You are on page 1of 2

otkriće uzvojnice

Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica, Galerija Kupola, siječanj/veljača 2013.

ključ za pojave i tvorevine

Izložba Karla Šoštarića
Galerija Kupola Gradske knjižnice Starčevićev trg 6, Zagreb
Izložba je otvorena do 8. veljače 2013.

Mail adresa autora: karlo.sostaric@zg.oktv.hr

Riječ je o OTKRIĆU HELIKOIDNE ILI SPIRALNE PUTANJE MIKRO I MAKRO ČESTICA. Čini mi se da je DEKODIRANO PODRIJETLO FENOMENA I ARTEFAKTA… Naime, dugotrajnim sam istraživanjem iznjedrio da su (ne)euklidska pa i vektorska geometrija de facto relativne, jer se još uvijek traga za česticom. Prema konvenciji, postojeća čestica, (stav gospodina Igora Čatića) ima dimenzije 10-25 , a bez čestice nema točke, putanje, pravca, crte, linije, topologije, grafova, plošnih i prostornih tijela… Na taj način sve postaje suludo, na mah… Čestica, ima (ili nema) masu i dimenziju, tobože, “živi“ sama ili je u paru (Aristotel), kreće se oko sebe (precesija), poput zvrka, lijevo ili desno, ili izmjenice, helikoidno ili kružno, elipsoidno, jajasto ili tobože kaotično…, a ne miruje, negdje u prostor/vremenu (ta paradigma mi stalno izmiče, valjda na tragu Zenona… “Ako je Zemlja u prostoru, u čemu je prostor?”) Ruše mi se iluzije (napisah svojedobno knjigu pod naslovom “Sijač iluzija” - na internetu je). Gle par paradigmi/teza, pretpostavki - u nastavku: 1. Fenomeni, dakle temeljne ili trivijalne (ili banalne?) pojave (u prirodi ili naravi?) imaju (pokazuju, djeluju?) u osnovi putanje HELIKOIDA ili SPIRALE? Ili krivulje? 2. To se odnosi na makro i mikro svijet: putanja elektrona oko hadrona ima spiralno obličje. Znači li to da “padaju u vodu“ a) Bohrova doktrina (teza, teorija, paradigma) o kružnim ili elipsoidnim orbitama, b) Keplerova teza o elipsoidnoj putanji planeta Zemlja (o tome ima više istovjetnih spoznaja)? 3. Bravaisove, de facto euklidske, kristalne rešetke “ustupaju” pred vijčanom dislokacijom kristala - najnovije spoznaje u području nanotehnologije. Vijak, naime, ima neupitno helikoidnu konfiguraciju - samo lijevi navoj ide u lijevu maticu, sukladan i obratno - desni navoj je sukladan desnoj matici. Poput cipela i nogu. 4. Klon je duplikat, preslik ili kopija. Postoje lijevi ili desnu helikoiod. Zašto? - to je nejasno. 5. Kiralnost je - naravno, zrcalenje! Zrcalenjem se opet vraća - izvorni helikod. Zanimljivo. 6. Iz toga proizlazi da ne “drže vodu” teze a) kako se suprotnosti privlače, već se ustvari odbijaju!!!??? Prvo, logično je, i drugo, može se odmah dokazati, sa vijcima, oprugama i svrdlima, turbulencijama, kavitacijama, vrtloženjima; b) da magnet ima polaritet!!! Privlače se istoimeni polovi, a što su to polovi, ostaje do kraja nejasno - vjerojatno su u pitanju monopoli (u paru) suprotnih rotacija. 7. Helikoid ili nešto što je nalik spirali, odnosi se i na tzv. zrake, struje, rojeve, čestice, valove, polja, sile, petlje!!! U prilog tome govore najnovija saznanja o tzv. geometriji i svjetlosnih i zvučnih valova, spiralno vrtloženje galaksija (Andromeda, Mliječna staza) i sl.

8. za zračne mase - kovit(lac), vjetrovi, uragani, tornada, pijavice, vijavice i sl. znamo već duže razdoblje 9. dodajmo tome Gaussovo “sedlo“ - de facto yin-yang, Cantorovu položenu osmicu - znak beskonačnosti, Moebiusovu petlju, Fibonaccijevu i Fermatovu spiralu, Tesline zavojnice i turbine, Da Vinciev helikopter, Arhimedov vijak, elise i propelere, piruetu ili svijeću, dakle, plamičak (pyr, grčki vatra) iz čega nastaju pojmovi piramida (sic!), spirulina, spiro, spiritualnost, respiracija, aspiracija, transpiracija, konspiracija, aspirin… 10. pojam dvostruke spirale nalazimo u DNK, RNK, trostruke u kolagenu, “obične” dvostruke u bjelančevinama, hormonima, tkivu, crijevima, živčevlju, radu srca i krvotoka, giroidima, torziji (penis, femur), spinu, fibrozi, nukleozi, morfogenezi, patogenezi, imunosustavu, kosi, ušnoj školjci (helix), labirintu, usnama… 11. rastu korijena, trupa, granama, listovima, cvjetovima, plodovima biljaka (penjačice, puzačice, mahunarke, slak, vinova loza, bršljan - Helix hedera) 12. školjkama i puževima, kolutićavcima, glavonošcima, ticalima, rilu, surli, repovima… 13. nitima, tkanju, čvorovima, pređi, tekstilu, marami, šalu, vezovima… 14. ornamentima, gradnji stuba, voluta, tornjeva, nastambi i prometnicama (“osmice” na autoputu, serpentine) 15. temeljnim izumima (de Bono) i u većini patenata - od klase A do H - praktično sve klase, uključivo nomenklaturu obličja, žigova i sl. 16. multiplu ili višestruku spiralu nalazimo u žici i kabelu, vezici, užetu, konopu, uzici, “štriku”… 17. spirala ima i metaforičko značenje, a obuhvaćena je i semiotikom ili rječnikom simbola; nalazimo je u športu, umjetnosti, posebno glazbi, mitovima i legendama, religijama i SF-u. 18. Sve suvisle, prema mojim kriterijima, naravno, aktualne teorije/hipoteze imaju istu helikoidnu poveznicu. Primjerice, teorija ljepljenja, teorija zrcaljenja, teorija struna, teorija elektromagnetizma, teorija mreža, konačna teorija, standardna teorija, teorija kaosa (atraktor), teorija jajeta, inflatorno/deflatorna teorija, teorija velikog praska, teorija meduze, teorija kugle, teorija torzije, teorija toroida, teorija kocke, teorija romboidnog dodekaedra itd. Taj popis nije i ne može biti dovršen, barem ne na ovom mjestu. Zaključak HELIKOD (ILI SPIRALA) JE KLJUČ ZA DEKODIRANJE FENOMENA I ARTEFAKTA. Karlo Šoštarić