You are on page 1of 154

TEHNOLOGIJA MATERIJALA I OBRADE

mr.sc. Petar ovo, dipl ing. Zadar 2005

Opi podaci Studijsk i program Godina odrava nja Status kolegija Brodostrojarstvo i tehnologija pomorskog prometa

prva

Semestar ( modul) odravanja

temeljni

Izbo rni

dopunska znanja(STC W)

da

Trajanje

semestar

da

mod ul

trimestar

Ciljevi , zadaci i planirani ishod kolegija

Cilj nastave je da se studenti upoznaju s osnovnim svojstvima materijala iz kojih su proizvedeni elementi brodskih strojeva te s osnovnim tehnolokim postupcima zavarivanja i obrade skidanjem estica koji se primjenjuju na brodu.

Okvirni sadraj kolegija


Ispitivanja vrstoe i tehnoloka svojstva materijala, osnove metalografije, osnovni postupci proizvodnje eljeza i elika, osnove toplinske obrade i nastanka korozije, osnove gra e polimernih materijala te osnove tehnolokog postupka elektrolunog zavarivanja i obrade materijala postupkom skidanja estica. Program laboratorijskih vjebi: mjerenja runim mjernim alatima; strojna obrada na tokarilici, glodalici, builici brusilici, otrilici; runa obrada; runo zavarivanje obloenom elektrodom i TIG postupkom; mjerenje statike i dinamike vrstoe materijala kidalicom i umaralicom, mjerenje tvrdoe, mjerenje ilavosti materijala; identificiranje strukture metala mikroskopom.

Razvijanje opih kompetencija (znanja i vjetina) Upoznati se sa strukturom i osobinama materijala i tehnolokim postupcima obrade

Razvijanje specifinih kompetencija (znanja i vjetina) Davanje znanja propisanih STCW i IMO Model Courses za slubu upravitelja stroja iz podruja Tehnologije materijala

Oblici provo enja nastave i usvajanja znanja

Predavanja Vjebe Pojedinani rad Skupni seminari Laboratorijski rad

30

Multimedija i Internet Konzultacije Projekti ili terenski rad Drugi praktian rad Ostalo

15

30

Nain provjere znanja

Poha anje nastave Aktivnost u nastavi Seminarski rad Eksperimentalni rad Pismeni ispit Usmeni ispit

0,5 0,5

Seminar Istraivanje Projekt Kontinuirana provjera znanja 1,0

1,0 1,0

Referat Praktini rad

Obvezna literatura za studij i polaganje ispita


estan, A.: Tehnologija materijala i obrade. Pomorski fakultet, Rijeka, 1997.

Nain polaganja ispita

Pismeni ispit Usmeni ispit Pismeni rad

X X -

Program Praktian rad Ostali naini provjere kolokvij

Seminarski rad

Satnica i bodovanje
ECTS koeficijent optereenja studenta Broj tjedana po semestru,trimestru,modulu Broj sati tjedno Predavanja Vjebi / seminara Drugi naini nastave Ukupan broj sati Predavanja Vjebi / seminara Drugi naini nastave Ukupno dana terenske nastave Sveukupno sati (ukljuujui predvi eno vrijeme za polaganje ispita ) 80 4 15 2 2 30 30 -

Preduvjeti za upis kolegija


Kolegiji koje je potrebno poloiti Preduvjeti za prijavu ispita: -

70% prisutnosti na predavanjima i vjebama

Nain praenja kvalitete i uspjenosti izvedbe kolegija Praenje prisutnosti predavanjima i vjebama i uspjenost odgovaranja na kolokvijima (8x)

Korespondentnost i korelativnost programa Program je korespondentan s programima referentnih sveuilita: STCW konvencija Massachusetts Maritime Academy Gdynia Maritime Academy Faculty of maritime studies NORWEY

a) b) c) d)

Program je u koleraciji s sljedeim kolegijima: vrstoa materijala, Elementi strojeva, Menadment odravanja, Konstrukcija broda, Tehnika mehanika

TEHNOLOGIJA MATERIJALA I OBRADE


1. 2. 3. 4. Mehanika i tehnoloka svojstva materijala Osnove metalografije Proizvodnja sirova eljeza Proizvodi i vrste elika

5. Ljevovi na bazi elika 6. Osnove toplinske obrade 7. Obojeni metali i njihove legure 8. Korozija i zatita metala 9. Polimerni materijali 10. Elektroluno zavarivanje 11. Obrada odvajanjem estica

1. Mehanika i tehnoloka svojstva materijala


1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Ispitivanje vlane vrstoe Ispitivanje vrstoe na savijanje Statika izdrljivost i puzavost Ispitivanje ilavosti Ispitivanje dinamike izdrljivosti Ispitivanja tvrdoe Tehnoloka ispitivanja Fizika ispitivanja

1. Mehanika i tehnoloka svojstva materijala


Mehanika svojstva mehanika otpornost prema djelovanju vanjskih sila. vrstoa Elastinost Tvrdoa ilavost

Rastezljivost

Otpornost na umor

1. Mehanika i tehnoloka svojstva materijala


Tehnoloka svojstva osobine materijala s gledita obrade Gnjeivost Livljivost Obradivost odvajanjem estica Termika obradivost

Vanjsko djelovanje sila OPTEREENJE Dinamiko Statiko Brzina Trajanje Nain djelovanja

Unutarnje djelovanje sila NAPREZANJE Reakcija unutarnjih sila na optereenje

= F/A
- unutarnje naprezanje /mm2 F vanjska sila, N A povrina, mm2

Vrste optereenja
Vlak Tlak Izvijanje Torzija Odrez ili smik Savijanje

vrstoa Tvrdoa ilavost Statika izdrivost Dinamika izdrivost

Istezljiv Krut Otpor prema prodiranju Udarno optereenje Lomljivost Puzavost Umorljivost

1.1. Ispitivanje vlane vrstoe


vrstoa je svojstvo otpornosti kod statikog kratkotrajnog optereenja Standard HRN C.A4.002. 1. Oblik i mjera epruveta 2. Brzine optereenja 3. Temperaturu epruvete 4. Nain prikazivanja rezultata

Univerzalna kidalica
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. Ulje iz pumpe Cilindar Klip Tlakomjer s klatnom Klip tlakomjera Klatno Skala Okvir Ukruta Most Epruveta Okvir Oslonac

l1 srednji jednolini dio g glava (proireni krajevi) p prelazni dio

Hookeov zakon naprezanja


Hookeov zakon se odnosi na podruje proporcijonalnosti ili podruje elastinosti = unutranje naprezanje, reakcija optereenja, N/mm2 E modul elastinosti materijala (Young), N/mm2 relativno produenje epruvete l/l0

slika1.4.a - Dijagram korelacije sile i duine (F

Slika 1.4.b. Dijagram korelacije naprezanja i relativnog produenja ()

1.2. Ispitivanje vrstoe na savijanje


Primjenjuje se za odre ivanje vrstoe na savijanje i sposobnosti deformacije slabo rastezljivih metala, npr. sivog lijeva Standard HRN C.A4.012

vrstoa na savijanje odre uje se izrazom sv Fl0/4W N/mm2 sv naprezanje na


savijanje

Fl0W-

sila razmak izme u oslonaca otporni moment presjeka epruvete, m3

10

1.3. Statika izdrljivost ili puzavost


Konstrukcijski elementi su optereeni dugotrajno te deformacija rase i bez porasta optereenja. Puzavost materijala ovisi o:
vremenu, temperaturi, optereenju.

1.4. Ispitivanje ilavosti


ilavost je svojstvo otpornosti u uvjetima dinamikog kratkotrajnog optereenja. Deformacija udarnog optereenja Najee je
rastezljivi metal ilaviji krhkiji metal lomljiviji

Promjenom temperature mijenjaju se karakteristike u ovisnosti reetci metala

11

Najvaniji vanjski uvjeti koji djeluju na ilavost:


Temperatura Brzina optereenja

Postupak ispitivanja ilavosti


Koliina rada koja se utroi po jedinici povrine poprenog presjeka pri odrezu epruvete jednim udarcem Charpyjevim batom.
Potencijalna energija = G H Lom R0 = G (H-h)

12

Charpyjev bat

1.5. Ispitivanje dinamike izdrljivosti


Promjenljivo (titrajno) optereene postupno razara materijal. Umor materijala je vezan uz pojavu koncentriranih naprezanja na mjestu inicijalne pukotine u materijalu. Pojavljuje se pukotina koja se iri do pojave loma.

13

Postupak ispitivanja
Epruvete se promjenljivo optereuju po sinusoidnom zakonu u kombinaciji s statikim optereenjem m
m - statiko naprezanje (srednje) m=(g-d)/2 g - gornje naprezanje d - donje naprezanje A - amplituda naprezanja A=(g-d)/2 f frekfrencija, broj ciklusa optereenja

Slika 1.11. Krivulja dinamikog optereenja

Sl. 1-12. Osnovni oblici dinamikih optereenja

14

Wohlerov dijagram
Dijagram odre uje tri podruja vremenska izdrljivost: a) kidanje, optereenje prelazi vrstou materijala b) lom kod jednolinog optereenja i odre eni broj ciklusa c) dinamika izdrljivost, materijal izdrava optereenje i neizmjeran broj ciklusa

15

a.

Obini konstrukcijski elici, neke legure na osnovi bakra i aluminija b. Plastini materijali (bijela kovina)

Broj ciklusa (n)


10 7 konstrukcijski elik 10 8 obojeni metali

Ispitivanje se provodi na 6 do 12 epruveta

16

Smithov dijagram
Svaka Wohlerova krivulja vrijedi samo za odre eno dinamiko optereenje za odre eno statiko optereenje Smithov dijagram prikazuje trajnu dinamiku izdrljivost materijala i njegove promjene u ovisnosti o srednjem naprezanju. Slika 1.17. Prikazuje samo pozitivni dio dijagrama, ispitivanje vlanim naprezanjem.

d m -

granina dinamika izdrljivost dinamika izdrljivost pod razliitim veliinama prednaprezanja granica elastinosti

A vrijednost dinamike izdrivosti

1.6. Ispitivanje tvrdoe


Vri se na samom strojnom elementu, a dobiveni rezultati mogu posluiti za procjenu i drugih mehanikih svojstava Ispitivanje tvrdoe po Brinellu, vri se elinom kuglicom. HRN C.A4.OO3 Ispitivanje tvrdoe po Rockwellu, vri se dijamantnim stocem ili kuglicom. HRN C.A4.031

17

Ispitivanje tvrdoe po Brinellu


elina kuglica Sila F Vrijeme Iz tablica se oita vrijednost tvrdoe HB

Ispitivanje tvrdoe po R
Dijamantna kuglica 1/16 meki materijali HRB Dijamantni stoac 120 stupnjeva HRC Vrijeme 10 sekundi Iz tablica se oita vrijednost tvrdoe HRB ili HRC

Ispitivanje tvrdoe po Vickersu


HRN C.A4.030 Vickerova metoda ja naelno jednaka Brinellovoj. Razlikuje se po penetratoru etverostrana istostranina dijamantna piramida s vrnim kutom od 136 stupnjeva (tolerancija 30 minuta)

18

Ispitivanje tvrdoe po Shoreu


Otpor je razmjeran elastinosti materijala U spravi za mjerenje (skleroskop) putamo elini bati teine 23,15 N (1/12 unce) slobodno pada kroz staklenu cijev s visine 254 mm (10 cola), na glatku povrinu. Prema visini prvog odskoka odre ujemo tvrdou. Mjeri se na vie razliitih mjesta i uzima sredni rezultat. Rezultati nisu pouzdani jer se temelje na elastinosti. Postupak je pogodan za bruene povrine kad nesmiju ostati otisci.

1.7. Tehnoloka ispitivanja


Tehnoloka svojstva metala su a. Livljivost popunjava kalupe b. Gnjeivost deformacija u vruem, hladnom stanju c. Rastezljivost obrada skidanjem estica d. Zavarljivost i lemljivost e. Toplinska obradivost

Ispitivanje livljivosti
Ista koliina litine razliitih metala lijeva se u utor koji ima oblik Arhimedove spirale. Dostignuta duina mjerilo je svojstva livljivosti pripadne legure.

19

Ispitivanje gnjeivosti
ekiem se vri pokus sabijanjem epruvete dva dva puta vee od promjera. Deformacija u hladnom stanju, 1/2 prvobitne visine Deformacija u vruem stanju 1/3 prvobitne visine Zadovoljavajua kvaliteta, epruveta po obodu ne puca.

Ispitivanje rastezljivosti
1. 2. 3. 4. Metoda Erichsena Loptasti ig R=20 mm Lim =70 mm Prstenasti oslonac Potiskivalo Utiskuje se do pojave pukotine. Mjera, dubina utiskivanja

Ispitivanje savijanjem
Optereenje se postupno poveava dok se s vanjske strane epruvete na pojave pukotine. Mjerilo sposobnosti savijanja predstavlja kut koji se mora prekoraiti, a da se ne pojave pukotine.

20

Ispitivanje previjanjem
ica iznad 3 mm Lim, traka ispod 3 mm Vri se previjanje iz poetnog poloaja za 90 i vraanje u prvotni poloaj Pokazatelj svojstva previjanja je broj postignutih previjanja do pojave loma.

1.8. Fizika ispitivanja


Metoda ispitivanja materijala:
a) X-zrakama b) Magnetskim silnicama c) Ultrazvukom d) Fluorescencijom e) Penetrantima

Metoda ispitivanja materijala: X-zrakama


Temelji se na sposobnosti x-zraka da prolaze kroz metale pri emu dolazi do razliite jaine apsorpcije u ovisnoti o njegovoj gustoi. to su x-zrake manje valne duljine, prodiranje je vee. X-zrake nastaju pri naponu 500.000 V Primjenjuju se za predmete do 200 mm Najee se koristi kod ispitivanja poroznosti zavara.

21

Metoda ispitivanja materijala: X-zrakama


1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Uarena katoda Snop elektrona El. Vodi Staklena cijev Usmjeriva Predmet ispitivanja Greka Greka Fotografska ploa

Metoda ispitivanja materijala: ultrazvukom


Kad se u metalu nalazi upljina, ultrazvuni valovi e se odbiti prije e se registrirati na ekranu katodnog oscilografa jer su preli krai put.

Metoda ispitivanja materijala: Fluorescencijom


Koristi se za identifikaciju povrinskih greaka. Ispitivani predmet premazuje se fluorescentnom materijom koja se nakon brisanja zadrava u pukotinama. Predmet se osvjetljava ultraljubiastim zrakama koje e na napuknutim mjestima izazvati fluorescenciju.

22

Metoda ispitivanja materijala: Penetrantima


Pukotine zaostale poslije kaljenja, zavarivanja, dinamikog optereenja
Penetrant (crven) se raspri, premae, eka 5 minuta Ispere se i osui Tanki film (bijeli) razvija se raspri, premae, eka 1-2 minute Pokau se otri rubovi pukotine crveno bijele boje, (pukotina upijanja)

2. Osnove metalografije
2.1. Fiziko kemijske osnove metalne gra e 2.2. Osnove kristalografije 2.3. Izgradnja reetke kod legura 2.4. Kristalizacija 2.5. Dijagrami slijevanja

2.1. Fiziko kemijske osnove metalne gra e


Materija se sastoji:
Molekula Atoma Elektrona Jezgre Proton (pozitivno nabijen) Neutron (bez naboja) Elektriki neutralan elektrona=protona

23

2.1. Fiziko kemijske osnove metalne gra e


Kvantna teorija Kvantni broj 2n2 - odre uje broj elektrona koji pristaju u ljusci.
Prva ljuska 2*12=2 Druga ljuska 2*22=8 Trea ljuska 2*32=18 etvrta ljuska 2*42=32

Shema konfiguracija elektrona atoma aluminija

2.1. Fiziko kemijske osnove metalne gra e


Stabilna stanja ne djeluju na svojstva elemenata, nego ta svojstva uglavnom ovise o nestabilnim stanjima. Stabilna stanja su potpuno uravnoteena i zato bez vanjska pobude ne tee promjenama.

2.1. Fiziko kemijske osnove metalne gra e


1. Elektrini karakter atoma
Broj elektrona u vanjskoj ljusci manji od 8 Elektropozitivnost Elektrina naopredjeljenost Elektronegativnost Elektropozitivnost - s brojem elektrona u nestabilnom stanju Elektrina neopredjeljenost s 4 elektrona = etverovalentni Elektronegativnost - s br. el. koji nedostaju do stabilnosti

2. Valencija elemenata

24

2.1. Fiziko kemijske osnove metalne gra e


Atomski agregati su: a) Ionski, (elektrostatski, homeopolarni, valentni) b) Kovalentni, (homeopolarni, atomski spoj) c) Metalna reetka, (metalski reetkasti spoj)

2.1. Fiziko kemijske osnove metalne gra e


Ionska veza, atomi postiu oktet, dajui (donator) ili primajui (akceptor) elektrone. Kovalentna veza, zajedniki elektronski parovi krue oko jezgre.

2.1. Fiziko kemijske osnove metalne gra e


Metalna veza, svaki atom u kristalnoj reetki daje jedan elektron i postaje pozitivan ion.

25

2.1. Fiziko kemijske osnove metalne gra e


Razmaci me u atomima u kristalnoj reetki ovise o veliini atoma. Tip rasporeda atoma o valentnim elektronima. Promjer atoma:
Broj popunjenih ljuski Jaine privlanih sila
Energetska razina elektrona, funkcija razmaka me u atomima

2.2. Osnove kristalografije


Kristali su krute materije u kojima su u unutranjosti atomi pravilno raspore eni, a prema van su ome eni ravnim plohama. Kristali imaju odre en geometrijski oblik i kutove izme u odre enih ploha koji su konstantni za odre enu tvar.

2.2. Osnove kristalografije

26

2.2. Osnove kristalografije

2.2. Osnove kristalografije

Deformacija reetke

2.2.1. Pretvorba reetke


Osnovne kristalne reetke me usobno su sline. Tvrde kugle naslagane jedna na drugu tvore heksagonsku ili plono centriranu kubnu reetku.

27

2.2.1. Pretvorba reetke

Slinost plono centriranog kuba s kompaktnim heksagonom

2.2.1. Pretvorba reetke

Odnos izme u: a) plono centriranog i prostorno centriranog kuba b) prostorno centriranog kuba i plono centrirane tetragonske reetke (alotropska modifikacija)

2.3. Izgradnja reetke kod legura


U tehnikoj praksi najee se ne radi s istim metalima, ve legurama ili slitinama, koje mijenjaju svojstva osnovnog metala. Vrste kristalnih reetki legura:
a) Smijeani kristali b) Kristali mjeanci c) Kristali intermetalnog spoja

28

2.3. Izgradnja reetke kod legura


a) Smijeani kristali Nastaju u naelu kod elemenata koji se uope me usobno ne rastvaraju. Nastaje kruta smjesa raznovrsnih kristala.

2.3. Izgradnja reetke kod legura


b) Kristali mjeanci
Atomi osnovne reetke Atomi dodatnog elementa

Supstitucijski mjeanac

2.3. Izgradnja reetke kod legura


b) Kristali mjeanci
Izvitoperene reetke

29

2.3. Izgradnja reetke kod legura


b) Kristali mjeanci
Intersticijski mjeanac
Viestruki supstitucijski Intersticijski mjeanci Pomijeani kruti intersticijski Supstitucijski kristali mjeanci

2.3. Izgradnja reetke kod legura


b) Kristali mjeanci
Gra a trojnog mjeanca

Trojni supstitucijski mjeanac

Trojni intersticijski mjeanac

Trojni supstitucijski i intersticijski mjeanac

2.3. Izgradnja reetke kod legura


b) Kristali mjeanci
Kristali s pravilnim i nepravilnim rasporedom atoma

pravilnim

nepravilnim

30

2.3. Izgradnja reetke kod legura


b) Kristali intermetalnog spoja

Dva metala mogu se spojiti u kemijski spoj. Tvore zajedniku reetku, ali razliitu od reetki sastavnih elemenata. Intermetalni spojevi:
Metalidi ili Intermedijarne faze

2.3. Izgradnja reetke kod legura


Utjecaj kristalnih oblika na opa svojstva legura

2.4. Kristalizacija
Tvari u prirodi nalaze se u
Krutom Tekuem Plinovitom

31

2.4. Kristalizacija

2.4. Kristalizacija
Ustaljivanje atoma u reetkastom rasporedu

2.4. Kristalizacija

Krivulja kristalizacije i taljenja dvaju elemenata

32

2.4. Kristalizacija
Heterogena kristalizacija t - skrutite t1 - pojave klice kristalizacije Klice kristalizacije neistoe ili primjese

2.4. Kristalizacija
Tok kristalizacije

2.4. Kristalizacija
Karakteristina je krivulja hla enja i grijanja istog eljeza koje ima:
Dvije vrste reetki etiri zastoja

33

2.4. Kristalizacija
Nakon skruivanja 15350C Prostorno centrirana kubna reetka, -eljezo Nakon 13910C Plono centrirana kubna reetka, -eljezo Nakon 8980C Prostorno centrirana kubna reetka, -eljezo Od 8980C do 7680C Prostorno centrirana kubna reetka, -eljezo, nije magnetino ispod 7680C Prostorno centrirana kubna reetka, -eljezo, magnetino

2.4. Kristalizacija

2.4. Kristalizacija
Kod legura gdje se uz atome osnovnog materijala nalaze i atomi legiranog metala s drugaijom temperaturom talita i skrutita, pojavljuje se temperaturni interval u kojem se postupno odvija proces alotropske modifikacije zbog postupnog osloba anja latentne topline.

34

2.4. Kristalizacija

Krivulja kristalizacije (a) i taljenja (b) legure

2.5. Dijagrami slijevanja


Legura metala sastoji se najmanje od dva kemijska elementa, koja pri hla enju stvaraju kristale mjeanaca, smijeane kristale ili kristale intermetalnih spojeva

2.5. Dijagrami slijevanja

Koordinantni sustav

35

2.5. Dijagrami slijevanja

Nastanak dijagrama slijevanja

2.5.1. Sustav potpune rastvorljivosti u rastaljenom i krutom stanju Dijagram slijevanja Ni-Cu predstavlja uzorak potpune rastvorljivosti u krutom i rastaljenom stanju.
Kristali mjeanci s istom reetkom kod bilo koje koncentracije Priblino jednak promjer atoma

Sustav Ni-Cu s krivuljama hla enja

36

2.5.1. Sustav potpune rastvorljivosti u rastaljenom i djelomine rastvorivosti u krutom stanju


Komponente imaju
Razliite kristalne reetke Reetke istog tipa ali velike razlike u parametru atoma

Smjesa kristala mjeanaca


Rastvorljivost ograniena Razlike skruivanja:
Eutektikom sustavu Peritektikom sustavu

2.5.2.1. Eutektiki sustav


Komponente imaju bliska talita Primjer: sustav Ag-Cu Ag - mjeanci s reetkom elementa Cu - mjeanci s reetkom elementa

Susta Ag-Cu

37

2.5.2.2. Peritektiki sustav


Poetak krivulja slina Ni-Cu dijagramu

38

2.5.3. Analiza dijagrama eljezo-ugljik


Najvaniji u tehnikoj praksi Konstruiran na osnovi niza krivulja temperatura- udio ugljika Temperaturni interval 6000C - 15390C Podruje koncentracije 0,00%C 6,687 %C

2.5.3. Analiza dijagrama eljezo-ugljik


T e id id+Fe3Cid
e+Fe3Ce
Taljevina Primarni austenit Eutektiki austenit Primarni ferit Eutektoidni ferit Eutektoid

Fe3C Fe3Ce Fe3C Fe3Cid e+Fe3Ce

Primarni cementit Eutektiki cementit Sekundarni cementit Eutektoidni cementit Eutektikum

Koriste se i sljedei nazivi faza stanja Primarni ledeburit id+Fe3Cid Perlit, sorbit, trostit,

e+Fe3C+Fe3Ce Sekundarni ledeburit

banit (ovisi o stupnju pothla enja)

39

ferit

40

austenit

perlit

2.5.3. Analiza dijagrama eljezo-ugljik


1. 2. 3. 4. 5. 6. Podruje koncentracije do 0,8 %C Koncentracija ugljika 0,8 %C Nadeutektoidno podruje (od 0,8 do 2 %C) Podeutektino podruje (2 do 4,3 %C) Eutektina koncentracija 4,3 %C Nadeutektino podruje (preko 4,3 %C)

41

3. Proizvodnja sirova eljeza Kemijski isto eljezo je srebrnobijele boje, metalnog sjaja i kao takvo u tehnici se ne upotrebljava U prirodi su rede izmijeane s jalovinom. Ruda eljeza je razliita sastava, ali se moe svrstati na koristan udio, pratioce i jalovinu.

3.1. Priprema rude Ruda se iz rudnika dobiva razliite gustoe, vlanosti i u razliitim komadima, od velikih pa do praine. Zbog transportnih, energetskih trokova odstranjuje se jalovina a zatim se sui. eljezna ruda se pri u peima, izdvaja se vlaga, ugljina kiselina i sumpor.

3.2. Elektro pei Kada nema dovoljno kvalitetnog koksa, a raspolaemo s vikom el. energije, ruda se tali u elektropeima. Prva pe, vedska i bila je slina visokoj pei. Snaga 6,5 MW. Redukcija drveni ugljen 1928 Norveka, pe tip Tisland-Hole Redukcija koks.

42

Pokretna elektroreducijska pe

3.21. Nain rada elektroreducijske pei


Snaga 1,8-3,5 MW Kapacitet i do 300 t/danu Temperatura pei 15000C Redukcija se odvija izravno s ugljikom Fe2O3+3C 2Fe+3CO Potronja energije 2 MW/toni eljeza Plinovi iz pei imaju visoku ogrjevnu vrijednost zbog nepotpunog izgaranja redukcijskog sredstva

3.3. Proizvodi metalurkih pei Glavni proizvodi:


Sivo Bijelo sirovo eljezo

Sporedni proizvodi:
Grotleni plin Troska

43

Sirovo eljezo Vrlo krhko i lomljivo Ne moe se oblikovati u hladnom ni u vruem stanju Pri ugrijavanju prelazi u tekue stanje a da mu se ne popravlja gnjeivost. Zbog heterogenosti strukture i slabih mehanikih svojstava gotovo je

neupotrebljiv

Sirovo eljezo Bijelo sirovo eljezo tvr e je od sivog Preteno se koristi za proizvodnju elika Sivo sirovo eljezo ne posjeduje veu sposobnost za deformaciju od bijelog Upotrebljava se za proizvodnju sivog lijeva

4. Proizvodnja i vrste elika

44

4.1. Proizvodnja elika Za razliku od sirova eljeza, elik ima povoljna mehanika svojstva Oksidacija nije direktna ve se prije oksidira eljezo FeO a zatim eljezni oksid reducira a pratiocima Si, Mn:
Si+2Fe ---- SiO2+2Fe Mn+FeO ---- MnO+Fe

4.1. Proizvodnja elika


Ugljik se vee s kisikom plin Fosfor oksidira troska Sumpor ispust litine iz pei NaCo3 Proces dezoksidacije:
FeO+Mn ---- Mno+Fe 2FeO+Si ---- SiO2+2Fe

Nakon dezoksidacije eliku se dodaju legirajui elementi i po potrebi regulira sadraj ugljika Od sirovog eljeza dobiva se alik s manje od 2,03% C

4.1. Proizvodnja elika Preteno se koriste elektropei. Tim postupkom dobivamo elektroelike. Vrlo su skuplji i kvalitetniji od konverterskih i martenskih elika. Velika vrstoa, mali udio sompora i fosfora (ispod 0,02%). Izvor topline, ist, iskljueno oneienje elika.

45

4.2. Vrste elika elici se razlikuju prema: 1. Mikrostrukturi 2. Namjeni 3. Kemijskom sastavu

4.2.1. elici prema mikrostrukturi a) b) c) d) Feritni, Perlitni ili eutektoidni Austenitni Martenzitni

a) Feritni
Taljevini se dodaju Al, Si, P, Ti, V, Cr, W, Mo radi proirenja feritnog podruja. Nisu pogodni za termiku obradu (arenje, kaljenje) Zagrijavanjem su krupnozrnati, usitnjavaju se prekivanjem

46

b) Perlitni ili eutektoidni


Imaju 0,8%C Sitnozrnata struktura Vrlo dobra mehanika svojstva

c) Austenitni
Taljevini elika dodaju se Mn, Co, Ni Proirenje podruja ispod 00C Nemogunost daljnje termike obrade difuzijom C
Nisu magnetini Nisko istezanje Velika rastezljivost Visoka ilavost Otporni na troenje

Primjena (eljusti bagera)

d) Martenzitni
Glavna osobina: Pri kaljenju dovoljna je brzina zraka da se dobije martenzitna struktura koja se odlikuje velikom tvrdoom.

47

4.2.2. elici prema namjeni


1. Konstrukcijski elici
Garantirani kemijski sustav
Ugljine Legirane
Niskolegirani (manje od 5% legirajuih elemenata) Visokolegirani (vie od 5% legirajuih elemenata)

Negarantirani kemijski sustav


Ugljini (do 2,03%C) Legirani (preteno Wolfram s C stvara karbide) Ner ajui, vatrotporni, otporni na troenje (jedan element najutjecajniji)

2. Alatni elici 3. Specijalni legirani elici

4.2.3. elici prema kemijskom sastavu Prema kemijskom sastavu mogu biti:
Ugljini Legirani

Ugljini elici:
Konstrukcijski Alatni

4.2.3.1. Konstrukcijski elici

Legirajui element ugljik C U prosjeku 0,05% do 0,6%C, rje e 0,9%C Vlana vrstoa 28-50 N/mm2 Oznaka .0000 i dalje

48

4.2.3.2. Specijalni konstrukcijski elici Najee se susree:


a) elici za valjne leajeve legirani s Cr,Mn, i Si b) elici otporni na troenje, manganovi elici
.3160 s 12,5%Mn i 1,2%C

c) d) e) f)

Ner ajui, kemijski postojani 13-18%Cr Vatrootporni, legirani Cr, Mo .4970, .4579 elici za opruge, 1,4-1,8%Si elici za nitriranje, .4739, vrlo malo ugljika

4.2.3.3. elici za cementiranje Od elika za cementiranje zahtjeva se vrlo tvrda povrina i ilava jezgra, to se postie obogaivanjem povrine ugljikom, a zatim kaljenjem i arenjem.

4.2.3.54. elici za poboljavanje Zbog veeg sadraja ugljika i adekvatne termike obrade, ovi elici su pogodni za izradu dijelova izloenih veim statikim i dinamikim optereenjima.

49

4.2.3.5. Alatni elici Ugljini sadre 2,03%C i maksimalno 0,3%(Si+Mn). Obra uje se kovanjem, kaljenjem i poputanjem. Legirani alatni elici dijele se prema namjeni:
elike za rad u hladnom stanju elike za rad u toplom i hladnom stanju elike za obradu skidanjem estica.

4.3. Oznaavanje vrsta elika prema HRN standardima Standardom HRN C.BO.002 propisano je oznaavanje vrsta elika.

4.3.1. Oznake slovnim i brojanim simbolima

50

4.3.1. Oznake slovnim i brojanim simbolima

4.3.1. Oznake slovnim i brojanim simbolima

5. Lijevovi na bazi eljeza

51

5.1. Opis konstrukcije kupole pei

5.2. Lijevovi na bazi eljeza Lijevovi na bazi eljeza su: elini lijev L Sivi lijev SL Kovkasti ili temper lijev KL ili TeL Tvrdi lijev TL ilavi ili nodularni lijev L ili NL

5.2.1. Sivi lijev

52

5.2.2. Tvrdi lijev

5.2.3. Kovkasti ili temper lijev

5.2.4. ilavi ili nodularni lijev

53

5.2.5. elini lijev

6. Osnove toplinske obrade

Toplinska obrada predstavlja slijed ugrijavanja i hla enja obratka u krutom stanju da bi se poboljala mehanika svojstva.

6.1. Osnovna podjela operacije toplinske obrade

54

6.1.1. Postupci arenja


a) b) c) d) e) f) Normalizacijsko arenje Rekristalizacijsko arenje Sferoidizacijsko ili meko arenje arenje za redukciju unutarnjih napetosti Poputanje Poboljanje

6.1.1. Postupci arenja

a)

Normalizacijsko arenje

55

b) Rekristalizacijsko arenje

b) Rekristalizacijsko arenje

c) Sferoidizacijsko ili meko arenje

56

d) arenje za redukciju unutarnjih napetosti

e) Poputanje Nisko poputanje 2000C, elici za cementiranje i alatnih C elika Srednje poputanje 280-4000C, opruni elici Visoko 450-7000C, elici za poboljavanje i alatni legirani elici

f) Poboljanje Ovaj postupak sastoji se iz zagrijavanja zakaljenog elika do temperature ispod Ac1 da bi se potpuno raspala martenzitna struktura u sitna zrna. Ovim postupkom podvrgavaju se dinamiki vijci izra eni iz nelegiranih i legiranih konstrukcijskih elika sa sadrajem ugljika od 0,3.0,6%, te opruni elici.

57

6.1.2. Kaljenje elika Kaljenje u cilju dobivanja veoma tvrde nestabilne strukture martenzita sastoji se od ugrijavanja elika do temperature austenizacije i od naglog hla enja (gaenja) radi sprjeavanja difuzije otopljenog ugljika i stvaranja jako izvitoperene prostorno centrirane reetke tetragonskog tipa ije se mikronapetosti i poremeaji kliznih pravaca oituju porastom tvrdoe.

6.1.2.1. Utjecaj sastava elika na temperature Ms i Mf


elik s 0,3%C Ms=3500C Mf=3500C Zaostali austenit 00C=2-3% elik s 1.17%C Ms=3500C Mf=3500C Zaostali austenit kod 00C oko 20% kod 1400C oko 10%

6.1.2.1. Utjecaj sastava elika na temperature Ms i Mf

58

6.1.2.1. Utjecaj sastava elika na temperature Ms i Mf

6.1.2.2. Izbor temperature kaljenja i brzine hla enja

6.1.3. TTT dijagrami

59

6.1.3. TTT dijagrami

6.1.3. TTT dijagrami

6.1.3. TTT dijagrami

60

6.1.4. Utjecaj legirajuih elemenata na svojstva i toplinsku obradivost elika

6.1.4. Utjecaj legirajuih elemenata na svojstva i toplinsku obradivost elika

6.1.5. Termodifuzijske obrade a) b) c) d) e) Cementiranje Nitriranje Karbonitriranje Sulfonitriranje Boriranje

61

6.1.6. Povrinsko kaljenje Tvrdoa 580-1100 N/mm2 Indukcijsko kaljenje Kaljenje povrinskog sloja plamenom

7. Obojeni metali i njihove legure Ova potonja skupina dijeli se nadaljena : teke obojene metale (Pb, Cu, Zn, Ni, Co, Sn i sl.) Lake obojene metale ija gustoa prelazi3,8 kg/dm3 (Al, Mg, Li, Be) i Plemenite obojene metale (zlato, platina, srebro, iridij, paladij i sl.).

7.1.1. Bakar (Cu) Crvene je boje izraenog metalnog sjaja, gustoe 8,94 kg/dm3, talita 1084 C i vrelia 2310 C. Ima vrstou 14-19 N/mm2, a valjani 20-28 N/mm2. Nagrizaju ga kloridi i ucljina kiselina otopljena u vodi. Vrlo dobro se legira s drugim elementima.

62

7.1.2. Cink (Zn)


Ima plavkastobijeli izgled, gustou 6,9-7,15 kg/dm3, talite 419,4 C i vrelite 907 C. Pri sobnoj temperaturi je dosta krhak i lomljiv. Pod utjecajem atmosfere prevlai se brzo bazinim karbonatom koji ga titi od daljnje korozije. Upotrebljava se za pocinavanje drugih metala. Lako se otapa u kiselinama, a tee u luinama. Sloj cinka nanosi se umakanjem, trcanjem i elektrolitiki.

7.1.3. Olovo (Pb)


Plavkastobijele je boje s izrazito metalnim sjajem. Male je vrstoe. Gustoa mu je 11,3 kg/dm3, a talite mu je kod 327 C. Slab je vodi topline i elektriciteta. Na zraku se prevlai oksidnom koicom. Uspjeno se legira zlatom, srebrom, kosirom i bizmutom. Upotrebljava se za izradu leajnih legura, olovnih limova, cijevi, obloge za zatitu kablova, z krovove, el. Akumulatore i sl.

7.1.4. Kositar (Sn)


Srebrnastobijele je boje. Vrlo je mekan, ima gustou 7,3 kg/dm3, talite kod 232 C, a vrelite kod 236 C. vrstoa mu je malena. Lako se razvlai do najfinijih folija. Upotrebljava se za kositrenje limenki za hranu, lice, za izradu legura za leajeve i lemljenje, za izradu staniola, u radio-tehnici i sl.

63

7.2. Ostali teki metali

7.2.1. Nikal (Ni) Svojstva: sivobijele je boje za ukastim sjajem, gustoe 8,8 kg/dm3, talie kod 1452 C, dobro se valja i razvlai, otporan je na koroziju, slab je vodi topline i elektriciteta. Iznad 350 C je nemagnetian. Upotreba: za legiranje, za medicinske instrumente i u galvanotehnici.

7.2.2. Krom (Cr) Svojstva: srebrnobijele j boje plavkastog sjaja, gustoa 7,14 kg/dm3, talite kod 1800 C. Vrlo je krhak i tvrd, otporan je prema oksidaciji. Upotreba: za legure, legiranje i galvanizaciju.

64

7.2.3. Mangan (Mn) Svojstva: srebrnastobijele je boje s crvenkastim sjajem. Vrlo je krhak. Gustoa: 7,42 kg/dm3, a talite kod 1240 C. Otporan je na koroziju. Upotreba: kao legirajui element i dezoksidans.

7.2.4. Kobalt (Co)


Svojstva: crvenkastobijele boje Gustoa 8,8% kg/dm3 Talite kod 14720C Otporan prema koroziji Upotreba: Legirajui element za brzorezne elike elik za stalne magnete

7.2.5. Molibden (Mo) Svojstva: srebrnastobijele je boje, gustoe 10,2 kg/dm3, talite kod 2500 C. Dade se kovati i izvlaiti u tanke ice. Upotreba: kao lgirni element za brzorezne elike i legure na bazi Ni, Cr i Co.

65

7.2.6 Volfram Svojstva: srebrnastobijele je boje, gustoe 19,6 kg/dm3, talite kod 3370 C. Otporan je na visoke temperature. Upotreba: za niti arulja, elektrode TIG aparata za zavarivanje, i kao legirajui element za brzorezne i vatrootporne elike i sl.

7.2.7. Vanadij (V) Svojstva: svjetlosive boje srebrnastog sjaja, gustoe 6,02 kg/dm3, talite kod 1800 C. Otporan je prema koroziji. Upotreba: za legiranje specijalnih vatrootpornih alatnih elika sa Cr i Ni, za izradu permanentnih magneta, opruga i sl.

7.3. Laki obojeni metali Za gradnju plovnih objekata najee se iz ove skupine upotrebljavaju:
Metal aluminij magnezij Simbol Al Mg Gustoa 2.7 1.74 Talite C Vrelite C 658 650 2270 1107

66

7.3.1. Aluminij
Ima relativno malu vlanu vrstou i tvrdou. Nije pogodan za lijevanje, zavarivanje i lemljenje. Otporan je prema koroziji. Nagrizaju ga solna kiselina i luine. Iznad 600 C postaje krupnozrnat i krhak. Dobro vodi el.struju i toplinu. Upotreba: za legure aluminija, kao legirajui element, u brodogradnji, gra evinarstvu, strojogradnji, rehrambeno i kemijskoj industriji, za izradu folija i sl.

7.3.2. Magnezij Svojstva: vlana vrstoa 10,7-12,4 N/mm2. Valjan i tlaen je vri. Pri izgaranju razvija vrlo jaku svjetlost. Upotreba: kao legirajui element za limove otporne na morsku vodu i kao dezoksidans, u pirotehnici i za vrlo lagane legure.

7.4. Legure na bazi obojenih metala Legure na bazi bakra Legure na bazi nikla Legure na bazi aluminija Magnezijske legure Legure olova, kositra i cinka Leajne legure

67

7.4. Legure na bazi obojenih metala

68

7.4.6. Leajne legure

Analiza gledana s muke strane : - Troak mukarca : 50 - Troak ene : 650

Analiza poslovne ene : - Troak mukarca po minuti : - Troak ene po minuti :

4,16 3,26

Zakljuak : 1. Da je ena troila novce na nain kako je to inio mukarac, potroila bi 829 u istom vremenu . 2. Zato to je tim pristupom utedila mnogo novaca ena si moe za razliku od 179 kupiti jo i par lijepih cipela ...

8. Korozija i zatita materijala

69

8.1. Openito o koroziji metala Proces razaranja konstrukcijskih metala podvrgnutih djelovanju fizikalno-kemijskih procesa

Glavni uzronici korozijskog procesa


Atmosferski uzronici
vlaga, snijeg, magla morske atmosfere, kemijski plinovi, ostali sastojci zraka.

Ispuni plinovi i estice iz SUI motora


Bromovodina kiselina, olovni halogenidi, ugljine kiseline, sulfitne kiseline,

Nepropisna termika obrada aluminijevih dijelova Nedovoljna i nepropisna zatita premazima Nedovoljno i nepropisno ienje metalnih dijelova Primjena vode za pranje nedozvoljenom koliinom klorida Galvanski proces zbog razliitih metala Otpaci hrane

Glavni uzronici korozijskog procesa Prema mehanizmu djelovanja, uzronici korozije mogu biti sljedei uzronici:
Fizikalni Kemijski Elektrokemijski Bioloki Kompleksni

70

Fizikalni uzronici korozije su temperatura, svjetlost te mehanika djelovanja Kemijski uzronici korozije su kisik iz zraka, vlaga, kiseline, alkalije, soli i drugi kemijski agensi koji mogu doi u kontakt s materijalom. Elektrokemijski uzronici su svi kemijski uzronici kod kojih dolaze do nastajanja galvanskih mikroelemenata u prisutnosti vodenih otopina elektrolita. Bioloki uzronici korozije su mikroorganizmi, gljivice, plijesni, alge, insekti, glodavci itd. Kompleksni uzronici, promjena klime, tla vode, radnih uvjeta itd.

Prema mehanizmu djelovanja korozija se dijeli: Kemijska korozija,


Nastaje zbog kemijskog afiniteta izme u materijala tehnikog sustava i okoline, Nastaju kemijski spojevi, soli, oksidi, sulfidi itd. Plinska korozija, zagrijavanje na visokim temp. Pojava kod ventila i ispunih cijevi motora

Elektrokemijska korozija
Nastaje stvaranjem galvanskih mikroelemenata u prisutnosti vodenih otopina elektrolita

8.1.1. Kemijska korozija Prvi oblik korozije: Nastaje u neelektrolitima Reakcijom tvari koja korodira i supstance u agresivnom mediju Stvaraju se kemijski spojevi
soli, oksidi, sulfidi itd.

Plinska korozija, plinovi na visokim temperaturama

71

8.1.1. Kemijska korozija Drugi oblik korozije: Nastaje u tekuim neelektrolitima


Nafta, benzin, aceton, bezvodni alkohol itd.

Razaranje metala u nafti ovisi o


Otopljenim spojevima sumpora. Otopljeni sumporovodik nagriza elik, (L), obojene metale (Pb, Sb, Cu, Ag)

8.1.1. Kemijska korozija Prepoznaje se po vanjskoj promjeni izgleda Pojavi opne na povrini metala Pod djelovanjem plinova:
Srebro, nikal i mjed ---- potamni, Bakar ------ pozeleni ili posme i

Porast debljine opne ovisi o difuziji agensa. S porastom debljine opne usporava proces.

8.1.2. Elektrokemijska korozija


Nastaje stvaranjem galvanskih mikroelemenata u prisutnosti vodenih otopina elektrolita. Elektroliti - vodene otopine koje provode elektrinu struju. Pritisak otapanja atomi metala prelaze u otopinu. Razlika el. potencijala metali ili legure u otopini tvore soli.

72

8.1.2. Elektrokemijska korozija Korozijsko djelovanje otopina elektrolita na metale i njihove legure objanjava se tenjom metala da izdvoji atome u otopinu. Atom ostavlja u metalu jedan ili vie svojih elektrona. Atom se pretvara u pozitivno nabijeni ion tj. kation.

8.1.2. Elektrokemijska korozija

Slika 8.1. Elektrokemijska korozija uzrokovana kapljicom vodene otopine kuhinjske soli kao elektrolita

8.1.2. Elektrokemijska korozija

Slika 8.2. Utjecaj relativne vlage na intenzitet korozije eljeza

73

8.1.2.1. Ostale vrste korozija


Korozija u ovisnosti o agresivnom mediju:
Atmosferska - atmosferilije i aerozaga enja Tlo - mineralne tvari Voda vodene otopine

Korozija u eksploatacijskim uvjtima:


Mehanika naprezanja, vibracije, zamor Lutajue struje

Korozija prema nainu pojave:


Povrinska Lokalna Tokasta Interkristalna Opa

8.1.3. Tok i intenzitet procesa korozije

Slika 8.3. Intenziteti razvoja procesa korozije u funkciji vremena

8.1.3. Tok i intenzitet procesa korozije

Slika 8.4. Intenzitet razvoja procesa korozije u odnosu na pH vrijednost elektrolita s razliitim koncentracijama otopljenog kisika

74

8.1.3. Tok i intenzitet procesa korozije

Slika 8.5. Princip mjerenja intenziteta korodiranja mjerenjem promjene omskog otpora u funkciji vremena

8.1.3. Tok i intenzitet procesa korozije

Slika 8.6. Rezultati mjerenja intenziteta korodiranja na pojedinim uzorcima metala

8.2. Zatita od korozije Vri se odvajanjem metala od okoline


djelovanjem inhibitora Presvlaenje materijalima otpornima na okolinu

Postupke zatite od korozije po nainu izvo enja:


Zatita inhibitorima Zatitne prevlake (organske, anorganske i metalne) Zatita oplemenjivanjem Elektrokemijska zatita (katodna i anodna polarizacija)

75

8.2.1. Inhibiranje korozije


To su supstance za smanjenje intenziteta odvijanja procesa korozije. Inhibitore dijelimo na:
Organske i anorganske Topive i netopive Alkalne i neutralne Hlapljive i nehlapljive

Po nainu djelovanja:
Anodne Katodne

8.2.1. Inhibiranje korozije

Slika 8.7.

a) Anodno inhibiranje eljeza u alkalnim otopinama b) Katodno inhibiranje eljeza u neutralnim otopinama

8.2.2. Zatitne prevlake

76

8.2.2.1. Priprema povrine za nanoenje prevlaka Pripremom se odstranjuju neistoe i to:


Hidrofobne (vodoodbojne) masnoe, boja, premazi Hidrofilne (koje upijaju boju)

Postupci pripreme povrine materijala su:


Mehaniki struganje, etkanje, pjeskarenje itd. Kemijski nagrizanje Odmaivanje oganska, alkalna otapala, ultrazvuk

8.2.2.2. Zatita metalnim prevlakama Vri se sljedeim tehnolikim postupcima:


Presvlaenje uranjanjem u rastopljeni metal Difuzijska metalizacija Metalizacija trcanjem Oblaganje Galvanizacija

8.2.2.2. Zatita metalnim prevlakama

Slika 8.8. Princip postupka platiniranja lima s plemenitim metalom

77

8.2.2.3. Anorganska nemetalne prevlake Prevlake se nanose kemijski i mehaniki. Oksidne prevlake nanose se na:
elik, aluminij, bakar, cink

Pasiviziranje - relativno tanki oksidni sloj Bruniranje deblji oksidni sloj

8.2.2.3. Anorganska nemetalne prevlake


Fosfatna prevlaka zatita elika, cinka, aluminija. Kromatne prevlake nanose se na cink, kadmij, magnezij, aluminij, bakar i njihove legure. Emajliranje prevlaenje metala specijalnim vrstama stakla (emajl). Ostale prevlake betonske, vodeno staklo, cink u prahu.

8.2.2.4. Organske prevlake Oblaganje gumom i termoplastinim masama. Premazi na bazi celuloznih estera
Vezivo (celulozni ester) Sintetika smola Plastifikator (ulje) Razrje iva Boje (ako se ne radi o bezbojnom laku)

78

8.2.2.4. Organske prevlake


Premazi na bazi umjetnih smola
Rezolni lakovi Alkidalni lakovi Karbamidni lakovi Polivinilni lakovi Polistirenski lakovi Poliakrilni lakovi Klorkauukovi lakovi Silikonski lakovi Itd.

8.2.2.4. Organske prevlake Nain nanoenja organskih prevlaka:


Premazivanje Umakanje trcanje Elektrostatsko trcanje Nanoene valjcima Nanoenje prelijevanjem

8.2.3. Katodna zatita

Slika 8.9. Katodna zatita elika magnezijem ili cinkom u morskoj vodi

79

8.2.3. Katodna zatita

Slika 8.10. Nepravilno izvedena katodna zatita

9. Polimerni materijali
Lavoisier sredinom 1800. Godine - sumnja u mogunost razgradnje organskih materijala zbog njihove velike sloenosti Wohler 30 g. nakon sintetizirao ureu, te dokazao da se sintezom ugljinih spojeva moe sintetizirati organska tvar Goodyear dodatkom sumpor prirodnom kauuku mijenja stupnjeve njegove elastinosti, Hyatt stvorio celuloid tretiranjem celuloze s kiselinom

9. Polimerni materijali
Dolazi se do umjetno novostvorenih materijala iz sirovina koje je dala priroda, te dolazi do potpune modifikacije osobina upotrijebljenih sirovina. Poinje zamjena skupocjenih materijala (npr. bakelit tijekom prvog svjetskog rata) Daljnji razvoj organske kemije predstavlja daljnji razvoj postojeih i otkrie novih umjetnih materijala

80

9.2. Sastav plastinih materijala Plastini materijali sastoje se iz makromolekularnih organskih veza koje su nastale sintetskih putem ili modifikacijom prirodnih materijala. Mikromolekule rijetko sadre vie od 200 atoma, dok makromolekule sadre na desetke tisue atoma.

Monomer model koji je nositelj osobine budue makromolekule ili umjetne mase. Polimer dobiva se vietisunim ponavljanjem procesa me usobnog vezivanja tih osnovnih molekula. Proces dobivanja polimera iz monomera naziva se polimerizacija.

Polikondenzacija okrupnjevanje molekula procesom polimerizacije pri emu se odcijepljeni ostaci molekula veu u H2O i nakon kondenzacije daju vodu. Termoplasti - mase s lanasto poredanim molekulama, karakteristino plastino stanje koje daje umjetnoj masi izrazitu osobinu oblikovanja

81

Slika 9.1. Skica jednog segmenta polietilenskog lanca

Duroplasti gusto umreena umjetna masa koja je relativno toplinski otporna samo u okvirima organskih materija Elastoplast ili elastomer tree stanje polimerne umjetne mase koje se oituje u osobini trajnog elasticiteta

Slika 9.2. Osnovni oblici razvoja lananih molekula

82

9.3. Podjela i primjena polimernih materijala


Polimerni materijali
Prirodni (celuloza, kauuk) Prirodni modificirani (derivaticeluloza, kauuk)

SINTETSKI

Poliplasti

Elastomeri

Sintetska vlakna

Plastomeri
Staklasti Plastini Elastini
PS, tvrdi PVC,PVDC PE, PP PA

Duromeri
Tvrdi
Nezasieni pliesteri, Aminoplasti, Epoksidne smole

Pomoni Polimerni materijali (ljepila, premazi, lakovi i sl.)

9.4. Poliplasti Najvei dio proizvedenih polimera upotrebljava se kao konstrukcijski materijali i u obliku folija i nazivaju se poliplasti. Poliplasti su kod obine temperature kruti, ali mogu biti kristalasti ili amorfni. Osnovnoj polimernoj supstansi dodaju se razliiti aditivi radi poboljanja odre enih svojstava i snienja cijena proizvoda.

Svojstva poliplasta mogu se modofocirati tako er kemijskim reakcijama, te razliitim fizikalnim postupcima. Dodaci poliplastima su razliita punila, ojaala, plastifikatori ili omekivai, stabilizatori, pigmenti i bojila, spredstva za spreavanje rasta mikroorganizama, maziva itd.

83

Punila u kombinaciji s vezivima pridonose prvenstveno poboljanju osnovnih mehanikih svojstava plastike, smanjuju potronju energije i sniavaju cijenu proizvoda. Ojaala se dodaju u puno veoj koliini nego punila radi bitnog poveanja vrstoe polimernog proizvoda.

Omekivai ili plastifikatori dodaju se plastinim masama prvenstveno radi lake prerade i bolje fleksibilnosti proizvoda. Stabilizatori se dodaju polimernim masama radi poveanja otpornosti polimera na depolimerizaciju ili degradaciju, u toku prerade odnosno primjene, pod utjecajem UV- ili toplinskog zraenja u kombinaciji s utjecajem kisika i ozona.

Antistatici se koriste radi smanjenja statikog elektriciteta plastomera i time ublaavanja nepoeljnih posljedica nabijanja statikim elektricitetom. Bojila i pigmenti koriste se za bojenje velikog broja polimera, tako da ih je oko 200 i komercijalnoj upotrebi.

84

Najvanije tehnike prerade plastinih masa, tj. prevo enja u eljeni oblik jesu: -ekstruzija (istiskivanje, protiskivanje) -ekstruzijsko ili injekcijsko ispuhivanje -ubrizgavanje u kalup -vakuum oblikovanje -rotacijsko lijevanje -plastificiranje fluidiziranim prahom -kalandriranje (valjanje)

9.4.1. Znaajniji komercijalni poliplasti

9.4.1.1. Polietilen
Sirovina monomera polietilena je plin etilen koji se s razliitim tehnologijama proizvodi u velikim koliinama. Njegova polimerizacija vri se s razliitim katalizatorima i pod razliitim tlakovima da bi se dobili odgovarajui konani produkti. Polietilen niske gustoe najee se prera uje u filmove i folije za rune vreice, plastenike i sl. Polietilen visoke gustoe najee se koristi za proizvodnju ambalae za kemikalije, posude za domainstva i industriju, te za proizvodnju cijevi.

85

9.4.1.2. Polipropilen
Iz etilena zamjenom atoma vodika s metilnom grupom CH3, dobiva se red nezasienih spojeva ugljikohidrata, na osnovu kojih se polimerizacijom sa stereospecifinim katalizatorima dobiva visokokristalasti propilen. Pravilnost gra e daje mu relativno vosoko talite, a ugljikovodina struktura izuzetnu elektrinu i kemijsku otpornost, te otpornost na vlagu.

ilav i dimenzionalno stabilan materijal, visoko kristalan, manje otporan na utjecaj svjetla i oksidacijskih sredstava od PE. Primjenjuje se kao materijal za pakiranje u obliku boca, folija, zavarivaa. Upotrebljavaju se za razliite konstrukcijske elemente kao spremnike za kemikalije.

9.4.1.3. Polivinil-klorid Dobiva se polimerizacijom polivinilklorida koristei peroksiden kao i neke druge katalizatore. Preteno amorfan termoplast, postojan je na kiseline, luine, atmosferilije, organska otapala i ulja.Ne upija vodu. Relativno je manje stabilan na utjecaje topline i svjetla.

86

Kruti polivinil-klorid sadri samo nekoliko % plastifikatora, a fleksibilan obino oko 30 %. Ovaj drugi se lake prera uje, ali je manje vrst na rastezanje i slabije otporan na toplinu kao i na atmosferilije. Upotreba polivinil.klorida naroito je uobiajena u gra evinarstvu ukljuivi i cestogradnju za hidroizolaciju, ia izradu ambalaa, proizvodnju skaja itd.

9.4.1.4. Poliviniliden-klorid Dobiva se iz dikloretana koji se sastoji iz vinilklorida i klora koji se polimerizira. Polivinil.klorid sam nema primjenu ve samo pomijean s polivinil-kloridom. Koristi se za izradu niti i traka, filtera, tkanina, folija za pakiranje hrane i prevlaenje papira.

9.4.1.5. Poliesterske smole Ove smole sastoje se iz nezasienih ugljinih kiselina i zasienih dvovalentnih alkohola poput etilalkohola. Obje komponente poinju se umreavati pod utjecajem peroxidena kao katalizatora. Upotrebljavaju se kao konstrukcijski materijali za manje plovne objekte, u gra evinarstvu, elektroindustriji, itd.

87

9.4.1.6. Epoksidne smole


Epoksidne smole dobivaju se zamjenom epiklorhidrida s glicerinom ili bisfenolom i spadaju u skupinu duroplasta kod kojih se dodatkom katalizatora poinje proces umreenja. Posjeduju izrazita svojstva vezivanja, odlikuju se ilavou, fleksibilnou, visokom adhezijom i veoma velikom kemijskom otpornou.

Zasad se epoksidne smole ire upotrebljavaju u brodogradnji najee za zatitno prevlaenje i lijepljenje, u elektrotehnici, zatim u izvedbi industrijskih podova kao vezivo za beton, kao stabilizatori vinilnih smola itd.

9.5. Kauuk i guma

88

9.5.2. Prirodni kauuk i njegovi derivati


Prirodne kauuk dobiva se iz stabljike drva kauukovca kao lateks (mlijeni sok). Izvanrednih je karakteristika savijanja i elastinosti. Ima izuzetnu otpornost na bruenje, visoku otpornost na permanentnu deformaciju i dobru otpornost na deranje. Nije pogodan za veinu kemijskih modifikacija, izuzimajui proces vulkanizacije.

Komercijalno znaajniji kemijski derivati prirodnog kauuka su tvrdi kauuk, halogenizirani kauuk, ciklizirani kauuk i polimerizacijom modificirani kauuk.

9.5.3. Regenerirani kauuk Dobiva se preradom starog gumenog otpada pod utjecajem topline i kemijskih sredstava te se dalje prera uje u gumu na uobiajeni nain. Najvie se upotrebljava za automobilske gume, odbojnika, pedala, gumenih tepiha, kao dodatak asfaltu za gornji sloj ceste, itd.

89

9.5.4. Sintetiki kauuci Razvoj sintetikih kauuka usmjerena je prvenstveno na jednostavniju i jeftiniju tehnologije obrade, tj. Dobivanje termoplastinih, prakastih i tekuih kauuka.

Stiren-butadien kauuk Ekonomski najvaniji sintetiki kauuk. Ima svojstva slina prirodnim kauuku, ali je lake preradiv, otporniji na djelovanje kisika i ozona, fleksibilniji. Ima izuzetnu elektrinu otpornost, ali je slabo otporan na benzin i uljne produkte. Upotrebljava se osim za pneumatike tako er za izolaciju cijevi, izolaciju podova, itd.

Polibutadien Dobiva se polimerizacijom butadiena u otopini. Pomijean sa stiren butadien kauukom vrlo je elastian, otporan na habanje i starenje. Upotrebljava se za automobilske gume i druge proizvose od kojih se zahtijeva velika otpornost na habanje.

90

Poliizopren Proizvodi se polimerizacijom izoprena u otopini. Smatra se imitacijom prirodnog kauuka za kojima zaostaje jedino po svijstvima obrade i vulkanizacije. Upotrebljava se u gotovo svim podrujima primjene prirodnog kauuka.

Poliuretanski kauuk Dobiva se polimerizacijom dialkohola i diizocijanata. Izvrsne je otpornosti na habanje i starenje, a dobre otpornosti na oksidaciju i prema otapalima. Upotrebljava se u proizvodnji automobilskih guma, brtava, za gumiranje tekstila itd.

Butil kauuk Nastaje kopolimerizacijom izobutilena s malom koliinom izoprena. Nema jako dobri elastinost, ali je zato jako otporan na oksidaciju i nepropustan za vodu i zrak. Upotrebljava se za specijalne namjene, izradu zranica i unutarnje strane automobilskih guma

91

Polisulfidni kauuk Polikondenzacijski produkt organskih dihalogenida i alkil-polisulfida. Slabo je abrazivno otporan, dobro je otporan na oksidaciju i vrlo otporan na otapala i ulja. Koriste se za specijalne namjene, npr. Za brtve, za fleksibilne cijevi za benzin

Silikonski kauuk Niske je rastezne vrstoe i slabe otpornosti na habanje, fleksibilan je kod niskih kao i kod visokih temperatura. Upotrebljava se za elektrine izolacije i brtve.

Etilen-propilenski kauuk
Dobiva se polimerizacijom etilena i propilena uz dodatak nekog diena radi lake vulkanizacije. Posjeduje dobru otpornost na bruenje, na toplinu i na niske temperature, na kemikalije, ulja i masti. Upotrebljava se za izradu cijevi, specijalnih brtava, spremnika za kemikalije, te za izolaciju ica i kabela.

92

9.5.5. Guma Tehnoloki proces prerade kauuka u gumene proizvoda sastoji se iz sljedeih faza: mastikacija, mijeanje kauuka s dodacima, oblikovanje i vulkanizacija. Glavni dodaci koji se mijeaju se sredstva za vulkanizaciju, omekivai ili plastifikatori, dispergatori iaktovatori te boje.

Omekivai ili plastifikatori Kao omekivai upotrebljavaju se mineralna ulja, esteri masnih kiselina, itd. Time to olakavaju preradu kauukove smjese, tako er smanjuju koritenje energije za mijeanje.

Dispergatori i aktivatori Ovi dodaci poveavaju viskoznost smjese i omoguavaju dispergiranje dodataka, brzinu vulkanizacije i broj umreenja. Sastojci gume esto su i dijelovi kompozitne strukture koja sadri druge materijale kao to su tekstilije, metali i plastika.

93

Homogenizirana kauukovca smjesa oblikuje se i vulkanizira. Kao sredstvo za vulkanizaciju najvie se koristi sumpor i njegovi spojevi. Kemizam vulkanizacije sloen je proces umreenja poprenim povezivanjem linearnih polimernih molekula.

9.6. Silikoni Silikonski materijali izra eni su od polimera ugljika vezanih s anorganskim elementom silicij. Elementom koji je u anorganskoj kemiji vrlo slian ugljiku u organskoj kemiji. Najjednostavniji polimer silikona je metilsilikon koji je sastavljen od molekula s priblino 10 atoma silicija.

Kemijska postojanost kao i elektroizolacijska svojstva silikona su dobra. Silikon se koristi za impregnaciju drva i betona radi zatite od vlage, kao i za proizvodnju elastinih i ostalih predmeta ako se kakvoa istih ne moe postii jeftinijim polimerima.

94

10. Elektroluno zavarivanje Postupak spajanja materijala dvaju ili vie dijelova s pomou dodatnog materijala ili bez njega.

1. Plinsko zavarivanje 2. Elektroluno zavarivanje obloenim elektrodama neposrednim runim upravljanjem (REL) 3. Gravitacijski postupak zavarivanja 4. Elektroluno zavarivanje pod prakom (EPP) 5. Elektroluno zavarivanje prakom punjenim icama 6. Elektroluno zavarivanje u zatitnoj atmosferi plinova 7. Elektroluno zavarivanje taljivim elektrodama u zatitnoj atmosferi inertnih plinova (MIG) 8. Elektroluno zavarivanje taljivim elektrodama u zatitnoj atmosferi aktivnih plinova (MAG) 9. Elektroluno zavarivanje netaljivim elektrodama u zatitnoj atmosferi inertnih plinova (TIG)

10.1. Podjela osnovnih postupaka zavarivanja

Plinsko zavarivanje
Kisik Acetilen
Temperatura 3100-32000C

Propan-butan
Temperatura 2000-27000C

Runa regulacija Zavar- nekvalitetan i vea unutarnja naprezanja Tanki limovi Obojeni metali

95

Elektroluno zavarivanje obloenim elektrodama neposrednim runim upravljanjem (REL)

Gravitacijski postupak zavarivanja

Elektroluno zavarivanje pod prakom (EPP)

96

Elektroluno zavarivanje prakom punjenim icama

Elektroluno zavarivanje u zatitnoj atmosferi plinova Zavarivanje se koristi u korelaciji: Zatitne atmosfere
Inertni plinovi Aktivni plinovi

Elektrode
Taljive Netaljive

97

Elektroluno zavarivanje taljivim elektrodama u zatitnoj atmosferi inertnih plinova (MIG)


Metal Inert Gas (Argon, Helij)

Elektroluno zavarivanje taljivim elektrodama u zatitnoj atmosferi aktivnih plinova (MAG)


Metal Aktiv Gas (CO2, mjeavina dioksina, argona, kisika itd.)

Elektroluno zavarivanje netaljivim elektrodama u zatitnoj atmosferi inertnih plinova (TIG)


Tungsten Inert Gas netaljiva volframova elektroda talite 34100C

98

10.2. Izvori energije za zavarivanje

10.2.1. Plinski plamen

99

10.2.2. Elektrini luk

10.2.2.1. Osnovno o elektrinom luku


1. 2. 3. 4. 5. 6. Nalaze se plinovi Provodi elektrinu struju Omski otpor Magnetsko polje Toplinski provodljiv Isijava infracrvene, svjetlosne i ultraljubiiste zrake 7. Visoka temperatura 40000C 8. Izaziva pritisak na talinu 9. Odre ena duina 10. Elektrini napon

100

10.2.2.2. Elektrini luk istosmjerne i izmjenine struje

101

10.2.2.3. Djelovanje magnetskog polja na elektrini luk

10.16. Otklon (puhanja) elektrinog luka (a) i nain otklanjanja te pojave grananjem toka elektrine struje zavarivanja (b)

102

10.17. Nain nagiba elektrode radi kompezacije otklona elektrinog luka kod zahvata zavarivanja na krajevima izratka

10.18. Spajanje prikljuaka elektrine struje kod izvo enja kutnog zavara

10.2.2.4 Prijenos materijala kod zavarivanja

103

10.3. Izvori elektrine struje za zavarivanje

10.20. Oblici statikih karakteristika izvora struje

10.21. Radna toka procesa zavarivanja

104

10.3.1. Transformatori za zavarivanje Preteito s padajuom karakteristikom Primarni namotaj (okolina, mrea) Sekundarni namotaj (zavarivaki krug) Jezgra od elinih limova Sklop za regulaciju Kuite Ventilator

Zakretna kotva

Pomina kotva

105

Promjena broja zavoja

10.3.2. Ispravljai za zavarivanje

10.4. Zavarljivost materijala

Zavarljivost elika Zavarljivost sivog lijeva Zavarivanja aluminija i aluminijskih legura Zavarivanje bakra i legura bakra

106

10.4.1. Zavarljivost elika


Nelegirani konstrukcijski elik
Pogodan za zavarivanje do 0,25%C

Niskolegirani elici
Pogodni, manganski elici do 0,22%C i do 1,6%Mn Manje pogodni, dodatak mangana i nikla Nepogodni, dodatci kroma, nikla, molibdena, vanadija. Treba ih predgrijavati.

Visokolegirani nehr ajui elici


Martenzitni Feritni Austenitni

10.4.2. Zavarljivost sivog lijeva Problemi kod zavarivanja:


Talina brzo prelazi u kruto stanje Plastino stanje se gotovo ne pojavljuje Ne podnosi plastine deformacije Ne podnosi naprezanja pri lokalnom zagrijavanju

10.4.2. Zavarljivost sivog lijeva Tehnologija elektrolunog zavarivanja:


Predzagrijavanja (oko 6000C) Elektroda
velikog presjeka iz sivog lijeva Obloenih specijalnih nikal ili monel

Prikljuak na plus pol Zavaruje se kratkim nanosom (20-30 mm) Ako nema predgrijavanja okolina je max na 700C Vriti postupak iskivanja zavara po zavretku vara

107

10.4.3. Zavarivanja aluminija i aluminijskih legura


Sastav elektrode treba biti prilago en sastavu osnovnog materijala Zavarivanje se vri istosmjernom strujom Elektroda na plus polu (treba se intezivnije taliti) Jaina struje iznosi oko 25-30 A po mm promjer elektrode Elektrode su hidroskopne, uvati ih od vlage Postupak uspostavljanja i prekidanja elektrinog luka je isti kao kod zavarvanja bazinom elektrodom Elektrini luk treba biti to krai, oko pola promjera elektrode Nagib elektrode minimalan 85-900 Brzina posmaka je znatno vea od el. za elik Prije i poslije zavarivanja dobro oistiti povrine

10.4.4. Zavarivanje bakra i legura bakra


Bakar:
Zahvat se izvodi u vodoravnom poloaju, radi velike itkosti Materijal iznad 5 mm treba predgrijavati, visoka vodljivost Upotrebljava se to vei promjer elektrode Velika jaina struje Velika koliina topline Povrina treba biti ista Struja zavarivanja, istosmjerna, elektroda na plus polu Zbog intezivnog odvoda topline izvoditi to ue zavare, bez gibanja vrha elektrode

10.4.4. Zavarivanje bakra i legura bakra


Mjed Dodatni materijal su specijalne obloene elektrode s prilago enim sastavom Struja zavarivanja istosmjerna, elektroda na plus polu Pri zavarivanju korijena zavara nune su podloke od grafita ili azbesta da ne bi dolo do prokapljina, sprovesti postupak predgrijavanja Odravati to krai luk Pare cinka su opasne za zavarivaa, posebna zatita Silicijska bronca se ne predgrijava, zavarivanje se vri slino kao zavarivanje sivog lijeva, zavar je kratak i iskiva se

108

10.4.4. Zavarivanje bakra i legura bakra


Bronca Dodatni materijal su specijalne obloene elektrode sa sastavom prilago enim sastavu osnovnog materijala Struja zavarivanja istosmjerna, elektroda na plus polu Pri zavarivanju korijena zavara nune su podloke od grafita ili azbesta da ne bi dolo do prokapljina Sprovesti postupak predgrijavanja Trosku trba odstraniti a korijen vara brusiti Zavaruje se u vodoravnom poloaju, zbog velike itkosti Izvoditi to ui zavar sa to manje taline i sa to brim vo enjem elektrode da se smanji isparavanje cinka, koji ima niu toku talita

10.5. Obloene elektrode


Primjenjuje se kod runog elektrolunog zavarivanja (REL) Elektroda je sastavljena od metalne jezgre i naneene obloge Sastav obloge zadovoljava:
Stabilizaciju elektrinog luka (spojevi natrija, kalija i sl. Stvaranje troske (oksidi i rude kao hematit, rutil, kvarc i sl.) Stvaranje plinova (uglavnom organske materije i karbonati) Legiranje i dezoksidacija (razliite ferolegure)

10.5.1. Funkcije i karakteristike obloge


Elektrina
Uspostavljanje i odravanje el. luka

Fizikalna
Olakanje izvo enja zavarivanja u prisilnom poloaju i u talini

Metalurka
Legiranje Otplinjavanje Rafinacija

109

10.5.1. Funkcije i karakteristike obloge


Bazine obloge
Sastoji se od vapnenca, dolomita i magnezija te kalvijevih fluorida, karbonata, titanova dioksida, sikata i dezoksidanata Hidroskopne te se sue u peima (2000C) Plus pol

Rutilne obloge
Dobra mehanika svojstva Istosmjerna i izmjenina struja Svi poloaji zavarivanja Nedostatak
Smanjena istezljivost i ilavost vara ilavost vara na niskim temperaturama slabija nego kod bazinih elekroda

10.5.2. Podjela obloenih elektroda


Prema vrsti metalurkoj karakteristici obloga HRN C.H3.001. : S kiselom oblogom (oznaka A) S bazinom oblogom (oznaka B) S celuloznom oblogom (oznaka C) S oksidirajuom oblogom (oznaka O) S titanskom (rutilnom) oblogom (oznaka V) S oblogon razliitom od oznaka A,B,C,O i R (oznaka R) S oblogom u koju se dodaje jo i eljezni praak, osim osnovne oznake A,B,C,O i R (oznaka Fe)

10.5.2. Podjela obloenih elektroda Prema debljini obloge: Tanko obloene indeks do 1,2 Srednje obloene 1,2 1,4 Debelo obloene vei od 1,4 Prema dimenzijama: Elektrode 2,5 mm i duine 200, 300, 350 mm Elektrode 3,25 mm i duine 350, 450 mm Elektrode 4 mm, 5 mm 6 mm 8 mm 10 mm i duine 350 ili 450 mm ili vie

110

10.5.2. Podjela obloenih elektroda


Prema posebnim tehnolokim osobinama: Duboko penetrirajue
Do 10 mm bez pripreme utora

Visoko produktivne
Prah u oblozi

Za odre ene uvjeta rada


Sastojci u oblozi

Prema namjeni
Zavarivanje i navarivanje

10.6. Popratne pojave kod procesa zavarivanja

10.6.1. Pojava poroznosti u zavarenom spoju Pojavljivanje pora ispunjene plinom ili bez plina.

Shema rasta i otplinjavanje mjehuria iz taline zavara tijekom skruivanja metala

111

10.6.2. Nastajanje nemetalnih ukljuaka Nemetalni ukljuci u zavaru potjeu od:


Oksida, nitrata, sulfida i minerala iz obloge

Nemetalnim ukljukom prekinuta struktura vara Nemetalni ukljuci sprjeavaju se izborom elektrode

10.6.3. Nastajanje pukotina u zavarenom spoju Pukotine u zavaru, djelomini ili potpuni lomovi metala Po nastanku, tople i hladne Po veliini, mikropukotine i makropukotine Po poloaju, uzdune i poprene o smjeru vara

10.6.4. Zaostala naprezanja i trajne deformacije u zavarenoj konstrukciju

Pojednostavljen prikaz djelovanja zaostalih naprezanja u uzdunom smjeru zavarenog spoja

112

10.6.4. Zaostala naprezanja i trajne deformacije u zavarenoj konstrukciju

Osnovni smjerovi deformacija izratka , unutarnja naprezanja u zavarenom spoju A uzduno stezanje zavara, B popreno stezanje zavara

10.7. Izvo enje runog elektrolunog zavarivanja taljivom obloenom elektrodom (REL)

10.7.1. Opis djelovanja postupaka runog elektrolunog zavarivanja

113

10.7.2. Osnovne osobine runog elektrolunog zavarivanja taljivom obloenom elektrodom


Zavarivanje svih zavarljivih materijala Zavarivanje u svim poloajima Zavarivanje s relativno najjeftinijim ure ajima Primjenjivo na terenu Izvo enje reparaturnih varova Jednostavno rukovanje Mali radni uinak Mala iskoristivost elektrode Velika ovisnost o kakvoi zavara Velika ovisnost o strunosti zavarivaa

10.7.3. Glavni imbenici koji utjeu na kakvou zavara Osnovni i dodatni materijal Toplinska obrada Poloaj zavarivanja Parametri zavarivanja Tehnoloki postupak zavarivanja

10.7.3.1. Utjecaj radnog poloaja

114

10.7.3.2. Utjecaj vrste struje i polariteta Pogrena vrsta struje i polaritet Poveana poroznost zavara Nestabilnost elektrinog luka Poveano prskanje kod zavarivanja

10.7.3.3. Utjecaj jakosti elektrine struje

Utjecaj jaine struje zavarivanja na veliinu vara i izgled vara a) preslaba, b) prejaka, c) ispravna jaina struje

10.7.3.4. Utjecaj duine elektrinoga luka

a) b) c)

Ispravna duina luka za kisele i rutilne elektrode, duina luka jednaka je veliini promjera elektrode Kratki luk za bazine elektrode, duina luka jednaka je polovini promjera elektrode Predugaak (neispravan) elektrini luk

115

10.7.3.5. Utjecaj nagiba elektrode

10.7.3.6. Utjecaj brzine zavarivanja


Pomicanje elektrode u smjeru zavarivanja Vea brzina ui var s pliim uvarom
Podilaenje taline pod elektrini luk Pojava pileeg vara Slabo povezivanje i ukljuci troske

Manja brzina- iri var s veim uvarom Ispravna brzina


Ovisi o obliku i dimenziji spoja Poloaju zavarivanja Vrsti elektrode

10.7.3.7. Utjecaj vijuganja vrha elektrode

116

10.7.3.8. Utjecaj uspostavljanja i prekidanja elektrinog luka

10.7.3.9. Utjecaj izvo enja nastavka zavara

10.7.4. Izvo enje zavarenog spoja

Ovisnost o obliku spoja i poloaju zavarivanja.

117

10.7.4.1. Izvo enje V-spoja u vodoravnom poloaju

10.7.4.2. Izvo enje V-spoja u vertikalnom poloaju

10.7.4.3. Izvo enje V-spoja u zidnom poloaju

118

10.7.4.4. Zavarivanje V-spoja u nadglavnom poloaju

10.7.4.5. Zavarivanje kutnog spoja u vodoravnom poloaju

10.7.4.6. Zavarivanje kutnog spoja u vertikalnom poloaju

119

10.7.4.7. Zavarivanje kutnog spoja u nadglavnom poloaju

11. OBRADA ODVAJANJEM ESTICA

11.1. Temelj obrade odvajanja estica


Obrada odvajanjem estica je skup postupaka pomou kojih se oblikuje obradak skidanjem materijala. Podjela postupaka: Strojno Runo Svaki postupak, uz tehnologiju obrade, karakteriziran je uinkom i kakvoom postignute obrade.

120

11.1.1. Alati i njihovi kutovi


1- slobodna (le na) 2- prednja (grudna) - slobodni (le ni) kut - kut klina - prednji (grudni) kut = +

No za blanjanje

Kutevi noa za tokarenje

- slobodni (le ni) kut - kut klina = + - prednji (grudni) kut eoni (vrni) kut - kut nadvienja (nagib otrice) - kut namjetanja (prislon otrice) - koso namjetanje alata

121

Veliine kuta prednje povrine

Korekcija prednjeg kuta kosim namjetanjem

Promjena kutova obrade visinskim namjetanjem

122

11.1.2. Teorija odvajanja estica Strugotina nastaje plastinom deformacijom materijala ispred prednje povrine alata A, u kombinaciji s istodobnim smicanjem u sminoj zoni. Deformacija se odvija u vie faza.

a) Prodiranje alata, lamela budue strugotine trapeznog oblika b) Vlano naprezanje, stvaranje pukotine ispred otrice alata c) Odvajanje strugotine sminim naprezanjem, klizanje du ravnine smicanja i alata d) Odvajanje strugotine

11.2. Tokarenje Tokarenje je postupak obrade skidanjem strugotine, koji se odlikuje kontinuiranim rezom i konstantnim presjekom strugotine. Obiljeje tokarenja;
obradak, glavno gibanje, rotacija alat, pomono gibanje, pravocrtno

123

Uzduno Popreno Konusno Navojno Profilno

11.2.1. Rezna geometrija otrice tokarskih noeva Podjela Brzorezni elik Ploica
Sintervolfram karbida
Sa presvlakom Bez presvlake

Keramika ploica

Mehaniko privrenje

124

Osnovni parametri konstrukcije standardnog tokarskog noa

Osnovni parametri konstrukcije standardnih tokarskih noeva za grubu vanjsku obradu

Osnovni parametri konstrukcije standardnih tokarskih noeva za finu vanjsku obradu

125

11.2.2. Element za formiranje strugotine

11.2.3. Brzina rezanja pri tokarenju

Brzina rezanja pri tokarenju Obodna brzina izratka v = D x x r /1000 (m/min) Brzina posmaka vf = f x r / 1000 (m/min)

126

11.2.4. Postojanost otrice Materijalu alata Geometriji alata Brzini rezanja Materijalu obratka Krutost obradnog sustava Oblik strugotine Kakvoi rashladnog sredstva

Veliina istroenja D u funkciji vremena rezanja

11.2.5. Sile rezanja pri tokarenju

127

11.2.6. Snaga rezanja Snaga rezanja PN=Fh*v/6120 = A*fs*v/6120 (kW) Snaga motora PB=PN/=A*fs*v/6120* (kW) =0,75-0,95 starije konstrukcije =0,75-0,82 sloene konstrukcije

11.3. Blanjanje (eping)


Podjela postupka
Dugohodno
Obradak, glavno gibanje Alat, pomono gibanje

Kratkohodno
Alat, glavno gibanje Obradak, pomono gibanje

Glavno gibanje je pravocrtno Proces rezanja periodian Radni i jalovi hod

11.3.1. Opis rada i podjela postupaka

Dugohodno blanjanje

Kratkohodno blanjanje

128

Postupak dubljenja blanjalicom

11.3.1. Snage kod postupka blanjanja i dubljenja Snaga rezanja PN=Fh*v/6120 = A*fs*v/6120 (kW) Snaga motora Pn=PN/=A*fs*v/6120* (kW) =0,75-0,95 starije konstrukcije =0,75-0,82 sloene konstrukcije

11.4. Buenje i obrada provrta Buenje, postupak obrade skidanjem strugotine. Glavno gibanje je rotacija
Alat, glavno gibanje Alat, pomono gibanje Obradak, miruje

Proces rezanja kontinuiran

129

Osnovne kretnje pri buenju

11.4.1. Alati za izvo enje operacije buenja Spiralno svrdlo


(tokalo)

Uputalo Razvrtalo

Spiralno svrdlo

130

Pogreke pri otrenju glavnih otrica

Topovsko svrdlo

Koristi se za duge provrte

Uputalo

131

Razvrtalo

Razvrtala s prilagodljivim promjerom

Razvrtalo s drkom i nasadno razvrtalo

132

11.4.2. Sile na glavnim otricama spiralnog svrdla Fh=A1*fs


Gdje je:

Fh A1 fs -

sila rezanja presjek strugotine na jednoj otrici specifina sila rezanja

Obrtni moment ?

11.4.3. Brzine rezanja pri buenju

Brzina rezanja v=D**r/1000 Srednja brzina rezanja vm=v/2

11.4.4. Snaga buenja Snaga buenja PN=2*Fh*v/6120 = 2*A*fs*v/6120 (kW) odnosno PN=D*s*fs*v/24480 (kW)

133

11.4.5. Presjek strugotine i optereenje uputala pri uputanju

A1=((D-D1)/2)f/z=a*f/z A=A1*z
f- posmak svrdla z- broj zubi uputala

Fh=A*fs
fs- specifina sila rezanja

11.5. Glodanje Kod postupka obrade glodanjem, otrice glodala dolaze u zahvat sukcesivno. Glavno gibanje je rotacija
Alat, glavno gibanje, rotacija Obradak, pomono gibanje, pravocrtno

Proces rezanja diskontinuiran

11.5.1. Mehanika rezanja i podjela postupka glodanja

134

Izvedbe glodala

Obodno glodanje

eono glodanje

135

11.6. Provlaenje
Profiliranje utora povlaenjem

Primjeri unutarnjeg provlaenja

Primjeri vanjskog provlaenja

136

11.7. Bruenje Postupak zavrne obrade s malim presjecima strugotine. Podjela:


Vanjsko kruno bruenje Unutranje kruno bruenje Ravno ili plansko bruenje Profilno bruenje

11.7.1. Postupci bruenja

11.7.1.1. Vanjsko kruno bruenje

Uzduno

137

Radijalno

Bruenje bez iljka

11.7.1.2. Unutarnje kruno bruenje

138

Unutarnje planetarno bruenje

11.7.1.3. Ravno ili plansko bruenje

Plansko bruenje

139

11.7.1.4. Profilno bruenje

11.7.2. Brusovi

Brus se sastoji iz otrica kristalita u obliku zrnaca, koji nakon to se istroe ispadaju i time osloba aju pristup novim otrim zrncima, to od veziva tih zrnaca.

Zrnca umjetnog porijekla Silicijev karbid, (karborundum)

Dobiva se topljenjem koksa, kvarcnog pijeska i soli u elektrinoj pei Vrlo krhki dijamanti, romboidi, tvrdoa dijamanta. Sive boje, oznaka C Bruenje: sivi lijev, tvrdi metal, kamen

140

Zrnca umjetnog porijekla Specijalni korund, (elektrokorund)


Dobiva se iz boksita Manje krhki i postojaniji kristali Crvenkaste boje Bruenje: ilaviji materijali, elik, plastini materijali poput elika

Vezivo Anorganska
Keramika, silikatna, magnezitna Jeftinija Nie brzine rezanja

Organska
Bakelit, elak, guma Ekstremno visoke brzine rezanja Ojaano fibrama

Oznake i stupnjevanje finoe zrnca brusova


Krupnoa zrna Jako gruba Gruba Srednja Fina Jako fina Praina 8 14 30 70 180 280 10 16 36 80 200 320 Oznaka 12 20 46 90 220 400 24 54 100 240 500 600 60 120

141

Oznake tvrdoe brusa DIN 69100


Tvrdoa Vrlo meka Meka Srednja Tvrda Vrlo tvrda E I L P T Oznaka F J M Q U G K N R V O S W H

Presjek brusa razliite poroznosti

11.7.3. Brzine rezanja pri bruenju Poveanjem brzine Ogranienje Mineralna veziva
Runi posmak, Automatski posmak, Runi posmak, Automatski posmak, max. 15 m/s max. 25 m/s max. 25 m/s max. 35 m/s

Raste uinak bruenja vrstoa veziva

Keramikim, silikatnim ili organskim vezivima

142

11.8. Piljenje

Upotrebljava se za odsijecanje i dijeljenje. Podjela prema nainu gibanja alata:


Pravocrtno Kruno

11.8.1. Alati za piljenje

Profil zuba pile

143

11.8.2. Brzine rezanja kod operacije piljenja Brzina rezanja: Vrijeme izloenosti rezanja Veliina zupca Veliina koraka Hla enje

11.9. Izrada navoja i ozubljenja

11.9.1. Izrada navoja Postupci za izradu navoja: Izrada na tokarilici Ekscentrino rezanje navoja Izrada na builici Izrada na glodalici Izrada na brusilici Izrada eljastim noevima Uvaljivanje (vee serije)

144

11.9.1.1. Izrada navoja na tokarilici

11.9.1.2. Izrada navoja na builici

Princip djelovanja navojnog svrdla

Kutovi zuba navojnog svrdla

145

Razliite duine poetaka navojnih svrdala

Smjer izlaska strugotine u ovisnosti o smjeru ljebova

11.9.2. Postupci ozubljenja zupanika Prvi zahvat:


Gruba obrada bokova Korijen zupca

Drugi zahvat:
Fina obrada bokova zupca

146

Izvo enje ozubljenja Postupci: Odvalna glodala, postupak Pfauter eljasti noevi, postupak Maag No oblika zupanika, postupak Fellows Profilno glodalo, pojedinano glodanje
Vretenasta, modul 10 do 100 mm, Koturasta, nekorigirani profil, garnitura od 8,15 ili 26 glodala

Profilirani noevi, izrada koninih zupanika i punih kola

eljasti noevi

Alat u obliku zubne letve

147

Alat u obliku zupanika

Odvalno glodalo

Vertikalno gibanje odvalnog glodala i dodatno gibanje zupanika

148

11.10. Lepanje Postupak obrade, fino bruenjem bez prisilnog relativnog gibanja obratka u odnosu na alat. Brusno sredstvo, premaz sitnih zrnaca kromovog oksida ili dijamanata pomijeanih s uljem, petrolejom, mau ili benzolom. Alat, sivi lijev, bakar, legure bakra, bijeli metal, antimon i olovo.

Alat za postupak lepanja

Vanjsko kruno lepanje

149

Lepanje izme u ploa

Trn s ekspanzivnom ahurom za unutarnje kruno lepanje

11.11. Honanje

Honanje se koristi samo za otklanjanje mikrogeometrijskih greki obrade povrine provrta pomou samovodeih brusova. Postupak honanja vri se po cijeloj povrini istovremeno.

150

Konstrukcija naprave (alata) postupka honanja

11.12. Superfini Postupak superfini, poput honanja, vei stupanj obrade. Postie se dodatnim uzdunim titrajima brusnih kamena.

Hodovi kod superfini postupka obrade

151

Faze poveanja nosive povrine kod superfini postupka obrade

Shematski prikaz strojnog honanja

11.13. Specijalni postupci obrade

152

11.13.1. Ultrazvuna builica Konstruirana je tako da alat vibrira u smjeru vertikalne osi. Obradak i alat potopljeni su u kadi s mjeavinom obine vode i abrazivnih zrnaca korunda. Visokofrekventnom (20000 Hz) vibracijom alata smjetenog na vertikalnom suportu stvara se uzbuda.

Osnovni sklopovi ultrazvune builice

11.13.2. Elektroerozivni postupak obrade Najrasprostranjeniji oblik specijalne vrste obrade. Obradak i alat uronjeni su u dielektrikumu i prikljueni na izvor istosmjerne struje. Uvjet je da je materijal obrade vodi elektrine struje.

153

Shema rada elektroerozivnog stroja

Elektroerozivni stroj

154

You might also like