Professional Documents
Culture Documents
4.Odnos vaspitac-dete
Komunikacija i odnosi koji se uspostavljaju izmeu vaspitaa i deteta u dejem vrtiu imaju veliki znaaj za formiranje detetove slike o sebi, a samim tim utiu i na detetov ukupa n razvoj. Vaspita je, pored roditelja, veoma vana osoba u ivotu predkolskog deteta i zbog toga kvalitet komunikacije i interakcije, koja se uspostavlja izmeu deteta i vaspitaa, utie na kvalitet rada i ostvarivanje vaspitne funkcije predkolske ustanove. Ovaj rad se bavi istraivanjem odnosa vaspitaa prema detetu i njegovoj linosti, utvrivanjem odgovornosti za uspostavljanje komunikacije izmeu deteta i vaspitaa i ispitivanjem osetljivosti vaspitaa za deje potrebe, sposobnosti da ih prepoznaje i prihvati i spremnosti vaspitaa da saslua decu, da im veruje i odgovara na potrebe koje deca ispoljavaju. Cilj istraivanja jeste ispitivanje kvaliteta komunikacije u dejem vrtiu na relaciji vaspitadete i kako on utie na ostvarivanje vaspitnog rada. Uspostavljanje kontakta je od sutinskog znaaja za odnos vaspitadete. Kontakt i
komunikacija predstavljaju i sredstvo i cilj rada sa decom. Budui da je u ranom detinjstvu prijemivost deteta za uticaje sredine vea nego na ostalim uzrastima. ono predstavlja kritini period u razvoju oveka kada se postavljaju temelji njegove budunosti. Stavovi, koje dete tada izgradi prema drugima, prema samom sebi i ivotu uopte, odluie hoe li mladi ovek izgraditi poverenje u svet oko sebe uz shvatanje da mu je naklonjen, zanimljiv i prijatan, a o sebi misliti kao o vrednoj, sposobnoj i prihvaenoj osobi. Pored roditelja, vaspita ima odluujuu ulogu u izgraivanju pomenutih sposobnosti i doivljaja deteta sveta i ljudi koji ga okruuju. Od toga da li veruje detetu (njegovim potrebama, emocijama), na koji nain ga slua, da li prihvata dete onakvo kakvo ono jeste, a ne kakvo bi eleo da bude, da li veruje u deje sposobnosti, zavisie detetova slika koju gradi o sebi i o svetu.
Faza krabanja
Uvodni deo ( 5min.): Ulazim u sobu obuena u slikara. U ruci imam pribor za crtanje (vodene boje, etkice, tempere, ae) .Time elim da podstaknem decu da pogode o kom zanimanju je re. Rei u das am krenula na neku izlobu crtea, pa sam ula da u ovom vrtiu postoje deca koja znaju lepo da slikaju i ukoliko ta deca ele da slikamo, da u ostati i sa njima uraditi neku sliku. Pre toga cu samo zatraiti da mi ispriaju neto o slikaru.
7.Estetska analiza
Mona Liza je uvena renesansna slika Leonarda da Vinija. Izraena je uljanom tehnikom na drvenoj ploi od topole. Predstavlja portret mlade firentinske dame, Lize del okondo. Portret Mona Lize je izloen u Muzeju Luvr u Parizu. Leonardo je upotrebio piramidalni raspored elemenata koji slici daje oseaj spokojstva. Njene grudi, vrat, lice i ruke su obasjane svetlou istog intenziteta. Mona Liza sedi uspravljena sa poloenim rukama i otuda rezervisana prema posmatrau. Njen pogled ostavlja iluziju neme komunikacije. Opti utisak je da je prikazana misteriozna idealizovana ena, bliska i daleka u isto vreme. Kao i u mnogim svojim drugim delima, Leonardo je i na ovom portretu primenio tehniku sfumata, kako u pozadini, tako i u detaljima lica. Na taj nain oblici postaju zamagljeni. Leonardo je Mona Lizu slikao iz dve razliite perspektive, jedne za pozadinu, a druge za figuru. Ovo ne postaje odmah oigledno za posmatraa i predstavlja efekat iznenaenja. Mona Liza je jedan od prvih portreta koji lik prikazuje u imaginarnom pejzau. Model se verovatno nalazi na terasi. U maglovitom pejzau se vidi krivudavi put, most i planine. Leonardo je za slikanje ruku i lica koristio boje razliitog hemijskog sastava. Boja ruku se vremenom bolje odrala, dok su boje lica izgubile kolorit, a njihove nijanse postale gotovo sasvim valerske. Na prvi pogled, Mona Liza nema obrve. Smatralo se da bi to mogao biti deo ideala lepote renesansne ene. Analize samog platna otkrile su da su obrve slikane, ali su vremenom izbledele.U oima Mona Lize su takoe uoeni sakriveni simboli.
8.Likovni kutak
Likovni kutak je mesto u kome treba deca uce i da im bude prihvatljivo, deca uce u kutku crtanje pisanje, treba sve da im bude na dohvat ruke, u tom kutku treba da bude izloba deijih radova. U holu vrtia bi takoe trebalo da bude izloba deijih radova koja je jako lepa i ima veliki uticaj na dete, podstie njihov rad i trud.
Spomenik kosovskim junacima predstavlja simbol Kruevca i najmonumentalnije delo nacionalne skulpture s poetka XX veka. Rad je znamenitog srpskog vajara ora Jovanovia. Otkriven je na Vidovdan 1904. godine, u okviru proslave stogodinjice Prvog srpskog ustanka, u prisustvu kralja Petra I Karaorvia. Na Svetskoj izlobi u Parizu, gde su skulpturalni elementi spomenika nastali, i izlagani, Jovanovi je, 1900. godine, nagraen Zlatnom medaljom I reda. Izvedena u duhu francuskog akademizma, piramidalno reena kompozicija sa dominantnom kompozicijom Boka Jugovia i vile na vrhu i figurama narodnog pesnika guslara i devojke - personifikacije Srbije, u podnoju sa severne, odnosno, june strane spomenika, inspirisana kosovskim epom, iskazuje osnovnu zamisao autora o vekovnoj borbi srpskog naroda za nacionalnu slobodu. Na istonoj i zapadnoj strani, u dva reljefa prikazani su epsko priee srpske vojske pred Kosovsku bitku i pogibija sultana Murata. Na severnoj strani spomenika je grb drave Nemanjia i 1389 - godina odigravanja bitke na Kosovu; na zapadnoj - grb cara Duana i godina otkrivanja spomenika - 1904; na istonoj - grb kneza Lazara i posveta "Srpstvo kosovskim junacima", sa lovorovim vencem i palmovom granicom u podnoju, dok je, na junoj strani, grb Kraljevine Srbije iz 1888. i godina proglaenja Srbije kraljevinom - 1882. Motivi na ogradi od livenog gvoa oko spomenika predstavljaju stilizovane kosovske boure.