Professional Documents
Culture Documents
Opi podaci Studijsk i program Godina odrava nja Status kolegija Brodostrojarstvo i tehnologija pomorskog prometa
prva
temeljni
Izbo rni
dopunska znanja(STC W)
da
Trajanje
semestar
da
mod ul
trimestar
Cilj nastave je da se studenti upoznaju s osnovnim svojstvima materijala iz kojih su proizvedeni elementi brodskih strojeva te s osnovnim tehnolokim postupcima zavarivanja i obrade skidanjem estica koji se primjenjuju na brodu.
Razvijanje opih kompetencija (znanja i vjetina) Upoznati se sa strukturom i osobinama materijala i tehnolokim postupcima obrade
Razvijanje specifinih kompetencija (znanja i vjetina) Davanje znanja propisanih STCW i IMO Model Courses za slubu upravitelja stroja iz podruja Tehnologije materijala
30
Multimedija i Internet Konzultacije Projekti ili terenski rad Drugi praktian rad Ostalo
15
30
Poha anje nastave Aktivnost u nastavi Seminarski rad Eksperimentalni rad Pismeni ispit Usmeni ispit
0,5 0,5
1,0 1,0
X X -
Seminarski rad
Satnica i bodovanje
ECTS koeficijent optereenja studenta Broj tjedana po semestru,trimestru,modulu Broj sati tjedno Predavanja Vjebi / seminara Drugi naini nastave Ukupan broj sati Predavanja Vjebi / seminara Drugi naini nastave Ukupno dana terenske nastave Sveukupno sati (ukljuujui predvi eno vrijeme za polaganje ispita ) 80 4 15 2 2 30 30 -
Nain praenja kvalitete i uspjenosti izvedbe kolegija Praenje prisutnosti predavanjima i vjebama i uspjenost odgovaranja na kolokvijima (8x)
Korespondentnost i korelativnost programa Program je korespondentan s programima referentnih sveuilita: STCW konvencija Massachusetts Maritime Academy Gdynia Maritime Academy Faculty of maritime studies NORWEY
a) b) c) d)
Program je u koleraciji s sljedeim kolegijima: vrstoa materijala, Elementi strojeva, Menadment odravanja, Konstrukcija broda, Tehnika mehanika
5. Ljevovi na bazi elika 6. Osnove toplinske obrade 7. Obojeni metali i njihove legure 8. Korozija i zatita metala 9. Polimerni materijali 10. Elektroluno zavarivanje 11. Obrada odvajanjem estica
Rastezljivost
Otpornost na umor
Vanjsko djelovanje sila OPTEREENJE Dinamiko Statiko Brzina Trajanje Nain djelovanja
= F/A
- unutarnje naprezanje /mm2 F vanjska sila, N A povrina, mm2
Vrste optereenja
Vlak Tlak Izvijanje Torzija Odrez ili smik Savijanje
Istezljiv Krut Otpor prema prodiranju Udarno optereenje Lomljivost Puzavost Umorljivost
Univerzalna kidalica
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. Ulje iz pumpe Cilindar Klip Tlakomjer s klatnom Klip tlakomjera Klatno Skala Okvir Ukruta Most Epruveta Okvir Oslonac
Fl0W-
10
11
12
Charpyjev bat
13
Postupak ispitivanja
Epruvete se promjenljivo optereuju po sinusoidnom zakonu u kombinaciji s statikim optereenjem m
m - statiko naprezanje (srednje) m=(g-d)/2 g - gornje naprezanje d - donje naprezanje A - amplituda naprezanja A=(g-d)/2 f frekfrencija, broj ciklusa optereenja
14
Wohlerov dijagram
Dijagram odre uje tri podruja vremenska izdrljivost: a) kidanje, optereenje prelazi vrstou materijala b) lom kod jednolinog optereenja i odre eni broj ciklusa c) dinamika izdrljivost, materijal izdrava optereenje i neizmjeran broj ciklusa
15
a.
Obini konstrukcijski elici, neke legure na osnovi bakra i aluminija b. Plastini materijali (bijela kovina)
16
Smithov dijagram
Svaka Wohlerova krivulja vrijedi samo za odre eno dinamiko optereenje za odre eno statiko optereenje Smithov dijagram prikazuje trajnu dinamiku izdrljivost materijala i njegove promjene u ovisnosti o srednjem naprezanju. Slika 1.17. Prikazuje samo pozitivni dio dijagrama, ispitivanje vlanim naprezanjem.
d m -
granina dinamika izdrljivost dinamika izdrljivost pod razliitim veliinama prednaprezanja granica elastinosti
17
Ispitivanje tvrdoe po R
Dijamantna kuglica 1/16 meki materijali HRB Dijamantni stoac 120 stupnjeva HRC Vrijeme 10 sekundi Iz tablica se oita vrijednost tvrdoe HRB ili HRC
18
Ispitivanje livljivosti
Ista koliina litine razliitih metala lijeva se u utor koji ima oblik Arhimedove spirale. Dostignuta duina mjerilo je svojstva livljivosti pripadne legure.
19
Ispitivanje gnjeivosti
ekiem se vri pokus sabijanjem epruvete dva dva puta vee od promjera. Deformacija u hladnom stanju, 1/2 prvobitne visine Deformacija u vruem stanju 1/3 prvobitne visine Zadovoljavajua kvaliteta, epruveta po obodu ne puca.
Ispitivanje rastezljivosti
1. 2. 3. 4. Metoda Erichsena Loptasti ig R=20 mm Lim =70 mm Prstenasti oslonac Potiskivalo Utiskuje se do pojave pukotine. Mjera, dubina utiskivanja
Ispitivanje savijanjem
Optereenje se postupno poveava dok se s vanjske strane epruvete na pojave pukotine. Mjerilo sposobnosti savijanja predstavlja kut koji se mora prekoraiti, a da se ne pojave pukotine.
20
Ispitivanje previjanjem
ica iznad 3 mm Lim, traka ispod 3 mm Vri se previjanje iz poetnog poloaja za 90 i vraanje u prvotni poloaj Pokazatelj svojstva previjanja je broj postignutih previjanja do pojave loma.
21
22
2. Osnove metalografije
2.1. Fiziko kemijske osnove metalne gra e 2.2. Osnove kristalografije 2.3. Izgradnja reetke kod legura 2.4. Kristalizacija 2.5. Dijagrami slijevanja
23
2. Valencija elemenata
24
25
26
Deformacija reetke
27
Odnos izme u: a) plono centriranog i prostorno centriranog kuba b) prostorno centriranog kuba i plono centrirane tetragonske reetke (alotropska modifikacija)
28
Supstitucijski mjeanac
29
pravilnim
nepravilnim
30
Dva metala mogu se spojiti u kemijski spoj. Tvore zajedniku reetku, ali razliitu od reetki sastavnih elemenata. Intermetalni spojevi:
Metalidi ili Intermedijarne faze
2.4. Kristalizacija
Tvari u prirodi nalaze se u
Krutom Tekuem Plinovitom
31
2.4. Kristalizacija
2.4. Kristalizacija
Ustaljivanje atoma u reetkastom rasporedu
2.4. Kristalizacija
32
2.4. Kristalizacija
Heterogena kristalizacija t - skrutite t1 - pojave klice kristalizacije Klice kristalizacije neistoe ili primjese
2.4. Kristalizacija
Tok kristalizacije
2.4. Kristalizacija
Karakteristina je krivulja hla enja i grijanja istog eljeza koje ima:
Dvije vrste reetki etiri zastoja
33
2.4. Kristalizacija
Nakon skruivanja 15350C Prostorno centrirana kubna reetka, -eljezo Nakon 13910C Plono centrirana kubna reetka, -eljezo Nakon 8980C Prostorno centrirana kubna reetka, -eljezo Od 8980C do 7680C Prostorno centrirana kubna reetka, -eljezo, nije magnetino ispod 7680C Prostorno centrirana kubna reetka, -eljezo, magnetino
2.4. Kristalizacija
2.4. Kristalizacija
Kod legura gdje se uz atome osnovnog materijala nalaze i atomi legiranog metala s drugaijom temperaturom talita i skrutita, pojavljuje se temperaturni interval u kojem se postupno odvija proces alotropske modifikacije zbog postupnog osloba anja latentne topline.
34
2.4. Kristalizacija
Koordinantni sustav
35
2.5.1. Sustav potpune rastvorljivosti u rastaljenom i krutom stanju Dijagram slijevanja Ni-Cu predstavlja uzorak potpune rastvorljivosti u krutom i rastaljenom stanju.
Kristali mjeanci s istom reetkom kod bilo koje koncentracije Priblino jednak promjer atoma
36
Susta Ag-Cu
37
38
Koriste se i sljedei nazivi faza stanja Primarni ledeburit id+Fe3Cid Perlit, sorbit, trostit,
39
ferit
40
austenit
perlit
41
3. Proizvodnja sirova eljeza Kemijski isto eljezo je srebrnobijele boje, metalnog sjaja i kao takvo u tehnici se ne upotrebljava U prirodi su rede izmijeane s jalovinom. Ruda eljeza je razliita sastava, ali se moe svrstati na koristan udio, pratioce i jalovinu.
3.1. Priprema rude Ruda se iz rudnika dobiva razliite gustoe, vlanosti i u razliitim komadima, od velikih pa do praine. Zbog transportnih, energetskih trokova odstranjuje se jalovina a zatim se sui. eljezna ruda se pri u peima, izdvaja se vlaga, ugljina kiselina i sumpor.
3.2. Elektro pei Kada nema dovoljno kvalitetnog koksa, a raspolaemo s vikom el. energije, ruda se tali u elektropeima. Prva pe, vedska i bila je slina visokoj pei. Snaga 6,5 MW. Redukcija drveni ugljen 1928 Norveka, pe tip Tisland-Hole Redukcija koks.
42
Pokretna elektroreducijska pe
Sporedni proizvodi:
Grotleni plin Troska
43
Sirovo eljezo Vrlo krhko i lomljivo Ne moe se oblikovati u hladnom ni u vruem stanju Pri ugrijavanju prelazi u tekue stanje a da mu se ne popravlja gnjeivost. Zbog heterogenosti strukture i slabih mehanikih svojstava gotovo je
neupotrebljiv
Sirovo eljezo Bijelo sirovo eljezo tvr e je od sivog Preteno se koristi za proizvodnju elika Sivo sirovo eljezo ne posjeduje veu sposobnost za deformaciju od bijelog Upotrebljava se za proizvodnju sivog lijeva
44
4.1. Proizvodnja elika Za razliku od sirova eljeza, elik ima povoljna mehanika svojstva Oksidacija nije direktna ve se prije oksidira eljezo FeO a zatim eljezni oksid reducira a pratiocima Si, Mn:
Si+2Fe ---- SiO2+2Fe Mn+FeO ---- MnO+Fe
Nakon dezoksidacije eliku se dodaju legirajui elementi i po potrebi regulira sadraj ugljika Od sirovog eljeza dobiva se alik s manje od 2,03% C
4.1. Proizvodnja elika Preteno se koriste elektropei. Tim postupkom dobivamo elektroelike. Vrlo su skuplji i kvalitetniji od konverterskih i martenskih elika. Velika vrstoa, mali udio sompora i fosfora (ispod 0,02%). Izvor topline, ist, iskljueno oneienje elika.
45
4.2. Vrste elika elici se razlikuju prema: 1. Mikrostrukturi 2. Namjeni 3. Kemijskom sastavu
4.2.1. elici prema mikrostrukturi a) b) c) d) Feritni, Perlitni ili eutektoidni Austenitni Martenzitni
a) Feritni
Taljevini se dodaju Al, Si, P, Ti, V, Cr, W, Mo radi proirenja feritnog podruja. Nisu pogodni za termiku obradu (arenje, kaljenje) Zagrijavanjem su krupnozrnati, usitnjavaju se prekivanjem
46
c) Austenitni
Taljevini elika dodaju se Mn, Co, Ni Proirenje podruja ispod 00C Nemogunost daljnje termike obrade difuzijom C
Nisu magnetini Nisko istezanje Velika rastezljivost Visoka ilavost Otporni na troenje
d) Martenzitni
Glavna osobina: Pri kaljenju dovoljna je brzina zraka da se dobije martenzitna struktura koja se odlikuje velikom tvrdoom.
47
4.2.3. elici prema kemijskom sastavu Prema kemijskom sastavu mogu biti:
Ugljini Legirani
Ugljini elici:
Konstrukcijski Alatni
Legirajui element ugljik C U prosjeku 0,05% do 0,6%C, rje e 0,9%C Vlana vrstoa 28-50 N/mm2 Oznaka .0000 i dalje
48
c) d) e) f)
Ner ajui, kemijski postojani 13-18%Cr Vatrootporni, legirani Cr, Mo .4970, .4579 elici za opruge, 1,4-1,8%Si elici za nitriranje, .4739, vrlo malo ugljika
4.2.3.3. elici za cementiranje Od elika za cementiranje zahtjeva se vrlo tvrda povrina i ilava jezgra, to se postie obogaivanjem povrine ugljikom, a zatim kaljenjem i arenjem.
4.2.3.54. elici za poboljavanje Zbog veeg sadraja ugljika i adekvatne termike obrade, ovi elici su pogodni za izradu dijelova izloenih veim statikim i dinamikim optereenjima.
49
4.2.3.5. Alatni elici Ugljini sadre 2,03%C i maksimalno 0,3%(Si+Mn). Obra uje se kovanjem, kaljenjem i poputanjem. Legirani alatni elici dijele se prema namjeni:
elike za rad u hladnom stanju elike za rad u toplom i hladnom stanju elike za obradu skidanjem estica.
4.3. Oznaavanje vrsta elika prema HRN standardima Standardom HRN C.BO.002 propisano je oznaavanje vrsta elika.
50
51
5.2. Lijevovi na bazi eljeza Lijevovi na bazi eljeza su: elini lijev L Sivi lijev SL Kovkasti ili temper lijev KL ili TeL Tvrdi lijev TL ilavi ili nodularni lijev L ili NL
52
53
Toplinska obrada predstavlja slijed ugrijavanja i hla enja obratka u krutom stanju da bi se poboljala mehanika svojstva.
54
a)
Normalizacijsko arenje
55
b) Rekristalizacijsko arenje
b) Rekristalizacijsko arenje
56
e) Poputanje Nisko poputanje 2000C, elici za cementiranje i alatnih C elika Srednje poputanje 280-4000C, opruni elici Visoko 450-7000C, elici za poboljavanje i alatni legirani elici
f) Poboljanje Ovaj postupak sastoji se iz zagrijavanja zakaljenog elika do temperature ispod Ac1 da bi se potpuno raspala martenzitna struktura u sitna zrna. Ovim postupkom podvrgavaju se dinamiki vijci izra eni iz nelegiranih i legiranih konstrukcijskih elika sa sadrajem ugljika od 0,3.0,6%, te opruni elici.
57
6.1.2. Kaljenje elika Kaljenje u cilju dobivanja veoma tvrde nestabilne strukture martenzita sastoji se od ugrijavanja elika do temperature austenizacije i od naglog hla enja (gaenja) radi sprjeavanja difuzije otopljenog ugljika i stvaranja jako izvitoperene prostorno centrirane reetke tetragonskog tipa ije se mikronapetosti i poremeaji kliznih pravaca oituju porastom tvrdoe.
58
59
60
61
6.1.6. Povrinsko kaljenje Tvrdoa 580-1100 N/mm2 Indukcijsko kaljenje Kaljenje povrinskog sloja plamenom
7. Obojeni metali i njihove legure Ova potonja skupina dijeli se nadaljena : teke obojene metale (Pb, Cu, Zn, Ni, Co, Sn i sl.) Lake obojene metale ija gustoa prelazi3,8 kg/dm3 (Al, Mg, Li, Be) i Plemenite obojene metale (zlato, platina, srebro, iridij, paladij i sl.).
7.1.1. Bakar (Cu) Crvene je boje izraenog metalnog sjaja, gustoe 8,94 kg/dm3, talita 1084 C i vrelia 2310 C. Ima vrstou 14-19 N/mm2, a valjani 20-28 N/mm2. Nagrizaju ga kloridi i ucljina kiselina otopljena u vodi. Vrlo dobro se legira s drugim elementima.
62
63
7.2.1. Nikal (Ni) Svojstva: sivobijele je boje za ukastim sjajem, gustoe 8,8 kg/dm3, talie kod 1452 C, dobro se valja i razvlai, otporan je na koroziju, slab je vodi topline i elektriciteta. Iznad 350 C je nemagnetian. Upotreba: za legiranje, za medicinske instrumente i u galvanotehnici.
7.2.2. Krom (Cr) Svojstva: srebrnobijele j boje plavkastog sjaja, gustoa 7,14 kg/dm3, talite kod 1800 C. Vrlo je krhak i tvrd, otporan je prema oksidaciji. Upotreba: za legure, legiranje i galvanizaciju.
64
7.2.3. Mangan (Mn) Svojstva: srebrnastobijele je boje s crvenkastim sjajem. Vrlo je krhak. Gustoa: 7,42 kg/dm3, a talite kod 1240 C. Otporan je na koroziju. Upotreba: kao legirajui element i dezoksidans.
7.2.5. Molibden (Mo) Svojstva: srebrnastobijele je boje, gustoe 10,2 kg/dm3, talite kod 2500 C. Dade se kovati i izvlaiti u tanke ice. Upotreba: kao lgirni element za brzorezne elike i legure na bazi Ni, Cr i Co.
65
7.2.6 Volfram Svojstva: srebrnastobijele je boje, gustoe 19,6 kg/dm3, talite kod 3370 C. Otporan je na visoke temperature. Upotreba: za niti arulja, elektrode TIG aparata za zavarivanje, i kao legirajui element za brzorezne i vatrootporne elike i sl.
7.2.7. Vanadij (V) Svojstva: svjetlosive boje srebrnastog sjaja, gustoe 6,02 kg/dm3, talite kod 1800 C. Otporan je prema koroziji. Upotreba: za legiranje specijalnih vatrootpornih alatnih elika sa Cr i Ni, za izradu permanentnih magneta, opruga i sl.
7.3. Laki obojeni metali Za gradnju plovnih objekata najee se iz ove skupine upotrebljavaju:
Metal aluminij magnezij Simbol Al Mg Gustoa 2.7 1.74 Talite C Vrelite C 658 650 2270 1107
66
7.3.1. Aluminij
Ima relativno malu vlanu vrstou i tvrdou. Nije pogodan za lijevanje, zavarivanje i lemljenje. Otporan je prema koroziji. Nagrizaju ga solna kiselina i luine. Iznad 600 C postaje krupnozrnat i krhak. Dobro vodi el.struju i toplinu. Upotreba: za legure aluminija, kao legirajui element, u brodogradnji, gra evinarstvu, strojogradnji, rehrambeno i kemijskoj industriji, za izradu folija i sl.
7.3.2. Magnezij Svojstva: vlana vrstoa 10,7-12,4 N/mm2. Valjan i tlaen je vri. Pri izgaranju razvija vrlo jaku svjetlost. Upotreba: kao legirajui element za limove otporne na morsku vodu i kao dezoksidans, u pirotehnici i za vrlo lagane legure.
7.4. Legure na bazi obojenih metala Legure na bazi bakra Legure na bazi nikla Legure na bazi aluminija Magnezijske legure Legure olova, kositra i cinka Leajne legure
67
68
4,16 3,26
Zakljuak : 1. Da je ena troila novce na nain kako je to inio mukarac, potroila bi 829 u istom vremenu . 2. Zato to je tim pristupom utedila mnogo novaca ena si moe za razliku od 179 kupiti jo i par lijepih cipela ...
69
8.1. Openito o koroziji metala Proces razaranja konstrukcijskih metala podvrgnutih djelovanju fizikalno-kemijskih procesa
Nepropisna termika obrada aluminijevih dijelova Nedovoljna i nepropisna zatita premazima Nedovoljno i nepropisno ienje metalnih dijelova Primjena vode za pranje nedozvoljenom koliinom klorida Galvanski proces zbog razliitih metala Otpaci hrane
Glavni uzronici korozijskog procesa Prema mehanizmu djelovanja, uzronici korozije mogu biti sljedei uzronici:
Fizikalni Kemijski Elektrokemijski Bioloki Kompleksni
70
Fizikalni uzronici korozije su temperatura, svjetlost te mehanika djelovanja Kemijski uzronici korozije su kisik iz zraka, vlaga, kiseline, alkalije, soli i drugi kemijski agensi koji mogu doi u kontakt s materijalom. Elektrokemijski uzronici su svi kemijski uzronici kod kojih dolaze do nastajanja galvanskih mikroelemenata u prisutnosti vodenih otopina elektrolita. Bioloki uzronici korozije su mikroorganizmi, gljivice, plijesni, alge, insekti, glodavci itd. Kompleksni uzronici, promjena klime, tla vode, radnih uvjeta itd.
Elektrokemijska korozija
Nastaje stvaranjem galvanskih mikroelemenata u prisutnosti vodenih otopina elektrolita
8.1.1. Kemijska korozija Prvi oblik korozije: Nastaje u neelektrolitima Reakcijom tvari koja korodira i supstance u agresivnom mediju Stvaraju se kemijski spojevi
soli, oksidi, sulfidi itd.
71
8.1.1. Kemijska korozija Prepoznaje se po vanjskoj promjeni izgleda Pojavi opne na povrini metala Pod djelovanjem plinova:
Srebro, nikal i mjed ---- potamni, Bakar ------ pozeleni ili posme i
Porast debljine opne ovisi o difuziji agensa. S porastom debljine opne usporava proces.
72
8.1.2. Elektrokemijska korozija Korozijsko djelovanje otopina elektrolita na metale i njihove legure objanjava se tenjom metala da izdvoji atome u otopinu. Atom ostavlja u metalu jedan ili vie svojih elektrona. Atom se pretvara u pozitivno nabijeni ion tj. kation.
Slika 8.1. Elektrokemijska korozija uzrokovana kapljicom vodene otopine kuhinjske soli kao elektrolita
73
Slika 8.4. Intenzitet razvoja procesa korozije u odnosu na pH vrijednost elektrolita s razliitim koncentracijama otopljenog kisika
74
Slika 8.5. Princip mjerenja intenziteta korodiranja mjerenjem promjene omskog otpora u funkciji vremena
75
Po nainu djelovanja:
Anodne Katodne
Slika 8.7.
a) Anodno inhibiranje eljeza u alkalnim otopinama b) Katodno inhibiranje eljeza u neutralnim otopinama
76
77
8.2.2.3. Anorganska nemetalne prevlake Prevlake se nanose kemijski i mehaniki. Oksidne prevlake nanose se na:
elik, aluminij, bakar, cink
8.2.2.4. Organske prevlake Oblaganje gumom i termoplastinim masama. Premazi na bazi celuloznih estera
Vezivo (celulozni ester) Sintetika smola Plastifikator (ulje) Razrje iva Boje (ako se ne radi o bezbojnom laku)
78
Slika 8.9. Katodna zatita elika magnezijem ili cinkom u morskoj vodi
79
9. Polimerni materijali
Lavoisier sredinom 1800. Godine - sumnja u mogunost razgradnje organskih materijala zbog njihove velike sloenosti Wohler 30 g. nakon sintetizirao ureu, te dokazao da se sintezom ugljinih spojeva moe sintetizirati organska tvar Goodyear dodatkom sumpor prirodnom kauuku mijenja stupnjeve njegove elastinosti, Hyatt stvorio celuloid tretiranjem celuloze s kiselinom
9. Polimerni materijali
Dolazi se do umjetno novostvorenih materijala iz sirovina koje je dala priroda, te dolazi do potpune modifikacije osobina upotrijebljenih sirovina. Poinje zamjena skupocjenih materijala (npr. bakelit tijekom prvog svjetskog rata) Daljnji razvoj organske kemije predstavlja daljnji razvoj postojeih i otkrie novih umjetnih materijala
80
9.2. Sastav plastinih materijala Plastini materijali sastoje se iz makromolekularnih organskih veza koje su nastale sintetskih putem ili modifikacijom prirodnih materijala. Mikromolekule rijetko sadre vie od 200 atoma, dok makromolekule sadre na desetke tisue atoma.
Monomer model koji je nositelj osobine budue makromolekule ili umjetne mase. Polimer dobiva se vietisunim ponavljanjem procesa me usobnog vezivanja tih osnovnih molekula. Proces dobivanja polimera iz monomera naziva se polimerizacija.
Polikondenzacija okrupnjevanje molekula procesom polimerizacije pri emu se odcijepljeni ostaci molekula veu u H2O i nakon kondenzacije daju vodu. Termoplasti - mase s lanasto poredanim molekulama, karakteristino plastino stanje koje daje umjetnoj masi izrazitu osobinu oblikovanja
81
Duroplasti gusto umreena umjetna masa koja je relativno toplinski otporna samo u okvirima organskih materija Elastoplast ili elastomer tree stanje polimerne umjetne mase koje se oituje u osobini trajnog elasticiteta
82
SINTETSKI
Poliplasti
Elastomeri
Sintetska vlakna
Plastomeri
Staklasti Plastini Elastini
PS, tvrdi PVC,PVDC PE, PP PA
Duromeri
Tvrdi
Nezasieni pliesteri, Aminoplasti, Epoksidne smole
9.4. Poliplasti Najvei dio proizvedenih polimera upotrebljava se kao konstrukcijski materijali i u obliku folija i nazivaju se poliplasti. Poliplasti su kod obine temperature kruti, ali mogu biti kristalasti ili amorfni. Osnovnoj polimernoj supstansi dodaju se razliiti aditivi radi poboljanja odre enih svojstava i snienja cijena proizvoda.
Svojstva poliplasta mogu se modofocirati tako er kemijskim reakcijama, te razliitim fizikalnim postupcima. Dodaci poliplastima su razliita punila, ojaala, plastifikatori ili omekivai, stabilizatori, pigmenti i bojila, spredstva za spreavanje rasta mikroorganizama, maziva itd.
83
Punila u kombinaciji s vezivima pridonose prvenstveno poboljanju osnovnih mehanikih svojstava plastike, smanjuju potronju energije i sniavaju cijenu proizvoda. Ojaala se dodaju u puno veoj koliini nego punila radi bitnog poveanja vrstoe polimernog proizvoda.
Omekivai ili plastifikatori dodaju se plastinim masama prvenstveno radi lake prerade i bolje fleksibilnosti proizvoda. Stabilizatori se dodaju polimernim masama radi poveanja otpornosti polimera na depolimerizaciju ili degradaciju, u toku prerade odnosno primjene, pod utjecajem UV- ili toplinskog zraenja u kombinaciji s utjecajem kisika i ozona.
Antistatici se koriste radi smanjenja statikog elektriciteta plastomera i time ublaavanja nepoeljnih posljedica nabijanja statikim elektricitetom. Bojila i pigmenti koriste se za bojenje velikog broja polimera, tako da ih je oko 200 i komercijalnoj upotrebi.
84
Najvanije tehnike prerade plastinih masa, tj. prevo enja u eljeni oblik jesu: -ekstruzija (istiskivanje, protiskivanje) -ekstruzijsko ili injekcijsko ispuhivanje -ubrizgavanje u kalup -vakuum oblikovanje -rotacijsko lijevanje -plastificiranje fluidiziranim prahom -kalandriranje (valjanje)
9.4.1.1. Polietilen
Sirovina monomera polietilena je plin etilen koji se s razliitim tehnologijama proizvodi u velikim koliinama. Njegova polimerizacija vri se s razliitim katalizatorima i pod razliitim tlakovima da bi se dobili odgovarajui konani produkti. Polietilen niske gustoe najee se prera uje u filmove i folije za rune vreice, plastenike i sl. Polietilen visoke gustoe najee se koristi za proizvodnju ambalae za kemikalije, posude za domainstva i industriju, te za proizvodnju cijevi.
85
9.4.1.2. Polipropilen
Iz etilena zamjenom atoma vodika s metilnom grupom CH3, dobiva se red nezasienih spojeva ugljikohidrata, na osnovu kojih se polimerizacijom sa stereospecifinim katalizatorima dobiva visokokristalasti propilen. Pravilnost gra e daje mu relativno vosoko talite, a ugljikovodina struktura izuzetnu elektrinu i kemijsku otpornost, te otpornost na vlagu.
ilav i dimenzionalno stabilan materijal, visoko kristalan, manje otporan na utjecaj svjetla i oksidacijskih sredstava od PE. Primjenjuje se kao materijal za pakiranje u obliku boca, folija, zavarivaa. Upotrebljavaju se za razliite konstrukcijske elemente kao spremnike za kemikalije.
9.4.1.3. Polivinil-klorid Dobiva se polimerizacijom polivinilklorida koristei peroksiden kao i neke druge katalizatore. Preteno amorfan termoplast, postojan je na kiseline, luine, atmosferilije, organska otapala i ulja.Ne upija vodu. Relativno je manje stabilan na utjecaje topline i svjetla.
86
Kruti polivinil-klorid sadri samo nekoliko % plastifikatora, a fleksibilan obino oko 30 %. Ovaj drugi se lake prera uje, ali je manje vrst na rastezanje i slabije otporan na toplinu kao i na atmosferilije. Upotreba polivinil.klorida naroito je uobiajena u gra evinarstvu ukljuivi i cestogradnju za hidroizolaciju, ia izradu ambalaa, proizvodnju skaja itd.
9.4.1.4. Poliviniliden-klorid Dobiva se iz dikloretana koji se sastoji iz vinilklorida i klora koji se polimerizira. Polivinil.klorid sam nema primjenu ve samo pomijean s polivinil-kloridom. Koristi se za izradu niti i traka, filtera, tkanina, folija za pakiranje hrane i prevlaenje papira.
9.4.1.5. Poliesterske smole Ove smole sastoje se iz nezasienih ugljinih kiselina i zasienih dvovalentnih alkohola poput etilalkohola. Obje komponente poinju se umreavati pod utjecajem peroxidena kao katalizatora. Upotrebljavaju se kao konstrukcijski materijali za manje plovne objekte, u gra evinarstvu, elektroindustriji, itd.
87
Zasad se epoksidne smole ire upotrebljavaju u brodogradnji najee za zatitno prevlaenje i lijepljenje, u elektrotehnici, zatim u izvedbi industrijskih podova kao vezivo za beton, kao stabilizatori vinilnih smola itd.
88
Komercijalno znaajniji kemijski derivati prirodnog kauuka su tvrdi kauuk, halogenizirani kauuk, ciklizirani kauuk i polimerizacijom modificirani kauuk.
9.5.3. Regenerirani kauuk Dobiva se preradom starog gumenog otpada pod utjecajem topline i kemijskih sredstava te se dalje prera uje u gumu na uobiajeni nain. Najvie se upotrebljava za automobilske gume, odbojnika, pedala, gumenih tepiha, kao dodatak asfaltu za gornji sloj ceste, itd.
89
9.5.4. Sintetiki kauuci Razvoj sintetikih kauuka usmjerena je prvenstveno na jednostavniju i jeftiniju tehnologije obrade, tj. Dobivanje termoplastinih, prakastih i tekuih kauuka.
Stiren-butadien kauuk Ekonomski najvaniji sintetiki kauuk. Ima svojstva slina prirodnim kauuku, ali je lake preradiv, otporniji na djelovanje kisika i ozona, fleksibilniji. Ima izuzetnu elektrinu otpornost, ali je slabo otporan na benzin i uljne produkte. Upotrebljava se osim za pneumatike tako er za izolaciju cijevi, izolaciju podova, itd.
Polibutadien Dobiva se polimerizacijom butadiena u otopini. Pomijean sa stiren butadien kauukom vrlo je elastian, otporan na habanje i starenje. Upotrebljava se za automobilske gume i druge proizvose od kojih se zahtijeva velika otpornost na habanje.
90
Poliizopren Proizvodi se polimerizacijom izoprena u otopini. Smatra se imitacijom prirodnog kauuka za kojima zaostaje jedino po svijstvima obrade i vulkanizacije. Upotrebljava se u gotovo svim podrujima primjene prirodnog kauuka.
Poliuretanski kauuk Dobiva se polimerizacijom dialkohola i diizocijanata. Izvrsne je otpornosti na habanje i starenje, a dobre otpornosti na oksidaciju i prema otapalima. Upotrebljava se u proizvodnji automobilskih guma, brtava, za gumiranje tekstila itd.
Butil kauuk Nastaje kopolimerizacijom izobutilena s malom koliinom izoprena. Nema jako dobri elastinost, ali je zato jako otporan na oksidaciju i nepropustan za vodu i zrak. Upotrebljava se za specijalne namjene, izradu zranica i unutarnje strane automobilskih guma
91
Polisulfidni kauuk Polikondenzacijski produkt organskih dihalogenida i alkil-polisulfida. Slabo je abrazivno otporan, dobro je otporan na oksidaciju i vrlo otporan na otapala i ulja. Koriste se za specijalne namjene, npr. Za brtve, za fleksibilne cijevi za benzin
Silikonski kauuk Niske je rastezne vrstoe i slabe otpornosti na habanje, fleksibilan je kod niskih kao i kod visokih temperatura. Upotrebljava se za elektrine izolacije i brtve.
Etilen-propilenski kauuk
Dobiva se polimerizacijom etilena i propilena uz dodatak nekog diena radi lake vulkanizacije. Posjeduje dobru otpornost na bruenje, na toplinu i na niske temperature, na kemikalije, ulja i masti. Upotrebljava se za izradu cijevi, specijalnih brtava, spremnika za kemikalije, te za izolaciju ica i kabela.
92
9.5.5. Guma Tehnoloki proces prerade kauuka u gumene proizvoda sastoji se iz sljedeih faza: mastikacija, mijeanje kauuka s dodacima, oblikovanje i vulkanizacija. Glavni dodaci koji se mijeaju se sredstva za vulkanizaciju, omekivai ili plastifikatori, dispergatori iaktovatori te boje.
Omekivai ili plastifikatori Kao omekivai upotrebljavaju se mineralna ulja, esteri masnih kiselina, itd. Time to olakavaju preradu kauukove smjese, tako er smanjuju koritenje energije za mijeanje.
Dispergatori i aktivatori Ovi dodaci poveavaju viskoznost smjese i omoguavaju dispergiranje dodataka, brzinu vulkanizacije i broj umreenja. Sastojci gume esto su i dijelovi kompozitne strukture koja sadri druge materijale kao to su tekstilije, metali i plastika.
93
Homogenizirana kauukovca smjesa oblikuje se i vulkanizira. Kao sredstvo za vulkanizaciju najvie se koristi sumpor i njegovi spojevi. Kemizam vulkanizacije sloen je proces umreenja poprenim povezivanjem linearnih polimernih molekula.
9.6. Silikoni Silikonski materijali izra eni su od polimera ugljika vezanih s anorganskim elementom silicij. Elementom koji je u anorganskoj kemiji vrlo slian ugljiku u organskoj kemiji. Najjednostavniji polimer silikona je metilsilikon koji je sastavljen od molekula s priblino 10 atoma silicija.
Kemijska postojanost kao i elektroizolacijska svojstva silikona su dobra. Silikon se koristi za impregnaciju drva i betona radi zatite od vlage, kao i za proizvodnju elastinih i ostalih predmeta ako se kakvoa istih ne moe postii jeftinijim polimerima.
94
10. Elektroluno zavarivanje Postupak spajanja materijala dvaju ili vie dijelova s pomou dodatnog materijala ili bez njega.
1. Plinsko zavarivanje 2. Elektroluno zavarivanje obloenim elektrodama neposrednim runim upravljanjem (REL) 3. Gravitacijski postupak zavarivanja 4. Elektroluno zavarivanje pod prakom (EPP) 5. Elektroluno zavarivanje prakom punjenim icama 6. Elektroluno zavarivanje u zatitnoj atmosferi plinova 7. Elektroluno zavarivanje taljivim elektrodama u zatitnoj atmosferi inertnih plinova (MIG) 8. Elektroluno zavarivanje taljivim elektrodama u zatitnoj atmosferi aktivnih plinova (MAG) 9. Elektroluno zavarivanje netaljivim elektrodama u zatitnoj atmosferi inertnih plinova (TIG)
Plinsko zavarivanje
Kisik Acetilen
Temperatura 3100-32000C
Propan-butan
Temperatura 2000-27000C
Runa regulacija Zavar- nekvalitetan i vea unutarnja naprezanja Tanki limovi Obojeni metali
95
96
Elektroluno zavarivanje u zatitnoj atmosferi plinova Zavarivanje se koristi u korelaciji: Zatitne atmosfere
Inertni plinovi Aktivni plinovi
Elektrode
Taljive Netaljive
97
98
99
100
101
10.16. Otklon (puhanja) elektrinog luka (a) i nain otklanjanja te pojave grananjem toka elektrine struje zavarivanja (b)
102
10.17. Nain nagiba elektrode radi kompezacije otklona elektrinog luka kod zahvata zavarivanja na krajevima izratka
10.18. Spajanje prikljuaka elektrine struje kod izvo enja kutnog zavara
103
104
10.3.1. Transformatori za zavarivanje Preteito s padajuom karakteristikom Primarni namotaj (okolina, mrea) Sekundarni namotaj (zavarivaki krug) Jezgra od elinih limova Sklop za regulaciju Kuite Ventilator
Zakretna kotva
Pomina kotva
105
Zavarljivost elika Zavarljivost sivog lijeva Zavarivanja aluminija i aluminijskih legura Zavarivanje bakra i legura bakra
106
Niskolegirani elici
Pogodni, manganski elici do 0,22%C i do 1,6%Mn Manje pogodni, dodatak mangana i nikla Nepogodni, dodatci kroma, nikla, molibdena, vanadija. Treba ih predgrijavati.
Prikljuak na plus pol Zavaruje se kratkim nanosom (20-30 mm) Ako nema predgrijavanja okolina je max na 700C Vriti postupak iskivanja zavara po zavretku vara
107
108
Fizikalna
Olakanje izvo enja zavarivanja u prisilnom poloaju i u talini
Metalurka
Legiranje Otplinjavanje Rafinacija
109
Rutilne obloge
Dobra mehanika svojstva Istosmjerna i izmjenina struja Svi poloaji zavarivanja Nedostatak
Smanjena istezljivost i ilavost vara ilavost vara na niskim temperaturama slabija nego kod bazinih elekroda
10.5.2. Podjela obloenih elektroda Prema debljini obloge: Tanko obloene indeks do 1,2 Srednje obloene 1,2 1,4 Debelo obloene vei od 1,4 Prema dimenzijama: Elektrode 2,5 mm i duine 200, 300, 350 mm Elektrode 3,25 mm i duine 350, 450 mm Elektrode 4 mm, 5 mm 6 mm 8 mm 10 mm i duine 350 ili 450 mm ili vie
110
Visoko produktivne
Prah u oblozi
Prema namjeni
Zavarivanje i navarivanje
10.6.1. Pojava poroznosti u zavarenom spoju Pojavljivanje pora ispunjene plinom ili bez plina.
111
Nemetalnim ukljukom prekinuta struktura vara Nemetalni ukljuci sprjeavaju se izborom elektrode
10.6.3. Nastajanje pukotina u zavarenom spoju Pukotine u zavaru, djelomini ili potpuni lomovi metala Po nastanku, tople i hladne Po veliini, mikropukotine i makropukotine Po poloaju, uzdune i poprene o smjeru vara
112
Osnovni smjerovi deformacija izratka , unutarnja naprezanja u zavarenom spoju A uzduno stezanje zavara, B popreno stezanje zavara
10.7. Izvo enje runog elektrolunog zavarivanja taljivom obloenom elektrodom (REL)
113
10.7.3. Glavni imbenici koji utjeu na kakvou zavara Osnovni i dodatni materijal Toplinska obrada Poloaj zavarivanja Parametri zavarivanja Tehnoloki postupak zavarivanja
114
10.7.3.2. Utjecaj vrste struje i polariteta Pogrena vrsta struje i polaritet Poveana poroznost zavara Nestabilnost elektrinog luka Poveano prskanje kod zavarivanja
Utjecaj jaine struje zavarivanja na veliinu vara i izgled vara a) preslaba, b) prejaka, c) ispravna jaina struje
a) b) c)
Ispravna duina luka za kisele i rutilne elektrode, duina luka jednaka je veliini promjera elektrode Kratki luk za bazine elektrode, duina luka jednaka je polovini promjera elektrode Predugaak (neispravan) elektrini luk
115
116
117
118
119
120
No za blanjanje
- slobodni (le ni) kut - kut klina = + - prednji (grudni) kut eoni (vrni) kut - kut nadvienja (nagib otrice) - kut namjetanja (prislon otrice) - koso namjetanje alata
121
122
11.1.2. Teorija odvajanja estica Strugotina nastaje plastinom deformacijom materijala ispred prednje povrine alata A, u kombinaciji s istodobnim smicanjem u sminoj zoni. Deformacija se odvija u vie faza.
a) Prodiranje alata, lamela budue strugotine trapeznog oblika b) Vlano naprezanje, stvaranje pukotine ispred otrice alata c) Odvajanje strugotine sminim naprezanjem, klizanje du ravnine smicanja i alata d) Odvajanje strugotine
11.2. Tokarenje Tokarenje je postupak obrade skidanjem strugotine, koji se odlikuje kontinuiranim rezom i konstantnim presjekom strugotine. Obiljeje tokarenja;
obradak, glavno gibanje, rotacija alat, pomono gibanje, pravocrtno
123
11.2.1. Rezna geometrija otrice tokarskih noeva Podjela Brzorezni elik Ploica
Sintervolfram karbida
Sa presvlakom Bez presvlake
Keramika ploica
Mehaniko privrenje
124
125
Brzina rezanja pri tokarenju Obodna brzina izratka v = D x x r /1000 (m/min) Brzina posmaka vf = f x r / 1000 (m/min)
126
11.2.4. Postojanost otrice Materijalu alata Geometriji alata Brzini rezanja Materijalu obratka Krutost obradnog sustava Oblik strugotine Kakvoi rashladnog sredstva
127
11.2.6. Snaga rezanja Snaga rezanja PN=Fh*v/6120 = A*fs*v/6120 (kW) Snaga motora PB=PN/=A*fs*v/6120* (kW) =0,75-0,95 starije konstrukcije =0,75-0,82 sloene konstrukcije
Kratkohodno
Alat, glavno gibanje Obradak, pomono gibanje
Dugohodno blanjanje
Kratkohodno blanjanje
128
11.3.1. Snage kod postupka blanjanja i dubljenja Snaga rezanja PN=Fh*v/6120 = A*fs*v/6120 (kW) Snaga motora Pn=PN/=A*fs*v/6120* (kW) =0,75-0,95 starije konstrukcije =0,75-0,82 sloene konstrukcije
11.4. Buenje i obrada provrta Buenje, postupak obrade skidanjem strugotine. Glavno gibanje je rotacija
Alat, glavno gibanje Alat, pomono gibanje Obradak, miruje
129
Uputalo Razvrtalo
Spiralno svrdlo
130
Topovsko svrdlo
Uputalo
131
Razvrtalo
132
Fh A1 fs -
Obrtni moment ?
11.4.4. Snaga buenja Snaga buenja PN=2*Fh*v/6120 = 2*A*fs*v/6120 (kW) odnosno PN=D*s*fs*v/24480 (kW)
133
A1=((D-D1)/2)f/z=a*f/z A=A1*z
f- posmak svrdla z- broj zubi uputala
Fh=A*fs
fs- specifina sila rezanja
11.5. Glodanje Kod postupka obrade glodanjem, otrice glodala dolaze u zahvat sukcesivno. Glavno gibanje je rotacija
Alat, glavno gibanje, rotacija Obradak, pomono gibanje, pravocrtno
134
Izvedbe glodala
Obodno glodanje
eono glodanje
135
11.6. Provlaenje
Profiliranje utora povlaenjem
136
Uzduno
137
Radijalno
138
Plansko bruenje
139
11.7.2. Brusovi
Brus se sastoji iz otrica kristalita u obliku zrnaca, koji nakon to se istroe ispadaju i time osloba aju pristup novim otrim zrncima, to od veziva tih zrnaca.
Dobiva se topljenjem koksa, kvarcnog pijeska i soli u elektrinoj pei Vrlo krhki dijamanti, romboidi, tvrdoa dijamanta. Sive boje, oznaka C Bruenje: sivi lijev, tvrdi metal, kamen
140
Vezivo Anorganska
Keramika, silikatna, magnezitna Jeftinija Nie brzine rezanja
Organska
Bakelit, elak, guma Ekstremno visoke brzine rezanja Ojaano fibrama
141
11.7.3. Brzine rezanja pri bruenju Poveanjem brzine Ogranienje Mineralna veziva
Runi posmak, Automatski posmak, Runi posmak, Automatski posmak, max. 15 m/s max. 25 m/s max. 25 m/s max. 35 m/s
142
11.8. Piljenje
143
11.8.2. Brzine rezanja kod operacije piljenja Brzina rezanja: Vrijeme izloenosti rezanja Veliina zupca Veliina koraka Hla enje
11.9.1. Izrada navoja Postupci za izradu navoja: Izrada na tokarilici Ekscentrino rezanje navoja Izrada na builici Izrada na glodalici Izrada na brusilici Izrada eljastim noevima Uvaljivanje (vee serije)
144
145
Drugi zahvat:
Fina obrada bokova zupca
146
Izvo enje ozubljenja Postupci: Odvalna glodala, postupak Pfauter eljasti noevi, postupak Maag No oblika zupanika, postupak Fellows Profilno glodalo, pojedinano glodanje
Vretenasta, modul 10 do 100 mm, Koturasta, nekorigirani profil, garnitura od 8,15 ili 26 glodala
eljasti noevi
147
Odvalno glodalo
148
11.10. Lepanje Postupak obrade, fino bruenjem bez prisilnog relativnog gibanja obratka u odnosu na alat. Brusno sredstvo, premaz sitnih zrnaca kromovog oksida ili dijamanata pomijeanih s uljem, petrolejom, mau ili benzolom. Alat, sivi lijev, bakar, legure bakra, bijeli metal, antimon i olovo.
149
11.11. Honanje
Honanje se koristi samo za otklanjanje mikrogeometrijskih greki obrade povrine provrta pomou samovodeih brusova. Postupak honanja vri se po cijeloj povrini istovremeno.
150
11.12. Superfini Postupak superfini, poput honanja, vei stupanj obrade. Postie se dodatnim uzdunim titrajima brusnih kamena.
151
152
11.13.1. Ultrazvuna builica Konstruirana je tako da alat vibrira u smjeru vertikalne osi. Obradak i alat potopljeni su u kadi s mjeavinom obine vode i abrazivnih zrnaca korunda. Visokofrekventnom (20000 Hz) vibracijom alata smjetenog na vertikalnom suportu stvara se uzbuda.
11.13.2. Elektroerozivni postupak obrade Najrasprostranjeniji oblik specijalne vrste obrade. Obradak i alat uronjeni su u dielektrikumu i prikljueni na izvor istosmjerne struje. Uvjet je da je materijal obrade vodi elektrine struje.
153
Elektroerozivni stroj
154