Professional Documents
Culture Documents
Seminarski rad
Nataa
SADRAJ
SADRAJ..................................................................................................................................2 UVOD......................................................................................................................................3 2. ATMOSFERA.........................................................................................................................4 2.1. Funkcije atmosfere....................................................................................................5 2.2. Sastav vazduha.........................................................................................................5 ZAGAENJE VAZDUHA.............................................................................................................6 4. IZVORI ZAGAENJA VAZDUHA.............................................................................................8 4.1. PRIRODNI IZVORI ZAGAENJA VAZDUHA.................................................................8 4.2. VETAKI IZVORI ZAGAENJA VAZDUHA.................................................................8 5. TRANSFORMACIJA ENERGIJE GORIVA AEROZAGAIVA...............................................9 6. EKOLOKE POSLEDICE NASTALE PRIMENOM FOSILNIH GORIVA........................................11 7. ZAGAENJA VAZDUHA GASOVIMA IZ MOTORNIH VOZILA..................................................13 7.1. Glavni zagaivai vazduha iz saobraaja................................................................14 7.1.1. Ugljen monoksid...................................................................................................14 Stvaranje........................................................................................................................15 Uticaji na zdravlje...........................................................................................................15 Zato je ugljen monoksid toliko opasan?........................................................................15 7.1.2. Benzen.................................................................................................................16 7.1.3. Azot dioksid..........................................................................................................16 7.1.4. Formaldehid.........................................................................................................16 7.1.5. Olovo (uticaj olovnog benzina na zdravlje ljudi)...................................................16 7.1.6. Benzo(a)piren ......................................................................................................17 8. ZAKLJUAK........................................................................................................................18 LITERATURA..........................................................................................................................19
UVOD
ist vazduh je osnov za zdravlje i ivot ljudi i itavog ekosistema. Vazduh je smea gasova koja ini atmosferu, a sastoji se priblino od 4/5 azota, 1/5 kiseonika i vrlo malih koliina plemenitih gasova, ugljen dioksida, vodonika, ozona, vodene pare i raznih neistoa. Nevolje nastaju kada se ovaj odnos poremeti. Zagaeni vazduh utie na razliite naine na zdravlje ljudi i itav ekosistem. Atmosfera slui i kao sredstvo transporta zagaujuih materija do udaljenih lokacija i kao sredstvo zagaenja kopna i vode. Zagaenje vazduha zavisi prvenstveno od tipa zagaivaa. Vazduh je temelj ivota i opstanka ljudi i itavog ekosistema. Tokom odvijanja tehnolokih procesa u fabrikama, tetne materije zagauju radnu sredinu a zbog zastarele tehnologije preiavanja i neodravanja postojeih sistema osloboene materije vrlo lako dospevaju u ivotnu sredinu. Zagaivai vazduha su razliiti i oni stiu u atmosferu kao produkti hemijskih reakcija i sagorevanja (pre svega fosilnih goriva) iz industrijskih i komunalnih postrojenja, elektrana, motornih vozila, individualnih loita, sa tehnoloki tretiranih poljoprivrednih povrina i dr. Jedna od prvih ljudskih delatnosti, pored lova i zemljoradnje, bilo je rudarstvo. I sada se mogu nai tragovi tih poetaka rudarskih zahvata u prvobitnoj zajednici. ak su i pojedina razdoblja ( kameno, gvozdeno, bronzano doba) dobile nazive u zavisnosti od vrste materijala za orua i oruja za koje su sirovine izvaene iz unutranjosti Zemlje. Zagaenost vazduha se posmatra sa tri aspekta: zatite zdravlja ljudi, zatite eko sistema i zatite materijalnih dobara. Ovi aspekt slue i za postavljanje normativa koji pokazuju koliko i koje su tetne materije dozvoljene u vazduhu. Zagaenje vazduha se sastoji od supstanci koje su prisutne u atmosferi u dovoljno velikim koliinama, koje tetno utiu na ovekov ivot, a isto tako i ivot biljaka i ivotinja. U znatnom porastu je koncentracija zagaujuih materija koje potiu od izduvnih gasova motornih vozila.
2. ATMOSFERA
Atmosfera se sastoji iz vie slojeva. Troposfera je najnii sloj atmosfere i protee se do visine od 10 15 km. U tom sloju oseaju se uticaji vremena i klime i u njemu se zagaivai vazduha najveim delom emituju i rasprostiru. Posebno je znaajan tzv. meajui sloj atmosfere, ije rasprostranjenje zavisi od meteorolokih uslova i kree se od nekoliko stotina do oko 2.000 visine. Zagaujue supstance koje se oslobaaju u ovaj sloj, brzo se rasprostiru (za nekoliko sati) u irokom vazdunom prostoru, potom i u vie slojeve troposfere. Ako za vreme emisije zagaivaa nisu prisutna turbulentna kretanja u ovom sloju, zagaivai se ravnomerno nakupljaju u maloj zapremini vazduha sa veoma visokom koncentracijom. To se dogaa kada je brzina vetra mala, a temperatura povrine Zemlje nia od temperature vazduha iznad nje (pojava tzv. temperaturnih inverzija). Stratosfera dopire do 50 km visine do stratopauze. Praktino je odvojena od uticaja vremena i klime. Vertikalni prenos izmeu ovog i prethodnog sloja veoma je spor. U stratosferi se nalazi ozonski sloj, koji titi Zemlju od UV zraenja Sunca i nalazi se na visini od 10-50 km i njegov znaaj je sutinski za ouvanje ivota na Zemlji. Mezosfera se prostire iznad stratosfere do visine od oko 80 km, i temperatura pada sa visinom. Termosfera se prostire iznad mezosfere do visine od 640 km i temperatura se poveava sa visinom. Egzosfera se prostire iznad termosfere do visine od oko 1000 km, gde prelazi u svemir. Granice izmeu pojedinih slojeva atmosfere nazivaju se tropopauza, stratopauza, mezopauza, termopauza i egzobaza. Prosena temperatura atmosfere na povrini Zemlje je 14C.
vodi reaguje dajui ugljenu kiselinu. Koliina ovog gasa u vodama mora i okeana nadmauje 60 puta njegovu koliinu u vazduhu. Apsorbuje infracrveno zraenje i bar 50% uestvuje u efektu staklene bate. ostatak od 0,94% ine ratni dugi suvi gasovi; helijum, argon, kripton, ksenon... Vodena para je stalno prisutna u vazduhu. Za ljudski organizam je najpovoljnija vlanost od 50% pri temperaturi 18 20C. Relativna vlanost predstavlja stepen zasienosti vazduha vodenom parom, to je odnos izmeu postojee koliine vodene pare u vazduhu i maksimalne koliine (do 100%) koju bi vazduh, pri odreenim uslovima mogao da primi. vrste estice nastaju od raznih ljudskih aktivnosti, kao i nekih prirodnih pojava, kao to su: erupcije vulkana, umski poari, zemljotresi, peane oluje i drugo; zatim, ima i neto sitnijih estica svemirske praine, pa i mikroorganizama.
ZAGAENJE VAZDUHA
Aerozagaenje, (slika 2.) koje oznaava uglavnom prisustvo vie zagaivaa u atmosferi, a koje svojim koliinama i trajanjem deluje nepovoljno na ljude, vegetaciju i opta dobra, danas postaje veoma aktuelan problem u mnogim gradovima. Pod pojmom zagaenja vazduha podrazumeva se isputanje u atmosferu (emisija) bilo kakvih materija u koliinama koje izazivaju neeljeni uticaj na ovekovo zdravlje, ivotinje, stanje biljaka i ekosistema, materijale, opremu, zgrade i objekte.
Prirodne emisije: Truljenje i slini procesi Eolska erozija umski poari Vulkanske erupcije Disanje ivotinja i fotosinteza Emisije antropogenog porekla: Emisije usled tehnolokih procesa Emisije zbog transformacije energije Izvori antropogenog porekla imaju veliki uticaj na kvalitet vazduha, posebno na lokalne uslove, a usled pernoenja polutenata imju znaajni uicaj i na regionalne i globalne prilike. Emisija antropogenog porekla je posledica procesa kojim se nastoji unaprediti ovekova ivotna sredina. Zagaujuce materije koje se emituju mogu biti vrste, tene ili gasovite. Ima ih vie hiljada, ali se prate samo one najznaajnije, odnosno reprezentativne. U smislu ovog rada najznaajnije zagaujuce materije su vrste estice, sumpor dioksid (SO2), azotni oksidi (NOx) i ugljen-monoksid (CO2). Sumporni oksidi nastaju oksidacijom sumpora iz goriva pri njegovom sagorevanju. Do sumpora se vezuje za pepeo i ljaku, a deo odlazi u atmosferu u obliku SO2. Stepen vezivanja sumpora za pepeo zavisi od sadraja alkalnih komponenti u pepelu i od temperature u loitu. Svetska zdravstvena organizacija (SZO) je izjavila da su najugroenije zemlje sa najvecim emisijama SO2 po osobi - Bosna i Hercegovina, Srbija i Bugarska. vrste estice su leteci koks (nesagorjeli ugalj) i leteci pepeo koji bivaju dimnim gasovima izneseni iz loita. Kada se govori o vrstim esticama mora se imati na umu da su one obino formirane tako da na svojoj povrini imaju slojeve metala olova, cinka, vanadijuma, selena teki metali. a, nesagorjeli ugljovodonici i ugljen monoksid su produkti nepotpunog sagorevanja goriva u loitu (nedostatak prostora za sagorevanje, nedostatak vazduha, naglo hlaenje plamena itd). Azotni oksidi nastaju oksidacijom azota iz vazduha i azota iz goriva. Emisija zagaujucih materija srazmerna je masi goriva, masi sirovina koje prouzrokuju emisiju, odnosno masi proizvoda pri ijoj je proizvodnji dolo do emisije.Ova srazmernost se naziva koeficijent emisije, a njegova dimenzija sledi iz gornje definicije emisije. Ukoliko se emisija odreuje merenjem, tada se ona definie proizvodom mase ili zapremine izlazecih gasova i masene ili zapreminske koncentracije zagaujucih materijala. Veliki je broj izvora polutanata koji svojom emisijom direktno utiu na kvalitet vazduha pogoravajuci taj kvalitet u manjoj ili veoj meri. Specifine zagaujuce materije, ugljovodonici, fluoridi, hlor, teki metali iz procesa proizvodnje i sagorevanja, su u velikoj meri rasprostranjeni u industrijskim oblastima. U urbanim i industrijskim podrujima kvalitet vazduha u najvecoj meri zavisi od smese zagaujucih materija koje se formiraju pod odreenim uslovima (vrsta i koliina emisije, topografija i meteoroloki uslovi), pa su za urbane sredine usvojeni pojmovi "zimski smog" i "letnji smog".[1]
Stacionarni izvori ili takaste izvore zagaujucih materija Stacionarni izvori zagaujucih materija su industrijska (elektrane, toplane) i kucna loita na fosilna goriva (ugalj, nafta, zemni
gas) sa ciljem dobijanja energije. Zagaujuce materije koje se emituju iz tih izvora su organska i neorganska praina, a, sumporni oksidi, azotni oksidi, ugljenmonoksid, ugljendioksid i neto ugljovodonika. Sadanja svetska energetska kriza upucuje mnoge zemlje pa i nau, da se oslanja na vlastite izvore energije uz to racionalniju potronju. Zato se predvia, ponovna nagla potronja uglja. Koliina sumpora u uglju i nafti je razliita zavisno iz kog dela zemlje je ugalj ili nafta. Najmanje sumpora sadri ugalj lignit 0,4%, a najvie kameni ugalj 8-10%. to se nafte tie sasvim malo sumpora sadri mazut od nafte iz Libije, Nigerije i Indonezije. Mobilni izvori zagaujucih materija su motorna vozila iji se broj iz dana u dan povecava, te su sve veci zagaivai vazduha u naseljima, a i izvan njih tokom cele godine. Sagorevanjem benzina i drugih naftinih derivata u motornim vozilima u vazduhu dospevaju brojni i opasni sastojci zagaenja vazduha (a, azotni oksidi, sumporni oksidi, ugljenmonoksid, organski peroksidi, olovo, kadmijum itd.) koji se taloe oko puta na biljke i imaju tetno dejstvo.
5.
TRANSFORMACIJA AEROZAGAIVA
ENERGIJE
GORIVA
Proizvodnja, transport i korienje energije u velikoj meri utie na okolinu i ekosisteme. Kod energije, na alost, uticaj na okolinu je gotovo uvek negativan, od direktnih ekolokih katastrofa poput izlivanja nafte, kiselih kia i radioaktivnog zraenja, do indirektnih posledica poput globalnog zagrevanja. Budui da e energetske potrebe oveanstva, u narednim godinama, rasti neophodne su mere pomou kojih bi se uticaj eksploatacije energije na okolinu smanjio na najmanju moguu meru. Najopasniji izvori energije sada su fosilna goriva: ugalj, nafta i prirodni plin, a potencijalnu opasnost predstavlja i radioaktivno gorivo iz nuklearnih elektrana (visoko koncentrovani radioaktivni otpad) koje je ve bio u upotrebi. Fosilna goriva su opasna jer se njihovim sagorevanjem isputa velika koliina ugljendioksida, a radioaktivni otpad je opasan jer utie na strukturu organizama na vrlo bazinom nivou.[2] Svake godine u Termoelektranama Nikola Tesla sagori se preko 20 miliona tona lignita. Produkt sagorevanja je vie od 3,5 miliona tona pepela i ljake godinje, koji se deponuju na otvorenim odlagalitima ukupne povrine preko 800 hektara, kao i 14.000.000 Nm dimnog gasa na sat (pri radu punim kapacitetom) koji se emituje u atmosferu. Postrojenja za preiavanje potiu iz vremena izgradnje TENT-a, tehnoloki zastarela, zbog ega PD TENT danas vodi politiku koja podrazumeva sveobuhvatnu ekoloku modernizaciju i poveanje pouzdanosti postojee opreme.(slike 3 i 4)
Slika 3. Slika 4. Termoelektranane najvei zagaivai vazduha prilikom transformacije energije goriva Veliki procenat svetske energije jo uvek se dobija iz ekoloki neprihvatljivih izvora energije, pogotovo fosilnih goriva koja su i dalje dominantni. Kako je osnova fosilnih goriva ugljenik, normalnim sagorevanjem tog goriva nastaje ugljen-dioksid (CO2) koji je stakleniki plin. Ugljendioksid, kao to je poznato, uzrokuje globalno zagrevanje. Jo opasniji je plin koji se oslobaa prilikom nepotpunog sagorevanja goriva (CO). Ugljen-monoksid je izuzetno otrovan plin bez boje, ukusa ili mirisa, a koncentracija od samo 0.6% izaziva kod ljudi smrt nakon 15 minuta disanja. Trenutno niti jedno fosilno gorivo nije sasvim proieno, pa se prilikom sagorevanja otputaju jo neki tetni plinovi poput sumpor-dioksida ili estica. Ti plinovi kasnije u dodiru sa vodenom parom u oblacima formiraju kapljice koje padaju na zemlju - kisele kie koje deluju izuzetno tetno na itave ekosisteme. Kod sagorevanje nekih izvora energije nastaju i sitne estice minerala koje kasnije stvaraju pepeo. Jedan deo tih estica die se u atmosferu noen vrtlogom dima i te estice su takoe vrlo opasne za zdravlje. Moderni stil ivota podrazumeva sve veu upotrebu energije u svrhu postizanja sve veeg komfora. Trenutno se veina energetskih potreba oveanstva namiruje upotrebom vrlo tetnih fosilnih goriva, a u budunosti e ta goriva zameniti istim izvorima energije u obliku obnovljivih izvora energije ili nuklearne energije.
Slika 5. Rafinerija nafte u Rimondu, Kalifornija, SAD Ovaj ekoloki problem je pokrenuo usvajanje velikog broja pravnih akata i rezolucija na meunarodnom i nacionalnom nivou koje reguliu pitanje zagaenja vazduha upotrebom fosilnih goriva. Na primer, neki od ovih propisa nalau uklanjanje svih jedinjenja koja se nalaze u uglju a sadre sumpor; uklanjanje sumpora mora da se izvri pre procesa sagorevanja uglja ova zakonska obaveza je doprinela znaajnom smanjenju nivoa prisustva sumporne kiseline u atmosferi. Ekoloki zakoni takoe obavezuju instaliranje sistema za preiavanje zagaujuih supstanci i gasova, kao to su filteri koji se montiraju na dimnjacima termoelektrana i gradskih toplana; oni zadravaju isparenja sumpor-dioksida i druga tetna jedinjenja pre nego to dospeju u atmosferu.
Sagorevanje fosilnih goriva stvara nesagorele estice goriva i pepeo. U prolosti, termoelektrane na ugalj su u vazduh izbacivale ogromne koliine pepela. Danas je i ovaj problem regulisan ekolokim propisima koji odreuju da se emisije koje sadre pepeo takoe moraju preistiti pre nego to dospeju u atmosferu. Dok sa jedne strane sagorevanje nafte i prirodnog gasa proizvodi znatno manje pepela u odnosu na sagorevanje uglja, zagaenje vazduha nesagorelim esticama koje stvaraju automobili moe sa druge strane postati velika glavobolja nadlenih u gradovima u kojima je velika koncentracija vozila sa benzinskim ili dizel motorima. Ugljen-dioksid (CO2) je glavni nusproizvod sagorevanja fosilnih goriva, a naunici ga jo nazivaju i gasom staklene bate. Gasovi koji spadaju u ovu grupu apsorbuju solarnu energiju emitovanu sa povrine Zemlje i zadravaju toplotu, inei ovu planetu pogodnom za ivot. Ubrzana industrijalizacija u 19. i 20. veku je meutim dovela do uveanih emisija zagaenja usled primene fosilnih goriva, time poveavajui sadraj CO2 u atmosferi za oko 28 procenata. Ovo dramatino uveanje prisustva ugljen-dioksida u vazduhu je formiralo naune pretpostavke koje predviaju da e posledice globalnog zagrevanja biti poremeene zakonitosti odvijanja vremenskih pojava i topljenje leda na polarnim kapama. Iako je veoma teko direktno povezati uoene globalne promene temperature sa sagorevanjem fosilnih goriva, neke zemlje su ve sada krenule u saradnju po pitanju smanjenja emisija CO2 nastalih masovnom primenom fosilnih goriva. Jedan od predloga meudravne saradnje po ovom pitanju je sadran u Kjoto Protokolu a predvia da kompanije moraju da plate pravo na emitovanje ugljen-dioksida preko utvrenje kvote. Plaanje ovog prava bi trebalo da bude vreno u nekoliko ugovorenih formi, meu kojima su: (1) kupovina prava na zagaivanje od kompanija koje emituju CO2 u koliinama ispod dozvoljene kvote; (2) otkup i zatita uma koje apsorbuju CO2; i (3) plaanje trokova unapreenja postrojenja koja emituju CO2 u manje razvijenim zemljama, ime se te emisije bitno smanjuju. Ekoloki problemi vezani za fosilna goriva nastaju i probijanjem naftnih buotina i crpljenjem tenosti iz njih, jer pored sirove nafte koja se izvlai iz dubokih podzemnih rezervoara esto se nalazi i morska voda. Ova meavina sadri brojne neistoe tako da mora ili da bude ubrizgana nazad u dublje slojeve ili preiena radi bezbednog povrinskog odlaganja. Sirova nafta pored toga treba da bude transportovana na velika rastojanja tankerima ili naftovodima da bi dola u rafineriju na dalju preradu. Transport sirove nafte na alost esto uzrokuje i neeljena curenja usled kvara na cevovodima ili udesa tankera. Curenja nafte, naroito ukoliko se radi o velikim koliinama, mogu biti tetna po prirodna stanita i ivi svet u njima.[3] Povrinski rudniki kopovi primenjuju gigantske bagere sa ogromnim kaikama kojima se uklanjaju zemlja i kameni slojevi ispod kojih se nalazi ugalj, a time se krajnje kvari prirodni pejza. Nove tehnologije su donele i nove naine manipulacije zemljom, tako da ekoloki propisi nalau da se zatvoreni povrinski rudniki kopovi zatrpaju i vrate u prethodno stanje. Jo jedan ekoloki problem vezan za eksploataciju uglja javlja se prilikom izlaganja svee raskopanog sloja uglja atmosferskom vazduhu. Jedinjenja sa sadrajem sumpora koja se nalaze u uglju oksidiraju u prisustvu vode i formiraju sumpornu kiselinu. Kada ovaj rastvor sumporne kiseline, poznat i kao kisela rudnika drenaa, dospe u povrinske ili podzemne vode, nastaju teke posledice po kvalitet vode i akvatini ivi svet. U skladu sa postojeim ekolokim propisima uvodi se obaveza uklanjanja sumporne kiseline iz rudnike drenae pre nego to dospe u vodene tokove. Zanimljiva je ideja nekih ekologa o formiranju vetakih movara koje bi neutralisale kiseli vodeni rastvor u rudnikoj drenai.
Automobil u gradovima stvara dva ekoloka problema: zagauje vazduh svojim izduvnim gasovima i pravi buku (slika 6.). Kada je re o izduvnim gasovima iz automobilskih motora, oni su razlog nastanka tzv. prizemnog ozona i otrovnih gasova u vazduhu gradova koji su razlog nastanka slobodnih radikala u krvi oveka. Ovi poslednji prouzrokuju mnoga oboljenja u telu oveka, a deluju i na disajne organe i kou. Dejstvo zagaenja vazduha izduvnim gasovima iz automobila pojaavae se tokom jeseni i zime u vreme tiina i maglovitih dana. Pre nekoliko godina, veliki broj smrtnih sluajeva u vreme jakih vruina u Francuskoj povezuje se sa zagaenjem vazduha i velikom koncentracijom izduvnih gasovia iz automobila u vazduhu gradova. tete po zdravlje zbog zagaenja vazduha izduvnim gasovima iz automobilskih motora je neosporno, ali ono malo privlai panju. Ni u vreme razvijenog industrijskog kompleksa na podruju Timoke krajine tome pitanju nije poklanjana velika panja, a kada se to pitanje pokretalo u vezi sa incijativama za smanjenje zagaenosti vazduha u gradovima zvualo je neozbiljno i zabauravajue u odnosu na probleme zagaenja vazduha iz dimnjaka topionice u Boru i fabrike kristala u Zajearu. Treba imati u vidu da u ukupnom zagaenju atmosfere ono je moglo imati svoj doprinos oko jedne treine. Sada, kada industrija ne radi ili radi sa smanjenim kapacitetom udeo uticaja na zdravlje zagaenog vazguha izduvnim gasovima iz automobilskih motora je najznaajnije, ali se tome ne pridaje skoro nikakav znaaj.
Na drugoj strani istaivanja sprovedena u Zapadnoj Evropi govore da bi se veliki broj preranih smrti mogao smanjiti smanjenjem zagaenja vazduha izduvnim gasovima iz automobila - na pola. Zbog toga je Francuski ministar zdravlja rekao da automobil oteuje zdravlje ljudi isto koliko i cigareta zdravlje puaa. Slina je situacija i sa bukom koju stvaraju automobili koja pogorava zdravlje i remeti kvalitet ivota graana. Buka u gradovima prouzrokovana automobilima ima uee od oko 80% u ukupnoj buci koja se u gradu stvara. U gradovima veim od 50 000 stanovnika ona je ozbiljan razlog oteenja zdravlja graana i pogoranja kvaliteta ivota. Eto, jo jednog upozorenja sa Interneta koje bi trebalo uzeti u obzir kada se bavimo ekologijom i ljudskim zdravljem. Imajui to u vidu, u Zapadnoj Evropi, prema kojoj mi sve vie upiremo pogled organizuju manifestacije javne prirode koje zovu "U gradu bez svog automobila". U to vreme svi se u grad kreu peaei ili voze bicikl. Ima matara koji sanjaju da bi nekako iz gradova odstranili motorna vozila, ali je to u ozbiljnom, sukobu sa ekonomskim interesima koji su u vezi sa saobraajem motornih vozila. Za poetak, ograniavaju brzine motornih vozila na 30 km/h u gradovima i stvaraju pojedine zone u gradu u kojima se saobraaj motornih vozila zabranjuje. To se moe uraditi i u naem gradu.
- policiklini aromatini ugljovodonici, prije svih benzo(a)piren (BaP), koji nastaju iz nepotpunog sagorijevanja dizel motora. Evropski gradovi su znaajno smanjili prisustvo sumpor dioksida (SiO2), uopte nemaju a, smanjili su olovo. Ali, imaju problem prizemnog ozona koji se javlja od smjee izduvnih gasova (ugljovodonici) pod uticajem sunevog zraenja. U poslednjih desetak godina, u Evropi posebno prate koliinu mikroestica (od 2,5 i manje) za koje smatraju da se dobrim dijelom izdvajaju iz dizel goriva. Bez obzira to su u visokorazvijenim zemljama uspjeli da uklone olovo iz benzina i da industrije dovedu do tehnoloki istih procesa, i dalje se biljei visok stepen respiratornog morbiditeta (bolesti respiratornog trakta, astme) i sve procjene sve jasnije ukazuju da je jedan od glavnih uzronika - saobraaj.
Ugljen monoksid (CO) je gas bez boje, mirisa i ukusa. To je osnovni razlog zbog kog je veoma opasan - niim ne odaje svoje prisustvo. Stvara se u motorima automobila, u neispravnim proteima na gas (ili drva), grejaima, poarima, ili pri sagorevanju ugljovodonika (ili druge organske supstance) u prostoriji sa loom ventilacijom. Takoe je prisutan u duvanskom dimu. Ugljen monoksid se moe detektovati pomou posebnih detektora. Stvaranje Kada ugljovodonina goriva sagorevaju, uz dovoljno vazduha, nastaju ugljen dioksid i voda. CH4 + 2O2 CO2 + 2H2O (1)
Meutim, ako je iz nekog razloga priliv vazduha smanjen, umesto ugljen dioksida nastaje ugljen monoksid. 2CH4 + 3O2 2CO + 4H2O (2)
U takvim reakcijama se, ipak, stvara smea gasova (ugljen dioksid i ugljen monoksid). Uticaji na zdravlje Po zakonu, koncentracija CO ne bi smela da bude vea od deset molekula na milion molekula vazduha (10ppm), iako se oigledni simptomi mogu videti tek pri 70ppm. Problem je i u prepoznavanju simptoma jer oni su ponekad slini simptomima obine prehlade. Koncentracije preko 150-200ppm prouzrokuju disorijentaciju, nesvesticu, pa ak i smrt. Neke grupe ljudi (sa anemijom, trudnice, stari ljudi, deca) su osetljivije i ve pri niim koncentracijama pokazuju znake trovanja. Zato je ugljen monoksid toliko opasan? Kada diemo, kiseonik ulazi u plua. Prenosi se pomou crvenih krvnih zrnaca do svih delova tela. Najvanija supstanca za prenos kiseonika je hemoglobin, metaloprotein, koji u sebi sadri gvoe povezano u hemiske grupe. Fe+2 oksidacionom stanju, dakle moe biti i dalje oksidovano do Fe+3. Ovo omoguava da svaka hem grupa (u proteinu ih ima 4) vee za sebe po jedan molekul kiseonika. To mojemo predstaviti i simboliki: Hb + 4O2 Hb(O2)4 (3)
Hemoglobin za koji je vezan kiseonik i koji sadri Fe+3 stanju jeste oksihemoglobin. On je izrazito crvene boje. Putujui po telu, on drugim elijama predaje kiseonik. To se vri pomou jo nekoliko proteina, slinih hemoglobinu (imaju hemisku grupu) koji prenose kiseonik unutar same elije. Kiseonik se vezuje u pluima, a oslobaa se u elijama te je ceo proces povratan. Ugljen monoksid je toksian jer ometa taj proces. CO se za hemoglobin vezuje 200 puta bolje! Dakle, ak i dok je koncentracija kiseonika mnogo, mnogo vea, za hemoglobin e se vezivati ugljen monoksid. On stvara karboksihemoglobin. Taj proces se moe simboliki prikazati:
Hb + CO
HbCO
(4)
Poto se CO vezuje mnogo jae za hemoglobin, kiseoniku ostaje daleko manje mesta da se vee. No, CO vezivanjem ini mnogo gore - menja preostale tri hem grupe na koje se moe vezati kiseonik, ali se on ne moe otpustiti u elije. Na ovaj nain prestaje sa radom sistem za transport kiseonika. Problem je jo vei kod neroenih beba, iji hemoglobin jo lake vezuje CO, te doze koje nisu otrovne za majku mogu biti opasne.
7.1.2. Benzen
Benzen (trivijalni naziv: benzol), molekulske formule C6H6, je najjednostavniji aromatini ugljovodonik. Osnovno jedinjenje velike grupe organskih aromatinih jedinjenja arena. To je bezbojna tenost karakteristinog mirisa i male viskoznosti, gustina 0,885 g/cm, taka topljenja 5,5 C, taka kljuanja 80,2. Gori svetlim i jako aavim plamenom. Otrovan je i kancerogen i u tenom i u gasovitom stanju. Dobija se pri suvoj destilaciji uglja u koksarima, na podruju nekadanje Jugoslavije u Lukavcu i Zenici. Znatne koliine se proizvode i sintetiki, katalitikim krekovanjem alifatinih i naftenskih ugljovodonika. U svetu je 1975. godine proizvedeno 8,92 miliona tona. Upotrebljava se u hemijskoj industriji kao rastvara, sredstvo za ekstrakciju i kao sirovina za druge proizvode.[4]
7.1.4. Formaldehid
Izaziva razdraenje oiju, kijavicu, kaalj, razdraenje koe i ozbiljne alergijske reakcije. Formaldehid se smatra kancerogenim. Formaldehid nadrauje oi, sluznice i disajne puteve, pri emu se granica dopustive izloenosti nalazi izmeu 0,2 i1,0 ppm (Parts per milion).
Sagorevanje alkilovanih aditiva u gorivima za automobile predstavlja jedan od osnovnih i najveih izvora emisije olova u atmosferu 80-90% prisutnog olova u vazduhu potie iz sagorevanja olovnog benzina. Prosene koncentracije olova u vazduhu su obino ispod 0.15 g/m3 u ruralnim podrujima. Tipine koncentracije olova u mnogim evropskim gradovima kreu se od 0.15-0.5 g/m3. Vie koncentracije olova u vazduhu spoljne sredine registrovane su u urbanim sredinama sa visokom gustinom saobraaja i kreu se od 0.5 do 3 g/m 3 (srednje godinje vrednosti) u veini evropskih gradova. U vazduhu olovo se nalazi dispergovano u formi finih partikula (estica) sa medijanom masenog prenika manje od 1 mikrona Vei deo olova prisutnog u vazduhu je u formi estica submikronske veliine to govori da 30-50% ovih udahnutih estica se zadrava u respiratornom sistemu. estice veliine od 1-3 mikrona se deponuju u pluima. Vee estice od 5 do 10 mikrona deponuju se razliitom efikasnou, uglavnom u gornjim respiratornim putevima i sa nepotpunom apsorbcijom. Absorbcija kroz respiratorni sistem uslovljena je veliinom estica i stopom (ventilacija) udisanja. Za odrasle stopa zadravanja partikula iz vazduha iznosi od 20-60%. Neizluena frakcija absorbovanog olova distribuira se u: krv, meka tkiva i mineralizovana tkiva (kosti i zube). Oko 95% od optereenja olovom kod odraslih lokalizuje se u kostima. Kod dece oko 70%- 95% olova u krvi vezano je za eritrocite. Bioloki poluivot olova u krvi kree se od 20-40 dana, iako je dui poluivot zabeleen kod radnika u industriji olova. Toksini efekti olova mogu biti objanjeni interferencijom sa razliitim sistemima enzima, vezujui SH grupe njihovih proteina ili zamenjujui njihove esencijalne metalne jone. Svojim mehanizmom delovanja skoro svi organi ili sistemi organa mogu biti potencijalna ciljna mesta delovanja olova i irok raspon biolokih efekata olova je dokumentovan. Toksine efekte izaziva samo olovo u cirkulaciji koje je u jonskom stanju, dok je deponovano olovo nekodljivo ili u nekim stanjima dolazi do njegove redistribucije. Generalno mogu nastati sledei toksini efekti olova na zdravlje posle due ekspozicije manjim dozama: hematoloki efekti; neuroloki efekti; endokrini efekti; efekti na bubrege; efekti na reprodukciju i rast; efekti na krvni pritisak; mutageni i kancerogeni efekti (kod eksperimentalnih ivotinja).
7.1.6. Benzo(a)piren
Glavni predstavnik policiklinih aromatinih ugljovodonika je benzo(a)piren (BaP). Re je o kancerogenoj materiji koja se izdvaja iz izduvnih gasova automobila i koja ne bi smela da se nae u vazduhu u koncentraciji veoj od 0,1 ng/m3. Strunjaci iz Svetske zdravstvene organizacije su izraunali jedinicu rizika za ovu materiju: ako je B(a)P prisutan u vazduhu vie od 1 g, svaki dan u toku godine, za 70 godina ljudskog ivota postoji mogunost da na 100.000 stanovnika 9 oboli od raka plua. U naim gradovima se belei stalno poveanje B(a)P-a, on prilino prelazi dozvoljenu granicu i na pojedinim mestima dostie i do 1 g. U
jesenjim i zimskim periodima njegovo prisustvo je vee, jer B(a)P nastaje i kao produkt nepotpunog sagorijevanja fosilnih goriv.
8. ZAKLJUAK
Vazduh je neopipljiv, i vecina oveanstva ne razmilja o njegovoj vanosti dok ga udie, meutim, on je potreban za postojanje i funkcionisanje svog ivog sveta na planeti Zemlji. Razvojem drutva i tehnologije, ovek je poeo da se bavi proizvodnim delatnostima koje za posledicu imaju emisiju zagaivaa u atmosferu. Ovo je bitno poelo da menja hemijski sastav ozonskog omotaa planete. Promene u atmosferi nisu primecivane dok nisu poela da se deavaju katastrofalna zagaenja koja odnose ljudske ivote, i unitavaju floru i faunu. Iako postoje podaci o naporima da se ogranii ljudska aktivnost koja naruava kvalitet vazduha jo iz esnaestog veka, ozbiljni napori na ovom polju su uinjeni tek ezdesetih godina prolog veka, i od tada oveanstvo postaje svesno potrebe da sauva vazduh koji die. Od prvog Zakona o istom vazduhu koji je donet u Velikoj Britaniji 1956. godine do danas dogodile su se velike promene u pogledu svesti ljudi o vanosti zatite ivotne sredine. Odrivi razvoj i smernice koje postavljaju dokumenti doneti od strane Ujednjenih nacija i drugih organizacija jesu put koji treba da sledimo kako bismo danas iveli bolje i svojim potomcima ostavili planetu onakvu kakva je nama predata. Drutveni razvoj i tehnologija, na srecu, ne slue samo proizvodnji i emisiji zagaivaa. Nauka konstantno napreduje i sa novim saznanjima o prirodi i procesima koji se deavaju u njoj moemo pronaci nain da opet budemo deo priode. Uz dovoljno panje i truda moemo pronaci nain da podiemo kvalitet ivota bez naruavanja planete.
LITERATURA
Petrovic-Gegic A.; Boovic T., Skripta: Vazduh, Visoka tehnika kola, Novi Sad, 2008. Kristoforovic-Ilic, Radovanovic, Bajagic, Jevtic, Folic, Krnjetin, Oderknev; Komunalna higijena Prometej, Novi Sad, 1998. Anelkovic B. Krstic I.Tehnoloki procesi i ivotna sredinafakultet zatite na radu, Ni, 2002. Duan B. uri i Ljubomir J. Petrovi: Zagaenje ivotne sredine i zdravlje oveka Ekotoksikologija, Velarta, Beograd, 1996. Mara ukanovi: Ekoloki izazov, Beograd: Elit, 1991