcesce koristi obliIc Ie =24/ Re R' U slucaju kada vazi izraz (4.7.29), srednja brzina i protok kroz koncentricni prstenasti pracep odredjeni su izrazima:
Ie= R
64
Vm
==
tlp
12Tj1
V=1211th,
tlpdrr.
(4.7.30,31)
=(D 2 + D] ) / 2 '=: Rz + RI .
Problem 4- U. U literaturi iz UR kruzni koncentricni procep, dirnenzija RI ' R2 i h (s1.P.4~ lla), ponekad se tretira koriscenjern resenja za strujanje izmedju paralelnih ploca (s1.P.4-lIb). Jasno je da se tom aproksimaCijOlll u proracunu pravi odgovarajuca greska.
b)
Slika PA-ll
331
Odrediti koliki je odnos koeficijenata trenja tacnog i aproksimativnog postupka? Dobijeni odnos komentarisati. .
RESENJE- Kada se vrSi aproksimacija stmjanja u kruznom koncentricnom procepu strujanjem izmedju paralelnih ploca, koeficijent trenja je odredjen izrazom (2.1.42) Aa :::24/Re h ' pri cemu je Re" :::vhlv Rejnoldsov broj. Za proracun koeficijenta trenja kod koncentricnog kruinog prstana merodavan je hidraulicki precnik D H ::: 2(R 2 - Rl)::: 2h. Uz pomoe ove veliCine dobija se aproksimativna vrednost koeficijenta trenja Aa = 48/Re, pri cemu je Re = VDH Iv. Primenom izraza (4.7.28) za stvarni koeficijent trenja u kruznom prstenastorn procepu dobija se odnos koeficijenata trenja
(1-n)2 -f() ( RIR) 2 2 - 3 n, n= 1 2 ' 1+n +(l-n )Ilnn Za male vrednosti parametra n vrednostfunkcije f (~ 1) ::: 3 12 daje odnos koeficijenata trenja AI Aa ::: 2. Dakle, moze se zaklj!lCiti da se primenomizraza za koeficijent trenja Aa pravi gruba proracuns.ka greska, te se zato on ne preporucuje za odredjivanje koeficijenta trenja u kruinom koncentricnom procepu.
ProD/em 4~12. U HC precnika d 2 dotice ulje, visk6znosti Yj, konstantnim protokorn V. Kroz HC kreee se klip precnika d l duzine I, sa klipnjacom precnika do brzinom v p i pri tome savladava radnu sili F. Radni i protiv-pritisni prostor HC-a .
Sil spojeni preko koncentricnog prstena izmedju klipa i cilindra i sa obilaznorn cevi precnika d i duzine L u kojoj se nalaze otpori: S", Sk' t:,.p p i t:,.Pn' Strujanje u procepu i cevi je larninamo. Silu trenja koja deluje na klip sa kIipnjacom zanemariti. Odrediti brzinu klipa.
RESENJE: Kao prvo iz jednacine . Slika P.4.. 12 ravnoteze sila koje optereeuju ldip sa klipnjacom, uz zanemarivanje sile trenja, odredjujeserazlika pritisaka t:,.P= 4F In(d( -d;) . Ova razlika pritisaka ostvamje strujanje u procepuprotokom VI i u obilaznoj cevi protokom )/2' Protok kroz procep odredjuje se it Darsijeve formule (2.1.28) u kojoj je koeficijent trenja odredjen izrazom (4.7.28); Ovaj postuimk je vee sproveden u Odeljku 4.7.6 ion daje protok .. .
II; :::t:,.P128YjI(l-n
nd
)(1+11 +~)
1-n 2
, n=dl ld2
Protok kroz zaobilazllu cev odredjuje se iz Bernulijeve jednacine 2 I v2 t:,.p = t:,.Pn + t:,.Pp + p(Su +2Sk +A.d'+l)T ' u kojoj je koeficijent trenja A2 ::: 641 Re 2 , i iznosi
332
b=y ,
321~
c=l::.p-I::.Pn-App'
He V = V; +ri 2 + vp
odredjuje se brzina
Problem 4-13. Osovina precnika D=2R okrece se brojem obrta n u kliznom lezaju u kome se nalazi ulje viskoznosti ~. Strujni prostor kliznog leZaja predstavlja koncentricni kruzni prsten visine h i duzine I, u kome rotacija osovine stvara linearni profiI brzina. Odrediti moment trenja kojim ulje deluje na osovinu i snagu trenja. Dati. podaci su: D=50mm, 1=100mm, h h=O,lmm, n=10000/s, ~=O,lPas .
.RESENJE: Linearni p ofiI brzina u procepu v =
Rwf"
Slika P.4-13
u kome su OJ = 2mc (n[o/s]) ugaona brzina i y koordinata koja se meri od zida ldaja, daje viskozni napon na zidu osovina 1: w = T\(dv / dy)y=". Elementarna
sila trenja je dFw = 1:) R dcp u kojoj je cp ugao. Konacno, obrtni moment i snaga trenja iznose:
M<= Rdi'w
.~
7T2~lnD3
TC3~l112 D3
2h
,P=lv1w=
Posmatra se nepokretni klip, odnosno osovina, precnika D1 = 2R1 i duiine t, koja se nalazi u cilindru precnika D2 = 2R 2 U slucajukada se ose simetrije klipa i osovine nalaze na medjusobom ekscentricnom rastojanju e tada strujni prostor izmedju njih predstavlja ekscentricni kruini prsten(s1.4.7.6.2). Visina procepa na proizvoljnom ugaonom polozaju, odredjenim uglom cp, lznosi h(cp) = Rz - R1 cosa-ecoscp , gde je a ugau, u tacki A, izmedju linija koje prolaze kroz teiista klipa i cilindra. S obzirom da je maksinialna yrednosttrigonometrijske funkcije (sina.)max = e / Rl' ikako je e RI'. to sledi da je sina. ~ 0, odnosno eosa. 1':'1. Prema tome visina procepa je odredjena relacijom hp) = R2 -R1 -escos<p= a-ecos<p , (4.7.32) pri cemu je a = R2 -1~1 -= R2 (l,... n )karakteristicna g;:,~metri jska velicina i 11 = Rl / Rz. .. e Pod dejstvom razlike pritisalca /).p kroz eIcscentricni Stika 4.7.6.2 procep ostvaruje se protok fluid a, koji kroz elementarnu
------
Osnove uljl1ehidraulike
333
povdinu dA= h(R z -h 12)d<p iznosi: (4.7.33) Da bi se primenom izraza (4.7.33) mogao odrediti protok potrebno je poznavati funkciju v = v(<p). Za odredjivanje ove f~nkcije koristi se pretpostavka da se protok kroz elementarnu povrsinu dll moze odrediti kao protok kroz odgovarajucu elementarnu povrSinu koncentricnog prstena visine h, sto znaCi da je srednja brzina strujanja kroz ovu elementarnu povrsinu odredjena izrazom (4.7.30). Sa ovom pretpostavkom, iz izraza (4.7.33) dobija se protok kroz koncenrticni prstenasti procep:
dV
. _ f;.p V-
zr 12 11/ h (R
3
0
11
2 -
(4.7.34) .
(4.7.35)
kojoj je e = e 1a relativni ekscentricitet protepa. Veoma cesto se u literaturi iz UH, u fuukciji fCe) , Clan uz a 12Rz izostavlja, sto znaCi da se u ovom pojednostavljenom slucaju protok odredjuje kao:
v=
I1pDzna 12111
(l+2"e):
3_ 2
(4.7.36)
:11/ l=:~
48 1+11
f(e).
(4.7.37)
Odredjivanjem, dalje, iz izraza (4.7.37) pada pritiska i poredeCi ga sa. opstom Darsijevom formulom I1p = p;"'f / Df[ . v,;, 12, dobija se izraz za koeficijent trenja
;.,,= Re fee) ,
(4,7.38)
1
u kome je Re = v mDH / v Rejnoldsov broj i DH = 2(R2 - R1 ) = 2R2 (1- 11) hidraulicki precnik procepa. U specijalnom slucaju kada nema .ekscentriciteta (e = 0) funkcija (4.7.35) ima vrednost f(O) = (1 +11) 12, stoclaje koeficijent trenja 1.,(0) = 96/ Re koji vaZi za koncentricni kruzni procep,izraz(4.729). Ovde treba napomenuti da ako se u funkciju f (e) vrsi izosta'lljahje clana liZ a / 2R2 , a sto je prakticno slucaj u literaturi iz UH, vrednost funkcije 1(0)= 1 ne dozvoljava da se iz (4.7.38) dobije resenje za koeficijent trenja koncentricnog kruznogprocepa. Prema tome, zanemarivanje ovog CIana nije opravdano. .
4.7.7. Dinamika hidrocmndra
\
I
Pod dinamikom HC-a podrazumeva se kretanjeklipa i klipnjace HC pod dejstvom stvarnih - prornenljivih sila. U tu svrhu se posmatra He kod koga je dejstvo svih spoljnih sila, koje su prisutne u mehanickorn sistemu koji polcrece
334
~g=~-'-1I>-
(4.7.39)
pri cemu je };~l sila viskoznog trenja izmedju klipa i cilindra, a F112 sila viskoznog trenja izmecljll kliplljace i kuCista cilindra. Zamenom ovih sila u (4.7.39) diferencijalna jednacina kretanja se svodi na oblik:
m m.' u kome je 13 = 131 + 132 ukupni koeficijent viskoznog trenja i pet) = ~ (t).- P2(t) -ct. l (PI - P2) '-ct. 2 (pz - Pa)
x+~ x= P(t)-F(t)
(4.7.40)
je sila koja potice od polja pritiska. Na osnovu izgleda learakteristicne jednacine ,-2 _ r [31 m := 0, leoja daje korene Ij 0 i 1'2 == -[31 In, sledi da je resenje homogenog dela diferencijalne jednacine (4.7.40) x"U) == C; +Cz exp( -f3t / m), pa opste resenje diferencijaIne jednaCine moze da se napiSe u oblik:u: x(t) =C1 +C2e- f3t1m + xp(t) . (4.7.41)
=0
Konstante integracije C1 i C2 odredjuju se iz pocetnih uslova, dok se partikularno reSenje xp(t) tek moze naCi na osnovu poznavanja funlecija pet) i F(t).' Kod stacionarnog strujnog rezima sledi da je P = const, odnosno da obile partikularnog resenja zavisi od oblika funkcije F(t). Ova sila moze imati konstantnu vrednost, medjutim, veoma cesto ona je promenljiva, leao s~o je to slucaj kod rudarskih i !,rradjevinskih masina kada je njena promena izazvana, na pr., promenom sastava isleopavanog tla. Ukoliko u skolpu HC-a, ili, pak, u sklopu mehanickog sistema postoji opruga cije dejstvo se izraiava silom Fc "" ex, tada se diferencijalna jednacina kretanja (4.7.40) svodi na oblik
'
ajt
00 2
=..!2..)
III
x(t) = xh(t)+Xp(t)== C1 e
4-14. U horizontalnom HC-u prikazanom na s1.4.7.7, ukome su konstantni pritisci PI i P2 ' klip poCinje da se kreCi iz stanja mirovanja: Odrediti zakon promene brzine i zakon kretanja klipa ako se u tokukretanja savladava a) konsta-
335
ntna radna sila (F=const.) i b) ako je raqna sila opisana zakonom F(t) == a exp(bt). Poznate velicine su d, D, a, b, m, PI' (XI' (X2' ~1' ~;.
p;,
RESENJE ZaddavajuCi iste oznake kao i u Odeljku 4.7.7. dobijase diferencijalna jednacina kretanja klipa:
.. p. x + m x == I() , t
Cije je opste resenje:
(a)
(b)
a) Za slucaj konstantne radne sile, sledi da je l(t) == (P - F) / m == const., pa se partikularno rdenje diferencijalne jednaCine (a) trcdi u obliku x p (t) == Ct. Zadovoljavanjem, za ovaj oblik partikularnog resenja,diferencijalne jednaCine (a) dobija se konstanta C == (P - F) / p. Primenom pocetnih uslova x(O) = x(O) = 0 iz (b) se dobijaju konstante: C2 == -CI == m( P - F) / p2. Konacno, zamenom nadjenih konstanti u (b) i potom njegovim diferenciranjem dobijaju se zakon promene brzine i zakon kretanja klipa
XU)== P-F (l_e-~t!m)
x(t)== m(P-F)
p2
(e-~tlm_l+~t).
m
b) Kada se radna sila menja po zakonu F(t)== aexp(bt) funkcija l(t) ima oblik I(t) = P / m+aexp(bt) / In. Trazenjem partikularnog resenja diferencijalne jednacine (a) u obliku x(t) = At + Bexp(bt) dobijaju se konstante
P
A=j
a'
; -B==K= b(p+mb)'
p p
P ....
p2
.ProDlem 4-15. U protivpritisnom prostoru HC-aprecnika D nalazi se opruga krutosti c koja je u pocetnom stanju mirovanjasabijena zarastojanje xo' Ukljucivalljem razvodllika u komorama HC-a vladajukonstantniprIHsciPI i P2 (PI> P2) klip poCinje da se krece pri tome . savladavajuCi radnu silu F = const. NaCi X
zakon kretanja klipa ako je sila opruge veca od sile viskozllOg trenja. Poznate velicine su:
D, d,
In, C,
-!l>-
(X,
p.
336
Ona moze da se napise u obliku: .. ux+co zx= C0' x+ 2'" pri cemu su konstante: 28= Jl
m '
co 2
=:-
c m'
UzimajuCi u obzir uslov zadatka da je sila otpora veca ad sile viskoznog trenja (co > 8) dobijaju se koreni karakteristicne jednacine r2+28r+co 2 =0 =>r ,z=-8iq, (q=Je co2 - 82 ).
l
Sa ovim korenima resenje homogenog dela diferencijaJne jednacine kretanja je: xh(t) =: Cte'it +C;e r2t =e- Bt eCl sinqt+C2 cosqt) , pri cemu su
ct
C;, iIi C
partilcularno reSenje xp (t) == Co I co 2 , to opste rese'lje diferencijalne jednaCine kretanja glasi: z Bt xp(t) = e- eC1 sinqt+Cz COSljt)+Co /co . Koriscenjem pocetnih uslova kretanja xeO) == x(O) == 0 odredjuju se konstante C1 == -8 Co / qco 2 i Cz == -Co / co 2 , tako da se trazeni zalcon lcretanja svodi na oblilc 8 . Co ,-e )] xU ) =- - , [1 -01 ( -smqt+cosqt. co" q
4.7.8. HidrallllIicko itocenje kril!taJrnja
Osnovni zadatak HC-a je da dejstvom aktivne' sile pritiska ~ u toku radnog hada savlada neku radnu silu F brzinom v p' Tom prilikom dijagram promene brzine klipa ima izgled prikazan na s1.4.7.8.1 (Odeljak 4.7.2). Na kraju radnog hocla kretanje klipa prestaje (tree a faza kretanjaklipa) aktiviranjem razvoclnika, na pro mikroprekidaCima za ogranieavanje hoda, iIiudarom klipa 0 tela cilindra (kriva a sa s1.4.7.8.1). Veoma je eest sIucaj u UHS-u da nema uredjaja za ogranieenje kretanja, kao na pro kod rueno upravljanih URS-a, tako da je udar klipa 0 tela cilindra veorna moguca pojava. 'Ako se iz bilo kojih razloga zaustavljanje klipa, tj. pokretnih delova mase In, vrsi udarom klipa 0 tela cilindra tada maze doCi do osteeenja cilindra, sto je, dilkie, nepozeljno 11. UHS-u. To je razlog da se u zavrSnoj fazi kretanja klipa njegaY9kretanje llSp()raVa, Cime se postiZe deIirrricno ublaZavanje udara (kriva b)ilinjegovo potpuno izbegavanje (kriva c). Za pouzdan rad HC-a treba teiiti zaustavljanju ldipa bez udara na kraju trece faze kretanja, a sto moze da se ostvari tzv. hidraulickimkoeenjem. Ovaj tip kocenja zasnovan je na porastu vislcozne sile trenje il trec()j fazi kretanja. Hidraulieko kocenje se postize ugradnjom :,dgusnice koja stupa u funk6j" '.1 fazi zaustavljanja Idipa. NajeesCi tip prigusnica jesa konstantnim (sIA.7.8.2a), promenljivim (s1.4.7.8.2b) i poddiljivim prigusenjem(slA.7.8.2c).
337
a)
b)
Slika 4.7.8.2 Na dalje ee se detaljno analizirati sarno slucaj hidraulickog kocenja primenom prignsnice konstantnog preseka (s1.4.7.8.2a). Karakteristicne dimenzije klipa, Idipnjace i prigusnice defenisane su precnicima D,doA id2 U drugoj fazi kretanja klipa radi se 0 stacionarnom rezimu rada sa Pl = canst., P2 = const. vp =const., tako da jednaCina ravnoteze sila koje deluju na pokretne mase glasi:
2 2 n D n PleD -do)4"=F-~(0)+P2-4-'
(4.7.42)
gde je F~ (0) sila trenja na pokretnim povrSinama.U treeoj fazi - fazi kocenja klip prigusnice precnika d l ulazi 11 cilindar precnika d2 , eime se fonnira koncentricni kruzrti procep visine h = (el 2 - dl )! 2 i trenutne duzine x. U ovom proizvoljnom polozaju, na prigusnicu deluje dopunska sjla trenja M (x), koja se odredjuje izrazorn (4.7.22). Medjutim, u posmatranom slucaju merodavna razlika pritisaka /:,P = P2l - P22 nije toliko znacajna, sto znaci da se uticaj razlike pritiska na dopunsku silu trenja moze zane mariti. Dakle, dopunska sila trenja je odredjena izrazom (4.7.24), keji se svodi na oblik
tiFf] (x)
~
l = -h-x x .
Tjd
7t.
Za dalji proracun potrebno je, takodje, poznavati rrierodavnu razliku pritisaka. Zbog promenljivosti pritiska P2l (x), ova razlika pritiska je fuJikcija od kordinate x, dok je pritisak Pn = canst., jer je njegova vrednosfdiktirana padom pritiska u povratnoj grani UHS-a. Ova razlika pritiska se odredjuje iz ravnoteze sila koje deluju na kontrolnu zapreminu procepa . . 2 2 n i3.p(x)(d2 -dl )4"=1: wAnx+1: W2 d 21CX , pri cemu su tangencijalni napon 1: wl na klipu pri~lsnice i 1: w2 na zidu cilindra. Izraz za dopunsku silu trenja i3.F'l (x) u sebi vee sadrZipretpostavku 0 linearnom profilu brzina u procepu v(y) =x y ! h, gde se koorciinata y meri od zida cilindra, sto znaCi da su naponi na zidovima kontrolne zapremine
1:
wI -
-1:
w2 -
Zamenom ovih napona u prethodnu jednaCinu nivn.otde dobija se merodavna razlika pritisaka
I1p(x)
=- 2 X .
h
2Tj
(4.7.43)
338
mx = Pj (D
-dg)*-F-~(x)-M~(x)- P2t<D _d j
2
)*_
P22+'
d 2 1C
(4.7.44)
P~/x)
tj. da vazi F" (x) "" F" (0), i izraza za AF'1 ex) i Ap(x), dobija konacan oblik x = -K xx, (4.7.45) u kome je konstanta 2 ll 1C dj D2 - d j ll 1C 2 K=-(-+ )=--(D +d j d 2 ) . m h 2h2 2mh2 Kada se diferencijalna jednacina (4.7.45) napise u obliku dX= -Kxdx, njenim se reSavanjem dobija promena brzine klipa
v(x)=v p -Kx 2 /2.
(4.7.46)
Postavljanjem uslova da brzina klipa na kraju hoda prigusenja bude jednaka nuli, dobija se duzina prigusnice I = ~2v p / K pri kojoj se to ostvaruje, tako da se u ovom slucaju brzina klipa, izraz (4.7.46),svodi na
v(x)/vp=1"7(x/t)2.
(4.7.47)
S obzirom da je brzina klipa vex) = dx / dt , to se posle integraljenja izraza (4.7.47) dobija zakon kretanja klipa u toku hidraulickog kocenja
x/l=(e/~2KVp _1)/(/~2Kvp +1). (4.].48) Graficki prikaz dobijenih rezultata (4.7.48) i (4.7.47) dat je na s1.4.7.8.3. Sa ove slike se jasno vidi da je ugradnjom prigusnice odgovarajuCih dimenzija moguce potpuno izbeCi pojavu udara klipa na kraju njegovogkretanja. Analiza jednacine (4.7.48), tj. dijagrama sa s1.4.7.8.3, pokazuje da x -/ za t~2Kvp - 00. Medjutim,
vee pri t~2Kv p
1.0 0.8 0.6 0.4 0.2 0.0
0.8 -
'fi
~ 0.4
0.2 0.0 -t-r-r--r-'-r-r:-rc.,-,..,--"! 0.0 0.2 0.4 0.6 0.8 1.0
.111,
I (2 KV/'2
Slika 4.7.8.3
PrOblem 4-16. Ako se kod hidraulickog kocenja kretanja klipa sa prigusnicom konstantnog poprecnog preseka (Odeljak 4.7.8) pad pritiska u procepu racuna po laminarnom modelu strujanja koji vaii za koncentricni prstenasti procep (Odeljak 4.7.6.1), a ne po realnom modelu sa pokretnim !clipom, odrediti kolika se greska pravi u proracunu. Smatrati da je srednja brzina strujanja u procepu jednaka . brzini klipa.
339
RESENJE Zakoni kretanja klipa (4.7.47) i (4.7.48)vaZe, sarno je pitanje kolika je konstanta K u njima. Primenom modela strujanja sa l1epokretnim cilindricnim zidovima, Darsijeva formula daje potrebnu razliku pritisaka x v2 12Yj . I1Po(x)=:P21(X)-P22=PA- -2 = - 2 xx DH . h u kojoj je A=96/Re koeficijent trel1ja (izraz (4.7.29); Re=vDHlv Rejnoldsov broj i DH hidraulicki precnik. Poredjenjem ovog pada pritiska sa feSenjem (4.7.43) dobija se I1po = 611p. Ova veoma velika razlika u padu pritiska delom lezi u pretpostavci da je brzilla strujanja u procepu jednaka brzini klipa, jer je ona ustvari odredjena izrazom (4.7.25), a drugim i vaznijim delom u koriscenju modela strujanja izmedju nepokretnih zidova. Razlika pritisaka I1p o primenjella u
=:
311h~ (D 2 +d; - 2d j2 ).
Poredjenjem ove sa konstalltom K iz Odeljka 4. 7.8.sledi relacija K d+d 2 -2d 2 _ 0 =6 2 1 K D2 +d1d 2 koja upucuje na gresku koja se pravi koriscelljem modela koji ima kOllstalltu Ko' Problem 4-17. Pri hidraulickom kocenju kretanja klipa sa promenljivim prigusenjem (s1.4.7.8.2c) klip prigusllice precnika d l ulazi U cililldar precnika d 2 Tom prilikom kroz koncelltriclli prstenasti procep struji ulje sa linearnim profilom brzina, dok kroz dopunski kanal precllika el i duzine ! struji laminarno. U ovom kanalu nalazi se dOPUllSki prigusni ventiI, koji ima koeficijent lokalnog otpor~ C;v' Odrediti ukupan protok ulja na izlazu iz ,HC-a u funkciji trenutriog pol~'zaja,",/ "~. :~ prigusllice. Efekte razlike pritiska lla silu trenja klipa zanemariti. Poznate veliCine su; d 1,d2 ,d,l,p,v,Yj,C;u'C;v'
RESENJE; Ukupni protok na izIazu iz HC-a je If =V;+V2' pri cemu je r~ protok kroz koncentriclli pracep, a V protok kroz dopunskikanal. DakIe; poznavalljem 2 protoka ~ i V bice poznat i ukupni protok. Za,strujanjekrozkoncentricni 2 procep linearnim profilom brzina srednja brzina stnijanja je odredjena izrazom (4.7.25)
~ =v1(d;-d12)*=x~(d2+2dl)(d2-dl)'
Razlika pritisaka je odredjena izrazoIll (4.7.43) I1p(x) = 2r]:i" 1112 u kojem je h == (el 2 - d 1 ) 12 i x = v p brzina klipa. Iz Bernulijeve jedllaCine za strujanje kroz kanall1p(x) == p(c;" +C;v +'AJ I d +l)v; 12, u kojoj je A=:64/Re, dobija se kvadratna jednacina 2 64v 4v. (C;.,+C;v+1)v7 +-0 v 2 -?xx=O, - d" h-
340
v2
::::
S" +<;y+l
daje protok ]/2 = v2 d 2 rc /4. Po resenjima za pro toke Til. i 1/2 vidi se da je ukupni kvazistacionarni pratok jednoznacno odredjen sa trenutnim polozajem prigusnice x, ali ida je veoma slozena funkcija od ove koordinate.
4.1.9. Pror:!llclIlll!ll He lIRa izvijallJj!!'!
Pri kretanju klipa kroz cilindar ukupna duzina cilindm i izvucenog deJa klipnjace se menja. Jasno je da je ta duzina minimalna pri potpuno uvucenoj klipnjaCi, a da je maksimalna pri potpuno izvucenoj klipnjaci. Kada se uzme u obzir da se pri izvlacenju klipnjace savladava neka F>FK radna sila F, i da je na kraju kretanja klipnjace duzina HC-a maksimalna (s1.4.7.9a), to sledi da je sa aspekta opterecenja ovaj polozaJ najnepovoljniji. Nairne, aka je sila F dovoijno velika JoCi ce do savijanja, odnosno izvijanja HC-a (s1.4.7.91). Sila F pri kojoj dolazi do izvijanja naziva se hiti61a ,fila i oznacava se sa FK Pri I 2e> radu He-a pojava izvijanja je nepozeljna jer moze da dove de do deformacija i 10Illova. Zato je pri proracunu HC-a obavezIlo izvrSiti njegovu proveru na izvijanje, i to i tako da je maksimalna sila sa kojom radi He manja od i ./;'-//.h:b~w4kriticne
a)
b)
(4.7.49)
Slika 4.7.9. pri cemu je faktor umanjenja v ustvari koeficijent sigurnosti cija se vrednost usvaja u funkciji uloge He u sistemu. Dakle pri proracunu He-a na izvijanje osnovni problem je odrediti kriticnu sHu. Ova sila zavisi od konstrukcije HC i naCina njegovog povezivanja sa mehanickim delom sistema - zglobom, kliznim Idajem iIi ukljdtenjem.Zbog.vaznosti kriticne sile na rad He-a naCinu njenog odredjivanja posvetice se vise painje.
a)
Posmatra se slucaj kada je doslo do izvijanja He sL4.7.9b. Tada se HC staticki moze prikazati kao ukljestena konzala F (a1.4.7.9.1a). Posmatranjem, daIje, uvelib) canog elementa konzole visine dz, uocava se da je on savijen i da je njegov radijus krivine R. U. odnosu . na osu - liniju e-e spoljasnja vlaknil (a~a) su izduzena i imaju duzinu dz + t.J.dz, dok su unutrasnja vlakna (b-b) skracena i imaju duzinu U~ - t.J.dz. Izmedju vlitkana promenljive duzine nalazi se i jedna linija cija se duzina ne SEka 4.7.9.1.
339
RESENJE: Zakoni kretanja klipa (4.7.47) i (4.7.48).vaze, sarno je pitanjekolika je konstanta K u njima. Primenom modela strujanja sa nepokretnim cilindricnim
u kojoj je A:::: 96/Re koeficijent trenja (izraz (4.7.29), Re=vDHlv Rejnoldsov broj i DH hidraulicki precnik. Poredjenjem ovog pada pritiska sa resenjem (4.7.43) clobija se /':;.P 0 :::: 6/':;.p. Ova veoma velika razlika u paclu pritiska clelom lezi u pretpostavci cia je brzilla strujallja u procepu jednaka brzini klipa, jer je ona ustvari odredjena izrazom (4.7.25), a clrugim ivaznijim delom u koriscenju modela strujanja izmedju nepokretnih zidova. Razlika pritisaka /':;.P o primenjena u postupku datom u Odeljku 4.7.8. daje konstantu Ko:::: 3Tj~ (D 2 + d; - 2d;).
. mh
Poredjenjem ove sa konstantom K 1Z Odeljka 4. 7.8.sledi relacija Ko D2 +di-2d; - "" 6---:---"-----'K D2 +d1d 2 koja upucuje na gresku koja se pravi koriscenjem moclela koji ima konstantu Ko'
Problem 4-17. Pri hidraulickom kocenju kretanja klipa sa promenljivim prigusenjem (s1.4.7.8.2c) klip prigusnice precnika d1 ulazi u cilindar precnika d2 Tom prilikom kroz koncentricni prstenasti procep struji ulje sa linearnim profilom brzina, dok kroz clopunski kanal precnika d i duzine I struji laminarno. U ovom kanalu nalazi se dopunski prigusni ventil, koji ima koeficijent lokalnog otpor~ C;v' Odrediti ukupan protok ulja na izlazu iz He-a u funkciji trenutnbg pol~zaj't/= prigusnice. Efekte razlike pritiska na silu trenja klipa zanemariti. Poznate velicine su: d p d2 ,d,l,p,v,'1,C;u'c,v' . .
RESEN.7E: Ukupni protok na izlazu iz HC-a je fi"='V1 +fi"2' pd cemu je ~~ protok
kroz koncentricni procep, a V protok kroz dopunski kanaI. Dalcie, poznavanjem 2 protoka V; i )/2 bice poznat i ukupni pratok.Zastrujanjekrazkoncentricni pracep linearnim profilom brzina srednja brzinastrujanja je odrecljena izrazom (4.7.25)
X d 2 +2d1 v 1 ::: 3 d +d] ,
2
n.n
Razlika pritisaka je odredjel1a izrazom (4.7.43)f:,jJ(x)::: 211:( 1/t 2 u kojem je h ::: (d 2 - d 1) 12 i :i:::::: v p brzil1a klipa. 1z Bernulijeve jednaCine za strujanje kroz kanal /':;.p(x) :::: pC C;" + C;v + All d + 1) vi 12, u kojoj je A.:::: 641 Re, dobija se kvadratna jednacina
340
daje protok V = v 2 d 7( /4. Po resenjima za pro toke )11 i r/2 vidi se da je ukupni 2 kvazistacionarni protok jednoznacno odredjel1 sa trenutnim polozajem prigusnice x, ali i da je veoma slozena funkcija od ove koordinate.
4.1.9. PrOll'3Cllllll He na
izv~jaJ!ijje
Pri kretanju klipa kroz cilindar ukupna duzina cilindm i izvucenog dela klipnjace se menja. Jasno je da je ta dliZina miniinalna pri potpuno uvucenoj klipnjaCi, a da je maksimalna pri potpuno izvucenoj klipnjaCi. Kada se uzme u obzir da se pri izvlacenju klipnjace savladava neka F>FK radna sila F, i da je na kraju kretanja klipnjace duzina He-a maksimalna (s1.4.1.9a), to sledi da je sa aspekta opterecenja ovaj polazaj najnepovoljniji. Nairne, aIm je sila F dovoljno velika loci ce do savijanja, odnosno izvijanja He-a (s1.4.7.91). SUa F pri kojoj dolazi do izvijanja naziva se h:iticFltl stla i oznacava se sa FK. Pri -t> radu He-a pojava izvijanja je nepozeljna jer moze da dove de do deformacija i lomova. Zato je pri proracunu He-a obavezno izvrSiti njegovu proveru na izvijanje, i to taka da je maksimalna sila sa kojom radi HC manja od kriticne
a)
b)
Fmax = FKlv
I,
(4.7.49)
pn cemu je faktor umanjenja v ustvari koeficijent Slika 4.7.9. sigurnosti cija se vrednost usvaja u funkciji uloge He u sistemu. Dakle pri proracunu He-a na izvijanje osnovni problem je odrediti kriticnu sHu. Ova sila zavisi od konstrukcije He i nacina njegovog povezivanja samehanickim delom sistema - zglobom, kliznim leZajem iii uldjestenjem;Zbogvaznosti kriticne sile na rad He-a naCinu njenog odredjivanja posvetice se vise painje.
4.7.9.1. Ehllstliclln:!ll lillnija .i. iklritiClll3 sUa ib/:vijallllja
a)
Posmatra se slucaj kadaje doslo do izvijanja He sl.4.7.9b. Tada se HC staticki moze prikazati kao ukljeiltena konzola F (a1.4.7.9.1a). Posmatnmjem, dalje, uvelib) canog elementa kOIlZole visinedz, uocava se da je on savijen i da je njegov radijus krivine R. Uodnosu na osu - liniju e-e spoljasnja vlakna (a~a) su izduzena i irnaju duzinu dz +t:.dz , dok su unutnlsnja vlakna (b-b) skracena i imaju duzinu (Ai, - t:.dz. Izmedju vlakana promenljive duzine nalazi se i jedna linija r3ija se duzina ne Slika 4.7.9.1.
339
RESENJE Zakoni kretanja kEpa (4.7.47) i (4.7.48) vaze, samo je pitanje kolika je konstanta K u njima. Primenom modela strujanja sa nepokretnim cilindricnim
kojoj je 'A = 96/ Rc koeficijent trenja (izraz (4.7.29), Re = vDf{ I v Rejnoldsov broj i Df{ hidraulicki precnik Poredjenjem ovog pada pritiska sa resenjem (4.7.43) dobija se /:,.P o = 6/:"p. Ova veoma velika razlika u padu pritiska delom leZi u pretpostavci da je brzina strujanja u procepu jednaka brzini klipa, jer je ona ustvari odredjena izrazom (4.7.25), a drugim i vaznijim delom u koriscenju modela strujanja izmedju nepokretnih zidova. Razlika pritisaka /:,.P o primenjena u
mh
-6 K -
DZ+d 2 _2d 2
2 1
D2 +d d
1 2
koja upucuje na gresku koja se pravi koriscenjem modela koji ima konstantu Ko'
Pro/JIcm 4-17. Pri hidraulickom kocenju kretanja klipa sa promenljivim priguse-
njem (s1.4.7.8.2c) klip prigllsnice precnika d1 ulazi u cilindar precnika d z . Tom prilikom kroz koncentricni prstenasti procep struji ulje sa linearnim profilom brzina, dok kroz dopunski kanal precnika d i duzine I struji Iaminarno. U ovom kanalu nalazi se dopunski prigusni ventil, koji ima koeficijent lokalnog otpor"!; C;v' Odrediti ukupan plotok ulja na izlazu iz HC-a u funkciji trenutriog polozaja __ ."'-' ..... prigusnice. Efekte razlike pritiska na silu trenja klipa zanemariti. Poznate velicine su: d p d z ,d,l, p, Y, 11, C;'" C;v'
RESENfE Ukupni protok na izlazu iz HC-a je
pri cerim je V; protok kroz koncentricni procep, a Vz protok kroz dopunskikanal. Dakle, poznavanjem protoka V; i V2 bice poznat i ukupni protok. Za strujanje krozkoncentricni procep linearnim profilom brzina srednja brzinastrujanja je odredjena izrazom
rj =V1 + Tt2 ,
~~
x el z +2d1 v1 = 3 d 2 +d 1 '
i ona daje protok
V1 VI
z (d 2 - d2)~- x 3 2 1 4. - '~(el
+ ?d(l2 ~ 1) c
d) 1
Razlika pritisaka je odredjena izrazom (4.7.43) /:"p(x) = 211x/ h 2 u kojem je h := (d 2 -el1 ) /2 i x = v p brzina klipa. 1z Bernulijeve jednaCine za strujanje kroz kanal /:"p(x) = p(Su +Sv + 'AI / d + l)v~ /2, u kojoj je'A = 64. IRe, dobija se kvadratna jednacina
z 64.y 4.Y. (r +r +1)1' Z +-v 2 --xx=O '?u '?v d2 h2
,
340
daje protok V = v2 d 2 n 14. Po feSenjima za pro toke r~ i f/2 vidi se da je ukupni 2 kvazistacionarni protok jednoznacno odredjell sa trenutnim polozajem prigusnice x, ali i da je veoma slozena funkcija od ove koordinate.
Pri kretanju kUpa kroz cilindar ukupna duzina cilindm i izvucenog dela klipnjace se menja. Jasno je da je ta duzina minimalna pri potpuno uvucenoj klipnjaCi, a da je maksimalna pri potpuno izvucenoj klipnjaCi. Kada se uzme u obzir da se pri izvlacenju klipnjace savladava neka F>FK radna sila F, i da je na kraju kretanja klipnjace duzina He-a maksimalna (s1.4.7.90), to sledi da je sa aspekta opterecenja ovaj polozaj najnepovoljniji. Nairne, aIm je sila F dovoljna velika!oCi ce do savijanja, odno8no izvijanja He-a (81.4.7.91). Sila F pri kojoj dolazi do izvijanja naziva se kriti6ztl ,ftia i oznacava se sa FIc' Pri radu He-a pojava izvijanja je nepozeljna jer moze da dovede do deformacija i lomova. Zato je pri proracullu He-a obavezno izvditi njegovlI proveru na izvijanje, i to taka da je maksimalna sila sa kojom radi He manja ad hiticne
a)
b)
(4.7.49)
Slika 4.7.9. pri cemu je faktar umanjenja v ustvari koeficijent sigurnosti cija se vrednost usvaja u funkeiji uloge He u sistemu. DakIe pri proracunu He-a na izvijanje osnovni problem je odrediti kriticnu sHu. Ova sila zavisi od konstrukcije He i naCina njegovog povezivanja sa mehanickim delom sistema - zglobom, kliznim leiajem ili ukljeStenjem~ Zbog vaznosti kriticne sile na rad He-a nacinu njenog odredjivanja posvetice se vise paZnje. 4.1.9.1 ..Elasticna Hl!Ilija i klriticllll11 siRa inijanja
a)
Posmatra I>e slucaj kada je doslo do izvijanja He s1.4.7.9b. Tada se He staticki moze prikazati kao ukljestena konzola F (a1.4.7.9.1a). Posmatranjem, dalje, uvelib) canog elementa kOllZole visine dz, uocava se da je on savijen i da je njegov radijus ,. krivine R. U odnosu na OSU - liniju e-e spoljasnja vlakna (a~a) su izduzena i imaju duzinu dz+lldz, dok su unutrasnja vlakna (b-b) skracena i imaju duzinu (It -Ildz. Izmedju vlakana promenljive duzine nalazi se i jedna linija Cija se duzina ne Slika 4.7.9.1.
;
341
0' z =
=y I R =,
(4.7.50) R A R' u kome su E-modul elasticnosti i Ix-moment inercije povrsine poprecnog preseka. Kako je radijus krivine odredjen diferencijalnom jednacinom: R:::: (1 +y'2 )3/2 I y", to se iz jednaCine (4.7.50) dobija jednaCina elasticne linije
y"_ M (1+ y'2 )3/2
=:
E E Ix M=- y 2 dA=-_
0.
(4.7.51)
Elx
U tehnickoj praksi se ne dozvoljavaju ugibi koji su 'veCi od 2% od ukupne duzine, a sto za posledicu ima da je clan y'2 mala velicimi. llizeg reda U odnosu na ostale clanove diferencijalne jednaCine (4.7.51). Zanemarivanjem ovog Clana diferencijalna jednaeina elasticne linije ima obHk:
IY"=MIElxl.
(4.7.52)
Rdenje ove diferencijalne jednaCine zavisi od nacma pncvrscavanja krajeva cilindra i Idipnjace za mehanieki sistem, odnosno od tipa osionca koji mogu da budu kIizni iii zglobni i ukljestenja.
= F I Elx '
y
koji ima opste resenje y(z) -= Cl cos(kz) + C2 sin(kz) + Yo 1z granienih uslova yeO) = 0 i y'(O) = 0 dobijaju se konstante C1 :::: Yo i C2 -= 0, dok granieni uslov y(l) :::: Yo daje resenje za koeficijent
k:.::(2n-l)2i'
(n=1,2, ... )
:::;>
F=E1:~(2n-l) (21)'
. '.
Za n=l i za minimalni presek koji ima po visi:iliHC~a, a to je poprecni presek 2 kHpnjace A =: d n 14 koji daje vrednost momenta illercije Ix:::: Jmin:::: d 4 n I 64, dobija se kriticna sila izvijanja
se
F _
K -
1(2E Imin
4[2
(4.7.53)
342
(4.7.54)
b) K/ipnjac0 i cilindar zglobno OSIOllj(!ili
Kada su cilindar i klipnjaca zglobno vezani sa mehanickim sistemom (sI.4.7.9.3a), tada se HC staticki predstavlja kao greda (sl.4.7.9.3b). U ovom slucaju moment, prouzrokovan silom F, koji opterecuje bilo koji presek je M = - F y, svodi diferencijalnu jednaCinu elastiF cne linije (4.7.52) na oblik: y"=+k 2 y=O , Cije je opste resenje: yet) = C1 cos(kz) +C2 sin(kz) Koriscenjem granicnih uslova yeO) =y(l) =0, dobijaju se konstante C1 = 0, C2 0 i k = nn / I , (n =1,2, ... ). Konstanta C2 nije odredjena, medjutim, za n == 1 i z=li2 dobija se da ona ima vrednost maksimalnog ugiba, dakIe, C2 = Y max' Konacno, b) a) jednacina elasticne Iinije i izraz za kriticnu silu Slika 4.7.9.3. dobijaju oblike: 2 . Z rc E I min (4.7.55) y(Z)=YmaxSlfl(n,) ; FK = Z2
Kada je cilindar vezan prednjom iIi zadnjom prirubnicolll a ldipnjaca zglobno oslonjena (s1.4.7.9.4a) tada HC predstavija gredu sa slike 4.7.9.4b. Kaleo je u ovom slucaju ldizni oslonac opterecen i horizontalnom silom Fo to je moment koji deluje na Y rastojanju M=-Fy-Fo(l-z). Uvtstavanjem ovog momenta u (4.7.52) dobija se diferencijalna jednaCina elasticne linije y"+k Y=-Jik (l-z), koja zadovoljavanjem granicnih uslova y' (0) = 0 i yeO)
F
2
Fa
= 0 ima resenje:
z4
...
~~'-::"'////(,W//'--
Preostali granicni us16v y(l) =0 daje transcedentnu jednaCinu kl = tgkl, ciji prvi koren, numerickinadjen, ima vrednost kl=4,4934097. Ova resenje maze da se napise U obliku k 2 = 2,046rc 2 / [2 ;:::J 2 (n / /)2 1 ono omogucava izracunavanje kriticne sile leao:
y
,
'~?;;?,.
(4.7.57)
a)
b)
Slika 4.7.9.4.
343
d) KltjJl?!aca i a!indaruk!;eJtelli
AF
',W
= 2nn / l
F
K
iz koga se za
dobija
a)
b)
4n2Elmin = ---::--"-"",2
(4.7.59)
Slika 4.7.9,5.
RezimirajuCi izlozeno 12 prethodnog Odeljka moze se konstatovati da poredjenjem dobijenih resenja za kriticne sile izvijanja - izrazi (4.7.53), (4.7.55), (4.7.57) i (4.7.59) vidi se da se kriticna sila moze napisati u jedinstvenom obliku:
FK
2 7t E 1min =--2-
(4.7.60)
u kome je
HC~a,cija
Ir Ir redukovana duzina
21
1/2
je vrednost data u tabell 4.7.9.2. Sa ovako odredjenom kriticnom silom maksimalna sila koja sme opterertiti ldipnjacu, prema (4.6.49) je
Fmax
7t
E I min
vIr
(4.7.61)
U izrazu (4.7.61) I min je moment inercije povrSine klipnjace, tj. minimalnog poprecnog preseka, koji se odredjuje kao 1min = d 4 "n 164 kada je ceo poprecni presek ispunjen materijalom, iIi 1min == (d; - dt)71: / 64ako je klipnjaca napravljena od cevi spoljasnjeg precnika d2 i unutrasnjeg precnika d1 " Vee je receno da je v koeficijent sigurnosti Cija usvojena vrednost zavisi ododgovorncisti zadatka kojeg obavlja He. Ovde ce se navesti jedna preporuka za. izbor koeficijentasigurnosti u funkciji karakteristicnog geometrijskog odnosa 4lr / d , ito: 1) 41 r ld>50=:;,v=5 , 2) 4Irld<50=:;,v=3+4 , Ako je ldipnjaca napravljena od cevi tada se za d uzima spoljasnji precnik
Cd = d 2 )
344
Problem 4-Jl.8. U jednom servisu HCse koristi kao auto-dizaliea koja treba da podigne do visine/=2m automobil mase m=1600kg. Masa platforme i klipa sa klipnjacom je /no == 1000leg. Ukupnu silu trenja racunati kao 10% od sile tezine. Odrediti: a) precnik eilindra ako je radni pritisak p=5bar, b) precnik klipnjace ako je ona napravljena od punog preseka celika (E == 2 1011 Pa) i ako je napravljena od cevi deljine zida 8 = 4mm, tom prilikom uzeti vrednost stepena sigurnosti v= 5.
RESENJE: a) 1z jednaCine ravnoteie sila koje deluju na klip i uvodjenjem faktora f= 1,1 koji uzima u obzir i sile trenja dabija se precnik Idipa
= 267,3mm. pre b) S abzirom da je eilindar ukljesten a klipnjaca slobadna to je redukovana duzina HC-a Ir = 2/. Primenom izraza (4.7.61) za maksimalno opterecenje klipnjace FmB]{ == / g(m+nU dobija se moment inereije povrsine 4/ 2v rg(m+mo) I . == - - -'''-'----''mm Ere2
.D
4/ g(m+mo)
U slucaju da je klipnjaca napravljena od punog poprecnog preseka njen precni,l( iznosi d = 'V641 min!"J( = 69,4l1lIl} . Za klipnjacu napravljenu od eevi debljine 8, spoljasnjeg precnika d 2 i unutrasnjeg Slika PA-iS precnika d] =d2 -28, moment inereije preseka je 1m in == (d~ -d:)re/64, tako da se za odredjivanje spoljasnjeg precnika dobija jednacina d~ -(d2 -28)4 -641 min In =0, Cije je resenje d 2 =93,7mm.
Problem 4-19. Na radnom stolu rendisaljke mase 1110 = 419,4 kg nalazi se predmet, mase In =600 kg, koji se obradjuje. Radni sto se kre.ce preko podloge 1 koja ima koeficijent trellja J.1. = 0,1. To kretanje izaziva HC (D=40mm, Do =20mm) (1"""/0 h,"J dvosmernog dejstva sa jednostrukom klipnjacom. Naizmellicno kretanje radnog stoIa obezbedjuje razvodnik cija je hidraulicka karakteristika data na dijagramu sa sl.P.4-19b. Sve lokalne otpore osim razvodnika i filtera, kao i kineticku energiju fluidne struje, zanemariti. Promenu mase radnog pJ:"edmeta u toku obrade, takodje, zanemariti. a) U toku radnog hoda savladava se sila rezanja R =3kN brzillom vp = IOem! s. ~.~
Odrediti snagu pumpe potrebnu za pogon UHS-a.
0,91 i u
slucaju kada se vratilo pumpe okrece konstanUllID brojem obrta n=1450 Inl~;i. d) Kolika je brzina povratnog hoda ldipa?
("',
345
e) Odreditivremena radnog i povratnog hocla. Zane mariti sileviskoznog trenja i smatrati da su vremena ubrzanja i kocenja klipa ista. Nacrtati clijagram promene brzil1e klipa u toku jeclnog cildl)~.1!.,j) Pogonslci HC je ukljeilten na-p';:;dnjoj prirubnici a klipnjaca je zglobno vezana, dok je maksimalni hod !cEpa, koji odgovara duzini preclmeta, L=1,2m. Izvrsiti proracun HC-a na izvijanje (v=3,5, E=HOllpa). Ostale poznate velicirie, su: d';';l0 mm, 1=2m, H=lm, p=865kg/m3 ,
m
234567
'VJ(l/min)
Slika P.4-19b
RE1ENfE:
=V
--=V 1
D 2 1C 4
d 2 1C 4
=V
iz kojih se, kao prvo, odredjuju brzine strujanja v1=1,6m/s u vodu pod visokim pritiskom i V 2 =1,2 m/ s u povratnom vodu, koje dajukoeficijente trenja: Re;= pv;d <2320 -+ !C1 64 ~('-12) A1=0,2127, A,=0,2836; '=Re 1'] ,- , i a potom, kao drugo, odredjuju se zapreminski protoci v\ =, 7,54l / min i)/2 =. 5,65 I! min pomocu kOj1h se 1Z dijagrama hiclraulicke karakteristike razvodnika dobijaju paclovi pritisaka 6.P1 = 0,45 bar i /}P2 =0,15bar. Sada septimenom Bermilijeve jednacine za povratni vod, tj. za preseke 2-2 i 0-0, odredjlljeprotiv-pritisaku HC-u P2 =-pgH+PA2cr2-"*6.~yt-D.Pf =51842Pa . PolazeCi, dalje, od jednaCine ravnotde sila koje delujuna Idip
, D 1C 2 1C F -R +~lg (l7l0 +l7l) = PI-4-- PZ (D' 2 -Do )-4' 1 Z
IV?
'>",
","
odredjuje se racini pritisak Pl = 33,220bar. Prime nom Bernulijeve jednaCil1e za preseke 0-0 i 1-1 dobija se porast pritiska u pumpi:
,,'
i
346
v? .
== 521,9W.
3
v;
=V pD2 I(D
-D;)=13,33cm/s .
e) U toku ubrzanja (kocenja) kretanja klipa uradnom i povratnom hodu, uz zanemarivanje sila viskoznog trenja, vaii jednaCina kretanja (m+mo)x== pocetnim uslovima xeD) == x(O) = daje zakone kretanja
F; koja sa
F
x(t) == (m+'m
) o
/2
F
x(t):= Cm+'ino) t
(i=1,2),
F" ==R+J.lg(mo+m)
~=J.lg(mo.+m) .
1z zakona kretanja, koriscenjem uslovax(tll) ==11) x(tll) =v p' x(t21 )==12 i X(t 21 ) == dobijaju se vremena ubrzanja pri radnom'ipovratnom hodu
tIl
v
v;,
(m+mo)v p 1',
~
25,5ms
(m+mo)v;
'21
p:
135,9ms,
1,27mm 9,06mm .
12
Radni hod Povratni hod
(m+l7lo )vp
.2
2F
Slika P.4-19c
tl =tll +t12 H)3=2tll +(L-211)/vp =12,03s
Konacno, ukupna vremena radnog i povratnog hod a, uz koriscenje uslova zadatka tll =t13 i t21 =t23 , su:
t2 ::::t21 H22+123 =2/ 21 +(L-2/2)lv;=9,145 .
Graficki prikaz kretaI~a klipa u radnom i povratnbm h6du dat je na sl.P.4-19c. Kako je shematski i prikazano na sLP.4-19a promena kretanja klipa ostvaruje se elektromagnetnim aktiviranjem razvodnika primenommikro-prekidaca. .I) Za ukljesteni cilindar i zglobno vezanu klipnjacu redukovana duzina je Ir =0,7 L tako da je maksimaIno dozvoljena sila n2 EImin n 3D;E Fmax 2 2 2 6277,6N. vir 640,7 Lv S obzirom da je zadovoljen uslov Fmax > F=4kN , to u toku rada HC-a ne dolazi do izvijanja.
347
Problem 4~20. UHSse sastoji od: HC-a dvosmernog dejstva sadvostrukom klipnjacom (D=60nun, Do == 20mm), pumpe (l1 p = 0,85), spojnog cevoyoda (d=10 nun,
l=2m) uljno-hldraulickog razvodllika (I':"PP-A =f':,PB-R = 0,55 bar) filtera (I':"Pj = 0,1 bar ). Na klipnjaci HC-a pri radllom, i povratnom hodu savladava se radlla sila F=12kN brzinom v p =4cm/s.
-E-':::-'-:::'-~-~'-~'-'~~~~S:::f:::I+'<;=
D
k k Ie 1-.0.:-"'--'1
~p
v'
I,d
Odrediti sllagu pumpe i stepell kOriSllOsti UHS-a. Kineticku energiju struje i silu viskozllOg trellja HC-a zallemariti. Ostale poznate veliCine su: H=lm, p=905kg!m3, v=0,4710-4 m2 !s, <;k =0,5, C;uo == 1,2, C;u == 0,5.
~ftN.m
Slika P.4-20
.
2 2 1 t J '
vp {
41
v2]} =596W,
v = 1,28ml s
Problem 4-21. U UHS-u llalaze se dva vertikaiIJa redno povezana HC-a istih dimenzija (D=160mm, Do:::: 80mm), koji imaju zapreminski stepell kOriSllosti l1v = 98 % i masa pokretnih delova m1 = 150 kg i' m2 == 200 kg. Na HC-ima se savladavaju sile F; == 100kN i F2 brzinama vp1 == Semi s i v p2 ' Osim HC-a u UHS-u su
ugradjelli: pumpa koja ima porast pritiska 6p == lO.MPa i l1p == 85%, filteri (!Y.Pj] = O,5bar,
!Y.Pj2 =O,4bar) i razvodllik Cija je hldraulicka
karakteristika
data
izrazom
f':,p == a )/2
(a == 8,12 10-4 bar I (11 min)2). Odrediti stepen korisllosti UHS-a. Kineticku i potencijalnu ellergiju fluidne struje, ostale lokahle otpore i sUu trellja HC-a zallemariti. ,Qstali poznati podaci su: d=25mm, I] =1,5 m, 12 == 4 m,
13 =3m,
V= 104 2
1 =4m, 4
l5 ==1,5m,
p=900kg!m3,'
m ! s.
stepen korisllosti je definisan izrazom d 2n l1fIS = (FlV p1 +F2v p2 )/(6.pV]-4-) (a) SlikaP.4-21 IIp Da bi llfIS bilo odredjeno izrazom (a), u odnosu:riazadate velicine, potrebno je joil pozllavati i velicine v],v p2 i F2 " One ee, upravo,tim iedomibitiod~edjelle"
348
U UHS-u se definisu protoci u spojnim cevima , d 2n VI = Vi -4- , (i=1,2,3) protoci izazvani kretanjem klipa , D2 n , , ,
VPj=vpj-4-'
?? n Vpj =v p /D--D;)4'
(j=1,2)
i (zapreminski) gubici protoka u HC-ima ~Vj = Vj - Vp j , (j=1,2) gde su vrednosti indeksa i i j prikazane na sl.P.4-21. 1z jednaCine kontinuiteta VI =Vp1 - ~Vl =Vpl I llv , kao prvo, odredjuje se brzina strujanja i koeficijent trenja
v pl D 2 64 v = - ( - ) =209m/s => ReI =522,5 -+ A =-=01225 ' , 1 llv d ' 1 Re 1 a potom i zapreminski protok V; = 61,55/ / min koji posredstvom hidraulicke
karakteristike razvodnika daje pad pritiska u vodu P"A ~P1 = a VIZ = 3,076 bar. 1z jednaCine kontinuiteta za spojnu cev, duzine [3' izmedju HC-a
V2
'
dobija se brzina u spojnoj cevi D z' Vz = v 1 - V p] Cd) = 1,578 m/ s => Re z = 394,45 -+ A] = 0,16225 i brzina kretanja klipa He 2 vpz =V 2 11 v (dl D)2 =37,75cm/s. Konacno; kada je ree 0 jedn<.tCinama kontinuiteta, iz jednacine V3 =V;2 + L\f,?:z se do,bija , Do 2 . v 3 =v z [I-11 v(n) =1,191m/s => Rc 3 =297,8 -+ 11. 3 =0,2149,
i protok V3 = 35,0811 min koji daje u grani B-R razvodnika ~P2 '" a ,vl '" 0,9995 bar. Karakteristieni pritisci u HC-ima odredjuju se iz. Bernulijevih jednacina za preseke O-a i d-O . 11 +/2 v? PJ,1 = ~P - L\p/1 - t.p P - t.P1 - PA.1 -d-T = 91,94 bar
P2,2 = L\p /2
[4+/5
v;
z '3 V2 PI,2 =PZ,1 - PA.2 dT= 55,017 bar . Definitivno, treca nepoznata velicina, sila F2 , odre9juje se iz jednaeine ravnoteie sila koje deluju na klip He:;?
\
\
349
,
v
p
L":,;
U; D
,
a
. (/
poteneijalnu energiju stmje, sve lokalne otpore osim "zadatih, i gubitke 11 spojnim cevima, zanemafiti; Ostale poznate velicine su: d=16mm, 10 =2 in, 1] == 3 m, =3 m,
( ' '5/3
= 2 m, p = 800kg / m
3.0
, V
= 60 mm / s.
'2
-.,: , ' q
e
2,5
/;
.~ 2.0
/1
'\:~
~ 1.5
1.0 0.5
"';>*
0.0
lL
10
1~
V (llmin)
20
25
30
Slik~.4-22b RESENJE: PonavljajuCipostUpke opisane primerima P.4~19ai P.4~21 dobijase P = 3000,3W ; lljIs == 70,83 %.
""--11
Slika P.4-22a
Problem 4-23. U UHS-u nalaze se dva jednaka vertikalna; paralelno povezana, HC-a (D= 1OOmm iDa = 56 mm) koji sluze za sinfu6:cizaciju podizanja platforme na kojoj se savladava sila F = 7 kN brzino:ril.'~p =5cmJs. Ukupna tezina platforme, klipova i klipnjaca je G = 10 kN. Hidraulicka J,carakteristika razvodnika data je na dijagramu sa s1. P.4-23b. a) ZanemarujuCi sileviskoznogtrenja na HCima odrediti snagu pumpnog agregata i stepen korisnosti sistema. Tom prilikom zanemariti sve lokalne otpore osim razvodnika i Jiltera, kao i kineticku i potencijalnu energiju struje. b) Ako je veliCina zazora izmedju klipa i cilindra, i klipnjace i cilindra h = 2 !-lm, duzina klipova Ip = 100 mm i d~ina procepa izmedju klipnjace i cilindra 1=50mm, odreditLsilu viskoznog trenja u HC~ima: Dobijeni rezultat komentarisati. Poznate velicine su: d o =20 mm,d=16mm, I) = 2 m,
350
l3=3m,
l4=2m,
3
L\pj=0,3bar,
p2
V (Umin)
.. Slika PA-23b sto hiraulicki paralelna veza izmedju cilindara cini da se ovde radi 0 slozenom cevovodu. Slika PA-23a DalcIe, ponavljajuCi i ovde pomenute posmpke iz odgovarajuCih jednaCil1a kontinuiteta se dobijaju brzine strujanja:
Vi =2V2C%)2 =2,5m/s
o
v2
=vpC~)2 =1,953m/s
D'2_D2 v3 =v P - --=-2-o:<..=1,34m/s, v4=2v3(~)2=1,716m/S d koje daju Rejnoldsove brojeve: Rei =943,4 , Re z .=589,6 Re 3 =404,7 Re 4 =647,5 , posredstvolll kojih se dobijaju koeficijenti trenja (izraz(2.139: = 0,0678 , = 0,1085 0,1581 == 0,0988 , odnosno padovi pritiska usled trenja:
"'i
"'2
"'3=
"'4
t'lPti=p'A,lildiv7"12 ,(i=1,2,3,4) ; d l =d4 ==do ' d 2 =d3 =d. Karakteristicni protoci kroz razvodnik v't = vid;n; / 4 = 47,1l1 min i V4 = v"d;n; / 4 = 32,35[1 min posrecJstvoll1 cJijagrama sa sl.P.4-23b daju pacJove pritisaka L\PP_A = 3 bar t'lPb_R = 1,5 bar. 1z Bernulijeve jednaCine za preseke 2-0 dobija se protiv-pritisak P2 = L\p B-R + t'lp j + t'lPt,3 + t'lPt,4 = 2,17 bar , a iz jednaCine ravnoteze sila koje deluju na platformu D2n; 2 . 2 n; (a) F+G=2[Pi-4--P2 CD -Dohf]
odredjuje se pritisak Pl = 51,42 bar. Sada se iz Bemulijeve jedl1aCine za preseke 01 odredjuje potrebni porast pritiska u pumpi t'lp= Pi +t'lPP_A +t'lPt,l +t'lPt,2 =55,90 bar , odnosl1o snaga pumpe P=5488 W, sa kojom se dobija l1fIS = Fv p / P =72,88 %.
351
1\1,1
b) KoristeCi izraz (4~7.22) F~,j =:. ajA]Ji + f\vp (i=l, 2) odredjuju se sile trenja izmedju klipa i cilindra i ~,2 izrnedju klipnjace i tela 'cilindra, pri cemu su:
2
a 1 =:. R
'If.
R; I R2 -1 (2 InR I R
2
1), PI
,
=:.
2pv'lf.lp InR I R
2
,f:.Pl = PJ - P2 ' R =
D ,R2 =:. R + h ;
a2
2 pvn I
39,04 N i Fll ,J
=:.
sHu viskoznog trer~a u HC-irna Fll =:. 2(FT],1 + FT],2) =:. 99,14 N. U odnosu na ostale sHe iz jednaCine (a) ova sila je nizeg reda veliCine te je zato, u ovorn slucaju, njeno zanemarivanje opravdano.
PrODlem 4-24. Za istovrerneno savladavanje sila
cilindri He; dimenzija Di I Do,; (i=l, 2, 3). He l i HC2 su vertikalni, rnasa pokretnih delova m1 =- 500 kg i m2 ::: 400 kg, dok je He 3 horizontalan. Ovi. HC-i se nalaze u slozenorn UHS-u u korne su ugradjeni: razvodnici hidraulicke karakteristike f:.p=-aV 2 (a::: 9,2.1Q- 4 bar/(l/rnin)2), filteri (f:.P fl =O,5bar, f:.Pj2 =0,4bar), prigusnice i purnpni agregat (l1 p
Fl
11
:::
85%).
F2
pI ~
6.
P2
~~~~~,~~
Stika P.4-24 a) Da bi se u radnorn hodll obavilo zeljeno ktetanje poitebno je podesiti prigusnice Pl i P2 na odgovarajuce padove pritisaka. Odrediti vrednosti tih prigusenja. b) Odrediti hidraulicke karakteristike pumpnog agregata.
QR
352
c) Ako se pri prolaskl.l ulja kroz UHS 30% snage gubitaka, kroz razmenu toplote, preda okolini a 70% akumulise u rezervoaru, odrediti koliCinu toplote koju treba odvesti ulju sa rashladnim sistemom koji se nalazi u sklopu rezervoara. Zanemariti: trenje u cevima i HC-ima, sve Iokalne otpore osim na UHK, kao i kineticku i potencijalnu energiju struje. Poznate veliCine su: D1 = 80mm, D2 == 100mm, D3 = 125mm, DOl = 50mm, D02 == 50mm, DO} == 70mm, F1 == 50kN, F2 == 65kN, F3 = 130kN , v p1 =5cml s, v p2 = lOcml s, v p3 =8cml s. RES.ElVJE: a) t:.P P1 =21,16bar , t:.P P2 ==5,409bar. b) V == 121,1111 min , t:.p = 114,65bar , P = 27,225kW . c) Na osnovu vrednosti stepena korisnosti UHS-a TIffs =(F;Vp1 +F2vP2 +F;vp3)1 P ==71,26 % , odredjuje se ukupna snaga gubitaka UHS-a koja se pretvara u toplohl
Q=M=(l-TlffS)P=7825W.
S obzirom da je zadato da se 70% ove toplote uljem dovodi u rezervoar to ce kolicina toplote koju treba odvesti rashladnim sistemom biti Q = 0,7 Q = 5477 W. R
ProD/em 4-25. U hidraulickoj presi, leao izvrshi organ, nalazi se HC koji radi boljeg vodjenja ima dva radna prostora CD1 = 100mm, D2 = 130mm, D3 = 250mm). U1cupna maim klipa i alata za presovanje je m=200kg. U UHS-u prese nalazi se pumpa karakteristika 6p= 160bar, q = 150m 3/, n == 1450 o /min, Tlvp = 0,97 i TIp = 0,9,
razvodnik sa kvadratnom hidrauliCkom karakteristikorn (a = 8,S 10-3 bar / (II min)2) i filteri (t:.p/J = O,6bar , t:.p /2 = O,Sbar). Odrediti: a) radne karakteristi1ce prese (silu i brzinu presovanja), b) stepen korisnosti URS-a, i c)brzinu povratnog hoda. 2 Ukupna sila viskoznog trenja HC-a je FTJ = 2 kN. Zanema-
riti gubitke na lokalnim otporima, osim na UHK, i usled trenja zbog kratkih duzina cevnih deonica, kao i 1cineticlm i potencijahm energiju strllje;
RESENJE:
\
1
a) Prema zadatim karakteristikama zUpCaste pumpe odredjuje se protok ~ = q /1 Tlvp = 21,11 I min. Poznavanjem ovog protoka dobija se
Slika P.4-25
i pad pritiska u razvodnilm t:.Pl == a r J2 == 3,783bar, dok se iz jednacine kontinuiteta za radni prostor HC-a
. V;
353
::::
7,~6 mml s.
1z jednacine konti-
Duiteta za povratni vod odredjuje se protok . 2 2 . V2 =:: vpCD3 -D2 )n/4:::: 15,391/ mm, a zatim i pad pritiska u odgovarajucoj grani razvodnika I:1P2 =:: aT/22 =: 2,014bar. Za odredjivanje radne sile HC-a potrebno je poznavati i pritiske u radnom i protivpritisDom prostoru HC-a, a oni se dobijaju iz Bernulijevih jednacina za preseke 01, 0-2 i 3-0, i iznose: PI =: P2 =:: I:1P-I:1PI -l:1p113 = 155,62 bar ; P3 =I:1pz +I:1PIZ =:: 2,514 bar, Konacno, iz jednaCine ravnoteZe sila koje deluju naldip dobija se sila presovanja
2 .
Din
22n
22n
= 86,05 %
Problem 4-26. Na hidraulickoj presi brzina kretanja alata, pogonjenog HC-ima, je v p =: 5 mm! s. Radi dobrog vodjenja alata pri presovanju koriste se tri HC-a,
dimenzija DI =: 250 mm,D ol =: 180 rom, D2 =: 200 mm.Masa kHpova i pokretnog dela alata za presovanje je m =: 650 kg. Kretanje klipova izaziva ulmpnusilu trenja FT] = 3 kN. U UHS-u se koriste sIedece UHK: pump a (l:1p = 160 bar , q
n =: 1800 /min, llv
= 20 cm 3 /,
=:
=0,95,
= 0,8 bar,
6pf2
0,4 blar),
nepovratni ventil (6Pnv = 2 bar), prigusni ventil i ventil sigurnosti. a) Dimenzionisati precnike di spojnih cevi (i=I,2,3,4), tako da maksimalna brzina strujanja u njima bude v:::; 2 m/ s. Pri dimenzionisqnjucevi voditiracuna da su standardne dimenzije unutrasnjih precnika cevi: 7,12,16,22,28,34, ... mm. b) Orediti hidraulicke karakteristike koje treba da ima prigusnica da bi se sa ugradjenom pumpom realizovalo zeljeno kretanje piese. Koliki je gubitak snage u prigusnom vodu? c) Odrediti silu presovanja. d) Koliki je stepen korisnosti UHS-a? Sve lokalne otpore, osim u UHK, i kineticku i potencijalnu energiju struje zanemariti. U cevnim deonicama 0, 4 i 5 zanemariti i glibitke usled .trenja. Ostale poznate velicine su: 'I = 5 m, '2 ::::: 1 m, '3 == 6 m, p =: 900 kg.im3 , v =t2 .10:-:- 3 1112 1 s.
RESENJE a) Na osnovu zadatog kretanja izvdnog()tgana veoma jednostavno se odredjuju protoci T~ u cevnim deonicama i==l, 2, 3,4, a zatim se dobijaju proracu-
=:
~4r~
cevima v:::; 2m! s potrebno je da se u odnosll na protacul1skiprecnik llsvoji prva veca standardna vrednost, tj. di,pr < di' Brojne vredn()sti k6je se dobijaju ovim postupkom su:
354
Slika P.4-26
VI == vpCDI +2Di)1C / 4 == 33,581/ mi.n
V2
, ?
=: V
D2 1CI 4 =: 9,4311mm
=: =:
'
dl
=:
12mm ,
7,09 l/min
0
== V pD j 1C/4
14,731 I mm ~ d 4 ,pr
d4
=:
16mm.
Ovde treba napomenuti da je proracunorn, koji zadovoljava radnihod, dobijen precnik cevi d 3 * =: 12 mm. Medjutirn, ovo nije merodavna vrednost jer u povratnom hodu kroz OVil cev protice koliCina Ii; , te pre rna tome i ovaj precnik treba da bude d 3 =: d l
b)
)/5 == q nTjv
-
forI
=:
0,6241 I min
/:;'p=(/:;'Pnv+/:;'P p )Vs=166,5W.
c) Ponavljanjem slicnog postupka kao i u primerimaP.4-19a i P.4-21 dobijaju se karakteristicni pritisci u HC-irna PI=: 155,067bar , P2 =: 154,734 bar ,P3=: 0,6942bar. lednacina ravnoteze sila za pokretne de love izvrsnih organa daje sHu presovanja
D I 1C D2 'It 2 2 1t F=: Pl-4-+ 2pz -4-- P3(D j -DO!)4- mg -F;1
d)
Tjl!S ==
2
2
=:
1,722MN .
Fv pi (/:;.P qnTlv ITjp) = 81,2 % . Prolilem 4-27. Hidraulicka testera sluzi za secenje kamena. DRS testere se sastoji od dva dela - jednog koji pokrece kruznu testeru i drugog koji pokrece radni sto. Kruznu testeru precnika Dr == 2,5 m pokrece HM (q '" 0,2l1 ,Tjv = 0,95, TIl! = 0,92). Tom prilikom testera ostvaruje silu rezanja R=120Npostavljenu pod uglom a == 20 U odnosu na vertikalu. U stopu DHS-a koji pogoni kruznu testeru ugradjen je venti} V cija je prevashodna namena za start HM-a:, kada je potpuno otvoren, ali moze da se koristi i za regulisanje broja obitaja HM-a. Kameni biok koji se obradjuje, mase m1 =: 5000 kg, nalazi se na radnom stolu mase ln2 =: 1000 kg koji klizi preko podloge sa koeficijentom trenja !l = 0,1, a avo kretanje omogucava HC dimenzija D =: 80 mm i Do == 40 mm.
355
a) U slucaju kada se na testeri ostvaruje maksimalni broj obrtaja 11 = 300 /min (a ventil V je zatvoren) odrediti snagu zupeaste pumpe (TiP] :.:: 0,83) koja je potrebna za pogon ovog dela UHS-a. b) Zbog promena parametara rezanja (dubina i posmak, dok sila rezanja i dalje ostaje ista) potrebno je promeniti broj obrtaja na 11] :.:: 200 a/min, a sto se postiZe otvatanjem ventila V. Koliki pad pritiska i protok treba da se ostvate na ventilu da bi se ovaj rdim rada realizovao? c) Deo UHS-a koji sluzi za pogon tadnog stoIa tteba da obezbedi brzinu radnog hoda vp :.:: 2 mml s i da u povratnom hodll duzinu h=2m predje za t=30s. U ovom delu UHS-a ugradjen je razvodnik Ciji je koeficijent hidraulicke karakteristike a = 0,22 bar I (l / min)2. Odrediti hidraulicke karakteristike pumpe (Tip2 = 0,81) potrebne za pogon radnog stoIa i pad pritiska na prigusnici kojom se regulise brzina radnog hoda. Zanemariti sve Ioka1ne otpore osim na UHK, kiheticku i potencijalnu energijll struje, i silu viskoznog trenja He-a. Ostale poinate veliCine su: 1=9m, L=lm, 10 = 2 m, '] = 2 m, = 3 m, 14 = 1 m, 15 = 1,5m, d = 30 mm, d]:.:: 12 mm, 3 p=900kg/m , v=61O- s m2 Is, ilpr = 0,5 bar.
'3
I, d
L/
Slika P.4-27 RESENJE: a) Dva dela UHS-a su naizgled nezavisni, medutim, oni sumedusobno povezani preko opterecenja izvrsnih organa koji sen~lazellnjill1a. Hidromotorom kroz koji protice V:.:: qnlTiv:':: 63,161 imin,savladava seobrtnimoment M== RDT 12:.:: 150Nm, i tom prilikom se dobija sn~ga PH = MilTCI30=4712,4 Wi pad pritiska ilPHM = P IVTiH :.:: 48,66 bar . Brzinom strujanja kroz cevovod
4V / d 1t:.:: 1,489 ml S ostvaruje se laminarni rdim srujanja sa kojim je pad pritiska llsled trenja 2 I+L v A.-~) ilPt :.:: pA.----;JT= 28592 Pa ( . - vd Iv '
V ==
356
Porast pritiska u pumpi je /lp= IlPHM +Ilp[ +t.Pl =49,446 bar, tako da ce potrebna snaga pumpe biti P = t.pV hl p1 = 6270,9 W, b) U novom rezimu rada HM-a zbog promene broja obrtaja menja se protek i iznosi v;'s = 111 q ! YIv = 42,111 ! min, dole zbog konstantnosti sile rezanja pad pritiska IlPHM i dalje ostaje isti. Kroz grimu za regulisanje protoka protice Ti"v = Ti" '- Vs = 21,05l! min ulja, brzinom Vv = 0,495 m! s sa kojom se dobije koefieijent trenja laminamog strujanja A. v = 0,2579. Konacno, iz Bernulijeve jednaCine za zatvoreno strujno kola, dobija se pad pritislea na ventilu
/lpv
Lv 0 Vv , = Ap-(Ilp[ + pA.dT+p)cVdT) =48,80 bar.
2
I .2
e) Na HC-u se savladava radna sila F = -Reos<X,+J..L[Cn; +mz)g+Rsinaj = 5777 N. U toku radnog hoda radnom prostoru HC-a je potreban protok nlja 1/2 = v p D 2 n;' 4 = 0,603/1 min, dok kroz povratnli grann UHS-a tada protice
V3 :;: r)4 = vP (D 2 .- D~) n 14 =0,452 f! min. Prj povratnom hodu zahteva se brzina
kretanja
V; =
v;
radnog
2 -
stoIa
v;
= h! t
=6,67 em/ s
koja
daje
protok
ulja
(D
Ii; = T/;, sto za posledicu ima ugradnju regulacione grane 5 u kojoj je protok Vs = Vj - T/2 :;: 14,48 II min. Na osnovu protoka ulja odreduju se padovi pritiska u razvodniku API:= aT~2 = 4,548 bar, AP3 = ar:;2 = 409 Pa, i b'~zine
merodavan protok strujanja
= 4V; 1d i2 n ( i=1, .... ,5) koje imaju brojne vrednosti V 1 :=: 2,22 ml s , v 2 =8,89 eml s, V3 = V 4 = 6,67 em! s , Vs := 2,13 ml s ,
Vi
vid
-+ A. i
:=
64 Re,
I
'.
Ii v i
Sada se iz odgovarajuCih Bernulijevih jednacina dobija porast pritiska u pumpi IIp= P1 + API +APn +AP12:= 16,357 bar -+ p=. ApT~ IYI p 2 =507,5W ,
i pad pritiska na prigusnici /lp p = PI + AP12 - APtS = 11,158 bar .
Problem 4-28. U UHS-u se nalaze clva redno povezana izvrsna organa HM i HC, i razvodnik Cija je hidraulicka karakteristika data na dijagramu. HM (q = O,ll/o, YIn = 0,95, 11v ~ 1) koji se okrece sa 11 == 400 1 min ima zadatak savladavanja obrtnog momenta M = 75 Nm, dok HC CD = lOOmm, Do = 50mm) ima zadatak savladavanja sile F = 10 kN. a) Odrediti radne parametre pumpe. b) Koliki je stepen korisnosti UHS-a?
\
1
357
e) Cilindar i klipnjaca HC-a (E=2,1. 101lpa) su za preostaIe delove sistema zglobno vezani, a maksimalna duzina izmedu oslonaca je I == 2m. Odrediti kriticnu silu izvijanja i stepen sigurnosti HC-a na izvijanje. Kineticku i potencijalnu energiju struje, sve lokalne otpore osim mi UHK i sHu viskoznog trenja HC-a zanemariti.Ostale poznate veliCine su: d = 20mm (za sve eevi), 11 =5m, 12 =15m, 13 = 10m, 14 =15m, Is ==lOm, f),Pf = 0,5 bar, p=900kg/m3, v=51O- 5 m2 Is, IIp =0,8.
~~-j
._. F n:;:r::i~~b<}=
_
4.0 3.5
--
3,0
2.5
.,,<-y
/-<f~
/
.~
10
20
30
40
50
V (//min)
Slilca P.4-28a
SIika P.4-28b
RESENJE' a)
Ii' == 40 II min , i~p == 70,58 bar , P = 5881,5 W. v p =85mm/s, (0=41,98- 1 Fk / F:= 15,9 .
3
b) c)
llHs==(Fvp+Mm)/p:=67,85% , Fk == 158,97 kN ,
Y HS =:
Prop/em 4-29. U UHS-u nalaze se u paralelnojsprezi HM (q == 48 em 1, l1v =0,96, llH =: 0,9) i HC (D == 100 mm, DQ == 50 mm). Za upravJjanje nidom izvrsnim organima koriste se dva ista razvodnika Ciji je koeficijent hidraulicke karakteristike a:= 1,2;IO-3 bar / (ll min22. . a) U slucaju kada rade oba izvrsna organa a HM.seokrece sa n = 1000 1 min i savIadava obrtni moment M == 100 Nm. Odrediti hidraulicke karakteristike pumpe i silu koja moze da se savladava na klipnjaci HC-a koja se krecebrzinom vp = lOem/s.
sa
b) Kada Se razvodnik koji upravija radom HC-a stavi u neutralni poloZaj i time zaustavi protok ulja kroz granu 2, odrediti moment i broj obrtaja. sa kojima radi HM. Radni parametri purnpe su u novorn rezimu isti sa parametrima iz prethodnog dela problema. Zanemariti sve lokalne otpore, kineticku i poteneijalnu energiju struje, kao i silu viskoznog trenja HC-a.
~'p
358
Ostale poznate veliCine su: d == 30 mm(za sve cevi), 11 == 4m, IZ == 1m, 13 == 10m,
14=lOm, '5=lm, 16=lm,17'=12m, l8=12m, 19=='lm, 'lo==3m, p==900kg/m
3 ,
10 \1= 4 '.
-4
RESENJE: a) V; == 97 ,I2l! min , /:!"P = 151,995 bar , P = 28,946 kW, F::::: 1I2,8lkN. b) M =92,29 Nm , n::::: 1942,5 /min.
ProDlem 430. U UHS-u se nalaze dva vertikalna hidrocilindra (Dl == 100 mm, DOl::::: 50 mm, D2 :::: 80 mm, Do2 ::::: 40 mm) koji savladavajti sHe .F; == 80 kN i Fz =48 kN istom brzinom v p == 51iliil/4. Da bi se izvdila sinhronizacija kretanja
izvrSuih organa koriste se 'dva direktno spregnuta hidromotora ('llvl = 11v2 == 0,98, Fl F2 11Hl ='llH2 =0,95). SpecifiCni protok HMl je ql :::: 44,2 em3;o. Odrediti specificni protok HM2 da .bi se zadovoljila sinhronizacija kretanja. Koliki je broj obrtaja HM-a, snaga pumpe i stepen korisnosti UHS-a? Koeficijent hidraulicke karakteristike razvodnika je a == 0,0042 bar / (l / min)2. Zanemariti sve lokame otpore osim na UHK, kineticku i potencijalnu energiju struje i sHe viskoznog ,. trenja na HC-ima. Ostale poznate velicine su: d = 20 mln(za sve cevi), '0:::: 1m, l1 ""'5m, 12=5m, 13=2m, 1 =2m, 1 =10m, 4 5 m1 =80kg, 1112 =60kg, 'llp =0,83, /:!"Ptl = Ibar,
/:!"Pf2 ==0,5bar, p==900kg/m, v=510
. . 3 -5
,}
---'
m -s-
Slika P.4-30
ProDlem 4-31. Na masini za poliranje, koja sluzi zafinu obradu unutrasnjeg zida
cilindricnih cevi, ostvaruje se slozeno kretanje alatakoje sesastojiodobrtnog i translatornog kretanja. Obrtno kretanje se realii~je .HM-om (q= 60 em3/0 , 'llH ::: 0,9, 11v == 0,95) a translatorno sa dva direktno spojena HC~a (D = 60 mID, Do = 40 rum). Preko jednog krutog nosaca vrsi se prenos translatornog kretanja sa HC-a na HM i na alat za poliranje, amasa ovih pokretnih delova je m=lOOkg. Direktna veza HC-a se koristi zbog dobrog vodjenja illata, dok se direktna veza radnog i protiv-pritisnog prostora HC-a koristi za povecanje brzine translatornog kretanja alata. Pri poliranju alat se okrece sa brojemobrta n i translira brzinom v p savladavajuCi obrtni moment M i aksijahlU silu F, Da bi se ostvarilo zeljeno
359
PI. PI
YV2
<l=Vi
Y~
VI =C>
Vpt
m
DO .
fi3
VH~
Y
yV2
t-V
t-Vvs
Vp
razvodnik ciji je koeficijent hidraulicke karakteristike a == 5.10-3 bar / (l/ min)2 , filteri (Ilp /1 == 0,3 bar, b.p/2 == 0,5 bar), prigusni ventili PI i P2 i ventil sigurnosti Vs. U funkciji od izbora parametara poliranja (veliCine: 11, v p' M i F) potrebno je izvrsiti reglilisanje 'fada n[o/ min] M[Nm] F[N] Rezim vp[cm/s] UHS-a na ventilima PI, P2 i a 12,5 140 60 800 vs. Odrediti hidraulicke 900 b 15 170 65 parametre prigusnih ventic 20 70 1000 200 la i ventila sigurnosti i 1200 I' stepen korisnostiUHS-a za d 200 80 20 parametrepoliranja date u e 20 220 1200 80 tabeli PA-3tL Bve lokalne Tabela P .4-31.1 otpore osim na UHK zanemariti. Takodje zane mariti kineticku i potencijalnu energiju struje i trenje u UHS-u.
RESENJE: Protoci radnog fluida kroz HC-e i HM su:
V2 ==V p - 4 - , V3==v p CD -Do)"4 'VH=='ilv Iz jednacina kontinuiteta za odgovarajuce racve u UHS-u dobijaju Se protoc! kroz ventile PI, P2 i vs, redosledno:
. D 2 1C
1C
q 11
VI == V2 -V3 ' L\V == VI -VH ' ilVvs == Vp -Vj . Sa protokom ulja VI pad pritiska na razvodniku je 6pR =aVj2; dok je pad pritiska na HM-u 8.Pf{ ="Mro 1VH'ilH' pri cemu je ro = 111C 130 ugaona brzina. Karakteristicni
360
pritisci u HC-ima odredjuju se iz Bernulijeve jednaCine za povratni vod, odnosno iz jednacine ravnoteze sila zapokretni sklop, i iznose:'
P2=/':"pR+/':"pH+6.pj2' p\=P2+(mg+F)4/Dgn,
Sada se iz odgovarajucih Bemulijevih jednacina dobijaju padovi pritisaka na prigusnim ventilima i ventilu sigumosti: /':"pPI = C,P-(Pl + /':"pR + /':"pjl) , /':"pP2 = /':"pH + Pj2 , 6.pvs = 6.p - 6Pfl ' S obzirom da je snaga pumpe data (P = 6pVp / Tl p ) to sledi da je stepen korisnosti UHS-a TlHS = (Fv p + Mill) / P. Tr,azene proracunske vrednosti za zadatih pet rezima poliranja date suu tabeli P.4-31.2.
VI
Rezim
a
c,V
lImin 0,583 0,579 2,448 2,448 1 185
C,Vvs
tlPPI
6P P2
/:,PyS
TlHs
bar
15,575 13,690 9,220 9220 9220 37,816 31,103 23,785 11,140 11,140 66,823 72,349 77;876 88,930 88,930 119,7 119,7 119,7 119,7 119,7
c
d
e Tabela P.4-31.2 Na osnovu dobijenih rezultata proracuna sledi da je stepen korisnosti UHS-a mali, a sto je posledica velikih prigusenja na regulacionim ventilima.
\
I
361
LITERATURA
1.
2. 3,
4.
AJIhTllYJIb, A. ,0:., )KHBOTOBCKHH, ]J.C., HBaROB, n.II., FUOpaBJllllW U CTPO:HH3,!J;aT" MocKEa, 1987. Ap3YMaRoB, 3.C., Ka8uiTtaLl/,lJ/ 8 MeciJiHblx zUOpaSJl.U'-IeClfUX coiipoiThuMeHllJ7.X:, 3Hepnm, 1978. ASkovic R., OS/lOl'ihidraulike ipnel/Illtltike. Masinski fakultet, Beograd,
aapOOW-laMllKa,
1986. ASkovic,R., Cantrak, S., Cmojevic,C. i dr., Hidrattlika - razl'odmci - Felt/la; OMO, Beograd, 1986.
5.
6.
7.
ABepllH, C.H., MnHaeB, A.H., lliB:qrgIGIM, B.c.,5ipomeHKo, lOT, MexaHlllfll JICllc)KociTtli U za3a, MeTaJIJlypnm, vlocKBa, 1987. EOJIbllaKOE, B.A., 11 gp., Ciipa60 /.liUlf ilo zuopa6.(UIKe, Bnru;a llKOJIa, Knen,
L
1984.
8.
9.
EYTaeB, A.A., KaJIMhIKOBa, 3.A., ilOP;BH,!J;3, n.r., TIOIIOB, K.H., PmK,!J;ecTBeHcKI,rn, C.H., 5IHbllnH, E.H., C60PHUK 3aOa<(. iio .AWUlUHOaupouiTieJl.bHOII ZUOpaBJlllKe, MaIIIllHocTpoeHne, MocKBa, 1981. Candel S., Mecaniqu.e des flu ides, BORDAS, Paris, 1990. Comolet R., Mecanique experim.entale des flu ides, Tome J, Statique et dyn.amlque desfluides non visqueu.x. Tome U, Dyn.amique desfluides reels, turbomachines.
MASSON, Paris, 1982.
12. Crnojevic
c.,
ma.fintlma~ stl'.
''Hldl'vcilimln'''u knjici "Hidraulilro t].meumatilct! Ila ala/mill 54-85, OMO, Beograd 1986.
13. Crnojevic, C., Kavitacija, u lmjizi "Ridraulika - Kavitacija - Elektrohidraulika", OMO, Beograd, 1987.
14. Crnojevic
13-19.
15. Cal1trak S., Bellisek M., Pavlovic M., MarjanovitP.Ci"l1ojevic c., Petkovic Z., Re.f"emjJIVNemi iz mehamke jllada sa iZ)lodlil1aiz teor[ie.Gradjevinska klljiga, Beograd, 1984. 16. Caktrak S., Crnojevic C. Hidl'tltllilro, teoriia. jJlVb!em~ zadaci Gradjevi)'l~ka knjiga 1990.
U lWCOCHble
ciJlaHu,uu, ArporrpoMI13,!J;aT,
362
Literatura
19.
;O:e:i1~I, M.E., liJIillllIOB, r.A., Ji:6yxqJa3l-lble LTteT.f,el-lWl YeJleMemTt(L"'(, weil/l0::mep'ieiflU'teCK02o 06pooY6oBaHLIJl, 3HeproaToMII3p;aT,MocKBa" 1987.
20. Durst F., Fukui K. and Pelieira IC.F., Fluid dynamically caused cycle-to-cycle variations in piston-draven pipe expansion flows. Experimentsin Fluids 13, 1-10 (1992). 21. Djordjevie V., Dillamiku. jed/'tominerlz[iJ'hh J'tlUjtllijO Jllllda.."Gradjevinska knjiga. Beograd, 1986. 22. EM:o;eB, B.T., TeXI-lLllleCKaR 'iuopoMeXaI-lLlKa, MallHHocTpoeHIIe, MocKBa,1987. 23. Faisandier I, Mecanismes oleo-hydrauliques. Bordas, Paris, 1987. 24. CI>eg5IeBCKIf0:, K.K., BOWrKYHcKHH" 51.H., <pag,o;eeB, ro.11., TuopoMexaHuKa, Cy,o;ocTpoeHIIe, JIeHIIHrpag, 1968. 25. rpaOOBCKnH, A.M., I1BaHoB, K.<P., ;O:YHqeBcKnll, r.M., TUopoMcxaHL1Ka u ia306aR owwMLlKa - C60PflUK 3aOa t t., Bm:o;a llKona, I(rreB, 1987. 26. Hajdin G., Mehanikafluida. Gradjevinska knjiga.Beograd, 1983. 27. Hughes, W.F., Brighton, IA. Theory and problems offluid dynamics, Schaums outline series, McGraw - Hill, New York, 1962, " 28. l1p;eJlbqIIK, fl.E., Cupa6o 1HllK ilo xuCJpa6.1tU leCKU.M coilpoiuU6.1teflURM, MaIIlIIHoCTpoeHIIe, MocKBa, 1975. 29. Kapemru, B.51., MIIHaeB, A.B., HacocbI HHaCOCHble CTaHIJ;HH; CTpollH3p;aT, MOClma, 1986. '.
L L
30. KHCeJIeB n.r., TUOpaB.lUlKa, OCflOBbl Mex;afluKil Jlcuc)Kociflu. 3HeprH5I, MocKBa, 1980. 31. KOHCTaHTHHOB, lO.M., nlOpa6JlllKa, Bm:o;aIIIKona, KneB, 1988. 32. KpHB'IemW, r.IiI., TUOpa6.1lU'teCKue ,MaUluHbl,3HeproaToMH3p;aT, MocKBa, . 1983.
33. Krsmanovie, Lj., Saljnikov, v., Sasie, M;,Duric;lVL,ASkovie; R,DOrdevic, V., Zbliica zadataka iz mehamkefluida, NaucIia knjiga, Beograd; 197L
34. KYTenoB, A.M., CTpeMaH, IT.c., CnollIIH; H.r., TUopOOUllaMU1(a u {ueUJl006MeH i7pu fiapooopaaoBaHuu, BbICma5I IIlKonu,MocKBa; 1986. 35. Labonville R., Circuits hydrauliques-une approcMinergetique;Editionde l'Ecole polythnique de Montreal, 1991. 36. JIoOaqeB, B.n., HaCOCbl Ll HaCOCflble CtUllfl~lILli.C;'fpbill1:3p;aT,MbcKBa, 1983. 37. ITOlulu:jaHCKnll JI.r., MexaflllK~ .JICUOKocLuutliaaa.HaYKu, MocKBa, 1970.
38. Loh, T., Modern Developments in Gas Dynami~s;PlenurriPress, New York, 1969. 39. Lumbroso H., Problemes resolus de mecaniquedesjZuides. Bordas,Paris, 1989. 40. Mehaute, B.L., An introduction. to hydrodynaniicsan.dwater wave~,P.O. Laboratories Miami, Florida, 1969.
.i
literatura
41. 42.
363
Obradovic, M.N., O,movi tllrbol1laSlila, Gradevinska knjiga, Beograd, 1973. Ouziaux R., PelTier J., M&anique des fluides appliquee. BORDAS, Paris, 1978.
44. IIaBJIeHKo, B.f., OOLOBbl Mexm-lUKU JlCllOKOcUiu, Cyp;oc'TpoeHHe, JIeHHHrpa.o;, 1988. 45. Protic, Z., Nedeljkovic M., PUl1lpe i Fentilatod - ProblemZ; reJ'feI1J"t4 teorija. MaSinski fakultet, Beograd, 199146. Pro tic, Z., Sasic, M., Crnojevic, C., Elcspertirlel'!tablo odredivallje kocijenata lokalmlz otpom h'iwita Ilapmv(jemlz od cevmlz segmenata, XVII JKTPM, B-42, Zadar, 1986.
52. CaMo:i!llloBwI, r.c, HHTYCOB, RB., Ct5opHUlC3aOa'-l Lio 2uopoaapoMexaHuKe MaliIHHocTpoeHlIe, MocKBa, 1986.
57. Ward - Smith, A.J., In.temal Fluid Flow, Clarendon Press, Oxford, 1980. 58. 30noToB, ee, <DaAAeeB, 1O.M., AMHJIOX:Ii~Il;B,B., 3aoawluK UO 2LlopoMexaHuKe OJ1.,R cyooczTipOlnTieJle~l, Cy.o;occTpoeHHe, JIerurnrpap;, 1969.
532/533 (075.8)
CRNOJEVIC, Cvetlw
Klasicna i uljna hidraulika / Cvetko Crnojevic. - [1. izd.] - Beograd: Masinski fakultet Univerziteta, 1998 (Beograd: Zavod za graficku tehniku Tehnolosko-metalurskog fakulteta). - IX, 363 str. : graf. prikazi ; 24 cm. - (Edicija Mehanika fluida i hidraulicne masine)
I
Tiraz 500. - Biblioi,lTafija: str. [361-363]. ISBN 86-7083-317-4 621.6(075.8) a) Hidraulika ID =: 65041932
\
\