You are on page 1of 19

Dr Pavle GAZIVODA Podgorica

Pregledni rad PEDAGOGIJA XIL, 2, 2003. UDK: 37.014.5

SKOLSKI SISTEM U CRNOJ GORI (korijeni, razvitak, perspektive)


Karakteristike savremenog skolskog sistema u Crnoj Gori
Nikada kao danas nije bilo potrebno traziti efikasnije forme skolskog obrazovanja koje ce se odlikovati organizovanoscu, sistematicnoscu i racionalnoscu, a istovremeno koristiti svestranom razvoju licnosti, S druge strane, naucno-tehnoloska revolucija iz temelja mijenja odlike skole. Nove perforrnanse covjeka kao gradanina - demokratija i licna sloboda, su okviri, u koje treba smjestiti vaspitanje i obrazovanje novih pokoljenja U Crnoj Gori. U tom okviru, primarni cilj mora biti priprema mladih ljudi za rad i profesiju. Maglovite, partikularne i sebicne ciljeve vaspitanja traze retogradne strukture i centri moci, sto, ako se desi vodi u duboke drustvene krize. Pitanja egzistencije i esencije, u pripremi mladih ljudi za zivot i rad, kako ih vidi poljski pedagog Bogdan Suhodolski, cvrste oslonce traze u nauci i progresivnim stremljenjima covjecanstva, Napredne ideje iz domena umnog, zdravstvenog, moralnog i umjetnickog vaspitanja, kakve se radaju u Antickoj Grckoj, do moralnog savrsenstva i vrline, na cemu insistiraju sofisti, posebno Sokrat, ostaju trajno aktuelne, kao opsti cilj i ideal vaspitanja covjeka, Crna Gora je, u svoj proslosti, kroz specificne istorijske okolnosti, pune napetosti i obrta, njegovala vrline cojstva i junastva, Ciji izvori sew u vitesko, herojsko doba antickog perioda. Na toj tradiciji je utemeljen vaspitno-obrazovni sistem u Crnoj Gori, uz sve pedagoske

60

PEDAGOGIJA, 2/03.

inovacije koje ga cine savremenim. Tradicionalno i savremeno se ne moze mehanicki razdvajati u vaspitno-obrazovnom procesu. Prozetost i kauzaliteti, po mjeri dijalektike, nuzno su komplementami, jer, svaka pedagoska inovacija mora biti utemeljena na teorijskim istrazivanjima i provjeri kroz iskustvo i praksu. Ne mogu se traziti stroge granice izmedu tradicionalne i aktivne skole, Pedagoskoj nauci su poznati uzroci zasto u praksi preovladuje tradicionalna nastava. Te uzroke treba postepeno i oprezno otklanjati. Srecom kombinacijom tradicionalnih iskustava i novih saznanja Cma Gora mora traziti odgovore za reformu skolskog sistema. Savremeni skolski sistemi sve vise dozivljavaju promjene i u horizontali, jer vecina stanovnistva zavrsava svoje redovne skole, a manje po vertikali (karijeri). Skolski sistem se mijenja i u pogledu duzine trajanja skolovanja. Obrazovanje je do sada imalo prvenstveno funkciju povezivanja generacija, prenosenje iskustva i znanja prethodnih generacija. Danas je ono sve vise u funkciji napretka i buducnosti, osposobljavanja za kreaciju, unapredenje sebe, zivota i okoline u toku citavog zivota.

Promjene i skolski sistem u Crnoj Gori


Naucno-tehnoloska revolucija stvara uslove za punu afirmaciju klasnooslobodilacke funkcije skole i skolskog sistema. UslovljavajuCi skolovanje svih i dozivotno, naucno-tehnoloska revolucija postavlja kao obavezu demokratizaciju obrazovanja. Naucno-tehnoloska revolucija koja je sveopsti integrator procesa drustvenih pojava i institucija, namece skolskom sistemu da svoje tradicionalno krute granice ukloni i da se integrisu u drustveno-dinamicki zivot, Dok je ranije sistem obrazovanja cesto usko shvatan kao skolski sistem, danas se skolski sistem toliko siri i zadire u sve pore obrazovanja i vaspitanja. Savremeno skolsko obrazovanje se sve vise priblizava razvojnim i drugim potrebama sredine i potrebama rada. Time obrazovanje prestaje da bude sarno sebi cilj. Dosadasnji skolski sistemi su se bavili veoma suzenim zadacima iIi su odvajali skole za rad i skole za zivot. Savremeni skolski sistem mora da objedini tri funkcije: obrazovanje kao neposredna proizvodna snaga drustva, kao faktor svestranog razvoja eovjeka, i kao uslov humanizacije zivota i rada ljudi. Sve jasnija karakteristika savremenog skolskog sistema jeste okrenutost buducnosti. Nove tendencije neminovno zahtijevaju promjene u nacinu skolovanja i organizaciju skolskog sistema. Jednostavnost skolskog sistema je izuzetno znacajna koncepcijska odlika novog skolskog sistema. Jedinstvenost skolskog sistema se odnosi na jedinstvo ciljeva, zadataka, naucno idejne usmjerenosti i organizacione povezanosti.

PEDAGOGIJA, 2/03.

61

Kao karakteristika se cesto navodi i potreba da obrazovanje iz rada i uz rad bude odmah poslije zasnivanja prvog radnog odnosa. Skolsko obrazovanje u poslijeosnovnim nivoima treba da ima stalno zavrsni i produzeni karakter. Povezanost dijelova sistema je odlika skolstva u svim zemljama koje su pod uticajem naucno-tehnoloske revolucije. Stepenost, a ne hijerarhijski pristup, ce biti koheziona veza cijelog sistema. Stepenast princip podstice svakoga da stalno uci i da se ne iskljucuje iz sistema dozivotnog obrazovanja. Mobilnost polaznika u sistemu se ogleda u tome da se lako prilagodava grupnim i individualnim karakteristikama vaspitanika. Elasticnost, adaptivnost i laka promjenljivost skolskog sistema omogucice neophodne i ceste promjene sto je znacajno za odrzavanje kontinuiteta i tempa promjena u skladu sa razvojem naucno-tehnoloske revolucije. Skolski sistem buducnosti svojom organizacijom i pristupacnoscu sve vise gubi odlike selektivnosti, posto otvara mogucnosti za sve, da se u skladu sa svojim osobenostima i mogucnostima razvoja krece kroz skolski sistem. Produzenjem osnovnog i obaveznog obrazovanja, tj. zajednickog obrazovanja smanjuju se i osnovne drustvene nejednakosti koje su podsticale selekciju. Izjednacavanjem porodicnih uslova za zivot djece solidarnom i drugom intervencijom drustva, takode se smanjuje razlog za selekciju. Istina, uvodenjem privatnih skola u skolski sistem Crne Gore otvara se pitanje naplate skolarina.

Struktura skolskog sistema u Crnoj Gori


Nastanak odredenih skolskih sistema u Crnoj Gori je karakteristican i po tome, sto je, prvi u lancu, predskolsko vaspitanje, nastalo kasnije od osnovnog i srednjeg obrazovanja, a vrh piramide skolskog sistema u Crnoj Gori, univerzitetsko obrazovanje, ima tradiciju od svega 28 godina. U paraleli sa zemljama zapadne Evrope to su ogrornna zakasnjenja, Prvi univerziteti na evropskom kontinentu se javljaju u XII vijeku, da bi, u XIII i XIV vijeku, postojala siroka mreza visokoskolskog obrazovanja u Parizu, Londonu, Becu, Bolonji, Gracu, Rimu, Pesti, Pragu, Upsali, Jeni. Danasnji skolski sistem u Crnoj Gori cini sest nivoa: a) predskolsko vaspitanje b) osnovno vaspitanje i obrazovanje c) srednje obrazovanje d) univerzitetsko (vise i visoko) obrazovanje e) postdiplomske studije f) doktorat nauka.

62

PEDAGOGIJA, 2/03.

Svaki od navedenih osnovnih nivoa obrazovanja se dalje diferencira na po dvije iIi tri uske cjeline. Savremena pedagoska nauka predskolsko i osnovno vaspitanje i obrazovanje tretira kao jedinstvenu dionicu skolskog sistema. Preciznije -- bazicno obrazovanje. Razlikuje ih, doduse, jedna bitna odrednica: predskolsko obrazovanje je fakultativno, a osnovno vaspitanje i obrazovanje obavezno. U daljem tekstu, pojedinacnim osvrtom, na svaki od segmenata skolskog sistema u Crnoj Gori, zelim da osvijetlim genezu, razvojnu putanju i perspektive crnogorskog vaspitano-obrazovnog sistema.

Predskolsko vaspitanje
Rano djetinjstvo je vrlo znacajan period za sveukupni razvoj covjeka. Otkrica savrernene psihologije to nedvosmisleno potvrduju. Man i saradnici tvrde da se 50% opste mentalne sposobnosti djeteta razvije do 4 godine zivota, oko 60% do 7 godine zivota, a ostatak do 100%, krajem adolescencije. Natavisticke i bihevioristicke teorije su zanemarile ovaj uzrast, uz slogan "Ontogeneza je rekapitulacija filogeneze", dakle, djecji razvitak je puka kopija njegovih roditelja, i tako, odlagale vaspitni uticaj na djecu, van roditeljskog doma. Cak i kada su poceli sa radom djecja zabavista motiv za njihovo otvaranje je zbrinjavanje (cuvanje) djece dok su im rodite1ji na poslu. Takvu vrstu usluga u predskolskim ustanovama, nas ugledni pedagog dr Pero Simlesa, je oznacio kao "djecju garderobu". Potrebu da otvori takvu ustanovu Crna Gora je ispoljila tek kada je, uz porast stanovnistva u varosima, doslo do veceg zaposlenja u privredi i drzavnim sluzbama, Argumenti da se otvori prvo djecje zabaviste na Cetinju su, da se sprijeci lutanje ulicama, djeci od 4-7 godina. Prvi pomen 0 otvaranju ovakve ustanove datira iz januara 1983. godine. Medutim, inicijativu za otvaranje djecjeg zabavista daje, 10 godina kasnije (1903) godine, Sofija Petrovna, nacelnica Zenskog instituta na Cetinju. I, tokom februara 1903. godine, u Djetski sad (zabaviste) upisuje se 48 muske i zenske djece. Kucu sa bastom, namjestenu i platu za dvije vaspitacice obezbijedila je Milica Nikolajevna, keel' kneza Nikole. Na pocetku rada ove "male skole" upis je trazilo 179-oro djece, cemu se nije moglo udovoljiti. Kapacitet je bio ogranicen na 90 mjesta. Djeci siromasnih roditelja kupovana su i odijela, dok su djeca sluzbenika boravila u zabavistu, uz manju mjesecnu nadoknadu. Rad sa djecom, uz visoki autoritet vaspitacica, je bio jako sadrzajan, Programski sadrzaji su ostvarivani kroz igre, pjevanje, gimnasticke igre, ucenje prica i recitovanje stihova, izvodenje dijaloga i malih scena, crtanje, rad u basti, rukotvorine od papira, zenska djeca su ucila sivenje i pletenje. Na kraju godine, uz odredene provjere naucenog, predvidene su izlozbe djecjih radova za roditelje i gradanstvo, uz velike simpatije i podrsku stanovnistva. Ovakay program je bio utemeljen na iskustvima prosvijecenih zemalja, i bez sumnje,
PEDAGOGIJA,2/03. 63

veliki podstrek da se slicne ustanove otvaraju i u drugim gradovima Crne Gore. U Niksicu, je zabaviste otvoreno 1911., au Podgorici 1913. godine. Ratovi su omjeli nameru da se takve ustanove otvore u Peci i Dakovici, Uspon u razvoju predskolski ustanova u Crnoj Gori se biljezi nakon Drugog svjetskog rata. Ako se savremeni nivo predskolskog vaspitanja u Crnoj Gori uporedi sa predratnim prilikama, izmedu I i II svjetskog rata, onda je, van svake sumnje, ostvaren veliki napredak. Ako se, pak, trend ubrzanog razvitka predskolskih ustanova u Crnoj Gori, uporedi sa naraslim potrebama u ovom segmentu skolskog sistema, s jedne strane, i dostignutim stepenom predskolskog vaspitanja u susjednim i razvijenim zemljama u okruzenju i svijetu, s druge strane, onda je evidentan upadljiv zastoj. Mrezu predskolskih ustanova danas cini 21 organizacija u svim opstinama u Crnoj Gori. Poceli su sa radom i neki privatni djecji vrtici, Predskolske ustanove u Crnoj Gori raspolazu sa 72 objekta, u okviru kojih ima 30.000m2 dvorisnog prostora. Drustveno organizovanim predskolskim vaspitanjem u Crnoj Gori je obuhvaceno 8.750 djece, od cega 1.500 do tri godina (jaslice), a 7.200 od tri godine (vrtici). Vaspitno-zabavne usluge pruza oko 500 vaspitaca i 120 medicinskih sestara. Timski djeluju i ekipe pedijatara, pedagoga, psihologa i socijalnih radnika. Cjeloviti programi se ostvaruju u djeejim vrticima kao (poludnevni, cjelodnevni i petodnevni boravak), kroz putujuci djecji vrtic, a dodatni programi kroz igraonice, igralista, pricaonice, likovna ateljea, muzicke radionice, dramske vjezbaonice, ucenje stranog jezika, pripremu za skolu, Istrazivanja pokazuju da djeca koja produ jaslice i vrtic ulaze u osnovnu skolu sa leksickim fondom od 5-6000 rijeci, dok djeca, koja su van tog obuhvata, do polaska u osnovnu skolu, usvoje 600-1000 rijeci, Dakle, vee na samom startu skclovanja, vrsi se snazna diferencijacija, po osnovu ulaznih imputa. Nuzna je tijesna saradnja izmedu porodice, skole i drustvene sredine da se ovakvi debalansi amortizuju. Upadljiv hendikep crnogorskog predskolskog vaspitanja je i mali obuhvat djece ovog uzrasta. Taj obuhvat varira izmedu 18-20% populacije na nivou drzave, au nekim opstinama, cak i ispod 10%. U razvijenim zemljama svijeta taj procenat obuhvata djece predskolskim vaspitanjem se krece od 80-95%. Crna Gora, ako zeli, a to hoce, u evropske integracije, mora podici obuhvat djece na ovom uzrastu, kako bi predskolsko vaspitanje postalo cvrst oslonac osnovnoj skoli, njegova kljucna karika. Nuzno je, takode, dvogodisnje studije vaspitaca na Filozofskom fakultetu u Niksicu, podici na cetvorogodisnji nivo, sto je vee praksa na prestiznim univerzitetima. Ako se temelji mlade licnosti ucvrste na nivou predskolskog i

64

PEDAGOGIJA, 2/03.

osnovnog vaspitanja i obrazovanja onda ce efektu ejelokupnog vaspitno-obrazovnog proeesa biti jaci i pouzdani. Programska struktura savremenog predskolskog vaspitanja pociva na formativnom aspektu (stavovi, sposobnosti i vjestine licnosti); fizickom razvoju (notorika, cula, zdravlje, higijena); socio-emoeionalnom i duhovnom razvoju (upoznavanje materijalnog i zivog svijeta, logicko-matematickih elemenata, prostora, vremena i primjene stecenih znanja); razvoju komunikaeija i stvaralastva (kroz govore, dramske, likovne, muzicke i plesne igre). Za rad sa djeeom na ovom uzrastu treba mnogo ljubavi, znanja i truda. Sinhronizovan i osmisljen rad zdravstvenih, socijalnih i vaspitackih kadrova je prvi uslov da se dijete razvija, uci i socijalizuje prirodno, slobodno i kreativno. Moguce traume i patoloski oziljci iz djetinjstva, ostavljaju duboke tragove, a cesto i teze posljedice, na cjelokupni zivot covjeka. Novi propisi, koji su nedavno usvojeni u Crnoj Gori, otvaraju perspektivu snaznijem razvoju ovog segmenta skolskog sistema, sto je krajnja potreba, koja ce, ako se ne ostvari, kociti planirane reforme obrazovanja u Crnoj Gori. Sansa da se otvaraju privatni vrtici ce prosiriti njihovu mrezu u Crnoj Gori.

Osnovna skola u Crnoj Gori


Petar II Petrovic Njegos pise ruskom konzulu Jeremiji Gagicu da zeli da otvori nekoliko svjetovnih skola, jer je "prosvjestenije svijet..., a ne prosvjestenije tma". On je otvaranjem prve svjetovne skole 1833/34. godine i nabavkom stamparije postavio dva medasa u razvitku ernogorske prosvjete i kulture. Vidoviti i genijalni vladika Rade prosvjecivanje ernogorskog naroda stavlja u drzavne prioritete. Otvaranjem skola, stampanjem udzbenika i osnivanjem kulturnih ustanova, on je pokazao svijetu da Crnogorci nijesu "pleme divljaka i glavosjeca", vee ljudi koji, i pored neprestane borbe zbog opakih susjeda, imaju snage i dara, i za najveca umjetnicka i filozofska dostignuca, Mudri Njegos je u slavu prosvjete ispjevao i stih "od prosvjete na svijetu srece bolje nije", Prvi svjetovni vladar Crne Gore knjaz Danilo Petrovic je zelio da siri skolsku mrezu nakon Njegosa, medutim, surovi ratovi sa Orner pasom 1852. i 1853. godine, su ga primorali, umjesto da unapreduje prosvjetu i kulturu svoga naroda, da skida olovna slova iz Njegoseve stamparije i pretace ih u puscana zrna. U njegovo vrijeme Stevan Petranovic je podigao osnovnu skolu na petogodisnji nivo, 1856. godine, i uveo psihologiju i astronomiju u nastavni plan. Tvorae i strateg moderne ernogorske drzave, Nikola I Petrovic, je snazno razvio sistern prosvjetnih, kulturnih i diplomatskih institueija i ustanova. Knjaz i kralj Nikola I Petrovic je tokom svoje duge vladavine poklanjao izuzetnu brigu razvoju prosvjete u Crnoj Gori. Pored otvaranja novih osnovnih skola, on je osnivac i jednog broja srednjih skola. Ulagao je trud, iako bezuspjesno, i da otvori visoke skole u Crnoj Gori. On je s neopisivnom ceznjom trazio
PEDAGOGIJA,2/03.
65

podrsku za duhovni preporod svoga naroda, koji zaostaje na prosvjetnom polju, za srecnim narodima. Veliku pomoc u takvoj teznji knjazu Nikoli je pruzio Nicifor Ducic, ugledni prosvjetni radnik i arhimandrit. Na njegovu inicijativu je, 1863. godine, osnovana prva srednja skola u Cmoj Gori - Cetinjska bogoslovija. U pismu ruskom ministru Gorcakovu, 1872. godine, u kome ga obavjestava 0 mjerama koje preduzima u svojoj drzavi, knjaz Nikola u prvi plan istice svoju prosvjetnu politiku. Kaze: "Otvorene su 42 osnovne skole po cijeloj drzavi, gdje sa dva, gdje sa tri razreda, a dvije na Cetinju i u unutrasnjosti, glavne skole sa cetiri razreda". U jednoj fazi razvoja cmogorske drzave, zavrsetkom oslobodilackih ratova (1876-78), kada je ona postala samostalna, neki glavari su uticali na knjaza Nikolu da smanji broj skola, kako bi privilegiju da se skoluju, sacuvali za sebe. On je, odlucno saopstio: "Ne, otvoricu jos toliko skola, a necu dati da se nijedna ne zatvori". On je, da bi unapredio rad skola, postavio inspektore i prosvjetne organe. Na uciteljskoj skupstini 1881. godine je uputio odredene prigovore na rad ucitelja, ali je kasnije, pod snaznim uticajem ministra prosvjete i crkvenih djela Jovana Pavlovica, promijenio svoj odnos prema uciteljima, i vee, 1885, knjaz Nikola pise uciteljima: "Crna Gora, ja i moj naslednik zahvalni smo sadasnjem uciteljskom kadru koji tako savjesno gaji mlade izdanke nase otadzbine", Iako vladar sa apsolutnim ovlascenjima, knjaz Nikola je, razumio znacaj i zadatke prosvjete i da se skola ne moze razvijati bez stvaralacke slobode, bez sigumosti kojom se koraca putevima kulture i progresa. Na Skupstini ucitelja u Podgorici, 1903. godine, knjaz Nikola ih nazi va divnom cetom "predstavnika mladih srca koja cete vasim primerom oduseviti da kucaju za dobro, cast i velicinu domovine. Budite zdravo radise misli, vi koji se s nadom i smjeloscu upustiste u plodnu borbu potrazivanja lijepog, u svetu zadaell obradivanja mladih dusa". Ovakva pedagoska poetika talentovanog vladara davala je snazan podstrek skoli i obrazovanju. Podaci 0 razvoju obrazovanja u Cmoj Gori za vrijeme knjaza i kralja Nikole su impozantni. U vrijeme njegove vladavine broj skola se povecao 13 puta, a broj daka, cak, 27 puta. 0 njegovom doprinosu u razvitku srednjeg obrazovanja govori se u narednom poglavlju, Zanimljivo je osvmuti se na nastavne planove i programe osnovnih skola u doba knjaza Nikole. Nastavni plan i program iz 1870. godine sadrzi nastavne predmete: nauka vjera, srpski jezik, crkveno-slovenski jezik, racun, crkveno pevanje, zemljopis, povesnica (istorija), gazdinstvo. Autor ovog plana je Milan Kostic, skolski nadzomik. Nastavni plan i program iz 1884. godine obuhvata: nauka hriscanstva (8), srpski jezik (sa slovenskim citanjem - 40), racun i geometrijski oblici (16), zemljopis i istorija (7), poznavanje prirode (5), krasnopis i crtanje (6), pjevanje crkveno (4), girnnastika (2). Kako se vidi dat je fond nastavnih casova i integralno srodne nastavne discipline.

66

PEDAGOGIJA, 2/03.

Zanimljiv je nastavni plan iz 1895. godine cija je struktura: hriscanska nauka, srpski jezik, slovenski jezik, racun, geometrija, zemljopis, srpska istorija, poznavanje i njegovanje covjecjeg tijela, poznavanje prirode, krasnopis, crtanje, pjevanje crkveno i svjetovno, gimnastika i vojnicko vjezbanje, rucni rad i kucarstvo u zenskim osnovnim skolama. Slican nastavni plan i program donijet je 1908. godine. Ceste promjene su unapredivale koncepciju osnovne skole, Interesantno je da se od 1870. do 1895. izucava istorija bez nacionalnog predznaka, a od 1895. do 1914/15, dobija naziv srpska istorija, Ocigledno su postojali konkretni razlozii knjaza Nikole i njegovih ministara prosvjete da dode do takve promjene, bez sirih objasnjenja. U meduratnom periodu, 1930. godine, u Cmoj Gori radi 373 skole i izucavaju se nastavni predmeti: nauka 0 vjeri i moralu, srpsko-hrvatsko-slovenacki jezik, pocetna stvama nastava, zemljopis, istorija Srba, Hrvata i Slovenaca, pisanje, rucni rad - muski i zenski, pjevanje, gimnastika i djecje igre. U nastavnim planovima i programima za osnovnu skolu 1948, 1950, 1953, nakon Drugog svjetskog rata, nastavni predmeti su rasporedeni na: srpski jezik, zemljopis, istorija, poznavanje prirode, racun sa geometrijom, crtanjc, lijepo pisanje, rucni rad, pjevanjc, fiskultura. Broj casova po razredima: 1-18, Il20, III-24, IV-24. Dakle, iscezava atribut nacionalne istorije, ali se ona, naglaseno.realizuje kroz nastavne programe i udzbenike, ako istorija srpskog naroda, a potiskujc cmogorska nacionalna istorija. Opstu i nacionalnu istoriju treba izucavati u ravnotezi i prozetosti, bez mitova i legendi, u cilju razvitka istorijskog misljenja nasih ucenika, Savremenu osnovnoskolsku mrezu u Cmoj Gori karakterise siroka razudenost sa 167 maticnih (osmorazrednih) i 518 podrucnih (cetvororazrednih) odjeljenja. Nju pohada preko 80.000 osnovaca i obavezna je za sve polaznike od 2 7-15 godina. Osnovne skole u Cmoj Gori raspolazu sa 4.225.765m skolskog 2 2 2 prostora, 52m po uceniku, i 223.680m ucionickog prostora, 2,60m po uceniku, sto je ispod pedagoskih standarda. Priliv ucenika je izrazen u Podgorici, kojoj nedostaje skolski prostor. Nedavno je na Zlatici otvorena nova osnovna skola "Dr Dragisa Ivanovic" koja je sarno djelimicno ublazila taj problem. Postojece stanje u osnovnoj skoli Cme Gore trazi krupne promjene. Pedagoska nauka jc afirmisala novu koncepciju osnovnog obrazovanja. Prcvaziden je rnode14+4 (razredne i prcdmetne nastave), a razvijcni svijet realizujc konccpciju osnovne skole 3+3+3 ciklusa (devetogodisnje trajanje). Skolske 1998/99. god inc pocela je realizacija takvog model a i u Cmoj Gori u9 osnovnih skola (po 3 u regionu) u eksperimentalnoj nastavi. Nakon tri godine, nazalost, je prestao taj rad, prije svega, zbog neadekvatne evaluacije (vrednovanja) tog eksperimenta. U "Knjizi promjena" koje predvidaju da reforma osnovne skole u Cmoj Gori pocne 1994. godine, obnovice se procedura, uz neznatne modifikacije, vee napustenog cksperimentalnog modela. Mora se obezbijediti krajnje ozPEDAGOGIJA,2/03.

67

biljno i studiozno pracenje toga procesa. Za takve promjene trebaju novi skolski objekti, obrazovne (informaticke) tehnologije, osposobljeni nastavnici za nove uloge. Uz rasterecenje programa i didakticke inovacije treba motivisati sve cinioce vaspitanja da se, u sopstvenoj reziji, izgradi nova osnovna skola kompatibilna evropskom dosegu. Za to treba dosta znanja, energije, sredstava i vremena. Drzava polaze ispit zrelosti pred izazovima koje nudi sistem obrazovanja kao kljucna poluga drustvenog procesa.

Srednjoskolsko obrazovanje u Crnoj Gori


Prva srednja skola, u Crnoj Gori je bila Bogoslovija, koja je, na predlog Nicifora Ducica, uz blagoslov knjaza Nikole, otvorena 1863. godine. Radila je sarno jednu skolsku godinu, da bi se njen rad nastavio 1869. godine, uz pomoc Rusije, a zatim prestala sa radom 1876. godine zbog oslobodilackih ratova. Potreba za svestenicima i uciteljima uticala je da se nastavi njen rad 1887. godine sa novim imenom Bogoslovsko-uciteljska skola, Prvi njen ustav su napisali prota Rujevski i Milan Kostic. Bili su propisani uslovi za rektore i nastavnike. Za 30 godina staza u prosvjeti penzija je bila u visini plate. Nastavni plan Bogoslovije je imao 25 nastavnih predmeta. Uz katihizis i crkvenu istoriju staroga zavjeta izucavani su srpski, ruski i slovenski jezik, sveopsta povjesnica, antropologija sa fiziologijom, dijetetika, fizika, sveto pismo, ekonomija, racun, uciteljski metod sa pedagogijskim uputstvima, metodika (drugih predmeta), kratka istorija sveopstih knjizevnosti (francuske, njemacke, engleske), opsirni zemljopis, vojne vjezbe i neki drugi predmeti. Uocljiva je duhovno-svjetovna korelacija nastavnih disciplina. Uz crkvenu nastavu, plan nudi znanja iz prirodnih, drustvenih, umjetnickih i pedagoskih nauka. Bogoslovsko-uciteljska skola je prestala sa radom uoci I svjetskog rata, a obnovila svoj rad, kao Bogoslovija, 1920. godine. Podignuta je na petorazredni nivo 1926, a sestorazredni 1933. godine. Na Cetinju je, nakon Bogoslovije, vee 1869. godine, otvorena jos jedna srednja skola - Djevojacki institut, pod pokrovite1jstvom Marije A1eksandrovne, ruske carice. Prvo je traja1a 4, a zatim 6 godina. Njeni svrseni ucenici su obavljali uciteljske duznosti, Vlada je svrsenim ucenicima davala mali miraz. Nastavni plan je cesto mijenjan uz adaptacije na evropska iskustva. Karakteristican je nastavni plan iz 1907/08. godine koji ima 17 nastavnih predmeta, u 8 razreda, sa po 28 casova u I, V, VI i VIII razredu, odnosno 29 casova u II, III, IV i VII razredu. Zapazen je rad nacelnice Djevojackog instituta Sofije Petrovne. Institut je skolovao 24-30 djevojaka, smjestenih u internatu. Ova institucija je imala ogromni znacaj za skolovanje i emancipaciju zenske djece u Cmoj Gori. Kako je poljoprivreda hila, gotovo, jedina privredna grana u Crnoj Gori, 1875. godine se otvara Poljoprivredna skola u Danilovgradu. Kasnije je, zbog oskudice poljoprivrednih strucnjaka, otvorena "Knjazevska crnogorska poljoprivredna skola", 1893. godine u Podgorici.

68

PEDAGOGIJA,2/03.

U Perastu su, vee u XVI, XVII i XVIII vijeku, radile privatne pomorske skole, Prva drzavna skola u Boki je osnovana 1850. godine kao jednogodisnja, da bi, vremenom, preko dvogodisnje, trogodisnje, 1896. postala petogodisnja Pomorsko-trgovacka akademija. Pomorska akademija u Kotoru je, u meduratnom periodu osposobila oko 600 porucnika i 750 kapetana. U okviru gimnazije u Pljevljima, osnovanaje 1903. godine Domacickoradnicka skola, Do balkanskih ratova potreba za uciteljskim kadrom je obezbjedivala Bogoslovsko-uciteljska skola na Cetinju. Tek je 1919. godine otvorena samostalna uciteljska skola u Danilovgradu. Skolske 1923/24. godine radilo je 26 strucnih skola sa 1462 ucenika i 120 nastavnika. Na podrucju Boje Kotorske, u Kotoru, daleke 1285. godine, pominje se pocetak rada gimnazije, kao najstarije srednje skole na prostoru danasnje Crne Gore. U to doba Boka nije pripadala Crnoj Gori, a Kotorska gimnazija je, sa dubrovackom i zadarskom, najstarija skola te vrste u vrijeme Mletacke republike, Austrije i Francuske. Kotorska gimnazija 1811. godine postaje drzavna, ali 1814. prestaje sa radom. Zaslugom Stjepana Mitrova Ljubise, predsjednika opstine Budva, u Kotoru, 7. januara 1865. godine, nastavlja rad Gimnazija na srpskohrvatskomjeziku. Nastavni plan ove gimnazije sadrzi, skolske 1875/76. godine, 17 nastavnih predmeta, od kojih pet jezika: latinski, srpski, italijanski, grcki i njemacki. Uz geografiju - istoriju, vjeronauku, uce se prirodoslovlje, matematika, fizika - hemija, geometrija, fizika, logika, psihologija, crtanje geometrijsko, crtanje prostorucno i kaligrafija. Kotorsku gimnaziju, skolske 1865/66. godine, pohada 24, a skolske 1940/41,595 ucenika. Prva drzavna gimnazija u ondasnjoj Cmoj Gori, otvorena je na Cetinju, 1880. godine. Dolaskom za ministra prosvjete i crkvenih djela Jovana Pavlovica 1885. godine znacajno se modernizuje rad Cetinjske gimnazije. Donose se novi propisi: uredbe, zakoni, pravila i uputstva za njen rad. Ona je imala osam razreda, a djelila se na visu i nizu gimnaziju. Njen nastavni plan eini 15, ali cesto vezanih po dva, nastavna predmeta. Izucava se: nauka 0 vjeri, srpski jezik i knjizevnost, latinski jezik, grcki jezik, ruski jezik, staroslovenski jezik i knjizevnost, geografija i istorija, matematika, prirodopis, fizika, filozofska propedevetika, crtanje, krasnopis, gimnastika i vojno vjezbanje, pjevanje i muzika. Iako su svi predmeti, izuzev pjevanja i muzike, obavezni za sve ucenike, ocjene iz crtanja, krasnopisa, gimnastike i vojnog vjezbanja i pjevanja i muzike, nijesu uticale na uspjeh. Ocigledno je da je Cetinjska gimnazija radila, iako je njen nastavni plan dosta obiman, po modernim evropskim standardima, uz postovanje pedagoskih dostignuca toga vremena. Ona je, svakako, maticna za osnivanje drugih gimnazija u Cmoj Gori: Pljevaljske 1901, Podgoricke 1907, Niksicke 1913, Beranske 1913, Pecke 1913. godine.
PEDAGOGIJA, 2/03.

69

Doko Pejovic navodi da je u Crnoj Gori, 1919. godine, radilo 12 gimnazija. Skolske 1929/30. godine, u gimnazijama je ucilo 5.284 daka, od cega 689 ucenica. Nakon II svjetskog rata dolazi do nagle ekspanzije srednjoskolskog obrazovanja sa mnogim reformama i organizacionim ustrojstvom u skladu sa drustvenim promjenama. Danas u Crnoj Gori radi 38 srednjih skola, sa oko 28.000 ucenika, u svih 21 opstini. U Podgorici i Niksicu rade i girnnazijska specijalisticka usmjerenja. U teznji da se modernizuje, prebrodi krizu obrazovanja i primijeni evropske standarde U ovoj oblasti, Crna Gora je pokrenula skolske procese preobrazaja vaspitno-obrazovnog sistema. U "Knjizi za promjene" data su polazista, strategije, koncepcije i modeli promjena, utemeljene na principima demokraticnosti, fleksibilnosti, depolitizacije i transparentnosti kvaliteta obrazovanja. Na tim osnovama definisu se i novi nastavni planovi i programi za predskolsko, osnovno, specijalno, srednje i obrazovanje odraslih. Vlada Crne Gore je usvojila sva potrebna dokumenta: zakone, osnove programa, regulativu za pocetak reforme obrazovanja. Data je mogucnost i za otvaranje privatnih skola, U Crnoj Gori sadasnja gimnazija traje 4 godine, a pohadaju je ucenici od 15-19 godina. Radi osam punih gimnazija i 12 odjeljenja u okviru skolskih centara. Gimnazije sa cetvorogodisnjim trajanjem postoje u Austriji, Engleskoj, Sloveniji, dok trogodisnje rade u Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Grckoj, Holandiji, Njemackoj, Portugalu, Svedskoj, Norveskoj, Skotska i Spanija imaju dvogodisnje, a Italija petogodisnje gimnazije, Sve zemlje Evrope, izuzev Italije i Crne Gore, imaju po pet dnevnih casova u girnnazijama, a kod nas i nasih susjeda, po 6 casova, Treba imati na umu da u rnnogim evropskim zemljama osnovna skola traje 9 godina. U predlogu promjena istice se opredjeljenje da se otvaraju girnnazije 01'stega tipa, sa naglasenom lepezom fakultativnih i izbornih predmeta. Ogranicava se broj ucenika na 30 u odjeljenju, i pridaje poseban znacaj strucnom obrazovanju nastavnika. U domenu pracenja, vrednovanja (evaluacije) projektuje se kompetentnost i odgovornost. Predlaze se osnivanje Centra za opste i Centra za strucno obrazovanje. Sve te inovacije, treba postepeno, oprezno i uz punu odgovornost uvoditi u skolsku praksu. Pedagoska nauka poznaje, kao efikasan i provjeren model savremene skole, varijantu 24+24+24. Za rad u grupama, parovima i individualno, sto je imperativ didaktike, 24 ucenika u odjeljenju je optimalan broj. Toliko treba da ima i odjeljenja u modernoj skoli: 24x24, do 600 ucenika, Svaki nastavnik treba da drzi po 24 casa redovne, izborne, fakultativne, dopunske, dodatne nastave, slobodnih aktivnosti, Srednje strucne skole treba usmjeriti na saradnju sa proizvodnom sferom, uz proizvodnju i u sopstvenoj reziji, Uvodi se evropska matura i elementi gradanskog vaspitanja. To ce ubrzati prohodnost radne snage u Evropu.
70 PEDAGOGIJA,2/03.

Cma Gora je prihvatila normativna iskustva Evrope i prilagodila ih svojim prilikama, dok ce, u primjeni pedagoskih standarda imati ozbiljnih teskoca, Bez novih skolskih objekata, obrazovne tehnologije, kvalitetnih kadrova i naucnih provjera, i ova reforma obrazovanja ima krupna ogranicenja.

Specijalno vaspitanje i obrazovanje u Crnoj Gori


U savremenim sistemima vaspitanja i obrazovanja, na posebno organizovan nacin, i sa posebnim skolovanim kadrovima, nasa drustvena zajednica obezbjeduje djeci ometenoj u razvitku, predskolsko, osnovno i srednje vaspitanje i obrazovanje, osposobljavanje za rad i ukljucivanje u raznovrsne oblike zivota. Specijalno vaspitanje je neophodno obezbijediti djeci sa tjelesnim, mentalnim, govomim, emocionalnim, slusnim, vidnim i drugim smetnjama. Za taj vaspitno-obrazovni rad je neophodno obezbijediti specijalni vaspitni tretman. Upotrebljavaju se posebne metode, tehnike i sredstva. Vaspitno-obrazovni rad se organizuje u zavisnosti od stepena i kategorije ometenosti: 1) djeca ometena u mentalnom razvitku (psihopedija); 2) sa poremedajima govora (logopedija) 3) sa ostecenjima sluha (logopedija) 4) sa ostecenim vidom (tiflopedija) 5) tjelesno invalidna djeca (somatopedija) 6) djeca visestruko ometena u razvitku; 7) za vaspitno zapustenu djecu (etopedija). Timovi strucnjaka vrse kategorizaciju i evidentiraju djecu ometenu u razvitku. U organizacionom pogledu specijalno vaspitanje i obrazovanje se ostvaruje u vise razlicitih oblika: 1) u redovnim skolama u redovnim odjeljenjima; 2) u specijalnim vaspitno-obrazovnim skolama za predskolsko, osnovno i srednje vaspitanje i obrazovanje; 3) u specijalnim odjeljenjima u okviru redovnih skola; 4) u specijalnim zavodima; 5) u specijalnim domovima i drugim slicnim institucijama. U novije vrijeme javlja se shvatanje da izolacija ove djece u specijalne skole izdvaja ih iz svakodnevnog drustvenog konteksta u koji kasnije treba da se ukljuce, pa je sve zastupljenija teza da je za odredene kategorije lakse ometenosti specijalni vaspitno-obrazovni rad bolje organizovati u redovnim skolama.

PEDAGOGIJA,2/03.

71

U redovnim osnovnim skolama specijalno vaspitanje i obrazovanje se organizuje na vise nacina: a) specijalni pedagog, po odredenom rasporedu, radi u vise skola u gradu, iii na podrucju opstine; b) svaka skola treba da ima po jednog specijalnog pedagoga, za odredenu vrstu ometenosti i da djeca iz okolnih skola dolaze na tretman; c) u sjedistu regiona treba da se oformi pedagosko-psiholosko savjetovaliste u koje ce se upucivati ovakva djeca ne ispitivanje i tretman. Naravno, najbolje je ako u skoli ima vise specijalnih pedagoga. Skole za specijalno vaspitanje i obrazovanje se organizuju na istim principima kao i standardne skole, Organizovane su po razredno-casovnom i predmetnom sistemu. Od njih se razlikuju u pogledu ciljeva, sadrzaja, metoda, oblika i sredstava rada. U oblasti specijalnog vaspitanja rade kadrovi sa visokom specijalnom pedagoskom (defektoloskom) spremom, koji se obrazuju na posebnom fakultetu. Specijlani domovi su posebne vrste ustanova za djecu i mlade ometene u razvoju i najcesce se osnivaju uz odgovarajuce specijalne skole. Mogu biti namjenjeni i za djecu koja nijesu u stanju da prate proces nastave. Socijalna patologija je prisutna u svim ljudskim drustvima i svaka drzava je prati i sanira na svojoj teritoriji u skladu sa svojim mogucnostima.

Univerzitet erne Gore


Ook je Evropa imala siroku mrezu uglednih univerziteta, preko 7 vjekova, Crna Goraje svoj univerzitet osnovala, tek 1974. godine. To, naravno, ne znaci da Crna Gora nije imala, i do tada, ne mali broj, univerzitetski obrazovanih ljudi. Iako je drustveno-ekonomski, duhovni, kulturni i umjetnicki zivot Crne Gore, nakon II svjetskog rata, imao svoj uspon i preporod, u bivsoj drzavi, FHRJ i SFRJ, nije bilo dovoljno podrske oko osnivanja crnogorskog univerziteta. Taj proces je bio usporen, a Crnoj Gori su, kao alternativa, nudene univerzitetske usluge Beograda, Zagreba, Sarajeva, Ljubljane i Skoplja. Ta situacija je bitno uticala da se ogranicava broj studenata iz Crne Gore (iako je zed za obrazovanjem crnogorska tradicija) i da jedan broj njih, najcesce najboljih na studijama, ostane da trajno radi i zivi u tim sredinama. To je bitno uticalo na sporiji razvoj Crne Gore u odnosu na druge jugoslovenske republike. Da Ii je takav odnos prema Crnoj Gori bio dobronameran ili tendiciozan nije tesko zakljuciti. Crna Gora je, kao stara evropska drzava, sa izvjesnim prekidima, nastala prije hiljadu godina, trebala i postojali su za to svi razlozi, da se ravnopravno razvija i emancipuje, na nacin, kako je taj proces tekao u XX vijeku, u razvijenim sredinama. Crnogorci su se skolovali, takode, i u mnogim evropskim metropolama. Ako je
72

PEDAGOGIJA,2/03.

univerzitet kuca sveznanja, pod cijim se krovom krce nepregledna bespuca do novih istina, naucnih i umjetnickih, onda je, nepostojanje takve institucije u jednoj drzavi, cak i maloj, ogrornni hendikep. Crna Gora je, u rnnogo cemu, zemlja paradoksa i kontrasta, cime se, jedino mogu tumaciti rnnogi cudni obrti i blokade u njenoj istoriji. Ona je u XX vijeku cetiri puta mijenjala svoj politicki polozaj, I dok je taj vijek, po Dzonu Djuiju i Elen Kej, trebalo da bude "vijek pedagogije" (citaj vaspitanja) i "vijek djeteta", Crna Gora je, uz odredene otpore i surnnje, tek u cetvrtom kvartalu proteklog (XX) vijeka, otvorila svoj univerzitet. Vaspitno-obrazovno i opste-kulturno naslede Crne Gore ima hiljadogodisnju tradiciju. Od IX do XIX vijeka na zetskom (crnogorskom primorju), od Boke do Bojane, je otvoreno 12 benediktanskih manastira, u kojima su radile skole, prepisivani rukopisi i stvarana knjizevna produkcija. U XlII i XIV vijeku podizu se pravoslavni manastiri i crkve: u Kotoru, na Prevlaci, u Baru, Krajini, Vranjini, Skadru, Podgorici, Moraci, Bijelom Polju i Pljevljima.. "Miroslavljevo jevandelje" je nastalo oko 1190. godine, a "Ljetopis popa Dukljanina" ("najznacajnije knjizevno-istoriografsko djelo naseg srednjovjekovlja") u XII vijeku. lako pouzdani temelji i prvi korijeni da se Crna Gora ravnomjerno i kontinuirano razvija u prosvjeti i kulturi, njena surova istorija je to grubo remetila i ometala. Zagonetno je da su osujecene inicijative, crnogorskog suverena knjaza Nikole, da 1889. godine, osnuje u Baru, "mali jugoslovenski univerzitet", da 1901. otvori Veliku skolu na Cetinju, i 1908, Pravni fakultet na Cetinju. Cak je bilo intervencija na ruskom dvoru da se ne odobri pomoc Crnoj Gori za otvaranje visokoskolskih ustanova. Zato korijeni crnogorskog univerziteta nijesu ujedno i njegovi uzroci, iako su medusobno povezani. Po rijecima prvog rektora, dr Mircete Durovica, na svecanoj sjednici skupstine univerziteta, od 29. aprila 1974. godine, "crnogorsko drustvo je osjetilo potrebu za snaznim naucno-obrazovnim sredistem, sposobnim da se ukljuci u maticu progresivne privredne i drustvene transformacije i da postane snazan pokretac ukupnog drustveno-ekonomskog preproda Crne Gore". Crna Gora je, konacno, uz naznaceno obrazlozenje, dobila svoj univerzitet. Njega su osnovali udruzenjem: Istorijski, Poljoprivredni i Institut za bioloska i medicinska istrazivanja, Ekonomski, Pravni i Tehnicki fakultet u Titogradu, Pedagoska akademija iz Niksica i Visa pomorska skola iz Kotora. Jedan od utemeljivaca nauke i Univerziteta u Crnoj Gori je Istorijski institut, koji je osnovan 1948. godine na Cetinju, za proucavanje istorije crnogorskog naroda. Drugi po redu je Poljoprivredni institut, osnovan 1960. godine, koji je, 1997. godine prerastao u Biotehnicki institut. Kasnije se otvara, 1972. godine, Institut za bioloska i medicinska istrazivanja u Titogradu i Institut za biologiju mora u Kotoru, 1996. godine.
PEDAGOGIJA,2/03.

73

Prve vise skole u Crnoj Gori su: Visa pedagoska na Cetinju, 1947. godine, Visa pomorska u Kotoru, 1959, i Visa fizioterapeutska u Herceg Novom, 1980. godine. Najstariji crnogorski fakultet je ekonomski, osnovan 1960. godine. Slijedi osnivanje: Tehnickog fakulteta (tri odsjeka) 1962. godine, ciji je elektro odsjek, 1978, prerastao u Elektrotehnicki fakultet. Pravni fakultet je osnovan 1972. godine, Masinski, 1978, Metalurski 1978, Filozofski (osnovan 1977. kao Nastavnicki fakultet), Prirodno matematicki fakultet 1980, Gradevinski fakultet 1980, Muzicka akademija 1980, Fakultet za pomorstvo 1981, Fakultet likovnih umjetnosti 1990, Medicinski fakultet 1996, Fakultet dramskih umjetnosti 1997, Fakultet za turizam 1999. godine. Kako se vidi Crna Gora raspolaze sa razvijenim i razudenim univerzitetom, koji objedinjava 14 fakulteta, 4 instituta i 1 visu skolu, sa oko 300 doktora nauka i 150 magistara, kao i drugim brojnim strucnim kadrovima koji garantiraju njenu bolju buducnost, od one, kada su se s mukom zametale klice skolstva i nauke na njenim prostorima. Otvaranje crnogorskog Univerziteta je jedan od najkrupnijih dogadaja u cjelokupnoj istoriji Crne Gore. U svom, relativno kratkom postojanju, Univerzitet Crne Gore je, prolazio kroz sve etape i mijene, koje su ga jacale i prilagodavale vremenu, uz neizbjezne teskoce i krize. Iako je Crna Gora teritorijalno mali prostor, nije adekvatno izvrsen razmjestaj, njenih univerzitetskih jedinica. Bilo je prirodnije da je Metalursko-tehnicki fakultet (Zeljezara) u Niksicu, nego u Podgorici, da su katedre knjizevnosti i istorije (Centralna biblioteka, Drzavni arhiv Crne Gore) na Cetinju, nego u Niksicu, da su filoloske nauke u Podgorici (glavni grad Crne Gore). Te "rokade" je moguce uciniti donosenjem novog zakona 0 univerzitetu Crne Gore (koji se priprema), otvaranjem vise univerziteta u Crnoj Gori, u drzavnoj i privatnoj sredini (Podgorica, Niksic, Cetinje, Kotor), Crnogorski Univerzitet raspolaze znacajnom imovinom, modernim obrazovnim tehnologijama (laboratorije, kabineti, biblioteke, Internet). Univerzitetska biblioteka raspolaze sa 20.000 knjiga, domacih i stranih autora, a univerzitetske jedinice, sa oko 300.000 knjiga, od cega Filozofski fakultet sa 200.000. To je "dzinovski silos" u kome su uskladistena znanja i vjerovanja, ideje i dostignuca, civilizacije i dostignuca, civilizacije i kulture, vjekovi. Knjiga je utociste i silnih i nemocnih, i bogatih i siromasnih, i zdravih i bolesnih, kompas za ulazak u tajne prirode, covjeka, kosmosa. Ovaj "alat" i "telmologija", iako potisnuti modernim komunikacijama, ostaju siguran oslonac i putokaz u lavirinte skrivenog. Reforma Univerziteta Crne Gore je, zbog tempa naucnih i umjetnickih dostignuca, a i njegova zaostajanja za dometima evropskih i vanevropskih univerziteta, krajnje neophodna. Novi zakon 0 univerzitetu treba temeljiti na principima Bolonjske deklaracije, sto je obaveza svih clanica Rektorske konferencije Evrope, kojoj pripada i crnogorski Univerzitet. Treba otvoriti naucne i pedago-

74

PEDAGOGIJA,2/03.

ske procese na Univerzitetu kako bi savladali njegovu tromost i neaktuelnost, i pratili, bez kompleksa, zbivanja u razvijenom svijetu. Treba skratiti trajanje studija, posebno na tehnickim fakultetima, uciniti ih efikasnijim, uz neophodnu odgovornost i studenata i profesora, za ishode univerzitetskih studija. Manji univerziteti, sa vecom autonomijom, bez atomizacije fakulteta, mnogo su efikasniji. Fakultetima treba dati punu naucno-edukativnu slobodu, uz postovanje naucnih i pedagoskih standarda i procesa. Inovacije u dokimologiji (vrednovanju, evaluaciji) znanja, vjestina i umjeca studenata, treba primjenjivati, uz oprez i postupnost, kako bi se, specificnosti postovale, a prednosti lako uocile. Kompjuterizacija ocjenjivanja, bez ucesca nastavnika, kako se to eini u SAD i nekim drugim zemljama, je znacajna i objektivna pedagoska promjena, ali je, njena primjena, posebno u drustvenim naukama, slozen postupak. Mora se uloziti sve sto je neophodno za modernizaciju Univerziteta Crne Gore. Vaspitanje i priprema za rad i zivot naseg potomstva na pocetku treceg milenijuma, je vrlo slozena, kompleksna, i u mnogo cemu, neizvjesna djelatnost. Svijet se globalizuje, ruse vrijednosni sistemi, nastaju ekonomske i moralne krize, a mladi ljudi, s pravom traze sigurnost, bolji zivot, perspektivu. U sudaru tradicionalnog i modernog tesko je ustanoviti granice. U Crnoj Gori, koje je u trancizionom ruhu, mora se promijeniti tradicionalna svijest 0 odnosima u porodici, na radu, mitovima i legendama, proslosti i sadasnjosti, moralu, izlasku iz socijalne, drustvene, obrazovne i kulturne krize. Promjene koje se ocekuju, treba da prihvati svaki gradanin, porodica, kolektiv, organi drzave, uz visok stepen licne odgovornosti za svakog pojedinca. Kvalitetno obrazovanje je jedan, van svake sumnje, od najvaznijih, ako ne i jedini put, da se prebrode dalji sunovrati. Crna Gora je projektovala takve izlaze i ako ih prihvati, u procesu ostvarenje, kroz sve svoje kapacitete, otvara nade da se savlada njena kriza i ude u sigumiji zivot. Ako je tacna prognoza Edgara Fora "da ce se bitke za prestiz u XXI vijeku voditi u ucionici, a ne u fabrici", onda skolski sistem u Crnoj Gori treba prilagoditi tom zadatku. Taj univerzalni stav je kljucni postulat u svim promjenama i reformama vaspitno-obrazovnog sistema, uz oslonce na crnogorsku istoriju, jezik, kulturu i prosvjetnu tradiciju Crne Gore.

Strategije vaspitno-obrazovnog sistema u Crnoj Gori


U namjeri da se skolski sistem u Crnoj Gori razvija u smjeru savremenih reforrnskih tendencija, kroz njegovu programsku strukturu, dominantno se ostvaruju cetiri kljucne strategije:

PEDAGOGIJA, 2/03.

75

1. uvodenje informatike u skolski sistem (informaticka pismenost); 2. kvalitetno izucavanje stranih jezika; 3. ekolosko vaspitanje i obrazovanje; 4. obrazovanje za kvalitet. Uvodenje naznacenih strategija u skolski sistem Crne Gore obezbjeduje njegovu kompatibilnost sa evropskim i svjetskim obrazovnim projektima. Da bi te strategije uspjele neophodno je precizirati konkretne modele drustvenih i skolskih promjena sa jasno postavljenim dugorocnim, kratkorocnim i operativnim ciljevima i zadacima. 1. Treba usvojiti potpuno novi pristup informatickoj pismenosti i nastavi informatike, ali i ostalih klasicnih predmeta, jer bi u tom slucaju, iz skola izlazili ucenici, osposobljeni za koriscenje racunara u svakodnevnom zivotu. Ljudi koji bi koriscenjem globalnih racunarskih mreza i informacija, koje se na njima nalaze, postali gradani svijeta u pravom smislu te rijeci, a ne kao do sada, osobe istraumirane beskrajnom teorijom, koji mrze sve sto u svom imenu ima rec racunar. Motivacija za ponudu Interneta mora se oznaciti na svim nivoima skolovanja i kod cjelokupne populacije ucenika i studenata. 2. Potreba za svestranijom komunikacijom u savremenom svijetu uticala je da se u Crnoj Gori opredijelimo za obrazovnu strategiju koja ce obezbijediti kvalitetno izucavanje stranih jezika. Cma Gora je zakonski iskazala potrebu za izucavanje pet sledecih stranih jezika: engleski, ruski, njemacki, francuski i italijanski. Stani jezici se uce od predskolskog do univerzitetskog nivoa. U filoloskoj gimnaziji se izucavaju klasicni i zivi jezici. Savremena nastava jezika u prvi plan istice komunikaciju kao novi cilj i populamo sredstvo u globalizaciji svijeta. Teskoce u realizaciji strategije kvalitetnog izucavanja stranih jezika su izrazene u nedostatku odgovarajucih nastavnickih kadrova. Zato je u Cmoj Gori na Filozofskom fakultetu u Niksicu otvorena Katedra za italijanski i engleski jezik. Na taj nacin se ostvaruju brojni kontakti (putem seminara, specijalizacija i kracih i duzih staziranja i boravaka u inostranstvu) sa institucijama zemalja ciji se maticni jezici izucavaju u Crnoj Gori. 3. U Crnoj Gori, kao ekoloskoj drzavi, treba razviti sistem permanentnog ekoloskog obrazovanja svih kategorija gradana. Treba definisati ekoloske norme i standarde, da bi se u potpunosti, omogucilo projektovanje ekoloske obrazovne strategije. Gradane treba ekoloski vaspitavati da bi se razvio prirodan i kvalitetan nacin zivota ljudi. Ekolosko vaspitanje pocinje u djecjim vrticima, gdje se djeca uce redu, higijeni, boravku na vazduhu, uredivanju dvorista, igracaka, dvorista i prirodnih rekvizita. U osnovnoj skoli ekoloski sadrzaji se nalaze u svim nastavnim podrucjima, a narocito prirodi, biologiji, hemiji i fizici. U srednjim skolama se izucavaju i posebne ekoloske discipline. U medicinskoj, poljoprivrednoj, hemijsko-tehnoloskoj, rudarskoj, turisticko-ugostiteljskoj i u opsteobrazovnim srednjim skolama izucavaju se savremene ekoloske zakonitosti i
76

PEDAGOGIJA, 2/03.

moderno ekolosko gradivo. Fakultetske programe prozima tematika ekologije i ona se posebno obraduje na Prirodno-matematickom fakultetu, Gradevinskom, Pomorskom, kao i na brojnim naucnim institutima. Skolski sistem u Crnoj Gori daje siroke mogucnosti ucenicima i studentima da se ekoloski obrazuju, ali je neophodno takve forme djelovanja siriti i na sve druge gradane Crne Gore. 4. Crna Gora je utvrdila strategiju kvaliteta i udarno podrucje te strategije je obrazovanje za kvalitet. Permanentno obrazovanje kadrova za kvalitet je osnovna pretpostavka primjene medunarodnih standarda za kvalitet roba i usluga. Nuzno je organizovati redovno obrazovanje ucenika i studenata svih uzrasta i nivoa, pocev od predskolskog, preko osnovnog, srednjeg, do diplomskog obrazovanja, u domenu kvaliteta i trzisne utakmice.

Pedagosld standardi kolskih sistema


Konstituisanje skolskog sistema mozemo pratiti sa pozicija promjena koje se desavaju u tzv. Determinantama koje ga uslovljavaju. Sve determinante su u uzrocno-posljedicnoj vezi sa skolom i skolskim sistemom. 1. Drustveno-politicko uredenje i promjene u drzavnoj organizaciji su neophodne za odvijanje procesa konstituisanja skolskog sistema. 2. Stepen naucno-tehnoloskog razvoja i uopste razvoj sredstava za proizvodnju, uslovio je i trazio zasnivanje cjelovitog i prostranog, vrlo snaznog skolskog sistema. Ekonomska razvijenost zemlje je svakako osnovna determinanta koja je dovela do nejednakog ritma u osnivanju i stvaranju savremenih skolskih sistema. Da bi doslo do zasnivanja mocnog i snaznog skolskog sistema, neophodno je razvijati trziste rada, sa radnom snagom koja ulaze znacajna sredstva u stvaranju tog sistema. Ambicije pedagoskih reformatora nijesu dovoljan uslov da bi se konstituisao sirok i razvijen skolski sistem odredene drzave. U savremenim uslovima imamo situaciju, da se u mnogim, narocito manjim zemljama, vrlo moderni konceptiobrazovno-vaspitnog sistema ostvaruju uz izuzetne teskoce, protivurjecnosti i napore. Dakle, bitno je ko gradi skolski sistern i sta od njega trazi. 4. Nivo kulturno-umjetnickog razvoja, takode, je determinisao proces konstituisanja i savremenog mijenjanja skolskog sistema. I kultura i umjetnost su opstedrustveno dobro, pa zbog toga uticu, na koncepciju i strukturu savremenih obrazovno-vaspitnih sistema, koji zele i treba da formiraju svestranu licnost, drustveno aktivno i stvaralacko bice. 5. Tradicija, takode, manje ili vise, igra odredenu ulogu u stvaranju skolskog sistema. Direktno i indirektno, ona je stvarala povoljnu klimu da se postojece stanje prosiri - ukoliko se radi 0 pozitivnim tradicijama, ili da se uspore

PEDAGOGIJA, 2/03.

77

promjene, ako se putem njegovih tradicija, zele sacuvati pozicije odredenih socijalnih grupa koje usporavaju reforme i progreso 6. Razvijenost pedagoske i drugih nauka bitno uticu na brzinu i pravce konstituisanja ili reformisanja skole i skolskog sistema. Od razvijenosti pedagoske nauke zavisi, da li ce, u zasnivanju sistema biti mnogo lutanja, zabluda, pogresnih varijanti, nevjestog kopiranja iskustava drugih zemalja. Skolske reforme u Cmoj Gori imaju svoj specifican put i redosljed. Ekonomski, politicki, socio-psiholoski, mentalni i kultumi fenomeni u Crnoj Gori, imaju svoje specificno znaeenje i boju, sto, ako se zanemari, pri dubljim preobrazajima njene strukture, moze skoditi i usporiti tranzicione procese i prikljucak razvijenom svijetu. Skolski sistem je kljucna karika i katalizator promjena i adaptacije Crne Gore na zahtjeve vremena da se modemizuje i demokratski integrise u zajednicu drzava i naroda koji streme vrijednostima boljeg zivota, mira i saradnje u XXI vijeku, a koji nudi neslucene sanse, da covjecanstvo stvori takav svijet. Siguran kompas za prihvatanje promjena u vaspitno-obrazovnom sistemu Crne Gore je njihova eksperimentalna provjera, i postupno uvodenje inovacija, na bazi relevantnih pedagoskih istrazivanja. Ekonomska moe Crne Gore i donatorska podrska svijeta su preduslov, koji limitira pedagoske procese, ukoliko se ne stvori potrebna infrastruktura, koja prati reforme vaspitno-obrazovnog sistema. Ocekuje se u narednih deset godina, preporod crnogorskog drustva, cije su kljucne poluge u modemom skolskom sistemu. Ta sansa je bez alternative. Ne smijemo biti optimisti bez pokrica. Slozene i dugorocno perspektivne projekte razvitka Crne Gore nuzno je utemeljiti na modernom vaspitno-obrazovnom sistemu, koji postuje pedagoska dostignuca razvijenog svijeta.

78

PEDAGOGIJA,2/03.

You might also like