P. 1
Penologija Za Stampati Od Emire

Penologija Za Stampati Od Emire

|Views: 441|Likes:
Published by Monika Radetic

More info:

Published by: Monika Radetic on Feb 06, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/25/2014

pdf

text

original

1.

POJAM, PREDMET I METOD PENOLOGIJE
DEFINISANJE POJMA PENOLOGIJE

Penologija je moderna naucna disciplina koja se koristi metodama drugih nauka.

Definicija penologije:
Penologija je nauka o postupanju sa delikventima koja svojim proucavanjem nastoji da u skladu sa svojim normama i principima koje nalazu pravo i pravna nauka, kao i u skaldu sa dostignucima drugih drustvenih prirodnih nauka iznadje najbolja sredstva I nacine tog postupanja radi sto uspjesnije resocijalizaciije delikventa I sprecvanja delikventnog ponasanja uopste.

PREDMET PENOLOGIJE Prema klasicnom, tradicionalnom misljenju predmet penologije obuhvata samo kazne i njihovo izvrsenje. Sa razvojem krivicnog prava, razvija
se i ucenje o dualitetu krivicnih sankcija. Prema ucinocima krivicnih dijela koji su ispoljili tzv.opasno stanje terba primjeniti mjere bezbjednosti,a u novije vrijeme se javljaju poseben mjere prema maloljetnim uciniocima-vaspitne mjere. Sire shvatanje perdmeta penologije zastupa Pinatel, Grasberg, Kornil,.. Pinatel smatra da se penologija bavi “proucavajem sredstava i metoda svih krivicnih sankcija kojima jedno drustvo reaguje na izvrsenje krivicnih djela i njihove ucinioce”.

Milutinovic definise penologiju kao “nauku koja proucava evoluciju
krivicnih sankcija, evoluciju shavtanja o ciljvima krivicnih sankcija ,tretman
osudjenih delikvenata, organizaciju, sredstva i metode pervaspitanja I postpenalane mjere”. Unosenjem postpenalne faze ona prestaje biti samo nauka o izvrsenju kazne,vec kako kaze Pinetal nauka koja proucava odnose osudjenog u drustvu. METOD PENOLOGIIJE Pravni metod je jedan od metoda kojim se koristi penologija. Medjutim,ozbiljne sudije penoloskim problemima prilaze i sa socioloskog aspekta,gdje se prvi rad iz sociologije ztvora pojavio 1940. godine. To je poznata studija Donalda Klemera pod nazivom Zatvorska zajednica .
Ona se bavi pitanjem uticaja zatvorske sredine kao jednog specijalnog socijalnog miljea na formiranje misljenja,stavova,osjecanja i uvjerenja osudjenika od koga mnogo zavisi njihovo ponasanje i odnos prema drustvenim normama i virjdnostima. Proucava samo licnost osdudjenog u solpu socijalnih i realnih uslova zivota u zatvorskom ambijentu. Govori se i o tzv.klinickom

pristupu, u okviru kojeg bi dosla u obzir primjena raznih metoda upoznavanja licnosti osudjenog radi iznalazenja najpogodnijih mjera u postupku resocijalizacije.

2. PRIVATNA REAKCIJA NA KRIMINALITET
PROGONSTVO Progonstvo iz zajednice primjenjivalo se kao reakcija na najteze povrede normi,bilo je ravno smrti. Plemenska zajednica je bila zasnovana na krvnom srodstvu, zbog toga se ekces
smatrao ne samo kao akt upravljen protiv pojedinca ili plemena,nego i protiv bozanstva. Za laksa dijela reakcija je bila manje stroga(oduzimanje oruzja..). Odogovornost nije bila individualna i licna,pa bi se moglo govoriti o kolektivnoj reakciji koja je u osnovi privatna.

OSVETA Je oblik privatne reakcije prema drugom rodu ili njegovim pripadnicima. Sastojala se u ubistvu, tjelesnim ozljedama, kradji,.. Osnovna karakteristika osvete u prvoj fazi je nesrazmjernost, kolektivnost i grubost,preazila je na potomke i izvrsavali su je samo muski clanovi. Postepeno je presla na sistem taliona kojeg karakterise srazmjernost (oko za oko,zub za zub). Sa jacanjem drzavne vlasti,zainteresovani su morali prethodno da se obrate drzavnoj vlasti, a onda utvrdi pravo na osvetu, to je tzv. Sudski talion. KOMPOZICIJA Je izmirenje putem naknade,a osnovni uslov za njenu pojavu je pojava viska proizvoda. Kada su plemena pocela da proizvode vise nego sto im je bilo potrebno,pocela su da vrse razmjenu svojih dobara za dobra koja su se proizvodila u drugim plemenima. Tko je doslo do napustanja krvne osvete. Kompozicija se u sustini sastojala u tome sto je ucinilac delikta i njegovi srodnici placali srazmjernu naknadu povrijedjenom ili njegovim srodnicima. Velicina naknade se formirala putem ugovora, obicaja ili borbom,a drzava je uzimala jedan dio za sebe. Vremenom je pocela drzava da predvidja kolika ce biti otkupnina za pojedine delikte, tako da je iz kompozicije nastala novcana kazna. JAVNA REAKCIJA Osnovna razlika izmedju ekcesa prvobitne zajednice I kriminaliteta u klasnom drustvu lezi u tome sto su: delikti prvobitne zajednice bili upereni protiv cijelog drustva,zajednice,roda,plemena,dok su delikti klasnog drustva upereni protiv interesa vladajuce klase. Kazne su bile veoma surove (smrtna I tjelesna kazna).
U starom Rimu primjenjivane su razne metode pogubljenja(sahranjivanje zivih..), a od tjelesnih kazni (odsjecanje jezika,vadjenje ociju).U srednjem vijeku odmazda i zastrasivanje su osnovni ciljevi kazne. To je period samovolje sudova,koji su bili “predvorije za mucenje”. Tome je doprinjela katolicka crkva i njen inkvizitorski postupak koji je trajao do kraja 18.vijeka. Inkvizitorki postupak je polazio od predpostavke da je okrivljeni kriv i da se mora iznuditi njegovo priznanje, putem torture koja je uvedena papskom deklaracijom. Vec od 14.vijeka javlja

2

se ideja o humanizaciji krivicnog pravosudja i taj period do 18.vijeka oznacava se humani period(Tomas Mor,Hobs,Monteskje,Volter,Ruso,Lok..). Do prve reforme kazne i kaznjavanja dolazi tek sa pojavom burzoazije

3.

TEORIJE O OSNOVU PRAVA NA KAZNJAVANJE

IDEALISTICKE TEORIJE Prema ovoj teoriji osnov prava na kaznjavanje lezi u pravdi koja se mora kaznjavanjem zadovoljiti,a izvrsenjem krivicnog djela se narusava apsolutan pravda.

Postavlja se pitanje odakle potice apsolutna pravda:
1. prema teoriji bozanske pravde porijeklo lezi u bozanstvu.Osnov prava na kaznu je bozanska zapovijest koju drzava mora da izvrsi. 2. po teoriji moralne pravde osnov prava na kaznjavanje je u imperative koji nalazu moralne norme. Ovo shvatanje je poteklo od Platona,a detaljno ga je razradio Emanuel Kant. 3. teorija zakonske pravde potice od Hegela- apsolutna pravda ne lezi u moralu vec u samom zakonu.Svaka povreda zakona se mora neutralisati drugom povredom da bi se ponovo uspostavio zakon.

TEORIJA DRUSTVENOG UGOVORA -potice iz Grocijusove teorije prirodnog prava,a dalje ju je razradio Zan Zak Ruso. Po Grocijusu svaki covijek se radja sa prirodnim pravom koja mu nikakva vlast ne moze oduzeti. Po Zan Zak Rusou drzava je nastala na osnovu drustvenog ugovora izmedju pojedinaca koji su se dobrovoljno podvrgavali zakonima u cilju zastite svojih prava. Teoriji drustvenog ugovora polazi od istorijski neutvrdjene hipoteze da su ljudi medjusobom zakljucivali ugovor o zajednickom zivotu u drustvu . PRAVNA TEORIJA Osnov prava na kaznu prema ovoj teoriji je u samom vazecem zakonodavstvu, odnosno pravo drzave na poslusnost gradjana. Prema njemackom teoreticaru Bindingu,samim tim sto postoji drzava i pravo, postoji i pravo drzave da kazni. SOCIOLOSKA TEORIJA -je izgradjena na koncepciji engleskog teoreticara Bentama koji je poznat po svojoj teoriji utilitarizma(korisnosti).Prema kojoj se kazna pravda njenom korisnoscu za zastitu drustva od kriminaliteta.

3

i smatra da ucinilac treba da ostane u zatvoru sve dok se moralno ne popravi. RELATIVNE TEORIJE se djele na: • Teorije specijalne prevencije -svrha kazne je da djeluje na ucinioca krivicnog djela da vise ne vrsi krivicna djela • Teorjia zastrasenja putem izvrsenja kazne.Taj kategoricki imperative zahtijeva kaznjavanje bez obzira da li to kaznjavanje ima bilo kakvog znacaja za drustvo koje tu kaznu sprovodi.a ne buducnosti: 1. RELATIVNE TEORIJE Hegel i Kant su bili filozofi 18. a njihova filozofska misao bila je inspirisana reakcionalnim shavtanjima njemacke feudalne aristokratije.svrha je da se uciniocu ulije strah .stoga se treba staviti pod starateljstvo drzavni organa dok nestekne kontrolu svog drzanja.odmazda sluzi zadovoljenju moralne pravde koja je kategoricki imperativ ljudskog uma i zdravog razuma. • Teorija resocijalizacije – plazi od toga da su uzroci kriminaliteta raznovrsni i da kriminalno ponasanje moze biti uslovljeno raznim psihofizickim i socijalnim 4 .po teoriji bozanske pravde. Hegel kaznu smatra pravom krivca jer krivac izvrsavajuci krivicno djelo dobrovolno prihvata da bude kaznjen.svako lice koje izvrsi krivicno djelo pokazuje svoju nedoraslost da se ponasa na drustveno prihvatljiv nacin.Predstavnik socioloske skole Franc fon List kaznu tertira kao nuznu za odrzavanje bezbjednosti drustva i pravnog poretka. • Teorija starateljstva. 3.TEORIJE O SVRSI KAZNJAVANJA APSOLUTNE TEORIJE Po ovim teorijama svrha kaznjavanja je odmazda(osveta) za onog koji kaznjava. jer smatraju da osnovni smisao i cilj kazne lezi u njihovom djelovanju na ljude da ubuduce ne vrse krivicna djela. Kaznjava se zato sto se zgrijesilo. 4. odosno ispastanje za onog ko je kaznjen.teoriju zakonske pravde. Svrha kaznjavanja lezi u uspostavljanju zakona koji je narusen krivicnim djelom.zastupa Hegel.po teoriji moralne pravde. • Teorija popravljanja – polazi od predpostavke da kod ljudi koji cine krivicna djela nisu u dovoljnoj mjeri razvijena moralna osjecanja. Kazna je vezana za proslost ali je upucena sadasnjosti. vijeka.a ne da se ne bi grijesilo.odmazda sluzi zadovoljenju bozanske pravde 2. da se nebi morao ponovo vrsiti ovaj rezim. I 19. Relativne teorije se jos nazivaju i teorijama prevencije.i da se time motivise da vise ne vrsi krivicna djela.

..Razvojem humanizma nastojalo se da se osudjeniku nanese sto manje fizickih i psihickih patnji prilikom izvrsenja smrtne kazne. Teorija generalne prevencije -svrha kazne je da se djeluje na sve ljude da ne cine krivicna djela.jer okorjeli zlocinci nemaju strah od smrtne kazne 5 .odrzavanje pravnog poretka).zastrasivanje potencijalnih ucinilaca krivicnog djela treba vrsiti javnim i svirepim izvrsenjem kazni.jer nije iskljucena mogucnost da neko bude neopravdano osudjen Tvrdi se da smrtna kazna nema zastrasujuci karakter kakav joj se pripisuje. Argumenti protiv smrtne kazne: Drzava nema pravo da primjenjuje smrtnu kaznu. Treba odrediti tretman koji ce najbolje odgovarati.a osnivac je Cezare Bekarija.po kojoj se samim predvidjanjem kazne postize svrha kaznjavanja . 5. Pravo kazjavanja proistice iz drugih ciljeva. U Francuskoj je vrsena putem sprave za odsjecanje glave koja se nazivala giljotina. vec su njeni ciljevi drugi(npr. prema kojoj treba svakom predociti zlo koje ga ceka ako izvrsi krivicno djelo. Teorija opomene.jer drzava nije dala covijeku zivot pa nema pravo ni da ga uzme Smrtna kazna je anahronizam varavarstva.da bi se otklonili motivikoji ga vode ka kriminalnom ponasanju.a u SAD-u putem elektricne stolice ili trovanja gasom. Zato je neophodno opservirati licnost osudjenog i njegove osobenosti prouciti kao bioloske i kao socijalne.• • • • faktorima.VRSTE KAZNI DO POJAVE KAZNE LISENJA SLOBODE I *KAZNA ELIMINACIJE SMRTNA KAZNA U starom vijeku najcesci nacini izvrsenja kazni bili su:nabijanje na kolac. Pokret za ukidanje smrtne kazne je abolicionisticki pokret koji datira iz 18vijeka. i vrijedja civilizovanog covjeka Njom se ne moza postici resocijalizacija ucinioca Ona je neispravljiva. Kazna po svojoj unutrasnjoj prirodi predstavlja odmazdu ali to nije njen cilj.Danas se najcesce izvrsava streljanjem i vjesanjem. SPOLJNE ILI EKLEKTICKE TEORIJE Predstavnici ove teorije su autora koji smatraju da je cilj kazne odmazda I koji pokusavaju da izmire apsolutne I relativne teorije .spljivanje na lomaci. Teorija opsteg zastrasivanja izvrsenjem kazne. Teorija opsteg zastrasenja predvidjanjem kazne – potice Anselma Fojerbaha .

Ona se ukida onda kada inace nije bilo uzroka za povecanje kriminaliteta. Postojale su dvije vrste: Individualna relegacija-upucivanje osudjenika na odredjeno mjesto sa ogranicenom slobodom kretanja Kolektivna relegacija-osudjenici su slani da rade odredjena poslove.ali je zato Francuska uvela dektretom od 1859.Prve zacetke kazne deportacije nalazimo u Portugaliji.i zbog toga je Engleska ukinula deportaciju.greska ljekara moze dovesti do smrti) Negativni psihick efekti koje kazna moze da proizvede nastaju samo ako se smrtna kazna izvrsava javno PROGONSTVO. Ova kazna je ukinuta 1942.ubistva. a osudjenici za teska krivicna djela su radili vezani u lancima.a uvodi se onda kada su uzroci poceli intenzivnije da djeluju smartna kazna nema zastrasujuce dejstvo postoje osim pravosudja i druge djelatnosti kojima se mogu dogoditi neispravljive greske(npr. Poslije oslobadjanja Amerike od kolonija. deportacija osudjenika se usmjeravala prema Australiji. Deportacija se sastojala u oduzimanju osudjeniku prava i slobode kretanja i zivljenja u odredjenoj zemlji. Socijalo-eticki principi opravdavaju smrtnu kaznu Smatra se da smrtna kazna ne utice na sprecavanje porasta kriminaliteta. DEPORTACIJA I RELAGACIJA Nastankom drzave progonstvo je dobilo karakter kazne.. U Francuskoj je bila poznata i kazna relegacije koja se odredjivala poslije izvrsenja glavne kazne prema povratnicima.ako je poslednja sredstvo da se zastiti moral i ljudska dobra. Sve to je izazivalo bjeg.- Ona stvara kod ljudi nepozeljne psihicke efekte Argumenti u prilog smrtne kazne: Nije mjera koja je potpuno lisena morala i pravnog osnova. pobune.da bi osudjenike zadrzali u kolonijama davali su im odredjene olaksice(dozivotno progonstvo). Italiji i Spaniji. Uslovi rada i zivota su bili dosta teski.godine 6 .

i veslali su veslom duzine 17metara. Korist od tog rada imala je samo zatvorska uprava. jer galije nisu napustali sve dok nisu od iscrpljenosti umrli ili oboljeli od teske bolesti.U novije vrijeme zabiljezeno je slanje osudjenika na krcenje presume.II *TJELESNA KAZNA -spadaju u red najstarijih kazni i danas su gotovo iscezle.sto je bilo ravno smrti. primjenjuju se jos u neki djelovima Azije i Afrike.Sakacenje je vrseno javno.vasaru ili ispred crkve.Muskarci su sibani po cijelom tijelu.tako i za disciplinske postupke.na trgu.Najveci broj veslaca bio je regrutovan iz redova ratnih zarobljenika i osudjenka na smrt. Komitete Lorda Gledstona u Engleskoj je predlozio ukidanje beskorisnig rada u njegovu zamjenu produktiuvim radom. dok sami zatvorenici nisu imali nikakvu korist. Postojale su dvije vrste:sakacenje i sibanje SAKACENJE -proisteklo je iz talionskog pravila “oko za oko.da bi pruzili odkrivena ledja nadzornicima koji su ih povremeno bicevali. pred upravnom zgradom.Veslali su nagi do pojasa. III *KAZNA TESKOG FIZICKOG RADA RAD VESLACA NA GALIJAMA U prvo vrijeme. Smrtna kazna bila je zamjenjena slanjem na galije.Kazna je vrsena javno na mjestu izvrsenja krivicnog djela.crkvom ili na pijaci. Bilo je i sakacenje koje nije bio u vezi s izvrsenim krivicnim djelom. SIBANJE Pimjenjivala se kako kazna za krivicna djela. zub za zub”.dok su zene samo po debelom mesu. 7 . mucenje i nije imao nikakve ekonomske efakte. OSTALI VIDOVI RADA KAO KAZNE Osnovna odlika rada kao oblika kazne je njegova surovost.npr.Bili su vezani lancima. a na svakoj klupi sjedjelo ih je 6.a kao osnovne karakteristike mozemo navesti: • Rad je bio prisilan • Obavljao se pod surovim i neljudskim uslovima • Bio je besplatan Ponekad je rad sluzio samo za maltretiranje. jer se uciniocu nanosilo ono isto zlo koje je on ucinio.primjenjivano je odsjecanje usiju bez obzira na vrstu delikta. Rasporedjeni su na klupe na kojima su takodje bili okovani. kao pogonska snaga za kretanje brodova koristio se rad veslaca.

U nekim drzavama osudjenicima su bile zakivane usi za drvo. IZLAGANJE NA STUB SRAMA Ova kazna je imala za cilj da omalovazi osudjenog. cara. usijanim gvozdjem je utiskivan neki znak na vidnom mjestu. V *IMOVINSKE KAZNE KONFISKACIJA Je oduzimanje pokretne i nepokretne imovine bez naknade.a prilikom pustanja trgli bi mu glavu i pokidali usne skoljke.najcesce se izrice uciniocima koji su krivicno djelo izvrsili iz pohlepe za koriscu 8 . da se druga lica cuvaju obiljezenih osudjenika.i efekti generalne prevencije. dolzi do prinudne naplate. U srednjem vijeku su se najcesce primjenjivale prema trgovcima i falsifikatorima robe.koju je mogao podici svaki gradjanin u svoje ime ili u javnom interesu.ukoliko ucinilac novcanu kaznu ne isplati Novcana kazna je najpogodnija za sprecavanje recidivizma.kazna lisenja slobode moze dovesti do toga da lice koje ucinilac uzdrzava ostanu bez sredstava za zivotsmatra se da treba voditi racuna o licnosti ucinioca prilikom izricanja novcane kazne Postoji mogucnost zamjene novcane kazne –kaznom zatvora. On je vezivan za stub u raznim polozajima neugodnim za tijelo ili su mu povlacene ruke i glava kroz rupe na daskama. Obezbjedjeno je: trajni prezir okoline prema njima.teze pogadja onog slabijeg imovinskog stanja placanje se moze izigrati. popularnih tuzbi . Jedino je zigosanje osudjenika bila kazna. tako sto ce uciniac sakriti. a kasnije osudjenici.nego i druga lica koja ucinilac izdrzava ne pogadja jednako svakog ucinioca. Kod tzv. Glavni argumenti koji se danas isticu protiv novcane kazne su: • • • • ne pogadja samo ucinoca kriv. U nekim zemljama oduzimanje moze biti potpuno ili ogranicena. NOVCANA KAZNA Novcana kazna se sastoji u obavezivanju osudjenog da plati odredjeni iznos novca.djela. U rimskom pravu su se najprije naplacivale u korist bozanstva. Ukoliko osudjeni nece da izvrsi isplatu. Konfiskacja imovine nastala je iz kompozicije. djela. Vrsena je javno. Ogranicenje se moze odnositi samo na vrstu imovine ili na vrijednost imovine bez obzira koje stvari ulaze u konfiskaciju.otudjeiti ili unistiti svoju imovinu Novcanom kaznom se ucinilac ne moze resocijalizovati Glavni argumenti u prilog novcanoj kazni su: • • • Ni druge kazne ne pogadjaju iskljucivo licnost ucinioca. dolazi do zamjene novcane kazne kaznom zatvora.u Engleskoj pocetno slovo kriv. novcana kazna je cesto izrecena u korist tuzioca ili je tuzilac dobio nagradu koju je osudjeni placao. Ako osudjeni nema imovinu.u korist drzave. pa i u korist lokalnih vlasti. U Francuskoj je taj znak bio kraljev amblem.IV *BESCASTECE KAZNE ZIGOSANJE U Rimu su prvo zigosani robovi i ratni zarobljenici.npr.

pod nazivom Constitutio Criminalis Karolina-krace nazvan Karolina .tvrdjava. Marija Terezija osniva 1759. osnovan 1553. vec za zadrzavanje ljudi u njemu kako bi se navikli na rad. USLOVI KOJI SU DOVELI DO KAZNI LISENJA SLOBODE Uslov koji je bitno uticao na pojavu kazni lisenja slobode jeste nesumnjivo kapitalisticki nacin proizvodnje koji je bar formalno doveo proizvodjace u ravnopravan polozaj sa vlasnikom sredstava za proizvodnju. i zastite covjeka od samovolje i arbitrarnosti drzavnih organa. I bio je smjesten u dvorcu Brajdvel. gdje je najprije osnovan zatvor za maloljetnike 1595. Zatvori kao sto su podrumi. Kao zatvor u kojem su bili zatvarani kriminalci spominje se zatvor u Amsterdamu. jednakosti. U ovaj zatvor nisu smjesteni kriminalci. Sloboda covjeka i gradjanina postaje jedna posebna vrijednost i pravo covjeka kao clana drustvene zajednice. zatvor za zene prostitutke i one koje su se odale razvartnom zivotu.prosijaci i neradnici. nego skitnice. 6. Promijene u sistemu drustvenih vrijednosti ustvari znaci promijene u ideoloskoj nadgardnji koja je rezultat novih odnosa u kapitalistickom drustvu. To je zatvor u Londonu.kula. Burzaosako drustvo je svoju pobjedu nad feudalnim izvojevalo na principima zakonitosti. predvidjao je kaznu dozivotnog ztvora. kao prvi zatvor koji nije imao namjenu sprecavanje bjekstva. Zato su svirepe kazne srednjeg vijeka zamjenjene za kaznu lisenja slobode.KAZNA LISENJA SLOBODE POJAVA PRVIH ZTVORA Zatvaranje ljudi poznato je od najstarijih vremena. u Milanu popravni dom sa 140 celija. U srednjovijekovnom periodu bilo je nekih zatvaranja koja su sama po sebi predstavljala kaznu.koje su rodjene jos u starom feudalno drustvu.bunari sluzili su samo da se ucinioci krivicnih djela cuvaju od bjekstva do sudjenja ili izvrsenja neke druge kazne.i te promjene se reflektuju u drugim pravcima koji su imali dosta uticaja na uvodjenje kazne lisenja slobode. koji nisu htjeli da rade.ali su uslovi za njihovu realizaciju nastali tek u burzoaskom drustvu.Tako je npr. Sve dotle stanje u zatvorima je bilo tesko. Tek poslije francuske burzoaske revolucije stvaraju se puni uslovi za formiranje zavoda za izvrsenje kazni lisenja slobode. Radnik se slobodno pojavljuje na trzistu kao prodavac svoje robe-radne snage. poznati srednjovijekovni zakon Karla V iz 1532. 9 . A posto se kaznjavanje uvijek sastojalo u ogranicavanju ili oduzimanju nekog prava covijeka. razumljivo je sto su u tom momentu ostvarene predpostavke da lisenje slobode postane kazna.a 1596. Tu se prije svega radi o jacanju humanitarnih ideja.

7.i lakseg odrzavanja higijene Obavezno moralno vaspitanje sa posebnom ulogom vjere Obavezi rad osudjenih lica Celijski sistem Vec u prvi aktima revolucije proklamuje se jednakost svih u pogledu izvrsenja kazne. Kaznjavanje je jos uvijek bilo zasnovano na ideji odmazde pa su zato zatvorenici bili maltretirani od strane cuvara. koji je prvi imao prliku da se upozna sa stanjem u ztvorima u Engleskoj i Velsu. Najstariju kritiku dao je Dzon Hauard. Rijec je o jednom posebnom arhitektonskom rjesenju po kome krila zatvorske zgrade prolaze iz tog jednog centra sa koga se mogu jasno i pregledno kontrolisati Zalagao se i za moralno vaspitanje osudjenika. 10 . ukidaju se tjelesna kazna i sakacenje. stanje u zatvorima nije bilo zadovoljavajuce.DzON HAUARD I REFORMA KAZNENOG SISTEMA U XVIII VIJEKU Iako je sama pojava zatvora bila humana. da zatvori budu podignuti na zdravim mjestima i u blizini tekuce vode Da se ishrana zatvorenika neizostavno popravi Da se uvede posebna disciplina za pritvorenike-posebno onim koji su na izdrzavanju kazne Da sva osudjena lica imaju jednaku uniformu. Na osnovu svojih zapazanja postavio je sledece zahtjeve za reformu kaznenog sistema : • • • • • • • • • Zalagao se za poboljsanje higijenskih prilika. celijski sistem i obavezan rad.kaznenog zavoda.a smrtan kazna se ne izvrsava na svire nacin i sa mucenjem Hauard je svojim idejama imao veliki uticaj na Bentama. Zatim je preduzeo putovanja po evropskim drzavama da bi se na licu mjesta upoznao za stanjem u zatvorima.koji je razradio i realizovao sistem tzv.radi sprijecavanja bjekstva .

Zatvorska problematika je pocela da se obardjuje i na medjunarodnim kongresima.a zatima je u Pensilvaniji.setnju. drzavi Njujork. U ovom sistemu je bilo moguce bolje organizovati rad osudjenika. ali su danju bili na zajednickom radu. Bilo je izgradjeno preko sto zatvora ovog tipa ali je njihovo napustanje pocelo zbog brojnih nedostataka koje je imao. Za vrijeme rada nisu smjeli medjusobno komunicirati. Stanje u zatvorima je u to vrijeme bilo ocajno. Oburnski sistem imao je i nedostatke: 11 .nisu imali svjezeg zraka niti prirodne svjetlosti.ljudi su umirali od gladi i raznih bolesti izazvanih nehigjenskim uslovima i zarazama. Ova izolacija je bila praktikovna i onda kada su zatvorenici izlazili na misu . Ostre kritike zajednickog zatvora od strane Hauarda i njegovih sljedbenika dovele su do pojave sledecih sistema: • CELIJSKI ILI FILADELFIJSKI SISTEM Ovaj sistem je prvi put nastao u SAD-u.vijeku nisu poatojali nikakvi sistemi izvrsenja kazne zatvora. 8. Usamljenicki sistem nije pokazao zadovoljavajuce rezultate vec naprotiv.osudjenici su padali u moralne i drustvene krize i njihov zivot je bio osiromasen.cak nisu smjeli ni da se gledaju. SISTEMI IZVRSENJA KAZNE ZATVORA Sve do pojave Hauarda u 18. Zbog mjesanja svih kategorija zatvorenika zatvor se nazivao zajednickim zatvorom.a smatralo se da je ovakav nacin humaniji od zajednickog zatvora.ljekarski pregled…jer su im tada stavljali maske na lice.i oni su bili u mogucnosti da se uce raznim zanatima koji ce im omoguciti egzistenciju na slobodi.celijski sistem je modifikovan tako da su osudjenici u toku noci bili u celijama. Osnovana je medjunarodna komisija za krivicno pravo i kaznene zavode koja je pocela da organizuje medjunarodne konrgrese. Ovaj sistem se sastojao u potpunom usamljenju osudjenika u toku dana i noci. Prvi zatvor celijskog tipa izgradjen je u Filadelfiji. Njegovim uvodjenjem htjele su se izbjeci sve negativnosti zajednickog zivota u zatvoru.a kasnije je prenijet u Belgiju i druge zemlje. • OBURNSKI SISTEM ILI SISTEM CUTANJA U Oburnu. Zabrana medjusobnog komuiciranja uvdena je da bi se sprijecila “kriminalana infekcija”.

Druga faza: je faza zajednickog izdrzavanja kazne.. Za vrijeme boravka u celiji svaki osudjenik je izlazio iz celije samo radi setnje ili odlaska u crkvu. -dovela je do povecanja surovosti u postupanju sa zatvorenicima. Progresivni sistem je imao i nedostatke: on u stvari nije dovodio do sustinske izmjene licnosti.tj..kod osudjenika su se budili licemjerje.neiskrenost. Danju rade zajedno. Cesto se glavni kriterijum za promjenu razreda ili podrazreda uzimala zarada na radu.duzini kazne.kao sto je pobolsanje hrane.. koji je uveden prema zatvorenicima koji su osudjivani na duze vremenske kazne.pa se on naziva jos i engleskim sistemom. Uslovni otpust je moga biti i opozvan u slucaju da osudjenik izvrsi novo krivicno djelo. jer su se oni samo pretvarali da su se popravili.starosti. Sustina uslovnog otpusta je to sto se osudjenik pusta na slobodu. Ova faza nije obavezna jer se uslovni otpust davao samo onima koji su se izrazito dobro vladali i posebno zalagali na radu. U ovoj fazi je postojala mogucnost napredovanja. 12 .da prelazi od strozeg ka blazem rezimu. ucenje zanata.pobudama.rad u celiji sa otvorenim vratima u toku dana. Izvrsavanje kazne se odvijalo u 3 faze: Prva faza:bila je zatvaranje u celiju.tezini djela.posto su kazne za prekrsaj zabrane komuiciranja bile tjelesne kazne.da na slobodi nastavi sa izdrzavanjem kazne.-zabrana komuniciranja dovela je do komplikovane organizacije unutrasnjeg zivota.citanje knjiga.ovdje je moglo doci do promjene od goreg ka boljem. • PROGRESIVNI SISTEM Osnovna ideja ovog sistema se sastoji u tome da osudjenik tokom izdrzavanja kazne treba stalno da poboljsava svog polozaja u zatvoru. Prvi pocetci ovog sistema zabiljezeni su u Engleskoj.da bi dobili povoljniji tretman ili pustanje na slobodu.zbog svega toga oburnski sistem nije dozivio neku siru primjenu.a nocu se razdvajaju u posebne celije ili pregradama izmedju keveta. Treca faza: je uslovni otpust. Osudjenici su bili djeljeni u razrede i podrazrede prema stepenu njihove pokvarenosti.

Upucivanje u odjeljenju za slobodnjake vrsi savjetodavni odbor kaznenog zatvora. U drugoj fazi bilo im je dozvoljeni da formiraju grupe za rad. Osnovna njegova ideja je bila da se osudjenici sami motivisu.kao i za pojacanje ishrane. Za prekovremeni rad dobijali su dodatne bodove. Unutar grupe su osudjenici sami vrsili podjelu rada prema svojim sposobnostima i fizickim mogucnostima. On je takodje zasnovan na ideji da se osudjenici motivisu da svojim ponasanjem i radom izdejstvuju poboljsanje rezima pod kojim izdrzavaju kaznu. Potrebno pripremanje osudjenika za slobodan zivot. • upucivanje na odjeljenje za slobodnjake i • uslovni otpust. U trecoj fazi grupa osudjenika bila je reformisana i svaki osudjenik bi dobijao svoju kolibu sa zemljistem gdje je mogao da se bavi poljoprivrednim radovima i 13 . Clanovi grupe zavisili su jedan od drugog. Zasluga pripada kapetanu engleske kraljevske mornarice Aleksandru Makonokiju. • IRSKI SISTEM ima 4 faze: • usamljenje.navedu da rade. On je cjelokupnu kaznu osudjenika pretvorio u bodove.osjecaj medjusobnog prijateljstva. • zajednicko izdrzavanje kazne.drzi jedno vrijeme u odjeljenju za slobodnjake.bili su otpusteni iz zatvora. Onog trenutka kada zarade sve bodove.koje su obicno brojale po 5 clanova.se moze postici ako se osudjenik prije otpusta. Bodovi su koristeni i za troskove njihove ishrane. Osnivac ovog sistema je Valter Grofton.jer se rad svakog pojedinacnog reflektovao na broj bodova koji ce dobiti cijela grupa.na osnovu njegovog prijedloga.medjusobne pomoci i saradnje. Na taj nacin se razvija osjecaj za kolektivni zivot i rad.• IRSKI SISTEM Irski sistem predstavlja varijantu progresivnog sistema. U tom odjeljenju nema straze i stalnog nadzora nad osudjenicima.ovaj sistem je uveden zakonom .Uvodjenje faze upucivanja u odjeljenje za slobodnjake imalo je za cilj da ispravi neke nedostatke engleskog sistema. Ovaj sistem je omogucio realnu procijenu stvarne osposobljenosti osudjenika da se korektno vlada na slobodi. MAKONOKIJEV BODOVNI SISTEM je primjenjen u kaznenom zavodu na ostrvu Norfolk . U prvoj fazi osudjenici su zivjeli i radili pod uslovima ostre discipline. Osudjenici su svojim radom zaradjivali bodove.

U tom pogledu smjestaja zatvorenika predvidjena su sljedeca pravila: svaki zatvorenik treba po pravilu da ima svoju sobu za spavanje.god.hrana. Zatim su ova pravila potvrdjena od strane Ekonomsko-socijalnog savjeta UN-a rezoluciom od 1957. Licna higijena zatvorenika. 9.inspekcije moraju biti odrzavane u ispravnosti i cistom stanju i da stoje na raspolaganju svakom zatvoreniku u svako doba.godine. Poslije Drugog svjetskog rata na prvom kongresu UN-a odrzanom u Zenevi 1955.kategorizacija i smjestaj. sve prostorije u kojima osudjenici zive i rade moraju ispunjavati odredjene zdravstveno-tehnicke uslove koji se ticu kolicine i kvaliteta vazduha.njihova odjeca i posteljina. Medjunarodna zatvorska komisija je prije svog reformisanja podnijela UN-u novi.vjezbanje i sportske aktivnosti.revidirani tekst koji je potom usvojen. U pogledu licne higijene.da iznesu ono o cemu postojiopsta saglasnost.NASTANAK STANDARDNIH MINIMALNIH PRAVILA Istorija pokazuje da su se tokom vremena mijenjali stavovi po pitanju postupanja sa zatvorenicima i da su se u skladu sa tim mijenjali i nacini i rezimi izvrsenja kazni lisenja slobode. Savremeno covjecanstvo nije moglo ostati ravnodusno po pitanju kako se u pojedinim zemljama danas izvrsavaju kazne lisenja slobode.ali je ipak morao da ide na rad da bi zaradjivao bodove.zatvorenici su duzni da odrzavaju licnu cistocu i da im se u tom smislu moraju pruziti toaletni artikli… Odjeca mora odgovarati klimatskim uslovima i obezbjedjivati 14 . Na taj nacin Makonoki je nastojao da stvori osjecaj vezanosti osudjenika za svoju imovinu i da razvije postovanje za tudju imovinu i tudja prava 9.gajenjem zivine. Zato se jos prije Drugog Svjetskog rata osjetila potrba da se na medjunarodnom planu odrede minimalna pravila za postupanje sa zatvorenicima koja treba da postuje sve zemlje. Prvi dio sadrzi nekoliko oblasti: Osnovni princip-registracija zatvorenika.medicinska pomoc zatvorenicima. O svakom zatvoreniku se mora voditi posebna evidencija. SADRZAJ STANDARDNIH MINIMALNIH PRAVILA Pored posebnih sadrzi jos dva djela: prvi dio-koji sadrzi opsta pravila koja se primjenjuju na sve zatvorenike drugi dio-sadrzi pravila koja se primjenjuju na posebne kategorije zatvorenika U uvodnim odredbama se istice da je cilj pravila samo da preuzme osnovne smjernice u tom pogledu. usvojena su Standardna minimalna pravila o postupanju sa zatvorenicima. Osudjenik je bio slobodan u svojoj kuci i na svom zemljistu. Razlicite kategorije zatvorenika moraju biti smjestene u odvojenim ustanovama ili u odvojenim odjeljenjima u ustanovi.

• Disciplina.kao i rekreacijski trening. Potrebno je da budu obezbjedjeni lijekovi.humanosti.profesionalnoj i licnoj sposobnosti za rad u zatvoru.sredstva i medicinski kadar. Mogucnost koristenja biblioteka. Zatvorenici imaju pravo na jedan sat dnevno kretanja na otvorenom.transport zatvorenika. Drugi dio se moze podjeliti u nekoliko grupa: • Rukovodni principi-svrha i opravdanje kazne lisenja slobode jeste zastite drustva od kriminaliteta. Voda mora biti na raspolaganju u svako doba. U tom cilju ustanova treba da koristi sva obrazovna. Rezim koji vlada u ustanovi 15 . Lanci i okovi dolaze u obzir samo ako je to neophodno radi sprecavanja bjekstva.kao inspektoru za vrijeme njegove posjete.odgovarati potrebama ocuvanja zdravlja i fizicke snage.duhovna i druga sredstva i oblike pomoci koje stoje na raspolaganju. • • Zatvorski personal i inspekcija Pri izboru zatvorenika koji ce se angazovati za zatvorsko osoblje treba posebno voditi racuna o njihovom postenju. U zatvorima za zene personal mora biti zenskog pola. U zatvorima za zene treba da budu obezbjedjeni svi potrebni uslovi za pretporodjajni i postporodjajni trtman i njegu. Zdravstveni radnici ce obilaziti zatvorenike koji se nalaze na izdrzavanju disciplinske kazne i predlagati upravniku obustavu izvrsenja ili zamjenu ukoliko je to zbog zdrvstvenih razloga neophodno. Svakih nedelju dana zatvorenik ima pravo da ulaze molbu i zalbe upravniku zatvora.Svako lice mora posjecivati opsti i specijalni kurs i podvrgnuti se prakticnim i teroijskim testovima. Imaju pravo da citaju novine i drugu literature.kaznjavanje i sredstva prinude Propisima mora biti predvidjeno: -ponasanja koja se smatraju disciplinskim prestupim -vrste i visina kazne koja smije biti dosudjene -organ koji je nadlezan za kaznjavanje Ni jedan zatvorenik ne moze biti kaznjen ako prethodno nije obavijesten o deliktu i ne moze biti dva puta kaznjen za isti pretsup.bolesti i premjestanju zatvorenika. Hrana mora biti obezbjedjena u uobicajeno vrijeme i u pogledu kvaliteta i kvantiteta.obavjestavanje o smrti. Zdravstevni radnik je duzan da svakog dana obilazi oboljele zatvorenike i da obavjestava upravnika ustanove ako nade da boravak u zatvoru i neki drugi uslov moze da dovede do ostecenja fizickog ili mentalnog zdravlja zatvorenika.moralna.ocuvanje njihovog zdravlja. Strogo su zabranjene tjelesne kazne. • Informisanje i pravo zalbe zatvorenika i njihovo pravo na kontkte sa spoljnim svijetom.to ne smije biti unijeto u maticnu knjigu rodjenih.ispovjedanja religije.zatvaranje u mracne celije i ostali nehumani postupci. Bolesna lica kojima je potreban specijalisticki tretman moraju biti prebacena odgovarajuce medicinske ustanove ili civilne bolnice.ako to nalazu medicinski razlozi ili ukoliko primjena drugih metoda nije dala rezultate. Ako su djeca rodjena u zatvoru.kao i postupanje sa imovinom zatvorenika.

Zastita zatvorenika na radu mora biti ista kao i za slobodne radnike. U uzem smislu pojam socijalizacije se odredjuje kao proces u kome covijek uci norme. Postoji razlika izmedju socijalizacije kojim se bave druge nauke i socijalizacije kojom se bavi penologija.dok se penologija bavi socijalnom licnosti koja je devijantna tj. Da bi se to postiglo potrebno je primjenjivati razne mjere prevaspitanja i obrazovanja.potrebno je poci od pojma socijalizacije. treba pripremiti program tretmana za njega. U najsirem smislu pod socijalizacijom se podrazumijeva proces postajanja covijekom tj.vrijednosti. • Vaspitanje i rekreacija-ukoliko je izvodljivo vaspitaje zatvorenika treba da budu ukljuceno u vaspitni sistem zemlje tako da zatvorenici mogu da nastave vaspitanje i obrazovanje po izlasku na slobodu.proces prihvatanja ljudskih osobina od drugih.imajuci u vidu njegove individualne karakteristike.koja je van tokova drustveno prihvatljivog ponasanja.• treba da nastoji da smanji rizik izmedju zivota u zatvoru i zivot na slobodi. Maksimum dnevnog i nedeljnog radnog vremena treba da bude odredjen zakonom ili administrativnim propisima. Poslije opservacije licnosti osudjenika.POJAM RESOCIJALIZACIJE RAZLICITA SHAVTANJA POJAM RESOCIJALIZACIJE Da bi se shavtio pojam resocijalizacije. Zatvorenicima treba omoguciti da jedan dio zarade trose na licne potrebe. • Rad-rad u zatvoru treba da sluzi pripremi zatvorenika za njegov rad a slobodi. • Privilegije-treba da podsticu dobro vladanje kod osudjenika i njihovu saradnju u primjeni tretmana prema njima. Zatvorenicima treba omoguciti da biraju vrstu posla u granicama mogucnosti. Proces uklapanja drustveno neprilagodjenih licnositi u redovne tokove drustveno prihvatljvog ponasanja naziva 16 . Tretman-treba da bude takav da stimulise samopostovanje i razvija osjecaj odgovornosti. • Socijalni odnosi i postpenalne pomoc-vladine sluzbe i druge institucije treba da se staraju da se osudjenom po izlasku iz zatvora obezbijede odijelo i licne isprave kao i stan i posao.salju porodici i odvajaju za stednju. • Klasifikacija i individualizacija-svraha klasifikacije je da se od drugih zatvorenika odvoje oni zatvornici koji su loseg karaktera ili imaju kriminalnu proslost kako ne bi uticali na druge u negativnom smislu. Prije pustanja osudjenog iz zatvora bilo bi pozeljno da se preduzmu potrebne mjere kako bi se osudjeni postepeno pripremao za zivot na slobodi. Druge nauke se bave socijalizacijom kao redovnim procesom u razvoju ljudske licnosti.orijentaciju i modele postupanja grupe kojoj pripada. 11.

Tu je rijec po pravilu o maloljetnicima ili drugim licima cije intelektualne i voluntaristicke moci nisu dostigle puni razvoj.o tretmanu prema licima osudjenim na kaznu lisenja slobode. Resocijalizacija predstavlja predhodnu socijalizciju.obicno se kaze da je socijalno adaptiran. Neoformljena licnost predstavlja licnost koje se nalazi u fazi psihofizickog i socijalnog sazrijevanja. Najcesce se u penologiji govori o tretmanu u uzem smislu tj. Prevaspitavanje je prihvatljivije ne samo zato sto je takav postupak humaniji. Pod tretmnom u ovom smislu treba podrazumijevati postupanje prema odredjenom licu u procesu izvrsenja kazne lisenja slobode.onda tu socijalizaciju nazivamo resocijalizacijom. Posto se neformirane licnosti nalaze jos uvijek u razvoju. Kada delikventa treba uklopiti u vladajuci sistem drustvenih odnosa. 17 . Socijalno adaptiran moze biti i onaj osudjenik koje je samo popravljen. Prema nekima autorima pojam resocijalizacije bi u sebi obuhvatao i postupke socijaliziranja licnosti koje su vec bile socijalizirane ali u negativnom smislu.od koga se moze ocekivati da ce ubuduce uskladiti svoje ponasanje sa drustvenim normama. Resocijalizacija znaci prevaspitanje. Proces izgradjivanja licnosti naziva se procesom progresivnog smanjivanja nagonskih i drugih tendencija i razvijanja odredjenih sposobnosti u svrhu boljeg prilagodjavanja drustvu. Treba strogo razlikovati pojmove: Oformljena licnost moze biti i socijalizovana i nesocijalizovana.Promjena licnosti shvata se kao process razgradjivanja pogresnih socijalnih stavova poremecene licnosti i formiranja novih. Njega zato treba prvo popravljati da bi bio u stanju da prima pozitivne uticaje.socijalno opravdanih i prilagodjenih stavova. RESOCIJALIZACIJA I SOCIJALNA ADAPTACIJA Za onog osudjenika koji je uspjesno prosao kroz proces resocijalizacije.tako da vise nece zapadati u devijantno ponasanje.njihova resocijalizacija treba da se vrsi putem njihovog izgradjivanja. RESOCIJALIZACIJA I TRETMAN Za penologiju je od znacaja tretman prema uciniocima krivicnih djela. Cilj tretmana prema osudjenom licu jeste ostvarivanje svrhe kaznjavanja.a neformirana licnost nikad ne moze biti socijalizovana licnost.njihova resocijalizacija se vrsi putem njihove promjene. Na takva lica se ne moze djelovati redovnim mehanizmima resocijalizacije.se resocijalizacija.veoma rijetko da je osudjeno lice tasko devijantna licnost sa potpuno izopacenim moralnim stavovima.a to opet znaci da osudjenik kroz proces prevaspitavanja treba da dozivi korijenitu promijenu svoje licnosti. nego i zato sto obecava trajnije rezultate. Kada su u pitanju oformljene licnosti. Desava se.jer je i on rehabilitovan da se ponovo integrise u drustvenu zajednicu kao njen koristan clan.

U nekim drzavama SAD-a postje opservacioni centri i oni su u vecim kaznenim ustanovama. Ovakve ustanove se u raznim zemljama nazivaju razlicito(kriminoloski institute.kucanja. Tom prilikom se osudjena lica stavljaju u posebne prostorije.. 12.kriminoloska klinika).ali one uglavnom imaju iste zadatke:da vrse naucno ispitivanje licnosti delikventa i da daju elemente za penitensijarnu klasifikaciju osudjenih lica.primjenu i medjusobnu uslovljenost. Pored podjele opservacije po nacinu njenog izvsenja (naucna i empirijska) . Empirijska opservacija se vrsi u samim kaznenim ustanovama prilikom prijema osudjenih lica. Ovi opservacioni centri vrse dvostepenu opservaciju.) -fizikalni pregledi(antropometrijski pregledi-utvrdjivanje velicine rasta.psiholog. postoji i podjela po organizaciji (jednostepena i dvostepena opservacija).Pod tretmanom treba podrazumijevati sve postupke prema osudjenicima koji proizilaze iz rezima zivota i rada u kaznenoj ustanovi. Morfoloski pregledutvrdjivanje stanja pojedinih organa putem posmatranja.medjusobni odnos pojedinih djelova tjela. s tim sto su oba stepena koncentrisana na jednom mjestu.slusanja. Dvostepena.OPSERVACIJA OSUDJENIH LICA POJAM I VRSTE OPSERVACIJE U literature se govori o dvije vrste opservacija: Naucna opservacija se sprovodi u posebnim institucijama organizovanim u tu svrhu.) 18 .opipavanja.vaspitac i drugi posjecuju osudjenog i s’njim razgovaraju. Postoji i treci nacin organizovanja opservacije.prijemna odjeljenja u kojima provode odredjeno vrijeme. Ljekar..o prelaznim bolestima. Nuroloska ispitivanja-obuhvataju audio-vizuelnih sposobnost. METODI OPSERVACIJE *Psiho-somatska ispitivanja Ova ispitivanja obuhvataju proucavanje stanja.neuroloski poremecaji.razvijenost. Ti podaci se unose u dokumentaciju i sluze kao osnova za klasifikaciju. Ovo ispitivanje se djeli na nekoliko ispitivanja: Biolosko ispitivanje:koje se opet djeli na nekoliko vrsta: -prikupljanje amnestickih podataka(podaci o sadasnjem stanju zdravlja.obavljaju testove i prikupljaju druge podatke o njegovoj licnosti.o bolesti u porodici. Najprije su to bile institucije koje su se bavile antropoloskim i kriminalno-biloskim ispitivanjem licnosti delikventa u cilju otkrivanja individulanih faktora kriminaliteta.naucna i empirijska opservacija povecava efikasnost u izboru adekvatnih nacina postupanja sa licnoscu osudjenog.

KLASIFIKACIJA OSUDJENIH LICA Pojam klasifikacije O pitanju klasifikacije narocito se bavila Medjunarodna komisija za krivicno pravo i kaznene zakone.(smatra da se moraju unaprijed utvrditi odredjene kategorije osudjenika koje treba ispitivati).to bi trebalo da bude recidivizam.U vezi s’tim govori se o tzv. 13 . Cilj ovog ispitivanja je utvrdjivanje socijalnih faktora delikventnog ponasanja osudjenog lica kako bi se njihovim otklanjanjem u buducnosti sprijecilonjegovo dalje kriminalno ponasanje.jer su oni bez sumnje pokazali svoju kriminalnu sklonost. Psihijatrijsko ispitivanje:predstavlja ispitivanje dusevnog zdravlja osudjenog lica i koristi se metodama psihoanalize. Na nekoliko kongresa koje je ova Komisija organizovala.narkoanalize i slicno Psiholosko ispitivanje:nastoji da otkrije stepen emotivnog sazrijevanja licnosti.(smatra da opservaciji treba da budu podvrgnuta samo ona osudjena lica kod kojih se vec na osnovu obicnog posmatranja mogu utvrditi znaci devijantnosti koji ukazuju na potrebu njihovog detaljnog ispitivanja) i obligatornoj opservaciji. U literaturi preovladava misljenje da ispitivanje treba da bude obligatorno.to bi trebala biti duzina kazne. Po drugom misljenju.Sedmi kongres u Budimpesti 1905. To su: Peti kongres u Parizu 1885.medjusobne odnose ovih funkcija. Najcesci metodi su ankete i interviju. OBIM OPSERVACIJE Pitanje obima opservacije se svodi na pitanje da li sva osudjena lica treba podvrgnuti opservaciji ili samo neka. fakultativnoj opservaciji. Postoji vise misljenja o pitanju koja lica treba podvrgnuti opservaciji: Po jednom misljenju to bi trebalo biti starost.-paraklinicka ispitivanja(obuhvata laboratorijska ispitivanja-analiza ljudskih seruma.i endokrinoloska ispitivanja.a smatra se da lica osudjena na kratke kazne netreba opservirati jer vrijeme njenog trajanja onemogucava da se opservacija sprovede./ tu spadaju jos testovi i biometrijske metode(stanje svijesti. Obavezno ispitivanje bi trebalo sprovesti nad svim maloljetnim uciniocima krivicnog djela.ali ne postoji saglasnost pod kojim kriterijumima odrediti kategorije osudjenika.paznja. Po cetvrtom misljenju to bi trebalo da bude stepen drustvene opasnosti ucinjenog krivicnog djela..pamcenje….na kojem je zakljuceno da glavni kriteriji klasifikacije treba da budu vladanje i disciplina .pitanju klasifikacije je povecana posebna paznja.radioloski pregledi).na kojem je zakljuceno da klasifikaciju osudjenika treba 19 .a samim tim i veci stepen socijalne devijantnosti.individualne razlike pojedinih psihickih funkcija..) * Socioloska ispitivanja Ova se ispitivanja se sastoje u istrazivanju socijalnih uslova po kojim je osudjeni zivio i razvijao svoju licnost. Po trecem misljenju.

Eksternu klasifikaciju moze vrsiti i sam zakon. povratnistva. a negativna na negativnim svojstvima(nedostatak radnih navika.Deveti kongres u Londonu 1925. 20 . Vrste klasifikacije Postoji podjela na: Eksterna klasifikacija oznacava grupisanje na bazi objektivnih kriterijuma kao to su npr: starost. Interna klasifikaciju moze da se vrsi samo od strane organa koji ucestvuje u izvrsenju kazne.pol. Ciljevi klasifikacije Medjunarodna komisija za krivicno pravo i kaznene zavode smatra da je osnovni cilj klasifikacije osudjenih lica sprecavanje krimnalne infekcije. Subjekti koji vrse klasifikaciju Strucnjaci koji vrse opservaciju bi morali da ucestvuju u odlucivanju o rasporedu osudjenih lica u pojedine klasifikacione grupe.socijalni polozaj.zdravsteno stanje. i izrecene kazne.itd.na kome je data definicija klasifikacije. Popovic eksternu klasifikaciju naziva jos i negativnom..agresivnost). Pojam klasifikacije glasi: jezicima Evrope obuhvata grupisanje razlicitih klasa prestupnika u specijalizovanim ustanovama na osnovu doba starosti pola.zasniva se na pozitivnim svojstvima osudjenika.. To ne iskljucuje mogucnost ucenja u toj komisiji i drugih penoloskih strucnjaka i predstavnika zatvorske administracije.posto hoce da izdvoji grupe osudjenih izmedju kojih je nuzno izbjeci sve odnose iz razloga higijene. Pozitivna. Clan 67.morala i kriminalne profilakse.stanja.Dvanesti kongres u Hagu 1950.povrat. b)odvajanje zatvorenika u klase u cilju olaksavanja njihovog tretmana u pravcu njihove socijalne rehabilitacije. Njen cilj je u tome da se osudjena lica razvrstavaju prema njihovim sposobnostima za rehabilitaciju.vrsiti sa obzirom na njihova moralna svojstva.smatra. Interna klasifikacija se vrsi na bazi konkretne spoznaje.na kojem je zakljuceno da klasifikaciju treba vrsiti prema prirodi i tezina izvrsenog djela.specijalnih unutrasnjih karakteristika licnosti do kojih se dolazi na bazi naucne i empirijske opservacije. i zatim daje podjelu na razlicite grupe unutar svakog zavoda.itd. Eksterna klasifikacija se istorijski javila ranije nego interna. Milutinovic poznaje podjelu klasifikacije na pozitivnu i negativnu. Stadarnih minimalnih pravila kaze da je svrha kvalifikacije osudjenih lica: a) odvajanje od onih zatvorenika za koje je vjerovatno da ce zbog svoje kriminalne proslosti ili loseg karaktera vrsiti negativni utjecaj. Cilj ove kvalifikacije je da se izdoje grupe osudjenika izmedju kojih je potrebno izbjeci medjusobne kontakte radi sprecavanja negativnih kriminalnih uticaja.

Ona je prva ustanova koja je bila zasnovana na novim koncepcijama da osudjenike treba pribliziti slobodi. 15.kako bi se u njima organizovao poseban tretman za pojedine grupe osudjenih lica formirane na osnovu njihove prethodne opservacije i klasifikacije. Prema Davidovicu: Pod horizontalnom klsifikacijom u uzem smislu treba podrazumijevati klasifikaciju ustanova ili odjeljenja na istom nivou. Prvi pocetak istorije ovih ustanova vezuje se za osnivanje osudjenicke zamljoradnicke kolonije u Svicarskom mjestu Vicvil 1885. Pod horizontalnom klasifikacijom u sirem smislu bi trebalo podrazumijevti i onu klasifikaciju koja se vrsi na bazi objektivnih i zakonom propisanih kriterijuma.njihovim psihickim svojstvima i prevaspitnim mogucnostima. Pod vertikalnom klasifikacijom bi trebalo podrazumijevati rangiranje ustanova prema izvjesnim kriterijima koji su odredjeni zakonom ili nekim drugim propisom. Tek u periodu izmedju dva svijetska rata 21 . Postoje dviije vrste kriterijuma kategorizacije(klasifikacije). Medjutim. prema duzini i vrsti izrecene kazne.KATEGORIZACIJA(KLASIFIKACIJA) KAZNENOPOPRAVNIH USTANOVA Pod kategorizacijom(klasifikacijom) kazneno-popravnih ustanova u danasnjem smislu rijeci podrazumijeva se stvaranje specijalizovanih kazneno-popravnih ustanova ili odjeljenja u okviru kazneno-popravniih ustnova opsteg tipa.potrebno je bilo da preovlada ucenje o resocijalizaciji kao svrsi kaznjavanja pa da se dodje na ideju o osnivanju otvorenih kazneno-popravnih ustanova.….da bi se ucili slobodi i da lisvanje slobode treba da sluzi ucenju slobode. Vertikalna kategorizacija-je prilagodjavanje tretmana pojedinim grupama osudjenika.14.).a s’obzirom na specijalne osobine osudjenih lica prema kojima treba primjeniti istovrsne mjere tretmana radi resocijalizacije. a koji su objektivne prirode (prema osnivacu.Otvorene kazneno-popravne ustanove i njihov znacaj za dalje usavrsavanje istema kategorizacije kazneno popravnih ustanova Nastanak i istorijski razvoj Prvi zaceci kazneno-popravnih ustanova se susrecu u irskom sistemu u njegovoj trecoj fazi koja se sastojala u upucivanju osudjenika u odjeljenje za slobodnjake.god.a to su: Horizontalna kategorizacija-je prilagodjavanje mreze ustanova postojecoj legalno tipologiji delikvenata.

misljenja su podijeljena. Prije svega potrebno je izvrsiti pravilan izbor osudjenika koji ce biti upuceni u ovakve ustanove. duzina izrecene kazne ne treba da bude uopste mjerodavna.seksualni delikventi.… Pretpostavke za uspjesno funkcionisanje otvorenih kazneno-popravnih ustanova Pretpostavke su: duzina kazne. visestruki povratnici. Bitna obiljezja kazneno-popravnih ustanova 1.lokacija i vrsta rada. Jos veca paznja ovim ustanovama bila je posvecena na Prvom kongresu UN-a za suzbijanje kriminaliteta i postupanje sa delikventima u Zenevi 1955. u Valturi kod Pule.ucionice. Na ovim kongresima raspravljana su sva pitanja u vezi sa radom i organizacijom otvorenih kazneno-popravnih ustanova.i slicno.kancelarije.na XII Medjunarodnom kongresu za krivicno pravo i kaznene zavode u Hagu 1950. Kada je rijec o duzini izrecene kazne.psihopati. broj osudjenika. Zato je na Haskom kongresu istaknuto da je drugo obiljezje bitnije od prvoga.pa u Engleskoj. Najprije je osnovana u SAD-u.isticu da problem organizovanja tretmana kod kratkih kazni lisenja slobode ne moze biti razlog da se ove kazne ne izvrsavaju u otvorenim kaznenopopravnim ustanovama.Odsustvo bilo kakvih materijalnih ili fizickih prepreka za bjekstvo osudjenika 2.radionice. Drugi.potrebno je u ovakve ustanove upucivati samo lica osudjena na duzevremenske kazne. Vazan uslov za ocijenu pitanja da li odredjeno lice treba treba uputiti u otvorenu kazneno-popravnu ustanovu jeste njegova opservacija. Neke kategorije osudjenika nisu pogodne za rezim povjerenja koji vlada u ovim ustanovama. Ove ustanove najcesce imaju izgled manjeg sela sa nizom manjih zgrada poljskog tipa u kojima su smjestene spavaonice. Po jednom. Po trecem misljenju.dok drugo obiljezje otkriva pravu sustinu ovih ustanova.doslo je do osnivanja ovakvih ustanova u svijetu.kao npr.Zivot i rad u ustanov se odvijaju na bazi svjesne i dobrovoljne samodiscipline osudjenika Prvo obiljezje vise ukazuje na formalnu.izbor osoblja. Vazna predpostavka za pravilno funkcionisanje kazneno-popravnih ustanova jeste i 22 .organizacionu stranu. Na osnovu izvjestaja referata i diskusije donesena je rezolucija o otvorenim kaznenopopravnim ustanovama u kojoj je dat snazan podstrek daljem razvijanju prakse osnivanja ovakvih ustanova. Prva otvorena kazneno-popravna ustanova u Jugoslaviji osnovana je 1956.a pozitivne ocjene i preporuke dovele su do velike medjunarodne afirmacije ovih ustanova. Aktivnosti medjunarodnih organizacija u vezi otvorenih kaznenopopravnim ustanovama Otvorene kazneno-popravne ustanove su prvi put bile predmet raspravljanja sto se tice medjunarodnog kongresa.

Najprihvatljivije misljenje je da otvorene kazneno-popravne ustanove ne treba locirati u samim naseljima. 23 . tj. 16. lezi u tome sto se u ztvorenim ustanovama to postize putem direktne prinude. istice se opasnost os bjekstva osudjenika. Protivnici otvorenih kazneno-popravnih ustanova tvrde da ove ustanove anuliraju generalno-preventivo dejstvo. Zbog odredjene slobode koju uziva. Osudjenici treba da se osposobljavju za zivot na slobodi .a u otovrenim putam dobrovoljne samodiscipline i pojacanih moralnih napora osudjenika. Stalna mogucnost da pobjegne ili ucini neke nezadovoljne postupke.pa da ona uspjesno funkcionise. Postoje razlicita misljenja i u pogledu likacije ovih ustanova.da sam odredi svoj nacin zivota i ponasanja. sto je od velikog znacaja za resocijalizaciju.ULOGA VASPITACA U RESOCIJALIZACIJI OSUDJENIH LICA PERMISIVNI I AUTORITATIVNI NACIN POSTUPANJA Pod permisivnim nacinom postupanja. opasnost da oni varse los utjecaj na stanovnostvo i mogucnost da cine krivicna djela nad stanovnistvom. Razlozi za i protiv otvorenih kazneno-popravnih ustanova Kao glavni argument u prilog otvorenih kazneno-popravnih ustanova se istice da one prekidaju sukob izmedju osudjenoga i drustva. osudjeni osjeca moralnu obavezu da svojom sobstvenom voljom postuje drustvene i pravne norme.a po drugom misljenju otvorene ustanove treba locirati daleko od naselja. u pogledu rada i pravila. Na kongresu u Hagu zauzeto je stanoviste da taj broj ne bi terbalo da bude veci od 300. jer sloboda koju uzivaju ne moze stimulativno djelovati da se uzdrze od vrsenja krivicnih djela. Postavlja se pitanje i koliki broj osudjenika treba da bude smjesten u jednoj kaznenopopravnoj ustanovi.pa ih treba obucavati industrijskim i zanatskim poslovima koji ih inace cekaju po izlasku iz zatvora.ovakve ustanove treba da budu locirane u naseljenjim mjestima.a ne suvise daleko od njih.Osoblje koje mora da raspolaze odredjenim nivoom kulture.strucnog znanja i moralnih kvaliteta. dovodi do jacanja moralnih kocnica i socijalnog osjecanja.pri cemu mora da postuje minimalna normaitvna ogranicenja. Diskusije se vode i o vrsti rada. Zatim. Milutinovic podrazumijeva davanje osudjeniku slobode da se ponasa po svojoj volji.opsteg obrazovanja. Po jednom misljenju. Pristalice otvorenih kazneno-popravnih ustanova tvrde da je jedina razlika izmedju zatvorenih i otvorenih kazneno-popravnih ustanova.

Jedini ispravni put u odnosu vaspitaca i osudjenoga je u tome da vaspitac pusti osudjenog da se slobodno ponasa u okvirima normativnog sistema i da osudjeni na jedan sponatan nacin u interakciji sa drugim osudjenicima. ne moze se u potpunosti odbaciti ni nacin autoritativnog postupanja. Koji ce nacin biti primjenjen zavisi od vrste razgovora.koji se sastoji u ubjedjivanju osudjenog u ispravnost odredjenog ponasanja. Medjutim. Nedirektivan nacin postupanja se sastoji u tome sto vaspitac u toku razgovora sa osudjenim. neusvaja ga.ovog pusta da sam iznosi svoje probleme i da dolazi do njihovih rjesenja bez izrazavanja sopstvenog misljenja. Vaspitac mora da se uzdrzi od iznosenja svojih misljenja i treba samo da usmjerava razgovor tako da osudjeni pocne da mijenja svoje stavove i uvidja greske.ali u cilju stvaranja lazne slike o 24 .zato sto iskustvo pokazuje da on uvijek tezi izboru koji je asocijalan. Pristalice autoritativnog nacina postupanja smatraju da osudjenog treba ograniciti u izboru ponasanja. U principu je prihvatljiviji permisivni nacin. Ostaje kao zakljucak da jeda i drugi nacin mogu biti opravdani. Direktivni nacin postupanja se sastoji u davanju naloga i uputstava osudjenom kakao da se ponasa.bez svijesti o ispravnosti takvog ponasanja ili jos gore sa negativnom svijescu o ispravnosti takvog ponasanja. Po Obrizovicu(u nasoj literature) postoje 4 osnovna metoda postupanja sa osudjenicima: -metod uvjeravanja. Informativno-instrukcioni razgovor vode iskljucivo na direktan nacin. Takvo ponasanjen nevodi ciljevima istinske resocijalizacije. i neugodnosti koje mu stvara njegovo neprilagodjeno ponasanje. Kod neplaniranih razgovora moguce je primijeniti i jedan i drugi nacin.a ne mehanicki. postane svjestan svojih teskoca.neplanirani. Kod planiranih razgovora neophodno je upotrijebiti nedirektivni nacin postupanja. informativnoinstruktivni razgovor. U tom smislu Nikolic razlikuje tri vrste razgovora: planirani.odnosno u davanju osudjenom sugestija u pogledu toga kako treba da reaguje i postupa u odredjenim situacijama.a ako se razgovor vodi na incijativu vaspitaca primjenit ce se direktan nacin. DIREKTIVNI I NEDIREKTIVNI NACIN POSTUPANJA Ovi nacini postupanja vezani su za razgovore koje vaspitaci vode sa osudjenim licima. Ako se razgovor vodi na incijativu osudjenog primjenit ce se nedirektivan nacin.kao i njihove kombinacije. Pristalice permisivnog nacina postupanja polaze od toga da osudjeno lice ne treba prisiljavati na konformisticko ponasanje. buduci da je cjelokupan tretman prema osudjenom treba da bude zasnovan na ideji povjerenja u covijek.Pod autoritativnim nacinom postupanja podrazumijeva se vrsenje socijalizacije licnosti osudjenika kroz ogranicavanje slobodnog izbora ponasanja. jer ga osudjeni u sustini odbacuje tj. Cilj ovakvog nacina tretman jeste nametanje osudjenom socijalno prihvatljivog ponasanja i poznatih socijalnih vrijednosti kako bi se on naviko da se ponasa tako i na slobodi. Upotreba nedirektivnog nacina je veoma znacajna u prvim razgovorima jer tada osudjenik izrazito odbojan stav prema vaspitacu. tako da on postuje pravila zivota i rada u ustanovi iz uvjerenja.

prijetnja. I nenagradjeni rad bi imao negativno psihicko dejstvo na osudjenike. To se moze postici sa sledecim sredstvima: davanje objasnjenja i davanje primjera. Na II(drugom)Kongresu u Londonu 1960. Odlikovao se velikom surovoscu koja je bila motivisana kaznenim efektima koji su se kroz rad htjeli postici(npr. Tu je rijec o osudjenicima cija svijest nije dovoljna da ih navedena socijalno prihvatljivo ponasanje.pohvaljivanje.kulturne navike. donijeta je rezolucija u kojoj je sadrzana preporuka o ukljucivanju osudjenickog rada u nacionalnu privredu. 17.sebi.na 9-tom kongresu se raspravljalo o radu osudjenika.koji nemaju unutrasnjih motiva za odredjene pozitivne aktivnosti.opomena.i da to pravo ne mogu izgubiti cak ni osudjivanjem na kaznu lisenja slbode.kaznjavanje. 25 . Od ukupnih 12 kongresa koje je organizovala Medjunarodna komisija za krivicno pravo i kaznene zavode. Prihvacena je koncepcija da osudjenici kao i svi drugi ljudi imaju pravo da rade.ali ne u istoj mjeri u kojoj se takav rad nagradjuje van kazneno-popravne ustanove.zabrana.radnje.ocjenjivanje.oznacava ucenje i osposobljavanje osudjenog da obavlja odredjene pozitivne radnje bez velikog angazovanja svjesti i volje. To mogu biti npr. -metod podsticanja.uradnost i tacnost…. RAD OSUDJENIH LICA KAO METOD RESOCIJALIZACIJE OSUDJENIH LICA Rad je u samom pocetku smatran kao kazna. -metod sprjecavanja i prisiljavanja Ovo su mejre koje se primjenjuju prema osudjenicima koji imaju takve poremecaje u svom ponasanju da se redovnim metodama postupanja sa njima ne mogu navesti na postovanje normativnog sistema. Ako se putem rada hoce djelovati u pravcu socijalne rehabilitacije osudjenika.takmicenje(koje moze biti gurpno ili pojedinacno). Tu je obicno rijec o osudjenicima koji su slabovoljniji. Ovakva situacija je trajala sve dotle dok shvatanje o odmazdi kao svrsi kaznjavanja je zamjenjeno shvatanjem o resocijalizaciji kao svrsi kaznjavanja.se sastoji u budjenju unutrasnje snage kod osudjenog da se ponasa na drustveno koristan nacin. Najvaznije sredstvo navikavanja je vjezbaje.nagradjivanje. Poslije prestanka rada Medjunarodne komisije pitanje rada su nastavili diskutovati UN gdje je na I Kongresu koji je odrzan u Zenevi 1955.onda on mora osjetiti drusvenu korist svog rada.naredjivanje. udaren temelj modrenim koncepciama o osudjenickom radu.koji nisu istrajni u pozitivnom ponasanju. -metod navikavanja.… Sredstva posticanja su: obecanje. Nenagradjeni rad osudjenik ne bi osjetio kao drustveno koristan rad. Sredstva koja se koriste su:kontrola. Rad osudjenika treba nagraditi.beskoristan rad).

Ovakva organizacija osudjenickog rada je najrentabilnija i najjeftinija za drzavu.nema nikave obuke osudjenika niti njihovog strucnog osposobljavanja.i to ne samo u pogledu higijensko-tehnicke zastite na radu. To je potrebno i da bi se osposobili da rade na istim postrojenjima na kojima ce raditi i po izlasku iz zatvora.tako da privatni poslodavac nema nikakvih kontakata sa osudjenicima.jer se ona ne mora finansijski angazovati. Osudjenici rade za racun poslodavca i pod njegovim su nadzorom. po drugoj varijanti uprava stavlja cjelokupan broj osudjenika na raspolaganje privatnom poslodavcu.sastoji se u tome sto drzava ustupa odredjeni broj osudjenika privatnom poslodavcu. Uprava kazneno-popravne ustanove sama organizuje proizvodnju. o cemu sa poslodavcem zakljucuje poseban ugovor.koji potpuno upravlja njihovim radom i vrsi nadzor nad njima. • Sistem ugovora. • • • Sistem rada po jedinici proizvoda. Poslodavac placa drzavi odredjenu sumu novca na ime zakupnine.sastoji se u tome sto se osudjena lica stavljaju na raspolaganje privatnom poslodavcu. I ovaj sistem sa gledista resocijalizacije ne zadovoljava jer je cjelokupna organizacija rada prilagodjena potrebama sto efikasnijeg eksploatisanja osudjenicke radne snage. ORGANIZACIJA RADA U KAZNENO-POPRAVNIM USTANOVAMA Sistem u kojima ucestvuje privatni interes • • Sistem zakupa.nego i u pogledu tehnoloske opreme za rad. Ovaj se sistem pokazao dobrim jer postoji mogucnost obucvanja osudjenika od strane spolja angazovanih strucnjaka. Medjutim. Tretman prema osudjenicima je kod ovakvog sistema potpuno zapostavljen.Drustvo je obavezan da osudjenicima pruzi iste ili bar slicne uslove u odnosu na uslove rada na slobodi. s’tim da on sam vrsi investivcije u opremu kazeno-popravne ustanove. Kod ovog sistema moguce su dvije varijante po prvoj varijanti uprava kaznenopopravne ustanove odredjuje samo grupu osudjenika za rad kod privatnog poslodavca.pojacana eksloatacija je i kod • • 26 .sastoji se u tome sto privatni poslodavac narucuje od kazneno-popravne ustanove odredjenu vrstu i kolicinu proizvoda i zato daje svoju sirovinu.

s’tim sto proizvodnju orijentise na one artikle koji su potrebni javnoj sluzbi. Sistem rada za potrebe drzave. Sistemi u kojima ne ucestvuje privatni interes • Sistem rada za racun drzave.sastoji se u tme sto se osudjenici upucuju na rad u neko preduzece u mjestu gdje se nalazi nalazi kazneno-popravna ustanova.osudjenika treba da upozna sa mjerama zastite na radu i njihovom upotrebom. Prilikom uvodjenja osudjenog na radno mjesto bilo bi korisno postupiti na sledeci nacin:rukovodilac pogona treba najprije da se obrati osudjenom sa nekoliko ljudskih rijeci.ovdje drzava sama organizuje rad i poizvodnju u kazneno-popravnoj ustanovi. Rad u preduzecu na slobodi.a takodje i sama prodaje svoje prozvode. treba da pokaze osudjenom pogon. Dok su zalaganje i zainteresovanost okolnosti koje zavise od samog osudjenog.jer je asortiman proizvodnje dosta siri. • • • ODREDJIVANJE RADNOG MJESTA I UVODJENJE OSUDJENOG LICA U RAD Kao glavne kriterije za ocjenu pitanja da li odredjeno radon mjesto odgovara licnosti osudjenika traba uzeti njegove sklonosti. Neke drzave se kod ovog sistema orijentisu na manje slozenu proizvodjnu da ne bi angazovale spolja radnu snagu sto bi poskupilo proizvodnju.potrebno je 27 . Od presudnog znacaja je uvodjenje u posao.jer njih ne treba “uciti radu”. Problemi su slozeniji ako osudjenik nema profesionalne orijentacije i ne zna sta bi zelio da radi ili negativni stav prema radu. po pravilu.zalaganje i snalazljivost.odnosno radionicu.na ovo pitanje treba dati pozitivan odgovor.interese i sposobnosti. Glavni kriterijumi za ocjenu su: zainteresovanost. Privatni preudzimac ima korist kao i u drugima sistemima.treba da pokaze proizvode privredne jedinice ukazujuci na njihov drustveni i ekonomski znacaj. Kada je rijec o intelektualcima.treba da mu pokaze prostoriju u kojoj ce raditi.pa je moguce izabrati posao koji najvise odgovara sklonostima i sposobnostim osudjenika.odredjivanje radnog mjesta nema veceg uticaja na njihovu resocijalizaciju putem rada.sastoji se u tome sto drzava kompletno organizuje rad u kazneno-popravnoj ustanovi. Medjutim.kod njih se pojavljuje problem da li im treba dati radno mjesto koje odgovara radnom mjestu na kome su radili prije dolaska u zatvor. Za osudjenike je ovaj sistem bolji od prethodnih.sastoji se u angazovanju osudjenika na raznim javnim radovima. Potrebno je pratiti osudjenog na samom pocetku njegovog rada na izabranom radnom mjestu i ocjeniti da li je izbor pravilno izvrsen.a na otvorenom prostoru i cistom vazduhu.njegova snalazljivost u poslu ne mora zavisiti samo od njega.ovog moguca narocito onda kada drzava hoce da nadoknadi dobit koju nije ostvarila prilikom smanjenja porudzbina ili za vrijeme dok porudzbina nije bilo. Ima dobru stranu sto obezbjedjuje obavljanje radova od opste koristi. Ovo se najcesce upraznjava pred kraj izdrzavanja kazne radi pripremanja osudjenog za zivot na slobodi.jer placa jeftinije nego na slobodnom trzistu. Sistem javnih radova.

g) Proces prevaspitanja treba da bude sistematski i postupan: cjelokupan tretman prema osudjenom licu treba da bude zasnovan na 28 .Makarenko je stajao na stanovistu da osudjenom treba postavljati sto vise zahtjeva uz izrazavanje sto veceg postovanja prema njegovoj liznosti.da prikuplja podatke o osudjeno koji mogu biti od znacaja za davanje uslovnog otpusta.prvo upoznavanje licnosti osudjenog moguce je izvrsiti kroz dokumenta. Individualni rad je put kojim se osudjeni vodi u procesu resocijalizacije.autoritet proizilazi iz ugleda i dostojanstva licnosti vaspitaca.pojedinca prema pojedincu. Taj put ide kroz odnose pojedinca prema kolektivu. da prati odnose osudjenog sa porodicom.ukazuje na zadatke i probleme 18.jer se time izrazava vjerovanje u to d ace on sa uspjehom ispuniti te zahtjeve. Prilikom obavljanja individualnog rada.da priprema osudjenog za povratak u drustvo.upoznati osudjenog sa njegovim pravima . Ovaj metod se mora permanentno sprovoditi tokom cijelog boravka osudjenog u zatvoru i moze biti prisutan i kod primjene drugih metoda.a zatim u toku njegovog boravka u prijemnom odjeljenju. Takodje je psiholoski veoma povoljno da se osudjeni upozn sa drugim osudjenicima iz radionice.obavezama i odgovornostima. c) Princip autoriteta.. Naglasavanje autoriteta ne bi trebalo biti cesto jer se u tom slucaju on postepeno gubi. f) Proces prevaspitanja mora biti svjestan i aktivan: osudjeno lice mora biti svjesno sta je cilj njegovog boravka u kazneno-popravnoj ustanovi. b) Princip povjerenja u covjeka. Autoritet ne treba upotrebljavati da bi se osudjeni naveo da nesto ucini ili da se uzdrzi od nekog ponasanja.da se stara o skolovanju i ponasanju osudjenog.pojedinca prema amom sebi. i oni pokazuju izvjesna osjecanja svog morala tako da nema toliko pokvarenih ljudi da u njima ne bi bilo prisutno bar nesto ljudsko. Upravo se u zahtjevima ogleda i postovanje licnosti osudjeog. e) Proces prevaspitanja mora biti idejno-politicki usmjeren: ovaj princip znaci da vaspitanje osudjenog mora biti u skladu sa opstim principima vaspitanja u nasem drustvu. Vaspitac je duzan da djeluje na svijest osudjenog i da u njoj budi snagu za odredjene aktivnosti.da mu se stalno daju objasnjenja. Autoritet ne treba da bude stalno prisutan u odnosima vaspitac-osudjeni. Ove akcije vaspitac mora da preduzima zavisno od psihofizicke i biopsihicke strkture osudjenog.INDIVIDUALNI RAD VASPITACA SA OSUDJENIM LICIMA Ovaj metod se smatra najvaznijim metodom resocijalizacije osudjenih lica. Popovic istice da je prvi zadatak vaspitaca da upozna licnost osudjenog.iskustvo pokazuje da i najokorjeliji zlocinci imaju potrebu da pokazuju i svoje dobre osobine.da prati rad osudjenog lica.….Ogrizovic istice da se vaspitac mora rukovoditi sledeci principima: a) Princip poznavajna licnosti osudjenog. d) Princip postavljanja zahtjeva uz istovremeno postovanje covjeka.pomilovanja.

29 . Optimalan broj ucesnika u razgovoru je 12. -da se prethodno razgovara sa osudjenicima i da im se predoci sta grupni rad znaci. • Odrzavanje kontinuiteta u odrzavanju sesija. Efekti ovakvog razgovora mogu biti veoma visoki.sa stolicama postavljenim u krug. Kroz ove razgovore osudjeni emocionalno sazrijeva. -da se pocne sa gurpnim radom pa da se zatrazi od osudjenika da se dobrovoljo prijave za rad u grupi. Smatra se da zbog uspostavljanja i odrzavanja potrebne emotivne komunikacije i odnosa povjerenja medju clanovima grupe. Sesije treba da se odrzavaju jednom nedeljno i da traju 45minuta do 1. USLOVI KOJI UTICU NA USPJEH GRUPNOG RADA • Jedan od vaznih uslova je dobrovoljnost. Grupni rad se obavlja sa relativno malim brojem lica. Rukovodilac traba da bude prijateljski raspolozen i da blago usmjerava tokove razgovora u pozeljom pravcu.a to nesumnjivo doprinosi jacanju njegove vezanosti za drustvo i zelje da bude koristan clan.ali moze biti veci ili manji. Razgovori treba da budu spontani i da se vode o svim zivotnim pitanjima. To znaci da penitensijarni radnik koji vodi grupu ne smije niti koristiti niti drugom saopstavati cinjenice koje je saznao u toku vodjenja razgovora. Svi ucesnici u rzgovoru imaju osjecaj potrebe da razumiju drugog i da mu pomognu. Rad sa osudjenim licima mora biti i postupan. Prostorija u kojoj se razgovori odrzavaju treba da bude van paviljona za stanovanje osudjenika. h) Potrebno je ostvariti jedinstvo svih vaspitnih uticaja: Odnos prema osudjenom moze da se mijenja.da bi se ucesnici gledali lice u lice.sto ce mu omoguciti da se u buducnosti lakse suocava sa problemima.odredjenom sistemu. GRUPNI RAD SA OSUDJENIM LICIMA KAO METOD RESOCIJALIZACIJE 19. To znaci da mjere koje se preduzimaju radi vaspitanja treba da slijede jedna iza druge po jednom logicnom redu. U njoj treba da bude dozvljeno pusenje i ponasanje koje ce dovesti do opustanja osudjenika. • Drugi uslov jeste povjerljivost. • • Vazan uslov je i kvalifikacija penitensijarnog radnika koji rukovodi grupom.ona treba da bude od pocetka do kraja rada u istom sastavu.jer neki ljudi se lakse opustaju uz prisustvo drugih.5 sat. Zatvorenost i homogenost je sljedeci uslov. Po Miticu postoje tri mogucnosti da se ova dobrovoljnost obezbjedi: -da se bez prethodnog obavjestenja pozovu svi osudjenici na sastanak grupe i da im se predoci da na sledece sastanke nisu obavezni da dolaze.pa da se potom pribavi njihov pristanak za ucesce u grupi.ali ne smije biti promjenjljiv.

a druga dubinska. Pitanje da li su sva lica pogodna za gurni rad.grupnoj psihoterapiji. Postavlja se pitanje u cemu je razlika? Prema Misicu kod grupnog savjetovanja ne ide se za generickim tumacenjem same neuropatske licnosti. Fenton istice da gurpno savjetovanje moze voditi bilo koji penitensijarni radnik. Ima i misljenja da nema nikakve razlika.a po drugima cak ni nastavnik nije sposoban da vodi grupu bez dodatnog obrazovanja.grupnom savjetovanju i . Prema Harisonu razlika je u tome sto grupno sajetovanje nema za cilj vecu izmjenu licnosti. - . a gurpnu psihoterapiju samo psihijatar ili psiholog. Kod grupne psihoterapije glavni je cilj da se pronadju uzroci promjene licnosti do u djetinjstvo. - 30 .ipak ovaj metod resocijalizacije osudjenih lica treba nazvati jednim imenom-grupnim radom.nego se kod te grupe zadovoljavamo odstarnjivanjem samih simptoma.dok Bosnjak istice da nisu sposobni da se adaptiraju na rezim grupnog rada lica koja su izrazito anksiozna.vec samo razvijanje latentnih snaga krivca pomocu zdravih i konstruktivnih ljudskih odnosa.depresivna ili agresivna.• Po nekima to moze biti svaki radnik. Fenton smatra da su sva osudjena lica pogodna za grupni rad.Prva terapija je povrsinska. VRSTE GRUPNOG RADA U teoriji i praksi se govori o dvije vrste grupnog rada: . Mitic predlaze da bez obzira na razlike koje mogu postojati dubini zahvata.

31 .

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->