P. 1
VRSTE RIJECI - sistematizacija

VRSTE RIJECI - sistematizacija

|Views: 1,566|Likes:
Published by Gorica Klacar
Promjenljive i nepromjenljive vrste riječi
Promjenljive i nepromjenljive vrste riječi

More info:

Published by: Gorica Klacar on Feb 22, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/16/2013

pdf

text

original

VRSTE RIJEČI

PROMJENLJIVE 1. IMENICE označavaju bića, predmete, materiju i apstraktne pojave zajedničke: dijete, sto, drvo, čaša, pismo... vlastite: Ivan, Podgorica, Morača, Durmitor... zbirne: cvijeće, drveće, granje, pruće, jagnjad, momčad... gradivne: so, šećer, voda, ulje, pijesak... misaone (apstraktne): ljubav, radost, prijateljstvo, čežnja... Imeničke 2. ZAMJENICE upućuju na neki predmet, biće ili pojavu, ili na neku njihovu osobinu lične: ja, ti, on, ona, ono; mi, vi, oni, one, ona povratna: sebe, se upitno-odnosne: ko, šta neodređene: neko, nešto odrične: niko, ništa opšte: svako, svašta Pridjevske prisvojne: moj, tvoj, njegov, njen,…, svoj pokazne: ovaj,taj, onaj, ovakav, takav, onakav, ovoliki, toliki, onoliki upitno-odnosne: koji, čiji, kakav, koliki neodređene: neki, nečiji, nekakav, nekoliki odrične: nikoji, ničiji, nikakav, nikoliki opšte: svi, svaki, svačiji, svakakav, svakoliki, ikoji, ikakav, ičiji, ikoliki… ma koji, bilo koji, koji god…

IMENSKE RIJEČI imaju rod, broj i padež

3. PRIDJEVI označavaju osobinu pojma koji je označen imenicom imaju još i vid i komparaciju (poređenje) 4. BROJEVI iskazuju koliko nečega ima na boju, koji je po redu neki pojam…

opisni (označavaju kakav je imenički pojam): visok, siromašan, lijep, mlad, star, crven… gradivni (označavaju od čega je imenički pojam): drveni, vodeni, kožni, plastični, betonski, zlatan, pješčani… prisvojni (označavaju kome ili čemu pripada imenički pojam): dedin, narodni, školski, Lazarev, gradski… mjesni (označavaju mjesto imeničkog pojma): gornji, donji, lijevi, desni… vremenski (označavaju vrijeme kojem pripada imenički pojam): jučerašnji, današnji, sjutrašnji, večernji, ljetnji… osnovni (označavaju koliko je tačno bića/predmeta na broju): jedan, dva… trideset (i) osam, sto jedanaest… redni (označavaju na kom mjestu po redu se nalazi neko/nešto): prvi, drugi, treći… sto četrdeset (i) peti… zbirni (označavaju tačan broj pojmova u određenom zbiru): dvoje, troje,…šestoro…dvadeset devetoro…

5.GLAGOLI označavaju radnju (pisati, učiti), stanje (spavati, venuti) ili zbivanje (sijevati, svanuti)

Glagoli se, prema svom značenju i ponašanju u rečenici, dijele na dvije osnovne vrste: lične (personalne) - označavaju radnju koja ima svog nosioca: radovati se, pisatii, misliti, trčati… bezlične (impersonalne) - označavaju radnju koja nema vršioca; obično su u pitanju neka dešavanja u prirodi: sijevati, grmjeti, duvati, svitati… Glagoli imaju sljedeće gramatičke osobine (kategorije): gramatički rod, gramatički broj, gramatičko lice, glagolski vid (aspekt), glagolski rod, glagolsko vrijeme, glagolski način, glagolsko stanje, potvrdnost i odričnost.

NEPROMJENLJIVE (uvijek imaju isti oblik - ne mijenjaju se po padežima, nemaju rod, broj…) 6. PRILOZI nepromjenljive riječi (osim nekih koji se porede♥) koje najčešće stoje uz glagole* i određuju glagolsku radnju po njenom mjestu, vremenu, načinu, količini, uzroku… prilozi za mjesto: gore, dolje, naprijed, pozadi, lijevo, desno, daleko, blizu… prilozi za vrijeme: danas, juče, odmah, večeras, jutros, ljetos, zimus, noćas, davno, nekad, sad… prilozi za način: brzo, sporo, lijepo, odlučno, pažljivo, prilozi za uzrok: zato, otuda, stoga. pilozi za količinu:malo, mnogo, dovoljno, dosta, sasvim, potpuno, suviše, još, pomalo, nekoliko, nedovoljno... ♥ Jedna grupa priloga (prilozi za način) koja je po obliku podudarna sa oblikom srednjeg roda opisnih pridjeva ima , kao i opisni pridjevi komparaciju: Marko trči brzo, Ivan brže, a Matija najbrže. *Iako prilog najčešće stoji uz glagol (Marko je govorio glasno), on takođe može da stoji i uz pridjev (Odgovor je potpuno jasan) i uz imenicu (Došlo je puno djece). Stoje ispred samostalnih riječi ili imenićkih sintagmema, čineći sa njima prijedloško-padežni sintagmem i označavaju njihov odnos prema drugim riječima u rečenici. Prijedlozi imaju brojna značenja: mjesno, vremensko, uzročno, ciljno, značenje zajednice, dopusno…Prijedlozi su: u, na, o, po, prema, pri, od, do, pored, pod, iz, uz, za, na, ka, zbog,usljed, radi, uprkos… • Neki prijedlozi mogu stajati i ispred priloga:Živi od danas do sjutra. • Prijedlozi ispred, iza, pored, blizu, protiv i sl. mogu biti upotrijebljeni i kao prilozi: U rečenici Marija stanuje blizu Ane, riječ blizu je prijedlog jer je vezana za imenicu Ana koja stoji u genitivu. U rečenici Marija stanuje blizu, riječ blizu je prilog. • Pored onih koji se upotrebljavaju samo kao veznici (i, a, ili, da, ako, dok, čim, jer, mada itd.) neki se upotrebljavaju i kao prilozi, pa ih zovemo nepravim veznicima (kad(a),kako, već, pošto, samo, zato). Na primjer, kad je prilog u rečenici Kad se vraćaš?, a veznik u rečenici Razgovaraćemo kad se budeš vratio. • U funkciji veznika javljaju se i veznički izrazi - skupovi od dvije ili više riječi: kao što, tek što, a da, budući da, ma kako, kako god, osim ako, pa ipak, a kamoli, s obzirom na, bez obriza na … • Prema vrsti rečenica koje povezuju, veznici mogu biti naporedni ili zavisni. Naporedni veznici su: sastavni (i, pa, te, ni, niti), rastavni (ili, bilo), suprotni (a, ali, nego, no, već), zaključni (dakle, stoga, zato). Zavisni veznici stoje na početku zavisnih rečenica i dijele se na mjesne. vremenske, uzročne, namjerne, dopusne (da, jer, pošto, iako, mada, kad, čim, dok, ako, ukoliko, tek). Rječce su nepromjenljive riječi kojima se iskazuje lični odnos govornog lica prema onome što se rečenicom saopštava, odnosno vrsta riječi koja služi za isticanje, pojačavanje, odricanje, potvrđivanje rečenog.Najvažnije vrste rječca: - potvrdna rječca da i odrična rječca ne; - pokazne: evo, eto, eno; - upitne: zar, li, da li; - povratna rječca se. - zapovjedna: neka; - uzvična: ala; - suprotne: međutim, pak; - za isticanje: upravo, baš, bar; - modalne (za iskazivanje ličnog stava): možda, sigurno, vjerovatno, nipošto i sl. Uzvici su nepromjenljive riječi kojima se na poseban način izražava neko lično osjećanje ili raspoloženje, kojima se skreće pažnja nekome na nešto ili kojim se neko doziva. Razlikuje se nekoliko vrsta uzvika:uzvici kojima se izražavaju osjećanja (uh, joj, ah, ju, u, oho…), onomatopejski uzvici (tras, dum, fiju, krc, škrip, buć, bang, zvrrr, pljus, grrr, mjau), zapovjedni uzvici (pst, hajde, de), uzvici za dozivanje (hej, oj), uzvici za vabljenje i tjeranje životinja (mac, pis, šic, đi, iš). Uzvici nemaju službu unutar rečenice, nego sami imaju vrijednost čitave rečenice.

7. PRIJEDLOZI nepromjenljive nesamostalne riječi

8. VEZNICI nesamostalne riječi koje služe za označavanje veze među riječima, rečeničnim dijelovima, kao i među rečenicama

9. RJEČCE

10. UZVICI

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->