P. 1
Inteligencija (NM) Matešić

Inteligencija (NM) Matešić

|Views: 1,210|Likes:
Published by Nataša Klasnić
Skripta s prezentacija iz kolegija Inteligencije s Centra za obrazovanje nastavnika na Filozofskom u Zagrebu. Predaje prof. Krunoslav Matešić
Skripta s prezentacija iz kolegija Inteligencije s Centra za obrazovanje nastavnika na Filozofskom u Zagrebu. Predaje prof. Krunoslav Matešić

More info:

Categories:Types, School Work
Published by: Nataša Klasnić on Jan 26, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOCX, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/03/2014

pdf

text

original

1.

Definiranje pojma
Inteligencija je sposobnost apstraktnog mišljenja. (Lewis M. Terman, 1877.-1956.) Inteligencija je ono što mjere testovi inteligencije. (Edwin G. Boring, 1886.-1968.) Inteligencija je opda sposobnost pojedinca da svrhovito djeluje, racionalno misli i učinkovito upravlja svojom okolinom. (David Wechsler, 1896.-1981.) Inteligencija je edukcija relata i korelata. (Charles E. Spearman, 1863.-1945.) Inteligencija je brzina kojom osoba može odgovoriti na različite fiziološke podražaje. (Francis Galton, 1822.-1911.) Inteligencija je sposobnost prilagodbe na nove zadatke i životne uvjete. (William L. Stern, 1871.-1938.) Inteligencija je sposobnost svladavanja poteškoda u novim situacijama. (Edouard Claparede (1873.-1940./, W. Stern) Inteligencija je svojstvo pojedinca da pronalazi nove prilagođene reakcije u prilikama bilo koje vrste. (Branimir Šverko, u B. Petz /ur./, 2006.) Zoran Bujas (1910.-2004.), autor najvedeg broja domadih testova inteligencije držao je da: - Uporaba pojma ‘sposobnosti’ je nespretna – tvrdi Bujas To je loše naslijeđe stare ‘psihologije modi’ Inteligencija je osjetljivost za probleme. (Z. Bujas)

-

-

-

-

-

Bujas sa sur. 1965-ih sastavio Problemni test kojim se mjeri inteligencija na navedeni način – Pb test izdan je 1981. Inteligencija je sposobnost snalaženja u novim, nepoznatim situacijama (pri čemu prethodno iskustvo nije od velike pomodi) - Ovo je najraširenija definicija kod nas, spada u opdu kulturu. Pripisuje se Sternu i Claparedeu, nastala početkom 1920-ih. Termanova definicija spada u opdu kulturu u SAD-u Inteligencija – relativno novi pojam, u rječnicima postoji tek od kraja 1920-ih. Prije toga inteligencija nije postojala ni u velikim rječnicima tipa Cmbridgea, Oxforda. Potiče od lat. ‘intellegere’ = ‘razumjeti’. U latinskom jeziku nastao kao Ciceronov prijevod Aristotelova pojam ‘razumijevanje’. Latinsko-hrvatski enciklopedijski rječnik Joze Marevida navodi samo Ciceronovo objašnjenje u obrazlaganju pojma (Marevid, 2000. str. 1578.). U hrvatskom jeziku inteligenciji je najbliži pojam ‘bistrina'. Inteligencija je i sposobnost uvida U školskom okruženju inteligencija je svojevrsni sinonim za sposobnost učenja, sposobnost razumijevanja . Dakle, suprotno ‘bistrini’ jest ‘tupost’

Američka psihijatrijska udruga, na tragu behaviorističkih pristupa psihologiji drži da je ‘Inteligencija sposobnost učenja i učinkovitog korištenja znanja’

2. Antropometrijski pristup
Sir Francis Galton (1822.-1911.) bratid Ch. Darwina. Galton je bio oduševljen ‘Podrijetlom vrsta’. 10 godina poslije, 1869. Francis Galton objavio je knjigu ‘Nasljedni genij’. Galton je 1880-ih osnovao vlastiti antropometrijski laboratorij i započeo je ‘mjerenje’ inteligencije. Galton je mjerio brzinu reakcije, opseg glave, … U SAD-u glavni sljedbenik James McKeen Cattell (1860.-1944.). McKeen Cattell 1896. stvorio pojam ‘mentalni test’ Clark Wissler (1870.-1947.), Cattellov student doveo je u sumnju pristup mjerenju inteligencije koji je provodio Učitelj McKeen Cattell početkom 1920. bio jedan od osnivača ‘Psihološke korporacije’, danas je dio holdinga ‘Pearson’, globalno najvedeg izdavača psihodijagnostičkih sredstava Tzv ‘antropometrijski’ pristup pri mjerenju inteligencije trajao je nešto više od 30 godina Alfred Binet (1857.-1911.) objavljuje 1905. prvi test za mjerenje inteligencije kojim započinje tzv. ‘problemski’ pristup. Koautor testa bio je Th. Simon (1873.-1961.). Binet je trebao načiniti valjani postupak identifikacije intelektualno neuspješnih učenika pri svladavanju propisanog školskog programa. Test je sastavio polazedi od usporedbe mentalne i kronološke dobi sudionika mjerenja Karl Pearson (1857.-1936.), Galtonov ‘nasljednik’ izračunao je da ne postoji povezanost između oboda šešira i intelektualne uspješnosti, no Galton u to nikada nije u cijelosti povjerovao (Fancher, 1993.) ‘Uvod u eksperimentalnu didaktiku’, P. Radosavljevid (1879.-1958.), Zagreb: HPKZ, 1912. ima elemente Binet-Simon-Goddardovog testa, ali ima i antropometrijskih pristupa . Od 1910. do 1920. vrijeme prijelaza od antropometrijskog do problemskog pristupa u testiranjima inteligencije. Razvoj Binet-Simonovog test iniciralo Ministarstvo prosvjete (jedni izvori); Ured za prosvjetu grada Pariza (drugi izvori). Razvoj prvog Binet-Simonovog testa bio je vezan uz problem školskog (ne)uspjeha Francuska je počela zaostajati u industrijskom razvoju – 1880-ih povedala broj godina obveznog školovanja . Dvadesetak godina poslije u Francuskoj su postali problem učenici koji su ispunjavali zakonsku obvezu, a koji nisu uspijevali svladati propisani nastavni program Testovi inteligencije vezani su uz školski (ne)uspjeh, to je ostala konstanta do danas. Testovi inteligencije su neusporedivo kvalitetniji u procjenama intelektualno neuspješnih negoli intelektualno superiornih 1984. članovi uredništva časopisa ‘Science’ proglasili su Binetov izum jednim od 20 najvažnijih ottrida 20. stoljeda Mjerenje inteligencije započelo davno prije pojave Binet-Simonovog testa

Tom Oakland, profesor edukacijske psihologije (Gainesville, Fl.) bivši predsjednik jedne svjetske asocijacije edukacijskih psihologa, sustavno u svojim istupanjima poziva se na iskustva iz doba stare Kine. Kandidati za upravne poslove morali su interpretirati misli Konfucija (551.-479. pr. Kr.) Mauri u Španjolskoj oko 1250. složili tajne upute za identifikaciju posebno inteligentne i nadarene djece. 1575. ove su upute prevedene na španjolski jezik Posebno značenje u razumijevanju inteligencije pripisuje se djelu Johanna Karla F. Gaussa (1777.1855.). Izračunao krivulju normalne raspodjele oko 1800. godine

3. Psihološka paradigma
Alfred Binet (1857.-1911.) ponudio je sa svojim prvim testom mjerenje inteligencije pomodu problemskih zadataka, odnosno ponudio je tzv. ‘psihološku’ paradigmu u mjerenju inteligencije. Binet se prihvatio zadade da sastavi valjan postupak za prepoznavanje onih učenika koji nisu u mogudnosti svladati propisane školske programe. A. Binet objavio je svoje testove u suradnji s Th. Simonom (1873.-1961.): 1905., prva revizija: 1908. i druga revizija: 1911. Godine 1910. Henry Goddard (1866.-1957.) prvi prevodi Binet-Simonov test u SAD-u. Goddard je učinio doslovce samo prijevod- služi samo kao izlika u njegovoj eugeničkoj praksi Godine 1916. Lewis M. Terman objavljuje stvarnu američku adaptaciju nazvanu StandfordBinetov test. Od 1916. do 1918., u trideset mjeseci sa Standford-Binetovim testom ispitano je oko 4 milijuna američke djece. Termanova adaptacija vremenski je koincidirala s testiranjima za potrebe Američke vojske – provođeno pomodu Armijskog alfa i Armijskog beta testa . Na temelju ova dva događanja započinje era masovnih testiranja Godine 1913. W. Stern (1871.-1938.) predlaže da se relativizira odnos između mentalne i kronološke dobi. Npr. dijete staro 7 godina može imati zaostatak u mentalnoj dobi od 6 mjeseci. Taj je zaostatak (6 mjeseci) tada bitno vedi, nego nominalno jednak zaostatak od 6 mjeseci kod djeteta starog 10 godina. Stern je predložio da se mentalna dob (MD) podijeli s kronološkom dobi (KD). Kasnije se dobiveni kvocijent počeo množiti sa 100 kako bi se izbjegle decimalne vrijednosti.Tako smo dobili kvocijent inteligencije: IQ = MD/KD x 100 Prosječni kvocijent inteligencije iznosi 100 Danas se IQ određuje pomodu krivulje normalne raspodjele, odnosno pomodu tablica zvrijednosti – to je tzv. Devijacijski kvocijent inteligencije. Pojedinačni rezultat izražava se u standardnim vrijednostima, odnosno na odstupanjima (devijacijama) pojedinačnih rezultata od prosječne vrijednosti (Petz, 2005) Grafički prikaz normalne raspodjele

Pri izražavanju IQ-a danas je važno navesti veličinu standardne devijacije. Povijesno je poznato više veličina SD, npr. SD=10; SD=16 i SD=15 jedinica. Najviše se rabe SD=10 i SD=15. SD=15 vezuje se uz Wechslerov devijacijski kvocijent inteligencije – poprima obilježja gotovo industrijskog standarda. Na temelju standardne devijacije od 15 jedinica daje se klasifikacija mentalne retardacije u DSM-u IV (1996.) i MKB-10 (1994.) 5- izdanje Standford-Binetovog testa iz 2003. godine nakon dugih desetljeda što je test bio vezan uz SD=16, uvodi SD=15. To je pobjeda Wechslerove koncepcije! – – – – – – – U rasponu od +/- 1 SD nalazi se 68,26% ispitanika U rasponu od +/- 2 SD nalazi se 95,44% ispitanika U rasponu od +/- 3 SD nalazi se 99,73% ispitanika Na minus dvije standardne devijacije počinje mentalna retardacija Na plus dvije standardne devijacije počinje nadarenost Na plus tri standardne devijacije počinje genijalnost Prosječni IQ bez obzira na veličinu standardne devijacije uvijek iznosi 100

Ako se navede da je IQ=148, psiholozi mogu prepoznati da je veličina SD 16 jedinica, postoje i druge slične situacije, ali ako je IQ=95, bez podatka o veličini SD, nejasno je da li je u pitanju zaostajanje od ½ ili samo 1/3 standardne devijacije. IQ kao jednostavni i lako razumljiv konstrukt bio je pogodan za izražavanje intelektualne razvijenosti ispitanika u okviru Spearmanovog tumačenja o strukturi ljudskog intelekta. Ako se inteligencija mjeri pomodu baterija testova sposobnosti, nije dopušteno tako dobivene rezultate izražavati kvocijentom inteligencije. Pored kvocijenta inteligencije postoje i druge ljestvice za izražavanje intelektualne razvijenosti. IQ može ‘zavesti’ psihologe da pomisle da su previše osjetljivi na male razlike među ispitanicima Norme za sve Ravenove oblike progresivnih matrica ograničene su na sedam vrijednosti centila: 5, 10, 25, 50, 75, 90, 95. Postoji još nekoliko drugih ljestvica za izražavanje intelektualne razvijenosti U početku razvoja psihološke paradigme pri testiranju inteligencije važno je spomenuti rad Robert Yerkesa, psihologa, pukovnika Američke vojske koji je 1916. okupio tim za razvoj postupaka selekcije. Politički vrh SAD-a znao je da de SAD udi u I. svjetski rat. Yerkes je sa suradnicima razvio dva testa: Vojni alfa test – namijenjen pismenim osobama Vojni beta test – namijenjen nepismenim ljudima S Vojnom alfom testirano je oko 40,000 ljudi S Vojnom betom testirano je od 1916. do 1919. 1,726.000 vojnih obveznika Yerkes je objavio analizu i pregled rezultata 1922. Godine. Yerkes je krenuo s verbalnim – neverbalnim aspektima inteligencije – poslije su takav pristup prihvatili Wechsler, R. Cattell

4. Teorije o strukturi ljudskog intelekta
- Počelo sa Ch. Spearmanom, 1904., 1927. On je konstruirao (izmislio) faktorsku analizu - Dvofaktorska (bifaktorska) teorija : Postoji generalni ili opdi faktor inteligencije

Postoje specifični faktori inteligencije - g-faktor izraz ukupne mentalne energije mozga - Ravenove progresivne matrice – sinonim za mjerenje g-faktora - Unifaktorski pristup u shvadanju strukture intelekta Grafički prikaz Spearmanovog modela strukture ljudskog intelekta

Lois L. Thurstone (1877.-1955.) strukturu intelekta izlaže kroz model širih grupnih faktora koje naziva primarnim mentalnim sposobnostima. Sedam primarnih mentalnih sposobnosti su: – – – – – – – N – numerički faktor - sposobnost brzog i točnog korištenja numeričkih podataka, rješavanje jednostavnih matematičkih operacija V –verbalni faktor – sposobnost razumijevanja govornih simbola W – faktor rječitosti (verbalna fluentnost) - lakoda uporabe riječi, bogatstvo jezičnog izražavanja S – spacijalne ili prostorne sposobnosti, sposobnost razumijevanja prostornih odnosa, sposobnost prostornog predočavanja, vizualizacija i spacijalizacija P – Perceptivna brzina – sposobnost brzog zahvadanja elemenata u vidnom zamjedivanju kao i njihovo razlikovanje M – faktor pamdenja ili memorije, sposobnost mehaničkog zapamdivanja R – sposobnost opdeg rezoniranja, sposobnost induktivnog mišljenja. Sposobnost uočavanja pravila, zakonitosti, načela i izvođenje generalizacija.

Grafički prikaz Thurstoneovog modela sedam primarnih mentalnih sposobnosti

Thurstoneova teorija nastala pred II. svjetski rat Faktori su međusobno neovisni, jednako vrijedni, nehijerarhijskih relacija - tumače se kao izraz specificirane aktivnosti različitih mozgovnih područja. Ova teorija omogudava interpretaciju zašto je netko dobar u jednom području, a istodobno prosječan ili čak i slab u nekom drugom području.

Inteligenciju se testira baterijom testova koja obuhvada imenovane faktore. Rezultat se ne može izraziti kvocijentom inteligencije – moraju se navesti vrijednosti za svaki pojedinačni faktor. Pojava Thurstoneove teorije dovela do nekih podjela, Američki psiholozi svesrdno su je prihvatili, a Europski psiholozi ostaju u okvirima Spearmanovog pristupa. Nakon Thurstonea podjela na unifaktorske (Europa) i višefaktorske pristupe (SAD) u sklopu novih teorija o strukturi ljudskog intelekta Sir Cyril Burt (1883.-1971.) predložio hijerarhijski model strukture ljudskog intelekta. Burt postao sinonimom nativističkog pristupa inteligenciji Philip Vernon (1905.-1987. ) objavio 1950. svoj model hijerarhijske strukture intelekta. Generalna kognitivna sposobnost se nalazi na vrhu modela. Ona se grana na verbalno-edukacijsku (v-ed) i spacijalno-mehaničku sposobnost (k:m). Na nižoj razini v-ed se grana na verbalnu i numeričku sposobnost, a k:m na prostornu, manualnu i sposobnost uporabe mehaničkih informacija Grafički prikaz Vernonog modela intelekta

Joy Paul Guilford (1897.-1988.) sredinom 1950-ih predlaže trodimenzionalni model strukture ljudskog intelekta, poznato kao ‘Guilfordova kocka’. Guilfordov model se sastoji od operacija (5), sadržaja (4) i produkata (6)- svaki faktor iz modela imenovan je trigramom početnih slova navedenih kategorija, na primjer: CFT znači da je u pitanju kognicija figuralnih transformacija. Model nastaje iz tradicije višefaktorskih pristupa strukturi intelekta. Svaki faktor je međusobno neovisan, nehijerarhijski postavljen, odražava se stajalište da ne postoji neki opdi faktor inteligencije Shematski prikaz ‘Guilfordove kocke’

Raymond B. Cattell (1905.-1998.) započinje, a John L. Horn (1928.-2006.) dorađuje teoriju o fluidnoj (Gf) i kristaliziranoj (Gc) inteligenciji. Temeljne intelektualne sposobnosti grupiraju se u dva široka faktora: – – Fluidna inteligencija (Gf), i Kristalizirana inteligencija (Gc)

Faktori nižeg reda su: - Opda fluentnost (Of) - Faktor vizualizacije (Fv), i - Faktor kognitivne brzine (Fkb) Shema Cattelovog modela

Fluidna inteligencija odnosi se na sposobnost kognitivne elaboracije koja nam omogudava manipulaciju na apstraktnoj razini. Drži se da Gf ovisi o neurološkom razvoju te da je neovisna o prethodnim učenjima i iskustvima, visoko je povezana sa brzinom učenja u novim područjima. Gf jako podsjeda na g-faktor iz Spearmanoivog modela - mjeri se testovima brzine, nasljedno je određena, rano doseže maksimum, do 14. g. a ved s 20. g. počinje sustavno slabjeti, kulturalno je neovisna (Cattell sastavljao ‘culture free’ testove) – neurološki inzulti i različita oštedenja živčanog sustava mogu dovesti do gubljenja cijelog faktora Gc – mjeri se testovima snage, maksimum se dobiva nakon 20 i ne pokazuje pad tokom procesa sazrijevanja i starenja, ovisna je dužini školovanja, školskim programima i osobnim iskustvima, kulturološki je ovisna, obuhvada znanje stečeno tokom života – moguda mozgovna oštedenja iamt de za posljedicu ispadanje samo nekih, specifičnih funkcija Gf i Gc međusobno su povezani oko r=0,40

5. Novije teorije o strukturi ljudskog intelekta
U 1980.-im dolazi do radikalizacija koncepcija o strukturi ljudskog intelekta Howard Gardner (r. 1943.) postavlja 1893. godine svoj model ‘multiplih’ ili ‘višestrukih’ inteligencija . Gardner se suprotstavlja poimanju o jedinstvenoj inteligenciji. Gardnerov model iz 1983. ima 7 vrsta inteligencija (Gardner i sur., 1999.) – – – 1. lingvistička inteligencija 2. glazbena inteligencija 3. logičko-matematička inteligencija

– 4. prostorna inteligencija – 5. tjelesno-kinestetička inteligencija – 6. intrapersonalna inteligencija (središnji ured) – 7. interpersonalna inteligencija (-8. prirodna inteligencija- susrede se u nekim kasnijim radovima) • 1. Lingvistička inteligencija – Gardner ocjenjuje da je vrlo vjerojatno najviše proučavani aspekt inteligencije – vrhunski je razvijena u svih osoba koje su osjetljivi na značenja jezika u kojem stvaraju • 2. Glazbena inteligencija – omoguduje stvaranje, prijenos i razumijevanje značenja zvukova – zahtijeva intenzivno vježbanje, ne razvija se sama po sebi kao lingvistička inteligencija posjeduju je kompozitori, dirigenti, glazbenici, audioinženjeri i tehničari • 3. Logičko-matematička inteligencija – vezana je uz tumačenja o inteligenciji kao sposobnosti apstraktnog mišljenja – poziva se na Piagetova istraživanja o razvoju sposobnosti mišljenja – razvijena je kod matematičara, programera, financijaša, znanstvenika 4. Prostorna inteligencija - vezana je uz sposobnost zamjedivanja vidnih i prostornih informacija, mogudnosti njihove preobrazbe i oblikovanja kao i sposobnost vizualizacije tih sadržaja – vrijede sve ranije spoznaje o spacijalnim sposobnostima – sredemo je kod slikara, šahista, arhitekata, ali isto tako i kod kirurga, geografa i navigatora 5. Tjelesno-kinestetička inteligencija – možda najviše narušava tradicionalno poimanje inteligencije – uključuje uporabu svih ili samo nekih dijelova tijela u rješavanju problema ili stvaranju proizvoda – ključna je kontrola pri izvođenju finih i složenih motoričkih pokreta – posjeduju je baletani, plesači, penjači po stijenama, gimnastičari, košarkaši, ostali sportaši 6. Intrapersonalna inteligencija – omogudava razumijevanje naši vlastitih osjedaja i emocionalnih stanja – razvija se iz sposobnosti razlikovanja ugode od neugode – na stupnju krajnjeg razvoja omogudava pojedincu da spozna vlastite sposobnosti i domete te da donese kvalitetne odluke o vlastitom životu – naziva je središnjim uredom inteligencije 7. Interpersonalna inteligencija - pojavljuje se pri prepoznavanju tuđih emocionalnih stanja, vjerovanja i namjera – razvija se na temelju ranog prepoznavanja bliskih u odnosu na strane osobe i njihovih emocionalnih stanja – ovaj aspekt inteligencije omogudava pojedincima da postanu vođe – Gardner navodi primjere Majke Tereze, Martina Lutera Kinga …

Gardnerov model doživio kritiku među psiholozima (Neisser i sur., 1996.) 2. i 5. faktor (glazbena i tjelesno-kinestetička inteligencija) išli bi u red tzv. talenata, prije nego u bilo koje okvire tradicionalnog shvadanja inteligencije Dio stručnjaka iz područja edukacije prihvada Gardnerov model. Ljudi opdenito rado prihvadaju tumačenja da je razvoj inteligencije podložan učenju. Danas se nezaobilazno spominje u raspravama o emocionalnoj inteligenciji, 6. i 7. faktor su direktno utjecali na pojavu koncepcija o emocionalnoj inteligenciji . Ne postoji ni jedna teorija o emocionalnoj inteligenciji da se ne poziva na Gardnerove doprinose. Uz Gardnerov model višestrukih inteligencija do sada nisu razvijani neki posebni psihometrijski testovi

U 1980-im Robert Sternberg (r. 1949.) iznosi svoju trijarhičku teoriju inteligencije. Teorija se sastoji od tri povezana dijela ili podteorije: - Analitička ili Komponenta podteorija – odnosi se na unutrašnje, osnovne procese obrade informacija koji se nalaze u pozadini inteligentne misli (‘Što se događa u glavi osobe koja inteligentno misli?’) - Kreativna ili Iskustvena podteorija – analizira inteligenciju s pozicija osobnih iskustava na pojedinom zadatku (‘Kako iskustvo djeluje na inteligenciju osobe i kako inteligencija djeluje na osobna iskustva?’) - Praktična ili Kontekstualna podteorija – promatra inteligenciju u odnosu na kulturu i vanjsko okruženje (‘Kako interakcija s okolinom utječe na inteligenciju i kako inteligencija utječe na svijet u kojem živimo?’) Sternbergova teorija je prihvadena zbog uvođenja tzv. ‘praktične’ inteligencije. Kritizirana kao teorija koja ujedinjuje toliko pumno različitih dijelova da joj ‘nedostaje suvislosti’ (Gardner, 1999., str. 248). Gardner i Sternberg, svaki sa svojih pozicija, pokrenuli su istraživanja praktične inteligencije u školske djece. Sternberg je društveno aktivan, bio je predsjednik Američke psihološke asocijacije. Sternberg na svoja predavanja na kongresima i skupovima privlači vrlo velik broj slušatelja i spada među povijesno najplodnije autore u području psihologije s obzirom na broj objavljenih knjiga

6. Eugenika
Eugenika se zalaže za ‘unaprjeđivanje nasljednih kvaliteta rase’. Različiti oblici eugeničkih ideja postoje odavno, mogu se nadi ved u djelima Platona. Novodobna eugenika nastaje u 19. stoljedu kao posljedica iskrivljenog tumačenja Darwinovih ideja. Osnivač suvremen eugenike bio je Sir Francis Galton . On je početkom 20. st. uspio u Londonu osnovati katedru za eugeniku na kojoj su predavali Pearson, Spearman, Burt - danas poznati kao zastupnici nativističkog pristupa u shvadanju razvoja inteligencije. Eugenika je u novije vrijeme najviše spominjana zbog prakse prisilnih sterilizacija. Prisilne sterilizacije djelomično su provođene i na temelju ‘rezultata’ testova inteligencije. Iako nisu postojali jasni kriteriji, ‘testiranje’ je bilo osnovica za utvrđivanje mentalne retardiranosti (MR) Početkom 20. st. u SAD-u osnovana Američka eugenička udruga. Udrugu su podržavali predstavnici najkrupnijeg kapitala u SAD-u Počela sustavna sterilizacija osoba oba spola koje su procijenjene ka MR. Glavni pokretač sterilizacija iz psiholoških redova bio je Henry Goddard. Sve skupa palo na plodno tlo jer su ved ranije u nizu saveznih država postojala zakonska rješenja da se bez njihova pristanka mogu sterilizirati ‘kriminalci, idioti, imbecili i silovatelji’ (Hotersall, 2002., str. 451.). Goddard je prvi preveo Bient-Simonov test u SAD-u. Goddard je načinio doslovni prijevod, bez ikakvih adaptacija i dorada – svoj test je primjenjivao uz pomod prevodioca – primjena ovog prijevoda služila mu je kao izlika za određivanje MR. Goddard je u drugom desetljedu 20. st. sa suradnicima prolazio kroz špalire kandidata za useljenje na Ellis Islandu, otočidu ispred New Yorka, i određivao koga treba izdvojiti . Goddard se u velikoj mjeri ravnao prema antropometrijskim varijablama u procjeni osoba za koje je smatrao da su MR

Zloporaba testova inteligencije kao osnova za sterilizacije povijesna je sramota za psihologiju i psihologe koji su to činili. U SAD-u do 1931. vrijedili eugenički zakoni u 27 saveznih država. U 1930-im u SAD-u je bilo između 15000 i 20000 prisilnih sterilizacija godišnje. Načelno, eugenički zakoni ukinuti u SAD-u nakon II. svjetskog rata, ali u mnogima saveznim državama ostali su na snazi do 1960-ih. Zadnja sterilizacija ovog tipa u SAD-u obavljena je 1972. U 1920-im u psihološkim časopisima objavljivani su izvještaji o učincima sterilizacija • Poznata je američka presuda o prisilnoj sterilizaciji samohrane majke iz 1927., jer je bila ved treda generacija MR - sudac je ustvrdio: “Tri generacije morona, posve je dovoljno”

Američki eugeničari bili su radosni zbog dolaska nacista na vlast – konačno oni koji razumiju njihova stremljenja – američki eugeničari su svojim njemačkim kolegama pružali ne samo moralnu ved i materijalnu potporu. Eugenička tumačenja su osnovica/preteča njemačkih rasističkih zakona iz 1935. kojima se dopuštalo eutanaziranje. Koliko je osoba sterilizirano u nacističkom razdoblju ne zna se pouzdano. Eugenička praksa postojala je i u Skandinaviji. Eugenički zakoni su bili zadržani u Kraljevini Švedskoj - do 1976., sterilizirano oko 62000 ljudi. U Kraljevini Norveškoj prisilne sterilizacije su ukinute 1977 - sterilizirano blizu 30000 ljudi. Eugenički pokret postojao i u Australiji, ‘White Australia’ – usmjereno protiv useljavanja stanovnika Pacifika i posebno stanovništva iz Azije. U aktualnom vremenu je npr. Republika Slovačka tužena sudu u Strasbourgu zbog prisilne sterilizacije Romkinja W. Schokley (1910.-1989.), dobitnik Nobelove nagrade za doprinose u otkridu tranzistora, u 1970-im ponovno je predlagao uvođenje eugeničke prakse u SAD. Schokley je podupirao Arthura Jensena i njegova nativistička stajališta. Uz Richarda Herrnsteina, autora kasnije objavljene knjige ‘The Bell Curve’ , Jensen i Schockley su u američkoj javnosti proglašeni rasistima .Schokley je predlagao da se mentalno retardiranima ponudi novčano obeštedenje zato što de se odredi potomstva. Pomogao je osnivanje banke sperme intelektualno superiornih Amerikanaca - novčano i osobno (tvarno). Na kraju, američka javnost ga je doživljavala kao svojevrsnog otkačenjaka, ‘oriđinala’ Vrlo burne rasprave o eugenici traju i danas Eugenička praksa je temeljena na nativističkom tumačenju razvoja intelektualnih sposobnosti Povjesničari psihologije, kao i autori monografija iz područja inteligencije ne mogu izbjedi navođenje ovog ružnog razdoblja – nemogude je to izbjedi zbog Galtonovog angažmana u istraživanju inteligencije, zbog Goddarda, kao niza vrhunskih psihologa s početka 20 st. koji su svi redom bili nativistički orijentirani i koji su podržavali eugeničku praksu

7. Inteligencija i školski uspjeh
Odnos inteligencije i školskog uspjeha desetljedima je bio provjeravan i pozitivno vrednovan Godine 1969. Arthur Jensen (r.1923), profesor psihologije sa Sveučilišta Berkley u Kaliforniji objavio analizu dodijeljene pomodi za školovanje učenika i studenata u razdoblju nakon II. svjetskog rata. Članak objavljen u ‘Harvard Educational Review’, 1969., 123 str. Jensen je zaključio da je pomod potrošena uzalud, bududi da oni koji su je primili ionako nisu završili školovanje. Jensen je iznio tvrdnju da je među korisnicima školarina bio neproporcionalan broj Afroameričke mladeži. Usputno je natuknuo da su Crnci manje inteligentni od Bijelaca. Bez obzira na ugled časopisa, zbog relativno

malog broja čitalaca nije došlo do širih društvenih rasprava. Tek kada je Jensen u časopisu ‘Psycholgoy today’ (studeni 1973.) /časopis je tada izdavala Američka psihološka asocijacija/ dao opširan intervju u kojemu je eksplicitno iznio tvrdnju da su Afroamerikanci manje inteligentni od bjelačkog stanovništva, počele su javne rasprave . Do kraja 1970-ih u SAD-u vođena su intenzivna sučeljavanja o rasnim razlikama na planu inteligencije. Liberalni dio SAD kao i liberalni mislioci diljem svijeta bili su jednoglasno protiv Jensena . Jensen pridobio nekoliko intelektualaca na svoju stranu. Fizičar William Shockley (1910.-1989.), jedan od trojice dobitnika Nobelove nagrade za 1956. za otkride tranzistora, svrstava se uz Jensena i postaje promotor ideje da se ponovno uvede eugenička praksa koja je obilježila politički život u SAD-u početnim desetljedima 20. stoljeda 1973. Richard Herrnstein, kasniji autor knjige ‘The Bell Curve’ objavljuje silogizam iz kojeg proizlazi da su nasljedno intelektualni potencijali određeni nasljeđem i da je to sve skupa ugrađeno položaj pojedinca u društvu 1978. Jensen objavljuje članak u kojemu tvrdi da su Afroamerikanci u prosjeku, minus 2 SD u odnosu na bjelačko stanovništvo, a to je granica na kojoj počinje MR. Jensen je s ovim dotaknuo granicu nakon koje je morao promijeniti područje svoga istraživačkog interesa – reakcije javnosti su bile previše snažne. A. Jensen se u 1980-im i kasnije bavio brzinom mentalnog procesiranja. Jensen je ostao simbolom negativnih vrijednosti pri testiranju inteligencije. Inteligencija je definitivno postala najkontroverzniji dio psihologije. Došlo je do prividnog smirivanja javnosti, mada su stručnjaci očekivali novu eksploziju Richard Herrnstein i Charles Murray objavili su 1994. knjigu ‘The Bell Curve’. Oni inzistiraju na komponenti naslijeđa u razvoju inteligencije - Knjiga je proglašena ‘zakašnjelom apologijom Jensenu’. Počelo je sve ispočetka i to bitno intenzivnije nego u razdoblju između 1970-ih i 1980-ih. ‘The Bell Curve’ daje analizu odnosa pojedinac – bogatstvo – društveni položaj, odnosno utjecaj u društvu. Autori počinju svoju analizu s razvijenim srednjim vijekom i završavaju s našim vremenom. Analiza ima obilježja političkog, odnosno makrosocijalnog sagledavanja- Posjedovanje zemlje u feudalizmu, posjedovanje novca u kapitalizmu, briljantnost uma u informacijsko doba. U povijesti Engleske brada su se ubijala kako bi se domogli feuda. Fuggeri iz Augsburga su bili među najbogatijim obiteljima koje su ikada živjele, ali nisu mogli preskočiti društvene barijere. Kapitalizam je omogudio građanima osvajanje društvenih pozicija. Bez obzira na jednako pravo nasljeđivanja u kapitalizmu, brzo je došlo do petrificiranja sustava – bogatstvo je ostajalo u vrlo uskom krugu. U aktualnom vremenu najbistriji imaju ideje i zarađuju enormno Temeljne teze se svode na tvrdnju da de samo najinteligentniji uspjeti završiti najzahtjevnije stupnjeve školovanja (obrazovne programe) te da de oni voditi (protresati) američko društvo - ostali Amerikanci bit de biti vođeni. U ocjenama ‘The Bell Curve’ iznijeto je da ona ‘ubija nadu’ Javnost je čekala adekvatan odgovor i dočekala ga je u vidu knjige ‘Emocionalna inteligencija’ Daniela Golemana (1995./1997.). Stručna javnost odmah je vidjela da je Golemanovo djelo previše jednostavno. Goleman je nakon što je knjiga postala svjetskim bestselerom doživio enorman broj kritika i prigovora, ali istodobno zaradio je i ogroman novac . Javnost je bila toliko uzburkana zbog pojave ‘The Bell Curve’ da je morala službeno reagirati Američka psihološka udruga (APA) Ulric Neisser i sur. Objavljuju članak: ‘ Intelligence: Known and Unknown’, American Psychologist, February 1996. Članak uopde nema sažetka - to su službena stajališta APA-e. Osim problema školskog

/životnog uspjeha, Neisser i sur. dotaknuli su se svih bitnih i svih spornih pitanja u području inteligencije Inteligencija utječe na školski uspjeh .Za uspjeh u školi važna je upornost, zainteresiranost, motivacija za učenjem, podrška koju daje okolina za akademskim uspjehom, razni kulturološki čimbenici. Dakle, nije važna samo inteligencija, ali istodobno nema masivnijeg pojedinačnog prediktora u odnosu na inteligenciju. Inteligencija i školski uspjeh, prosječni r u osnovnoj školi iznosi 0,50, na višim stupnjevima školovanja ova se korelacija smanjuje. U srednjim školama dobiva se r=0,30, a na fakultetima i niže vrijednosti. Djeca s višom inteligencijom u prosjeku postižu dobre ocjene, podržavaju ih učitelji i savjetnici. Neki izuzetno inteligentni odustaju od školovanja, ne znamo zašto. U SAD-u su godine školovanja pokazatelj socijalnog statusa. Vrlo ugledna zanimanja zahtijevaju barem diplomu. Djeca iz privilegiranih obitelji najčešde postižu viši socijalni status u odnosu na djecu iz siromašnih ili manje obrazovanih obitelji. Korelacija između IQ-a i SES roditelja iznosi oko 0,33. Siromašniji moraju ‘dodavati puno gasa’ da bi pristigli bolje pozicionirane. Američka istraživanja upuduju da je inteligencija povezana s mladalačkim kriminalom, skloni su mu manje inteligentni. Postoji i posredna povezanost – djeca koja su neuspješna u školi, češde se uključuju u maloljetničku delinkvenciju. Rezultati testova inteligencije vezani su uz široki raspon socijalnih posljedica – različiti stupnjevi povezanosti. Neisser i suradnici odgovorili su i na niz drugih vrlo teških pitanja u području inteligencije Psihologija u aktualnom vremenu nema nekakvih bitno drukčijih odgovora Neisser i sur. raspravljaju o odnosu herediteta i okolinskih utjecaja na razvoj inteligencije. Propituju odnos zavisnosti/nezavisnosti u relaciji inteligencija – školski uspjeh. Ovaj de tekst još neko vrijeme biti glavni izvor stajališta u svezi niza problema koji se javljaju u području inteligencije. Za vedinu autora predstavlja temeljnu referencu kada god se budu raspravljala pitanja koja su u njemu obrađena

8. Emocionalna inteligencija
U ukupnoj povijesti psihologije teško je nadi primjer koji bi bio usporediv s emocionalnom inteligencijom (EI) Primarno psihološki konstrukt u vrlo kratkom vremenu postao dijelom opde kulture čovječanstva. Dodatno, koncepcija EI u trenutku svog lansiranja izazivala izuzetno podozrenje znanstvenika Promociji konstrukta doprinijela popularno napisana knjiga ‘Emocionalna inteligencija’ Daniela Golemana (1995/1997.). Golemanova knjiga prevedena u pedesetak zemalja i prodana u više od pet milijuna primjeraka Prihvadanje emocionalne inteligencije određeno sklopovima dvaju događanja: 1. Istraživačko-razvojni pravac koji je doveo do nastanka samog konstrukta, 2. Zeitgeist, duh vremena, društveno-politička klima koja je pogodovala njezinom prihvadanju Zeitgeist ili duh vremena dijelom je uvjetovan nevjerojatnim zanimanjem javnosti za koncepciju EI, a istodobno knjiga ‘The Bell Curve’ Herrnsteina i Murraya (1994.) simbolizira suprotni duh vremena ekstremni nativizam kojega ta ista javnost odbacuje. Temeljne teze Herrnsteina i Murraya svode se

tvrdnju da je inteligencija primarno određena naslijeđem i da je uspjeh u životu ostvariv samo uz visoki kvocijent inteligencije. Trebalo bi odvojeno analizirati znanstvene pristupe od previše pojednostavljenih i često iskrivljenih popularnih analiza EI, ali to nije uvijek u cijelosti mogude. Implicitne teorije inteligencije su one koje imaju laici o pojmu . Stručnjaci stvaraju eksplicitne teorije. Implicitne teorije, odnosno laičke interpretacije ponekad mogu nasmijavati ljude. U slučaju EI došlo je do pomame u interpretacijama što ona jest i što ona nije, objavljena je masa članaka, emisija, priloga, knjiga, odnosno kako kažu Dulewicz i Higgs (1998.) – smeda. Prvi prilog o emocionalnoj inteligenciji pojavljuje se 1989/90. – autori: John Jack Mayer i Peter Salovey . Bilo je mnogo preduvjeta koji su u konačnici doveli do teorije o emocionalnoj inteligenciji. Nakon pojave emocionalne inteligencije, tradicionalno poimanje inteligencije, da bi se smanjili mogudi nesporazumi ima oznaku ‘kognitivne’ inteligencije. Koncepciju EI-a tradicionalno obrazovani psiholozi teško prihvadaju U njemu se spajaju dva međusobno oprečna sadržaja: - emocije za koje se drži da su dominatno posljedica djelovanja autonomnog živčanog sustava, i - inteligencija za koju se standardno uzima da je posljedica rada mozga, tj. dijela središnjeg živčanog sustava Dio istraživača rado je prihvatio EI – u područje ušli brojni autori Koncepcija EI omogudava veliki angažman istraživača od preispitivanja otvorenih pitanja iz kognitivne inteligencije do traženja dogovora vezanih uz područje ličnosti i posebno emocija. Namedu se pitanja tipa: - u kojoj mjeri je EI podložna temperamentu, odnosno naslijeđu, a u kojoj mjeri se može odgajati. Kriteriji upisa na brojne fakultete određeni su razvijenošdu kognitivne inteligencija – hode li se mijenjati barem za pomagačka zanimanja u korist EI. Kakav je odnos komponenti EI i kriterija za dijagnosticiranje poremedaja ličnosti? Koji su dometi pokušaja i prijedloga da se treningom EI poboljša radna klima i učinak na poslu John Mayer (1999.) pokušao j stišati euforiju u svezi EI i iznio je podatak/procjenu da se udio EI kao prediktorske varijable pojavljuje u rasponu od 2% do 25%. EI proizašla je iz 6. i 7. Gardnerovog faktora inteligencije. Za koncepciju EI-a povijesno su važne i rasprave o socijalnoj inteligenciji – bez obzira što su postojale, bilo ih je teško dokazati. Drži se daje socijalnu inteligenciju ‘pokopao’ L. J. Cronbach koji je u svojoj analizi iz 1960. ustvrdio da je ona nedefinirana i samim time i nemjerljiva Razlozi za pojavu EI su i u zbližavanju socijalnih i kognitivnih psihologa. Psihologe iz područja kognitivne psihologije zanimala je socijalna inteligencija. Socijalne psihologe počele su zanimati kognitivne odrednice percepcije. Razvoju koncepcije EI doprinijeli su i istraživači neverbalne komunikacije Emocionalna inteligencija je oblik socijalne inteligencije koja uključuje sposobnost nadzora nad vlastitim i tuđim osjedajima, sposobnost razlikovanje među njima te uporabu ovih informacija kao vodiča u vlastitom razmišljanju i ponašanju – Mayer i Salovey EI je lakše razlikovati od opde inteligencije negoli od socijalne inteligencije Prvi članak o EI objavljen je 1966. - time se naglašava da je svijest o EI postojala bitno ranije negoli je došla u središte pažnje današnje javnosti

Prva definicija EI Mayera i Saloveya iz 1990. – EI je definirana kao ‘sposobnost točnog i učinkovitog obrađivanja emocionalnih informacija, uključujudi informacije relevantne za prepoznavanje, konstrukciju i regulaciju svojih i tuđih emocija’. EI je raskrižje dvaju temeljnih sustava na planu ličnosti – emocionalnog i kognitivnog. Kada se govori o inteligenciji misli se na kognitivne aspekte čovjekovog djelovanja, a kada se govori o prilagođavanju misli se na emocionalne odgovore. Sagledava li se sintagma EI iz oba smjera , prihvatljivo je da su neke odluke proizišle iz sklopa kognitivnog emocionalno saturirane, dok istodobno djeluje vrlo neprimjereno tvrditi da su neke emocije inteligentnije od drugih (Mayer i Salovey, 1995., str. 199). EI je podložna mijenjanju – prihvatljivo je da sa sazrijevanjem ličnosti dolazi do promjena u emocionalnom načinu reagiranja. Obrne li se red stvari, smije se redi da koncepcija EI ima svoj prostor u razvoju inteligentne emocionalnosti (Mayer i Salovey, 1995.) EI je multifacetni pojam pa ona mora biti organizirana kao skup sposobnosti. Sposobnosti unutar EI-a moraju biti međusobno povezane, moraju pokazivati povezanost s tradicionalno shvadenom inteligencijom, ali varijanca EI mora biti dovoljno samostalna u odnosu na varirjancu kognitivne inteligencije. Mayer i Salovey navode kao primjer Wechslerove subtestove inteligencije koji imaju tek umjerene korelacije, ali ipak čine jedinstveni sadržaj . EI se mora razvijati s obzirom na sazrijevanje i iskustvo, jednako kao što je to slučaj i s kognitivnom inteligencijom. EI je povezana s mogudnošdu prepoznavanja osjedaja, integracijom emocija, razumijevanjem njihovih informacija te sposobnošdu upravljanja osjedajima. Područje koje pokriva EI sjedinjuje verbalno i neverbalno procjenjivanje i izražavanje emocija, regulaciju vlastitih i tuđih emocija te uporabu emocionalnih stanja u rješavanju problema. Intelektualni problemi sadrže različite emocionalne informacije koje se moraju procesirati i ta se obrada razlikuje od procesiranja neemocionalnih sadržaja ‘EI uključuje sposobnost preciznog i uočavanja i izražavanja emocija; sposobnost pristupa i/ili prizivanja osjedaja kad oni olakšavaju razmišljanje; sposobnost razumijevanja emocija i emocionalnih spoznaja, te sposobnost regulacije emocija u svrhu pomaganja emocionalnom i intelektualnom razvitku?’ (Mayer i Salovey, 1999., str. 28) Pri mjerenju EI pojavila su se dva pristupa: 1. Mayer i Salovey drže da je to inteligencija i kao takva da ju je mogude zahvadati samo na problemski način, tj. testovima koncipiranima kao i za mjerenje kognitivne inteligencije – u skladu s tim razvili su vlastiti instrument za mjerenje EI 2. Brojniji su pokušaju procjenjivanja EI pomodu različitih upitnika odnosno inventara namijenjenih mjerenju pojedinačnih dimenzija ličnosti – postoji ih vrlo veliki broj - generalno nazvano: upitnički pristup Razvijeno je najviše različitih istraživačkih ljestvica za mjerenje EI

9. - Testovi inteligencije – opde pretpostavke
Skupina zadataka da bi mogla udovoljiti atribuciji psihologijskog mjernog instrumenta mora udovoljavati određenim psihometrijskim pretpostavkama

To su sljededi kriteriji: - valjanost, - pouzdanost, - objektivnost, - osjetljivost, i - baždarenost ili normiranost Ovo su ujedno kriteriji za bilo koji oblik psihologijskog testa Ovdje de se naglasiti njihova uloga u testovima inteligencije Valjanost – najvažnija psihometrijska odlika Ako nije ispunjen kriterij valjanosti, ostalo nema smisla. Kriterij valjanosti u testovima inteligencije danas uglavnom nije više sporan. Kriterij valjanosti - ima najviše aspekata. U Psihologijskom rječniku (Petz, B. /ur./, 2005.) obrađeno dvadesetak vrsta valjanosti. Problem valjanost postojao je u ranom razdoblju mjerenja inteligencije kada se uglavnom sporilo o tome što inteligencija uopde jest. Valjanost testova inteligencije provjerava se danas pri njihovoj konstrukciji. Bitna je faktorska valjanost, kongruentna v., itd. (Jackson, 2003., Petz, 2005.) Valjanost: ‘Stupanj u kojem test mjeri upravo ono što bi trebao mjeriti’ (Jackson, 2003, str. 171) Prognostička valjanost: Valjanost nekog testa kao prediktora za prognozu nekog kasnijeg ponašanja Pojavna ili ‘facijalna’ valjanost: Prividna valjanost na temelju uvjerenja da test doista mjeri ono što bi trebalo mjeriti, premda to objektivno nije točno Pouzdanost: Test je pouzdan ako u ponovljenim mjerenjima na istim sudionicima dobijemo podjednake rezultate. Pouzdanost se može odrediti i kao stupanj u kojem su rezultati testa lišeni pogreške mjerenja. Testovi inteligencije moraju biti visoko pouzdani. Sama inteligencija je jedna vrlo stabilna varijabla. Pouzdanost ovisi o stabilnosti predmeta mjerenja Postoji više načina utvrđivanja pouzdanosti. Postoji test-retest postupak - Odvija se u dva koraka, početno i naknadno testiranje. Test-retest postupak je vrlo zahtjevan, danas se rabi uglavnom procjena nutarnje pouzdanosti testa – računa se Cronbach alfa koeficijent pouzdanosti Objektivnost: Test je objektivan ako rezultati mjerenja ovise isključivo o ispitaniku. Testovi inteligencije moraju biti i jesu u cijelosti objektivni. Objektivnost je potpuna i u slučaju testova znanja. Objektivnost je kao mjerna odlika sporna je u slučaju projektivnih postupaka i tehnika za ispitivanje ličnosti. Objektivnost testa inteligencije određuje se u postupku njegove konstrukcije. Korektor testa inteligencije ne smije odstupati od ključa za odgovore Osjetljivost: Test je osjetljiv ako omogudava razlikovanje ispitanika s obzirom na predmet mjerenja. Osjetljivost se povedava s povedavanjem broja zadataka u testu. Dodatno, osjetljivost de se povedati pažljivim odabirom samih zadataka. U testu trebaju postojati zadaci koji imaju različitu težinu rješavanja. Osjetljivost testova inteligencije načelno nije sporna. Testovi inteligencije su rijetko predviđeni za njezin ukupan raspon. Najvedi je broj testova za dijagnosticiranje ispitanika prosječne inteligencije. Postoje testovi inteligencije koji su ciljano razvijeni za intelektualno superiorne osobe. Testovi inteligencije za intelektualno nedovoljno razvijene su tipa individualnog pristupa

Normiranost: Test je normiran ili baždaren nakon što su njegovi bruto rezultati svedeni na neku ljestvicu za graduiranje rezultata. Pri normiranju testova inteligencije nezaobilaznom se drži ljestvica z-vrijednosti. Rabe se ljestvice decila, centila, T-ljestvica i C-ljestvica, itd. Dio testova inteligencije dopušta izražavanje rezultat u obliku kvocijenta inteligencije – IQ. Ved je naglašeno, u slučaju kvocijenta inteligencije obvezno se mora navoditi veličina/vrijednost standardne devijacije. Broj ispitanika na kojima test treba primijeniti da bi se pristupilo njegovom baždarenju nije strogo definiran. U slučaju testova koji su namijenjeni testiranju različitih pripadnika određene populacije, uzorak mora biti reprezentativan. Za sve individualne testove postoje vrlo strogi kriteriji pri njihovoj standardizaciji – vezano je uz pojam reprezentativnosti uzorka – povijesno su poznati promašaji u normiranju individualnih testova inteligencije – cijeli postupci su bili odbačeni i moralo se raditi iz početka. Baždarenje skupnih testova intelektualnih sposobnosti često se radi za potrebe nekih ciljanih skupina – normiranje se tada provodi na prigodnim uzorcima. Opdenito, testovi namijenjeni za grupna mjerenja inteligencije ne podliježu tako strogim kriterijima pri njihovom baždarenju. Baždarenje testova je vrlo skup postupak Formula za preračunavanje rezultata različitih testova u devijacijski kvocijent uz SD = 15 IQ = 100 + 15 × stand. devijacija testa (z-vrijednost) Npr.: Test XYZ ima M = 41,27 uz SD = 10,87. Kandidat je postigao 59 bodova od mogudih 70. To iznosi z = 1,63 IQ = 100 + 15 × 1,63, IQ = 124. TREBA IZBJEGAVATI UMIŠLJAJ O OSOBNOJ SUPEROSJETLJIVOSTI! Naglašeno još jednom, IQ se može računati samo uz g-faktorsku koncepciju inteligencije

10. Podjela testova inteligencije
Testovi za mjerenje inteligencije idu u skupinu testova sposobnosti. Dijele se prema nekoliko kriterija: – testovi brzine - testovi snage – verbalni – neverbalni – individualni – grupni – unifaktorski - višefaktorski – tipa ‘papir i olovka’ – performance (‘izvedbeni’) testovi – kulturno ovisni – kulturno slobodni (kulturno neovisni) – kompjutorizirani testovi – kompjutorski podržani (generirani) testovi Generalni model podjele psihodijagnostičkih sredstava, uključujudi i testove inteligencije: -C kategorija -B kategorija -A kategorija C kategorija Započeto u SAD-u 1950/1953. Godine. Prvi zaštideni instrument bio je MMPI. Za 'C' kategoriju bitna je dodatna edukacija, znanja koja se ne stječu u redovnoj dodiplomskoj nastavi. U nekim zemljama dostupno ponekad i ne-psiholozima. U ‘C’ kategoriju se uvrštavaju individualni testovi za mjerenje inteligencije, multifazični inventari ličnosti, dio projektivnih postupaka

B kategorija Vedina 'standardnih' psihodijagnostičkih sredstava. Znanja se stječu tokom dodiplomske nastavi. Testovi za grupno mjerenje inteligencije. Upitnici, inventari za (samo) procjenu ličnosti. Upitnici, inventari za procjene drugih. U nekim zemljama mogude je prodi tečajeve – edukacije koje su popradene tzv. certifikatom, na temelju čega testovi, uključivo i testovi inteligencije, postaju dostupni i nepsiholozima A kategorija Sredstva koja su dostupna drugim strukama. Logopedi - danas raspolažu s vrlo velikim brojem vlastitih instrumenata; Svi logopedski postupci sadrže komponentu kognitivnog. Psihijatri – niz inventara i ček-lista za područje ličnosti. Pedijatri – razni trijažni (screening) instrumenti i razvojne ljestvice. Svi profili liječnika – evaluacijski postupci i procjene pri kliničkom ispitivanju lijekova. Stručnjaci u svim područjiam primjenjuju testove znanja 0 (nulta) kategorija

Istraživačke ljestvice nemaju snagu psihodijagnostičkog sredstva. Ima ih više desetaka tisuda – nalazimo ih u području ispitivanja: Ličnosti – više desetaka tisuda; nitko nema potpuni popis, nema ni jednog pojma/deskriptora koji se odnosi na ličnost da nije popraden barem s jednom ljestvicom koja ga 'pokriva' Socijalna psihologija – sadržajno ima samo istraživačke ljestvice, klasična psihodijagnostička sredstva ne postoje u socijalnoj psihologiji Razvojna psihologija – veliki broj istraživačkih instrumenata, ček liste, opservacijski postupci, itd.

-

Istraživačke ljestvice postoje/primjenjuju se i u: - edukacijskoj psihologiji - kliničkoj psihologiji - zdravstvenoj psihologiji i javnozdravstvenoj djelatnosti - industrijskoj i organizacijskoj psihologiji - epidemiološkim studijama Podaci o istraživačkim ljestvicama objavljuju se u istraživačkim izvještajima, časopisima i monografijama; rijetko su popradene standardizacijom i ostalim statističkim/evaluacijskim podacima, osim što se daju podaci o aritm. sredini i st. Devijaciji Podjela testova prema predmetu mjerenja • Tri velike skupine (Bujasov pristup): - Testovi znanja - Testovi sposobnosti - Tehnike i postupci za ispitivanje ličnosti

Manje skupine:

- razvojni testovi - profesionalno savjetovanje • Svjetske podjele testova- Maddox (2003) dijeli testove u tri glavne sekcije, svaka sadrži navedeni broj podskupina:

- psihološki instrumenti (21 podsekcija) - edukacijski instrumenti (49 podsekcija) - 'business' instrumenti (20 podsekcija) • - Hiltmann (1969) donosi sljededu podjelu: - testovi sposobnosti - razvojni testovi - testovi zrelosti za upis u školu - testovi profesionalnih zanimanja - upitnici ličnosti - projektivne tehnike i postupci - objektivni postupci za ispitivanje ličnosti Izdavači testova u RH: Najstariji je Hrvatski zavod za zapošljavanje koji je počeo s radom 2. siječnja 1932. Godine. kontinuiran rad gotovo 77 godina, prekid od kraja 1948. do 1952. objavljuje psihodijagnostička sredstva od samog početka. Zoran Bujas sa suradnicima kreirao oko 40 testova. vedina Bujasovih testova objavljena od strane HZZ-a Bujas i suradnici pretežno radili testove sposobnosti. Sastavili su i nekoliko upitnika ličnosti Sljededih pet Bujasovih testova su antologijske kvalitete Serija Z, R-II, M – serija (HZZ) B – serija (HZZ) Problemni test (HZZ)

g-faktorski testovi u RH: - Ravenove progresivne matrice: CPM, CPM Paralelni oblik, SPM, SPM Paralelni oblik, SPM Plus oblik i APM - Revidirana serija beta - Domino 48 - Domino 70 - Domino 20004 - Mn4 - Kognitivni nevarbalni test (KNT)1 TDN TN 10/20

U okviru generalne sposobnosti – Bujasovi testovi: - M – serija - B – serija - Problemni test Testovi za mjerenje inteligencije prema Thurstoneovom modelu, tzv. ‘višefaktorski pristup’: DAT BOS BTS TOS

Danas je regionalno vodedi izdavač psihodijagnostičkih sredstava Naklada Slap

11. Povijest testova i postupaka testiranja u Republici Hrvatskoj
Razvoj testova i postupaka testiranja u Republici Hrvatskoj dijeli se u četiri razdoblja .Prva tri razdoblja obilježena su razvojem testova inteligencije • 1. razdoblje 1912.-1931.

Knjiga Paje Radosavljevida (1912.) donosi opise nekoliko postupaka za ispitivanje inteligencije, između ostalih i ‘Binet-Simon-Goddardov’ test. Objava prvog testa na hrvatskom jeziku nije imala nekih značajnijih posljedica na pedagošku praksu, tada u Hrvatskoj studija psihologije nije još ni bilo. Narednih dvadesetak godina objavljeno je još nekoliko prijevoda/pokušaja adapatacija uglavnom Binet-Simonovog testa. Ramiro Bujas (1879.1959.) osnivače eksperimentalne psihologije u Hrvatskoj objavljuje 1924. ‘Psihografski list za školsku djecu’,Ovo je prvo izdanje Instituta za psihologiju. U kasnijem razdoblju niz instrumenata namijenjenih i mjerenju inteligencije objavljeno je u izdanju Instituta. Bujas je preuzeo postupak koji je izvorno kreirala Marta Muchow (1892.-1933.), tada asistentica W. Sterna u Hamburgu. Ramiro Bujas je sudjelovao u osnutku Stanice/Savjetovališta pri izboru zanimanja. Ramiro Bujas je u kasnijem razdoblju sudjelovao u priređivanju nekih testova potrebnih za rad Stanice • 2. razdoblje od 1932. do 1948.

2. siječnja 1932. počinje s radom Stanica/Savjetovalište pri izboru zanimanja u sklopu Trgovinske komore u Zagrebu. Psiholog je prof. dr. Zlatko Pregrad, tada doktor pedagogije, liječnik Aurel Forenbacher - Oni pregledavaju štidenike Hrvatskog radiše. U Stanici sredinom 1930-ih počinje raditi Zoran Bujas (1910.-2004.). Zoran i Ramiro Bujas priređuju ‘Seriju Z’. Serija Z je prvi test domadih autora, namijenjen mjerenju inteligencije odraslih . Zoran Bujas i Boris Petz (1919.2005.) objavljuju test ‘R-I’, a potom i ‘R-II'. Godine 1948. dolazi do zabrane uporabe testova i postupaka testiranja u RH. Raspušta se Stanica/Savjetovalište za izbor zanimanja, petoro psihologa ostaje bez posla. Zabrana testova traje do 1952. godine • 3. razdoblje od 1952. do 1991.

1952. ponovno se uvodi testiranje pod pritiskom Međunarodnog ureda za rad. Obnavlja se rad profesionalne orijentacije u sklopu Zavoda za zapošljavanje. U radu Zavoda testovi inteligencije su temelj pri savjetovanju. U razdoblju 1950-ih praktično jedino testiranje inteligencije koje se uopde

odvija u RH, odvija se u sklopu Zavoda za zapošljavanje. Na prijelazu 1950-ih na 1960-te pojavljuju se prijevodi/adapatacije Wechslerovog postupka za mjerenje inteligencije odraslih koji rabe psiholozi u kliničkoj praksi. U 1960-im Zavod postaje glavni ‘investitor’ pri razvoju psiholoških testova, uglavnom testova za mjerenje intelektualnih spsobnosti Dugo 3. razdoblje od 1952. do 1991. ima barem dva podrazdoblja Treba analizirati razvoj testova i postupaka testiranja: od 1952. do tzv. Privredne reforme 1965. i zatim nakon toga

Nakon 1965. raste broj psihologa koji se zapošljavaju u industrijskim poduzedima, s obzirom na naraslu samostalnost u privrednom odlučivanju, psiholozi imaju značajniju ulogu u svom radu. Provodi se masovno testiranje inteligencije u procesu zapošljavanja. Do svoga umirovljenja 1981. Zoran bujas sa suradnicima objavljuje oko 40 različitih testova, uglavnom namijenjenih testiranju inteligencije Antologijsku kvalitetu posjedovali su Bujasovi testovi: Serija Z Serija R-I/II M – serija B – serija Problemni test

U RH se izvan zahtjeva zavoda za zapošljavanje rabe testovi koje izdaje ljubljanski Zavod za produktivnost dela Ljubljanski izdavač regulira prava za niz svjetski važnih testova kao što je Domino 48, WISC, itd. Sve do osamostaljivanja Republike Slovenije, psiholozima u RH su testovi iz ove republike bili lako dostupni • 4. razdoblje od 1992. do danas

Dolazi do pojave novih izdavača psihodijagnostičkih sredstava u Republici Hrvatskoj. Regulirana je uporaba Ravenovih progresivnih matrica, Testova Domino serije, DAT-a, itd. Godine 2003. Hrvatski sabor donosi Zakon o psihološkoj djelatnosti. Osniva se hrvatska psihološka komora. Na temelju zakona unutar HPK stvara se Povjerenstvo za psihodijagnostička sredstva. Povjerenstvo predlaže, Komora usvaja Pravilnik o psihodijagnostičkim sredstvima i Standarde psihologijskog testiranja. Za primjenu individualnih testova inteligencije uvodi se sustav certificiranja psihologa 2005. počinje posao oko standardizacije testa WISC-IV koji je namijenjen mjerenju inteligencije kod djece. Hrvatsko izdanje testa WISC-IV očekuje se do kraja 2009. Godine. WISC IV je simbol krajnjih svjetskih dometa pri testiranju inteligencije. 2009. pojavljuju se prvi oblici upitnika i inventara za ispitivanja ličnosti s kompjutoriziranim interpretacijama rezultata. Očekuje se da de dodi i do kompjutoriziranih oblika testova inteligencije

12. Mentalna retardacija
Normalna raspodjela, odnosno z- vrijednosti su temelj za procjene kako intelektualne nadarenosti, isto tako i mentalne retardacije. Testovi inteligencije stvoreni su da bi se riješilo probleme mentalne retardacije. Pogrešno je govoriti o ‘intellectual disability’ – u APA Dictionary of psychology - upuduje se na ‘mental retardation’. Mentalna retardacija (MR) nije bolest ili neka posebna nesposobnost. MR je administrativno određen naziv za različita genetska, medicinska i socijalna stanja koja imaju zajedničku odliku – značajno ispodprosječno intelektualno funkcioniranje Dijagnosticiranje MR dopušteno samo uz pomod individualnih testova inteligencije (WISC, StandfordBinet). MR se dijagnosticira do 18 godine života. MR počinje na minus 2SD, tj. IQ=70 (uz SD=15). Uzročnost MR je višestruka i različita – zajednički završni put različitih patoloških procesa koji utječu na funkcioniranje središnjeg živčanog sustava. Prema ovom kriteriju učinjena je podjela MR u MKB-10 (1994.) i u DSM-IV (1996.) Povijesno se prepoznaju tri razdoblja u pristupu MR • I. razdoblje - od 19. st. do početka 1920-ih

Činjeni su napori da se prepoznaju osobe s MR, bududi da u ranijim razdobljima mentalno retardirani i mentalno bolesni nisu bili razlikovani Nekoliko povijesnih, anegdotskih slučajeva: • Jean-Marc Gastard Itard (1775.-1838.), francuski kirurg, odgajao dječaka Viktora koji je bio pronađen u prirodi ‘Divlji dječak iz Aveyrona’ –zbog toga primljen u Francusku akademiju znanosti – drže ga osnivačem specijalne edukacije. Viktor je bio u dobi 11-12 godina kada je pronađen. Dječaka su smatrali ‘slaboumnim’, a ne ‘divljim’. Itard ga je pet godina sustavno podučavao. Viktor je naučio dvije riječi, ali nije nikad postigao razinu normale komunikacije. Današnji autori drže da je Viktor bio ili retardiran ili autističan. Opis ‘slučaja Viktor’ prepričavaju svi koji su se dotakli MR-a

Henry Goddard (1866.-1957.)-glavni zastupnik eugeničkog pristupa inteligenciji • ‘Obitelj Kallikak – studija nasljednosti maloumnosti’, 1912. U vrijeme američke revolucije, Martin Kallikak, stariji imao je odnos sa slaboumnom konobaricom, rodio se Martin Kallikak, mlađi retardiranom. Martin, stariji koji je imao – 7 djece, 0 slaboumnih. Martin, mlađi – 10 djece, 5 slaboumnih. 495 potomaka Martina mlađeg – 46 normalnih, 143 slaboumnih, 36 izvanbračnih, 33 seksualno nemoralna, 3 epileptičara, 24 alkoholičara. Potomci Martina starijeg – samo 3 blago retardirana, 2 alkoholičari, 1 seksualno nemoralan. ‘The Kallikak Family’ – studija služila kao ‘znanstveni’ dokaz da je potrebno eliminirati osobe s MR – studija je nastala polazedi od Deborah Kallikak, mentalno retardirane djevojke koja je bila štidenica Vinelad insituta (azila) u kojem je radio Goddard. Goddard se osobno ‘izvukao’ od kraja 1920-ih bavio se intelektualno nadarenima

II. razdoblje – od 1920-ih do II. svjetskog rata

Alfred Binet (1857.-1911.) bavio se mentalno retardiranim osobama. Izdanje Standford-Binetove ljestvice u SAD-u omogudilo sustavno dijagnosticiranje MR. Prvo sustavno klasificiranje MR učinjeno 1921. od strane Američke asocijacije za mentalnu retardaciju ( AAMR )- klasifikacija u tri skupine: Moroni (IQ= 75 do 50), Imbecili (IQ= 50 do 25) i Idioti (IQ manje od 25).

Izraz ‘moron’ pripisuje se H. Goddardu – upotrijebio ga je za lake oblike MR Klasifikacija AAMR bila je vrlo prihvadena. Ušla u opdu kulturu. Danas se više ne rabi. Nazivlje je politički nekorektno. Stvaraju se zakonska rješenja za društvenu brigu o osobama s MR Tokom II. razdoblja vedina istraživača iskreno vjerovala da osobe s MR ne mogu ništa naučiti. Dobar dio osoba s MR bio bi je smješten u institucije, uglavnom u vrlo lošim uvjetima II. razdoblje završava sa spoznajama da osobe s MR mogu puno toga naučiti – da se mnogi od njih mogu osposobiti za niz zadada koje trebaju obavljati u dnevnom životu. Prethodne tvrdnje vrijede za lake oblike MR • III. Razdoblje – od kraja II. svjetskog rata do danas

Obilježeno nastojanjima da se utvrde uzroci MR. U SAD-u – pooštreni kriteriji – u SAD-u MR određena na razini IQ=85. Moralo se odustati jer je bilo zahvadeno cca 16% populacije, dok je u tradicionalnom pristupu (kada je MR IQ=70) to bilo do 3%. Prošireni kriterij zahvatio pripadnike manjina i ljude niskog socijalno ekonomskog statusa (SES) Kriteriji i podjela mentalne retardacije prema DSM-IV: A Značajno ispodprosječno funkcioniranje Definirano s IQ = 70 ili niži MR mora biti utvrđena individualnim testom inteligencije (najčešde samo dva: WISC ili Standford-Binet), za dojenčad na temelju kliničke procjene

B - Deficit ili oštedenje u najmanje dva od sljededih područja: komuniciranje, briga o sebi, život kod kude, socijalne/interpersonalne vještine, uporaba zajedničkih sredstava, funkcionalne akademske vještine, rad, slobodno vrijeme, zdravlje i sigurnost C - Početak prije 18. godine života

Laki oblici MR: Laka MR - IQ=70 do 55/50 Umjerena MR - IQ od 55/50 do 40/35

Teški oblici MR: Teža MR - IQ od 40/35 do 25/20 Teška MR - IQ niži od 25/20

- U RH došlo do nesporazuma u prijevodima MKB-10 i DSM-IV – nisu primijenjeni uobičajeni izrazi. U ovom tekstu rabe se standardni naziv za mentalnu retardaciju • 1. Laka MR, oko 85% ukupne MR, ‘može naučiti’ sadržaje do 6. razreda osnovne škole (OŠ). Kao odrasli imaju vještine za minimum samostalnog uzdržavanja, pod stresom trebaju nadzor 2. Umjerena MR, oko 10% MR, mogu naučiti sadržaje do 2. razreda OŠ. Otežano kretanje i komuniciranje, mogu raditi u zaštitnim radionicama, potreban im je nadzor 3. Teža MR, oko 3-4% MR, jedva da usvajaju govorne vještine, potrebna sustavna skrb 4. Teška MR, oko 1-2%, obično imaju neko neurološko oštedenje ili stanje, problematičan motorički razvoj, briga o samom sebi nije moguda, slabe vještine komuniciranja

• •

Uzročnici MR – biološki, socijalni, ili kombinacija ova dva sklopa. Prema podacima u DSM-IV, uzročnost je sljededa: Nasljednost – oko 5% Oštedenja u ranom embrionalnom razvoju – oko 30% Trudnoda i porod – oko 10% Opda stanja u dojenačkoj dobi – oko 5% Utjecaji okoline i drugih duševnih poremedaja – 15-20% Za 30-40% osoba s MR ne znamo uzroke – to je prevelik postotak

Teratogeni su negenetski čimbenici koji utječu na nenormalan razvoj ploda. Dijelimo ih u više skupina: - 1. Lijekovi i droge Lijekovi, opijati, opiodi, Barbiturati Herpes, rubeola, sifilis, HIV pozitivne majke

- 2. Dob i bolesti majke Kasne prvorotkinje – mongoloidna djeca Alkoholičarke, narkomanke Šederna bolest

- 3. Utjecaji okoline (environmental) Nuklearna i rendgenska zračenja Olovo, živa; teški metali

INTELEKTUALNO SUPERIORNI – – Nadareni – kriterij + 2 SD Genijalci – kriterij + 3 SD

Poticaj za nadarene daje Galton sa svojom knjigom. Termanova adaptacija Binet-Simonove ljestvice da identificira 1500 nadarene djece, IQ viši od 140 – longitudinalna studija pradenja Nadareni se odlikuju: Imaju posebne opde intelektualne sposobnosti posebne školske sposobnosti Kreativni su Talentirani su Umjetničke i tjelesne posebnosti

13. Inteligencija i osobine ličnosti
Postoje brojni pokušaji utvrđivanja povezanosti između inteligencije i osobina ličnosti. U psihometrijskom pristupu jasno se razlikuje ličnost od inteligencije. Razlike su posljedica sadržaja samih fenomena Inteligencija – osobina čiji razvoj teče od niskih do visokih rezultata koje dobivamo mjerenjem pomodu objektivnih zadataka. Učinak na testu inteligencije je jednosmjeran, kriteriji interpretacije su čvrsti i stabilni. Inteligencija nije podložna kratkoročnim promjenama pa je s obzirom na stabilnost fenomena i pouzdanost mjerenja vrlo visoka Ličnost – nemamo jednosmjeran porast kvalitete – tu je u pitanju bipolarna klasifikacija Ponašanje koje je tipično, često je i najpoželjnije. Ekstremna odstupanja, bez obzira na smjer, ne predstavljaju optimalan rezultat. Ličnost se procjenjuje ili projektivnim postupcima, ili inventarima, kojima je zajednički subjektivni dojam, bilo onoga koji procjenjuje drugu osobu, bilo samog ispitanika koji samoprocjenjuje vlastito ponašanje. U odnosu na inteligenciju, stabilnost procjena ličnosti prilično je sporna. U postupcima samoprocjene ličnosti javljaju se mehanizmi simulacije i disimulacije. Kod projektivnih postupaka upitna je objektivnost procjenjivača. Kod objašnjavanja rezultata pri ispitivanju ličnosti javlja se velika varijacija rezultata – teže je interpretirati negoli rezultate testova inteligencije. Doprinose analizi odnosa inteligencije i osobina ličnosti dali su u ranijem razdoblju Raymond Cattell i Hans Juergen Eysenck Cattell je ustvrdio da je: A) razvoj inteligencije pod utjecajem determinanti ličnosti B) razvoj ličnosti pod utjecajem determinanti inteligencije C) u trenutnoj situaciji osobine ličnosti mogu djelovati na intelektualnu učinkovitost D) intelektualna strukturiranost utječe na očitovanje ličnosti

- Inteligencija je za Cattella integralni dio ličnosti Ekstraverti brže rješavaju testove inteligencije, ali imaju nešto više pogrešaka. Ipak, u zadacima u kojima je potrebna pozornost, introverti bivaju bolji. U nekim istr. dobiva se blagi trend nešto vede uspješnosti ekstraverata u zadacima verbalnog tipa, a introverata u neverbalnim dijelovima baterija za mjerenje kvocijenta inteligencije. Sam Eysenck je smatrao da povezanost između introverzije i akademskog uspjeha vrlo vjerojatna, bududi da je uspjeh uvjetovan povučenim učenjem, tj. ponašanjem koje pripisujemo introvertima. U nizu istraživanja nema razlika u ukupnim rezultatima između introverata i ekstraverata. Posebno se puno pozornosti posvedivalo anksioznosti koja je pradena strepnjom, zabrinutošdu, emocionalnom i tjelesnom napetošdu zbog mogudeg utjecaja na intelektualno funkcioniranje i školsku uspješnost – procjenjuje se da je korelacija r=-0,20 između anksioznosti i mjera učinka i uspjeha u školi i na fakultetu. U prosjeku su delinkventi 8 IQ jedinica u odnosu na nedelinkventne osobe. Ova je relacija neovisna o društvenoj klasi i etničkoj pripadnosti Iz Wechslerovih instrumenata proizlazi da antisocijalni poremedaj ličnosti je praden sustavnim nerazmjerom između visokih vrijednosti na neverbalnom dijelu ljestvice u odnosu na verbalni dio. Procjenjuje se da ovo može biti posljedica niza čimbenika: loša motivacija u školi, negativan stav prema testiranju, inteligencije, ozljede glave dobivene u mnogobrojnim sukobima na ulici ili bandi, ili posljedice zloporaba droga i drugih sredstava ovisnosti na središnji živčani sustav . Tokom školovanja impulzivna i nekontrolirana djeca stječu manje znanja, manje razumiju i manje su uspješni u logičkom razmišljanju a o čemu sve ovise verbalni testovi inteligencije. Nekontrolirana djeca češde izostaju iz škole, imaju poremedaje ponašanja iz ranog razvojnog razdoblja. Niski IQ može dovesti do delinkvencije zbog lošeg školskog uspjeha i eventualno napuštanje škole. Mentalno zaostala i normalna djeca iste kronološke dobi imaju slična obilježja ličnosti, a mentalno zaostala i normalna djeca iste kronološke dobi razlikuju se u obilježjima ličnosti Teorija nazvana ‘Velikih pet’ nakon svoje pojave u 1980-im u devedesetim počinje preuzimati vodedu poziciju u području psihologije ličnosti (Matešid, 2003.). P. T. Costa i R. R. McCrae (1992.) drže da se ličnost može predstaviti kroz pet širokih dimenzija: • Neuroticizam Ekstraverzija Otvorenost prema iskustvu Ugodnost Savjesnost

Neuroticizam označava trajni aspekt emocionalne (ne)prilagođenosti i (ne)stabilnosti. Visoki rezultati na ovoj ljestvici upuduju na uznemirenost i negativna emocionalna doživljavanja. Pradeno osjedajima ljutnje, krivnje, uplašenosti, tuge Ekstraverzija je podudarna s Eysenckovim tumačenjima. Pradena je društvenošdu, toplinom i asertivnošdu, traženjem uzbuđenja i pozitivnom emocionalnošdu. Otvorenost prema iskustvu smatra se osnovnom dimenzijom modela. Pradeno je zanimanjem za novitete, radoznalošdu, maštovitošdu, nekonvencionalnim stavovima i nezavisnošdu. Ne smije se poistovjedivati s kognitivnom inteligencijom. No, dobivene se određene korelacije s inteligencijom, posebno kristaliziranom.

Ugodnost je dimenzija koja se proteže se od suosjedajnosti do odbojnosti. U pitanju je kakvoda međuljudskih odnosa. Niski stupanj razvijenost ove dimenzije prepoznaje se u egocentrizmu, odbojnosti i nepovjerenju prema drugima. Načelno je poželjniji visoki rezultat na ovoj ljestvici, premda su i negativni aspekti neophodni pri svladavanju dnevnih poteškoda i postizanju osobne prilagodbe pojedinca. Savjesnost može se predstaviti kao nepatološki oblik opsesivno-kompulzivne ličnosti. Koju odlikuje potreba za radom i redom. Razvijenost ove dimenzije uključuje samodisciplinu, osjedaj dužnosti i obveze, odlučnost, točnost i pouzdanost. Savjesnost obuhvada tri komponente: pomanjkanje impulzivnosti i spontanosti, opreznost i kritičnost urednost i organiziranost marljivost i ustrajnost

U aktualnom vremenu objavljena su vrlo brojna istraživanja o odnosima dimenzija ličnosti iz modela ‘Velikih pet’, inteligencije, te posebno akademske uspješnosti. Matešid (2003.) dobio povezanost od 0,29 između otvorenosti prema iskustvu i jednog pokazatelja kristalizirane inteligencije na uzorku 476 muških sudionika u mjerenju. Matešid, ml. i Zarevski (2008.) dobili su povezanost između Otvorenosti prema iskustvu mjerenog pomodu NEO-FFI-a i uspjeha u tredim razredima različitih srednjih škola (N=220) za hrvatski jezik r=0,26, za matematiku r=0,22 i za opdi uspjeh r=0,30. Matešid, Ružid i Matešid, ml. (2009) su dobili primjenom BFQ upitnika, koji odražava donekle drukčije koncipirani model za područje velikih pet dimenzija ličnosti da dimenzija Savjesnosti ima najvedi udio u objašnjavanju varijance školskog uspjeha. Ivid je u svom radu ispitivala odnose između uspješnosti na Testu D-2000 kojim se zahvada g-faktor, BFQ dimenzija ličnosti i školskog uspjeha gimnazijalaca (N=178). Najvedu je povezanost imala Savjesnost, kako s neverbalnom inteligencijom, još više sa školskim uspjehom –Mentalna otvorenost, kao se naziva dimenzija otvorenosti prema iskustvu u BFQ modelu, također je imala povezanost sa školskim uspjehom. Generalno rečeno, stvarju se preduvjeti za povezivanje inteligencije i osobina ličnosti u nastojanjima da se objasni što vedi postotak varijance akademskog uspjeha

14. Intelektualne promjene u funkciji procesa starenja
Intelektualne promjene u funkciji procesa starenja Glavni je teorijski okvir – ‘model dekrementa’ ili ‘slabljenja’ – svodi se na poimanje da se inteligencija u kasnijoj životnoj dobi i starosti brzo smanjuje. Poklapa se s biološkim shvadanjima čovjekova razvoja - teza o postadolescentnom maksimumu prema kojoj je čovjek opdenito najuspješniji u svim aspektima svoga djelovanja upravo u ranoj zrelosti. Počeci modela dekrementa u novijem vremenu vezuju se uz Yerkesova (1866.-1976) testiranja za vrijeme I. svjetskog rata – podaci objavljeni 1921. Zaključio je da je mentalna dob odraslih osoba, u prosjeku, 13,4 godina, dakle, inteligencija raste do 14. – 16. godine života. Istodobno, odmah nakon 30. dolazi do postupnog i sustavnog propadanja intelektualne uspješnosti. Sam Yerkes dopuštao je da nije u pitanju direktna uzročno-posljedična relacija između dobi i intelektualne uspješnosti – možda su djelovali neki drugi faktori koje on nije mogao kontrolirati – znao je dau posebno stariji časnici bili odabrani i na temelju nekih svojih posebnih vještina, a ne samo na temelju IQ-a.

U SAD-u su nakon I. svj. rata 40-godišnjaci bili odbijani pri zapošljavanju. 1928. na Sveučilištu Standford osnovan je psihologijski institut koji se bavio problemima starenja. Pravu vrijednost model dekrementa dobiva nakon objavljivanja Wechslerovih W-B ljestvica 1939. 1944. Wechsler je objavio knjigu ‘The measurement of intelligence’ (kod nas prevela Margita Čeh /Wechsler, 1960./). Pokazalo se da rezultati na Wecshelorovim subtestovima ovise o dobi, ovisno o tome što se mjeri. Podaci na nacionalnom uzorku odraslih Amerikanaca pokazali su da verbalne sposobnosti ostaju očuvane do starosti, dok u slučaju neverbalnih dolazi do drastičnog pada. Ovi rezultati se načelno poklapaju s Yerkesovim analizama uspješnosti u Armijskim testovima: plato uspješnosti završava u tredem desetljedu a zatim slijedi pad Wechsler razvrstava svoje subtestove u ‘hold’ i ‘dont-hold’ skupinu – izmiješani i verbalni i neverbalni subtestovi. 1955. objavljeni su rezultati s W-B-a za osobe starije od 60 godina. U toj dobi dolazi do izraženijeg pada i verbalnih i neverbalnih sposobnosti Krivulja ukupnog IQ-a pokazuje opdi pad – prosjek je posljedica naglog pada neverbalnih sposobnosti – to je možda najmanje reprezentativan pokazatelj činjeničnog stanja – istodobno to djeluje kao najprivlačniji dokaz za model dekrementa. Pojedinačna analiza subtestova pokazuje da su iz verbalnog dijela ljestvice neovisni o starenju: Opda informiranost, Opde razumijevanje i Test rječnika, a iz neverbalnog dijela to su: Sastavljanje predmeta i Dopunjavanje slika. Ovisnost o starenju iskazali su iz verbalnog dijela subtestovi Brojčanih nizova, Računanje i Pronalaženje zajedničkih pojmova, a iz neverbalnog dijela Test brojčanih simbola, Mozaik test i Sređivanje slika. Wechsler razvrstava svoje subtestove u ‘hold’ i ‘dont-hold’ skupinu. Objava rezultata Wechslerovih testova za osobe iznad 60 godina bio je odlučan doprinos modelu dekrementa 1950-ih počinju na raznim stranama longitudinalne studije starenja. Ved prvi rezultati dovode u pitanje model dekrementa. Schaie pokazuje da: - 1. do sigurnih promjena u ukupnoj intelektualnoj uspješnsoti dolazi tek u osmom desetljedu života – te su promjene tada sigurne za sve i mogu se smatrati da su uvjetovane starenjem - 2. Pad sposobnosti u starijoj dobi najuočljiviji je za funkcije povezane s brzinom i pažnjom - 3. Smanjivanje intelektualnih sposobnosti vrlo je povezano s bolestima srca i krvotoka, kao i lošim okolinskim i socijalnim uvjetima života - 4. Usporedba ispitanika različitih dobnih skupina u jednoj točki (presječne studije) uzrok je dodatnih izvora pogrešaka – dolazi ili do precjenjivanja ili do podcjenjivanja činjenica o starosnim promjenama - autor drži da su do pedesetih godina života važni utjecaji raznih okolinskih, u osnovi egzogenih faktora na razvijenost intelektualnih sposobnosti kao i mogude razlike na tom planu, a u pedesetim godinama razlike u sposobnostima posljedica su starosnih promjena u osnovi kojih se nalaze endogeno specifični osobni razvojni procesi Bonnsku studiju starenja započeo 1965/66. Hans Thomae (1915.-2001.) , nastavila je Ursula Lehr (r. 1930.) /Lehr, U dugogodišnjim opažanjima intelektualne uspješnosti pokazuje se jasna pozitivna selekcija – što je osoba imala bolji rezultat na prvom mejrenju, to duže ostaje u uzorku. Odbacuju se zaključci transverzalnih mjerenja. Dobro školovanje utječe na rast kristalizirane inteligencije. Dobiva se

povezanost između dobrog zdravstvenog stanja i intelektualne uspješnosti. Kod zdravijih je odgođen pad sposobnosti. Ipak, u krugovima edukacijskih psihologa i pedagoga prihvadena Bloomova interpretacija rezultata iz longitudinalnih studija da razvoj inteligencije biva završen s 18 godinom života, da nakon toga slijedi kratko razdoblje konstantnosti, a zatim dolazi polagan, ali neumitan pad – ovo je bio prilog modelu dekrementa na temelju opažanja promjena u neverbalnoj inteligenciji (Krapp, Schiefele, 1976.) Postoje problemi različitih teorija inteligencije u svjetlu starosnih promjena. Primjenom g-faktorskog pristupa, načelno nije mogude izbjedi model dekrementa. Cattelovim modelom se dobiva pad fluidne inteligencije, dok kristalizirana inteligencija može čak i rasti tokom života. Horn drži da se kristalizirana inteligencija povedava zbog znanja, iskustva, prosvijedenosti, sposobnosti shvadanja komunikacijskih odnosa, prosuđivanja, kvantitativnog mišljenja razumijevanja konvencionalnih interpretacija i možda najviše zbog onog što se narodski naziva – mudrost. Kada se kontrolira dob, dolazi do povezanosti od 0,25 između godina starosti i kristalizirane inteligencije, odnosno od -0,25 između dobi i fluidne inteligencije. Činjenica je da Cattellova teorija na dosta prihvatljiv način omogudava interpretaciju ponekad suprotnih rezultata – istodobni i rast i pad uspješnosti u funkciji dobi . Odnos brzine rada i dobi: kada se testovi inteligencije razvijeni za mlade primijene na starijim, ovi bivaju neuspješni Testovi brzine - ovisni su o dobi Testovi snage – nisu toliko ovisni o dobi U ranijim studijama kandidati su ispitivani testovima brzine, pa je i to bio izvor pogrešaka u zaključcima. Birren (1981) drži da je pad brzine u funkciji dobi odraz ‘primarnih procesa starenja’. Neki sitraživači drže da je upravo smanjenje brzine rada potkrepa modela dekrementa Startna nadarenost 1959. objavljeni rezultati Termanovog pradenja nadarenih – izvješde vezano uz njihove 50-te godine života – pokazala se konstanta intelektualnih sposobnosti – time je doveden u pitanje model dekrementa. Kod vrlo nadarenih osoba može se očekivati kasniji pad intelektualne uspješnosti. Neki istraživači vjeruju da je pad isti za sve, ali da je kod nadarenih razvijen uspješniji model kompenzacije. Problem startne nadarenosti uopde se ne može analizirati na temelju presječnih (transverzalnih) studija . Relativno je malo dugotrajnih (longitudinalnih) pradenja intelektualnog razvoja u kojima su opažane intelektualmno superiorne osobe Školovanost Danas se školuje sve više ljudi. Psihološki testovi nisu imuni na obrazovne utjecaje. Javlja se pitanje usporedbe rezultata starijih i mlađih tj. školovanijih ispitanika. Postoji povezanost između školovanosti i motivacije za daljnjim učenjem. ‘Non progredi est regredi’ /’Tko ne napreduje , nazaduje’/ – moto požeške Gimnazije. ‘Wer rastet, der rostet’ /’Tko odmara, taj hrđa/ - moto Ursule Lehr u knjizi ‘Psychologie des Alterns’. Epohalna otkrida imaju utjecaja na opdu obrazovanost i promijenjen načine života – to utječe na intelektualni razvoj kako ga mjerimo testovima inteligencije. Niz istraživača potvrđuje veliku ovisnost verbalnih komponenata inteligencije i školske izobrazbe

Profesionalni trening Pripadnici skupina koje rade dosadne, monotone poslove prije otupljuju negoli osobe koje u svom poslu imaju neki oblik intelektualnog treninga. Međutim, oni koji rade na zahtjevnijim radnim mjestima imaju vrlo vjerojatno i vede startne sposobnosti. Nema sumnje da postoji povezanost i interakcijski utjecaji između stupnja obrazovanosti, tj. školovanja te profesionalne djelatnosti i intelektualne uspješnosti tokom života. Razlike u sposobnostima odraslih ovise o njihovom ukupnom razvoju te o vrsti prethodne i aktualne profesionalne i životne djelatnosti Zdravstveno stanje Daju se kao duhovita objašnjenja da je normalno potvrditi intelektualnu neuspješnost bolesnih staraca u odnosu na zdrave mlade ljude. Kardiovaskularne bolesti i povišeni krvni tlak su posebno rizični faktori za smanjivanje intelektualne uspješnosti u procesu starenja. Dolazi do ispadanja bolesnih ispitanika iz longitudinalnih uzoraka. Fiziološko propadanje organizma može biti uzrokom problema vanjske i unutarnje valjanosti istraživanja. Sigurno je da de kardiovaskularni bolesnici imati problema pri reagiranju na testovima brzine. Kardiovaskularni bolesnici su se pokazali sporijim u odnosu na one koji to nisu bili. Oko 10% stanovništva starije od 65 godina koje se ne nalazi u staračkim domovima, bolnicama i azilima ima neki stupanj demencije, najčešde blagi, dok je oko 30% takvih u dobi iznad 85 godina. Zaključno, ‘zdravlje’ je nezaobilazni faktor u održanju intelektualnih sposobnosti, premda ostaje prijeporno koliko ono direktno ili indirektno utječe na rezultate u testovima. Djelovanje okoline, biografski momenti, motivacija. Osobe koje se nalaze u staračkim domovima imaju niže vrijednosti na testovima inteligencije u odnosu na svoje parnjake koji su sami. Kod starih osoba sporna je motivacija pri testiranju – pitaju se čemu to više uopde služi. Prigovara se psihometrijski mjerenoj inteligenciji, trebalo bi u slučaju starih osoba procjenjivati ‘stvarnu’, ‘životnu’ inteligenciju. Ovo ide u red artističkog pristupa u psihologiji, jasno je da to psihometričarima ne odgovara, pitanje je koliko oni mogu taj problem u cijelosti negirati

15. Još nekoliko tema i pokoja dilema
Intelektualna nadarenost Lewis Madison Terman odgovoran je za prvu longitudinalnu studiju pradenja intelektualno superiorne mladeži. Na +2SD nalaze se nadareni, na +3SD nalaze se geniji. Iako se danas primjenjuju i neki drugi kriteriji, oko 90% dosada objavljenih studija nadarenosti vezano je uz psihometrijski izmjerenu inteligenciju. Metodološki obrazac identificiranja nadarenosti vrlo je jednostavan, ali istodobno i skup. Načelno se svako dijete tokom osnovne škole testira najmanje dva puta. Intelektualno superiorne mogude je dijagnosticirati skupnim testovima inteligencije – oni koji ‘odskoče’ podvrgavaju se individualnom testiranju. Nije dovoljna sama identifikacija, za razvoj nadarenih potrebna je odgovarajuda društvena podrška kroz stipendije, npr. mogudnosti akceleracije kao i različite druge beneficije kako bi se iskoristilo njihove potencijale. Terman je 1921. odabrao nešto više od 1500 studenata koji su postigli IQ=140 i koje je pratio do kraja svoga života. Dao je izraditi značke u obliku termita pa ih je u skladu s time nazivao ‘termitidima’. Lee J. Cronbach, jedan od velikana psihologije bio je ‘termitid’. Članovi Termanove skupine međusobno su se pomagali u životu. Termanovoj studiji se postavljaju metodološki prigovori. Najvedi je da je bila u pitanju selekcionirana skupina. U aktualnim određenjima nadarenosti navodi se da su važne:

-

-opda intelektualna razvijenost specifične akademske sposobnosti kreativno i produktivno mišljenje rukovodne sposobnosti sposobnosti umjetničkog izražavanja psihomotorne sposobnosti

Neisser i sur. (1996.) otvoreno priznaju da mi u ovom trenutku ne znamo zašto dio intelektualno superiorne mladeži odudtaje od svog školovanja Inteligencija i kreativnost U udžbenicima iz područja inteligencije razdvajaju se pojmovi nadarenih, genijalnih i kreativnih. Postavljaju se pitanje - Jesu li inteligencija i kreativnost jedno te isto? Ponuđeno je pet odgovora: inteligencija je nadređena kreativnosti inteligencija je podređena kreativnosti inteligencija i kreativnost se međusobno preklapaju inteligencija i kreativnost su u biti isti konstrukti inteligencija i kreativnost ne pokazuju međusobno nikakve relacije

Najčešde je stajalište da se inteligencija i kreativnost međusobno preklapaju u nekim aspektima, a u drugima ne Guilford je 1950. u svom predsjedničkom govoru na konvenciji Američke psihološke asocijacije skFlynnov učinak. James Flynn iznio opažanja da se inteligencija mijenja kroz generacije, tvrdi da dolazi do njezina porasta. Na problem Flynnovog efekta osvrnuo se Neisser sa sur. 1996. okrenuo pozornost na probleme kreativnosti (Sternberg i O’Hara, 2000.) Inteligencija i spolne razlike Inteligencija se, u prosjeku, ne razlikuje s obzirom na spol, ako se mjeri testovima koji zahvadaju gfaktor. Drži se da je u takvom pristupu nešto vede raspršenje rezultata u slučaju muškaraca. Inteligencija mjerena prema Thurstoneovom modelu sustavno daje prednost ženama u slučaju verbalnih sposobnosti, a muškarcima u slučaju spacijalnih. Ova spoznaj dovedena do karikature – megahit australskih psihologa barbare i Alana Peacea ‘Zašto muškarci ne slušaju, a žene ne znaju parkirati?’ Inteligencija i nacije Sjevernoirski profesor Richard Lynn u zadnjem je desetljedu izazvao brojne reakcije analizama odnosa između prosječnih vrijednosti inteligencije i bogatstva nacija. Polazedi od analogije koja je u psihologiji opdenito prihvadena da de inteligencije osobe imati vedu vjerojatnost da dođu do boljeg obrazovanja što de isto tako na kraju vrlo vjerojatno završiti boljim primanjima, Lynn i Vanhaven su to prenijeli na nacije. Lynn drži da de sve dok se u nerazvijenim zemljama kao i u zemljama u razvoju ne poprave obrazovne, zdravstvene i prehrambene prilike dolaziti do zaostajanja u prosječnom IQ-u za razvijenim zemljama

Rasne razlike u inteligenciji Ovo je pitanje dovelo do toga da je inteligencija najviše prozivani sadržaj ukupne psihologije pokrenuo Arthur Jensen svojim radovima s početka 1970-ih. Neisser sa sur. (1996.) dotaknuli su se prosječnih vrijednosti kvocijenata inteligencije Afroamerikanaca, potomaka starosjedioca Amerike, pripadnika stigmatiziranih skupina u svijetu: ne-europskih Židova u Izraelu, ‘nedodirljvih’ u Indiji, Maora s Novog Zelanda, itd. i za sve njih prihvadaju objašnjenje Johna Ogbua – ovo ima status službenog stajališta Američke psihološke udruge. Naglašavaju da članovi manjinskih skupina koje nisu socijalno prozivane (npr. Amiši i Mormoni u SAD-u) nisu u istom ‘košu’ s pripadnicima stigmatiziranih skupina. Američki kulturni antropolog John Ogbu (1939.-2003.) na temelju svojih opažanja pripadnika stigmatiziranih skupina i zajednica drži da se radi o oblicima uvjetovane bespomodnosti – Oni ne trebaju mene, zašto bih ja trebao njih? Ogbu drži da pripadnici stigmatiziranih skupina prerano odustaju od školovanja i time kažnjavaju kako same sebe, isto tako i zajednicu kojoj pripadaju. Neisser i sur. (1996.) prihvadaju da je Ogbuova interpretacija nedovoljno empirijski utemeljena, ali istodobno ističu da od nje nema bolje

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->