You are on page 1of 424

Sveuilite u Zagrebu Fakultet strojarstva i brodogradnje

Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu

Milan Opali Milan Kljajin Slavko Sebastijanovi

TEHNIKO CRTANJE
Sveuilini udbenik

Zagreb/Slavonski Brod, 2002.

UDBENICI SVEUILITA U ZAGREBU MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS UDBENICI SVEUILITA JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ESSEKINI Recenzenti: prof.dr.sc. Joe Flaker, SF Maribor prof.dr.sc. Gordana Maruni, TF Rijeka prof.dr.sc. Sanjin Mahovi, FSB Zagreb Nakladnik: ZRINSKI d.d., akovec Za nakladnika: Odluka Senata Sveuilita u Zagrebu broj: 02-1834/3-2002. od 15. listopada 2002. Odluka Senata Sveuilita u Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku klasa: 612-10/02-01/16 i ur. broj: 2158-60-01-02-02 od 21. listopada 2002. Udbenik CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb UDK OPALI, Milan; KLJAJIN, Milan; SEBASTIJANOVI, Slavko Tehniko crtanje/Milan Opali, Milan Kljajin, Slavko Sebastijanovi ...................... ISBN

Lektor: Vinja Milakovi, prof. Obrada crtea i teksta: prof.dr.sc. Milan Kljajin Design & Typesetting: INTES, Slavonski Brod Tisak: ZRINSKI d.d., akovec Naklada: 1000 Niti jedan dio ovog udbenika ne smije se preskikavati niti umnoavati na bilo koji nain, bez pismenog doputenja nakladnika te sva tri autora.

Tehniko crtanje

Sadraj
1. 2. 2.1. 2.2. 2.3. 3. 3.1. 3.2. 3.3. 3.4. 3.5. 3.5.1. 3.5.2. 4. 4.1. 4.2. 4.3. 4.3.1. 4.3.2. 4.4. 4.5. 4.6. 4.6.1. 4.6.2. 4.6.3. 4.7. 4.8. 4.9. 4.10. 4.11. 4.11.1. 4.11.2. 4.11.3. 4.11.4. 4.11.5. 5. 5.1. Predgovor Preface Uvod Introduction Openito o crtanju i crteu Tehniko crtanje u strojarstvu Vrste tehnikih crtea u strojarstvu Normizacija Standardization Razvoj normizacije, znaenje i pojmovi Nacionalne norme Normizacija u Republici Hrvatskoj Meunarodna i regionalna (europska) normizacija Normizacija u strojarstvu Normni brojevi nizovi normnih brojeva Uporaba normnih brojeva i nizova normnih brojeva Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina Tolerances, Fits and Surface Texture Openito o tolerancijama Osnovni pojmovi Osnove ISO-sustava tolerancija duljinskih izmjera Poloaj i oznaavanje tolerancijskih polja Preporuke za izbor tolerancijskih polja Tolerancije slobodnih izmjera ope tolerancije Sloene tolerancije Dosjedi Dosjedni sustavi Vrste, oznaavanje i pregled dosjeda Izbor tolerancija i dosjeda Uestalost stvarnih izmjera i dosjeda Oznaavanje tolerancija duljinskih izmjera na tehnikim crteima Tolerancije u funkciji temperature Tolerancija oblika, orijentacije, smjetaja i vrtnje Tekstura (hrapavost) tehnikih povrina Vanost stanja tehnikih povrina Osnovni pojmovi Oznaavanje hrapavosti tehnikih povrina na tehnikim crteima Primjena oznaka hrapavosti na crteima i drugoj tehnikoj dokumentaciji Odnos izmeu tolerancije i hrapavosti Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura Drawing of Geometrical and Mechanical Contours Crtanje okomice na zadani pravac 5 7 7 7 12 19 19 24 24 27 29 31 35 39 39 39 44 47 55 56 60 61 61 62 64 73 77 80 82 93 93 93 98 104 108 111 111
1

Sadraj

Sadraj
5.2. 5.3. 5.4. 5.5. 5.6. 5.7. 5.8. 5.9. 5.10. 5.11. 5.12. 5.12.1. 5.12.2. 5.12.3. 5.12.4. 5.12.5. 5.12.6. 5.12.7. 5.13. 5.14. 5.15. 5.16. 5.17. 5.18. 5.18.1. 5.18.2. 5.19. 5.19.1. 5.19.2. 5.19.3. 5.19.4. 5.19.5. 5.19.6. 6. 6.1. 6.2. 6.3. 6.3.1. 6.3.2. 6.4.
2

Crtanje pravca paralelnog sa zadanim pravcem Podjela i konstruiranje kutova Crtanje krunice ako su poznate tri nekolinearne toke Crtanje upisane krunice Uravnjivanje (rektifikacija) krunice Podjela zadane duljine na jednake dijelove Crtanje tangenata na krunicu Crtanje zajednikih tangenata na dvije krunice Crtanje jednakokranog trokuta Crtanje kvadrata Crtanje pravilnih mnogokuta Crtanje pravilnog peterokuta Crtanje pravilnog esterokuta Crtanje pravilnog sedmerokuta Crtanje pravilnog osmerokuta Crtanje pravilnog deseterokuta Crtanje pravilnog dvanaesterokuta Crtanje pravilnog mnogokuta Crtanje zaobljenja Spajanje paralelnih pravaca pomou dva kruna luka Spajanje pravca i krunog luka zadanog polumjera pomou drugog krunog luka Spajanje krunih lukova Prikazivanje proizvoljnih krivulja dijelovima pravaca i krunih lukova Pravilne krivulje Oval (Cassinijev oval) Ovoid Krivulje koje se crtaju pomou krivuljara Crtanje krivulje pomou krivuljara Presjene krivulje rotacijskog stoca Crtanje ciklikih krivulja (ruleta) Spirale Trigonometrijske krivulje Zavojnice Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije Presentation of Forms with Bases of Descriptive Geometry Openito o vrstama i znaajkama projiciranja Perspektiva Aksonometrijska projekcija Kosa aksonometrija Ortogonalna aksonometrija O ortogonalnoj projekciji

112 113 114 114 115 116 117 118 119 119 120 120 121 122 124 125 125 126 127 128 129 129 132 132 132 133 134 134 135 143 147 149 150 153 153 156 163 163 164 168

Tehniko crtanje

Sadraj
6.4.1. 6.4.2. 6.4.3. 6.4.4. 6.4.5. 6.4.6. 6.4.7. 6.5. 6.5.1. 6.5.2. 6.5.3. 6.6. 6.6.1. 6.6.2. 6.6.3. 6.7. 6.7.1. 6.7.2. 6.7.3. 6.7.4. 6.7.5. 6.7.6. 6.8. 6.8.1. 6.8.2. 6.8.3. 7. 7.1. 7.2. 7.3. 7.4. 7.5. 7.6. 8. 8.1. 8.2. 8.3. 9. 9.1. 9.2. Osnovna pravila ortogonalnog projiciranja Projiciranje na jednu ravninu Projiciranje na dvije ravnine Projiciranje na tri ravnine Smjerovi pogleda, nazivi i analiza projekcija Dimenzije i sredinjice predmeta Metode projiciranja 1. i 3. kvadranta Osnovna pravila za predoavanje oblika Poloaj u kojemu se predmet crta Izbor i broj projekcija Zamiljeno rastavljanje predmeta na temeljne oblike tijela Presjeci Crtanje presjeka Oznaavanje presjeka Pravila za crtanje presjeka Posebna pravila i pojednostavnjenja u predoavanju oblika Posebne i djelomine projekcije Zakrenute projekcije i zakretanje u ravninu crtanja Razvijeno stanje Prekidi - crte loma Oznaavanje ravnih ploha Pojednostavnjenja Presjeci, prodori i razvijanje plateva geometrijskih tijela Presjeci Prodori Razvijanje plateva geometrijskih tijela Posebnosti u tehnikom crtanju Particularities in Technical Drawing Pribor i pomagala za tehniko crtanje Formati i organizacija tehnikih crtea Zaglavlja i sastavnice Mjerila Vrste crta i njihova primjena Tehniko pismo Tehniko prostoruno skiciranje Free-hand Sketching Osnovne znaajke skiciranja Postupak pri prostorunom skiciranju Skiciranje prostornih crtea Kotiranje Dimensioning Opa naela Pravila za primjenu 168 169 172 173 179 184 188 191 191 192 195 197 197 209 212 217 217 221 223 224 226 227 229 229 236 254 285 285 299 305 310 311 319 323 323 333 341 347 347 348
3

Sadraj

Sadraj
9.3. 9.3.1. 9.3.2. 9.3.3. 9.4. 9.4.1. 9.4.2. 9.4.3. 9.4.4. 9.5. 9.5.1. 9.5.2. 9.5.3. 9.5.4. 9.6. 9.7. 10. 10.1. 10.1.1. 10.1.2. 10.1.3. 10.1.4. 10.2. 10.2.1. 10.2.2. 10.2.3. 10.2.4. 10.2.5. 10.2.6. 10.2.7. 11. 11.1. 11.2. 12. Elementi kotiranja i njihova primjena Pomone mjerne crte, mjernice i glavne crte Zavreci mjernica i oznake poetka kotiranja Prikazivanje vrijednosti dimenzija na crteima Naini kotiranja Lanano kotiranje Kotiranje od zajednike osnove Kotiranje pomou koordinata Kombinirano kotiranje Posebno oznaavanje Tetive, lukovi, kutovi i polumjeri Ekvidistantne crte (znaajke) Ponovljene znaajke Skoeni rubovi i uputeni rubovi provrta i rupa Ostale oznake Kotiranje konusa, suenja i nagiba Raunalom poduprijet sustav za crtanje Computer-aided Drawing System Postavljanje parametara crtea Jedinice Veliina (granice) crtea Slojevi ili razine Koordinatna mrea i hvatanje Osnovne funkcije crtanja Ravna crta Krunica i kruni luk Zakrivljena crta (spline) Brisanje (deleting) Zaobljavanje i zarubljivanje (filleting i chamfering) Iscrtavanje ili rafiranje (hatching) Funkcije za opisivanje crtea Pojednostavnjenja i simboli Simplifications and Symbols Pojednostavnjenja Simboli Literatura References Popis korisnih normi u tehnikom crtanju List of Useful Norms in the Technical Drawing Neka pravila pisanja oznaka u tehnici i znanosti Some of the Writing Rules of Characteristics in Technology and Science Kazalo pojmova Index 349 349 350 352 355 355 355 356 357 358 358 358 360 360 361 364 369 370 370 370 372 373 373 373 374 375 375 375 376 377 379 379 384 409 411 414 415

Tehniko crtanje

1. Predgovor
Preface
Tehniko je crtanje sredstvo komuniciranja u tehnici i daje osnove za daljnje korake u procesu konstruiranja, definiranja tehnologije, proizvodnje, funkcije, montae te analize gibanja. Cilj izuavanja ove discipline je omoguiti buduem inenjeru tehnike stjecanje znanja koja e mu pomoi osmisliti, itati, razumjeti i obraivati bilo koju vrstu crtea. Tehniki crte jednoznana je i potpuna informacija o nekom proizvodu. Na tehnikim crteima proizvodi su prikazani sukladno odreenim pravilima, odnosno normama vaeim za tehniko crtanje. Kao i u predraunalno doba, i danas su uloga i smisao tehnikog crtanja korisniku sustava raunalom podranog oblikovanja ili crtanja1 pruiti tradicionalna znanja iz ovog podruja, odnosno razviti mu smisao za vezu dvodimenzijskog i trodimenzijskog prikaza sa stvarnim predlokom te korisnika upoznati s nizom konvencija ili normi karakteristinih za tehniko crtanje. U budunosti e se, naravno, uloga tehnikog crtanja jo vie mijenjati jer e se razvojem raunalne grafike i njezinim spajanjem sa sustavima raunalom podrane proizvodnje2 potreba za tehnikim crteom u obliku tzv. "tvrde kopije"3 smanjiti, no tehniki crte uvijek e ostati osnova za sve spomenute aktivnosti. Gradivo u ovom udbeniku pokuali smo izloiti metodiki. Gdje je to bilo mogue, teorijske su postavke vezane za konkretne strojne dijelove tako da itatelj odmah moe vidjeti svrhu izuavanja pojma ili vjetine. Udbenik daje i osnove nacrtne geometrije bez tenje da zamijeni ovu disciplinu, ije je poznavanje nuno za praenje materije koja se izlae. Nacrtna geometrija ovdje ima samo ulogu podsjetnika. Nadamo se da smo ovim udbenikom popunili odreenu prazninu u nedostatku udbenika ovog profila. Udbenik je namijenjen studentima tehnikih studija, prije svega studentima strojarskih studija, ali i uenicima srednjih kola tehnike struke te svima koji se praktino koriste ili izrauju tehnike crtee. Zagreb/Slavonski Brod, kolovoza 2002. Autori

1 2

CAD - sustava CAM - sustavima 3 hard copy

Tehniko crtanje

2. Uvod
Introduction 2.1. Openito o crtanju i crteu
Crtanje1 je, kao i crte (proizvod ove radnje), vrlo iroko podruje grafikog izraavanja, poevi od djejeg aranja (risanja) (slika 2.1.), izrada ara kao ukrasa, raznih umjetnikih crtea i ilustracija (slike 2.2., 2.3., 2.4. i 2.5.), biljeaka i studija istraivaa i znanstvenika, tehnikih crtea, koji su opet vrlo raznovrsni u svezi s tehnikom, pristupom i sadrajem [1] (npr. tehniki crtei u strojarstvu, elektrotehnici, graevinarstvu, arhitekturi, kartografiji itd.)(slika 2.6.), pa do crtea dobivenih podrkom raunala (CAD Computer Aided Design)(slike 2.7., 2.8. i 2.9.), odnosno raunalne grafike.

Slika 2.1. Crtei (aranje) djeteta u dobi izmeu tree i etvrte godine [18]

2.2. Tehniko crtanje u strojarstvu


Kao i u nizu drugih znanstvenih polja u podruju tehnike, tako i u strojarstvu nije mogue prikazivanje, shvaanje, provoenje ili uvanje od zaborava razliitih tehnikih ideja ili rjeenja bez uporabe tehnikog crtea. Analizom povijesti dolazi se do spoznaje da su prvi izumitelji alata, ureaja ili strojeva istodobno bili i konstruktori i graditelji. Oni su takoer upotrebljavali crte ili skicu kao nain prikazivanja i objanjavanja funkcije izuma, odnosno kao predloak za njihovu izradu. Razina tehnike opremljenosti i sadraja prvih skica i crtea bili su daleko ispod razine tehnike opremljenosti i sadraja skica i crtea koje poznaje suvremeno tehniko crtanje u strojarstvu. Tadanje skice i crtei nisu nastajali kao rezultat primjene unaprijed utvrenih pravila i zakonitosti tehnikog crtanja, ve
1

Crtanje ili risanje daljnje u tekstu koristit e se rije crtanje.

Uvod

kao rezultat primjene osobnih pravila autora (slike 2.10., 2.11. i 2.12.).

Slika 2.2. Grka prelja s vretenom i preslicom. Crte na grkoj vazi iz 5. stoljea prije nove ere [20]

Slika 2.3. Grka tkalja odmara se uz tkalaki stan. Crte Telemaha i Penelope na grkoj vazi iz Chiusa [20]

Slika 2.4. Crte (Pripremanje pia) i ukrasne are na antikoj vazi oko 510. 500. prije nove ere [20] (gore)

Slika 2.5. Ilustracija (crte jednog od autora iz 1982.) (lijevo) [18]

Razvojem proizvodnje javila se potreba za podjelom rada u proizvodnom procesu, odnosno potreba za podjelom zaduenja u proizvodnom procesu. Prvi se put pojavljuje potreba za osobama koje nisu neposredno ukljuene u izradu neke
8

Tehniko crtanje

proizvodne cjeline (npr. nekog stroja), a iji je zadatak da svim sudionicima u proizvodnom procesu osiguraju crtee, kao i potrebne dopunske, najee usmene obavijesti i upute za rad. Ove osobe bile su prvi projektanti i konstruktori, a istodobno i tvorci prve tehnike dokumentacije. Razvoj znanosti i tehnike te prijelaz na serijsku i visokoserijsku proizvodnju uvjetovat e tenje da tvorevine znanosti i tehnika dostignua postanu opa svojina, i unutar nacionalnih granica i izvan njih. Posljedica tih tenji je i poveanje broja kategorija ljudi koji se moraju koristiti tehnikim crtanjem, odnosno tehnikim crteom kao produktom ove radnje (npr. znanstvenici, projektanti, konstruktori, kalkulanti, tehnolozi, neposredni proizvoai, kontrolori, uenici, studenti itd.).

Slika 2.6. Tehniki crtei u arhitekturi (crtei kue na kat u nizu tipa OG 104) [3]

Radi prikazivanja ideje, pronalaska ili rezultata istraivakih radova znanstvenici se osim dijagrama, shema, skica i slino koriste i tzv. konceptnim crteom (tehnikim crteom) koji predstavlja podlogu za daljnji rad projektanta (koncept). Projektanti se koriste tzv. predprojektnim i projektnim crteom da bi definirali i prikazali strukturu stroja ili ureaja (proizvodne ili prodajne cjeline u irem smislu). Na temelju predprojektnih i projektnih crtea, konstruktori razgrauju strukturu stroja ili ureaja te detaljiziranjem sklopova i dijelova pomou
9

Uvod

tzv. sklopnih i radionikih crtea osiguravaju sastavljanje (gradnju) stroja ili ureaja bez obzira na to gdje su i na koji su nain izraeni sastavni dijelovi. Konstrukcijskim crteima kao podlogom koriste se kalkulanti radi odreivanja cijene kotanja (na temelju procjene utroka materijala za izradu i procjene vremena izrade), tehnolozi za izradu tehnoloke dokumentacije (tehnolokog crtea, tehnolokog postupka, skice ili programa krojenja, odnosno rezanja i slino), neposredni proizvoai kao informacijom o konanom obliku izratka (do kojeg moraju doi obavljanjem tehnolokim postupkom propisanih tehnolokih operacija), kontrolori radi provjere funkcionalnih izmjera itd.

Slika 2.7. Model za analizu metodom konanih elemenata dobiven raunalom podranim generiranjem mree [13]

Jedna od tih kategorija ljudi mora osim znanja itanja posjedovati i znanje izrade tehnikih crtea (znanstvenici, projektanti, konstruktori, tehnolozi), dok druga samo znanje itanja crtea (kalkulanti, neposredni proizvoai, kontrolori). Uenici i studenti trebaju stei oba znanja, jer im znanje itanja tehnikih crtea omoguava upoznavanje s tvorevinama znanosti i tehnike, a znanje izrade tehnikih crtea osposobljava ih da svoje ideje izraze i prenesu na druge. Da bi spomenute kategorije ljudi mogle meusobno komunicirati na putu od zamiljene ideje do konanog proizvoda, potrebno je da tehniki crte bude izraen i da se ita po jednakim, unaprijed utvrenim pravilima pravilima tehnikog crtanja. Zadatak je tehnikog crtanja u strojarstvu da se pomou crtea ili skupa crtea u potpunosti jednoznano definirani oblik, funkcija, izmjere (veliine), vrsta obrade, materijal, kvaliteta, tolerancije duljinskih izmjera i tolerancije poloaja i oblika te ostale bitne karakteristike dijelova, strojeva, ureaja i postrojenja, jasno i jednoznano za sve strojarske inenjere i tehniare svijeta, bez obzira na njihovo pismo ili jezik kojim govore.

10

Tehniko crtanje

Slika 2.8. Prikaz trodimenzijskog modela s ucrtanim deformacijama (desno gore) i linijama jednakih naprezanja (desno dolje) dobiven raunalom podranom metodom konanih elemenata [13]

Slika 2.9. Crte (nacrt) vagonskog okretnog postolja izraen raunalom podranim crtanjem (lijevo)

Za razliku od umjetnikog crtanja, tehniko se crtanje u prikazivanju prostornog strojnog dijela u ravnini crtea koristi naelima nacrtne geometrije kombinirane s propisima obznanjenim u nacionalnim i meunarodnim normama, radi pojednostavnjenja i prilagodbe tehnikog crtanja u strojarstvu.

Slika 2.10. Prostorna predodba motorne koije Daimler (lijevo) i motornih kola Benz (desno) iz 1886. [4]

Oblikovanje strojnih elemenata i njihovo definiranje izmjera (kotiranje) zasniva se na naelima tehnologije izrade i obrade, mogunosti mjerenja, naelima konstruiranja strojeva i njihovih dijelova, kao i propisima obuhvaenim standardima za simbole, znakovlje, standardne mjere i slino. Uz pomo meunarodnih normi, koje su temelj za izradu nacionalnih normi, osigurana je sukladnost izraavanja pomou tehnikog crtea.
11

Uvod

Slika 2.11. Crte pogona pomou turbinskog kola pogonjenog vodenom parom iz 1629. (gore) [2] Slika 2.12. Tehniki crte vozila s pogonom pomou plinskog motora (izumitelj Karl Benz) na patentnom pismu iz 1886. (lijevo) [4]

Tehniko crtanje u strojarstvu predstavlja posebnu disciplinu u strojarstvu, odnosno temelj je tehnike pismenosti svakog strojarskog inenjera ili tehniara. Tehniki crte kao rezultat tehnikog crtanja, objedinjavanjem oblika s brojevima, simbolima i tehnikim pismom, sredstvo je izraavanja pomou kojeg se definira i uva od zaborava ideja i uputa potrebna za izradu postrojenja, stroja, ureaja i njihovih sastavnih dijelova, odnosno internacionalni jezik pomou kojeg meusobno komuniciraju svi strojarski inenjeri i tehniari na svijetu. Ovaj udbenik usklaen je s vaeim hrvatskim normama HRN odnosno meunarodnim normama ISO koje utvruje Meunarodna organizacija za normizaciju2, a koje vrijede za tehniko crtanje.

2.3. Vrste tehnikih crtea u strojarstvu


U strojarstvu se koristi itav niz razliitih vrsta tehnikih crtea, koji su svrstani ili su dobili naziv prema vrsti predodbe (dvodimenzijski ili trodimenzijski

International Organization for Standardization

12

Tehniko crtanje

crte)3 i nainu izrade (crte u olovci, crte u tuu), prema sadraju (plan rasporeda, dijagram, shema, glavni ili dispozicijski crte, skupni ili sklopni crte, skica) i namjeni (radioniki crte, montani crte, mjerna skica). U strojarstvu, a tako i u drugim podrujima (graevinarstvo, arhitektura, oblikovanje design i styling), gotovo i ne postoji primjer za koji nije potreban prikaz crteom. Iz prije izloenog slijedi da e razliiti zahtjevi uvjetovati potrebu za razliitim vrstama crtea. S obzirom na veliku raznolikost, ne postoji vrsta podjela crtea. Crtei se uglavnom mogu podijeliti prema sljedeim polazitima: sadraj, namjena, nain prikazivanja, tehnika izrade i slino [5, 6, 7, 10, 11, 18]. Podjela prema sadraju. Postoje uglavnom dvije vrste: sastavni ili montani crte i detaljni ili radioniki crte. Sastavni crte moe biti: dispozicija ili glavna montaa itavog objekta, skupine (odnosno sastav sloene jedinice unutar objekta), sklop ili montaa (sastav jednog dijela skupine), podsklop ili podmontaa (sastav jednog dijela sklopa), konstrukcijska jedinica (tehnoloki sklop ili skup nekoliko detalja koji se sastavljaju zasebno i kao cjelina montiraju s ostalim dijelovima najee su to zavareni dijelovi unutar podsklopa). Podjela prema namjeni. Postoji vie vrsta, no najvanije su sljedee: Projektni crte prikazuje objekt u grubim potezima iz kojih su vidljive njegove znaajke. Ovaj je crte izraen na temelju iskustvenih podataka i prorauna, a ne razrauje detalje i slui kao podloga za daljnju razradu. Sastavni ili montani crte prikazuje kako se pojedine cjeline (dijelovi ili sklopovi) sastavljaju i kako meusobno funkcioniraju (slike 2.17. i 2.18.). Radioniki, detaljni ili izvedbeni crte prikazuje strojni dio (nerastavljiv) sa svim potrebnim podacima za njegovu izradu. Mjerna skica prikazuje glavne prikljune mjere za jedan stroj ili vie strojeva istog tipa. Ponudbeni crte prikazuje objekt u glavnim crtama. Na njemu se prikazuje samo ono to je bitno, a slui samo kao prilog za ponudu ili natjeaj (licitiranje, tender). Ovi su crtei likovno dotjerani sa eljom da utjeu na odluku investitora. Reklamni crte prikazuje pojednostavnjeno odreeni proizvod (stroj, ureaj, postrojenje itd.) na prospektima ili slinoj dokumentaciji (slike 2.22. i 2.23.). Ostali crtei jesu: crte temelja, ugradbeni crte, crte za odobrenje, situacijski crte, plan kolosijeka, plan instalacije, narudbeni crte, crte isporuke, patentni crte, skica, shema i slino. Podjela prema nainu prikazivanja. Postoji prostorna predodba, shematska predodba (predoava strojni dio pojednostavnjeno, priblino u glavnim crtama ili dogovorenim simbolima) (slike 2.19. i 2.20.) i ortogonalna (pravokutna) predodba (projekcija koja je najee dovoljno objanjena). Podjela prema tehnici rada. Prema tehnici rada upotrebljavaju se crtei tuem (za osnovne i vanije originale te za snimanje na mikrofilmu) ili olovkom (za opu primjenu strelice, brojke i lukovi, krunice i tekst izvlae se tuem kako bi se
3

2D, odnosno 3D predodba

13

Uvod

dobro vidjeli na kopijama), na prozirnom papiru (paus-papiru) ili na tvrdom crtaem papiru (kopije i prostorune skice). Vrlo esta vrsta tehnikog crtea u strojarstvu, a i u nekim drugim podrujima, je prostoruni crte. Kao to se iz naziva moe zakljuiti, radi se o crteu koji se crta prostoruno, najee olovkom i uglavnom bez uporabe pribora i pomagala za crtanje. Ovakve crtee uglavnom izrauju inenjeri konstruktori kao upute i podloge crtaima detaljistima, koji ih po potrebi crtaju s priborom u standardnom mjerilu i u tuu, ili ih pak crtaju rabei raunalom podrane sustave za crtanje. Prostoruni crte crta se potujui niz posebno utvrenih pravila, koja jami jednostavnost i zornost crtea. Jedno od takvih pravila jest i pravilo crtanja krunice, koje je u pet faza rada predoeno na slici 2.13.

Slika 2.13. Primjer prostorunog crtanja dviju koncentrinih krunica u pet faza rada (a crtanje sredinjica, b oznaavanje polumjera krunica na sredinjicama i crtanje pomonih sredinjica pod kutom 45, c oznaavanje krunica na pomonim sredinjicama, d crtanje dijelova krunica, e spajanje dijelova krunica radi konanog izgleda) [12]

Crte u olovci i crte u tuu crtaju se najee na prozirnom papiru (poznatom jo i kao paus-papir), no rabe se i druge vrste neprozirnih papira s kojih se naknadno crte preslikava na prozirni papir u tuu, rabei sav uobiajeni pribor i pomagala za ovu tehniku crtanja. Ako se crte crta u olovci izravno na prozirni papir (paus-papir), tada se sve krunice, zaobljenja i zakrivljenja iscrtavaju naknadno u tuu kako bi se postigla ujednaena vidljivost svih crta, posebice na preslikama (kopijama)4. Primjeri tzv. ogoljenog tehnikog crtea izraenog u olovci i u tuu prikazani su na slikama 2.14. i 2.15. Slika 2.16. predoava crte istog predmeta crtanja, nacrtanog u tuu i opremljenog svim elementima tehnikog crtea koji su potrebni za potpuno odreivanje predmeta crtanja. Pojavom raunala (posebice osobnih raunala) omogueno je i crtanje podrano raunalom. Grafiki programski sustavi su osnova CAD programskih sustava. Ova programska podrka se grubo moe razvrstati na 2D (dovodimenzijske) sustave za crtanje i 3D (trodimenzijske) sustave za modeliranje proizvoda. Dvodimenzijski sustavi slue prvenstveno za izradu tehnike dokumentacije, a temelje se na pravilima klasinog tehnikog crtanja [16].

Kod crtea olovkom teko je i praktino nemogue postii jednak intezitet pritiska olovkom estara pri crtanju krunica, krunih lukova te zaobljenja i zakrivljenja koji su dijelovi krunica, u usporedbi s crtanjem ravnih crta.

14

Tehniko crtanje

Slika 2.14. Primjer crtea u olovci na prozirnom papiru (tamnije crte su krunice i dijelovi krunice izvueni tuem) [12]

Slika 2.15. Primjer crtea u tuu na prozirnom papiru (sve crte su jednako tamne) [12]

Slika 2.16. Primjer crtea u tuu na prozirnom papiru (sve su crte jednako tamne i crte sadri sve elemente tehnikog crtea, koji u potpunosti odreuju predmet crtanja) [12]

15

Uvod

Slika 2.17. Primjer sastavnog ili montanog crtea

16

Tehniko crtanje

Slika 2.18. Primjer sastavnog ili montanog crtea

Slika 2.19. Primjeri shematskih crtea [21, 22]

17

Uvod

Slika 2.20. Primjer shematskog crtea (shema funkcioniranja ureaja prikazanog drugim tipom shematskog crtea na slici 2.19. desno) [21, 22]

Slika 2.21. Primjeri reklamnih crtea iz kataloga brtvenih elemenata

Slika 2.22. Primjeri prostorunih crtea (ilustracija) koji se koriste u reklamne svrhe

Suvremeni trodimenzijski sustavi temelje se na razliitim metodama za generiranje 3D proizvoda, a najee su u primjeni iani modeli, povrinski modeli i "solid" modeli [16].
18

Tehniko crtanje

3. Normizacija
Standardization 3.1. Razvoj normizacije, znaenje i pojmovi
Prapoeci normizacije ili standardizacije naziru se jo u pretpovijesnom razdoblju izrade prvih posuda u lonarstvu i primitivnih oblika prvih alata. Npr. jo je u starom Egiptu i Rimu postojala norma za opeku, vodovodne cijevi, brodsku opremu (vesla, jarbole, okove i sl.). U novije vrijeme normizacija se javlja u drugoj polovici osamnaestog stoljea u vidu normiziranja raznih elemenata vatrenog oruja. U civilnoj proizvodnji normizacija nastaje uvoenjem Whitworthovog navoja (1841.), zatim se 1846. provodi unifikacija irine eljeznikog kolosijeka itd. Na nacionalnoj se razini normizacija javlja 1901. i 1907. u Engleskoj odnosno Francuskoj, zatim 1917. u Njemakoj, 1918. u SAD-u itd. Organiziran rad na normizaciji ima dugu tradiciju u svijetu, a posebice u Europi vie od jednog stoljea. Najvaniji datumi u promicanju meunarodnih organizacija za normizaciju jesu: 1886. Prva meunarodna konferencija o normizaciji (Dresden) 1904. osnovana meunarodna organizacija za normizaciju u podruju elektrotehnike Meunarodni elektrotehniki kongres (St. Louis) 1906. osnovana meunarodna organizacija za normizaciju pod nazivom Meunarodno elektrotehniko povjerenstvo IEC (International Electrotechnical Commission)(London) 1926. osnovana meunarodna federacija nacionalnih udruga ISA (International Federation of the National Standardizing Associations) 1942. osnovana meunarodna organizacija za normizaciju ISO (International Organization for Standardization) u Londonu (dan osnivanja 14. travnja obiljeava se kao Svjetski dan normizacije), kao nasljednica ISA. Premda je normizacija ili standardizacija gotovo nezaobilazna u svakoj ovjekovoj aktivnosti, vrlo se esto zaboravlja njezina uloga i vanost. U literaturi se mogu nai vrlo razliita tumaenja pojmova iz podruja normizacije. Opa enciklopedija JLZ (izdanje 1981.) razmatra standardizaciju ili normizaciju kao proces razvijanja, donoenja i primjene normi ili standarda. Normizacija smanjuje broj tipova, pojednostavnjuje i pojeftinjuje proizvodnju, olakava kooperaciju (pa i integriranje poduzea), znatno olakava sporazumijevanje izmeu proizvoaa i kupca, smanjuje skladine zalihe sirovina, poluproizvoda, gotovih proizvoda, rezervnih dijelova itd. Spomenuta edicija opisuje pojam normizacije kao vrstu propisa kojom se utvruju odreena obiljeja ili veliine nekog proizvoda, jedinice, nazivi, znaajke ili postupci. Iz druge literature poznata je pak saeta i vrlo jednostavna definicija: Norma je jednako rjeenje nekog zadatka koji se ponavlja. Prema [25] standardizacija ili
19

Normizacijaja

normizacija je svoenje mnogih oblika proizvoda na manji broj tipinih obrazaca (normi) stanovite kvalitete, oblika, izmjera, teine itd.; normiranje, prilagoavanje odreenom uzorku, izraivanje po jednom obrascu. Naziv standard dolazi od engleske rijei standard koja oznaava: tipian oblik proizvoda, klasian primjerak, normu, obrazac, mjerilo, pravilo, prosjek itd. Prema ISO GUIDE 2/86 normizacija je definirana, s obzirom na stvarne ili potencijalne probleme, kao aktivnost na utemeljenju mogunosti zajednike i viekratne uporabe u cilju postignua optimalnog stupnja rada u danom kontekstu. Smatra se da je normizacija jedna od tvorevina industrijskog promicanja novijeg doba i da nije mogue zamisliti djelotvornost gospodarstva i suvremenog drutva, openito, bez postojanja normizacije. Normama, kao zakonskim aktima, obuhvaaju se uglavnom: kod sirovina: kvaliteta, oblici i kemijski sastav, kod sredstava za rad: dijelovi koji se oblikuju prema ovjekovim potrebama, dijelovi koji troe energiju i koji se zamjenjuju, te kapaciteti tih sredstava, kod radnih mjesta: osvjetljenje, buka, istoa zraka, vibracije itd. Normizaciju treba prihvatiti kao temelj za komuniciranje i razmjenu ideja, proizvoda i usluga na takav nain koji omoguava promicanje i konsolidiranje onoga to je ve dostignuto. Na temelju iznijetog normizacija je vaan element racionalizacije i sadri tri osnovna postupka: Unifikacija osigurava funkcijsku i dimenzijsku zamjenjivost suavanjem asortimana g1ede vanjskih i unutranjih znaajki proizvoda. Tipizacija smanjuje broj tipova jednog proizvoda odreene vrste na broj koji zadovoljava potrebe odreenog vremena. ifriranje osigurava potpunu identifikaciju svakog pojma (predmeta) i istodobno omoguava grupiranje (razvrstavanje) pojmova (predmeta) po istim ili slinim znaajkama. Normizacija i tipizacija su dakle procesi iji je osnovni cilj sustavno nastojanje da se uklone raznolikosti izmeu pojedinih predmeta i pojmova koji su inae predvieni za istu svrhu. Provodi se na taj nain da se izmeu odreenog broja proizvoda, dijelova, predmeta i pojmova odabere jedan ili vie njih koji najbolje odgovaraju potrebama te koji ujedno mogu preostale predmete, proizvode, dijelove i pojmove potpuno opisati odnosno nadomjestiti. Ne treba shvatiti da pod pojmom normizirati ili standardizirati treba stvarati neke nove proizvode ili dijelove, ve prije svega odabrati u prosjeku najbolje ili najprikladnje za neke postavljene zahtjeve. Tehnika normizacija, kao dio ope standardizacije, ima za cilj: smanjenje zaliha materijala na skladitu, zaliha gotovih proizvoda, rezervnih dijelova i alata; ogranienje broja tipova i dimenzija poluproizvoda, alata, gotovih proizvoda, rezervnih dijelova; omoguavanje velikoserijske i masovne proizvodnje smanjenjem broja razliitih proizvoda, a time i smanjenja broja tehnolokih procesa;
20

Tehniko crtanje

poveanje kvalitete proizvodnje, openito; olakanje i ubrzanje toka konstrukcijskog procesa; olakanje radnih uvjeta; omoguavanje smanjenja potroka energije; sniavanje trokova kontrole; zatitu ljudskog okolia.

U podruju distribucije i prodaje standardizacija omoguava bru i toniju isporuku, uklanja mogunost zabuna, olakava transport te smanjuje broj sporova odnosno trokova koji bi iz toga proizili. Normizacijom se postie vea prikladnost proizvoda, proizvodnih postupaka i usluga u njihovoj primjeni. Poseban doprinos normizacije oituje se u racionalnoj raznovrsnosti, spojivosti (kompatibilnosti) i zamjenjivosti proizvoda, sigurnosti i zatiti, a pri razmjeni dobara i usluga uklanjaju se prepreke u trgovini i tehnolokoj suradnji. Sve to skupa omoguava bolje gospodarske uinke. Ovisno o polazitu razlikuje se selektivna i sustavna normizacija. Selektivna normizacija polazi od raspoloivog mnotva znaajki stvari, stanja i pojava (karakteristine dimenzije, parametri i slino) i njihovih vrsta, te se izabiru neke znaajke ili neki nizovi koji se proglaavaju normom. Takva norma obino ima nepravilno stupnjevane osnovne znaajke, a dobra joj je strana to se zadravaju postojee znaajke odnosno vrste, pa se u pripremi norme lake postie sporazum s obzirom na to to u tome podjednako sudjeluju proizvoai i potroai. Tee se moe postii sporazum onda kada treba izdvojiti znaajke odnosno vrste proizvoda nekih proizvoaa u korist drugih. Selektivna normizacija naziva se i naknadnom, a donedavno je to bio osnovni pristup u normizaciji. Sustavna normizacija polazi od injenice da izmeu veine proizvoda i procesa postoje prirodni ili sustavni odnosi i da izmeu proizvoda i procesa koji se normiziraju postoje utjecaji, pa je normalno uzeti u obzir i te odnose. U tom sluaju ne promatra se samo predmet normizacije, ve se promatra utjecaj i drugih predmeta kao mogueg utjecaja nove norme na druge predmete i normativne dokumente. Sustavna normizacija naziva se i razvojno-pratea normizacija i ona u novije vrijeme ima prednost u usporedbi sa selektivnom, posebice u informatikoj tehnologiji. Kako su norme osnova multilateralnih, bilateralnih, poslovnih i drugih sporazuma i tehnikih propisa, nuno je utvrditi sve nazive kako bi oni imali isto znaenje svim njegovim korisnicima. Tako nazivi i pojmovi moraju biti dobro definirani u skladu s praksom. ISO/IEC Guides 2 (1991.), dakle vodi ili tuma ISO/IEC, pod nazivom Opi nazivi i definicije iz podruja normizacije i srodne djelatnosti, definira 142 pojma i neto vie naziva na osam jezika. U nastavku je navedeno samo nekoliko osnovnih pojmova. Normativni dokument odreuje pravila, odrednice ili znaajke djelovanja, ili pak znaajke njihovih rezultata. To je skupni naziv za dokumente kao to su norme, propisi, pravila prakse i specifikacije.
21

Normizacijaja

Standard ili norma dokument je sastavljen konsenzusom, koji je odobrio ovlateni organ, namijenjen je opoj i viekratnoj uporabi, a odreuje pravila djelovanja ili njihove rezultate radi postizanja odreene razine ureenosti u podruju na koje se norma odnosi. Tehnika specifikacija ili tehniki uvjet je dokument koji definira tehnike zahtjeve kojima mora udovoljiti proizvod, proces ili usluga. Tehniki uvjet treba odrediti postupke pomou kojih se moe saznati u kojoj je mjeri udovoljeno postavljenim zahtjevima, a moe se uzeti kao norma, dio norme ili samostalni dokument. Pravila prakse je dokument koji preporuuje tehnika pravila ili postupke pri projektiranju, proizvodnji, montai, odravanju ili uporabi opreme, konstrukcije ili proizvoda. Pravila prakse mogu biti norma, dio norme ili samostalni dokument. Propis je dokument koji sadri obvezatna zakonska pravila koja je propisao ovlateni dravni organ. Tehniki propis propisuje tehnike zahtjeve, bilo izravno bilo upuivanjem na normu, tehniki uvjet ili pravila prakse, bilo pak njihovim ukljuivanjem u tehniki propis. Tehniki se propis moe dopuniti tehnikim uputama kojima se opisuje nain usklaivanja s propisanim zahtjevima. Meunarodna (regionalna ili nacionalna) norma je norma koju je prihvatila mjerodavna organizacija za normizaciju ili norme i dostupna je javnosti. Prednorma je dokument koju je privremeno prihvatila organizacija za normizaciju i dostupna je javnosti, s namjerom stjecanja potrebnog iskustva za njezinu primjenu temeljem koje e se izraditi norma. Ostale norme mogu biti prihvaene na drugim osnovama, na primjer granska i interna norma. Takve se norme mogu primjenjivati i u vie zemalja. Certifikacija je postupak kojim "trea strana" daje pismeno uvjerenje, pod nazivom certifikat, da je proizvod, proces ili usluga usklaena s opisanim zahtjevima. Priznato pravilo tehnike jest tehnika odredba koju veina priznatih strunjaka smatra iskazom stanja tehnike. Normativni dokument o tehnikom predmetu koji treba normizirati, ako je pripremljen u suradnji sa svim zainteresiranim stranama i ako postoji konsenzus, smatra se priznatim pravilom tehnike u vrijeme njegova prihvaanja. Razina normizacije je geografski, politiki ili gospodarski opseg ukljuenosti u normizaciju. Sve razine normizacije ine sustav s uzajamnim vezama i meusobnim prekrivanjem, kako se to vidi na slici 3.1., u kojem sudjeluju poduzea i nacionalno i svjetsko gospodarstvo. Tehnika se normizacija provodi na razini nacionalne normizacije (hrvatske norme HRN i tvornike norme), na razini europske normizacije i na razini meunarodne normizacije.

22

Tehniko crtanje

Slika 3.1. Piramida normi (a - meunarodne, b - regionalne, c - nacionalne, d granske i e interne) Tablica 3.1. Oznake meunarodnih, regionalnih i nacionalnih normi
Oznaka Naziv Associacao Brasileira de Norme Tecnicas ABNT American National Standard Institute ANSI Australian Standard AS Balgarski Daraven Standart BDS British Standard BS Comite europeeon de normalisation CEN CENELEC Comite europeeon de normalisation electrotechnique Canadian Standards Association CSA Dansk Standard/Dansk Standardisengsraad DS Direccion General de Normas DGN Deutsches Institut fr Normung DIN Ellinikos Organismos Typopoiiseos ELOT Europische Norm EN Gosudarstvennyj Standart Rusii GOST Hrvatske norme HRN International Electrotechnical Commission IEC Indian Standard IS International Organization for Standardization ISO Japanese Industrial Standard JIS Jugoslavenski Standard JUS Magyar Szabvany MSZ Normes Belges NBN Nederlandse Norm NEN Norme Francaise NF Norma Portuguesa Definitiva NP Norsk Standard NS sterreichische Norm NORM Polska Norma PN Suomen Standardisoimisliito SFS Standards of Israel SI Slovenski standardi SIST Schweizer Norm SN Sveriges Standard SS Standard de Stat STAS Trk Standlari (Turkish Standard) TS Una Norma Espanola UNE Ente Nazionale Italiano di Unificazione UNI N nacionalna norma, R regionalna norma, M meunarodna norma Drava Brazil SAD Australija Bugarska Velika Britanija Europa Europa Kanada Danska Meksiko Njemaka Grka Europa Rusija Hrvatska Indija Japan Jugoslavija Maarska Belgija Nizozemska Francuska Portugal Norveka Austrija Poljska Finska Izrael Slovenija vicarska vedska Rumunjska Turska panjolska Italija Karakter N N N N N R R N N N N N R N N M N M N N N N N N N N N N N N N N N N N N N

23

Normizacijaja

3.2. Nacionalne norme


Nacionalna normizacija obuhvaa normizaciju jedne zemlje i bavi se normizacijom na svim strunim podrujima. Pregled nekih poznatijih meunarodnih, regionalnih i nacionalnih normi dan je u tablici 3.1. Nacionalna organizacija za normizaciju moe biti dravna ili privatna. Bez obzira na nain financiranja, takva organizacija mora imati status ovlatene organizacije za izradu nacionalnih normi i za zastupanje interesa zemlje u svim pitanjima koja se odnose na normizaciju na meunarodnoj i regionalnoj razini. U toj organizaciji moraju biti zastupljeni svi zainteresirani za normizaciju (drava, struna udruenja, industrija, organizacije potroaa, istraivake organizacije), a izradu nacionalnih normi treba povjeriti strunim ekipama sastavljenim od eksperata iz organizacija zainteresiranih za izradu normi.

3.3. Normizacija u Republici Hrvatskoj


Republika Hrvatska pripada skupini zemalja u kojima je normizacija nastala sa znaajnim zaostajanjem. Izmeu 1936. i 1941. javljaju se poeci normizacije, uglavnom kao traenja organizacijskih oblika. Tek nakon Drugog svjetskog rata, kada je zapoeo znaajniji proces industrijalizacije zemlje, ovo podruje dobiva primjereno znaenje i mjesto i u nas. Jugoslavenski zavod za normizaciju kao samostalna ustanova utemeljen je 1962. Norme koje je izdavao ovaj zavod nosile su kraticu JUS jugoslavenski standard. Tehniku normizaciju u Republici Hrvatskoj provodi Dravni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo (DZNM), koji je opunomoena hrvatska ustanova u meunarodnim i regionalnim normizacijskim organizacijama. Dravni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo tijelo je dravne uprave koje je osnovano na temelju Zakona o ustrojstvu dravne uprave (NN 73/91 od 31. prosinca 1991.). Djelokrug rada Zavoda temelji se na Zakonu o sustavu dravne uprave (NN 75/93) i Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i dravnih upravnih organizacija (NN 72/94 i 92/96) u ijoj je nadlenosti ureivanje podruja normizacije, mjeriteljstva, ispitivanja, potvrivanja (certifikacije) i ovlaivanja (akreditacije) te nadzora predmeta od plemenitih kovina. DZNM zastupa Republiku Hrvatsku u meunarodnim i regionalnim normizacijskim i mjeriteljskim organizacijama kao to su: ISO (Meunarodna organizacija za normizaciju), IEC (Meunarodno elektrotehniko povjerenstvo), OIML (Meunarodna organizacija za zakonsko mjeriteljstvo), CEN1 (Europski odbor za normizaciju), CENELEC2 (Europski odbor za elektrotehniku normizaciju),
1 2

CEN - Comite europeeon de normalisation Bruxelles CENELEC - Comite europeeon de normalisation electrotechnique Bruxelles

24

Tehniko crtanje

ETSI (Europski institut za telekomunikacijske norme), EA (Europska akreditacija) i surauje s drugim meunarodnim, regionalnim i nacionalnim organizacijama iz podruja normizacije, ovlaivanja (akreditacije), potvrivanja (certifikacije) i mjeriteljstva. DZNM svoje aktivnosti provodi sukladno zakonima: o mjernim jedinicama (NN 58/93), o nadzoru predmeta od plemenitih kovina (NN 76/93), o mjeriteljskoj djelatnosti (NN 11/94), o normizaciji (NN 55/96) i o raunanju vremena (NN 27/93 i 33/96). Zakon o normizaciji ureuje sustav normizacije, temeljne zahtjeve za proizvode, procese i usluge, sustav ocjenjivanja sukladnosti, sustav ovlaivanja (akreditacije) i ispitivanja, tehniki nadzor te utvruje osnove za donoenje tehnikih uputa, uputa za uporabu, odravanje, rezervne dijelove, jamevni list, deklariranje, oznaavanje, obiljeavanje i pakiranje proizvoda odnosno inspekcijski nadzor i mjere. DZNM objavljuje norme i druge normativne dokumente, kao posebne publikacije iz djelokruga rada Zavoda (razliiti prirunici i tehnike upute), od vlastitih publikacija do prijevoda istovjetnih dokumenata meunarodnih i europskih normizacijskih, mjeriteljskih organizacija i organizacija za ovlaivanje (akreditacije). Glasilo DZNM slubeno je glasilo, a izlazi dvomjeseno na hrvatskome jeziku. Katalog HRN ustrojen je strogo prema propisima ISO-a (ISO 7220). Upute za nazivlje (prijevod s engleskog jezika) temelje se na meunarodnim normama ISO 704, ISO 860 i ISO 10241 i daju temeljne podatke potrebne za uspjeno izvoenje terminolokog rada. Bijela knjiga (prijevod na hrvatski jezik) sastavni je dio izdavake djelatnosti DZNM-a, a cilj joj je uputiti pridruene drave (u Europsko vijee) kako se pripremiti za djelovanje prema zahtjevima unutranjeg trita EU. Predlae redoslijed kojim valja pribliiti nacionalna zakonodavstva Europskoj uniji. Meunarodna razredba normi (ICS) (prijevod na hrvatski) slui za ustroj kataloga meunarodnih i nacionalnih normi i drugih normativnih dokumenata, ali i kao osnova za narudbe prema podrujima interesa korisnika. U Novom pristupu kao publikaciji DZNM-a prikazana je iznimna pozornost posveena usklaivanju tehnikih propisa i normi u oblikovanju zajednikog europskog trita. Usklaivanje tehnikih propisa temelji se na prihvaanju bitnih zahtjeva za sigurnost koje moraju zadovoljavati proizvodi koji se stavljaju na trite Europske unije (EU). Ovdje se pod bitnim zahtjevima u punom radu misli na

25

Normizacijaja

zatitu zdravlja i ivota ljudi te zatitu okolia, neovisno o razliitim nainima postizanja tih ciljeva. Za slobodno kretanje roba unutar velikog (europskog) trita uvjet je usklaenje tehnikih propisa, normi i postupaka ocjene sukladnosti koje obuhvaa irok spektar proizvoda iz podruja graditeljstva, strojarstva, elektrotehnike, medicinske tehnike, telekomunikacija i informatike tehnike itd. To se usklaivanje temelji na tzv. Novom pristupu donoenja propisa na razini EU. Prema Rezoluciji Vijea o opem pristupu ocjeni sukladnosti, odluka Vijea u vezi s modelima za razliite faze postupaka ocjene sukladnosti i pravilima za stavljanje i uporabu CE oznake sukladnosti, na razini Zajednice treba promicati ope zahtjeve europskih normi za osiguranje kakvoe (EN ISO 9000) i zahtjeve normi EN 45000 koje moraju zadovoljavati tijela ukljuena u postupke ocjene sukladnosti te uspostavu sustava ovlaivanja. Preporuke o normizacijskoj politici utvruju preporuke vladama zemalja lanica UN/EC-a o razvoju meunarodne suradnje u tehnikom usklaivanju i normizacijskoj politici. SI-upute obuhvaaju povijest, naela i pravila pisanja osnovnih SI-jedinica. Prihvaaju nedavnu odluku Meunarodne konferencije za utege i mjere (CGPM) kojom je ukinut razred dopunskih jedinica u SI-sustavu. Meunarodni sustav jedinica (SI) meunarodni je dokument sustava jedinica u kojem se daje popis svih zakljuaka i preporuka Ope konferencije za utege i mjere (CGPM) i Meunarodnog odbora za utege i mjere (CIPM) koje se odnose na Meunarodni sustav jedinica. Informacijsko dokumentacijsko sredite (NORMOTEKA) DZNM obuhvaa sljedee norme: hrvatske (HRN), meunarodnih normizacijskih organizacija (ISO, IEC), regionalnih normizacijskih organizacija (CEN, CENELEC, ETSI), drugih nacionalnih normizacijskih organizacija (DIN, BSI), s pojedinih uih podruja normizacija (AISI, ASTM). Hrvatske norme (HRN) izrauju se propisanim postupkom kako slijedi: Svatko ima pravo podnijeti zahtjev za izradu norme. Hrvatske norme (HRN) izrauju tehniki odbori sastavljeni od strunjaka iz zainteresiranih organizacija. Nacrt HRN-a upuuje se na javnu raspravu prije njegova usvajanja. Svaki pravodobno dospjeli prigovor iz javne rasprave na Nacrt HRN-a mora se razmotriti s podnositeljem prigovora. Ako se prigovor odbije, podnositelj ima pravo traiti pokretanje postupka arbitrae. Nacrt HRN-a prije preuzimanja u zbirku hrvatskih normi podvrgava se ispitivanju kojim se utvruje jesu li potovana pravila i naela normizacijskog rada i je li nova norma u proturjeju s ve postojeim normama.

26

Tehniko crtanje

Redovito se podvrgavaju preispitivanju sve HRN, i to najkasnije svakih pet godina, a po potrebi podvrgavaju se reviziji ili se povlae iz upotrebe. HRN uzimaju u obzir stvarno stanje tehnike, potujui znanstvene spoznaje i gospodarsku stvarnost. Prihvaenim zahtjevima o nacrtima normi stavljenim na javnu raspravu za normizaciju i o objavljenim HRN, obavjetava se javnost putem glasila Dravnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo DZNM-a. HRN se unose kao opeprihvaeni zahtjevi u raspisima i ugovorima, pravnim propisima.

Metodama izravnog ukljuivanja i dinamikog povezivanja propisa i tehnike norme ostvaruje se ukljuivanjem HRN-a u pravni ustroj. Openito, primjena HRN-a je dobrovoljna, a obveza moe proizii iz pravnih i upravnih propisa, ugovora ili drugih pravnih naela. Primjena HRN-a nikoga ne oslobaa osobne odgovornosti i svako posluje na vlastiti rizik. Isto tako treba znati da e se u budunosti sve vei broj normizacijskih procesa (normizacijske regulative) prenositi s nacionalnih na nadnacionalne razine. Norme ili standarde u Hrvatskoj izdaje Dravni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo (DZNM) i nose oznaku HRN. Hrvatske norme (HRN) posjeduju zatitu s naslova autorskog prava nositelja DZNM-a.

3.4. Meunarodna i regionalna (europska) normizacija


Meunarodne organizacije za normizaciju ISO/IEC, osim realizirane suradnje, na putu su stvaranja jedinstvene organizacije za normizaciju ISU International Standardization Union. Regionalne (europske) organizacije CEN/ CENELEC i ISO/IEC imaju sporazum o suradnji. Osim aktivnosti ovih organizacija, treba imati na umu injenicu da jo oko tridesetak meunarodnih organizacija radi na poslovima normizacije. Ovdje treba istaknuti specijalizirane agencije OUN-a koje se bave problematikom normizacije. Europska ekonomska komisija specijalizirana je agencija OUN-a koja radi u okviru Ekonomskog i socijalnog savjeta. U djelokrugu rada ove agencije OUN-a posebna se aktivnost odvija na godinjim sastancima funkcionara vlada odgovornih za politiku normizacije na kojima se razmatra promicanje normizacije i daju preporuke za daljnji rad u ovom podruju, s naglaskom na meunarodnu suradnju, globalne programe za donoenje normi po podrujima, kao i na osiguravanju kvalitete. Posljednjih godina naglasak se daje normizaciji s gledita zatite ivotne sredine i sigurnosti. U svezi s tim izraena je Lista normizacije, koja je od interesa za zemlje lanice ECE/UN, dana prema prije usvojenim prioritetima kao dokument ECE/STAND/20/Rev. 2.

27

Normizacijaja

A. B. C. D.

Lista prioriteta Sigurnost i zdravlje Zatita ivotne sredine i kontrola zagaenja Racionalno koritenje energije i sirovina i Opi (u sluaju da nedostatak harmoniziranih normi moe predstavljati tehnike prepreke na meunarodnom tritu).

Ovi prioriteti prihvaeni su i u radu ISO/IEC-a, a dokument je usvojen jo u svibnju 1988. i obuhvaa: 01. 02. 03. 04. 05. 06. 07. 08. 09. 10. 11. nuklearnu energiju i zatitu od zraenja graevinarstvo opremu i proizvode elektrine i elektronike ureaje i komponente zatitu od poara ivotnu sredinu prehrambene proizvode ureaje iz podruja strojarstva zdravlje traktore i poljodjelake strojeve ureaje za transport tereta informatiku tehnologiju

Rad na normizaciji u okviru ECE-a odvija se putem odgovarajuih komiteta, i to: za unutranji transport, poljodjelstvo, graevinarstvo, drvo i drvnu grau, plin, promicanje trgovine, probleme vode i energije. O cjelovitom uvidu brine se zajednika organizacija (FAO/WHO) Codex Alimentarius Commission osnovana s ciljem realiziranja programa OUN-a za normizaciju hrane i Meunarodna organizacija za ekonomsku suradnju i promicanje (OECD), ija je aktivnost vezana za normizaciju poljoprivrednih proizvoda i strojeva za rad u poljodjelstvu. Zaostajanje normizacije nae zemlje mogue je nadoknaditi ako generalna orijentacija vlastite normizacije bude ulazak u tijekove meunarodne normizacije. Rad u ISO/IEC-sustavu globalne normizacije podrazumijeva mogunost sudjelovanja na oko 600 tehnikih sastanaka godinje, s 30.000 nacionalnih delegata iz 91 zemlje svijeta uz podrku 250.000 eksperata u savjetodavnim tehnikim skupinama. Svakako da je ovo obilje znanja i informacija potrebno posebice zemljama kao to je Hrvatska. U vrlo sloenoj situaciji prihvaanje meunarodnih normi najjednostavnije je rjeenje, a moe biti i najbolje ako se to osmiljeno uini. Dakle, prihvaanje meunarodnih normi kao vlastitih trebalo bi biti pravilo i orijentacija domae normizacije, ali ne bez iznimke i bez ocjene tehnikih odbora osnovanih za rad na normizaciji u odgovarajuem podruju. Budui rad u meunarodnoj organizaciji za normizaciju mora podrazumijevati apsolutno praenje i aktivno sudjelovanje u radu ISO-ovih i IEC-ovih radnih tijela,
28

Tehniko crtanje

ukljuujui takav stupanj pripremljenosti koji omoguava utjecaj na donoenje odluka, pa i voenje pojedinih komiteta. Bez nacionalnih normizacija nema niti regionalnih niti meunarodne normizacije. Uloga nacionalne organizacije za normizaciju nije samo u pronalaenju putova za primjenu meunarodnih normi, ve i voenje rauna da vlastiti interesi, na najbolji nain za zemlju, budu usuglaeni s opim. Gibanja u Europskoj uniji, programom uklanjanja tehnikih zapreka (propisi, direktive, norme), treba iskoristiti kao svojevrstan izazov i povoljnu priliku i za kvalitetan skok u radu na normizaciji i kao mogunost da se i vlastitim tehnikim progresom stane rame uz rame s ostalim europskim zemljama. Europske norme (EN) primjenjuju se ve u veini zemalja Europe (EEZ, EFTA), a takoer i u mnogim drugim neeuropskim zemljama. Preduvjeti za sve akcije u podruju normizacije jesu masovno obrazovanje i usavravanje kadrova za obavljanje ovih poslova, odnosno borbe za novu normizaciju. Posebice se treba angairati u tvornicama, dakle tamo gdje se stvara kvaliteta i gdje je potrebna primjena normi. Usavravanje najvieg rukovoditeljstva u tvornicama u ovom podruju od najvee je vanosti jer je njihova odgovornost za uspjenost ove akcije najvea (nije dovoljno samo znati to uraditi imati normu, ve to treba i uraditi primijeniti normu).

3.5. Normizacija u strojarstvu


Proizvodi strojogradnje, strojevi, ureaji, aparati, postrojenja, alati, naprave, instrumenti te posebni strojni dijelovi, u sve veoj koliini i u sve veem asortimanu, prodiru kao svakodnevna potreba u svaku granu gospodarstva, u svaku industriju, u najire slojeve pojedinane potronje. S obzirom na to da se radi o mnotvu razliitih proizvoda koji se putaju u promet, od vanosti je svakog gospodarstva i drutva uvoenje odreenog niza u vrstama i veliinama ovih proizvoda. Potreba za tipizacijom nuna je i radi lake i radi jeftine proizvodnje. Prilikom tipizacije treba imati na umu da broj vrsta treba biti to manji i da se one mogu namjenski ispravno primijeniti na sve proizvode. Tako su npr. izvedene tipizacije navoja po vrstama: odreeni broj vrsta navoja za vijke i matice, odreeni broj vrsta navoja za cijevi itd. Slino tipizaciji vrsta navoja provedene su (ili se mogu provesti) tipizacije za velik broj strojnih dijelova ili strojeva, aparata, ureaja, alata, motora i slino. Velike razliitosti strojnih dijelova, i oblikom i veliinom, nuno je svesti na razumnu (optimalnu) mjeru, a da se zadovolji iroko polje potreba. Tako se npr. pri izradi vijaka istog nazivnog promjera razliitih duljina ili pri izradi remenica za klinasti (trapezni) remen i zupanika razliitih promjera te pri izvoenju elektromotora razliitih po snazi ne izvode veliine po aritmetikoj progresiji, ve se koristi promjena spomenutih veliina po geometrijskoj progresiji, odnosno tzv. nizovi normnih brojeva.

29

Normizacijaja

Tablica 3.2. Temeljni nizovi normnih brojeva prema HRN ISO 3:1997
Temeljni nizovi R5 (1) 1,00 R10 (2) 1,00 R20 (3) 1,00 1,12 1,25 1,25 1,40 1,60 1,60 1,60 1,80 2,00 2,00 2,24 2,50 2,50 2,50 2,80 3,15 3,15 3,55 4,00 4,00 4,00 4,50 5,00 5,00 5,60 6,30 6,30 5,30 7,10 8,00 8,00 9,00 10,00 10,00 10,00 R40 (4) 1,00 1,06 1,12 1,18 1,25 1,32 1,40 1,50 1,60 1,70 1,80 1,90 2,00 2,12 2,24 2,36 2,50 2,65 2.80 3,00 3,15 3,35 3,55 3,75 4,00 4,25 4,50 4,75 5,00 5,30 5,60 6,00 6,30 6,70 7,10 7,50 8,00 8,50 9,00 9,50 10,00 Serijski broj (5) 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 Teorijska vrijednost Mantisa logaritma (6) 000 025 050 075 100 125 150 175 200 225 250 275 300 325 350 375 400 425 450 475 500 525 550 575 600 625 650 675 700 725 750 775 800 825 850 875 900 925 950 975 000 Raunske vrijednosti (7) 1,000 1,0593 1,1220 1,1885 1,2589 1,3335 1,4125 1,4962 1,5849 1,6788 1,7783 1,8836 1,9953 2,1135 2,2387 2,3714 2,5119 2,6607 2,8184 2,9854 3,1623 3,3497 3,5481 3,7584 3,9811 4,2170 4,4668 4,7315 5,0119 5,3088 5,6234 5,9566 6,3096 6,6834 7,0795 7,4989 7,9433 8,4140 8,9125 9,4406 10,000 Postojana razlika izmeu vrijednosti temeljnog niza i raunskih vrijednosti, % (8) 0 +0,07 -0,18 -0,71 -0,71 -1,01 -0,88 +0,25 +0,95 +1,26 +1,22 +0,87 +0,24 +0,31 +0,06 -0,48 -0,47 -0,40 -0,65 +0,49 -0,39 +0,01 +0,05 -0,22 +0,47 +0,78 +0,74 +0,39 -0,24 -0,17 -0,42 +0,73 -0,15 +0,25 +0,29 +0,01 +0,71 +1,02 +0,98 +0,63 0

30

Tehniko crtanje Tablica 3.3. Izvanredni niz normnih brojeva prema HRN ISO 3:1997
Izvanredni niz R80 1,00 1,03 1,06 1,09 1,12 1,15 1,18 1,22 1,25 1,28 1,32 1,36 1,40 1,45 1,50 1,55 1,60 1,65 1,70 1,75 1,80 1,85 1,90 1,95 2,00 2,06 2,12 2,18 2,24 2,30 2,36 2,43 2,50 2,58 2,65 2,72 2,80 2,90 3,00 3,07 3,15 3,25 3,35 3,45 3,55 3,65 3,75 3,87 4,00 4,12 4,25 4,37 4,50 4,62 4,75 4,87 5,00 5,15 5,30 5,45 5,60 5,80 6,00 6,15 6,30 6,50 6,70 6,90 7,10 7,30 7,50 7,75 8,00 8,25 8,50 8,75 9,00 9,25 9,50 9,75

3.5.1. Normni brojevi nizovi normnih brojeva


Normni brojevi poeli su se upotrebljavati u Francuskoj potkraj devetnaestog stoljea (vidi HRN ISO 17:1997). Od 1877. do 1879. satnik Charles Renard, inenjerski asnik, izradio je racionalnu studiju o elementima potrebnim za izradu zrakoplova lakeg od zraka. On je raunao specifikacije za pamunu uad sukladno sustavu stupnjevanja, tako da bi se uad mogla proizvoditi unaprijed, bez pretpostavke o mjestu naknadne ugradnje. Uoivi prednost koja se moe izvesti iz geometrijskog niza, on je kao temelj prihvatio ue koje ima masu od a g/m (gram/metar), a kao sustav stupnjevanja pravilo koje bi nakon svakog petog koraka niza dalo doprinos koji je jednak jednoj desetini vrijednosti a, tj.

a q 5 = 10 a ili q = 5 10 ,
odakle se dobiva sljedei brojani niz

(3.1)

a , a 5 10 , a 5 10 , a 5 10 , a 5 10 , 10 a ,

( )

( )

( )

(3.2)

odnosno s vrijednostima danim s pet najznaajnijih znamenaka

31

Normizacijaja

a , 1,5849 a , 2,5119 a , 3,9811 a , 6,3096 a , 10 a .

(3.3)

Renardovom teorijom zamijenjene su gornje vrijednosti zaokruenim ali praktinim vrijednostima, a on je kao a usvojio potenciju broja 10, pozitivnu, nitinu ili negativnu. Na taj je nain dobio sljedei niz: 10 16 25 40 63 100 (3.4)

koji se moe nastavljati u oba smjera. Prema HRN ISO 3:1997 definirani su normni brojevi, nazivlje vezano za normne brojeve, pojanjenje i oznaavanje nizova normnih brojeva. Definicija normnih brojeva. Normni su brojevi dogovorno zaokruene vrijednosti lanova geometrijskih nizova koji ukljuuju cjelobrojne potencije broja 10, a kao kvocijente imaju brojeve
5

10 ,

10

10 ,

20

10 ,

40

10 i

80

10

(3.5)

sukladno tablicama 3.2. i 3.3. u kojima su normni brojevi navedeni za podruje od 1 do 10. Nizovi normnih brojeva nisu ogranieni ni u jednom smjeru, vrijednosti lanova u drugim dekadnim podrujima dobivaju se mnoenjem vrijednosti u navedenim tablicama pozitivnim ili negativnim cjelobrojnim potencijama broja 10.
Nazivlje Teorijske vrijednosti. Vrijednost proirenog lana

( 10 ) , ( 10 )
5

10

itd.

(3.6)

Raunske vrijednosti. Vrijednosti s pomou kojih su teorijske vrijednosti priblino iskazane s 5 najznaajnijih znamenaka (vidi tablicu 3.2., stupac 7) (relativna pogreka raunskih vrijednosti u usporedbi s teorijskim vrijednostima manja je od 1/20000). Normni brojevi. Vrijednosti zaokruene sukladno sa stupcima R5, R10, R20, R40 i R80 (vidi tablicu 3.2., stupce od 1 do 4, i tablicu 3.3.). Redni brojevi. Aritmetiki niz uzastopnih brojeva koji pokazuju normne brojeve poevi s 0 za normni broj 1,00. Oznaavanje nizova Svi nizovi normnih brojeva imaju oznaku koja poinje slovom R (prema preporuci ISO u ast francuskog asnika Charlesa Renarda). Temeljni nizovi R5, R10, R20 i R40. U uobiajenim sluajevima upotrebljavat e se ovi nizovi predoeni u tablici 3.2. Oito je da se oni razlikuju oznakama R5 R10 R20 R40. Vrijednostima niza R5 mora se dati prednost s obzirom na niz
32

Tehniko crtanje

R10, ovome s obzirom na vrijednosti niza R20 i konano na zadnjem mjestu vrijednostima niza R40. Navedene oznake dovoljne su za opis niza ako niz nije ogranien ni u jednom smjeru. Za ograniene nizove upotrebljava se sljedei nain iskazivanja radi oznaavanja granice: R10 (1,25 ...) niz ogranien vrijednou lana 1,25 (koji je ukljuen) kao donjom granicom, R20 (... 45) niz ogranien vrijednou lana 45 (koji je ukljuen) kao gornjom granicom, R40 (75 ... 300) niz ogranien izmeu vrijednosti lanova 75 i 300 (ukljuujui i te dvije vrijednosti).
Izvanredni niz R80. Ovaj niz predoen je u tablici 3.3. lanovima temeljnih nizova daju se prednosti u odnosu na lanove ovog niza. Izvedeni nizovi. Nizovi koji se dobivaju izdvajanjem svakog drugog, treeg, etvrtog ili p-tog lana osnovnog niza (vidi i tablicu 3.4.). Oni se razlikuju po oznaci koja odgovara temeljnom nizu iza koje se stavlja kosa razlomaka crta i broj 2, 3, 4,... ili p. Ako je niz ogranien, ova oznaka treba obuhvaati i prikaz graninih lanova koje treba uzeti u obzir, a ako niz nije ogranien, treba navesti barem jedan od lanova niza. Primjeri: R5/2 (1 ... 1.000.000) niz ogranien lanovima 1 i 1.000.000 koji ukljuuje i ova dva lana, R10/3 (... 80 ...) niz neogranien u oba smjera, koji ukljuuje lan 80, R20/4 (112 ...) niz ogranien s donje strane lanom 112 (koji je ukljuen), R40/5 (... 60) niz ogranien s gornje strane lanom 60 (koji je ukljuen). Primjedba: Izvedeni niz R10/3 (1 ...), koji se dobiva iz 1 izdvajanjem svakog treeg lana niza R10, sastoji se od sljedeih lanova: 1, 2, 4, 8, 16, 31,5, .... Njegov je kvocijent priblino jednak 2. Openito, ako je r indeks temeljnog niza r = 5, 10, 20, 40 ili 80, p uspon izvedenog niza, tj. broj koraka u temeljnom nizu koji je potreban za izgradnju izvedenog niza,

kvocijent izvedenog niza jednak je

10 p r .

(3.7)

S druge strane, ako je N pozitivan cio broj, lan za utvrivanje izvedenog niza je

10 N

40

(3.8)

33

Normizacijaja

a izvedeni niz oznaava se oznakom

Rr

(...10

N 40

... .

(3.9)

Na kraju, ako je x bilo koji cio broj, pozitivan, nitica ili negativan, tada je bilo koji lan izvedenog niza jednak

10 N

40

10( p r ) x = 10( N

40 + px r )

.
Priblini faktor stupnjevanja 4,00 2,20 2,00 1,60 1,40 1,25 1,18 1,12 1,09 1,06 1,03

(3.10)
Porast u% 300 150 100 60 40 25 18 12 9 6 3

Tablica 3.4. Izvedeni redovi normnih brojeva Glavni nizovi R5/3 R5/2 R5 R10 R20 R10/6 R10/4 R10/3 R10/2 Izvedeni nizovi R20/12 R20/8 R20/6 R20/4 R20/3 R20/2 R40/24 R40/15 R40/12 R40/8 R40/6 R40/4 R40/3 R40/2 (R80/3)* R40 (R80)* * Iznimni niz (masno tiskani nizovi imaju eu primjenu u praksi)

Ako bilo iz kojih razloga nije mogue primijeniti normne brojeve za sve lanove, treba ih upotrebljavati samo za neke ili za one za koje je to mogue. Ovako odabrani geometrijski nizovi objedinjuju prednosti dekadskog sustava i geometrijskog niza. Obuhvaeni su svi temeljni brojevi dekadskog sustava (1, 10, 100, ). U svakoj dekadi imaju jednak broj lanova odnosno jednaku gustou lanova niza. Jednako poloeni lanovi pojedinih dekada razlikuju se samo u poloaju decimalnog zareza:
1 10 100 1,6 16 160 2,5 25 250 4 40 400 6,3 63 630 10 100 1000

Jednako tako treba naznaiti da uporaba jednog jedinog stupnja porasta pri stupnjevanju neke veliine u strojarstvu moe dovesti do neracionalnih normi, a time i do gubitka ekonomske opravdanosti. Zato se koriste kombinirani nizovi, s najmanjim stupnjem porasta u podruju najmasovnije uporabe stupnjevane veliine.

34

Tehniko crtanje

3.5.2. Uporaba normnih brojeva i nizova normnih brojeva


Normne brojeve treba primjenjivati: za nazivne veliine i mjere kao to su tlak, snaga, promjer i slino; za veliine i mjere tipizacije kao: za snagu motora, nosivost dizalice, brzinu vrtnje i slino; za sklopne i poloajne mjere dijelova strojeva; za prikljune mjere cijevi, za sklopne mjere spojki, za visinske mjere kota leaja strojeva, za temelje strojeva, za visinske mjere montae i slino; za promjere dijelova strojeva i za druge veliine i mjere kao to su duljina, irina, visina i slino.

Radi ostvarivanja utede potrebno je izmeu mnogih geometrijskih nizova odabrati stalne, na temelju opih zahtjeva prakse. Ovi su zahtjevi uglavnom sljedei: stalan postotni porast, odnosno pad lanova niza; znamenke pojedinog lana se ponavljaju, bez obzira na decimalni zarez, jer se takav niz lako pamti; u niz treba ukljuiti brojeve 1, 10, 100, ...; u geometrijskom nizu s vie lanova moraju biti sadrani lanovi nieg niza. Na temelju iznijetog moe se zakljuiti da normni brojevi pruaju smjernice za sistematizaciju svih tehnikih veliina, a podesnim izborom ograniavaju se poluproizvodi, proizvodi, konstrukcijski i normizirani dijelovi, alati, naprave, mjerke i pribor na najmanji racionalno povoljni broj. Na taj nain postie se preglednija i jeftinija proizvodnja, pregledniji jeftiniji pogoni, jeftinije odravanje i izmjena pribora, naprava i alata. Ako se zadovolje razmjerno blagi zahtjevi koje postavljaju normni brojevi (izbor za sve veliine), bit e prorauni i svi ostali poslovi u tehnikim pogonima i uredima pojednostavljeni i znatno olakani, a tehniko osoblje moi e lako pamtiti veliine, jer je za sve potrebno poznavati uglavnom 40 brojeva. Normni brojevi se najee upotrebljavaju pri: postavljanju tipskih nizova (obitelji) strojeva, brzina, uinka, snaga i s1ino; odabiru konstrukcijskih izmjera za promjere, duljine, vratila, osovine, vijke i slino; odabiru ostalih tehnikih veliina, kao npr. povrine, obujma, teine i slino; izmjerama poluproizvoda, kao npr. limova, profila, cijevi, ice itd. Slika 3.2. predstavlja niz normiziranih promjera klinastih (trapeznih) remenica. Standardni nazivni promjeri remenica dm veliina 22, 32, 45, 63, 90, 125, 180, ... predstavljaju lanove niza R20 poevi od lana s vrijednou 2,24 pomnoenog s 10 i zaokruenog na cijeli broj. Na slici 3.3. prikazane su razliite veliine kaveznih zatvorenih elektromotora tipa AZ proizvedenih u tvornici "Konar" Zagreb. Iz velikog broja ordinata koje
35

Normizacijaja

odgovaraju lanovima niza R40, za snage elektromotora od 0,20 do 11 kW, proizvoa je za proizvodnju odabrao dvanaest veliina. Konstrukcijski, zbog mogunosti primjene istih dijelova elektromotora i kod drugih tipova i veliina, nije mogue niti je nuno postii ravnomjerni raspored lanova niza motora po apscisi (da veliine po snazi odgovaraju na primjer svakom petom lanu niza). Ipak, i na ovaj nain zadovoljen je osnovni uvjet normizacije, a to je svoenje broja moguih veliina na razumni broj, koji optimalno zadovoljava najee potrebe. Ovako smanjenje broja vrsta i veliina osnovni je preduvjet za poveanje opsega pojedinih proizvodnih serija, a to je usko vezano za smanjenje proizvodnih i ostalih trokova.

Slika 3.2. Remenice za klinasto remenje

Slika 3.3. Razliite veliine kaveznih zatvorenih elektromotora tipa AZ proizvedenih u tvornici "Konar" Zagreb

Smanjenje broja vrsta i broja veliina proizvoda uvjet je za poveanje opsega pojedinih proizvodnih serija, to povlai smanjenje proizvodnih i ostalih trokova. Pri samom izboru vrsta proizvoda ide se na ostvarivanje takvog rjeenja za odreeni proizvod koje e pri uporabi najmanje koliine najjeftinijeg materijala, uz minimalnu uloenu obradu, dati proizvod koji e uz odgovarajuu propisanu i garantiranu kvalitetu odgovarati postavljenom zadatku. I osim niza pozitivnih primjera uporabe normnih brojeva, njih ipak nije mogue upotrebljavati ba u svakom sluaju. Primjer za to je zavojna opruga izraena od ice okruglog presjeka, kod koje se moraju definirati sva tri promjera
36

Tehniko crtanje

opruge: unutarnji Du, vanjski Dv i srednji Ds. Unutarnji promjer ovisan je o standardnom trnu na koji se namata ica. Promjer d ice slijedi iz prorauna i on se mora prilagoditi normama i bit e normni broj. Dakle, promjer trna i promjer ice odreuju (nameu) vanjski i srednji promjer opruge. To su dobivene veliine koje se ne mogu (i ne smiju) zaokruiti niti na jedan normni broj. Slino je i kod cijevi za unutarnji i vanjski promjer, ovisno o debljini stijenke cijevi. Postoje tri mogue kombinacije veliina koje e se izraziti normnim brojevima: vanjski i unutarnji promjer, debljina stijenke i unutarnji promjer i debljina stijenke i vanjski promjer. U inenjerskoj praksi esto se proizvode konstrukcijski nizovi odnosno serije proizvoda koje su geometrijski slini, tj. razliitih veliina (tipizacija). Zahvaljujui zakonitostima normnih brojeva mogue je za samo jedan primjer (original) u tom nizu proizvoda obaviti detaljno dimenzioniranje i oblikovanje, koje e onda vrijediti za itav niz. Naravno, to vrijedi uz ispunjenje odreenih uvjeta vezanih uz fizikalne veliine openito, odnosno zakonitosti njihovih slinosti koje proizlaze iz geometrijskih slinosti. Detaljne upute o uporabi normnih brojeva i nizova normnih brojeva dane su u normi HRN ISO 17:1997, detaljne upute za odabir nizova normnih brojeva i nizova koji sadre zaokruenje vrijednosti normnih brojeva dane su u normi HRN ISO 497:1997.

37

Tehniko crtanje

4. Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina


Tolerances, Fits and Surface Texture 4.1. Openito o tolerancijama
Dok se u pojedinanoj proizvodnji ili nekom remontu stroja moe u montai dopustiti tzv. podeavanje i prilagodba dijelova koji trebaju raditi skupa, u serijskoj ili masovnoj proizvodnji suvremena tehnika i tehnologija to ne doputaju. Dakle, svaki bi strojni dio trebao biti proizveden tako da pristaje uz svoj pripadajui dio bez ikakve dorade, to uvjetuje uvoenje nekog sustava u smislu tonosti izmjera i eljenog dosjeda. Ovaj zahtjev osobito je naglaen specijaliziranjem proizvodnje u kojoj se esto sklapaju u strojnu cjelinu proizvodi razliitih tvornica. Dotrajali se dijelovi takoer moraju moi izmijeniti bez dopunske obrade i drugih potekoa, a prilikom remonta moraju pristajati na stroj bez podeavanja. Bilo bi negospodarski i nemogue zahtijevati izmjenjivost dijelova uz odravanje apsolutno jednakih izmjera propisanih izmjerom. Takvu tonost onemoguava proizvodnja, jer je praktiki nemogue izraditi dvije potpuno jednake izmjere koje bi se poklapale na dijelove tisueg dijela milimetra. Ako se to ipak dogodi, radi se o sluajnosti, a ne o zahtjevu proizvodnje. Osim toga, visoka tonost nije ekonomina jer znatno poskupljuje proizvodnju. Zbog tih razloga industrijska proizvodnja odavno doputa da se dijelovi koji rade skupa i daju dosjed stanovitog znaenja izrauju unutar dviju graninih izmjera, tj. sa stanovitim doputenim odstupanjima, tzv. tolerancijama. Ovim tolerancijama, koje su sastavni dio izmjere, propisano je koliko se i u kojem smjeru moe odstupati od nazivne (tone) izmjere navedene kotom na tehnikom crteu, a da se ipak odri eljeni dosjed i osigura izmjenjivost strojnih dijelova. Primjena proizvodnje u odreenim granicama tonosti prvo je zapoela u proizvodnji oruja i streljiva. To je tipian primjer masovne proizvodnje gdje su zahtjevi tonosti najvie izraeni. Zahtjev je bio: osigurati izmjenjivost dijelova i dosjedanje svakog streljiva u svako oruje istog tipa (kalibra). Ova naela brzo su nala put iz vojne industrije u proizvodnji vozila, strojeva itd., tako da danas nema znaajnije tvornice koja ih ne primjenjuje. U poetku su pojedine tvornice, a kasnije i pojedine drave, razvijale svoje sustave tolerancija. Razlike u sustavima bile su tako velike da ih je hitno trebalo uskladiti. Na temelju iskustava pojedinih drava donesene su meunarodne norme za tolerancije kojima su zamijenjeni svi propisi o tolerancijama i dosjedima pojedinih drava (ISO 286).

4.2. Osnovni pojmovi


Izrazi za tolerancije i dosjede, kao i tolerancijske oznake (simboli) usklaeni su s meunarodnom normom ISO 286. Tolerancijski sustav vrijedi prije svega za glatke kovinske izratke s valjkastim nalijenim plohama (npr. provrt i rukavac), no

39

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

moe se rabiti i za nevaljkaste dijelove, tj. za izratke s paralelnim spojnim plohama (npr. irina utora i debljina pera). Radi razumijevanja tolerancija potrebno je najprije razjasniti osnovne pojmove koji su vezani za izmjeru, odnosno slike 4.1., 4.2., 4.3. i 4.4. Izmjera je izmjerena vrijednost fizikalne veliine duljine za odmjeravanje razliitih vrijednosti te veliine. Temeljna temperatura pri odreivanju izmjera u sustavu graninih izmjera i dosjeda ISO, tzv. referentna temperatura, je 20C. Nazivna izmjera je izmjera od koje se dobivaju granine izmjere ako joj se dodaju gornje ili donje odstupanje izmjere. Nazivna izmjera moe biti cijeli (npr. 85 mm) ili decimalni broj (npr. 8,75 mm). To je izmjera koja se kao izmjera unosi u tehniki crte (ili nominalna izmjera predoena kotom). Granine izmjere jesu ukupno doputene izmjere oblikovanog elementa, izmeu kojih (ukljuujui i njih same) mora biti i stvarna izmjera. Stvarna izmjera je izmjera koja se dobiva mjerenjem na izraenom strojnom dijelu (s takvom tonou da se moebitna pogreka mjerenja smije zanemariti, npr. 85,22 mm). Ova izmjera mora biti unutar doputenih graninih izmjera strojnog dijela. U protivnom se strojni dio ili dorauje ili se odbacuje kao kart.

Slika 4.1. Definicija osnovnih pojmova tolerancija izmjera


Najvea izmjera je najvea doputena izmjera nekog oblikovanog elementa. Najmanja izmjera je najmanja doputena izmjera nekog oblikovanog elementa. Sustav graninih izmjera je sustav normiranih tolerancija i odstupanja izmjera. Nul-crta je pri grafikom prikazu graninih izmjera i dosjeda crta koja odgovara nazivnoj izmjeri na koju se nanose odstupanja izmjera i tolerancija

40

Tehniko crtanje

(slika 4.1.).

Slika 4.2. Pojam tolerancija i pojednostavnjeno prikazivanje

Odstupanje izmjere je razlika izmeu stvarne i nazivne izmjere, npr.: 85,22 85 = + 0,22, a moe biti ili pozitivna ili negativna. Postoje dva granina odstupanja izmjera: Gornje odstupanje izmjere (ES za provrt, es za rukavac) je razlika izmeu najvee izmjere i pripadne joj nazivne izmjere, npr.: 85,58 85 = +0,28. I ovo odstupanje moe biti ili pozitivno ili negativno (prije se oznaavalo s Ag ili ag). Donje odstupanje izmjere (EI za provrt, ei za rukavac) je razlika izmeu najmanje izmjere i pripadne joj nazivne izmjere, npr.: 84,90 85 = 0,1. I ovo odstupanje moe biti ili pozitivno ili negativno (prije se oznaavalo s Ad ili ad). Temeljno odstupanje izmjere u sustavu graninih izmjera i dosjeda ISO takvo je odstupanje izmjere koje se od nul-crte protee do tolerancijskog polja (slika 4.1.). To moe biti ili gornje ili donje odstupanje izmjere, tj. ono odstupanje izmjere koje je blie nul-crti. Tolerancijska izmjera (T)3 (krae tolerancija) je razlika izmeu najvee i najmanje izmjere, ali takoer i razlika izmeu gornjeg i donjeg odstupanja izmjere. Tolerancija je apsolutna vrijednost i zato je bez predznaka. Tolerancijsko polje u grafikom prikazu predstavlja podruje izmeu crta koje predstavljaju najveu i najmanju izmjeru. Tolerancijsko polje odreeno je veliinom tolerancije i njezinom udaljenou od nul-crte (slike 4.1. i 4.3.). U praksi se obradni strojevi i alati podeavaju tako da se stvarna izmjera nakon izrade nae u sredini tolerancijskog polja, odnosno tako da je stvarna izmjera srednja vrijednost s obzirom na granine izmjere. Iako pri izradi dijelova neke izmjere odstupaju od srednje vrijednosti, ipak se najvei broj izmjera izvodi sa srednjim vrijednostima kako to pokazuje raspodjela stvarnih izmjera, odnosno uestalost njihove pojave (slike 4.4. i 4.5.). Nastoji se da uestalost graninih izmjera bude to manja. Oblik funkcije raspodjele stvarnih izmjera moe biti razliit, odnosno toka gomilanja moe biti u sredini, lijevo ili desno pomaknuta. Tehnoloki je proces ekonomski bolji ako je raspodjela simetrina u odnosu na sredinu tolerancijskog polja. Ocjena raspodjele stvarnih izmjera
U ovom udbeniku koriste se radi lakeg razumijevanja i oznake Tp za provrt odnosno Tr za rukavac.

41

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

provodi se primjenom normalne ili Gaussove raspodjele i metodom statistike matematike.

Slika 4.3. Pojam donjih i gornjih odstupanja izmjere kod provrta i rukavca

Slika 4.4. Poloaj tolerancijskih polja kod vanjske izmjere (rukavca) i uestalost pojave stvarnih izmjera

Slika 4.5. Poloaj tolerancijskih polja kod unutarnje izmjere (provrta) i uestalost pojave stvarnih izmjera

42

Tehniko crtanje

Temeljna tolerancija (IT)4 u sustavu graninih izmjera i dosjeda ISO jest svaka tolerancija koja spada u sustav. Niz temeljnih tolerancija u sustavu graninih izmjera i dosjeda ISO jest skupina tolerancija s tono prireenim tolerancijama za svaku nazivnu izmjeru. Sustav sadri 20 stupnjeva temeljnih tolerancija s oznakama IT01, IT0 i IT1 do IT18 za podruja nazivnih izmjera 0 do zakljuno 500 mm i 18 stupnjeva temeljnih tolerancija s oznakama IT1 do IT18 za podruja nazivnih izmjera iznad 500 do zakljuno 3150 mm. Tolerancijski razred naziv je za spoj slova temeljnog odstupanja izmjere s brojem stupnja temeljne tolerancije, npr. H7 (provrt), h7 (rukavac). Tolerancijska izmjera sastoji se od nazivne izmjere i oznake odgovarajueg tolerancijskog razreda (npr. 32 H7, 80 js15, 100 g6) ili od nazivne izmjere i odstupanja
a) b)

Slika 4.6. Pojam dosjeda (a bez tolerancija, b s tolerancijama)


Provrt je unutarnja izmjera vanjskog dijela u dosjedu. Rukavac je vanjska izmjera unutarnjeg dijela u dosjedu. Dosjed je skladnost dobivena na temelju razlike izmjera dvaju spojno oblikovanih elemenata (provrta i rukavca). Dva dosjedu pripadajua dosjedna dijela imaju jednaku nazivnu izmjeru (slika 4.6.). Zranost (zazor) (z) je pozitivna razlika izmeu izmjere provrta i izmjere rukavca prije spajanja, sastavljanja, ako je promjer rukavca manji od promjera provrta (slika 4.6.a bez tolerancija i slika 4.6.b s tolerancijama). Prisnost (p) je negativna razlika izmeu izmjere provrta i izmjere rukavca prije spajanja, ako je promjer rukavca vei od promjera provrta (slika 4.6.a bez tolerancija i 4.6.b s tolerancijama). Dosjedna tolerancija je aritmetika sredina tolerancija obaju oblikovanih elemenata, a pripada (jednom) dosjedu. Dosjedna tolerancija je apsolutna vrijednost, bez predznaka.
Kratica od International Tolerance ("International Tolerance" grade prema ISO 286).

43

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

Sustav tolerancija je planski i izraen red dosjeda s razliitim zranostima i prisnostima.

Pravilo je da se tolerancije duljinskih izmjera navode u milimetrima, pa nije potrebno navoditi jedinicu mjere. U primjeru tolerancija kutova potrebno je navesti o kojim se jedinicama mjere radi: stupnjevi, minute ili sekunde (npr.: 60 15 ili 5 30).

4.3. Osnove ISO-sustava tolerancija duljinskih izmjera


Za praktiku primjenu i za pravilno funkcioniranje strojnih dijelova vane su tolerancije dijelova u dosjedu. Za istu kvalitetu nekog dosjeda tolerancija mora biti razmjerna veliini izmjere, tj. izraena u postocima od izmjere ona mora biti za isti karakter dosjeda praktiki jednaka. Iz tog se razloga kod ISO-sustava tolerancija svake kvalitete mijenja u zavisnosti od nazivne izmjere. Ova zavisnost izraava se standardnim tolerancijskim koeficijentom5 i za nazivne izmjere od 1 do zakljuno 500 mm, odnosno I za nazivne izmjere iznad 500 do zakljuno 3150 mm. Izraunavaju se po sljedeim formulama

i = 0,45 3 D + 0,001 D I = 0,004 D + 2,1

(4.1) (4.2)

gdje je D geometrijska sredina graninog podruja nazivnih izmjera u mm. Nazivna podruja izmjera podijeljena su u glavna i lokalna podruja. Lokalna podruja rabe se samo u iznimnim (specijalnim) sluajevima pri izraunavanju temeljnih tolerancija i temeljnih odstupanja izmjera a do c i r do zc za rukavce, odnosno A do C i R do ZC za provrte. Vrijednosti temeljnih tolerancija i temeljnih odstupanja izmjere za svako podruje nazivnih izmjera izraunavaju se iz geometrijske srednje vrijednosti D graninih podruja D1 i D2 (prema ISO 128-1)
D = D1 D2

(4.3)

Za prvo podruje nazivnih izmjera (do zakljuno 3 mm) uzima se geometrijska sredina D izmeu 1 i 3 mm, zbog ega je D = 1,732 mm. Za svaku nazivnu izmjeru praktino se ne rauna vrijednost standardnog tolerancijskog koeficijenta, ve se koriste tablice u kojima su nazivne izmjere svrstane u podruja u kojima su one stupnjevane po geometrijskom nizu. Podruja nazivnih izmjera (npr. promjera) do 500 mm jesu:

standard tolerance factor (ISO 286)

44

Tehniko crtanje
D1 3) 6) 10) 18) 30) D2 3 6 10 18 30 50 gdje je: D1 - poetak podruja, D2 - kraj podruja 50) 80 80) 120 120) 180 180) 250 250) 315 315) 400 400) 500

Za neke dosjede s veom zranosti i prisnosti uvedeno je meupodruje i stupanj podijeljen na dva. Tolerancije u ovim tablicama izraunate su za sredinu podruja D prema formuli (4.3.). Npr. za podruje nazivnih izmjera izmeu 30 i 50 mm sredina podruja je D = 38,730 mm. Razlike u tolerancijama za sve ostale nazivne izmjere unutar ovog podruja praktino su zanemarive. Tolerancijski koeficijenti i izraunati pomou formule (4.1.) dani su za podruje izmjera do 500 mm u tablici 4.1., a za podruje izmjera od 500 do 3150 mm u tablici 4.2.
Tablica 4.1. Nazivne izmjere do 500 mm i tolerancijski koeficijent i
Nazivne -3 3)-6 6)-10 10)-18 18)-30 30)-50 50)-80 80)-120 120)-180 180)-250 250)-315 315)-400 400)-500 izmjere, mm 0,6 0,75 0,9 1,1 1,3 1,6 1,9 2,2 2,5 2,9 3,2 3,6 4,0 i, m

Tablica 4.2. Nazivne izmjere od 500 mm do 3150 mm i tolerancijski koeficijent I


Nazivne izmjere, mm I, m 500)-630 4,4 630)-800 5,0 800)-1000 1000)-1250 5,6 6,6 1250)-1600 7,8 1600)-2000 9,2 2000)-2500 2500)-3150 11,0 13,2

Veliina tolerancijske izmjere T za razliite stupnjeve temeljne tolerancije IT i nazivne izmjere do 500 mm dobiva se prema tablici 4.3. i mogue ju je zaokruiti na cijeli broj.
Tablica 4.3. Vrijednosti temeljnih tolerancija za nazivne izmjere do 500 mm
IT T, m 01 0 1 izraz (4.4) izraz (4.5) izraz (4.6) 2 * 3 * 4 * 5 7i 6 10i 7 16i 8 25i

IT 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 T, m 40i 64i 100i 160i 250i 400i 640i 1000i 1600i 2500i *Za temeljne tolerancije IT2, IT3 i IT4 vrijednosti T su geometrijski stupnjevane izmeu temeljnih tolerancija IT1 i IT5.

Iz tablice 4.3. vidljivo je da za temeljne tolerancije IT01, IT0 i IT1 vrijedi iznimka, tako da se u ovim sluajevima tolerancijski koeficijent i izraunava pomou sljedeih formula: za IT01 za IT0 za IT1
i = 0,3 + 0,008 D i = 0,5 + 0,012 D i = 0,8 + 0,020 D

(4.4) (4.5) (4.6)

Veliina tolerancijske izmjere za nazivne izmjere od 500 do 3150 mm moe se izraunati jednako kao i za izmjere do 500 mm, s tom razlikom to se tolerancijski

45

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

koeficijent oznaava s I i izraunava pomou formule (4.2.). Dobivene vrijednosti I za pojedina podruja nazivnih izmjera dane su u tablici 4.4. Veliina tolerancijske izmjere T za razliite stupnjeve temeljne tolerancije IT i nazivne izmjere od 500 do 3150 mm dobiva se iz tablice 4.4. Izraunate veliine T mogu se zaokruiti na cijeli broj, a veliine tolerancijskih izmjera T sreene su i grupirane u tablicama 4.5. i 4.6.
Tablica 4.4. Vrijednosti temeljnih tolerancija za nazivne izmjere od 500 do 3150 mm
IT T, m IT T, m 01 9 40I 0 10 64I 1 2I 11 100I 2 2,7I 12 160I 3 3,7I 13 250I 4 5I 14 400I 5 7I 15 640I 6 10I 16 1000I 7 16I 17 1600I 8 25I 18 2500I

Tablica 4.5. Vrijednosti temeljnih tolerancija za stupnjeve temeljnih tolerancija od IT1 do IT18 za nazivne izmjere do 3150 mm
Stupanj temeljne tolerancije IT8 IT9 IT10 IT11 IT12 IT13 IT143 IT153 IT163 IT173 IT183 Temeljne tolerancije od do m mm 33 0,8 1,2 2 3 4 6 10 14 25 40 60 0,1 0,14 0,25 0,4 0,6 1 1,4 3) 6 1 1,5 2,5 4 5 8 12 18 30 48 75 0,12 0,18 0,3 0,48 0,75 1,2 1,8 6) 10 1 1,5 2,5 4 6 9 15 22 36 58 90 0,15 0,22 0,36 0,58 0,9 1,5 2,2 10) 18 1,2 2 3 5 8 11 18 27 43 70 110 0,18 0,27 0,43 0,7 1,1 1,8 2,7 18) 30 1,5 2,5 4 6 9 13 21 33 52 84 130 0,21 0,33 0,52 0,84 1,3 2,1 3,3 30) 50 1,5 2,5 4 7 11 16 25 39 62 100 160 0,25 0,39 0,62 1 1,6 2,5 3,9 50) 80 2 3 5 8 13 19 30 46 74 120 190 0,3 0,46 0,74 1,2 1,9 3 4,6 80) 120 2,5 4 6 10 15 22 35 54 87 140 220 0,35 0,54 0,87 1,4 2,2 3,5 5,4 120) 180 3,5 5 8 12 18 25 40 63 100 160 250 0,4 0,63 1 1,6 2,5 4 6,3 180) 250 4,5 7 10 14 20 29 46 72 115 185 290 0,46 0,72 1,15 1,85 2,9 4,6 7,2 250) 315 6 8 12 16 23 32 52 81 130 210 320 0,52 0,81 1,3 2,1 3,2 5,2 8,1 315) 400 7 9 13 18 25 36 57 89 140 230 360 0,57 0,89 1,4 2,3 3,6 5,7 8,9 400) 500 8 10 15 20 27 40 63 97 155 250 400 0,63 0,97 1,55 2,5 4 6,3 9,7 500) 6302 9 11 16 22 32 44 70 110 175 280 440 0,7 1,1 1,75 2,8 4,4 7 11 630) 8002 10 13 18 25 36 50 80 125 200 320 500 0,8 1,25 2 3,2 5 8 12,5 800) 10002 11 15 21 28 40 56 90 140 230 360 560 0,9 1,4 2,3 3,6 5,6 9 14 1000) 12502 13 18 24 33 47 66 105 165 260 420 660 1,05 1,65 2,6 4,2 6,6 10,5 16,5 1250) 16002 15 21 29 39 55 78 125 195 310 500 780 1,25 1,95 3,1 5 7,8 12,5 19,5 1600) 20002 18 25 35 46 65 92 150 230 370 600 920 1,5 2,3 3,7 6 9,2 15 23 2000) 25002 22 30 41 55 78 110 175 280 440 700 1100 1,75 2,8 4,4 7 11 17,5 28 2500) 31502 26 36 50 68 96 135 210 330 540 860 1350 2,1 3,3 5,4 8,6 13,5 21 33 1) Vrijednosti za stupnjeve temeljne tolerancije IT01 i IT0 za nazivne izmjere do ukljuivo 500 mm dane su u tablici 4.6. 2) Vrijednosti za stupnjeve temeljnih tolerancija od IT1 do ukljuivo IT5 za nazivne izmjere vie od 500 mm rabiti samo za pokusne svrhe. 3) Stupnjevi temeljnih tolerancija od IT14 do ukljuivo IT18 ne smiju se rabiti za vrijednosti nazivne izmjere do ukljuivo 1 mm. IT22 IT32 IT42 IT52 IT6 IT7 Nazivna izmjera, mm IT12

Tablica 4.6. Vrijednosti temeljnih tolerancija za stupnjeve temeljnih tolerancija IT01 i IT0
T, m IT01 IT0 do 3 0,3 0,5 3)-6 0,4 0,6 6)-10 0,4 0,6 10)-18 0,5 0,8 18)-30 0,6 1 Nazivne izmjere, mm 30)-50 50)-80 80)-120 120)-180 180)-250 250)-315 315)-400 400)-500 0,6 0,8 1 1,2 2 2,5 3 4 1 1,2 1,5 2 3 4 5 6

Za izbor stupnja temeljne tolerancije mogu posluiti sljedee iskustvene preporuke: IT01 IT4 - za precizni mjerni pribor, IT5 IT7 - za mjerni pribor radionike kontrole i najfinije dosjede,
46

Tehniko crtanje

IT6 IT9 - za fini dosjed, IT7 IT10 - za prosjeno dosjedanje, IT9 IT11 - za grubo dosjedanje i IT12 IT18 - za izmjere i povrine koji nisu u dosjedu (npr. kovani ili valjani dijelovi).

4.3.1. Poloaj i oznaavanje tolerancijskih polja


Poloaj tolerancijskih polja odreuje temeljno odstupanje koje se oznaava s obzirom na nul-crtu slovima abecede (meunarodne), i to: za vanjske izmjere (rukavca) malim slovima abecede (slika 4.7.): a b c cd d e ef f fg g h j (js) k m n p r s t u v x y z za zb zc za unutarnje izmjere (provrte) velikim slovima abecede (slika 4.8.): A B C CD D E EF F FG G H J (JS) K M N P R S T U V X Y Z ZA ZB ZC Poloaj tolerancijskog polja oznaen s navedenim slovima odreen je jednim od graninih odstupanja koja su na slikama 4.7. i 4.8. oznaena kao donje ili gornje odstupanje izmjere (es, ei, ES, EI). Radi nesporazuma izostavljena su sljedea slova: T, i, L, l, O, o, Q, q, W i w. Poloaji tolerancijskih polja cd, ef i fg za vanjske odnosno CD, EF i FG za unutarnje izmjere rabe se za nazivne izmjere do 10 mm. Oznaku tolerancije duljinske izmjere ini tolerancijski razred, tj. kombinacija simbola za temeljno odstupanje i temeljnu toleranciju, tj. poloaj i veliinu tolerancijskog polja. Tako npr. oznaku 80F8 ili 40h7 ine nazivne izmjere 80 odnosno 40, poloaj tolerancijskog polja F za provrt odnosno h za rukavac i stupanj temeljne tolerancije IT8 odnosno IT7. Na osnovi nazivne izmjere i temeljnog odstupanja oznaenog slovom F odnosno h odreuje se jedno od odstupanja izmjere (slike 4.7. i 4.8. te tablice 4.7. i 4.8.). Dodavanjem tolerancijske izmjere T, tj. temeljne tolerancije (tablice 4.7. i 4.8.), odreuje se drugo odstupanje izmjere. Oba ova odstupanja (gornje i donje) za izabrani poloaj tolerancijskih polja i za izabrane stupnjeve temeljnih tolerancija daju se tablino za podruja nazivnih izmjera, ime se postupak odreivanja graninih odstupanja pojednostavnjuje. Poloaj tolerancijskog polja u odnosu na nul-crtu, i za vanjsku i za unutarnju izmjeru, moe se definirati u nekoliko osnovnih sluajeva. Tolerancijsko polje lei iznad nul-crte (slike 4.4. i 4.5., odnosno slike 4.7. i 4.8.) pa je stvarna izmjera, koja treba biti unutar tolerancijskog polja, vea od nazivne izmjere, odnosno:

es > 0 i ei > 0 za vanjske izmjere i ES > 0 i EI > 0 za unutarnje izmjere.


47

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

U ovom se poloaju nalaze tolerancijska polja od m do zc vanjske izmjere odnosno od A do G za unutarnje izmjere.

Slika 4.7. Poloaj tolerancijskih polja za vanjske izmjere (rukavce)

Slika 4.8. Poloaj tolerancijskih polja za unutarnje izmjere (provrte)

Tolerancijsko polje lei s gornje strane, i to na nul-crti, tako da je donje odstupanje izmjere jednako nazivnoj izmjeri (slike 4.7. i 4.8.), a stvarna e izmjera biti jednaka ili vea od nazivne izmjere

es > 0 i ei = 0 za vanjske izmjere i ES > 0 i EI = 0 za unutarnje izmjere.


U ovom se poloaju nalazi tolerancijsko polje k za vanjske izmjere odnosno H za unutarnje izmjere.

48

Tehniko crtanje

Tolerancijsko polje lei s obje strane nul-crte, simetrino ili nesimetrino (slike 4.4. i 4.5., odnosno slike 4.7. i 4.8.). Stvarna izmjera moe biti vea, jednaka ili manja od nazivne izmjere

es > 0 i ei < 0 za vanjske izmjere i ES > 0 i EI < 0 za unutarnje izmjere.


U ovom se poloaju nalaze tolerancijska polja j i js za vanjske izmjere odnosno J i JS (svi sluajevi) i K (neki sluajevi) za unutarnje izmjere. Polja js i JS simetrina su u odnosu na nul-crtu. Tolerancijsko polje lei s donje strane na nul-crtu, tako da je gornje odstupanje izmjere jednako nazivnoj izmjeri (slike 4.7. i 4.8.). Stvarna e izmjera biti jednaka ili manja od nazivne izmjere

es = 0 i ei < 0 za vanjske izmjere i ES = 0 i EI < 0 za unutarnje izmjere.


U ovom se poloaju nalazi tolerancijsko polje h za vanjske izmjere odnosno polja od K do N (neki sluajevi) za unutarnje izmjere. Tolerancijsko polje lei ispod nul-crte (slike 4.4. i 4.5., odnosno slike 4.7. i 4.8.). Stvarna e izmjera biti manja od nazivne izmjere es < 0 i ei < 0 za vanjske izmjere i ES < 0 i EI < 0 za unutarnje izmjere. U ovom se poloaju nalaze tolerancijska polja od a do g za vanjske izmjere i od P do ZC za unutarnje izmjere. U tablicama od 4.7. do 4.8. navedene su brojane vrijednosti temeljnih odstupanja izmjera za rukavce (es, ei), odnosno provrte (ES, EI), ovisno o podruju nazivne izmjere i stupnju temeljne tolerancije. Iz prethodno izloenog moe se zakljuiti da ISO-sustav tolerancija obuhvaa sva tolerancijska polja od a do zc i od A do ZC te svako sa svim temeljnim tolerancijama od IT01 do IT18. Meutim, s obzirom na praktinu potrebu da broj mjerila bude to manji, u praksi se upotrebljava samo nekoliko najprikladnijih tolerancijskih polja.

49

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina Tablica 4.7. Brojane vrijednosti temeljnih odstupanja izmjera za rukavce
Nazivna izmjera, mm Vrijednosti temeljnih odstupanja izmjera, m Gornje odstupanje izmjere es Svi stupnjevi temeljnih tolerancija Donje odstupanje izmjere ei IT5 i IT7 IT8 IT6 j -2 -4 -6 -2 -4 -2 -4

od do a1) b1) c cd d e ef f fg g h js2) 31) -60 -34 -20 -14 -10 -6 -4 -2 0 -270 -140 3 6 -70 -46 -30 -20 -14 -10 -6 -4 0 6 10 -280 -80 -56 -40 -25 -18 -13 -8 -5 0 -150 10 14 -290 -95 -50 -32 -16 -6 0 -3 -6 14 18 18 24 -300 -160 -150 -65 -40 -20 -7 0 -4 -8 24 30 30 40 -310 -170 -120 -80 -50 -25 -9 0 -5 -10 40 50 -320 -180 -130 50 65 -340 -190 -140 -100 -60 -30 -10 0 -7 -12 65 80 -360 -200 -150 80 100 -380 -220 -170 -120 -72 -36 -12 0 -9 -15 100 120 -410 -240 -180 120 140 -460 -260 -200 -145 -85 -43 -14 0 -11 -18 140 160 -520 -280 -210 160 180 -580 -310 -230 180 200 -660 -340 -240 -170 -100 -50 -15 0 -13 -21 200 225 -740 -380 -260 225 250 -820 -420 -280 250 280 -920 -480 -300 -190 -110 -56 -17 0 -16 -26 280 315 -1050 -540 -330 315 355 -1200 -600 -360 -210 -125 -62 -18 0 -18 -28 355 400 -1350 -680 -400 400 450 -1500 -760 -440 -230 -135 -68 -20 0 -20 -32 450 500 -1650 -840 -480 500 560 -260 -145 -76 -22 0 560 630 630 710 -290 -160 -80 -24 0 710 800 800 900 -320 -170 -86 -26 0 900 1000 1000 1120 -350 -195 -98 -28 0 1120 1250 1250 1400 -390 -220 -110 -30 0 1400 1600 1600 1800 -430 -240 -120 -32 0 1800 2000 2000 2240 -480 -260 -130 -34 0 2240 2500 2500 2800 -520 -290 -145 -38 0 2800 3150 1) Temeljno odstupanje a i b ne smije se rabiti za nazivne izmjere do ukljuivo 1 mm. 2) Kod tolerancijskih razreda od js7 do js11 moe se brojana vrijednost ITn, ako je neparna brojka, zaokruiti na prvu donju parnu, tako da je dobiveno odstupanje izmjere, tj. ITn/2 cijela brojka u m. Odstupanja =ITn/2, gdje je n brojana vrijednost IT

50

Tehniko crtanje Tablica 4.7. Brojane vrijednosti temeljnih odstupanja izmjera za rukavce (nastavak)
Nazivna izmjera, mm Vrijednosti temeljnih odstupanja izmjera, m Donje odstupanje izmjere ei IT4 do IT7 k 0 +1 +1 +1 +2 +2 +2 +3 +3 0 0 0 0 0 0 0 0 0 do IT3 i od IT7 m +2 +4 +6 +7 +8 +9 +11 +13 +15 n +4 +8 +10 +12 +15 +17 +20 +23 +27 p +6 +12 +15 +18 +22 +26 +32 +37 +43 r +10 +15 +19 +23 +28 +34 +41 +43 +51 +54 +63 +65 +68 +77 +80 +84 +94 +98 +108 +114 +126 +132 +150 +155 +175 +185 +210 +220 +250 +260 +300 +330 +370 +400 +440 +460 +550 +580 s +14 +19 +23 +28 +35 +43 +53 +59 +71 +79 +92 +100 +108 +122 +130 +140 +158 +170 +190 +208 +232 +252 +280 +310 +340 +380 +430 +470 +520 +580 +640 +720 +820 +920 +1000 +1100 +1250 +1400 +41 +48 +54 +66 +75 +91 +104 +122 +134 +146 +166 +180 +196 +218 +240 +268 +294 +330 +360 +400 +450 +500 +560 +620 +680 +780 +840 +960 +1050 +1200 +1350 +1500 +1650 +1900 +2100 Svi stupnjevi temeljnih tolerancija t u +18 +23 +28 +33 +41 +48 +60 +70 +87 +102 +124 +144 +170 +190 +210 +236 +258 +284 +315 +350 +390 +435 +490 +540 +600 +660 +740 +840 +940 +1050 +1150 +1300 +1450 +1600 +1850 +2000 +2300 +2500 +2900 +3200 v x y +20 +28 +34 +40 +45 +54 +63 +64 +75 +80 +94 +97 +114 +122 +144 +146 +174 +178 +214 +210 +254 +248 +300 +280 +340 +310 +380 +350 +425 +385 +470 +425 +520 +475 +580 +525 +650 +590 +730 +660 +820 +740 +920 +820 +1000 z +26 +35 +42 +50 +60 +73 +88 +112 +136 +172 +210 +258 +310 +365 +415 +465 +520 +575 +640 +710 +790 +900 +1000 +1100 +1250 za +32 +42 +52 +64 +77 +98 +118 +148 +180 +226 +274 +335 +400 +470 +535 +600 +670 +740 +820 +920 +1000 +1150 +1300 +1450 +1600 zb +40 +50 +67 +90 +108 +136 +160 +200 +242 +300 +360 +445 +525 +620 +700 +780 +880 +960 +1050 +1200 +1300 +1500 +1650 +1850 +2100 zc +60 +80 +97 +130 +150 +188 +218 +274 +325 +405 +480 +585 +690 +800 +900 +1000 +1150 +1250 +1350 +1550 +1700 +1900 +2100 +2400 +2600

od 3 6 10 14 18 24 30 40 50 65 80 100 120 140 160 180 200 225 250 280 315 355 400 450 500 560 630 710 800 900 1000 1120 1250 1400 1600 1800 2000 2240 2500 2800

do 3 6 10 14 18 24 30 40 50 65 80 100 120 140 160 180 200 225 250 280 315 355 400 450 500 560 630 710 800 900 1000 1120 1250 1400 1600 1800 2000 2240 2500 2800 3150

+4 +4 +4 +5 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

+17 +20 +21 +23 +26 +30 +34 +40 +48 +58 +68 +76

+31 +34 +37 +40 +44 +50 +56 +66 +78 +92 +110 +135

+50 +56 +62 +68 +78 +88 +100 +120 +140 +170 +195 +240

+39 +47 +55 +68 +81 +102 +120 +146 +172 +202 +228 +252 +284 +310 +340 +385 +425 +475 +530 +595 +660

51

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina Tablica 4.8. Brojane vrijednosti temeljnih odstupanja izmjera za provrte
Nazivna izmjera, mm A1) B1) Vrijednosti temeljnih odstupanja izmjera, m Donje odstupanje izmjere EI Svi stupnjevi temeljnih tolerancija JS2) IT6 Gornje odstupanje izmjere ES do od do od IT7 IT8 IT8 IT8 IT8 IT8 J K3) M3) 4) +4 +6 0 0 -2 -2 +6 +10 -4 + -4 +8 +12 -6 + -6 -1 + +10 +15 -7 + -7

od do C CD D E EF F FG G H 31) 5) +60 +34 +20 +14 +10 +6 +4 +2 0 +2 +270 +140 3 6 +70 +46 +30 +20 +14 +10 +6 +4 0 +5 6 10 +280 +80 +56 +40 +25 +13 +13 +8 +5 0 +150 10 14 +290 +95 +50 +32 +16 +6 0 +6 14 18 18 24 +300 +160 +110 +65 +40 +20 +7 0 +8 +12 +20 -8 + -8 24 30 30 40 +310 +170 +120 +80 +25 +25 +9 0 +10 +14 +24 -2 + -9 + -9 40 50 +320 +180 +130 50 65 +340 +190 +140 +100 +60 +30 +10 0 +13 +18 +28 -11 + -11 65 80 +360 +200 +150 80 100 +380 +220 +170 +120 +72 +36 +12 0 +16 +22 +34 -13 + -13 100 120 +410 +240 +180 120 140 +460 +260 +200 -3 + +145 +85 +43 +14 0 +18 +26 +41 -15 + -15 140 160 +520 +280 +210 160 180 +580 +310 +230 180 200 +660 +340 +240 +170 +100 +50 +15 0 +22 +30 +47 -17 + -17 200 225 +740 +380 +260 225 250 +820 +420 +280 -4 + 250 280 +920 +480 +300 +190 +110 +56 +17 0 +25 +36 +55 -20 + -20 280 315 +1050 +540 +330 315 355 +1200 +600 +360 +210 +125 +62 +18 0 +29 +39 +60 -21 + -21 355 400 +1350 +680 +400 400 450 +1500 +760 +440 +230 +135 +68 +20 0 +33 +43 +66 -5 + -23 + -23 450 500 +1650 +840 +480 500 560 +260 +145 +76 +22 0 0 -26 560 630 630 710 +290 +160 +80 +24 0 0 -30 710 800 800 900 +320 +170 +86 +26 0 0 -34 900 1000 1000 1120 +350 +195 +98 +28 0 0 -40 1120 1250 1250 1400 +390 +220 +110 +30 0 0 -48 1400 1600 1600 1800 +430 +240 +120 +32 0 0 -58 1800 2000 2000 2240 +480 +260 +130 +34 0 0 -68 2240 2500 2500 2800 0 -76 +520 +290 +145 +38 0 2800 3150 1) Temeljno odstupanje A i B ne smije se rabiti za nazivne izmjere do ukljuivo 1 mm. 2) Kod tolerancijskih razreda od JS7 do JS11 moe se brojana vrijednost ITn, ako je neparna brojka, zaokruiti na prvu donju parnu, tako da je dobiveno odstupanje izmjere, tj. ITn/2 cijela brojka u m. 3) Za odreivanje vrijednosti K, M i N za stupnjeve temeljnih tolerancija do ukljuivo IT8 i odstupanja izmjera od P do ZC za stupnjeve temeljnih tolerancija do ukljuivo IT7 moraju se vrijednosti za uzeti iz tablice 4.8. (nastavak na stranici 53.). Primjer: K7 u podruju nazivne izmjere od 18 do 30 mm: = 8 m pa je ES = -2 + 8 = + 6 m S6 u podruju nazivne izmjere od 18 do 30 mm: = 4 m pa je ES = -35 + 4 = -31 m 4) Posebni sluajevi: za tolerancijski razred M6 u podruju nazivne izmjere od 250 do 315 mm je ES = -9 m (umjesto 11 m) 5) Odstupanje izmjera N za stupnjeve standardnih tolerancija od IT8 ne smije se rabiti za nazivne izmjere do ukljuivo 1 mm. Odstupanja =ITn/2, gdje je n brojana vrijednost IT

52

Tehniko crtanje Tablica 4.8. Brojane vrijednosti temeljnih odstupanja izmjera za provrte (nastavak)
Nazivna izmjera, mm od do Vrijednosti temeljnih odstupanja izmjera, m Gornje odstupanje izmjere ES do IT8 N3) 5) od IT8 do IT7 P do ZC3) Stupnjevi temeljnih tolerancija iznad IT7 P R S T U V X Y Z ZA ZB Vrijednosti za , m Stupanj temeljne tolerancije ZC IT3 IT4 IT5 IT6 IT7 IT8 0 6 7 9 12 14 16 19 23

3 -4 -4 -6 -10 -14 -18 -20 -26 -32 -40 -60 0 0 0 0 0 -12 -15 -19 -23 -28 -35 -42 -50 -80 1 1,5 1 3 4 3 6 -8 + 0 6 10 -10 + 0 -15 -19 -23 -28 -34 -42 -52 -67 -97 1 1,5 2 3 6 -18 14 -40 -50 -64 -90 -130 -18 -23 -28 -33 1 2 3 4 7 -12 + 0 -39 -45 -60 -77 -108 -150 14 18 18 24 -41 -47 -54 -63 -73 -98 -136 -188 -22 -28 -35 1,5 2 3 4 8 -15 + 0 24 30 -41 -48 -55 -64 -75 -88 -118 -160 -218 30 40 -48 -60 -68 -80 -94 -112 -148 -200 -274 -26 -34 -43 1,5 3 4 5 9 -17 + 0 40 50 -54 -70 -81 -97 -114 -136 -180 -242 -325 50 65 -41 -53 -66 -87 -102 -122 -144 -172 -226 -300 -405 -32 2 3 5 6 11 -20 + 0 65 80 -43 -59 -75 -102 -120 -146 -174 -210 -274 -360 -480 80 100 -51 -71 -91 -124 -146 -178 -214 -258 -335 -445 -585 -37 2 4 5 7 13 -23 + 0 100 120 -54 -79 -104 -144 -172 -210 -254 -310 -400 -525 -690 120 140 -63 -92 -122 -170 -202 -248 -300 -365 -470 -620 -800 -43 -65 -100 -134 -190 -228 -280 -340 -415 -535 -700 -900 3 4 5 7 15 140 160 -27 + 0 -68 -108 -146 -210 -252 -310 -380 -465 -600 -780 -1000 160 180 180 200 -77 -122 -166 -236 -284 -350 -425 -520 -670 -880 -1150 -50 -80 -130 -180 -258 -310 -385 -470 -575 -740 -960 -1250 3 4 6 9 17 200 225 -31 + 0 225 250 -84 -140 -196 -284 -340 -425 -520 -640 -820 -1050 -1350 250 280 -94 -158 -218 -315 -385 -475 -580 -710 -920 -1200 -1550 4 4 7 9 20 -56 -34 + 0 280 315 -98 -170 -240 -350 -425 -525 -650 -790 -1000 -1300 -1700 315 355 -108 -190 -268 -390 -475 -590 -730 -900 -1150 -1500 -1900 4 5 7 11 21 -62 -37 + 0 355 400 -114 -208 -294 -435 -530 -660 -820 -1000 -1300 -1650 -2100 400 450 -126 -232 -330 -490 -595 -740 -920 -1100 -1450 -1850 -2400 5 5 7 13 23 -68 -40 + 0 -132 -252 -360 -540 -660 -820 -1000 -1250 -1600 -2100 -2600 450 500 500 560 -150 -280 -400 -600 -44 -78 560 630 -155 -310 -450 -660 630 710 -175 -340 -500 -740 -50 -88 710 800 -185 -380 -560 -840 800 900 -210 -430 -620 -940 -56 -100 900 1000 -220 -470 -680 -1050 1000 1120 -250 -520 -780 -1150 -66 -120 1120 1250 -260 -580 -840 -1300 1250 1400 -300 -640 -960 -1450 -78 -140 1400 1600 -330 -720 -1050 -1600 1600 1800 -370 -820 -1200 -1850 -92 -170 1800 2000 -400 -920 -1350 -2000 2000 2240 -440 -1000 -1500 -2300 -110 -195 2240 2500 -460 -1100 -1650 -2500 2500 2800 -550 -1250 -1900 -2900 -240 -135 -580 -1400 -2100 -3200 2800 3150 3) Za odreivanje vrijednosti od K, M i N za stupnjeve temeljnih tolerancija do ukljuivo IT8 i odstupanja izmjera od P do ZC za stupnjeve temeljnih tolerancija do ukljuivo IT7 moraju se vrijednosti za uzeti iz tablice 4.8. (nastavak na stranici 53.). Primjer: K7 u podruju nazivne izmjere od 18 do 30 mm: = 8 m pa je ES = -2 + 8 = + 6 m S6 u podruju nazivne izmjere od 18 do 30 mm: = 4 m pa je ES = -35 + 4 = -31 m 5) Odstupanje izmjera N za stupnjeve standardnih tolerancija od IT8 ne smije se rabiti za nazivne izmjere do ukljuivo 1 mm. Vrijednosti stupnjeva temeljnih tolerancija od IT7 poveani za

26 29 32 34

U tablicama 4.9. i 4.10. dane su vrijednosti onih tolerancijskih polja za rukavce i provrte koje, prema iskustvu u strojarstvu, veinom zadovoljavaju u svim primjerima (a odgovaraju 1., 2. i 3. prednosti preporuenih dosjeda prema DIN 7157).

53

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina Tablica 4.9. Vrijednosti odstupanja rukavca u m (HRN M.A1.150...158 - 1968)
Nazivna izmjera, mm 0) ... 3 3) ... 6 6) ... 10 10) ... 14 14) ... 18 18) ... 24 24) ... 30 30) ... 40 40) ... 50 50) ... 65 65) ... 80 80) ... 100 100) ... 120 120) ... 140 140) ... 160 160) ... 180 180) ... 200 200) ... 225 225) ... 250 250) ... 280 280) ... 315 315) ... 355 355) ... 400 400) ... 450 450) ... 500 a11 -270 -330 -270 -345 -280 -370 -290 -400 -300 -430 -310 -470 -320 -480 -340 -530 -360 -550 -380 -600 -410 -630 -460 -710 -520 -770 -580 -830 -660 -950 -74 -1030 -820 -1110 -920 -1240 -1050 -1370 -1200 -1560 -1350 -1710 -1500 -1900 -1650 -2050 c11 -60 -120 -70 -145 -80 -170 -95 -205 -110 -240 -120 -280 -130 -290 -140 -330 -150 -340 -170 -390 -180 -400 -200 -450 -210 -460 -230 -480 -240 -530 -260 -550 -280 -570 -300 -620 -330 -650 -360 -720 -400 -760 -440 -840 -480 -880 d9 -20 -45 -30 -60 -40 -76 -50 -93 -65 -117 -80 -142 e8 -14 -28 -20 -38 -25 -47 -32 -59 -40 -73 -50 -89 f7 -6 -16 -10 -22 -13 -28 -16 -34 -20 -41 -25 -50 g6 -2 -8 -4 -12 -5 -14 -6 -17 -7 -20 -9 -25 h6 0 -6 0 -8 0 -9 0 -11 0 -13 0 -16 h8 0 -14 0 -18 0 -22 0 -27 0 -33 0 -39 h9 0 -25 0 -30 0 -36 0 -43 0 -52 0 -62 h11 0 -60 0 -75 0 -90 0 -110 0 -130 0 -160 j6 +4 -2 +6 -2 +7 -2 +8 -3 +9 -4 +11 -5 k6 +6 0 +9 +1 +10 +1 +12 +1 +15 +2 +18 +2 n6 +10 +4 +16 +8 +19 +10 +23 +12 +28 +15 +33 +17 r6 +16 +10 +23 +15 +28 +19 +34 +23 +41 +28 +50 +34 +60 +41 +62 +43 +73 +51 +76 +54 +88 +63 +90 +65 +93 +68 +106 +77 +109 +80 +113 +84 +126 +94 +130 +98 +144 +108 +150 +114 +166 +126 +172 +132 s6 +27 +19 +20 +14 +32 +23 +39 +28 +48 +35 +59 +43 +72 +53 +78 +59 +93 +71 +101 +79 +117 +92 +125 +100 +133 +108 +151 +122 +159 +130 +169 +140 +190 +158 +202 +170 +226 +190 +244 +208 +272 +232 +292 +252 u8 +32 +18 +41 +23 +50 +28 +60 +33 +74 +41 +81 +48 +99 +60 +109 +70 +133 +87 +148 +102 +178 +124 +198 +144 +233 +170 +253 +190 +273 +210 +308 +236 +330 +258 +356 +284 +396 +315 +431 +350 +479 +390 +524 +435 +587 +490 +637 +540 x8 +34 +20 +46 +28 +56 +34 +67 +40 +72 +45 +87 +54 +97 +64 +119 +80 +136 +97 +168 +122 +192 +146 +232 +178 +264 +210 +311 +248 +343 +280 +373 +310 +422 +350 +457 +385 +497 +425 +556 +475 +606 +525 +679 +590 +749 +660 +837 +740 +917 +820

-100 -174

-60 -106

-30 -60

-10 -29

0 -19

0 -46

0 -74

0 -190

+12 -6

+21 +2

+39 +20

-120 -207

-72 -126

-36 -71

-12 -34

0 -22

0 -54

0 -87

0 -220

+13 -9

+25 +3

+45 +23

-145 -245

-85 -148

-43 -83

-14 -39

0 -25

0 -63

0 -100

0 -250

+44 -11

+28 +3

+52 +27

-170 -285

-100 -172

-50 -96

-15 -44

0 -29

0 -72

0 -115

0 -290

+16 -13

+33 +4

+60 +31

-190 -320

-110 -191

-56 -108

-17 -49

0 -32

0 -81

0 -130

0 -320

+16 -16

+36 +4

+66 +34

-210 -350

-125 -214

-62 -119

-18 -54

0 -36

0 -89

0 -140

0 -360

+18 -18

+40 +4

+73 +37

-230 -385

-135 -232

-68 -131

-20 -60

0 -40

0 -97

0 -155

0 -400

+20 -20

+45 +5

+80 +40

54

Tehniko crtanje Tablica 4.10. Vrijednosti odstupanja provrta u m (HRN M.A1.170...177 1968)
Nazivna izmjera, mm 0) ... 3 3) ... 6 6) ... 10 10) ... 14 14) ... 18 18) ... 24 24) ... 30 30) ... 40 40) ... 50 50) ... 65 65) ... 80 80) ... 100 100) ... 120 120) ... 140 140) ... 160 160) ... 180 180) ... 200 200) ... 225 225) ... 250 250) ... 280 280) ... 315 315) ... 355 355) ... 400 400) ... 450 450) ... 500 A11 +330 +270 +345 +270 +370 +280 +400 +290 +430 +300 +470 +310 +480 +320 +530 +340 +550 +360 +600 +380 +630 +410 +710 +460 +770 +310 +830 +580 +950 +660 +1030 +740 +1110 +820 +1240 +20 +1370 +1050 +1560 +1200 +1710 +1350 +1900 +1500 +2050 +1650 C11 +120 +60 +145 +70 +170 +80 +205 +95 +240 +110 +280 +120 +290 +130 +330 +140 +340 +150 +390 +170 +400 +180 +450 +200 +460 120 +480 +230 +530 +240 +550 +260 +570 +280 +620 ++300 +650 +330 +720 +360 +760 +400 +840 +440 +880 +480 D10 +60 +20 +78 +30 +98 +40 +120 +50 +149 +65 +180 +80 E9 +39 +14 +50 +20 +61 +25 +75 +32 +92 +40 +112 +50 F8 +20 +6 +28 +10 +35 +13 +43 +16 +53 +20 +64 +25 G7 +12 +3 +16 +4 +20 +5 +24 +6 +28 +7 +34 +9 H6 +6 0 +8 0 +9 0 +11 0 +13 0 +16 0 H7 +10 0 +12 0 +15 0 +18 0 +21 0 +25 0 H8 +14 0 +18 0 +22 0 +27 0 +33 0 +39 0 H9 +25 0 +30 0 +36 0 +43 0 +52 0 +62 0 H11 +60 0 +75 0 +90 0 +110 0 +130 0 +160 0

+220 +100

+134 +60

+60 +30

+40 +10

+19 0

+30 0

+46 0

+74 0

+190 0

+260 +120

+159 +72

+71 +36

+47 +12

+22 0

+35 0

+54 0

+87 0

+220 0

+305 +145

+185 +85

+83 +43

+54 +14

+25 0

+40 0

+63 0

+100 0

+250 0

+355 +170

+215 +100

+96 +50

+61 +15

+29 0

+46 0

+72 0

+115 0

+290 0

+400 +190

+240 +110

+108 +56

+69 +17

+32 0

+52 0

+81 0

+130 0

+320 0

+440 +210

+265 +125

+119 +62

+75 +18

+36 0

+57 0

+89 0

+140 0

+360 0

+480 +230

+290 +135

+165 +68

+83 +20

+40 0

+63 0

+97 0

+145 0

+400 0

4.3.2. Preporuke za izbor tolerancijskih polja


Za 20 stupnjeva temeljnih tolerancija IT, 28 poloaja tolerancijskih polja daju po ISO sustavu mogunost uporabe 560 razliitih tolerancija. Proizvodna poduzea nastoje broj tolerancija svesti na prihvatljiv broj, ime bi se smanjio potreban broj razliitih alata, naprava i mjernih ureaja, to na kraju pojeftinjuje proizvode.
55

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

Hrvatske norme daju preporuke za izbor tolerancijskih polja, pa se npr. prema HRN M.A1.140 daju preporuke za izmjere do 500 mm, a prema HRN M.A1.141 za izmjere od 500 do 3150 mm, to je dano i u tablicama od 4.11. do 4.13. [27].
Tablica 4.11. Preporuke za izbor tolerancijskih polja rukavca za izmjere do 500 mm
a b c d e f g h j js IT4 IT5 IT6 IT7 IT8 IT9 IT10 IT11 IT12 IT13 Znaenje simbola: - moe; - dobro; - preporueno; k m n p r s t u v x y

- prioritet

Tablica 4.12. Preporuke za izbor tolerancijskih polja provrta za izmjere do 500 mm


A B C D E F G H J JS IT4 IT5 IT6 IT7 IT8 IT9 IT10 IT11 IT12 IT13 Znaenje simbola: - moe; - dobro; - preporueno; K M N P R S T U V X Y

- prioritet

Tablica 4.13. Preporuke za izbor tolerancijskih polja rukavca i provrta za izmjere od 500 do 3150 mm
c C d D e E f F g G h H j J js JS k K m M n N p P r R s S t T u U v V x X y Y z Z IT6 IT7 IT8 IT9 IT10 IT11 IT12 IT13 IT14 Znaenje simbola:

- moe;

- dobro;

- preporueno;

- prioritet

4.4. Tolerancije slobodnih izmjera ope tolerancije


Izmjere kod kojih odstupanja od nazivnih vrijednosti praktino ne utjeu na upotrebljivost dijelova nazivaju se slobodnim izmjerama. Te se izmjere ostvaruju uobiajenim proizvodnim postupkom pa njihova odstupanja lee u granicama tog
56

Tehniko crtanje

postupka obrade. Tolerancije slobodnih izmjera doputena su odstupanja od eljenih izmjera koja se ne unose na crtee, tako da se nazivne izmjere na kotama upisuju bez navoenja tolerancijskog polja. Tolerancije slobodnih izmjera ne mogu se propisati na temelju funkcije, jer veliina prekoraenja nazivne vrijednosti ne utjee ni na upotrebljivost, ni na sigurnost dijela. Slobodne izmjere odnose se na dijelove koji ne tvore dosjede. Zato se slobodne izmjere ne toleriraju osim ako je potrebno stupanj tonosti ovih izmjera suziti. Doputena odstupanja slobodnih izmjera za obraene dijelove izraene odvajanjem estica i njihove izmjere navedene su u tablicama od 4.14. do 4.15., a njihova je veliina utvrena prema ISO 2768 i svrstana u etiri razreda tonosti: f - fino, m - srednje, c - grubo i v - vrlo grubo. Tolerancije slobodnih izmjera unose se u crte u za to predvieno polje (zaglavlja crtea) pomou skraene oznake stupnja tonosti, npr. ISO 2768 - m.
Tablica 4.14. Tolerancije slobodnih izmjera ostvarenih odvajanjem estica
Podruje nazivnih Stupanj tonosti izmjera, mm f m c v ... 3 0,05 0,1 0,15 3) ... 6 0,05 0,1 0,2 0,5 6) ... 30 0,10 0,2 0,5 1 30) ... 120 0,15 0,3 0,8 1,5 120) ... 315 0,2 0,5 1,2 2 0,3 0,8 2 315) ... 1000 3 1000) ... 2000 0,5 1,2 3 4 2000) ... 4000 0,8 2 4 6 3 5 4000) ... 8000 8 8000) ... 12000 4 6 10 12000) ... 16000 5 7 12 16000) ... 20000 6 8 12 Prema ISO 2768 (1973) nisu obuhvaena podruja nazivnih izmjera iznad 2000 mm i nije obuhvaena vrlo gruba kvaliteta izrade.

Tablica 4.15. Tolerancije slobodnih izmjera za polumjere zaobljenja i skoene rubove


Stupanj Podruje nazivnih izmjera, mm tonosti ...3 3...6 6...30 30...120 120...315 fini i srednji 0,2 0,5 1 2 4 grubi i vrlo grubi 0,2 1 2 4 8 Prema ISO 2768 (1973) nisu posebno predviena doputena odstupanja za polumjere zaobljenja i skoeni rubovi.

Doputena odstupanja izmjera odljevaka od elinog, sivog i temperiranog lijeva te doputena odstupanja debljine stijenki odljevaka dana su u tablicama od 4.16. do 4.20.
57

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

Je li je potrebno i u kojem opsegu provjeravanje doputenih odstupanja slobodnih izmjera dobivenih odvajanjem estica, utvruje se internim propisima proizvoaa. Naruitelj (kupac) odluuje o prihvaanju dijelova koji ne odgovaraju odredbama norme ISO 2768.
Tablica 4.16. Tolerancije slobodnih izmjera za kutove upisane u crtee
Podruje nazivnih izmjera (duljina kraeg kraka), mm ... 10 10) ... 50 50) ... 120 120) ... 400 mm na 100 mm na 100 mm na 100 mm na 100 stupanj stupanj stupanj stupanj mm mm mm mm fini i srednji 1 1,8 30 0,9 20 0,6 10 0,3 grubi 2,6 50 1,5 25 0,7 15 0,4 1 30 vrlo grubi 3 5,2 2 3,5 1 1,8 30 0,9 Prema ISO 2768 (1973) nisu obuhvaena podruja iznad 120 do 400 mm, i obuhvaena je samo jedna kvaliteta. Stupanj tonosti

Tablica 4.17. Tolerancije slobodnih izmjera odljevaka od elinog lijeva, mm


Odljevci od elinog lijeva Podruje nazivnih izmjera, mm ... 18 18) ... 50 50) ... 120 120) ... 250 250) ... 400 400) ... 630 630) ... 1000 1000) ... 1600 1600) ... 2500 vanjska izmjera +3 -2 +4 -2 +5 -3 +7 -4 +9 -4 +10 -5 +12 -6 +16 -8 +18 -9 Runo kalupljenje unutarnja izmjera +2 -3 +2 -4 +3 -5 +4 -7 +4 -9 +5 -10 +6 -12 +8 -16 +9 -18 ostale izmjere 2,5 3,5 4 6 7 8 10 13 15 vanjska izmjera +3 -2 +4 -2 +4 -3 +6 -4 +8 -4 +9 -5 +11 -6 +14 -7 +14 -7 Strojno kalupljenje unutarnja izmjera +2 -3 +2 -4 +3 -4 +4 -6 +4 -8 +5 -9 +6 -11 +7 -14 +7 -14 ostale izmjere 2 3 3,5 5 6 7 9 12 14

Tablica 4.18. Tolerancije slobodnih izmjera odljevaka od sivog i temperiranog lijeva, mm


Podruje nazivnih izmjera, mm ... 18 18) ... 50 50) ... 120 120) ... 250 250) ... 400 Odljevci od sivog i temperiranog lijeva Runo kalupljenje Strojno kalupljenje unutarnja ostale vanjska unutarnja +1 +1,5 +1 1,5 -2 -1 -1,5 +1,5 +2 +1 2,5 -2 -1 -2 +1,5 +2,5 +1 3 -3 -1 -2,5 +2 +2,5 +1,5 3,5 -3 -1,5 -2,5 +3 +3 +2 4,5 -4 -2 -3

vanjska +2 -1 +2 -1,5 +3 -1,5 +3 -2 +4 -3

ostale 1,3 2 2,5 3 4

58

Tehniko crtanje Tablica 4.18. Tolerancije slobodnih izmjera odljevaka od sivog i temperiranog lijeva, mm (nastavak)
Podruje nazivnih izmjera, mm 400) ... 630 630) ... 1000 1000) ... 1600 1600) ... 2500 Odljevci od sivog i temperiranog lijeva Runo kalupljenje Strojno kalupljenje unutarnja ostale vanjska unutarnja +4 +4 +2,5 6 -6 -2,5 -4 +4 +5 +2,5 7 -7 -2,5 -5 +6 +6 +4 8 -8 -4 -16 +8 +8 +5 10 -12 -5 -8

vanjska +6 -4 +7 -4 +10 -6 +12 -8

ostale 5 6 7 8

Tablica 4.19. Tolerancije slobodnih izmjera debljina stijenki odljevaka od elinog lijeva, u mm
Podruje nazivnih izmjera, mm ... 6 6) ... 10 10) ... 18 18) ... 30 30) ... 50 50) ... 80 80) ... 120 120) ... 180 180) ... 250 Odljevci od elinog lijeva Runo kalupljenje Strojno kalupljenje 2,0 1,5 3,0 1,8 4,0 2,1 5,0 2,5 7,0 3,5 8,0 3,6 9,0 4,3 11,0 5,0 12,0 5,7

Tablica 4.20. Tolerancije slobodnih izmjera debljina stijenki odljevaka od sivog i temperiranog lijeva, mm
Podruje nazivnih izmjera, mm ... 6 6) ... 10 10) ... 18 18) ... 30 30) ... 50 50) ... 80 80) ... 120 120) ... 180 180) ... 250 Odljevci od sivog i temperiranog lijeva Runo kalupljenje Strojno kalupljenje 1,5 1,2 2,0 1,5 2,5 1,8 3,0 2,1 3,5 2,5 4,0 2,8 4,5 3,1 5,0 3,4 5,5 3,7

Ako se moe dopustiti vee odstupanje od onog to ga propisuju tolerancije slobodnih izmjera, treba to naznaiti na tehnikom crteu kako kontrola ne bi odbacila strojni dio kao kart. Ako neka izmjera moe npr. iznositi od 15 do 20 mm, tada e na crteu stajati tolerancija .

59

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

4.5. Sloene tolerancije


U sklopovima strojnih dijelova (elemenata) duljinske se izmjere meusobno nadovezuju, zbrajaju ili oduzimaju. Promjena odstupanja bilo koje u mjernom lancu odraava se na promjenu odstupanja jedne duljinske izmjere ili vie drugih. Izmjera ije se odstupanje mijenja radi promjene odstupanja drugih duljinskih izmjera u mjernom lancu naziva se kompenzacijska izmjera. U zatvorenom lancu izmjera najmanje jedna izmjera mora biti netolerirana jer njezina tolerancija ionako proizlazi iz ostalih tolerancija (slika 4.9.). Kako zbroj svih odstupanja u mjernom lancu mora biti jednak nuli, tolerancija zavrnog ili kompenzacijskog lana mjernog lanca predstavlja zbroj tolerancija lanova mjernog lanca.

Slika 4.9. Zatvoren lanac izmjera (a - pogreno i b ispravno)

Izmjera s uskom tolerancijom koja je funkcijski uvjetovana (slika 4.10.a) ne smije biti zavisna izmjera ija je tolerancija ovisna o veem broju ostalih toleriranih izmjera u lancu (slika 4.10.b) jer to moe dovesti do velike skupne tolerancije. Takva izmjera mora imati zadanu toleranciju (slika 4.10.c).

Slika 4.10. Funkcijska uvjetovanost uske tolerancije

Tolerancija zbroja duljinskih izmjera jednaka je zbroju tolerancija svih pojedinanih izmjera u nizu. Prema oznakama na slici 4.11.a, tolerancija ukupne izmjere l je za ukupnu izmjeru l = l1 + l2 + l3 . Isto tako tolerancija razlike duljinskih izmjera jednaka je zbroju tolerancija pojedinanih izmjera, kako je grafiki prikazano na slici 4.11.b. Zavrni lan mjernog lanca je izmjera L1 = L l , s tolerancijom T = T1 + T2 + T3 (slika 4.11.c).

60

Tehniko crtanje

Slika 4.11. Sloene tolerancije i mjerni lanci (a - zbroj duljinskih izmjera, b - razlika duljinskih izmjera i c zavrna izmjera lanca s tolerancijom)

4.6. Dosjedi 4.6.1. Dosjedni sustavi

Dosjedni sustav je sustav dosjeda koji sadri rukavce i provrte, pripadne sustavu graninih izmjera.

U praksi se upotrebljavaju dva dosjedna sustava: Dosjedni sustav provrta dosjedni je sustav u kojemu se potrebna zranost i prisnost postiu tako da se rukavci razliitih tolerancijskih razreda sparuju s provrtom samo jednog tolerancijskog razreda. U dosjednom je sustavu provrta (sustavu jedinstvenog provrta) najmanja izmjera provrta jednaka nazivnoj izmjeri, tj. donje odstupanje izmjere provrta ima vrijednost nitica (slika
61

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

4.12.a). Dosjedni sustav rukavca dosjedni je sustav u kojemu se potrebna zranost i prisnost postiu tako da se provrti razliitih tolerancijskih razreda sparuju s rukavcem samo jednog tolerancijskog razreda. U dosjednom sustavu rukavca (sustav jedinstvenog rukavca) najvea izmjera rukavca jednaka je nazivnoj izmjeri, tj. gornje odstupanje izmjere rukavca ima vrijednost nitica (slika 4.12.b).
a) b)

Slika 4.12. Dosjedni sustav provrta (a) i dosjedni sustav rukavca (b)

S obzirom na preporuljive dosjede, jedinstveni dio (bilo provrt, bilo rukavac) ima uvijek za sve stupnjeve temeljne tolerancije, promjere i dosjede jedno odstupanje izmjere jednako nuli, tj. jednako nazivnoj izmjeri. Drugo odstupanje izmjere jednako je za sve dosjede unutar odreenog podruja nazivnih izmjera i odreene stupnjeve temeljne tolerancije. U dosjednom sustavu provrta donje odstupanje izmjere jednako je nuli ( EI = 0 ), a u dosjednom sustavu rukavca gornje odstupanje izmjere jednako je nuli ( es = 0 ), tj. tolerancijska izmjera uvijek ulazi u materijal (bilo provrta, bilo rukavac)(slika 4.12.). U praksi se primjenjuju oba sustava, ali ee se primjenjuje dosjedni sustav provrta radi lake obrade i mjerenja s vanjske strane strojnog dijela (rukavca). Meutim, ponekad je potrebno prema gotovom rukavcu podesiti promjere strojnih dijelova koji dolaze na njega (glavine zupanika, remenica itd.).

4.6.2. Vrste, oznaavanje i pregled dosjeda


U ISO-sustavu postoji gruba podjela na tri skupine dosjeda: labavi, prijelazni i prisni. Shematski prikaz poloaja tolerancijskih polja s obzirom na nazivnu izmjeru predoen je za dosjedni sustav provrta (DSP) na slikama 4.12.a i 4.13., a za dosjedni sustav rukavca (DSR) na slikama 4.12.b i 4.14. U tablici 4.21. dano je nazivlje stupnjeva dosjeda s obzirom na poloaj tolerancijskog polja u dosjednom sustavu provrta (DSP) i dosjednom sustavu
62

Tehniko crtanje

rukavca (DSR).

Slika 4.13. Dosjedi kod dosjednog sustava rukavca (DSR)

Slika 4.14. Dosjedi kod dosjednog sustava provrta (DSP) Tablica 4.21. Nazivlje dosjeda
DOSJEDI Vrlo prostran Prostran Poluprostran Pomian Polupomian Povodljiv Polupovodljiv Klizni Pogretni Prilegli Stegnuti Uglavljeni Zaeti vrsto zaeti Prezaeti Temeljna odstupanja DSP DSR A a B b C c D d E e F f G g H h J, JS j, jS K k M m N n P, R, S p, r, s T, U, V t, u, v X, Y, Z x, y, z ZA, ZB, ZC za, zb, zc

LABAVI

PRIJELAZNI

PRISNI

Prema preporuci ISO i DIN 7157 prednost kod primjene daje se dosjedima danim u tablicama 4.22. i 4.23.
63

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina Tablica 4.22. Prednostni dosjedi u dosjednom sustavu rukavca (DSR)
Tol. razred h5 h6 h8 h9 h11 h12 h13 1. prednost F8, H7 F8, H8 C11, D10, E9, F8, H8 C11, D10 G7 H11 A11, H11 2. prednost 3. prednost G6, H6, J6, K6, M6, N6, P6, R6 F7, J7, K7, M7, N7, P7, R7, S7 B9, C9, D9, E8, F9, H9 H9 B11, D9, D11, H9 H12 H13

Tablica 4.23. Prednostni dosjedi u dosjednom sustavu provrta (DSP)


Tol. razred H6 H7 H8 H9 H11 H12 H13 1. prednost f7, h6, n6, r6 f7, h9, u8, x8 h9 h9 2. prednost j6, k6 g6, j6, k6, s6 d9, e8 c11, h11 a11, c11, d9, h11 3. prednost g5, h5, j5, k5, m5, n5, p5, r5 f6, m6, n6 c9, f8, h8 d10, e9, f8,h8 b11, d11 h12 h13

4.6.3. Izbor tolerancija i dosjeda


Svaki strojni dio ima itav niz izmjera, meutim tolerancije se obino propisuju za udaljenosti sredinjica i obraene plohe koje su od utjecaja na ugradnju i pravilno funkcioniranje. ISO-sustav tolerancija s 28 slova i 20 stupnjeva temeljnih tolerancija IT za svaki simbol teorijski omoguava spajanje rukavca i provrta u dosjed gotovo prema slobodnom izboru (2820 = 560 moguih dosjeda). U praktinoj primjeni ne koriste se sve ove mogunosti, ve je broj dosjeda suen na neto vie od 50. Neke tvornice idu na jo uu primjenu, uglavnom zbog smanjenja trokova koji bi otpali na velik broj alata i mjerila. Preporuljivi dosjedi za ope strojarstvo dani su u tablici 4.24.
Tablica 4.24. Preporuljivi dosjedi za ope strojarstvo
PROVRT H6 H7 H8 H11 g5 g6 Za tono voenje rukavac G6 G7 RUKAVAC f6 e7 f7 e8 d8, d9 f8 e9 d10 d11 Za najmanje gubitke trenja uz najveu nosivost ako je mala razlika pogonske temperature i temperature stanja mirovanja F6 E7 F7 E8 D8,D9 F8 E9 D10 D11 PROVRT c8, c9 b8, b9 a9 c11 b11 a11 Za miran hod i najmanje gubitke trenja, za vee razlike pogonske temperature, dijelove koji su ponekad u pogonu, vodilice C8, C9 B8, B9 A9 C11 B11 A11

h5 h6, h7 h8, h9 h11 RUKAVAC

Ako se zahtijeva velika tonost, potrebno je raspolagati specijalnim alatnim strojevima i predvidjeti viekratno upinjanje strojnog dijela pri obradi na vie
64

Tehniko crtanje

razliitih strojeva te mnogo dulje vrijeme obrade. Ovakav zahtjev mora imati ekonomsku opravdanost. Gdje god je to mogue, treba teiti uporabi to grubljih tolerancija i kvaliteta izrade kako bi strojni dio bio to jeftiniji. Pri tome stalno treba imati na umu funkciju strojnog dijela. Na stroe tolerancije i finije kvalitete izrade treba ii onda kada granini sluajevi ne osiguravaju ispravnu funkciju dijelova. Pri izboru i usporedbi razliitih dosjeda treba raunati sa srednjim vrijednostima zranosti ili prekomjera (prisnosti), a granine vrijednosti samo kontrolirati. Labavi dosjed. Ve je reeno da se labavi dosjed ostvaruje izmeu dijelova kod kojih je stvarna izmjera provrta vea od stvarne izmjere rukavca (slika 4.12.). Razlika izmeu promjera provrta i rukavca je pozitivna, odnosno izmeu sklopljenih dijelova postoji zranost (zazor) veliine z > 0 (slika 4.15.a). Podruje rasipanja zranosti moe se definirati za sluaj da se u razmatranje ukljue sve doputene veliine promjera provrta i promjera rukavca. Najvea zranost bila bi za izbor najveeg provrta i najmanjeg rukavca, odnosno zmax = zg = ES + ei . Najmanja zranost dobila bi se ako bi se sklopio dio s najmanjim provrtom i dio s najveom osovinom, odnosno zmin = zd = es . Vidljivo je da e promjenom promjera provrta i rukavca od gornjih do donjih vrijednosti zranost varirati od zd do zg. Najvea uestalost fi bit e za sklopove sa srednjim zranostima zsr = z = 0,5 zg + zd jer su najuestaliji srednji promjeri dijelova, dok e granina

(najmanja i najvea) zranost zd i zg biti male uestalosti (slika 4.15.b). Kod labavog dosjeda mogua je samo zranost, a dijelovi u sklopu meusobno su pokretljivi i sklapaju se bez primjene sile.

Slika 4.15. Podruje rasipanja zranosti kod labavog dosjeda (a - dijagram tolerancijskih polja provrta i osovine i b - dijagram zranosti tolerancije dosjeda)

Labavost zavisi od veliine izmjere, a kod slinih konstrukcija i uvjeta rada mora postojati mogunost istog odnosa dosjeda za razliite promjere. Najvanije je odabrati srednju vrijednost tolerancije za temperature koje vladaju u pogonskom
65

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

stanju, pa od sluaja do sluaja ispitati utjecaj maksimalne i minimalne zranosti. Na izbor labavog dosjeda openito utjee: tonost voenja rukavca, nosivost spoja, jednolinost hoda rukavca, gubici trenja u spoju te temperatura u pogonskom stanju i temperatura okolia pri izradi (temperatura radionice). U tablici 4.25. dan je pregled nekoliko primjera za izbor labavih dosjeda (po Niemannu [27]) koji e olakati izbor u praksi i omoguiti usporedbu sa stvarnim sluajevima pri konstruiranju.
Tablica 4.25. Primjeri primjene labavih dosjeda
DSP H7/g6 H7/f7 H8/f8 H7/e8 H7/d9 H8/d10 H11/d11 H11/c11 H11/b11 H11/a11 Primjeri primjene labavih dosjeda 1) Polupovodljiv dosjed, rastavan s malom zranosti: - Za uvrstive zupanike i spojke, leaje i spojnice, stapove indikatora. 2) Povodljiv dosjed, osjetna zranost: - Glavni leaji radnih strojeva, leaj koljenaste osovinei stapajice, leaji regulatora. - Glavni leaji koljenaste osovine, leaji stapajice, krina glava u vodilicama, povod stapajice, motka razvodnika, trokratno uleitena osovina, stap i stapni razvodnik u cilindru, leaji za centrifugalne i zupaste sisaljke, pomini kolaci spojki. 3) Polupomian dosjed, znatna zranost: - Za viestruko uleitene osovine 4) Pomian dosjed, vea zranost: - Za osovine transmisija i pretprega, leaji za duge osovine kod prenosila i transmisija, jalova remenica i slina kola, leaji poljodjelakih strojeva, usreditenje cilindara, dijelovi brtvenica. - Zranost za siguran pomak dijelova s velikim tolerancijom: poluge koje se skidaju, svornjaci poluga, leaji povodnih kola, ruice. 5) Poluprostran i prostran dosjed s veom zranosti za pomak dijelova s velikom tolerancijom: - Svornjak vilice na motki konice. - Kod vozila, okretni epovi, prostrani zatici. 6) Vrlo prostran dosjed s velikom zranosti za pomak dijelova s velikom tolerancijom: - Osovina regulatora lokomotive, ovjesni dijelovi opruga i konica, leaj osovine konice, spojni svornjak lokomotive. DSR G7/h6 F7/h6 F8/h8 E8/h6 D9/h6 D10/h8 D11/h11 B11/h11 A11/h11 C11/h11

Slika 4. 16. Podruje rasipanja zranosti i prijeklopa kod prijelaznog dosjeda (a - dijagram tolerancijskih polja provrta i osovine i b - dijagram uestalosti zranosti i prijeklopa)

66

Tehniko crtanje

Prijelazni ili neizvjesni dosjed. Ve je reeno da je ovo dosjed koji se nalazi izmeu prisnog (vrstog) i labavog dosjeda (slika 4.12.). Montaom dijelova, u zavisnosti od odnosa izabranih izmjera provrta i rukavca, prijelazni ili neizvjesni dosjed moe postati labav dosjed s malom zranosti ili prisan dosjed s malim prijeklopom (slika 4.16.a). Najvea zranost dobije se za sluaj da je zmax = zg = ES ei > 0 , a najvei prijeklop nastaje sparivanjem najmanjeg provrta s najveim rukavcem pmax = pg = es < 0 . Dijagram zranosti i prijeklopa (slika

4.16.b) obuhvaa i nul-crtu. Najvea uestalost fi odgovara srednjim vrijednostima izmeu zg i pg, a to su vrijednosti bliske nuli. Vrijednosti prijelaznih dosjeda kreu se oko nul-crte. Njihov izbor zahtijeva posebnu pozornost i veliko iskustvo da bi se postigao eljeni karakter dosjeda. U spoju s poljem H provrta, odnosno poljem h rukavca, preporuaju se sljedei dosjedi: h/H za dijelove koji se dobro podmazani jedva mogu runo pomicati; j/J za dijelove koji se ee stavljaju rukom ili lakim pritiskom (ne dolaze u obzir za pomine dijelove u pogonu); K/h za dijelove u meusobnom vrstom spoju koji su rastavljivi bez znatnih sila (za prijenos okretnog momenta potrebno je osiguranje npr. perom); N/h za vrsto spojene dijelove koji se mogu sastaviti i rastaviti bez znatnih sila; N/h (za prijenos okretnog momenta potrebno je osiguranje npr. perom). U tablici 4.26. dani su neki primjeri primjene prijelaznih dosjeda.
Tablica 4.26. Primjeri primjene prijelaznih dosjed
DSP H7/h6 H8/h8 H11/h11 Primjeri primjene prijelaznih dosjeda 1) Klizni dosjed, uz podmazivanje pomian rukom: - Za izmjenljiva kola, pinolu u konjicu, prstene za podeavanje, slobodne tuljke svornjaka stapa, vanjske prstene valjnih leaja, prirube za usreditenje kod spojki i cijevnih vodova. - Prsteni za podeavanje kod transmisija, jednodijelne vrste remenice, rune poluge, zupanici, spojke i slini dijelovi koji se pomiu na osovini ili vratilu. - Za lakorastavljive dijelove: dijelove poljodjelakih strojeva koji su na osovinu privreni zatikom, vijkom ili perom, rastojni vijci, svornjaci arnira za vrata loita. 2) Pokretni dosjed, rastavljiv drvenim ekiem ili rukom: - Za lakorastavljive remenice, zupanike, runa kola, blazinice, vanjske prstene valjnih leaja i sl. 3) Prilegli dosjed, lakorastavljiv runim ekiem: - Za jednokratno nabijene remenice, spojke i zupanike na osovini od 8 do 50 mm promjera, zamanjake s tangencijalnim klinovima, unutarnje prstene valjnih leaja, vrsta runa kola i poluge, dosjedne vijke ojnica. 4) Stegnuti dosjed, teko rastavljiv runim ekiem: - Za jednokratno nabijene remenice, spojke i zupanike na osovini od 55 do 120 mm promjera kod strojeva i elektromotora. 5) Uglavljeni dosjedi, rastavljiv tlakom: - Za kotve na osovini motora, ozubljene vijence na kolu, navuena ojaanja na rukavcima, blazinice leaja i glavina. DSR H7/h6 H8/h8 H11/h11

H7/j6

J7/h6

H7/k6

K7/h6

H7/m6 N7/h6

M7/h6 H7/n6

67

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

Prisni dosjed. Ve je reeno da se prisni ili vrsti dosjed ostvaruje nasilnim utiskivanjem rukavca veeg promjera u provrt manjeg promjera. Razlika promjera rukavca i provrta predstavlja prijeklop p. Dakle, prijeklop e postojati ako je gornja granina izmjera provrta manja od donje granine izmjere rukavca, odnosno ako je njihova razlika manja od nitice ( < 0 ). Granine vrijednosti dobivaju se sparivanjem najveih izmjera provrta i rukavca (slika 4.12.). Najvei prijeklop dobije se sparivanjem rukavaca s najveim promjerom i provrta s najmanjim promjerom, odnosno tada je pmax = pg = es (slika 4.17.a).

Najmanji prijeklop dobije se sparivanjem rukavaca s najmanjim promjerom i provrta s najveim promjerom, odnosno tada je pmin = pd = ei ES . Stvarni prijeklop kree se u granicama izmeu pmax i pmin, po apsolutnim vrijednostima. Najveu uestalost fi imaju srednje veliine prijeklopa, dok je uestalost graninih prijeklopa mala, odnosno ovi se prijeklopi rjee pojavljuju (slika 4.17.b).

Slika 4.17. Podruje rasipanja prijeklopa kod prisnog dosjeda (a - dijagram tolerancijskih polja provrta i rukavca i b - dijagram prijeklopa tolerancije dosjeda) Tablica 4.27. Izbor tolerancijskih polja rukavca i provrta za prisne dosjede
Kvaliteta Rukavac Provrt Sustav 5 nx H6 6 pz H7 SJP 7 pz H8 6 h5 NX SJO 7 h6 PZ

Tablica 4.28. Primjeri primjene prisnih dosjeda


DSP H7/z8, z9 H7/x8, x9 H7/u6, u7 H7/s6 H7/r6 Primjeri primjene prisnih dosjeda 1) Prezaeti i vrsti dosjedi za velike prisnosti, rastavljiv tlakom ili grijanjem: - Za glavine zupanika, kola i zamanjaka, prsteni rukavaca (vea prisnost za vee, a manja za manje promjere npr. u6) 2) Zaeti dosjed za srednje prisnosti, rastavljiv grijanjem i tlakom: - Za glavine spojki, vijence od bronce na glavini od lijevanog eljeza, blazinice leaja u kuitu, kolu i ojnici. DSR Z8, Z9/h6 X8, X9/h6 U6, U7/h6 S7/h6 R7/h6

Smjernice za odreivanje prisnih dosjeda moraju se ograniiti samo na red


68

Tehniko crtanje

rukavaca i provrta koji omoguuju konstruktoru da nakon ispitivanja svih okolnosti odabere najpovoljniji dosjed. Raunom treba utvrditi pri kojoj se najmanjoj prisnosti sigurno prenosi moment vrtnje te koja je najvea prisnost doputena, a da se ne prekorae doputena naprezanja u materijalu strojnog dijela. Kod slinih konstrukcija i razliitih promjera nee moi zadovoljiti isti dosjed, ve e za razliite promjere biti potrebno prijei iz jednog u drugi dosjed radi postizanja istog znaenja spoja. Na prisni dosjed utjee: debljina stijenki i krutost konstrukcije, duljina glavine, izvedba rukavca (uplji ili puni), stanje obraenih povrina koje meusobno dolaze u dosjed, pogonska temperatura i vrsta maziva pri utiskivanju. U tablici 4.27. dan je izbor tolerancijskih polja rukavca i provrta za prisne dosjede, a u tablici 4.28. dani su primjeri prisnih dosjeda. Prema DIN 7157, prednosti imaju dosjedi navedeni u tablicama 4.22. i 4.23. U tablicama od 4.29. do 4.32. dani su dosjedi 1. i 2. prednosti definirani tako da veliina s predznakom plus (+) oznaava zranost, a veliina s predznakom minus () oznaava prijeklop. Tako npr. za nazivnu izmjeru 70 mm: za dosjed H8/e8 oitava se +152 i +60, to znai da e u ovom labavom dosjedu najvea zranost biti 152 m, a najmanja 60 m. za dosjed H7/s6 oitava se -29 i -78, a to znai da e u ovom prisnom dosjedu najmanji prijeklop biti 29 m, a najvei prijeklop 78 m. za dosjed H7/j6 oitava se +37 i 12, to znai da e u ovom prijelaznom dosjedu najvea zranost biti 37 m, a najvei prijeklop 12 m.
Tablica 4.29. Zranosti dosjeda u dosjednom sustavu rukavca (DSR)
N, mm .... 3 3) ... 6 6) ... 10 10) ... 18 18) ... 30 30) ... 40 40) ... 50 50) ... 65 65) ... 80 80) ... 100 100) ... 120 120) ... 140 140) ... 160 A11 h11 +390 +270 +420 +270 +460 +280 +510 +290 +560 +300 +630 +310 +640 +320 +720 +340 +740 +360 +820 +380 +850 +410 +960 +460 +1020 +520 C11 h11 +180 +60 +220 +70 +260 +80 +315 +95 +370 +110 +440 +120 +450 +130 +520 +140 +530 +150 +610 +170 +620 +180 +700 +200 +710 +210 D10 h11 +120 +20 +153 +30 +188 +40 +230 +50 +279 +65 +340 +80 +340 +80 +410 +100 +410 +100 +480 +120 +480 +120 +555 +145 +555 +145 C11 h9 +145 +60 +175 +70 +206 +80 +248 +95 +292 +110 +342 +120 +352 +130 +404 +140 +414 +150 +477 +170 +487 +180 +550 +200 +560 +210 Zranosti dosjeda, m D10 E9 h9 h9 +85 +64 +20 +14 +108 +80 +30 +20 +134 +97 +40 +25 +163 +118 +50 +32 +201 +144 +65 +40 +242 +174 +80 +50 +242 +174 +80 +50 +294 +208 +100 +60 +294 +208 +100 +60 +347 +246 +120 +72 +347 +246 +120 +72 +405 +285 +145 +85 +405 +285 +145 +85 F8 h9 +45 +6 +58 +10 +71 +13 +86 +16 +105 +20 +126 +25 +126 +25 +159 +30 +150 +30 +177 +36 +177 +36 +206 +43 +206 +43 F8 h8 +34 +6 +46 +10 +57 +13 +70 +16 +86 +20 +103 +25 +103 +25 +122 +30 +122 +30 +144 +36 +144 +36 +169 +43 +169 +43 F8 h6 +26 +6 +36 +10 +44 +13 +54 +16 +66 +20 +80 +25 +80 +25 +95 +30 +95 +30 +112 +36 +112 +36 +131 +43 +131 +43 G7 h6 +18 +2 +24 +4 +29 +5 +35 +6 +41 +7 +50 +9 +50 +9 +59 +10 +59 +10 +69 +12 +69 +12 +79 +14 +79 +14

69

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina Tablica 4.29. Zranosti dosjeda u dosjednom sustavu rukavca (DSR)(nastavak)
N, mm 160) ... 180 180) ... 200 200) ... 225 225) ... 250 250) ... 280 280) ... 315 315) ... 355 355) ... 400 400) ... 450 450) ... 500 A11 h11 +1080 +580 +1240 +660 +1320 +740 +1400 +820 +1560 +920 +1690 +1050 +1920 +1200 +2070 +1350 +2300 +1500 +2450 +1650 C11 h11 +730 +230 +820 +240 +840 +260 +860 +280 +940 +300 +970 +330 +1080 +360 +1120 +400 +1240 +440 +1280 +480 D10 h11 +555 +145 +645 +170 +645 +170 +645 +170 +720 +190 +720 +190 +800 +210 +800 +210 +880 +230 +880 +230 C11 h9 +580 +230 +645 +240 +665 +260 +685 +280 +750 +300 +780 +330 +860 +360 +900 +400 +995 +440 +1035 +480 Zranosti dosjeda, m D10 E9 h9 h9 +405 +285 +145 +85 +470 +330 +170 +100 +470 +330 +170 +100 +470 +330 +170 +100 +530 +370 +190 +110 +530 +370 +190 +110 +580 +405 +210 +125 +580 +405 +210 +125 +635 +445 +230 +135 +635 +445 +230 +135 F8 h9 +206 +43 +237 +50 +237 +50 +237 +50 +267 +56 +267 +56 +291 +62 +291 +62 +320 +68 +320 +68 F8 h8 +169 +43 +194 +50 +194 +50 +194 +50 +218 +56 +218 +56 +240 +62 +240 +62 +262 +68 +262 +68 F8 h6 +131 +43 +151 +50 +151 +50 +151 +50 +169 +56 +169 +56 +187 +62 +187 +62 +205 +68 +205 +68 G7 h6 +79 +14 +90 +15 +90 +15 +90 +15 +101 +17 +101 +17 +111 +18 +111 +18 +123 +20 +123 +20

Tablica 4.30. Zranost dosjeda H/h u dosjednom sustavu rukavca (DSR)


N, mm ...3 3) ... 6 6) ... 10 10) ... 18 18) ... 30 30) ... 50 50) ... 80 80) ... 120 120) ... 180 180) ... 250 250) ... 315 315) ... 400 400) ... 500 H11 h11 +120 0 +150 0 +180 0 +220 0 +260 0 +320 0 +380 0 +440 0 +500 0 +580 0 +640 0 +720 0 +800 0 H11 h9 +85 0 +105 0 +126 0 +153 0 +182 0 +222 0 +264 0 +307 0 +350 0 +405 0 +450 0 +500 0 +555 0 Zranosti dosjeda, m H9 H9 H8 h11 h9 h9 +85 +50 +39 0 0 0 +105 +60 +48 0 0 0 +126 +72 +58 0 0 0 +153 +86 +70 0 0 0 +182 +104 +85 0 0 0 +222 +124 +101 0 0 0 +264 +148 +120 0 0 0 +307 +174 +141 0 0 0 +350 +200 +163 0 0 0 +405 +230 +187 0 0 0 +450 +260 +211 0 0 0 +500 +280 +229 0 0 0 +555 +310 +252 0 0 0 H8 h8 +28 0 +36 0 +44 0 +54 0 +66 0 +78 0 +92 0 +108 0 +126 0 +144 0 +162 0 +178 0 +194 0 H7 h6 +16 0 +20 0 +24 0 +29 0 +34 0 +41 0 +49 0 +57 0 +65 0 +75 0 +84 0 +93 0 +103 0

70

Tehniko crtanje Tablica 4.31. Zranost (+) i prisnost (-) u dosjednom sustavu provrta (DSP)
N, mm H6 j6 +8 -4 +10 -6 +11 -7 +14 -8 +17 -9 +21 -11 +26 -12 +26 -12 +31 -13 +31 -13 +36 -14 +36 -14 +36 -14 +42 -16 +42 -16 +42 -16 +48 -16 +48 -16 +54 -18 +54 -18 +60 -20 +60 -20 H6 k6 +6 -6 +7 -9 +8 -10 +10 -12 +11 -15 +14 -18 +17 -21 +17 -21 +19 -25 +19 -25 +22 -28 +22 -28 +22 -28 +25 -33 +25 -33 +25 -33 +28 -36 +28 -36 +32 -40 +32 -40 +35 -45 +35 -45 H7 f7 +26 +6 +34 +10 +43 +13 +52 +16 +62 +20 +75 +25 +90 +30 +90 +30 +106 +36 +106 +36 +123 +43 +123 +43 +123 +43 +142 +50 +142 +50 +142 +50 +160 +56 +160 +56 +176 +62 +176 +62 +194 +68 +194 +68 Zranost (+) i prisnost (-), m H7 H7 H7 G6 j6 k6 +18 +12 +10 +2 -4 -6 +24 +14 +11 +4 -6 -9 +29 +17 +14 +5 -7 -10 +35 +21 +17 +6 -8 -12 +41 +25 +19 +7 -9 -15 +50 +30 +23 +9 -11 -18 +59 +37 +28 +10 -12 -21 +59 +37 +28 +10 -12 -21 +69 +44 +32 +12 -13 -25 +69 +44 +32 +12 -13 -25 +79 +51 +37 +14 -14 -28 +79 +51 +37 +14 -14 -28 +79 +51 +37 +14 -14 -28 +90 +59 +42 +15 -16 -33 +90 +59 +42 +15 -16 -33 +90 +59 +42 +15 -16 -33 +101 +68 +48 +17 -16 -36 +101 +68 +48 +17 -16 -36 +111 +75 +53 +18 -18 -40 +111 +75 +53 +18 -18 -40 +123 +83 +58 +20 -20 -45 +123 +83 +48 +20 -20 -56 H7 n6 +6 -10 +4 -16 +5 -19 +6 -23 +6 -28 +8 -33 +10 -39 +10 -39 +12 -45 +12 -45 +13 -52 +13 -52 +13 -52 +15 -60 +15 -60 +15 -60 +18 -66 +18 -66 +20 -73 +20 -73 +23 -80 +23 -80 H7 r6 0 -16 -3 -23 -4 -28 -5 -34 -7 -41 -9 -50 -11 -60 -13 -62 -16 -73 -19 -76 -23 -88 -25 -90 -28 -93 -31 -106 -34 -109 -38 -113 -42 -126 -46 -130 -51 -144 -57 -150 -63 -166 -69 -172 H7 s6 -4 -20 -7 -27 -8 -32 -10 -39 -14 -48 -18 -59 -23 -72 -29 -78 -36 -93 -44 -101 -52 -117 -60 -125 -68 -133 -76 -151 -84 -159 -94 -169 -106 -190 -118 -202 -133 -226 -151 -244 -169 -272 -189 -292

...3 3) ... 6 6) ... 10 10) ... 18 18) ... 30 30) ... 50 50) ... 65 65) ... 80 80) ... 100 100) ... 120 120) ... 140 140) ... 160 160) ... 180 180) ... 200 200) ... 225 225) ... 250 250) ... 280 280) ... 315 315) ... 355 355) ... 400 400) ... 450 450) ... 500

Tablica 4.32. Zranost (+) i prisnost (-) u dosjednom sustavu provrta (DSP)
N, mm H11 a11 +390 +270 +420 +270 +460 +280 +510 +290 +510 +290 H11 c11 +180 +60 +220 +70 +260 +80 +315 +95 +315 +95 H11 d9 +105 +20 +135 +30 +166 +40 +203 +50 +203 +50 Zranost (+) i prisnost (-), m H9 H8 H8 c11 D9 e8 +145 +59 +42 +60 +20 +14 +175 +78 +56 +70 +30 +20 +206 +98 +69 +80 +40 +25 +248 +120 +86 +95 +50 +32 +248 +120 +86 +95 +50 +32 H8 f7 +30 +6 +40 +10 +50 +13 +61 +16 +61 +16 H8 u8 H8 x8 -6 -34 -10 -46 -12 -56 -13 -67 -18 -72

...3 3) ... 6 6) ... 10 10) ... 14 14) ... 18

71

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina Tablica 4.32. Zranost (+) i prisnost (-) u dosjednom sustavu provrta (DSP)(nastavak)
N, mm 18) ... 24 24) ... 30 30) ... 40 40) ... 50 50) ... 65 65) ... 80 80) ... 100 100) ... 120 120) ... 140 140) ... 160 160) ... 180 180) ... 200 200) ... 225 225) ... 250 250) ... 280 280) ... 315 315) ... 355 355) ... 400 400) ... 450 450) ... 500 H11 a11 +560 +300 +560 +300 +630 +310 +640 +320 +720 +340 +740 +360 +820 +380 +850 +410 +960 +460 +1020 +520 +1080 +580 +1240 +660 +1320 +740 +1400 +820 +1560 +920 +1690 +1050 +1920 +1200 +2070 +1350 +2300 +1500 +2450 +1650 H11 c11 +370 +110 +370 +110 +440 +120 +450 +130 +520 +140 +530 +150 +610 +170 +620 +180 +700 +200 +710 +210 +730 +230 +820 +240 +840 +260 +860 +280 +940 +300 +970 +330 +1080 +360 +1120 +400 +1240 +440 +1280 +480 H11 d9 +247 +65 +247 +65 +302 +80 +302 +80 +364 +100 +364 +100 +427 +120 +427 +120 +495 +145 +495 +145 +495 +145 +575 +170 +575 +170 +575 +170 +640 +190 +640 +190 +710 +210 +710 +210 +785 +230 +785 +230 Zranost (+) i prisnost (-), m H9 H8 H8 c11 D9 e8 +292 +150 +106 +110 +65 +40 +292 +150 +106 +110 +65 +40 +342 +181 +128 +120 +80 +50 +352 +181 +128 +130 +80 +50 +404 +220 +152 +140 +100 +60 +414 +220 +152 +150 +100 +60 +477 +261 +180 +170 +120 +72 +487 +261 +180 +180 +120 +72 +550 +308 +211 +200 +145 +85 +560 +308 +211 +210 +145 +85 +580 +308 +211 +230 +145 +85 +645 +357 +244 +240 +170 +100 +665 +357 +244 +260 +170 +100 +685 +357 +244 +280 +170 +100 +750 +401 +272 +300 +190 +110 +780 +401 +272 +330 +190 +110 +860 +439 +303 +360 +210 +125 +900 +439 +303 +400 +210 +125 +995 +482 +329 +440 +230 +135 +1035 +482 +329 +480 +230 +135 H8 f7 +74 +20 +74 +20 +89 +25 +89 +25 +106 +30 +106 +30 +125 +36 +125 +36 +146 +43 +146 +43 +146 +43 +168 +50 +168 +50 +168 +50 +189 +56 +189 +56 +208 +62 +208 +62 +228 +68 +228 +68 H8 u8 H8 x8 -21 -87 -31 -97 -41 -119 -58 -136 -76 -168 -100 -192 -124 -232 -156 -264 -185 -311 -217 -343 -247 -373 -278 -422 -313 -457 -353 -497 -394 -556 -444 -606 -501 -679

-15 -81 -21 -99 -31 -109 -41 -133 -56 -148 -70 -178 -90 -198 -107 -233 -127 -253 -147 -273 -164 -308 -186 -330 -212 -356 -234 -396 -269 -431 -301 -479 -346 -520 -393 -587 -443 -637

Pri odreivanju dosjeda uglavnom se propisuju iste kvalitete tolerancija vanjskih i unutarnjih izmjera, ili se za toleranciju unutarnje izmjere (provrta) propisuje neto grublja kvaliteta od kvalitete tolerancije vanjske izmjere (rukavca). Ovo je posebno vano pri izboru finije kvalitete s obzirom na vee trokove precizne obrade unutarnjih izmjera. Pri izboru prijelaznih dosjeda prednost treba dati finijim kvalitetama jer grublje kvalitete mogu u ekstremnim sluajevima dati vrlo prisne ili vrlo labave dosjede na istoj razini ostvarivanja spoja. Dobra konstrukcijska rjeenja esto omoguavaju da se primijeni tolerancija grubljih kvaliteta. Tako se na primjer izbjegavaju statiki neodreeni sustavi rjeenjem da se ploa oslanja na tri umjesto na etiri toke. Takoer se konstrukcijski moe predvidjeti mogunost podeavanja zranosti, kako prilikom montae tako i nakon istroenja. Izbjegavanje veoma uskih tolerancija i smanjenje broja neispravnih dijelova mogue je sortiranjem izradaka prilikom zavrne
72

Tehniko crtanje

kontrole i izborom (sparivanjem) kod montae. To se u prvom redu odnosi na dijelove valjnih leaja. Uske tolerancije dosjeda mogu se ostvariti i sa irim tolerancijskim poljima (manje preciznom izradom) tako da se odstupi od ope meusobne zamjenjivosti dijelova i dosjed ostvari izborno pri sklapanju. ire tolerancijsko polje podijeli se na nekoliko skupina i tada obavi klasificiranje u razrede. Pri sklapanju se kombiniraju odgovarajui razredi koji e dati eljenu toleranciju dosjeda. Razlikuje se klasificiranje obaju dijelova u sklopu i klasificiranje samo jednog dijela u sklopu. Uglavnom se izabire dio s unutarnjom izmjerom, dok se dio s vanjskom izmjerom izrauje s dovoljno uskom tolerancijom. Pozornost treba obratiti na radnu temperaturu izabranog dosjeda. Sve tolerancije koje propisuje ISO-sustav odnose se na sobnu temperaturu koja iznosi 20C. Izraeni dijelovi i mjerila moraju na sobnoj temperaturi imati izmjere sukladne propisanim vrijednostima. Meutim, mnogi dijelovi strojeva, aparata i ureaja rade na temperaturama koje se u odreenoj mjeri razlikuju od sobne, to uvjetuje promjenu izmjera i tolerancija, odnosno dosjeda, u odnosu na one kod 20C (vidi toku 4.8.).

4.7. Uestalost stvarnih izmjera i dosjeda


Izradom veeg broja komada jednakih strojnih dijelova nije ih mogue dobiti s jednakom stvarnom izmjerom bez obzira na to to se radi o odreenoj toleriranoj izmjeri. Razliiti faktori utjecaja dovode do toga da se stvarne izmjere jednakih dijelova razlikuju. Neke od tih izmjera nalazit e se izmeu donje i gornje granine izmjere i tada e to biti ispravno izraeni strojni dijelovi, a neke e biti izvan graninih izmjera pa e to biti neispravni izradci. Dio neispravnih izradaka koji se mogu naknadnom doradom svesti na izmjeru definiranu izmeu gornje i donje granine izmjere dovest e se u skupinu ispravnih izradaka, dok e ostali dio neispravnih izradaka biti neupotrebljiv i odbaen kao kart. U znatnom broju sluajeva vano je ocijeniti s kojom se vjerojatnosti mogu oekivati ostvarivanja pojedinih stvarnih izmjera. To je vano kod dosjeda gdje se kombiniraju stvarne izmjere dvaju dijelova istih nazivnih izmjera ili gdje se vei broj jednakih dijelova montira s drugim elementima u jedinstvenu cjelinu (npr. kuglice, valjci i slini valjni elementi kod valjnih leaja). Varijacija stvarnih izmjera veeg broja izradaka moe nastati kao posljedica sustavnih ili sluajnih odstupanja. Sluajna odstupanja izratka od zadane izmjere nastaju kao posljedica sluajnih uzroka kao to su pogreke u materijalu, sluajni potresi i vibracije radnog stroja, netonost mjerenja i drugo. Tijekom izrade nije mogue izbjei sva sluajna odstupanja. Sustavna odstupanja pokazuju odreenu pravilnost u rasipanju ostvarenih mjernih veliina i mogu biti ili stalna ili promjenjiva. Stalna sustavna odstupanja priblino su jednaka za sve izratke, a nastaju zbog pogreno odabranog stroja za
73

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

izradu ili zbog pogreke stroja i alata. Promjenjiva odstupanja mijenjaju se u zavisnosti od tijeka procesa obrade i ponavljaju se periodino (zagrijavanja ili hlaenja strojnih dijelova i alata i slino). Sustavna odstupanja mogu se relativno lako ukloniti uklanjanjem uzroka, nakon to se postojanje i veliina tih odstupanja utvrde i definiraju kontrolom izradaka.
a)

b)

Slika 4.18. Uestalost stvarnih izmjera (a - najvei broj izradaka sa srednjim vrijednostima stvarne izmjere i b - najvei broj izradaka sa stvarnim izmjerama u blizini gornje granine izmjere, tj. pojava sustavnog odstupanja)

Sluajna se odstupanja mogu definirati jedino statistikom obradom rezultata mjerenja veeg broja istih elemenata izraenih pod jednakim uvjetima. Kao i kod ostalih statistikih metoda, i u ovom se sluaju dobri zakljuci mogu izvoditi na temelju dovoljno velikog broja izradaka. Potrebno je klasificirati izratke (uzorke) i svrstati ih po veliini. Brojanjem dijelova s jednakim stvarnim izmjerama moe se
74

Tehniko crtanje

izraunati njihova uestalost u ukupnom broju ispitivanih uzoraka i nacrtati dijagram zavisnosti ove uestalosti od veliine stvarne izmjere (stvarnog odstupanja). U sluajevima kada je obuhvaen dosta velik broj uzoraka, ako je proizvodnja ustaljena, a sustavna su odstupanja iskljuena (ako ni jedan od utjecajnih faktora ne dominira nad ostalima), moe se oekivati da najvei broj izradaka ima stvarne izmjere priblino na sredini, izmeu gornje i donje granine izmjere, i da je broj neispravnih izradaka najmanji. Nagomilavanje brojeva ispitivanih komada u blizini jedne ili druge granine izmjere upuuje na postojanje sustavne pogreke (prevladao je jedan od utjecajnih faktora). Uestalost dijelova jednakih stvarnih izmjera dobro se poklapa s krivuljom normalne raspodjele po Gaussu, kako je pokazano na slici 4.18. Vjerojatnost dobivanja stvarnih izmjera u odreenom podruju tolerancijskog polja odreena je povrinom ispod Gaussove krivulje u ovom podruju. Statistika ispitivanja pokazala su da uz primjenu postupaka i odgovarajuih strojeva u ustaljenoj proizvodnji (uz svoenje sustavnih odstupanja na najmanju izmjeru) tolerancijsko polje visine T pokriva podruje Gaussove krivulje koja obuhvaa 99,73 % od ukupnog broja ispitanih izradaka. Na osnovi toga moe se iz Gaussove krivulje izraunati vjerojatnost dobivanja stvarnih izmjera u podruju bilo koje odreene sredine polja tolerancije prema tablici 4.33.
Tablica 4.33. Vjerojatnost dobivanja stvarnih izmjera w i stvarnih zranosti, odnosno prijeklopa w2 izvan sredine polja tolerancije T

1 0,950 0,900 0,850 0,800 0,750 0,700 0,667 0,600 0,550 0,500 0,330 w 0,0027 0,0044 0,0070 0,0107 0,0164 0,0244 0,0358 0,0456 0,0718 0,0990 0,1336 0,3200 w2 0,000007 0,000019 0,000049 0,000114 0,000270 0,000590 0,001270 0,002080 0,005170 0,009800 0,017830 0,102400

Ako se promatra srednje podruje tolerancijskog polja visine T ' = T , gdje je = 0 1 , vjerojatnost izrade dijelova sa stvarnim izmjerama izvan ovog polja tolerancije w dana je u tablici 4.33. Tako na primjer ako se proizvede 100.000 komada pod naprijed navedenim uvjetima uobiajene proizvodnje, moe se oekivati da e samo oko 270 izradaka imati stvarne izmjere izvan propisanog tolerancijskog polja; da e se izvan srednjeg dijela tolerancijskog polja visine T ' = 0,9 T nai samo 700 izradaka; da e se 4.560 izradaka nai izvan srednjeg dijela tolerancijskog polja visine T ' = 0,667 T , i tako redom.

75

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

Analiza vjerojatnosti postizanja odreene zranosti ili prijeklopa pri zadanom dosjedu moe se obaviti pomou dijagrama raspodjele stvarnih izmjera provrta i odgovarajueg rukavca. S obzirom na to da se jedna odreena zranost ili prijeklop mogu ostvariti kombiniranjem vie nizova razliitih stvarnih vanjskih (rukavac) i unutarnjih (provrta) izmjera, opravdana su oekivanja mnogo veih nagomilavanja broja sklopova sa srednjom zranosti ili srednjim prijeklopom. Vjerojatnost ostvarivanja dosjeda sa zranosti ili prijeklopom wn ija je veliina izvan odreenog srednjeg podruja tolerancije dosjeda T 'n = o To + r Tr jednaka je umnoku vjerojatnosti ostvarenja vanjskih izmjera, odnosno rukavca, wo i unutarnje izmjere odnosno provrta wr izvan njihovih srednjih vrijednosti tolerancijskog polja, odnosno wn = wo wr . U tablici 4.33. navedene su izraunate vrijednosti wn = w2 , koje odgovaraju istim vjerojatnostima vanjske i unutarnje izmjere ( wo = wr ).

Slika 4.19. Uestalosti stvarnih izmjera u pojedinanoj proizvodnji za provrt i rukavac

Npr. za 100.000 sklopova vjerojatnost dobivanja tolerancije dosjeda izvan srednjeg podruja tolerancije dosjeda (uz vjerojatnost ostvarivanja = 0,9 ) za

wn = w2 = 0,000049 samo je 5 sklopova. Vjerojatnost kombiniranja sklopova dijelova koji daju ekstremne zranosti ili prijeklope vrlo je mala, odnosno velika je vjerojatnost da se pod normalnim uvjetima proizvodnje dobije dosjed koji odgovara srednjoj vrijednosti zranosti ili prijeklopa. Zato se u analizama dosjeda najee rauna sa srednjim vrijednostima zranosti odnosno prijeklopa, a za preciznije proraune moe se raunati sa srednjim podrujem tolerancijskih polja ( = 0,9 0,5 ). Sklopovi s ekstremnim vrijednostima zranosti ili prijeklopa pri montai mogu se odbaciti. Zakon normalne raspodjele odgovara velikoserijskoj proizvodnji s tono propisanim i voenim tehnolokim postupkom. U maloserijskoj proizvodnji nastaju znatna odstupanja od ovog zakona (zbog malog broja komada i zbog specifinog procesa obrade). U pojedinanoj proizvodnji ova odstupanja od zakona normalne raspodjele mnogo su vea, sasvim su drugog karaktera. Iz vie razloga vezanih za pojedinanu izradu (obradu), ostvaruju se izmjere u blizini dobre (nazivne) izmjere.
76

Tehniko crtanje

Tako se sredita grupiranja (krivulja raspodjele) pomiu prema dobrim izmjerama ime se mogunost ostvarenja ekstremnih zranosti i prijeklopa poveava (slika 4.19.). U masovnoj proizvodnji, kao posljedica promjenjivih sustavnih odstupanja moe se periodino pojaviti asimetrija raspodjele stvarnih izmjera. U tome vaan utjecaj ima zamjena alata ili njegovo povremeno otrenje te podeavanje stroja. Automatsko podeavanje stroja i zamjena alata uvelike iskljuuju ovaj negativni utjecaj.

4.8. Oznaavanje tolerancija duljinskih izmjera na tehnikim crteima


Slika 4.20. prikazuje nain oznaavanja tolerancija duljinskih izmjera na tehnikim crteima za dosjed, rukavac i provrt (a). U dijelu tehnikog crtea gdje se nalazi zaglavlje, nalazi se tablica6 u kojoj su dane izraunate vrijednosti tolerancija (gornje i donje odstupanje izmjere) i dosjeda u milimetrima.

Slika 4.20. Nain oznaavanja tolerancija duljinskih izmjera na tehnikim crteima

Oznaku tolerancije duljinske izmjere ini kombinacija simbola koji odreuju poloaj i veliinu tolerancijskog polja. Na primjer, oznaku 40H7 ili 40g6 ine nazivne izmjere tih oznaka 40, poloaj tolerancijskog polja H za provrt, odnosno g za osovinu i stupanj temeljne tolerancije IT7, odnosno IT6. Na osnovi nazivne izmjere i oznake poloaja tolerancijskog polja H, odnosno polja g, odreuje se jedno od graninih odstupanja (slike 4.7., 4.8. i 4.9.). Dodavanjem veliine tolerancije T odreuje se drugo granino odstupanje. Oba ova odstupanja (gornje i donje) za izabrana tolerancijska polja i za izabrane kvalitete tolerancija prikazuju se tablino, ime je postupak odreivanja graninih odstupanja pojednostavnjen. Prema ISO-sustavu izmjere s tolerancijama oznaavaju se na crteima kako je prethodno navedeno za 40H7 i 40g6, i to tako da se ova oznaka upisuje na sredini kotne crte. Oznaka tolerancije (H7, g6 i slino) koja se upisuje iza kotnog broja ima istu visinu kao i kotni broj. Prema DIN 406 doputena odstupanja izmjera mogu se upisivati ili pomou tolerancijskih simbola ili izravno u milimetrima (slika 4.21.).

Moe i skraena oznaka ISO-Tol.(erancije) i ISO-Dos.(jed).

77

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

Prema ISO-sustavu dosjedi se na crteima oznaavaju tako da se iza kotnog broja upisuju oznake tolerancije provrta i rukavca: 40H7/g6 (slika 4.21.a). Osim ovog naina postoje jo etiri mogunosti oznaavanja dosjeda na tehnikim crteima.

Slika 4.21. Oznaavanje tolerancija i dosjeda na crteima

Kod prvog se naina iza kotnog broja 40 upisuje oznaka tolerancije rukavca g6, a iznad nje oznaka tolerancije provrta H7 (slika 4.21.b). Kod drugog se naina osim oznaka tolerancije rukavca g6 i tolerancije provrta H7 iza kotnog broja 40 upisuju vrijednosti odstupanja izravno u milimetrima stavljene u zagrade (slika 4.21.c). Kod treeg se naina ispred kotnog broja 40 upisuje rije "provrt" ili "rukavac", a iza kotnog broja upisuju se doputena odstupanja u mm (slika 4.21.d). Kod etvrtog se naina ispred kotnog broja 40 upisuje pozicijski broj dijela s provrtom i rukavca, a iza njih odstupanja u mm. Pozicija 1 odnosi se na dio s provrtom, a pozicija 2 na osovinu (slika 4.21.e).

Slika 4.22. Naini unoenja tolerancija duljinskih izmjera u tehnike crtee

Izbor izmjera koje se unose u crte i nain njihovog unoenja u crte u jasnoj je vezi s izborom tolerancija duljinskih izmjera, pri emu treba uzeti u obzir
78

Tehniko crtanje

funkciju dijela, nain izrade, mjerenje, kontrole i nain sklapanja. Prema ISO 406 na slici 4.22. dani su primjeri unoenja tolerancija duljinskih izmjera u tehnike crtee. Ako je kao dopunu uz nazivnu izmjeru s oznakom tolerancije (slika 4.22.a) potrebno dati i vrijednosti odstupanja tada se one stavljaju u zagrade iza oznake tolerancije (slika 4.22.b). Najmanja i najvea doputena izmjera kao dopunska informacija takoer se stavljanju u zagrade iza nazivne izmjere s oznakom tolerancije (slika 4.22.c). Ako su doputena odstupanja nazivne izmjere razliita upisuju se prema slici 4.22.d. Ako je jedno od doputenih odstupanja jednako nuli tada se i oznaava nulom prema slici 4.22.e. Ako doputena odstupanja nazivne izmjere jednaka ali suprotnog predznaka, tada se navodi samo jedno ali s predznakom (slika 4.22.f). Najmanja i najvea doputena izmjera mogu se izravno upisati na tehniki crte (slika 4.22.g). Ako nazivnu izmjeru treba ograniiti samo u jednom smjeru tada joj se dodaje oznaka min. ili max. (slika 4.22.h). Na sklopnom, montanom ili dispozicijskom crteu daju se izmjere koje su nune za pravilno sklapanje, kad je to potrebno, s odgovarajuim tolerancijama meusobnog poloaja pojedinih ploha. Na radionikom ili detaljnom crteu treba razlikovati: funkcijske izmjere (koje su u vezi s kinematinom shemom stroja, kao i izmjere vane za vrstou i krutost elementa), montane izmjere (vane za sklapanje dijelova, odnosno elemenata), tehnoloke izmjere (vane za uvrivanje dijela na stroju za obradu) i slobodne izmjere, a to su sve ostale izmjere koje nemaju posebnu vanost s obzirom na funkciju, montau i obradu. Za koje od navedenih izmjera treba definirati tolerancije ovisi o broju izradaka i mogunosti njihove izrade i kontrole, ali i o veliini tolerancije slobodnih izmjera. Sustav tolerancija ima posebno vanu ulogu u serijskoj proizvodnji dijelova koji se mogu meusobno mijenjati. Kod pojedinane proizvodnje ili proizvodnje manjeg broja komada potrebno je analizirati opravdanost propisivanja tolerancija. To se posebno odnosi na pojedinane proizvode veih dimenzija koji se izrauju samo po jedan komad. U ovim sluajevima nije uvijek od posebne vanosti da svaki pojedini dio ima odreene tolerancije, vano je jedino definirati toleranciju dosjeda. Nain unoenja duljinskih izmjera u crte prikazan je u poglavlju o pravilima kotiranja (poglavlje 9.). Duljinske izmjere za koje su propisane tolerancije kontroliraju se pokaznim i vrstim mjerilima. Pokazna se mjerila za vrijeme mjerenja mijenjaju i na odgovarajuoj skali pokazuju stvarnu izmjeru predmeta, a vrsta mjerila sadre jednu stalnu izmjeru ili vie njih, koje se za vrijeme mjerenja ne mijenjaju. Granina mjerila jesu vrsta mjerila koja sadre dvije granine izmjere izmeu kojih mora leati dimenzija ispravno izraenog mjerenog predmeta. Ova mjerila
79

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

predstavljaju materijalizaciju graninih izmjera. Mjerenje graninim mjerilima svodi se na usporedbu izmjera predmeta s graninim izmjerama. Jedan dio ili mjerni element mjerila provjerava nije li mjerena dimenzija vea od gornje granine izmjere predmeta, a drugi mjerni element mjerila provjerava nije li mjerena dimenzija manja od donje granine izmjere. Pravila koja vae za oznaavanje tolerancija duljinskih izmjera jednako su primjenjiva i kod kutnih izmjera (slika 4.23.). Nazivna izmjera kuta uvijek se unosi na tehnike crtee u stupnjevima, a odstupanja mogu biti izraena bilo u stupnjevima, minutama i sekundama (slike 4.23.a i 4.23.b), bilo kao decimalni dio stupnja (slike 4.23.c i 4.23.d).

Slika 4.23. Naini unoenja tolerancija kutnih izmjera u tehnike crtee

4.9. Tolerancije u funkciji temperature


Promjenom temperature mijenjaju se i dimenzije nekog strojnog elementa, a time se mijenjaju i stvarne izmjere otvora ili rukavca. Promjena dimenzija ovisna je o koeficijentu toplinskog rastezanja (K-1), promjeni temperature T (K) i promjeni veliina promjera rukavca d, odnosno promjera provrta D. Prema preporuci ISO-norme, za osnovnu temperaturu, na kojoj izraeni dijelovi i odgovarajui ureaji za mjerenje moraju imati izmjere prema normama o toleranciji duljinskih izmjera, usvaja se temperatura od Tosn = 293 K , odnosno osn = 20 C . Promjena promjera ili bilo koje duljinske izmjere za osovinu ili provrt iznosi: d = o (o osn ) d D = p ( p osn ) D gdje je: o koeficijent toplinskog rastezanja rukavca, K-1 p koeficijent toplinskog rastezanja provrta, K-1 o radna temperatura rukavca, C p radna temperatura provrta, C osn osnovna temperatura ( osn = 20 C ), C d promjer rukavca, mm D promjer provrta, mm (4.7) (4.8)

80

Tehniko crtanje

Vrijednosti koeficijenata toplinskog rastezanja za temperaturno podruje od 0 do 100C, to je najei sluaj u praksi, dane su u tablici 4.34. Tolerancijska polja, granine izmjere odnosno granina odstupanja i druge veliine kojima je odreen dosjed nematerijalni su (zamiljeni) i nisu podloni utjecaju promjene temperature, jedino se mijenja stvarna izmjera. Kako stvarna izmjera nije unaprijed poznata, za analizu utjecaja promjene temperature uzima se nazivna izmjera.
Tablica 4.34. Koeficijent toplinskog rastezanja za neke materijale
Materijal Aluminij i aluminijske slitine Bakar Bronca Cinkove slitine Crveni lijev elik nelegirani 0,1 %C elik nelegirani 0,6 %C elik legirani CrNi elik nehrajui 18Cr8Ni elik legirani 13 %Cr

(K-1)
2310-6 16,510-6 1810-6 2810-6 1910-6 1210-6 11,710-6 11,510-6 1610-6 10,510-6

Materijal elik invar 36 %Ni elik ugljini Magnezijeve slitine Mjed Sinterirano eljezo Sivi lijev Titan Tvrdi metali Volfram

(K-1)
1,510-6 11,110-6 24,510-6 18,410-6 1310-6 10,410-6 10,810-6 5,510-6 4,510-6

Ako su sklopljeni dijelovi od istih materijala, promjene nazivnih izmjera iste su za iste promjene temperatura tih sklopljenih dijelova, pa se pri tome ne mijenjaju odnos tolerancijskih polja, zranost i prijeklop i tolerancija nalijeganja (slika 4.24.).

Slika 4.24. Zadravanje jednakog dosjeda kod promjene temperature (a - dosjed kod osnovne temperature, b - dosjed kod poviene temperature i c - dijagram tolerancije dosjeda za promatrane sluajeve)

Kada koeficijent toplinskog rastezanja materijala provrta p nije jednak koeficijentu toplinskog rastezanja materijala rukavca o (tablica 4.34.) te kada promjene temperatura dijela s provrtom i dijela s osovinom nisu jednake, dolazi do promjene dosjeda. Za ovu promjenu dosjeda dovoljno je ispunjenje samo jednog od navedenih uvjeta. Na slici 4.25. shematski su prikazane promjene poloaja
81

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

tolerancijskih polja i promjene poloaja tolerancije dosjeda za o > p i za

o > p .

Slika 4.25. Utjecaj promjene temperature na promjenu dosjeda (a prijelazni ili neizvjesni dosjed, b - prisni dosjed kod poviene temperature i c - dijagram tolerancije dosjeda za promatrane sluajeve)

Veliine tolerancijskih polja i tolerancije dosjeda T nisu promijenjene, samo je promijenjen poloaj. Promjer rukavca d povean je vie od promjera provrta D, zbog ega je i tolerancijsko polje rukavca vie pomaknuto. Zagrijavanjem je prijelazni ili neizvjesni dosjed preao u prisni dosjed. Hlaenjem bi se tolerancijska polja promijenila u suprotnom smjeru. Kako je ve reeno, do ovoga ne dolazi ako su dijelovi od istih materijala i ako se jednako zagrijavaju ili hlade.

4.10. Tolerancije oblika, orijentacije, smjetaja i vrtnje


Radi osiguranja kvalitete proizvoda nije dovoljno definirati samo tolerancije duljinskih izmjera. Potrebno je unutar granica tolerancija sprijeiti i druge promjene koje se odraavaju na tonost geometrije strojnog dijela. Openito (prema ISO 1101), ove se tolerancije zovu tolerancije oblika, orijentacije, smjetaja i vrtnje odnosno geometrijske tolerancije. Prema karakteristikama koje se toleriraju i nainu na koji se definiraju, tolerirana podruja mogu biti: povrina unutar kruga, povrina izmeu dva koncentrina kruga, povrina izmeu dvije ekvidistantne crte ili dva paralelna pravca, prostor unutar valjka, prostor izmedu dva koaksijalna valjka, prostor izmedu dvije ekvidistantne ravnine ili dvije paralelne ravnine i prostor unutar paralelepipeda. U tablici 4.35. dani su osnovni simboli toleriranih karakteristika, u tablici 4.36. dani su dopunski simboli koji se kombiniraju s osnovnim, a u tablici 4.37. neka pravila za ovo kombiniranje prema ISO 1101.
82

Tehniko crtanje

Tablica 4.35. Osnovne oznake tolerancija oblika, orijentacije, smjetaja i vrtnje


Vrste znaajki i tolerancija Pravocrtnost Pojedinane znaajke Ravnost Tolerancije oblika Krunost Cilindrinost Oblik crte Oblik plohe Paralelnost Tolerancije orijentacije Okomitost Kut (nagib) Povezane znaajke Poloaj (pozicija) Tolerancije smjetaja Koncentrinost i koaksijalnost Simetrinost Tolerancije vrtnje Krunost vrtnje Ravnost i krunost vrtnje Svojstvo Simbol

Pojedinane i povezane znaajke

Tablica 4.36. Dopunske oznake za kombiniranje s osnovnim oznakama tolerancija oblika, orijentacije, smjetaja i vrtnje
Opis izravno Oznaka toleriranog elementa slovom izravno slovom Simbol

Oznaka referentnog elementa (osnovice)

Mjesto referentnog elementa Teorijski tona izmjera Projicirano podruje tolerancije Uvjet maksimum - materijala Okvir tolerancije

83

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina Tablica 4.37. Neka pravila kombiniranja osnovnih i dopunskih oznaka tolerancija oblika, orijentacije, smjetaja i vrtnje
Pravilo 1) Kod tolerancija oblika crtaju se samo dva pravokutnika. 2) Kod tolerancija poloaja stavljaju se i slovne oznake izabranog referentnog elementa prema kojemu se svojstvo usporeuje (D E: nain za oznaku odvojenih osnovica). 3) Dopunske oznake rijeima, npr. 6 provrta ili 6x piu se iznad okvira tolerancije. 4) Oznake ostalih svojstava elemenata vezanih za podruje tolerancije piu se uz okvir tolerancije ili se pokaznom crtom povezuju s njime. 5) Ako je potrebno oznaiti vie toleriranih svojstava jednog elementa, oznake se upisuju u posebne okvire postavljene jedan ispod drugog. 6) Vrijedi li tolerancija na ogranienoj duini, duljina se odvaja kosom crtom od tolerancije (lijevo). Kada se neka ua tolerancija na ogranienoj duini doda toleranciji cijelog elementa, tada se to upisuje u donjem dijelu okvira (desno). 7) Ako za navedenu toleranciju vrijedi uvjet maksimuma materijala (DIN ISO 2692), upisuje se odgovarajui simbol iz tablice 4.36. na jedan od moguih naina. Simbol

Tablica 4.38. Tolerancija pravocrtnosti


Tolerancija pravocrtnosti definirana je kao odstupanje koje je ogranieno s dva paralelna pravca na udaljenosti t, paralelepipedom osnovice t1 x t2 ili valjkom promjera t. Definicija podruja tolerancije Primjeri (prikaz i pojanjenja) Svaka crta gornje plohe mora leati izmeu dva paralelna pravca na udaljenosti 0,1. Izvodnica plata na svakih 200 mm duljine mora leati izmeu dva paralelna pravca na udaljenosti 0,1.

Os grede mora leati unutar paralelepipeda osnovice 0,1 x 0,2.

Os osovinice mora leati unutar valjka promjera 0,08.

84

Tehniko crtanje Tablica 4.39. Tolerancija ravnosti


Tolerancija ravnosti definirana je kao odstupanje koje je ogranieno dvjema paralelnim ravninama na udaljenosti t. Definicija podruja tolerancije Primjeri (prikaz i pojanjenja) Ploha mora biti izmeu dvije paralelne ravnine na udaljenosti 0,08.

Tablica 4.40. Numerike vrijednosti tolerancija pravocrtnosti i ravnosti [18]


Mjerena duljina, mm 10 25 60 160 400 do 10 do 25 do 60 do 160 do 400 do 1000 1 0,25 0,4 0,6 1 1,6 2,5 2 0,4 0,6 1 1,6 2,5 4 3 0,6 1 1,6 2,5 4 6 Stupanj tonosti 5 6 Tolerancija, m 1 1,6 2,5 1,6 2,5 4 2,5 4 6 4 6 10 6 10 16 10 16 25 4 7 4 6 10 16 25 40 8 6 10 16 25 40 60 9 10 16 25 40 60 100 10 16 25 40 60 100 160

Tablica 4.41. Tolerancija krunosti


Tolerancija krunosti definirana je kao odstupanje koje je ogranieno dvjema koncentrinim krunicama na udaljenosti t. Definicija podruja tolerancije Primjeri (prikaz i pojanjenja) Opseg bilo kojeg poprenog presjeka na vanjskom promjeru mora biti izmeu dvije koncentrine krunice na udaljenosti 0,03.

Opseg bilo kojeg poprenog presjeka mora biti izmeu dvije koncentrine krunice na udaljenosti 0,1.

Tablica 4.42. Tolerancija cilindrinosti


Tolerancija cilindrinosti definirana je kao odstupanje koje je ogranieno dvama koncentrinim (koaksijalnim) valjcima na udaljenosti t. Definicija podruja tolerancije Primjeri (prikaz i pojanjenja)

Tolerirana ploha mora biti izmeu dva koncentrina (koaksijalna) valjka na udaljenosti 0,1.

85

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina Tablica 4.43. Numerike vrijednosti tolerancija krunosti i cilindrinosti [18]
Mjerena duljina, mm 6 18 50 120 do do do do do 6 18 50 120 260 1 0,3 0,5 0,8 1 1,2 2 0,5 0,8 1 1,2 1,6 3 0,8 1,2 1,6 2 2,5 Stupanj tonosti 5 6 7 Tolerancija, m 1,2 2 3 5 2 3 5 8 2,5 4 6 10 3 5 8 12 4 6 10 16 4 8 8 12 16 20 25 9 12 20 25 30 44 10 20 30 40 50 60

Tablica 4.44. Tolerancija oblika crte


Tolerancija oblika crte definirana je kao odstupanje koje je ogranieno dvjema crtama koje obuhvaaju krunicu promjera t, ije je sredite na idealnoj geometrijskoj crti. Definicija podruja tolerancije Primjeri (prikaz i pojanjenja) U bilo kojem presjeku oblik crte mora biti izmeu dviju crta koje omataju krunice promjera 0,04, ija su sredita na geometrijski idealnoj crti.

Tablica 4.45. Tolerancija oblika plohe


Tolerancija oblika plohe definirana je kao odstupanje koje je ogranieno dvjema plohama koje obuhvaaju kugle promjera t, ija su sredita na plohi koja ima pravilan geometrijski oblik. Definicija podruja tolerancije Primjeri (prikaz i pojanjenja)

Tolerirana ploha mora biti izmeu dviju ploha koje obuhvaaju kugle promjera 0,02 ija su sredita na plohi koja ima pravilan geometrijski oblik.

Tablica 4.46. Tolerancija paralelnosti


Tolerancija paralelnosti definirana je kao odstupanje koje je ogranieno dvama paralelnim pravcima na udaljenosti t, paralelepipedom osnovice t1 x t2, valjkom promjera t ili dvjema plohama, koji su uz to paralelni referentnim pravcima ili plohama. Definicija podruja tolerancije Primjeri (prikaz i pojanjenja) Tolerirana os mora biti izmeu dva pravca na udaljenosti 0,1, koji su paralelni s referentnom osi A i poloeni u okomitom pravcu.

86

Tehniko crtanje Tablica 4.46. Tolerancija paralelnosti (nastavak)


Tolerancija paralelnosti definirana je kao odstupanje koje je ogranieno dvama paralelnim pravcima na udaljenosti t, paralelepipedom osnovice t1 x t2, valjkom promjera t ili dvjema plohama, koji su uz to paralelni referentnim pravcima ili plohama. Definicija podruja tolerancije Primjeri (prikaz i pojanjenja)

Tolerirana os mora biti izmeu dva pravca na udaljenosti 0,1, koji su paralelni s referentnom osi A i poloeni u vodoravnom pravcu.

Tolerirana os mora biti unutar paralelepipeda osnovice 0,1 x 0,2, koji je paralelan s referentnom osi A.

Tolerirana os mora biti unutar valjka promjera 0,03, koji je paralelan s referentnom osi A.

Os provrta mora biti izmeu dvije plohe na udaljenosti 0,01, koji su paralelne s referentnom plohom B.

Tolerirana ploha mora biti izmeu dva pravca na udaljenosti 0,1, koje su paralelne s referentnom osi C (os provrta).

87

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina Tablica 4.46. Tolerancija paralelnosti (nastavak)
Tolerancija paralelnosti definirana je kao odstupanje koje je ogranieno dvama paralelnim pravcima na udaljenosti t, paralelepipedom osnovice t1 x t2, valjkom promjera t ili dvjema plohama, koji su uz to paralelni referentnim pravcima ili plohama. Definicija podruja tolerancije Primjeri (prikaz i pojanjenja) Tolerirana ploha mora biti izmeu dvije paralelne ravnine na udaljenosti 0,01, koje su paralelne referentnoj plohi D.

Sve toke tolerirane plohe na duljini 100 mm, moraju biti izmeu dvije paralelne plohe na udaljenosti 0,01, koje su uz to paralelne referentnoj plohi A.

Tablica 4.47. Tolerancija okomitosti


Tolerancija okomitosti definirana je kao odstupanje koje je ogranieno dvama paralelnim pravcima na udaljenosti t, paralelepipedom osnovice t1 x t2, valjkom promjera t ili dvjema plohama, koji su uz to okomiti na referentni pravac ili plohu. Definicija podruja tolerancije Primjeri (prikaz i pojanjenja) Os kosog provrta mora biti izmeu dva paralelna pravca na udaljenosti 0,06, koji su uz to okomiti na os vodoravnog provrta A (referentni pravac).

Os vertikalnog valjka mora biti izmeu dva paralelna pravca na udaljenosti 0,1, koji lee u plohi koja je okomita na referentnu plohu.

Os vertikalnog valjka mora biti unutar paralelepipeda osnovice 0,1 x 0,2, koji je okomit na referentnu plohu.

Os vertikalnog valjka mora biti unutar valjka promjera 0,01, koji je okomit na referentnu plohu A.

Tolerirana ploha mora biti izmeu dvije paralelne ravnine na udaljenosti 0,08, koje su okomite na referentnu os A.

Tolerirana ploha mora biti izmeu dvije paralelne ravnine na udaljenosti 0,08, koje su okomite na referentnu plohu A.

88

Tehniko crtanje Tablica 4.48. Tolerancija kuta (nagiba)


Tolerancija kuta definirana je kao odstupanje koje je ogranieno dvama paralelnim pravcima na udaljenosti t ili dvjema paralelnim plohama na udaljenosti t, koji su uz to nagnuti za kut s obzirom na referentni pravac ili referentnu plohu. Definicija podruja tolerancije Primjeri (prikaz i pojanjenja)

Os kosog provrta mora biti izmeu dva paralelna pravca na udaljenosti 0,08, koji su uz to nagnuti za kut 60 s obzirom na referentnu os A-B.

Os provrta, koja se projicira u ravninu u kojoj je referentna os, mora biti izmeu dva paralelna pravca na udaljenosti 0,08, koji su uz to nagnuti za kut 60 s obzirom na referentnu os A-B.

Os provrta mora biti izmeu dva paralelna pravca na udaljenosti 0,08, koji su uz to nagnuti za kut 60 s obzirom na referentnu plohu A.

Nagnuta ploha mora biti izmeu dvije paralelne plohe na udaljenosti 0,1, koje su nagnute za kut 75 s obzirom na referentnu os A.

Nagnuta ploha mora biti izmeu dvije paralelne plohe na udaljenosti 0,08, koje su nagnute za kut 40 s obzirom na referentnu plohu A.

Tablica 4.49. Tolerancija poloaja (pozicije)


Tolerancija smjetaja (poloaja) definirana je kao odstupanje koje je ogranieno krunicom promjera t, dvama paralelnim pravcima na udaljenosti t, s paralelepipedom osnovice t1 x t2 ili s valjkom promjera t, ije su osi referentne crte. Definicija podruja tolerancije Primjeri (prikaz i pojanjenja) Tolerirana toka presjeka mora biti unutar krunice promjera 0,3, ije je sredite u teorijski tonom poloaju s obzirom na toleriranu toku presjeka.

89

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina Tablica 4.49. Tolerancija poloaja (pozicije)(nastavak)
Tolerancija mjesta ili smjetaja definirana je kao odstupanje koje je ogranieno krunicom promjera t, dvama paralelnim pravcima na udaljenosti t, s paralelepipedom osnovice t1 x t2 ili s valjkom promjera t, koje su osi referentne crte. Definicija podruja tolerancije Primjeri (prikaz i pojanjenja) Svaka od crta mora biti izmeu dva paralelna pravca na udaljenosti 0,05, koji su simetrino smjeteni u teorijski tonom poloaju, s obzirom na referentnu plohu A.

Os svakog od 8 provrta mora biti unutar paralelepipeda osnovice 0,05 x 0,2, ija je os u teorijski tonom poloaju s obzirom na promatrani provrt.

Os provrta mora biti unutar valjka promjera 0,08, ija je os u teorijski tonom poloaju s obzirom na promatrane referentne plohe A i B.

Os svakog od 8 provrta mora biti unutar valjka promjera 0,1, ija je os u teorijski tonom poloaju s obzirom na provrt.

Kosa ploha mora biti unutar dvije paralelne ravnine na udaljenosti 0,05, koje su simetrino postavljene s obzirom na teorijski toan poloaj referentne ravnine A i os referentnog valjka B.

Tablica 4.50. Tolerancija koncentrinosti i koaksijalnosti


Tolerancija koncentrinosti i koaksijalnosti definirana je kao odstupanje koje je ogranieno krunicom promjera t ili valjkom promjera t, ije se sredite i os poklapa s referentnom tokom ili osi. Definicija podruja tolerancije Primjeri (prikaz i pojanjenja)

Sredite tolerirane krunice, oznaene okvirom tolerancije, mora biti unutar krunice promjera 0,01, koja je koncentrina sreditu referentne krunice A.

Os toleriranog valjka mora leati unutar valjka promjera 0,08, koji je koaksijalan s referentnom osi A - B.

90

Tehniko crtanje Tablica 4.51. Tolerancija simetrinosti


Tolerancija simetrinosti definirana je kao odstupanje koje je ogranieno dvjema paralelnim plohama na udaljenosti t, dvama paralelnim pravcima na udaljenosti t ili paralelepipedom osnovice t1 x t2. Definicija podruja tolerancije Primjeri (prikaz i pojanjenja) Ravnina simetrije utora mora biti izmeu dvije paralelne ravnine, koje su razmaknute za 0,08 i simetrino smjetene prema ravnini simetrije referentne znaajke A.

Os provrta mora biti unutar dvije paralelne ravnine na udaljenosti 0,08, koje su simetrino poloeni s obzirom na ravninu simetrije referentnih utora A i B.

Os provrta mora biti unutar paralelepipeda osnovice 0,1x 0,05, ija je os presjenica zajednikih ravnina simetrije referentnih utora A-B i C-D.

Tablica 4.52. Tolerancija krunosti vrtnje


Tolerancija krunosti vrtnje definirana je kao odstupanje koje je ogranieno dvjema koncentrinim krunicama s razmakom t, valjkom duljine t ili stocem duljine t. Definicija podruja tolerancije Primjeri (prikaz i pojanjenja) Radijalno odstupanje od krunosti vrtnje ne smije biti vee od 0,1 u bilo kojoj mjernoj ravnini za vrijeme jednog okretaja oko referentne osi A-B.

Radijalno odstupanje od krunosti vrtnje ne smije biti vee od 0,2 u bilo kojoj mjernoj ravnini, kada se tolerirani rotacijski dio mjeri oko sredinjice provrta A.

91

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina Tablica 4.52. Tolerancija krunosti vrtnje (nastavak)
Tolerancija krunosti vrtnje definirana je kao odstupanje koje je ogranieno dvjema koncentrinim krunicama s razmakom t, valjkom duljine t ili stocem duljine t. Definicija podruja tolerancije Primjeri (prikaz i pojanjenja) Aksijalno (osno) odstupanje od krunosti vrtnje ne smije biti vee od 0,1 u bilo kojem poloaju mjerenja za jedan okretaj oko referentne osi D.

Odstupanje od krunosti vrtnje u smjeru strelice ne smije biti vee od 0,1 u bilo kojem mjernom stocu za vrijeme jednog okretaja oko referentne osi C.

Odstupanje od krunosti vrtnje u smjeru okomitom na tangentu zakrivljene plohe ne smije biti vee od 0,1 u bilo kojem mjernom stocu za vrijeme jednog okretaja oko referentne osi C.

Tablica 4.53. Tolerancija ravnosti i krunosti vrtnje


Tolerancija ravnosti i krunosti vrtnje definirana je kao odstupanje koje je ogranieno dvama koaksijalnim valjcima na udaljenosti t (kojih se os podudara s referentnom osi) ili dvjema paralelnim ravninama na udaljenosti t okomitim na referentnu os. Definicija podruja tolerancije Primjeri (prikaz i pojanjenja) Tolerancija ravnosti i krunosti vrtnje ne smije biti vea od 0,1 u bilo kojoj toki na odreenoj plohi za vrijeme nekoliko okretaja oko referentne osi A-B s relativnim aksijalnim pomakom mjernog instrumenta po strojnom dijelu. Tolerancija ravnosti i krunosti vrtnje ne smije biti vea od 0,1 u bilo kojoj toki na odreenoj plohi za vrijeme nekoliko okretaja oko referentne osi D s relativnim radijalnim pomakom mjernog instrumenta po strojnom dijelu.

92

Tehniko crtanje Tablica 4.54. Numerike vrijednosti tolerancija krunosti vrtnje [18]
Mjerena duljina, mm 6 18 50 120 do do do do do 6 18 50 120 260 1 1,6 2 2,5 3 2 2,5 3 4 5 3 3 4 5 6 8 Stupanj tonosti 5 6 Tolerancija, m 5 8 12 6 10 16 8 12 20 10 16 25 12 20 30 4 7 20 25 30 40 50 8 30 40 50 60 80 9 50 60 80 100 120 10 80 100 120 160 200

Tablica 4.55. Numerike vrijednosti tolerancija ravnosti i krunosti vrtnje [18]


Mjerena duljina, mm 6 18 50 120 do do do do do 6 18 50 120 260 1 0,8 1 1,2 1,6 2 1 1,6 2 2,5 3 1,6 2 2,5 3 4 Stupanj tonosti 5 6 Tolerancija, m 2,5 4 6 3 5 8 4 6 10 5 8 12 6 10 16 4 7 10 12 16 20 25 8 16 20 25 30 40 9 25 30 40 50 60 10 40 50 60 80 100

4.11. Tekstura (hrapavost) tehnikih povrina 4.11.1. Vanost stanja tehnikih povrina
Tehnike su povrine sve one povrine strojnih dijelova koje su dobivene nekom od obrada odvajanjem estica ili nekom od obrada bez odvajanja estica. One su tijekom obrade i eksploatacije strojnih dijelova izloene djelovanju razliitih vrsta optereenja, kao to su npr.: mehanika, toplinska, elektrina, kemijska ili bioloka (mogue su i kombinacije). Najznaajnija su meutim mehanika i kemijska optereenja, a njihova esta posljedica je habanje (troenje) dijelova i korozija. Tehnike povrine nisu idealno glatke geometrijske plohe koje razdvajaju dva medija, nego su to, mikroskopski gledano, hrapave plohe karakterizirane nizom neravnina raznih veliina, oblika i rasporeda. Posljedica tome jesu postupci obrade odvajanjem estica ili postupci obrada bez odvajanja estica. Veliina hrapavosti tehnikih povrina moe utjecati: na smanjenje dinamike izdrljivosti (odnosno, smanjenje vrstoe oblika); na pojaano trenje i habanje tarno (triboloki) optereenih povrina; na smanjenje prijeklopa kod steznih spojeva, a time i smanjenje nosivosti steznog spoja; na ubrzavanje korozije.

4.11.2. Osnovni pojmovi


Osnovni pojmovi o hrapavosti tehnikih povrina dani su prema normi ISO 4287.

93

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

Povrinska hrapavost je sveukupnost mikrogeometrijskih nepravilnosti na povrini predmeta (koje su mnogo puta manje od povrine cijelog predmeta), a prouzrokovane su postupkom obrade ili nekim drugim utjecajima. Profil povrine predstavlja presjek realne povrine s odreenom ravninom (vidi sliku 4.28.). Profilni filtar je filtar koji razdvaja profile na dugovalne i kratkovalne komponente [ISO 11562]. Postoje tri filtra koji se koriste u ureajima kojima se mjeri hrapavost, valovitost i primarni profili (vidi sliku 4.26.). Svi imaju iste prijenosne znaajke, definirane u ISO 11562, ali razliite granine valne duljine.

Slika 4.26. Prijenosne karakteristike profila hrapavosti i valovitosti

Sve pojave analiziraju se u pravokutnom koordinatnom sustavu u kojem su osi X i Y smjetene u promatranu realnu povrinu, a os Z usmjerena je na susjedni medij. Os X pritom je orijentirana u smjeru profila hrapavosti (vidi sliku 4.28.).

Slika 4.27. Razluivanje P, W i R karakteristika profila

Profil hrapavosti (R) je profil koji se izvodi iz primarnog profila zanemarujui dugovalne komponente koritenjem profilnog filtra c. Profil hrapavosti osnova je za mjerenje parametara hrapavosti profila. Profil valovitosti (W) je profil koji proizlazi iz primarnog profila (P)7 primjenom profilnih filtera f i c. Na slici 4.27. prikazano je razluivanje P, W i R karakteristika profila.

Primarni profil je osnova za ocjenu parametara primarnog profila (vidi ISO 3274).

94

Tehniko crtanje

Srednja crta profila se definira posebno za primarni profil, profil hrapavosti i profil valovitosti. Za primarni profil se dobiva metodom najmanjeg kvadrata, to jest ona dijeli profil tako da je unutar duljine l zbroj kvadrata svih odstupanja profila Z od te crte najmanji, a za hrapavost i valovitost se upotrebljavaju profilni filtri c i f.

Slika 4.28. Profil povrine s prikazom koordinatnog sustava

Referentna duljina (duljina uzorka) lp, lr, lw je duljina u pravcu osi X koja se koristi za ustanovljavanje nepravilnosti koje karakteriziraju profile koji se mjere. Duljina uzorka profila hrapavosti lr i valovitosti lw brojano je jednaka karakteristinoj valnoj duljini profilnih filtera c i f. Duljina uzorka primarnog profila lp jednaka duljini vrednovanja (ocjenjivanja). Duljina vrednovanja ln je razmak u pravcu osi X koja se koristi za vrednovanje profila koji se mjeri. Moe sadravati jednu ili vie referentnih duljina. Za dogovorene duljine vrednovanja vidi ISO 4288:1996, tablica 4.56.
Tablica 4.56. Prikladne referentne duljine prema ISO 4288 (Cutoff) (DIN 4768)
Periodini profili Neperiodini profili Duljina Granina valna duljina vrednovanja/referentna duljina

irina elementa Xs, mm >0,01 do 0,04 >0,04 do 0,13 >0,13 do 0,4 >0,4 do 1,3

Rz, m do 0,1 >0,1 do 0,5 >0,5 do 10 >10 do 50

Ra, m do 0,02 >0,02 do 0,1 >0,1 do 2 >2 do 10

, mm 0,08 0,25 0,8 2,5

ln/lr, mm 0,08/0,4 0,25/1,25 0,8/4 2,5/12,5

Vrijednost ordinate Z(x) je visina mjerenog profila u bilo kojoj toki X. Visina se smatra negativnom ako ordinata lei ispod osi X, dok se u suprotnom sluaju smatra pozitivnom. Lokalni nagib dZ/dX je nagib mjerenog profila u poloaju xi (vidi sliku 4.29.). Priblino se procjenjuje na temelju izraza (4.9.).

1 dz i (z i +3 9 z i + 2 + 45 z i +1 45 z i 1 + 9 z i 2 z i 3 ) = dx 60x

(4.9)

95

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

Visina izboine profila Zp je udaljenost izmeu osi X i najvie toke izboine profila. Dubina udubine profila Zv je udaljenost izmeu osi X i najnie toke udubine profila (slika 4.30.).

Slika 4.29. Lokalni gradijenti profila povrine

Visina elementa profila Zt je zbroj visine vrha i dubine dna elementa profila (vidi sliku 4.30.). Isto tako se Xs zove irina elementa profila, koja se prikazuje kao duljina isjeka osi X koji sjee profilni element. Maksimalna visina izboine profila Pp, Rp ili Wp najvea je visina izboine profila Zp na duljini vrednovanja, a maksimalna dubina udubine profila Pv, Rv ili Wv najvea je dubina udubine profila Zv na istoj duljini (vidi sliku 4.30.).

Slika 4.30. Element profila povrine

Maksimalna visina profila Pz, Rz ili Wz zbroj je visine najvee visine izboine profila Zp i najvee dubine udubine profila Zv na duljini vrednovanja. ISO-norma iz 1984. godine rabi simbol Rz s drukijom definicijom pa se mora paziti pri koritenju postojeih tehnikih crtea i dokumentacije, jer razlike nisu uvijek zanemarivo male. Srednja visina elemenata profila Pc, Rc ili Wc srednja je vrijednost elementa profila Zt na referentnoj duljini.

1 m Pc, Rc,Wc = Zti m i =1


96

(4.10)

Tehniko crtanje

Slika 4.31. Maksimalne vrijednosti na profilu hrapavosti

Slika 4.32. Parametri Xs i Zt na duljini vrednovanja

Ukupna visina profila Pt, Rt ili Wt predstavlja zbroj najvee visine profila vrha Zp i najvee dubine dna profila Zv na duljini vrednovanja. S obzirom na to da su Pt, Rt i Wt definirane na duljini vrednovanja, a ne na referentnoj duljini, za svaki profil vrijedi:

Pt Pz , Rt Rz , Wt Wz

(4.11)

Srednje aritmetiko odstupanje mjerenog profila Pa, Ra ili Wa aritmetiki je prosjek apsolutne ordinatne vrijednosti Z(x) na referentnoj duljini

1 Pa, Ra,Wa = Z ( x) dx . l0
Pri tome je l = lp, lr ili lw, ovisno o parametru.

(4.12)

97

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina Tablica 4.57. Usporedba nekih osnovnih pojmova ISO 4287-1:1984 i ISO 4287:1996
Osnovni pojmovi Izdanje iz 1984 Izdanje iz 1996

Duljina uzorka Duljina vrednovanja Vrijednost ordinate Lokalni nagib Visina vrha profila Dubina dna profila Visina elementa profila irina elementa profila
1)

l ln y yp yv -

lp,lw,lr 1) ln Z(x) dZ dX Zp Zv Zt Xs

Duljina uzorka tri razliita profila: lp (primarni profil), lw (profil valovitosti) i lr (profil hrapavosti).

Tablica 4.58. Usporedba nekih osnovnih parametara povrine ISO 4287-1:1984 i ISO 4287:1996
Parametri 1984. 1996. Odreeni na duljini vrednovanja referentna duljini ln lr 1)

Maksimalna visina vrha profila Rp Rp 2) x 2) Maksimalna dubina dna profila Rm Rv x Maksimalna visina profila Ry Rz 2) x Srednja visina profila Rc Rc 2) x Ukupna visina profila x Rt 2) Srednje aritmetiko odstupanje mjerenog profila Ra Ra 2) x 2) Odstupanje srednjeg korijena mjerenog profila Rq Rq x Srednja irina profila elemenata Sm Rsm 2) x Nagib srednjeg korijena mjerenog profila q Rq 2) x "Ten point height" (poniten kao ISO parametar) Rz 1) Ova duljina uzorka je lr, lw i lp za R-, W- i P- parametre; lp jednak je ln 2) Parametri definirani za tri profila: primarni profil, profil valovitosti i profil hrapavosti. Tablica sadri samo parametre profila hrapavosti.

Srednje kvadratno odstupanje mjerenog profila Pq, Rq ili Wq vrijednost je srednjeg korijena ordinatne vrijednosti Z(x) na referentnu duljinu:

1 2 Pq, Rq, Wq = Z ( x)dx . l 0

(4.13)

Pri tome je l = lp, lr ili lw, ovisno o sluaju. Zbog relativno velikih promjena u novom izdanju ISO 4287, u tablicama 4.57. i 4.58. dane su usporedne vrijednosti nekih pojmova aktualnog i prethodnog izdanja norme.

4.11.3. Oznaavanje hrapavosti tehnikih povrina na tehnikim crteima


Oznakom ili simbolom na tehnikim se crteima oznaavaju odreene povrine kako bi se propisala njihova hrapavost i nain obrade za njezino
98

Tehniko crtanje

postizanje. Simboli hrapavosti pri obradi odvajanjem ili bez odvajanja estica dani su normom ISO 1302-2001. Postoje osnovni i dopunski simboli koji opisuju stanje povrina. Osnovni grafiki simbol sastoji se od dviju ravnih crta nejednake duljine nagnute za 60 u odnosu na crtu koja predstavlja oznaenu povrinu, kao to pokazuje slika 4.33.a. Osnovni grafiki simbol ne upotrebljava se bez dopunskih oznaka.

Slika 4.33. Graa simbola za oznaavanje kvalitete obraenih povrina na tehnikim crteima osnovni i dopunski simboli i njihove izmjere prema tablici 4.61

Slika 4.34. Graa simbola za oznaavanje kvalitete obraenih povrina na tehnikim crteima dopunski znakovi i slova

Za usklaivanje veliine simbola s ostalim natpisima na tehnikim crteima (kote, tolerancije itd.) primjenjuje se ISO 81714-1. Osnovni grafiki simbol i njegove dopune crtaju se prema slikama 4.33., 4.34. i 4.35. Oblik simbola na slikama od 4.34.c do 4.34.g isti je kao kod velikih slova prema ISO 3098-2:2000 (oblik B, uspravno). Dimenzije simbola prikazane su u tablici 4.59. Ako se zahtijeva strojno odvajanje estica potrebno za postizanje traene povrinske obrade, potrebno je dodati horizontalnu ravnu crtu na osnovni grafiki simbol, slika 4.33.d. Ako nije doputeno odvajanje estica radi postizanja traene povrinske obrade, potrebno je dodati krunicu na osnovni grafiki simbol, slika 4.33.e. Takvi simboli zovu se proireni simboli.
Tablica 4.59. Izmjere oznaka na slikama 4.33. i 4.35. Visina brojki i slova, h (vidi ISO 3098-2) Debljina crte za simbole d' Debljina crte za slova d Visina H1 Visina H2 2,5 0,25 3,5 7,5 3,5 0,35 5 10,5 5 0,5 7 15 7 0,7 10 21 10 1 14 30 14 1,4 20 42 20 2 28 60

99

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

Slika 4.35. Graa simbola za oznaavanje kvalitete obraenih povrina na tehnikim crteima potpuni grafiki simbol i njihove izmjere prema tablici 4.61. (slova u podruju c mogu biti velika ili mala, a visina ovog podruja moe biti vea od h kako bi se omoguila uporaba velikih i malih slova) a) osnovni grafiki simbol za teksturu povrine proireni grafiki simboli b) obrada odvajanjem estica c) obrada bez odvajanja estica

d) svi postupci doputeni

potpuni grafiki simboli e) obrada odvajanjem estica

f) obrada bez odvajanja estica

Slika 4.36. Grafiki simboli za oznaavanje hrapavosti povrine

Slika 4.37. Grafiki simbol za sve povrine izratka (Zahtjev za hrapavost est povrina predstavljenih konturom izratka. Kontura na crteu (lijevo) predstavlja est povrina prikazanih na 3D prikazu (desno) izratka - ne predstavlja prednju i stranju povrinu!)

Kada treba postaviti potpune zahtjeve za hrapavost povrine, potrebno je dodati crtu na dui slobodni dio kraka grafikog simbola za osnovni i proireni simbol (slika 4.35.).
100

Tehniko crtanje

Za uporabu u pisanom tekstu na primjer, izvjetaji ili ugovori tekstualne oznake za grafike simbole na slici 4.36. jesu: d) APA, e) MRR i f) NMR. Kada je ista hrapavost povrine zahtijevana na svim povrinama izratka predstavljenim na crteu zatvorenom konturom izratka, potrebno je dodati krunicu na potpuni grafiki simbol, kao to je prikazano na slici 4.37. Zbog jednoznanosti oznaavanja zahtjeva za hrapavosti povrine potrebno je, osim naznake stupnja hrapavosti povrine i njegovog iznosa, navesti i dodatne zahtjeve (npr. duljina vrednovanja ili referentna duljina, proizvodni postupak, vrsta povrinskih tragova i njihova orijentacija ili mogui dodatak za strojnu obradu). Moe biti postavljeno i nekoliko razliitih zahtjeva na hrapavosti povrina radi osiguranja funkcionalnosti povrine. Za ovu svrhu upotrebljava se potpuni grafiki simbol. Oznake smjetaja razliitih zahtjeva na hrapavost povrine u potpunom grafikom simbolu prikazane su na slici 4.38.

Slika 4.38. Poloaj oznaka dopunskih zahtjeva (od a do e)

Zahtjevi na hrapavost povrine trebaju biti smjeteni na sljedee poloaje u potpunom grafikom simbolu (slika 4.38.): Poloaj a - zahtjev za hrapavou povrine. Pokazuje stupanj i vrstu (R, W ili P) hrapavosti povrine, graninu brojanu vrijednost i duljinu vrednovanja ili duljinu uzorkovanja. Radi izbjegavanja pogrenog tumaenja treba umetnuti izmeu oznake i zahtijevane vrijednosti dvostruki razmak (slovno mjesto). Openito, u jednom nizu treba navesti referentnu duljinu vrednovanja ili duljinu uzorkovanja zavrenu kosom crtom (/), slijedi oznaka stupnja povrinske hrapavosti i njezina brojana veliina. Primjer 1: Primjer 2: 0,0025-0,8/Rz 6,8 -0,8/Rz 6,8 (primjer s referentnom duljinom) (primjer samo s duljinom uzorkovanja)

Prema ISO 1302 referentna duljina je duljina vala izmeu dva definirana filtra (vidi takoer ISO 3274 i ISO 11562), a za pogonsku metodu, duljina vala izmeu dvije odreene granice (vidi ISO 12085). Poloaj a i b - dva ili vie zahtjeva na hrapavost povrine. Ove se oznake veinom primjenjuju za granice podruja zahtijevane hrapavosti ili dvije vrste oznaka hrapavosti. Prvi zahtjev na hrapavost povrine stavlja se na uobiajenom poloaju a. Drugi zahtjev na hrapavost povrine tada se stavlja na poloaj b. Ako postoji trei zahtjev ili vie njih koje treba oznaiti,

101

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

grafiki simbol pomie se u vertikalnom smjeru, kako bi se napravio prostor za vie redova.
a) u tekstu b) na crteu

MRR Ramax 0,7; Rz1max 3,3


Slika 4.39. Navoenje parametra granica hrapavosti (maksimuma) a) u tekstu b) na crteu

MRR U Ra 0,9; L Ra 0,3


Slika 4.40. Dvostruka specifikacija parametra povrine (gornja i donja granica)

Poloaj c - postupak obrade. Oznaava postupak obrade, tretiranje povrine, vrstu prevlake ili druge zahtjeve na proces obrade i sl. za dobivanje povrine (obraena, pocinana, galvanizirana). Postupak obrade na povrini moe biti oznaen kao tekst dodan potpunom simbolu, kao to je prikazano na slikama 4.41. i 4.42. Prevlaka na slici 4.42., kao primjer, oznaena je uporabom simbolikog prikaza prema ISO 1456.
a) u tekstu b) na crteu

Tokareno Rz 3,1
Slika 4.41. Oznaavanje postupka obrade i hrapavosti povrine a) u tekstu b) na crteu

NMR Fe/Ni 15 p Cr r; Rz 0,6


Slika 4.42. Oznaavanje prevlake i hrapavosti povrine

Poloaj d - smjer obrade. Na ovom se mjestu (slika 4.43.) stavlja simbol eljenog prostiranja tragova, ako postoji, odnosno smjer prostiranja tragova npr. =, X, M, C, R ili P (vidi tablicu 4.60.). Povrinski tragovi i smjer prostiranja tragova nastalih postupkom obrade (npr. tragovi alata) mogu biti oznaeni u potpunom simbolu uporabom znakova navedenih u tablici 4.60., a prikazanim primjerom na slici 4.43. Oznaavanje povrinskih tragova definiranih znakovima nije primjenjivo u tekstualnom prikazu. Znakovi u tablici 4.60. prikazuju tragove obrade i smjer tragova u odnosu na ravninu crtanja.
102

Tehniko crtanje

Tablica 4.60. Simboli za tragove obrade na povrinama Grafiki znak Opis i primjer

Paralelno na ravninu projekcije u kojoj je znak upotrijebljen

Okomito na ravninu projekcije u kojoj je znak

Krino u dva pravca na relativnu ravninu projekcije u kojoj je znak

Viesmjerno

Priblino kruno prema sreditu povrine na kojoj je znak

Priblino radijalno prema sreditu povrine na kojoj je znak

Tragovi su zasebni, neusmjereni ili nestrei

Ako je potrebno naznaiti uzorak koji nije jasno opisan ovim znakovima, to treba uraditi uporabom prikladne biljeke na crteu.

a) u tekstu

b) na crteu

NRR glodano Ra 0,7; Rz1 3,1


Slika 4.43. Smjer povrinskih tragova oznaen okomito na ravninu crtanja

103

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

Poloaj e dodatak za obradu. Oznaava zahtjev za dodatkom za strojnu obradu, ako postoji, a daje se kao brojana vrijednost u milimetrima. Dodatak za strojnu obradu u naelu se oznaava u sluajevima kada je vie faza obrade prikazano na jednom crteu. Dodatak za strojnu obradu potreban je npr. u crteu sirovca i otkivka s konanim izratkom prikazanim u sirovom komadu. Ova oznaka nije primjenjiva u tekstualnom prikazu. Kada je zadan dodatak za strojnu obradu, moe se dogoditi da je on i jedini na potpunom simbolu. ei je sluaj da se istodobno daje i podatak za hrapavost poslije konane strojne obrade (sliku 4.44.).

Slika 4.44. Primjer oznaavanja zahtjeva hrapavosti povrine za konani izradak a prikazan na crteu sirovca (ukljuuje 3 mm dodatka za strojnu obradu)

4.11.4. Primjena oznaka hrapavosti na crteima i drugoj tehnikoj dokumentaciji


Zahtjeve za stanjem povrine treba postaviti samo jednom za odreenu povrinu, na jednoj projekciji, ako je mogue, na istu projekciju gdje su kotirane i tolerirane veliina ili poloaj, i to to blie njima da se to bolje uoe.

Slika 4.45. Smjer itanja (grafikih simbola) stanja povrine

Slika 4.46. Zahtjevi za stanjem povrine na konturi koja predstavlja povrinu

Ope je pravilo da grafiki simbol, skupa s dopunskim informacijama, treba orijentirati tako da je itak s donje i s desne strane crtea, kao i kod kotiranja, a sve prema ISO129-1 (slika 4.45.).
104

Tehniko crtanje

Zahtjev za stanjem povrine (grafiki simbol) moe dirati povrinu ili biti spojen na nju preko referentno/pokazne crte koja na povrini zavrava strelicom ili nekim drugim znakom. Kao ope pravilo, grafiki simbol ili pokaznu crtu koja zavrava strelicom (ili nekim drugim odgovarajuim zavretkom) treba pokazivati na povrinu materijala izratka s vanjske strane, bilo da je to kontura (koja predstavlja povrinu) ili njezin produetak (vidi slike 4.46. i 4.47.).
a) b)

Slika 4.47. Alternativna uporaba pokazne crte

Slika 4.48. Zahtjev za stanjem povrine uz kotni broj

Ako ne postoji mogunost zabune, zahtjev za stanjem povrine moe se postaviti zajedno s istaknutim mjerama, kao na slici 4.48. Zahtjev za stanjem povrine moe se postaviti i na vrh tolerancijskog okvira za geometrijske tolerancije (prema ISO 1101), kao to je prikazano na slici 4.49.a, ili iznad same oznake, kao to je prikazano na slici 4.49.b.
a) b)

Slika 4.49. Zahtjev za stanjem povrine vezan uz tolerancije poloaja i oblika

105

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina

Zahtjev za stanjem povrine moe se izravno postaviti i na pomone mjerne crte ili biti vezan na njih preko referentne ili pokazne crte sa strelicom kao zavretkom (slika 4.50.).

Slika 4.50. Uporaba pomonih mjernih crta za isticanje zahtjeva hrapavosti cilindrinih tijela

Slika 4.51. Zahtjev za stanjem povrine za cilindrine i prizmatine povrine

Cilindrine, konine i prizmatine povrine definiraju se oznakom hrapavosti jednoznano, tako da se znakom oznai kontura ili izvodnica (vidi sliku 4.51.). U manjem broju sluajeva, kada se radi o prizmatinim povrinama, svaku povrinu treba odvojeno oznaiti ako je zahtjev za stanjem povrine razliit za svaku od njih. Ako je zahtijevano stanje povrine isto na veini povrina izratka, tada se to zahtijevano stanje povrine pojednostavnjeno definira skupnim znakom koji se smjeta obino u gornji desni kut radionikog crtea. Pri tome se na prvom mjestu istie znak obrade kojim je obraena veina ploha, a koji nije istaknut na projekciji crtea, te u zagradu ostale obrade Postoje dva osnovna naina ovakvog prikaza, kao to se vidi na slikama 4.52. i 4.53. Zahtjevi za stanjem povrine koji odstupaju od openitog zahtjeva za stanjem povrine trebaju biti postavljeni izravno na crteu u istoj projekciji kao i specificirana povrina o kojoj je rije.

106

Tehniko crtanje

Slika 4.52. Pojednostavnjeni prikaz veina povrina s istim zahtijevanim stanjem povrine

Slika 4.53. Pojednostavnjeni prikaz veina povrina s istim zahtijevanim stanjem povrine

Da bi se izbjeglo brojno ponavljanje istih oznaka hrapavosti, ili tamo gdje je prostor ogranien, ili ako se trai isto stanje povrine na veem broju povrina izratka, moe se primijeniti pojednostavnjeno oznaavanje, i to na sljedei nain: Pojednostavnjena oznaka postavlja se na potrebnoj povrini, a njezino znaenje objanjeno je pored same projekcije, sastavnice ili u prostoru predvienom za ope napomene (vidi sliku 4.54.).

Slika 4.54. Oznaka hrapavosti u sluaju skuenog prostora za crtanje

Svi osnovni grafiki simboli prikazani na slikama 4.33., 4.34. i 4.35. mogu se takoer koristiti za oznaku zahtijevanog stanja povrine, a njihovo potpuno znaenje daje se na crteu kako je to prikazano na slici 4.54., ukljuujui i prethodno opisane sluajeve.

107

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina a) b) c)

Slika 4.55. Pojednostavnjeni prikaz zahtjeva za stanjem povrine (a nedefinirani proizvodni proces, b potrebno odvajanje materijala i c nije doputeno odvajanje materijala)

Slika 4.56. Postavljanje zahtjeva za stanjem povrine, prije i poslije obrade (ovdje presvlaka)

Ako je u pitanju vie proizvodnih postupaka, potrebno je definirati stanje povrine prije i poslije pojedinog postupka obrade, to treba objasniti u napomeni, kao to prikazuje slika 4.56.

4.11.5. Odnos izmeu tolerancije i hrapavosti


Postizanje odreene tolerancije povezano je s hrapavou tehnikih povrina koje se toleriraju. Odnos izmeu stupnja tolerancije IT i parametra hrapavosti Rz u ovisnosti o izmjerama izratka dan je u tablici 4.61.
Tablica 4.61. Odnos izmeu stupnja tolerancije (IT) i parametra hrapavosti Ra u ovisnosti o izmjerama izratka Stupanj tolerancije IT5 IT6 IT7 IT8 IT9 IT10 IT11 IT12 IT13 IT14 ... 3 0,1 0,2 0,4 0,4 0,8 1,6 1,6 3,2 6,3 12,5 3) ... 18 0,2 0,4 0,4 0,8 0,8 1,6 3,2 3,2 6,3 12,5 Izmjere izratka, mm 18) ... 80 80) ... 250 0,4 0,4 0,4 0,8 0,8 1,6 1,6 1,6 1,6 3,2 3,2 6,3 6,3 6,3 6,3 12,5 12,5 12,5 12,5 12,5 250) ... 0,8 0,8 1,6 3,2 6,3 6,3 12,5 12,5 12,5 25

U tablici 4.62. dana je veza izmeu kvaliteta tolerancija duljinskih izmjera i odgovarajuih najgrubljih povrinskih obrada. Navedene hrapavosti mogu se koristiti uvijek kada drugi uvjeti ne zahtijevaju finiju kvalitetu obrade. Ako
108

Tehniko crtanje

funkcija povrine elementa ne zahtijeva manju hrapavost od one navedene u tablici 4.62., moe se openito i grubo uzeti da je potrebno ispuniti uvjet da je Rz 0,5 T . Na taj se nain postie to da nakon spajanja dosjednih dijelova i djelomine plastine deformacije neravnina hrapavosti stvarne izmjere bude unutar tolerancijskog polja.
Tablica 4.62. Uobiajena podruja primjene veliina hrapavosti Srednje aritmetiko odstupanje profila Ra, m 0,025 0,05 0,1 0,2 0,4 0,8 1,6 3,2 6,3 12,5 25 50 Primjena Kontrolna mjerila, najstroiji zahtjevi

Brtvene i vrlo precizne klizne povrine Klizne povrine i prisni dosjedi Prisni dosjedi Nefunkcijske povrine

Izmeu toleracijskog polja, duljinske izmjere i veliine hrapavosti treba postojati usklaenost. Na slici 4.57. prikazan je povoljan (slika 4.57.a) i nepovoljan (slika 4.57.b) odnos izmeu visine tolerancijskog polja i neravnina. Prema literaturnim podacima hrapavost moe biti manja ili u nekim sluajevima najvie jednaka kvaliteti tolerancije duljinske izmjere.

Slika 4.57. Tolerancije i hrapavosti povrina (a - povoljan i b - nepovoljan odnos hrapavosti i tolerancijskog polja)

U tablici 4.63. dan je pregled najeih postupaka rune i strojne obrade s podacima o veliini hrapavosti koja se uobiajeno moe s njima postii.

109

Tolerancije, dosjedi i tekstura (hrapavost) povrina Tablica 4.63. Orijentacijske vrijednosti parametra Ra povrinske hrapavosti koji se mogu postii s odreenom vrstom rune i strojne obrade Stupanj povrinske hrapavosti Ra, m 0,025 0,05 12,5 100 200 400 800 0,1 0,2 0,4 0,8 1,6 3,2 6,3 25 50 Postupak obrade Runa obrada - grubo turpijanje - fino turpijanje Lijevanje - u pijesak - u kokilu - tlano lijevanje Kovanje - toplo, slobodno - toplo u ukovnju - hladno u ukovnju Valjanje - toplo - hladno Pjeskarenje Samarenje Plinsko rezanje Tokarenje - grubo - fino Blanjanje - grubo - fino Glodanje - grubo - fino Buenje svrdlom Razvrtavanje Bruenje - grubo - fino Poliranje - mehaniko - elektrino Honanje, lepanje Superfini Obrada navoja - rezanje - bruenje, valjanje Obrada zubaca - blanjanje - glodanje - bruenje

110

Tehniko crtanje

5. Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura


Drawing of Geometrical and Mechanical Contours
Oblikovanje elemenata strojeva svodi se na komponiranje to jednostavnijih geometrijskih kontura u skladnu cjelinu, koja mora zadovoljiti osnovne zahtjeve postavljene zadatkom da utroak materijala i potrebnog rada za izradu bude to manji. Pozitivna je posljedica ovakvog pristupa utjecaj na smanjenje cijene kotanja strojnog dijela. Veina alatnih strojeva konstruirana je za obradu cilindrinih, koninih, rotacijskih i ravnih ploha (izuzev CNC strojeva), pa je i obrada ovakvih ploha jeftinija od obrade drugih, za koje su potrebni specijalni alatni strojevi i kod kojih je obrada isplativa jedino kod masovne proizvodnje. Iz tih razloga elementi strojeva, kao sto je ve reeno, po obliku predstavljaju sintezu jednostavnih geometrijskih tijela. Konstruiranje strojnih dijelova u pravokutnom ili ortogonalnom izgledu, prikazivanjem prostornih oblika dijelova u ravnini, svodi se na dobivanje takozvanih strojarskih kontura [5, 6, 7, 10, 22, 23].

5.1. Crtanje okomice na zadani pravac

Slika 5.1. Naini crtanja okomice na zadani pravac

Prvi nain. Iz proizvoljno odabranih toaka A i B na zadanom pravcu estarom opisati proizvoljne krune lukove s polumjerom AC i BD ( AC = BD < AB ). Spajanjem presjenih toaka krunih lukova C i D trokutom dobiva se sredinjica duljine AB , koja je istodobno i okomica na zadani pravac (slika 5.1.a). Drugi nain. Iz proizvoljno odabrane toke O na zadanom pravcu estarom opisati kruni luk proizvoljnog polumjera. Kruni e luk u presjeku sa zadanim
111

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

pravcem odrediti toke A i B. Opisivanjem estarom krunih lukova iz A i B ( AC = BC > OA = OB ) i njihovim presijecanjem dobiva se toka C. Spajanjem toke C i O dobiva se okomica na zadani pravac (slika 5.1.b). Trei nain. Iz proizvoljno odabrane toke C estarom opisati proizvoljan luk komu je pravac p tetiva. Luk presijeca zadani pravac u tokama A i O. Povlaenjem pravca iz toke A kroz toku C u presjeku s lukom dobiva se toka D. Spajanjem toke D i O dobiva se okomica na zadani pravac (5.1.c). etvrti nain. Iz proizvoljno odabrane toke O, istim postupkom kao u drugom nainu, opisivanjem lukova odrediti toke A i B na zadanom pravcu. Zanemarujui mogunost izostanka okomitosti rabljenog trokuta, povui pravce iz A i B pomou hipotenuze trokuta. Presjek ovih pravaca odredit e toku D, a spajanjem toke D i O dobiva se okomica na zadani pravac (slika 5.1.d). Okomitost pravokutnog trokuta kontrolira se povlaenjem okomice pomou dulje katete istim trokutom za poloaj 1 i 2, kao to je to prikazano na slici 5.1.d. Peti nain. Uporabom trokuta i T ravnala, ili obinog ravnala kao vodilice povlae se pravci p1 i p 2 pomou suprotnih kateta trokuta uz oslanjanje hipotenuze trokuta na ravnalo. Ako se pravac p1 tretira zadanim pravcem, tada je p 2 okomica na zadani pravac (slika 5.1.e).

5.2. Crtanje pravca paralelnog sa zadanim pravcem

Slika 5.2. Naini crtanja pravca paralelnog sa zadanim pravcem

Prvi nain. Iz proizvoljno odabranih toaka A i B na zadanom pravcu p1 opisati krune lukove istih polumjera ( AD = BC ). Postupak ponoviti s krunim
112

Tehniko crtanje

lukovima manjeg polumjera ( AC = BD < AD = BC ). Presjeci krunih lukova odreuju toke C i D, a pravac povuen kroz ove toke predstavlja pravac p 2 paralelan sa zadanim pravcem p1 (slika 5.2.a). Drugi nain. Pomicanjem T - ravnala po rubu ploe za crtanje, na proizvoljnu udaljenost od zadanog pravca p1 , te povlaenjem pravca p 2 dobiva se pravac paralelan sa zadanim (slika 5.2.b). Trei nain. Pomicanjem pravokutnog trokuta po ravnalu kao vodilici, na proizvoljnu udaljenost od zadanog pravca p1 , te povlaenjem pravca p 2 dobiva se pravac paralelan sa zadanim (slika 5.2.c). etvrti nain. Pomicanjem pravokutnog trokuta priljubljenog hipotenuzom po ravnalu kao vodilici, na proizvoljnoj udaljenosti od zadanog pravca p1 , te povlaenjem pravca p 2 dobiva se pravac paralelan sa zadanim (slika 5.2.d).

5.3. Podjela i konstruiranje kutova


Podjela proizvoljnog kuta na dva jednaka dijela. Proizvoljni kut definiran s dva pravca ( p1 i p 2 ) koji izlaze iz zajednikog ishodita C dijeli se na dva dijela, tako da se opisivanjem krunog luka proizvoljnog polumjera odrede toke A i B na mjestu presjeka pravaca p1 i p 2 s opisanim lukom. Zatim se iz toke A opisuje luk polumjera AD , odnosno iz toke B luk polumjera BD ( AD = BD ). Presjekom tih lukova odreuje se toka D, a povlaenjem pravca iz ishodita C kroz toku D kut je podijeljen na dva jednaka dijela (slika 5.3.a).

Slika 5.3. Podjela i konstruiranje kutova

Podjela pravog kuta na tri jednaka dijela. Pravi kut dijeli se na tri jednaka dijela na taj nain da se prvo iz toke C opise proizvoljni kruni luk l do presjeka s
113

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

pravcima koji tvore pravi kut. Presjekom su definirane toke A i B, iz kojih se opisivanjem krunog luka (jednakog kao u sluaju odreivanja toke A i B) i presjekom istog s lukom l dobiva toka D i E. Povlaenjem pravaca iz ishodita C kroz toke D i E pravi je kut podijeljen na tri jednaka dijela (slika 5.3.b). Konstruiranje kutova. Kut od 60 konstruira se na taj nain da se odredi presjek krunih lukova polumjera CA i AB ( CA = CB = AB ). Dijeljenjem tog kuta na dva jednaka dijela (kao to je to opisano u prvom odlomku ove toke) dobiva se kut od 30. Kut od 90 (pravi kut) konstruira se tako da se konstrukcija kuta od 60 ponovi dvaput, a zatim dijeljenjem kuta odreenog pravcima, koji su povueni iz ishodita C kroz toke B i D, odredi toka E. Kut od 45 konstruira se dijeljenjem pravog kuta na dva jednaka dijela (slika 5.3.c).

5.4. Crtanje krunice ako su poznate tri nekolinearne toke


Crtanje krunice ako su poznate tri nekolinearne toke A, B i D svodi se na odreivanje sredita krunice C (slika 5.4.). Spajanjem toaka A s B i B s D dobivaju se duljine AB i BD (tetive krunice). Konstruiranjem okomica na dobivene tetive (na nain opisan u toki 5.1.) te njihovim produljenjem dobiva se u presjeku toka C, koja je sredite iz kojeg treba opisati krunicu polumjera CA koja prolazi kroz zadane toke (jer je CA = CB = CD ).

Slika 5.4. Crtanje krunice ako su poznate nekolinearne toke

5.5. Crtanje upisane krunice


Zadani su pravci p1 , p 2 i p 3 koji se sijeku u toki A i B (slika 5.5.a). Dijeljenjem kuta p1 A p 2 i kuta p 2 B p 3 na jednake dijelove, u presjeku diobenih pravaca dobiva se toka C koja predstavlja sredite upisane krunice (pravci p1 , p 2 i p 3 su istodobno i tangente na krunicu). Konstruiranje krunice upisane u trokut ABD (slika 5.5.b) svodi se na definiranje sredita krunice C, koje se dobije u presjeku sredinjica kutova zadanog trokuta. Sredinjice kutova odreuju se na nain opisan u toki 5.3. Upisana krunica tangira sve tri stranice trokuta ABD.
114

Tehniko crtanje

Slika 5.5. Crtanje upisane krunice

5.6. Uravnjivanje (rektifikacija) krunice


Uravnjivanje ili rektifikacija krunice je konstrukcija duljine, ija je duljina jednaka opsegu krunice O = 2 R1 . Ovaj se postupak ne moe izvesti iskljuivo uporabom ravnala i estara, jer je broj = 3,14 ... transcendentan broj1, ve se radi o priblinoj konstrukciji. Najtonija priblina konstrukcija prema A. Kohanskom jest rektifikacija krunice, dana na slici 5.6.a [23]. Ovom konstrukcijom dobivena duljina duljine BC podudara se s vrijednou polovine opsega krunice u etiri decimale. Manje tona rektifikacija krunice prikazana je na slici 5.6.b. Duljina AB priblino je jednaka etvrtini opsega krunice s tonou na dvije decimale [23]. Pri razmatanju plata valjka ee se koristi ova rektifikacija krunice jer je jednostavnija i dovoljno tona za ovu svrhu.

Slika 5.6. Rektifikacija polovine opsega krunice (a) i rektifikacija etvrtine opsega krunice (b)

Za prenoenje opsega krunice na luk krunog isjeka koriste se pribline konstrukcije prikazane na slici 5.7. [24]. Na slici 5.7.a prikazana je rektifikacija krunog luka AB, iji je pripadni sredinji kut = 30 . Ova se priblina konstrukcija upotrebljava iskljuivo u sluajevima kada je 30 . U toki A luka AB postavi se tangenta t na krunicu. Odredi se toka D na pravcu AO , tako da je
1

broj koji se nalazi izvan prirodnih granica, odnosno nije algebarski

115

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

DA = 3R1 . Iz toke D projicira se toka B na tangentu t i dobije se toka C. Duljina

duljine AC priblino je jednaka duljini luka AB.

Slika 5.7. Rektifikacija krunog luka (a) i prenoenje krunog luka s jedne na drugu krunicu (b)

Na slici 5.7.a prikazano je prenoenje krunog luka AB polumjera R1 i pripadnog sredinjeg kuta = 30 na krunicu polumjera R2. Rektifikacijom ovog luka dobije se duljina AC na tangenti t. Krunica polumjera R2 dodiruje tangentu t u toki A. Duljina AC prenese se istim postupkom na drugu krunicu. Dobiveni luk AD ima duljinu priblino jednaku jednoj dvanaestini opsega krunice polumjera R1 (primjena npr. pri razmatanju plata rotacijskog stoca).

5.7. Podjela zadane duljine na jednake dijelove


Iz krajnjih toaka zadane duljine ( AB ) A i B estarom se opiu dva kruna luka polumjera R, neto veeg od polovice zadane duljine AB , do obostranog presjeka u tokama 1 i 2 (slika 5.8.a). Pravac koji se dobije spajanjem toke 1 i 2 presijeca zadanu duljinu AB u toki C i dijeli je na dva jednaka dijela. Ponovi li se opisani postupak za odrezak duljine AC , dobije se njegova sredina toka D, odnosno ponovi li se i za odrezak duljine CB , duljina AB bit e podijeljena na etiri jednaka dijela. Primjer podjele zadane duljine na etiri jednaka dijela prikazan je na slici 5.8.b (limena ploa u kojoj treba prosjei pet pravokutnih otvora). Ako je na primjer potrebno odrezak AC podijeliti na 11 jednakih dijelova (slika 5.8.c), tada se iz bilo kojeg kraja odreska, na primjer iz toke B, povlai pravac pod proizvoljnim otrim kutom. Od toke A estarom odmjeriti 11 proizvoljnih (ali meusobno jednakih) odrezaka. Krajnju toku (C) pomone duljine AC spojiti s tokom B. Zatim pomou trokuta i ravnala povlaiti niz pravaca paralelnih duljini BC (odnosno 11B ), koji dijele odrezak AB na 11 jednakih dijelova. Na slici 5.8.d prikazan je strojni dio na kojemu treba provrtati 10 provrta ravnomjerno rasporeenih na duljini L. U ovom se sluaju takoer primjenjuje opisani postupak dijeljenja zadane duljine na odreeni broj jednakih dijelova. Slike 5.8.e i 5.8.f prikazuju postupak dijeljenja zadane duljine AB na odreeni broj jednakih dijelova uporabom mjerne skale (trokuta, ravnala, razmjernika ili slino).

116

Tehniko crtanje

Slika 5.8. Primjeri podjela zadane duljine na jednake dijelove

5.8. Crtanje tangenata na krunicu


Da bi se konstruirala tangenta t koja e u proizvoljno odabranoj toki A dodirivati krunicu sa sreditem C (vidi sliku 5.9.a), treba iz toke A estarom opisati kruni luk polumjera jednakog polumjeru zadane krunice, do presjeka s njom u toki B. Iz toke B zatim opisati dio krunice koja prolazi kroz toke A i C, kao i kroz toku D na produetku spojnice CB . Povlaenjem pravca koji prolazi kroz toke D i A dobiva se tangenta t na zadanu krunicu. Duljina AB predstavlja okomicu na tangentu u toki A. Opisana konstrukcija tangente t na zadanu krunicu u toki A moe se izvesti pomou ravnala i pravokutnog trokuta (vidi sliku 5.9.b). Hipotenuzom trokuta, koji je oslonjen na ravnalo kao vodilicu, ucrta se pravac p koji prolazi kroz sredite zadane krunice C i kroz toku A. Zatim se trokut zaokrene za 90 i ucrta pravac
117

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

koji predstavlja tangentu t u toki A zadane krunice.

Slika 5.9. Crtanje tangente na krunicu

5.9. Crtanje zajednikih tangenata na dvije krunice


Crtanje zajednikih tangenata na dvije zadane krunice sa sreditima C1 i C2 i polumjerima R1 i R2 izvodi se tako da se oko sredita C1 opie krunica polumjera R1 R 2 (slika 5.10.a). Nakon toga se iz toke C2 povue tangenta t1 na tu krunicu. Traena tangenta t2 koja dodiruje zadane krunice u tokama T1 i T2 predstavlja paralelan pravac tangenti t1. Simetrino izvedeno konstruiranje koristi se pri konstruiranju remenskog prijenosa, koji se esto susree u strojarstvu.

Slika 5.10. Primjeri konstruiranja zajednike tangenata na dvije krunice

Identian postupak gore opisanom upotrebljava se pri konstruiranju brijega (slika 5.10.c) ija se kontura sastoji od dijelova krunica i pravaca. Ovo rjeenje
118

Tehniko crtanje

najee se koristi pri konstruiranju bregova bregastih osovina motora s unutarnjim izgaranjem. U sluaju da su zadane dvije krunice sa sreditima C1 i C2 polumjera R1 i R2, za koje treba konstruirati zajednike tangente koje se meusobno sijeku (slika 5.10.b), postupak konstruiranja svodi se na opisivanje krunice polumjera R1 + R 2 oko sredita C2 te na povlaenje tangente t1 na ovu krunicu iz sredita C2. Ova tangenta dodiruje krunicu polumjera R1 + R 2 u toki A. Traena tangenta t1, koja dodiruje zadane krunice u tokama T1 i T2, paralelna je prethodno konstruiranoj tangenti t1. Ovaj sluaj konstruiranja tangente primjenjuje se pri konstruiranju remenskog prijenosa s remenom koji se kria.

5.10. Crtanje jednakokranog trokuta

Slika 5.11. Crtanje istokranog trokuta, odnosno podjela krunice na tri jednaka dijela

Crtanje jednakokranog trokuta mogue je pomou krunice i njezine podjele na tri jednaka dijela (slike 5.11.a i 5.11.b). Podjela zadane krunice polumjera R na tri jednaka dijela svodi se na definiranje toaka 2 i 3 pomou estara (slika 5.11.a) ili pomou pravokutnog raznostraninog trokuta (306090) (slika 5.11.b). Presjekom uspravne sredinjice krunice odreena je toka 1. Omjer stranice trokuta a i polumjera opisane krunice R iznosi:
a = 1,7321 (vidjeti tablicu 5.1.). R

Spajanjem toaka 1, 2 i 3 dobiva se jednakokrani trokut. Na slici 5.11.c prikazana je, na primjeru jedne prirubnice s tri provrta, primjena podjele krunice na tri jednaka dijela.

5.11. Crtanje kvadrata


Pravilno crtanje kvadrata moe se izvesti pomou zadane krunice koja se moe opisati oko kvadrata (slike 5.12.a i 5.12.b) ili upisana u kvadrat (slike 5.12.c i 5.12.d). Omjer stranice kvadrata a i polumjera upisane krunice r, odnosno omjer stranice kvadrata a i polumjera opisane krunice R dan je u tablici 5.1. Na slici 5.12.a prikazana je konstrukcija kvadrata dobivenog spajanjem toaka
119

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

1, 2, 3 i 4 koje su dobivene presjekom sredinjica zadane krunice opisane iz sredita C. Ako se pravokutni jednakokrani trokut (454590) osloni hipotenuzom na T - ravnalo ili obino ravnalo, a zatim se povuku dva meusobno okomita pravca kroz sredite C zadane krunice, dobit e se u presjeku tih pravaca i zadane krunice toke 1, 2, 3 i 4. Spajanjem ovih toaka dobiva se traeni kvadrat (slika 5.12.b).

Slika 5.12. Crtanje kvadrata

Na slici 5.12.c prikazana je konstrukcija kvadrata dobivenog povlaenjem paralelnih pravaca s unaprijed odreenim sredinjicama krunice. Paralelni pravci povlae se kroz toke A, B, D i E, a njihov meusobni presjek definirat e toke 1, 2, 3 i 4, odnosno traeni kvadrat. Na slian nain kao u sluaju slike 5.12.b na zadanoj krunici definiraju se toke A, B, D i E (slika 5.12.d). Povlaenjem paralelnih pravaca s pravcima koji prolaze kroz toke E i B, odnosno kroz toke A i D (uz uvjet da diraju krunicu u tokama A i D, odnosno u tokama B i E), te njihovim presjekom dobit e se toke 1, 2, 3 i 4, odnosno traeni kvadrat.

5.12. Crtanje pravilnih mnogokuta 5.12.1. Crtanje pravilnog peterokuta


Ako je zadana stranica a traenog peterokuta 34 (slika 5.13.a), iz toke 3 i 4 opiu se kruni lukovi polumjera R = a = 34 do meusobnog presjeka u tokama A i E. Kroz toke A i E povui pravac, a zatim iz toke E opisati kruni luk polumjera R = a = 34 do presjekom definiranih toaka B, C i D. Povlaenjem pravaca kroz toke B i C, odnosno kroz toke D i C, i produljenjem prije opisanih krunih lukova iz toaka 3 i 4 dobivaju se toke 2 i 5 traenog peterokuta. Zadnja toka peterokuta toka 1, dobit e se opisivanjem krunog luka polumjera R = a = 34 iz toke 2 (odnosno iz toke 5). Crtanje pravilnog peterokuta mogue je i na nain da se vodoravni polumjer krunice BC podijeli na dva jednaka dijela (slika 5.13.b), a zatim se iz toke C1 kroz toku C2 (koja lei na uspravnom promjeru) opie kruni luk do presjeka s promjerom krunice AB . Na taj se nain dobije toka D. Iz toke C2 zatim se opie kruni luk kroz toku D, do presjeka s krunicom. Presjena toka E istodobno je i

120

Tehniko crtanje

toka 5 budueg peterokuta. Duljina C 2 E = 15 odgovara stranici budueg peterokuta. Otvorom estara C 2 E , polazei iz toke E (5) kao sredita, odreuju se preostale tri toke (tjemena) pravilnog peterokuta (toke 4, 3 i 2).

Slika 5.13. Crtanje pravilnog peterokuta, odnosno podjela krunice na pet jednakih dijelova

Konstruiranje pravilnog peterokuta moe se izvesti i pomou podjele zadane krunice na 5 jednakih dijelova. Iz toke C1 (slika 5.13.c.) estarom opisati kruni luk polumjera R1 (jednakog polumjeru zadane krunice) do presjeka sa zadanom krunicom u toki A. Sputanjem okomice iz toke A do vodoravne sredinjice krunice dobiva se toka C2. Opisivanjem krunog luka polumjera R 2 = C 2 1 iz toke C2 dobiva se toka B. Ako se zatim iz toke 1 opie kruni luk polumjera R3 = 1B do presjeka sa zadanom krunicom, dobiva se toka 2 (tjeme 2 peterokuta). Duljina 12 predstavlja stranicu pravilnog peterokuta. Otvorom estara 12 , polazei iz toke 1 kao sredita, odreuju se preostale tri toke (tjemena) pravilnog peterokuta (toke 5, 4 i 3). Na slici 5.13.d prikazana je primjena podjele krunice na pet jednakih dijelova kod nareznice. 5.12.2. Crtanje pravilnog esterokuta Pravilni esterokut moe se konstruirati pomou pravokutnog trokuta 30-6090 i ravnala koje slui kao vodilica (slike 5.14.a i 5.14.b). Iz toaka A i B (slika 5.14.a) trokutom se povlae pravci (stranice esterokuta) koji s vodoravnim pravcem zatvaraju kut od 60. Spajanjem presjenih toaka tih pravaca i zadane krunice dobit e se preostale dvije vodoravne stranice esterokuta. Povlaenjem tangenti na krunicu, koje zatvaraju kut od 30 (odnosno 90) s vodoravnim
121

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

pravcem, dobit e se stranice traenog pravilnog esterokuta (slika 5.14.b).

Slika 5.14. Crtanje pravilnog esterokuta, odnosno podjela krunice na est jednakih dijelova

Konstruiranje pravilnog esterokuta moe se izvesti i pomou podjele zadane krunice na 6 jednakih dijelova. Iz toke B (2) (slika 5.14.c) estarom opisati kruni luk polumjera R (jednakog polumjeru zadane krunice). Postupak ponoviti opisivanjem krunog luka polumjera R iz toke A (5). U presjeku opisanih lukova sa zadanom krunicom dobivaju se toke (tjemena) 1, 3, 4 i 6 traenog esterokuta. Postupak dijeljenja zadane krunice na 6 jednakih dijelova moe se provesti i pomou pravokutnog trokuta 30-60-90 te ravnala kao vodilice, kao to je to prikazano na slici 5.14.d. Na slici 5.14.e prikazana je primjena podjele krunice na est jednakih dijelova kod strojnog dijela sa est jednako rasporeenih ispusta, odnosno provrta. 5.12.3. Crtanje pravilnog sedmerokuta Crtanje pravilnog sedmerokuta moe se izvesti pomou polovine polumjera CA (slika 5.15.a). Polovina krunice podijeli se na 7 jednakih dijelova, a zatim se iz sredita krunice C povlae pravci kroz toke 2', 3', 4', 5' i 6'. Spojnice CA i C6' predstavljaju dvije stranice traenog sedmerokuta. Zatim se estarom otvora CA opie kruni luk iz toke 6' (6) do presjeka s pravcem koji prolazi kroz toke C i 5'. Presjena toka je toka 5 (tjeme sedmerokuta). Toka 4 dobije se opisivanjem luka istog polumjera iz toke 5. Na slian se nain dobiju i ostale toke (tjemena) traenog sedmerokuta. Ako
122

Tehniko crtanje

je poznata jedna stranica AB ( 12 ) pravilnog sedmerokuta (slika 5.15.b), treba je produiti udesno i nanijeti iz toke B duljinu AB . Iz tako dobivene toke D opisati estarom kruni luk polumjera AD . Kruni luk istog polumjera opisati i iz toke A. U presjeku ovih dvaju lukova dobit e se toka E, koja lei na okomici BE . Zatim se otvorom estara opiu lukovi iz toke A i toke E. Presjekom ovih dvaju lukova odreena je toka F, koja se spoji s tokom D. Spojnica DF presijeca okomicu BE u toki G. Duljina DG polumjer je opisane krunice oko traenog sedmerokuta. Sredite opisane krunice C odredit e se opisivanjem krunog luka estarom otvora DG iz toke A ili B (uz prethodno odreenu sredinjicu stranice AB ). Nakon opisivanja krunice polumjera DG , presijecanjem krunice estarom otvora AB odrede se toke (tjemena) traenog sedmerokuta.

Slika 5.15. Crtanje pravilnog sedmerokuta, odnosno podjela krunice na sedam jednakih dijelova

U sluaju da je zadana krunica u koju treba upisati sedmerokut, konstruiranje sedmerokuta poinje kao pri konstruiranju jednakokranog trokuta (vidi toku 5.10.) opisivanjem krunog luka jednakog polumjera iz toke C1 kao sredita (slika 5.15.c). Dobivene presjene toke A i B spoje se pravcem, a polovica duljine AB predstavlja stranicu traenog sedmerokuta, koja se na krunicu prenosi potreban broj puta. Slina konstrukcija dana je i na slici 5.15.d, a openito se upotrebljava za
123

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

podjelu krunice na 7 jednakih dijelova. Primjer podjele krunice na 7 jednakih dijelova prikazan je na slici 5.15.e (remenica sa sedam provrta za smanjenje mase).

5.12.4. Crtanje pravilnog osmerokuta


Crtanje pravilnog osmerokuta pomou poznatog kvadrata ABDE svodi se na opisivanje krunih lukova polumjera jednakog polovici dijagonale AD (odnosno BE ) iz tjemena kvadrata kao sredita zakrivljenja (slika 5.16.a). Presjeci krunih lukova opisanih iz A, B, D i E, s odgovarajuim stranicama kvadrata, definirat e tjemena traenog osmerokuta (od 1 do 8).

Slika 5.16. Crtanje pravilnog osmerokuta, odnosno podjela krunice na osam jednakih dijelova

Konstruiranje pravilnog osmerokuta mogue je izvesti i pomou podjele zadane krunice na 8 jednakih dijelova. Kako je zadana krunica podijeljena na 4 jednaka dijela meusobno okomitim sredinjicama, potrebno je podijeliti prave kutove 1C7 i 7C5 na dva jednaka dijela (slika 5.16.b). Postupak podjele prikazan je za kut 1C7. Iz toke 1 i 7 opisani kruni lukovi polumjera R sijeku se u toki A, koja spojena s tokom C odreuje toku 8 (tjeme) osmerokuta. Produljenjem pravca koji prolazi kroz toke A i C na drugu stranu definirat e se toka 4 osmerokuta. Analognim postupkom odredit e se i preostale toke (tjemena) traenog osmerokuta. Podjela zadane krunice na 8 jednakih dijelova moe se izvesti i pomou pravokutnog trokuta 45-45-90 te ravnala kao vodilice (slika 5.16.c). Povlaenjem pravaca pod kutom od 45 kroz sredite krunice C dobit e se toke 2, 6, 8 i 4 traenog osmerokuta.
124

Tehniko crtanje

Na primjeru poklopca kuita dana je primjena podjele krunice na 8 jednakih dijelova (slika 5.16.d).

5.12.5. Crtanje pravilnog deseterokuta


Crtanje pravilnog deseterokuta mogue je izvesti pomou podjele zadane krunice na 10 jednakih dijelova (slika 5.17.a). Za izvoenje ove podjele potrebno je primijeniti postupak identian onome kod podjele krunice na pet jednakih dijelova (vidi toku 5.12.1. i objanjenje vezano za sliku 5.13.c). Odrezak CA = n predstavlja stranicu traenog deseterokuta. Na slici 5.17.b dan je primjer primjene podjele krunice na deset jednakih dijelova.

Slika 5.17. Crtanje pravilnog deseterokuta, odnosno podjela krunice na deset jednakih dijelova

5.12.6. Crtanje pravilnog dvanaesterokuta


Crtanje pravilnog dvanaesterokuta mogue je izvesti pomou podjele zadane krunice na 12 jednakih dijelova (slike 5.18.a i 5.18.b). Slino podjeli zadane krunice na 6 jednakih dijelova (vidi toku 5.12.2. i objanjenje vezano za sliku 5.14.c), i ovdje se estarom otvora jednakog polumjeru zadane krunice R opiu kruni lukovi iz toaka 1, 7, 4 i 10. U presjeku tih lukova i zadane krunice dobit e se ostale toke (tjemena) traenog dvanaesterokuta (slika 5.18.a).

Slika 5.18. Crtanje pravilnog dvanaesterokuta, odnosno podjela krunice na dvanaest jednakih dijelova

Podjela zadane krunice na 12 jednakih dijelova mogua je i pomou trokuta 30-60-90 i ravnala kao vodilice (slika 5.18.b). Rabei kutove od 30 i 60
125

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

povui pravce koji prolaze kroz sredite krunice C. U presjeku s krunicom pravci odreuju toke (tjemena) od 1 do 12 traenog dvanaesterokuta. Na slici 5.18.c dan je primjer strojnog dijela koji ima 12 jednako rasporeenih provrta.

5.12.7. Crtanje pravilnog mnogokuta


S dovoljnom tonosti mogue je podijeliti zadanu krunicu na proizvoljan broj jednakih dijelova, ako se rabi tablica 5.1. u kojoj su dani svi potrebni elementi pravilnih mnogokuta (poligona) [19]. Veliine u tablici 5.1. imaju sljedee znaenje: S plotina povrine poligona, a stranica poligona, n broj stranica poligona, R polumjer opisane krunice, i r polumjer upisane krunice2.
Tablica 5.1. Elementi pravilnih poligona [19]

n
3 4 5 6 7 8 9 10 12 15 16 20 24 32 48 64

S a
2

S R
2

S r
2

R a
0,5774 0,7071 0,8507 1,0000 1,1524 1,3066 1,4619 1,6180 1,9319 2,4049 2,5629 3,1962 3,8306 5,1012 7,6449 10,1900

R r
2,0000 1,4142 1,2361 1,1547 1,1099 1,0824 1,0642 1,0515 1,0353 1,0223 1,0196 1,0125 1,0086 1,0048 1,0021 1,0012

a R
1,7321 1,4142 1,1756 1,0000 0,8678 0,7654 0,6840 0,6180 0,5176 0,4158 0,3902 0,3129 0,2611 0,1960 0,1308 0,0981

a r
3,4641 2,0000 1,4531 1,1547 0,9631 0,8284 0,7279 0,6498 0,5359 0,4251 0,3978 0,3168 0,2633 0,1970 0,1311 0,0983

r R
0,5000 0,7071 0,8090 0,8660 0,9010 0,9239 0,9397 0,9511 0,9659 0,9781 0,9808 0,9877 0,9914 0,9952 0,9979 0,9988

r a
0,2887 0,5000 0,6882 0,8660 1,0383 1,2071 1,3737 1,5388 1,8660 2,3523 2,5137 3,1569 3,7979 5,0766 7,6285 10,1780

0,4330 1,0000 1,7205 2,5981 3,6339 4,8284 6,1818 7,6942 11,1960 17,6420 20,1090 31,5690 45,5750 81,2250 183,0800 325,6900

1,2990 2,0000 2,3776 2,5981 2,7364 2,8284 2,8925 2,9389 3,0000 3,0505 3,0615 3,0902 3,1058 3,1214 3,1326 3,1366

5,1962 4,0000 3,6327 3,4641 3,3710 3,3137 3,2757 3,2492 3,2154 3,1883 3,1826 3,1677 3,1597 3,1517 3,1461 3,1441

Slika 5.19. Podjela krunice na proizvoljan broj jednakih dijelova

Pri konstruiranju prstena (slika 5.19.b) krunicu treba podijeliti na 32 jednaka dijela (slika 5.19.a). Ako je promjer krunice D = 2 R , za n = 32 iz tablice 5.1.
2

apotema

126

Tehniko crtanje

slijedi omjer
a = 0,1960 , odnosno a = 0,196 R . R

Za konkretan polumjer opisane krunice R izraunati vrijednost stranice a poligona (odnosno otvora estara l = a ) koji treba konstruirati.

5.13. Crtanje zaobljenja


Krakove kuta p1 i p2, bilo otrog (slika 5.20.a) bilo tupog (slika 5.20.b), u podruju presjeka treba spojiti sa zaobljenjem polumjera R. U toki T1 i T2 pravci koji prelaze u krivulju istodobno su i tangente na ovu krivulju. Konstruiranje zaobljenja izvodi se tako da se prvo ucrtaju pravci p3 i p4, koji su okomice na pravce p1 i p2. Zatim se na udaljenosti R od pravca p1 i p2 ucrtaju paralelni pravci, u ijem se sjecitu C nalazi sredite traenog zaobljenja. Poloaj toaka T1 i T2 odreuje se okomicama povuenim iz toke C na pravce p1 i p2. U sluaju okomitih krakova (pravi kut) (slika 5.20.c) p1 i p2, zaobljenje polumjera R dobiva se tako da se iz presjene toke C1 opie kruni luk polumjera R. U presjeku luka s pravcima p1 i p2 nalaze se toke T1 i T2. U ovim tokama pravci p1 i p2 prelaze u kruni luk. Sredite traenog zaobljenja C odreuje se tako da se iz toaka T1 i T2 povuku pravci p3 i p4 koji su paralelni pravcima p1 i p2. U presjeku pravaca p3 i p4 nalazi se sredite zaobljenja C.

Slika 5.20. Konstruiranje zaobljenja

127

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

Ako je za zadani kut, definiran pravcima p1 i p2, potrebno konstruirati udubljenje polumjera R (slika 5.21.a), prvo se kut podijeli na dva jednaka dijela, na taj nain da se naizmjenino opisuju kruni lukovi polumjera R iz poznatih toaka A i B. Presjek lukova C (koji se nalazi na sredinjici kuta) predstavlja sredite zakrivljenja udubljenja. U sluaju pravog kuta (slika 5.21.b) udubljenje se konstruira tako da se iz sredita C (presjek meusobno okomitih pravaca p1 i p2) opie kruni luk polumjera R.

Slika 5.21. Konstruiranje udubljenja

5.14. Spajanje paralelnih pravaca pomou dva kruna luka


Openito, za tono i pravilno crtanje geometrijskih i strojarskih kontura, potrebno je umijee konstruiranja spojeva, koje je zasnovano na ovim dvjema pretpostavkama: 1) Za spojeve pravca t i krunog luka potrebno je da sredite krunice C, kojoj pripada luk, lei na okomici povuenoj iz toke spoja T na pravac t (slika 5.22.a). 2) Za spojeve dvaju krunih lukova potrebno je da sredita krunica C1 i C2, kojima pripadaju lukovi, lee na pravcu koji prolazi kroz toku spoja T, a okomit je na opu tangentu krunih lukova t (slika 5.22.b).

Slika 5.22. Openit spoj pravca i krunog luka te spoj dvaju krunih lukova

Paralelni pravci p1 i p2 mogu se spojiti u zajedniki tok pomou dva kruna luka. Spajanjem proizvoljno odabranih toaka T1 i T2, u kojima e pravci p1 i p2 biti tangente na krune lukove, te podjelom duljine T1 T2 tokom O na dva dijela u
128

Tehniko crtanje

eljenom omjeru mogu se odrediti sredita zakrivljenja lukova C1 i C2 (slika 5.23.). Iz toke T1 i T2 povuku se okomice na pravac p1 i p2, a zatim se konstruira sredinjica duljine T1 O i T2 O . U presjeku okomica i sredinjica dobit e se toke C1 i C2, odnosno sredita zakrivljenja krunih lukova polumjera R1 + R 2 opisanog oko sredita C2.

Slika 5.23. Spajanje paralelnih pravaca pomou dva kruna luka

5.15. Spajanje pravca i krunog luka zadanog polumjera pomou drugog krunog luka
Spajanje pravca p1 i krunog luka k1 polumjera R2 opisanog oko sredita C2 pomou krunog luka unaprijed usvojenog polumjera R1 (slika 5.24.a) izvodi se tako to se poloaj sredita C1 krunog luka, koji e spojiti pravac p1 i luk k1, nalazi u presjeku pravca koji je paralelan pravcu p1, a po okomici udaljen za R1 od istog, i krunog luka polumjera R1 + R 2 opisanog oko sredita C2.

5.16. Spajanje krunih lukova


Dva konkavna (udubljena) kruna luka k1 polumjera R1 i k2 polumjera R2 spajaju se u kontinuiranu krivulju pomou konveksnog (izboenog) krunog luka polumjera r, odreivanjem sredita zakrivljenoga konveksnog luka C koje lei u presjeku krunih lukova polumjera R1 + r i R 2 + r opisanih oko sredita C1 i C2 (slika 5.24.b). Spojne pravce C1C i C 2 C odreuju toke T1 i T2 u kojima su tangente za susjedne krune lukove zajednike. Konkavni (udubljeni) kruni luk k1 polumjera R1 i konveksni (izboeni) kruni luk k2 polumjera R2 mogu se spojiti u kontinuiranu krivulju pomou krunog luka polumjera r (slika 5.24.c), odreivanjem sredita zakrivljenja C ovog krunog luka, koje se nalazi u presjeku krunih lukova polumjera R1 + r i R 2 r opisanih oko sredita C1 i C2.

129

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

Slika 5.24. Spajanje pravca i krunog luka zadanog polumjera pomou drugog krunog luka (a) i spajanje krunih lukova (b i c)

Slika 5.25. Spajanje krunih lukova

130

Tehniko crtanje

Dakle, na spojnim pravcima C1C i C 2 C nalaze se toke T1 i T2 u kojima su tangente susjednih krunih lukova zajednike. Dva konveksna (izboena) kruna luka polumjera R1 i R2 mogu se spojiti u kontinuiranu krivulju pomou treeg konveksnog krunog luka uz unaprijed usvojenu jednu od toaka zajednikih tangenti T1 i T2 na susjednim krunim lukovima (slika 5.25.b) tako da se odredi poloaj sredita C treeg konveksnog krunog luka. Traeno sredite C nalazi se u presjeku sredinjice duljine AC 2 i pravca koji prolazi kroz unaprijed postavljenu toku T1 i sredite C1. Poloaj toke T2 odreuje se povlaenjem pravca kroz toke C i C2 te presjekom istog s krunicom polumjera R2. Za primjer slian prethodnom, uz pretpostavku da je polumjer R treeg spojnog krunog luka unaprijed poznat (slika 5.25.a), sredite zakrivljenja C3 nalazi se u presjeku krunih lukova polumjera R3 R1 i R3 R 2 opisanih oko sredita C1 i C2. Toke T1 i T2, u kojima su tangente za susjedne krune lukove zajednike, nalaze se na pravcima koji spajaju sredite C3 sa sreditima C1 i C2. Identian postupak koristi se i pri odreivanju profila brijega (slika 5.25.c) ija se kontura sastoji od tri kruna luka polumjera R1, R2 i R3. Spajanje ekscentrinih krunica krunim lukom polumjera R izvodi se tako da se opiu kruni lukovi R1 R i R 2 + R oko sredita C1 i C2, u ijem se presjeku nalazi sredite C krunog luka polumjera R (slika 5.26.b). Granine toke A i B odreuju se kao presjek pripadnih krunica i pravaca povuenih kroz toke C1 i C, odnosno C2 i C. Spoj ekscentrinih krunica polumjera R1 i R2 sa sreditima C1 i C2 (slika 5.26.a) izvodi se na taj nain da se odredi sredite zakrivljenja spojnog krunog luka C. Povlaenjem pravca kroz sredita C1 i C2 i njegovim presjekom s odgovarajuim krunicama dobit e se granine toke A i B. Polovljenjem duljine A i B bit e odreeno i sredite C.

Slika 5.26. Spajanje ekscentrinih krunica

131

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

5.17. Prikazivanje proizvoljnih krivulja dijelovima pravaca i krunih lukova


Proizvoljna krivulja L moe se s dovoljno tonim priblienjem zamijeniti dijelovima pravaca i krunih lukova. Dio krivulje Lo izmeu toaka 0 i 1 moe se zamijeniti pravcem. U toki 1 pravac postaje tangenta na kruni luk L1 polumjera R1 (slika 5.27.a), koji se vrlo dobro pribliava krivulji L na tom mjestu. S obzirom na to da je krivulja L kontinuirana (bez prijelomnih toaka), u toki 2, od koje se kruni luk L2 dobro pribliava krivulji L, tangenta i okomica moraju biti zajednike. To znai da za oba kruna luka L1 i L2 sredita zakrivljenja C1 i C2 moraju leati na istoj okomici, odnosno na pravcu koji prolazi kroz toke C1, C2 i 2.

Slika 5.27. Prikazivanje proizvoljnih krivulja dijelovima pravaca i krunih lukova

Isto vrijedi i za ostale toke prijelaza s jednog krunog luka na sljedei, s tom razlikom to se kod prijelaza iz konveksnog u konkavno zakrivljenje sredita susjednih krunih lukova nalaze na suprotnim stranama krivulje L, ali uvijek na istoj okomici (sluaj sredita C2 i C3). Prethodno opisana konstrukcija primjenjuje se i pri konstruiranju bregova bregastih mehanizama (slika 5.27.b) ija kontura moe biti vrlo sloena. Treba uoiti da sredita krunih lukova lee redom jedno za drugim na izlomljenim pravcima koji predstavljaju evolutu brijega. Prilikom kotiranja potrebno je definirati koordinate svakog sredita krunog luka i kut izmeu krakova kojima pripada odgovarajui kut.

5.18. Pravilne krivulje 5.18.1. Oval (Cassinijev oval)


Konstruiranje (elipsi slinog) Cassinijevog ovala za zadanu veliku os AB provodi se na sljedei nain (slika 5.28.a). Os AB podijeli se na tri jednaka dijela
132

Tehniko crtanje

( AO1 , O1O 2 , O 2 B ), a zatim se iz sredita C1 i C2 opiu krunice polumjera


R1 = C1C 2 , koje svojim presjekom odreuju toke C3 i C4. Spojne toke krunih

lukova koji tvore oval (toke 1, 2, 3 i 4) dobit e se kao presjek produljenih spojnica C 4 C1 , C 4 C 2 , C 3 C1 i C 3 C 2 s opisanim krunicama. Toke C1, C2, C3 i C4 sredita su zakrivljenja krunih lukova koji tvore oval.

Slika 5.28. Konstruiranje ovala

Konstrukcija ovala kada su zadane obje osi AB i DE prikazana je na slici 5.28.b. Iz toke presjeka C, zadanih osi AB i DE , opisati kruni luk polumjera CD (polovina manje osi ovala) do presjeka s vodoravnom osi ovala AB u toki G. Toku A spojiti pravcem s tokom D, a zatim iz toke D estarom nanijeti duljinu GB i na taj nain odrediti toku F. Sredinjicu odreska AF produljiti do presjeka s vodoravnom i uspravnom osi ovala (toke C1 i C4). Duljinu CC 1 estarom prenijeti desno od toke C, a duljinu CC 4 iznad toke C. Na taj su nain definirane toke C3 i C2, koje predstavljaju sredita zakrivljenja lukova 24 i 34 (toke C1 i C2 sredita su zakrivljenja lukova 13 i 12) traenog ovala. Konturu u obliku ovala ima na primjer prirubnica prikazana na slici 5.28.c.

5.18.2. Ovoid
Za razliku od ovala, ovoid (zatvorena ovojnica) ima samo jednu os simetrije. Polumjeri R i R1 krunih lukova, ija sredita lee na osi simetrije ovoida, razliiti su ( R R1 ) (slika 5.29.a).

Slika 5.29. Konstruiranje ovoida

133

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

Konstruiranje ovoida, ako je zadana os AB , prikazano je na slici 5.29.a. Opisati krunicu premjera jednakog duljini AB . Zatim iz toaka A i B kroz toku C1 (toka presjeka krunice polumjera R s osi simetrije) povui pravce. Iz toaka A i B, kao iz sredita zakrivljenja, opisati krune lukove AE i BD polumjera R2, a iz sredita C1 opisati kruni luk ovoida ED polumjerom R1. Na slici 5.29.b prikazan je brijeg bregaste osovine koji ima oblik ovoida.

5.19. Krivulje koje se crtaju pomou krivuljara 5.19.1. Crtanje krivulje pomou krivuljara
U tehnikom je crtanju esto potrebno crtati razne krivulje, koje se sastoje od niza spojenih dijelova, koje nije mogue konstruirati pomou estara. Ovakve krivulje definirane su nizom toaka, koje se prvo ovla spoje prostoruno olovkom, a zatim se pomou krivuljara (slika 5.31.) i konano spoje. Promatrane krivulje prostiru se u ravnini i zbog toga se nazivaju ravninske krivulje. Prostorne krivulje nisu predmet prouavanja u ovom udbeniku.
a)

b)

c)

Slika 5.31. Spajanje kontinuirane krivulje pomou krivuljara

Da bi se kontinuirana krivulja nacrtala, potrebno je imati komplet od nekoliko razliitih krivuljara. Nakon izbora odgovarajueg krivuljara, potrebno je rubom krivuljara spojiti to vie zadanih toaka krivulje, a najmanje tri toke (slike 5.31.b i 5.31.c). Na slici 5.31.a dio krivulje izmeu toaka 1 i 6 ve je spojen. Za crtanje sljedeeg dijela krivulje potrebno je rub krivuljara prisloniti na primjer uz toke 5 do 10, pri emu krivuljar mora dodirivati dio ve nacrtanog dijela krivulje (izmeu toaka 5 i 6). Zatim spojiti dio krivulje izmeu toaka 6 i 9, ostavljajui dio izmeu toaka 9 i 10 nespojen, to omoguava da se dobije kontinuiraniji dio krivulje izmeu toaka 9 i 12.

134

Tehniko crtanje

5.19.2. Presjene krivulje rotacijskog stoca


Presijecanjem rotacijskog stoca ravninama, koje su razliito poloene u odnosu na izvodnice ili ravninu osnovice rotacijskog stoca, dobivaju se njegove presjene krivulje u obliku elipse, parabole i hiperbole, odnosno krunice i trokuta. Ravnina osnovice okomita je na os rotacijskog stoca. Ako je ravnina presjeka nagnuta prema ravnini osnovice tako da sijee sve izvodnice stoca u konanici, presjena krivulja je elipsa (slika 5.32.a). Ako je ravnina presjeka usporedna s jednom izvodnicom stoca, presjena krivulja je parabola (slika 5.32.b). Ako je ravnina presjeka usporedna s dvije izvodnice stoca sijee stoac u hiperboli. Hiperbola se dobiva i u sluaju ako je ravnina presjeka okomita na ravninu osnovice stoca (slika 5.32.c). Ako je ravnina presjeka okomita na ravninu osnovice stoca i polovi stoac, dobiva se trokut. Ako je ravnina presjeka paralelna s ravninom osnovice, dobiva se krunica.

Slika 5.32. Presjeci rotacijskog stoca ravninama

Elipsa ima dvije osi simetrije, AB (2a) i DE (2b), koje se zovu velika i mala os (slika 5.33.a). Toke F1 i F2 zovu se arita3, a udaljenosti bilo koje toke M na elipsi od arita (R1 i R2) zovu se arini radijvektori. Elipsa je geometrijsko mjesto toaka za koje je zbroj udaljenosti od dviju zadanih toaka (arita) konstantna veliina (= 2a) (arina svojstva elipse ili definicija elipse) [13].

Slika 5.33. Osnovni parametri elipse (a) i konstruiranje tangente na elipsu (b)
3

fokus

135

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

Tangenta t u bilo kojoj toki elipse M (slika 5.33.b) dobiva se tako da se prvo toka M spoji sa aritima F1 i F2. Zatim se kut izmeu arinih radijvektora podijeli na dva jednaka dijela. Sredinjica kuta je okomica n na traenu tangentu t. Ako se iz toke M povuku pravci kroz sredite C do toke N na elipsi, dobiva se jedan promjer elipse. Drugi promjer dobiva se povlaenjem pravca paralelnog s tangentom t kroz sredite C (slika 5.33.b). Promjeri MN i KL zovu se konjugirani (zdrueni) promjeri elipse. Konstruiranje elipse, ako su poznate mala i velika os, izvodi se tako da se prvo nau arita F1 i F2. arita se odreuju kao presjek krunog luka polumjera CA = CB opisanog iz toke D ili E i velike osi elipse AB . Pomou konca duljine 2a ( F1 D + DF2 ) i olovke mogue je nacrtati elipsu (slika 5.33.a). Konac pri tome mora biti uvren svojim krajevima u toki F1 i F2.

Slika 5.34. Konstruiranje elipse pomou estara (a) i pomou papirnog ravnala (b)

Umjesto pomou konca, elipsa se moe konstruirati i pomou estara (slika 5.34.a). Nacrtati veliku i malu os i odrediti arita (kao u prethodnom sluaju), a ispod slike nacrtati pravac duljine AB (velika os elipse) s odgovarajuom podjelom. Zatim naizmjenino uzimati u otvor estara duljine A1 , A2 , A3 , A4 i iz oba arita opisivati lukove s obje strane velike osi, a nakon toga naizmjenino uzimati u otvor estara duljine 1B , 2B , 3B , 4B i iz oba arita ponovno opisivati lukove s obje strane velike osi. Presjeci ovako opisanih lukova odredit e toke elipse. Elipsa se moe konstruirati i pomou ravnala izraenog od papira (slika 5.34.b). Na papirnu traku u obliku ravnala nanijeti polovinu velike osi ( GJ = CB ) i polovinu male osi ( JH = CD )(za unaprijed nacrtanu veliku i malu os i definirana arita). Kada se ravnalo postavi tako da se toka G nalazi na maloj, a toka H na velikoj osi, toka J bit e jedna od toaka elipse. Pomicanjem ravnala moe se nacrtati itav niz toaka, ijim se spajanjem dobiva elipsa. Elipsa se moe konstruirati i primjenom naela razmjernosti (slika 5.35.a). Prvo se nacrta pravokutnik ija je dulja stranica jednaka veoj osi elipse AB , a
136

Tehniko crtanje

kraa stranica manjoj osi elipse CD . Zatim se dulje stranice pravokutnika i manja os elipse CD podijele na jednak broj jednakih dijelova, a dijelovi se oznae brojevima, npr. od 1 do 4 (slika 5.35.a). Presjek spojnih pravaca ( A1 , A2 , A3 , A4 , odnosno B1 , B2 , B3 , B4 ) s pravcima povuenim iz toaka A i B kroz toke na kraoj osi elipse odredit e toke elipse.

Slika 5.35. Konstruiranje elipse metodom razmjernosti (a) i pomou dvije krunice (b)

esto se primjenjuje i konstrukcija elipse pomou dvije krunice (slika 5.35.b). Iz sredita C estarom se opiu dvije krunice. Jedna ima promjer AB (vea os elipse), a druga promjer DE (manja os elipse). Zatim se kroz sredite, na jednu i drugu stranu, povuku pravci koji sijeku obje krunice. Iz sjecita pravaca i krunica povlae se pravci paralelni s osi DE (sjecita pravaca i manje krunice), odnosno s osi AB (sjecita pravaca i vee krunice). Ovako povueni pravci daju u presjeku toke traene elipse. Slian se nain konstruiranja elipse metodom razmjernosti moe primijeniti i pri upisivanju elipse u zadani kosi paralelogram ABCD (slika 5.36).

Slika 5.36. Konstruiranje elipse upisane u kosi paralelogram metodom razmjernosti

Ako su poznati konjugirani promjeri elipse, velika i mala os elipse (radi lakeg crtanja elipse u tuu) moe se odrediti konstrukcijom prikazanom na slici 5.37.b. Iz sredita O opisati krunicu polumjera OG (u smjeru strelice), a zatim povlaenjem
137

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

okomice iz O odrediti presjenu toku I. Kroz toke I i F povue se pravac, a zatim se odredi: sredina duljine IF - toka J. Otvorom estara jednakim JO , oko toke J opie se polukrug kojim se odreuju toke K i B. Nakon toga se iz toke K povue pravac kroz sredite O. Duljine AB i CD predstavljaju veliku i malu os elipse.

Slika 5.37. Priblina elipsa konstruirana pomou etiri kruna luka (a) i konstruiranje velike i male osi elipse ako su poznati konjugirani promjeri (b)

Priblina elipsa, za sluaj kada su zadane velika i mala os, moe se konstruirati pomou etiri kruna luka (slika 5.37.a). Toke A i D spoje se pravcem, a zatim se iz sredita O opie kruni luk polumjera OA do presjeka s produljenjem male osi DE . Otvorom estara EF iz toke E opie se kruni luk do presjeka sa spojnicom AE - toka G. Odsjeak AG prepolovi se sredinjicom, koja veliku os sijee u toki C1, a malu os u toki C2. Toke C1 i C2 prenijeti simetrino na suprotne strane i tako odrediti toke C3 i C4. Ovako odreene toke predstavljaju sredita zakrivljenja krunih lukova, pomou kojih se konstruira priblina elipsa. Na slici 5.38. prikazana su tri mogua poloaja elipse s konjugiranim promjerima, koji se najee susreu kod izometrijskog prikazivanja strojnih dijelova.

Slika 5.38. Tri sluaja elipsi s konjugiranim promjerima kod izometrijskog prikazivanja krunice

Elipsa prikazana na slici 5.38.a konstruira se na nain prikazan na slici 5.39., a elipse prikazane na slici 5.38.b i 5.38.c konstruiraju se na nain prikazan na slici
138

Tehniko crtanje

5.40. Sve tri konstrukcije elipse svode se na odreivanje sredita zakrivljenja krunih lukova (C1, C2, C3 i C4), koji opisani i spojeni u tokama A, B, C i D tvore elipse. Sredita zakrivljenja odreena su presjekom okomica, naizmjenino povuenih iz krajnjih toaka konjugiranih promjera, na suprotne konjugirane promjere (slike 5.39.b i 5.39.c, odnosno slike 5.40.b i 5.40.c).

Slika 5.39. Konstruiranje elipse na slici 5.38.a pomou etiri kruna luka

Slika 5.40. Konstruiranje elipse na slikama 5.38.b i 5.38.c pomou etiri kruna luka

Parabola je ravninska krivulja ija je svaka toka jednako udaljena od ravnalice4 i arita F (slika 5.41). Drugo arite nalazi se u beskonanosti. Prema gornjoj definiciji, jedna toka parabole (tjeme parabole O) nalazi se na osi parabole tono na sredini izmeu toaka K i F. Udaljenost KF izmeu ravnalice i arita naziva se arinim parametrom parabole p. Konstruiranje parabole, ako je zadana os simetrije parabole i arini parametar parabole p, zapoinje povlaenjem osi i nanoenjem parametra p od toke K
4

direktrise

139

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

( p = KF )(slika 5.41.). Kroz toku K, okomito na os parabole, povui ravnalicu. Duljinu KF prepoloviti i odrediti toku O (tjeme parabole). Na osi parabole odabrati toke od 1 do 5, ija se meusobna udaljenost postupno poveava to je toka udaljenija od tjemena O. Kroz ove toke povui pomone pravce koji su okomiti na os parabole. Otvorima estara, jednakim udaljenostima od pomonih pravaca do ravnalice, opisivati krune lukove iz arita F do presjeka s pomonim pravcima. Presjene toke A1 do E1, odnosno A2 do E2 predstavljaju toke parabole. Na primjer, toka D1 (D2) dobije se na taj nain da se iz arita F opie kruni luk polumjera R1 do presjeka s pomonim pravcem povuenim kroz toku 4 na osi parabole. U toki C1 dan je primjer konstruiranja tangente t na parabolu i okomice n na tangentu t (slika 5.41).

Slika 5.41. Konstrukcija parabole ako je zadana os parabole i arini parametar parabole p

Slika 5.42. Konstruiranje parabole pomou polukrunica i okomica na os parabole (a), te konstruiranje kubne parabole (b)

Konstrukcija parabole pomou polukrunica i okomica na os simetrije parabole prikazana je na slici 5.42.a. Iz arita F opisati polukrunice polumjera od
140

Tehniko crtanje

F1 do F6 (toke od 1 do 6 lijevo od tjemena A). Zatim na udaljenosti od A1 do

A6 (toke od 1 do 6 desno od tjemena A) povui okomice do presjeka s

polukrunicama. Presjene toke jesu toke parabole. Kubna parabola (slika 5.42.b) konstruira se tako da se kroz tjeme A i zadanu toku C nacrta pravokutnik. Stranice pravokutnika AB i BC podijeliti na isti broj jednakih dijelova, a zatim opisati polukrunicu iznad stranice BC . Opisivanjem krunih lukova polumjera B1 , B2 i B3 (toke od 1 do 3 na stranici BC ) iz sredita B te povlaenjem okomica iz presjenih toaka istih s polukrunicom promjera BC dobit e se toke 1', 2' i 3'. Dobivene se toke spoje pravcima s tjemenom parabole A. Kroz toke od 1 do 3 (na stranici AB ) povui pomone pravce paralelne s osi simetrije parabole. Presjek pomonih pravaca i pravaca povuenih iz tjemena A odredit e toke kubne parabole.

Slika 5.43. Konstruiranje parabole ako je poznato tjeme i jedna toka parabole (a) te konstruiranje parabole primjenom naela razmjernosti (b)

Konstrukcija parabole, za sluaj kada je poznato tjeme parabole A i jedna toka C na paraboli, prikazana je na slici 5.43.a. Iz toke C povui pravac paralelan s osi simetrije parabole te okomicu na os kroz tjeme A. Zatim se kroz toke A i C povue pravac, iji odsjeak predstavlja hipotenuzu AC pravokutnog trokuta ABC. Iz tjemena A povuci niz kosih pravaca do presjeka s pravcem iji je odsjeak stranica W. Na taj su nain definirane presjene toke od 1 do 5, iz kojih se sada mogu povui pravci paralelni sa stranicom BC do presjeka s pravcem kroz A i C (referentni pravac). Toke parabole dobiju se kao presjek pravaca paralelnih s osi parabole (povuenih od referentnog pravca) i kosih pravaca prije povuenih iz tjemena A. Naelo razmjernosti takoer se moe iskoristiti za konstruiranje parabole (slika 5.43.b). Kroz zadane toke A i 5 nacrtati paralelogram, a zatim na okomici iz A i paraleli (s osi parabole) kroz 5 definirati isti broj jednakih dijelova. Spajanjem toaka od 1 do 6 (na paraleli) s tjemenom A i povlaenjem paralela kroz toke od 1 do 6 (na okomici) odredit e se presjene toke koje su istodobno i toke parabole. U sluaju da su zadane dvije tangente, u tokama A i B parabole, treba udaljenost tih toaka od presjeka O podijeliti na isti broj jednakih dijelova te odgovarajue diobene toke spojiti pravcima. Potom krivuljarom spojiti toke A i
141

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

B tako da krivulja dodiruje sve spojne pravce (slika 5.44.a, b i c).

Slika 5.44. Konstruiranje parabole ako su zadane dvije tangente

Hiperbola je ravninska krivulja ije je svojstvo da je razlika udaljenosti bilo koje njezine toke P od dviju zadanih toaka (arita) F1 i F2 konstantna veliina R1 R 2 = 2a = AB (slika 5.45.). Toke za koje je R1 R 2 = 2a pripadaju desnoj grani hiperbole, a toke za koje je R 2 R1 = 2a pripadaju lijevoj grani hiperbole (slika 5.45.a) [13]. R1 i R2 arini su radijvektori bilo koje toke P hiperbole.
a) b)

Slika 5.45. Konstrukcija hiperbole slijedom definicije (a) i praktini primjer primjene hiperbole (b)

Koristei se svojstvom iz definicije, hiperbola se moe konstruirati na nain prikazan na slici 5.45.a. Povui vodoravnu i vertikalnu os hiperbole te od sredita O ulijevo i desno nanijeti jednako udaljena tjemena A i B, odnosno arita F1 i F2. Zatim iz sredita O opisati krunicu polumjera OF1 = OF2 i definirati presjene
142

Tehniko crtanje

toke okomice u A i B (na vodoravnoj osi hiperbole) s opisanom krunicom. Pravci a1 i a2, povueni kroz presjene toke i sredite O, predstavljaju asimptote hiperbole kojima se grane hiperbole neogranieno pribliavaju pri udaljavanju u beskonanost. Toke hiperbole dobiju se kao presjek krunih lukova polumjera A1 , A2 , ... opisanih iz toke F1 (odnosno F2) s krunim lukovima polumjera B1 , B2 , ... opisanih iz toke F2 (odnosno F1). U toki P dan je primjer konstruiranja tangente t na hiperbolu i okomice n na tangentu t (slika 5.45.a). Primjer praktine primjene hiperbole prikazan je na slici 5.45.b.

Slika 5.46. Konstruiranje hiperbole primjenom naela razmjernosti (a) i konstruiranje hiperbole ako su poznate asimptote i jedna toka hiperbole (b)

Naelo razmjernosti moe se iskoristiti i kod konstruiranja hiperbole (slika 5.46.a). Oko velike i male osi hiperbole nacrta se pravokutnik, koji istodobno definira asimptote a1 i a2. Polovinu male poluosi DO podijeliti na isti broj jednakih dijelova. Isto uiniti s desnom polovinom donje vee stranice pravokutnika. Iz tjemena A, kroz toke od 1 do 3 (na poluosi DO ), povui niz kosih pravaca. Zatim iz toaka od 1 do 3 (na donjoj desnoj polovini vee stranice pravokutnika), kroz tjeme B, povui niz pravaca do presjeka s kosim pravcima povuenim iz tjemena A. Presjene toke ovih pravaca jesu toke traene hiperbole. U sluaju kada su zadane asimptote (a1 i a2) i jedna toka hiperbole P (slika 5.46.b), hiperbola se konstruira tako da se prvo kroz toku P povuku paralelni pravci s asimptotama, a zatim se iz sredita O povlai niz kosih pravaca koji sijeku pravce povuene kroz toku P. Ako se sada iz presjenih toaka povlae pravci paralelni asimptotama u presjeku istih, nai e se toke traene hiperbole. Hiperbola ije se asimptote sijeku pod pravim kutom zove se ravnostrana hiperbola.

5.19.3. Crtanje ciklikih krivulja (ruleta)


U strojarstvu se esto upotrebljavaju i krivulje koje se zovu ciklike krivulje ili rulete. U ovu skupinu krivulja spadaju npr. evolventa, cikloida (ortocikloida), epicikloida, hipocikloida itd.
143

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

Evolventa krunice nastaje kada se oko nepomine krunice valja pravac. Svaka toka valjnog pravca5 koji se valja bez klizanja po obodu krunice6 polumjera R (slika 5.47.) odnosno R1 (slika 5.48.) opisuje evolventu.

Slika 5.47. Konstruiranje evolvente krunice a) b)

Slika 5.48. Evolventa krunice

Jedan je nain konstruiranja evolvente krunice prikazan na slici 5.47. Nepominu krunicu polumjera R podijeliti na proizvoljan broj jednakih dijelova (npr. 12 dijelova), a zatim u diobenim tokama povui tangente na krunicu. Na tangentu u posljednjoj (12.) toki nanijeti opseg krunice 2 R i podijeliti ga na isti broj jednakih dijelova kao i krunicu. Potom u otvor estara uzeti duljine od CA 1 do CA 12 i prenijeti ih na odgovarajue tangente od 1C1 do 12C12 . Toke od
5 6

generatrise ili izvodnice directrise ili ravnalice

144

Tehniko crtanje

C1 do C12 jesu toke koje pripadaju evolventi krunice. S obzirom na to da se evolventa krunice moe dobiti odmatanjem napete niti s krunice, evolventa se smatra tzv. krivuljom odmatanja. Drugi je nain konstruiranja evolvente krunice prikazan na slici 5.48.a. Na nepominu krunicu polumjera R1 i valjni pravac nanijeti jednake duljine CA 1 = luk CB1 , A 1 A 2 = luk B1 B 2 itd. Kroz toke A1, A2, A3, ... povlae se iz sredita krunice koncentrini kruni lukovi. Lukovima CA 1 , CA 2 , CA 3 , ... presijecaju se iz toaka B1, B2, B3 ... povueni kruni lukovi kroz toke A1, A2, A3 ... . U presjecitu se dobivaju toke tzv. prave evolvente (slika 5.48.a). Primjer praktine primjene evolvente krunice kod bokova zubi zupanika (1) i profilnog glodala (2), koje se koristi za njihovu izradu, prikazan je na slici 5.48.b. Cikloida ili ortocikloida je putanja7 toke A koja lezi na krunici promjera D, koja se valja bez klizanja po nepominom pravcu AA12 (slika 5.49.). Na vodoravnom nepominom pravcu odmjeriti duljinu koja odgovara opsegu krunice promjera D ( D ). Pominu krunicu promjera D i duljinu AA12 podijeliti na proizvoljan broj jednakih dijelova (npr. 12). Iz diobenih toaka 1', 2', 3', ..., 12' povui okomice do presjeka (s produljenom vodoravnom osi krunice) u tokama od O1 do O12, a iz diobenih toaka na krunici povui vodoravne pravce koji se presijecaju krunicama polumjera 0,5 D opisanim iz toaka od O1 do O12. Dobivene toke od A1 do A12 pripadaju cikloidi.

Slika 5.49. Konstruiranje cikloide ili ortocikloide

Epicikloida je putanja toke A koja lei na krunici promjera D, koja se valja bez klizanja po nepominoj krunici polumjera R s njezine vanjske strane (slika 5.50.). Pominu krunicu promjera D podijeliti na primjer na 12 jednakih dijelova. Iz sredita C polumjerom, jednakim R + 0,5 D , opisati pomoni kruni luk. Sredinji kut odreuje se prema sljedeem izrazu: = 180
D . R

trajektorija

145

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

Slika 5.50. Konstruiranje epicikloide

Podjelom krunog luka mirujue krunice, ogranienog kutom , na 12 jednakih dijelova dobit e se toke od 1' do 12'. Iz sredita C kroz toke od 1' do 12' povui pravce koje treba produljiti do presjeka s pomonim krunim lukom u tokama od O1 do O12. Zatim iz sredita C povui pomone krune lukove kroz diobene toke 1 do 12 na pominoj krunici promjera D. Opisivanjem krunica promjera D iz toaka od O1 do O12, do presjeka s pomonim krunim lukovima, dobit e se toke od A1 do A12 koje pripadaju epicikloidi.

Slika 5.51. Konstruiranje hipocikloide

146

Tehniko crtanje

Hipocikloida je putanja toke A koja lei na krunici promjera D, koja se valja bez klizanja po nepominoj krunici polumjera R s unutarnje strane (slika 5.51.). Konstruiranje hipocikloide analogno je epicikloidi. Nepominu krunicu polumjera R i pominu krunicu promjera D nacrtati tako da se dodiruju u toki A. Kruni luk nepomine krunice, ogranien kutom, podijeliti na 12 jednakih dijelova (na isti broj dijelova podijeliti i pominu krunicu). Diobene toke krunog luka nepomine krunice spojiti s tokom C. U presjeku ovih spojnih pravaca s pomonom krunicom polumjera R 0,5 D dobiju se toke od O1 do O12. Iz sredita C kroz diobene toke pomine krunice opisati pomone krune lukove. Potom iz toaka od O1 do O12 opisati krunice polumjera 0,5 D do presjeka s pomonim krunim lukovima u tokama od A1 do A12, koje pripadaju hipocikloidi.

5.19.4. Spirale
Konstruiranje spirale izvodi se iz dva, tri i vie sredita i ovisi o obliku i veliini tzv. oka, koje moe biti u obliku krunice, trokuta, kvadrata, esterokuta i slino. Najprije se nacrta tzv. oko, npr. krunica promjera C1C 2 (slika 5.52.a). Iz toaka C1 i C2 opiu se dvije meusobno spojene polukrunice. Gornja polukrunica C21 iz sredita C1, a donja polukrunica 12 iz sredita C2. Na slici 5.52.b oko ima oblik pravilnog (jednakokranog) trokuta C1C2C. Stranice trokuta produlje se od sredine prema van. Rabei tjemena trokuta za sredita, opisati u smjeru kazaljke na satu niz meusobno spojenih krunih lukova. Sredite prvog krunog luka jest toka C.

Slika 5.52. Konstruiranje spirale

Spirale takoer predstavljaju skupinu ravninskih krivulja koje imaju primjenu u strojarstvu. Najvaniji predstavnik ove vrste krivulja jest Arhimedova spirala (slika 5.53.), koju opisuje toka koja se giba konstantnom brzinom po pravcu koji se obre oko sredita A konstantnom kutnom brzinom (slika 5.53.a). Arhimedova spirala moe se konstruirati na razliite naine. Jedan od naina jest taj da se nacrta vanjska krunica zavojnice i njezin polumjer podijeli na onoliko dijelova koliki je korak zavojnice (na slici 5.53.a korak je 3). Svaki tako dobiveni dio podijeliti ponovno na stanoviti broj dijelova. Isto uiniti i s osnovnom krunicom (na slici 5.53.a obavljena je podjela na 8 jednakih dijelova), a zatim iz
147

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

sredita A opisivati krune lukove od diobenih toaka na polumjeru do odgovarajuih diobenih pravaca osnovne krunice. Presjene toke jesu toke Arhimedove spirale. U veini je sluajeva zadovoljavajue spiralu konstruirati priblino pomou krunih lukova (slika 5.53.b, odnosno slika 5.52.a i b). Na slici 5.53.b prikazan je priblian nain konstruiranja spirale, za koji je potrebno nacrtati mali kvadrat ija je stranica jednaka etvrtini udaljenosti dviju toaka na zavojnici koje su na istom pravcu (npr. 0,25 AB ). U produetku stranica kvadrata nacrtati pravce, a zatim iz npr. tjemena kvadrata 4 opisati etvrtinu krunice polumjera jednakog stranici kvadrata. Premjetanjem estara u sljedee tjeme (npr. tjeme 3) nastaviti zapoeti kruni luk. Postupak ponavljati do konanog oblika eljene zavojnice. Konstrukcija zavojnice bit e tonija ako se umjesto kvadrata uporabi pravilni mnogokut (poligon).
c)

Slika 5.53. Konstruiranje pravilne (a), pribline Arhimedove spirale (b) i primjer praktine primjene Arhimedove spirale (c) a) b)

Slika 5.54. Primjer praktine primjene Arhimedove spirale kod modulnog glodala (a) i statora centrifugalne sisaljke (Arhimedova spirala s etiri sredita)(b)

Na slici 5.53.c prikazan je primjer praktine primjene Arhimedove spirale kod stezne glave tokarilice, na slici 5.54.a prikazan je primjer praktine primjene Arhimedove spirale kod modulnog glodala, a na slici 5.54.b prikazan je primjer
148

Tehniko crtanje

praktine primjene Arhimedova spirala s etiri sredita kod statora centrifugalne sisaljke. Prema nekim autorima, i evolventa krunice smatra se spiralom [13], meutim u ovom udbeniku ona je tretirana kao ciklika krivulja. Postoje i neke druge spirale kao to su: hiperbolna, logaritamska i klotoida, meutim one se rjee susreu u strojarstvu.

5.19.5. Trigonometrijske krivulje


Osim do sada opisanih krivulja, u strojarstvu se esto koriste i trigonometrijske krivulje. Najee su u uporabi sinusoida i kosinusoida. To su valovite krivulje koje prikazuju oscilatorno gibanje toke. Takvo je npr. gibanje stapa u cilindru stapnog stroja, osciliranje njihala i slino.

Slika 5.55. Konstruiranje sinusoide

Konstruiranje sinusoide prikazano je na slici 5.55. Nacrtana krunica proizvoljnog polumjera R podijeli se na proizvoljan broj jednakih dijelova (npr. 12). Zatim se opseg krunice prenese u proizvoljnom mjerilu na vodoravnu os i podijeli na isti broj jednakih dijelova kao i krunica. Diobene toke na krunici oznae se brojevima od 1 do 12 (0), a na odsjeku L (na vodoravnoj osi) slovima od A1 do A12. Iz diobenih toaka na krunici povui pravce paralelne s vodoravnom osi, a iz diobenih toaka na odsjeku L povui okomice. Presjeci odgovarajuih okomica s odgovarajuim pravcima predstavljat e toke koje pripadaju sinusoidi. Primjer praktine primjene sinusoide dan je na slici 5.56.
a) b)

Slika 5.56. Primjer praktine primjene sinusoide

Konstruiranje kosinusoide potpuno je identino konstruiranju sinusoide, samo


149

Crtanje geometrijskih i strojarskih kontura

je redoslijed obiljeavanja diobenih toaka na krunici drukiji (slika 5.57.).

Slika 5.57. Konstruiranje kosinusoide

5.19.6. Zavojnice

Slika 5.58. Zavojnica

Zavojnica spada u skupinu prostornih krivulja, a opisuje je toka koja jednoliko rotira oko jedne osi i pri tome se giba stalnom brzinom paralelno s osi. Konstruiranje zavojnice provodi se pomou krunice promjera d (iji se opseg razdijeli na jednak broj dijelova - npr. 12) i uspona zavojnice P (koji se takoer
150

Tehniko crtanje

razdijeli na jednak broj dijelova npr. 12). Sjecita vodoravnih crta i okomitih izvodnica oznaenih istim brojevima daju toke zavojnice.

Slika 5.59. Desna, lijeva i trovojna desna zavojnica [10, 23]

Odmatanjem zavojnice dobije se pravokutni trokut ija je vodoravna kateta jednaka opsegu d , a okomita kateta jednaka usponu zavojnica P. Ako je kut uspona zavojnice hipotenuza trokuta je duljina zavojnice. Na slici 5.59. prikazan je plosnati zavoj desne, lijeve i trovojne desne zavojnice. Plosnati zavoj zavojnice nastaje ako se pravokutni profil zavojno giba oko krunog valjka.

151

Tehniko crtanje

6. Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije


Presentation of Forms with Bases of Descriptive Geometry 6.1. Openito o vrstama i znaajkama projiciranja
Objekti (kao to su npr. postrojenja, strojevi, mehanizmi ili njihovi sastavni dijelovi) se mogu prikazivati crtanjem u ravnini. Pri crtanju se predmet prikazuje rukom na osnovi vienog ili zamiljenog. Crte prenosi oblik objekta ili njegovih sastavnih dijelova s iskrivljenjem orisa1 i geometrijskih ploha koje ih oblikuju (slika 6.1.). Na osnovi takvog crtea teko se moe dobiti tona predodba o oblicima i izmjerama provrta i sastavnih dijelova nekog predmeta. Sve krunice prikazuju se ovalima (ili elipsama). Stoga se ovakav nain prijenosa oblika i izmjera upotrebljava u tehnici samo kao pomoni (ili dopunski) prikaz.

Slika 6.1. Primjeri razliitih iskrivljenih orisa i geometrijskih ploha koje oblikuju neki objekt

Za razliku od "slobodnog" crtea, u tehnikim crteima oblik predmeta moe se prikazati s vie rezultata projiciranja2 (projekcijama - pogledima, presjecima, detaljima). Pri tome svaka odvojena projekcija na crteu predstavlja projicirani pogled na samo jednu stranu predmeta. Takav nain prikazivanja pomae da se tono ustanove oblik i izmjere budueg izratka. Crtei moraju zadovoljiti osnovne metode projiciranja i niz posebnih pravila specifinih za tehniko crtanje. Sposobnost prikazivanja prostornih oblika u ravnini razmatra se i izuava u predmetu koji se zove nacrtna geometrija. Na osnovama nacrtne geometrije poiva projekcijsko crtanje, koje je osnova tehnikog crtanja ne samo u strojarstvu. U

1 2

kontura (franc. contour), obris, ocrt, skica ili grafiki prikaz obrisa nekog objekta ili predmeta [25] latinski projicere, to znai "baciti na"

153

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

projekcijskom crtanju izuavaju se praktine metode prikazivanja geometrijskih tijela i njihovih spajanja. Bilo koji sloeni oblik strojnog dijela mogue je prikazati kao sklop jednostavnih geometrijskih tijela ili njihovih dijelova. Povrine strojnih dijelova predstavljaju same za sebe ravnine i plohe, najee rotacijske plohe (valjkaste ili cilindrine, stoaste ili konine, kuglaste ili sferine, torusne, zavojne). Primjer sferinog dijela, ogranienog takvim jednostavnim geometrijskim plohama, prikazan je na slici 6.1. Prikaz predmeta smjetenog u prostoru, dobiven pomou ravnih crta zraka projiciranja, koje su povuene kroz svaku karakteristinu toku predmeta do presjeka s ravninom projekcija na koju se projicira, naziva se projekcija promatranog predmeta na ovu ravninu. Projiciranje moe biti sredinje (centralno) ili paralelno (usporedno) [24]. Sredinja projekcija. Ako sve zrake projiciranja izlaze iz jedne toke (sredita) N, prikaz koji se dobije na ravnini projekcija 2 predstavlja sredinju projekciju (slika 6.2.). Kao rezultat, dobije se prikaz predmeta koji se naziva njegovom projekcijom. Ovaj prikaz uvean je (izmjere prikaza ne podudaraju se s izmjerama predmeta) i daje predodbu samo o obliku predmeta, a ne i o njegovim izmjerama. Sredinje projiciranje uz dopunske uvjete naziva se perspektiva3.

Slika 6.2. Sredinja (centralna) projekcija

latinski perspicere, to znai "gledati kroz neto"

154

Tehniko crtanje

Paralelno se projiciranje moe podijeliti na: ortogonalno (normalno) - zrake projiciranja okomite su na ravninu projekcija koso (klinogonalno) - zrake projiciranja kose su prema ravnini projekcija aksonometrijsko zrake projiciranja su paralelni pravci koji se udaljavaju od oka promatraa i ne sastaju se u jednoj toki, to znatno olakava crtanje (u usporedbi npr. s perspektivom). Ortogonalno (normalno) projiciranje. Kod ove vrste projiciranja sredite projiciranja N udaljeno je neizmjerno daleko od ravnine projiciranja, a zrake projiciranja meusobno su paralelne (usporedne). Kut izmeu njih i ravnine projiciranja je pravi kut (odatle i naziv ortogonalno, odnosno normalno ili pravokutno projiciranje).

Slika 6.3. Ortogonalna (normalna) projekcija

Kod radionikih crtea upotrebljava se ortogonalno projiciranje, odnosno predmet se postavlja ispred ravnine tako da je veina njegovih bridova i ravnih ploha paralelna toj ravnini (slika 6.3.). Tada e ovi rubovi i plohe biti prikazani na ravnini u pravoj veliini i naravnom obliku. Prikaz u jednoj ravnini ne daje predodbu o obliku predmeta, pa se stoga predmet ortogonalno projicira ne na jednu, nego na dvije (ravnine 1 i 2) ili tri (ravnine 1, 2 i 3) meusobno okomite ravnine (slika 6.3.). Na osnovi takvog prikaza mogue je dobiti tonu predodbu o obliku i izmjerama promatranog predmeta. Koso (klinogonalno) projiciranje. Kosa projekcija dobiva se ako je toka iz koje izlaze zrake (sredite projekcije) zamiljena kao neizmjerno udaljena od ravnine
155

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

projiciranja. Kod kosog projiciranja predmet moe zauzeti bilo koji poloaj s obzirom na ravninu projekcija 2, ali zrake projiciranja povlae se paralelno jedna drugoj, pod odreenim kutom prema ravnini projekcija (slika 6.4.).

Slika 6.4. Kosa (klinogonalna) projekcija

Kosa projekcija daje prepoznatljiv, ali iskrivljen prikaz predmeta: pravi kutovi pretvaraju se u otre i tupe, krunice u elipse itd. U strojarstvu se kosa projekcija upotrebljava samo u onim sluajevima kada treba dopuniti neki drugi prikaz predmeta (npr. ortogonalnu projekciju).

6.2. Perspektiva
Najvjerniju sliku predmeta u usporedbi s naravnom daje perspektiva ili perspektivna slika. Perspektiva prikazuje predmet ili objekt tono onako kako bi ga vidjelo ljudsko oko i najslinija je njihovim fotografijama. Ako se promatraju duge ravne eljeznike tranice, stjee se dojam da se one pribliavaju i da se konano sastaju u jednom sreditu (toka nedogleda ili iezavajua toka), iako je poznato da je razmak izmeu tranica konstantan. U zavisnosti od poloaja ljudskog oka u perspektivi se mogu vidjeti samo jedna, dvije ili tri strane promatranog predmeta ili objekta. Poistovjeti li se poloaj ljudskog oka s tzv. tokom nedogleda N, perspektiva s jednim nedogledom omoguava tri sluaja vidljivosti ploha, to ovisi o tome je li je toka nedogleda ispod (slika 6.5.a) ili iznad (slika 6.5.b) promatranog objekta. Horizont je slika neizmjerno dalekog pravca. Ovaj nain prikazivanja naziva se i sredinja

156

Tehniko crtanje

perspektiva, frontalna ili obina perspektiva. Sposobnost perspektivnog prikaza temelji se na metodi sredinjeg projiciranja. Na slikama 6.6., 6.7. i 6.8. dani su primjeri sredinje perspektive s jednim nedogledom (desnim ND ili lijevim NL).

Slika 6.5. Perspektiva s jednim nedogledom

Slika 6.6. Primjer sredinje perspektive s jednim nedogledom

157

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Slika 6.7. Primjer sredinje perspektive s jednim nedogledom

Slika 6.8. Primjer sredinje perspektive s jednim nedogledom

Slika 6.9. Kocka u karakteristinim poloajima u kosoj perspektivi

ee se primjenjuje tzv. kosa perspektiva, kod koje se predmet ili objekt promatra pod stanovitim kutom u odnosu na njegovu prednju (frontalnu) plohu.
158

Tehniko crtanje

Ova perspektiva poznata je i kao perspektiva s dva nedogleda (lijevim NL i desnim ND nedogledom). Slika 6.9. prikazuje kocku u karakteristinim poloajima u kosoj perspektivi. Na slici 6.9. konstruirana je krunica razmaka ili distancije (tzv. Talesova4 krunica) i kotirane su vrijednosti koje je poeljno uvaiti pri crtanju perspektive, ovisno o zahtjevu eli li se istaknuti osnovni plan sprijeda, desno, podjednako lijevo i desno ili lijevo. Toke D1 i D2 su vodoravne odmine ili distancijske toke. Kod perspektive s dva nedogleda vodoravne paralelne linije frontalne plohe predmeta ili objekta sastaju se u lijevom nedogledu NL, a iste takve linije bone plohe u desnom nedogledu ND. Obje ove toke nalaze se u visini oka na jednoj vodoravnoj liniji (horizont)(slike 6.9. i 6.10.). Kod kose perspektive samo se jedan brid moe nacrtati u pravoj veliini, dok su svi ostali obino skraeni. Dvije jednake duljine na razliitoj udaljenosti od oka ovdje su nejednake, paralelni pravci postaju neparalelni, kvadrat postaje trapez ili trapezoid, krunica postaje elipsa ili oval itd. U arhitekturi se ponekad primjenjuje i prikaz graevina u perspektivi s tri toke nedogleda. Pri tome se razlikuje tzv. "ablja perspektiva" (slika 6.11.) i tzv. "ptija perspektiva" (slika 6.12.). Na slici 6.11. dan je prikaz relativno visoke graevine, onako kako bi je vidio ovjek npr. s prozora etvrtog kata neke druge graevine. Toka Ng predstavlja gornji nedogled ili prvu okomitu odminu toku. Na slici 6.12 dan je prikaz relativno visoke i vitke graevine, onako kako bi je vidio ovjek iz zraka, npr. iz helikoptera. Toka Nd predstavlja donji nedogled ili drugu okomitu odminu toku. Sve do sada reeno o perspektivi odnosi se na tzv. linearnu perspektivu, tj. na sliku koja nastaje kao da ovjek gleda jednim okom - slino objektivu fotoaparata ili filmske kamere. Problem stereooptikog vida (dva oka - binokularno vidno polje) prouava optiko-fizioloka perspektiva. Tradicionalne metode crtanja slika u perspektivi vrlo su sloene, zahtijevaju dugotrajan proces konstruiranja pri emu se lako naini pogreka. Crtanje u perspektivi znatno je olakano uporabom specijalnih tiskanih mrea (karata) koje se sastoje od niza crta iscrtanih u perspektivi jednom ili dvjema tokama nedogleda [10], odnosno trima tokama nedogleda [10]. Ovakvim kartama ili mreama osobito se koriste dizajneri, a ponekad i arhitekti. Osim karata postoje i dijapozitivi crta u perspektivi, koje se pomou projekcijskog ureaja projiciraju okomito na ravninu crtanja, pa je potrebno samo podebljati konture predmeta ili objekta koji je prethodno preliminarno skiciran u obliku grubog crtea u odabranoj proporciji ili mjerilu.

Tal ili Tales iz Mileta starogrki je filozof iz druge polovine 7. stoljea pr. n. e. i jedan od "sedam mudraca" starog svijeta, odnosno najstariji europski filozof (poznat i po tvrdnji "osnovni uzrok svega to postoji jest voda")[25].

159

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Slika 6.10. Objekt u perspektivi s dva nedogleda (a s horizontom ispod objekta, b s horizontom koji presjeca objekt i c s horizontom iznad objekta)

160

Tehniko crtanje

Slika 6.11. Perspektiva s tri toke nedogleda, tzv. "ablja perspektiva"

Ovako pojednostavnjen nain prikazivanja koristan je, kako u edukaciji nastavnika, studenata i uenika, tako i u praksi konstruktora, dizajnera, slikara, grafiara, modnih crtaa, tehnikih crtaa i svih ostalih koji primjenjuju i linearnomatematiku i slobodnu perspektivu. On pomae razvoju vjetine prostorunog skiciranja, tj. crtanja perspektive, odnosno eliminiranju vee potencijalne pogreke. Na taj nain mogu se rjeavati bezbrojni sluajevi prostornih predodbi, sto je posebno vano za dizajnere kojima nisu zanimljivi presjeci i pogledi kao iluzija trodimenzionalnosti objekata. Primjena tako pojednostavnjenog naina prikazivanja trodimenzijskih objekata u perspektivi omoguava optimalnu vezu izmeu ovjeka, objekta predoenog ortogonalnim (pravokutnim) projekcijama i njegove slike, tj. perspektive odnosno prostorne predodbe.

161

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Slika 6.12. Perspektiva s tri toke nedogleda, tzv. "ptija perspektiva" a) b)

Slika 6.13. Dva primjera satne crtae ploe za crtanje perspektive [14]

162

Tehniko crtanje

Osim karata ili mrea sa crtama u perspektivi, jedno od pomagala za crtanje perspektive jesu i posebne crtae ploe razliitih izvedbi (slika 6.13.), kao to su npr. satne ploe perspektive [14], tzv. Andersenove ploe [14] za neposredno crtanje zrakoplova u perspektivi (slika 6.13.b), koje upotrebljava i North American Aviation Inc. Razvojem raunaraske tehnike, a posebice raunarske grafike (computer graphics), crtanje perspektive ne predstavlja vie nikakvu potekou, bez obzira na sloenost predmeta ili objekta. Neogranienim variranjem poloaja nedogleda moe se doi do optimalne perspektive promatranog objekta. Na slici 6.14.a prikazana je varijanta prostorne predodbe jednog graevinskog kompleksa u obliku tzv. ianog modela5 dobivenog uz podrku raunalnog sustava za crtanje. Ako se ovoj predodbi pridrui svojstvo mase, dobit e se predodba u obliku tzv. modela tijela6 (slika 6.14.b) [15].
a) b)

Slika 6.14. Prostorna predodba graevinskog kompleksa u obliku tzv. ianog modela (a) i u obliku tzv. modela tijela (b)[15]

6.3. Aksonometrijska projekcija


Aksonometrija je postupak kojim se predmeti predstavljaju na ravnini uz pomo paralelnog projiciranja. Rezultat ovog postupka jest aksonometrijska projekcija. Predmet, posebice manji, u usporedbi sa sredinjim projiciranjem ne gubi mnogo od svog naravnog izgleda. Poloaji predmeta prema ravnini projekcija kod aksonometrije su takvi da se pojedine dimenzije crtaju ili skraene (prikraene) ili neskraene (neprikraene). U praksi se upotrebljava kosa i ortogonalna aksonometrija (tablica 6.1.).

6.3.1. Kosa aksonometrija

5 6

U kosoaksonometrijske projekcije spadaju (tablica 6.1.): kosa projekcija


wire-frame model (ne sadri svojstvo mase) solid model (sadri svojstvo mase)

163

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

frontalna (kavalir) aksonometrija.


Tablica 6.1. Karakteristine izmjere kod aksonometrije (veza sa slikom 6.15.)
Vrsta aksonometrije Karakteristine izmjere a b

A A.1 A.2 B B.1 B.2 B.3

Kosa aksonometrija Kosa projekcija Frontalna (kavalir) aksonometrija Ortogonalna aksonometrija Izometrijska projekcija Dimetrijska projekcija Trimetrijska projekcija

30 ... 45 30 ... 45 30 42 30 ... 45

0 0 30 7 <30

1 1 1 1

1 1 1 1 proizvoljne

1/2 ... 2/3 1 1 1/2

Slika 6.15. Kocka u dva poloaja ope aksonometrije (a duljina, b visina, c irina)

Kosa projekcija (slika 6.16.a). Prikaz predmeta pojednostavnjen je tako to se bridovi koji su usporedni s ravninom crtanja crtaju u pravoj veliini, iako je predmet pod nekim kutom. Zbog toga duljina i visina nisu prikraene. irina se crta pod kutom = 30 45 i prikratom n = 1 2 2 3 . Kosa projekcija [6] omoguava zorni prikaz predmeta i dimenzioniranje, a slina je perspektivnoj slici. Primjenjuje se kod predmeta ogranienih ravnim plohama ili kod valjkastih ploha s osima okomitim na ravninu crtanja gdje se dvije dimenzije ne prikrauju. I osim nedostataka, kosa se projekcija dugo upotrebljava u strojarstvu jer se vrlo lako crta. Frontalna (kavalir) aksonometrija. Frontalna aksonometrija vrlo je slina kosoj projekciji, s tim da kod nje nema skraenja duljine, irine i visine (vidi tablicu 6.1.).

6.3.2. Ortogonalna aksonometrija


U ortogonalne aksonometrijske projekcije spadaju (tablica 6.1.): izometrijska projekcija dimetrijska projekcija trimetrijska projekcija.

164

Tehniko crtanje

Izometrijska projekcija (izometrija)(tablica 6.1.) ima sve tri dimenzije predmeta u pravoj veliini (slika 6.17.b). Koristi se za predodbu predmeta u sluajevima kada njegov oblik treba biti vidljiv gotovo u naravnoj veliini u sva tri pogleda i u sluajevima kada predmet treba dimenzionirati. I uz to ne daje tako zoran prikaz, kao npr. dimetrijska projekcija, najee je zastupljena u tehnikom crtanju u strojarstvu zbog svoje praktinosti i lakoe crtanja. Dimetrijska projekcija (dimetrija)(slika 6.16.b). Ime ove ortogonalne aksonometrijske projekcije dolazi od toga to ima dvije dimenzije u pravoj veliini (duljinu i visinu), a trea je prikraena na polovinu (irina). Trimetrijska projekcija (trimetrija)(slika 6.17.a). Ime ove ortogonalne aksonometrijske projekcije dolazi od toga to ima sve tri dimenzije prikraene za proizvoljan iznos (vidi tablicu 6.1.), meutim najljepa slika dobije se onda kada je omjer a : b : c = 0,9 : 1 : 0,5 .

Slika 6.16. Kocka s ucrtanim krunicama u kosoj (a) i dimetrijskoj (b) projekciji

Slika 6.17. Kocka s ucrtanim krunicama u trimetrijskoj (a) i izometrijskoj (b) projekciji

165

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Simetrale kvadratnih ploha kocke bit e konjugirani promjeri za elipse (slike 6.16. i 6.17.) s izmjerama danim u tablici 6.2. Detaljan opis priblinog postupka crtanja elipsa pomou krunih lukova, za prednju (V1), bonu (V2) i gornju ravninu (H1) kocke u izometrijskoj projekciji, dan je u toki 5.19.2., odnosno na slikama 5.36., 5.37. i 5.38.
Tablica 6.2. Izmjere elipsa (krunice u aksonometrijskoj projekciji)(veza sa slikom 6.15.) Vrsta aksonometrije Kosa projekcija Frontalna (kavalir) projekcija Dimetrijska projekcija Trimetrijska projekcija Izometrijska projekcija 2a d d d 1,225d V1=V3 Plohe kocke V2=V4 H1=H2 2b 2a 2b 2a 2b d 1,070d 0,334d 1,070d 0,334d d 1,070d 0,668d 1,070d 0,668d d 1,060d 0,353d 1,060d 0,353d ovisno o izboru , , a, b i c 0,707d 1,225d 0,707d 1,225d 0,707d

d promjer krunica upisanih u plohe kocke (kvadrate stranica a=d) 2a velika os elipse 2b mala os elipse

Slika 6.18. Primjeri konstruiranja zaobljenja u izometrijskoj projekciji

Slika 6.19. Prostoruna skica dvaju jednostavnih predmeta u izometrijskoj projekciji

Na slici 6.18. prikazan je postupak konstruiranja zaobljenja u izometrijskoj projekciji na jednom predmetu. Slika 6.19. predstavlja prostorunu skicu dvaju jednostavnih predmeta u izometrijskoj projekciji. Na slikama 6.20. i 6.21. dane su prostorune skice jednostavnih predmeta u kosoj, dimetrijskoj i izometrijskoj projekciji.

166

Tehniko crtanje

Slika 6.20. Prostoruna skica predmeta u kosoj (a), dimetrijskoj (b) i izometrijskoj (c) projekciji

Slika 6.21. Prostoruna skica predmeta u dimetrijskoj (a), kosoj (b) i izometrijskoj (c) projekciji a) b)

Slika 6.22. Razliiti predmeti u izometrijskoj projekciji (a predmeti sastavljeni od uglatih geometrijskih tijela, b predmeti sastavljeni od preteito rotacijskih geometrijskih tijela)

Nekoliko razliitih predmeta nacrtanih u izometrijskoj projekciji prikazano je na slici 6.22. Predmet koji se eli nacrtati u npr. dimetrijskoj projekciji moe zauzeti proizvoljan poloaj za crtanje, kao to je to prikazano na slici 6.23.

167

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Slika 6.23. Predmet nacrtan u dimetrijskoj projekciji u nekoliko proizvoljnih poloaja za crtanje

6.4. O ortogonalnoj projekciji 6.4.1. Osnovna pravila ortogonalnog projiciranja


Ortogonalna projekcija (ISO 128) najbolje zadovoljava zahtjeve jer da bridovi i plohe predmeta u projekciji imaju jednake odnose s predmetom u naravi (slika 6.2.). Kod ove vrste projiciranja zadovoljen je ne samo zahtjev o paralelnosti i jednakosti bridova u prostoru i projekciji ve su i kutovi pod odreenim uvjetima u prostoru i projekciji jednaki, to nije bio sluaj kod prostornog predoavanja. Ovo projiciranje (koje se jo zove i pravokutno paralelno projiciranje) [6] je najpovoljnije i najjednostavnije, vrlo pogodno za predoavanje i dimenzioniranje, te se stoga gotovo iskljuivo rabi u tehnikom crtanju. Osnovna pravila ovog projiciranja (slika 6.2.) jesu : a) zrake projiciranja okomite su na ravnine projekcija (crtanja), b) predmet se nalazi izmeu ravnine projekcija i crtaa, c) projekcija (pogled) predstavlja crte onog dijela predmeta koji se vidi u smjeru gledanja. Nakon to se odredi probodite zrake projiciranja s ravninom projekcija za jednu toku predmeta, potrebno je voditi rauna o prostornim odnosima na predmetu, jer upravo o njima ovisi spajanje karakteristinih toaka u postupnom crtanju projekcije predmeta.
168

Tehniko crtanje

Projekcija predmeta (pogled) slika je predmeta na jednoj ravnini. Budui da ravnina ima samo dvije dimenzije, a predmet koji treba predoiti tri dimenzije, jedna pravokutna projekcija nije dovoljna da se predmet potpuno odredi. Dakle, potrebno je predmet gledati po istom naelu kao na slici 6.2., s razliitih strana u razliitim smjerovima i projicirati na odgovarajue ravnine kako bi se vidjeli svi njegovi dijelovi. Pri tome predmet ne mijenja svoj poloaj. Za svaki smjer pogleda treba nacrtati odgovarajuu projekciju u ravnini crtanja, pa e sve projekcije skupa potpuno odrediti oblik predmeta.

6.4.2. Projiciranje na jednu ravninu


Svaki predmet (objekt, strojni dio) omeen je plohama, plohe se meusobno sijeku u bridovima, a bridovi u vrhovima. Toke, crte i plohe osnovni su geometrijski elementi pa je potrebno razmotriti njihove projekcije na jednu ravninu za razliite poloaje u odnosu na ravninu crtanja uz potivanje pravila ortogonalnog projiciranja. Uz projekciju, svaki mogui poloaj ovih elemenata predoit e se i prostorno. U sluaju projiciranja toke A iz prostora na ravninu projekcije (2 na slici 6.24.a), potrebno je kroz toku povui zraku projiciranja okomito na tu ravninu. Probodite zrake projiciranja i ravnine projekcija predstavlja projekciju toke, oznaenu s A2.

Slika 6.24. Projekcija toke (a) i duine (b) na ravninu projekcija 2

Za bilo koji drugi geometrijski element, pa i za predmet, postupak projiciranja je identian jer se oni mogu omeiti karakteristinim tokama. Dakle, problem se svodi na traenje probodita zraka projiciranja i ravnine projekcija za karakteristine toke predmeta.

169

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Duina u odnosu na ravninu projekcija moe imati razliite poloaje: moe biti okomita, paralelna ili kosa (slika 6.24.b). Ako je duina AB okomita na ravninu projekcija, poklopit e se sa zrakom projiciranja jer je i ona okomita na ravninu, a projekcija takve duljine, bit e toka (A2B2). Na duini AB , koja je paralelna s ravninom crtanja bit e svaka toka duljine jednako udaljena od ravnine pa e sukladno tome projekcija takve duljine biti paralelna i jednaka duini u prostoru ( AB = A 2 B 2 ), a duljine zraka projiciranja izmeu odgovarajuih toaka u prostoru i projekcija jednake ( AA 2 = BB 2 ). U ovom sluaju duina se projicira u pravoj veliini. Ova dva poloaja duine u odnosu na ravninu projekcija (okomit i paralelan), posebice su vani za tehniko crtanje jer se poloaji ploha predmeta i ravnina crtanja odabiru upravo tako da olakaju crtanje, odnosno da projekcija bude u pravoj veliini, jer je samo takva projekcija pogodna za dimenzioniranje (to je jedan od konanih ciljeva tehnikog crtea). U sluaju da je duina kosa u odnosu na ravninu projekcija, bit e i njezina projekcija kraa s obzirom na to to duina i projekcija nisu paralelne ( A 2 B 2 AB jer je AA 2 BB 2 )(slika 6.24.b).

Slika 6.25. Projekcija trokuta na ravninu projekcija 2

Slini se odnosi javljaju i kod ravninskih likova, npr. kod trokuta (slika 6.25.) ili krunice (slika 6.26.). Kod lika u okomitom poloaju u odnosu na ravninu crtanja, svaka toka projekcije predstavlja niz toaka lika, jer zrake projiciranja i lik imaju isti poloaj u odnosu na ravninu projekcija, tj. zrake "klize" likom (slika 6.25.). Ako je lik u paralelnom poloaju s ravninom projekcija, bit e projekcija i lik u prostoru potpuno jednaki - sukladni ( ABC A 2 B 2 C 2 ), a granine duine koje omeuju lik bit e u prostoru i projekciji paralelne, odnosno predouju se u
170

Tehniko crtanje

pravoj veliini ( AB || A 2 B 2 , BC || B 2 C 2 i AC || A 2 C 2 , jer je AA 2 = BB 2 = CC 2 ). Lik kos prema ravnini projekcija nee se u toj ravnini projicirati u naravnoj veliini.

Slika 6.26. Projekcija krunice na ravninu projekcija 2

Vanost okomitog ili paralelnog poloaja ravnina u odnosu na ravninu projekcija posebno je uoljiva pri projiciranja krunice (slika 6.26.). Projekcije rotacijskih tijela djelomino su omeene krunicama, a za kosi poloaj krunice u odnosu na ravninu projekcija, projekcija je elipsa. Crtanje elipsa nije lako i predstavlja dugotrajan posao, a ako bi se to moralo raditi za svako rotacijsko tijelo, crtanje bi se uvelike otealo. Posebni poloaji (okomiti i paralelni) ne predstavljaju nikakve tekoe jer se crtaju duine koje su jednake veliini promjera ili krunice u naravnoj veliini. Analizirajui ortogonalne projekcije samo na jednu ravninu, oigledno je da se iz njih ne moe sa sigurnou zakljuiti oblik predmeta, odnosno poloaj njegovih bridova i ploha u prostoru. Dakle, jedini zakljuak koji se namee jest taj da je poloaj okomit ako je projekcija brida toka ili plohe duina, odnosno paralelan s ravninom projekcija ako je brid projiciran u pravoj, a ploha u naravnoj veliini. Takoer je jasno da za odreivanje bridova i ploha u opem poloaju prema ravnini projekcija nije dovoljna samo jedna projekcija.

171

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

6.4.3. Projiciranje na dvije ravnine


U sluaju projiciranja na dvije okomite ravnine projekcija potrebno je iz svake toke predmeta povui meusobno okomite zrake projiciranja, koje su okomite na te ravnine. Zrake projiciranja povuene kroz bilo koju toku predmeta probost e pripadne ravnine projekcija 1 i 2. Dobivena probodita predstavljaju projekcije toaka7. Ortogonalne projekcije objekta odrede se u izabranoj ravnini crtea (npr. 2) tako da se pridruena ravnina projekcija (1) rotira u ravninu crtea oko njihove presjenice (osi x) za 90.

Slika 6.27. Rotiranje ravnine 1 oko osi x prikazano pomou knjige [6]

Ovo rotiranje ravnine moe se zorno predoiti pomou knjige (slika 6.27.). Druga ravnina projekcija (ravnina crtanja) 2 8 miruje, a prva ravnina projekcija 1 9 rotira se oko osi x za 90 prema dolje, odnosno dok se ne poklopi s ravninom 2 (slika 6.27.a). Kroz toku A u prostoru prolaze zrake projiciranja AA 2 okomito na

2 i AA1 okomito na 1 do probodita s ovim ravninama projekcija. Pri


odreivanju projekcija, u sluaju da je jedno probodite odreeno proizvoljno, odreeno je i drugo jer spojnice AA1AxA2 u prostoru tvore pravokutnik. Ovaj pravokutnik u prostornoj slici zbog ukoenja postaje paralelogram. Toka A je u prostoru udaljena od ravnine 1 za AA1 = A 2 A x , a od ravnine 2 AA 2 = A 1 A x , budui da se radi o stranicama pravokutnika. Zakretanjem ravnina padaju

7 8

to je tzv. Mongeova metoda projiciranja [24] uspravna, vertikalna ili frontalna ravnina projekcija 9 vodoravna ili horizontalna ravnina projiciranja

172

Tehniko crtanje

projekcije zraka projiciranja A1AxA2 u duinu (spojna duina A 2 A 1 x zove se ordinala)(slika 6.27.b) koji je okomit na presjenicu ravnina 1 i 2 (os x). Ve je reeno da su u tehnikom crtanju (posebice u tehnikom crtanju u strojarstvu) najei i najvaniji poloaji bridova i ploha: okomito kad se brid projicira u toku, a ploha u duinu, te paralelno kad se brid i ploha projiciraju u naravnoj veliini jer su duljine zraka projiciranja do ravnine jednake, a bridovi u prostoru i projekciji paralelni. Oblik projekcije proizlazi iz pravila ortogonalnog projiciranja, pa je bilo koji poloaj mogue predoiti jednostavnim pomagalima i pravilnim gledanjem u oba smjera na ravnine crtanja. Na ovaj se nain dobiju dvije pridruene ili konjugirane projekcije budui da predmet ne mijenja poloaj za vrijeme crtanja. Ravnine projekcija mora se zakrenuti sve dok ne padne u jednu ravninu, a to se ini s donjom ravninom 1 (slika 6.27.). Projekcije odgovarajue toke i plohe predmeta moraju se nalaziti na ordinalama.

6.4.4. Projiciranje na tri ravnine


Projiciranje na tri ravnine mogue je predoiti prostornim kutom (slika 6.28.a)10, npr. kutom prostorije. Sve tri ravnine (1, 2, 3) sijeku se u ishoditu pravokutnog koordinatnog sustava 0, a dvije i dvije u presjenici (os x, y i z). Ravnine 1, 2 i 3 meusobno su okomite, stoga su i njihove presjenice takoer meusobno okomite. Zrake projiciranja paralelne su s presjenicama. Presjenice osi x, y i z predstavljaju tri glavne dimenzije predmeta: duljinu, irinu i visinu. Prostorni kut treba zamisliti kao razrezan du presjenica i ravninama zakrenutim na sljedei nain: ravninu 1 zakrenuti prema dolje, a ravninu 3 udesno sve do podudaranja s ravninom 2. Na slici 6.28.a, b i c prikazan je opisani postupak za sluaj prvog kvadranta. Tri projekcije jesu: N nacrt u ravnini 2, T - tlocrt u ravnini 1 i B - bokocrt u ravnini 3 (slika 6.28.c). Ako se eli projicirati toka A u prostoru na tri ravnine (slika 6.29.), zrake projiciranja povlae se okomito na ravnine projekcija do probodita s ravninama. Postupak projiciranja primijenjen na dvije ravnine (toka 6.4.3.) ovdje treba nadopuniti projekcijom na treu ravninu projekcija. Udaljenosti toke A u prostoru od ravnina projekcija iznose: od 1 AA1 = A 3 A y = A 2 A x = A z 0 , od 2
AA 2 = A 1 A x = A 3 A z = A y 0 i od 3 AA 3 = A 2 A z = A 1 A y = A x 0 .

Nakon zakretanja ravnina projekcija (slike 6.28., 6.29. i 6.30.) spojnica A 1 A 2 bit e okomita na presjenicu x, a spojnica A 2 A 3 na presjenicu z. Projekcije na ravninu 1 i 3 mogu se povezati pomou estara (tako da se udaljenost A y 0 prenese pomou estara iz toke 0, jer se presjenica y pojavljuje dva puta kod
10

prvi kvadrant (prema ISO 128)

173

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

zakrenutih ravnina) (slika 6.30.a), pomou simetrale kuta (slika 6.30.b) i pomou jednakokranog trokuta (slika 6.30.c).

Slika 6.28. Prostorni kut koji odgovara prvom kvadrantu (ISO 128)

Slika 6.29. Prostorni kut koji odgovara prvom kvadrantu (ISO 128)

Slika 6.30. Povezivanje projekcija na ravninu 1 i 3 [18]

174

Tehniko crtanje

Udaljenost toke A u prostoru od ravnine crtanja 1 je definirana pomou udaljenosti drugih dviju ravnina od svojih presjenica ( A 2 A x = A 3 A y ). To takoer vrijedi i za udaljenosti od druge dvije ravnine (od 1 A 1 A x = A 3 A z i od 3
A 2 A z = A 1 A y ). Dakle, pri projiciranju na tri ravnine projekcija vidljive su u crteu

udaljenosti od promatrane ravnine projekcija preko poloaja ostalih projekcija u odnosu na presjenice s promatranom ravninom. Vidljivi su takoer i drugi odnosi, kao npr. paralelnost, okomitost i slino s obzirom na promatranu ravninu crtanja.

Slika 6.31. Projiciranje duine AB okomite na ravninu 1

Slika 6.32. Projiciranje duine AB okomite na ravninu 2

Slika 6.33. Projiciranje duine AB okomite na ravninu 3

175

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Na slikama od 6.31. do 6.36. predoene su duine u karakteristinim poloajima u odnosu na ravnine slike ili projekcija, te njihovo ortogonalno projiciranje na tri ravnine u prostoru (a) i izgled projekcija nakon zakretanja ravnina projekcija (b) u ravninu crtea.

Slika 6.34. Projiciranje duine CD paralelne s ravninom 1, a kose u odnosu na ravnine 2 i 3

Slika 6.35. Projiciranje duine CD paralelne s ravninom 2, a kose u odnosu na ravnine 1 i 3

Slika 6.36. Projiciranje duine CD paralelne s ravninom 3, a kose u odnosu na ravnine 1 i 2

Na slikama od 6.37. do 6.42. predoen je dio ravnine (pravokutnik, kvadrat) u karakteristinim poloajima u odnosu na ravnine crtanja, te njezino ortogonalno

176

Tehniko crtanje

projiciranje na tri ravnine u prostoru (a) i izgled projekcija nakon zakretanja ravnina projekcija (b).

Slika 6.37. Projiciranje lika ravnine paralelne s ravninom 1

Slika 6.38. Projiciranje lika ravnine paralelne s ravninom 2

Slika 6.39. Projiciranje lika ravnine paralelne s ravninom 3

177

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Slika 6.40. Projiciranje lika ravnine okomite na ravninom 1, a kose u odnosu na ravnine 2 i 3

Slika 6.41. Projiciranje lika ravnine okomite na ravninom 2, a kose u odnosu na ravnine 1 i 3

Slika 6.42. Projiciranje lika ravnine okomite na ravninom 3, a kose u odnosu na ravnine 1 i 2

Na slici 6.43. predoena je krunica u poloaju okomitom na ravninu 2, a na slici 6.44. u poloaju paralelnom s ravninom 2. Na ovim slikama dano je i njezino ortogonalno projiciranje na tri ravnine u prostoru. Prema opim izloenim naelima ortogonalnog projiciranja na tri ravnine, pri projiciranju gleda se u tri smjera na predmet, a svaki je smjer gledanja okomit na jednu ravninu projekcija. U svakom smjeru gledanja dobiva se odgovarajua projekcija na dotinu ravninu projekcija iz koje e biti vidljive dvije dimenzije predmeta koji za vrijeme projiciranja miruje u prostoru. Postupak je identian za
178

Tehniko crtanje

svaku karakteristinu toku predmeta. Projiciranjem na sve tri ravnine odreuje se svaka pojedina ploha predmeta u sve tri projekcije i konano se dobiva slika predmeta u tri projekcije.

Slika 6.43. Projiciranje krunice okomite na ravninu 2

Slika 6.44. Projiciranje krunice paralelne s ravninom 2

6.4.5. Smjerovi pogleda, nazivi i analiza projekcija


U dosadanjem razmatranju prikazano je projiciranje predmeta na jednu, dvije ili tri ravnine projekcija. Meutim, predmet se moe gledati s ukupno est strana, okomito na ravnine koje ga tvore (ISO 128). Na taj se nain dobivaju nove pravokutne projekcije. U tablici 6.3. dana je slika sa est moguih smjerova pogleda, oznaenih slovima A, B, C, D, E i F, te njihova veza s odgovarajuim
179

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

projekcijama. Ova se veza najlake shvaa ako se neki predmet (npr. onaj sa slike u tablici 6.3.) zamisli usred pravilne prostorije ili prozirne kutije (uplja prizma), pa ga se projicira na sve stijene odnosno stranice, tj. promatra ga se po ve poznatim pravilima pravokutnog projiciranja odozgo, sprijeda, slijeva, zdesna, odozdo i straga, a da pri tome predmet ne mijenja svoj poloaj. Na svakoj ravnini (vidi sliku 6.45. i tablicu 6.3.) dobit e se po jedna projekcija (pogled) u smjeru navedenih pogleda na predmet (slika u tablici 6.3.).
Tablica 6.3. Smjer gledanja i projekcije Smjer gledanja 1. 2. 3. 4. 5. 6. A B C D E F Pogled odozgo Pogled sprijeda Pogled slijeva Pogled zdesna Pogled odozdo Pogled straga Projekcija Naziv Oznaka Tlocrt Nacrt Desni bokocrt (Bokocrt) Lijevi bokocrt (Drugi bokocrt) Gornji tlocrt (Drugi tlocrt) Stranji nacrt (Drugi nacrt)

T N B B1 T1 N1

Slika 6.45. Zakretanje ravnina projekcija s odgovarajuim projekcijama predmeta prikazanog na slici u tablici 6.3. u ravninu nacrta (N) [18]

Ove meusobno okomite ravnine projekcija ili crtanja zovu se glavne ravnine crtanja. Dalje se moe zamisliti da je prostorija ili kutija razrezana po
180

Tehniko crtanje

presjenicama stijena odnosno stranica i da su sve stijene ili stranice zakrenute prema slici 6.45. dok ne padnu u ravninu nacrta (N). Potpuno razvijene ravnine projekcija daju prikaz svih est projekcija predmeta, koje moraju biti smjetene na odgovarajuem formatu papira kao to je to prikazano na slici 6.46. U konkretnom sluaju predmet je predoen sa est projekcija na est ravnina crtanja, to u veini sluajeva u praksi nije potrebno. Kod tehnikog crtanja u strojarstvu udaljenosti predmeta od ravnine crtanja nemaju nikakvo znaenje. S obzirom na to da se za poloaj predmeta odabiru takvi poloaji da njegove plohe i sredinjice budu na neke ravnine crtanja okomite, a s drugima paralelne, projekcije okomitih ploha za odabrane poloaje bit e crte paralelne s presjenicama ravnina crtanja. U sluaju pravilnog poloaja, presjenice e biti vodoravne i okomite, pa e i projekcije ploha okomitih na ravnine crtanja biti vodoravne i okomite. Budui da udaljenosti nemaju nikakvo znaenje i da je spoznaja o okomitosti ploha mogua na osnovi njihovog vodoravnog i okomitog poloaja projekcija bridova, potpuno se izostavljaju presjenice ravnina crtanja. Na taj nain pojednostavnjuje se slika jer se crta samo predmet. Na slici u sklopu tablice 6.3. predmet je nacrtan u izometrijskoj, a na slici 6.46. u ortogonalnoj projekciji na svih est glavnih ravnina crtanja, na nain koji je uobiajen u tehnikom crtanju (bez presjenica ravnina crtanja).

Slika 6.46. Raspored est ortogonalnih projekcija (pogleda) na odgovarajuem formatu papira [18]

Na primjerima prikazanim na slikama 6.46., 6.47. i 6.48. treba uoiti pravila o podudaranju projekcija te izmjere11 predmeta vidljive u pojedinim projekcijama. Podudaranje projekcija sastoji se u tome to spojnica projekcija iste toke (ordinala) u nacrtima i bokocrtima mora biti na horizontali koja je okomita na
11

dimenzije

181

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

presjenice, a spojnica iste toke u nacrtu i tlocrtima mora biti na vertikali koja je takoer okomita na presjenice pripadajuih ravnina crtanja. Ovo pravilo vrijedi i za bridove i plohe: jedna projekcija u odnosu na drugu ne moe se nai izvan horizontala odnosno vertikala krajnjih toaka promatranog brida ili plohe, tj. jedna projekcija u odnosu na drugu ne moe biti pomaknuta s obzirom na to da predmet za vrijeme projiciranja miruje. Dakle, s koje se god strane predmet gleda po pravilima pravokutnog projiciranja, sve njegove toke, bridovi i plohe moraju se projicirati tako da se podudaraju. U svakoj od spomenutih projekcija (tablica 6.3.) vidljive su dvije izmjere predmeta, s obzirom da je projekcija slika predmeta na ravnini koja ima samo dvije dimenzije. Ove izmjere su vidljive u vie projekcija (svaka u etiri od est nacrtanih projekcija)(slika 6.46.): duljina u nacrtima i tlocrtima, irina u tlocrtima i bokocrtima i visina u nacrtima i bokocrtima. Izmjera koja se vidi u vie projekcija mora u svakoj od njih biti po veliini jednaka, a po smjetaju izmeu horizontala i vertikala, odnosno irina izmeu tlocrta i bokocrta prenesena lukom ili na neki od naina prikazanih na slici 6.30. Nejednaka irina u tlocrtu i bokocrtu jedna je od najeih pogreaka poetnika! Sve to vrijedi za cijeli predmet, vrijedi i za sve njegove dijelove, npr. njegove provrte, uvrte, upuste, ispuste, utore, ukruenja i slino. Projekcije svih tih dijelova predmeta moraju se takoer podudarati, a iz nacrtanih projekcija moraju biti jednom ili vie puta vidljive sve njihove izmjere.

Slika 6.47. Projekcije nekog predmeta moraju se podudarati

Osim na est glavnih ravnina crtanja (slike 6.45. i 6.46.), mogue je (po potrebi) na predmet gledati i u nekom sasvim drugom smjeru i projicirati vieno na pomonu ravninu projekcija postavljenu okomito na smjer pogleda, a paralelno s plohom npr. kosog dijela predmeta. Smisao je ovog projiciranja dobivanje prave veliine promatranog dijela predmeta. Takve pomone ravnine projekcija zovu se

182

Tehniko crtanje

stranocrtne ravnine [6]. Na osnovi reenog namee se zakljuak da, openito gledano, postoji neogranien broj ravnina projekcija, a time i projekcija. Glavne projekcije rasporeuju se na crteu sukladno obrazloenom zakretanju ravnina crtanja (slike 6.46., 6.47. i 6.48.). Pogled straga (drugi nacrt) moe se smjestiti nadesno (slika 6.46.) ili nalijevo, to ovisi o raspoloivom prostoru na crteu.

Slika 6.48. Primjer predmeta u izometrinoj (lijevo) i etiri ortogonalne projekcije (desno)

Pri izboru smjera pogleda koji e definirati nacrt predmeta treba se rukovoditi sljedeim preporukama: a) Pri crtanju strojnih dijelova nacrt odabrati tako da on daje najvie podataka o obliku, izmjerama i ostalim znaajkama dijela. Takoer treba voditi rauna i o tome da je to manji broj bridova zaklonjen pogledima, odnosno da je to manje nevidljivih bridova. b) Pri crtanju strojnih sklopova nacrt odabrati tako da on uz primjenu presjeka omogui prikazivanje to veeg broja dijelova koji ulaze u sklop, kao i da prui podatke o meusobnom poloaju dijelova i njihovim vezama. c) Dio se crta ili u poloaju koji on zauzima tijekom uporabe12 ili u poloaju koji zauzima u stroju prilikom njegove izrade. d) Sklop se najee crta u poloaju koji on zauzima tijekom uporabe. Na slikama 6.47. i 6.48. vidljivo je da se pri predoavanju predmeta u vie projekcija ne crtaju spojnice odgovarajuih toaka (ordinale). Posebno treba voditi rauna o tome da povrina crtea bude ispunjena i da istodobno budu zadovoljeni i uvjeti koji osiguravaju ljepotu samog crtea, o emu e u ovom udbeniku jo biti govora. Projiciranjem na razliite ravnine crtanja predouju se iste plohe predmeta u razliitim projekcijama. Kako e se predoiti pojedina ploha, ovisi samo o

12

odnosno tijekom obavljanja funkcije za koju je proizveden

183

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

njezinom poloaja u odnosu na promatranu ravninu crtanja (slike 6.46., 6.47. i 6.48.).

Slika 6.49. Primjer pogrenog smjetaja bokocrta uz tlocrt (a) i pogrenog smjetaja projekcije koja ne odgovara ispravnom smjeru pogleda (b).

este su pogreke poetnika u nepravilnom smjetaju projekcija i nepodudaranju istih ploha i bridova u razliitim projekcijama. Iz prije izloenog o preklapanju ravnina crtanja slijedi da ista toka predmeta u tlocrtima i nacrtu mora biti u okomici, a u nacrtu i bokocrtima u horizontali (slike 6.46. i 6.47.). Takoer i sve jednake izmjere predmeta, vidljive u vie projekcija, moraju u svim projekcijama biti jednake (slike 6.46., 6.47. i 6.48.). Na osnovi reenog pogreno je crtati bokocrt uz tlocrt (slika 6.49.a) ili smjestiti projekciju suprotno od smjera pogleda (slika 6.49.b). Sve projekcije predmeta moraju biti na istom listu papira, a poetnici ponekad u nedostatku mjesta (zbog loeg planiranja!) okrenu list papira i na poleini crtaju pojedine projekcije. To je pogreno jer se gubi pregled o podudaranju i oteava predodba predmeta. U ovakvim sluajevima treba na istoj strani papira nastaviti list (produljeni format) i na tom nastavku nacrtati potrebnu projekciju koja se podudara s ostalim projekcijama predmeta.

6.4.6. Dimenzije i sredinjice predmeta


Kako u nastavku ne bi dolazilo do zabune, potrebno je utvrditi to je na predmetu duljina l, to irina b, to visina h, a to sredinjica. Ove dimenzije, koje ima svaki predmet ili dio predmeta, odnose se na poloaj predmeta u kojemu se on crta. Budui da predmet miruje, poloaj predmeta ostaje za vrijeme crtanja nepromijenjen.
184

Tehniko crtanje

Duljina l vodoravna je udaljenost krajnjih toaka u smjeru lijevo-desno, odnosno u smjeru osi x (slika 6.2, 6.27 i 6.46.). irina b vodoravna je udaljenost krajnjih toaka u smjeru naprijed-natrag, odnosno u smjeru osi y. Visina h okomita je udaljenost krajnjih toaka predmeta u smjeru gore-dolje, odnosno u smjeru osi z. Budui da predmet za vrijeme projiciranja miruje i da su za taj poloaj crtanja odreene njegove dimenzije, to e se u pojedinim projekcijama vidjeti: duljine i visine u nacrtima, a projicira se u smjeru irine ili osi y; duljine i irine u tlocrtima, a projicira se u smjeru visine ili osi z; irine i visine u bokocrtima, a projicira se u smjeru duljine ili osi x. Sredinjice13 predmeta su osi koje prolaze sredinom predmeta i predstavljaju tzv. osnu simetriju (prostorna os simetrije). Mnogi su strojni dijelovi simetrini, tj. mogu se ravninama podijeliti na dva jednaka dijela. Simetrinost se na crteu oznaava simetralom14. Simetrala je presjenica glavne ravnine crtanja s presjenom ravninom koja dijeli strojni dio na dva jednaka dijela (ravninska os simetrije). Simetrinost se utvruje u smjeru dimenzija predmeta: ravnina simetrije postavlja se okomito na duljinu (u smjeru ravnine 2 = 3 = yz ; slike 6.2 i 6.51.), okomito na irinu (u smjeru ravnine 1 = 2 = xz ; slike 6.2, 6.50. i 6.51.) ili okomito na visinu (u smjeru ravnine 3 = 1 = xy ; slike 6.2 i 6.51.). Prema tome predmet moe biti najvie trostruko simetrian jer ima tri dimenzije.

slika 6.50. Jednostruko (a) i dvostruko (b) simetrian predmet [18]

Simetrinost po duljini (okomito na duljinu) predoava se okomitom simetralom u nacrtima i tlocrtima jer simetrala mora biti okomita na duljinu u svim projekcijama gdje se duljina vidi u pravoj veliini.
13 14

Sredite (grki centrum) je sredinja toka nekih odnosa u liku (npr. teite) [26]. Simetrala (grki syn = s, sa; metron = mjera) je os simetrije, tj. pravac koji dijeli duinu ili kut na dva jednaka dijela [26].

185

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Simetrinost po irini (okomito na irinu) predoava se vodoravnom simetralom u tlocrtima, odnosno okomitom simetralom u bokocrtima, jer simetrala mora biti okomita na irinu u svim projekcijama gdje se irina vidi u pravoj veliini. Simetrinost po visini (okomito na visinu) predoava se vodoravnom simetralom u nacrtima i bokocrtima jer simetrala mora biti okomita na visinu u svim projekcijama gdje se visina vidi u pravoj veliini.

slika 6.51. Trostruko simetrian predmet [18]

Jednostruko simetrian predmet prikazan je na slici 6.50.a. Radi se o simetrinosti samo po irini ravninom 1, pa dobiva samo jednu simetralu 1-1 u ortogonalnoj projekciji (bokocrtu). Dvostruko simetrian predmet prikazan je na slici 6.50.b. Radi se o simetrinosti po irini ravninom 1 i simetrinosti po duljini ravninom 2, pa dobiva dvije simetrale u ortogonalnoj projekciji (1-1 u bokocrtu i 2-2 u nacrtu). Rotacijski predmet prema slici 6.51. moe se podijeliti na dvije jednake polovine: po duljini ravninom 2 na lijevu i desnu polovinu, po irini ravninom 1, na prednju i stranju polovinu, te po visini ravninom 3 na gornju i donju polovinu. Prema tome, prikazani predmet trostruko je simetrian, pa u ortogonalnoj projekciji dobiva tri simetrale: za simetrinost po duljini simetralu 2-2 u nacrtu (i tlocrtu), za simetrinost po irini simetralu 1-1 u bokocrtu (i tlocrtu) i za simetrinost po visini simetralu 3-3 u nacrtu i bokocrtu, tj. uvijek okomito na dimenziju po kojoj je predmet simetrian.

186

Tehniko crtanje

Uobiajeno je da se simetrala crta i za sve dijelove predmeta koji su simetrini, npr. provrti, utori, ojaanja (rebra) i slino. Koja e se sredinjica uporabiti, ovisi o projekciji u kojoj se dio predmeta prikazuje.

Slika 6.52. Kod esto rabljenih geometrijskih tijela simetrala po visini se ne crta (a), ve se crta samo simetrala po duljini i irini (b)

Pri crtanju sredinjica kod geometrijskih tijela koja se esto susreu pri oblikovanju strojnih dijelova (npr. kocke, prizme i valjci) postoji stanovito odstupanje. Naime, sve su to trostruko simetrini predmeti pa se ba zbog njihove este primjene simetrala po visini (tj. vodoravna simetrala u nacrtima i bokocrtima) ne crta (slika 6.52.a), ve se crta samo simetrala za simetrinost po duljini i irini (slika 6.52.b).

Slika 6.53. Simetrale kod rotacijskih predmeta (a - krune i radijalne) i kod etvrtastih predmeta (b - horizontalne i vertikalne)

Krunice (npr. provrti) imaju dvije meusobno okomite simetrale koje moraju prijei konturnu crtu za oko 2 do 3 mm. Za manje krunice i provrte simetrala se crta neprekidnom uskom crtom 01.1.7, a ne crtom 04.1.1 (vidi u toki 7.5., tablica 7.10.). U sluaju rotacijskih predmeta simetrale e biti krune i radijalne (slika 6.53.a), a u sluaju etvrtastih predmeta vodoravne i okomite (slika 6.53.b).

187

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

6.4.7. Metode projiciranja 1. i 3. kvadranta


Do sada promatran nain projiciranja i pravila ortogonalne projekcije s gledita nacrtne geometrije primjenjuju se gotovo u cijelom svijetu, izuzev u SADu i u nekim europskim zemaljama (Velika Britanija, Nizozemska). U tim zemljama uveden je u tehnikom crtanju neto drukiji nain projiciranja. Prvi nain projiciranja poznat je prema ISO 5456-2 kao metoda projiciranja 1. kvadranta (prije: europski nain projiciranja, metoda E), a drugi kao metoda projiciranja 3. kvadranta (prije: ameriki nain projiciranja, metoda A). Osnovne znaajke jednog i drugog dane su u tablici 6.4.
Tablica 6.4. Znaajke metode projiciranja 1. i 3. kvadranta (ISO 5456-2) Znaajka Simbol na creima Metoda projiciranja 1. kvadranta Metoda projiciranja 3. kvadranta

Raspored projekcija

Kod metode projiciranja 1. kvadranta predmet se nalazi izmeu ravnine crtanja i crtaa (vidi strelice na slici 6.54.a), a kod metode projiciranja 3. kvadranta ravnina crtanja je izmeu crtaa i predmeta (vidjeti strelice na slici 6.55.a). Ako se zamisli da je ravnina crtanja prozirna, pogled na predmet kroz ovakvu ravninu dat e na ravnini projekciju prema metodi projiciranja 3. kvadranta. Dakle, na ravnini crtanja prikazuje se onaj dio predmeta koji je blii ravnini crtanja. Raspored projekcija kod metode projiciranja 1. kvadranta prikazan je na primjeru danom na slici 6.54.b. Raspored projekcija kod metode projiciranja 3. kvadranta prikazan je na primjeru danom na slici 6.55.b. U oba sluaja (prema tablici 6.4.) drugi nacrt N1 moe imati dva poloaja u rasporedu, to ovisi o raspoloivom prostoru na crteu. Na slikama 6.54. i 6.55. dan je i primjer projiciranja toke M na predmetu, te njezine projekcije M1 (u tlocrtu T), M2 (u nacrtu N) i M3 (u bokocrtu B). Strelice uz toku M predstavljaju poloaj oiju crtaa i smjer pogleda. Tehniki crtei namijenjeni inozemstvu u kojima je primijenjena metoda projiciranja 1. kvadranta, odnosno tehniki crtei u kojima je primijenjena metoda projiciranja 3. kvadranta, obvezatno imaju simbol prema tablici 6.4. - krnji kruni stoac u dvije projekcije (nacrtu i bokocrtu). Ovaj se simbol obino smjeta u zaglavlje (sastavnicu) crtea, blizu oznake mjerila (vidi toku 7.3., slike 7.41. i 7.42.).
188

Tehniko crtanje

Slika 6.54. Metoda projiciranja 1. kvadranta predmeta koji se nalazi u 1. kvadrantu (a) i raspored projekcija kod ove metode projiciranja (ISO 5456-2) (a) [10, 18]

189

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Slika 6.55. Metoda projiciranja 3. kvadranta predmeta koji se nalazi unutar 3. kvadranta (a) i raspored projekcija kod ove metode projiciranja (ISO 5456-2) (a) [10, 18]

Usporedbom jednog i drugog naina projiciranja uoava se da je metoda projiciranja 3. kvadranta loginija, a ima i prednost kod duljih predmeta. Loginost
190

Tehniko crtanje

je u tome to je pogled zdesna prikazan desno, a pogled slijeva lijevo. Spomenuta prednost kod projiciranja vrlo dugih predmeta je u tome to se u pojedinoj projekciji predoava ona strana koja je blia ravnini crtanja. Meutim, mali broj dugakih predmeta, navika i podudaranje s pravilima nacrtne geometrije govori u prilog europskom nainu projiciranja.

6.5. Osnovna pravila za predoavanje oblika 6.5.1. Poloaj u kojemu se predmet crta
Poznavanje samo osnova ortogonalnog projiciranja nije dovoljno za potrebe tehnikog crtanja. Praktina primjena zahtijeva da se posao crtaa maksimalno olaka i da se predmet predoi to jednostavnije i zornije. Jedan od najvanijih utjecaja na jednostavnost, zornost i praktinost crtea ima poloaj u kojemu se predmet crta. Pri definiranju ovog poloaja treba voditi rauna o sljedeim uvjetima [6, 18]: a) Predmet treba postaviti u takav poloaj da su njegove plohe i sredinjice paralelne i okomite na glavne ravnine crtanja. Prednost ovakvog poloaja oituje se u tome da se plohe paralelne s ravninom crtanja predoavaju u naravnoj veliini, a plohe okomite na ravninu crtanja kao duine. Na taj se nain kod esto upotrebljavanih rotacijskih tijela izbjegava crtanje elipsa, nejasna slika kod kosog poloaja predmeta, tee crtanje i slino. b) Predmet treba postaviti u onaj poloaj u kojemu stoji u naravi, ali uz zadovoljenje uvjeta pod a). U sluaju da predmet u naravi ima kosi poloaj, odstupa se od ovog uvjeta i treba zadovoljiti uvjet naveden pod a), jer je u tehnikom crtanju vanije pravilno i jednostavno predoavanje od naravnog poloaja predmeta. c) Predmeti koji u naravi od sluaja do sluaja zauzimaju razliite poloaje (npr. svornjaci, vijci, podloke, ruice, poluge, matice i slino) postavljaju se obino u poloaj u kojemu se izrauju ili u uspravan poloaj. U ovom e se sluaju npr. vijak crtati obino u uspravnom poloaju s glavom prema dolje, a neka ploica s uvrtom (ne s provrtom!) u poloaju u kojemu je otvor rupe s gornje strane jer se pretpostavlja da e se rupa ubuiti builicom s gornje strane. d) Od svih moguih pravilnih poloaja odabrati onaj u kojemu e se vidjeti najvie ploha i bridova predmeta u smjeru pogleda, a s ciljem da se izbjegne crtanje nevidljivih bridova. Crtanjem nevidljivih bridova pomou tzv. crtkanih uskih crta (crta 02.1.1, tablica 7.10.) crte postaje manje pregledan, a esto i nejasan. e) Ako predmet (osim paralelnih i okomitih ploha na ravnine crtanja) ima i kose plohe, tada ih treba projicirati na pomone ravnine koje se postavljaju paralelno s njima. Tono projiciranje ne bi dalo zornu sliku, a promatrana ploha ne bi se mogla dimenzionirati jer bi pojedine dimenzije pri tonom projiciranju na glavne ravnine bile skraene. Stoga se pomona ravnina
191

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

postavlja paralelno kosoj plohi radi dobivanja njezine naravne veliine i oblika. Smjer pogleda i poloaj pomone ravnine crtanja prikazan je na slici 6.56. Na slici 6.57. nacrtan je nacrt, tlocrt, bokocrt i pomona projekcija predmeta sa slike 6.56. Iz prikaza je vidljivo da toan tlocrt i bokocrt ne daju prikladnu sliku te da su pravilni odnosi vidljivi samo iz projekcije na pomonu ravninu pomone projekcije.

Slika 6.56. Projiciranje kose plohe predmeta na pomonu ravninu crtanja paralelnu s njom

Slika 6.57. Pomona projekcija kose plohe poloena u istu ravninu u kojoj su smjeteni nacrt, tlocrt i bokocrt

6.5.2. Izbor i broj projekcija


S obzirom na to da je svaka ravnina projiciranja dvodimenzijska, u svakoj e projekciji biti vidljive dvije dimenzije promatranog predmeta. Ako se eli predoiti neki trodimenzijski predmet, on se mora crtati u vie projekcija kako bi sve
192

Tehniko crtanje

njegove dimenzije bile vidljive. Pri tome se neke dimenzije ponavljaju (vidi sliku 6.46.), tj. visina predmeta bit e vidljiva u nacrtu i bokocrtu, duljina u nacrtu i tlocrtu, a irina (debljina) u tlocrtu i bokocrtu. Iste dimenzije moraju biti jednake u svim projekcijama. Sve nacrtane projekcije moraju dati potpunu predodbu o obliku predmeta te ih stoga treba crtati u dovoljnom broju kako bi bio zadovoljen ovaj zahtjev. Iz toga se razloga ne moe rei da su za predodbu nekog predmeta potrebne dvije ili tri projekcije. Broj projekcija mora biti takav da je oblik predmeta potpuno zorno definiran. U svakoj projekciji mora biti vidljivo neto novo, to na ostalim projekcijama jo nije predoeno. Projekciju u kojoj se ne vidi nita novo nije potrebno ni crtati jer je suvina.
Tablica 6.5. Temeljni oblici tijela u dimetrijskoj i ortogonalnoj projekciji

U tablici 6.5. predoeni su temeljni oblici tijela u dimetrijskoj i ortogonalnoj projekciji. Za svako tijelo dane su tri glavne ortogonalne projekcije (N - nacrt, T tlocrt i B - bokocrt) te potreban broj projekcija da bi oblik promatranog tijela bio potpuno odreen. Kod predodbe u tri ortogonalne projekcije vidljivo je da su kod veine predoenih tijela po dvije projekcije potpuno jednake, a s obzirom na to da jedna od njih ne pokazuje nita novo, moe se izostaviti kao suvina. U sluaju da se eli odabrati povoljan i pravilan poloaj predmeta za nacrt, odabrat e se onaj poloaj u kojem se vidi najvie od predmeta. Tako npr. nacrt predmeta na slici 6.58.a [6] ne predstavlja karakteristian poloaj predmeta i ne omoguava njegovo
193

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

lako prepoznavanje, pa takav poloaj nije dobro odabrati za nacrt. Pravi poloaj za nacrt ovog predmeta prikazan je na slici 6.58.b.

Slika 6.58. Nepravilan (a) i pravilan (b) poloaj predmeta za nacrt (poloaj nacrta mora biti takav da se iz njega predmet moe prepoznati) [6]

Slika 6.59. Primjer predmeta za iju je zornu predodbu zbog utora, ureza i provrta potreban vei broj projekcija

Ako je za prikazivanje nekog predmeta dovoljna samo jedna projekcija, poeljno je da to bude nacrt. Kod predmeta kod kojih su za prikazivanje potrebne dvije projekcije, jedna od njih je obvezatno nacrt u poloaju u kojem se vidi najvie od predmeta, a druga moe biti tlocrt ili jedan od bokocrta. Kada je predmet vrlo sloenog oblika i zahtijeva vie projekcija za svoje predoavanje, jedna projekcija mora biti nacrt, a ostale mogu biti bilo koje od glavnih i pomonih projekcija (to ovisi o obliku predmeta). Iz tablice 6.5. vidljivo je da su za predoavanje temeljnih oblika tijela dovoljne dvije projekcije, meutim ima predmeta kod kojih zbog njihovog sloenog oblika nee biti dovoljno ni svih est glavnih projekcija, ve se moraju crtati i pomone
194

Tehniko crtanje

projekcije. Tako npr. postojanje utora, ureza, provrta i slino uvjetuje crtanje veeg broja projekcija (vidi predmet na slici 6.59.). U tablici 6.6. prikazana su etiri razliita predmeta koja imaju potpuno jednak nacrt, na osnovi kojega bi se bez tlocrta teko zakljuilo o kakvom se obliku predmeta radi. Meutim, uz neka pravila tehnikog crtanja (kotiranje, dopunske oznake, dijagonalne crte ravnih ploha i sl.) ipak je mogue ove predmete potpuno definirati samo nacrtom.
Tablica 6.6. Primjeri jednakih nacrta kod razliitih geometrijskih oblika predmeta

6.5.3. Zamiljeno rastavljanje predmeta na temeljne oblike tijela


Strojni dijelovi moraju biti tako konstruirani da njihov oblik omoguava lako oblikovanje i laku obradu. Ovaj e se uvjet zadovoljiti ako se za temeljne oblike odaberu pravac i krunica. Temeljni oblik po pravcu lako se moe obraditi pravocrtnim gibanjem alata ili strojnog dijela15, a temeljni oblik po krunici moe se lako obraditi rotacijskim gibanjem alata ili strojnog dijela. Svaki drugi temeljni oblik strojnog dijela, npr. po paraboli ili hiperboli, prouzroit e stanovite tekoe pri izradi i dodatne trokove. Uz pridravanje navedenog naela strojni dijelovi uglavnom e biti sastavljeni
15

u tom sluaju kao izradka

195

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

od pojedinih temeljnih tijela predoenih u tablici 6.5. Sloeni strojni dijelovi u mislima se mogu rastaviti na temeljna tijela kojima je osnova pravac (kocka, prizma, piramida, krnja piramida) i na temeljna tijela kojima je osnova krunica (valjak, stoac, krnji stoac, kugla). Gotovo svi strojni dijelovi u strojarstvu zaista imaju navedene temeljne oblike, meusobno razliito povezane u cjelinu, pa ih pri crtanju treba ralaniti tako da se lake mogu predoiti. Ovaj pristup primjenjuju raunalni programi za crtanje.

Slika 6.60. Primjer oblikovanja strojnog dijela oduzimanjem temeljnih tijela (izrezivanjem) [6]

Slika 6.61. Primjer oblikovanja strojnog dijela oduzimanjem i dodavanjem temeljnih tijela [6]

Na slikama 6.60., 6.61. i 6.62. prikazani su primjeri strojnih dijelova kod kojih je zamiljeno rastavljanje na temeljna tijela. Analizom navedenih primjera moe se zakljuiti da su mogua dva naela oblikovanja eljenog strojnog dijela. Prvi se sastoji u oduzimanju temeljnih tijela (izrezivanju) (tijela nacrtana crtkanom crtom),
196

Tehniko crtanje

a drugi u dodavanju temeljnih tijela (tijela nacrtana punom crtom). Kombiniranjem tih dvaju naela (slike 6.61. i 6.62.) moe se doi do bilo kojeg eljenog oblika.

Slika 6.62. Primjer oblikovanja strojnog dijela oduzimanjem i dodavanjem temeljnih tijela

6.6. Presjeci 6.6.1. Crtanje presjeka


Strojni dijelovi nisu uvijek puni, ve esto imaju stanovite upljine (npr. provrte, rupe, udubljenja, utore i sl.) ije se nevidljive konture mogu predoiti crtkanom (isprekidanom) crtom (vidi bokocrt strojnog dijela na slici 6.63.). upljine mogu biti vrlo sloenog oblika pa bi se crtanjem mnotva isprekidanih crta smanjila itljivost crtea, a esto bi dolo i do netonih predodbi o obliku strojnog dijela. To se moe izbjei uporabom prikaza u obliku zamiljenog presjeka (ISO 128)(slika 6.63.). Presjek moe biti razliit, ovisno o tome koliki je dio predmeta u mislima odstranjen, odnosno presjeen zamiljenim presjenim ravninama. Na slici 6.64. prikazani su tzv. puni (a), polovini (b) i djelomini (c) presjeci u izometrijskoj i ortogonalnoj projekciji. Puni presjek (slika 6.64.a) dobije se ako se zamisli sjeenje cijelog strojnog dijela na dvije polovine. Polovini presjek (slika 6.64.b) dobije se ako se zamisli isjeena jedna etvrtina strojnog dijela (polovina odgovarajue ortogonalne projekcije crta se kao pogled, a druga polovina kao presjek). Djelomini presjek (slika 6.64.c) dobije se ako se zamisli sjeenje manjeg dijela strojnog dijela.
197

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Slika 6.63. upljine unutar strojnog dijela se mogu predoiti kao nevidljivi bridovi crtkanom crtom ili zamiljenim presjekom

Slika 6.64. Puni (a), polovini (b) i djelomini (c) presjek

Presjek se moe definirati kao prikaz predmeta, dobiven na taj nain da se zamisli presijecanje predmeta jednom ili vie presjenih ravnina. Pri tome se dio predmeta (koji se nalazi izmeu promatraa i presjene ravnine) u mislima uklanja, a na ravnini projekcija (crtanja) prikazuje se ono to se nalazi na presjenoj ravnini
198

Tehniko crtanje

(oblik presjeka predmeta) po svim pravilima ortogonalnog projiciranja (slika


6.65.).

Slika 6.65. Postupak nastajanja zamiljenog presjeka

U sluaju stvarnog, a ne zamiljenog presjeka, stijene strojnog dijela morale bi se piliti pilom. Tako "prepiljene" stijene u projekciji se rafiraju (iscrtavaju tankom punom crtom; vidi tablicu 7.9.), po emu se zna da se radi o strojnom dijelu nacrtanom u presjeku. upljine unutar strojnog dijela ne rafiraju se.

Slika 6.66. Primjer vodoravnog presjeka (tlocrt u presjeku)

Ovisno o broju presjenih ravnina, presjeci se mogu podijeliti na jednostavne (jedna presjena ravnina) i sloene (dvije i vie presjenih ravnina). Zavisno pak o poloaju presjenih ravnina u odnosu na horizontalnu ravninu projiciranja, presjeci se mogu podijeliti na horizontalne, vertikalne i kose. Presjeci se nazivaju uzdunim
199

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

ako su presjene ravnine poloene uzdu duljine ili visine strojnog dijela, a poprenim ako su presjene ravnine okomite na duljinu ili visinu strojnog dijela.

Slika 6.67. Primjer poprenog okomitog presjeka (bokocrt u presjeku)

Slika 6.68. Primjer uzdunog okomitog presjeka (nacrt u presjeku)

Okomitim presjekom naziva se presjek nastao presijecanjem presjenom ravninom, koja je okomita na vodoravnu ravninu projiciranja 1. Pri tome treba razlikovati uzduni okomiti presjek (slike 6.65., 6.68. i 6.70.a) i popreni okomiti presjek (slike 6.67., 6.69. i 6.70.b). Vodoravnim presjekom naziva se presjek nastao presijecanjem presjenom ravninom koja je paralelna s vodoravnom ravninom projiciranja 1 (slika 6.66.).
200

Tehniko crtanje

Slika 6.69. Primjer poprenog okomitog presjeka (bokocrt u presjeku) a) b)

c)

Slika 6.70. Primjer istodobnog uzdunog i poprenog okomitog presjeka (nacrt i bokocrt u presjeku)

Kosim presjekom naziva se presjek nastao presijecanjem presjenom ravninom koja s vodoravnom ravninom projiciranja 1 zatvara kut koji je razliit od pravog kuta. Kosi presjek projicira se na dopunsku ravninu (pomonu ravninu)
201

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

projiciranja koja je paralelna s presjenom i poloena u ravninu crtea. Primjer kosog presjeka prikazan je na slici 6.71. Poloaj presjene ravnine oznaava se linijom presjeka sa strelicama koje pokazuju smjer gledanja.

Slika 6.71. Primjer kosog presjeka pravilno smjetenog u skladu s poloajem kose presjene ravnine i smjerom gledanja A-A

Slika 6.72. Primjeri kosih presjeka smjetenih u skladu s vaeim pravilima

Kosi presjeci oblikuju se i smjetaju ovisno o smjeru gledanja (slika 6.71.). Meutim, ako je to potrebno, doputa se smjetanje kosih presjeka i na bilo kojem drugom mjestu na crteu neovisno o vezi s projekcijom, ali ovisno o smjeru gledanja definiranom strelicom (slika 6.72.). Spomenuti presjeci spadaju u skupinu tzv. jednostavnih presjeka s obzirom na to da su nastali presijecanjem samo jednom presjenom ravninom. Ve je reeno da osim jednostavnih presjeka postoje i tzv. sloeni presjeci koji nastaju presijecanjem s dvije ili vie presjenih ravnina. Sloeni presjeci mogu se podijeliti
202

Tehniko crtanje

na stepenaste i izlomljene presjeke. Stepenasti presjeci su presjeci koji nastaju ako se strojni dio presijeca s dvije ili vie paralelnih presjenih ravnina. Mogu se pojaviti u nacrtu, tlocrtu i bokocrtu (tzv. frontalni, horizontalni i profilni stepenasti presjek [8]). Primjer stepenastog horizontalnog presjeka prikazan je na slikama 6.73., 6.74.a i 6.74.b te 6.75. U sluaju slike 6.73. zamiljena presjena ravnina voena je preko onih dijelova predmeta u tlocrtu iji se presjek eli vidjeti u nacrtu. Presjena se ravnina obino vodi preko sredinjica, utora, provrta, rupa i slino. Zamiljena presjena ravnina na slici 6.73. u naelu se sastoji od tri meusobno paralelne uzdune vertikalne presjene ravnine. Prijelaz s jedne na drugu (ovako zamiljenu) presjenu ravninu ne predouje se crtom s obzirom na to da se radi o zamiljenoj, a ne o stvarnoj ravnini, pa se presjek crta kao da se ne radi o stepenasto voenim presjenim ravninama.

Slika 6.73. Postupak nastajanja stepenastog presjeka (presjek prikazan u nacrtu) a) b)

Slika 6.74. Primjeri stepenastog presjeka prikazanog u nacrtu (a) i tlocrtu (b)

203

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Slika 6.75. Primjer mogueg smjetaja stepenastog presjeka

Slika 6.76. Primjer izlomljenog presjeka na sloenoj prirubnici

Slika 6.77. Primjer izlomljenog presjeka smjetenog u tlocrt

Izlomljeni presjeci [8] su presjeci koji nastaju ako se strojni dio presijeca s
204

Tehniko crtanje

dvije ili vie presjenih ravnina koje nisu paralelne, ali se sijeku (slike 6.76., 6.77. i 6.78.). Pravilo je da se dijelovi presjeka, nastali lomljenjem presjenih ravnina, zakreu u ravninu crtanja, tj. u poloaj paralelan s jednom od ravnina projiciranja (slika 6.76.). Na primjer, u sluajevima prikazanima na slikama 6.77. i 6.78. kosa presjena ravnina dogovorno se zakree oko linije presjeka presjenih ravnina i (slika 6.78.) do poloaja u kojem se nalazi ravnina projiciranja s kojom je presjena ravnina paralelna (u sluaju slike 6.78. radi se o ravnini projekcija 2). Izlomljeni presjek obino se prikazuje na mjestu odgovarajueg smjera pogleda, meutim od toga se po potrebi moe i odstupiti (vidi primjer na slikama 6.79.c i 6.76.), pa smjer zakretanja ne mora biti jednak smjeru gledanja.

Slika 6.78. Primjer izlomljenog presjeka smjetenog u nacrt

Na ispust s lijeve strane strojnog dijela na slici 6.79.a zakretanje presjene ravnine nema nikakvog utjecaja. Njegov prikaz ovisi o vezi s odgovarajuom osnovnom projekcijom. U sluaju simetrinih dijelova strojnog dijela prikazanog na slici 6.79.b (uica ruice) zamiljeno je da se oni zakreu skupa s presjenom ravninom.

Slika 6.79. Primjeri izlomljenih presjeka kod kojih vae posebni dogovori

Ako se eli razjasniti samo dio strojnog dijela, moe se uporabiti tzv. djelomini presjek (slika 6.64.c). Na slici 6.80.a prikazan je primjer djelominog presjeka koji otkriva oblike pojedinih dijelova strojnog dijela. U sluaju da se
205

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

djelomini presjek prikazuje na dijelu predmeta koji sam za sebe predstavlja rotacijsko tijelo (slika 6.80.b), djelomini presjek moe se odvojiti s osi rotacije (simetralom) ili crtom presjeka.

Slika 6.80. Primjeri uporabe djelominog presjeka

Slika 6.81. Primjeri nekih posebnih dogovora kod djelominih presjeka

Pri crtanju djelominih presjeka treba imati na umu i neke posebne dogovore. Tako na primjer brid nikada ne moe biti granica izmeu djelominog presjeka i pogleda na predmet, jer bi se u protivnom inilo kao da se radi o dva predmeta (slika 6.81.a). Crta loma ne smije se povlaiti paralelno s bridom predmeta, jer bi se u protivnom mogla poistovjetiti s loe povuenim bridom predmeta (slika 6.81.b), to bi moglo prouzroiti zamjenu njezinog znaenja. U sluaju da je predmet simetrian, ne obiava se crtanje poprenog presjeka jer se oblik moe bolje prikazati polovinim presjekom (slika 6.81.c). Kada su u pitanju nesimetrini predmeti, kod kojih nije mogue primijeniti polovian presjek, doputa se prikaz djelominim presjekom na veem dijelu predmeta (slika 6.81.d). Zakrenuti ili zaokrenuti presjek je popreni presjek strojnog dijela, zakrenut (zaokrenut) za kut 90 oko sredinjice (slika 6.82.b), nacrtan u promatranoj
206

Tehniko crtanje

projekciji (slike 6.83. i 6.84.) ili izvan nje (slika 6.85.). Dakle, presjena ravnina u kojoj se nalazi popreni presjek strojnog dijela zakree se za kut 90 i poklapa s ravninom u kojoj e presjek biti nacrtan (slika 6.82.b).

Slika 6.82. Naelo nastajanja zakrenutog presjeka

Slika 6.83. Zakrenuti presjek nosaa prikazanog na slici 6.82.a

Slika 6.84. Strojni dio s razliitim poprenim presjecima koji su prikazani kao zakrenuti presjeci u nacrtu

Ako se zakrenuti presjek crta unutar promatrane projekcije (slike 6.83. i 6.84.), rabi se crta 01.1.6, a ako se isti crta izvan projekcije (slika 6.85.), rabi se crta 01.2.1 (vidi tablicu 7.10.). Primjenom zakrenutih presjeka tedi se na broju projekcija (slike 6.83. i 6.84.). Zakrenuti i normalni popreni presjek razliito predouju predmet. Zakrenuti
207

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

predouje samo konturu predmeta koja se nalazi u presjenoj ravnini, a normalni (vrlo esto) osim konture predouje i ostale dijelove promatranog strojnog dijela koji se vide u smjeru gledanja (slika 6.88.). Dakle, normalni popreni presjek sadri u sebi i zakrenuti presjek (rafirani dio presjeka).

Slika 6.85. Najei primjeri smjetaja zakrenutog presjeka izvan projekcije

Slika 6.86. Zakrenuti presjeci u veini sluajeva daju zorniju sliku strojnog dijela od projekcije u pogledu

Slika 6.87. Oblik rebra (ojaanja) esto se prikazuje u zakrenutom presjeku

208

Tehniko crtanje

Slika 6.88. Zakrenuti i normalni popreni presjek

6.6.2. Oznaavanje presjeka


Openito, presjenica izmeu dvije ravnine je pravac koji se naziva trag. Izmeu presjene ravnine i ravnine crtanja postoji takoer takav trag, i to u onim glavnim ravninama crtanja koje presjena ravnina sijee. Ravnina presjeka u veini je sluajeva okomita na glavne ravnine crtanja, dakle postoje etiri traga koji se oznaavaju u jednoj projekciji ili dvijema, od spomenute etiri koje postoje.

Slika 6.89. Dimenzije i oblik strelica za oznaavanje presjeka

Slika 6.90. Oznaavanje presjeka prema ISO 128-40

Poloaj zamiljene presjene ravnine oznaava se izvlaenjem tragova crtom 04.2.2 istaknutom na krajevima i na mjestima moebitnog prijeloma ravnine (vidi tablicu 7.10.). Na krajevima tragova crtaju se strelice (crtom 01.2.8, vidi tablicu
209

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

7.10.) koje pokazuju pravac i smjer pogleda, a pored njih upisuju se velika slova s poetka abecede koja oznauju zamiljeni presjek strojnog dijela prema ISO 12840 (vidi sliku 6.90. te slike od 6.63. do 6.79.). Slova na krajevima tragova presjene ravnine ispisuju se iznad odgovarajueg presjeka (npr. A-A, odnosno AF prema slici 6.73.). U ovisnosti o visini slova za oznaku presjeka na slici 6.89. dana je dimenzija strelice za oznaavanje presjeka. U praksi se rabe oba oblika strelica prikazanih na slici 6.89., a u ovom udbeniku kod veine primjera je primijenjen nain oznaavanja dan na slici 6.89.a. Oblik strelice dan na slici 6.89.b. uglavnom se primjenjuje kod sustava za crtanje podrano raunalom.
Tablica 6.7. rafura za glavne skupine materijala na tehnikim crteima

Kao to je ve uoeno, materijal u presjeku se oznaava rafurom (iscrtavanjem crtama 01.1.5, tablica 7.10.) ovisno o vrsti materijala (vidjeti tablicu 6.7.). U veini sluajeva u strojarstvu se radi o metalnim materijalima i rafuri pod kutom od 45 u odnosu na osnovni brid (slika 6.91.a) strojnog dijela ili njegovu simetralu (slika 6.91.b). Nagib rafure pod kutom od 45 najee se definira u odnosu na obris (slika 6.90.c).

Slika 6.91. Primjeri uz pravila o oznaavanju presjeka materijala rafurom

Ako su stijene strojnog dijela nagnute pod kutom od 45 ili pod kutom koji je blizu ove vrijednosti, primjenjuje se iznimno nagib rafure pod kutom od 30 (slika

210

Tehniko crtanje

6.91.d) ili 60 (slika 6.91.e). Crte rafure moraju biti to krae, to je odreeno smjerom nagiba (lijevim ili desnim) na slikama 6.91.d i 6.91.e. Razmak izmeu crta rafure odabire se prema veliini povrine presjeka koja se iscrtava. Kod malih ploha preporuka je da ona iznosi od 1 do 2 mm, a kod veih povrina od 3 do 5 mm. rafura mora biti jednolina (uvijek jednakog nagiba i razmaka, a crte jednake debljine). Za jedan te isti strojni dio rafura moe imati samo jedan smjer i gustou, bez obzira na to je li isti sjeen u jednoj projekciji ili vie njih. Pri rafiranju triju i vie graninih presjeka (kod sklopnih crtea) potrebno je promijeniti gustou rafure ili iscrtavati rafuru jednog presjeka s pomakom u odnosu na drugi presjek (npr. kod dijelova od 1 do 3 na slici 6.91.f). Kod velikih povrina presjeka, rafura ne mora ispunjavati cijelu povrinu, ve samo uski pojas presjeka priblino jednake irine (slika 6.91.g). Uske povrine strojnih dijelova (od lima, profila, cijevi i sl.) u zamiljenom se presjeku ne rafiraju, ve se pocrne, kao to je to prikazano na slikama 6.91.i, 6.93.a i 6.94.b. Ako ima vie takvih povrina u sklopu, izmeu njih se prema ISO 128-50 ostavlja meupovrina (raspor) irine od 0,7 do 1 mm (slike 6.91.h i 6.92.).

Slika 6.92. Raspor kod vie uskih povrina u sklopu

Slika 6.93. Primjeri nekoliko nemetalnih i metalnih materijala u presjeku oznaenih rafurom

Ako se radi o presjecima nemetalnih materijala, rafura se iscrtava prema normi ISO 128. Prema toj normi izraena je tablica 6.7. u kojoj su dani primjeri rafura za glavne skupine materijala koje se upotrebljavaju na tehnikim crteima.
211

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Oznaavanja razliitih materijala rafurom na raznim prezentacijskim crteima mogue je i prema DIN 201. Ove norme nisu, meutim, nikada u potpunosti primijenjene u praksi (izuzev u sluaju zemlje i betona, a ponekad i drva) gdje se uglavnom i za razliite materijale upotrebljava rafura kao za kovine (metale) u opem sluaju (rafura iscrtana crtom 01.1.5 pod kutom od 45). Primjeri nekoliko nemetalnih i metalnih materijala u presjeku oznaenih rafurom prikazani su na slici 6.93.

6.6.3. Pravila za crtanje presjeka


Presjek se crta u sluaju kada se eli bolje razjasniti oblik promatranog strojnog dijela u odnosu na pogled. U sluaju da presjek zaklanja (pokriva) neki vlastiti dio ili drugi strojni dio, ne preporua ga se crtati. U presjeku nije potrebno crtati nevidljive bridove s obzirom na to da presjek predoava pogled na presjek strojnog dijela u zavisnosti od odabranih presjenih ravnina, a ne ono to je iza tih ravnina. Dakle, u presjeku se nita ne crta isprekidanom crtom, osim kada je to potrebno. Veliki broj karakteristinih dijelova nikada se ne sijee uzduno jer takav presjek ne bi dao zornu ili pravilnu sliku strojnog dijela, ve se sijeku samo popreno (npr. rebra, profili, limovi, svi uloeni dijelovi, te dugaki i vitki dijelovi). Uloeni dijelovi (pera, klinovi i sl.) obvezatno se crtaju u poprenom presjeku, a ostali samo u sluaju potrebe. Ako je kod ovih potreban uzduni presjek, onda je to djelomini presjek.

Slika 6.94. Rebra (a) i ramena (paoci) (b) se ne sijeku iako se zamiljena presjena ravnina vodi preko njih

Kod rebara, ramena (paoka) i zuba zupanika, odnosno dijelova koji se ne nalaze na cijelom opsegu, dobila bi se kriva predodba o dijelu predoenom u presjeku, to je osnovni razlog da se oni ne sijeku (slike 6.94.a, 6.94.b, 6.95.a, 6.95.b i 6.96.). Profili (slika 6.97.a), limovi (slika 6.97.b), ploe i slino takoer se
212

Tehniko crtanje

ne crtaju u uzdunom presjeku, ve samo u poprenom, jer inae ploa ili lim ne bi dali zornu predodbu (rafiranjem velike povrine). Taj popreni presjek moe biti uzdu ploe ili lima i poprijeko (slika 6.97.b). Kod duljih ploa i limova preporuuje se krai popreni presjek (manje posla oko rafiranja), ako drugi razlozi ne uvjetuju drukije voenje presjene ravnine.

Slika 6.95. Ramena (paoci) na runim kolima ne sijeku se uzduno, ve samo popreno

Slika 6.96. Ramena (paoci) i zubi zupanika ne sijeku se uzduno

Slika 6.97. Profili i limovi (ploe) ne sijeku se uzduno

Slika 6.98. Osovine i vratila ne sijeku se uzduno

Slika 6.99. Ojnice (a) i poluge (b) ne sijeku se uzduno

213

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Dugaki i vitki strojni dijelovi, kao npr. osovine i vratila (slika 6.98.), ojnice (slika 6.99.a), poluge (slika 6.99.b), stapajice i slino, ne sijeku se uzduno, ve samo popreno. Ako je (iz bilo kojih razloga) potreban i uzduni presjek, on se crta samo kao djelomini presjek. Svi uloeni dijelovi (vijci, zakovice, klinovi, pera, zatici, rascjepke, svornjaci, osovinice i slino) nikada se ne crtaju u uzdunom presjeku, ak ni u sluajevima kada je zamiljena ravnina voena tono preko njih. Tragove ovih presjenih ravnina nije potrebno posebno oznaavati. Vijak se uvijek crta tako kao da je sjeen ispod matice, s time da se matica pri pogledu odozgo ne crta (slika 6.100.a).

Slika 6.100. Spoj s vijkom i maticom (vijak ne sijee se uzduno, ve samo popreno)

Slika 6.101. Matica, podlona ploica i vijak ne sijeku se (a), a ako se eli prikazati maticu u presjeku, tada se presjena ravnina vodi preko ueg dijela matice (b)

Kod uzdunog presjeka vijka u spoju, vijak se ne crta u presjeku (slike 6.100.a i 6.100.b). Podlona ploica takoer se ne sijee (slika 6.101.a). Ako se eli prikazati maticu u presjeku, presjena se ravnina mora voditi preko ueg dijela matice (slika 6.101.b). Rascjepka se mora prikazati u poprenom presjeku kako bi njezin oblik bio u potpunosti vidljiv (slika 6.102.a). Svornjaci (slika 6.102.b) i osovinice (slika 6.102.c.) ne crtaju se u presjeku. Ovo pravilo vrijedi takoer i za razne ruice (slika 6.103.), klinove i pera, te vratila i osovine kod njihovih veza s glavinama (slike 6.104.a, 6.104.b, 6.104.c i 6.104.d). Zakovice se crtaju u presjeku samo u poprenom presjeku (slike 6.105.a i 6.105.b).
214

Tehniko crtanje

Slika 6.102. Rascjepka se mora prikazati u poprenom presjeku (a), svornjaci (b) i osovinice (c) se ne sijeku

Slika 6.103. Ruica se ne sijee uzduno

Slika 6.104. Osovine i vratila, te klinovi i pera u spoju s glavinama se ne sijeku (na slici a i d nisu nacrtani nasloni za glavinu)

Doputeno je da se u jednoj projekciji (radi utede na vremenu i prostoru) daju dva presjeka, u sluaju da svaki od njih predstavlja simetrian lik (slika 6.106.). U sluajevima kada to nije nuno za razumijevanje konstrukcije strojnog dijela, mogue je ne prikazati pojedine dijelove (npr. rebra) kod sloenih presjeka (slika 6.107.a), za razliku od sluaja kada se isti prikazuju nepresjeeni (npr. rebro s lijeve strane, tanka spojna stijenka u sredini i uica s desne strane na slici 6.107.b). Kod iste presjene ravnine za dva razliita smjera gledanja, poloaj ravnine definiran je tragom presjene ravnine, a smjer gledanja definiran je strelicama na istoj crti oznaenim razliitim slovima (slika 6.108.a).

215

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Slika 6.105. Zakovice se crtaju u presjeku samo u poprenom presjeku

Slika 6.106. Radi utede na vremenu crtanja i prostoru mogue je dva presjeka (koji su simetrini likovi) crtati na jednom mjestu

Slika 6.107. Primjer presjeka strojnih dijelova s rebrima, uicom i spojnom stijenom male debljine

Provrti, koji su rasporeeni po opsegu i nisu presjeeni zamiljenom presjenom ravninom (slike 6.94.a i 6.108.a), crtaju se kao da je presjena ravnina voena upravo preko njih. Iznimno se doputa (radi pojednostavnjenja crtea i smanjenja broja projekcija) prikazivanje dijela predmeta (koji se nalazi izmeu promatraa i presjene ravnine) na nain da se ucrta izravno u presjeku (slika
216

Tehniko crtanje

6.108.b) crtom 04.2.1 (prema tablici 7.10.). Presjeci izvedeni s jednom kosom i dvije paralelne presjene ravnine prikazuju se kao u sluaju primjera na slici 6.109.

Slika 6.108. Primjeri posebnih mogunosti prikaza kod uobiajenih presjeka

Slika 6.109. Primjer presjeka izvedenog s jednom kosom i dvije paralelne presjene ravnine

6.7. Posebna pravila i pojednostavnjenja u predoavanju oblika 6.7.1. Posebne i djelomine projekcije

Slika 6.110. Smjetaj posebne projekcije na ve nacrtanom crteu

U sluaju potrebe da se na postojeem crteu prikau naknadno ustanovljeni zahtjevi (npr. izrada provrta), crta se nova projekcija. Ako za pravilan smjetaj ove nove projekcije nema dovoljno mjesta, a eli se iskoristiti ve nacrtani crte, ista e se smjestiti s desne strane (slika 6.110.) (umjesto desnog bokocrta B) gdje jo ima
217

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

slobodnog mjesta. Ova se projekcija mora posebno oznaiti i predstavlja posebnu projekciju, tzv. "pogled u smjeru strelice".

Slika 6.111. Pri predoavanju kosih ploha esto se upotrebljava poseban smjetaj projekcija

Svaki poseban smjetaj projekcija oznaava se strelicom za koju se rabi crta 01.1 (vidi tablicu 7.10.). Za nepravilno smjetene projekcije strelica se orijentira u smjeru gledanja na strojni dio i oznaava se velikim slovom s poetka abecede. Iznad posebno smjetene projekcije stavlja se isto veliko slovo (npr. A, B ili slino)(slike 6.111., 6.112., 6.113. i 6.114.).

Slika 6.112. Poseban smjetaj projekcija u kombinaciji s presjecima

218

Tehniko crtanje

Najea primjena ovakvih posebnih smjetaja projekcija je kod strojnih dijelova s kosim plohama, koje se crtaju na pomonim ravninama crtanja paralelnim s njima. Za zakretanje ovih pomonih kosih ravnina radi dobivanja propisanog smjetaja projekcija esto nema dovoljno mjesta, pa se zbog toga takve projekcije obino smjetaju ravno kao i ostale (slike 6.111. i 6.112.), ili gdje ima slobodnog mjesta (slika 6.113.), a na odstupanje se upozorava strelicom i slovom (odnosno natpisom).

Slika 6.113. Pri predoavanju kosih ploha esto se upotrebljava poseban smjetaj projekcija na raspoloivom prostoru za crtanje

Slika 6.114. Na projekcijama u kojima su ucrtana dva pogleda spojeno, potrebno je oznaiti i propisan i poseban smjer gledanja na strojni dio

219

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Ako se u jednoj projekciji spoje dva pogleda, potrebno je oznaiti oba smjera gledanja, bez obzira na to to je jedan od njih propisan. U protivnom crte bi bio nejasan. Takav primjer dan je kod poklopca radijalnog kliznog leaja na slici 6.114., na kojoj je pola projekcije (tlocrt T) crtano u pogledu odozgo, dakle propisno (A), a pola u pogledu odozdo (B). Na taj je nain mogue utedjeti jednu projekciju kod simetrinih predmeta. Djelomine projekcije prikazuju manji dio strojnog dijela koji je i uz predoene projekcije ostao nejasan. Da bi se izbjeglo crtanje cijele projekcije, prikazuje se samo taj nejasni dio (npr. izrez na slici 6.115.a). Djelomina projekcija esto se upotrebljava i kod strojnih dijelova s kosim plohama ili kosim elementima. Kosi se element (dio) tada projicira na pomonu ravninu kao djelomina projekcija. Tako je npr. tlocrt poluge na slici 6.115.b prikazan s dvije djelomine projekcije. Djelomina projekcija moe biti i kao pogled na predmet i kao presjek. Djelomini presjek (B-B na slici 6.116.) daje mnogo zorniju predstavu o obliku nego normalni pogledi ili presjeci zakrenuti u ravninu crtanja.

Slika 6.115. Djelominim projekcijama razjanjava se nejasni dio strojnog dijela (a) ili se predouju strojni dijelovi s kosim elementima (b)

Slika 6.116. Djelomini presjek

Detalji su takoer jedna vrst djelomine projekcije kojima se u mjerilu za uveanje pojanjavaju nejasni dijelovi projekcije. Na slici 6.117.a pojanjen je zarez osovine potreban da se rukavac (lijeva strana) kvalitetno obradi, a na slici 6.117.b pojanjen je zavretak unutarnjeg navoja. U osnovnoj projekciji ti dijelovi
220

Tehniko crtanje

nisu mogli biti jasno predoeni zbog malih dimenzija, a i kotiranje bi bilo praktiki nemogue. Dio predmeta koji se eli pojasniti oznaava se krunicom (crta 01.1, tablica 7.10.) i velikim slovom s kraja abecede, a iznad poveane slike dijela predmeta stavlja se slovo kojim je isti oznaen (npr. X) i mjerilo u kojemu je slika nacrtana (vidi primjere na slikama 6.117.a i 6.117.b).

Slika 6.117. Predoavanje detalja u presjeku

6.7.2. Zakrenute projekcije i zakretanje u ravninu crtanja


Zakrenuta projekcija dio je normalne projekcije strojnog dijela, ali nacrtana uz postojeu projekciju i zbog toga zakrenuta za 90 na suprotnu stranu od normalne. Zakretanje treba zamisliti kao zakretanje ravnine crtanja do poloaja one ravnine u kojoj se crta zaokrenuta projekcija (npr. na slici 6.118.a prikazana je cijev s ovalnom prirubnicom u nacrtu, a tlocrt je zakrenut za 90 u ravninu crtanja nacrta u kojemu je docrtano pola tlocrta).

Slika 6.118. Provrti u prirubnicama i slino prikazuju se obino primjenom tzv. djelominog presjeka u istoj ravnini crtanja u kojoj je nacrtana osnovna projekcija (zakrenuta projekcija nadoknauje propisanu)

Zakrenute projekcije najee se primjenjuju za predoavanje oblika prirubnica i rasporeda provrta u njima. Ako je oblik prirubnice zoran iz normalne projekcije, on se izostavlja u zakrenutoj projekciji, a crta se samo sredinja krunica s provrtima (slika 6.118.b) radi prikaza njihovog rasporeda. Moe se nacrtati samo jedan provrt, a ostali se oznae samo sredinjicama uz navoenje
221

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

njihovog ukupnog broja (ponekad i dimenzije, npr. 8 provrta 10). Obino se crta polovica projekcije, a druga polovica mora biti jednaka, to znai da zakrenuta projekcija ima primjenu samo kod simetrinih strojnih dijelova. Docrtavanje zakrenute projekcije izvodi se izravno uz projekciju bez razmaka crtom 01.1.6 (tablica 7.10.)(slika 6.118.a), ili ako se crta samo raspored provrta (slika 6.118.b), onda provrte crtati crtom 01.2.1 (tablica 7.10.). Zakrenutim projekcijama tedi se na broju projekcija, a osim utede u vremenu crtanja, predodba strojnog dijela zauzima manje prostora na crteu s obzirom na prostor koji bi zauzela druga projekcija nacrtana u cijelosti. Strojni dio mogue je dimenzionirati (jasno kotirati) samo ako je predoen u pravoj veliini, a to je sluaj ako se projiciranje izvodi na ravninu paralelnu s plohom strojnog dijela. Ova paralelnost izmeu ravnine crtanja nacrta i tlocrta oituje se u horizontalnom poloaju, a izmeu ravnine crtanja nacrta i bokocrta u vertikalnom poloaju.

Slika 6.119. Kosi dijelovi mogu se predoiti zakretanjem u ravninu crtanja (a), a provrti se nikada ne smjetaju u vertikalnu ravninu (b), ve se zakreu (c)

Slika 6.120. Zakretanje provrta u ravninu crtanja

Poluga s kosim krakom prikazana na slici 6.115.b moe se predoiti zakretanjem kosog kraka (desna strana) do ravnine crtanja (slika 6.119.a), tj. do poloaja paralelnog s ravninom crtanja tlocrta, a tada projicirati u tlocrt. U ovom

222

Tehniko crtanje

se sluaju tlocrt i nacrt ne poklapaju, pa se duljine moraju kotirati u nacrtu, a irine u tlocrtu. U sluaju manjeg broja provrta u prirubnicama (do 12 provrta [6]), provrti se nikada ne smjetaju u vertikalnu ravninu (slika 6.119.b), ve otklonjeni od nje (slika 6.119.c). Tono projiciranje npr. provrta na strojnom dijelu prikazanom na slici 6.120. ne bi imalo smisla jer bi se provrt s desne strane morao u presjeku crtati kao nevidljiv brid (crtkano). Iz toga se razloga provrti i uice u mislima zakreu u ravninu crtanja (slika 6.120.) i tako projiciraju. Na taj se nain dobiva simetrian presjek (vidi A-A na slici 6.120.), to daje stvarniju sliku strojnog dijela, iako ona nije u skladu s nacrtnom geometrijom. Toan broj i razmjetaj provrta i uica vidljiv je iz pogleda na strojni dio. Ako postoji vie od est provrta, uica, ramena, kuglica ili slino [6], njihov se broj upisuje rijeima i brojem kako pri izradi kod moebitnog brojanja ne bi dolo do propusta. To je dovoljno ako je smjetaj pravilan, meutim ako je smjetaj nepravilan, potrebno je osim projekcije rijeima napisati upozorenje na ovu nepravilnost.

6.7.3. Razvijeno stanje


Razliiti strojni dijelovi koji se izrauju od limova i poluproizvoda (kao to su npr. plosnati elik, cijevi, kutnici i sl.) moraju se izrezati u razvijenom (ispruenom) stanju, tako da se nakon savijanja dobiju potrebne dimenzije. Ovaj postupak rezanja esto se u praksi zove krojenje materijala. Za ovakve strojne dijelove potrebno je osim savijenog oblika nacrtati i razvijeno stanje (razvijeni pogled) za sluaj da se u razvijenom stanju izvode osim rezanja neke druge tehnoloke operacije (npr. savijanje, izrada provrta itd.). U ovo razvijeno stanje treba ucrtati prijevoje (linije savijanja) crtom 01.1.11 (tablica 7.10.). Ako su prijevoji otri i limovi tanki, dovoljna je samo jedna crta za budui brid predmeta (slika 7.52.). Meutim ako su lukovi blai i limovi deblji, nuno je nacrtati poetak i zavretak prijevoja (polumjer savijanja), dakle dvije tanke crte 01.1.11 (tablica 7.10.)(slika 7.51.) s kotiranim razmakom. Najmanji polumjer za savijanje na hladno zavisi od vrste materijala. Za dobar mekani materijal uzima se da je neto vei od debljine lima, a za cijevi da je jednak trostrukom nazivnom promjeru [6]. Duljina savijenih strojnih dijelova rauna se po neutralnoj osi, tj. po sredinjici debljine lima, odnosno sredinjici cijevi. Meutim kutovi savijanja esto nisu pravi (90) pa je u takvim sluajevima oteano izraunavanje duljine. Iz ovog razloga u praksi se upotrebljava izraz za priblino izraunavanje duljine lukova (l) mjerenih na vanjskoj strani strojnog dijela za bilo koji kut (slika 6.121.):
l = 0,01743 (0,4 s + R )

gdje je:
223

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

l - duljina luka mjerena s vanjske strane, mm - kut savijanja u stupnjevima, s - debljina lima, mm R - unutarnji polumjer (radijus) savijanja, mm. Ako se eli doi do ukupne duljine, potrebno je duljinama lukova dodati duljine ravnih dijelova.

Slika 6.121. Cijevna obujmica nacrtana u savijenom i razvijenom stanju s ucrtanim prijevojima

Na slici 6.121. prikazana je cijevna obujmica (nacrtana crtom 01.2.1, tablica 7.10.) s tanko nacrtanom cijevi, podlogom i vijanim spojem (nacrtani crtom 01.1, tablica 7.10.). U razvijenom stanju dan je prikaz prijevoja (linija savijanja - poetak i zavretak) i provrta koji se moraju izraditi prije savijanja. Ponekad je dovoljno samo rijeima i brojem navesti kolika je razvijena duljina. Vano je da se taj podatak nikada ne zaboravi na crteima strojnih dijelova koji su dobiveni savijanjem lima ili nekog drugog profilnog poluproizvoda.

6.7.4. Prekidi - crte loma


Kada se eli utedjeti na prostoru, dugi predmeti jednolinog i jednolino promjenjivog presjeka mogu se crtati prekinuti. Prekidi se izvode tako da se dugi predmeti (slika 6.123.b) prekidaju pri krajevima ili na nekim vanijim prijelazima, srednji dio se odbacuje (ne crta se), a priblieni se krajevi nacrtaju u ortogonalnoj projekciji (slika 6.123.c). Kada se ovakvi dijelovi ne bi prekidali, morali bi se (zbog svoje duljine) crtati znatno umanjeni. Dakle, prekidi omoguavaju crtanje u veem mjerilu, a na taj nain i jasniju predodbu predmeta. Kotira se stvarna mjera (slike 6.123.b i 6.123.c) koju ima neprekinuti predmet, a crte loma oznaavaju da je isti predmet i nacrtan skraen.
224

Tehniko crtanje

Slika 6.122. Primjeri uporabe prekida (crta loma)

Slika 6.123. Primjeri uporabe prekida (crta loma) i zavretaka

225

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Prekidi se mogu primijeniti i u sluajevima predmeta s jednolino promjenljivim presjecima, npr. kod suenja (slika 6.122.d), konusa (slika 6.122.e) i nagiba (slika 6.122.f). Iz slike 6.122. (d, e i f) i slike 6.123.c vidljivo je da se predmeti mogu prekidati i vie puta, ali tada treba imati na umu da je to mogue samo unutar onih dijelova predmeta gdje nema promjena. Dijelovi unutar kojih ima promjena ne smiju se prekidati. Na slikama 6.123.b i 6.123.c prikazana je letva s provrtima te nain kotiranja u sluaju neprekinute i prekinute letve. Zavretak je jednostruki prekid koji se primjenjuje u sluaju kada ostali dijelovi predmeta nemaju vanost, pa je mogue nakon prikaza jednog dijela jednostavno isti jednostrano prekinuti. Takav sluaj bi bio npr. da se nacrtaju samo lijeve ili desne strane predmeta s nacrtanim prekidima na slici 6.122.a, b, c i g. Prekidi i zavreci, kao i granice izmeu pogleda i presjeka kod djelominih presjeka, crtaju se prostoruno crtom tipa 01.1.18 (vidi tablicu 7.10.). Zgodno iscrtanim crtama zavretaka esto se postie vrlo dobra zornost predmeta npr. kod zakovanog spoja na slici 6.123.a (desno), za razliku od nejasnog prikaza dobivenog pogledom s loe odabranim zavrecima na slici 6.123.a (lijevo). Zavreci i prekidi mogu se zgodno upotrebljavati i u kombinaciji s djelominim presjecima kao to je to npr. kod tlane cilindrine zavojne opruge od ice krunog presjeka prikazane na slici 6.123.d.

6.7.5. Oznaavanje ravnih ploha


Ravne plohe oznaavaju se samo na predmetima iji je osnovni oblik rotacijski te ako takvi predmeti nisu esti, npr. esterokute i osmerokute matice. Oznaavaju se dijagonalnim crtama vrste 01.1.10 (tablica 7.10.). Ovim se oznakama ravna ploha bolje istie, a esto i nije potrebno crtanje druge projekcije jer crtanje dijagonala takoer predstavlja jedan od naina utede u broju projekcija (slika 6.124.). Kod predmeta kod kojih je veina ploha ravna nije uobiajeno stavljati ove oznake.

Slika 6.124. Primjeri uporabe prekida (crta loma) i zavretaka

226

Tehniko crtanje

Kod specijalnog vijka s valjkastim tijelom bez glave (slika 6.124.a) mora postojati mogunost pritezanja kljuem. Najjednostavnije je da se valjkasto tijelo obradi na dimenziju otvora kljua. Bez oznake dijagonalama ne zna se to predstavlja nacrtani etverokut, pa je nuno pojanjenje presjekom (A-A) koji je voen preko tog dijela. S oznaenom ravnom plohom (slika 6.124.b) tlocrt (u presjeku) je suvian.

Slika 6.125. Ravne plohe kod razliitih specijalnih glava vijaka esto se oznaavaju dijagonalno povuenim crtama

Slika 6.126. Oznaavanje ravnih ploha kod etverokuta

Slika 6.127. Oznaavanje ravnih ploha kod esterokuta

Ravne plohe mogu se oznaiti i kod suenja kvadratnog presjeka (slika 6.124.c), u sluaju da se eli utedjeti na broju projekcija. Oznaavanje ravnih ploha esto se upotrebljava kod razliitih specijalnih glava vijaka (slika 6.125.) gdje zbog oznaka i skraenog kotiranja druga projekcija esto nije nuna. Kod etverokutnih ispusta ili upljina takoer se dijagonalama oznaavaju ravne plohe (slika 6.126.). Kod esterokutnih ili osmerokutnih povrina vanjskih dijelova predmeta nije uobiajeno zbog uestalosti oznaavati ravne plohe (slika 6.127.b te esterokute matice, glave vijaka i slino), ali kod istih takvih upljina to se redovito ini (slika 6.127.a).

6.7.6. Pojednostavnjenja
U praksi se ne trai da je tehniki crte u svim svojim detaljima nacrtan po pravilima nacrtne geometrije, ve da je jednostavan i jasan za onoga kome se putem crtea prenosi informacija (npr. tehnologu, radniku u proizvodnji, kontroloru i sl.). Jasno je da nisu doputena gruba odstupanja od pravila nacrtne geometrije, ali zato se esto zanemaruju sitni prodori, prijelazi, dvostruki bridovi, elipse kosih krunica malih dimenzija i slino koji su bez znaenja, a i da su nacrtani tono po pravilima, crte bi bio nepregledan i crtanje bi bilo oteano. Dakle, detalji koji bi
227

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

bez potrebe oteavali stvaranje predodbe o obliku predmeta izostavljaju se ili se crtaju pojednostavnjeno, a ne tono u skladu s nacrtnom geometrijom.
a) b)

Slika 6.128. Loe i dobro (pojednostavnjeno) crtanje bridova (a) i prodora (b) strojnih dijelova

Slika 6.129. Mali prodori s valjkastim tijelima crtaju se pojednostavnjeno

Utor za odvija na uputenoj i leastoj glavi vijka nalazi se ispod razine gornjeg brida dijela koji se spaja s podlogom, pa bi se tonim crtanjem dobila nejasna slika (vidi sliku 6.128., lijevo). Stoga se gornji brid dijela izostavlja jer je tako crte jasniji (vidi sliku 6.128., desno). Sam utor u tlocrtu izgledao bi prema pravilima nacrtne geometrije kao to je to prikazano lijevo na slici 6.128.a, a ipak se pojednostavnjeno prikazuje otklonjen bez dvije crtice koje oznaavaju granice dubine utora (vidi tlocrt desno na istoj slici).

Slika 6.130. Osovine i vratila (a) te glavine (b) s utorima za pera ili klinove crtaju se kao da prodori ne postoje

Prodori nastali zbog manjih provrta krunog ili kvadratnog oblika (slika 6.129.) izostavljaju se i crtaju se pojednostavnjeno (ista slika, desno). Na provrtu za podmazivanje kod radijalnog kliznog leaja takoer se ne crtaju prodori oznaeni na slici 6.128.b (gore), to bi bilo tono, ve se crtaju ravni bridovi kao da prodori uope ne postoje (kao na slici 6.128.b, dolje). Na osovinama i vratilima te glavinama s utorima za pera i klinove (slika 6.130.) trebalo bi crtati postojee
228

Tehniko crtanje

bridove koji odgovaraju rubu utora, a radi pojednostavnjenja crtaju se bridovi definirani konstrukcijom na slikama 6.130.a i 6.130.b (desno).

Slika 6.131. Pojednostavnjeno crtanje skoenja (nagiba i konusa) kod lijevanih strojnih dijelova (dvostruki bridovi se ne crtaju!)

Lijevani strojni dijelovi izvode se s nagibima ili konusima (skoenjima) koji omoguuju lake vaenje modela iz pijeska, a da se pri tome ne zarui pjeani kalup. Kod tonog crtanja morali bi se crtati dvostruki bridovi (donji i gornji) za svako skoenje, to bi znatno uslonilo crte. Pojednostavnjeno se crtaju samo jednostruki bridovi koji se definiraju na nain kao to je to prikazano na slikama 6.131. a i 6.131.b. Isto se naelo primjenjuje i kod crtanja normalnih valjanih nosaa kao to su npr. I - nosa, U - nosa, L - nosa (ili kutnik) i slino.

6.8. Presjeci, prodori i razvijanje plateva geometrijskih tijela 6.8.1. Presjeci


Ako se uglata tijela presjeku proizvoljno poloenim presjenim ravninama dobivaju se presjeci koji su viekutnici s brojem kutova koji zavise od broja stranica tijela (slika 6.132.a). U sluaju presijecanja valjaka i stoaca ravninom, dobivaju se razliiti presjeci iji oblik ovisi o poloaju presjene ravnine u odnosu na tijelo. Ako se iskljue neki specijalni sluajevi presjeka, onda se za rotacijske valjke i stoce presjeci njihovih ploha mogu svrstati u etiri skupine [5, 6, 7, 8, 10, 11, 24]: 1) krunica - ako je presjena ravnina (slika 6.132.b), odnosno (slika 6.132.a) paralelna s ravninom osnovice valjka ili stoca, koja je okomita na njihove osi; 2) elipsa - ako je presjena ravnina (slike 6.132.b i 6.133.a) nagnuta prema ravnini osnovice valjka ili stoca (kod stoca je nagnuta tako da sijee sve izvodnice stoca u konanosti); 3) parabola - ako je presjena ravnina (slika 6.133.a) paralelna s jednom izvodnicom rotacijskog stoca;
229

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

4) hiperbola - ako je presjena ravnina (slika 6.133.a, desno) paralelna s dvije izvodnice rotacijskog stoca.

Slika 6.132. Presjeci uglatih geometrijskih tijela (a) i presjeci rotacijskog valjka (b)

Slika 6.133. Presjeci rotacijskog stoca (a) i kugle (b)

Presjeci kugle s proizvoljno poloenim ravninama uvijek su krunice (slika 6.133.b). Ako presjena ravnina prolazi sreditem kugle, presjek je krunica najveeg polumjera. Temeljitim prouavanjem presjeka bavi se nacrtna geometrija, a njihova primjena istih u tehnikom crtanju pojednostavnjena je priblinim metodama odreivanja. Veina strojnih dijelova sastavljena je od rotacijskih tijela jer se ona najlake obrauju. Rotacijska tijela su ona iji plat nastaje rotacijom neke crte oko osi rotacije. U rotacijska tijela nastala na taj nain spadaju valjak, stoac i kugla. Meutim rotacijska tijela su i elipsoid, paraboloid, hiperboloid, tijela nastala rotacijom elipse, parabole, hiperbole. Presjek rotacijskih tijela s ravninom izvodi se uglavnom na isti nain kao i presjek kugle s ravninom. Presjeci rotacijskih ploha s ravninama okomitim na os rotacije (sredinjicu tijela) jesu krunice. Ravnine po kojima se izvodi obrada strojnog dijela gotovo uvijek su paralelne ili okomite na sredinjice rotacijskih tijela od kojih je strojni dio sastavljen. Smjetaj pojedinih projekcija treba biti takav da se toke presjeka mogu izravno projicirati i prenositi iz susjednih, odnosno u susjedne projekcije. Pri odreivanju presjeka esto se odstupa od utvrenog smjetaja i zakretanja

230

Tehniko crtanje

pomonih ravnina pa se pojedine toke presjeka odreuju najkraim putem (to e u nekim sluajevima biti primijenjeno i u ovoj toki). U primjerima navedenim u ovoj toki dan je pregled nekih jednostavnih i vrlo sloenih presjeka koji se susreu u praksi kod izvedenih strojnih dijelova. U navedenim primjerima esto se rabe najjednostavnije metode za odreivanje presjeka.
a) b) c)

Slika 6.134. Odrez valjkaste motke (a) i koljenastog vratila (c) te prorez valjkaste motke (b)

Valjkasta motka krunog presjeka, odrezana s dvjema paralelnim ravninama jednako udaljenim od uspravne sredinjice, prikazana je na slici 6.134.a. Presjek je predoen s dvjema duinama, od kojih je jedna odreena tokama 12 i 22 u nacrtu (projekcije tih toaka prikazane su u bokocrtu kao toke 13 i 23). Naelo projiciranja karakteristinih toaka kod proreza valjkaste motke i odreza kod koljenastog vratila dan je na slikama 6.134.b i 6.134.c. Projekcije toaka u tlocrtu (T), prema prethodno iznesenom, oznaene su brojevima s indeksom 1, u nacrtu (N) s indeksom 2, a u bokocrtu (B) s indeksom 3. Oznake u zagradama predstavljaju toke koje nisu u ravnini crtanja. Na slikama 6.135., 6.136. i 6.137. prikazan je primjer valjkaste motke koja prelazi u kuglastu glavu s prijelazom u obliku anuloida16 polumjera krunice izvodnice R. Glava je odrezana ravninama A-A i B-B. Presjek ovim ravninama predoava se u nacrtu krivuljom ije toke treba odrediti. Ovisno o poloaju ravnine A-A i B-B, mogu nastupiti tri sluaja presjeka: 1) presjek je krunica ako ravnine A-A i B-B ne ulaze u prijelazni anuloid polumjera krunice izvodnice R, ve sijeku samo kuglu (slika 6.137.); 2) presjek je izduen ako ravnine A-A i B-B sijeku anuloid (slika 6.136.); 3) presjek jednim dijelom prelazi u iljak ako je razmak izmeu presjenih ravnina A-A i B-B jednak promjeru motke (slika 6.136.).

Otvoreni torus (anuloid) ili prstenasta ploha, koja nastaje rotacijom krunice oko vrstog pravca u njezinoj ravnini tako da pravac tu krunicu ne sijee.

16

231

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Slika 6.135. Odreivanje toaka presjeka u sluaju da presjene ravnine A-A i B-B ne ulaze u prijelazni anuloid

Slika 6.136. Odreivanje toaka presjeka u sluaju da presjene ravnine A-A i B-B ulaze u prijelazni anuloid

232

Tehniko crtanje

Krajnje toke presjeka 1, 2 i 3 odreuju se iz bokocrta i tlocrta (slika 6.135.). Ostale toke mogu se dobiti presjekom proizvoljne ravnine C-C kuglaste glave u krunici k, koja se zakree u ravninu crtanja (slika 6.136.). Sredite ove krunice S nalazi se na osi simetrije nacrta, a polumjer ( S 2 M 2 ) je odreen konturom u nacrtu. Prijenosom odreska O 3 E 3 = O 3 F 3 = b 2 na krunicu k u toku G2 (koja se projicira u trag ravnine C-C) dobiva se toka presjeka H2 (slika 6.136.). Ako je glava odrezana ravninama A-A i B-B tako da je razmak izmeu njih jednak promjeru motke, toka 32 odreuje se okomicom na sredinjicu u bokocrtu povuenom iz sredita umetnutog anuloida polumjera zakrivljenja R (slika 6.137.). Do toke D2 u nacrtu (koja se u bokocrtu odreuje spajanjem sredita anuloida toka D3), presjek je krunica, a ostale se toke mogu odrediti na ve opisan nain pomou proizvoljne ravnine C-C.

Slika 6.137. Odreivanje toaka presjeka u sluaju da presjene ravnine A-A i B-B ulaze u anuloid tako da je razmak izmeu njih jednak promjeru motke

Na slici 6.138. prikazana je zatvorena glava ojnice koja je kombinirano rotacijsko tijelo od odsjeka kugle, valjka i dva anuloida. Glava ojnice odrezana je proizvoljnim presjenim ravninama koje su paralelne jedna u odnosu na drugu i jednako udaljene od sredinjice (rezultat tog odreza vidljiv je u tlocrtu slike 6.138.). Presjek ravninom A-A daje tlocrt glave ojnice. Svi presjeci okomitim ravninama na uzdunu os glave ojnice jesu krunice (ili dijelovi krunice), to je vidljivo iz lijevog bokocrta (B-B), odnosno desnog bokocrta (C-C). Toke presjeka dobivenog odrezom odreuju se crtanjem tragova zamiljenih ravnina koje
233

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

popreno presijecaju glavu ojnice, a paralelne su s poprenim ravninama B-B i CC, te postupkom zakretanja krunica u ravninu projekcije u kojoj je potrebno odrediti presjek. Pojedine toke presjeka dobiju se na taj nain da se karakteristine toke dobivene presjekom tragova zamiljenih presjenih ravnina i konture odreza u tlocrtu zakrenu ulijevo do sredinjice tlocrta. Za tako dobivene toke potrae se karakteristine presjene toke krunica u nacrtu, koje projicirane natrag na trag zamiljene presjene ravnine daju traene toke presjeka (tok cijelog postupka oznaen je strelicama na slikama 6.136., 6.137. i 6.138.).

Slika 6.138. Odrez glave ojnice

Slika 6.139. Prijelaz rotacijskog u prizmatino tijelo pomou anuloida i stoca (odnosno, prijelaz krunog u prizmatini presjek)

Vrlo est sluaj kod strojnih dijelova jest kombinacija rotacijskog i prizmatinog tijela s prijelazom pomou anuloida i stoca (slika 6.139.). Najvia
234

Tehniko crtanje

toka krivulje presjeka u nacrtu 12 odreena je s tokom 13 u bokocrtu. Najnia toka ove krivulje 22 dobije se zakretanjem od toke 21 do toke 20 u tlocrtu i projiciranjem iste u nacrt do konture zamiljenog stoca (toka 20 u nacrtu), a odavde lijevo do toke 22 i desno do toke 23. Ostale toke presjene krivulje u nacrtu odreuju se pomou prikladno odabrane presjene ravnine A-A. Presjek ovom ravninom je krunica k, polumjera odreenog na konturi stoca u nacrtu. Presjena toka 31 (krunice k1 i konture odreza) projicirana u trag ravnine A-A daje toku krivulje presjeka 32. Najvia toka krivulje presjeka u bokocrtu 43 odreena je tokom 42 u nacrtu. Najnia toka ove krivulje 23 lei na istoj visini kao i toka 22. Ostale toke odreuju se pomou prikladno odabrane presjene ravnine B-B. Presjek rotacijskog tijela je krunica k2 s polumjerom odreenim tokom na konturi stoca u nacrtu. Ova krunica odreuje toku 51 na konturi odreza. Prenoenjem udaljenosti a u bokocrt, u ravnini B-B odreuje se toka 53.

Slika 6.140. Prijelaz krunog u pravokutni presjek pomou konine plohe

Prijelaz iz krunog presjeka u pravokutni pomou konine plohe, odrezane kosim ravninama (slika 6.140.), rjee je u uporabi jer je obrada mnogo tea, a nema veu prednost u odnosu na prijelaz prema slici 6.139. Tijelo je obraeno na tokarskom stroju po konturi 12-22-30, a u koninom dijelu odrezano je ravninama, to je dovelo do pojave krivulja presjeka p1 i p2 (hiperbola). Toka 30 zadana je pravokutnim presjekom tijela. Ravnina A-A sijee stoac u najveoj krunici, a kruni luk kroz 30 (u tlocrtu) prolazi kroz toku 31 pravokutnog presjeka (3171). To su ujedno i najnie toke krivulja presjeka p1 i p2. Najvie

235

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

toke 42 (u nacrtu) i 53 (u bokocrtu) jesu toke na mjestu odvajanja ravnina odreza od konture tijela. Ravnina B-B sijee stoac u krunici kl polumjera jednakog udaljenosti od sredinjice do konture u nacrtu. Presjek ove ravnine s ravninom odreza odreuje toku 62 krivulje p1. Ova toka projicirana u tlocrt na krunicu k1 daje toku 61. Prijenosom udaljenosti m u bokocrt odreuje se toka 63 krivulje p2. Ravnina C-C sijee stoac u krunici k2 i odreuje toku 93 u bokocrtu. Prijenosom udaljenosti n iz bokocrta u tlocrt na krunicu k2, a odavde u nacrt na ravninu C-C odredit e se toka 91 i 92 krivulje presjeka p2. Ravnina B-B odreuje i toku 81 (82, 83) krivulje presjeka p2, a ravnina C-C toku 71 (72, 73) krivulje presjeka p1. Presjeci B-B i C-C, nacrtani kao zakrenuti tlocrti, omoguavaju da se uoi i to da je izmeu toaka 60 i 80, odnosno 70 i 90 krunica.

6.8.2. Prodori
U sluaju da jedno tijelo ulazi u drugo tijelo tako da je dio prostora zajedniki za oba tijela, moe se govoriti o tome da jedno tijelo prodire u drugo. Poligon ili krivulja na plohama tijela, koja je zajednika za oba tijela, zove se prodor. Kod potpunog prodora, kada jedno tijelo ulazi u drugo na jednoj strani, a izlazi na drugoj, postoje dvije prodorne krivulje17 (ili poligona). Ako postoji samo jedna prodorna krivulja, znai da jedno tijelo ulazi u drugo samo djelomino, pa se u tom sluaju radi o zadoru. Prodori uglatih tijela odreuju se tako da se nau probodita svih bridova jednog tijela sa stranicama drugog tijela i obrnuto. To se izvodi postavljanjem pomonih ravnina (slika 6.141.a).
a) b) c) d)

Slika 6.141. Prodor uglatih tijela (a), prodor uglatog i oblog tijela (b), prodor oblih tijela (c) te prodor stoca i kugle (d) [6]

U opem sluaju to e biti prostorna krivulja, tj. skup toaka neprekinuto povezanih po nekom pravilu, koje ne lee u istoj ravnini. Ona moe biti dvodijelna ili jednodijelna, to ovisi o meusobnom poloaju tih tijela [24].

17

236

Tehniko crtanje

Spojena probodita predstavljaju meusobne presjeke stranica. Ako u prodoru sudjeluju plohe drugog reda, tada su prodorne krivulje kod prodora oblih18 i uglatih tijela dijelovi krivulja drugog reda, a odreuju se proboditem odgovarajuih izvodnica rotacijskog tijela sa stranicama uglatih tijela (slika 6.141.b). Ako u prodoru sudjeluju plohe drugog reda, tada su prodorne krivulje kod prodora oblih tijela prostorne krivulje etvrtog reda, a odreuju se razliitim metodama (npr. metodom rjeavanja pomou ravnina, metodom rjeavanja pomou koncentrinih kugli, metodom rjeavanja pomou "kliznih kugli" [24]). Paralelno s izvodnicama jednog i drugog tijela polau se pomone ravnine koje sijeku svaku rotacijsku plohu u dvije izvodnice, koje se sijeku u etiri toke prodora (slika 6.141.c). Pri prodoru oblog tijela s kuglom, krivulja prodora odreuje se u presjeku izvodnice oblog tijela s krunim presjekom kugle, ili u sjecitu krunih presjeka oba tijela (slika 6.141.d). Kod svakog prodora najprije je potrebno odrediti karakteristine toke tj. presjene crte njihovih ploha, a zatim po potrebi i sve ostale. Tono prouavanje prodora predmet je nacrtne geometrije [6, 7, 24]. Za odrediti prodor dvaju tijela treba prethodno svladati postupak odreivanja toaka prodora pravca s plohama razliitih geometrijskih tijela.

Slika 6.142. Prodor krnje piramide pravcem

Na slici 6.142.a prikazan je prodor krnje piramide pravcem f. Pravcem je povuena pomona ravnina (koja je okomita na prvu ravninu projekcija 1 te se projicira u prvom tragu f1). Nakon toga trai se presjek pomone ravnine s plohama zadanog geometrijskog tijela (izvodnice KC i ED ). Na mjestu presjeka dobivenih izvodnica sa zadanim pravcem nalaze se traene toke prodora N i M. U ovoj toki (slino kao i u toki 6.8.1. ovog udbenika) projekcije toaka u prvoj ravnini projekcija (1) imat e indeks 1, u drugoj (2) indeks 2, a u treoj (3) indeks 3. Projekcije u prvoj ravnini projekcija su tlocrti, u drugoj nacrti, a u treoj bokocrti.
18

Najee rotacijska tijela.

237

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Odreivanje toaka prodora u crteu (slika 6.142.b) provodi se na sljedei nain. Tlocrti izvodnica KC i ED poklapaju se s tragom pomone ravnine f1. Nacrti K2, C2, E2 i D2 odreuju se pomou ordinala iz toaka K1, C1, E1 i D1 do presjeka s nacrtom osnovice krnje piramide. Na presjeku spojnica toaka K2 i C2, odnosno E2 i D2, s nacrtom zadanog pravca dobivaju se nacrti N2 i M2, traenog prodora. Ako se iz njih postave ordinale do presjeka s tragom pomone ravnine f1, dobit e se tlocrti N1 i M1 toaka prodora. Ponekad se prodor moe odrediti i bez postavljanja pomone ravnine, kao to je to sluaj odreivanja toaka prodora rotacijskog valjka pravcem p na slici 6.143. S obzirom na to da je u ovom sluaju tlocrt valjkaste plohe krunica, tlocrti svih toaka koje se nalaze na valjkastoj plohi, ukljuujui i toke prodora, nalazit e se na toj krunici (slika 6.143.). Nacrti N2 i M2, traenih toaka prodora, odreuju se pomou ordinala kroz toke N1 i M1 do presjeka s nacrtom pravca p.

Slika 6.143. Prodor rotacijskog valjka pravcem

Slika 6.144. Prodor rotacijskog stoca pravcem

Postupak odreivanja toaka prodora rotacijskog stoca pravcem p prikazan je na slici 6.144.b. Zadanim pravcem p postavlja se pomona ravnina , koja prolazi kroz vrh stoca S i presijeca ga po izvodnicama SH 2 i SH 3 (slika 6.144.a). Pomona ravnina ne mora biti projicirajua (ravnina okomita na jednu od ravnina projekcija). Na crteu (slika 6.144.b) je ta ravnina odreena na sljedei nain. Proizvoljna toka K na pravcu spaja se pomonim pravcem s vrhom stoca S (slika 6.144.a). Zadani pravac p i pomoni pravac s sijeku se u toi K i odreuju ravninu . Probodita H1 i H4 ovih dvaju pravaca s prvom ravninom projekcija odreena su iz nacrta. Nacrti tih probodita su gdje nacrt pravca sijee os x, a tlocrti su na pripadnom pravcu i ordinali. Kroz probodita H1 i H4 prolazi prvi trag f1 ravnine .
238

Tehniko crtanje

Tlocrt stoaste plohe stoca je krug koji se podudara s tlocrtom osnovice stoca. Na crteu (slika 6.144.b) tlocrt osnovice stoca presijeca trag f1 u tokama H21 i H31. Spajanjem tih toaka s projekcijom vrha S1 dobiju se projekcije izvodnica SH 2 i SH 3 po kojima ravnina presijeca stoastu plohu. U presjeku odreenih izvodnica i zadanog pravca p nalaze se traene toke prodora M i N stoaste plohe stoca pravcem p. Tlocrti toaka prodora M1 i N1 nalaze se u presjeku tlocrta izvodnica S1H31 i S1H21 s tlocrtom pravca p1. Odinale kroz toke M1 i N1 do presjeka s nacrtom pravca p2 odreuju nacrte M2 i N2 toaka prodora.

Slika 6.145. Prodor sfere pravcem

Toke prodora plohe sfere pravcem (slika 6.145.) odreuju se tako da se pravcem postavi pomona ravnina projekcija . Ova ravnina presijeca sferinu plohu u krunici, koja se projicira u prvoj ravnini projekcija kao elipsa, to znatno uslonjava konstrukciju prodora. Zato se u ovom sluaju odabere ravnina projekcija okomita na drugu ravninu projekcija s kojom je pomona ravnina paralelna (stranocrt). Naredna os x' paralelna je s nacrtom zadanog pravca (zbog pojednostavnjenja na slici 6.144. os x' podudara se s projekcijom pravca f2). Nakon toga potrebno je odrediti stranocrt A 0 B0 dijela pravca AB i tlocrt krunice promjera D = C 2C 0 = C1C x , koja predstavlja presjek sfere pomonom ravninom . U presjeku stranocrta pravca i krunice nalaze se toke probodita M0 i N0.
239

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Obrnutim postupkom (vidi smjer strelica) odreuju se nacrti M2 i N2 odnosno tlocrti M1 i N1 toaka prodora sfere pravcem.

Slika 6.146. Crta prodora (a) i prijelazna crta (b)

Na tehnikim crteima crta prodora (slika 6.146.a) prikazuje se kao neprekidna iroka crta 01.2 (vidi tablicu 7.10.). Na mjestu susretanja ploha lijevanih ili duboko izvlaenih dijelova nema jasne crte prodora. Zamiljena crta prodora naziva se prijelazna crta i dogovorno se prikazuje na tehnikim crteima neprekidnom uskom crtom 01.1 (vidi tablicu 7.10.). Ova crta ne poinje i ne zavrava u tokama presjeka produljenih kontura ploha koje se meusobno sijeku (prodiru) (slika 6.146.b). Konstruiranje crta prodora ili prijelaza zahtijeva tonost, npr. kod izrade crtea cjevovoda, ventilacijskih postrojenja, rezervoara (spremnika), kuita strojeva, alatnih strojeva i drugih ureaja. Praktian primjer prikaza crta prodora dan je na slici 6.146.c. Za konstruiranje crta prodora i prijelaza u tehnikom crtanju u strojarstvu treba se koristiti priblinim i jednostavnijim metodama. Radi pojednostavnjenja, gdje god je to mogue, preporua se nadomjetanje prodora odoka krunim lukovima ili pak njihovo potpuno izostavljanje kao da i ne postoje. Jedna od metoda konstruiranja crte prodora tijela svodi se na postavljanje pomonih presjenih ravnina i pronalaenje meutoaka toaka prodora zadanih ploha tijela (npr. toke E i F na slici 6.147.a). Konstruiranje crte prodora tijela poinje pronalaenjem oiglednih toaka. Npr. na slici 6.147.b, na kojoj je prikazan prodor prizme s krnjim stocem, takve toke su toke A i B. Zatim se odreuju karakteristine toke C i D, koje se nalaze na bridovima gornje vodoravne poboke prizme (na slici 6.147.b). U karakteristine toke spadaju i krajnje toke crte prodora: iznad, ispod, desno, lijevo i tome slino. U danom primjeru takve su toke D (krajnja desna toka), B (lijeva toka), A, C, D (toke iznad) i B (toka ispod) itd. Sve ostale toke crte prodora zovu se meutoke (npr. toke E i F). Uobiajeno je da se pri konstruiranju crta prodora ploha (npr. valjkastih, stoastih i slino) koriste paralelne pomone presjene ravnine. Kao pomone ravnine uzimaju se one koje presijecaju obje zadane plohe tijela po jednostavnim crtama - pravcima ili krunicama, pri emu se krunice nalaze u ravninama
240

Tehniko crtanje

paralelnim ravninama projekcija. U svim sluajevima prije konstruiranja crte prodora na crteu potrebno je imati predodbu te crte u prostoru.

Slika 6.147. Prodor prizme i krnjeg stoca kao primjer za objanjenje opih pravila konstruiranja crta presjeka (crta prodora) ploha

Na slici 6.148. prikazana je konstrukcija crte prodora uspravne trostrane prizme okomite na drugu ravninu projekcija (2) i rotacijskog valjka (slika 6.148.a). Druga projekcija crte prodora poklapa se s drugom projekcijom osnovice prizme - jednakostraninim trokutom. Prva projekcija crte prodora poklapa se s prvom projekcijom osnovice valjka - krunicom. Projekcije toaka A i E odreuju se pomou ordinala. Za odreivanje projekcija meutoaka B, C i D rabe se pomone presjene ravnine 1, 2 i 3 koje odreuju nacrte B2, C2 i D2 ovih toaka. Sputanjem ordinala u tlocrt odreuju se tlocrti B1, C1 i D1 toaka B, C i D. Pomou ordinala (vidi strelice) odreuju se i bokocrti B3, C3 i D3 ovih toaka. Na slici 6.148.b dana je izometrijska projekcija tijela. Nakon konstrukcije izometrijske projekcije valjka, rabei izmjere m i n (slika 6.148.a), konstruira se izometrijska projekcija osnovice prizme, na kojoj se nalaze toke 1, 2, 3, 4 i 5. Od ovih toaka odmjeravaju se udaljenosti 13 E 3 , 2 3 D 3 , 3 3 C 3 , 4 3 B 3 i 5 3 A 3 iz bokocrta. Na taj se nain dobivaju toke A, B, C, D i E. U izometrijskoj projekciji crta prodora prizme i valjka dobiva se spajanjem toaka A, B, C, D i E.

241

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Slika 6.148. Prodor prizme i rotacijskog valjka

Slika 6.149. Prodor dvaju rotacijskih valjaka s okomitim osima rotacije

Pri izradi tehnikih crtea u strojarstvu najee se susreu sluajevi prodora dva rotacijska valjka ije osi rotacije tvore kut od 90. Na slici 6.149. dan je prikaz tri sluaja prodora takvih rotacijskih valjaka. Slika 6.149.a prikazuje prodor valjaka jednakih promjera d s osima rotacije koje se meusobno sijeku, slika 6.149.b prikazuje prodor valjaka razliitih promjera ( D > d ) s osima rotacije koje se meusobno sijeku, a slika 6.149.c prikazuje prodor valjaka razliitih promjera ( D > d ) s osima rotacije koje su mimosmjerne. U prvom sluaju (slika 6.149.a) crte prodora su dvije poluelipse koje se projiciraju kao duine u nacrtu, u tlocrtu prodor se poklapa s tlocrtom osnovice rotacijskog valjka (krunica), a u bokocrtu prodor se poklapa s gornjom polovinom bokocrta osnovice vodoravnog valjka (polukrunica). U drugom sluaju (slika 6.149.b) projekcije najnie toke 3 i najvie toke 1 odreuju se iz bokocrta. Proizvoljna presjena ravnina A-A sijee vodoravni rotacijski valjak u pravokutniku irine 2n, a uspravni rotacijski valjak u krunici. Prenoenjem udaljenosti n u tlocrt iz bokocrta odreuje se pravokutnik koji definira
242

Tehniko crtanje

toku 21 u prvoj projekciji crte prodora. Projiciranjem ove toke u nacrt na trag presjene ravnine A-A dobiva se toka 22. Ovakav se prodor u praksi zamjenjuje s krunim lukom koji ima sredite zakrivljenja na osi rotacije valjka, a prolazi kroz karakteristine toke 12 i 32. U treem sluaju (slika 6.149.c) toke 32 i 12 u nacrtu odreuju se iz bokocrta. Ostale toke odreuju se pomou proizvoljne presjene ravnine B-B koja sijee vodoravni rotacijski valjak u pravokutniku poluirine m. Prenoenjem udaljenosti m u tlocrt iz bokocrta odreuje se, istim postupkom kao u sluaju na slici 6.149.b, projekcija toaka u tlocrtu i nacrtu (21 i 22). U praksi se i kod ovog sluaja, nakon odreivanja karakteristinih toaka, crta prodora moe zamijeniti lukovima.

Slika 6.150. Prodor dva rotacijska valjka

Kao na slici 6.149.b i na slici 6.150.a prikazan je prodor dva valjka ije su osi rotacije meusobno okomite i paralelne s drugom ravninom projekcija. Konstruiranje crte prodora poinje odreivanjem projekcija oiglednih toaka 1 i 7 te karakteristine toke 4. Odreivanje meutoaka prikazano je na slici 6.150.b. Ako se u danom primjeru primijeni nain konstruiranja crte prodora pomou pomonih meusobno paralelnih presjenih ravnina, koje presijecaju oba valjka po izvodnicama, tada se na mjestima presjeka tih izvodnica nalaze traene meutoke crte prodora (npr. toke 2, 3 i 5 na slici 6.150.a). Tlocrt traene crte prodora valjaka poklapa se s tlocrtom osnovice veeg rotacijskog valjka, dakle s krunicom. Bokocrt crte prodora poklapa se s bokocrtom osnovice manjeg (vodoravnog) valjka, koja je takoer krunica. Koristei se ovime, lako je odrediti i nacrt traene crte prodora, i to na osnovi opeg pravila konstruiranja krivulje kroz toke, za koje su poznate dvije projekcije. Npr. na osnovi tlocrta toke 31 (slika 6.150.b) odreuje se bokocrt 33. Na osnovi ovih dviju projekcija (31 i 33) odreuje se nacrt 32 toke 3, koja pripada crti prodora valjaka. Konstruiranje izometrijske projekcije poinje s konstrukcijom izometrije rotacijskog valjka. Zatim se kroz toku O1 paralelno s osi x povlai os rotacije vodoravnog valjka. Poloaj toke O1 odreen je visinom h uzetom iz ortogonalne
243

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

projekcije (slika 6.150.b). Odmjeravanjem duljine l od toke O1 po osi rotacije vodoravnog valjka dobiva se toka O2 (sredite osnovice vodoravnog valjka) (slika 6.150.c). Pojedine toke na crti prodora odreuju se na nain prikazan na slici 6.150.c. Toke 3 i 2 odreuju se tako da se od sredita O2 prema gore po pravcu, koji je paralelan osi z, odmjere duljine m i n uzete iz ortogonalne projekcije (slika 6.150.b). Kroz zavretke tih duljina povlae se pravci paralelni osi y, do presjeka s elipsom ili ovalom (osnovicom vodoravnog valjka u izometriji) u tokama 30 i 20. Zatim se iz toke 30 i 20 povlae pravci paralelni osi x, na koje se nanose duljine jednake udaljenosti od osnovice vodoravnog valjka do crte prodora u bokocrtu ili tlocrtu. Krajnje toke ovih duljina pripadat e crti prodora. Kroz ove toke povlai se pomou krivuljara krivulja, vodei rauna o njezinim vidljivim i nevidljivim dijelovima.
a) b)

Slika 6.151. Prodor tri rotacijska valjka s meusobno okomitim osima rotacije

Nacrt crte prodora dva rotacijska valjka jednakih promjera ine dva pravca koja se sijeku (vidi sliku 6.149.a). Dakle, ovi su pravci druge projekcije ravninskih krivulja (elipsi) (slika 6.151.). Na slici 6.151.a prikazan je sluaj prodora tri rotacijska valjka s meusobno okomitim osima rotacije. Jedan valjak ima uspravnu os rotacije, a druga dva vodoravne osi rotacije. U usporedbi s izloenom metodom pomonih presjenih ravnina, metoda pomonih koncentrinih sfera (kugli) ima prednost u tome to se npr. nacrt crte prodora ploha tijela konstruira bez uporabe pridruenih projekcija (vidi prikaz na slici 6.152.). Pomone koncentrine kugle mogue je koristiti za konstrukciju crte prodora samo uz sljedee uvjete : 1) prodiru se rotacijska tijela; 2) osi rotacije tijela se sijeku, a toka presjeka predstavlja sredite pomonih kugli, i 3) ravnina koju odreuju osi rotacije tijela mora biti paralelna jednoj od ravnina projekcija.
244

Tehniko crtanje

Na slici 6.152.a prikazana je konstrukcija nacrta crte prodora dvaju rotacijskih valjaka ije se osi rotacije sijeku pod otrim kutom. Pomone koncentrine kugle opisuju se iz sredita O2 (toka presjeka osi rotacije valjaka) - u nacrtu to su krunice opisane iz ovog sredita. Krunica opisana iz O2, npr. ona polumjera R, presijeca vodoravni valjak po krunici promjera 34 , a kosi valjak po krunici promjera 12 . Na mjestu presjeka dobivenih projekcija krunica ( 3 2 4 2 i 12 2 2 ) nalaze se nacrti toaka crte prodora valjaka. Opisivanjem itavog niza pomonih koncentrinih kugli (krunica u nacrtu) odredit e se niz toaka traene crte prodora.

Slika 6.152. Konstrukcija crta prodora metodom pomonih Slika 6.153. Sluaj prodora stoaca (a) i valjaka (b) koji tangiraju upisanu koncentrinih kugli kuglu

Podruje polumjera kugli definira se tako to kugla najveeg polumjera mora sjei konture izvodnica I-I i II-II valjaka (slika 6.152.a), odnosno valjka i krnjeg stoca (slika 6.152.b), a kugla najmanjeg polumjera mora tangirati jedno od tijela (npr. u toki n2) i presijecati izvodnice drugog tijela (npr. izvodnice I-I). Ako se radi o dva stoca (slika 6.153.a) koji tangiraju istu kuglu u dvije krunice, krunice e se sjei u dvije toke koje se projiciraju u nacrtu u toku N2. Ravnine u kojima lee ove krunice sijeku se u pravcima iji su drugi tragovi spojnice diralita tangente stoca i kugle. Spajanjem karakteristine toke M2 (toka prodora kontura stoaca) s tokom N2 dobiva se crta prodora stoaca, koja je nacrt elipse. U sluaju dva valjka ije se osi rotacije meusobno sijeku u toki O2, a u koje je upisana kugla sa sreditem u O2 (vidi sliku 6.153.b), druga projekcija kugle bit e krunica koja tangira izvodnice oba valjka. Crte prodora tih valjaka su elipse koje se u nacrtu projiciraju u duine 12 2 2 i 3 2 4 2 . Na slici 6.154. prikazan je prodor dvije prizme s meusobno okomitim bridovima. U danom sluaju tlocrt i bokocrt crte prodora podudara se s tlocrtom peterokuta (osnovica jedne prizme), odnosno s bokocrtom dijela etverokuta (osnovica druge prizme). Nacrt crte prodora konstruira se spajanjem toaka prodora bridova jedne prizme sa stranicama druge. Ako se npr. uzme tlocrt i
245

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

bokocrt toke 1 (11 i 13), koja je toka prodora brida peterokute i stranice etverokute prizme (slika 6.154.a), pomou ordinale se odredi nacrt toke 1 (12) koja se nalazi na crti prodora ove dvije prizme.

Slika 6.154. Prodor dvije prizme

Izometrijska projekcija crte prodora dvije prizme moe se konstruirati pomou koordinata toaka ove crte (slika 6.154.b). Na primjer, izometrijska projekcija toaka 5 i 6, koje su simetrino smjetene u odnosu na os x, odredi se na sljedei nain. Za ishodite je izabrana toka O, iz koje se odmjeri ulijevo na osi x duljina OE , koja je jednaka duini O1E1 iz tlocrta (ili nacrta). Zatim se iz toke E prema dolje (paralelno s osi z) odmjeri duljina EF , koja je jednaka drugoj koordinati a. Od toke F ulijevo i udesno (paralelno s osi y) odmjere se duljine F6 i F5 , koje su jednake c 2 iz bokocrta. Nakon toga se od toke F paralelno osi x odmjerava duljina jednaka n, uzeta iz nacrta. Prema dolje, paralelno osi z, odmjeri se duljina b, a paralelno s osi y duljina k. Rezultat je izometrijska projekcija osnovice etverostrane prizme. Toke 1 i 4 na bridovima peterostrane prizme mogu se odrediti uporabom samo jedne koordinate - koordinate z. Primjeri kod kojih je potrebna opisana konstrukcija crte prodora prizmi prikazani su na slici 6.155. Crta prodora etverostrane piramide s etverostranom prizmom prikazana je na slici 6.156.a. Projekcije toaka npr. 1 i 3 traene crte prodora nalaze se na sljedei nain. Nacrti 12 i 32 odreuju se neposredno u drugoj projekciji. Bokocrti 13 i 33 odreuju se pomou ordinala, povuenih kroz toke 12 i 32 do presjeka s bokocrtima odgovarajuih bridova piramide. Kada su odreeni nacrti i bokocrti 12 i 13, 32 i 33, lako se odreuju i tlocrti 11 i 31.
246

Tehniko crtanje

Slika 6.155. Primjeri prodora dvije prizme (a - crta prodora prizmi)

Slika 6.156. Prodor piramide i prizme

Projekcije toaka 2 i 4, koje se nalaze na mjestu presjeka brida prizme i piramide, odreuju se na temelju upravo te injenice. Konstruiranje dimetrijske projekcije prodora piramide i prizme (slike 6.156.b i 6.156.c) poinje konstrukcijom piramide. Za konstrukciju prizme od toke O odmjeri se duljina OO1 uzeta iz nacrta. Kroz ovako dobivenu toku O1 (slika 6.156.b) povui paralelno osi x os etverobride prizme, a na njoj od toke O1 odmjeriti udesno i ulijevo polovinu visine prizme. Kroz toke O2 i O3 povui
247

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

pravce paralelne osima y i z te po njima odmjeriti odgovarajuu polovinu i cijelu duljinu dijagonale etverokuta osnovice prizme. Spajanjem vrhova duinama dobiva se dimetrija osnovice prizme. Dimetrijske projekcije toaka 2, 4, 6 i 8 prodora bridova prizme i piramide odreuju se bez dopunske konstrukcije (slika 6.156.c). Dimetrijske projekcije toaka 1, 3, 5 i 7 prodora bridova piramide i stranica prizme odreuju se pomou koordinata na poznat nain.

Slika 6.157. Primjer prodora piramide i prizme

U ovom primjeru dimetrijske projekcije toaka 1, 3, 5 i 7 mogu se odrediti i na drugi nain. Od sredita O2 lijeve osnovice prizme odmjeriti prema gore i dolje po osi z duljine m i n, uzete iz ortogonalne projekcije. U krajnjim tokama duina m i n povui pravce (paralelne osi y) do presjeka s konturom osnovice prizme u tokama A, B, C i D. Kroz ove toke povui pravce (paralelne osi x) do presjeka s bridovima piramide. Kao rezultat dobit e se traene toke 1, 3, 5 i 7. Na slici 6.157. prikazano je kuite nekog ureaja iji donji dio ima oblik nepravilne peterostrane prizme. Prednji izboeni dio ima oblik etverostrane prizme. Na slici je vidljiva crta prodora ili presjeka ploha ovih dvaju tijela. Primjer konstruiranja crte prodora rotacijskog valjka i krnjeg rotacijskog stoca s meusobno okomitim osima rotacije prikazan je na slici 6.158. Osi rotacije valjka i stoca sijeku se u toki O1. Kao i u prethodnim sluajevima, prvo se odreuju projekcije oiglednih toaka 1 i 7, te karakteristinih 4 i 10 crte prodora (slike 6.158.b i 6.158.c). Za odreivanje meutoaka potrebno je odabrati pomone (meusobno paralelne) presjene ravnine. Odaberu li se kao pomone ravnine druga i trea ravnina projekcija, iste e presijecati stoac po hiperbolama, a ne po jednostavnim crtama, kao to je to potrebno pri konstruiranju. Dakle, ove su ravnine nepovoljne. Ako se pak odaberu kao pomone ravnine vodoravne ravnine (slika 6.158.b), one e presijecati stoac po krunicama, a valjak po izvodnicama. Obje crte su jednostavne, a traene toke prodora nalaze se na mjestima njihovih presjeka.
248

Tehniko crtanje

Slika 6.158. Prodor valjka i krnjeg stoca s meusobno okomitim osima rotacije

Za odreivanje, na primjer, tlocrta toke 2 (slika 6.158.a) potrebno je iz sredita tlocrta osnovice stoca O1 povui tlocrt luka krunice polumjera R, po kojoj pomona vodoravna ravnina 1 presijeca stoac (vidi njezin trag f13 u bokocrtu). Kako je poznat i bokocrt 23 toke 2, povui spojnu crtu do presjeka s krunicom polumjera R i tako odrediti tlocrt 21. Na osnovi ove dvije projekcije toke 2 jednostavno je odrediti i nacrt 22. Na taj se nain odreuju i projekcije svih ostalih toaka. Dio crte prodora u nacrtu bit e vidljiv, a dio nevidljiv. Granice ovih dijelova crte prodora odreuju se pomou pomone presjene ravnine 3, povuene kroz sredite valjka (vidi njezin trag f33 u bokocrtu). Toke koje se nalaze iznad ove ravnine (vidi bokocrt) bit e vidljive, a one ispod nevidljive. Za konstruiranje izometrijske projekcije prodora ovih dvaju tijela, prvo se konstruira izometrija krnjeg stoca (slika 6.158.c). Nakon toga se od sredita O prema gore odmjerava duljina m i tako dobiva toka O1, kroz koju se povlai os valjka paralelno s osi x. Od toke O1 po ovoj osi odmjerava se duljina O1O 2 (toka O2 je sredite osnovice valjka - vidi tlocrt na slici 6.158.a) i tako dobiva toka O2, koja predstavlja sredite elipse ili ovala (izometrijske projekcije osnovice valjka). Za konstruiranje crte prodora potrebno je odrediti izometrijske projekcije toaka ove crte pomou njezinih koordinata, uzetih iz ortogonalne projekcije. U promatranom primjeru dovoljne su samo po dvije koordinate x i z svake traene toke. Npr. za odreivanje izometrije toke 2 (ili 12) uzima se kao
249

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

koordinatni poetak toka O2 (sredite osnovice valjka). Paralelno s osi y povlae se tragovi presjene ravnine s koordinatom po osi z uzetom iz bokocrta. Iz dobivenih toaka 10, 20, ... paralelno osi x povlae se pravci (izvodnice) valjka, na koje se nanose koordinate 101 , 2 0 2 , ..., uzete iz nacrta (slika 6.158.a) ( 10212 , 2 0212 , ...). Na taj se nain dobiju toke od 1 do 12 traene crte prodora. Koordinata u smjeru osi z aksonometrijske projekcije uzima se iz nacrta ili bokocrta, a koordinate x iz nacrta ili tlocrta. Kroz ovako odreene toke crta se krivuljarom kriva crta prodora. Izometrijska projekcija crte prodora moe se konstruirati i pomou odreivanja toaka prodora izometrinih projekcija izvodnica valjka i ovala, po kojima pomone vodoravne presjene ravnine presijecaju krnji stoac. Ovaj nain konstruiranja prikazan je na slici 6.158.b. Kao to je to vidljivo iz slike, radi se o mnogo teem postupku zbog crtanja veeg broja ovala (ili elipsa) razliitih dimenzija. Na slici 6.159. prikazano je nekoliko primjera prodora rotacijskog valjka, trostrane i etverostrane prizme i upljeg valjka. Prodor uspravnog valjka i kugle (koja ima sredite smjeteno na osi rotacije valjka) jest krunica, koja se u nacrtu projicira kao duljina 12 2 2 (slika 6.160.). Dakle, ako se kroz toke 1 i 2 postavi vodoravna pomona presjena ravnina , primjeuje se da ravnina presijeca valjak i kuglu po krunici jednakog promjera.

Slika 6.159. Prodori rotacijskog valjka, trostrane i etverostrane prizme i upljeg valjka

250

Tehniko crtanje

Kod prodora stoca ili nekog drugog rotacijskg tijela i kugle, ije je sredite na osi rotacije ovih tijela, crta prodora bit e takoer krunica (slika 6.160.).

Slika 6.160. Primjer prodora razliitih rotacijskih tijela kod kojih je crta prodora krunica

Ako je sredite kugle nije smjeteno na osi rotacije valjka (slika 6.161.a), za odreivanje crte prodora potrebno je rabiti pomone vodoravne ravnine (slika 6.161.b). Npr. pomona vodoravna ravnina presijeca valjak po krunici polumjera R2, a kuglu po krunici polumjera R. Toke presjeka 11 i 22 tlocrta ovih krunica pripadaju tlocrtu crte prodora (ili crte presjeka valjkaste plohe i sfere). Nacrti 12 i 22 (projekcija 22 je zaklonjena pa je zato na slici 6.160.b stavljena u zagradu) dobiju se pomou ordinala.
a) b)

Slika 6.161. Prodor valjka i kugle ije sredite nije na osi rotacije valjka

Jedna od karakteristinih toaka crte prodora je i vrna toka 3. Tlocrt ove toke nalazi se na presjeku pravca koji spaja sredite krunice polumjera R2 i krunice polumjera R sa sreditem tlocrta osnovice valjka. Za odreivanje nacrta toke 3 potrebno je opisati luk polumjera R1 kroz toku 31, a zatim nai nacrt luka
251

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

(odrezak pravca paralelnog osi x) i pomou ordinala odrediti toku 32 (koja je zaklonjena pa je zato na slici 6.161.b stavljena u zagradu).
a) b)

Slika 6.162. Prodor rotacijskog valjka i dijela torusa

Primjer prodora rotacijskog valjka i dijela torusa (etvrtina torusa) prikazan je na slici 6.162.a. Ortogonalna projekcija (nacrt i tlocrt) prikazana je na slici 6.162.b. U ovom primjeru oigledne toke prodora jesu toke A i B, a karakteristine 1 i 4. Za odreivanje projekcija meutoaka koriste se pomone uspravne ravnine 1, 2 i 3 usporedne s drugom ravninom projekcija (iji su tragovi u tlocrtu oznaeni s f11,, f21 i f31). Uspravna ravnina (npr. 2) presijeca torus po krunici polumjera R, a valjak po dvije izvodnice 2 i 3. Uzajamnim presjekom ovih izvodnica s krunicom polumjera R odreene su toke 22 i 32 u nacrtu, koje pripadaju traenoj crti prodora. esterokuta matica (slika 6.163.) kod koje su kutovi zaobljeni sferinom plohom predstavlja prodor pravilne esterostrane prizme i kugle sa sreditem O1 (u nacrtu) na osi prizme. Stranice prizme presijecaju sferu u krunim lukovima (sredite zakrivljenja u nacrtu u toki O2), koji se u tlocrtu poklapaju s projekcijama stranica prizme, u bokocrtu se projiciraju u eliptine lukove, a u nacrtu su oni u ravninama paralelnim s drugom ravninom projekcija te se projiciraju u krunom luku. Promjer kugle moe se odrediti iz tlocrta na temelju injenice da krunica opisana iz sredita O prolazi kroz toke A i B. Toke prodora odreuju se pomou pomonih presjenih ravnina (paralelnih ravnini tlocrta) koje se povlae kroz odgovarajue toke prizme, a istodobno presijecaju i kuglu po krunicama k1 i k2. Ove se krunice u nacrtu projiciraju kao duljine (k12 i k22 ), a na njima se nalaze traene toke prodora. Najnie toke (u nacrtu i bokocrtu) nalaze se na krunici k1, koja je opisana oko esterokuta u tlocrtu (toka 11 do 61), a najvie toke (u nacrtu i bokocrtu) nalaze se na krunici k21, upisanoj u esterokut u tlocrtu (toke 71 do 121).

252

Tehniko crtanje

Slika 6.163. Prodor esterostrane prizme i kugle na primjeru esterokutne matice (pojednostavnjena metoda)

Slika 6.164. Primjer prodora valjka i anuloida

Slika 6.165. Primjer prodora konine i valjkaste plohe s ravninom

Prodor izmeu oka i ruice poluge jest prodor valjka i anuloida s polumjerom krunice izvodnice R1 (slika 6.164.). Pomona ravnina A-A presijeca valjak po krunici k koja na konturi ruice odreuje toku 12. Projiciranjem ove toke u ravninu A-A dobiva se toka prodora 11. Krajnja toka 21 prodora lei na okomici
253

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

povuenoj iz sredita luka polumjera R na sredinjicu valjka, a odreena je spojnicom sredita lukova u vertikalnoj projekciji (nacrtu)(toka 22). Na slici 6.165. dan je primjer prodora stoaste plohe s elementom ogranienim valjkastim plohama i ravninama. Pojedine toke prodora odreuju se pomou pomone ravnine A-A koja presijeca stoac po krunici. Prodor se odreuje tako da se presjek valjka u nacrtu zaokrene, a iz nacrta u bokocrt prenese udaljenost n do zaokrenutog presjeka stoca u krunici k (vidi smjer strelica). Tako dobivena toka projicira se na ravninu A-A. Presjek ravninom B-B daje u punom dijelu krunicu s polumjerom stoca u toj ravnini ( O2 ). U prorezu je polumjer luka jednak polumjeru stoca na donjem dijelu proreza (toka 3), a irina proreza m vidljiva je u nacrtu slike 6.165.

6.8.3. Razvijanje plateva geometrijskih tijela


Razliiti strojni dijelovi koji se izrauju savijanjem od lima najee su kombinacija geometrijskih tijela, npr. razne posude, spremnici, kutije, cijevi i slino. Da bi se takvi strojni dijelovi mogli izraditi, potrebno je prethodno razviti njihove plateve (mree) u ravninu, odnosno obiljeiti lim u tzv. ispruenom ili razvijenom stanju s tono definiranim linijama sjeenja i savijanja. Svaki konstruktor mora dobro poznavati naine i postupke razvijanja plateva (ili mrea) bilo kojeg geometrijskog oblika ovakvih strojnih dijelova te voditi rauna o standardnim dimenzijama limova i moebitnim potrebnim spojevima. Kako u proizvodnji ne bi dolazilo do zastoja i pogreaka, sve mora biti jasno definirano na tehnikim crteima kako bi se omoguilo lako prenoenje na lim. Ako se radi o strojnom dijelu koji se sastoji od geometrijskih tijela koja se meusobno prodiru, potrebno je definirati i crte prodora u razvijenim platevima. Postoje razliiti naini i postupci da se razvijeni platevi geometrijskih oblika nacrtaju na razvijeni lim. Crtanje se vrlo esto kombinira s jednostavnim proraunima. Najvanije je tono utvrditi veliinu razvijenih plateva prije njihova prenoenja na razvijeni lim. Kod limova se obino rauna (ako to drugdje nije uvjetovano tehnologijom izrade) s neutralnim podrujem koje se pri savijanju ne deformira (ne skrauje i ne produljuje), tj. rauna se sa sredinom debljine lima. Crte plata mora biti u to veem moguem mjerilu i vrlo toan (podjela na to vie dijelova), jer kod sloenih oblika praktino je nemogue postupiti prema proraunu. Takvi sluajevi rjeavaju se grafikim nainom [5, 6, 7, 10, 23]. Na slikama od 6.166. do 6.171. prikazane su ortogonalne projekcije i konstrukcije plateva uglatih geometrijskih tijela, a na slikama od 6.172. do 6.176. koso presjeenih ili krnjih uglatih geometrijskih tijela. Na slikama 6.177. i 6.178. prikazane su ortogonalne projekcije i konstrukcije plateva oblih geometrijskih tijela (uspravnog krunog valjka i stoca), a na slikama 6.179. i 6.180. koso presjeenih ili krnjih oblih geometrijskih tijela (uspravnog krunog valjka i stoca). Na svim tim slikama smjer strelica i zaokrueni brojevi kod konstrukcije mrea oznaavaju redoslijed postupka njihovog konstruiranja.
254

Tehniko crtanje

Slika 6.166. Ortogonalne projekcije (a) i konstrukcija plata (b) kocke

Slika 6.167. Ortogonalne projekcije (a) i konstrukcija plata (b) uspravne pravilne trostrane prizme

255

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Slika 6.168. Ortogonalne projekcije (a) i konstrukcija plata (b) uspravnog paralelopipeda (kvadra)

Slika 6.169. Ortogonalne projekcije (a) i konstrukcija plata (b) uspravne pravilne esterostrane prizme

256

Tehniko crtanje

Slika 6.170. Ortogonalne projekcije (a) i konstrukcija plata (b) uspravne pravilne etverostrane piramide

Slika 6.171. Ortogonalne projekcije (a) i konstrukcija plata (b) uspravne pravilne esterostrane piramide

257

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Slika 6.172. Ortogonalne projekcije (a) i konstrukcija plata (b) presjeene uspravne pravilne trostrane prizme

Slika 6.173. Ortogonalne projekcije (a) i konstrukcija plata (b) presjeenog paralelopipeda (kvadra)

258

Tehniko crtanje

Slika 6.174. Ortogonalne projekcije (a) i konstrukcija plata (b) presjeene uspravne pravilne esterostrane prizme

Slika 6.175. Ortogonalne projekcije (a) i konstrukcija plata (b) krnje pravilne uspravne etverostrane piramide

259

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Slika 6.176. Ortogonalne projekcije (a) i konstrukcija plata (b) presjeene pravilne uspravne esterostrane piramide

Slika 6.177. Ortogonalne projekcije (a) i konstrukcija plata (b) uspravnog krunog valjka

260

Tehniko crtanje

Slika 6.178. Ortogonalne projekcije (a) i konstrukcija plata (b) uspravnog krunog stoca

Slika 6.179. Ortogonalne projekcije (a) i konstrukcija plata (b) presjeenog uspravnog krunog valjka

Na slici 6.181. prikazane su ortogonalne projekcije i konstrukcija plata uspravnog krunog stoca presjeenog ravninom okomitom na ravninu 2 s elipsom kao presjekom.
261

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Slika 6.180. Ortogonalne projekcije (a) i konstrukcija plata (b) uspravnog krnjeg krunog stoca

Slika 6.181. Ortogonalne projekcije (a) i konstrukcija plata (b) uspravnog krunog stoca sjeenog u elipsi

Na slici 6.182. prikazane su ortogonalne projekcije i konstrukcija plata uspravnog krunog stoca presjeenog ravninom okomitom na ravninu 2 s hiperbolom kao presjekom, a na slici 6.183. ortogonalne projekcije i konstrukcija
262

Tehniko crtanje

plata krunog stoca presjeenog ravninom okomitom na ravninu 2 s parabolom kao presjekom.

Slika 6.182. Ortogonalne projekcije (a) i konstrukcija plata (b) uspravnog krunog stoca sjeenog u hiperboli

Slika 6.183. Ortogonalne projekcije (a) i konstrukcija plata (b) uspravnog krunog stoca sjeenog u paraboli

263

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Slika 6.184. Razvijanje plata kugle metodom dvokuta

264

Tehniko crtanje

Slika 6.185. Razvijanje plata kugle metodom tangencijalnih stoaca

Kugla je geometrijsko tijelo iji se oblik vrlo esto zbog podesnog obujma upotrebljava za razne spremnike od lima. Razvijanje plata kugle vrlo je sloeno za proraun, pa se uglavnom koriste grafike metode. Na slici 6.184. prikazano je razvijanje plata (mree) kugle metodom dvokuta. Na taj nain dobiva se razvijeni plat sastavljen od odreenog broja (npr. dvanaest) segmenata, od kojih svaki predstavlja razvijeni dio kugline plohe izmeu dva meridijana. Pomone ravnine A,

265

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

B i C povuene su zamiljenim paralelama, a pomona ravnina E povuena je zamiljenim ekvatorom kugle. Na slici 6.185. prikazano je razvijanje plata kugle metodom tangencijalnih stoaca (slika prikazuje samo polovinu plata, a cijeli plat prikazan je na slici 6.186.). Toke O1, O2, O3 i O4 (nacrt na slici 6.185.) predstavljaju vrhove tangencijalnih stoaca s osnovicama u pomonim ravninama E, C, B i A koje su povuene zamiljenim paralelama kugle. Pomone ravnine dijele kuglu u pojase (zone) koji se mogu podijeliti u segmente na naine prikazane u tlocrtima slike 6.185. i 6.186.

Slika 6.186. Razvijeni plat kugle dobiven metodom tangencijalnih stoaca

Razvijeni plat kosog krunog valjka od lima (slika 6.187.b) konstruira se diobom valjka na tri dijela: srednji cilindrini dio duljine l i dva jednaka skoena dijela na krajevima (slika 6.187.a). Presjek okomito na os rotacije valjka je krunica, obje osnovice su elipse. Kruni presjek podijeli se na odreeni broj jednakih dijelova (npr. 12), a zatim se kroz dobivene toke (od 1 do 12) povlae crte paralelne sa sredinjicom kosog valjka (preciznost se poveava podjelom
266

Tehniko crtanje

krunice na vei broj dijelova). Karakteristine toke na mjestu presjeka okomitom ravninom oznaene su brojevima od 1' do 12' (brojevi u zagradama oznaavaju toke koje se nalaze sa stranje strane kosog valjka). Za konstrukciju plata potrebno je povui pravac 12' - 12' na koji se rektificira (razvija) opseg krunog presjeka, tj. na koji se prenose duljine lukova svih dijelova krunice (slika 6.187.b). Kroz dobivene toke povlae se okomice, zatim se na okomicu u toki 12' (s lijeve strane slike) nanosi duljina l iznad pravca, a duljinu a ispod pravca. Pravokutnikom visine l i duljine 12' - 12' odreen je plat srednjeg dijela kosog valjka. Na okomice u tokama od 1' do 11' nanose se (prema dolje) odgovarajue duljine skoenog dijela valjka. Spajanjem tako dobivenih toaka L, A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L odreuje se razvijena krivulja donje osnovice. Ako se sada iz tih toaka prema gore nanese duljina izvodnice valjka ( l + a ), dobit e se i razvijena krivulja gornje osnovice valjka.

Slika 6.187. Konstrukcija plata kosog krunog valjka

Razvijena krivulja gornje osnovice valjka moe se konstruirati i pomou krunice promjera a podijeljene na dvanaest jednakih dijelova. Polumjer zakrivljenja R moe se odrediti tako da se na kosi valjak nanese od gornjeg kraja D 2 i oita horizontalna izmjera (slika 6.187.a). U praksi su obino zadane veliine D, H1 i b, a duljine a i l mogu se izraunati iz jednadbi:
l + a = H 12 + b 2 i H 1 : b = D : a .

U sluaju razvijanja plata cijevi cijevnog koljena na slici 6.188.a (cijevi su istog promjera D i osi im se sijeku pod pravim kutom), moe se primijeniti nain prikazan na slici 6.179. ili pak nain prikazan na slici 6.188.b. Projekciju cijevi (krunicu) potrebno je razdijeliti npr. na 8 jednakih dijelova koji se razvijeni
267

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

prenose na pravac 0 - 0. U tokama na pravcu povuku se okomice i paralelama prenesu toke A, B, C, D, E, F, G, H, A iz nacrta. Brojevi i slova u zagradama oznaavaju toke koje se nalaze na stranjoj strani cijevnog koljena.

Slika 6.188. Razvijanje plata cijevi cijevnog koljena

Slika 6.189. Razvijanje plata valjaka razliitih promjera s osima rotacije koje se sijeku pod pravim kutom

Razvijanje plata dvaju valjaka razliitih promjera s osima rotacije koje se sijeku pod pravim kutom prikazano je na slici 6.189. Tlocrt manjeg valjka
268

Tehniko crtanje

(krunica) razdijeli se na npr. 12 jednakih dijelova, kroz koje se povlae okomice, te u nacrtu odrede toke A, B, ..., G. Plat manjeg valjka dobije se tako da se prvo povue pravac na koji se nanesu razvijeni dijelovi krunice iz tlocrta (na slici 6.189.b prikazana je samo polovina plata manjeg valjka), a zatim povlaenjem paralela u presjeku s okomicama odrede toke od A do G. Plat veeg valjka odredi se raunski, tako da se izrauna opseg D koji se nanese na pravac, a zatim se nacrta pravokutnik ija je kraa stranica jednaka duljini valjka b. Na ovom platu (nacrtana je samo polovina plata) mora se nai i prodor za manji valjak. Za podjelu krunog luka veeg valjka moe se iskoristiti postojea podjela tlocrta manjeg valjka (toke od A do G u nacrtu - slika 6.189.a). Na polovini plata ucrta se uspravna i vodoravna simetrala plata, a zatim se nanesu duljine odgovarajuih lukova iz nacrta (luk AB, BC, CD itd.). U tako dobivenim tokama na vodoravnoj simetrali povuku se okomice, odnosno paralele iz tlocrta. U presjeku paralela s okomicama dobiju se karakteristine toke (A, B, C, D itd.) ijim se spajanjem definira krivulja prodora po kojoj treba izrezati plat veeg valjka.

Slika 6.190. Razvijanje plata valjaka razliitih promjera s osima rotacije koje se sijeku pod kutom

Na slici 6.190. prikazano je razvijanje plata s prodorom dvaju valjaka razliitih promjera i osima rotacije koje se meusobno sijeku pod kutom . Postupak se svodi na to da se nad manjim valjkom u nacrtu i tlocrtu opie polukrunica koja se razdijeli na odreen broj (npr. 6) jednakih dijelova i zatim oznai (npr. brojevima od 1 do 7 u nacrtu, odnosno od 1 do 12 u tlocrtu). Kroz
269

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

diobene toke na polukrunici povlae se u nacrtu i tlocrtu paralele s osi rotacije manjeg valjka. Zatim se iz tlocrta povlae izvodnice veeg valjka kroz dobivene toke A, B, C, D itd. Ove se toke projiciraju na odgovarajue izvodnice manjeg valjka (toke A, B, C, D itd. u nacrtu) i meusobno spojene odreuju prodor u nacrtu. Za razvijanje plata potrebno je povui pravac okomit na os rotacije manjeg valjka (slika 6.190.c) i na njega nanijeti opseg manjeg valjka, odnosno duljine lukova 12, 23, 34 itd. Kroz ove dijelove povlae se paralele s osi rotacije i na njih projiciraju toke A, B, C, D itd. iz nacrta. Rezultat je polovina plata manjeg valjka (druga polovina je simetrina). Prodor u platu veeg valjka ima irinu jednaku promjeru manjeg valjka, a visinu AG . Kroz toku D u nacrtu povue se okomica na os rotacije koja na izvodnicama veeg valjka odreuje karakteristine toke (nisu oznaene). Na mjerni pravac kroz toku D (slika 6.190.b) iz tlocrta se prenesu udaljenosti (od okomice na os rotacije kroz toku D) do toaka A, B, C, D itd. i tako odrede toke krivulje prodora u pravoj veliini (na slici 6.190.b prikazana je polovina simetrine krivulje prodora).

Slika 6.191. Razvijanje plata rotacijskih valjaka razliitih promjera s mimosmjernim osima rotacije

Primjer razvijanja plata uspravnog i vodoravnog rotacijskog valjka, koji


270

Tehniko crtanje

imaju razliite promjere i mimosmjerne osi rotacije, prikazan je na slici 6.191.b i c. Ovakav se sluaj esto susree kod npr. cijevi cijevnih ravi izraenih od lima. Platevi i krivulja prodora u platu valjka veeg promjera dobiveni su postupkom projiciranja i nanoenja odgovarajuih duljina na nain ve opisan u prethodnim primjerima.

Slika 6.192. Razvijanje plata krajnjih i srednjih segmenata cijevnog koljena izraenog od lima

U praksi je esto potrebno izraditi cijevna koljena za razliite kutove. Uvijek se nastoji da se pojedini segmenti koljena to vie priblie obliku krunice kako bi otpori strujanja medija kroz koljeno bili to manji. Uobiajeno je da se uz promjer cijevi D zada kut i srednji polumjer zakrivljenja R1 (slika 6.192.a). Iz sredita zakrivljenja moe se opisati kruni luk polumjera R1, koji predstavlja idealnu sredinjicu koljena. Ovakvo koljeno u praksi bi se teko izradilo od lima, pa se stoga sastavlja od kraih valjaka ije su sredinjice tangente na kruni luk. Najpodesnije je da se krajnji valjci uzmu kao polovine srednjih valjaka. Prema
271

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

tome kut (odnosno luk) treba podijeliti na parni broj jednakih dijelova, a zatim razviti plat jednog od dva jednaka krajnja segmenta (slika 6.192.b), pa plat jednog od vie jednakih srednjih segmenata koljena (slika 6.192.c). Postupak razvijanja plateva vrlo je jednostavan: pomona krunica promjera D podijeli se na odreeni broj jednakih dijelova, koji se razvijeni prenose na pravac (luk 12 = 12 itd.). Tako se dobije rektificirani opseg krunice D . Prenoenjem ili projiciranjem odgovarajuih dijelova dobije se plat pojedinih segmenata koljena. U sluaju velikih promjera cijevi D i malih kutova , srednji polumjer zakrivljenja R1 postaje vrlo velik, pa posve grafika metoda ne daje dovoljno tone rezultate. Stoga je potrebno stanovite izmjere izraunati (slika 6.192.a): polumjer zakrivljenja R1 = m ctan 2 = m tan 2 , gdje se m oita na crteu, kut pojedinih segmenata = , gdje je z broj segmenata,

l = R1 tan , a duljina srednjih segmenata je l i 2 2z 2 D skraenje, odnosno produljenje n = tan . 2 2z 2

2z 2

duljina krajnjih segmenata

Slika 6.193. Razvijanje plata parnog doma na parnom kotlu

Prirub kojim se parni dom privruje na parni kotao, u razvijenom stanju nema po duljini na svakom mjestu jednaku irinu jer polumjeri zakrivljenja R1 i R2 nisu jednaki (slika 6.193.). Na slici 6.193.b prikazano je razvijanje priruba i to samo etvrtina opsega s obzirom na to da su ostale tri etvrtine jednake. Pri konstruiranju se koristi neutralno podruje savijanja, pa promjer krunice za konstrukciju iznosi D + s . Ova se krunica podijeli na npr. 24 jednaka dijela koji se
272

Tehniko crtanje

projiciraju u nacrt na pomonu krunicu koja prolazi poetkom zakrivljenja promjera R1. Toka G je priblino u poetku zakrivljenja polumjera R2. Krunica se razvija u pravac (duljine jednake opsegu krunice) na koji se prenose razvijene duljine lukova 01, 12, 23 itd. Razvijena duljina luka aA iz nacrta odgovara duljini a0 na slici 6.193.b, a duljina luka bG iz bokocrta duljini b6 na istoj slici. Na okomice u tokama 0, 1, 2, 3 itd. prenose se odgovarajue visine iz nacrta. Tako se odrede toke A, B, C itd., odnosno mrea parnog doma. U sluaju da se eli ublaiti prijelaz cijevnog ogranka okomitog na glavnu cijev, umee se meudio kao to to prikazuje slika 6.194.a. Radi razvijanja plata ovog meudijela, opseg ogranka podijeli se na jednake dijelove i povuku se paralele u nacrtu i tlocrtu. Zatim se iz nacrta projiciraju isti dijelovi u tlocrt, ime su odreene toke A, B, C i D. Povlaenjem okomice iz toaka 2, 3 i 4 u tlocrtu na spojnicu 1A odreuju se toke a, b i c.

Slika 6.194. Razvijanje plata meudijela za blai prijelaz cijevnog ogranka na glavnu cijev

Za konstrukciju plata povue se pravac na koji se iz tlocrta prenese udaljenost AA , a iz ovih toaka s polumjerom 1A iz tlocrta estarom odredi toka 1. Ova toka spaja se s objema tokama A. Zatim se na spojnicu 1A iz tlocrta prenesu udaljenosti 1a , 1b i 1c i u tako dobivenim tokama povuku okomice na 1A . Otvorom estara jednakom veliini 12 (iz tlocrta) iz toke 1 opie se luk do presjeka s okomicom iz toke a i tako odredi toka 2. Postupak se ponovi iz 2 do
273

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

presjeka okomice iz b, odnosno iz 3 do presjeka okomice iz c itd., sve dok se ponovno ne doe do toke 1. Nakon toga se iz tako dobivenih toaka 2, 3, 4 prenesu iz tlocrta udaljenosti 2B , 3C , 4D i odrede toke B, C, D. Spajanjem donjih i gornjih toaka (slika 6.194.b) odrede se granine linije razvijenog lima. Iz posljednje toke 1 opie se luk polumjera 1M iz tlocrta, a iz toke A luk polumjera MA iz tlocrta. Sjecite ova dva luka odreuje krajnju toku M. U nekim sluajevima potrebno je izraditi cijevne prijelaze koji u naravi stoje u kosom poloaju. Iz projekcija na slici 6.195. nije vidljiva prava veliina meucijevi, dok su meusobno paralelni ogranci paralelni s nacrtnom i tlocrtnom ravninom. Prava veliina kose meucijevi odreuje se svoenjem zadatka na poznati postupak, koji omoguava da se za ovakav poloaj prodor valjaka projicira u duljinu, a pojedine toke odrede jednostavnim projiciranjem. Potrebno je dakle cijevni vod (prikazan na slici 6.195. u tri projekcije: N - nacrtu, T - tlocrtu i B bokocrtu) prevaliti oko sredinjice O2 u bokocrtu (B), a zatim na okomice u O1 i O3 prenijeti udaljenosti od horizontale u tlocrtu (T) do O1 i O3 u nacrtu (N). Iz tako dobivenog stranocrta cijevnog voda moe se doi do plata ako se krunica ogranka (slika 6.195.c) i meucijevi (slika 6.195.b) podijeli na stanoviti broj jednakih dijelova (npr. 12). Kroz numerirane dijelove povuku se izvodnice, zatim se razvije opseg krunice prenoenjem razvijenih dijelova krunice i u dobivenim tokama povuku okomice. Projiciranjem pojedinih toaka na odgovarajue okomice dobiju se toke plata (slike 6.195.b i 6.195.c). Razvijanje stoastih tijela provodi se na drukiji nain od razvijanja valjkastih i prizmatinih tijela, to se moglo uoiti i kod primjera na slikama od 6.178. do 6.183. Dakle, kod ovih tijela najee se krunica razdijeli na stanoviti broj jednakih dijelova koji se projiciraju na promjer, a zatim se kroz dobivene toke povlae izvodnice. Prava veliina izvodnica odreuje se tako da se one zakrenu do poloaja paralelnog s jednom od ravnina crtanja i projiciraju u drugu ravninu. esto se dijelovi projiciraju na krajnju izvodnicu jer je ona paralelna s ravninom crtanja, pa se s nje moe oitati prava veliina. Za razvijanje plata potrebno je nanijeti opseg krunice ili dijelove podjele na lukove opisane iz vrha stoastog tijela, zatim povui izvodnice i na njih prenijeti prave veliine. Najjednostavnije stoastog tijelo je npr. krnji stoac na slici 6.196.a. Plat krnjeg stoca dobije se pomou dva isjeka krunica koje imaju polumjere RU i RA jednake duljini izvodnica, a duljine lukova jednake opsegu krunih osnovica L = 2 R U , odnosno L1 = 2 R A (slika 6.196.b). Veliina polumjera RU vrlo se esto odredi iz omjera
m : R U = e : R , odnosno R U =

m R e

gdje je m = e 2 + H 2 .

274

Tehniko crtanje

Slika 6.195. Razvijanje plata ogranka i meucijevi kod kosog cijevnog prijelaza

Iz polumjera RU i opsega donje osnovice L moe se odrediti kut

275

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

180 L 180 2 R L R e = = = 360 = 360 2 R U 360 R U RU RU m

i duljina luka = arc . Takoer vrijedi


a = 2 R U sin 2 , b = R U R U cos 2 = R U (1 cos 2) , a : a1 = R U : R A = b : b1 = L : L1 = R : R1 .
a1 = 2 R A sin 2 ,

b1 = R A R A cos 2 = R A (1 cos 2 ) ,

Slika 6.196. Plat krnjeg stoca

U sluaju da se krnji stoac nastavlja na valjak kao ogranak na slici 6.196.a, prodor i plat mogu se odrediti tako da se prvo pomone krunice podijele na stanoviti broj jednakih dijelova. Iz toaka podjele povlae se okomice na osnovicu, a zatim izvodnice. Nakon toga se toke na valjku projiciraju do krajnje izvodnice i u nacrt. Na koncu se iz vrha opiu lukovi na koje se prenose razvijeni dijelovi
276

Tehniko crtanje

krunice, ucrtaju izvodnice i lukovima prenesu prave veliine izvodnica stoastog ogranka (slika 6.197.b).

Slika 6.197. Razvijanje plata uspravnog ogranka u obliku krnjeg stoca koji prodire u valjak

Plat kosog krnjeg stoca, prikazanog na slici 6.198., moe se konstruirati na dva naina. Prvi nain je da se vea osnovica podijeli na jednake dijelove koji se spoje s tokom 1 (slika 6.198.a). Spojnice sijeku manju osnovicu u tokama A, ..., E. S ovim tokama istodobno je izvedena i podjela manje osnovice. Iz toke 1 (sredita) opiu se lukovi kroz toke 2, 3 i 4 do presjeka s horizontalnom sredinjicom u tlocrtu, a zatim se dobivene toke projiciraju u nacrt. Projekcije toaka 12, ..., 52 (vidi nacrt) spoje se s vrhom stoca O2. Spojnice na mjestu presjeka s gornjom (manjom) osnovicom odreuju toke A2, ..., E2. Ako se sada iz sredita O2 (donja slika) opiu lukovi polumjera O 2 12 , ..., O 2 5 2 (odnosno O 2 A 2 , ..., O 2 E 2 ) uzetih iz nacrta, a na luk polumjera O 2 5 2 prenese razvijena podjela (lukovi) 5141, ..., 2111 (uzeta iz tlocrta), meusobnim presjekom odredit e se toke od 1 do 5 (odnosno od A do E) plata. Slika prikazuje konstrukciju samo polovine plata. Drugi nain je tzv. postupak s trokutima. Plat koji treba razviti razdijeli se na uske trokute, a slaganjem pravih veliina ovih trokuta (jedne pored druge) dobije se razvijeni plat. Na taj se nain mogu rijeiti i najsloeniji zadaci. Obje osnovice (krunice) razdijele se na jednak broj jednakih dijelova (slika 6.198.b) koji se projiciraju u nacrt. Nakon toga se u nacrtu i tlocrtu izmjenino spoje toke podjele (spojnice su numerirane brojevima od 1 do 9). Prave veliine spojnica dobiju se tako da se na okomicu nanese iz nacrta duljina uspravne izvodnice stoca A 0 B 0
277

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

(slika 6.198.b - desno). U A0 se postavi vodoravna okomica na koju se nanose duljine spojnica iz tlocrta. Spojnice tako dobivenih toaka 1, ..., 6 s B0 predstavljaju prave veliine spojnica iz nacrta i tlocrta.

Slika 6.198. Razvijanje plata kosog krnjeg stoca

Za razvijanje plata (slika 6.198.b - dolje) postavi se izvodnica 9, uzme se u estar prava veliina spojnice 8 ( B 0 8 ) i iz toke A opie luk, a iz B opise luk s polumjerom jednakim razvijenoj podjeli manje krunice. Sjecite lukova odreuje toku C. Zatim se u estar uzima prava veliina spojnice 7 ( B 0 7 ) i postupak se ponavlja opisivanjem luka iz toke C. Iz A se opie luk polumjera jednakog razvijenoj podjeli vee krunice. Sjecite lukova odreuje toku D. Postupnim nainom odrede se sve toke plata kosog krnjeg stoca. Slika prikazuje konstrukciju samo polovine plata.
278

Tehniko crtanje

U sluaju potrebe spajanja dvaju paralelnih valjaka stoastim suenjem (slika 6.199.), definira se prvo kosi krnji stoac. Na sredinjicama valjaka odaberu se krajnje toke O12 i O22 te opiu krunice jednake presjecima valjaka. Tangente na ove krunice odreuju kosi krnji stoac koji se s valjcima prodire u elipsama koji se u ovom sluaju vide kao duljine A 2 G 2 , odnosno A 12 G 12 . Ako se krajnje izvodnice stoca sijeku na papiru na kojemu se crta, plat se moe razviti na nain prema slici 6.181. U konkretnom sluaju na sredinjici se odabere bilo koja toka, opie se polukrunica koja se razdijeli na jednake dijelove, a ovi se zatim projiciraju na promjer. Kroz dobivene toke povlae se izvodnice koje na gornjem i donjem presjeku odreuju toke A, ..., G, odnosno A1, ..., G1. Ako sjecite izvodnica nije na papiru na kojemu se crta, povlae se s obje strane pomone okomice na sredinjicu, ime se zadani stoac pretvara u uspravni i lako razvija. Na odgovarajue izvodnice se zatim dodaju razlike od uspravnog do kosog stoca, npr. na izvodnici 1 dolje nita, a gore razlika HA .

Slika 6.199. Razvijanje plata stoastog suenja

U sluaju potrebe izvoenja koninog cijevnog koljena moraju se odabrati takvi odnosi da razvijanje plata bude lako i da svaki segment ima jednako suenje (slika 6.200.). Obino se zadaje luk koljena A2D2 sa sreditem zakrivljenja u toki O2. Koljeno je na oba kraja produljeno kratkim nastavcima u obliku valjaka. Za primjer, na slici 6.200.a koljeno se sastoji od tri segmenta koji su dobiveni razdiobom luka A2D2 na tri jednaka dijela (luk A2B2 = luk B2C2 = luk C2D2).
279

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

Spojnicama A 2 B 2 , B 2 C 2 i C 2 D 2 povuku se sredinjice i na njih se prenesu tetive lukova tako da se dobije isti krnji stoac u tri razliita poloaja s jednakim visinama A 2 G 22 = A 12 D12 = A 22 D 2 .

Slika 6.200. Razvijanje plata stoastog suenja

Srednji presjeci ovih stoaca su elipse, koje se u nacrtu projiciraju kao duljine 3 2 4 2 i 5 2 6 2 i ne prolaze tokama B2 i C2. Krajnji presjeci (duljine 12 2 2 i 7 2 8 2 u nacrtu) prolaze tokama A2 i D2. Ako se sada segmenti sastave prema pomonoj slici, dobit e se samo jedan stoac koji se razvija na ve poznat nain. Mala odstupanja od uspravnog stoca razviju se kao da je stoac uspravan (tanko nacrtano), a onda se provede korektura dodavanjem ili oduzimanjem razlike od duljina izvodnica uspravnog stoca. U razvijenoj mrei (slika 6.200.b) nacrtani su presjeci 3 2 4 2 i 5 2 6 2 . S obzirom na to da su visine valjaka male, one se mogu oitati iz nacrta i jednostavno dodati na mreu. Ako su visine valjaka velike, potrebno je valjke razvijati na nain ranije opisan za valjke. Na slici 6.201.a prikazana je uspravna krnja piramida s osnovicom u obliku pravokutnika. Bridovi piramide jednako su dugi pa e se u razvijenoj mrei nai na koncentrinim krunim lukovima opisanim pravom duljinom brida iz sredita S (slika 6.201.b). Prava duljina odredi se tako da se brid B1 J 1 zarotira u ravninu crtanja, projiciranjem dobivenih toaka u nacrt do J' i B'. Duljine S12 J' i S12 B' predstavljaju polumjere zakrivljenja koncentrinih lukova na koje se prenesu duljine stranica iz tlocrta i tako dobije razvijeni plat.

280

Tehniko crtanje

Slika 6.201. Razvijanje plata krnje piramide s osnovicom u obliku pravokutnika

Slika 6.202. Razvijanje plata uspravne etverostrane krnje piramide

Ako se stranice uspravne etverostrane krnje piramide ne sijeku u jednoj toki (vidi tlocrt na slici 6.202.a), potrebno je odrediti prave veliine sredinjica stranica. Sredinjica I1 J 1 ve je paralelna s nacrtnom ravninom, pa se prava veliina ( I12 J 12 ) moe odrediti jednostavnim projiciranjem. Sredinjicu K 1 L1 potrebno je prvo zaokrenuti do poloaja paralelnog s nacrtnom ravninom, a zatim projicirati u nacrt. Spojnica K' L' predstavlja pravu veliinu sredinjice K 1 L1 . Za razvijanje plata nanese se duljina IJ = I12 J 12 , zatim se povuku okomice i na njih prenesu duljine IA iz I i JE iz J (slika 6.202.b). Nakon toga se konstruira sredinjica stranice ABFE, koja je tangenta na krune lukove opisane iz toke A (polumjera AK ) i E (polumjera EL ). Gornja ( AB ) i donja ( FE ) stranica okomita je na sredinjicu. Postupak se dalje ponavlja za stranicu BCGF. Rezultat je polovina
281

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

razvijenog plata ovakve krnje piramide.

Slika 6.203. Razvijanje plata jednostrano odrezanog krnjeg stoca

Slika 6.204. Razvijanje plata ralje krunog presjeka

282

Tehniko crtanje

U sluaju jednostrano odrezanog krnjeg stoca (slika 6.203.) potrebno je prvo produljiti izvodnicu C12 G 12 u nacrtu i odrediti vrh stoca O12. Zatim treba produljiti I12 G 12 u nacrtu i iz tlocrta prenijeti duljinu I1 J 1 ulijevo od toke I12, te dobivenu toku K2 spojiti s tokom A2. Za dobivanje plata treba razviti gornju krunicu u luk polumjera O 2 C 2 , a donju u luk polumjera O 2 G 2 (polumjeri se uzimaju iz nacrta). Od toke C plata (slika 6.203.b) razvije se na obje strane po polovina krunice i tako odrede toke A. Nakon toga se u estar uzme duljina A 2 K 2 iz nacrta i opisivanjem lukova iz toaka A odrede toke E i I. Ako se s polumjerom A 2 I 2 (uzetim iz nacrta) opiu lukovi iz toaka A, a s polumjerom
I1 J 1 (uzetim iz tlocrta) iz toaka E i I, dobiju se toke J plata. Spajanjem ovih

toaka dobije se traena mrea. Ralje, tj. dva jednaka stoasta ogranka koja izlaze iz jednog valjka, prikazuje slika 6.204.a. Stoasti su prijelazi koso odrezani i meusobno potpuno identini, pa se zadatak rjeava jednako kao i primjer na slici 6.199. Na slici 6.204.b nacrtana je samo polovina plata jednog ogranka.

Slika 6.205. Razvijanje plata ralje s prijelazom iz krunog u etvrtast presjek

Na slici 6.205.a prikazane su ralje s prijelazom iz krunog u etvrtast presjek. Mrea se razvija postupkom pomou trokuta. U gornjem tlocrtu (T1) i bokocrtu (B) razdijeli se etvrtina krunice na jednake dijelove 15, ..., 45, odnosno 43, ..., 73. Zatim se ove toke spoje s tokom A, odnosno A1, B1 i B2. Radi odreivanja prave veliine ovih spojnica potrebno ih je zakrenuti oko toke A5, odnosno B3, do poloaja paralelnog s nacrtnom ravninom crtanja, a zatim ih projicirati u nacrt (N). Tako se dobiju prave veliine od kojih se gradi plat na slici 6.205.b. Toka 7 plata odredit e se tako da se nanese duljina BC lukom B 2 7 2 iz nacrta. Iz toke 7
283

Predoavanje oblika s osnovama nacrtne geometrije

se zatim nanesu dijelovi krunice 5 3 6 3 , ..., a iz B i C prave veliine spojnica. Tako se dobiju ostale toke plata. Toke A i D odredit e se sjecitem lukova polumjera 4 2 A 2 iz nacrta i A 5 B 5 iz gornjeg tlocrta. Dalje se postupak ponavlja. Slika 6.205.b prikazuje samo polovinu plata.

Slika 6.206. Razvijanje plata ralje s prijelazom iz pravokutnog u kruni presjek

Sline ralje prikazane su i na slici 6.206.a, koje se razlikuju samo po prijelazu iz pravokutnog u kruni presjek (dakle obrnuto od ralje na slici 6.206.a). Postupak je potpuno identian opisanom i vidljiv je iz slike. Spojnice toke A5 s diobenim tokama 15, ..., 45 i toke B5 s diobenim tokama 45, ..., 75 zakreu se do horizontalne ravnine. Zatim se projiciraju u nacrt, a spajanjem s tokama A2 i B2 odrede se prave veliine spojnica. Pomou ovih pravih veliina dobiva se traena mrea (slika 6.206.b). Spoj oba ogranka omeen je vertikalom u nacrtu (N), a na platu se odredi prenoenjem dijelova do vertikale. Slika 6.206.b prikazuje samo polovinu plata.

284

Tehniko crtanje

7. Posebnosti u tehnikom crtanju


Particularities in Technical Drawing
Kao to je to ve naglaeno u poglavlju 2. ovog udbenika, tehniko crtanje nije slobodno crtanje ili risanje, ono je utemeljeno na pravilima nacrtne geometrije i usvojenim meunarodnim normama i propisima kako bi bilo itljivo i razumljivo u svim dijelovima svijeta. U klasinom tehnikom crtanju koristi se razliiti pribor i razliita pomagala, odgovarajui formati papira za crtanje, crtei su organizirani na odgovarajui nain i obvezatno su opremljeni zaglavljima i sastavnicama, koriste se odgovarajua mjerila, odgovarajue irine i vrste crta te odgovarajue pismo (tzv. tehniko pismo) za opis tehnikih crtea.

7.1. Pribor i pomagala za klasino tehniko crtanje


Kakav e se pribor i pomagala za klasino tehniko crtanje koristiti ovisi o tome hoe li se izraivati prostorune proporcionalne skice (vidi poglavlje 8.), crtei u mjerilu za daljnju reprodukciju ili crtei podrani raunalom (vidi poglavlje 10.). Za runu izradu crtea u mjerilu, olovkom ili tuem na hamer papiru, ozalid papiru, paus papiru ili nekoj drugoj kvaliteti papira svih formata, koristi se sljedei pribor i pomagala za tehniko crtanje [5, 6, 7, 10, 12]: crtae daske ili ploe - manjih izmjera za crtanje na stolu (za formate crtea od A4 do A1) ili veih izmjera (za formate vee od A1) s odgovarajuim mehanizmima za tono crtanje; ravnalo (prilonik)(kao zaseban dio ili u sklopu crtae daske), pravokutni trokuti veliine kateta do 400 mm, drveni ili izraeni od umjetnog materijala (plastini)(uobiajeno par trokuta - jedan s kutovima 45x45x90, a drugi s kutovima 30x60x90); estar s odgovarajuim priborom, mjerilo (razmjernik), tehnike olovke s ulocima (minama) razliite irine, iljilo za olovke i brusni papir, tu, crtai papir, avlii ili ljepljiva traka, pera za pisanje i pera za crtanje razliitih irina, gumice za brisanje, pribor za mjerenje (metar, pomino mjerilo i slino), ablone za pisanje i crtanje, krivuljari i kutomjeri, itd. Crtaa daska slui kao podloga crtaem papiru, a moe biti izraena od drva (slika 7.1.) ili od umjetnog materijala (slika 7.2.). Daska od drva ima radnu
285

Posebnosti u tehnikom crtanju

povrinu izraenu od mekog drva i okvir izraen od tvrdog drva (uglavnom od kuhane bukovine). Papir se privruje samo na mekanom dijelu daske. Zamazana daska moe se istiti staklenim papirom, s time da bone stranice (na koje nalijee T - ravnalo) ostaju netaknute. Crtai se papir ree na posebnim podlogama, a samo iznimno na tvrdom dijelu daske. T ravnalo ili prilonik nalijee samo uz lijevu i donju stranu crtae daske. Crtaa daska izraena od umjetnog materijala oblikovana je na nain podesan za crtanje, a u sklopu njezine konstrukcije dana su rjeenja za uvrivanje papira i voenje prilonika. Na ravnoj podlozi daska mora leati cijelom svojom povrinom. Iskrivljena daska nije podesna za rad. Crtaa daska od drva pohranjuje se u prostoru umjerene vlanosti i temperature.

Slika 7.1. Jednostavna crtaa daska s prilonikom (T ravnalom) (1 radna povrina od mekog drva, 2 okvir izraen od tvrdog drva, 3 prilonik, 4 avli za privrenje crtaeg papira i 5 crtai papir)

Slika 7.2. Crtaa daska izraena od umjetnog materijala s ravnalima i crtaom zakretnom glavom

Crtae daske, a posebice samostojee crtae daske u poetku su bile jednostavne konstrukcije, koja je s vremenom postajala sve sloenija s krajnjim ciljem da se postigne to vea tonost pri crtanju (slika 7.3.). Takve crtae daske ili
286

Tehniko crtanje

ploe opskrbljene su posebnim mehanizmima ili hidraulikom za podeavanje visine i nagiba radnog dijela te konicama za osiguranje postavljenog poloaja (slika 7.3.). Pomicanje crtae zakretne glave (slika 7.7.) u bilo koju toku na crtaoj ploi omogueno je paralelogramskim voenjem (slika 7.4.) ili koordinatnim voenjem (vodoravnim i uspravnim vodilicama) (slike 7.5. i 7.8.).
a) b) c)

7.3. Crtae su se daske od jednostavnih nagibnih stolova s vremenom razvile u suvremene samostojee koordinatne crtae daske (a nagibna crtaa daska s prilonikom, b samostojea crtaa daska s paralelogramskim voenjem i mehanizmom za podeavanje nagiba i visine, c samostojea crtaa daska s koordinatnim voenjem)

Slika 7.4. Crtaa daska s paralelogramskim voenjem

Slika 7.5. Crtaa daska s vodoravnom i okomitom vodilicom

Danas se u pojedinim konstrukcijskim i projektnim uredima mogu vidjeti i automatizirane crtae ploe kod kojih se dio crtanja (npr. opis tehnikim pismom, ucrtavanje raznih simbola i sl.) moe potpuno automatizirati i upravljati miniraunalom koje je u sklopu crtae ploe (slika 7.6.).

287

Posebnosti u tehnikom crtanju

Slika 7.6. Crtaa ploa s djelomino automatiziranim aktivnostima pri tehnikom crtanju (lijevi dio ploe)

Slika 7.7. Crtaa glava s meusobno okomitim ravnalima i konicama

Crtaa glava s dva meusobno okomita ravnala moe se zakretanjem postaviti u toan kut zahvaljujui mjernoj skali (slika 7.7.). Glava se moe zakoiti u poloajima koji su viekratnici kuta od 15. Crtae glave mogu biti opskrbljene i dodatkom koji omoguava podeavanje razmaka rafure pri iscrtavanju. Ravnala koja se koriste u sklopu crtae glave su izmjenjiva i mogu imati vrlo razliite mjerne skale (i po jedinicama i po mjerilu).

Slika 7.8. Prikaz dijela pribora koji se koristi za tehniko crtanje (crtae daske, panoi za crtee, trokuti, prilonik, stalci za privremeno odlaganje crtea i sl.)

Radna mjesta tehnikih crtaa mogu biti oblikovana i tako da su crtae daske ili ploe postavljene na radne stolove pomou posebnih nosaa (slika 7.8.). Vano je da su opskrbljena svim potrebnim priborom za tehniko crtanje (slika 7.9.) i
288

Tehniko crtanje

drugim pomagalima (panoima za crtee, stalcima za privremeno odlaganje crtea, stolovima za rezanje itd.).

Slika 7.9. Dio pribora koji se koristi u tehnikom crtanju

Prilonik (T ravnalo) (slike 7.10., 7.1., 7.3.a i 7.8.) slui za povlaenje vodoravnih i okomitih crta te kao vodilica za trokute kada se uz pomo njih povlae crte. Sastoji se od ravnala i glave koji su meusobno strogo okomiti, slijepljeni i osigurani od pomaka vijcima ili na drugi nain. Glava prilonika naslanja se samo na bonu lijevu ili donju stranu crtae daske, a koristi se samo gornja strana ravnala, pa je treba uvati od oteenja. Prilonik i trokuti izrauju se od drva, prozirnih i neprozirnih umjetnih materijala te od kovina (elik, mjed i sl.). Prilonik i trokuti od kovina prljaju papir pa nisu podesni za crtanje na papiru. Prije uporabe prilonik treba oistiti od praine, a ponekad i oprati krpicom natopljenom alkoholom ili slinom tekuinom za ienje. Pri odlaganju prilonika treba paziti kako ga se i gdje postavlja (slike 7.8. i 7.11.).

Slika 7.10. Prilonik ili T - ravnalo

Slika 7.11. Odlaganje prilonika

289

Posebnosti u tehnikom crtanju

a)

b)

Slika 7.12. Postupak crtanja ravne crte trokutom [10]

Trokuti slue za povlaenje crta okomitih na prilonik, vodei ih po priloniku, i za povlaenje ostalih crta koristei se dvama trokutima. Svi bridovi stranica trokuta koriste se za crtanje pa ih je potrebno uvati od oteenja. Materijal za izradu trokuta isti je kao i materijal prilonika pa se iste na isti nain. Za crtanje se koriste trokuti ije katete nisu dulje od 250 mm, a samo se ponekad koriste trokuti duine kateta i do 450 mm. Crtanje trokutima treba uvjebati kako bi ih se pravilno koristilo u tehnikom crtanju (slika 7.12.).

Slika 7.13. estari s razliitim dodacima ovisno o tome koriste li se za prenoenje mjera, crtanje olovkom ili crtanje tuem

estar s odgovarajuim priborom u kompletu (slika 7.13.) slui za izvlaenje krunica i lukova olovkom ili tuem i za prenoenje mjera. To je najskuplji, ali i najvaniji pribor tehnikog crtaa. Postoje u vrlo razliitim kvalitetama i s vrlo razliitim brojem pribora. Bolji estari izraeni su od tvrdog elika i imaju
290

Tehniko crtanje

zglobove s vodilicama, tako da se oba kraka pomiu skupa. Osnovu potrebnog kompleta estara ine veliki i mali uloni estar, ubodni estar za prenoenje mjera, nul-estar za polumjere manje od 5 mm, produeci za vee krunice, rezervni dijelovi i komplet mehanizma za uvrivanje pera za tu. Za crtanje olovkom u estar se ulae olovka ili uloak srednje tvrdoe (npr. HB ili slian).
a) b) c)

Slika 7.14. Postupci crtanja estarom (a obini estar, b nul-estar, c ubodni ili bodni estar) [10]

a)

b)

Slika 7.15. Postupak prenoenja jednake duine pomou ubodnog estara (a) i postupak iljenja grafitnog uloka [10]

Pri crtanju krunica njezino se sredite oznaava sredinjicama ili dvjema meusobno okomitim i presjeenim crticama (slika 7.14.a). Rukovanje nulestarom pri crtanju krunica ili krunih lukova polumjera manjeg od 5 mm prikazano je na slici 7.14.b. Ubodni ili bodni estar koristi se za prenoenje mjera s ravnala, mjerila, trokuta ili drugog crtea na crte koji se crta. Rukovanje ubodnim estarom prikazano je na slici 7.14.c, a primjer prenoenja jednakih razmaka dan je
291

Posebnosti u tehnikom crtanju

na slici 7.15.a. iljak estara treba biti dui od grafitnog uloka (olovke) ili pera za izvlaenje u tuu za oko 1 mm. Za iljenje grafitnog uloka (mine) kod estara koristi se brusni papir ili daica s brusnim papirom, postupak treba izvoditi prema prikazu na slici 7.15.b.
c)

Slika 7.16. Mjerila (razmjernici)

Mjerila (razmjernici) slue za nanoenje tonih mjera kod poveanja, umanjenja ili u naravnoj veliini. Pri crtanju s umanjenjem ili uveanjem bez mjerila potrebno je svaku nanesenu mjeru izraunati. Mjerila se izrauju od umjetnih materijala, a sve rjee od drva, drva s oblogom, celuloida i metala. Posebno su podesna mjerila poprenog presjeka u obliku trokuta sa est razliitih mjernih skala (slika 7.16.). Najee su duljine 300 ili 500 mm. Praktino je limenim jahaem (slika 7.16.c) oznaiti upotrebljavanu skalu.

Slika 7.17. Pravilno zailjene olovke i postupak iljenja grafitnog vrha

Olovke (slika 7.17.) slue za povlaenje ravnih i zakrivljenih crta te u estaru za krunice i lukove. Primjena odreene olovke ovisi o vrsti papira. Za crtanja na prozirnom papiru koriste se olovke iz skupine tvrdih olovaka (slovne oznake od H do 9H), a za crtanje na ostalim vrstama papira olovke iz skupine mekih olovaka (s oznakom HB, F ili od H do 6H). Prilikom izbora olovke za crtanje treba znati da
292

Tehniko crtanje

meke olovke dosta prljaju papir i pribor za crtanje. Suvremene grafitne olovke koje se koriste za tehnike grafike jesu tankocrte mehanike olovke. Tankocrta olovka od 0,3 mm moe se koristiti za konstrukcijske crte, a ona od 0,5 ili 0,7 mm za tamne uglaene crte. Tankocrte olovke ne zahtijevaju iljilo, jer crte poprimaju irinu jednaku promjeru grafitnog uloka (slika 8.7.). Tuem se izvlae crte kod vanijih i trajnijih crtea. Za izradu crtea trajnije kvalitete uglavnom se koristi crni tu koji se mora brzo suiti i ne smije se ljutiti niti nagrizati pribor. Tuem se crtaju crtei koji e se kopirati u vie primjeraka radi uporabe u proizvodnji, prilikom montae, kontrole ili pri odravanju, odnosno za kompletiranje tehnike dokumentacije. Papiri koji se koriste u tehnikom crtanju najee su celulozni papiri, dobiveni preradbom drvne mase. Od njih je najvie cijenjen tzv. bezdrvni papir, proizveden od iste celuloze bez primjesa drvenjae. Svi ostali celulozni papiri srednje su fini papiri. Prema masi na jedinicu povrine razlikuju se laki papiri (1060 g/m2), srednje teki papiri (60120 g/m2), polukartoni (150200 g/m2), kartoni (200600 g/m2) i ljepenke (>600 g/m2). Za mnoga je podruja uporabe papira bitan nain njegove dorade i obradbe povrine, pa se razlikuje i po glatkoi povrine (npr. grafiki papiri, omotni papiri, kartoni i ljepenke, sanitarni i tehniki papiri). Grafiki papiri koriste se za pisanje, crtanje i za tisak. Izmeu papira za pisanje i za crtanje nema vee razlike u nainu proizvodnje i svojstvima. U specijalni tehniki papir spada i papir za precrtavanje i kopiranje. U tehnike svrhe koristi se crtai papir za radionike crtee, transparentni crtai papir, naravni paus papir, uljni paus-papir i paus-platno (koje je posebnim prepariranjem postalo prozirno). Za crtanje se koristi i hamer papir ija je povrina vrlo glatka i osjetljiva na tlak i prljanje.

Slika 7.18. Crtanje pomou krivuljara [10]

Slika 7.19. Odreivanje kuta pomou kutomjera [10]

293

Posebnosti u tehnikom crtanju

Kutomjeri (slika 7.19.) slue za prenoenje stupnjeva, a preciznije prenoenje kutova (minute i sekunde) nije mogue i ono se odoka prosuuje. Izrauju se od istih materijala kao i trokuti, a ponekad i od lima. Krivuljari (slike 7.18. i 7.25.c) su kombinacija spirala, elipsa, parabola i hiperbola, a slue za izvlaenje krivulja koje se ne mogu izvui estarom. Izrauju se od istog materijala kao i trokuti.

Slika 7.20. Uobiajena garnitura pera za pisanje i crtanje s boicom tua

Slika 7.21. Uporaba pera i ablone za pisanje tehnikog pisma

Slika 7.22. Konstrukcija, rukovanje i odravanje pera za crtanje i pisanje tuem

Pera za pisanje i crtanje slue za izvlaenje crta i opisivanje crtea. Danas su vrlo rijetko u uporabi tzv. kotir- i redis-pera, ve se koriste posebno konstruirana tehnika pera s kapilarnim djelovanjem (cjevica s iglicom)(slika 7.22.). Takva se pera koriste u kompletima (slika 7.20.), a za svaku internacionalnu irinu crte
294

Tehniko crtanje

(prema ISO 128) koristi se posebno pero (slika 7.23.). Pera za pisanje pomou ablona za pisanje usklaena su sa irinama prema ISO 3098 (slika 7.21.).

Slika 7.23. Za svaku irinu crte koristi se posebno pero

Gumicama se briu crte izvuene olovkom i tuem, ali se briu i mrlje i slina zaprljana mjesta na crteu. Svakim potezom gumice oteuje se povrina papira, pa je prije izvlaenja crte tuem treba pripremiti tako da se lagano prekrije grafitom (npr. mekom olovkom).

Slika 7.24. ablone za pisanje tehnikog pisma (gore) i primjeri ispisa ravnog i kosog tehnikog pisma razliite visine, prema normi ISO 3098 I/B

295

Posebnosti u tehnikom crtanju

ablone za pisanje (slika 7.24.) koriste se za ujednaeno ispisivanje slova i znakova tehnikog pisma pri opisivanju crtea, dok se ablone za crtanje koriste za pravilno i brzo crtanje nekih detalja kao to su polumjeri zakrivljenja, krunice, elipse, esterokute matice i glave vijaka, kvadrati, trokuti i slino (slike 7.25., 7.26. i 7.27.). ablone za pisanje izraene su u raznim standardnim veliinama, i to uglavnom od umjetnog prozirnog materijala. Postoje i posebno oblikovane ablone za crtanje, npr. oznaka zavara, simbola u pneumatinim i hidraulikim shemama, simbola za crtanje informatikih algoritama itd. Sve su one uglavnom prilagoene za crtanje pomou pera za crtanje odreene irine ili pomou suvremenih tankocrtih mehanikih olovaka odreene irine (0,5 ili 0,7 mm).

Slika 7.25. ablona za crtanje polumjera zakrivljenja (a), vienamjenska ablona za crtanje (b) i krivuljar (c)

Slika 7.26. Razliite ablone za crtanje

Slika 7.27. ablone za crtanje krunica i elipsi razliitih dimenzija

296

Tehniko crtanje

Sav pribor i pomagala za tehniko crtanje treba pravilno uvati, upotrebljavati i odravati istim nakon uporabe. Sve reeno odnosi se na klasino tehniko crtanje. Ako se radi o crtanju podranom raunalom, tada se paleta pomagala proiruje na razna pomagala za pisanje tehnikog pisma i crtanje razliitih simbola, koja su numeriki upravljana miniraunalima (slika 7.28.) ili na raunala s odgovarajuim programskim paketima za tehniko crtanje, crtae (plotere), ureaje za snimanje podataka s crtea (skenere), tipkovnice, mieve, tablete, medije za pohranjivanje podataka itd. Izgled radnog mjesta suvremenog tehnikog crtaa ili konstruktora bitno se mijenja i poprima sasvim drukiji izgled od onoga koje je to mjesto imalo kod klasinog tehnikog crtanja (slike 7.29., 7.30., 7.31., 7.32. i 7.33.).

Slika 7.28. Numeriki upravljani pisai za ispis tehnikog pisma ili simbola kao to su znakovi hrapavosti povrine, simboli kod geometrijskih tolerancija i slino

Slika 7.29. Mogui izgled suvremenog radnog mjesta tehnikog crtaa ili konstruktora bez klasine crtae ploe, ali s dva zaslona (monitora) i raunalnom podrkom

Uz podrku raunala (kod manjih sustava to mogu biti i PC odgovarajuih karakteristika) tehniko crtanje postaje jednostavnije i kvalitetnije, ali samo ako se poznaju sva pravila i zakonitosti koje vrijede u tehnikom crtanju. Za iscrtavanje crtea koriste se crtai (ploteri) koji mogu biti vrlo razliiti, to ovisi o veliini i koliini crtea te njihovoj namjeni (slike 7.30., 7.32., 7.33. i 7.34.).

297

Posebnosti u tehnikom crtanju

Slika 7.30. Osim raunala (radne stanice) radno mjesto konstruktora mora biti opremljeno i raunalom upravljanim crtaem (ploterom)

Slika 7.31. Izgled radnog mjesta suvremenih konstruktora s dva zaslona (monitora) tekstualni (lijevo) i grafiki (desno)

Slika 7.32. Razliiti tipovi i izvedbe raunalom podranih crtaa (plotera)

Slika 7.33. Stolni poloeni crta (ploter) za Slika 7.34. Kod koritenja osobnih raunala (PC) formate A3 i A2 prilagoen vrlo moe za iscrtavanje formata A4 i A3 rasprostranjenom programu za crtanje AutoCAD posluiti i tiska (pisa, printer)

298

Tehniko crtanje

7.2. Formati i organizacija tehnikih crtea


Formati tehnikih crtea propisani su normom ISO 5457. Ovo je potrebno radi proizvodnje papira i urednog pohranjivanja. Crtei se esto uvaju vie godina, a kroz to vrijeme skupi se velik broj crtea koji moraju uvijek biti pristupani. Kada bi crtei bili proizvoljnih formata, bilo bi nemogue odravati red u arhivama i vrlo teko nai traeni crte. U proizvodnji papira normirano je vie nizova formata (tablica 7.1.). Format A niza je osnovni niz i upotrebljava se za tehnike crtee, tiskanice i razliite obrasce. Format niza B definiran je tako da duljina manje stranice njegova poetnog formata B0 iznosi 1000 mm, a slui za razliite omote (za fascikle, korice knjiga i slino). Format niza C izmeu je niza A i B, a upotrebljava se za tiskarske potrebe. Format papira niza D najmanji je i takoer se upotrebljava za tiskarske potrebe (nije obuhvaen normom ISO 5457). Povrina osnovnog formata papira A0 ima plotinu 1 m2. Kod svih standardnih formata usvojen je omjer stranica (slika 7.35.) x : y = 1 : 2 . Iz reenog slijedi da je za A0 format x = 841 mm, a y = 1189 mm.
Tablica 7.1. Formati papira
Razred Osnovni niz A Oznaka Izmjera, mm 4A0 1682 x 2378 2A0 1189 x 1682 A0 841 x 1189 A1 594 x 841 A2 420 x 594 A3 297 x 420 A4 210 x 297 A5 148 x 210 A6 105 x 148 A7 74 x 105 A8 52 x 74 A9 37 x 52 A10 26 x 37 A11 18 x 26 A12 13 x 18 B Izmjera, mm 1000x1414 707 x 1000 500 x 707 353 x 500 250 x 353 176 x 250 125 x 176 88 x 125 62 x 88 44 x 62 31 x 44 22 x 31 15 x 22 Dopunski nizovi C Oznaka Izmjera, mm C0 C1 C2 C3 C4 C5 C6 C7 C8 C9 C10 917 x 1297 648 x 917 458 x 648 324 x 458 229 x 324 162 x 229 114 x 162 81 x 114 57 x 81 40 x 57 28 x 40 D Izmjera, mm 771 x 1090 545 x 771 385 x 545 272 x 385 192 x 272 136 x 192 96 x 136 68 x 96 48 x 68 34 x 48 24 x 34

Oznaka B0 B1 B2 B3 B4 B5 B6 B7 B8 B9 B10 B11 B12

Oznaka D0 D1 D2 D3 D4 D5 D6 D7 D8 D9 D10

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Format A1 ima upola manju povrinu od formata A0, a format A2 upola manju povrinu od formata A1 i tako redom do formata A6 koji ima upola manju povrinu od formata A5. Normalan poloaj zaglavlja crtea jest donji desni kut kako je prikazano na slici 7.35. (desno). Tako se dobiju formati papira kako je prikazano u tablica 7.1. Samo kod formata A4 i A6 dulja stranica je okomita, dok je kod ostalih formata (A0, A1, A2, A3 i A5) dulja stranica vodoravna. Pri izboru formata papira za tehnike crtee prednost imaju formati A0, A1, A2, A3 i A4. U posebnim potrebama formati papira mogu se koristiti i u uzdunom i u poprenom poloaju.
299

Posebnosti u tehnikom crtanju

Slika 7.35. Omjer stranica formata A niza

Prostor za crtanje ogranien je okvirom crtea koji se izvlai punom irokom crtom ija irina nije manja od 0,5 mm (oznaka crte A10)(slika 7.36.). Izmjere neobrezanih ili sirovih formata i obrezanih ili gotovih formata dani su u tablici 7.2., koja je u izravnoj vezi sa slikom 7.36.

Slika 7.36. Neobrezani i obrezani format niza A s opim izmjerama (vidi tablicu 7.2.) Tablica 7.2. Izmjere obrezanog i neobrezanog formata niza A prema ISO 5457 (veza sa slikom 7.36.)
Oznaka formata crtea A0 A1 A2 A3 A4 A5 A6 x 1189 841 594 420 297 210 148 y 841 594 420 297 210 148 105 Izmjera, mm a 10 10 7 7 7 b 5 5 5 20 15 15 15 c 20 20 10 10 10 -

Formati A2 i vei imaju s lijeve strane u donjem dijelu ucrtano polje 20 x 297 mm s oznakom sredita, koje je predvieno za uvezivanje pri ulaganju crtea u korice s mehanizmom (slika 7.36.). Kod formata A3, A4 i A5 ovo polje postoji izmeu lijevog ruba formata i okvira crtea (prema tablici 7.2. kod A3 je 20 mm, a

300

Tehniko crtanje

kod A4 i A5 je 15 mm). U praksi je uvrijeeno da se za uvezivanje koristi polje irine najvie 25 mm (mjereno od lijevog ruba obrezanog formata udesno) [16].
a) b) c)

Slika 7.37. Posebne oznake na crteima (a oznake za sreditenje, b referentna metrijska skala, c oznake za obrezivanje)

Slika 7.38. Posebne oznake na crteima (oznake za orijentaciju)

Slika 7.39. Posebne oznake na crteima (sustav referentne mree)

Osim okvira, na crteu se nalazi i nekoliko posebnih oznaka s odreenim znaenjem ili porukama korisniku crtea (slike 7.37., 7.38. i 7.39.). Svi osnovni i

301

Posebnosti u tehnikom crtanju

produeni formati1 trebaju imati etiri oznake za sreditenje (centriranje) (slika 7.37.a), koje olakavaju postupak kopiranja i snimanja na mikrofilm. Na svim veliinama formata moe se ucrtati i referentna metrijska skala bez brojanih oznaka, najmanje duine 100 mm koja je podijeljena na 10 jednakih dijelova (slika 7.37.b). Ucrtava se simetrino na mjestu oznake za sreditenje, irinom crte ne manjom od 0,5 mm. Kod crtea koji e se snimati na mikrofilmove u vie dijelova (sekcija), referentna metrijska skala mora se nalaziti na svakom dijelu snimljenog crtea. Oznake za obrezivanje ucrtavaju se na sve kutove crtea (slika 7.37.c), a olakavaju pozicioniranje kopija pri runom ili automatiziranom obrezivanju crtea. Radi orijentacije formata crtea pri postavljanju na crtai stol ili crtau plou mogu se na okviru crtea ucrtati i oznake za orijentaciju (slika 7.38.) na istom mjestu na kojemu je i oznaka za sreditenje. Oznake sekcija ili tzv. sustav referentne mree koristan je posebice kod crtea veih formata (slika 7.39.) za lake pronalaenje detalja, unoenje izmjena, snimanje na mikrofilmove po sekcijama i slino. Mrea mora biti simetrina u odnosu na oznake za sreitenje, brojke i slova za oznaavanje sekcija moraju biti uspravna, a irina crtica treba biti najmanje 0,5 mm.

Slika 7.40. Smjetaj zaglavlja na formatima tipa x i y te oznake sredita i orijentacije formata

Prema ISO 5457 doputeni su tzv. tipovi formata x i y (vodoravni i okomiti). Na slici 7.40. dan je prikaz smjetaja zaglavlja kod ovih tipova formata. Slova,
1

Ako se pokae potreba za crtanjem predmeta kod kojih je omjer duljine i visine vrlo velik, koriste se tzv. produeni formati koji su sastavljeni od jednakih ili susjednih formata (zajednika im je visina izmjera y).

302

Tehniko crtanje

brojevi i oznake upisuju se tako da se uvijek itaju slijeva udesno s obzirom na oznaku orijentacije formata.
Tablica 7.3. Previjanje razliitih formata na veliinu format A4 za ulaganje u mapu s mehanizmom

303

Posebnosti u tehnikom crtanju Tablica 7.4. Previjanje razliitih formata na veliinu format A4 za ulaganje u mapu bez mehanizma ili slaganje na police ormara

Previjanje formata. Originalni crtei koji su crtani na prozirnom papiru (pausili transparentnom papiru) ne previjaju se, jer bi se previjanjem otetili i vrlo brzo
304

Tehniko crtanje

unitili. Oni se pohranjuju u posebne poloene ormare s ladicama za ulaganje neprevijenih crtea ili se urolani odlau u posebne stalke (slika 7.8., desno). Previjaju se samo kopije crtea, i to na veliinu formata A4. Previjanje moe biti za ulaganje u mapu s mehanizmom (tablica 7.3.) ili bez mehanizma ili slaganje na police ormara (tablica 7.4.)(prema DIN 824). I u jednom i u drugom sluaju postupak previjanja mora biti proveden tako da zaglavlje i sastavnica budu na gornjoj strani i potpuno vidljivi. Ako se previjanje provodi za vei broj crtea, treba izraditi ablone za previjanje, ime se ovaj postupak olakava i ubrzava. Pri estom razvijanju crtea (posebice veih formata) postoji mogunost oteenja dijela koji se ulae u mehanizam mape. Stoga se esto ovaj dio ojaava kartonom ili se na mjestu provrta za mehanizam postavljaju posebne plastine naljepnice (vanjski promjer je 14, a unutarnji 5 mm).

7.3. Zaglavlja i sastavnice


Za upisivanje osnovnih podataka potrebnih za identifikaciju i primjenu crtea koristi se zaglavlje i sastavnica. Zaglavlje i sastavnica uobiajeno se crtaju u desnom donjem kutu formata crtea, bez obzira na njegovu veliinu. Osnovni sadraj zaglavlja prikazan je na slikama 7.41. i 7.42. prema DIN 6771. Sastavnica se uobiajeno crta iznad zaglavlja, ili ako ovdje nema dovoljno prostora, moe se crtati i na nekom drugom dijelu formata crtea. U sastavnicu se upisuju svi dijelovi (pozicije) nacrtanog sklopa te svi karakteristini podaci o dijelu. Na slici 7.41. prikazano je zaglavlje radionikog crtea ili crtea jedne pozicije (dijela), a na slici 7.42. prikazano je zaglavlje i osnovni red sastavnice sklopa (montanog crtea).

Slika 7.41. Primjer zaglavlja za tehnike crtee dijelova (radionike crtee)(prema DIN 6771)

Ovisno o potrebi, zaglavlja i sastavnice mogu se prilagoditi potrebama tvrtke, pa se stoga uoava velika razlika u raznim poduzeima (razlika se oituje u veliini sastavnice te u broju i rasporedu informacija). Primjeri zaglavlja prilagoenih potrebama korisnika dani su na slikama 7.43., 7.44. i 7.45.

305

Posebnosti u tehnikom crtanju

Slika 7.42. Primjer zaglavlja za sklopne ili montane (dispozicijske) crtee s poetnim redom sastavnice (prema DIN 6771)

Slika 7.43. Primjer zaglavlja sklopnog ili montanog (dispozicijskog) crtea prilagoenog potrebama Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu

Slika 7.44. Primjer zaglavlja radionikog crtea prilagoenog potrebama konstrukcijskih vjebi iz predmeta Tehniko crtanje, Elementi strojeva i Osnove konstruiranja na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu

306

Tehniko crtanje

Slika 7.45. Primjer zaglavlja sklopnog ili montanog (dispozicijskog) crtea prilagoenog potrebama konstrukcijskih vjebi iz predmeta Tehniko crtanje, Elementi strojeva i Osnove konstruiranja na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu

Slika 7.46. Mrea za definiranje izmjera zaglavlja na tehnikim crteima Tablica 7.5. Izmjere elemenata mree (veza sa slikom 7.46.)
irina crta, mm Format A4, A3 i A2 A1 i A0 iroke (A10) 0,70 1,0 Uske (B13) 0,35 0,5 Ako se koriste samo dvije irine, dobra je i kombinacija 0,50 za iroke, a 0,25 za uske crte Format Nain pisanja a b c e A4 do A0 brzi tiskai (printeri) 4,23 2,54 54,99 182,88 pisai stroj ili runo 4,25 2,60 55,25 187,20 A1 i A0 neovisno1 5,60 3,60 72,80 259,20 Za runo pisanje moe se koristiti i zaokruenje izmjera. Izmjere su u mm, a prema DIN 6771
1

npr. za potrebe mikrofilmovanja

307

Posebnosti u tehnikom crtanju

Izmjere zaglavlja (slike 7.41. i 7.42.) ovise o nainu ispisivanja. Ako se planira ispis brzim pisaima (printerima) ili pisaim strojevima, trebalo bi izmjere uklopiti u mreu prikazanu na slici 7.46. Iz slike 7.46. i tablice 7.5. vidljivo je da postoje tri varijante zaglavlja (dva normalna s e = 182,88 i e = 187,2 mm te jedno uveano e = 259,20 mm). Ova se mrea moe koristiti i kao podloga za izradu zaglavlja za vlastite potrebe i runi ispis (ablonama za pisanje tehnikog pisma npr.).

Slika 7.47. Sastavnica za sklopni crte (izmjere prema tablici 7.6.) Tablica 7.6. Izmjere elemenata sastavnice za sklopni crte (veza sa slikom 7.47.) Tehnika ispisivanja Brzi tiskai (printeri) Pisai strojevi ili runo pisanje Za potrebe mikrofilmovanja Izmjere, mm a b 4,23 2,54 4,25 2,60 5,60 3,60

308

Tehniko crtanje

Slika 7.48. Primjer zasebne sastavnice A4 formata

309

Posebnosti u tehnikom crtanju

U novije se vrijeme iz razno raznih razloga2 koriste i zasebne sastavnice A4 formata prilagoene ispisu pomou brzih tiskaa (printera). One su prilog sklopnim crteima i obino nose njegov broj iz zaglavlja. Sadre esto puno vie podataka (informacija) od onih koje se crtaju u nastavku zaglavlja na crteima. Primjer jedne takve sastavnice dan je na slici 7.48.

7.4. Mjerila
Mjerilo predstavlja omjer istih veliina predmeta na crteu i u naravi. Kada su ove veliine jednake i na crteu i na predmetu koji je nacrtan, tj. kada crte prikazuje predmet u naravnoj veliini, radi se o mjerilu 1 : 1. Na radionikim crteima najbolje je, ako je to mogue, predmete crtati u naravnoj (pravoj) veliini kako bi radnik imao to bolju predodbu o predmetu. Ovisno o potrebi, predmet moe biti nacrtan umanjen ili uvean. Koje e se mjerilo uporabiti i kada, ovisi o veliini predmeta i njegovoj sloenosti. Kada bi se npr. srednji i veliki predmeti crtali u naravnoj veliini, to bi zahtijevalo uporabu vrlo velikih i nespretnih formata crtea, i za crtanje i za kasniju uporabu u proizvodnji. Obrnuto, kada bi se mali i vrlo mali predmeti crtali u naravnoj veliini, bilo bi nemogue nacrtati sve detalje i izvesti pravilno kotiranje. Iz tih razloga, pri izboru mjerila treba voditi rauna da izabrani format papira za crte bude takav da gustoa crtea ne ugrozi njegovu itljivost i razumljivost.
Tabela 7.7. Mjerila koja se koriste u tehnikim crteima (ISO 5455)
Vrsta mjerila Za uveanje Za naravnu veliinu Za umanjenje 1:2 1 : 20 1 : 200 1 : 2000 50 : 1 5:1 Propisano mjerilo 20 : 1 2:1 1:1 1:5 1 : 50 1 : 500 1 : 5000 10 : 1 1 : 10 1 : 100 1 : 1000 1 : 10000

Predmet moe biti nacrtan u jednom usvojenom mjerilu (glavnom mjerilu), a neki njegovi dijelovi (detalji, presjeci i slino) mogu biti posebno nacrtani na istom crteu uveani ili umanjeni. U zaglavlju crtea predvieno je polje za upisivanje mjerila. Neto veim brojevima upisuje se glavno mjerilo (npr. 1 : 1), a ostala mjerila upisuju se uz posebno nacrtane detalje, presjeke ili slino (npr. Mjerilo 2 : 1, M 2 : 1 ili samo 2 : 1). Ako je ostalih mjerila malo (npr. jedno ili dva), ona se osim detalja mogu manjim brojevima upisati ispod glavnog mjerila u zaglavlju crtea. Normizirana i uobiajena mjerila koja se koriste u tehnikom crtanju navedena su u tablici 7.7. Neovisno o tome crta li se predmet uvean ili umanjen, u crte se unose uvijek stvarne izmjere predmeta (slika 7.49.).
2

Jednostavan ispis, strateki razlozi, laka provedba izmjena itd.

310

Tehniko crtanje

Slika 7.49. Neovisno o mjerilu, na crteu su uvijek upisane stvarne mjere predmeta

7.5. Vrste crta i njihova primjena


Za razliku od crtea u drugim podrujima, kod prikazivanja predmeta na tehnikim crteima u strojarstvu upotrebljavaju se iskljuivo crte razliite po vrsti i irini. Propisanom namjenom pojedinih crta postie se potpuna jasnoa i jednoznanost prikazivanja, a iskljuuje svaki nesporazum pri itanju i izradi crtea. Prema ISO 128-23 predvieno je 14 vrsta crta koje su prikazane u tablici 7.8. u kojoj je detaljno opisana i njihova primjena. Openito se crte prema normi ISO 128-23 primjenjuju u konstrukcijskoj dokumentaciji ukljuujui arhitektonske crtee, strukturni tehniki crtei, tehniki crtei za odravanje zgrada, graevinski tehniki crtei, crtei zemljita (geodetski crtei) i crtei gradskih planova. Prema ISO 128-24 predvieno je 9 vrsta crta koje su prikazane u tablici 7.10. u kojoj je detaljno opisana i njihova primjena. Openito se crte prema normi ISO 128-24 primjenjuju u konstrukcijskoj dokumentaciji koja se upotrebljava u strojarstvu. Primjeri primjene pojedinih vrsta crta dani su na slikama 7.50., 7.51., 7.52. i 7.53, koje su u vezi s tablicama 7.8. i 7.10. Na konstrukcijskim crteima prema ISO 128-23 uobiajeno se upotrebljavaju tri irine crta: uska, iroka i posebno iroka crta (tablica 7.9.). Omjer njihovih irina jest 1:2:4. Na tehnikim crteima u strojarstvu prema ISO 128-24 uobiajeno se upotrebljavaju dvije irine crta (tablica 7.11.). Omjer njihovih irina jest 1:2. irine crta ine geometrijski niz u kojemu se svaka sljedea irina dobije na taj nain da se prethodna pomnoi s 2 i po potrebi zaokrui na pogodnu vrijednost

311

Posebnosti u tehnikom crtanju

(vidi stupac "Skupina crta" u tablicama 7.9. i 7.11.). irina crta za grafike simbole smjetena je izmeu irine uske i iroke crte. Skupina crta bira se na osnovi tipa, veliine i mjerila crtea. Iskustveno se preporuuje za crtee formata A2 i manje skupina crta do irine 0,5, a za crtee formata A1 i vee skupina crta 0,7 i vee (vidi tablicu 7.11.).
Tablica 7.8. Crte na konstrukcijskim crteima prema normi ISO 128-23 (veza sa slikom 7.50.)
Oznaka crte 01.1 Opis i prikaz crte Neprekidna uska crta Primjena .1 granice razliitog materijala u pogledu, rezu i presjeku (alternativno, vidi 01.2.2) .2 iscrtavanje (rafiranje) .3 dijagonale za oznaavanje otvora, rupa i udubljenja .4 crte strelica u podrujima stubita, platformi i kosina .5 modularne mrene crte, prvi stupanj .6 kratke simetrale .7 produene crte .8 mjernice i njihovi zavreci .9 pomone mjerne crte .10 postojee izohipse2 na crteima zemljita (alternativno, vidi 02.1.1) .11 vidljive konture dijelova u pogledu (alternativno, vidi 01.2.3) .12 pojednostavnjeni prikaz vrata, prozora, stubita, spojeva itd. (alternativno, vidi 01.2.4) .13 uokvirivanje detalja .14 granice djelominog ili prekinutog pogleda, reza i presjeka, ako granica nije crta 04.1 (alternativno, vidi 04.1.6) .1 vidljive konture dijelova u rezovima i presjecima ako je upotrijebljeno iscrtavanje (rafiranje) .2 granice razliitog materijala u pogledu, rezu i presjeku (alternativno, vidi 01.1.1) .3 vidljive konture dijelova u pogledu (alternativno, vidi 01.1.11) .4 pojednostavnjeni prikaz vrata, prozora, stubita, spojeva itd. (alternativno, vidi 01.1.12) .5 modularne mrene crte, drugi stupanj .6 crte strelica za oznaavanje pogleda, rezova i presjeka .7 predloene izohipse na crteima zemljita .1 vidljive konture dijelova u rezovima i presjecima ako nije upotrijebljeno iscrtavanje (rafiranje) .2 pojaane (armirane) pregrade (vidi 02.3) .3 crte od posebne vanosti .1 postojee izohipse na crteima zemljita (alternativno, vidi 01.1.10) .2 podjela biljnih rasada/travnjaka .3 nevidljive (skrivene) konture (alternativno, vidi 02.2.1) .1 nevidljive (skrivene) konture (alternativno, vidi 02.1.3) Veza s ISO 7519 4069 7519 7519 8560 129 129 129 11091 7519 7519 7519 7519 8560 8048 11091 7519 3766 11091 11091 -

Neprekidna uska crta s cikcakom 01.2 Neprekidna iroka crta

01.3

Neprekidna posebno iroka crta Crtkana uska crta

02.1

02.2

Crtkana iroka crta

Crta koja spaja mjesta jednake nadmorske visine.

312

Tehniko crtanje Tablica 7.8. Crte na konstrukcijskim crteima prema normi ISO 128-23 (veza sa slikom 7.50.)(nastavak)
Oznaka crte 02.3 Opis i prikaz crte Crtkana posebno iroka crta Primjena .1 pojaane (armirane) pregrade u najniim slojevima na planovima i udaljeni slojevi zakrenuti uvis ako su najnii i najvii slojevi te bliski i udaljeni slojevi prikazani na istoj skici .1 tragovi presjene ravnine (crte 04.2 na krajevima i promjena pravca) .2 sredinjice .3 simetrale (osi simetrije)(oznaene na krajevima s dvije uske kratke paralelne crte nacrtane u pravom kutu) .4 uokvirivanje poveanih detalja .5 referentne crte .6 granice djelominih ili prekinutih pogleda, rezova i presjeka (posebice za kratke crte, vidi primjere na slici 7.50.: 01.1.2, 01.2.1, 01.3.1 itd.)(alternativno, vidi 01.1.14) .1 tragovi presjene ravnine (crte 04.1 na krajevima i promjena pravca) .2 konture vidljivih dijelova smjetenih ispred presjene ravnine .1 sekundarne crte za postavljanje (polaganje) i proizvoljne referentne crte .2 oznaavanje crta ili povrina na koje se odnosi primjena posebnih zahtjeva .3 granine crte za skupine, stupnjeve, faze, pojaseve itd. .1 mogui i krajnji poloaji pokretnih dijelova .2 teinica .3 konture susjednih dijelova .1 konture nevidljivih (skrivenih) dijelova smjetenih ispred presjene ravnine .1 pojaane (armirane) prenapregnute pregrade i izolirani elektrini vodovi (kabeli) .1 konture dijelova koji nisu ukljueni u projekt Veza s ISO 3766 4463-1 i 4068 -

04.1

Duga crtkano-tokasta uska crta

04.2

Duga crtkano-tokasta iroka crta Duga crtkano-tokasta posebno iroka crta

04.3

05.1

Duga crtkano-dvostrukotokasta uska crta Duga crtkano-dvostrukotokasta iroka crta Duga crtkano-dvostrukotokasta posebno iroka crta Tokasta uska crta

05.2

05.3

3766

07.1

Tablica 7.9. Vrste crta i njihova irina (ISO 128-23)


irina crta, mm Skupina crta 0,25 0,35 0,50 0,70 1,00 Uska crta 0,13 0,18 0,25 0,35 0,50 iroka crta 0,25 0,35 0,50 0,70 1,00 Posebno iroka crta 0,50 0,70 1,00 1,40 2,00 irina crta za grafike simbole 0,18 0,25 0,35 0,50 0,70

313

Posebnosti u tehnikom crtanju

Slika 7.50. Primjeri primjene vrsta crta (veza s tablicom 7.8. odnosno normom ISO 128-23)

314

Tehniko crtanje Tablica 7.10. Crte na konstrukcijskim crteima prema normi ISO 128-24 (veza sa slikama 7.51., 7.52. i 7.53.)
Oznaka crte 01.1 Opis i prikaz crte Neprekidna uska crta .1 .2 .3 .4 .5 .6 .7 .8 .9 .10 .11 .12 .13 .14 .15 .16 .17 .18 Primjena zamiljena crta presjeka mjernice produene crte pomone mjerne crte i referentne crte iscrtavanje (rafiranje) konture zakrenutih presjeka kratke simetrale korijen navoja vijaka i matica poetak i zavretak mjernica dijagonale za oznaavanje ravnih ploha crte savijanja na nesavijenim i savijenim dijelovima zaokruivanje detalja oznaavanje ponavljanja detalja (npr. korijeni ili podnoni promjer zupanika) crta blagih prijelaza poloaj laminiranja zrake projiciranja mrene crte runo crtani prikazi zavretaka djelominih ili prekinutih pogleda, rezova i presjeka, ako granica nije simetrala ili sredinjica* (odnosno lomne crte za sve vrste materijala) Veza s ISO 129 129 128-22 128-50 128-40 6410-1 129 3040 -

Neprekidna uska prostoruna crta Neprekidna uska crta s cikcakom 01.2 Neprekidna iroka crta

.19 strojno crtani prikazi zavretaka djelominih ili prekinutih pogleda, rezova i presjeka, ako granica nije simetrala ili sredinjica* .1 .2 .3 .4 .5 .6 .7 .8 .1 .2 vidljivi bridovi (rubovi) vidljive konture vrhovi navoja zavreci navoja glavni prikazi u dijagramima, mapama, dijagramima toka sustavne crte (metalne konstrukcije) crte spoja kod odljevaka (otkivaka) u pogledu crte strelica za oznaavanje rezova i presjeka nevidljivi (skriveni) bridovi nevidljive (skrivene) konture

128-30 128-30 6410-1 6410-1 5261 10135 128-40 128-30 128-30 2203 128-40

02.1 02.2 04.1

Crtkana uska crta Crtkana iroka crta Duga crtkano-tokasta uska crta

.1 oznaavanje doputenih podruja povrinske obrade (npr. toplinska obrada) .1 .2 .3 .4 .1 sredinjice simetrale (osi simetrije) diobene krunice zupanika diobene krunice provrta ili rupa oznaavanje ogranienih ili zahtijevanih podruja povrinske obrade (npr. toplinska obrada) .2 poloaj presjenih ravnina

04.2

Duga crtkano-tokasta iroka crta

preporua se uporaba samo jedne vrste crta za ovu namjenu na istom crteu

315

Posebnosti u tehnikom crtanju Tablica 7.10. Crte na konstrukcijskim crteima prema normi ISO 128-24 (veza sa slikama 7.51., 7.52. i 7.53.)(nastavak)
Oznaka crte 05.1 Opis i prikaz crte Duga crtkano-dvostrukotokasta uska crta .1 .2 .3 .4 .5 .6 .7 .8 .9 Primjena konture susjednih dijelova krajnji poloaji pokretnih dijelova teinice polazne konture pri oblikovanju dijelovi smjeteni ispred presjene ravnine konture alternativnih izvedbi konture gotovog dijela unutar polaznog materijala uokvirivanje posebnih polja/podruja istureni tolerancijski pojas Veza s ISO 10135 10578

Tablica 7.11. Vrste crta i njihova irina (ISO 128-24)


Skupina crta 0,25 0,35 0,50* 0,70* 1,00 1,40 2,00 * preporuuju se skupine crta irina crta, mm irina crte za crtu oznake 01.2 02.2 04.2 01.1 02.1 04.1 05.1 0,25 0,13 0,35 0,18 0,50 0,25 0,70 0,35 1,00 0,50 1,40 0,70 2,00 1,00

Slika 7.51. Primjeri primjene vrsta crta (veza s tablicom 7.10.) [18]

316

Tehniko crtanje

Slika 7.52. Primjeri primjene vrsta crta (veza s tablicom 7.10.) [18]

317

Posebnosti u tehnikom crtanju

Slika 7.53. Primjeri primjene vrsta crta (veza s tablicom 7.10.) [18]

318

Tehniko crtanje

7.6. Tehniko pismo


Zavrna faza u izradi svakog tehnikog crtea jest njegovo opisivanje. Pod opisivanjem se podrazumijeva upisivanje kotnih brojeva (izmjera), upisivanje odgovarajuih primjedbi i podataka, ispisivanje zaglavlja i sastavnica i tome slino. Tehniko pismo propisano je normom ISO 3098/1, koja se u prvom redu odnosi na ispisivanje uz pomo ablona za tehniko pismo (slika 7.54.), no moe se primijeniti i za ispisivanje rukom.

Slika 7.54. Primjer ispisa tehnikog pisma prema ISO 3098/1 tipa B (uspravno) i tipa A (koso)

U primjeni su tehnika pisma tipa A (koso - nagnuta udesno pod kutom od 75 u odnosu na vodoravni pravac) i tipa B (uspravno pod kutom od 90 u odnosu na vodoravni pravac). Dakle, oba su tipa jednako vrijedna i preputeno je na volju crtau koji e tip pisma primijeniti u opisu tehnikog crtea. Preporuka je da se za opisivanje crtea i dokumentacije koja e biti arhivirana, posebno mikrofilmovana, ispisivanje obavi uspravnim tehnikim pismom. Na slici 7.55. prikazana su slova tehnikog uspravnog pisma tipa B prema ISO 3098/1, koja su ispisana u mreici kako bi se mogle uoiti sve dimenzije slova. Ovaj standard definirao je i esto rabljena slova grkog alfabeta prema ISO 3098/2. Dodatak standardu ISO 3098/1 jesu slova hrvatske abecede: , , , , , , , , , . Koliko je vano da se crte tono i lijepo nacrta, isto toliko je vano i lijepo i uredno opisivanje i kotiranje crtea. Jedna nejasna kota ili rije mogu prouzroiti velike materijalne tete. Stoga je potrebno da svaki konstruktor, inenjer ili tehniar, pa na koncu i crta potpuno ovladaju tehnikim pisanjem. Oblik slova jednostavan je i skladan, a odabran je tako da se moe vrlo lako i brzo nauiti. Tehniko pismo pisalo se redis-perima, cjevicama, grafos-perima niza 0, a sitna slova kotir-perima. Danas se uglavnom rabe ablone za pisanje i
319

Posebnosti u tehnikom crtanju

crtanje. Pri pisanju je potrebno posebno paziti na istou pera pa se preporua esto ienje vlanom platnenom krpicom.

Latinino uspravno pismo ISO 3098/1 tip B Grko uspravno pismo ISO 3098/2 tip B Slika 7.55. Primjeri tehnikog pisma prema ISO 3098

Visina slova koja se koriste za jedan crte ovisi o namjeni crtea, veliini crtea, veliini pokazanog predmeta, znaenju natpisa i raspoloivom prostoru. Sukladno visini slova odabiru se i irine crta tih slova. Na konstrukcijskim crteima za glavne natpise koriste se slova visine 6, 8 i 10 mm, za pomone natpise koriste se slova 4, 5 i 6 mm, a za sporedne natpise i kotne brojeve koriste se slova visine od 2 do 5 mm. Visina velikih i malih slova ne moe biti ispod 2,5 mm, a niz nazivnih visina slova izveden je s faktorom porasta 2 (vidi tablicu 7.12.). to se tie konstrukcije slova, tehniko se pismo moe izvoditi na vie naina. Tako se za posebno potrebnu tonost i vea slova primjenjuje mrea od sedmina visine. U sluaju potrebe da se vea slova smjeste u sredinu reda (kod naslova i slino), primjenjuje se okvir za svako slovo pojedinano u potrebnoj irini i razmaku. Za manje nazivne visine slova izvlae se paralelne crte izmeu kojih se pie tekst. U ovom sluaju mogu se izvui paralelne crte na posebnom papiru (obino hamer papiru), koji se stavlja ispod lista na kome e se ispisivati tekst. Uvjebani ispisiva (pisa teksta) za tekst male visine upotrebljava samo izvuenu crtu na koju upisuje tekst. Poetnici najvie upotrebljavaju mreu izvuenu tuem na posebnom tvrdom papiru, a vjebe u ispisivanju slova mogu provoditi na prozirnom papiru. Poetnici mogu izvoditi vjebe primjenom kariranog papira.
320

Tehniko crtanje

Posebno je vano da poetnici posebno paze na pravilno pisanje, jer se nauene pogreke teko ispravljaju. Zbog toga vjebe pisanja treba obavljati lagano i sustavno, a za vjebu treba pisati ista slova druge nazivne visine, kasnije i rijei od poznatih (uvjebanih) slova i napokon tekst u razliitim visinama.
Tablica 7.12. Dimenzije kosog i uspravnog tehnikog pisma ISO 3098/1 (tipa A i tipa B) Izgled koso Tip A h/14 uspravno koso Tip B h/10 uspravno Visina slova h i c ne smiju biti manja od 2,5 mm. Niz nazivnih visina slova h izveden je s faktorom porasta 2 . Karakteristike Omjer (14/14)h velikih slova i brojeva h (10/10)h (10/14)h malih slova c (7/10)h (2/14)h slova i brojevi a (2/10)h (20/14)h redova b (14/10)h (6/14)h rijei e (6/10)h (1/14)h irina crta d (1/10)h Visina Razmak Vrsta pisma irina d

Dimenzije, mm 2,5 0,35 0,5 3,5 1,05 1,5 0,18 0,25 3,5 2,5 0,5 0,7 5 1,5 2,1 0,25 0,35 5 3,5 0,7 1 7 2,1 3 0,35 0,5 7 5 1 1,4 10 3 4,2 0,5 0,7 10 7 1,4 2 14 4,2 6 0,7 1 14 10 2 2,8 20 6 8,4 1 1,4 20 14 2,8 4 28 8,4 12 1,4 2

Pri vjebanju ispisivanja slova osnovno je uvjebati i prihvatiti nagib (za kosa slova), a potom uvjebati ispisivanje slova razliite visine i irine (uska, normalna i iroka slova). Uputno je da poetnici, posebno oni kojima tehniko pismo ide tee, piu tekst najprije i due vrijeme olovkom. Radi lakeg i breg usvajanja pisanja tehnikog pisma poetnici e slova istih osnova grupirati i ispisivati po fazama. Tako e na primjer rije ee napisati u prvoj fazi u obliku Ooooo jer su slova navedene rijei pisana na bazi slova o-O.

Slika 7.56. Usko uspravno tehniko pismo prema ISO 3098 1A

321

Posebnosti u tehnikom crtanju

Slika 7.57. Srednje uspravno tehniko pismo prema ISO 3098 1B

Ve je reeno da se danas sve rjee slova ispisuju kotir-perom, obinim perom i redis-perom, a gotovo iskljuivo piu se specijalnim perima, i to s posebnim perom za svaku irinu crte. Meutim, svaki crta i tehniar trebao bi znati dobro ispisivati slova i tekst rukom. U novije vrijeme na raspolaganju su ablone za sve vrste i veliine slova, pa su ablone sve vie u primjeni pri ispisivanju slova (slike 7.56. i 7.57.). Velika slova imaju manje krivina pa se mogu lake ispisivati rukom nego mala slova. Pri pisanju ablonom ta razlika nije toliko bitna, a due pisanje ablonom dovodi do postizanja vrlo velike brzine ispisivanja teksta. Pojavom raunala, a posebice osobnih raunala, razvijeni su i programski sustavi u koje su ukljuene i naredbe za opisivanje tehnikih crtea. Opisivanje tehnikih crtea, odnosno pozicioniranje teksta bilo gdje unutar crtea, jedno je od bitnih svojstava CAD sustava. Uobiajeno je dostupno vie razliitih oblika slova, kojima se moe mijenjati veliina i nagib. Tekst se moe upisivati s tipkovnice, ili iz datoteka. Za ispis teksta i crtea upotrebljavaju se digitalni crtai (plotteri)(s perima, elektrostatski, termalni, ink-jet ili laserski crtai) ili pisai (printeri) (matrini, laserski ili ink-jet). U usporedbi s klasinim nainima opisa crtea, opis crtea podran raunalom je puno bri i kvalitetniji, a mogunosti pogreke u ispisu su minimalne.

322

Tehniko crtanje

8. Tehniko prostoruno skiciranje


Free-hand Sketching 8.1. Osnovne znaajke skiciranja
Grafiki jezik u inenjerskom okruenju sastoji se od serija slika i simbola, a koristi se u svakodnevnom komuniciranju idejama i konceptima. Nakon ovih ideja moi e se koncepti i detalji projekta finalizirati, izradit e se toni tehniki crtei proizvoda potrebni za njegovu proizvodnju. Ovi crtei obino nastaju iz skica generiranih tijekom faze planiranja projekta. Cilj izrade skice jest brzo napraviti grafiko predstavljanje neke ideje, koje moe biti laka komunikacija izmeu suradnika, crtaa ili naruitelja. Openito, ova se skica izrauje prostoruno, bez pomoi ili uporabe pribora i pomagala koji se uobiajeno koriste u tehnikom crtanju. Primarna potreba izrade skice je prikazivanje vizije prije davanja tehnike informacije. Skice su integralni dio analitikih kalkulacija u kojima su koritene za definiranje fizikalnih objekata koji se analiziraju. Iz ovog razloga skice slue za prikazivanje vanjskog izgleda objekta, s manjim naglaavanjem skrivenih ploha ili znaajki, iako ih po potrebi treba ukljuiti. Skica slui takoer i kao neposredna grafika komunikacija, esto crtana pod promjenjivim uvjetima kao to je to na radilitu, u radionici ili na poslovnom sastanku (slika 8.1.).

Slika 8.1. Prostoruno nacrtana ravninska i prostorna skica objekta s opisom uobiajeno koritenih debljina, odnosno intenziteta crta

Prostoruno skiciranje je postupak izrade tehnikog crtea (po svim pravilima tehnikog crtanja) prostom rukom, bez uporabe pomonog pribora (trokuta, estara i slino). Ovako dobiven crte nije crtan u mjerilu, ve proporcionalno prema
323

Tehniko prostoruno skiciranje

veliini predmeta (odnosno, odoka). Skiciranje je najei nain crtanja u tehnici. Primjenjuju ga konstruktori kao prvi prikaz ideje, pogonski tehniari pri snimanju istroenog ili slomljenog strojnog dijela radi reparature te svaki strunjak pri tumaenju bilo kakve izvedbe ili pojedine faze rada. Nema te rijei koja bi mogla nadomjestiti crte, a skica je njegov najjednostavniji oblik. Skiciranje je slino pisanju, vjetina koja se razvija vjebom i praksom. U ovom poglavlju pojasnit e se postupci i dati upute kako skicirati djelotvornije, a tehnika i prijedlozi omoguit e dobivanje realistinijih skica u inenjerskoj primjeni. Prednost skiciranja je ta to se ono moe obavljati bilo gdje i bilo kada, a jedina stavka potrebna za izradu skice je pribor za pisanje (olovka), papir za crtanje i gumica za brisanje (nije nuna!). Ve je reeno da je skiciranje proces koji openito prethodi kreiranju tehnikog crtea na raunalu ili na ploi za crtanje. Ovo poglavlje nudi tehniku skiciranja s iskljuivo kratkim pojanjenjima vezano za teoriju tehnikog crtanja i detalje teorije projiciranja i nacrtne geometrije, o emu se vie moe pronai u nekim drugim poglavljima ove knjige. Skiciranje vodoravnih crta. Crte koje se obino koriste za skice ukljuuju ravne i zakrivljene crte. Ravne crte mogu se svrstati u vodoravne, uspravne (okomite) i kose (nagnute) crte. Normalni nain prostorunog crtanja vodoravnih paralelnih crta je slijeva udesno za desnoruke osobe (slika 8.2.) ili zdesna ulijevo za ljevoruke osobe. Za prostoruno crtanje vie jednoliko razmaknutih vodoravnih crta potrebno je dosta vjetine.

Slika 8.2. Postupak prostorunog skiciranja vodoravnih paralelnih crta

Slika 8.3. Postupak prostorunog skiciranja uspravnih paralelnih crta uz pomo malog prsta kao vodilice za odravanje uspravnog pravca (postupak mogu i pri crtanju vodoravnih crta)

Posebnu pozornost obratiti na to da se izbjegava crtanje lukova ili zakrivljenih crta umjesto vodoravnih crta, to se esto dogaa kada je lakat nepokretan. Stoga je tijekom crtanja vodoravnih crta potrebno pomaknuti cijelu ruku. To je posebice vano kada se skiciraju duge vodoravne crte. Duge vodoravne crte mogu se tonije
324

Tehniko crtanje

skicirati tako da se skicira niz kratkih vodoravnih crta spojenih krajevima. Djelotvorna tehnika prostorunog crtanja paralelnih crta jest crtanje crta, pri emu se npr. mali prst koristi kao vodilica klizei du ruba crtae ploe. Pri tome se olovka stavlja na poetnu toku, a crta se povlai promatrajui prema krajnjoj toki. Slika 8.3. prikazuje postupak prostorunog skiciranja uspravnih paralelnih crta uz pomo malog prsta kao vodilice za odravanje uspravnog pravca (postupak mogu i pri crtanju vodoravnih crta, s time da tada mali prst klizi svojim vanjskim dijelom po vodoravnom rubu crtae ploe ili se papir zakree za 90). Skiciranje uspravnih crta. Uspravne se crte uobiajeno crtaju odozgo prema dolje. Potrebno je dosta vjetine u prostorunom crtanju podjednako razmaknutih uspravnih crta (slika 8.4.). Rub crtae ploe i mali prst mogu pomoi u ovom postupku (slika 8.3.).

Slika 8.4. Postupak prostorunog skiciranja uspravnih paralelnih crta

Slika 8.5. Postupak prostorunog skiciranja kosih paralelnih crta

Skiciranje kosih crta. Crte pod kutom ili kose crte skiciraju se odozdo slijeva prema gore udesno. To je udobna pozicija za desnoruke osobe. Manje udobna pozicija i tee su za crtanje kose crte koje se pruaju odozgo slijeva prema dolje udesno. Olakanje je mogue ako se crtai papir zarotira u poloaj u kojemu je udobnije i lake skicirati ove crte (slika 8.5.). Skiciranje zakrivljenih crta. Zakrivljene crte prepoznaju se ili kao krunice, lukovi ili nepravilne krivulje. Krunice se skiciraju tonije tako da se najprije nacrtaju sredinjice, na kojima se zatim oznae polumjeri. Ove oznake polumjera oblikuju okvir unutar kojeg se lako moe skicirati krunica1. Prvo se skicira gornja lijeva strana krunice (vuenjem olovke u suprotnom smjeru kazaljke na satu), a zatim se skicira donja desna strana krunice (vuenjem olovke u smjeru kazaljke na satu)(slika 8.6.). Vee krunice zahtijevaju i drugi par sredinjica zarotiranih za kut od 45 radi poveanja broja oznaka polumjera od etiri na osam. Ako se npr. zahtijevaju etiri luka, crtai papir se zakree radi kompletiranja zadnja dva kvadranta, a skiciranje lukova slino je skiciranju krunice. Orijentacija i veliina luka regulirani su
1

Ovaj je postupak poznat i kao "boxing" ilustracije ili lika [11]

325

Tehniko prostoruno skiciranje

vjetinom crtaa. Za srednje i velike lukove preporua se crtanje sredinjica i oznaka polumjera.

Slika 8.6. Postupak skiciranja krunice i krunog luka [11]

Skiciranje nepravilnih krivulja. Nepravilne krivulje jesu one koje nemaju zadani polumjer zakrivljenosti, a skiciraju se tako da se koriste potezi olovke koji najbolje odgovaraju crtau. Vrlo uskim ili svijetlim crtama najprije se skicira podloga za toan oblik, a zatim se preko njih povlae iroke ili tamne crte radi kompletiranja nepravilne krivulje. Sredstva za crtanje. Pod sredstvima za crtanje podrazumijevaju se razliiti materijali na kojima je mogue izraivati skice. Tehnike skice najee se izrauju na neprozirnom papiru A4 ili A3 formatu. Skice izraene na ovom papiru predstavljaju originale koji se mogu kopirati na uobiajenim strojevima za kopiranje koji prihvaaju originale ovih formata. Osim neprozirnog papira, u nekim sluajevima moe se koristiti i prozirni papir (tzv. paus-papir) ili folija za crtanje. Pribor za skiciranje. Skice se openito izrauju crnim crtama grafitne olovke. Ope koritena grafitna olovka je olovka s grafitom broj 2, koja se moe koristiti za crtanje i svijetlih (uskih) i tamnih (irokih) crta jednostavnim doziranjem pritiska olovke na crtai papir. Tijekom procesa potamnjenja, olovka se mora jae pritiskati na papir kako bi se dobila odgovarajua crnoa konane skice. Skice koje se izrauju uporabom tehnikih olovaka s grafitnim ulocima crtaju se uobiajeno 2H grafitnim ulocima. Olovke s tvrim grafitnim ulocima smiju se koristiti za konstrukcijske crte, a olovke s mekim grafitnim ulocima (2B ili B) za potamnjivanje (podebljavanje) crta vidljivih rubova, odnosno nijansiranje ili sjenanje nakon to je skica dovrena. Suvremene grafitne olovke koje se rabe za tehnike grafike jesu uskocrte mehanike olovke. Uskocrta olovka od 0,3 mm moe se koristiti za konstrukcijske crte, a ona od 0,5 ili 0,7 mm za tamne uglaene crte. Uskocrte olovke ne zahtijevaju iljilo jer crte poprimaju irinu jednaku promjeru grafitnog uloka (slika 8.7.). Dakle, za skiciranje se preporua sljedei pribor: 1) dvije tehnike olovke (s mekim 2B ili B i srednje tvrdim 2H grafitnim ulocima),
326

Tehniko crtanje

2) 3) 4) 5)

gumica za brisanje, dva trokuta (30, 60, 90 i 45, 45, 90), estar te bijeli neprozirni papir (A4 ili A3 format).

Pribor pod 3) i 4) upotrebljava se samo iznimno, kada se radi o nevjetim crtaima ili crtaima poetnicima. Meutim, podebljavanje obvezatno treba obaviti prostoruno.

Slika 8.7. Suvremena uskocrta mehanika olovka za grafitne uloke od 0,3 do 0,7 mm

Pri potamnjivanju (podebljavanju) crta treba imati na umu da e se dobro kopirati samo iste crte. Debljine crta na skicama detalja trebale bi biti sukladne vaeim pravilima o debljinama i vrstama crta. To znai da e vidljive crte objekata biti najire, skrivene crte bit e srednje irine, a crte kao to su sredinjice, mjernice i pomone mjerne crte, crte za iscrtavanje presjeka materijala (crte rafura) itd. bit e uske crte (slika 8.1.). I pri skiciranju je uvrijeeno, radi pojednostavnjenja crtanja, koristiti se samo dvjema irinama crta (vidljive crte iroke, a sve ostale crte uske).

Slika 8.8. Primjer kvadratnih i izometrijskih uzoraka mrea za skiciranje [11]

Mree za skiciranje. Na nekim papirima za crtanje tiskana je odgovarajua mrea (grid) uskih, najee svijetloplavih crta, koje su velika pomo osobama koje skiciraju. Openito su uzorci mrea kvadratni ili izometrijski (slika 8.8.). Mree se tiskaju i na neprozirnom i na prozirnom papiru. Posebno tiskana mrea je
327

Tehniko prostoruno skiciranje

tzv. izostajua mrea2. Ona se sastoji od tiskanih svijetloplavih uskih crta ili tokica na prozirnom papiru ili posebnoj foliji za crtanje. Slui kao vodi osobama koje skiciraju, ali kada se original kopira, ona se nee kopirati (izostaje) i na kopiji se vidi samo skica. Ovo je od velike pomoi u izradi bolje izglednih prostorunih crtea. Prozirni papir ili posebna folija za crtanje moe se staviti povrh mree tiskane na neprozirnom papiru, koja tada slui kao vodi crtau tijekom procesa skiciranja. Na taj se nain moe koristiti bilo koja tiskana mrea ili mrea nacrtana pomou pribora za crtanje, kao podloga za skiciranje (npr. takva je mrea za crtanje perspektive vanjskih i unutarnjih pogleda pod razliitim kutovima, slika 8.9.).

Slika 8.9. Primjer uzoraka mree za skiciranje perspektive

Razni blokovi s npr. kvadratnim ili slinim mreama mogu se takoer koristiti za skiciranje raznih inenjerskih skica, ali tako da se poleina koristi za skiciranje. Mrea se obino dovoljno prozire i pomae crtau pri skiciranju, a pri estom brisanju crte mree nee biti oteene ili obrisane. Znaenje crta. Znaenje crta odnosi se na njihovu crnou (tamnou) ili irinu. Vrlo svijetle ili uske crte, koje se koriste za skiciranje veliine, proporcije i poloaja, zovu se ili crte rasporeda, ili planske crte, ili konstrukcijske crte. One su tako svijetle ili uske da e se jedva ili se nee pojaviti kod standardnih procesa kopiranja. Konstrukcijske crte jesu crte koje se prve crtaju, a nakon to je oblik objekta skiciran, crte se uglauju. To znai da se vidljive crte potamnjuju s crnim punim crtama. Skrivene crte predstavljaju nevidljive rubove ili plohe i crtaju se crnim isprekidanim (crtkanim) crtama. Ako su originalne konstrukcijske crte nacrtane dovoljno svijetlo ili usko, nije ih potrebno izbrisati nakon to je skica potamnjena (podebljana) i uglaena (slika 8.1.). Uveanje i umanjenje uz pomo mree. Za uveanje i umanjenje skicirane slike
2

dropout grid

328

Tehniko crtanje

moe se koristiti nekoliko metoda. Jedna od najlakih je uveanje ili umanjenje veliine slike, posebice ako je original izraen na mrei, konstruiranjem vee ili manje mree u koju se jednostavno unosi dovoljno toaka za rekonstrukciju originalne slike (slika 8.10.a).
a) b)

Slika 8.10. Umanjenje i uveanje stvarne veliine uz pomo mree (a) i uz pomo dijagonale pravokutnika [18]

Uveanje i umanjenje uz pomo dijagonale pravokutnika. Pri skiciranju uveanja ili umanjenja moe pomoi dijagonala pravokutnika. Ako je produljena dijagonala nacrtana kroz suprotne kutove danog pravokutnika, mogue je lako konstruirati proporcionalno uvean ili umanjen pravokutnik (slika 8.10.b).

Slika 8.11. Postupak umanjenja i uveanja pomou dranja olovke na udaljenosti duljine ruke od oka crtaa

Uveanje i umanjenje uz pomo promjene arine udaljenosti od objekta do ravnine crtanja. Skiciraju li se veliki objekti u naravi s udaljenosti, veina proporcija moe se prenijeti na ravninu crtanja pomou dranja olovke na udaljenosti duljine ruke od oka crtaa (slika 8.11.). Ovaj nain pomae u procjeni proporcije visina zgrada, hala, mostova ili drugih velikih objekata. Vea arina

329

Tehniko prostoruno skiciranje

udaljenost3 izmeu objekta i ravnine crtanja rezultirat e kraom visinom objekta na skici (slika 8.12.).

Slika 8.12. Vea arina udaljenost izmeu objekta i ravnine crtanja rezultirat e kraom visinom objekta na skici [11]

Skiciranje malih objekata s rukom za proporciju. Ako se ele prikazati male objekti, rabi se vrlo jednostavna tehnika skiciranja da ih se skicira u usporedbi s rukom. Naime, vrlo esto nije mogue dobiti osjeaj veliine objekta iskljuivo iz skice njega samog, posebice ako je skiciran bez izmjera u naravi. Asocijacija veliine lako se ilustrira prikazivanjem ruke koja dri promatrani objekt (slika 8.13.). Umjesto ruke mogu se iskoristiti i drugi srodni objekti, kao to su npr. olovka ili mjerna skala.
a) b)

Slika 8.13. Relativna proporcija malih objekata postie se njihovim crtanjem u ruci (a), pored predmeta kojemu je poznata veliina ili pored mjerne skale (b)

Pri skiciranju velikih objekata, npr. graevinskih strojeva, alatnih strojeva, procesnih postrojenja ili graevina, relativna proporcionalnost moe se postii crtanjem ljudske figure u blizini ili ispred objekta koji se skicira (slika 8.14.).

fokusna udaljenost

330

Tehniko crtanje

Slika 8.14. Relativna proporcija velikih objekata postie se crtanjem ljudske figure u blizini ili ispred objekta koji se crta

Skiciranje geometrijskih tijela. Vano je jo u samom poetku nauiti tono skicirati dvodimenzijske i trodimenzijske oblike. Jedan pristup skiciranja objekta jest pretpostaviti da su sve komponente koje ine oblik sklopa ili skupa jednostavno kolekcija kontura razliitih osnovnih oblika. Ti su oblici usporedivi s kockama, pravokutnim tijelima, valjcima, stocima i piramidama. Kada se crta kocka ili pravokutno tijelo, vano je da stranice moraju izgledati paralelno i na skici (uspravne crte uvijek su uspravne iako se one pod kutom mogu razlikovati) (slika 8.15.).

Slika 8.15. Sve uspravne crte moraju biti paralelne ili e se dobiti kriva slika objekta [11]

Pri skiciranju valjka takoer se mora zadovoljiti paralelnost crta koje predstavljaju konturu plata. To se najlake postie skiciranjem konstrukcijskih crta koje odreuju oba kraja valjka, a potom spajanjem krajnjih ploha (slika 8.16.). Za crtanje stoca ili piramide treba prvo nacrtati sredinjice osnovice, nakon toga
331

Tehniko prostoruno skiciranje

visine i na koncu stranice, odnosno plat (slika 8.17.). Uporabom skraenog postupka skiciranja konstrukcijskih ili planskih crta lako je skicirati svaki objekt u samo etiri faze (slika 8.18.).

Slika 8.16. Odrediti krajeve valjka i spojiti elipse paralelnim crtama radi kompletiranja valjka [11]

Slika 8.17. Faze skiciranja stoca i piramide [11]

Slika 8.18. Skraeni postupak skiciranja u etiri faze [11]

Vrlo dobra vjeba za poboljanje tehnike tehnikog prostorunog skiciranja je skiciranje osnovnih geometrijskih oblika opetovano sve dok se dobro ne ovlada svim fazama skiciranja. Vjebom se razvija i brzina skiciranja.

332

Tehniko crtanje

8.2. Postupak pri prostorunom skiciranju


Konstruktor koji je vjebom stekao potreban osjeaj za prostor stvara predodbu predmeta u glavi i tu ideju stavlja na papir. Poetnik nema jo potreban osjeaja, on skicira razliite modele. Djelatnik koji mora itati crte dobiva pojam o projekcijama, ui pravila tehnikog crtanja i skiciranja prema modelima. Tehniar, uz navedeno, na osnovi skica izrauje crtee jer mora stei rutinu u izvoenju razliitih crtea. Svima je, dakle, zajedniko skiciranje po modelu. Treba utvrditi postupak rada, tj. redoslijed po kojemu treba postupati kako bi se izradila skica nekog strojnog dijela. Kao to je zaposlenik u proizvodnji vezan na odreeni red koji je najpodesniji i najekonominiji, tako se i crta mora drati stanovitog reda da mu posao uspije bolje i ljepe. Postupak pri prostorunom skiciranju kod ravninske predodbe odvija se redoslijedom koji je dan na slikama od 8.19. do 8.28. [18]. Prva faza skiciranja (slika 8.19.) je utvrivanje poloaja predmeta za crtanje, broja potrebnih projekcija i simetrinost predmeta, zakljuivanje hoe li se crtati presjek te kako e se voditi presjene ravnine. Svi se podaci unose u plan (tablicu za plan, slika 8.29.).

Slika 8.19. Prva faza skiciranja

Druga faza skiciranja (slika 8.20.) je utvrivanje veliine prostora u kojem e se predmet crtati, a da sve projekcije (planirane u prvoj fazi) stanu na isti list papira ili zadani format. Radi toga treba odabrati neku najvaniju mjeru kao jedinicu ili odrediti veliinu za 1 cm i odrediti glavne dimenzije predmeta u svakoj projekciji vodei rauna o dimenzijama koje se vide u pojedinim projekcijama. Takoer treba predvidjeti prostor za smjetaj kota i crtanje projekcija na dovoljnoj meusobnoj udaljenosti. Trea faza skiciranja (slika 8.21.) svodi se na povlaenje glavnih simetrala tvrdom olovkom u svim projekcijama u kojima je predmet simetrian.
333

Tehniko prostoruno skiciranje

Slika 8.20. Druga faza skiciranja

Slika 8.21. Trea faza skiciranja

etvrta faza skiciranja (slika 8.22.) zapoinje crtanjem oblika predmeta uskim crtama poevi od simetrale prema van zamiljajui ga rastavljenog na temeljne
334

Tehniko crtanje

oblike tijela, crtajui odmah sve vidljive konture i bridove u svim planiranim projekcijama. Pri tome se u svakoj od projekcija crta najvaniji dio predmeta, a tek nakon toga detalji.

Slika 8.22. etvrta faza skiciranja

Slika 8.23. Peta faza skiciranja

Peta faza skiciranja (slika 8.23.) zapoinje onda kada je oblik predmeta nacrtan
335

Tehniko prostoruno skiciranje

uskim crtama u svim planiranim projekcijama. Sastoji se u podebljavaju vidljivih bridova mekom olovkom odgovarajueg stupnja irine, ali sada tono od kuta do kuta. Najprije se izvlae krunice i zaobljenja, a zatim ostale crte, i to tako da se zapoinje redom - odozgo sve vodoravne crte u svim projekcijama, pa sve uspravne poevi s lijeve strane opet u svim projekcijama te na koncu sve kose crte. Pri tome se ispravljaju manje pogreke vezano za poklapanja i meusobne paralelnosti. Pretike crte u kutovima, koji su izvueni uskim crtama, nije potrebno brisati.

Slika 8.24. esta faza skiciranja

esta faza skiciranja (slika 8.24.) nakon podebljavanja vidljivih bridova svodi se na iscrtavanje nevidljivih bridova, ako ovi postoje, zatim crta loma olovkom srednje tvrdoe odgovarajueg stupnja debljine, dovravanje ostalih detalja oblika predmeta te nuno obiljeavanje vezano za postizanje potrebne razlike u znaenju pojedinih crta, tj. ispoljavanje najmanje dva stupnja debljine crta. Sedma faza skiciranja (slika 8.25.) je postavljanje slijepih mjernica. Prema pravilima za kotiranje unose se slijepe mjernice, tj. kote bez brojeva i simbola, onim redom kako ih djelatnik potrebuje u proizvodnji u svakoj fazi rada. Pomone mjerne crte i mjernice izvlae se olovkom srednje tvrdoe odgovarajueg stupnja debljine, a strelice mekom olovkom. Osma faza skiciranja (slika 8.26.) slijedi onda kada su sve slijepe kote postavljene i pravilno rasporeene, pristupa se mjerenju na predmetu i unoenju kotnih brojeva. Rijetko se unose decimale, jer se brojevi veinom zaokruuju na cijele, parne, 0 ili na 5, ili na 0. U ovoj fazi treba obaviti i kontrolu kota. Uz kotne brojeve upisuju se i posebne oznake, kao to je npr. oznaka za kruni oblik .
336

Tehniko crtanje

Slika 8.25. Sedma faza skiciranja

Slika 8.26. Osma faza skiciranja

337

Tehniko prostoruno skiciranje

Deveta faza skiciranja (slika 8.27.) svodi se na unoenje tolerancija duljinskih mjera i tolerancija oblika i poloaja, povrinske hrapavosti, oznaavanje i obiljeavanje presjenih ravnina i presjeka, unoenje potrebnih uputa i svih ostalih podataka. Nakon toga slijedi iscrtavanje (rafiranje) presjeenih ploha, pri emu se pazi da se iscrtavanjem ne precrtaju brojevi i biljeke na crteu.

Slika 8.27. Deveta faza skiciranja

Deseta faza skiciranja (slika 8.28.) posljednja je faza skiciranja ili faza u kojoj se potpuno dovrava prostoruni crte. U sklopu ove faze treba ispuniti sastavnicu ili unijeti potrebne podatke. Najmanje mora biti naveden naziv predmeta, materijal, datum zavretka, ime osobe koja je izradila skicu, a ako se radi o dijelovima nekog sklopa, i broj pozicije prema sastavnom (sklopnom) crteu. Prema nekim autorima [10] ovih deset faza skiciranja ravninskog crtea mogu se saeti u samo pet faza. U tom su sluaju faze skiciranja sljedee: Prva faza skiciranja svodi se na utvrivanje broja potrebnih projekcija i
338

Tehniko crtanje

prostora na kojemu e te projekcije biti nacrtane, zatim se povlae sredinjice ovisno o simetrinosti objekta koji se crta (napomena: objedinjene prva, druga i trea faza iz podjele na deset faza). Druga faza skiciranja svodi se na crtanje vidljivih i nevidljivih rubova objekta uskim crtama (napomena: etvrta faza iz podjele na deset faza).

Slika 8.28. Deseta faza skiciranja

Trea faza skiciranja svodi se na podebljavanje konture objekta i to sljedeim redoslijedom: male krunice, velike krunice, mali kruni lukovi, veliki kruni lukovi i nepravilne krivulje (opaska: ova faza ukljuena je u petu fazu iz
339

Tehniko prostoruno skiciranje

podjele na deset faza). etvrta faza skiciranja svodi se na podebljavanje vodoravnih i uspravnih crta konture objekta, zatim kosih crta i crta kojima se oznaavaju nevidljivi rubovi ili znaajke objekta (napomena: peta faza iz podjele na deset faza). Peta faza skiciranja obuhvaa potpuno dovrenje skice objekta (napomena: esta, sedma, osma, deveta i deseta faza iz podjele na deset faza).

Slika 8.29. Primjer tablice za plan i tablice za evidenciju koje se koriste kod vjebanja tehnikog prostorunog skiciranja

Za vjebe u sklopu predmeta Tehniko crtanje preporua se uporaba bijelog neprozirnog papira formata A3 s unaprijed nacrtanom tablicom za plan i tablicom za evidenciju (vidi sliku 8.29.).
340

Tehniko crtanje

8.3. Skiciranje prostornih crtea


esto se oblik predmeta najlake predoava prostornim crteom. Tako se mogu zorno predoiti i sloeni detalji ili vorita. Kod nas se ovaj vrlo prikladan nain razjanjavanja gotovo ne upotrebljava, dok je npr. u SAD-u vrlo est. U svim nainima prostornog predoavanja koje se izvodi iz crtea u ortogonalnoj projekciji treba najprije postaviti plan dimenzija, tj. smjer glavnih osi: za duljinu, irinu i visinu. Najee se koristi izometrija jer su mnogi predmeti ili barem njihovi dijelovi rotacijski. Valja dobro promotriti svaku plohu, utvrditi njezine dimenzije, pa ih zatim ucrtavati prema planu dimenzija. Tijek rada pri skiciranju i ovdje je vezan za odgovarajui redoslijed ovisno o obliku predmeta. Jedan je redoslijed za rotacijske predmete, a drugi za predmete koji se izrauju od poluproizvoda, odljevaka ili otkovaka drugim postupcima rada. Za rotacijske predmete (vidi primjer na slici 8.30.) vrijede sljedee faze rada pri prostorunom skiciranju [18]: Prva faza skiciranja. Povui glavne sredinjice predmeta, odrediti udaljenosti i povui krajnje konjugirane dijametre prema planu dimenzija. Zatim odrediti veliine konjugiranih dijametara krajnjih ploha prema stvarnim dimenzijama i mjerilu crtanja. Za skicu u izometriji ne treba se pridravati standardnih mjerila. Druga faza skiciranja. Konstruiranje krajnje elipse uskim crtama, pri emu ne treba izvlaiti sve crte potrebne za konstrukciju prema slikama 5.39. i 5.40., ve se treba sluiti skraenom konstrukcijom vodei rauna da su sredita lukova za elipse u gornjoj ravnini, na vodoravnoj i uspravnoj osi, a za bone elipse na crti pod 30 ulijevo ili udesno od uspravne osi (slika 5.38.). Trea faza skiciranja. Povui ostale konjugirane dijametre na ispravnim udaljenostima s obzirom na mjerilo crtanja i izvui tanko koncentrine i ostale elipse. etvrta faza skiciranja. Potpuno dovriti oblik predmeta uskim crtama (spajati elipse, nacrtati utore, provrte, zaobljenja, rebra, matice, navoje, odrediti odoka prodore i sve ostale detalje). esto treba crtanjem utvrditi i koji je dio predmeta vidljiv. Peta faza skiciranja. Podebljati vidljive dijelove predmeta. Ako je dovoljna razlika u debljini crta, uske crte nee smetati zornosti prostorne predodbe pa ih nije potrebno brisati. Ako predmeti nisu rotacijski (slika 8.31.), skiciraju se ovim redom: Prva faza skiciranja. Nacrta se osnovni nezaobljeni oblik predmeta (sirovine) uskim crtama. Druga faza skiciranja. Ucrtaju se konjugirani dijametri provrta i zaobljenja prema stvarnim dimenzijama. Trea faza skiciranja. Konstruiraju se elipse ili samo potrebni dijelovi elipsi. etvrta faza skiciranja. Potpuno se dovri oblik predmeta uskim crtama ucrtavanjem sporednijih dijelova (izreza, ureza, rebara, koncentrinih elipsi vidljivih zbog debljine stijenki i slino). Peta faza skiciranja. Podebljaju se vidljivi rubovi.
341

Tehniko prostoruno skiciranje

Slika 8.30. Postupak skiciranja izometrije objekta koji je rotacijski

342

Tehniko crtanje

Slika 8.31. Postupak skiciranja izometrije objekta koji nije rotacijski

343

Tehniko prostoruno skiciranje

Ako je pak potrebno predoiti unutranjost objekta, sijee se etvrtina (1/4) predmeta po duljini x i irini y, ili polovina (1/2) predmeta po duljini x (slika 8.32.). Ako krune plohe nisu u smjeru dimenzija predmeta, odrede se njihove sredinjice i poloaj ploha odoka prema dijelu kuta u stvarnosti dijeljenjem odgovarajueg kuta u izometriji u istom smjeru.

Slika 8.32. etvrtinski i polovini presjek u prostornoj predodbi - izometriji

Crtanje u izometriji zadaje poetnicima tekoe jer se izgube u mnotvu crta i ne potuju dosljedno plan dimenzija. Zbog toga je uputno da se uvjebaju ei elementi (osim krunih ploha) u razliitim poloajima. Prema slici 8.33. to su [6, 18]: a) esterokuta matica u razliitim poloajima. Za crtanje u izometriji vaan je promjer matici opisane krunice, otvor kljua i paralelnost ploha matice s dimenzijama predmeta. U smjeru jedne dimenzije su vrhovi bridova koji se nalaze na elipsi koja predstavlja matici opisanu krunicu. U smjeru druge dimenzije je otvor kljua, a rubovi matice paralelni su s prvom dimenzijom, tj. sa spojnicom vrhova. Iz konjugiranih dijametara matici opisane krunice konstruira se elipsa, odrede vrhovi esterokuta, unese na drugu dimenziju otvor kljua s i odredi esterokut. Zatim se odredi debljina matice (visina) u smjeru tree dimenzije i paralelno nacrtaju plohe. Skoenja rubova matice ucrtaju se priblino. Slino se crta i osmerokutna matica. b) etverokutni produeci i provrti vidjet e se u izometriji obrnuto od pravokutne projekcije. Ako se u pravokutnoj projekciji vide dvije plohe etverokuta, u izometriji se vidi samo jedna i obrnuto. To proizlazi iz pravilnog promatranja dimenzija i ispravne primjene plana dimenzija kako je vidljivo na slici 8.33. c) Utori i provrti bit e u izometriji smjeteni prema poloaju osi, a to nee biti u istim poloajima, ve prividno kao i u pravokutnoj projekciji. Treba dobro uoiti koje su dimenzije takvih dijelova vidljive i s kojim dimenzijama su paralelne, te ih u stvarnim udaljenostima i veliinama nanositi prema planu dimenzija u izometriju.
344

Tehniko crtanje

Slika 8.33. Predoavanje ee rabljenih elemenata u izometriji (a esterokuta matica, b etverokutni produeci i provrti, c utori i provrti i d navoji vijaka i matica)

345

Tehniko prostoruno skiciranje

d)

Navoj se na zornijoj predodbi u izometriji crta po priblinom postupku. Svaki zavoj predouje se jednako razmaknutom elipsom4, a razmak elipsi jednak je usponu vijka (ili priblino usponu vijka kod malih uspona). Sve ove elipse imaju jednake polumjere zakrivljenja, pa treba u sva tri sredita za krune lukove elipsi povui paralele, nanijeti razmake i redom izvlaiti krune lukove.

ekvidistantnom elipsom

346

Tehniko crtanje

9. Kotiranje
Dimensioning 9.1. Opa naela
Osim definiranja oblika strojnog dijela, u tehnikom crteu najznaajnije je i najtee unoenje izmjera. Strojni dijelovi izrauju se pojedinano ili serijski, pa se u sluaju pogrenog dimenzioniranja i uz moguu slabu kontrolu pogreke otkrivaju tek u fazi montae, kada je ve kasno. Zbog toga nastaju materijalne tete i ve1ike neprilike s obzirom na rokove isporuke proizvoda. U svezi s tim konstruktori i crtai moraju posvetiti izniman pozor ovoj aktivnosti jer su upravo oni najodgovorniji za tete nastale zbog pogrenih izmjera na tehnikim crteima. Sve izmjere moraju biti unesene tako da se upotpunjuju s definiranim oblikom strojnog dijela, da se u proizvodnom procesu lako razumiju te da iskljue svaku dvojbu, zabunu i mogunost pogreaka. Posljedice loeg kotiranja neprocjenjivi su gubici vremena i novca, a vrlo esto i nepoeljne razmirice meu zaposlenicima. Prije no to se prijee na stanovita pravila koja treba uvaavati prilikom kotiranja, nuno je upoznati sljedee definicije (prema ISO 129):

Slika 9.1. Funkcijske, nefunkcijske i pomone dimenzije (izmjere)

Dimenzija ili izmjera numerika je vrijednost izraena u naravnoj jedinici mjerenja (u strojarstvu je to milimetar, mm) i oznaena grafiki na tehnikom crteu s crtom, simbolima i znakovljem. Dimenzije ili izmjere klasificirane su prema sljedeim vrstima: Funkcijska dimenzija ili izmjera je ona koja je bitna za funkcioniranje strojnog dijela ili prostora (oznaena s F na slici 9.1.). Nefunkcijska dimenzija ili izmjera je ona koja nije bitna za funkcioniranje strojnog dijela ili prostora (oznaena s NF na slici 9.1.). Pomona dimenzija ili izmjera je ona koja je samo informacijska i ne upotrebljava se u procesu proizvodnje i kontrole. Ona se izvodi iz drugih dimenzija na tehnikom crteu. Uputno ju je stavljati u zagrade. Na pomonu dimenziju ne primjenjuju se tolerancije (oznaena je s POM na slici 9.1.).

347

Kotiranje

Znaajka je pojedinana karakteristika, kao to je ravna ploha, cilindrina ploha, dvije paralelne plohe, rub, navoj vijka, urez, utor, procijep, profil itd. Konani proizvod (izradak, strojni dio) je kompletan strojni dio spreman za ugradnju ili servisiranje (reparaturu) ili konfiguracija proizvedena prema specifikaciji crtea. Konani proizvod takoer moe biti dio spreman za daljnju obradu (npr. odljevak ili otkovak) ili konfiguracija koja zahtijeva daljnju obradu.

9.2. Pravila za primjenu


1) Sve dimenzijske informacije potrebne da jasno i potpuno definiraju strojni dio ili komponentu prikazane su izravno na crteu, s iznimkom kada je ta informacija specificirana u pomonoj dokumentaciji. 2) Svaka znaajka kotirana je samo jedanput na crteu. 3) Kote se smjetaju na projekciji (pogledu) ili presjeku koji najjasnije prikazuje odgovarajue znaajke. 4) Svaki crte koristi se istom jedinicom mjere (npr. milimetar, mm) za sve izmjere, ali bez oznake jedinice (dakle bez mm). Da bi se izbjeglo pogreno tumaenje, pretena oznaka jedinice na crteu moe biti specificirana u primjedbi (biljeci) na crteu. Ako se druge jedinice pojavljuju kao dio specifikacije crtea ili u primjedbi (npr. Nm za moment ili kPa za tlak), izdvojena oznaka jedinice prikazuje se s pripadnom vrijednosti. 5) Na crteu se ne prikazuje vie izmjera no to je potrebno za definiranje strojnog dijela ili konanog proizvoda. Znaajka strojnog dijela ili konanog proizvoda ne definira se s vie od jedne izmjere u bilo kojem smjeru. Meutim, iznimka se moe napraviti: a) gdje je potrebno dati dopunsku izmjeru u meustupnjevima proizvodnje (npr. duljina konture prije cementiranja i zavrne obrade); b) gdje je korisna dopuna pomonom izmjerom.

Slika 9.2. Funkcijsko kotiranje

a) tijesne tolerancije b) uvjetne tolerancije Slika 9.3. Neizravno funkcijsko kotiranje

6) Proizvodne procese (tehnologiju izrade) ili naine kontrole ne treba naznaiti, osim ako su bitni za osiguranje zadovoljavajueg funkcioniranja ili zamjenjivosti.
348

Tehniko crtanje

7) Funkcijske dimenzije prikazuju se izravno na crteu gdje god je to mogue (vidi sliku 9.2.). U odreenim sluajevima neizravno funkcijsko kotiranje je opravdano ili potrebno. U takvim sluajevima pozor usmjeriti na odravanje rezultata izravno prikazanog funkcijskog kotiranja. Slika 9.3. prikazuje rezultat prihvatljivog izravnog funkcijskog kotiranja uz odravanje dimenzijskih uvjeta utvrenih na slici 9.2. 8) Nefunkcijske dimenzije smjetaju se na nain koji najvie odgovara proizvodnji i kontroli.

9.3. Elementi kotiranja i njihova primjena


Elementi kotiranja ukljuuju crtu projiciranja ili pomonu mjernu crtu (pomonu kotnu crtu), glavnu ili pokaznu crtu, mjernicu ili mjernu crtu (kotnu crtu), zavretke glavne crte i mjernice, oznaku poetka te samu dimenziju ili izmjeru (kotni broj). Razliiti elementi kotiranja prikazani su na slikama 9.4. i 9.5. (prema ISO 129).

9.3.1. Pomone mjerne crte, mjernice i glavne crte


Pomone mjerne crte, mjernice i glavne crte nacrtane su kao neprekidne uske crte (crta tipa 01.1, tablice 7.8. i 7.10.) na slikama 9.4. i 9.5.

Slika 9.4. Elementi kotiranja (1 glavna ili pokazna crta, 2 oznaka poetka, 3 mjernica, 4 pomona mjerna crta, 5 vrijednost dimenzije i 6 zavretak mjernice)

Slika 9.5. Elementi kotiranja (1 mjernica, 2 vrijednost dimenzije, 3 pomona mjerna crta i 4 zavretak mjernice)

1. 2.

Pomone mjerne crte produljuju se malo izvan svoje mjernice (od 1 do 3 mm) (slike 9.4. i 9.5.). Pomone mjerne crte crtaju se okomito na znaajku (crtu) koja se kotira.
349

Kotiranje

Meutim, gdje je to potrebno, one mogu biti nacrtane koso, ali paralelne jedna drugoj (slika 9.6.).

Slika 9.6.

Slika 9.7.

Slika 9.8.

3. 4. 5.

Konture i pomona mjerna crta produljuju se malo izvan sjecita (slika 9.7.). Openito, pomone mjerne crte i mjernice ne smiju sjei druge crte, osim ako je to neizbjeno (slika 9.8.). Mjernica se prikazuje neprekinuta tamo gdje je znaajka (crta) na koju se ona odnosi prikazana prekinuta (slika 9.9.), izuzev sluaja prikazanog u 2. nainu u toki 9.3.3. ovog udbenika.

Slika 9.9.

Slika 9.10.

6.

Presijecanje pomonih mjernih crta i mjernica treba izbjegavati. Meutim, gdje je to neizbjeno, nijedna crta se ne prekida (slika 9.10.). Sredinjica ili kontura predmeta ne koristi se kao mjernica, ali moe biti upotrijebljena umjesto pomone mjerne crte (slika 9.10.).

6.3.2. Zavreci mjernica i oznake poetka kotiranja


Mjernice moraju imati jasne zavretke (npr. bilo strelice bilo kosi potez) ili gdje je to primjenjivo oznaku poetka kotiranja. 1. a)
350

U ISO 129 specificirana su dva tipa zavretaka mjernica (slike od 9.11.a do 9.11.e) i jedan nain oznaavanja poetka kotiranja (poetna indikacija)(slika 9.11.f). Dakle, kao zavretak mjernice moe se upotrijebiti: Strelica nacrtana kao dvije kratke crte koje oblikuju iljak s bilo kojim

Tehniko crtanje

prikladnim kutom izmeu 15 i 90. Strelica moe biti otvorena, zatvorena, ili zatvorena i ispunjena (slike od 9.11.a do 9.11.d). b) Kosi potez (kosa crta) nacrtan kao kratka crta nagnuta pod kutom od 45 (slika 9.11.e). c) Oznaka poetka kotiranja (poetna indikacija) nacrtana kao mala krunica promjera oko 3 mm i crte neto dulje od njezinog dvostrukog promjera koja je okomita na mjernicu (slika 9.11.f).

Slika 9.11.

2. 3.

Duljina strelica treba biti proporcionalna duljini crtea na kojemu se strelice koriste, ali ne vea no to je potrebno za itljivost crtea. Na istom crteu treba upotrebljavati samo jednu vrstu strelica. Meutim, gdje je prostor tako malen da se strelica ne moe nacrtati, ona se moe zamijeniti s kosim potezom (prije tokom)(slika 9.23.).

Slika 9.12.

Slika 9.13.

Slika 9.14.

Slika 9.15.

4.

5.

Strelice kao zavreci mjernica crtaju se unutar granica mjernice u sluajevima da postoji dovoljno velik prostor (slika 9.12.). Gdje je taj prostor ogranien, strelice se mogu crtati s vanjske strane predvienih granica mjernice, koja je u tu svrhu produljena (slika 9.13.). Samo jedna strelica, sa svojim vrhom na kraju mjernice krunog luka,
351

Kotiranje

upotrebljava se za kotiranje polumjera (slika 9.14.). Strelica se moe postaviti bilo na vanjskoj bilo na unutranjoj strani karakteristine konturne crte (ili njezine pomone mjerne crte), ovisno o njezinoj duljini.

9.3.3. Prikazivanje vrijednosti dimenzija na crteima


Vrijednosti dimenzija ili izmjera, tj. kotnih brojeva, prikazuju se na crteima simbolima dovoljne visine da osiguravaju potpunu itljivost i na originalnom crteu i na reprodukcijama s mikrofilmova. Smjetaju se na takav nain da nisu presjeene ili razdvojene nekom crtom na crteu. Vrijednosti se prikazuju na crteima prema jednom od sljedea dva naina, od kojih samo jedan smije biti upotrijebljen na istom crteu. 1. Nain: Vrijednosti dimenzija ili izmjera smjetaju se iznad pripadajue mjernice, paralelno s njom i po mogunosti u njezinoj sredini. Osnovni zahtjev je jasna veza s pripadajuom mjernicom (slika 9.15.). Iznimka se moe uiniti tamo gdje su upotrijebljene nadreene slijedne izmjere (vidi toku 9.4.2., slike 9.33., 9.34. i 9.35.).

Slika 9.16.

Slika 9.17.

Slika 9.18.

Vrijednosti dimenzija kutova moraju biti orijentirane kao to je prikazano na slikama 9.17. ili 9.18., dok vrijednosti na kosim mjernicama moraju biti orijentirane kao to to prikazuje slika 9.16. 2. Nain: Vrijednosti dimenzija ili izmjera smjetaju se tako da one mogu biti itljive slijeva nadesno. Mjernice koje nisu horizontalne prekidaju se u srednjem dijelu, tako da se vrijednost moe upisati (slike 9.19. i 9.20.). Vrijednosti dimenzija kutova moraju biti orijentirane kao to je prikazano na slikama 9.18. ili 9.21. Smjetanje vrijednosti dimenzija ili izmjera esto treba prilagoditi razliitim sluajevima. U svezi s tim vrijednosti mogu biti: a. upotrijebljene na dijelu mjernice s kojom je mogue jasnije definirati dimenziju ili izmjeru (slika 9.22.), b. upotrijebljene izvan prostora za upisivanje u sluaju kada je prostor ogranien (nedovoljan)(slika 9.23.),
352

Tehniko crtanje

c. d.

upotrijebljene na kraju glavne crte (pokazne crte) koja se odnosi na mjernicu koja je prekratka za upisivanje vrijednosti dimenzije na uobiajeni nain (slika 9.23.), upotrijebljene iznad vodoravnog produljenja mjernice u sluaju da prostor ne doputa smjetaj u prekidu mjernice koja nije horizontalna (slika 9.24.).

Slika 9.19.

Slika 9.20.

Slika 9.21.

Slika 9.22.

Slika 9.23.

Slika 9.24.

Vrijednosti dimenzija koje nisu nacrtane u mjerilu (izuzev sluajeva gdje se koriste prekinute crte) moraju se podvui neprekidnom uskom crtom (slika 9.25.). Ako se zahtijeva tona izmjera ili izmjera na koju treba obratiti posebnu pozornost, tada se oko dimenzija crta poseban okvir nacrtan neprekidnom uskom crtom (slika 9.25.b).
353

Kotiranje

Primjedba: Vrijednosti dimenzija koje nisu nacrtane u mjerilu mogu biti posljedica modificiranja veliina objekta kada to modificiranje nije vrijedno opsene revizije crtea u korektnom mjerilu.
a) b)

Slika 9.25.

U kombinaciji s dimenzijama koriste se radi poboljanja interpretacije crtea i stanovite oznake kao identifikacija oblika. To su uglavnom simboli koji prethode vrijednosti za dimenziju (slike 9.26., 9.27., 9.28., 9.29. i 9.30.).

Slika 9.26.

Slika 9.27.

Slika 9.28.

Slika 9.29.

Slika 9.30.

Najei su simboli (veza sa slikama 9.26., 9.27., 9.28., 9.29. i 9.30.): promjer, R polumjer, kvadrat, SR polumjer kugle (sferini polumjer) i S promjer kugle (sferini promjer). U sluaju kada je oblik jasno prikazan, simboli za promjer i kvadrat mogu se izostaviti.

354

Tehniko crtanje

9.4. Naini kotiranja


Sreeno kotiranje na crteu jasno odreuje namjenu crtea. Openito, sreenost dimenzija (izmjera) rezultat je kombiniranja razliitih crtakih zahtjeva.

9.4.1. Lanano kotiranje


Lanci pojedinanih dimenzija (slika 9.31.) primjenjuju se iskljuivo tamo gdje zbroj odstupanja pojedinanih izmjera nee utjecati na zahtjeve funkcije strojnog dijela. Za lanano kotiranje moe se upotrebljavati bilo koji zavretak mjernice izuzev strelice sa iljkom kuta 90 (vidi sliku 9.11.).

Slika 9.31. Lanano kotiranje

Slika 9.32. Paralelno kotiranje

9.4.2. Kotiranje od zajednike osnove


Ovaj nain kotiranja koristi se u sluajevima kod kojih mnotvo dimenzija istog smjera ima vezu sa zajednikom referentnom crtom ili tokom. Kotiranje od zajednike osnove moe biti izvedeno kao paralelno kotiranje ili kao nadreeno slijedno kotiranje. Paralelno kotiranje je postavljanje mnotva pojedinanih mjernica koje su meusobno paralelne i smjetene tako da se vrijednosti dimenzija mogu lako dodati (vidi slike 9.32. i 9.40.) u odnosu na zajedniku referentnu crtu. Nadreeno slijedno kotiranje je pojednostavnjeno paralelno kotiranje, a moe biti upotrijebljeno tamo gdje je prostor ogranien i gdje ne postoji problem itljivosti (slike 9.33. i 9.34.).

Slika 9.33.

Slika 9.34.

355

Kotiranje

Oznaka poetka kotiranja (vidi sliku 9.11.f) smjetena je pogodno na jednom kraju, a drugi (suprotni) kraj mjernice odreen je samo jednom strelicom. Vrijednosti dimenzija mogu se smjestiti tamo gdje ne postoji opasnost od zabune, kao npr.: blizu strelice, u produetku pomone mjerne crte (slika 9.33.), ili blizu strelice, iznad mjernice (slika 9.34.). U pojedinim sluajevima pogodna je primjena nadreenog slijednog kotiranja u dva pravca. Tada oznake poetka kotiranja moraju biti prikazane kao to je to dano na slici 9.35.

Slika 9.35.

9.4.3. Kotiranje pomou koordinata


Ponekad je korisno i praktino upotrijebiti prikazivanje vrijednosti dimenzija u obliku tablice, kao na slici 9.36., umjesto kotiranja prikazanog na slici 9.35. Koordinate za presjeke u mreama (reetkama) na blok-planovima (planovima poloaja) prikazuju se kao na slici 9.37. Koordinate za proizvoljne toke znaajki bez mree (reetke) pojavljuju se usporedno za svaku toku (vidi sliku 9.38.) ili u obliku tablice (vidi sliku 9.39.).

356

Tehniko crtanje

Slika 9.36.

Slika 9.37.

Slika 9.38.

Slika 9.39.

9.4.4. Kombinirano kotiranje


Pojedinano kotiranje, lanano kotiranje i kotiranje od zajednike referentne crte (znaajke) moe biti kombinirano na crteu, ako je to nuno. Vidi slike 9.40. i 9.41.

Slika 9.40.

Slika 9.41.

357

Kotiranje

9.5. Posebno oznaavanje 9.5.1. Tetive, lukovi, kutovi i polumjeri


Kotiranje tetiva, lukova i kutova mogue je kao to to prikazuje slika 9.42. (a, b i c). Gdje sredite luka pada izvan granica raspoloivog prostora, mjernica polumjera moe biti slomljena ili prekinuta, ve prema tome je li ili nije potrebno odrediti sredite (vidi sliku 9.14.).

Slika 9.42.

Slika 9.43.

Gdje veliina polumjera moe biti izvedena od drugih dimenzija, ona moe biti oznaena polumjerom, strelicom i simbolom R bez oznake vrijednosti kao na slici 9.43.

9.5.2. Ekvidistantne crte (znaajke)


Gdje su ekvidistantne crte ili sukladno sreeni elementi dio specifikacije crtea, dimenzioniranje se moe pojednostaviti kao to je obrazloeno u nastavku. Linearno rasporeeni razmaci izmeu provrta mogu biti dimenzionirani kao to je prikazano na slici 9.44. Ako postoji bilo kakva mogunost zabune izmeu duljine razmaka i broja provrta, jedan razmak dimenzionira se (kotira) kao na slici 9.45.

Slika 9.44.

358

Tehniko crtanje

Kutno rasporeeni razmaci izmeu provrta mogu biti kotirani kao to je to prikazano na slici 9.46. Kutovi razmaka mogu biti izostavljeni ako je njihov broj vidljiv, bez mogunosti zabune (slika 9.47.). Kruno rasporeeni razmaci mogu biti kotirani neizravno navoenjem broja elemenata kao to je dano na slici 9.48.

Slika 9.45.

Slika 9.46.

Slika 9.47.

Slika 9.48.

359

Kotiranje

9.5.3. Ponovljene znaajke


Ako je mogue definirati vei broj elemenata iste veliine tako da se izbjegne ponavljanje istih dimenzijskih vrijednosti, oni mogu biti dani kao to je prikazano na slikama 9.49. i 9.50.

Slika 9.49.

Slika 9.50.

9.5.4. Skoeni rubovi i uputeni rubovi provrta i rupa


Skoeni rubovi kotiraju se kao to je to prikazano na slici 9.51. Gdje je kut skoenja 45, kotiranje se moe izvesti kao to je prikazano na slikama 9.52. i 9.53. Uputeni rubovi rupa i provrta kotiraju se kao to je prikazano na slici 9.54. Dakle, ili kao traena dijametralna izmjera na povrini s ukljuenim kutom ili kao dubina s ukljuenim kutom.

360

Tehniko crtanje

Slika 9.51.

Slika 9.52.

Slika 9.53.

Slika 9.54.

9.6. Ostale oznake


Upotrebom referentnih slova moe se kotiranje provrta znatno pojednostavniti (slika 9.55.). U djelominim crteima pogleda i djelominim presjecima (npr. polovinom)
361

Kotiranje

simetrinih dijelova, mjernica koja mora presjei os simetrije prikazuje se malo produljena preko osi simetrije, dok je druga strana u ovom primjeru izostavljena (slika 9.56.). Ako je nekoliko dijelova nacrtano i kotirano na jednom sklopu, skupine izmjera koje su srodne svakom dijelu treba po mogunosti odrati odvojenim (slika 9.57.). Ponekad je potrebno kotirati ogranien prostor ili duljinu povrine radi oznaavanja posebnih zahtjeva. U takvim se sluajevima prostor ili duljina i njihov poloaj oznaavaju crtom oznake 04.2.1 (vidi tablicu 7.10.), nacrtanom usporedno povrini i na maloj udaljenosti od nje.

Slika 9.55.

Slika 9.56.

Slika 9.57. Kotiranje sklopnog crtea

Ako je poseban zahtjev primijenjen na neki rotacijski element, oznaka se prikazuje na samo jednoj strani (slika 9.58.). Gdje mjesto i opseg posebnog zahtjeva zahtijeva oznaavanje, potrebno je prikladno kotiranje. Meutim, gdje crte jasno prikazuje opseg posebnog zahtjeva, kotiranje nije potrebno (slika 9.59).
362

Tehniko crtanje

Slika 9.58.

Slika 9.59.

Spoj vratila i glavine ostvaruje se vrlo esto pomou pera i klinova. Utori koji slue za ove spojeve kotiraju se na nain prikazan na slici 9.60. Slika 9.60.a prikazuje nain crtanja i kotiranja kada je utor za pero ili klin na kraju vratila, slika 9.60.b prikazuje nain crtanja i kotiranja kada je utor za pero ili klin na sredini vratila i slika 9.60.c prikazuje nain crtanja i kotiranja kada je utor za pero u glavini.

Slika 9.60. Kotiranje utora za pero ili klin (a i b na vratilu, c u glavini)

Slika 9.61. Kotiranje rupa

Slika 9.62. Pojednostavnjeno kotiranje rupa

Kotiranje rupa se izvodi tako da poloaj se rupe kotira s poloajem sredinjice. Dubina rupe definira se dubinom cilindrinog dijela, uz crtanje koninog zavretka
363

Kotiranje

s kutom od 120, koji je rezultat buenja svrdlom. Ovaj se zavretak ne kotira. Dubina i promjer rupe kotiraju se na istoj projekciji (npr. u nacrtu)(slika 9.61.). Ako se kotiraju provrti i rupe s promjerom manjim od 5 mm (slika 9.62.a), mogue je prema DIN 30 pojednostavnjeno crtanje i kotiranje (slika 9.62.b).

9.7. Kotiranje konusa, suenja i nagiba


Definiranje konusa i konusnih prijelaza na crteima, kod dijelova koji su lijevani ili kovani (odnosno kod dijelova kod kojih je konini oblik od podreenog znaenja, npr. kod crtala, probijala itd.), mogue je (prema DIN 406 T2, DIN ISO 3040) kotiranjem promjera i duljine konusa. Ako se uvjetuje tonost koninog oblika, preporua se oznaavanje sljedeih podataka na crteima, npr.: pripadnog kuta konusa ili omjera 1: x, oznaenog odgovarajuim simbolom kod koninog suenja (poloeni trokut s vrnim kutom od 30, prema ISO 3461-2); postavnog kuta /2 kod dijelova koji e se strojno obraivati; promjera na proizvoljno odabranom presjeku, koji moe biti unutar ili izvan konusa; izmjere koja odreuje poloaj odabranog presjeka na kojemu je dan promjer.
a) b) c)

Slika 9.63. Konus i kut konusa

Uobiajeno je da se konino suenje D/L daje kao omjer D : L = 1 : x (slika 9.63.a). Kut konusa odreuje se uz pomo trigonometrijske funkcije tangensa kuta konusa i iznosi (slika 9.63.b)
2 tan

= 2

D2 a , odnosno prema slici 9.63.c tan = . b L

Konino suenje kod krnjeg konusa odreeno je prema slici 9.64. omjerom
1 Dd . = x L

Za strojnu obradu esto je potrebna i vrijednost postavnog kuta (npr. za suport kod tokarskog stroja i sl.) za izradu konusa ili koninog suenja. Vrijednost ovog
364

Tehniko crtanje

kuta stavlja se u zagrade na crteu (slike 9.65., 9.68., 9.69. i 9.70.).


a) b) c)

Slika 9.64. Konino suenje kod krnjeg stoca (a krnji stoac, b izrezani pojas, c referentni trokut)

Postavni kut izraunava se pomou izraza


tan
D - kod konusa, 2 2L Dd - kod koninog suenja. tan = 2 2L

Primjer kotiranja vanjskog konusa s navedenim omjerom i oznakom za konus, promjerom i duljinom koninog suenja te postavnim kutom kao pomonom kotom u zagradama dan je na slici 9.65. Slika 9.66. prikazuje primjer oznaavanja dvostrukog konusa (vanjski je 1 : 5, a unutarnji je 1 : 10).

Slika 9.65.

Slika 9.66.

Slika 9.67.

Provjera konusa mogua je pozornijim mjerenjem. Za to je potrebno da se vei promjer mjerke (kalibra) ucrtava na crte tankom punom crtom na odgovarajuem razmaku od referentnog ruba s toleriranom izmjerom (izmjera 20-0,2 na slici 9.67. i izmjera 5-0,2 na slici 9.69.), ali izvan konusa. Slino treba napraviti i kod sluaja da se promjer mjerke (kalibra) ucrtava unutar konusa tankom punom crtom na odgovarajuem razmaku od referentnog ruba s toleriranom izmjerom (izmjera 20,2 na slici 9.68.).

365

Kotiranje

Slika 9.68.

Slika 9.69.

Metoda jedininog konusa ograniava odstupanje konusa od geometrijski idealnog oblika. Tolerancije promatranog konusa moraju se zadrati unutar graninog profila. Podruje tolerancije odreeno je tolerancijom promjera ili izmjere koja odreuje presjek na kojem je odabran promjer. U toleriranu izmjeru ulaze teorijske izmjere, koje su prikazane uokvirene (slika 9.70.). Metoda toleriranog kuta konusa daje toleranciju izmjere samo za jedan presjek. Poloaj presjeka je odreen, a odstupanje koninog suenja dano je izravno preko njegove tolerancije (slika 9.71.).

Slika 9.70. a)

Slika 9.71. b)

Slika 9.72. Piramida (a) i krnja piramida (b)

Suenje, vrni kut i nagib (prema DIN 406 T2) odreuju se na sljedee naine:
1 a = - suenje za piramidu (prema slici 9.72.a), x L

366

Tehniko crtanje

1 a b - suenje za krnju piramidu (prema slici 9.72.b), = x L a - polovina vrnog kuta za piramidu (prema slici 9.72.a), tan = 2 2L ab - polovina vrnog kuta za krnju piramidu (prema slici 9.72.b), tan = 2 2L 1 a = - nagib za piramidu (prema slici 9.72.a), 2 x 2L 1 a b = - nagib za krnju piramidu (prema slici 9.72.b). 2x 2L

U crteima se suenje i nagib predoavaju izvodnicama, a osim brojane vrijednosti (omjera) stavlja se i oznaka suenja, odnosno nagiba (slika 9.73.). Kut nagiba stavlja se u zagrade.

Slika 9.73.

Slika 9.74. Profil U 350 prema DIN 1026

U nekim se sluajevima nagib daje u postotku s obzirom na referentnu ravnu plohu (slike 9.74. i 9.75.). Na slici 9.76. dan je primjer oznaavanja nagiba kod klina, a na slici 9.77. kod utora za klin.

Slika 9.75. I - podlona ploica prema DIN 435-25

Slika 9.76. Klin

Slika 9.77. Utor za klin

Radi praktinosti primjene velik broj konusa je normiran kako je pokazano u tablici 9.1. Posebno se to odnosi na Morseove konuse kao konine izdanke na alatima i prihvatne konine uvrte, odnosno provrte na vretenima alatnih strojeva.

367

Kotiranje

Ako se radi o Morseovom konusu tada se koristi pojednostavnjeno kotiranje prema DIN ISO 3040 prikazano na slici 9.78.

Slika 9.78. Morseov konus Tablica 9.1 Normirani konusi prema DIN ISO 3040
Konus C

/2

Primjeri primjene

1 : 50 1 : 30 1 : 19,212 1 : 20,047 1 : 20,020 1 : 19,922 1 : 19,254 1 : 19,002 1 : 19,180 1 : 20 1 : 15 1 : 12 1 : 10 1:6 1:5 1:4 1:3 1 : 0,866 1 : 0,500 1 : 0,289 1 : 0,134

34 23 57 17 1 29 27 1 25 43 1 25 50 1 26 16 1 29 15 1 30 26 1 29 36 1 25 56 1 54 33 2 23 9 2 51 45 4 45 49 5 42 38 7 7 30 9 27 44 30 45 60 75

Konini zatici, konini cijevni navoj Provrti natinih razvrtaa i uputaa Morse konus 0 Morse konus 1 Morse konus 2 Morse konus 3 Morse konus 4 Morse konus 5 Morse konus 6 Metriki konus. Vretena alata i strojeva, fini konini navoj naprava za lemljenje Stapajice lokomotiva, glavine brodskih vijaka Valjni leaji, konusi na polugama ekia za buenje Svornjaci spojki, dijelovi optereeni uzduno i popreno i na savijanje i torziju Vranj slavine, svornjak krine glave lokomotive, glodala za ukovnje Tarne spojke, lakorastavljivi dijelovi optereeni popreno i na torziju Alatni strojevi, konini navoj u tehnici dubokog buenja i u rudarstvu Stapajica i krina glava brodskih strojeva, alati na komprimirani zrak Tokala, centrirni uvrti, uputeni vijci, leaste zakovice, skoenja vijaka Konus ventila, uputeni vijci za drvo, uputene zakovice, tokala Zatitno skoenje centrirnih uvrta, skoenja provrta matica Uputene zakovice, leaste uputene zakovice

368

Tehniko crtanje

10. Raunalom podran sustav za crtanje


Computer-aided Drawing System
Raunalom podran sustav za crtanje skup je programskih alata (softvera, engl. software) koji omoguavaju izradu i preinaku strojarskih, arhitektonskih, elektrotehnikih i elektronikih crtea, shema i dijagrama te raznih drugih tipova inenjerskih i drugih crtea na osnovi interaktivnog djelovanja konstruktora ili dizajnera. Ovaj sustav takoer aurira i bazu podataka pohranjivanjem rezultirajuih crtea i preinaka na njima. Pomou raunalom podranog sustava za crtanje lako se moe izraditi nov crte iz pohranjenog crtea. Vrlo teko se moe ocijeniti njegova prednost pri izradi potpuno novog crtea, za razliku od njegove monosti kada se koriste za preinaku postojeih crtea. U nastavku e se ukratko opisati zajednike funkcije koje posjeduje veina raunalom podranih sustava za crtanje [17]. Specifine naredbe za svaku funkciju mogu se manje ili vie razlikovati u pojedinom sustavu, zbog toga je potrebno detaljno prouiti odgovarajue upute za korisnike i upoznati se s posebnostima njihove uporabe.

Slika 10.1. Komunikacijski prozor za kontrolu i podeavanje jedinica duljinskih i kutnih mjera kod programskog paketa AutoCAD Release 14 [17]

369

Raunalom podran sustav za crtanje

10.1. Postavljanje parametara crtea


Prvi korak koji treba napraviti u uporabi raunalom podranog sustava za crtanje jest postavljanje parametara crtea, kao to su jedinice duljinskih i kutnih mjera, granice crtea, koordinatna mrea i slojevi ili razine. Radi brzog i tonog nastajanja crtea ovi se parametri moraju postaviti onako kako je to propisano. Crte se moe raditi i bez koordinatne mree i bez razina, no uz velik gubitak vremena i vrlo teku kasniju preinaku crtea.

10.1.1. Jedinice
Treba odabrati oblik i tonost jedinica duljinskih i kutnih mjera. Oblici jedinica duljinskih mjera su npr. znanstveni, decimalni, razlomski, inenjerski i arhitektonski. Oblici jedinica kutnih mjera su decimalni stupnjevi, stupnjevi (stupnjevi, minute i sekunde), nagibi, radijani i premjerne jedinice. Slika 10.1. prikazuje komunikacijski prozor za kontrolu i podeavanje jedinica duljinskih i kutnih mjera kod programskog paketa AutoCAD1 Release 14, koji je jedan od danas najpopularnijih i najdostupnijih raunalom podranih sustava za crtanje.

10.1.2. Veliina (granice) crtea


Kada se izrauje crte na papiru, pretpostavlja se crtanje iskljuivo unutar doputenih granica lista papira. Slino je kada se crte oblikuje na grafikom zaslonu raunala, crte treba ograniiti doputenim granicama s obzirom na to da e crte prikazan na zaslonu moda biti iscrtan na papiru konanih izmjera. Prema tome potrebno je predvidjeti veliinu crtea npr. u mm za npr. format A2 (594 x 420), to je u AutoCAD Release 14 mogue na sljedei nain:
Command: limits Reset Model Space Limits ON/OFF/<Lower left corner><0.00,0.00>:10,10 Upper right corner<12.00,9.00>:594,420 (svaku naredbu potvrditi tipkom ENTER)

Parametri koji se obino uzimaju u obzir pri odreivanju granica povrine crtea jesu sljedei [17]: stvarna veliina crtea; prostor potreban za izmjere (dimenzije), primjedbe ili biljeke, podatke o materijalu i druge potrebne oznake na crteu; prostor izmeu razliitih projekcija i pogleda, tako da je crte pregledan; i prostor za granice te zaglavlje (ako postoji).

AutoCAD je ime raunalom podranog sustava za crtanje koji je razvio Autodesk, Inc., San Rafael, CA, USA

370

Tehniko crtanje

Prije postavljanja takvih granica trebalo bi nacrtati skicu crtea radi grubog izraunavanja potrebnog prostora. Npr. za objekt koji ima nacrt od 184 x 120 mm, bokocrt od 100 x 120 mm i tlocrt od 184 x 100 mm, granice treba postaviti tako da se u podruje crtea moe smjestiti crte objekta i sve ono to pripada objektu. Kao to je to prikazano na slici 10.2., pretpostavljen je prostor izmeu nacrta i bokocrta 90 mm, a izmeu nacrta i tlocrta takoer 90 mm. Takoer je pretpostavljen i prostor izmeu lijeve i desne granice crtea od 100 mm, a od donje i gornje granice crtea od 45 mm. Predvien je i prostor izmeu granica crtea i ruba papira od 10 mm. Dakle, prostor treba odrediti tako da kompletan crte ima uravnoteen izgled. Nakon odreivanja veliine potrebnih projekcija (ili pogleda) i gore opisanih prostora mogu se izraunati konane granice crtea kao to slijedi:
granica u smjeru x = 10 + 100 + 184 + 90 + 100 + 100 + 10 = 594 mm granica u smjeru y = 10 + 45 + 100 + 90 + 120 + 45 + 10 = 420 mm

Dakle, granice crtea su 594 x 420 mm.

Slika 10.2. Postavljanje granica crtea

Crte prikazan na slici 10.2. izraen je u mjerilu 1:1. Meutim, kada se crte eli iscrtati (plotati, printati) i dobiti njegova kopija na papiru, potrebno je primijeniti mjerilo za smanjenje ili uveanje crtea sukladno raspoloivoj veliini papira. Ustvari, veliina papira odreuje granice crtea, veliinu teksta, faktore omjera izmjera, vrstu i irinu crta, kao i druge parametre crtea. Normizirane veliine formata papira i odgovarajue granice crtea dane su u toki 7.2. u tablici 7.2.

371

Raunalom podran sustav za crtanje

10.1.3. Slojevi ili razine


Pogodno je crte organizirati u vie slojeva ili razina, posebice kada je crte sloen. Npr. moe se raditi s vie jednostavnih crtea u sluaju crtanja cijevnih vodova u planu katova itave zgrade u posebnim slojevima ili razinama. Na taj se nain postie lake rukovanje s jednostavnim crteima u zasebnim razinama, u usporedbi sa sloenim crteom koji sadri sve parametre koji na njemu moraju biti prikazani. Meutim, treba biti omoguen istodoban uvid u jedan i drugi tip crtea radi stjecanja osjeaja za relativni poloaj parametara ili objekata na razliitim razinama (npr. relativni poloaj cijevi na pojedinim razinama i zidova zgrade). Slojevito crtanje doputa preklapanje razina bez poveanja sloenosti crtea, makar tijekom izvoenja grafikih operacija. Razina u kojoj se trenutano radi je aktivna, dok su sve ostale razine neaktivne. Gotovo s ulogom pozadine, grafiki elementi u neaktivnoj razini neosjetljivi su na grafike operacije kao to su prijenos i brisanje. Na taj se nain ini da je sloenost crtea jednaka onoj koja bi se postigla izradom u aktivnim razinama.

Slika 10.3. Kontrolni komunikacijski prozor za postavljanje razina u AutoCAD Release 14 [17]

Funkcija razine (layer) moe se koristiti djelotvorno za generiranje sastavnih crtea za montau. Ako je svaka komponenta nacrtana na posebnoj razini za plan montae, tada se bilo koji cjeloviti crte moe lake generirati postavljanjem iznad
372

Tehniko crtanje

odgovarajue razine te preinakom ili dodavanjem nekih novih detalja. Slika 10.3. prikazuje kontrolni komunikacijski prozor za postavljanje razina u AutoCAD Release 14.

10.1.4. Koordinatna mrea i hvatanje


Opa je praksa kod runog crtanja crtea nacrtati konstrukcijske (pomone) crte, upotrebljavajui T ravnalo ili crtau plou, tako da se preko njih mogu lake i jednoobrazno nacrtati granice crtea i druge crte na crteu. Crte koordinatne mree (grid) koje osigurava raunalom podran sustav za crtanje imaju jednaku namjenu kao i konstrukcijske (pomone) crte pri runom crtanju. To jest, vodoravne i okomite crte koordinatne mree nacrtane su s pravilnim razmakom koje se prilagoava eljenoj gustoi (rezoluciji), a crte crtea crtaju se preko njih. U nekim raunalnim sustavima za crtanje prikazuju se samo toke koordinatne mree. Za crtanje ravne crte preko crte koordinatne mree (grida) potrebno je odrediti poloaj dviju krajnjih toaka. U tu se svrhu moraju predvidjeti njihove koordinate uz pomo tipkovnice ili pritiska tipke mia kada se kursor nae na eljenoj poziciji na zaslonu. Treba imati na umu da je putanja kursora jednaka gibanju mia kada je mi u tzv. locator modu. Poloaj toke, odreen pomicanjem kursora (pokazivaa) miem, nije uvijek potpuno toan zbog nestabilnog gibanja crtaeve ruke ili netonog mehanizma mia. Ovaj se problem moe izbjei postavljanjem kursora tako da se izabere najblia presjena toka crta koordinatne mree. Vrijednosti koordinata u odnosu na presjenu toku vidljive su pritiskom tipke mia. Dakle, tonost granica koordinatnih toaka odreena je podesivom rezolucijom koordinatne mree predoene na zaslonu. Naredba se zove hvatanje (snapping). Naredba za koordinatnu mreu u AutoCAD Release 14 aktivira se na sljedei nain:
Command: grid Grid spacing(X) or ON/OFF/Snap/Aspect<0>: 0.75/*the gap between the grid lines are set to be 0.75 screen unit*/

10.2. Osnovne funkcije crtanja 10.2.1. Ravna crta


Postoji mnogo naina crtanja ravne crte na raunalom podranom sustavu za crtanje. Najpopularniji nain je pomou odreivanja dviju krajnjih toaka crte, s tim da se i njihov poloaj moe odrediti na razliite naine. U prethodnoj su toki pokazana dva naina: odreivanjem koordinata toke i pomicanjem tipke mia u locator mod. Kao dopuna, poloaj se toke moe odrediti izborom (hvatanjem) postojee toke. Crta se takoer moe crtati bez potpunog odreivanja dviju krajnjih toaka, npr. ako se na postojeu zakrivljenu crtu sustava nacrta tangenta iz druge odreene
373

Raunalom podran sustav za crtanje

toke. U ovom se sluaju tono mora odrediti ova druga toka, a sustav tangentom odreuje drugu krajnju toku.

Slika 10.4. Kontrolni komunikacijski prozor za postavljanje tipova ravnih crta u AutoCAD Release 14 (isti se koristi i za postavljanje razina) [17]

Tip i debljina crta mogu se specificirati kao atributi crte. Slika 10.4. prikazuje kontrolni komunikacijski prozor za postavljanje tipova ravnih crta u AutoCAD Release 14. Ove tipove crta openito podupire veina raunalom podranih sustava za crtanje. Crtanje ravnih crta u AutoCAD Release 14 ukljuuje sljedee:
Command: line From point: 1,1 To point: 5,2 To point: return

10.2.2. Krunica i kruni luk


Osnovna metoda definiranja krunice jest predvianje njezinog sredita i polumjera ili predvianje triju toaka na krunici. Veina raunalom podranih sustava za crtanje doputa takoer crtanje krunice pomou drugih metoda. Npr. mogue je crtanje tangente krunice u odnosu na dvije ravne crte ili crtanje tangente u odnosu na krunicu i ravnu crtu. U drugom sluaju moe se izabrati
374

Tehniko crtanje

odgovarajui entitet. Kruni luk poseban je sluaj krunice i moe se odrediti specificiranjem poetne i krajnje toke kao dopune uz parametre cijele krunice. Krunica se u AutoCAD Release 14 crta kao to slijedi:
Command: circle 3P/2P/TTR/<Center point>: 5,5 Diameter/<Radius><current>: 3

Za tri zadane toke krunog luka moe ga se nacrtati sljedeom naredbom:


Command: arc Center/<Start point>: 7,4 Center/End/<Second point>: 6,5 End point: 6,3

10.2.3. Zakrivljena crta (spline)


Funkcija zakrivljene crte (spline) rabi se za crtanje proizvoljne krivulje na isti nain kao da se crta runo uz pomo podesivih krivuljara,2 tj. predvide se toke na eljenoj krivulji, a zatim se odredi krivulja koja interpolira ove toke. Rezultirajua krivulja obino je predstavljena jednadbom treeg reda. U nekim sluajevima krivulja moe biti generirana iz nekih kontrolnih toaka umjesto toaka koje lee na krivulji, s time da kontrolne toke koje odreuju krivulju ne mogu leati na njoj.

10.2.4. Brisanje (deleting)


Funkcija brisanja djeluje kao brisanje koje se izvodi gumicom za brisanje pri runom crtanju olovkom. Kada se izabere grafiki entitet kao to je toka, crta ili krivulja, aktiviranjem naredbe brisanje isti e nestati sa zaslona.

10.2.5. Zaobljavanje i zarubljivanje (filleting i chamfering)


Zaobljavanje (filleting) je dodavanje krunog luka izmeu dviju crta koje se sijeku (slika 10.5.a), na taj nain da su obje crte tangente na dodan kruni luk (slika 10.5.b). Zarubljivanje (chamfering) je slino zaobljivanju, s tim da se umjesto krunog luka docrtava ravna crta (tetiva na zamiljeni kruni luk) (slika 10.5.c).

Slika 10.5. Zaobljavanje (filleting) i zarubljivanje (chamfering)

Pribor za crtanje razliitih zakrivljenih crta.

375

Raunalom podran sustav za crtanje

Zaobljivanje i zarubljivanje izvodi se na sljedeim primjerima: Kada su odreeni polumjeri zaobljenja ili veliina zarubljivanja. Kada su odabrane dvije crte koje se sijeku. Zaobljivanje ili zarubljivanje dodat e se na kutu izabranih crta. Nepotrebne toke originalnih crta obrisane su nakon to je dodano zaobljivanje ili zarubljivanje. U nekim se sustavima ovo brisanje izvodi automatski, a u nekim ga treba napraviti runo (miem, tipkovnicom). Zaobljenje se u AutoCAD Release 14 moe dati kao to slijedi:
Command: fillet (TRIM mode) Current fillet radius= 10.00 Polyline/Radius/Trim/<Select first object>: r Enter fillet radius<current><current>: 3 (TRIM mode) Current fillet radius= 3.00 Command: fillet Polyline/Radius/Trim/<Select first object>: /*The first line is picked*/ Select second line: /*The second line is picked*/

10.2.6. Iscrtavanje ili rafiranje (hatching)


Iscrtavanje ili rafiranje ispunjava zatvoreni poligon sa specifinim uzorkom. esto se koristi za prikazivanje presjeka u strojarskim crteima i razliitih materijala u arhitektonskim i graevinskim crteima. Na slici 10.6. prikazani su neki tipini uzorci zastupljeni u veini raunalom podranih sustava za crtanje.

Slika 10.6. Tipini uzorci za iscrtavanje ili rafiranje

Prvi korak u iscrtavanju (rafiranju) je specificiranje zatvorenog poligona koji treba iscrtati (rafirati). To se moe napraviti uporabom sljedeih dviju metoda. U nekim sustavima mogu se izabrati sve granine crte koje odreuju poligon, a u nekim se izabire samo jedan granini element, dok sve ostale granine elemente sustav pronalazi automatski. Ako unutar poligona postoje neka podruja koja ne treba iscrtavati, kao to su provrti i rupe, potrebno je takoer specificirati granice ovih podruja. Iscrtavanje je znaajka raunalom podranog sustava za crtanje koja

376

Tehniko crtanje

uvelike djeluje na poveanje produktivnosti crtaa. Na slici 10.7. prikazan je crte koji sadri dijelove koji su iscrtani (rafirani).

Slika 10.7. Crte s dijelovima koji su iscrtani (rafirani)

10.2.7. Funkcije za opisivanje crtea


Dimenzioniranje (Dimensioning). Sposobnost dimenzioniranja smatra se najatraktivnijom znaajkom raunalom podranog sustava za crtanje, koja se ne moe usporediti s praksom runog crtanja. Za pridruivanje horizontalne ili okomite dimenzije potrebno je specificirati dva grafika elementa (uobiajeno
377

Raunalom podran sustav za crtanje

toke) i eljeni poloaj mjernice (kotne ili dimenzijske crte). U ovom je sluaju vrijednost dimenzije (tj. razmak izmeu grafikih elemenata) izravno izmjerena iz crtea. Zavreci (strelice), mjernice, kotni brojevi te pomone mjerne crte crtaju se uz pomo sustava za crtanje. Automatski se mjeri uspravni razmak ako su grafiki elementi smjeteni na uspravnoj crti, ili se mjeri vodoravni razmak ako su na vodoravnoj crti. Ako nisu niti na uspravnoj niti na vodoravnoj crti, sustav e traiti da se opredijelite za vodoravni, uspravni ili stvarni razmak. Radijalna ili dijametralna dimenzija moe se dodijeliti izborom krunice ili krunog luka za dimenzioniranje i specificiranjem eljenog smjetaja vrijednosti dimenzije na crteu. Slino, kutna dimenzija dodjeljuje se izborom dviju crta i poloaja vrijednosti dimenzije. Unutarnji ili vanjski kut implicitno je odreen uz pomo naredbe izbora dviju crta. Kako se svaki sustav koristi razliito dogovorenim naredbama, potrebno je prouiti upute specifinog sustava. Slika 10.6. prikazuje dimenzionirani crte. Tekst. Da bi se ubacila biljeka ili natpis na crte, moraju biti specificirani poloaj i orijentacija teksta skupa s dimenzijom (veliinom) i tipom slova3 u tekstu. Ubacivanje teksta u AutoCAD Release 14 s MTEXT provodi se na sljedei nain:
Command: text Justify/Style/<start point>: 2,1 Height <0.20>: 0.25 Rotation angle<0>: Text: MTEXT

fontom

378

Tehniko crtanje

11. Pojednostavnjenja i simboli


Simplifications and Symbols 11.1. Pojednostavnjenja
U pojedinim poglavljima (npr. poglavlju 6.) ovog udbenika prikazana su neka od pojednostavnjenja koja su rezultat konvencija ili su pak propisana normama. Najei razlog za pojednostavnjenja jest sloenost pogleda ili presjeka. Npr. razni strojni dijelovi kao to su parovi zupanika, lanani prijenos, opruge itd. u pogledu ili presjeku sloeni su za crtanje pa ih se pojednostavnjuje i na taj nain olakava njihov prikaz u tehnikim crteima. U nastavku e se obuhvatiti samo neka pojednostavnjenja koja su propisana normama, a odnose se na strojne dijelove koji su relativno sloeni za crtanje.
Tablica 11.1. Pojednostavnjeni prikazi tlanih opruga (DIN ISO 2162)

U tablici 11.1. dan je pregled najeih izvedbi tlanih zavojnih opruga u pogledu, presjeku i pojednostavnjeni prikaz (simbol) prema normi DIN ISO 2162. Prema istoj normi u tablici 11.2. dan je pregled najeih kombinacija tanjurastih opruga u pogledu, presjeku i pojednostavnjenom prikazu. Spiralne opruge (slobodne ili upete u kuitu) crtaju se u pogledu ili pojednostavnjeno prema tablici 11.3. (prema DIN ISO 2162).
379

Pojednostavnjenja i simboli Tablica 11.2. Pojednostavnjeni prikazi tanjurastih opruga (DIN ISO 2162)

Tablica 11.3. Pojednostavnjeni prikazi spiralnih opruga (DIN ISO 2162)

Tablica 11.4. Pojednostavnjeni prikazi zavojne savojne opruge (DIN ISO 2162)

380

Tehniko crtanje Tablica 11.5. Pojednostavnjeni prikazi zavojne vlane opruge (DIN ISO 2162)

Tablica 11.6. Pojednostavnjeni prikazi lisnate opruge (DIN ISO 2162)

Pojednostavnjeni prikaz zavojne savojne opruge dan je u tablici 11.4. Cilindrine i bavaste zavojne vlane opruge izraene od ice okruglog presjeka prikazuju se pojednostavnjeno prema tablici 11.5. Sloene lisnate opruge (poznate i kao gibnjevi) razliitih konstrukcijskih izvedbi dane su u pogledu i pojednostavnjenom prikazu u tablici 11.6. Druga skupina strojnih dijelova vrlo je sloena za crtanje u pogledu i presjeku, pa je iz tih razloga normom DIN ISO 2203 predvieno pojednostavnjenje koje bitno olakava prikazivanje zupanikih parova (slika 11.1.) u tehnikim crteima.
381

Pojednostavnjenja i simboli

Neki primjeri ovih pojednostavnjenja dani su na slikama od 11.2. do 11.12.

Slika 11.1. elnik (a), stonik (b) i puno kolo (c) u pogledu i presjeku

Slika 11.2. Pojednostavnjen prikaz punog para (a) i para stonika (b) u pogledu i presjeku

Slika 11.3. Pojednostavnjen prikaz razliitih izvedbi parova stonika

Slika 11.4. Pojednostavnjen prikaz razliitih izvedbi zubi zupanika

Slika 11.5. elnik s ravnim zubima u pogledu i presjeku

Slika 11.6. Par elnika s pravim i kosim zubima u pogledu i presjeku te pojednostavnjenom prikazu

382

Tehniko crtanje

U svim pojednostavnjenim prikazima zupanih parova uoava se da se neprekidnom irokom crtom (crta 01.2, tablica 7.10.) crtaju tjemene krunice (promjera da), a dugom crtkano-tokastom uskom crtom (crta 04.1.3, tablica 7.10.) crtaju se diobene (ili kinematine) krunice (promjera d ili dw). Podnone krunice zupanih parova prema DIN ISO 2203 ne crtaju se u pojednostavnjenim prikazima. Takoer se ne oznaavaju ni pravi zubi kod zupanika u pojednostavnjenim prikazima.

Slika 11.7. Unutarnje ozubljenje elnika s ravnim zubima u pogledu i presjeku

Slika 11.8. elnik i ozubnica sa strelastim zubima u pogledu i presjeku te u pojednostavnjenom prikazu

Slika 11.9. Par stonika u pogledu i presjeku te njihov pojednostavnjen prikaz

Slika 11.10. Puni par (pu i puno kolo) u pogledu i presjeku

Puni par (pu i puno kolo) vrlo je sloen za crtanje u pogledu i presjeku (slika 11.10.), pa je prema normi DIN ISO 2203 takoer predvien pojednostavnjen prikaz za razliite meusobne poloaje pua i punog kola (slike 11.11. i 11.12.). Lanani prijenos takoer se prikazuje pojednostavnjeno prema normi DIN ISO 2203 kao to to prikazuje slika 11.13.

383

Pojednostavnjenja i simboli

Slika 11.11. Puni par (pu i puno kolo) u pogledu i presjeku te pojednostavnjenom prikazu

Slika 11.12. Puni par (pu i puno kolo) u pogledu i presjeku te pojednostavnjenom prikazu

Slika 11.13. Lanani prijenos u pogledu i presjeku (lijevo) te pojednostavnjenom prikazu (desno)

11.2. Simboli Simboli u tehnikom crtanju upotrebljavaju se sukladno normama ili konvencijama za pojednostavnjeno prikazivanje jednostavnih ili sloenih strojnih dijelova, sustava, konstrukcija, cijevnih vodova, pneumatinih i hidraulinih instalacija, elektronikih sklopova i elektrinih instalacija, spojeva i slino. Tako npr. norma ISO 3952/2 obuhvaa simbole elemenata za prijenos snage i gibanja, DIN 2429 obuhvaa simbole u procesnoj industriji i cjevovodnim sustavima, DIN 2481 obuhvaa simbole za posude, aparate, toplinske naprave i strojeve, DIN 40900 obuhvaa simbole elektrotehnikih ureaja, DIN 40719 obuhvaa simbole za instalacijske crtee u elektrotehnici, DIN ISO 5261 obuhvaa simbole u metalnim konstrukcijama, U ovom udbeniku detaljnije e se obradit samo neki simboli za oznaavanje npr. zavarenih spojeva prema normi ISO 2553 te simboli za oznaavanje u pneumatinim i hidraulinim instalacijama prema ISO 1219.
384

Tehniko crtanje Tablica 11.7. Osnovni simboli za zavarene, tvrdo i meko lemljene spojeve prema ISO 2553 Redni broj 1 Opis Suelni zavar izmeu podignutih rubova limova; prirubni zavar /USA/ (povieni rubovi potpuno provareni) Skica Simbol

Suelni zavar ravni

Jednostrani V suelni zavar V - zavar

Jednostrani zakoen suelni zavar Polovian V zavar

Jednostrani V suelni zavar sa irokim korijenim licem Y - zavar Jednostrani zakoen suelni zavar sa irokim korijenim licem Polovian Y - zavar Jednostrani U suelni zavar (poredne ili skoene strane) U - zavar

Jednostrani J suelni zavar Polovian U - zavar

Dodatno zavaren; dodatni ili dodatno zavaren /USA/ Korijenski zavar

10

Kutni zavar

385

Pojednostavnjenja i simboli Tablica 11.7. Osnovni simboli za zavarene, tvrdo i meko lemljene spojeve prema ISO 2553 (nastavak) Redni broj 11 Opis Utini zavar Koritasti zavar Skica Simbol

12

Tokasti zavar

13

avni zavar

14

Bono zavaren jednostrani V - suelni zavar Boni V zavar Bono zavaren jednostrani zakoen suelni zavar Boni polovian V - zavar

15

16

Rubni zavar

17

Povrinski zavar, navarivanje povrine

18

Povrinski spoj

386

Tehniko crtanje Tablica 11.7. Osnovni simboli za zavarene, tvrdo i meko lemljene spojeve prema ISO 2553 (nastavak) Redni broj 18a Opis Skica Simbol

Povrinski spoj

19

Skoeni zavar

20

Pertlani (savinuti) zavar

Suelni zavar izmeu podignutih rubova limova (Simbol 1); nepotpuno provaren prikazuje se kao kvadratni suelni zavar (I - zavar) (Simbol 2) s prikazanom dubinom provara s (vidi tabelu 5) Tablica 11.8. Sloeni simboli za simetrine zavare (primjeri) prema ISO 2553 Redni broj 1 Opis Dvostruki V - suelni zavar X - zavar Skica Simbol

Dvostruki suelni zavar

Dvostruki V - suelni zavar s korijenom

Dvostruki suelni zavar s korijenom

Dvostruki U - suelni zavar s korijenom

387

Pojednostavnjenja i simboli Tablica 11.9. Primjeri upotrebe dodatnih simbola prema ISO 2553 Redni broj 1 Opis Skica Simbol

Ravni jednostruki V - suelni zavar

Konveksni dvostruki V - zavar

Konkavni kutni zavar

Ravni jednostruki V - suelni zavar s ravnim korijenim zavarom

Jednostruki V - suelni zavar sa irokim korijenim licem i korijenim zavarom

Ravno obraeni jednostruki V - suelni zavar

Kutni zavar sa zaglaenom povrinom

1)

Simbol prema ISO 1302, umjesto upotrijebljenog simbola moe se upotrijebiti osnovni simbol

Slika 11.14. Nain oznaavanja zavara na tehnikim crteima

388

Tehniko crtanje

Slika 11.15. T-oblik zavarenog spoja s jednim kutnim zavarom i nain oznaavanja

Slika 11.16. Krini oblik zavarenog spoja s dva kutna zavara i nain oznaavanja

Slika 11.17. Poloaj strelice kod suelnih zavara

Na slici 11.19. prikazano je osnovno naelo definiranja izmjera zavara. Glavna izmjera koja se odnosi na popreni presjek zavara (s) upisuje se s lijeve strane simbola zavara, a uzduna izmjera (l) upisuje se s desne strane simbola zavara.
389

Pojednostavnjenja i simboli

Slika 11.18. Poloaj simbola zavara u odnosu na referentnu crtu

Slika 11.19. Definiranje izmjere zavara (naelo)

Slika 11.20. Nain oznaavanja izmjera kod kutnog zavara

Slika 11.21. Definiranje izmjera kutnog zavara

U normi ISO 2553 detaljno su opisane sve mogunosti oznaavanja simbolima zavarenih, tvrdo i meko lemljenih spojeva. Takoer su dane i definicije izmjera
390

Tehniko crtanje

razliitih zavara te njihovo simbolino upisivanje u tehnike crtee.

Slika 11.22. Nain definiranja izmjera dubokog provara kod kutnog zavara

Normom ISO 1219 definirani su osnovni i funkcijski simboli hidraulinih i pneumatinih sustava. Iz funkcijskih simbola prepoznatljiva je funkcija ureaja ili instalacije. Oni se sastoje od jednog osnovnog simbola ili vie njih, odnosno od jednog funkcijskog simbola ili njih vie za pretvaranje energije, upravljake ventile, prijenos i odravanje energije (kondiciranje), aktiviranje i dopunske ureaje. U tablici 11.10. dani su svi simboli koji se odnose na gore spomenuto, a imaju primjenu u hidraulinim i pneumatinim sustavima ili instalacijama.
Tablica 11.10. Simboli u hidraulinim i pneumatinim instalacijama prema ISO 1219 Redni broj 1 1.1 1.1.1 1.1.2 Naziv Osnovni simboli Crta puna crtkana duge crtice - vodovi Primjena ureaja i pojanjenje simbola Simbol

1.1.3

crtkana kratke crtice - mehanika veza (vratilo, poluga, klipnjaa) - vie razliitih ureaja uokvirenih u jednu jedinstvenu ugradbenu ili funkcijsku cjelinu

1.1.4

dvostruka puna

1.1.5

crta-toka-crta (uska)

391

Pojednostavnjenja i simboli Tablica 11.10. Simboli u hidraulinim i pneumatinim instalacijama prema ISO 1219 (nastavak) Redni broj 1.2 1.2.1 1.2.2 1.2.3 1.2.4 1.2.5 Naziv Krug, polukrug - u reguliranju jedinica za pretvaranje energije (pumpa, kompresor, motor) - mjerni ureaj - nepovratni ventili, okretni spoj itd. - mehaniki zglob, kotai itd. - zakretni motor Primjena ureaja i pojanjenje simbola Simbol

1.3

Kvadrat, pravokutnik

- u pravilu upravljaki ventili osim nepovratnih ventila

1.4 1.5 1.5.1

Romb, kosi kvadrat Razliiti simboli

- ureaji za odravanje (filtar, odvaja kondenzata, zauljiva, izmjenjivai topline itd.)

- spoj vodova

1.5.2 1.5.3 1.5.3.1 1.5.3.2 2 2.1 2.1.1 2.1.2 Funkcijski simboli Trokut - ispunjen - neispunjen

- opruga - priguenje: - ovisno o viskozitetu - neovisno o viskozitetu - smjer strujanja i vrsta fluida - hidraulino strujanje - pneumatino strujanje ili ispust u atmosferu

392

Tehniko crtanje Tablica 11.10. Simboli u hidraulinim i pneumatinim instalacijama prema ISO 1219 (nastavak) Redni broj 2.2 2.2.1 2.2.2 Naziv Strelica - smjer - smjer vrtnje - pravac i smjer toka fluida kroz ventile Oba prikazana naina mogu se uporabiti za regulacijske ureaje bez razlike u znaenju (i to s poprenom crtom na kraju strelice ili bez nje). U opem sluaju crta koja stoji uspravno na vrh strelice oznaava da su usmjerena gibanja unutarnjeg toka uvijek povezana s odgovarajuim vanjskim tokom. Kosa strelica Pumpe i kompresori Hidraulina pumpa stalnog radnog obujma - s jednim smjerom strujanja - mogunost podeavanja - za pretvaranje mehanike energije u hidraulinu ili pneumatinu Primjena ureaja i pojanjenje simbola Simbol

2.2.3

2.3 3 3.1 3.1.1

3.1.2 3.2 3.2.1

- s dva smjera strujanja Hidraulina pumpa podesivog radnog obujma - s jednim smjerom strujanja - simbol je kombiniran sa simbolom 2.3 - simbol je kombiniran sa simbolom 2.3

3.2.2

- s dva smjera strujanja Kompresor stalnog radnog obujma (samo jednog smjera strujanja)

3.3

393

Pojednostavnjenja i simboli Tablica 11.10. Simboli u hidraulinim i pneumatinim instalacijama prema ISO 1219 (nastavak) Redni broj 4 4.1 4.1.1 Motori Hidraulini motor stalnog radnog obujma - s jednim smjerom strujanja Naziv Primjena ureaja i pojanjenje simbola - za pretvaranje hidrauline ili pneumatine energije u mehaniku s rotacijskim gibanjem Simbol

4.1.2 4.2 4.2.1

- s dva smjera strujanja Hidraulini motor podesivog radnog obujma - s jednim smjerom strujanja - simbol je kombiniran sa simbolom 2.3 - simbol je kombiniran sa simbolom 2.3

4.2.2 4.3 4.3.1

- s dva smjera strujanja Pneumatini motori stalnog radnog obujma - s jednim smjerom strujanja

4.3.2 4.4 4.4.1

- s dva smjera strujanja Pneumatini motori podesivog radnog obujma - s jednim smjerom strujanja - simbol je kombiniran sa simbolom 2.3 - simbol je kombiniran sa simbolom 2.3

4.4.2 4.5 4.5.1 4.5.2

- s dva smjera strujanja Zakretni motor - hidraulini - pneumatini

394

Tehniko crtanje Tablica 11.10. Simboli u hidraulinim i pneumatinim instalacijama prema ISO 1219 (nastavak) Redni broj 5 5.1 5.1.1 Naziv Pumpa-motor, jedinica Pumpa-motor, jedinica stalnog radnog obujma - s promjenjivim smjerom strujanja - radi kao pumpa ili kao motor, u ovisnosti o smjeru strujanja - radi kao pumpa i kao motor s jednim smjerom strujanja - radi kao pumpa i kao motor s dva smjera strujanja Primjena ureaja i pojanjenje simbola - jedinica s dvije objedinjene funkcije (ili kao pumpa ili kao motor) Simbol

5.1.2

- s jednim smjerom strujanja

5.1.3 5.2 5.2.1

- s dva smjera strujanja Pumpa-motor, jedinica podesivog radnog obujma - s promjenjivim smjerom strujanja

- simbol je kombiniran sa simbolom 2.3 - simbol je kombiniran sa simbolom 2.3 - simbol je kombiniran sa simbolom 2.3 - promjena momenta vrtnje pumpi i/ili motora promjenjivog radnog obujma - daljinski hidrostatini prijenosnik - ureaj za pretvaranje hidrauline ili pneumatine energije u mehaniku s pravocrtnim gibanjem - cilindar u kojemu tlak fluida djeluje na klip samo s jedne strane (hod naprijed) - opi simbol, kada vanjska sila nije poblie oznaena - simbol je kombiniran s opim simbolom 1.5.2

5.2.2

- s jednim smjerom strujanja

5.2.3

- s dva smjera strujanja

Hidrostatini prijenosnici kao jedinice

Cilindri Cilindar jednostranog djelovanja - povratno gibanje vanjskom silom - povratno gibanje oprugom

7.1 7.1.1 7.1.2

Detaljan

Jednostavan

395

Pojednostavnjenja i simboli Tablica 11.10. Simboli u hidraulinim i pneumatinim instalacijama prema ISO 1219 (nastavak) Redni broj 7.2 7.2.1 7.2.2 Naziv Cilindar dvostranog djelovanja - s klipnjaom na jednoj strani - s klipnjaom na obje strane - cilindar dvostranog djelovanja, ije gibanje ovisi o radnim povrinama klipa s jedne i druge strane Primjena ureaja i pojanjenje simbola - cilindar u kojemu tlak fluida djeluje na klip s obje strane (hod naprijed i hod nazad) Simbol Detaljan Jednostavan

7.3 7.4 7.4.1 7.4.2 7.4.3 7.4.4 7.5 7.5.1

Diferencijalni cilindar Cilindar s priguenjem

- cilindar dvostranog djelovanja s - s nepodesivim priguenjem s nepodesivim priguenjem u jedne strane jednom smjeru - cilindar dvostranog djelovanja s - s nepodesivim priguenjem s nepodesivim priguenjem u oba obje strane smjera - s podesivim priguenjem s jedne strane - s podesivim priguenjem s obje strane Teleskopski cilindar - jednostranog djelovanja - tlak fluida djeluje samo s jedne strane - tlak fluida djeluje naizmjenino s obje strane (hod naprijed i hod nazad) - ureaj koji pojaava tlak fluida X u vii tlak Y - npr. pneumatini tlak X u vii pneumatini tlak Y - npr. pneumatini tlak X u vii hidraulini tlak Y - ureaj za pretvaranje pneumatinog tlaka u hidraulini tlak ili obratno - ovi ventili se prikazuju pomou jednog ili vie kvadrata i strelica (vidi 1.3, 2.2.1, 2.2.3 i 2.3) - simbol je kombiniran sa simbolom 2.3 - simbol je kombiniran sa simbolom 2.3

7.5.2 8 8.1.1

- dvostranog djelovanja Pojaiva tlaka - za jednu vrstu fluida

Detaljan

Jednostavan

8.1.2

- za dvije vrste fluida

9 10 10.1

Hidraulino-pneumatini izmjenjiva Upravljaki ventili Nain prikazivanja ventila (osim 10.3 i 10.6)

396

Tehniko crtanje Tablica 11.10. Simboli u hidraulinim i pneumatinim instalacijama prema ISO 1219 (nastavak) Redni broj Naziv Primjena ureaja i pojanjenje simbola - hidraulini i pneumatini ventili uobiajeno se prikazuju u shemama za upravljanje u iskljuenom poloaju - prikazuje jedan ureaj za upravljanje tokom ili tlakom, koji ima neogranien broj moguih poloaja izmeu dva krajnja poloaja, tako da je izabrani tlak i/ili tok osiguran u odnosu na radne uvjete toka strujanja - razvodnik ima onoliko razliitih poloaja koliko ima kvadrata - prikljuni otvori prikazuju se vezano za kvadrat na ventilu u ukljuenom poloaju - ostali poloaji se dobiju premjetanjem kvadrata do odgovarajuih prikljunih otvora - broj se odnosi na upute u shemi za upravljanje u kojoj je simbol detaljno prikazan - ureaji predvieni za otvaranje (potpuno ili djelomino) ili zatvaranje jednog protonog otvora ili vie njih (prikazanih u razliitim kvadratima) - kvadrat sadri unutarnje tokove strujanja fluida Simbol

10.1.1

- jedan kvadrat

10.1.2

- dva ili vie kvadrata

10.1.3

- jednostavan simbol za ventil u sluaju ponavljanja

10.2

Razvodnici

10.2.1

Tok

10.2.1.1 - jedan tok 10.2.1.2 - dva prikljuna otvora zatvorena

10.2.1.3 - dva toka 10.2.1.4 - dva toka i jedan prikljuni otvor zatvoren

10.2.1.5 - dva toka meusobno spojena 10.2.1.6 10.2.2 - jedan optoni tok, dva prikljuna otvora zatvorena Razvodnik bez priguenja - razvodnik s vie razliitih poloaja ukljuivanja, svaki prikazan posebnim kvadratom

397

Pojednostavnjenja i simboli Tablica 11.10. Simboli u hidraulinim i pneumatinim instalacijama prema ISO 1219 (nastavak) Redni broj 10.2.2.1 10.2.2.2 Naziv Primjena ureaja i pojanjenje simbola - osnovni simbol za dvopoloajni razvodni ventil - osnovni simbol za tropoloajni razvodni ventil - neobvezatno predstavljanje prijelaza u neki srednji poloaj izmeu dva razliita poloaja s kvadratom izdvojenim isprekidanim crtama - osnovni simbol za razvodnike s dva odreena poloaja i prijelaznim meuploajem Simbol

10.2.2.3

Oznaavanje - prvi broj u oznaci pokazuje broj prikljunih otvora (osim 10.2.2.4 prikljunih otvora upravljakih vodova), a drugi broj je broj razliitih poloaja razvodnika 10.2.2.5 Razvodnik 2/2
10.2.2.5.1 - s runim aktiviranjem 10.2.2.5.2 savlaivanjem povratne

- razvodnik s dva prikljuna otvora i dva odreena poloaja

- aktiviranje tlakom opruge

10.2.2.6 Razvodnik 3/2 - aktiviranjem tlakom u oba smjera - aktiviranje elektromagnetom 10.2.2.6.2 savlaivanjem povratne opruge
10.2.2.6.1

- razvodnik s tri prikljuna otvora i dva odreena poloaja

- prikazan je jedan prijelazni poloaj (vidi 10.2.2.3) - razvodnik s etiri prikljuna otvora i dva odreena poloaja Detaljan

10.2.2.7 Razvodnik 4/2

- aktiviranje tlakom u oba smjera pomou upravljakog 10.2.2.7.1 razvodnika s elektromagnetom i povratnom oprugom

Jednostavan

398

Tehniko crtanje Tablica 11.10. Simboli u hidraulinim i pneumatinim instalacijama prema ISO 1219 (nastavak) Redni broj Naziv Primjena ureaja i pojanjenje simbola - razvodnik s pet prikljunih otvora i dva odreena poloaja Simbol

10.2.2.8 Razvodnik 5/2


10.2.2.8.1

- aktiviranje tlakom u oba smjera - ventil s dva krajnja poloaja i neogranienim brojem meupoloaja s razliitim stupnjevima priguenja - svi simboli imaju crte paralelne s okvirom kvadrata i pravokutnika - za ventile s mehanikom povratnom vezom (vidi 12.3) - prikaz krajnjih poloaja - prikaz krajnjih poloaja i jednog srednjeg (nultog) poloaja - s dva prikljuna otvora (jedan - npr. ventil mehaniki aktiviran priguni rub) ticalom i povratnom oprugom - s tri prikljuna otvora (dva priguna ruba) - npr. razvodnik aktiviran tlakom savlaivanjem povratne opruge

10.2.3

Razvodnik s priguenjem

10.2.3.1 10.2.3.2 10.2.3.3 10.2.3.4 10.2.3.5 10.2.4

- s etiri prikljuna otvora(etiri - npr. ventil mehaniki aktiviran priguna ruba) ticalom i povratnom oprugom - ventil koji prima elektrini Elektrohidraulini servoventil ulazni signal i odaje analogni Elektropneumatini servoventil izlazni signal fluida - izravnog djelovanja

10.2.4.1 - s jednim stupnjem - s dva stupnja s mehanikom povratnom vezom - s dva stupnja s hidraulinom povratnom vezom Nepovratni ventil, naizmjenini ventil, brzoispusni ventil Nepovratni ventil

10.2.4.2

- neizravnog djelovanja

10.2.4.3

- upravljanje neizravnog djelovanja - ventil koji doputa tok fluida samo u jednom smjeru - otvara se samo kod ulaznog tlaka vieg od izlaznog

10.3 10.3.1

10.3.1.1 - slobodan

399

Pojednostavnjenja i simboli Tablica 11.10. Simboli u hidraulinim i pneumatinim instalacijama prema ISO 1219 (nastavak) Redni broj 10.3.1.2 - s oprugom 10.3.1.3 - s upravljaem
10.3.1.3.1

Naziv

Primjena ureaja i pojanjenje simbola - otvara se samo kod ulaznog tlaka vieg, ovisno o sili u opruzi - kao pod 10.3.1.1, ali se upravljanjem sprjeava: - zatvaranje ventila - otvaranje ventila - ventil doputa slobodan tok u jednom, a priguenje u drugom smjeru - na izlaznom prikljuku doi e do toka ako se na jednom ili na oba prikljuna otvora dovodi fluid - kada je ulazni otvor bez tlaka, tada je izlazni povezan s atmosferom - ventil koji osigurava upravljanje tlakom prikazuje se kvadratom (vidi 10.1.1) - opi simbol

Simbol

10.3.1.3.2

10.3.1.4 - s priguenjem 10.3.2 10.3.3 10.4 10.4.1 10.4.1.1 Naizmjenini ventil Brzoispusni ventil Ventil za tlak Ventil za tlak - normalno zatvoren, s jednim priguenjem - normalno otvoren, s jednim priguenjem - normalno zatvoren, s dva priguenja Ventil za ogranienje tlaka

10.4.1.2

10.4.1.3 10.4.2

10.4.2.1 - s oprugom

10.4.2.2 - s daljinskim upravljanjem

- ulazni tlak ograniava se protusilom (npr. oprugom) uz povezivanje izlaznog prikljunog otvora sa spremnikom ili atmosferom - tlak na ulaznom otvoru je ogranien kao pod 10.4.2.1 ili odgovarajuim s daljinskim upravljanjem

400

Tehniko crtanje Tablica 11.10. Simboli u hidraulinim i pneumatinim instalacijama prema ISO 1219 (nastavak) Redni broj Naziv Primjena ureaja i pojanjenje simbola Simbol

10.4.3

Proporcionalni ventil za tlak

- ulazni tlak ograniava se na vrijednost proporcionalnu upravljakom tlaku (vidi 12.2.4.1.3)

10.4.4

Redoslijedni ventil

- ako ulazni tlak postaje vei od sile opruge, tada se ventil otvara i oslobaa tok prema izlaznom prikljunom otvoru - omoguava da se pri promjenljivom ulaznom tlaku dobije stalan izlazni tlak, pod uvjetom da je ulazni tlak uvijek vii od potrebnog izlaznog tlaka

10.4.5

Regulator tlaka (ili reduktor tlaka)

10.4.5.1 - bez otvora za rastereenje

10.4.5.2

- bez otvora za rastereenje s daljinskim upravljanjem

- kao pod 10.4.5.1, uz izlazni tlak ovisan o tlaku upravljanja

10.4.5.3 - s otvorom za rastereenje

10.4.5.4 10.4.6 10.4.7 10.5

- s otvorom za rastereenje s daljinskim upravljanjem Ventil za reguliranje razlike tlaka Ventil za reguliranje omjera tlakova Protoni ventil

- kao pod 10.4.5.3, uz izlazni tlak ovisan o tlaku upravljanja - odrava stalnu razliku ulaznog i izlaznog tlaka - odrava stalni omjer ulaznog i izlaznog tlaka (vidi 12.2.4.1.3) - ventil koji osigurava upravljanje tokom (izuzev poloaja prikazanih pod 10.5.3 i metode prikazane pod 10.4) - pojednostavnjeni simbol (ne prikazuje nain ukljuivanja i/ili stanje ventila)

10.5.1

Priguni ventil

401

Pojednostavnjenja i simboli Tablica 11.10. Simboli u hidraulinim i pneumatinim instalacijama prema ISO 1219 (nastavak) Redni broj Naziv Primjena ureaja i pojanjenje simbola - detaljan simbol (prikazuje nain aktiviranja i/ili stanje ventila) Simbol

10.5.1.1 - s runim aktivnostima

10.5.1.2 10.5.2

- s mehanikim aktiviranjem i povratnom oprugom Ventil za reguliranje toka - promjene u ulaznom tlaku ne utjeu na vrijednost toka Detaljan Jednostavan

10.5.2.1 - sa stalnim tokom

10.5.2.2

- sa stalnim tokom i preljevnim - kao pod 10.5.2.1, ali s otvorom prema spremniku odvodom vika toka

10.5.2.3 - s podesivim izlaznim tokom - s promjenjivim izlaznim - kao pod 10.5.2.3, ali s 10.5.2.4 tokom i otvorom za odvodom vika toka rastereenje prema spremniku - tok se dijeli na dva dijela koji ostaju u stalnom omjeru neovisno o promjeni tlaka - pojednostavnjen simbol

10.5.3

Raspodjeljiva toka

10.6 11 11.1 11.1.1

Slavina Prenoenje i odravanje energije Izvori energije Izvor tlaka

- pojednostavnjeni opi simbol - simboli za vrstu izvora

11.1.1.1 - izvor hidraulinog tlaka 11.1.1.2 - izvor pneumatinog tlaka 11.1.2 11.1.3 Elektromotor Toplinski motor

- simbol 113 iz IEC publikacije 117.2

402

Tehniko crtanje Tablica 11.10. Simboli u hidraulinim i pneumatinim instalacijama prema ISO 1219 (nastavak) Redni broj 11.2 Naziv Primjena ureaja i pojanjenje simbola Simbol

Vodovi i spojevi Hidraulini i pneumatini 11.2.1 vodovi - radni vod, povratni vod i 11.2.1.1 napojni vod 11.2.1.2 - upravljaki vod 11.2.1.3 - odvodni ili drenani vod 11.2.1.4 - savitljivi vod 11.2.1.5 - elektrini vod 11.2.2 11.2.3 11.2.4 11.2.5 Spojeni cijevni vodovi Ukrteni cijevni vodovi Oduak Ispusni otvor - nisu spojeni - savitljivi cijevni vod za spajanje dijelova koji se gibaju

11.2.5.1 - bez prikljuka 11.2.5.2 - s navojem za prikljuak 11.2.6 Prikljuak za napajanje energijom - na ureajima ili vodovima za napajanje energijom ili za mjerenje

11.2.6.1 - s epom 11.2.6.2 - s vodom za napajanje 11.2.7 11.2.7.1 11.2.7.2 11.2.7.3 11.2.7.4 Spojevi s brzim rastavljanjem - spojeni, bez nepovratnog ventila koji se mehaniki otvara - spojeni, s nepovratnim ventilom koji se mehaniki otvara - rastavljeni, s otvorenim otvorom na kraju - rastavljeni, sa zatvorenim otvorom na kraju, nepovratnim ventilom bez opruge (vidi 10.3.1.1)

403

Pojednostavnjenja i simboli Tablica 11.10. Simboli u hidraulinim i pneumatinim instalacijama prema ISO 1219 (nastavak) Redni broj 11.2.8 Obrtni spoj Naziv Primjena ureaja i pojanjenje simbola - spojni vod koji doputa vrtnju za vrijeme rada Simbol

11.2.8.1 - s jednim vodom 11.2.8.2 - s tri voda 11.2.9 11.3 Priguiva umova

Spremnici (rezervoari) Spremnik, otvoren, spojen s 11.3.1 atmosferom - s krajem cijevi iznad razine 11.3.1.1 tekuine - s krajem cijevi ispod razine 11.3.1.2 tekuine - s krajem cijevi ispod 11.3.1.3 spremnika 11.3.2 Spremnik pod tlakom - fluid se dri pod tlakom uz pomo opruga, utega ili plina (zrak, duik i sl.)

11.4

Akumulatori Preistai, izdvajai vode, zauljivai i ostali ureaji Preista ili filtar Izdvaja vode

11.5 11.5.1 11.5.2

11.5.2.1 - s runim isputanjem 11.5.2.2 - s automatskim isputanjem 11.5.3 Preista s izdvajaem vode - kombinacija 11.5.1 i 11.5.2.1

11.5.3.1 - s runim isputanjem

11.5.3.2 - s automatskim isputanjem

- kombinacija 11.5.1 i 11.5.2.2 - jedinica za suenje zraka (npr. kemijskim sredstvima)

11.5.4

Sua

404

Tehniko crtanje Tablica 11.10. Simboli u hidraulinim i pneumatinim instalacijama prema ISO 1219 (nastavak) Redni broj 11.5.5 Zauljiva Naziv Primjena ureaja i pojanjenje simbola - pri prolasku kroz zauljiva, zraku se dodaje mala koliina ulja za podmazivanje drugih ureaja - sastoji se od preistaa, ventila za reguliranje tlaka, manometra i zauljivaa - detaljan simbol - jednostavan simbol Izmjenjivai topline - ureaji za grijanje ili hlaenje fluida koji kroz njih protjee - temperatura fluida odrava se izmeu dvije prethodno utvrene vrijednosti - strelice pokazuju mogunost dovoenja ili odvoenja topline - strelice pokazuju odvoenje topline - bez prikazivanja vodova za rashlaivanje - s prikazivanjem vodova za rashlaivanje - strelice pokazuju dovoenje topline Simbol

11.5.6 11.5.6.1 11.5.6.2 11.6

Pripremna skupina

11.6.1

Regulator temperature

11.6.2 11.6.2.1

Hladnjak

11.6.2.2

11.6.3 12 12.1 12.1.1

Predgrijai Aktiviranje Mehaniki sastavni dijelovi Okretno vratilo

12.1.1.1 - u jednom smjeru 12.1.1.2 - u oba smjera 12.1.2 12.1.3 Zaustavlja Brava - ureaj koji odrava jedan zahtijevani poloaj - simbol za otvaranje brave postavljen je u kvadratu - spreava npr. zaustavljanje klipa u sredinjem poloaju (mrtvoj toki)

12.1.4

Prebaciva

405

Pojednostavnjenja i simboli Tablica 11.10. Simboli u hidraulinim i pneumatinim instalacijama prema ISO 1219 (nastavak) Redni broj 12.1.5 Naziv Zglobni spojevi Primjena ureaja i pojanjenje simbola Simbol

12.1.5.1 - jednostavan 12.1.5.2 - s polugom sa strane 12.1.5.3 - s krutom tokom vrtnje - ovi simboli prikazuju naine aktiviranja vezane za simbole ureaja za upravljanje - za ureaje oznaene s vie kvadrata aktivira se onaj kvadrat koji se nalazi neposredno uz ureaj za aktiviranje - opi simbol (bez oznake naina ukljuivanja)

12.2

Nain aktiviranja

12.2.1

Runo ili nono aktiviranje

12.2.1.1 - runim pritiskom na gumb 12.2.1.2 - runo polugom 12.2.1.3 - nono pedalom 12.2.2 Mehaniko aktiviranje

12.2.2.1 - ticalom 12.2.2.2 - oprugom 12.2.2.3 - kotaiem - kotaiem, s djelovanjem samo u jednom smjeru 12.2.3 Elektrino aktiviranje 12.2.3.1 - elektormagnetom 12.2.2.4
12.2.3.1.1 12.2.3.1.2 12.2.3.1.3

- s jednim namotajem - s dva namotaja - s dva namotaja suprotnog djelovanja promjenjive jaine

12.2.3.2 - elektromotorom

406

Tehniko crtanje Tablica 11.10. Simboli u hidraulinim i pneumatinim instalacijama prema ISO 1219 (nastavak) Redni broj 12.2.4 Naziv Primjena ureaja i pojanjenje simbola Simbol

Aktiviranje povienjem ili snienjem tlaka Aktiviranje izravnim 12.2.4.1 djelovanjem


12.2.4.1.1 - povienjem tlaka 12.2.4.1.2 - snienjem tlaka

- razliitim povrinama za 12.2.4.1.3 upravljanje Aktiviranje neizravnim 12.2.4.2 djelovanjem s predupravljanjem


12.2.4.2.1 - povienjem tlaka 12.2.4.2.2 - snienjem tlaka

- u simbolu vei etverokut predstavlja veu povrinu za upravljanje, to znai prioritetnu fazu - opi simbol

12.2.4.3 Unutarnji upravljaki kanal Kombinirano aktiviranje - elektromagnetom i 12.2.5.1 razvodnikom s predupravljanjem - elektromagnetom ili 12.2.5.2 razvodnikom s predupravljanjem 12.2.5

- upravljaki kanali nalaze se unutar ureaja

- razvodnik s predupravljanjem aktivira se elektromagnetom - oba aktiviranja mogu neovisno djelovati - mehanika veza pokretnog dijela ureaja za upravljanje s pokretnim dijelom ureaja s kojim se upravlja - upravljaki ureaj (1), ureaj kojim se upravlja (2)

12.3

Mehanika povratna veza

13 13.1 13.1.1

Dopunski ureaji Mjerni instrumenti Mjerenje tlaka

13.1.1.1 - manometar 13.1.2 Mjerenje temperature

- prikljuak se moe vezati za bilo koju toku na krugu - prikljuak se moe vezati za bilo koju toku na krugu

13.1.2.1 - termometar

407

Pojednostavnjenja i simboli Tablica 11.10. Simboli u hidraulinim i pneumatinim instalacijama prema ISO 1219 (nastavak) Redni broj 13.1.3 Naziv Mjerenje protoka Primjena ureaja i pojanjenje simbola Simbol

13.1.3.1 - mjera protoka 13.1.3.2 - mjera ukupnog protoka 14 14.1 Ostali ureaji Tlani elektrini prekida

Primjer 1 Pumpa s dva stupnja koju pogoni elektromotor s ventilom za ograniavanje tlaka u drugom stupnju i s ventilima za reguliranje omjera tlaka, koji odrava tlak prvog stupnja, npr. na pola visine tlaka drugog stupnja.

Primjer 2 Pumpa podesivog radnog obujma s elektromotorom, koji se podeava servomotorom s diferencijalnim cilindrom i ventilom s ticalom, s dva priguna ruba i mehanikom povratnom vezom.

408

Tehniko crtanje

12. Literatura
References
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 Majger, N.: Umijee crtanja, AC August Cesarec, Zagreb, 1985. ......: Technische Rundschau, Nr. 48, Bern, 1983. ......: Poseban broj revije Na dom Porodina kua, TOZD ASOPISI VEER, Maribor, 1983. ......: Nahverkehrs Praxis, Nr. 3/1986 Panteli, T.L.: Tehniko crtanje, Graevinska knjiga, Beograd, 1983. Kova, B.: Tehniko crtanje Prirunik za kovinsku struku, kolska knjiga, Zagreb, 1967. , ..: , , , 1985. , ..: , , , 1984. , ..: , , , 1987. Koludrovi, .: Tehniko crtanje u slici s osnovnim vjebama, Nauna knjiga, Beograd, 1985. Boyer, E.T.; Meyers, F.D.; Croft, jr., F.M.; Miller, M.J.; Demel, J.T.: Technical Graphics, John Wiley & Sons, Inc., New York, 1991. Bttcher/Forberg, P.: Technisches Zeichnen, B.G. Teubner Stuttgart ISBN 3519-16725-5 & Beuth Berlin und Kln ISBN 3-410-12412-8, 1990. ......: Werkstatt und Betrieb, Heft 9, Carl Hanser Verlag, Mnchen, 1984. Thomas, T.A.: Technicall Illustration, McGraw-Hill, New York, 1968. ......: Computer Aided Design, Vol. 18, No. 10/1986 ......: IP1 Inenjerski prirunik, kolska knjiga ISBN 953-0-31662-3, Zagreb, 1996. Lee, K.: Principles of CAD/CAM/CAE Systems, Addison Wesley Longman, Inc., ISBN 0-201-38036-6, Masachusetts Mexico City, 1999. Kljajin, M.: Tehniko crtanje, Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, 1991. Brontejn, I.N.; Semendjajev, K.A.: Matematiki prirunik za inenjere i studente, Tehnika knjiga, Zagreb, 1964. ......: Na dom, br.10, TOZD ASOPISI VEER, Maribor, 1977. ......: FESTO 76 primjera iz prakse elementi i sistemi za automatizaciju, FAO-321-YU-020-7608-Ma, Wien, 1976. Deppert, W.: Stoll, K.: Pneumatsko upravljanje, RS Moa Pijade, Zagreb, 1976. Koludrovi, .; Koludrovi, I.; Koludrovi, R.: Tehniko crtanje u slici s kompjutorskim aplikacijama, Centar za dopisno obrazovanje, Birotehnika, Zagreb, 1994. Horvati-Baldasar, K.; Babi, I.: Nacrtna geometrija, SAND d.o.o., Zagreb, 1997. Klai, B.: Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb,
409

Literatura

1986. 26 Krian, B.: Osnove prorauna i oblikovanja konstrukcijskih elemenata, Tehniki fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka, 1998. 27 Niemann, G.: Maschinenelemente, Band I: Konstruktion und Berechnung von Verbindungen, Lagern, Wellen Zweite Auflage, Springer-Verlag, BerlinHeidelberg-New York, 1981.

410

Tehniko crtanje

Popis korisnih normi u tehnikom crtanju


List of Useful Norms in the Technical Drawing
U nastavku je dan popis korisnih ISO normi koje se odnose na tehniko crtanje i tehnike crtee u strojarstvu. Pregled ISO normi za neka druga podruja mogu se vidjeti na Internet adresi http://www.iso.ch/en/prods-services/, odnosno slubenom Internet portalu International Organisation for Standardisation.
Crtei u strojarstvu Mechanical engineering drawings (01.100.20)
ISO 128-24:1999 ISO 128-25:1999 ISO 128-34:2001 ISO 128-44:2001 ISO 1101:1983 ISO 1101:1983/Ext 1:1983 ISO 1302:2002 ISO 1660:1987 ISO 2162-1:1993 ISO 2162-2:1993 ISO 2162-3:1993 ISO 2203:1973 ISO 2553:1992 ISO 2692:1988 ISO 2692:1988/Amd 1:1992 ISO 3040:1990 Technical drawings, General principles of presentation Part 24: Lines on mechanical engineering drawings Technical drawings, General principles of presentation Part 25: Lines on shipbuilding drawings Technical drawings, General principles of presentation Part 34: Views on mechanical engineering drawings Technical drawings, General principles of presentation Part 44: Sections on mechanical engineering drawings Technical drawings, Geometrical tolerancing - Tolerancing of form, orientation, location and run-out - Generalities, definitions, symbols, indications on drawings Toleranced characteristics and symbols - Examples of indication and interpretation Geometrical Product Specifications (GPS) - Indication of surface texture in technical product documentation Technical drawings - Dimensioning and tolerancing of profiles Technical product documentation - Springs Part 1: Simplified representation Technical product documentation - Springs Part 2: Presentation of data for cylindrical helical compression springs Technical product documentation - Springs Part 3: Vocabulary Technical drawings, Conventional representation of gears Welded, brazed and soldered joints, Symbolic representation on drawings Technical drawings, Geometrical tolerancing - Maximum material principle Least material requirement Technical drawings, Dimensioning and tolerancing - Cones

411

Prilozi

Crtei u strojarstvu (nastavak) Mechanical engineering drawings (01.100.20)


ISO 5261:1995 ISO 5459:1981 ISO/TR 5460:1985 ISO 5845-1:1995 ISO 5845-2:1995 ISO 6410-1:1993 ISO 6410-2:1993 ISO 6410-3:1993 ISO 6411:1982 ISO 6413:1988 ISO 7083:1983 ISO 8015:1985 ISO 8826-1:1989 ISO 8826-2:1994 ISO 9222-1:1989 ISO 9222-2:1989 ISO 10110-1:1996 ISO 10110-2:1996 ISO 10110-3:1996 Technical drawings, Simplified representation of bars and profile sections Technical drawings, Geometrical tolerancing - Datums and datum-systems for geometrical tolerances Technical drawings, Geometrical tolerancing - Tolerancing of form, orientation, location and run-out - Verification principles and methods Guidelines Technical drawings, Simplified representation of the assembly of parts with fasteners, Part 1: General principles Technical drawings, Simplified representation of the assembly of parts with fasteners, Part 2: Rivets for aerospace equipment Technical drawings, Screw threads and threaded parts Part 1: General conventions Technical drawings, Screw threads and threaded parts Part 2: Screw thread inserts Technical drawings, Screw threads and threaded parts Part 3: Simplified representation Technical drawings, Simplified representation of centre holes Technical drawings, Representation of splines and serrations Technical drawings, Symbols for geometrical tolerancing - Proportions and dimensions Technical drawings, Fundamental tolerancing principle Technical drawings, Rolling bearings Part 1: General simplified representation Technical drawings, Rolling bearings Part 2: Detailed simplified representation Technical drawings, Seals for dynamic application Part 1: General simplified representation Technical drawings, Seals for dynamic application Part 2: Detailed simplified representation Optics and optical instruments, Preparation of drawings for optical elements and systems, Part 1: General Optics and optical instruments, Preparation of drawings for optical elements and systems, Part 2: Material imperfections - Stress birefringence Optics and optical instruments, Preparation of drawings for optical elements and systems, Part 3: Material imperfections - Bubbles and inclusions

412

Tehniko crtanje

Crtei u strojarstvu (nastavak) Mechanical engineering drawings (01.100.20)


ISO 10110-4:1997 ISO 10110-5:1996 ISO 10110-5:1996/Cor 1:1996 ISO 10110-6:1996 ISO 10110-6:1996/Cor 1:1999 ISO 10110-7:1996 ISO 10110-8:1997 ISO 10110-9:1996 ISO 10110-10:1996 ISO 10110-11:1996 ISO 10110-12:1997 ISO 10135:1994 ISO 10578:1992 ISO 10579:1993 ISO 13715:2000 ISO 14660-1:1999 ISO 14660-2:1999 ISO 15787:2001 Optics and optical instruments, Preparation of drawings for optical elements and systems, Part 4: Material imperfections - Inhomogeneity and striae Optics and optical instruments, Preparation of drawings for optical elements and systems, Part 5: Surface form tolerances Optics and optical instruments, Preparation of drawings for optical elements and systems, Part 6: Centring tolerances Optics and optical instruments, Preparation of drawings for optical elements and systems, Part 7: Surface imperfection tolerances Optics and optical instruments, Preparation of drawings for optical elements and systems, Part 8: Surface texture Optics and optical instruments, Preparation of drawings for optical elements and systems, Part 9: Surface treatment and coating Optics and optical instruments, Preparation of drawings for optical elements and systems, Part 10: Table representing data of a lens element Optics and optical instruments, Preparation of drawings for optical elements and systems, Part 11: Non-toleranced data Optics and optical instruments, Preparation of drawings for optical elements and systems, Part 12: Aspheric surfaces Technical drawings, Simplified representation of moulded, cast and forged parts Technical drawings, Tolerancing of orientation and location - Projected tolerance zone Technical drawings, Dimensioning and tolerancing - Non-rigid parts Technical drawings, Edges of undefined shape - Vocabulary and indications Geometrical Product Specifications (GPS), Geometrical features Part 1: General terms and definitions Geometrical Product Specifications (GPS), Geometrical features Part 2: Extracted median line of a cylinder and a cone, extracted median surface, local size of an extracted feature Technical product documentation, Heat-treated ferrous parts - Presentation and indications

413

Prilozi

Neka pravila pisanja oznaka u tehnici i znanosti


Some of the Writing Rules of Characteristics in Technology and Science
U nastavku je dan pregled karakteristinih primjera pisanja oznaka i veliina u tehnikoj i znanstvenoj dokumentaciji prema normi DIN 1338.

Uspravno (normal) piu se: brojevi napisani brojkama (npr. 1,53 10 13 , 1 2 , 8r , a4 , 21 itd.), posebni brojevi (npr. Ludolfov broj , osnova prirodnog logaritma e, imaginarna jedinica i itd.), matematike oznake (npr. d, , , , lim, sin, cos, tan, log, ln, lg itd.), jedinice mjere (npr. mm, cm, m, N, kN, s, F, W itd.), simboli kemijskih elemenata i spojeva (npr. Fe, Cu, H2O, H2SO4 itd.), indeksi ako su samo dopunske oznake veliina (npr. 1 - odreeni kut, dop doputeno naprezanje, Fmax - najvea sila, vmin - najnia brzina itd.). Koso ili kurziv (italic) piu se:

brojevi napisani slovima - varijable (npr. a , b , x , y , z ,

a,

zi
i =1

itd.),

svi simboli fizikalnih veliina (npr. m - masa, F - sila, M - moment, faktor trenja, - normalno naprezanje itd.), matematike oznake funkcija (npr. f ( x ) , ( x ) , K ( y ) = y " + a1 y ' + a0 y itd.), indeksi ako oznaavaju slovima napisane brojane veliine ili varijable (npr. k n za n = 1, 2, 3 ..., y - naprezanje u smjeru osi y, V p1T 1 - obujam pri tlaku p1 i temperaturi T1 itd.).

414

Tehniko crtanje

Kazalo pojmova
Index
A aksonometrija 163 - dimetrija 165 - frontalna (kavalir) 164 - izometrija 165, 168 - kosa 164 - ortogonalna 164, 168 - trimetrija 165 aksonometrijska projekcija 163 anuloid 231, 232, 233, 234 analiza projekcija 179 apotema 126 aritmetiki niz 32 asimptota 143 AutoCAD 298, 369 B bijela knjiga 25 bokocrt 180, 188 brisanje 285, 327, 375 broj - kotni 349 - normni 31 - projekcija 192, 193 - redni 32 C CAD 5, 7 CAM 5 CEN 24 CENELEC 24 centralna projekcija 154 certifikacija 22 cijevni prijelaz 275 cijevno koljeno 271 cijevni ogranak 273 ciklike krivulje 143 - cikloida 145 - epicikloida 145, 146 - evolventa krunice 144 - hipocikloida 146, 147 - ortocikloida 145 cilindrina - opruga 379, 380, 381 - ploha 153, 154 - tijela 106 cilindrinost 83, 85 crta - loma 224 - crtkana 312, 313, 315 - duga crtkano-tokasta 313, 315 - duga crtkano-dvostruko-tokasta 313 - neprekidna 312, 315 - tokasta 313 crta (ploter) 298 crtaa - daska 285, 286, 287, 288 - glava 298 - papir 286, 293 - stol 288 crtanje - geometrijskih kontura 111 - jednakokranog trokuta 119 - krivulja 132 - krivuljarom 134, 293 - krunice 114 - kvadrata 119 - okomice 111, 112 - okomice na pravac 111 - olovkom 13, 14 - paralelnog pravca 112 - pravca 112 - pravilnog mnogokuta 120, 121, 122, 124, 125, 126 - pribor 285, 288, 289

415

Kazalo pojmova

crte - lomne 315 - primjena 311, 314, 316, 317, 318 - prijelaza 240 - prodora 240 - irine 313, 316 - vrste 311, 312, 313, 315 - znaenje 328 crte - detaljni (radioniki, izvedbeni) 13 - format 299 - okvir 300, 301 - olovkom 14 - organizacija 299 - podjela 13 - ponudbeni 13 - previjanje 303, 304 - projektni 13 - prostoruni 14 - reklamni 13, 18 - u olovci 14 - u tuu 14 - vrste 12, 13 elnik 382, 383, etverokut 227 etverostrana - piramida 246, 257, 259 - prizma 246 D daska
416

podrano raunalom 297, 298, 369 tangenata na krunicu 117, 118, tehniko 285 trokuta 119 tuem 13 u tuu 293, 295 zajednike tangente 118 zaobljenja 127

- crtaa 285, 285, 287, 288 deseterokut 125 detalj 220, 221 detaljni crte 13 dimenzije (izmjere) - crtea 300 - formata papira 299, 300 - funkcijske 347 - glavne 173 - nefunkcijske 347 - pomone 347 - tehnikog pisma 321 dimenzioniranje 377 dimetrija 165 dimetrijska projekcija 164, 165 direktrise (ravnalice) 144 dispozicija 13 djelomini presjek 198, 205, 206 djelomina projekcija 220 dosjed 39, 43, 61 - izbor 64 - labavi 65, 66 - oznaavanje 62 - pregled 62 - prijelazni (neizvjesni) 67 - prisni (vrsti) 68 - vrste 62 dosjedni sustav - provrta 61 - rukavca 62 dranje - olovke 293, 324, 325 - estara 291 dvanaesterokut 125 dubina - udubine profila 96 - rupe 363, 364 duljina - podjela 116, 117 - referentna 95 - uzorka 95 - vrednovanja 95 - savijenih strojnih dijelova 223 DZNM 25

Tehniko crtanje

glasilo 25

granina mjerila 79 granica presjeka 312 gumica za brisanje 285, 295, 327 H hiperbola 135, 142, 143, 230, 235, 248, 294 hrapavost 39, 95, 101 - tehnikih povrina 93 - povrinska 94 - profil 94 - oznaavanje 98, 100 - primjeri oznaavanja 103, 104, 106 - simboli 99 - stupanj 101, 110 - veliina 93, 109 HRN 22, 23, 26, 27 - katalog 25 I IEC 19, 21, 24 ISO 19, 21, 24 ISO-sustav 44, 49, 62, 64, 73, 77, 78 iezavajua toka 156, 157 izbor - dosjeda 64, 67 - projekcija 192 - stupnja temeljne tolerancije 46 - tolerancija 64 - tolerancijskih polja 55, 56, 68, 69, izmjera 40, 347 - dijametralna 360 - funkcijska 347 - granina 39, 40 - kompenzacijska 60 - lanac 60 - najvea, najmanja 40 - nazivna 40, 43, 44, 45, 46, 47 - nefunkcijska 347 - nominalna 40 - pomona 347
417

elipsa 135, 136, 137, 138, 139, 341 - dimetrijska projekcija 166 - frontalna (kavalir) projekcija 166 - izometrijska projekcija 166 - kosa projekcija 166 - trimetrijska projekcija 166 ekvidistantne - crte 82 - elipse 345, 346 - ravnine 82 evolventa krunice 144 F faze - pri skiciranju 333, 338 - pri crtanju izometrije 341 formati - papira 299, 300 - crtea 300 - previjanje 303, 304 - orijentacija 302 G generatrisa (izvodnica) 144 geometrijske tolerancije 82 geometrijski niz 34 glasilo DZNM 25 glava - motke 231, 233 - ojnice 233, 234 - vijka 227 glavne dimenzije 173 glavne ravnine crtanja 180 gornje odstupanje 41 gornji nedogled 159 gornji tlocrt 180 grafos-pera 319 granina izmjera 39, 40

Kazalo pojmova

slobodna 56, 57, 58, 59 smjetaj vrijednosti 352 stvarna 40, 41, 42, 48, 49, 73, 74, 75, 76, 77 - tona 83, 353 - tolerancijska 41, 43, 62 - unutarnja 43, 47, 72 - vanjska 43, 47, 72 - zavisna 60 izometrija 165 izometrijska projekcija 164, 165, 166 izvlaenje - crta pri skiciranju 13 - crta pri tuiranju 294 - krivulja 294 - krunica 290 J jednakokrani - trokut 119 jedinstveni - provrt 61, 62 - rukavac 62 K kocka 158, 164, 165, 166, 187, 196 - plat 255 konus 226, 229, 364, 367 - jedinini 366 - kotiranje 364, 365 - kut 366 - Morseov 367, 368 kontura 153, 240, 245 - brijega 118, 131, 132 - crtanje 111, 128 - geometrijske 111 - strojarske 111 kosa - aksonometrija 163, 164 - projekcija 155, 156, 163, 164, 166 kotiranje - dimenzija 347

- elementi 349 - funkcijsko 348, 349 - izmjera 347 - jednakih razmaka 358, 359 - kombinirano 357 - koninog suenja 365 - konusa 364, 365, 366, 367 - kutova 352, 353, 358 - lanano 355 - luka 358 - naini 355 - nadreeno slijedno 356 - nagiba 364, 366, 367 - neizravno funkcijsko 348 - od zajednike osnove 355 - opa naela 347 - oznaka poetka 350, 351 - oznaka zavretka 350, 351 - paralelno 355 - polumjera 358, 351, 352 - pomou koordinata 356 - ponovljenih znaajki 360 - posebnih zahtjeva 362 - pravila 348 - promjera 354, 356, 359, 363 - rupa 363 - sklopnih crtea 362 - skoenih rubova 360, 361 - suenja 364 - tetive 358 - uputenih rubova 360, 361 - utora 363, 367 kotna crta 349 kotni broj 349 kotir-pero 294 krivuljari 134, 287, 294 krunica - crtanje 114, 115 - rektifikacija 115 - uravnjivanje 115 kuka 208 kutovi - podjela 113 - konstruiranje 113

418

Tehniko crtanje

kutomjer 294 kvadrant - prvi 173, 174, 188, 189 - trei 188, 190 kvadrat 119, 120 L labavost 65 lanac izmjera 60 lanani prijenos 384 leasta glava 228 M materijal - oznaavanje rafurom 210, 327, 376 - krojenje 223 matica - crtanje 214 - esterokuta 252 metoda - projiciranja 1. kvadranta 188, 189 - projiciranja 3. kvadranta 188, 190 mjerilo 310, 371 - razmjernik 285, 291, 292 - pomino 285 mjerna skica 13 mjerni lanci 60, 61 mjernica 349, 350 - kose 352 - polumjera 358 - zavreci 349, 350, 351 mnogokut 120, 126 mrea (razvijeni plat) - cijevi cijevnog koljena 268 - kocke 255 - kugle 264, 265, 266 - kvadra (paralelopipeda) 256, 258 - parnog doma na parnom kotlu 272 - piramide 257, 259, 260, 281 - prizme 255, 256, 258, 259 - ralje 282, 283, 284

stoca 261, 262, 263, 276, 278, 282 stoastog suenja 279, 280 valjka 260, 261, 267 za skiciranje 327 za crtanje perspektive 159 koordinatna 370, 373

nacrt 173, 180, 181, 188 nacrtna geometrija 153 nagib 364 navoj - u izometriji 345, 346 - unutarnji 220 - vanjski 214 nazivlje 25 nepravilan smjetaj projekcija 218 norma 19, 22 - meunarodna 22 - nacionalna 24 - regionalna 23 normizacija 19 - razvoj 19 - tehnika 20 - selektivna 21 - sustavna 21 - nacionalna 22, 24 - europska 22 - meunarodna 22 - u Republici Hrvatskoj 24 - preporuke 26 - pojmovi 19 - u strojarstvu 29 - zakon 24, 25 - znaenje 19 normni brojevi 31, 32 - temeljni nizovi 32 - izvanredni niz 33 - izvedeni nizovi 33 - uporaba 35 novi pristup 25 nul-crta 40
419

Kazalo pojmova

numeriki upravljani pisai 297 O odnos izmeu tolerancije i hrapavosti 108, 109 odstupanje 40 - izmjere 40, 41, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 61, 62, 77 - donje 41 - gornje 41 - srednje aritmetiko 97 - srednje kvadratno 98 - temeljno 41 olovke 285, 292 - dranje 290, 293, 324, 325 - pravilna zailjenost 292 opruge 379, 380, 381 ordinala 173, 181, 238, 241, 246, 251, 252 okvir - crtea 300, 301, 302 - oko dimenzija 353, 354 oris 153 ortogonalna projekcija 168, 252 os simetrije 185 - prostorna 185 - ravninska 185 osmerokut 124 oval (Cassinijev) 132 ovoid 133 oznaavanje - detalja 221 - dosjeda 62 - hrapavosti 98, 100 - pogleda (posebnog smjetaja projekcije) 217, 218 - presjeka 209 - ravnih ploha 226 - tolerancija 77, 78, 80 - tolerancijskih polja 47 - zavara 385, 386, 387, 388, 389, 390, 391
420

P papir - formati 299 - privrivanje 286 - vrste 293 parabola 139 patentni crte 13 pero, pera - grafos- 319 - kotir- 319 - za crtanje 294 - za pisanje 294, 295 - redis- 319 perspektiva 154, 156, 157, 158, 159, 161, 162 peterokut 120, 121 pismo - tehniko 12, 285, 287, 319, 320, 321, 322 plat - cijevi cijevnog koljena 268 - kocke 255 - kugle 264, 265, 266 - kvadra (paralelopipeda) 256, 258 - parnog doma na parnom kotlu 272 - piramide 257, 259, 260, 281 - prizme 255, 256, 258, 259 - ralje 282, 283, 284 - stoca 261, 262, 263, 276, 278, 282 - stoastog suenja 279, 280 - valjka 260, 261, 267 ploha - cilindrina (valjkasta) 153, 238 - konina (stoasta) 153, 235 - ravna 153 - sferina (kuglasta) 153, 239 - zavojna 153 ploter 298 pojednostavnjenja 227, 379 pokazna crta 105, 349 pomona mjerna crta 349, 350 ponudbeni crte 13

Tehniko crtanje

pravila - za crtanje presjeka 212 - za primjenu kotiranja 347, 348 - prakse 22 pravilne krivulje 132 - oval (Cassinijev) 132 - ovoid 133 prekidi (crte loma) 224 presjena ravnina 199, 203, 205, 207, 209, 212, 214, 216 presjek, presjeci 197, 229 - crtanje 197 - djelomini 197, 205, 206, 212, 214, 220, 226 - elipsa 229 - hiperbola 230 - izlomljeni 204, 205 - jednom ravninom 198, 199, 202 - kosi 201, 202 - krunica 229 - normalni 207, 208, 209, 220 - normiziranih dijelova 214, 215, 216 - okomiti 200 - oznaavanje 209 - parabola 229 - polovini 197 - pravila 212 - profila i limova 210, 211, 213 - puni 197 - s vie ravnina 199, 201 - stepenasti 203 - zaokrenuti 206, 207, 208, 209 previjanje crtea 303, 304 pribor - za izvlaenje u tuu 285, 289 - za skiciranje 326, 327 - za tehniko crtanje 288, 289 prijelaz 240 - prijelaz tijela 234 prijelazna crta 240 prijelazni (neizvjesni) dosjed 67 prilonik 285, 286, 287, 288, 289, 290 primjena

- HRN 27 - normnih brojeva 35 - nizova normnih brojeva 35 - olovke za crtanje 292 prisnost 43, 45, 61, 62, 65, 68, 69, 71, 72 prodori 227, 228, 229, 236 - crtanje 240 - crta prodora 240, 241, 244, 247 - dvaju stoaca 245 - dvaju valjaka 242, 243, 245, 250 - dvije prizme 246, 247 - mali 228 - piramide i prizme 247, 248 - pravca i sfere (kugle) 239 - pravca i piramide 237 - pravca i stoca 238 - pravca i valjka 238 - prizme i stoca 241 - prizme i valjka 242 - valjka i prizme 250 - valjka i kugle 251 - valjka i stoca 245, 249 - valjka i dijela torusa 252 - tri valjka 244 produeni format 302 profil - hrapavosti 94 - povrine 94 - primarni 94 - srednja crta - valovitosti 94 profilni filtar 94 projiciranje kosih ploha 192, 218 projekcija 153 - analiza 179 - bokocrt 173, 180, 181, 188 - broj 192 - djelomina 220 - izbor 192 - kosa 155 - nacrt 173, 180, 181, 188 - nazivi 179 - ortogonalna (normalna) 155
421

Kazalo pojmova

- paralelna 155 - podudaranje 181 - posebna pravila 217 - pravila 153 - pravokutna 169 - raspored na crteu 181 - sredinja (centralna) 154 - tlocrt 173, 180, 181, 188 - zaokrenuta 221 projektni crte 13 projiciranje - aksonometrijsko 155 - klinogonalno 155 - koso 155 - metode 188 - normalno 155 - ortogonalno 155 - sredinje (centralno) 154 propis 22 - tehniki 22 - ISO 25 prostorna - os simetrije 185 - predodba 11, 13 provrt 39, 41, 42, 43, 44, 47, 48, 49, 52, 53, 55, 56, 61, 62, 63, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 71, 72, 76, 77, 78, 80, 81, 82, 87, 88, 89, 90, 91, 228, 358, 359, 360, 361, 364, 367, 368 prozirni papir 14 puno kolo 382, 383, 384 puni par 383, 384 pu, puni vijak 383, 384 R raunalo 287 raunalom - podrano crtanje 5, 10, 11, 14, 297 - podran sustav za crtanje 369 - upravljan crta (ploter) 298 radioniki crte 13 raspored projekcija na crteu 181
422

rastavljanje predmeta 195 ralje 282, 283, 284 ravna ploha - oznaavanje 226 ravnina - crtanja 170, 172, 181, 188 - projekcija 172, 180, 183 ravnina simetrije 185 ravninska os simetrije 185 razred - tolerancijski 43 - dopunskih jedinica u SI-sustavu 26 razvijeni lim 254 redis-pera 319 referentna - duljina 95 - crta 90, 105, 106, 355 - os 89 - temperatura 40 - znaajka 357 rektifikacija krunice 115 Renard 31 rukavac 39, 41, 43, 47, 62, 64, 68, 69, 76, 77, 78, 220 S sastavnice 305 - odvojene (zasebne) 308, 309 - smjetaj 302, 305 - za radionike crtee 305, 308 - za sklopne crtee 308, 310 - za kolske potrebe 306, 307 sastavni crte 13 sedmerokut 122, 123 shematska predodba 13 SI - upute 26 - meunarodni sustav jedinica 26 simboli 384 - hidraulinih sustav 391, 392, 393, 394, 395, 396, 397, 398, 399, 400,

Tehniko crtanje

401, 402, 403, 404, 405, 406, 407, 408 - pneumatinih sustava 391, 392, 393, 394, 395, 396, 397, 398, 399, 400, 401, 402, 403, 404, 405, 406, 407, 408 - zavarenih spojeva 385, 386, 387, 388, 389, 390 simetrala 185 simetrinost 185 situacijski crte 13 skica 7, 9, 13, 166, 167, 323, 324, 326, 327, 328, 333, skiciranje 323, 324, 328 - ee rabljenih elemenata 344, 345, 346 - faze 332, 333, 341 - geometrijskih tijela 331 - kosih crta 325 - malih objekata 330 - mree 327 - navoja 344, 345 - nepravilnih krivulja 326 - pribor 326 - prostornih crtea 341 - esterostrane matice 344, 345 - vodoravnih crta 324 - uspravnih crta 325 - utora i provrta 344, 345 - zakrivljenih crta 325 sklop 13, 183, 211, 362 slobodne izmjere 56 spajanje - ekscentrinih krunica 131 - krunih lukova 129, 130 spirale 147, 148, 149 sredinjica 107, 184, 185, 203 sredite 185 srednje - aritmetiko odstupanje 97 - kvadratno odstupanje 98 sredinja (centralna) projekcija 154 standard (norma) 19, 22 standardizacija (normizacija) 19

stanje povrine 106, 107, 108 stonik 382, 383 stranocrt 239 stranocrtna ravnina 183 strelice 209, 218, 350, 351, 355 stupanj temeljne tolerancije 46, 47, 53, 77 stvarna izmjera 40, 41, 42, 48, 49, 73, 74, 75, 76, 77 sustav stupnjevanja 31 suenje 366, 367 - konino 364 ablona - za pisanje 295 - za crtanje 296 estar 285, 290, 294 - postupak crtanja 14, 291, 323 - nul- 291 - ubodni 291 esterokut 121, 122 esterokuta matica 252 - u izometriji 344, 345 ifriranje 20 rafura - susjednih dijelova 210 - uskih povrina 210, 211 - vrste 210, 211, 212 rafiranje 213, 376 T Tal, Tales 159 tangenta - na dvije krunice 118 - na krunicu 115, 117 tanjuraste opruge 380 tehnika specifikacija 22 tehniki - propis 22 - uvjet 22
423

Kazalo pojmova

tehniko pismo 12, 285, 287, 319, 320, 321, 322 tehnoloki proces 41 temeljni oblici 193 temeljno odstupanje izmjere 41, 50, 51, 52, 53 tiska (printer) 298 tlocrt 173, 180, 181, 188 tolerancija 39 - duljinskih izmjera 39, 44 - dosjedna 43 - cilindrinosti 85 - temeljna 43, 45, 46 - izbor 46, 64 - koncentrinosti i koaksijalnosti 90 - krunosti 85 - krunosti vrtnje 91 - kuta (nagiba) 89 - poloaja (pozicije) 89 - oblika crte 86 - oblika plohe 86 - okomitosti 88 - paralelnosti 86 - pravocrtnosti 84 - oznaavanje 47 - primjena 44 - ravnosti 85 - ravnosti i krunosti vrtnje 92 - simetrinosti 91 - slobodnih izmjera 56, 57, 59 - sloene 60 tolerancijska - izmjera 41, 43 - koeficijent 44 - polja 48 toplinsko rastezanje - koeficijent 80, 81 transparentni papir 293, 304 trigonometrijske krivulje 149 - kosinusoida 149, 150 - sinusoida 149 trokut 290, 294 tu 293 tuiranje 294
424

tu-boice (patrone) 294 tvrdi crtai papir 295 U uestalost - dosjeda 65, 66, 67, 68, 73 - izmjera 41 - stvarnih izmjera 41, 42, 72, 74, 76 udubljenja 128 ugradbeni crte 13 umanjenje - mjerilo 310 - uz pomo mree 328 unifikacija 20 utori - u izometriji 341, 344, 345 uveanje - mjerilo 310 - uz pomo mree 328 V veliine formata 299, 300 visina - izboine profila 96 - mjerenog profila 95 - elementa profila 96 - izboine profila, maksimalna 96 - profila, maksimalna 96 - elementa profila, srednja 96 - profila, ukupna 97 vrijednost ordinate 95 vrste - crtea 12, 13 - papira 293 - crta 311, 312, 313, 315 Z zaglavlje 305, 306 zakretanje ravnina 172, 180 - u ravninu crtanja 172, 180 zakrivljena crta 375

Tehniko crtanje

zaobljenje 127 zaobljavanje 375 zarubljivanje 375 zaokrenuta projekcija 221 zaokrenuti presjek 206, 207, 208, 209 zaokruiti 45 zavareni spojevi 384, 385, 386, 387, 388, 389, 390, 391

znaajka 348 zupanik - elnik s ravnim zubima 382, 383 - elnik s kosim zubima 382 - elnik sa strelastim zubima 382, 383 - stonik 382, 383 zranost (zazor) 43

425

You might also like