P. 1
Sjecanje na KORDUN

Sjecanje na KORDUN

|Views: 3,152|Likes:
Published by cadjo505
Knjiga >Sjecanje na KORDUN
autor: K o r d u n a s i
Knjiga >Sjecanje na KORDUN
autor: K o r d u n a s i

More info:

Published by: cadjo505 on Feb 04, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/28/2013

pdf

text

original

Sections

<

Autor topica: CORDON

CORDON:NECE SE VISE CUTI GLAS DUSANA BASTAJE ...............
....Nekako mi je tesko danas. Nikica nas je zvao i rece da je umro Dusan......Otisla je
jedna >legenda<, ali u onom pravom i potpunom smislu......Potajno sam se nadao da cu
barem jos jednom sresti Bastaju, ali ta mi se zelja nece ispuniti...........te cu njega
nazalost , kao i dosta meni na neki svoj nacin dragih ljudi naci na Crkvistu i ostalim
grobljima.........

Mirno pocivaj Dusane...........

CORDON

CaDo:"DUSANOVA DUSA"
...+++ SLAVA DUSANU BASTAJI +++…

>>>>>>>Svi smo mi poznavali Dusana Bastaju,ali da li ste ovo znali?...ovo je prepisano iz nove
knjige autora MILE DAKICA o KORDUNU i KORDUNASIMA....>>>Moja nesreca je pocela
u Begovom Brdu,tamo gdje sam,kako mi je moja pokojna Bosiljka govorila, tresnuo glavom
u zemlju.Zakoracio sam u sedamnaestu.Govorili su,da su mi noge i ruke nesrazmjerne
tijelu.Nisam dalje rastao zbog nevolja. Sjedili smo u svojoj drvenjari.Sjecam se,mama je

Sjećanje na Kordun

237

rekla:"Djeco,danas je Veliki petak.Idem zamjesiti pogacu i ustipke!".Mi odrasliji smo
napravili kozaljke.Igramo se.Caca je neprekidno tvorizao i lupao vratima.Timario je
krave.Odjednom britka pucnjava.Ustase u selu.Nesto mi,u meni rece:"Sakrij se
Dusane!"Bacam se u zivicu i gledam sta ce biti.Moji su ostali u kuci.Mama je okupila oko
sebe cetvero djece:Nikolu od 14,Ljubicu od12,Dragana od 6 i moju ljubimicu Stanku od
dvije godine.Boze, lijepog i pametnog djeteta...Caca Rade je iznenaden.Bio je van sebe i
odlucio da dijeli sudbinu porodice i sela.Medu hrvatskim ustasama komsija
Lacan.Vidim,zakrvario ocima.Mislim,pa mozda nece biti zla.Dobro ga znamo, a on
komanduje mojima da se ukljuce u kolonu.Sve su to nasi iz Begova Brda...Brojim...Dobro se
sjecam,bilo ih je,sto muskaraca,zena i djece 130 dusa.Jadna djecica,majko moja.Sve
onako uz matere.Moja Bosiljka naprtila Stanku,a Ljuba i Dragan se drze mami za roklje,s
lijeve i desne strane.Braco Dragan se zalijece da i njega mama ponese.Nikola je drzao
tatu za ruku.Svratise ih pod neku stijenu i tu pobise.Pucali su iz pusaka i mitraljeza, a
moja nada,krvavi Lacan iz pistolja. Bacili su i bombe na hrpu mrtvih i ranjenih.Spetili su
se odnekud partizani i pripucali.Banda sepovukla u Cetingrad.Sutradan smo nase mrtve
prebirali, prepoznavali i zakopavali.Svoje sam pokupio u plate i onako,bez sanduka u raku.
Nastojao sam sve zaboraviti,ali ne ide.Zlo je u meni.Kad me obuzmu slike i misli, sama
ruka prema casi juri. Ne znaju ovi, oko mene zasto Bastaja pije. .............................
Ali da znate!Nisam sve ispricao.Da kazem i ono,sto me jos drzi u zivotu.Bio sam mlad,
silovan,s nagonom osvete.Primili su me za borca 8.kordunaske partizanske divizije. Osvetu
sam izbrisao, jer su me komesari ubijedili, da su samo direktni ubice krivi, a ne hrvatski
narod, da je odgovornost pojedinacna i da nas jedino bratstvo-jedinstvo mogu spasiti. Mi
Srbi smo prihvatili tu pricu, ali nesto me iz podsvijesti neprekidno pitalo:Zasto su ubili
moje? Prelazili smo Kupu, ulazili u hrvatska sela, ali Boze sacuvaj, da i pomislim...
Od seoskog derana ,postao sam neko i nesto. Napredovao sam.Pri zavrsetku rata sam
kapetan, a vec 1947.major.Na moju nesrecu, a mozda i srecu, ko ce znati, sluzbovao sam
kod Novog Sada.Jednog dana zaputim se u Irig. U dvoristu nekog kucerka, mislim da je to
u ulici Grcka Mala, prepoznam ubicu Lacana. Majku mu lopovsku, pa to je on!Kao da su mi
tri Sunca sinula.Nisam se javio, nego pravo u miliciju. Uhapsili su ga istog dana.Zakazano
je sudjenje, u kojem sam glavni svjedok.Pozvali su me.Ja se dotjerao i nakindurio.Tu su
suci,milicija i zapisnicar.Lacan je priznao ,da zivi u Irigu pod laznim imenom, da je bio
ustasa, ali da nije ubijao Srbe. Dosao je i na mene red.Ustanem i kazem ...Druze sudija,
evo ovako je uzeo pistolj i pucao u moje:Izvadio sam iz futrole svoga garova i sasuo u
Lacana svih osam metaka.Strovalila se mrcina svom snagom na parket.Zaplakao sam od
srece.Predamnom su bili svi moji.Vidio sam ih.Vjerujte,ljudi vidio sam ih zive i zdrave!
Pribrao sam se,bacio pistolj i rekao:Sada sudite meni!Nisam znao da ubistvo moze biti
toliko uzviseno.Ono me rasteretilo.U snu mi je dolazila sestrica Stanka, ljubila i saputala
da me voli.To ranije nije cinila.
Boze ima li vece nesrece, nego izgubiti svoje, gledati kako nestaju?Samo da znate,kakva

238

Sjećanje na Kordun

su to djeca bila?Kako su mogli?Mnoge zivotinje ne tamane svoju vrstu.Cija je
zaostavstina u genima hrvatskih ustasa? S njima sam u zatvoru.Sve su to krvoloci.Bilo je i
onih koji su pohvatani iste godine.Dosli su s Kavranom i Ljubom Milosom,da dignu
ustanak.Bar da ih sada, u ovoj prdekani, ne gledam i ne slusam.
Osudi me Vojni sud na 6 godina robije i gubitak cina. ................U ratu sam tri puta ranjen,
prvi put na Celopeku,kod Lickog Petrovog Sela, drugi put na Drenovaci i treci put kod
Ilirske Bistrice, u oslobadjanju ili osvajanju Istre......<<<<<<<<<

Nema vise DUSANOVE DUSE,ali njegov poznati glas "ZIVIO RANKOV...." u orginalu
imitira NAS prijatelj Kres, vjerujem da ima i njegovu sliku, pa mozda? jednog dana
priredi nam i to zadovoljstvo............

CORDON:Plovi Dusanova dusa..................
.........I tako se zavrsio zivot Dusanov, ponekad cudan, nepredvidiv, mucenicki....Mozda je
trebao skoncati jos u Begovom Brdu kad mu je bilo sudjeno, zajedno sa njegovom
familijom, sa setrom ljubimicom i bliznjima.........ali...ostao je sam kao kaznjenik, sa slikom
porodicne tragedije pred ocima koja ga je proganjala citavg njegovog mucenickog zivota,
te ga na neki nacin i odredila.....Nazalost Dusanova sudbina nazalost nije usamljena na
Kordunu i ima na desetine slicnih prica i sudbina....Nasla je njegova dusa konacno
smirenje...........
......Zavrsio je onako kako je morao zavrsiti.Sam kao vuk samotnjak, na samo njenu znanim
putevima u hladnoj januarskoj noci...Ostala je njegova kozna torba sa bijelom
ruckom...poluprazna...sa njegovim >rekvizitima<....: Naocale, baterija, nekoliko sudskih
rjesenja....>Dusan Bastaja.....kriv je.....<, povecalo ???, nozic........
.......Ali ostale su i price o njemu. Ima ih dosta ......Puno dozivljaja, sjecanja na Dusana, na
njegove dosjetke, >provale<, ......uvjek britke, ali na mjestu.........Mozda se nekom drugom
prilikom podsjetimo toga svega. Uglavnom ne treba to zaboraviti...........
......Bozicno jutro ove godine na Kolaricu...Dogorjeva badnjak, cuje se lagana pjesma
omanjeg drustva uz pratnju harmonike... Kao i uvjek Dusan se odnekud pojavljuje kroz
jutarnju maglu.... ne moze to proci bez njega....
....Sa Dusanom je uvjek veselije u drustvu. Redaju se price. Red novih, pa red starih. A
starih Dusanu ne fali. Ima Dule uvjek materijala. Rankovic, vojnicka milicija....politicari
( svih vrsta i vremena)....Pa onda opet ide pjesma.....
Dusan narucuje neku staru borbenu pjesmu... samo za njega...Po obicaju zazima stav
>mirno<, uz stisnutu pesnicu i pozdrav >smrt fasizmu, sloboda narodu<. Stoji tako nekoliko
trenutaka... i zatim niz njegovo lice pocinju teci teske suze, jedna za drugom........
.....Muzika je stala....ne cuje se vise harmonika.........I svi su redom poceli plakati zajedno s
njim....

Sjećanje na Kordun

239

.......Ovo su bila neka zadnja sjecanja na njega.....
Zakopan je prosle subote na vojnicom groblju Crkviste, na hladnom januraskom danu
( kazu da je bilo -17 C), uz prisusutvo petnaestak ljudi.....
Obzirom da imam poneku Dusanovu sliku rado cu je poslati Cadji nek je on postavi i nek
ostane sjecanje na njega, kao i jedan papiric koji sam slucajno pronasao prevrcuci
dzepove neke stare robe......vidi sliku ‘Bastaja’

Pozdrav svim Micanima,
a poseban onima koji su Dusana poznavali!

CORDON

240

Sjećanje na Kordun

Kordunaški
specijaliteti

Autor topica: MIMA

mima:Kordunaski specijaliteti
Sta smo voljeli jesti? Mislim da nebi bilo lose da se podsjetimo sta se nekad jelo na
Kordunu, a sta nam sad najvise nedostaje?
Otvaram diskusiju - izvolite
Pozdrav Kordunasima

makarun:

re:kordunaski specijaliteti
....ahhh, sta sam volio jesti 'makarun sa skorupom' i mladi luk , ali kad sam se ozenio,dobio
sam zabranu...zena kaze, "moze, ali bez luka"....danas je drugacija situacija…ali kako doci
do pravog 'skorupa'...

mima:

Rastu mi zazubice
Joj kad spomenu makarun , koja je to hrana bila, al’sto ti rece gdje naci skorupa?
Ja sam voljela jesti PREZGANU ZUPU pa kad se to pravi zamirise cijela kuca, a onda u
zupu udrobis sencina kruva i najedes se da ti sve puca iza usiju.U nekim nasim selima se
to jos zvala ampren juva.

rezervni:

kordunaski puding
A bi li vi mozda CICVARE. Znate sta je to?

Skorup:Skorup i macak!
Kazes rado sjecamo? Valjda rado jedemo!!
Moja baba i danas skuplja skorup i to skorup da macak predje preko njega a da ne upane
u varenku. Prezgana zupa svaki treci dan a neklada i cesce kada se potrevi trckalica.
Ajd prijatno!

Sjećanje na Kordun

241

Stari Kordunas:…a ne da znamo, i da se sjecamo, nego i dan danas jedemo:
i cicvaru..., i poparu.... i bazlamacu..., a bogami i makaruna sa zacinom, tako smo mi u kuci

zvali taj cuveni preljev od skorupa,ako neznate kako se to dela morem vam sapnuti,

cudno da je problem doci do skorupa, more vam ga zamjenti i kajmak, kolko znam
Zlatiborski ili Uzicki kajmak more se i u Torontu kupti.

…a kupusa kiselog i suvog droba,...ladet'ne..., proje ili smjesovnice, a kumpjeri na
police,onako vruci kad se jedu sa slaninom i sirom, uz toplu pogacu, a jel vam rastu
zazubice, a da nezaboravim imamo i dobre poslastice: orehnjaca, strudla od sira ili
jabuka, guzvara, a tek snenokle,

aj uzdravlje evo pogaca vec mirise iz kuhinje,

rucko:

PoDeRaNe GaCe?
Poslije slanjih jela dobro se malo i zasladiti.

Moji omiljeni kolaci su normalno 'babini zlicnjaci' i zenin specijalitet 'poderane gace'.
?.

Evo ugrubo i recepta za poderane gace:uz brasno, vodu, malo jaja, secera, stavi se i sira,
sve se to uzmjesa,dobije se tijesto kao za 'ustipke', onda se to razvuce po stolu sa
valjkom-oklagijom?, sjece se u trokutice, oblik gaca (br.1-10), kako tko voli?, zatim se
nozem, prstom ili nekim drugim prirucnim sredstvom?napravi rupa u tim gacama, stavi se
u vrelo ulje, ono cvrkne, porumeni i odadri , da puknes.?>!

ps.za detalje priupitajte moju zenu.

vecerko:

ja bi ijo!~

mmmmmmmm njam njam, sta to ovde lepo mirise??

crystal:evo još necega
Moj pokojni djed Mica bio terenski miner, pricao mi da je znao nekad sa sobom ponjeti
KRUSOLUK :-))))
Kasnije,kad se malo bolje živlo, taj gablec je znao pojacati i domacom slaninom, onako
cadjavom!

242

Sjećanje na Kordun

Dosta puta sam jeo kumpjer, opran, pa narezan na šnjite, pa ga stavi na vrucu plocu od
peci na drva, jedan put ga okreneš i eto ti specijaliteta,

vruca pogaca,kapula i domaca slanina............

Avant:evo još necega
A moja baba u Sjenicaku sto je znala napraviti dobre zganjce, gra i kupus, jel jeo to neko

od vas?

mima:E moj stari Kordunas
Ja pokrenu ovaj topic .a ti mi ga pokvari , jer se cudis da nemozemo naci skorupa, ti mora
da zivis u Srbiji ili na Kordunu , kakav uzicki kajmak, gdje sam ja sada, nemozes kupiti ni
gra, a kamoli sakupiti skorupa da bi napravio masnicu a o"zacini" za makarun da i ne
pomisljam.To najbolje znaju oni koji su negdje daleko kako bole sjecanja.Pozdrav tebi i
ostalim kordunasima

VM:

Domaca hrana
Evo jos jednog domaceg jela, mlijeko prokuvano sa kuruzovnicom......

Sabahudin:

Vi stariji!
Koliko sam ovaca prodao VASIMA,za varivo "kuvani kupus sa brav'nom", znam, mladjima
se nije dopadalo , mozda zbog mirisa?

makarun:

za AVANTA?
...e, moja baba je znala skuvati makarun i preliti sa gravom i kupusom, jesi li to kad ijo?

nostalgicarka: Sve specijaliteti
A tek cucurma ! (c-kao cemer, cutati)

Stari Lonac:

> Sve specijaliteti
ma ne znate vi jos, bude popodne, vrucina, sednem napolju ispred kuce bude sto, pa kada
moja baba napravi gra i kumpjera, pa ulije u tanjur,po donese jos krastavaca i paradjza,
pa nakraju nareze kriske kruva onako, a bude ljeto pa lete sve onako muve oko stola, a ja

gllllaaaaaaaaadaaaaaaaaaan

Sjećanje na Kordun

243

jos kada prodje neka zgodna Kordunasica,
njesam vise ni gladan-eto ti baba specijaliet sade,
moram trcati za curama

Stari Kordunas:moje izvinjenje za mimu

Draga gospodjo ili gospodicna nije mi ni na kraj pameti bilo da pokvarim ovaj vas
prekrasan topik i ovu jako lijepu temu. Nezivim ni na Kordunu niti u Srbiji, cak ne ni na
Evropskom kontinentu. Mozda sam od Korduna dalje i duze godina /44 godine nezivim na
Kordunu/ od Vas vecine koji ovdje navracate. O kajmaku sam napisao da moze da se kupi i
u Torontu, zato sto to znam iz provjerenih informacija, a sto se tice graha i onaj
Brazilski ili Cileanski ima jako puno slicnosti sa nasim graom. Imaju onaj krupni bijeli-
plosni gra gotovo isti kako i nas, i imaju i sareni i samo je stvar dali ga se zna nacinti
onako kako su to radile nase bake ili mame. Nema zemlje gdje nemerete ni gra kupiti, to
tvrdim i u to sam siguran. Mozda vam mogu pomoci ili dati informaciju gdje ga mozete
kupiti, ali bi morao znati gdje vi to sad draga gospodjo ili gospodjice zivite??

Lijep pozdrav svima i zivi bili!

PS: a tek prenocni gra sa kupusom, pa kad se jede sa makarunom ili zganjcima ili
palentom, kako ko vise voli,

rucko:

re:PoDeRaNe GaCe?

Dali je tko isprobao ovaj recept, probajte,super su,ja vam preporucujem br.3.

Za MIMU,vidim da voli Klokoc, puno sam pojeo kolaca u Klokocu, mozda sam i tvoje
probao???
mima:Za starog Kordunasa -izvinjenje se prihvaca
Nisam se naljutila, ali u zemlji u kojoj sam ja stvarno nema graha da ne povjerujes a u
Evropi je.Pozdrav Vama gospodine od Mime.
Pozdravljam i sve ostale koji su podrzali ovu temu.

mima:

Za rucka koji voli" poderane gace"
Recept ti je divan , moram ga prevesti i na jezik zemlje u kojoj sad zivim.
Sto se tice interesa , imam ja siroke interese sto se istorije Korduna tice, ali izgorale mi
knjige moja dusevna hrana.
Stvarno neznam da li si probao moje kolace, nisam ja bas neka domacica, a pogotovu ne u

244

Sjećanje na Kordun

Klokocu ha- ha ha
Srdacno te pozdravljam mima

CaDo:re:KORDUNASKI SPECIJALITETI
Pozdrav za novog clana(cu) ovog foruma,MIMU i njen topic"kordunaski specijaliteti".

Moj glas bio bi za vec zaboravljenu "vrucu janjetinu i mladi luk", a poslije i jedna 'cijela'

Karlovacka piva, gdje?...naravno KOD DULE u Okicu...

pjena89:

a posle pojesti valja sta i pop`ti
a meni je bolja i hladnija karlovacka piva kod Boze u Cetvorki u Tusilovcu!

mima:Kordunaski specijaliteti
Pozdrav za CaDo(a)!Jooj janjetine i mladog luka u proljece!!!Boli me "dusa"!
No, kad spomenu "kod Dule" sjecam se ja, imali su oni grah sa kobasicom, a narod koji se
vracao iz Karlovca onako umoran i gladan, al' je "perjao" po tom specijalitetu
,primjerenom za svaciji dzep.

ZuteDunje:...al se nekad dobro jelo bas.................
Nakon sto procitas sve ove vase recepte i sjecanja,prvo ti krene voda na usta,a drugo;i
sam se sjetis nekog svog omiljenog jela.
Ovo jelo je vezano za prve ljetne vrucine,miris svjeze pokosenog sjena,a baste pune
mladog luka i kumpjera.
Evo ovako:Vratis se iz sijena,prasnjav,zedan i gladan i mislis sto sad na brzinu napraviti
za jelo.Pa onda odes u bastu i nakopas mladih kumpjera,glavicu kapule i naberes
salate(onako mlade).Ali ako mene pitas,bolje ti je to sve uraditi ujutro rano,ili prethodno
vece.Kumpjere sad malo ostruzes,da im onu mladu kozicu skines,i stavis ih kuvati.Kad su
kumpjeri skoro kuvani,stavis u tavu pocitavo masti da se dobro zagrije,malo onu kapulu
rastavis na slojeve i bacis na onu mast,a ona ljepo pozuti i mirisiiiiiiiiiiiiiiiiiiii........
Sad kumpjere ocjedis i prelijes sa onom vrucom masti.Naravno ,salata je takoder vec
propremljena,a ona perca mekana,mlada,natopljena uljem...........
Pospes jos kumpjere isjeckanim persunom........
Pa jos domaceg kruva i jedna ladna piva iz podruma........
Lako onda opet ides u sjeno.

mima:Bas tako
Ako slucajno nema pive, a vrucina moglo se popiti i dobrog kiselog mljeka sa podmetom
,koje se drzalo u "zemljanoj" rukatki kupljenoj od loncara , kako su kod nas zvali one koji

Sjećanje na Kordun

245

su kroz selo prodavali granicarske proizvode;cupove , rukatke, krugle, zdjeke....
Podmeta se pravila od kuruznog brasna i sastavljala sa mlakom varenikom, pa kad se to
ohladi prekonoci u hladnom podrumu ....., dodjes vruc, zagrijan i popijes kiselog mlijeka da
te malo razgali.

CaDo: STA JE OVO ???
....nigdje nikoga...obadvije KORDUNASKE KAFANE otvorene, ali prazne nigdje nikoga, cak
ni konobarica nema....a mislio sam nesto prezalogajiti i probati ruckov specijalitet
'poderane gace'...mozda nekom drugom zgodom....zurim, moram da zavrsim jos jedan
nacrt, cao!

Kajfa:Stojini kumpjeri
vrlo prost i jednostavan recept, nase babe Stoje koje vec odavno nema medju zivima.
Baba Stoja je voljela uvjek pocastiti u svojoj kuci, makar to bila i neka najmanja mizerija
od hrane ili pica, ali to je bila Stojina cast i zbog toga su je svi voljeli i rado navracali kod
nje. Zene su imale obicaj da odu kod babe Stoje i pitaju je za neke recepte jer djeca kad
dodji od babe Stoje nisu se mogla prehvaliti ukusom nekih od specijaliteta sa kojim ih je
ona pocastila, kod babe Stoje jer se jagmilo ko ce ici kopati, zeti shencu ili raditi bilo
koji drugi posao, jer se znalo da ce biti dobrog i ukusnog jela.

Evo recepta za Stojine kumpjere.
(Primjer za 4 osobe)

Uzmes cetri oveca kumpjera, a ako su sitniji onda osam, ogulis, operes i isjeces na
kriskice, posolis i protreses malo u posudi da bi se kobajagi svi osolili, iskrenes u deblju
sherpu, prodrmas da se uregulaju, stavis dobru zlicu masti i prelijesh sa shevarkom vode,
gurnes u zagrijanu pekanu i nediras 45 min. Izvadis i to ti je to, prijatno.
Greba, oni sto prigore za dno bili su najsladji.

Kajfa

tamo daleko:

Kompot od ZUTIH DUNJA !
Dali ste ikad jeli , probali ili smo zaboravili 'kompot od ZUTIH DUNJA'...cini mi se da ga
sad probam odmah bi ozdravio od sinusa, grla, srce bi mi bolje radilo...a tek onaj miris
Sjecam se davnih dana kada smo prijatelj Cordon i ja sluzbeno terenisali po Kordunu,
kakav je on imao njuh-nos za 'dunje'.Gdje god bi stali znao je dali covjek ima dunjicu
pozadi kuce, bila ona zrela, zelena ili u cvatu...ljudi su bili darezljivi, kazali bi, uzmite

246

Sjećanje na Kordun

sve...ali iz pristojnosti uzimali bi jednu ili dvije.
Cordonova kuca, nasa kancelarija br.25, kola....sve je mirisalo na dunje, lijepih li vremena.
Ali sjecam se da je znao reci da najbolje ZUTE DUNJE uspjevaju u Slavskom polju, zbog
cega ni dan danas neznam?...mozda zbog suncanog podneblja ispod Petrove Gore i
kvalitetne zemlje ??…
Vjerujem da i dan danas u svojoj kuci ili stanu MOJ i VAS prijatelj ima pokoju dunje,
nebi cudilo i da je ona nabolja ZUTA iz Slavskog Polja.

ps.ako neko,nekom prilikom i nabavi dunju, pripazite!...mogu biti i opasne,malo teze silaze
niz grlo ...jeba ga ja i c---

amo blizu:

Vidi vraga...
...a , bio sam siguran da bash dobro poznajem Mr.Cordona!? Ovo sa dunjama,bash me
iznenadilo...no sjecam se i nekih boljih vremena , dok je ON "bio" na RUMU (!?) , ej,u
"ono" vrijeme stocka ,vechie i ostalih "blagodati",on "kreshe" rum! I to - kako...imali smo
"losh' obicaj,ako nas je pet za stolom,u 8 (osam) minuta na stolu je i pet "rundi...I,sta se
deshava : mi svi polako pijuckamo,a ON ushao u "prichu"! Pred "razlaz - "dekne" onih pet
komada na EX i - ajd zdravo...Ma, neponovljiv je taj nash CORDON....

natasa:dule
pozdrav svima, a narocito onima koji se secaju Dule, mog dede, a kasnije mog tate. Dule

mladji se vratio na Kordun, ali gostiona ne radi, barem za sada
Pitanje za Kajfu, da li je baba Stoja o kojoj prica Dulina zena Stoja, tj. moja baba?
Moram priznati da ja nisam jela one kumpjere ciji recept si napisao.
Kad smo vec kod hrane, jutros sam jela cicvaru. Secate se kisele repe?
Sto se slatkog tice tu je guzvara, povica (koja ide i u slanoj varijanti), ustipci...

Evo recept za cicvaru, ako ima neko ko ne zna
Znaci...0,5 litre vrhnje (ako nema domace, onda ona kupovna sa najvecim postotkom
masnoce), 2 jaja, 2 zlice brasna, soli po zelji i ukusu. Stavi na vatru i mjesaj dok ne pocne
kuvati. Poklopi i ostavi par minuta na laganoj vatri da pusti masnocu. Prijatno!

Vidimo se na ljeto, mozda se zavrti i neko janje kod Dule

mima:

Pozdrav za Natasu
Kao i mnogi drugi, vjerujem ...,ja sam se sjetila gostione "kod Dule" i onog graha sa
"kranjskim" kobasicama koji mi je ostao u sjecanju iz djetinjstva.Pokrenula sam ovaj
topic da se prisjetimo nasih jela.Hvala svima koji su ga podrzali!!!
Pozdrav Natasi ,njenim roditeljima i sestri od Mime

Sjećanje na Kordun

247

Sta smo voljeli jesti? Zeljela bih da se i drugi ukljuce i da iz sjecanja "izvuku" svoje
"recepte"!

natasa:pozdrav za Mimu
Evo bas ja i moji roditelji, posto sam trenutno na Kordunu pokusavamo da se setimo ko bi
ti mogla da budes, ali nam nesto ne ide. Mama ima neku ideju, ali da sad ne pisem o tome,
ako si raspolozena mozes da mi se javis na madercic@eunet.yu. Uvek mi je drago kad
stupim u kontakt sa nekim od zemljaka.

rucko:njam, njam____njam, njam
Pa MIMO djesi ti toliko dugo, nidje te nema.

Sto sam se napucao poderanih gaca,moram prepeti kajis, puknucu ko pracka,....a Vi necete
ni da probate.?.

A zaboravili ste pokojnog Svetu Generalovica i njegova variva (kuvani kupus sa bravnom),
uvijek smo svracali petkom iduci sa Turanjskog sajma.
Vi mladi i neznate gdje se to nalazi, aaah puknucu.

CORDON:Narodna gostiona >Kod Dule<.........>Kod Generalovica<
.......Pozdrav svima. Poseban pozdrav mojim necakinjama Natasi i Duski, unukama starog
cuvenog Dule. Napisao sam gore u naslovu Narodna gostiona >Kod Dule<, jer je bas takav
naslov debelim kitnjastim slovima ispisan na zuto ofarbanoj drvenoj podlozi.Uz ime
vlasnika cuvene gostione bio je nacrtan dupljak crvenog vina i ostale ugostiteljske
djakonije.I dan danas iako je proslo dugo vremena ostao je u nosu miris onih zemicaka i
kuvanih kobasica koje su se svjeze pusile na sirokom sanku.....
.....Svako onaj ko djetinjstvo nije bar djelomicno proveo na selu , taj ima za cim zaliti.
Imao sam srece da sam rastao u seoskoj porodici. Djetinjstvo koje je imalo nekih
copicevskih detalja.....U familiji je uvjek bilo dobrih konja, jer su moji stari kirijali. U
jesen se tovare siroki vozovi sijena za prodaju u donje krajeve ( Jasku, Draganic...). Djed
iskopa rupu u sjenu kraj pritiskaca, pokriojeme me onom konjusarskom dekom i na glavu
njegovu cubaru, jer su noci vec bile hladnije. I putujemo tako.....Na vozu svijtle veliki
lampusi. U zivotu nikad nisam uspio nabasati na takav model. To su bili oni najveci tzv
>sismisi<. To mozes vidjeti od moje kuce kako svjetle na Muratovom bregu ( znam da ce
te reci da pretjerujem i da li mi je u rodu sto Loso Parun, kome usput receno treba
posvetiti poseban topic). Sad ce te reci kakve veze imamju konji i sjeno sa jelom. Ma

248

Sjećanje na Kordun

imaju brate........
.......I onda kad se proda sjeno, dobije se koji dinar i to djed smota u cemer, a dobiju i
nesto vina. nasi se obicno i ne razumiju u vino, pa vole slatko vino, a to je u pravilu uvijek
>delavac<. Lajtice natovare na kola i pravac Kordun. negdje poslje Karlovca svi sjednu u
jedna kola. I udri, ori se pjesma. Ja drzim uzde u prvim kolima. Ma ti su ti konji
pametniji od nas sviju i znaju gdje treba stati i gdje se u Tusilovicu odvojiti sa plitvicke
ceste. Naravno da nijednu gostionu ne preskacu,tako ni Dulinu. O boze moj kako sam se
veselio kad cu se konacno docepati zemicaka i kobasice. Djed jos plati >orandzadu< od
koje ostaju ofarbani brkvi....Ma ko sretniji od mene...........
>Kod Generalovica< je bila dobra bravina, u onim aluminiskim sirokijem tanjurima. Plivaju
komadi masne bravine , a ako te gazda postuje onda i njegovi palci plivaju u uvrsenom
tanjuru. Kad idemo na sajam u Karlovac djed nema novaca, pa Generalovic veli > Neka,
neka, nema veze , platices kad se bude vraca!<. Jebi ga , onda se moramo svratiti i kad
idemo kuci............

Eto , tako to nekad bi ................

Pozdrav

CORDON

mima:Evo me rucko!
Isprobavala sam tvoj recept "poderane gace", morala sam da uradim i prevod kako sam
obecala ha aa...
Tu sam ja ali su drugi slabo aktivni, vjerojatno se zadovoljavaju stranim
"specijalitetima" , a zaboravili na nase.
Srdacno te pozdravlja Mima!

rucko:

Mimoooo, gladan sam!
Mimo, pa de si jopet, dali je moguce da nemas ni kruva u kavani, ako imas odrezi mi jednu
snjitu i namazi sa masti i cukrom ili crvenom paprikom, izgladnio sam ko vuk , ko boga te
molim.

mima:

reply za Rucka
Dugo me nije bilo `ocka doduse, a vidim da i specijaliteti slabo izlaze na vidjalo, moj
rucko , ispade da je nasa kordunaska kuhinja bila jako "siromasna", ili su nasi ljudi
razbacani svuda po svijetu prilagodili novim specijalitetima, te zaboravili na svoje koji su
ih odranili.
Pozdrav RUCKU i drustvu sa kafea!

Sjećanje na Kordun

249

rucko:DOBRODOSLA !
Tamo dje sam rodjen jelo se i pilo
oj kordunaska majko,ljepo nam je bilo!

Dodji MIMO dodji,dodji pa nam skuvaj
kiseli kupus,cicvaru,obicaj nam cuvaj!

Kuvan kupus, krumpjer, palenta i gra
to je kordunaska hrana koju volim ja!

Dodji MIMO ,dodji, dodji pa nam skuvaj
kiseli kupus ,cicvaru,obicaj nam cuvaj !

Zaboravit nikad necu palentu i mljeko
kiseli kupus ,cicvaru, tvoj poljubac seko?

Dodji MIMO dodji, dodji pa nam skuvaj
kiseli kupus, cicvaru, obicaj nam cuvaj!

mima:Hvala za pjesmu -rucko
Ti si pravo osvjezenje u ovoj kafani!
A joj sto bi ja sad jela mladije skuvanje kumpjera zaprzenih sa masti u kojoj ima malo
crljene paprike sa salatom od krastavaca.
Pozdrav Tebi i drustvu u kafani!
S postovanjem Mima

lopov:ma makarun je zakon
NAJBOLJE JELO JE MAKARUN SA PRZENIM KUPUSOM
Pozdrav za sve kordunaske cice a posebno za natasu

rucko:Al' se nekad dobro jelo !
Ova pjesmica od Djoke Balasevica posvecena je nasoj MIMI:

Nema vise, dobri svete, one lepe sezdeset pete
kad smo bili na vecari kod kumova nasih starih.
Klizio je voz k'o sanke, al' smo stigli do Palanke.
Severac je duv'o 'ladan, pa ko ne bi bio gladan?

250

Sjećanje na Kordun

I cim smo stigli viknu kum na svoju zenu:
'MIMO! Postavljaj, bog te vid'o!'

Spremila nam kuma nasa za uzinu paprikasa,
pa kolace, krmenadle i par sarmi svakom.
Mesto leba mesa bela, princes krofne - vangla cela,
suvih sljiva i koljiva i rezance s makom.
E, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, bas.

Do vecere vreme kratko za kitnikes i za slatko.
Da odbijes, to ne vredi, da se kuma ne uvredi.
Nas kum Pera, dipl. agronom, rec o ovom, rec o onom,
sve uz vino, porto-gizer, 'di gutljaji sami klize.

Taman smo bili gladni kada se zacu:
'MIMO! Veceru, bog te vid'o!'

Odjedared - astal saren, sos paradajz, krompir baren,
suve snicle, ko promincle, kara-batak svakom.
Na podvarku curka, zna se. Gdi je curka, tu je prase.
Onda torte, razne sorte i rezanci s makom.
Ej, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, bas!

Vejao je sneg po soru, sedeli smo do pred zoru.
Baba rece: 'Deder kaput! Radni dan je, 'ajmo na put!'
Al' kum Pera odma' skoci: 'Sta to vide moje oci?
MIMO, ne daj nikom kaput! Prvo frustuk, e, ondak na put!'

Ne drema vredna kuma, ne slusa prve petle,
brza je od raketle.

Nosi vruce 'leba kriske, fafarone, cvarke friske,
zacas sprema sunke, rena, i pihtije svakom.
Pitamo ih: 'Ljudi, dokle?!' 'Cekaj', kazu, 'jos snenokle,
i sufnudle i griz-strudle i rezance s makom!'
Hej, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, bas!
I ondak, sat i frtalj, kol'ko je is'o sinobus, nismo nista jeli,
i kad smo stigli na stanicu odma' kupimo burek, lep, frisak,
mastan, sve nam, onako, mast curila niz bradu.

Sjećanje na Kordun

251

Pa ondak opalimo preko toga jednu tepsiju sampita i gajbu piva.
Mlakog-Karlovackog….

micav:ZMARENJACI i SALENJACI !
Dali se sjecate pravih domacih kolaca, od mljevenih zmara-ZMARENJACI (tako sam ih ja

zvao) i od sala (SALENJACI)...

bogdanovic:

Re: ZMARENJACI i SALENJACI !
Zmarenjake ne znam,nisam probao,ali zato salenjaci,najbolji kolaci svih vremena,po mom
izboru!(ko me zna,vidi se i po meni).
BOGDANOVIC

252

Sjećanje na Kordun

Sjećanje na Kordun

253

Najbolje
Kordunaške
Rakije

Autor topica: CORDON

CORDON:

NAJBOLJE KORDUNASKE RAKIJE...........
..........Jesen je .........i vrijeme je kad se rakije peku....
Sljive vec >vriju< ispod busa u kacama.....Nije ih bilo bas na Kordunu kao nekih godina, ali
uvjek rode toliko da se bar ima nesto ispeci.......I evo potekla je >basica<........
.............Da cujemo, samo bez puno fale, gdje su se na Kordunu pile dobre rakije ........i jos
uvijek piju........vidi sliku’rakijski kotao’

CORDON

aca:

rakija
4x4x4 jedna od najubitacnijih.

Beka:Bez puno fale...
Bez puno fale, ja mogu reci samo da je moj pokojni djed Jane peka najbolju rakiju oko
Krnjaka i G.Skrada, a mozda i sire. Tako su barem ljudi divanli. A sto je najveca
zanimljivost, cojek nikad nije proba rakije niti je koristio gradir... peklo se dok "gori" i
onda se istavljalo. Bas mi neki dan pade naum pecenje rakije, divani uz kota dugo u noc i
peceni kumpjeri ispod kotla. Cordon stvarno si legenda, uvijek pogodis pravu temu.
Pozdrav svima !

Kordun:Neka, Bogu fala
Beka, bilo bi bolje da si rekao Bobo, puno bolja asocijacija na tvog pokojnog djeda, bog
mu dushu blagoslovijo, ali i Djusin je pravio remek djelo od rakije, neznam da li ovi mladji
mogu tako ugoditi na isti nacin.

254

Sjećanje na Kordun

Najbolju rakiju na Kordunu ja sam imao priliku piti, popiti i nabaviti kod Milorada Gabrica
- postara u Slavskom polju.
Mislim da se toj rakiji nemoze nista ni dodati ni oduzeti, ako je neko ikada probao
Miloradovu rakiju siguran sam da ce potvrditi moje rijeci.

Evo daleko od rodnog kraja u Americi nedam da mi se prekine zavicajna tradicija, nemam
sljiva ali kruska komsijska je dobro podnjela, zao mi da ih bacaju i gaze, pa sam odlucio
da sve skupim i zdrozdim u jednu kacu, pola kaca vec vri, oko "tenks givinga" procurit ce i
moja viljamovka. Svake godine mjenjam repertoar, jedne godine loza, pa jabukovaca, sad
kruska, nadam se da ce i sljive doci na red.

S postovanjem
Kordun

kapetanSvrdlo:Njesi daleko
Pozdrav!

Zeljo ucera temu koda mene pita, al ga jebi ja pomislio da sam na svom terenu pa se
zajeba.
Mozgam sad sa ovo zeru celija sto alkohol nije ubio pa ispade da ja ni priblizno pojma
nemam gdje bi to moglo biti, mozda zato sto za dobru krmacu nema loseg napoja.
Veli Kordun kod postara(neznam dal je to Draganov caca al predpostavljam) i mogu reci
da je coek jako blizo.
Nema kuce u Slavskom polju gdje nisam bar casicu kusa(tek tolko da paru zamirisim) i
svuda ko melem.
Kod Hice trgovca nam je bila baza pa tako i onaj dio Utinje i sve gore do Skakavca dobro
poznam a za 3 godine u vojnickoj elektri sam izdegustira onaj dio do turaka.
Ovaj moj region sa one strane Abeza je iso vise na kvantitet ,tako da bi se skoro slozio
sa Kordunom.
Meni juce donese coek duplonku nove(prolazi za holandiju)est da su srbijanske sljive, al
je kota nas i odma se pozna.

Pozdrav i ocu profesionalan osvrt jer je ovo ozbiljna tema!

Kordun Re:Njesi daleko
Svrdlo, u pravu si, pricao sam o Draganovom caci.

Sjećanje na Kordun

255

S postovanjem
Kordun

Avant:Re: Njesi daleko
ajd sada pricajte, pa se kroz tri cetiri posta dovatite za gusu
kao sto imate obicaj i ovde ponekad, jebem vas lude !
Nema sta!
urodjena nam je zadrtost....

al sad ce to rakija malo da opusti....

gusjenica:Krstinjska kuruzovaca
Dobro je napisa onaj ACA, najbolja je kuruzovaca 4x4x4 a more i onije manjije
kuruza.Ednom smo bili na svadbi, zenjo se edan nas decko. Cura je bila od Krstinje, iz
Prisjeke.Caca joj nije valjda racuna na taku ekipu, pa je ponestalo sljivovce, e onda smo
se presaltali na kuruzovacu.Jebitega,ujutro sljepilo.Svi se igramo corave babe.

mala, mala pjana kordunaska gusjenica

.........oooooo00000000OOOOOOOOOOOOoo

pijanacsambijo:re:Najbolje kordunaske rakije?
Moj glas je za DUNJAK, kruskova rakija od cace Jove Novkovica-konobara (rakija za
specijalne goste?)

drustvo u separeu:

pet piva za sefa pilane
Pozdravljam ucesnike debate. Na KORDUNU je bilo raznih napitaka. Za vreme rata u
konvoju humanitarne pomoci, osim brasna, secera i cigareta stigle su i narandze. Bile su
vec pri "izdisaju" i od njih se pravila lijepa, pitka rakija. Mozete zamisliti te miline. Inace
svoj glas bi dao rakiji pokojnog cika Sime Gvozdenovica sa Kljucara. A poznat kraj je bio i
Sjenicak. One banske su bile mekse. Ajd' uzdravlje.

separe za drustvo:

A ,ona lijepa...
...rakijica,sto smo na na "proputovanju" iz Slunja,popili kod popa Nedje u
Budackom...E,bash je bila dobra...

komsinica:

re:HM

256

Sjećanje na Kordun

ko ono bijo stevo, neka zenskinja i jos jedan

Bilo kod popa Nedje uvjek i spremne pecenice tako da se dobro i mezilo uz rakiju, a luk
mu je bio krupan kaj cetvrtinka, bog zna da li se sad mrsi kako se mrsjo.

komsinica ZAGA: E,Zago,Zago
..davno bilo,pa se prizaboravilo...ostalo sjecanje samo na ...finu rakijicu,kod popa Nedje...

CORDON:Kroz vodu ide , a vodu ne dotice...........
.....Tako je nekako izgledala zagonetka koju su posatavljali nasi stari, a odnosila se na
rakiju. Tako nekako i ispadne, ide rakija kroz ona creva u buretu sa vodom, a ne dotice
ju.....
....Vidim razvezala vam rakija malo jezik, volite pricati o rakiji,a ? Imao je nas kraj
dobrih rakija. Nisu ne neke rakije koje lice na zestoke srbijanske prepeke, ali ni meke
( >mehke<) bosanske brlje. Nasa rakija je pitka rakija, gornje srednje jacine.....pali malo
kasnije kad se popije....'
......Ne sumnjam u strucnost analize >Kapetana Svrdla, ( jer terenci znaju najbolje sto je
dobra rakija, kao u sve ono sto navodi >Pjesnik< i ostali diskutanti....O ukusima se ne
raspravlja, tako kazu i svako ima neka svoja mjerila.Po mome, dobru rakiju uvjek
prepoznam po mirisu, i kad je popijes ne smije te >parati po grlu<, nego mora otklizati
>dolje<. Sad tu ima dosta uloge vrsta sljiva od koje se pece. Koliko ja zanam one krupne
sljive sto ih zovu >pucaljke< ili sljive >kupovnih< kalemova nisu najbolje sljive za rakiju. Za
rakiju je najbolja sljiva domacih autohtonih starih sorti, srednje velicine. Neki peku sa
spicama, neki opet bez spica. Cesto se rakiji na izlazu iz kotla postavi list da se preko
njega preljeva ( >kao za boju<, pa onda ima preljevnica za kraju od dvije posude koja
razdvaja >stetne alkohle< i razne druge >coprije<. Recepte svako ljubomorno cuva.....Onda
je veoma vazna vatra na kojoj se pece. Vrsta drva...
....U novije vrijeme su bili nabavljeni kvalitetniji kotlovi, tako da je destilacija bila
potpunija i nije alkohol >isparavao< kao kod starih kotlova , kod kojih su se spojevi ljepili
sa tjestom....Kad se rakije ispeku vazno je gdje ce se i kako drzati. Od vrste drveta
buradi zavisila je i boja rakije....I tako ima toga dosta......Ajde zivjeli vi meni. Evo guckam
bas sad dok ovo pisem nasu rakiju. Moram vam reci da sam malo utanjio sa rezervama , pa
je dugo drzim u ustima i ne otiskujem je lako >nizbrdo<, nego onako gustiram.....Najmrza
mi je stvar bila kad dodjem kod nekoga pa veli… ‘ajde zeno >onu rakiju<, pomjesaju se
flase sa rakijom. Pa se ne zna je li ta flasa >ona prava rakija< ili >ona druga, znas<. Kad ti
natoce iz >one druge , znas< ( to ti je rakija za one koji zabasaju, postare, slugane, one
sto drva rezu...) onda ce te sigurno zaparati po grlu i samo ces je iz uctivosti
progutati....Zato su bile najbolje kuce koje su imele jednu rakiji za sve, i to onu pravu. I
za popa i doktora i za sirotinju i namjernike.....Na cijelom Kordunu se uvjek, a i dan danas

Sjećanje na Kordun

257

moglo popiti dobre rakije i u Sjenicaku i njegovoj okolini, kao i u Krnjackim krajevima i
onima prema Korani. Posebno dobre rakije su bile u podnozju Petrove gore i to u selima
Pecka, Perna, Crni Potok , Malicka ( kod Djure Sapica)..... Ta sela leze na nadmorskoj
visini oko 400 m i imaju uvjek kvalitetnog voca, a u Malickoj i vinograda ????? (ako se ne
varam jedni od rjetkih ocuvanih vinograda na Kordunu). Selakova poljana i cijelo
Krstinjsko podrucje ( Prisjeka, Klupica ,Mracaj ) , pekli su dobru kruskovu rakiju.
Cinjenica je da se jedna od sigurno najboljih sljivovica pekla u Slavskom polju i njegovoj
okolici, i ono sto >pjesnik< tvrdi stoji sigurno na mjestu………..

Ajde zdravi vi meni i veseli bili!!!!!!!!!!!

CORDON

replika:Sade sam malko i ljut...
...pa,ispada da je svagdje bilo DOBRE rakije,osim u - VOJNICU...NO,bez obzira na loshu
nadmorsku i podmorsku visinu,imali smo ,kad smo htjeli,jako dobru rakiju...jer te "nashe"
sljive bile su SUPER..mislim te sljive iz "muzza"...(ovo "zz" je ,ono "z" ,kao zaba"...) !? Pa
kad Mile Kljuko doveze 300-tinjak vreca,pa kad pocne "drozdiljca" da radi...i na kraju
"rakijske balade",obavezno i 10-tak kila secera,pa "rakana" bude...do iducih sljiva iz
"muzza"...Ajd',zzivli...

CORDON:Drenovaca...................................
........Pozdrav rakijasima........ Nesto nas ova rakija slabo drzi, izgleda da je slabaska.
.......Kad smo spominjali rakije, zaboravio sam spomenuti jednu vrstu kordunaske rakije
koja mi se veoma svikla. Radi se o rakiji od drenina ( ili drenjina) tzv. DRENOVACI. Tu
rakiju sam imao prilike piti kod djeda Djoke Rkmana. Ne znam tacan naziv sela, ali mogao
bi biti Srpski Blagaj. Mozda bi nam o toj rakiji znali reci >MirjanaMiroslav<, jer oni su sa
tog podrucja............

CORDON

CaDo:re:NAJBOLJE KORDUNASKE RAKIJE
Pa gdje nam se izgubi NAS prijatelj CORDON, autor ovog Topica...da nije zalutao u ovo
drustvo

258

Sjećanje na Kordun

CORDON:Ej......evo me.............................
Javljam vam se doduse sa tudjeg kompjutera, jer je moj u tezem kvaru, a mozda vec
sutra i proradi. Nisam se nigdje izgubio, tu sam ja....... Pijauckam >medovacu< ( to ti je
sljivovica u koju se stavi zlica meda da joj ublazi zestinu ), i pregledavam sto ste pisali u
zadnje vrijeme, dok mene nije bilo .

Pozdrav svima

CORDON

Sjećanje na Kordun

259

260

Sjećanje na Kordun

Zadružne i
mljekarske
Pričice

Autor topica: Vujac

vujac:

a o zadrugama nista....
Osim nadaleko poznatih birtija Korduna i okolice treba se podsjetiti i na nase zadruzne
trgovine ili kako smo mi to zvali zadruge, Islo se u zadrugu a ne u ducan ili trgovinu.
Zadruznih trgovina je bilo posvuda od Cerovca, Tusilovica , Krnjaka, Budecke Rijeke pa
tako redom na sve strane. Razlog za spominjanje nasih zadruga je sto se pored birtija,
potrosnja pive, konjaka, pelinkovca i ostalih alkoholnih proizvoda povecavala i u
zadrugama. I u njima se tocilo ali po zadruznim cijenama (doduse u zadnje vrijeme si
mora pice iznjeti van iz zadruge). Obicno bi pred zadrugom bila “dezurna ekipa” koja je
rjesavala tekuce probleme i namisljala kojekakve zajebancije. Sjedilo se uglavnom na
prevrnutim pivskim gajbama. Za one mladje koji to nisu iskusili samo da znaju da nema
sladjeg pivkana od politer popijene u ladovini pred zadrugom dok sjedis na gajbi, pljuckas
u prasinu i odpuvujes dimove niske Drine, a uz to slusas koju “pametnu” od zadruzne
klijantele tipa Njamnje, pokojnog Telebana, Djeme Petrovica, Flaske, i kasnije generacije
Velje Mikicinog, Rape (Telebanovog sina), Pujdica, neka me dopuni ko zna dalje.
Meni je najdraza bila zadruga u G. Skradu u Catrnji pored igralista dje smo dolazili na
turnire, a i na zabave obicno vezane uz zbor. Navracao sam tu cesto na putu za Ponorac
da kupim kave, cukra u kockama, cigareta i kruskovac (za moju strinu). Opskrbijo bi se tu
i petreuljom za lampuse jer smo obicno po noci islu u Koranu tuci ribe (ne pitaj kako,
svakako samo ne legalno). Obicno bi tu vec zatekao mog burazera Svetu (znao bi da je u
zadruzi jer bi mu prepoznao magare vezano za oras uz sternju). Za dobrije dana znali bi
tako nas dvojica ( uz malu pomoc lokalnih kronicara) stuci gajbu karlovackog. Zadrugu bi
zatvorili, a mi bi jos dovrsavali posao ispred zadruge dok je magare gladno rikalo vezano

Sjećanje na Kordun

261

cijelo popodne. Srecom gladno magare je znalo po noci put do kuce ( trebalo je 5 km
onako pjanog serledanja) magare prednama a mi za njim. Strina bi psovala (obicno bi do
kuce platio onaj njen kruskovac) i vikala da je magare pametnije od nas.

jad:nasa tuslovacka zadruga....
ko moze to da zaboravi.
Ispred trgovine je stajala stara posta, (bila je tu prva autobuska stanica,a poslje kod
Boze) a i posta je tu bila, radila postarica Zora, iznad trgovine bile dvije skolske ucionice,
tako da je tu uvijek bilo dosta i starih i mladih. Uvijek je neko bio dezuran na
stepenicama ispred zadruge.Stari trgovci Vojn, poslje Padela,samo toce ispod puljta, a tu
je i knjiga veresije. Naravno bilo je tu i prevrnutije pivskih gajbi.Djurkanovi konji pusteni
i jedu iz kola,a on i Mara -njegova zena, sjede na stepencama u drustvu Jovice, Glise
Dabca,Djeme i njegove Boje, Telebana, Gage,Buruma i Skatulce, a i tu je jos i Lisan i Vojn
Komadna. Znali su se ponekad ispred zadruge sjesti i GnjacoB. i Ljoboda kad se vracaju iz
sajma.
Kako su godine prolazile ekipu su nadopunili Rapo,Veljo,Mica zuti, Malecki, Zicar, Cesarac
M. Goca, Borica i Micko Cvijetin.
Glisin biciklo je isto tu naslonjen na drvo,s kojim se on ujutro doveze u trgovinu, a navece
se gurajuci i naslonjajuci se nanjega vraca kuci.Sjecam se Djurkan i Mara pjevajuci kuci,a
konji sami znaju put do kuce u Grijake,kao i Telebanovi uz Rapce brdo. Boze zivi su samo
Veljo,Micko,Borica i Goca,svi su ostali pokojni.
Bilo je uvijek veselo i kod Marka M. kovaca u njegovoj vocari,koja je bila u susjednoj
Veljinoj njivi,odma preko puta uz trgovinu.

A jel netko od vas nosio suve spice od masiraca i jaja u trgovinu.?? znalo se nekad i
ukrasti neko jaje i trk u zadrugu po sladoled. Mogu li to nasi mladi danas da zamisle, da
ides u trgovinu bez novcanika, sa par jaja,da bi si kupio sladoled i zvake????

Ajme koja tuga i pustos ispred zadruge kad bi bila inventura.

Danas ima trgovina u Tusilovicu "Kod Mise" u kuci Voje mehanicara, i tradicija se
nastavlja, samo malo u modernijoj verziji. Tu je klupa, otvarac za pivu visi na
spagi,okacenoj na cavlu na boru. Kad god sam dolje i idem u trgovinu platim pivu
Pujdicu,Nini T. i Borici,zasluzili su jer oni su tu drze klupu i cuvaju tradiciju na lijepie
uspome na nase stare zadruge.

Vujac,zovem na pivu kod Mise, ja cu povesti jos Duliju,Pincu,Capu,i kuma Vesu(on pije
bezalkoholno)da prevrnemo gajbe, "svezemo konje" i popijemo pivu,jel vazi?

262

Sjećanje na Kordun

Djoks:cakalce
Zaboraviste Branu Mudrova i trgovinu Petrova Gora.
-A kako su usluzivali:
-"tu ti je dolje cakalce (casa),pa nam natoci po jedan dok ja usluzim musteriju" - Dusan
trgovac u zadruzi
-"os jos kumcu"? -Sveto G. nudi gosta sa bravnom i kupusom ,sve za iste pare
- Potpis :app -Malecki (Jad ispravi me ako gresim)
-Jednom prilikom napije se Draja kod kum Svete i zaspe na putu pred kucom sto je u ono
vrijeme bilo normalno vise nego doci kuci.Kako zaspa tako se i ispovraca.Doslo neko pasce
pa pocelo da ga lize, a on ce na to" sapunaj ti brico sapunaj, poslje cemo kod kum Svete
na gemist."
Vi nesto poceste nabrajati musterije koje su sjedile na klupama u Tusilovicu.Lakse je
nabrojiti ko nije.Zaboraviste D.Tusilovic,Malicane,nisu bas puno zaostajali ,da ne
nabrajam poimence dugo bi bilo.

Kordun:Re: cakalce
nesmijemo zaboraviti da je bisera bilo i pred kordunaskim mljkarama, tu se dalo zezati i
onoga ko nije bas bijo za salu.
Sjecam se nekog cika Mane sa bjelim ficom koji je obilazio mljkare i uzimao "uzorke", da
bi se analizom mlijeka dokazalo cije ima najveci procenat masnoce pa bi bilo i bolje
placeno. Mane vec pristigao sa ficom a seljani polako pristizu, moj caca se preko strane
priblizavao mljekari, pazeci da se ne poklizne jer je bilo mokro jutro, ali bome kad se
primaka mljekari i vidio da Mane uzima uzorke, odese noge same u zrak, boket frknu u
zrak pa pravo u zivcu, sve se prosu nije se moglo uzeti ni za uzorak.
Nadje se tu seoski mudrac Bozo Velemirovic pa ce na to:-Nije Mico pao slucajno, vec ga
voda pokliznula.
A ovaj moj cim je cuo rijec voda, planu, jer ga Bozo taka dje je bio "najtanji" to jutro.
Bilo je popularno sipati vodu u mlijeko, ustedi se, ostane malo vise kod kuce, ali na
mljekari ako bi se nekome reklo da sipa vodu, nije bilo vece uvrede. Posvadjase se njih
dvojica to jutro kao niko do sada.
Caca se vratio kuci mokre i zamazane guzice, ljut kaj ceno, zao mu varenike, a opet mu
milo sto nije uzet uzorak, kud bi od sramote, ali Bozu tog dana nije mu smijo niko ni
pomenuti.
Kad nedje popodne oko 5 sati cuje se neko da ide uz put pravo nasoj kuci, bog da te
sacuva, Bozo i njegova zena gone krmacu pod prasca, caca kad je vidjo pobjesnio, neda
nikako da Bozo sa krmacom kroci u dvoriste.
-Bozo, molim te ko boga, odmakni se od moje kuce i moga dvorista,,,sad cu cenu pustiti,,,

Sjećanje na Kordun

263

strgat ce te.
Bozo ce na to.
-Pusti ti prasca, mani se cene.
-Moj prasac tebi prasce nece praviti!
-Nece meni nego krmaci, bog s tobom Mico.
-Bozo, rekasam ti lijepo i molim te odmaknise, ajde odkud si i dosao.
-Mico, razumi jednu stvar, nas dvojica smo se jutros svadili oko varenike i oko toga
necemo ni jednu rijec vise, sad je u pitanju krmaca i prasac, pusti njima na volju a ti ajde
dosnesi po rakiju da to lijepo zalijemo i sve u redu.

Caca kao caca popustljiv na djelu a jak na jeziku, izgrdi ga kao crnog djavola, donese mu
rakiju, popise, ali se nikad ne izmirise kad je varenika bila u pitanju.

S postovanjem
Kordun

jad:Dujo trgovac i njegovi "cvecici"
Pokojni Dujo trgovac u nasoj zeljeznariji imao prijateljicu Soku. Nije tada bilo mobitela
ni telefona ko danas,tako da se nije nikad znalo kad ce ona moci doci kod njega.Al kad ona
dodje on zatvori,jer to nikada nije bio problem da se uradi i okaci na vrata na skaniclu
napisano: Dolazim odma" . A kako ispred nase zadruge nikad nije bilo pusto, skuzili to oni
stalni lokalni boemi i cim su vidjeli da Soka sepka nis cestu i ide prema zeljezari njih par
udje kod Duje i zasjednu kod njega, sve nesto ispitujuci i zagovaraju ga raznim pricama.
Usla Soka, vidi ima ljudi, sta ce jadna ona zagledaj po onim vrecama sa cavlima i tako nada
se razice se oni, al oni zasjeli bas ljudski. Kad Dujo ce za neko vrijeme njoj:"Eli posto s'ti
dosla? El po cvecica? (tako su se zvali oni sitni cavlici ili rajsnedle) E nema ih danas,vec ti
lagano svojoj kuci, i pozuri da ti se vatra nebi ugasla".
Drugi dan je to vec postala zafrkancija i ostala je do danas,od Dujinog pitanja i odgovora,
pa kad bi neka starija teta isla u trgovinu oni bi odma u glas, Eli posto sti dosla, el po
cvecica?

Djoks ti si sa one strane Radonje za sad jedini i dodaj jos neku pricu iz Grijaka,Malica.
Sjecas se Sabana i njegove lokve ispred kuce kad ju je prokopa do pola puta????....., Coja,
Draja,Biskani, Doktor itd....samo ih ti nabrajaj i spomeni. Lijepo je da ih se sviju jos
uvijek sjecamo i da ih nismo zaboravili.

Sto se tice provala i bisera od mog tate, ima ih za knjigu napisati,(to i namjeravam)do

264

Sjećanje na Kordun

zadnjeg dana je bio takav.
Zadnji dan svog zivota pitao je doktore na viziti:"jel, gospon doktor, jel bi ja moga ovom
mom raku bacti koji komad mesa, da mene zero ostavi na miru?"i nasmijao se onim svojim
posebnim,i samo zanjega karakteristicnim glasnim osmjehom.Doktori su rekli da tako
bolesnog i tako raspolozenog pacijenta nisu imali. Bio je poseban, umirao je i imao je do
zadnjeg smisla za salu.U zelji da prikupim sto vise njegovih izreka i sala molila bi
tebe,Korduna i vujca da napisete ovdje ili da mi posaljete na moju e-mail adresu
jad@ludilo.de svaku pricu,ako se sjecate, a da je imala veze sa Maleckim.Bila bi vam jako
zahvalna.

Kordun pozdrav od generacije, pismo stize.

O nasoj mljekari,masnim jedinicama,kalaisanim boketima,mljekadzijama
Komadina,Grijaka,Malica i Tusilovica, dolasku laktofriza i nasoj teta Ljubi, neki drugi put.

Djoks:odakle da pocnem
Toliko ima dogadjaja, ali mi je mozak zablokirao.
Prvi mi je pao Slavkic kad je zavrsavao sa svojim skolovanjem. Vracajuci se iz skole preko
prelaza(greda preko Radonje) bacio je torbu sa knjigama u vodu.Kad je dosao kuci rece
starom Sabanu" Caaaca aaajde vaataj vvolove da iizvuces koceve (jedinice)iz Rrraadonje."
Zlatna vremena ,koceve nose neka druga djeca, a i volovi nisu sto su bili nekad.Jedino se
voda prelama preko onog istog slapa sa kog je snagu skupljao jedan mlin zidan kamenom
od kog su ostale samo zidine....

Nego, neka mi neko objasni kako da prikacim neke fotografije.

CORDON:

Cukrice iz >Granapa<.....................

...............Dobro je citati ove vase opise zadruznih trgovina, seoskih birtija.........stalne
klijantele, trgovaca.......atmosfere u njima i oko njih.............

........Sve te moderne trgovine, krcate robama raznih sorti, bljestave, sa pokretnim
stepenicama, kasama sto piste, bljestavim izlozima, biranom robom, ne mogu potisnuti one
osjecaje duboko urezane, dje su pomjesani mirisi medenjaka, napolitanki, crne salame,
cukrica, lizaljki , kozi za sternju, cavala rebrenjaka, rogulja, petroleoma ( ili vidika),
cesagija, divke, cikorije, germe, plebe, radiona, rum plocica.......i obaveznog >Badelovog<

Sjećanje na Kordun

265

konjaka..........na casice.......ispod puljta.........

..........Probao sam i sam povratiti dio te atmosfere, kad sam krenuo sa vlastitom
trgovinicom. Dugo sam na tavanima seoskih trgovina po Krstinji , Johovu, Klokocu , trazio
drveni stalak i teglice u kojima su stajali bomboni, sitniji slatkisi, cokoladice i na kraju
ipak uspio sve to kompletirati, veseleci se tome bas kao onda kad asam bio dijete..............

Pozdrav
CORDON

266

Sjećanje na Kordun

Legenda o
Vidovom vrelu

Autor topica: CORDON

CORDON:VIDOVO VRELO...... OBICAJ, LEGENDA, ILI.......
Kao i do sada obicaj da se uoci Vidovdana nasi okupe oko Vidovog vrela u Kuplenskom
nastavljen je i ove godine. Nesto naseg svijeta, pojacano mladim snagama koje su dosle
preko ljeta na Kordun, nastavilio je obicaj za koji se ne zna ubiti kada je zapoceo,ali se
svake godine tradicionalno odrzavao. Malo ljudi koji dolaze na ove stranice zna nesto vise
o tome, pa da kazem koju. U selu Kuplenskom, u jednom lijepom jarku ispod zaseoka Vile
nalazi se to Vidovo vrelo. Preko godine to vrelo nije narocito izdasno vodom, ali uoci
Vidovdana to vrelo naprosto >proradi<.Iz djetinjastva su mi ostale slike ljudi koji su
dolazili iz Like, Banije, Bosne..., cjela hodocasca. Ljudi su uzimali tu vodu vjerujuci da
pomaze onima koji imaju problema sa vidom. Uz sve to uvjek je bilo tradicionalno veselo,
uz priguseni zvuk tamburica, u cemu su prednjacili Kupljencani, predvodeni izuzetnim
primasem pokojnim Salom Elektricarem.Izmedu plastova pokosenog sjena gorjele su
vatre, mladi su se muvali izmedu njih.....
Neobicno mi je draogo da se jedan obicaj kojem nije pridavano dovoljno paznje odrzao i
ove godine i da je tradicija nastavljena..... i neka se ne ugasi….vidi sliku ‘vrelo’
Pozdrav svim mojim >Micanima< ma gdje oni bili.
CORDON

hvala ti:

Cordon,sada si me...
...podsjetio,jedne davne godine bio sam (i) na tom vrelu.Neces vjerovati,sjecam se i
tamburice...

CORDON:Opet su sinoc cule tambure ..............................
Danas Vidovdan, ili kako se znalo reci kod nas na Kordunu >Vidovo<.Kisica koja je sinoc
padala, nije sprijecila vise od dvije stotine posjetilaca da prekinu jednu dugu
tradiciju......>Potekla< je voda iz Vidovog vrela ( Kad se u Medjugorju moze u onom
kamenjaru ukazati Gospa, moze valjda i voda >poteci< iz naseg Vidovog vrela. Samo gdje
smo mi do Hercegovaca, koji su od toga napravili biznis, prodavajuci cak i

Sjećanje na Kordun

267

kamenje ).........Bilo je veselja, pjesme, neizbjezne Nikicine kotlovine.......... Zaplesalo se
>Kukunjesce<.........ponovo se u jarku kod Vidovog vrela cuo tambura
glas .................................................................................................................glas zivota . .. ... .... .....

Kordun:Re: Opet su sinoc cule tambure .............................
Pricalo se da su se sljepi dovodili na Vidovo vrelo, noc uoci Vidova, i kada bi se umili tom
vodom da su progledavali, volio sam slusati price o dogadjanjima sa Vidova vrela, zao mi
je sto nikada nisam otisao da se i sam uvjerim u moc prirode koju je prikrivao nas Kordun.

Jos jedan obicaj sa Korduna vezan za Vidovdan je i branje cvjeca koje se zove "vidic". U
rano predvecerje znalo se izaci na tratinu i potraziti cvjetke vidica koji bi se prikrivali u
travi i bilo ih je dosta tesko pronaci, stavili bi se u cistu maramicu a zatim pod jastuk
momka ili djevojke, djevojke su jos uz vidic stavljale, ogledalce, cesalj, muske carape ili
jos nesto od muske toalete, momci su stavljali stvarcice od zenske toalete, tu noc ako bi
se usnuo lik neke osobe bio bi to sudjenik ili sudjenica za koga ces se udati odnosno
ozeniti.

Sva moc predvidjanja dolazila je navodno od tog malog cvjetka "vidica"

Sretan i blagoslovljen neka vam je Vidovdan.

S postovanjem
Kordun

Cvjetak zanovjetak:Jos jedan obicaj uoci Vidovdana!
Drago mi je ovo procitati. Cuti da se i ove godine nas narod, kao nekad, opet okupio
zasvirao i zapjevao uoci Vidovdana na Vidovu vrelu.
Dopunio bi ovu pricu o obicajima za Vidovdan sa jos jednim detaljem. Dan prije Vidovdana
nase bi cure-udavace brale cvijet koji se zove vidic. Stavljale bi taj cvijet pod jastuk,u
nadi da ce bas tu noc uoci Vidovdana u svojim snovima vidjeti osobu za koju ce se udati.
Dali je i ovo prica,legenda ili istina mogu nam o tome nesto vise reci nase cure, one koje
su to radile?

dragana:

vidic

268

Sjećanje na Kordun

Ja nisam nikad stavljala vidic pod jastuk,ali znam jednu stariju zenu koja je to
uradila.Kaze da je sanjala malog zdepastog muskarca i za takvog se kasnije udala.Koliko
je to istina neznam,ali sigurno da nesto ima.

CORDON:....LEGENDA O VIDOVOM VRELU........
..........Evo danas je Vidovdan.......sinoc se narod po tardiciji koja unatoc brojnih neprilika
nikada nije prekinuta, opet okupio u izmedju dvije kose oko Vidovog vrela. Ovaj put ce mo
govoriti o legendi koja je stalno kruzila i dan danas kruzi oko toga neobicnog vrela u selu
Kupljenska.Nesto o tome nasli smo u knjizi Vukosave Opacic - Lekic, koja je priredila
knjigu Kordunaskih narodnih pripovjetki pod naslovom >Sanjao sam da me mjesec umiva...<

VIDOVO VRELO
Vise Vojnica kako se ide u Maljevac u selu Kupljenska imade jedna luka pod nekakvijem
grmom i u toj luci vrelo, koje nikad u sebi nema kapi vode preko cijele godine, a kad dodje
Vidovdan, onda uvece uoci Vidovdana dodju ljudi pa lijepo isnaze, a cim sunce pocine, voda
odmah pocne izvirati i to bijela kao varenika. Cim pase podne uoci Vidovdana, odmah se
stane svijet sa sviju krajeva prikupljati, pa kad voda pocne izvirati, onda se umivaju i tako
cijelu noc.Kad ujutru svane i sunce se stane radjati, voda prestane izvirati, a kad bi je ko
nalio u kakvu posudu, flasu ili u sta drugo, nikako je ne more do kuce donjeti – nekud je
nestane, pa da je ne znam kako zacepljena. A da koga najvecma oci bole, kako se ondje
umije, odmah je zdrav.
( Iz knjige koju je priredila Vukosav Opacic – Lekic “Sanjao sam da me mjesec umiva”-
Narodne pripovijetke Korduna, od sakupljaca Simeona Djurica, seljaka iz D.Budackog,
izdavac SKD “Priosvjeta”Zagreb, 2002

LEGENDA O VIDOVOM VRELU
Negdje pod Petrovom gorom na Kordunu, zivjela je davno pred stotinu i vise godina, velika
zadruga od 70 clanova druzine u kojoj je domacin bila baba Stojka. Imala je jedanaest
sinova i tri kceri, dva djevera sa zenama I djecom, sedam snaha i dvije jetrve. Zadruga
je kao granicarsko leno davala caru 7 stalnih vojnika. Baba Stojki coek pogibe poodavno
na granici. Kasnije pogibose i dva sina. Neki su bili u vojsci.
Nije Baba Stojki kao domacinu bilo lako izaci na kraj sa tolikom druzinom, a posebno sa
jedanaest zena od kojh su cetri bile udovice.Ali Stojka je bila razumna i uz pomoc
djevera Ilije, koji je u svemu bio savjetnik i desna ruka, vodila je ona kucne poslove tako
da su joj mnoge komsijske kuce zavidjele. Nikad se iz njene kuce nijesu culi ruzni glasovi
jer je ona sve unutrasnje razmirice mudro rjesavala i svi su je postovali i slusali. Ali
dodje do nevolje koja baci cijelu kucu u brigu, a posebno babu Stojku. . Sin joj Srdjan
dodje sa granice, i kaza nekoj od snaha da je negdje oko Kordunskog Ljeskovca, gdje je
sluzio, zagledao djevojku, i ako majka dozvoli, htio bi je uzeti. Snasa to kaza babi Stojki,

Sjećanje na Kordun

269

i kako je sinu bilo 26 godina, ona odobri. Po tadanjem obicaju ode djever i jedan od sinova
djevojcinoj kuci da vide djevojku i njene, pripitaju sto treba, pa kad se i djevojcini
slozise i dodjose da vide mladozenjine, dogovorise svadbu i dovedose je.
Mladi je bilo ime Jelisavka. Bila je stasita, crnokosa i crnooka ljepotica i od mnogo zena u
kuci i selu , ljepotom i ponasanjem odskoci.
U kuci postase ponosni na nju i od milja je prozvase Jelkom. No pozavidjese joj njene
jetrve, a kod jetrove Joke, zene starijeg brata Maksima, zavist predje u mrznju. Joka je
bila sitna, pirgava i bolezljiva. S njenim poganim jezikom kuca je cesto imala neprilika.
Njen coek Maksim bio je susta dobricina i brata Srdjana je iznad svega volio, pa je i to
jos Joku drazilo. Svojim otrovnim jezikom pokusa kod Maksima opadjati djevera i
jetrovu. Maksim je znao njenu narav i branio se od njenih prica kao od dosadne muve, a i
drugi su to znali pa se na njene price niko nije ni obazirao.
No jedanput dodje Maksim sa straze na granici, okupa se i preobuce pa podje da se
izljubi sa druzinom. Zena mu Joka bila pred porodjajem, a njene zle oco vidjese sto druge
nicije ne mogu. Ucini joj se da se njen Maksim nekako sladje poljubio sa snahom Jelkom
nego sa drugima, i poslije nije mirovala, nego je kod jedne po jedne jetrove o tom zuckala
kako se Maksim, otkako je zanjela i obruznjala, ohladio prema njoj. Pa ode jos i dalje i
pocne natucati kako sumnja da njen Maksim previse pazi snaju Jelku, daje joj ljepse
poklone nego njoj, pa ko zna sto njih dvoje imaju medju sobom. Zene su se zgranjavale na
ove sumnje i tako to dodje do usiju babi Stojki. Kako je to tada bio obicaj u kuci, Stojka
sazva na okup sve odrasle, iznese im, pored ostalih poslova, i tu ruznu pricu, iskara one
sto kucu sramote poganim jezikom i neopravdanim sumnjama i sve se kao i obicno smiri.
Znala je domacica odakle duva vjetar. Znala je svaki korak svoje druzine, kao i to da za
veci grijeh nepostoji u kuci ni mogucnost, pa niko nista ne vidje osim pakosne Joke. Ali
Joka otrovna zaviscu i mrznjom ne miruje.
Godine prolaze i sa bojista stize vijest da je Stojkin i treci sin poginuo. U kuci zalost, ona
redovna, jer je smrt na granici sudbina Vojne krajine. Tugu ublazava radost koju donosi
radjanje djece. Radjanje i pogibje bili su sastavni dijelovi krajiske svajkodnevnice.
Jelka nosi drugo djete i Srdjan je u dvetom nebu od radosti. Dodje i Maksim na urlaub
pred samu krsnu slavu, najveci kucni praznik, kada se okupi sve svoje najdraze, da se
ozale pokojni i obraduje vidjenje rasute rodbine, kumova i prijatelja, da se dogovori o
udajama i zenidbama i svim vaznim poslovima. Ali bistro oko baba Stojke opazi da se
braca, Maksim i Srdjan nekako hladno odnose jedan prema drugom .
To je zabolje. Pozva ih nasamo da sa njima porazgovori. Oni joj se ispovjedise iskreno i
ponvo se otkri zmijski jezik pakosne snase Joke, koja se pobrinula da obojici brace dopre
do usiju, kako dijete koje nosi Srdjanova zena nije njegovo, nego mu brata Maksima.
Tesko to zabolje i baba Stojku, ali ona nije bila, zena koja pada od svakog udarca. Steze
srce i zadrza suze. Znala je ona u kuci kad god je koja od zena zanijela ili kad se ocekuje
porodjaj, pa joj i to pomoze da sinove smiri i kaze im; “Djeco, svako celjade u sebi nosi

270

Sjećanje na Kordun

andjela, koji se vjecno medju sebe bore i ko nadjaca, takvi smo pred Bogom i ljudima. Kod
Joke je jaci djavo koji joj jede dusu. Jelka ce roditi o Djurdjevu, a sad je sveti Jovan,
nasa slava, neka nam je na pomoci. Dakle , kad je Jelka zanijela ti si bio daleko od kuce,
samo tvojoj Joki neda djavo da razumom racuna. Pomrsio joj pamet.”. Ubit cu je”rece
Maksim. “Ne sine , imas sa njom sedmero djece. Ne bi ubio nju, nego djecu, sebe i ugled
kuce o kojoj se nikad nista nije ruzno culo. Sudbina ti je takvu dodjelila i pretrpi. I teze
se pretrpi. To bi ucinila i kukavica, a ti si junak kojem ne dolikuje da ubije zenu i majku.
Sve bi palo na tvoj obraz, a obraz cuvaj bolje nego svoj zivot. Joka je marljiva, samo
pogana jezika, i za kucu je to zlo. Savjetovala bih ti nesto sto ti je najteze, ali mislim
najrazumnije. Odjeli se iz zadruge. Dat cemo ti zemlju koja pripada i kucu napraviti. Imas
i odrasle djece koja su vicna poslu i mogu te zamjenitio dok si u vojsci. Zivjecete. Dobit
ce te snaju i unucad, a ona kao domacica nece imati potrebe za smutnje. Promisli o tome,
pa ce mo i sa stricevima porazgovarati”. “Kada ti, mama mislis da je to najbolje, ucinit cu
tako”. Kaze Maksim.
A ti sine Srdjane, cuo si i sve zaboravi potvore.Maksim te voli kao i ja, zena ti je cista
kao suza”.”Hvala ti mama” kaze Srdjan, poljubi se sa bratom i obojica poljubise materinu
ruku.
Na krsnu slavu dodje mnogobrojna rodbina, i sve je teklo po starom obicaju do pred
ponoc kad veselje zavrsava i pocinju ozbiljni razgovori o poslovima. Dodje na red i dioba
Maksimove porodice od zadruge za koju su vec izvrsene pripreme i dogovori. Obicaj je
bio da se sve pokretno i nepokretno djeli na clanove zadruge i po nepisanom je zakonu
priznavao i dio nerodjenom djetetu, ako se za njega znalo. Nesretna Joka ne otrpi da jos
jednom ne ujede Jelku i rece da ona nece priznati dio njenom djetetu kod diobe. Svi se
nato zgranuse, ali baba Stojki prekipe. Bila je umorna jer je cijeli dan dvorila goste
stojeci, a sad joj se noge presjekose i ona sjede. Prevuce keceljom preko ociju iz kojih
pocese navirati suze. Staro izborano lice joj pozelenje. Sve se oci uprijese u nju da cuju
njenu rijec osim sina Maksima, koji je sav crven od srama, gledao predase i stezao drzak
od kubure sa cemerom, ne znajuci ni sam zasto. Baba Stojka se pribra i poce tiho, ali je
postepeno padala vatru i podizala glas: “Joko, snaso, zar ti nije dosta sto ti prva i jedina
raskopavas ovo gnijezdo kome je sva okolina zavidjela na slozi i snazi? Zar ti nije dosta
sto smo svi radi svoje piladi i tvoga i Maksimovog obraza krili tvoju zlu dusu da ne pada
bruka na ovo sjeme i sliku svetog Jovana, nase krsne slave, pred kojom su palili kandilo i
pradjedovi tvoje djece. Zar ne znas i ne vidis , oci ti iskopale, da si svojim poganim
jezikom sramotila ovu kucu pakosnim lazima i turala noz medju bracu, i da nijesu razumni,
davno bi medju njima pala krv? Zar ce mo mi biti prvi u ovom kraju u koje ce gori od nas
upirati prstom jer nijesmo priznali ono djete koje se vec koprca u majcinoj utrobi?Zar da
uradimo ono sto niko prvi nije uradio, sto svako zna i vidi, samo je tebi na oci pao mrak?
Dabogda ti nikada ne sisao s njih i da Bog da ti iskopale, pa da te djeca sljepu vodila!”
Nakon te kletve baba Stojka klonu na sto i zanjemi. Maksim trze kuburu i poletje k zeni,

Sjećanje na Kordun

271

ali ga sretose. Joka pobjeze na vrata u mrak, a babu Stojku odnesose na krevet, zalise
vodom i dovedose k svijesti. Sinovi, snaje i rodbina sletise se da smire i dioba bi
odgodjena.
Joka se je i ranije osjecala da joj vid slabi, ali kroz nekoliko dana osjeti u ocima bol i
poce se zaliti da jos slabije vidi. Svi, pa i ona sama poce vjerovati da ju je stigla kletva
babe Stojke i da ce sasvim oslijepiti. Pocese je muciti strasni snovi. Njezin Maksim
poljubi majci ruku prije odlaska na duznost i ode bez rijeci. Srdjan ga isprati na rastanku
se izljubise, kao da su slutili da im je to posljednje vidjenje. Nikad se nije saznalo kako
se on prije odlaska obracunavao sa zenom u vajatu. Odlazio je na rad u polje i stalu. Culi
su ga da razgovara sa svojim konjem, ali ni sa kim vise, osim po koju rijec sa majkom.
Majka kao da se i sam pokajala zbog one teske kletve, ali dostojanstvo joj nije
dozvoljavalo da se to vidi.Kao da je pocela sazeljavati svoju snaju Joku, jer je pocela
prizivati i ponesto joj zapovjedati kad je bila reusa. Ali i Joka se pocela jako mjenjati.
Pored bola u ocima, ona je osjetila da je mnogi u kuci izbjegavaju, i sad joj najblize
postase svekrva i jetrova Jelka. Cak joj se ucini da je i njena starija djeca ne gledaju kao
ranije pa se sve cesce poce zaliti i zaplakivati.
Ali, kako narod kaze, nesreca kad krene ne staje. Obolje joj i umrije jedno dijete i
naskoro drugo. Uskoro stize glas sa granice da je i Maksim poginuo u borbi sa Turcima, a
Joka od neprekidnog placa gotovo sasvim oslijepi. Tada je sva druzina poce sazaljevati, a
najbliza joj postade Jelka koja joj poce prati i krpiti djecu, cistiti vajat i tjesiti je tako
toplim rijecima kao da joj ona nikada nista nije nazao ucinila. Ona je najprije odvede
svesteniku koji joj ocita molitvu radi ociju. Kad to ne pomoze, odvede je i kod vracare.
Najzad je stric Ilija odvede ljekaru koji joj dade nekakvu mast. Jelka joj je mazala ocne
kapke i zajdno sa njom plakala, jer sve nije pomoglo.
Jedno jutro kad joj je Jelka prala i mazala oci, Joka zajeca, zagrli Jelku i poce je
zalijevati suzama. Baba Stojka u to, pridje vratima i vidje ono cemu se malo nadala. Joka
place, ljubi Jleku i prica: “Sestro, dzabe se mucis oko mene. Ne koriste meni ni popove
molitve, ni doktorova mast. Tezak i pretezak je moj grijeh prema tebi, bogu, Maksimu i
druzini. Mene je stigla kletva pa mi samo bog i vi mozete pomoci. Ako mi mozete
oprostiti, oprostite mi,Bog me je dovoljno kaznio. Izgubi coeka, izgubi dvoje djece, izgubi
ocni vid. Bojim se da cu izgubiti i ovu djecu sto mi je ostalo.Svi ce zbog mene proklete
pomrijeti”. Baba Stojka slusa, i sama satrvena bolom za sinom i unucadi, pridje i zagrli
nesretnicu i rece: “Davno sam ti ceri oprostila, ali samo nek ti i bog oprosti i ova Jelka
prema kojoj si najvise grijesila”. Jelka je ljubi i tjesi, i po nekoliko puta ponavlja rijeci
prastanja.
Joka se malo smiri i tu noc je slatko spavala. Ujutro se zaleti Jelki i isprica joj da joj je
nesto u snu reklo da ce progledati ako se na svetog Vida ujutro prije sunca umije vodom
sa Vidovog vrela. Ali niko u kuci nije znao za Vidovo vrelo.Propitivali su komsije, ali ni oni
njesu znali.Tada stariji djever babe Stojke, Marko, uprti torbu kruva, luka, slanine i sira,

272

Sjećanje na Kordun

uze sljaku i krenu da propita ljude znaju li za Vidovo vrelo. Prosao je mnoga sela, pitao
mnogo ljudi, ali za Vidovo vrelo niko nije znao. Star i iznemogao jeo je poslijednje ostatke
otvrdnjele proje i razmisljao da se vrati kad mu nazva boga isto tako prestario prosjak i
zamoli ga da da malo da jede, jer, kaze vec dva dana nije nista stavio u usta.
Srtari Marko se zacudi. Znao je on te krajeve i ljude kao gostoprimljive, ali ga opmenu
nevolja koja je i njega nagnala na ovaj put, pa se sjeti da nevaljala svijeta ima svagdje,
izvrnu torbu i iz nje na neku krpu istrese sve sto mu je ostalo i ponudi prosjaka da uzme
sto ima. I dok je prosjak rskao korice, kupio mrve i ostatke sira i slanine, Marko mu
isprica kakva je nevolja i njega odvela na ovaj put. Tada mu prosjak odgovori da se cudi
kako on ne zna za Vidovo vrelo, kad mu je ono skoro pred kucom. Marko se tome obradova
i zamoli ga da mu kaze gdje je, ali prosjak rece da mu odavde ne moze kazati jer je davno
ovuda prosao, nego ga povede kuci, pa ce otuda pronaci i pokazati mu. , Krenuli su i, kako
je do kuce bio dan hoda, imali su vremena jedan drugom ispricati sve sto su znali. Prosjak
je bio vrlo skrt na rijecima, pa je Marko morao u sitnice da isprica sve sto je snaslo
njegovu kucu. Usput su zanocili kod nekog Markovog kuma, koji ih je lijepo primio i pozvao
u kucu, ali prosjak nikako nije htio uci, nego je molio da ga odvedu u pojatu, izgovarajuci
se da je pun usiju i da ne zeli da im zagadi kucu. Donjeli su mu prostirke i jelo, pa je jeo u
mraku, ali spavao je u slami daleko od prostirke. U zoru su krenuli. Kad su stigli blizu
Markove kuce, prosjak nije htio dalje, nego je sjeo i dugo sutio. Stari Marko je bio
umoran i sjedio je kraj njega i strpljivo cekao da vidi sto ce prosjak dalje ciniti i hoce li
mu pokazati Vidovo vrelo. Tako su sjedili satima , dok obojica ne zadrijemase i ne
zaspase.Tada Marko cu u snu, kao na javi, da mu prosjak prica : « Zans li gdje je izvor
koji zovete Vilin tocak ? Malo nize prema sjeveru nalazi se slicna udoljica izmedju dvije
kose. Tu se izvor ne vidi, ali postoji. Podalje od druma gdje se kose spajaju naci ces gdje
unakrst raste zukva i cini krst. Eto tu kad sunce zadje uoci svetog Vida, iskopaj jamu a
onda se okreni ka istoku i triput se prekrsti i pomoli bogu pa, kad dovrsis molitvu, okreni
se i vidjet ces vodu. Poslije ponoci na svetoga Vida dovedi snasu neka se umije tom vodom,
samo pazi da ne zakasni, jer kad se sunce pojavi sa istoka, vode ce nestati i nece se
pojaviti do slijedece godine u isto vrijeme. Ako se ona dotle ponovo ne ogrijesi, moze
opet doci i ona i drugi koji boluju od iste bolesti. Iskusio sam te, sutio si i bio strpljiv, a
samo strpljivi uspjevaju. Zato sam ti otkrio tajnu.
Kad se Marko probudio, prosjaku nije bilo ni traga. Kad se vratio kuci, ranije nista, osim
da treba cekati Vidovdan i cekali su strpljivo.U odredjeno vrijeme postupio je onako kako
je cuo od prosjaka. Nasao je krst od zukve, doveo Joku da se umije i vid joj je povartio, a
u kucu se povratio mir. I glas o cudotvornom Vidovom vrelu procu se daleko.
Kazivala Marta Todoric 1976 godine, a zapisao Stanko Opacic – Canica, otac prof.
Vukosave Opacic- Lekic, koja je priredila knjigu « Sanjao sam da me mjesec umiva »-
Narodne pripovjetke Korduna, izdavac SKD >Prosvjeta< Zagreb, 2002 godine.
P.S.

Sjećanje na Kordun

273

.........Pa kad se u Medjugorju moze u kamenjaru pojaviti Gospa..........sto i mi nebi vjerovali
u ovo cudotvorno vrelo..............
Pozdrav CORDON

274

Sjećanje na Kordun

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->