You are on page 1of 31

1.

Definiranje pojma
Inteligencija je sposobnost apstraktnog miljenja. (Lewis M. Terman, 1877.-1956.) Inteligencija je ono to mjere testovi inteligencije. (Edwin G. Boring, 1886.-1968.) Inteligencija je opda sposobnost pojedinca da svrhovito djeluje, racionalno misli i uinkovito upravlja svojom okolinom. (David Wechsler, 1896.-1981.) Inteligencija je edukcija relata i korelata. (Charles E. Spearman, 1863.-1945.) Inteligencija je brzina kojom osoba moe odgovoriti na razliite fizioloke podraaje. (Francis Galton, 1822.-1911.) Inteligencija je sposobnost prilagodbe na nove zadatke i ivotne uvjete. (William L. Stern, 1871.-1938.) Inteligencija je sposobnost svladavanja potekoda u novim situacijama. (Edouard Claparede (1873.-1940./, W. Stern) Inteligencija je svojstvo pojedinca da pronalazi nove prilagoene reakcije u prilikama bilo koje vrste. (Branimir verko, u B. Petz /ur./, 2006.) Zoran Bujas (1910.-2004.), autor najvedeg broja domadih testova inteligencije drao je da: - Uporaba pojma sposobnosti je nespretna tvrdi Bujas To je loe naslijee stare psihologije modi Inteligencija je osjetljivost za probleme. (Z. Bujas)

Bujas sa sur. 1965-ih sastavio Problemni test kojim se mjeri inteligencija na navedeni nain Pb test izdan je 1981. Inteligencija je sposobnost snalaenja u novim, nepoznatim situacijama (pri emu prethodno iskustvo nije od velike pomodi) - Ovo je najrairenija definicija kod nas, spada u opdu kulturu. Pripisuje se Sternu i Claparedeu, nastala poetkom 1920-ih. Termanova definicija spada u opdu kulturu u SAD-u Inteligencija relativno novi pojam, u rjenicima postoji tek od kraja 1920-ih. Prije toga inteligencija nije postojala ni u velikim rjenicima tipa Cmbridgea, Oxforda. Potie od lat. intellegere = razumjeti. U latinskom jeziku nastao kao Ciceronov prijevod Aristotelova pojam razumijevanje. Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik Joze Marevida navodi samo Ciceronovo objanjenje u obrazlaganju pojma (Marevid, 2000. str. 1578.). U hrvatskom jeziku inteligenciji je najblii pojam bistrina'. Inteligencija je i sposobnost uvida U kolskom okruenju inteligencija je svojevrsni sinonim za sposobnost uenja, sposobnost razumijevanja . Dakle, suprotno bistrini jest tupost

Amerika psihijatrijska udruga, na tragu behavioristikih pristupa psihologiji dri da je Inteligencija sposobnost uenja i uinkovitog koritenja znanja

2. Antropometrijski pristup
Sir Francis Galton (1822.-1911.) bratid Ch. Darwina. Galton je bio oduevljen Podrijetlom vrsta. 10 godina poslije, 1869. Francis Galton objavio je knjigu Nasljedni genij. Galton je 1880-ih osnovao vlastiti antropometrijski laboratorij i zapoeo je mjerenje inteligencije. Galton je mjerio brzinu reakcije, opseg glave, U SAD-u glavni sljedbenik James McKeen Cattell (1860.-1944.). McKeen Cattell 1896. stvorio pojam mentalni test Clark Wissler (1870.-1947.), Cattellov student doveo je u sumnju pristup mjerenju inteligencije koji je provodio Uitelj McKeen Cattell poetkom 1920. bio jedan od osnivaa Psiholoke korporacije, danas je dio holdinga Pearson, globalno najvedeg izdavaa psihodijagnostikih sredstava Tzv antropometrijski pristup pri mjerenju inteligencije trajao je neto vie od 30 godina Alfred Binet (1857.-1911.) objavljuje 1905. prvi test za mjerenje inteligencije kojim zapoinje tzv. problemski pristup. Koautor testa bio je Th. Simon (1873.-1961.). Binet je trebao nainiti valjani postupak identifikacije intelektualno neuspjenih uenika pri svladavanju propisanog kolskog programa. Test je sastavio polazedi od usporedbe mentalne i kronoloke dobi sudionika mjerenja Karl Pearson (1857.-1936.), Galtonov nasljednik izraunao je da ne postoji povezanost izmeu oboda eira i intelektualne uspjenosti, no Galton u to nikada nije u cijelosti povjerovao (Fancher, 1993.) Uvod u eksperimentalnu didaktiku, P. Radosavljevid (1879.-1958.), Zagreb: HPKZ, 1912. ima elemente Binet-Simon-Goddardovog testa, ali ima i antropometrijskih pristupa . Od 1910. do 1920. vrijeme prijelaza od antropometrijskog do problemskog pristupa u testiranjima inteligencije. Razvoj Binet-Simonovog test iniciralo Ministarstvo prosvjete (jedni izvori); Ured za prosvjetu grada Pariza (drugi izvori). Razvoj prvog Binet-Simonovog testa bio je vezan uz problem kolskog (ne)uspjeha Francuska je poela zaostajati u industrijskom razvoju 1880-ih povedala broj godina obveznog kolovanja . Dvadesetak godina poslije u Francuskoj su postali problem uenici koji su ispunjavali zakonsku obvezu, a koji nisu uspijevali svladati propisani nastavni program Testovi inteligencije vezani su uz kolski (ne)uspjeh, to je ostala konstanta do danas. Testovi inteligencije su neusporedivo kvalitetniji u procjenama intelektualno neuspjenih negoli intelektualno superiornih 1984. lanovi urednitva asopisa Science proglasili su Binetov izum jednim od 20 najvanijih ottrida 20. stoljeda Mjerenje inteligencije zapoelo davno prije pojave Binet-Simonovog testa

Tom Oakland, profesor edukacijske psihologije (Gainesville, Fl.) bivi predsjednik jedne svjetske asocijacije edukacijskih psihologa, sustavno u svojim istupanjima poziva se na iskustva iz doba stare Kine. Kandidati za upravne poslove morali su interpretirati misli Konfucija (551.-479. pr. Kr.) Mauri u panjolskoj oko 1250. sloili tajne upute za identifikaciju posebno inteligentne i nadarene djece. 1575. ove su upute prevedene na panjolski jezik Posebno znaenje u razumijevanju inteligencije pripisuje se djelu Johanna Karla F. Gaussa (1777.1855.). Izraunao krivulju normalne raspodjele oko 1800. godine

3. Psiholoka paradigma
Alfred Binet (1857.-1911.) ponudio je sa svojim prvim testom mjerenje inteligencije pomodu problemskih zadataka, odnosno ponudio je tzv. psiholoku paradigmu u mjerenju inteligencije. Binet se prihvatio zadade da sastavi valjan postupak za prepoznavanje onih uenika koji nisu u mogudnosti svladati propisane kolske programe. A. Binet objavio je svoje testove u suradnji s Th. Simonom (1873.-1961.): 1905., prva revizija: 1908. i druga revizija: 1911. Godine 1910. Henry Goddard (1866.-1957.) prvi prevodi Binet-Simonov test u SAD-u. Goddard je uinio doslovce samo prijevod- slui samo kao izlika u njegovoj eugenikoj praksi Godine 1916. Lewis M. Terman objavljuje stvarnu ameriku adaptaciju nazvanu StandfordBinetov test. Od 1916. do 1918., u trideset mjeseci sa Standford-Binetovim testom ispitano je oko 4 milijuna amerike djece. Termanova adaptacija vremenski je koincidirala s testiranjima za potrebe Amerike vojske provoeno pomodu Armijskog alfa i Armijskog beta testa . Na temelju ova dva dogaanja zapoinje era masovnih testiranja Godine 1913. W. Stern (1871.-1938.) predlae da se relativizira odnos izmeu mentalne i kronoloke dobi. Npr. dijete staro 7 godina moe imati zaostatak u mentalnoj dobi od 6 mjeseci. Taj je zaostatak (6 mjeseci) tada bitno vedi, nego nominalno jednak zaostatak od 6 mjeseci kod djeteta starog 10 godina. Stern je predloio da se mentalna dob (MD) podijeli s kronolokom dobi (KD). Kasnije se dobiveni kvocijent poeo mnoiti sa 100 kako bi se izbjegle decimalne vrijednosti.Tako smo dobili kvocijent inteligencije: IQ = MD/KD x 100 Prosjeni kvocijent inteligencije iznosi 100 Danas se IQ odreuje pomodu krivulje normalne raspodjele, odnosno pomodu tablica zvrijednosti to je tzv. Devijacijski kvocijent inteligencije. Pojedinani rezultat izraava se u standardnim vrijednostima, odnosno na odstupanjima (devijacijama) pojedinanih rezultata od prosjene vrijednosti (Petz, 2005) Grafiki prikaz normalne raspodjele

Pri izraavanju IQ-a danas je vano navesti veliinu standardne devijacije. Povijesno je poznato vie veliina SD, npr. SD=10; SD=16 i SD=15 jedinica. Najvie se rabe SD=10 i SD=15. SD=15 vezuje se uz Wechslerov devijacijski kvocijent inteligencije poprima obiljeja gotovo industrijskog standarda. Na temelju standardne devijacije od 15 jedinica daje se klasifikacija mentalne retardacije u DSM-u IV (1996.) i MKB-10 (1994.) 5- izdanje Standford-Binetovog testa iz 2003. godine nakon dugih desetljeda to je test bio vezan uz SD=16, uvodi SD=15. To je pobjeda Wechslerove koncepcije! U rasponu od +/- 1 SD nalazi se 68,26% ispitanika U rasponu od +/- 2 SD nalazi se 95,44% ispitanika U rasponu od +/- 3 SD nalazi se 99,73% ispitanika Na minus dvije standardne devijacije poinje mentalna retardacija Na plus dvije standardne devijacije poinje nadarenost Na plus tri standardne devijacije poinje genijalnost Prosjeni IQ bez obzira na veliinu standardne devijacije uvijek iznosi 100

Ako se navede da je IQ=148, psiholozi mogu prepoznati da je veliina SD 16 jedinica, postoje i druge sline situacije, ali ako je IQ=95, bez podatka o veliini SD, nejasno je da li je u pitanju zaostajanje od ili samo 1/3 standardne devijacije. IQ kao jednostavni i lako razumljiv konstrukt bio je pogodan za izraavanje intelektualne razvijenosti ispitanika u okviru Spearmanovog tumaenja o strukturi ljudskog intelekta. Ako se inteligencija mjeri pomodu baterija testova sposobnosti, nije doputeno tako dobivene rezultate izraavati kvocijentom inteligencije. Pored kvocijenta inteligencije postoje i druge ljestvice za izraavanje intelektualne razvijenosti. IQ moe zavesti psihologe da pomisle da su previe osjetljivi na male razlike meu ispitanicima Norme za sve Ravenove oblike progresivnih matrica ograniene su na sedam vrijednosti centila: 5, 10, 25, 50, 75, 90, 95. Postoji jo nekoliko drugih ljestvica za izraavanje intelektualne razvijenosti U poetku razvoja psiholoke paradigme pri testiranju inteligencije vano je spomenuti rad Robert Yerkesa, psihologa, pukovnika Amerike vojske koji je 1916. okupio tim za razvoj postupaka selekcije. Politiki vrh SAD-a znao je da de SAD udi u I. svjetski rat. Yerkes je sa suradnicima razvio dva testa: Vojni alfa test namijenjen pismenim osobama Vojni beta test namijenjen nepismenim ljudima S Vojnom alfom testirano je oko 40,000 ljudi S Vojnom betom testirano je od 1916. do 1919. 1,726.000 vojnih obveznika Yerkes je objavio analizu i pregled rezultata 1922. Godine. Yerkes je krenuo s verbalnim neverbalnim aspektima inteligencije poslije su takav pristup prihvatili Wechsler, R. Cattell

4. Teorije o strukturi ljudskog intelekta


- Poelo sa Ch. Spearmanom, 1904., 1927. On je konstruirao (izmislio) faktorsku analizu - Dvofaktorska (bifaktorska) teorija : Postoji generalni ili opdi faktor inteligencije

Postoje specifini faktori inteligencije - g-faktor izraz ukupne mentalne energije mozga - Ravenove progresivne matrice sinonim za mjerenje g-faktora - Unifaktorski pristup u shvadanju strukture intelekta Grafiki prikaz Spearmanovog modela strukture ljudskog intelekta

Lois L. Thurstone (1877.-1955.) strukturu intelekta izlae kroz model irih grupnih faktora koje naziva primarnim mentalnim sposobnostima. Sedam primarnih mentalnih sposobnosti su: N numeriki faktor - sposobnost brzog i tonog koritenja numerikih podataka, rjeavanje jednostavnih matematikih operacija V verbalni faktor sposobnost razumijevanja govornih simbola W faktor rjeitosti (verbalna fluentnost) - lakoda uporabe rijei, bogatstvo jezinog izraavanja S spacijalne ili prostorne sposobnosti, sposobnost razumijevanja prostornih odnosa, sposobnost prostornog predoavanja, vizualizacija i spacijalizacija P Perceptivna brzina sposobnost brzog zahvadanja elemenata u vidnom zamjedivanju kao i njihovo razlikovanje M faktor pamdenja ili memorije, sposobnost mehanikog zapamdivanja R sposobnost opdeg rezoniranja, sposobnost induktivnog miljenja. Sposobnost uoavanja pravila, zakonitosti, naela i izvoenje generalizacija.

Grafiki prikaz Thurstoneovog modela sedam primarnih mentalnih sposobnosti

Thurstoneova teorija nastala pred II. svjetski rat Faktori su meusobno neovisni, jednako vrijedni, nehijerarhijskih relacija - tumae se kao izraz specificirane aktivnosti razliitih mozgovnih podruja. Ova teorija omogudava interpretaciju zato je netko dobar u jednom podruju, a istodobno prosjean ili ak i slab u nekom drugom podruju.

Inteligenciju se testira baterijom testova koja obuhvada imenovane faktore. Rezultat se ne moe izraziti kvocijentom inteligencije moraju se navesti vrijednosti za svaki pojedinani faktor. Pojava Thurstoneove teorije dovela do nekih podjela, Ameriki psiholozi svesrdno su je prihvatili, a Europski psiholozi ostaju u okvirima Spearmanovog pristupa. Nakon Thurstonea podjela na unifaktorske (Europa) i viefaktorske pristupe (SAD) u sklopu novih teorija o strukturi ljudskog intelekta Sir Cyril Burt (1883.-1971.) predloio hijerarhijski model strukture ljudskog intelekta. Burt postao sinonimom nativistikog pristupa inteligenciji Philip Vernon (1905.-1987. ) objavio 1950. svoj model hijerarhijske strukture intelekta. Generalna kognitivna sposobnost se nalazi na vrhu modela. Ona se grana na verbalno-edukacijsku (v-ed) i spacijalno-mehaniku sposobnost (k:m). Na nioj razini v-ed se grana na verbalnu i numeriku sposobnost, a k:m na prostornu, manualnu i sposobnost uporabe mehanikih informacija Grafiki prikaz Vernonog modela intelekta

Joy Paul Guilford (1897.-1988.) sredinom 1950-ih predlae trodimenzionalni model strukture ljudskog intelekta, poznato kao Guilfordova kocka. Guilfordov model se sastoji od operacija (5), sadraja (4) i produkata (6)- svaki faktor iz modela imenovan je trigramom poetnih slova navedenih kategorija, na primjer: CFT znai da je u pitanju kognicija figuralnih transformacija. Model nastaje iz tradicije viefaktorskih pristupa strukturi intelekta. Svaki faktor je meusobno neovisan, nehijerarhijski postavljen, odraava se stajalite da ne postoji neki opdi faktor inteligencije Shematski prikaz Guilfordove kocke

Raymond B. Cattell (1905.-1998.) zapoinje, a John L. Horn (1928.-2006.) dorauje teoriju o fluidnoj (Gf) i kristaliziranoj (Gc) inteligenciji. Temeljne intelektualne sposobnosti grupiraju se u dva iroka faktora: Fluidna inteligencija (Gf), i Kristalizirana inteligencija (Gc)

Faktori nieg reda su: - Opda fluentnost (Of) - Faktor vizualizacije (Fv), i - Faktor kognitivne brzine (Fkb) Shema Cattelovog modela

Fluidna inteligencija odnosi se na sposobnost kognitivne elaboracije koja nam omogudava manipulaciju na apstraktnoj razini. Dri se da Gf ovisi o neurolokom razvoju te da je neovisna o prethodnim uenjima i iskustvima, visoko je povezana sa brzinom uenja u novim podrujima. Gf jako podsjeda na g-faktor iz Spearmanoivog modela - mjeri se testovima brzine, nasljedno je odreena, rano dosee maksimum, do 14. g. a ved s 20. g. poinje sustavno slabjeti, kulturalno je neovisna (Cattell sastavljao culture free testove) neuroloki inzulti i razliita otedenja ivanog sustava mogu dovesti do gubljenja cijelog faktora Gc mjeri se testovima snage, maksimum se dobiva nakon 20 i ne pokazuje pad tokom procesa sazrijevanja i starenja, ovisna je duini kolovanja, kolskim programima i osobnim iskustvima, kulturoloki je ovisna, obuhvada znanje steeno tokom ivota moguda mozgovna otedenja iamt de za posljedicu ispadanje samo nekih, specifinih funkcija Gf i Gc meusobno su povezani oko r=0,40

5. Novije teorije o strukturi ljudskog intelekta


U 1980.-im dolazi do radikalizacija koncepcija o strukturi ljudskog intelekta Howard Gardner (r. 1943.) postavlja 1893. godine svoj model multiplih ili viestrukih inteligencija . Gardner se suprotstavlja poimanju o jedinstvenoj inteligenciji. Gardnerov model iz 1983. ima 7 vrsta inteligencija (Gardner i sur., 1999.) 1. lingvistika inteligencija 2. glazbena inteligencija 3. logiko-matematika inteligencija

4. prostorna inteligencija 5. tjelesno-kinestetika inteligencija 6. intrapersonalna inteligencija (sredinji ured) 7. interpersonalna inteligencija (-8. prirodna inteligencija- susrede se u nekim kasnijim radovima) 1. Lingvistika inteligencija Gardner ocjenjuje da je vrlo vjerojatno najvie prouavani aspekt inteligencije vrhunski je razvijena u svih osoba koje su osjetljivi na znaenja jezika u kojem stvaraju 2. Glazbena inteligencija omoguduje stvaranje, prijenos i razumijevanje znaenja zvukova zahtijeva intenzivno vjebanje, ne razvija se sama po sebi kao lingvistika inteligencija posjeduju je kompozitori, dirigenti, glazbenici, audioinenjeri i tehniari 3. Logiko-matematika inteligencija vezana je uz tumaenja o inteligenciji kao sposobnosti apstraktnog miljenja poziva se na Piagetova istraivanja o razvoju sposobnosti miljenja razvijena je kod matematiara, programera, financijaa, znanstvenika 4. Prostorna inteligencija - vezana je uz sposobnost zamjedivanja vidnih i prostornih informacija, mogudnosti njihove preobrazbe i oblikovanja kao i sposobnost vizualizacije tih sadraja vrijede sve ranije spoznaje o spacijalnim sposobnostima sredemo je kod slikara, ahista, arhitekata, ali isto tako i kod kirurga, geografa i navigatora 5. Tjelesno-kinestetika inteligencija moda najvie naruava tradicionalno poimanje inteligencije ukljuuje uporabu svih ili samo nekih dijelova tijela u rjeavanju problema ili stvaranju proizvoda kljuna je kontrola pri izvoenju finih i sloenih motorikih pokreta posjeduju je baletani, plesai, penjai po stijenama, gimnastiari, koarkai, ostali sportai 6. Intrapersonalna inteligencija omogudava razumijevanje nai vlastitih osjedaja i emocionalnih stanja razvija se iz sposobnosti razlikovanja ugode od neugode na stupnju krajnjeg razvoja omogudava pojedincu da spozna vlastite sposobnosti i domete te da donese kvalitetne odluke o vlastitom ivotu naziva je sredinjim uredom inteligencije 7. Interpersonalna inteligencija - pojavljuje se pri prepoznavanju tuih emocionalnih stanja, vjerovanja i namjera razvija se na temelju ranog prepoznavanja bliskih u odnosu na strane osobe i njihovih emocionalnih stanja ovaj aspekt inteligencije omogudava pojedincima da postanu voe Gardner navodi primjere Majke Tereze, Martina Lutera Kinga

Gardnerov model doivio kritiku meu psiholozima (Neisser i sur., 1996.) 2. i 5. faktor (glazbena i tjelesno-kinestetika inteligencija) ili bi u red tzv. talenata, prije nego u bilo koje okvire tradicionalnog shvadanja inteligencije Dio strunjaka iz podruja edukacije prihvada Gardnerov model. Ljudi opdenito rado prihvadaju tumaenja da je razvoj inteligencije podloan uenju. Danas se nezaobilazno spominje u raspravama o emocionalnoj inteligenciji, 6. i 7. faktor su direktno utjecali na pojavu koncepcija o emocionalnoj inteligenciji . Ne postoji ni jedna teorija o emocionalnoj inteligenciji da se ne poziva na Gardnerove doprinose. Uz Gardnerov model viestrukih inteligencija do sada nisu razvijani neki posebni psihometrijski testovi

U 1980-im Robert Sternberg (r. 1949.) iznosi svoju trijarhiku teoriju inteligencije. Teorija se sastoji od tri povezana dijela ili podteorije: - Analitika ili Komponenta podteorija odnosi se na unutranje, osnovne procese obrade informacija koji se nalaze u pozadini inteligentne misli (to se dogaa u glavi osobe koja inteligentno misli?) - Kreativna ili Iskustvena podteorija analizira inteligenciju s pozicija osobnih iskustava na pojedinom zadatku (Kako iskustvo djeluje na inteligenciju osobe i kako inteligencija djeluje na osobna iskustva?) - Praktina ili Kontekstualna podteorija promatra inteligenciju u odnosu na kulturu i vanjsko okruenje (Kako interakcija s okolinom utjee na inteligenciju i kako inteligencija utjee na svijet u kojem ivimo?) Sternbergova teorija je prihvadena zbog uvoenja tzv. praktine inteligencije. Kritizirana kao teorija koja ujedinjuje toliko pumno razliitih dijelova da joj nedostaje suvislosti (Gardner, 1999., str. 248). Gardner i Sternberg, svaki sa svojih pozicija, pokrenuli su istraivanja praktine inteligencije u kolske djece. Sternberg je drutveno aktivan, bio je predsjednik Amerike psiholoke asocijacije. Sternberg na svoja predavanja na kongresima i skupovima privlai vrlo velik broj sluatelja i spada meu povijesno najplodnije autore u podruju psihologije s obzirom na broj objavljenih knjiga

6. Eugenika
Eugenika se zalae za unaprjeivanje nasljednih kvaliteta rase. Razliiti oblici eugenikih ideja postoje odavno, mogu se nadi ved u djelima Platona. Novodobna eugenika nastaje u 19. stoljedu kao posljedica iskrivljenog tumaenja Darwinovih ideja. Osniva suvremen eugenike bio je Sir Francis Galton . On je poetkom 20. st. uspio u Londonu osnovati katedru za eugeniku na kojoj su predavali Pearson, Spearman, Burt - danas poznati kao zastupnici nativistikog pristupa u shvadanju razvoja inteligencije. Eugenika je u novije vrijeme najvie spominjana zbog prakse prisilnih sterilizacija. Prisilne sterilizacije djelomino su provoene i na temelju rezultata testova inteligencije. Iako nisu postojali jasni kriteriji, testiranje je bilo osnovica za utvrivanje mentalne retardiranosti (MR) Poetkom 20. st. u SAD-u osnovana Amerika eugenika udruga. Udrugu su podravali predstavnici najkrupnijeg kapitala u SAD-u Poela sustavna sterilizacija osoba oba spola koje su procijenjene ka MR. Glavni pokreta sterilizacija iz psiholokih redova bio je Henry Goddard. Sve skupa palo na plodno tlo jer su ved ranije u nizu saveznih drava postojala zakonska rjeenja da se bez njihova pristanka mogu sterilizirati kriminalci, idioti, imbecili i silovatelji (Hotersall, 2002., str. 451.). Goddard je prvi preveo Bient-Simonov test u SAD-u. Goddard je nainio doslovni prijevod, bez ikakvih adaptacija i dorada svoj test je primjenjivao uz pomod prevodioca primjena ovog prijevoda sluila mu je kao izlika za odreivanje MR. Goddard je u drugom desetljedu 20. st. sa suradnicima prolazio kroz palire kandidata za useljenje na Ellis Islandu, otoidu ispred New Yorka, i odreivao koga treba izdvojiti . Goddard se u velikoj mjeri ravnao prema antropometrijskim varijablama u procjeni osoba za koje je smatrao da su MR

Zloporaba testova inteligencije kao osnova za sterilizacije povijesna je sramota za psihologiju i psihologe koji su to inili. U SAD-u do 1931. vrijedili eugeniki zakoni u 27 saveznih drava. U 1930-im u SAD-u je bilo izmeu 15000 i 20000 prisilnih sterilizacija godinje. Naelno, eugeniki zakoni ukinuti u SAD-u nakon II. svjetskog rata, ali u mnogima saveznim dravama ostali su na snazi do 1960-ih. Zadnja sterilizacija ovog tipa u SAD-u obavljena je 1972. U 1920-im u psiholokim asopisima objavljivani su izvjetaji o uincima sterilizacija Poznata je amerika presuda o prisilnoj sterilizaciji samohrane majke iz 1927., jer je bila ved treda generacija MR - sudac je ustvrdio: Tri generacije morona, posve je dovoljno

Ameriki eugeniari bili su radosni zbog dolaska nacista na vlast konano oni koji razumiju njihova stremljenja ameriki eugeniari su svojim njemakim kolegama pruali ne samo moralnu ved i materijalnu potporu. Eugenika tumaenja su osnovica/pretea njemakih rasistikih zakona iz 1935. kojima se doputalo eutanaziranje. Koliko je osoba sterilizirano u nacistikom razdoblju ne zna se pouzdano. Eugenika praksa postojala je i u Skandinaviji. Eugeniki zakoni su bili zadrani u Kraljevini vedskoj - do 1976., sterilizirano oko 62000 ljudi. U Kraljevini Norvekoj prisilne sterilizacije su ukinute 1977 - sterilizirano blizu 30000 ljudi. Eugeniki pokret postojao i u Australiji, White Australia usmjereno protiv useljavanja stanovnika Pacifika i posebno stanovnitva iz Azije. U aktualnom vremenu je npr. Republika Slovaka tuena sudu u Strasbourgu zbog prisilne sterilizacije Romkinja W. Schokley (1910.-1989.), dobitnik Nobelove nagrade za doprinose u otkridu tranzistora, u 1970-im ponovno je predlagao uvoenje eugenike prakse u SAD. Schokley je podupirao Arthura Jensena i njegova nativistika stajalita. Uz Richarda Herrnsteina, autora kasnije objavljene knjige The Bell Curve , Jensen i Schockley su u amerikoj javnosti proglaeni rasistima .Schokley je predlagao da se mentalno retardiranima ponudi novano obetedenje zato to de se odredi potomstva. Pomogao je osnivanje banke sperme intelektualno superiornih Amerikanaca - novano i osobno (tvarno). Na kraju, amerika javnost ga je doivljavala kao svojevrsnog otkaenjaka, oriinala Vrlo burne rasprave o eugenici traju i danas Eugenika praksa je temeljena na nativistikom tumaenju razvoja intelektualnih sposobnosti Povjesniari psihologije, kao i autori monografija iz podruja inteligencije ne mogu izbjedi navoenje ovog runog razdoblja nemogude je to izbjedi zbog Galtonovog angamana u istraivanju inteligencije, zbog Goddarda, kao niza vrhunskih psihologa s poetka 20 st. koji su svi redom bili nativistiki orijentirani i koji su podravali eugeniku praksu

7. Inteligencija i kolski uspjeh


Odnos inteligencije i kolskog uspjeha desetljedima je bio provjeravan i pozitivno vrednovan Godine 1969. Arthur Jensen (r.1923), profesor psihologije sa Sveuilita Berkley u Kaliforniji objavio analizu dodijeljene pomodi za kolovanje uenika i studenata u razdoblju nakon II. svjetskog rata. lanak objavljen u Harvard Educational Review, 1969., 123 str. Jensen je zakljuio da je pomod potroena uzalud, bududi da oni koji su je primili ionako nisu zavrili kolovanje. Jensen je iznio tvrdnju da je meu korisnicima kolarina bio neproporcionalan broj Afroamerike mladei. Usputno je natuknuo da su Crnci manje inteligentni od Bijelaca. Bez obzira na ugled asopisa, zbog relativno

malog broja italaca nije dolo do irih drutvenih rasprava. Tek kada je Jensen u asopisu Psycholgoy today (studeni 1973.) /asopis je tada izdavala Amerika psiholoka asocijacija/ dao opiran intervju u kojemu je eksplicitno iznio tvrdnju da su Afroamerikanci manje inteligentni od bjelakog stanovnitva, poele su javne rasprave . Do kraja 1970-ih u SAD-u voena su intenzivna sueljavanja o rasnim razlikama na planu inteligencije. Liberalni dio SAD kao i liberalni mislioci diljem svijeta bili su jednoglasno protiv Jensena . Jensen pridobio nekoliko intelektualaca na svoju stranu. Fiziar William Shockley (1910.-1989.), jedan od trojice dobitnika Nobelove nagrade za 1956. za otkride tranzistora, svrstava se uz Jensena i postaje promotor ideje da se ponovno uvede eugenika praksa koja je obiljeila politiki ivot u SAD-u poetnim desetljedima 20. stoljeda 1973. Richard Herrnstein, kasniji autor knjige The Bell Curve objavljuje silogizam iz kojeg proizlazi da su nasljedno intelektualni potencijali odreeni nasljeem i da je to sve skupa ugraeno poloaj pojedinca u drutvu 1978. Jensen objavljuje lanak u kojemu tvrdi da su Afroamerikanci u prosjeku, minus 2 SD u odnosu na bjelako stanovnitvo, a to je granica na kojoj poinje MR. Jensen je s ovim dotaknuo granicu nakon koje je morao promijeniti podruje svoga istraivakog interesa reakcije javnosti su bile previe snane. A. Jensen se u 1980-im i kasnije bavio brzinom mentalnog procesiranja. Jensen je ostao simbolom negativnih vrijednosti pri testiranju inteligencije. Inteligencija je definitivno postala najkontroverzniji dio psihologije. Dolo je do prividnog smirivanja javnosti, mada su strunjaci oekivali novu eksploziju Richard Herrnstein i Charles Murray objavili su 1994. knjigu The Bell Curve. Oni inzistiraju na komponenti naslijea u razvoju inteligencije - Knjiga je proglaena zakanjelom apologijom Jensenu. Poelo je sve ispoetka i to bitno intenzivnije nego u razdoblju izmeu 1970-ih i 1980-ih. The Bell Curve daje analizu odnosa pojedinac bogatstvo drutveni poloaj, odnosno utjecaj u drutvu. Autori poinju svoju analizu s razvijenim srednjim vijekom i zavravaju s naim vremenom. Analiza ima obiljeja politikog, odnosno makrosocijalnog sagledavanja- Posjedovanje zemlje u feudalizmu, posjedovanje novca u kapitalizmu, briljantnost uma u informacijsko doba. U povijesti Engleske brada su se ubijala kako bi se domogli feuda. Fuggeri iz Augsburga su bili meu najbogatijim obiteljima koje su ikada ivjele, ali nisu mogli preskoiti drutvene barijere. Kapitalizam je omogudio graanima osvajanje drutvenih pozicija. Bez obzira na jednako pravo nasljeivanja u kapitalizmu, brzo je dolo do petrificiranja sustava bogatstvo je ostajalo u vrlo uskom krugu. U aktualnom vremenu najbistriji imaju ideje i zarauju enormno Temeljne teze se svode na tvrdnju da de samo najinteligentniji uspjeti zavriti najzahtjevnije stupnjeve kolovanja (obrazovne programe) te da de oni voditi (protresati) ameriko drutvo - ostali Amerikanci bit de biti voeni. U ocjenama The Bell Curve iznijeto je da ona ubija nadu Javnost je ekala adekvatan odgovor i doekala ga je u vidu knjige Emocionalna inteligencija Daniela Golemana (1995./1997.). Struna javnost odmah je vidjela da je Golemanovo djelo previe jednostavno. Goleman je nakon to je knjiga postala svjetskim bestselerom doivio enorman broj kritika i prigovora, ali istodobno zaradio je i ogroman novac . Javnost je bila toliko uzburkana zbog pojave The Bell Curve da je morala slubeno reagirati Amerika psiholoka udruga (APA) Ulric Neisser i sur. Objavljuju lanak: Intelligence: Known and Unknown, American Psychologist, February 1996. lanak uopde nema saetka - to su slubena stajalita APA-e. Osim problema kolskog

/ivotnog uspjeha, Neisser i sur. dotaknuli su se svih bitnih i svih spornih pitanja u podruju inteligencije Inteligencija utjee na kolski uspjeh .Za uspjeh u koli vana je upornost, zainteresiranost, motivacija za uenjem, podrka koju daje okolina za akademskim uspjehom, razni kulturoloki imbenici. Dakle, nije vana samo inteligencija, ali istodobno nema masivnijeg pojedinanog prediktora u odnosu na inteligenciju. Inteligencija i kolski uspjeh, prosjeni r u osnovnoj koli iznosi 0,50, na viim stupnjevima kolovanja ova se korelacija smanjuje. U srednjim kolama dobiva se r=0,30, a na fakultetima i nie vrijednosti. Djeca s viom inteligencijom u prosjeku postiu dobre ocjene, podravaju ih uitelji i savjetnici. Neki izuzetno inteligentni odustaju od kolovanja, ne znamo zato. U SAD-u su godine kolovanja pokazatelj socijalnog statusa. Vrlo ugledna zanimanja zahtijevaju barem diplomu. Djeca iz privilegiranih obitelji najede postiu vii socijalni status u odnosu na djecu iz siromanih ili manje obrazovanih obitelji. Korelacija izmeu IQ-a i SES roditelja iznosi oko 0,33. Siromaniji moraju dodavati puno gasa da bi pristigli bolje pozicionirane. Amerika istraivanja upuduju da je inteligencija povezana s mladalakim kriminalom, skloni su mu manje inteligentni. Postoji i posredna povezanost djeca koja su neuspjena u koli, ede se ukljuuju u maloljetniku delinkvenciju. Rezultati testova inteligencije vezani su uz iroki raspon socijalnih posljedica razliiti stupnjevi povezanosti. Neisser i suradnici odgovorili su i na niz drugih vrlo tekih pitanja u podruju inteligencije Psihologija u aktualnom vremenu nema nekakvih bitno drukijih odgovora Neisser i sur. raspravljaju o odnosu herediteta i okolinskih utjecaja na razvoj inteligencije. Propituju odnos zavisnosti/nezavisnosti u relaciji inteligencija kolski uspjeh. Ovaj de tekst jo neko vrijeme biti glavni izvor stajalita u svezi niza problema koji se javljaju u podruju inteligencije. Za vedinu autora predstavlja temeljnu referencu kada god se budu raspravljala pitanja koja su u njemu obraena

8. Emocionalna inteligencija
U ukupnoj povijesti psihologije teko je nadi primjer koji bi bio usporediv s emocionalnom inteligencijom (EI) Primarno psiholoki konstrukt u vrlo kratkom vremenu postao dijelom opde kulture ovjeanstva. Dodatno, koncepcija EI u trenutku svog lansiranja izazivala izuzetno podozrenje znanstvenika Promociji konstrukta doprinijela popularno napisana knjiga Emocionalna inteligencija Daniela Golemana (1995/1997.). Golemanova knjiga prevedena u pedesetak zemalja i prodana u vie od pet milijuna primjeraka Prihvadanje emocionalne inteligencije odreeno sklopovima dvaju dogaanja: 1. Istraivako-razvojni pravac koji je doveo do nastanka samog konstrukta, 2. Zeitgeist, duh vremena, drutveno-politika klima koja je pogodovala njezinom prihvadanju Zeitgeist ili duh vremena dijelom je uvjetovan nevjerojatnim zanimanjem javnosti za koncepciju EI, a istodobno knjiga The Bell Curve Herrnsteina i Murraya (1994.) simbolizira suprotni duh vremena ekstremni nativizam kojega ta ista javnost odbacuje. Temeljne teze Herrnsteina i Murraya svode se

tvrdnju da je inteligencija primarno odreena naslijeem i da je uspjeh u ivotu ostvariv samo uz visoki kvocijent inteligencije. Trebalo bi odvojeno analizirati znanstvene pristupe od previe pojednostavljenih i esto iskrivljenih popularnih analiza EI, ali to nije uvijek u cijelosti mogude. Implicitne teorije inteligencije su one koje imaju laici o pojmu . Strunjaci stvaraju eksplicitne teorije. Implicitne teorije, odnosno laike interpretacije ponekad mogu nasmijavati ljude. U sluaju EI dolo je do pomame u interpretacijama to ona jest i to ona nije, objavljena je masa lanaka, emisija, priloga, knjiga, odnosno kako kau Dulewicz i Higgs (1998.) smeda. Prvi prilog o emocionalnoj inteligenciji pojavljuje se 1989/90. autori: John Jack Mayer i Peter Salovey . Bilo je mnogo preduvjeta koji su u konanici doveli do teorije o emocionalnoj inteligenciji. Nakon pojave emocionalne inteligencije, tradicionalno poimanje inteligencije, da bi se smanjili mogudi nesporazumi ima oznaku kognitivne inteligencije. Koncepciju EI-a tradicionalno obrazovani psiholozi teko prihvadaju U njemu se spajaju dva meusobno oprena sadraja: - emocije za koje se dri da su dominatno posljedica djelovanja autonomnog ivanog sustava, i - inteligencija za koju se standardno uzima da je posljedica rada mozga, tj. dijela sredinjeg ivanog sustava Dio istraivaa rado je prihvatio EI u podruje uli brojni autori Koncepcija EI omogudava veliki angaman istraivaa od preispitivanja otvorenih pitanja iz kognitivne inteligencije do traenja dogovora vezanih uz podruje linosti i posebno emocija. Namedu se pitanja tipa: - u kojoj mjeri je EI podlona temperamentu, odnosno naslijeu, a u kojoj mjeri se moe odgajati. Kriteriji upisa na brojne fakultete odreeni su razvijenodu kognitivne inteligencija hode li se mijenjati barem za pomagaka zanimanja u korist EI. Kakav je odnos komponenti EI i kriterija za dijagnosticiranje poremedaja linosti? Koji su dometi pokuaja i prijedloga da se treningom EI pobolja radna klima i uinak na poslu John Mayer (1999.) pokuao j stiati euforiju u svezi EI i iznio je podatak/procjenu da se udio EI kao prediktorske varijable pojavljuje u rasponu od 2% do 25%. EI proizala je iz 6. i 7. Gardnerovog faktora inteligencije. Za koncepciju EI-a povijesno su vane i rasprave o socijalnoj inteligenciji bez obzira to su postojale, bilo ih je teko dokazati. Dri se daje socijalnu inteligenciju pokopao L. J. Cronbach koji je u svojoj analizi iz 1960. ustvrdio da je ona nedefinirana i samim time i nemjerljiva Razlozi za pojavu EI su i u zbliavanju socijalnih i kognitivnih psihologa. Psihologe iz podruja kognitivne psihologije zanimala je socijalna inteligencija. Socijalne psihologe poele su zanimati kognitivne odrednice percepcije. Razvoju koncepcije EI doprinijeli su i istraivai neverbalne komunikacije Emocionalna inteligencija je oblik socijalne inteligencije koja ukljuuje sposobnost nadzora nad vlastitim i tuim osjedajima, sposobnost razlikovanje meu njima te uporabu ovih informacija kao vodia u vlastitom razmiljanju i ponaanju Mayer i Salovey EI je lake razlikovati od opde inteligencije negoli od socijalne inteligencije Prvi lanak o EI objavljen je 1966. - time se naglaava da je svijest o EI postojala bitno ranije negoli je dola u sredite panje dananje javnosti

Prva definicija EI Mayera i Saloveya iz 1990. EI je definirana kao sposobnost tonog i uinkovitog obraivanja emocionalnih informacija, ukljuujudi informacije relevantne za prepoznavanje, konstrukciju i regulaciju svojih i tuih emocija. EI je raskrije dvaju temeljnih sustava na planu linosti emocionalnog i kognitivnog. Kada se govori o inteligenciji misli se na kognitivne aspekte ovjekovog djelovanja, a kada se govori o prilagoavanju misli se na emocionalne odgovore. Sagledava li se sintagma EI iz oba smjera , prihvatljivo je da su neke odluke proizile iz sklopa kognitivnog emocionalno saturirane, dok istodobno djeluje vrlo neprimjereno tvrditi da su neke emocije inteligentnije od drugih (Mayer i Salovey, 1995., str. 199). EI je podlona mijenjanju prihvatljivo je da sa sazrijevanjem linosti dolazi do promjena u emocionalnom nainu reagiranja. Obrne li se red stvari, smije se redi da koncepcija EI ima svoj prostor u razvoju inteligentne emocionalnosti (Mayer i Salovey, 1995.) EI je multifacetni pojam pa ona mora biti organizirana kao skup sposobnosti. Sposobnosti unutar EI-a moraju biti meusobno povezane, moraju pokazivati povezanost s tradicionalno shvadenom inteligencijom, ali varijanca EI mora biti dovoljno samostalna u odnosu na varirjancu kognitivne inteligencije. Mayer i Salovey navode kao primjer Wechslerove subtestove inteligencije koji imaju tek umjerene korelacije, ali ipak ine jedinstveni sadraj . EI se mora razvijati s obzirom na sazrijevanje i iskustvo, jednako kao to je to sluaj i s kognitivnom inteligencijom. EI je povezana s mogudnodu prepoznavanja osjedaja, integracijom emocija, razumijevanjem njihovih informacija te sposobnodu upravljanja osjedajima. Podruje koje pokriva EI sjedinjuje verbalno i neverbalno procjenjivanje i izraavanje emocija, regulaciju vlastitih i tuih emocija te uporabu emocionalnih stanja u rjeavanju problema. Intelektualni problemi sadre razliite emocionalne informacije koje se moraju procesirati i ta se obrada razlikuje od procesiranja neemocionalnih sadraja EI ukljuuje sposobnost preciznog i uoavanja i izraavanja emocija; sposobnost pristupa i/ili prizivanja osjedaja kad oni olakavaju razmiljanje; sposobnost razumijevanja emocija i emocionalnih spoznaja, te sposobnost regulacije emocija u svrhu pomaganja emocionalnom i intelektualnom razvitku? (Mayer i Salovey, 1999., str. 28) Pri mjerenju EI pojavila su se dva pristupa: 1. Mayer i Salovey dre da je to inteligencija i kao takva da ju je mogude zahvadati samo na problemski nain, tj. testovima koncipiranima kao i za mjerenje kognitivne inteligencije u skladu s tim razvili su vlastiti instrument za mjerenje EI 2. Brojniji su pokuaju procjenjivanja EI pomodu razliitih upitnika odnosno inventara namijenjenih mjerenju pojedinanih dimenzija linosti postoji ih vrlo veliki broj - generalno nazvano: upitniki pristup Razvijeno je najvie razliitih istraivakih ljestvica za mjerenje EI

9. - Testovi inteligencije opde pretpostavke


Skupina zadataka da bi mogla udovoljiti atribuciji psihologijskog mjernog instrumenta mora udovoljavati odreenim psihometrijskim pretpostavkama

To su sljededi kriteriji: - valjanost, - pouzdanost, - objektivnost, - osjetljivost, i - badarenost ili normiranost Ovo su ujedno kriteriji za bilo koji oblik psihologijskog testa Ovdje de se naglasiti njihova uloga u testovima inteligencije Valjanost najvanija psihometrijska odlika Ako nije ispunjen kriterij valjanosti, ostalo nema smisla. Kriterij valjanosti u testovima inteligencije danas uglavnom nije vie sporan. Kriterij valjanosti - ima najvie aspekata. U Psihologijskom rjeniku (Petz, B. /ur./, 2005.) obraeno dvadesetak vrsta valjanosti. Problem valjanost postojao je u ranom razdoblju mjerenja inteligencije kada se uglavnom sporilo o tome to inteligencija uopde jest. Valjanost testova inteligencije provjerava se danas pri njihovoj konstrukciji. Bitna je faktorska valjanost, kongruentna v., itd. (Jackson, 2003., Petz, 2005.) Valjanost: Stupanj u kojem test mjeri upravo ono to bi trebao mjeriti (Jackson, 2003, str. 171) Prognostika valjanost: Valjanost nekog testa kao prediktora za prognozu nekog kasnijeg ponaanja Pojavna ili facijalna valjanost: Prividna valjanost na temelju uvjerenja da test doista mjeri ono to bi trebalo mjeriti, premda to objektivno nije tono Pouzdanost: Test je pouzdan ako u ponovljenim mjerenjima na istim sudionicima dobijemo podjednake rezultate. Pouzdanost se moe odrediti i kao stupanj u kojem su rezultati testa lieni pogreke mjerenja. Testovi inteligencije moraju biti visoko pouzdani. Sama inteligencija je jedna vrlo stabilna varijabla. Pouzdanost ovisi o stabilnosti predmeta mjerenja Postoji vie naina utvrivanja pouzdanosti. Postoji test-retest postupak - Odvija se u dva koraka, poetno i naknadno testiranje. Test-retest postupak je vrlo zahtjevan, danas se rabi uglavnom procjena nutarnje pouzdanosti testa rauna se Cronbach alfa koeficijent pouzdanosti Objektivnost: Test je objektivan ako rezultati mjerenja ovise iskljuivo o ispitaniku. Testovi inteligencije moraju biti i jesu u cijelosti objektivni. Objektivnost je potpuna i u sluaju testova znanja. Objektivnost je kao mjerna odlika sporna je u sluaju projektivnih postupaka i tehnika za ispitivanje linosti. Objektivnost testa inteligencije odreuje se u postupku njegove konstrukcije. Korektor testa inteligencije ne smije odstupati od kljua za odgovore Osjetljivost: Test je osjetljiv ako omogudava razlikovanje ispitanika s obzirom na predmet mjerenja. Osjetljivost se povedava s povedavanjem broja zadataka u testu. Dodatno, osjetljivost de se povedati paljivim odabirom samih zadataka. U testu trebaju postojati zadaci koji imaju razliitu teinu rjeavanja. Osjetljivost testova inteligencije naelno nije sporna. Testovi inteligencije su rijetko predvieni za njezin ukupan raspon. Najvedi je broj testova za dijagnosticiranje ispitanika prosjene inteligencije. Postoje testovi inteligencije koji su ciljano razvijeni za intelektualno superiorne osobe. Testovi inteligencije za intelektualno nedovoljno razvijene su tipa individualnog pristupa

Normiranost: Test je normiran ili badaren nakon to su njegovi bruto rezultati svedeni na neku ljestvicu za graduiranje rezultata. Pri normiranju testova inteligencije nezaobilaznom se dri ljestvica z-vrijednosti. Rabe se ljestvice decila, centila, T-ljestvica i C-ljestvica, itd. Dio testova inteligencije doputa izraavanje rezultat u obliku kvocijenta inteligencije IQ. Ved je naglaeno, u sluaju kvocijenta inteligencije obvezno se mora navoditi veliina/vrijednost standardne devijacije. Broj ispitanika na kojima test treba primijeniti da bi se pristupilo njegovom badarenju nije strogo definiran. U sluaju testova koji su namijenjeni testiranju razliitih pripadnika odreene populacije, uzorak mora biti reprezentativan. Za sve individualne testove postoje vrlo strogi kriteriji pri njihovoj standardizaciji vezano je uz pojam reprezentativnosti uzorka povijesno su poznati promaaji u normiranju individualnih testova inteligencije cijeli postupci su bili odbaeni i moralo se raditi iz poetka. Badarenje skupnih testova intelektualnih sposobnosti esto se radi za potrebe nekih ciljanih skupina normiranje se tada provodi na prigodnim uzorcima. Opdenito, testovi namijenjeni za grupna mjerenja inteligencije ne podlijeu tako strogim kriterijima pri njihovom badarenju. Badarenje testova je vrlo skup postupak Formula za preraunavanje rezultata razliitih testova u devijacijski kvocijent uz SD = 15 IQ = 100 + 15 stand. devijacija testa (z-vrijednost) Npr.: Test XYZ ima M = 41,27 uz SD = 10,87. Kandidat je postigao 59 bodova od mogudih 70. To iznosi z = 1,63 IQ = 100 + 15 1,63, IQ = 124. TREBA IZBJEGAVATI UMILJAJ O OSOBNOJ SUPEROSJETLJIVOSTI! Naglaeno jo jednom, IQ se moe raunati samo uz g-faktorsku koncepciju inteligencije

10. Podjela testova inteligencije


Testovi za mjerenje inteligencije idu u skupinu testova sposobnosti. Dijele se prema nekoliko kriterija: testovi brzine - testovi snage verbalni neverbalni individualni grupni unifaktorski - viefaktorski tipa papir i olovka performance (izvedbeni) testovi kulturno ovisni kulturno slobodni (kulturno neovisni) kompjutorizirani testovi kompjutorski podrani (generirani) testovi Generalni model podjele psihodijagnostikih sredstava, ukljuujudi i testove inteligencije: -C kategorija -B kategorija -A kategorija C kategorija Zapoeto u SAD-u 1950/1953. Godine. Prvi zatideni instrument bio je MMPI. Za 'C' kategoriju bitna je dodatna edukacija, znanja koja se ne stjeu u redovnoj dodiplomskoj nastavi. U nekim zemljama dostupno ponekad i ne-psiholozima. U C kategoriju se uvrtavaju individualni testovi za mjerenje inteligencije, multifazini inventari linosti, dio projektivnih postupaka

B kategorija Vedina 'standardnih' psihodijagnostikih sredstava. Znanja se stjeu tokom dodiplomske nastavi. Testovi za grupno mjerenje inteligencije. Upitnici, inventari za (samo) procjenu linosti. Upitnici, inventari za procjene drugih. U nekim zemljama mogude je prodi teajeve edukacije koje su popradene tzv. certifikatom, na temelju ega testovi, ukljuivo i testovi inteligencije, postaju dostupni i nepsiholozima A kategorija Sredstva koja su dostupna drugim strukama. Logopedi - danas raspolau s vrlo velikim brojem vlastitih instrumenata; Svi logopedski postupci sadre komponentu kognitivnog. Psihijatri niz inventara i ek-lista za podruje linosti. Pedijatri razni trijani (screening) instrumenti i razvojne ljestvice. Svi profili lijenika evaluacijski postupci i procjene pri klinikom ispitivanju lijekova. Strunjaci u svim podrujiam primjenjuju testove znanja 0 (nulta) kategorija

Istraivake ljestvice nemaju snagu psihodijagnostikog sredstva. Ima ih vie desetaka tisuda nalazimo ih u podruju ispitivanja: Linosti vie desetaka tisuda; nitko nema potpuni popis, nema ni jednog pojma/deskriptora koji se odnosi na linost da nije popraden barem s jednom ljestvicom koja ga 'pokriva' Socijalna psihologija sadrajno ima samo istraivake ljestvice, klasina psihodijagnostika sredstva ne postoje u socijalnoj psihologiji Razvojna psihologija veliki broj istraivakih instrumenata, ek liste, opservacijski postupci, itd.

Istraivake ljestvice postoje/primjenjuju se i u: - edukacijskoj psihologiji - klinikoj psihologiji - zdravstvenoj psihologiji i javnozdravstvenoj djelatnosti - industrijskoj i organizacijskoj psihologiji - epidemiolokim studijama Podaci o istraivakim ljestvicama objavljuju se u istraivakim izvjetajima, asopisima i monografijama; rijetko su popradene standardizacijom i ostalim statistikim/evaluacijskim podacima, osim to se daju podaci o aritm. sredini i st. Devijaciji Podjela testova prema predmetu mjerenja Tri velike skupine (Bujasov pristup): - Testovi znanja - Testovi sposobnosti - Tehnike i postupci za ispitivanje linosti

Manje skupine:

- razvojni testovi - profesionalno savjetovanje Svjetske podjele testova- Maddox (2003) dijeli testove u tri glavne sekcije, svaka sadri navedeni broj podskupina:

- psiholoki instrumenti (21 podsekcija) - edukacijski instrumenti (49 podsekcija) - 'business' instrumenti (20 podsekcija) - Hiltmann (1969) donosi sljededu podjelu: - testovi sposobnosti - razvojni testovi - testovi zrelosti za upis u kolu - testovi profesionalnih zanimanja - upitnici linosti - projektivne tehnike i postupci - objektivni postupci za ispitivanje linosti Izdavai testova u RH: Najstariji je Hrvatski zavod za zapoljavanje koji je poeo s radom 2. sijenja 1932. Godine. kontinuiran rad gotovo 77 godina, prekid od kraja 1948. do 1952. objavljuje psihodijagnostika sredstva od samog poetka. Zoran Bujas sa suradnicima kreirao oko 40 testova. vedina Bujasovih testova objavljena od strane HZZ-a Bujas i suradnici preteno radili testove sposobnosti. Sastavili su i nekoliko upitnika linosti Sljededih pet Bujasovih testova su antologijske kvalitete Serija Z, R-II, M serija (HZZ) B serija (HZZ) Problemni test (HZZ)

g-faktorski testovi u RH: - Ravenove progresivne matrice: CPM, CPM Paralelni oblik, SPM, SPM Paralelni oblik, SPM Plus oblik i APM - Revidirana serija beta - Domino 48 - Domino 70 - Domino 20004 - Mn4 - Kognitivni nevarbalni test (KNT)1 TDN TN 10/20

U okviru generalne sposobnosti Bujasovi testovi: - M serija - B serija - Problemni test Testovi za mjerenje inteligencije prema Thurstoneovom modelu, tzv. viefaktorski pristup: DAT BOS BTS TOS

Danas je regionalno vodedi izdava psihodijagnostikih sredstava Naklada Slap

11. Povijest testova i postupaka testiranja u Republici Hrvatskoj


Razvoj testova i postupaka testiranja u Republici Hrvatskoj dijeli se u etiri razdoblja .Prva tri razdoblja obiljeena su razvojem testova inteligencije 1. razdoblje 1912.-1931.

Knjiga Paje Radosavljevida (1912.) donosi opise nekoliko postupaka za ispitivanje inteligencije, izmeu ostalih i Binet-Simon-Goddardov test. Objava prvog testa na hrvatskom jeziku nije imala nekih znaajnijih posljedica na pedagoku praksu, tada u Hrvatskoj studija psihologije nije jo ni bilo. Narednih dvadesetak godina objavljeno je jo nekoliko prijevoda/pokuaja adapatacija uglavnom Binet-Simonovog testa. Ramiro Bujas (1879.1959.) osnivae eksperimentalne psihologije u Hrvatskoj objavljuje 1924. Psihografski list za kolsku djecu,Ovo je prvo izdanje Instituta za psihologiju. U kasnijem razdoblju niz instrumenata namijenjenih i mjerenju inteligencije objavljeno je u izdanju Instituta. Bujas je preuzeo postupak koji je izvorno kreirala Marta Muchow (1892.-1933.), tada asistentica W. Sterna u Hamburgu. Ramiro Bujas je sudjelovao u osnutku Stanice/Savjetovalita pri izboru zanimanja. Ramiro Bujas je u kasnijem razdoblju sudjelovao u prireivanju nekih testova potrebnih za rad Stanice 2. razdoblje od 1932. do 1948.

2. sijenja 1932. poinje s radom Stanica/Savjetovalite pri izboru zanimanja u sklopu Trgovinske komore u Zagrebu. Psiholog je prof. dr. Zlatko Pregrad, tada doktor pedagogije, lijenik Aurel Forenbacher - Oni pregledavaju tidenike Hrvatskog radie. U Stanici sredinom 1930-ih poinje raditi Zoran Bujas (1910.-2004.). Zoran i Ramiro Bujas prireuju Seriju Z. Serija Z je prvi test domadih autora, namijenjen mjerenju inteligencije odraslih . Zoran Bujas i Boris Petz (1919.2005.) objavljuju test R-I, a potom i R-II'. Godine 1948. dolazi do zabrane uporabe testova i postupaka testiranja u RH. Rasputa se Stanica/Savjetovalite za izbor zanimanja, petoro psihologa ostaje bez posla. Zabrana testova traje do 1952. godine 3. razdoblje od 1952. do 1991.

1952. ponovno se uvodi testiranje pod pritiskom Meunarodnog ureda za rad. Obnavlja se rad profesionalne orijentacije u sklopu Zavoda za zapoljavanje. U radu Zavoda testovi inteligencije su temelj pri savjetovanju. U razdoblju 1950-ih praktino jedino testiranje inteligencije koje se uopde

odvija u RH, odvija se u sklopu Zavoda za zapoljavanje. Na prijelazu 1950-ih na 1960-te pojavljuju se prijevodi/adapatacije Wechslerovog postupka za mjerenje inteligencije odraslih koji rabe psiholozi u klinikoj praksi. U 1960-im Zavod postaje glavni investitor pri razvoju psiholokih testova, uglavnom testova za mjerenje intelektualnih spsobnosti Dugo 3. razdoblje od 1952. do 1991. ima barem dva podrazdoblja Treba analizirati razvoj testova i postupaka testiranja: od 1952. do tzv. Privredne reforme 1965. i zatim nakon toga

Nakon 1965. raste broj psihologa koji se zapoljavaju u industrijskim poduzedima, s obzirom na naraslu samostalnost u privrednom odluivanju, psiholozi imaju znaajniju ulogu u svom radu. Provodi se masovno testiranje inteligencije u procesu zapoljavanja. Do svoga umirovljenja 1981. Zoran bujas sa suradnicima objavljuje oko 40 razliitih testova, uglavnom namijenjenih testiranju inteligencije Antologijsku kvalitetu posjedovali su Bujasovi testovi: Serija Z Serija R-I/II M serija B serija Problemni test

U RH se izvan zahtjeva zavoda za zapoljavanje rabe testovi koje izdaje ljubljanski Zavod za produktivnost dela Ljubljanski izdava regulira prava za niz svjetski vanih testova kao to je Domino 48, WISC, itd. Sve do osamostaljivanja Republike Slovenije, psiholozima u RH su testovi iz ove republike bili lako dostupni 4. razdoblje od 1992. do danas

Dolazi do pojave novih izdavaa psihodijagnostikih sredstava u Republici Hrvatskoj. Regulirana je uporaba Ravenovih progresivnih matrica, Testova Domino serije, DAT-a, itd. Godine 2003. Hrvatski sabor donosi Zakon o psiholokoj djelatnosti. Osniva se hrvatska psiholoka komora. Na temelju zakona unutar HPK stvara se Povjerenstvo za psihodijagnostika sredstva. Povjerenstvo predlae, Komora usvaja Pravilnik o psihodijagnostikim sredstvima i Standarde psihologijskog testiranja. Za primjenu individualnih testova inteligencije uvodi se sustav certificiranja psihologa 2005. poinje posao oko standardizacije testa WISC-IV koji je namijenjen mjerenju inteligencije kod djece. Hrvatsko izdanje testa WISC-IV oekuje se do kraja 2009. Godine. WISC IV je simbol krajnjih svjetskih dometa pri testiranju inteligencije. 2009. pojavljuju se prvi oblici upitnika i inventara za ispitivanja linosti s kompjutoriziranim interpretacijama rezultata. Oekuje se da de dodi i do kompjutoriziranih oblika testova inteligencije

12. Mentalna retardacija


Normalna raspodjela, odnosno z- vrijednosti su temelj za procjene kako intelektualne nadarenosti, isto tako i mentalne retardacije. Testovi inteligencije stvoreni su da bi se rijeilo probleme mentalne retardacije. Pogreno je govoriti o intellectual disability u APA Dictionary of psychology - upuduje se na mental retardation. Mentalna retardacija (MR) nije bolest ili neka posebna nesposobnost. MR je administrativno odreen naziv za razliita genetska, medicinska i socijalna stanja koja imaju zajedniku odliku znaajno ispodprosjeno intelektualno funkcioniranje Dijagnosticiranje MR doputeno samo uz pomod individualnih testova inteligencije (WISC, StandfordBinet). MR se dijagnosticira do 18 godine ivota. MR poinje na minus 2SD, tj. IQ=70 (uz SD=15). Uzronost MR je viestruka i razliita zajedniki zavrni put razliitih patolokih procesa koji utjeu na funkcioniranje sredinjeg ivanog sustava. Prema ovom kriteriju uinjena je podjela MR u MKB-10 (1994.) i u DSM-IV (1996.) Povijesno se prepoznaju tri razdoblja u pristupu MR I. razdoblje - od 19. st. do poetka 1920-ih

injeni su napori da se prepoznaju osobe s MR, bududi da u ranijim razdobljima mentalno retardirani i mentalno bolesni nisu bili razlikovani Nekoliko povijesnih, anegdotskih sluajeva: Jean-Marc Gastard Itard (1775.-1838.), francuski kirurg, odgajao djeaka Viktora koji je bio pronaen u prirodi Divlji djeak iz Aveyrona zbog toga primljen u Francusku akademiju znanosti dre ga osnivaem specijalne edukacije. Viktor je bio u dobi 11-12 godina kada je pronaen. Djeaka su smatrali slaboumnim, a ne divljim. Itard ga je pet godina sustavno poduavao. Viktor je nauio dvije rijei, ali nije nikad postigao razinu normale komunikacije. Dananji autori dre da je Viktor bio ili retardiran ili autistian. Opis sluaja Viktor prepriavaju svi koji su se dotakli MR-a

Henry Goddard (1866.-1957.)-glavni zastupnik eugenikog pristupa inteligenciji Obitelj Kallikak studija nasljednosti maloumnosti, 1912. U vrijeme amerike revolucije, Martin Kallikak, stariji imao je odnos sa slaboumnom konobaricom, rodio se Martin Kallikak, mlai retardiranom. Martin, stariji koji je imao 7 djece, 0 slaboumnih. Martin, mlai 10 djece, 5 slaboumnih. 495 potomaka Martina mlaeg 46 normalnih, 143 slaboumnih, 36 izvanbranih, 33 seksualno nemoralna, 3 epileptiara, 24 alkoholiara. Potomci Martina starijeg samo 3 blago retardirana, 2 alkoholiari, 1 seksualno nemoralan. The Kallikak Family studija sluila kao znanstveni dokaz da je potrebno eliminirati osobe s MR studija je nastala polazedi od Deborah Kallikak, mentalno retardirane djevojke koja je bila tidenica Vinelad insituta (azila) u kojem je radio Goddard. Goddard se osobno izvukao od kraja 1920-ih bavio se intelektualno nadarenima

II. razdoblje od 1920-ih do II. svjetskog rata

Alfred Binet (1857.-1911.) bavio se mentalno retardiranim osobama. Izdanje Standford-Binetove ljestvice u SAD-u omogudilo sustavno dijagnosticiranje MR. Prvo sustavno klasificiranje MR uinjeno 1921. od strane Amerike asocijacije za mentalnu retardaciju ( AAMR )- klasifikacija u tri skupine: Moroni (IQ= 75 do 50), Imbecili (IQ= 50 do 25) i Idioti (IQ manje od 25).

Izraz moron pripisuje se H. Goddardu upotrijebio ga je za lake oblike MR Klasifikacija AAMR bila je vrlo prihvadena. Ula u opdu kulturu. Danas se vie ne rabi. Nazivlje je politiki nekorektno. Stvaraju se zakonska rjeenja za drutvenu brigu o osobama s MR Tokom II. razdoblja vedina istraivaa iskreno vjerovala da osobe s MR ne mogu nita nauiti. Dobar dio osoba s MR bio bi je smjeten u institucije, uglavnom u vrlo loim uvjetima II. razdoblje zavrava sa spoznajama da osobe s MR mogu puno toga nauiti da se mnogi od njih mogu osposobiti za niz zadada koje trebaju obavljati u dnevnom ivotu. Prethodne tvrdnje vrijede za lake oblike MR III. Razdoblje od kraja II. svjetskog rata do danas

Obiljeeno nastojanjima da se utvrde uzroci MR. U SAD-u pootreni kriteriji u SAD-u MR odreena na razini IQ=85. Moralo se odustati jer je bilo zahvadeno cca 16% populacije, dok je u tradicionalnom pristupu (kada je MR IQ=70) to bilo do 3%. Proireni kriterij zahvatio pripadnike manjina i ljude niskog socijalno ekonomskog statusa (SES) Kriteriji i podjela mentalne retardacije prema DSM-IV: A Znaajno ispodprosjeno funkcioniranje Definirano s IQ = 70 ili nii MR mora biti utvrena individualnim testom inteligencije (najede samo dva: WISC ili Standford-Binet), za dojenad na temelju klinike procjene

B - Deficit ili otedenje u najmanje dva od sljededih podruja: komuniciranje, briga o sebi, ivot kod kude, socijalne/interpersonalne vjetine, uporaba zajednikih sredstava, funkcionalne akademske vjetine, rad, slobodno vrijeme, zdravlje i sigurnost C - Poetak prije 18. godine ivota

Laki oblici MR: Laka MR - IQ=70 do 55/50 Umjerena MR - IQ od 55/50 do 40/35

Teki oblici MR: Tea MR - IQ od 40/35 do 25/20 Teka MR - IQ nii od 25/20

- U RH dolo do nesporazuma u prijevodima MKB-10 i DSM-IV nisu primijenjeni uobiajeni izrazi. U ovom tekstu rabe se standardni naziv za mentalnu retardaciju 1. Laka MR, oko 85% ukupne MR, moe nauiti sadraje do 6. razreda osnovne kole (O). Kao odrasli imaju vjetine za minimum samostalnog uzdravanja, pod stresom trebaju nadzor 2. Umjerena MR, oko 10% MR, mogu nauiti sadraje do 2. razreda O. Oteano kretanje i komuniciranje, mogu raditi u zatitnim radionicama, potreban im je nadzor 3. Tea MR, oko 3-4% MR, jedva da usvajaju govorne vjetine, potrebna sustavna skrb 4. Teka MR, oko 1-2%, obino imaju neko neuroloko otedenje ili stanje, problematian motoriki razvoj, briga o samom sebi nije moguda, slabe vjetine komuniciranja

Uzronici MR bioloki, socijalni, ili kombinacija ova dva sklopa. Prema podacima u DSM-IV, uzronost je sljededa: Nasljednost oko 5% Otedenja u ranom embrionalnom razvoju oko 30% Trudnoda i porod oko 10% Opda stanja u dojenakoj dobi oko 5% Utjecaji okoline i drugih duevnih poremedaja 15-20% Za 30-40% osoba s MR ne znamo uzroke to je prevelik postotak

Teratogeni su negenetski imbenici koji utjeu na nenormalan razvoj ploda. Dijelimo ih u vie skupina: - 1. Lijekovi i droge Lijekovi, opijati, opiodi, Barbiturati Herpes, rubeola, sifilis, HIV pozitivne majke

- 2. Dob i bolesti majke Kasne prvorotkinje mongoloidna djeca Alkoholiarke, narkomanke ederna bolest

- 3. Utjecaji okoline (environmental) Nuklearna i rendgenska zraenja Olovo, iva; teki metali

INTELEKTUALNO SUPERIORNI Nadareni kriterij + 2 SD Genijalci kriterij + 3 SD

Poticaj za nadarene daje Galton sa svojom knjigom. Termanova adaptacija Binet-Simonove ljestvice da identificira 1500 nadarene djece, IQ vii od 140 longitudinalna studija pradenja Nadareni se odlikuju: Imaju posebne opde intelektualne sposobnosti posebne kolske sposobnosti Kreativni su Talentirani su Umjetnike i tjelesne posebnosti

13. Inteligencija i osobine linosti


Postoje brojni pokuaji utvrivanja povezanosti izmeu inteligencije i osobina linosti. U psihometrijskom pristupu jasno se razlikuje linost od inteligencije. Razlike su posljedica sadraja samih fenomena Inteligencija osobina iji razvoj tee od niskih do visokih rezultata koje dobivamo mjerenjem pomodu objektivnih zadataka. Uinak na testu inteligencije je jednosmjeran, kriteriji interpretacije su vrsti i stabilni. Inteligencija nije podlona kratkoronim promjenama pa je s obzirom na stabilnost fenomena i pouzdanost mjerenja vrlo visoka Linost nemamo jednosmjeran porast kvalitete tu je u pitanju bipolarna klasifikacija Ponaanje koje je tipino, esto je i najpoeljnije. Ekstremna odstupanja, bez obzira na smjer, ne predstavljaju optimalan rezultat. Linost se procjenjuje ili projektivnim postupcima, ili inventarima, kojima je zajedniki subjektivni dojam, bilo onoga koji procjenjuje drugu osobu, bilo samog ispitanika koji samoprocjenjuje vlastito ponaanje. U odnosu na inteligenciju, stabilnost procjena linosti prilino je sporna. U postupcima samoprocjene linosti javljaju se mehanizmi simulacije i disimulacije. Kod projektivnih postupaka upitna je objektivnost procjenjivaa. Kod objanjavanja rezultata pri ispitivanju linosti javlja se velika varijacija rezultata tee je interpretirati negoli rezultate testova inteligencije. Doprinose analizi odnosa inteligencije i osobina linosti dali su u ranijem razdoblju Raymond Cattell i Hans Juergen Eysenck Cattell je ustvrdio da je: A) razvoj inteligencije pod utjecajem determinanti linosti B) razvoj linosti pod utjecajem determinanti inteligencije C) u trenutnoj situaciji osobine linosti mogu djelovati na intelektualnu uinkovitost D) intelektualna strukturiranost utjee na oitovanje linosti

- Inteligencija je za Cattella integralni dio linosti Ekstraverti bre rjeavaju testove inteligencije, ali imaju neto vie pogreaka. Ipak, u zadacima u kojima je potrebna pozornost, introverti bivaju bolji. U nekim istr. dobiva se blagi trend neto vede uspjenosti ekstraverata u zadacima verbalnog tipa, a introverata u neverbalnim dijelovima baterija za mjerenje kvocijenta inteligencije. Sam Eysenck je smatrao da povezanost izmeu introverzije i akademskog uspjeha vrlo vjerojatna, bududi da je uspjeh uvjetovan povuenim uenjem, tj. ponaanjem koje pripisujemo introvertima. U nizu istraivanja nema razlika u ukupnim rezultatima izmeu introverata i ekstraverata. Posebno se puno pozornosti posvedivalo anksioznosti koja je pradena strepnjom, zabrinutodu, emocionalnom i tjelesnom napetodu zbog mogudeg utjecaja na intelektualno funkcioniranje i kolsku uspjenost procjenjuje se da je korelacija r=-0,20 izmeu anksioznosti i mjera uinka i uspjeha u koli i na fakultetu. U prosjeku su delinkventi 8 IQ jedinica u odnosu na nedelinkventne osobe. Ova je relacija neovisna o drutvenoj klasi i etnikoj pripadnosti Iz Wechslerovih instrumenata proizlazi da antisocijalni poremedaj linosti je praden sustavnim nerazmjerom izmeu visokih vrijednosti na neverbalnom dijelu ljestvice u odnosu na verbalni dio. Procjenjuje se da ovo moe biti posljedica niza imbenika: loa motivacija u koli, negativan stav prema testiranju, inteligencije, ozljede glave dobivene u mnogobrojnim sukobima na ulici ili bandi, ili posljedice zloporaba droga i drugih sredstava ovisnosti na sredinji ivani sustav . Tokom kolovanja impulzivna i nekontrolirana djeca stjeu manje znanja, manje razumiju i manje su uspjeni u logikom razmiljanju a o emu sve ovise verbalni testovi inteligencije. Nekontrolirana djeca ede izostaju iz kole, imaju poremedaje ponaanja iz ranog razvojnog razdoblja. Niski IQ moe dovesti do delinkvencije zbog loeg kolskog uspjeha i eventualno naputanje kole. Mentalno zaostala i normalna djeca iste kronoloke dobi imaju slina obiljeja linosti, a mentalno zaostala i normalna djeca iste kronoloke dobi razlikuju se u obiljejima linosti Teorija nazvana Velikih pet nakon svoje pojave u 1980-im u devedesetim poinje preuzimati vodedu poziciju u podruju psihologije linosti (Mateid, 2003.). P. T. Costa i R. R. McCrae (1992.) dre da se linost moe predstaviti kroz pet irokih dimenzija: Neuroticizam Ekstraverzija Otvorenost prema iskustvu Ugodnost Savjesnost

Neuroticizam oznaava trajni aspekt emocionalne (ne)prilagoenosti i (ne)stabilnosti. Visoki rezultati na ovoj ljestvici upuduju na uznemirenost i negativna emocionalna doivljavanja. Pradeno osjedajima ljutnje, krivnje, uplaenosti, tuge Ekstraverzija je podudarna s Eysenckovim tumaenjima. Pradena je drutvenodu, toplinom i asertivnodu, traenjem uzbuenja i pozitivnom emocionalnodu. Otvorenost prema iskustvu smatra se osnovnom dimenzijom modela. Pradeno je zanimanjem za novitete, radoznalodu, matovitodu, nekonvencionalnim stavovima i nezavisnodu. Ne smije se poistovjedivati s kognitivnom inteligencijom. No, dobivene se odreene korelacije s inteligencijom, posebno kristaliziranom.

Ugodnost je dimenzija koja se protee se od suosjedajnosti do odbojnosti. U pitanju je kakvoda meuljudskih odnosa. Niski stupanj razvijenost ove dimenzije prepoznaje se u egocentrizmu, odbojnosti i nepovjerenju prema drugima. Naelno je poeljniji visoki rezultat na ovoj ljestvici, premda su i negativni aspekti neophodni pri svladavanju dnevnih potekoda i postizanju osobne prilagodbe pojedinca. Savjesnost moe se predstaviti kao nepatoloki oblik opsesivno-kompulzivne linosti. Koju odlikuje potreba za radom i redom. Razvijenost ove dimenzije ukljuuje samodisciplinu, osjedaj dunosti i obveze, odlunost, tonost i pouzdanost. Savjesnost obuhvada tri komponente: pomanjkanje impulzivnosti i spontanosti, opreznost i kritinost urednost i organiziranost marljivost i ustrajnost

U aktualnom vremenu objavljena su vrlo brojna istraivanja o odnosima dimenzija linosti iz modela Velikih pet, inteligencije, te posebno akademske uspjenosti. Mateid (2003.) dobio povezanost od 0,29 izmeu otvorenosti prema iskustvu i jednog pokazatelja kristalizirane inteligencije na uzorku 476 mukih sudionika u mjerenju. Mateid, ml. i Zarevski (2008.) dobili su povezanost izmeu Otvorenosti prema iskustvu mjerenog pomodu NEO-FFI-a i uspjeha u tredim razredima razliitih srednjih kola (N=220) za hrvatski jezik r=0,26, za matematiku r=0,22 i za opdi uspjeh r=0,30. Mateid, Ruid i Mateid, ml. (2009) su dobili primjenom BFQ upitnika, koji odraava donekle drukije koncipirani model za podruje velikih pet dimenzija linosti da dimenzija Savjesnosti ima najvedi udio u objanjavanju varijance kolskog uspjeha. Ivid je u svom radu ispitivala odnose izmeu uspjenosti na Testu D-2000 kojim se zahvada g-faktor, BFQ dimenzija linosti i kolskog uspjeha gimnazijalaca (N=178). Najvedu je povezanost imala Savjesnost, kako s neverbalnom inteligencijom, jo vie sa kolskim uspjehom Mentalna otvorenost, kao se naziva dimenzija otvorenosti prema iskustvu u BFQ modelu, takoer je imala povezanost sa kolskim uspjehom. Generalno reeno, stvarju se preduvjeti za povezivanje inteligencije i osobina linosti u nastojanjima da se objasni to vedi postotak varijance akademskog uspjeha

14. Intelektualne promjene u funkciji procesa starenja


Intelektualne promjene u funkciji procesa starenja Glavni je teorijski okvir model dekrementa ili slabljenja svodi se na poimanje da se inteligencija u kasnijoj ivotnoj dobi i starosti brzo smanjuje. Poklapa se s biolokim shvadanjima ovjekova razvoja - teza o postadolescentnom maksimumu prema kojoj je ovjek opdenito najuspjeniji u svim aspektima svoga djelovanja upravo u ranoj zrelosti. Poeci modela dekrementa u novijem vremenu vezuju se uz Yerkesova (1866.-1976) testiranja za vrijeme I. svjetskog rata podaci objavljeni 1921. Zakljuio je da je mentalna dob odraslih osoba, u prosjeku, 13,4 godina, dakle, inteligencija raste do 14. 16. godine ivota. Istodobno, odmah nakon 30. dolazi do postupnog i sustavnog propadanja intelektualne uspjenosti. Sam Yerkes doputao je da nije u pitanju direktna uzrono-posljedina relacija izmeu dobi i intelektualne uspjenosti moda su djelovali neki drugi faktori koje on nije mogao kontrolirati znao je dau posebno stariji asnici bili odabrani i na temelju nekih svojih posebnih vjetina, a ne samo na temelju IQ-a.

U SAD-u su nakon I. svj. rata 40-godinjaci bili odbijani pri zapoljavanju. 1928. na Sveuilitu Standford osnovan je psihologijski institut koji se bavio problemima starenja. Pravu vrijednost model dekrementa dobiva nakon objavljivanja Wechslerovih W-B ljestvica 1939. 1944. Wechsler je objavio knjigu The measurement of intelligence (kod nas prevela Margita eh /Wechsler, 1960./). Pokazalo se da rezultati na Wecshelorovim subtestovima ovise o dobi, ovisno o tome to se mjeri. Podaci na nacionalnom uzorku odraslih Amerikanaca pokazali su da verbalne sposobnosti ostaju ouvane do starosti, dok u sluaju neverbalnih dolazi do drastinog pada. Ovi rezultati se naelno poklapaju s Yerkesovim analizama uspjenosti u Armijskim testovima: plato uspjenosti zavrava u tredem desetljedu a zatim slijedi pad Wechsler razvrstava svoje subtestove u hold i dont-hold skupinu izmijeani i verbalni i neverbalni subtestovi. 1955. objavljeni su rezultati s W-B-a za osobe starije od 60 godina. U toj dobi dolazi do izraenijeg pada i verbalnih i neverbalnih sposobnosti Krivulja ukupnog IQ-a pokazuje opdi pad prosjek je posljedica naglog pada neverbalnih sposobnosti to je moda najmanje reprezentativan pokazatelj injeninog stanja istodobno to djeluje kao najprivlaniji dokaz za model dekrementa. Pojedinana analiza subtestova pokazuje da su iz verbalnog dijela ljestvice neovisni o starenju: Opda informiranost, Opde razumijevanje i Test rjenika, a iz neverbalnog dijela to su: Sastavljanje predmeta i Dopunjavanje slika. Ovisnost o starenju iskazali su iz verbalnog dijela subtestovi Brojanih nizova, Raunanje i Pronalaenje zajednikih pojmova, a iz neverbalnog dijela Test brojanih simbola, Mozaik test i Sreivanje slika. Wechsler razvrstava svoje subtestove u hold i dont-hold skupinu. Objava rezultata Wechslerovih testova za osobe iznad 60 godina bio je odluan doprinos modelu dekrementa 1950-ih poinju na raznim stranama longitudinalne studije starenja. Ved prvi rezultati dovode u pitanje model dekrementa. Schaie pokazuje da: - 1. do sigurnih promjena u ukupnoj intelektualnoj uspjensoti dolazi tek u osmom desetljedu ivota te su promjene tada sigurne za sve i mogu se smatrati da su uvjetovane starenjem - 2. Pad sposobnosti u starijoj dobi najuoljiviji je za funkcije povezane s brzinom i panjom - 3. Smanjivanje intelektualnih sposobnosti vrlo je povezano s bolestima srca i krvotoka, kao i loim okolinskim i socijalnim uvjetima ivota - 4. Usporedba ispitanika razliitih dobnih skupina u jednoj toki (presjene studije) uzrok je dodatnih izvora pogreaka dolazi ili do precjenjivanja ili do podcjenjivanja injenica o starosnim promjenama - autor dri da su do pedesetih godina ivota vani utjecaji raznih okolinskih, u osnovi egzogenih faktora na razvijenost intelektualnih sposobnosti kao i mogude razlike na tom planu, a u pedesetim godinama razlike u sposobnostima posljedica su starosnih promjena u osnovi kojih se nalaze endogeno specifini osobni razvojni procesi Bonnsku studiju starenja zapoeo 1965/66. Hans Thomae (1915.-2001.) , nastavila je Ursula Lehr (r. 1930.) /Lehr, U dugogodinjim opaanjima intelektualne uspjenosti pokazuje se jasna pozitivna selekcija to je osoba imala bolji rezultat na prvom mejrenju, to due ostaje u uzorku. Odbacuju se zakljuci transverzalnih mjerenja. Dobro kolovanje utjee na rast kristalizirane inteligencije. Dobiva se

povezanost izmeu dobrog zdravstvenog stanja i intelektualne uspjenosti. Kod zdravijih je odgoen pad sposobnosti. Ipak, u krugovima edukacijskih psihologa i pedagoga prihvadena Bloomova interpretacija rezultata iz longitudinalnih studija da razvoj inteligencije biva zavren s 18 godinom ivota, da nakon toga slijedi kratko razdoblje konstantnosti, a zatim dolazi polagan, ali neumitan pad ovo je bio prilog modelu dekrementa na temelju opaanja promjena u neverbalnoj inteligenciji (Krapp, Schiefele, 1976.) Postoje problemi razliitih teorija inteligencije u svjetlu starosnih promjena. Primjenom g-faktorskog pristupa, naelno nije mogude izbjedi model dekrementa. Cattelovim modelom se dobiva pad fluidne inteligencije, dok kristalizirana inteligencija moe ak i rasti tokom ivota. Horn dri da se kristalizirana inteligencija povedava zbog znanja, iskustva, prosvijedenosti, sposobnosti shvadanja komunikacijskih odnosa, prosuivanja, kvantitativnog miljenja razumijevanja konvencionalnih interpretacija i moda najvie zbog onog to se narodski naziva mudrost. Kada se kontrolira dob, dolazi do povezanosti od 0,25 izmeu godina starosti i kristalizirane inteligencije, odnosno od -0,25 izmeu dobi i fluidne inteligencije. injenica je da Cattellova teorija na dosta prihvatljiv nain omogudava interpretaciju ponekad suprotnih rezultata istodobni i rast i pad uspjenosti u funkciji dobi . Odnos brzine rada i dobi: kada se testovi inteligencije razvijeni za mlade primijene na starijim, ovi bivaju neuspjeni Testovi brzine - ovisni su o dobi Testovi snage nisu toliko ovisni o dobi U ranijim studijama kandidati su ispitivani testovima brzine, pa je i to bio izvor pogreaka u zakljucima. Birren (1981) dri da je pad brzine u funkciji dobi odraz primarnih procesa starenja. Neki sitraivai dre da je upravo smanjenje brzine rada potkrepa modela dekrementa Startna nadarenost 1959. objavljeni rezultati Termanovog pradenja nadarenih izvjede vezano uz njihove 50-te godine ivota pokazala se konstanta intelektualnih sposobnosti time je doveden u pitanje model dekrementa. Kod vrlo nadarenih osoba moe se oekivati kasniji pad intelektualne uspjenosti. Neki istraivai vjeruju da je pad isti za sve, ali da je kod nadarenih razvijen uspjeniji model kompenzacije. Problem startne nadarenosti uopde se ne moe analizirati na temelju presjenih (transverzalnih) studija . Relativno je malo dugotrajnih (longitudinalnih) pradenja intelektualnog razvoja u kojima su opaane intelektualmno superiorne osobe kolovanost Danas se koluje sve vie ljudi. Psiholoki testovi nisu imuni na obrazovne utjecaje. Javlja se pitanje usporedbe rezultata starijih i mlaih tj. kolovanijih ispitanika. Postoji povezanost izmeu kolovanosti i motivacije za daljnjim uenjem. Non progredi est regredi /Tko ne napreduje , nazaduje/ moto poeke Gimnazije. Wer rastet, der rostet /Tko odmara, taj hra/ - moto Ursule Lehr u knjizi Psychologie des Alterns. Epohalna otkrida imaju utjecaja na opdu obrazovanost i promijenjen naine ivota to utjee na intelektualni razvoj kako ga mjerimo testovima inteligencije. Niz istraivaa potvruje veliku ovisnost verbalnih komponenata inteligencije i kolske izobrazbe

Profesionalni trening Pripadnici skupina koje rade dosadne, monotone poslove prije otupljuju negoli osobe koje u svom poslu imaju neki oblik intelektualnog treninga. Meutim, oni koji rade na zahtjevnijim radnim mjestima imaju vrlo vjerojatno i vede startne sposobnosti. Nema sumnje da postoji povezanost i interakcijski utjecaji izmeu stupnja obrazovanosti, tj. kolovanja te profesionalne djelatnosti i intelektualne uspjenosti tokom ivota. Razlike u sposobnostima odraslih ovise o njihovom ukupnom razvoju te o vrsti prethodne i aktualne profesionalne i ivotne djelatnosti Zdravstveno stanje Daju se kao duhovita objanjenja da je normalno potvrditi intelektualnu neuspjenost bolesnih staraca u odnosu na zdrave mlade ljude. Kardiovaskularne bolesti i povieni krvni tlak su posebno rizini faktori za smanjivanje intelektualne uspjenosti u procesu starenja. Dolazi do ispadanja bolesnih ispitanika iz longitudinalnih uzoraka. Fizioloko propadanje organizma moe biti uzrokom problema vanjske i unutarnje valjanosti istraivanja. Sigurno je da de kardiovaskularni bolesnici imati problema pri reagiranju na testovima brzine. Kardiovaskularni bolesnici su se pokazali sporijim u odnosu na one koji to nisu bili. Oko 10% stanovnitva starije od 65 godina koje se ne nalazi u starakim domovima, bolnicama i azilima ima neki stupanj demencije, najede blagi, dok je oko 30% takvih u dobi iznad 85 godina. Zakljuno, zdravlje je nezaobilazni faktor u odranju intelektualnih sposobnosti, premda ostaje prijeporno koliko ono direktno ili indirektno utjee na rezultate u testovima. Djelovanje okoline, biografski momenti, motivacija. Osobe koje se nalaze u starakim domovima imaju nie vrijednosti na testovima inteligencije u odnosu na svoje parnjake koji su sami. Kod starih osoba sporna je motivacija pri testiranju pitaju se emu to vie uopde slui. Prigovara se psihometrijski mjerenoj inteligenciji, trebalo bi u sluaju starih osoba procjenjivati stvarnu, ivotnu inteligenciju. Ovo ide u red artistikog pristupa u psihologiji, jasno je da to psihometriarima ne odgovara, pitanje je koliko oni mogu taj problem u cijelosti negirati

15. Jo nekoliko tema i pokoja dilema


Intelektualna nadarenost Lewis Madison Terman odgovoran je za prvu longitudinalnu studiju pradenja intelektualno superiorne mladei. Na +2SD nalaze se nadareni, na +3SD nalaze se geniji. Iako se danas primjenjuju i neki drugi kriteriji, oko 90% dosada objavljenih studija nadarenosti vezano je uz psihometrijski izmjerenu inteligenciju. Metodoloki obrazac identificiranja nadarenosti vrlo je jednostavan, ali istodobno i skup. Naelno se svako dijete tokom osnovne kole testira najmanje dva puta. Intelektualno superiorne mogude je dijagnosticirati skupnim testovima inteligencije oni koji odskoe podvrgavaju se individualnom testiranju. Nije dovoljna sama identifikacija, za razvoj nadarenih potrebna je odgovarajuda drutvena podrka kroz stipendije, npr. mogudnosti akceleracije kao i razliite druge beneficije kako bi se iskoristilo njihove potencijale. Terman je 1921. odabrao neto vie od 1500 studenata koji su postigli IQ=140 i koje je pratio do kraja svoga ivota. Dao je izraditi znake u obliku termita pa ih je u skladu s time nazivao termitidima. Lee J. Cronbach, jedan od velikana psihologije bio je termitid. lanovi Termanove skupine meusobno su se pomagali u ivotu. Termanovoj studiji se postavljaju metodoloki prigovori. Najvedi je da je bila u pitanju selekcionirana skupina. U aktualnim odreenjima nadarenosti navodi se da su vane:

-opda intelektualna razvijenost specifine akademske sposobnosti kreativno i produktivno miljenje rukovodne sposobnosti sposobnosti umjetnikog izraavanja psihomotorne sposobnosti

Neisser i sur. (1996.) otvoreno priznaju da mi u ovom trenutku ne znamo zato dio intelektualno superiorne mladei odudtaje od svog kolovanja Inteligencija i kreativnost U udbenicima iz podruja inteligencije razdvajaju se pojmovi nadarenih, genijalnih i kreativnih. Postavljaju se pitanje - Jesu li inteligencija i kreativnost jedno te isto? Ponueno je pet odgovora: inteligencija je nadreena kreativnosti inteligencija je podreena kreativnosti inteligencija i kreativnost se meusobno preklapaju inteligencija i kreativnost su u biti isti konstrukti inteligencija i kreativnost ne pokazuju meusobno nikakve relacije

Najede je stajalite da se inteligencija i kreativnost meusobno preklapaju u nekim aspektima, a u drugima ne Guilford je 1950. u svom predsjednikom govoru na konvenciji Amerike psiholoke asocijacije skFlynnov uinak. James Flynn iznio opaanja da se inteligencija mijenja kroz generacije, tvrdi da dolazi do njezina porasta. Na problem Flynnovog efekta osvrnuo se Neisser sa sur. 1996. okrenuo pozornost na probleme kreativnosti (Sternberg i OHara, 2000.) Inteligencija i spolne razlike Inteligencija se, u prosjeku, ne razlikuje s obzirom na spol, ako se mjeri testovima koji zahvadaju gfaktor. Dri se da je u takvom pristupu neto vede rasprenje rezultata u sluaju mukaraca. Inteligencija mjerena prema Thurstoneovom modelu sustavno daje prednost enama u sluaju verbalnih sposobnosti, a mukarcima u sluaju spacijalnih. Ova spoznaj dovedena do karikature megahit australskih psihologa barbare i Alana Peacea Zato mukarci ne sluaju, a ene ne znaju parkirati? Inteligencija i nacije Sjevernoirski profesor Richard Lynn u zadnjem je desetljedu izazvao brojne reakcije analizama odnosa izmeu prosjenih vrijednosti inteligencije i bogatstva nacija. Polazedi od analogije koja je u psihologiji opdenito prihvadena da de inteligencije osobe imati vedu vjerojatnost da dou do boljeg obrazovanja to de isto tako na kraju vrlo vjerojatno zavriti boljim primanjima, Lynn i Vanhaven su to prenijeli na nacije. Lynn dri da de sve dok se u nerazvijenim zemljama kao i u zemljama u razvoju ne poprave obrazovne, zdravstvene i prehrambene prilike dolaziti do zaostajanja u prosjenom IQ-u za razvijenim zemljama

Rasne razlike u inteligenciji Ovo je pitanje dovelo do toga da je inteligencija najvie prozivani sadraj ukupne psihologije pokrenuo Arthur Jensen svojim radovima s poetka 1970-ih. Neisser sa sur. (1996.) dotaknuli su se prosjenih vrijednosti kvocijenata inteligencije Afroamerikanaca, potomaka starosjedioca Amerike, pripadnika stigmatiziranih skupina u svijetu: ne-europskih idova u Izraelu, nedodirljvih u Indiji, Maora s Novog Zelanda, itd. i za sve njih prihvadaju objanjenje Johna Ogbua ovo ima status slubenog stajalita Amerike psiholoke udruge. Naglaavaju da lanovi manjinskih skupina koje nisu socijalno prozivane (npr. Amii i Mormoni u SAD-u) nisu u istom kou s pripadnicima stigmatiziranih skupina. Ameriki kulturni antropolog John Ogbu (1939.-2003.) na temelju svojih opaanja pripadnika stigmatiziranih skupina i zajednica dri da se radi o oblicima uvjetovane bespomodnosti Oni ne trebaju mene, zato bih ja trebao njih? Ogbu dri da pripadnici stigmatiziranih skupina prerano odustaju od kolovanja i time kanjavaju kako same sebe, isto tako i zajednicu kojoj pripadaju. Neisser i sur. (1996.) prihvadaju da je Ogbuova interpretacija nedovoljno empirijski utemeljena, ali istodobno istiu da od nje nema bolje

You might also like