P. 1
zarazne bolesti

zarazne bolesti

|Views: 397|Likes:
Published by neustrasivi
zarazne bolesti
zarazne bolesti

More info:

Published by: neustrasivi on Jan 26, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as RTF, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/02/2014

pdf

text

original

UDŽBENIK «ZARAZNE BOLESTI»

HIV INFEKCIJA I AIDS TOK I PROGNOZA Ulaskom virusa bilo putem seksualnog kontakta, bilo putem zarazene krvi (parenteralno - sa majke na dete, zarazenom iglom, ili nekim drugim putem), virus se u organizmu domacina razmnozava i vezuje za odredjene vrste celija - pre svega celije imunog sistema (T limfocite, makrofage i druge antigen prezentujuce celije), a u manjoj meri za neke celije nervnog sistema, krvne loze i crevnog epitela. Izrazita prisutnost virusa u krvi se moze dijagnostikovati 8 - 12 nedelja, a imuni odgovor organizma na HIV infekciju (koji se zapravo i odredjuje u testovima na HIV infekciju) 1 - 3 nedelje po primarnoj infekciji. Posle 3 - 6 nedelja od primarne infekcije kod 50 - 75% inficiranih, moze se razviti akutni sindrom slican mononukleozi (visoke temperature, bolovi u misicima i kostima, povracanje, nateceni limfni cvorovi i sl.) koji prolazi, najcesce neprepoznat kao prva faza HIV infekcije. Sirenjem (diseminacijom) virusa po svim limfnim cvorovima ova prva faza se zavrsava. Drugu fazu HIV infekcije nazivamo latentnim periodom, koji traje prosecno i 10 do 11 godina. To je period bez ikakvih simptoma bolesti, a HIV se identifikuje bilo slucajno (pregledom krvi pacijenta obolelog od neke bolesti koja moze kompromitovati imuni sistem), bilo prilikom tranfuzije krvi ili na zahtev osobe koja iz objektivnih ili subjektivnih razloga trazi pregled. U toj fazi, virusni geni su se vec inkorporirali u genom domacina, ali ne proizvode virusne proteine, te na taj nacin delimicno izbegavaju imunski odgovor domacina. Sa druge strane, broj T - limfocita (vrsta belih krvnih zrnaca) vremenom opada kao posledica razlicitih mehanizama koji se u telu inficiranog desavaju kao posledica prisustva virusa, a jedan od najznacajnih jeste i delovanje samog imunog sistema inficirane osobe koji, pokusavajuci da izoluje i izbaci virus, ubija vlastite celije (koje prevashodno i jesu inficirane HIV virusom). Rezultat tog tragicnog circulus viciosusa jeste niz poremecaja regulacionih mehanizama imunoloskog sistema, medju kojima je najznacajniji pad broja T - limfocita na svega 20% od njihovog pocetnog broja, sto uvodi HIV pozitivnu osobu u trecu fazu - fazu klinickog ispoljavanja bolesti, AIDSa, tj. SIDE. Treca faza bolesti pocinje tzv. prodromalnim sindromom ("wasting syndrome", konstitucionalna bolest, "slim disease") koji se karakterise povisenim temperaturama, nocnim znojenjima, gubitkom u tezini za vise od 10%, vise ili manje ucestalim retkim stolicama, a svi ovi simptomi traju duze od 3 meseca. Prve, za AIDS karakteristicne klinicke manifestacije (za razliku od prethodnih koje su po svojoj prirodi nespecificne i mogu biti znaci i drugih obolenja, a ne samo AIDSa) nazivaju se "minor ARC" (AIDS - related complex) i predstavljaju male oportunisticke infekcije, nakon kojih slede, shodno daljem slabljenju imunoloskog sistema, velike tzv. "maior ARC" infekcije. Pod terminom oportunistickih infekcija podrazumevamo bakterijske, gljivicne i virusne infekcije koje se kod osoba sa relativno normalnim funkcionisanjem imunog sistema ili uopste ne javljaju, a ako se i pojave, vrlo su blago izrazene, prolaze najcesce spontano i vremenski odgovaraju periodima kada nam je inace oslabljen imuni sistem (vreme gripa, premor, stres i sl.). Tako bolest pocinje najcesce gljivicnim oboljenjima koze i jezika, herpes zoster om, da bi se nastavila velikim oportunistickim infekcijama pluca (Pneumocystis carinii pneumonia, tuberkuloza pluca), nervnog sistema (razliciti oblici upale mozga i mozdanica, vidnog nerva, mreznjace), sistema za varenje (gljivicne upale usta, jezika, jednjaka, prolivi, sluzavo - krvave stolice, bolovi u trbuhu, zapaljenja jetre i sl.), bakterijskim i virusnim obolenjima koze (u oko 90% slucajeva), kao i nekim vrstama malignih obolenja retkih kod

osoba sa "normalnim" funkcionisanjem imunoloskog sistema (Kaposi sarkom, neke vrste tumora limfnih cvorova i druga). Sve ove bolesti nisu direktno izazvane virusom HIVa, vec predstavljaju odraz izuzetno oslabljene funkcije imunog sistema, kao posledica delovanja HIV virusa na imuni sistem! Za razliku od ovih infekcija, u terminalnim stadijumima bolesti se, kao posledica direktnog delovanja virusa na strukture u mozgu, kod oko 2/3 obolelih, javlja tzv. HIV encefalopatia ("AIDS dementia complex"), koja se karakterise dezorijentisanoscu obolelog u vremenu, prostoru i prema licnostima, naglim i cestim promenama raspolozenja od krajnjih depresivnih stanja do izrazene agresivnosti, stanjima izmenje svesti (iluzije, halucinacije), pa sve do potpunih gubitaka svesti. Prosecni period trajanja ovog perioda je 2 godine (ima i slucajeva znatno duzeg prezivljavanja). U periodima akutnih bolesti funkcije cula., organa za varenje, pokretljivost su znatno smanjene, promene na kozi i sluzokozama su cesto izrazene, telo je znatno oslabljeno i bez snage, a u terminalnom stadijumu izrazene promene svesti mogu da podsecaju na stanja akutnih psihoza i delirijuma. Smrtnost je stoprocentna. Na duzinu trajanja zivota utice vise faktora: rana dijagnoza AIDS indikativnih bolesti, rani pocetak antiretrovirusne terapije, blagovremeno zapoceta preventiva oportunistickih infekcija, njihovo lecenje, kao i adekvatna imunorestorativna terapija. Antiretrovirusna terapija ("zidovudin", "didanozin" i sl.) ima za cilj inhibiranje razmnozavanja virusa. Medjutim, obzirom na njihovu toksicnost, smanjenje efikasnosti nakon oko godinu dana koriscenja, niz popratnih simptoma (malokrvnost, mucnine, ostecenje vida i sl.) sve vise se istrazuje optimalna kombinacija vise vrsta ovih lekova i njihovo doziranje u tim kombinacijama. Preventiva i terapija oportunistickih infekcija sprovodi se antibioticima i antimikoticima (za gljivicne infekcije). Imunorestorativna terapija ima za cilj "popravku" imunog sistema, imunomodulaciju i obuhvata razlicite metode od transplatacije kostane srzi, tranfuzije opranih limfocita, preko interferonske terapije do najsavremenijih metoda imunomodulacije, koje se primenjuju sa vecom ili manjom uspesnoscu. Istrazivanja primene vakcine krecu se u dva smera: vakcinacija neinficiranih osoba u smislu prevencije infekcije i vakcinacija HIV pozitivnih osoba u smislu pojacanja imunog odgovora da bi se smanjio broj celija inficiranih virusom i odlozio trenutak pojave bolesti. Osnovni problem i kod jedne i kod druge grupe jeste velika sposobnost mutacije gena virusa, tako da se prakticno ne moze napraviti vakcina koja ce pokrivati sirok spektar virusnih kombinacija. Drugi veliki problem jeste nedostatak animalnog modela za HIV. Simpanze su jedine osetljive zivotinje na HIV, a opet kod njih se stvaraju antitela, ali ne dolazi i do bolesti! Bilo kako bilo, velika kolicina novca u svetu se odvaja za istrazivanja, ali epohalna otkrica, o kojima pisu neki medicinsko popularni casopisi su jos uvek u domenu spekulacija. Dakle, kao sto je vec receno HIV se moze preneti putem: KRVI: pre svega zarazena igla sprica koji koriste vise osoba, kao i neki drugi masovni kontakti sa krvlju zarazene osobe, sto je posebno bitno kod zdravstvenih radnika koji dolaze u kontakt sa krvlju drugih osoba. Od vremena pocetka testiranja krvi prilikom transfuzija (kod nas 1992. godina) ovo vise nije znacajan izvor infekcija, premda nije potpuno ugasen zbog vec objasnjenog fenomena "prozora". I ako HIV u insektima koji se hrane krvlju moze opstati do nekoliko dana u visokim koncentracijama, epidemioloske studije, bar za sada, tvrde da ne postoji nacin prenosa HIV infekcije preko insekata kao vektora. Znaci, nema koriscenja zajednicke igle, ako ste kojim slucajem narkoman, a u kontaktu sa HIV inficiranim osobama preventiva u slucaju da dolazite u kontakt sa krvlju ili telesnim tecnostima. Normalan kontakt i komunikacija sa HIV pozitivnim osobama su sasvim u redu. ! HIV se ne moze preneti upotrebom pribora za higijenu, , toaleta, bazena i sl. Ipak. Zajednicko koriscenje cetkice za zube, zileta i slicnih sprava koje mogu biti kontaminirane krvlju ne preporucuje se.U pljuvacki zarazenih postoji HIV, ali nije otkriven ni

jedan slucaj infekcije posle izlaganja sluznica pljuvacki zarazene osobe. SA MAJKE NA PLOD - vertikalna transmisija u materici majke, pri rodjenju, u toku dojenja, premda i tu postoje razlike, jer je bilo i slucajeva da inficirana majka rodi neinficirano dete. Ipak, samo u SAD, 1991. godine, kada je epidemija jos uvek bila u povoju, za godinu dana rodjeno je 1800 inficirane dece. SEKSUALNIM KONTAKTOM: HIV se moze preneti kako analnim, tako vaginalnim, kao i oralnim seksom. HIV se moze naci vec u tecnosti glavica penisa koja se javlja pre sperme (tecnost semenih kesica) u manjim kolicinama, kao i vaginalnoj tecnosti. Autor ovog teksta poznaje jednu mladu zenu koja je tri godine ne znajuci imala seksualni kontakt sa HIV pozitivnom osobom i pri tome ostala neinficirana, ali isto tako mladica koji je samo jednom oralno zadovoljavao HIV pozitivnog muskarca, pri cemu NIJE doslo do ejakulacije u usta i koji je danas zarazen! Znaci, pravilo je da nema pravila! To prakticno znaci da je jedini nacin zastite koriscenje kondoma uz odredjene napomene: •Kondom je najbolje kupiti u apoteci, bolje nego na kiosku ili ulici. Mora se proveriti datum i podatak da li je elektronski testiran (electronically tested). Pored boje, ukusa, mirisa i svih ostalih u poslednje vreme vrlo vaznih atributaJ ) vrlo je bitno reci da razliciti kondomi imaju razlicitu namenu. •Za potrebe analnog seksa najbolje je uzeti DUREX kondom (extra strong) koji je najdeblji i ima namenu bas za te vrste seksulanog kontakta. Za potrebe oralnog sexa dovoljne su neke tanje vrste kondoma. •Kondom se ne sme duze od 24h nositi u dzepu, novcaniku ili slicno, jer ce toplota tela ili nekog drugog izvora rasiriti pore kondoma pa nije sigurno da ce biti dovoljno restriktivan u pogledu prolaska virusa. No i pored toga, ni jedan prezervativ ne moze biti apsolutna zastita. •Ipak, najsigurnija zastita jeste sto manja promena partnera i eventualno nalazenje partnera sa kojim se moze ostvariti stabilan i relativno trajan, u kontekstu ove price, seksualni kontakt. •Nikome ne "pise na celu" jeste li ili nije HIV pozitivan. Mnogi ljudi izlgedaju iznureno i umorno pritisnuti svakodnevnim obavezama i problemima, a opet neki HIV pozitivni, pogotovo u fazi dok su jos uvek samo nosioci HIV-a, izgledaju poptuno zdravo. Ni necija promiskuitetnost, ni izgled, ni zanimanje, godine, nacin i mesto gde ste upoznali neku osobu nisu garancija njegovog/njenog HIV statusa. Kao sto se da videti, udeo obolelih prenosom seksualnim putem je u porastu! TESTIRANJE U slucaju da zelite da se testirate, postoji vise nacina I mesta na kojima to mozete da uradite. Prvo, treba reci nesto o vrstama testova koji se danas kod nas rade. •Standardna procedura u testiranju je test na antitela u krvi na HIV virus, koja se pojavljuju mesec - dva nakon infekcije - ELIZA test. Ukoliko se nalaz ELIZA testa pokaze pozitivan, pre nego se rezultat saopsti ispitivanom, uradi se jos jedan test (test imunofluoroscencije - Western blot metodom), koji je od ELISA testa specificniji za virusne proteine. Ako se odlucite za privatnu laboratoriju (po licnom misljenju autora najbolja usluga je u laboratoriji Hexalab, kod ugla Njegoseve i Srspkih vladara, preko puta javnog WC na Cvetnom trgu, tel. 3233-114, 3341-847), ELISA kosta 600 - 700 dinara, a rezultati su gotovi za dva dana. U drzavnim ustanovama, uz odgovarajuci uput test je besplatan. Najefikasnije testiranje u drzavnim ustanovama jeste Gradski zavod za zastitu zdravlja, na uglu Palmoticeve i 29. novembra, gde su rezultati gotovi za 4 dana, a

njihov telefon je 3237-351. Za razliku od privatnih ustanova gde se uzimanje krvi za analizu moze obaviti preko celog radnog dana (8-19h), u Gradskom zavodu se to moze uraditi od 7 do 9h ujutro, iskljucivo. U drzavnim ustanovama se ELISA takodje moze raditi bez uputa, a u tom slucaju test kosta oko 450 dinara. •Druga metoda, savremenija, jeste direktna detekcija virusnih gena - PCR (pi-si-ar), umesto antitela u krvi, nesto je pouzdanija, a prednost je da moze detektovati virus skoro odmah po infekciji, jer ne registruje antitela, vec sam virus. Takodje se moze uraditi i u drzavnim (1050 dinara) i u privatnim ustanovama (1400 - 1600 dinara). PCR se jos uvek ne moze raditi uz odgovarajuci uput.

Bjesnilo

BJesnilo je teška zarazna bolest od koje mogu oboleti svi sisari, među njima i čovek. No od besnila najčešće obolevaju psi, vukovi, mačke i lisice. Pošto se uzročnik besnila nalazi u balama (pljuvačci) besne životinje, ove životinje najčešće obolevaju od besnila zbog toga što se međusobnim ujedanjem zaraze. Od besnila obolevaju i goveda, konji, svinje i koze, ali znatno ređe, i to samo ako ih ujede besan pas ili, češće, besan vuk. One međusobno gotovo nikad ne prenose besnilo. Do Pasterovog pronalaska vakcine protiv besnila i ljudi su prilično često obolevali od besnila, i to samo posle ujeda besnog psa ili besnog vuka. Prenošenje besnila sa čoveka na čoveka je vrlo retko. Posle Pasterovog pronalaska, među ljudima se sve ređe sreće besnilo. Ova se bolest javlja u dva različita oblika, oba objašnjiva činjenocom da virus napada nervni sistem. Javlja se u vidu jednog jako razdraženog stanja, po kome je bolest i dobila svoje ime, i u vidu tzv. tihog besnila, koje i ne zaslužuje ime besnila. Oba oblika se javljaju manje-više kod svih životinja koje obolevaju od besnila. Prvi znaci besnila kod čoveka javljaju se obično pošto su rane od ujeda već zarasle. Ako je rana bila na licu, znaci besnila mogu se javiti već 14-tog dana posle ujeda, ali ako su rane na prstima noge, do pojave prvih znakova besnila može proći i dva meseca. Za to vreme rana zaraste kao i svaka druga rana. Ponekad se oko ožiljka javljaju bolovi, mravci, peckanja, a sama rana je neosetljiva. U cilju suzbijanja besnila sprovodi se zaštitno vakcinisanje pasa i mačaka i tu meru ne treba nikako napustiti.

HERPES ZOSTER

Što je herpes zoster?

Ako se na koži dogodi superinfekcija bakterijama. Unutar nekoliko dana. B6 i B12) tijekom desetak dana. pri čemu na koži jedne strane lica ili tijela izbijaju bolni mjehurići. osjetljivo i može svrbjeti. Duboka paleća. žareća ili probadajuća bol koja može biti stalna ili povremena.Herpes zoster je posljedica ponovne aktivacije varicella-zoster virusa. Nakon jednog do dva tjedna mjehurići prolaze i stvaraju se kraste. nastaje varičela (vodene kozice). Obično se javljaju na prsima. umor. Koji su znakovi bolesti? Lagano povišena temperatura. Kod zoster oftalmikusa (kad je zahvaćeno oko). Od komplikacija može se javiti djelomična ili potpuna paraliza ličnog živca. ali može biti zahvaćen i vrat. Najčešće se javlja u dobi između 60 i 70 godine života. no može se javiti na licu. iako se mogu pojaviti i na obje strane tijela (zoster duplex). primijenjuje se virostatik u obliku masti ili kreme. a na tom području vide se mjehurići raspoređeni u skupine ili duge pruge. Kad se čovjek prvi put inficira tim virusom. posebno u starijih ljudi. . djece samo izuzetno. dok zoster u području ušnog živca može oštetiti ušni živac. Zoster nastaje reaktivacijom latentnog virusa u osoba koje su preboljele varičelu (vodene kozice). što se uglavnom zbiva u djetinjstvu. Ako je zahvaćen trbuh. vratu i donjim dijelovima tijela. Obično su promjene lokalizirane jednostrano. Ako je zahvaćen dio u području živca trigeminusa moguće su komplikacije u obliku konjunktivitisa i oštećenja rožnice (zoster ophtalmicus). slabost. može biti popraćenja povećajem limfnih čvorova koji se nalaze u blizini. Češće se opaža kod osoba koje boluju od kroničnih bolesti. To je bolest odraslih osoba. udovi ili donji dio leđa. potrebna je redovita oftalmološka kontrola. Na koži se vidi crvenilo ograničenog dijela kože. Obično jednostrano zahvaća područje trupa. bockanja i svrbež. ispunjenih bistrom tekućinom. Mogu se javiti i manifestacije u usnoj šupljini. uzduž zahvaćenog živca. Ako duboka bol traje nakon što su kožne promjene prošle. nekih malignih bolesti. Zahvaćeno područje može biti jako bolno. Očituje se u obliku grupiranih mjehurića na koži koji se protežu uzduž tijeka spinalnih živaca. osjećaj peckanja. Kako se liječi? Pomažu preparati vitamina B skupine (B1. no bolovi mogu i dalje biti prisutni. te kod oslabljenog imuniteta. riječ je o postherpetičnoj neuralgiji. Teži bolovi ublažavaju se analgeticima. pojavljuje se osip te izbijaju mali. Od lokalnog liječenja. na istom dijelu tijela. liječi se antibioticima. trbuhu. Može trajati mjesecima. tekućinom ispunjeni mjehuići. Za tu infekciju tipično je da počinje općim osjećajem slabosti praćenim blagom vrućicom te pečenjem i bolovima na jednoj strani tijela. bolovi mogu biti izuzetno jaki. također ograničene na jednu polovicu usta ili jezika. leđima ili licu. čak i godinama.

. a 1980. kao i o iskustvu terapeuta. Više od 20 tipova vezano je uz infekcije urogenitalnog sustava. od običnih bradavica do malignog karcinoma genitalnog trakta. 35. obliku. određuje onkogeni rizik tipova HPV-a. itd. 69-91% slučajeva CIN 2 i u 86-100% slučajeva CIN 3. a neki sa zloćudnim bolestima. ovisno o tipu. 55 itd. 54. 52. (odgovorni su za nastanak dobroćudnih kondiloma i premalignih promjena vrata maternice niskog stupnja malignosti – CIN 1) HPV tipovi visokog rizika: 16. izolirana su dva tipa HPV-a (HPV 5 i HPV 8). 11. 33. a neki se povezuju s malignim i premalignim promjenama genitalnog sustava u muškaraca i žena. a povezani su sa spektrom bolesti.g. HPV 5 i 8 povezani su s rijetkom bolešću karakteriziranom generaliziranom pojavom bradavica koja je genetski uvjetovana. 61. Nemojte grepsti HUMANI PAPILOMA VIRUS--HPV Humani papiloma virus – HPV Humani papiloma virusi (HPV) skupina je virusa široko rasprostranjenih u populaciji koji. 33.35. Tako postoje: HPV tipovi niskog rizika: 6. Na temelju prisutnosti pojedinog tipa HPV-a na vratu maternice i pojave raka vrata maternice. 43. uzrokuju nastanak dobroćudnih i zloćudnih promjena kože i sluznica.g. 51. HPV 7 povezan je s bradavicama u mesara i veterinara. 31. O virusu 1978. veličini i lokalizaciji promjena. 30. 58. (odgovorni su za većinu raka vrata maternice i premalignih promjena vrata maternice srednjeg i visokog stupnja malignosti – CIN 2 i 3) Neki autori navode i HPV tipove „srednjeg“ rizika: 31.18. stoga izbor liječenja ovisi o dobi i stanju bolesnika. 44. Neki tipovi povezuju se s dobroćudnim promjenama kože i sluznica.Pripazite da zahvaćena koža bude čista i suha. genitalne bradavice). Do danas je zahvaljujući suvremenim metodama molekularne medicine otkriveno više od 100 tipova HPV-a. 39. 42. 56. prisutnost HPV-a bilježi se u 44-77% slučajeva CIN 1. Povezanost malignih i premalignih promjena vrata maternice i nekih tipova HPV-a relativno dobro je istražena – u 90-95% slučajeva invazivnog raka vrata maternice izoliran je HPV (tip 16. 45. je izoliran HPV 6.33). neki tipovi uzrokuju dobroćudne promjene – condylomata acuminata (šiljaste. 18. Do danas je otkriveno više od 100 tipova HPV-a. itd. 53. 52. Za sada ne postoji specifično protuvirusno liječenje.

generativno sposobnoj populaciji. Kožne HPV infekcije Genitalne infekcije uzrokovane HPV-om sve su više predmet istraživanja s obzirom na njihovu visoku učestalost unutar skupine spolno prenosivih infekcija. Prema rezultatima nekih epidemioloških studija kod 60% seksualno aktivnih žena pronađen je HPV u obrisku vrata maternice.uglavnom direktnim kontaktom s inficiranim vratom maternice. U većini slučajeva dijagnoza HPV infekcije postavlja se na temelju kliničke slike. Genitalni HPV prenosi se bilo kojim oblikom spolnog kontakta . godine. a znakovi bolesti pronađeni su kod 40-60% muških partnera žena s dokazanom HPV-genitalnom infekcijom. Infekcija je najčešća u osoba u dobi od 18 do 28 godina (najviše u dobi od 20 do 24 godina). penisom ili anusom. Dijagnoza HPV infekcija Kao i uvijek. sklonost recidivima. anamneza je važna pri ispravnom postavljanju dijagnoze (ako se npr. Inkubacija HPV-genitalnih infekcija relativno je duga i traje od 2 do 9 mjeseci. radi o muškom bolesniku sa sumnjom na HPV-genitalnu infekciju. i bitno opada nakon 40. Genitalne infekcije uzrokovane HPV-om proširene su po čitavom svijetu i njihov broj je u stalnom porastu. Prema rezultatima nekih studija u SAD-u broj se posjeta liječničkim ordinacijama zbog HPV-genitalnih infekcija ušesterostručio u posljednja tri desetljeća.(navedena podjela nije konačna. a u Hrvatskoj genitalne infekcije HPV-om pripadaju među najčešće spolno prenosive bolesti. stidnicom. s obzirom na to da se sustavno otkrivaju i klasificiraju novi tipovi HPV-a) Izvor HPV infekcije isključivo je čovjek. te izravna detekcija HPV DNA u uzorku tkiva ili obrisku. dragocjen je podatak o rezultatu citološke analize obriska vrata maternice (Papanicolaou) njegove partnerice). dugotrajno liječenje i povezanosti s pojavom zloćudnih bolesti. prenosi se kontaktom. a pri sumnji na zloćudnost. indicirana je citološka i patohistološka pretraga. premda u literaturi postoje i podaci koji navode mogući raspon inkubacije od 6 tjedana do nekoliko godina. . HPV-genitalne infekcije najčešće se pojavljuju u mladoj. Zaražene osobe u razdoblju tako duge inkubacije mogu biti neprepoznati izvor zaraze.

međutim mogu se pojaviti i drugi tipovi kao npr. oralna kontracepcija. neravne površine poput cvjetače. Najčešće su lokalizirane na vanjskom genitalu – tipično na mjestu prijanjanja penisa ili na vrhu penisa kod muškaraca. Liječenje . Condylomata plana (ravni kondilomi) To su bradavičaste tvorbe ravna oblika. kao i određeni broj „asimptomatskih“ promjena kod muškaraca pripada ovoj vrsti kondiloma. na peteljci. koja može doseći veličinu muške šake i u kojoj se unatoč impresivnoj kliničkoj slici. Iako je HPV povezan s nastankom raka vrata maternice. mošnji i perianalno. što je rjeđe. 2 i 3. histološki ne nalaze znakovi zloćudnosti. U posljednje vrijeme sve se više navodi značenje kondiloma u unutrašnjosti mokraćne cijevi zbog mogućnosti prijenosa HPV-a u unutrašnje dijelove mokraćnog sustava (mogućnost pojave raka mokraćnog mjehura i prostate). genitalne bradavice) To su mekane. teže uočljivosti i zbog znatno većeg onkogenog potencijala. u unutrašnjosti mokraćne cijevi. te pad stanične imunosti (uključujući infekciju HIV-om). 42. alkohol. 31. Ta promjena se rijetko javlja. Takve spojene promjene češće su vidljive u području prepona. druge spolno prenosive bolesti (infekcije herpesvirusima. histološki se nalaze znakovi stanične abnormalnosti koje sliče promjenama kod morbus Bowen ili preinvazivnog spinocelularnog karcinoma. najčešće uzrokovane HPV-om 16. u žene će se razviti ili kondilomi ili epitelne promjene vrata maternice (premaligne promjene – CIN 1. Kod šiljastih kondiloma najčešće se pojavljuju HPV 6 i 11.Genitalna infekcija HPV-om u muškaraca se najčešće očituje kao condylomata acuminata (šiljasti kondilomi). on nije jedini faktor u nastanku. Condylomata acuminata (kondilomi. najčešće se izolira HPV 16. odnosno na stidnici kod žena ili pak na analnoj regiji kod osoba oba spola. 31 i 33. na preponama ili u području međice. droge. Čimbenici koji pospješuju razvitak raka analnogenitalnog područja: pušenje. 18. šiljaste bradavice. Promjene mogu biti pojedinačne. Najveći broj HPV-genitalnih infekcija vrata maternice. izdužene bradivice. 18. HPV 16. koji su relativno bezopasni. ružičaste boje. kandidijaza. no mogu se naći i HPV 16 i 18. Njihova lokalizacija može međutim biti i u unutrašnjem dijelu rodnice. Bovenoidna papuloza To je tvorba sastavljena od brojnih čvorića najčešće lokaliziranih na vanjskom spolovilu. Gigantski kondilom Buschke-Löwenstein To je masivna tumorska promjena anogenitalnog područja. Izdvojeni su od klasičnih šiljastih kondiloma zbog drugačijeg oblika. Često spajanjem dosežu veličinu od 2 do 6 ili više cm. infekcija klamidijama). ovisno o lokalizaciji. Ovisno o HPV-tipu virusa. ili u grupi. ali su izvor infekcije HPV-om za njihove seksualne partnerice. iz nje se najčešće izolora HPV 6 i 11.

zagrljajem. Što smanjuje rizik od oboljevanja? Apstinencija-suzdržavanje od seksualnih odnosa. kao i mogućnost zaraze drugih osoba. čime se sprječava pojava raka vrata maternice. Liječenje HPV-genitalnih infekcija najčešće je dugotrajan i višekratan postupak i rezultati su ponekd vrlo skromni.Za sada ne postoji specifično protuvirusno liječenje HPV-genitalnih infekcija. Takvim se liječenjem želi spriječiti napredovanje bolesti kod samog bolesnika. Premaligne promjene vrata maternice u žena (CIN 1. Kondom – pravilnim i redovitim korištenjem prezervativa smanjuje se rizik od spolnoprenosivih bolesti. dodirom. zdravim i vjernim partnerom. kirurški tretman u obliku ekskohleacije. ekscizije i elektrokoagulacije. Cjepivo je za sada u završnoj fazi ispitivanja i još nije u široj upotrebi. Vjernost – seksualni odnos s jednim. Za premaligne i maligne promjene primjenjuje se laserska ili klasična kirurška terapija. Stoga je važno da svaka spolno aktivna žena redovito ide na ginekološki pregled s uzimanjem papa-testa kako bi se na vrijeme otkrile i liječile premaligne promjene. Za liječenje šiljastih kondiloma najčešće se primjenjuje lokalna kemijska terapija premazivanjem citotoksičnim sredstvima. Prerano stupanje u spolne odnose (u dobi mlađoj od 19 godina i ako nedovoljno poznajemo partnera) povećava rizik zaraze. . krioterapija tekućim dušikom. Ljubav se može iskazati i poljupcem. Za seksualni odnos uvijek ima vremena.2 i 3) može se otkriti citološkom pretragom obriska cerviksa (PAPA-test) i dokazati tip HPV (visokog ili niskog) virusa molekularnim testom. Prevencija HPV-genitalnih infekcija Prevencija HPV infekcija ista je kao i ostalih spolnoprenosivih bolesti – izbjegavati rizično spolno ponašanje. Savjetovanje –posavjetujete se s liječnikom prije stupanja u seksualne odnose ( sami odaberite liječnika s kojim ćete razgovarati). Prava prevencija raka uzrokovanog HPV infekcijom bit će pojava cjepiva protiv visokokancerogenih tipova HPV-a. Stoga se liječenje najčešće osniva na uklanjanju onih promjena kože i sluznice koje su znak „aktivne“ HPV infekcije. jer kod muškaraca često zahvaća mjesto prijanjanja penisa. a recidivi su česti. Pravovremeno liječenje oboljelih i svih njihovih partnera (i onih koji nemaju znakove bolesti) U prevenciji karcinoma vrata maternice važna je rana dijagnoza i liječenje infekcija HPV-om. koje ne prekriva kondom. No kod HPV-a prezervativ pruža nešto manju zaštitu nego kod drugih spolno prenosivih bolesti.

najčešće se razviju na šakama i prstima. na prstima nogu). Bolest je proširena po čitavom svijetu. smeđe boje ili boje kože. a prema izgledu možemo ih podijeliti na ove grupe: • verrucae vulgares (obične bradavice) . Neka su zanimanja izložena većem riziku od pojave bradavica: mesari. Za odabir liječenja važan je tip bradavica. njihov broj i lokalizacija. a najčešće napada djecu i omladinu. koji su relativno bezopasni. • verrucae planae juvenilis (mladenačke bradavice) – plosnate su. nije potrebna preagresivno liječenje. veličine do 1 cm. Genitalne HPV infekcije Genitalna infekcija HPV-om ima različite kliničke manifestacije i različito značenje u žena i u muškaraca. 2 i 3). usnama i nosu. a osobito na vjeđama. te kirurški tretman u obliku kiretaže ili elektrokoagulacije. pete. • verrucae filiformes (končaste bradavice) – pojavljuju se na vratu.bradavice. Liječenje Specifična terapija ne postoji. • verruce plantares (plantarne bradavice)– pojavljuju se na mjestima s debelim slojem kože i izloženim pritisku (npr. U muškaraca se najčešće očituje kao condylomata acuminata (šiljasti kondilomi). uzdignute iznad razine kože. boje kože. Za odstranjivanje bradavica najčešće se primjenjuje krioterapija tekućim dušikom ili ugljičnim dioksidom. Bradavice se mogu javljati pojedinačno ili u grupama. licu. ali su izvor infekcije HPV-om za njihove seksualne partnerice. Ovisno o HPV-tipu virusa. jedva iznad razine kože uzdignute. premazivanje nekim kemijskim preparatima. najčešće su lokalizirane na licu i šakama. Budući da se često radi o prolaznoj bolesti.tvrde tvorbe. osobe koje rade u mesnoj industriji i osobe koje rukuju s ribom. u žene će se razviti ili kondilomi ili epitelne promjene vrata maternice (premaligne promjene – CIN 1. svjetlosmeđe ili sivkaste. Koksaki virusi .

Posredno prenošenje je retko. jer je uzročnik malih boginja vrlo osetljiv na uticaj spoljne okoline i van ljudskog tela brzo ugine. Bolest se prenosi preko vode. Pojavom osipa kašalj se pojača i dete za sve . Grupa A ovih virusa izaziva kod čoveka herpetičnu anginu. Pre nego na licu. Male boginje Male boginje su jako zarazna bolest praćena osipom. epidemične bolove mišića. Prvi put su opisani u gradu Koksaki (SAD). Jedanput preležana bolest štiti od ponovne infekcije. Ova grupa virusa izolovana je ne samo kod bolesnika već i kod zdravih osoba. Javlja se najčešće tokom leta i jeseni. zapaljenje srčanog mišića. Novorođenčad i odojčad do 6 meseci retko oboljevaju. Od nje boluju uglavnom deca. osip se javlja u ustima. aseptično zapaljenje moždanih opni a grupa B prouzrokuje kod novorođene dece aseptično serozno zapaljenje moždanih opni. ispljuvka. Bolesnik nije zarazan dok se ne pojave prvi znaci bolesti i prestaje da bude zarazan petog dana od dana kada je osip prestao da izbija. na unutrašnjoj strani obraza. Virus je prvi put izolovan iz crevnog sadržaja jednog obolelog deteta. za razliku od šarlahnog osipa. koje je imalo simptome zapaljenja centralnog nervnog sistema. i ono ne može da gleda u svetlost.Ovi virusi čine grupu koja po svom fizičko-hemijskim osobinama i morfologiji odgovara poliovirusima. Virusi ove grupe podeljeni su u dve podgrupe. a možda i zapaljenje mozga i kičmene moždine. potom po celom telu. kašlje. Posle inkubacije od 8 do 16 dana detetu oči zakrvare. A i B. Ovakvo stanje traje 3 do 5 dana. Izvor infekcije je čovek. Izolovana je iz stolice. sa bolesnika na zdrave. plućima i na očnoj sluzokoži. krvi i moždano-kičmene tečnosti. U vazduhu oko bolesne dece ima mnogo klica malih boginja. po kome su i ime dobile. ima povećanu temperaturu. Grupa A ubrizgana novookoćenim miševima dovodi do oštećenja poprečnoprugaste muskulature sa pojavom oboljenja ovih mišića. koje bolesnici izbacuju kašljući. nos mu je pun kao da ima kijavicu. suvo. Zdrava deca se vrlo lako zaraze udušući takav vazduh. Osip je krupan i javlja se najpre na licu. Grupa B ubruzgana novookoćenim miševima izaziva paralizu i oštećenje unutrašnjih organa. hrane i muva. pa se pojavi karakterističan osip. Uzročnik bolesti je jedan virus koji se pomoću običnog mikroskopa ne vidi. Bolest počinje jednim kataralnim stanjem stanjem u nosu. koji je sitan i tek naposletku izbija na licu. suze. Prenošenje bolesti je neposredno.

..... Svi mogu oboljeti Ospice su endemska bolest u mnogim krajevima svijeta... zbog čega kokoška normalno i ne oboljeva od ove bolesti.. Oba oboljenja su virusna ali sa potpuno različitim virusima kao izazivačima. počne da kija i iz nosa se pojavi obilno izlučivanje sluzave tečnosti za čije brisanje bolesnik iskoristi po nekoliko maramica dnevno. kao što su kijavica sa kojom se i poistovećuje..37°C stepeni. Nazeb kao posebno oboljenje (kijavica) ne treba mešati sa gripom.. Najčešće se javljaju zimi i u proljeće... Javljaju se obično u toku hladnih i vlažnih dana... Temperatura nije naročito visoka osim u slučaju komplikacija na sinusima.. kao da je dao naučnu podršku takvom shvatanju. Poznati Pasterov opis sa prenošenjem prišta (antraksa)..... otkrivanje virusa kao uzročnika kijavice.. ... može ipak da oboli od antraksa ako joj se držanjem u ledu nasilno snizi na 36 . zatim upala pluća (pneumonija). a premda se ubrajaju u tipične dječje bolesti... Nazeb Nazebu je dugo pridodavan vrlo veliki značaj u nastajanju izvesnih bolesti.. S obzirom na to da su morbili bolest protiv koje nema specifična lijeka.... MALE BOGINJE Koplikove pjege na sluznici ždrijela i obraza gotovo se isključivo javljaju kod ospica.... (Paster je. iako sa njim ima neke zajedničke elemente... bolesnik oseti neku vrstu nelagodnosti. U slučaju nazeba... na kokošku.. Nasuprot tome. sa raznim bolovima u telu.. na putu je bilo negiranje svakog uticaja nazeba u nastajanju izvesnih bolesti. sa normalnom telesnom temperaturom od 42°C.. naime tvrdio da kokoška. koji se često komplikuje zapaljenjem pluća... od njih mogu oboljeti sve dobne skupine. ali je nastup gripa mnogo brutalniji nego nastup nazeba... Bolest je ...... na kojoj se bacil antraksa ne može razvijati..... male boginje) su akutna zarazna bolest čovjeka uzrokovana virusom morbila iz porodice paramiksovirusa. Do danas je poznat samo jedan tip virusa ospica i protiv njega je izrađeno učinkovito cjepivo. a u nekim slučajevima može završiti i smrću...... pa su patognomonične za tu bolest Stranica: [1] 2 » Ospice (morbili..... kontrolirana primjena cjepiva znatno je pripomogla u prevenciji i liječenju.. razna reumatska oboljenja itd.... koliku temperaturu imaju sisari koji obično obolevaju od antraksa).... Iz ove sekrecije je i izdvojen virus koji ovo oboljenje izaziva... Moguće je izbijanje herpesa oko usta.vreme bolesti ima jak bronhitis...

a zbog njezine primljivosti gotovo 95 posto populacije do odrasle dobi preboljelo bi je. treći dan spušta do nogu i stopala. krvi i mokraći. uz pogoršanje kataralnih simptoma i općeg stanja bolesnika. tzv. obično u jednom danu.s vrlo visokom tjelesnom temperaturom i pojavom tipičnog osipa koji se tijekom iduća dva-tri dana postupno širi od glave. svijetlocrvene boje. eruptivni stadij . Težina bolesti povezana s proširenošću i izgledom osipa Uobičajeni. preko posteljice prenesenim protutijelima. konjunktivitisom. pa je stoga karakterističan za ospice. to je očekivati teži tijek bolesti. gubitak apetita. Bolest se prenosi kapljičnim putem. ruke i gornji dio prsnog koša.). To je vrhunac bolesti. u pravilu ne obolijevaju u prvih šest mjeseci života jer su još zaštićena majčinim. . no ubrzo nastupaju i prevladavaju simptomi kataralne upale dišnih puteva: hunjavica. Djeca majki koje su cijepljene ili su preboljele bolest. Oko drugog. trećeg dana kataralnog stadija na sluznici ždrijela i obraza javljaju se sivo-bijele. više konfluira. vrat. može se prenijeti i preko treće osobe. Težina bolesti povezana je s proširenošću i izgledom osipa: što je osip jači. katkad je veća od 40ºC. odnosno steklo odgovarajuću imunost. prodromalni stadij . Obično počinje nespecifičnim znakovima bolesti kao što su povišena temperatura. ulazi u krv i širi se po cijelom organizmu. odnosno izravnim dodirom s bolesnikom. Iznimno. Nakon uvođenja obveznog cijepljenja (u nas od 1968. Širenje osipa na trup i udove nastavlja se i dalje. Za tog razdoblja virus se može naći u sekretu dišnih puteva. istodobno postajući makulopapulozan. a na pojedinim dijelovima tijela može se međusobno spajati potpuno prekrivajući kožu. bolest je najčešće pogađala djecu između 5 i 10 godina. preko trupa do udova. ali samo unutar desetak minuta od kontakta te osobe s bolesnikom. zahvaća veću površinu kože i širi se na dlanove i stopala. očekivani tijek bolesti je lakši. najčešće preko sluznice dišnih puteva i očne spojnice. bol u grlu. I ljudi koji su cijepljeni protiv ospica mogu oboljeti. Kad se osip pojavi. što je osip slabije vidljiv i samo diskretno zahvaća udove. čak i gubitkom trudnoće. Stadij inkubacije je vrijeme tijekom kojeg virus prodire u ljudski organizam (najčešće kroz sluznicu dišnih puteva). U pravilu. virozi. te se drugi. tjelesna temperatura snizuje se na normalne vrijednosti. sve izraženijim kašljem i pojavom Koplikovih pjega na sluznici ždrijela i obraza. poput zrnca pijeska malene točkice na crvenkastoj podlozi . nedovoljna procijepljenost.Koplikove pjege. itd. a s obzirom na to da se gotovo isključivo javljaju kod ospica. suprotno tome. izdignut iznad kože (makulopapulozan) i gust. Osip je u početku samo mrljast i najprije se javlja u gornjem dijelu vrata i iza uški. Infekcija trudnice koja nema protutijela na virus ospica može rezultirati i drugim komplikacija. ali se relativno češće javljaju u kasnijoj dobi (slabljenje imunosti postignute cijepljenjem zbog bilo kojeg razloga. uvijek istim redoslijedom. suzenje očiju. On postaje zarazan za okolinu s početkom prvih znakova bolesti (najčešće je to nalik jakoj prehladi. po čemu se one razlikuju od ostalih dječjih zaraznih bolesti s osipom. nakon čega slijedi postupan nestanak simptoma i u pravilu brz oporavak. a izvor zaraze isključivo je bolestan čovjek. sve jači kašalj i konjunktivitis. patognomonične su za ovu bolest. Prodromalni ili kataralni stadij relativno je dugotrajan i pun simptoma. Osip je mrljast.traje od 10 do 12 dana i u pravilu nema nikakvih znakova bolesti. brzo se pojavljuju i nestaju. a bolesnik još ne zna da ima ospice). malaksalost. ospice su postale rijetke u predškolskoj i školskoj dobnoj skupini. da bi u prvih 24 sata zahvatio cijelo lice. tjelesna temperatura doseže vrhunac. što traje do petog dana nakon izbijanja osipa. Prije ere cijepljenja protiv ospica. Eruptivni stadij počinje s pojavom karakteristična osipa (egzantema). a kataralni simptomi brzo nestaju. glavobolja i slično. najbolje se vide na sluznici nasuprot donjim kutnjacima.traje od tri do pet dana s osrednje povišenom tjelesnom temperaturom.). klasični tijek ospica može se podijeliti u tri stadija: stadij inkubacije .vrlo zarazna. Kad se osip razvije. obično četiri do pet dana nakon prvih znakova bolesti.

patognomonične za bolest. Aktivna imunizacija postiže se cijepljenjem. a vide se u djece i odraslih u kojih je iz bilo kojeg razloga oslabio imunitet prema virusu ospica. a najteža u bolesnika s encefalitisom. a bez . Lijeka nema Do danas nije pronađen lijek protiv ospica. bakterijom kad se očituje u fazi osipa. Na mjestu osipa ostaju blijedosmeđe mrljice. atenuirani (oslabljeni) virus ospica. a pasivnom davanje gotovih pripravaka protutijela. bolja u veće djece nego u dojenčadi.. a drugi opet mnogo lakši. a prema statističkim podacima. s vrlo visokom temperaturom i poremećajem svijesti.) i u pravilu su teškog tijeka. kad osip dosegne noge i stopala.. Za razliku od dječje populacije. koje je u našoj zemlji obvezno.upala mozga). katkad ostavlja i trajna neurološka oštećenja. ali je još prisutan u dovoljnoj mjeri da spriječi puni razvoj kliničke slike. iako se može reći da je klinička slika jednaka. a učestalost encefalitisa je jedan-dva na 1000 bolesnika. Osip se često i ne pojavi.ključni simptomi Dijagnoza se najčešće postavlja na osnovi anamneze i kliničke slike. sve do prave kome. a svi poznati antivirusni lijekovi nedjelotvorni su na virus morbila. koji ima osobinu da izaziva stvaranje protutijela. ali katkad fatalna komplikacija. a nedostaje i tipična klinička slika. koje dalje postupno nestaju uz blago perutanje kože. snizuje se povišena temperatura. gotovo 15 posto bolesnika umire. kad se očituje već u kataralnom stadiju ili. Dva su simptoma vrlo važna: Koplikove pjege. i kašalj. Bolest počinje naglo. ovisno o komplikaciji bolesti. kontrolira kašalj i sl. Cjepivo čini živi. Smrt često nastupa zbog vrlo teške upale pluća. Bolest može biti izrazito teška. Ospice blažeg tijeka (mitigirane ospice) imaju kraći tijek bolesti i slabije izražene simptome. Najčešće komplikacije bolesti su upala srednjeg uha i pluća. Komplikacije bolesti češće se javljaju u osoba mlađih od pet i starijih od 20 godina. Neurološke komplikacije češće su kod ospica nego kod drugih bolesti s osipom. Upala pluća može biti uzrokovana samim virusom ospica. Ospice izmijenjena tijeka javljaju se u bolesnika s poremećenim obrambenim mehanizmima (leukemija. bez čijeg se prisustva ne bi trebala postavljati dijagnoza ospica klasičnog neizmijenjenog oblika. Sve pojedinosti nastanka i razvoja upale mozga nisu u cijelosti razjašnjene.U klasičnom tijeku bolesti. a danas se rijetko viđa. a bolesnik krvari iz nosa. Koplikove pjege i kašalj . Klasični osip ne izbija nego se javljaju brojna krvarenja u koži i sluznici. Razlog tome je samo nenaviknutost liječnika na povremenu pojavu te bolesti i u odraslih. pa je dijagnozu teško postaviti. dijagnoza ospica u odraslih često se postavlja s određenim zakašnjenjem. Neki od oblika bolesti mogu biti znatno pogubniji po bolesnika. Nekomplicirani oblici bolesti liječe se samo simptomatski (mirovanje.). usta i crijeva. Mogući posebni oblici Klinička slika ospica i sama bolest ne moraju uvijek biti uobičajena tijeka. Miokarditis je rijetka. što je češće. a laboratorijska potvrda rijetko je potrebna. Aktivnom imunizacijom zovemo stvaranje vlastitih protutijela na virus morbila. AIDS. a najteže upala srčanog mišica (miokarditis) i središnjeg živčanog sustava (najčešće encefalitis . Hemoragične ospice su težak klinički oblik koji najčešće završava smrtno. a u kompliciranih oblika primjenjuju se potrebne metode liječenja. Prognoza je u pravilu dobra. Preostaje prevencija Ospice se mogu spriječiti aktivnom i pasivnom imunizacijom. počinje njegovo povlačenje istim redoslijedom kojim je i nastajao.

dok trećeg ili četvrtog dana ne dostigne 39°C ili i više stepeni. teško i kronično bolesna djeca i djeca koja zbog različitih kontraindikacija nisu bila cijepljena. mokraća je gusta i sadrži belančevine u tragovima. trudnoća. ima povećanu temperaturu.). srčana radnja mu je ubrzana. glavobolju i bolove u krstima i zglobovima. uključujući i bolesnike s AIDS-om. Krajem druge ili početkom treće nedelje nastaje prekretnica u bolesti. Izloženost infekciji nije prepreka cijepljenju. odnosno svojevrsna prepreka cijepljenju. Bolesnik počinje da oseća opštu nelagodnost. jetra i slezina su uvećane. Papagajska bolest Izvesne bolesti koje kod nekih ptica izazivaju virusi mogu se preneti i na ljude. U pravilu.imunokompromitirani bolesnici. Ona se vrlo retko prenosi sa čoveka na čoveka. Papagajsku bolest ljudi obično dobijaju od obolelih papagaja. Bolesniku postaje iz dana u dan sve teže. u crevima i celom trbuhu primećuje se napetost i podnaduvenost. protiv ospica se cijepe sva djeca. itd. no prema današnjim spoznajama ona se mogu redovito cijepiti. . unatoč pravilno izvedenom cijepljenja. leukemija. Znaci bolesti počinju da popuštaju. ili psitakoza. a bila su izložena zarazi . Inkubacija bolesti traje 8 do 10 dana. bolest se može potpuno spriječiti ili znatno ublažiti. No. Pasivna imunizacija postiže se davanjem gotovih protutijela na virus ospica. a ako u pojedinog djeteta postoji kontraindikacija. žedan je više nego obično. Temperatura postepeno opada i bolesnik uđe u fazu ozdravljenja. Krajem prve nedelje bolesnik počne da kašlje. mokri malo. Pasivnom imunizacijom postiže se znatno kratkotrajnija zaštita nego aktivnom i obično traje samo oko četiri tjedna. da se ublažuju. to određuje isključivo liječnik. Redovito cijepljenje provodi se nakon navršenih 12 mjeseci života i prilikom upisa u prvi razred osnovne škole. oko tri do pet posto djece ne stvori zadovoljavajuću razinu otpornosti i mogu oboljeti. Najpoznatija od ovih je papagajska bolest. Temperatura je postepeno svakim danom sve viša. U mogućem kasnijem kontaktu s prirodnim virusom ospica. Neka od važećih kontraindikacija za cijepljenje su: jaka alergijska reakcija na bilo koji sastojak cjepiva. itd. bez obzira na to jesu li cijepljeni ili ne. odnosno pasivna unutar šest dana. cijepljenjem stvorena protutijela ne dopuštaju razvoj bolesti. pa se nisu cijepila. a indikacije za primjenu postavlja liječnik (trudnice. stolica mu je poremećena (proliv ili zatvor). pa ako se od trenutka kontakta s virusom ospica primi aktivna imunizacija sljedeća tri dana. necijepljena djeca u situaciji epidemije. teške maligne bolesti i neka druga imunodeficijentna stanja. a bili su u kontaktu s virusom morbila.istodobna razvoja bolesti. Bolesnik je uznemiren i loše spava. U prošlosti se smatralo da su djeca alergična na jaja sklona razvoju teških alergijskih reakcija na primjenu cjepiva. malaksao je. gadi mu se. itd.

sa prilično visokom smrtnošću. a ako se ne liječe. a u slijedećim odnosima koristite kondom. čak i ako se dobro osjećate. suvremen način življenja.Bolest se može razvijati od lakog do vrlo teškog oblika. Izuzetno rijetko infekcija se može prenijeti i nespolnim putem (npr. Ove bolesti su zarazne i neke imaju teške komplikacije i posljedice. loši socijalni i higijenski uvjeti. kontaminiranim predmetima). POLNE BOLESTI Spolne bolesti – više znanja manja opasnost od zaraze Spolno prenosive bolesti (SPB). mogu izazvati ozbiljne komplikacije. Morate potražiti liječničku pomoć. kao što ime kazuje. međutim komplikacije ipak nisu česte. Papagajska bolest je teško oboljenje za čoveka. Obavijestite partnera o svojim sumnjama. Širenju bolesti pogoduju učestalo mijenjanje partnera. prenose s čovjeka na čovjeka spolnim kontaktom. Svi spolno aktivni moraju znati: Važno je povjeriti liječniku svoju sumnju na spolnu bolest. može se tokom svog razvitka i komplikovati. Odmah se uputite liječniku imate li bilo koji od ovih simptoma: bol . migracija stanovništva. ali i nedostatak spolne edukacije i kulture. pa čak i smrt. Ne pokušavajte sami izliječiti spolno prenosivu bolest. Većina spolno prenosivih bolesti uspješno se liječi.

Promjene se. a u području prepona mogu oteći limfni čvorovi. jer se i on/ona mora liječiti. Imate li spolno prenosivi bolest. osip. oticanje testisa. ali ne ubijaju virus i ne uklanjaju ga iz tijela. Zaražene žene mogu prenijeti genitalni herpes nerođenom djetetu u tijeku trudnoće i/ili poroda. bolove u mišićima. Prištići nestanu za dva do tri tjedna. Danas poznati protuvirusni lijekovi samo pomažu u kontroli simptoma. Ako se partner ne liječi. HSV tip 2 češće uzrokuje genitalni herpes. Uzimajte propisanu terapiju po preporuci liječnika. oralnim seksom mogu prenijeti virus na područje genitalija partnera. krvarenja između menstruacija. terapija je uzaludna. Imajte na umu da kondomi nisu 100% učinkoviti u sprečavanju spolno prenosivih bolesti. ali može izbiti i na ustima. GENITALNI HERPES doživotni spavač UZROČNIK. mjehuriće. SIMPTOMI – prištići i ranice. Genitalni herpes renosi se spolnim kontaktom.virus. Infekcije HSV-om povezane su uz veću opasnost od infekcije HIVom. Bolest stvara bolne prištiće i otvorene ranice u području genitalija. recite to partneru. fizički napor. ranice. imunosupresiju itd. gdje je oštećena koža došla u dodir s virusom. Zaražena osoba može primijetiti povišenu temperaturu. LIJEČENJE – protuvirusni lijekovi. neobičan iscjedak iz vagine.pri mokrenju i/ili spolnom odnosu. svrbež ili nadraženost u području spolovila ili čmara. neugodu pri mokrenju. a održavate spolne odnose bez zaštite. Kod izraženih simptoma zaraznost za spolne partnere je visoka. ali virus ostaje u tijelu (zaraženi je stalni nositelj virusa). Uz kondome smiju se koristiti samo se lubrikanti na bazi vode. HSV tip 1 najčešće inficira kožu usana. čmara ili mokraćne cijevi. Osobe koje imaju HSV na području usta. kvržice ili bradavice na vanjskom spolovilu ili oko njega. peckanje tijekom mokrenja. Dva su tipa Herpes simplex virusa (HSV) i oba mogu uzrokovati genitalni herpes. Periodičke reaktivacije virusa mogu biti spontane no najčešće su vezane uz emotivni stres. . ali može uzrokovati i genitalni herpes. ponekad i na drugim dijelovima tijela. penisa. rjeđe ili češće ponavljaju cijeli život. Ali pravilna i redovita upotreba lateks prezervativa značajno smanjuje rizik od zaraze. Popijte cijelu dozu čak i ako se osjećate bolje i nikome ne dajte lijekove koji su propisani vama.

zbog čega se događa i previđanje supkliničkih promjena. Porodica humanog papiloma virusa (HPV) ima više od 150 tipova. Kako će se infekcija odraziti na domaćina ovisi o tipu virusa. supkliničke lezije. je prolaznog tijeka i biva svladana imunološkom obranom domaćina. Promjene na koži i sluznici uklanjaju se primjenom lokalnih citotoksičnih sredstava i kirurških metoda. SIMPTOMI. zahvaćenoj regiji i stanju imunološkog sustava. mogu uzrokovati nastanak karcinoma vrata maternice i anogenitalnog područja. glaviću penisa. koristi se interferon.Genitalne HPV infekcije uzrokuju benigne tvorbe. Većina infekcija. od čega se 40 prenosi uglavnom spolnim putem. Rjeđe mogu nastati i u ustima i grlu nakon oralnog seksa. LIJEČENJE – ne postoji specifična HPV terapija. HPV 6 i 11 mogu se prenijeti sa zaražene žene na dijete tijekom poroda. virus može ostati u tijelu i kasnije se reaktivirati. baradvice. Pojedini stručnjaci povezuju HPV infekciju u muškaraca sa karcinomom prostate. a visokorizični tipovi HPV-a odgovorni su za nastanak zloćudnih novotvorina vrata maternice i drugih anogenitalnih područja. odnosno prolaska djeteta kroz porođajni kanal i uzrokovati rekurentnu respiratornu papilomatozu. koji ne liječi infekciju već potiče tijelo da se bori protiv nje. Genitalne bradavice pojavljuju se u unutrašnjosti ili na vanjskom dijelu vagine. genitalne bradavice (kondilome).HPV uzročnik raka UZROČNIK – virus. HPV se prenosi direktnim kontaktom s osobama koje imaju klinički izražene promjene ili supkliničku. U muškaraca su HPV infekcije često asimptomatične i nema vidljivih promjena. Može pomoći jačanje imuniteta – za jačanje lokalnog imuniteta i zaustavljanje djelovanja virusa. Premaligne promjene na vratu maternice otkrivaju redovitim ginekološkim Spolno prenosive bolesti II KANDIDIJAZA česta neugoda . te oko anusa. asimptomatsku infekciju. no u 1 do 5 % slučajeva. pogotovo u adolescentnoj dobi. U slučaju da je infekcija i savladana imunološkom obranom. ako se ne liječe.

toaletne spužve i sl. SIMPTOMI – iscjedak i svrbež. sirast iscjedak pojavljuju se samo kod žena. dugotrajna primjena antibiotika. najčešće je to bjelkasti iscjedak i problemi pri mokrenju. Svrbež. te bolno i isprekidano mokrenje. a ako se pojave. te rjeđe. citostatika i drugo. bol u donjem dijelu trbuha. Muškarci rijetko imaju simptome. LIJEČENJE – protugljivični preparati (Kreme i vaginalete). i. TRIHOMONIJAZA UZROČNIK – bičaš. Žena može osjetiti neugodu pri odnosu. Infekcija kod muškaraca može proći i bez simptoma. LIJEČENJE – antimikrobni lijekovi.UZROČNIK – gljivica. pečenje i iritacija rodnice i vanjskog spolovila. ali se može prenijeti i preko predmeta (npr. Oko 75 % žena barem jednom u životu ima probleme zbog gljivice Candide albicans. vlažni ručnici. a jedan od uzroka može biti i spolni odnos. svrbež u genitalnom području. Infekcija nastaje spolnim putem. najčešće samo svrbež i peckanje u penisu.). Jednostanična praživotinja Trichomonas vaginalis čest je uzročnik upala urogenitalnog trakta. kortikosteroida. Kod žena se simptomi pojavljuju 4 do 20 dana nakon izlaganja – nastaje blaga upala rodnice sa pjenušavim vaginalnim iscjetkom žućkaste boje i neugodnog mirisa. bolno mokrenje. SIMPTOMI – crvena sluznica i svrbež. Razvoju kandide doprinose šećerna bolest. a ponekad i gust. Gljivice su uvijek prisutne u rodnici (dio fiziološke flore). uzročnika kandidijaze. ali problem nastaje kad ih je previše. .

Bolest počinje povišenom temperaturom (>38. Ko ima najveći rizik da oboli od SARS-a? SARS se primarno dijagnostikuje kod osoba koje su imale direktan kontakt sa oblelim. Da li je ribavirin (ili neki drugi antivirusni lek) efikasan u tretmanu pacijenata sa SARS-om? Trenutno. Kod oko 10-20% obolelih neophodna je mehanička ventilacija (disanje uz pomoć specijalnog medicinskog aparata). kao što su oseltamivir ili ribavirin. U laboratorijskim uslovima ribavirin nije doveo do sprečavanja rasta ovog novog koronavirusa i njegovog prenošenja iz jedne u drugu ćeliju. Dr Milan Terzić. Uzrok SARS-a Koji je uzrok SARS-a? Naučnici su utvrdili novi oblik korona virusa kod pacijenata sa SARS-om. koji ponekada može da dovede do nedostatka kiseonika u krvi.SARS SARS je tezak oblik akutnog respiratornog sindroma Od februara meseca 2003.0°C).0°C). U toku su intenzivne studije koje bi identifikovale efikasan terapijski pristup. Šta je SARS? Težak oblik akutnog respiratornog sindroma (Severe acute respiratory syndrome – SARS) je bolest respiratornih organa nedavno dijagnostikovana u Aziji. nije poznat efikasan lek. Širenje SARS-a Kako se SARS širi? Osnovni način prenošenja SARS-a je bliski kontakt jedne osobe sa drugom. izgleda da se SARS prenosi i drugim putevima koji do sada nisu utvrđeni. . respiratornim sekretom) osobe sa SARS-om. Kod nekih osoba na samom početku bolesti nastaju i blagi respiratorni simptomi (otežano disanje). U različitim zemljama ordiniraju se antivirusni preparati. Kako još uvek nema klinički kontrolisanih studija. Na Vaša pitanja odgovara i rasvetljava ovu bolest naš saradnik ginekolog Doc. Ovaj novi koronavirus predstavlja hipotetičko (pretpostavlja se) najvažniji uzrok bolesti. Međutim. Posle 2 do 7 dana. Steroidi se takođe mogu dati oralno ili intravenski u kombinaciji sa ribavirinom i antibioticima. efikasnost ovakvog lečenja nije poznata. glavoboljom. kao što su povišena temperatura i kašalj. Severnoj Americi i Evropi. Mogući putevi prenošenja SARS-a su kontakt kože sa predmetima koji su kontaminirani infektivnim agensom. Koji su simptomi i znaci SARS-a? Bolest obično počinje sa povišenom telesnom temperaturom (višom od 38. Najčešće se prijavljuju slučajevi obolevanja posle staranja (nege) ili življenja sa obolelom osobom. a zatim dodirivanje očiju. kod pacijenata nastaje suvi neproduktivni kašalj. nosa ili usta. groznicom. Koliko dugo je osoba sa SARS-om infektivna za okolinu? Dosadašnja saznanja ukazuju da je osoba infektivna dok ima simptome bolesti. mada su i drugi virusi mogući prouzrokovači ovog oboljenja. To se prvenstveno odnosi na medicinsko osoblje koje se staralo o pacijentima i o osobama koje su živel u istim prostorijama sa obolelim. Ali. ili posle direktnog kontakta sa infektivnim materijalom (na primer. To se može dogoditi kada obolela osoba iskašljava ili nosnim sekretom rasejava kapljice po okolini. Koji se lekovi preporučuju osobama sa SARS-om? Lečenje je isto kao kod osoba sa teškim oblikom atipične upale pluća nepoznate etiologije (uzroka). nije poznato koliko je osoba pre nastanka simptoma i znakova bolesti i posle njihovog iščezavanja u stanju da rasejava agense po okruženju. Koliko je vremena potrebno za nastanak bolesti posle kontakta sa virusom SARS-a? Inkubacioni period obično traje 2 do 7 dana. nedoumica i komentara.godine utvrđeno je postojanje nove bolesti koja je nazvana SARS. opštom slabošću i bolovima u čitavom telu. međutim izgleda da može biti i duži od 10 dana. Našoj redakciji javio se veliki broj trudnica sa mnoštvom pitanja.

Navedeni rezultati ukazuju da je hipoteza o povezanosti ove nove vrste koronvirusa sa SARS-om tačna. može prodorom virusa pretrpeti takve promene koje sasvim sigurno dovode do spontanog prekida trudnoće (spontanog pobačaja). miševi i ptice. Dakle. a još uvek nisu ispitani svi efekti neposredne i odložene hipooksigenacije. život trudnice može biti veoma ugrožen. Korišćenjem elektornskog mikroskopa došlo se do zaključka da virus ima karakterističan izgled i oblik koronavirusa. kao što je SARS? Nema dovoljno informacija o novom virusu i bolestima koje može prouzrokovati. novi koronavirus može dovesti do veoma teškog oblika respiratornog poremećaja opasnog po život. Ovi virusi mogu dovesti do veoma teških oblika bolesti kod životinja. Da li je informacija o koronavirusima promenila preporuke za lečenje pacijenata sa SARSom? Mogućnost da je koronavirus uzročnik SARS-a nije promenila preporuke za lečenje. Kako u trudnoći postoji aktivna imunološka tolerancija. ili da su putovale u zemlje dalekog istoka. sasvim je sigurno da se trudnica mora zaštiti od kontakata sa osobama koje imaju respiratorne probleme i povišenu temperaturu. Na osnovu čega se došlo do povezanosti koronavirusa sa SARS-om? Naučnici su uspeli da izoluju viruse iz tkiva osoba sa SARS-om. pri čemu se mikrobi razmnožavaju i žive u krvi. gastrointestinalnih i neuroloških bolesti kod životinja. Koronavirusi su ranije povremeno bili povezivani sa zapaljenjem pluća kod ljudi.Šta su koronavirusi? Koronavirusi su grupa virusa koja posmatrana pod mikroskopom ima halo ili krunu (koronu). u drugom i trećem trimestru nastala bolest dovodi do teškog poremćaja nedostatka kiseonika kod ploda. Ovi virusi su česti prouzrokovači lakih i ne tako ozbiljnih (umerno-teških) bolesti gornjih respiratornih puteva kod ljudi. Isti nepoznati virus utvrđen je brisevima nosa i grla obolelih. tako da su klinički oblici ispoljavanja bolesti još intenzivniji. naročito ako te osobe navode da su bile u kontaktu sa oblelima od SARS-a. Sepsa Prodiranje mikroba u krv i krvotok. u periodu organogeneze (prvi trimester). Intenzivno se ispituju efekti različitih antivirusnih lekova protiv novog koronavirusa. U laboratorijskim uslovima dva testa pokazala su se veoma pouzdanim u utvrđivanju antitela protiv novih koronavirusa. psi. Ove laboratorije još uvek istražuju mogućnost da je paramyxovirus prouzrokovač SARS-a. ali da se genetski razlikuje od svih do sada poznatih koronavirusa. U spoljašnjoj sredini koronavirusi mogu preživeti tri sata. odgovor na prouzrokovače bolesti je manjeg intenziteta i odložen. Kako novi virus može uticati na trudnicu i plod? Kod negravidnih žena. kako može ovaj novi koronavirus biti odgovoran za nastanak bolesti koje su opasne po život čoveka. i respiratornih. svinje. Ako koronavirusi običino dovode do blagih oblika bolesti kod ljudi. kao što su mačke. plod u sasvim ranoj trudnoći. a gentske analize ukazuju da novi virus zaista pripada ovoj familiji. Kada je razvoj organa završen. Kako još uvek nije precizno definisano koji virus dovodi do SARS-a niti koji je preparat efikasan u lečenju ove bolesti. Kako se komentariše da neke laboratorije ukazuju da je uzrok SARS-a pramyxovirus? Istraživači iz različitih laboratorija identifikovali su paramyxovirus u uzrocima sekreta i tkiva pacijenata sa SARS-om. sa sasvim normalnim imunološkim odgovorom. Uzroci seruma obolelih osoba takođe ukazuju da su one bile u nedavnom kontaktu sa virusom. Da li postoji test za SARS? Još uvek nema testa za SARS. Takođe. čine trovanje . naročito osoba sa oslabljenim imunološkim sistemom.

Epidemije su vrlo različite po otrovnoj moći zaraze. Uzročnik šarlaha je jedna vrsta streptokoka. dotle zdravo. U drugim slučajevima mikrobi prodiru u krv i krvotok tek pošto na mestu uobičajenom za njihovo razmnožavanje savladaju otpor organizma. Prvi znaci se javljaju na 4 do 5 dana po ulasku klica u organizam (inkubacija). U takvim slučajevima nalazimo u krvi velike količine mikroba (klica). nekoliko časova kasnije. sada su mnogo blaže. Konačno trovanje krvi može da nastane i od čireva ili zapaljenih rana. kao i od svake druge infekcije kod koje se mikrobi tako brzo množe i tako su otporni da ih organizam ne može da zadrži u gnojnom žarištu i da ih tu savlada. ŠARLAH Šarlah Šarlah je opasna. pluća. i postepeno se širi ka licu. Ovi otrovi oštećuju i srčani mišić. Kod trovanja krvi. dobije najedanput bolove u grlu u čitavom ždrelu. u preponama. Više ga ima u jesen i s proleća nego preko zime i leta. ali su vrlo osetljiva i deca od 2 do 5 godina. koje se nalaze u ždrelu šarlahnih bolesnika. praćena visokom temperaturom i anginom. Trovanje krvi (sepsu) izazivaju najčešće mikrobi koji izazivaju gnojenje. Ali mogu ga izazvati i mikrobi druge vrste. videćemo da su krajnici jako crveni. Neke vrste mikroba prodiru u krv još u početku same bolesti i tu se razmnožavaju i žive. stopalima i šakama. Ako mu pogledamo u grlo. creva itd. pri čemu obično ne dolazi do burnih simptoma. To se događa kada je njihova otrovna moć vrlo jaka ili kada u organizam uđu u vrlo velikom broju. Sem promene u krvi i na srčanom mišiću. Odavde se prilikom kašlja ili govora prenose u vidu kapljica na zdrave. jetra. nastaje oštećenje i drugih za život važnih organa. u prevojima laktova. koje prvo izbiju po licu. Do trovanja krvi dolazi najčešće posle pobačaja ili posle porođaja ako se ne održava potrebna čistoća. ispod pazuha. Dete. deca do jedne godine starosti retko oboljevaju.krvi ili sepsu. otrovi koje luče bakterije menjaju sastav krvi. Nasuprot malim boginjama. ali ga u velikim gradovima ima stalno u vidu pojedinačnih slučajeva. . Dakle. zarazna bolest. sa jako povećanom temperaturom. Crvenilo ubrzo zahvata i okolnu sluzokožu na resici i nepcima. po telu se pojavi sitan tačkast crven osip. Srećom. šarlahni osip počinje po trbuhu. kao što su: bubrezi. Ranije su bile strahovito smrtonosne. otečeni i posuti prljavim tačkastim mrljama. uništavaju crvena krvna zrnca i belančevine u krvnoj tečnosti (krvnom serumu). šarlah je kapljična infekcija čiji uzročnici ulaze u zdrav organizam preko grla. Šarlah je dečja bolest. Trovanje krvi može da nastane isto tako i od zapaljenja krajnika ili od kvarnih zuba. mozak. Još istog dana. Najosetljivija su školska deca. ali od njega mogu da obole i odrasli. Često i povraća i bunca. Šarlah se obično javlja u vidu epidemije.

Šarlah je i zbog svojih komplikacija teška i opasna bolest. septično. sluzokoža jezika pocrveni i dobije malinast izgled. voća i povrća). kremova). bolest počinje da popušta. lakša trovanja imaju oblik poremećenog stomaka i creva sa povećanom temperaturom. Bakterije izazivači šarlaha deluju neposredno. gadi mu se i povraća uzetu hranu ili žuč. ali najčešće i najteže komplikacije šarlaha su: otok žlezda na vratu. limunadu i razne čajeve. voćne sokove. Pre nego što počne perutanje kože. kompote. obično dva dana. kolača. zapaljenje srednjeg uva i zapaljenje bubrega. bolovi u ždrelu prođu. Ovakvu dijetu treba držati i posle pada temperature. ima grčeve u crevima i daje utisak teškog bolesnika. mesa. recimo. Dva do tri dana po izbijanju osipa. nekad i za 1 do 2 sata. Bolesnik ima glavobolju. Ishrana bolesnika mora biti dijetalna. Perutanje počinje oko petnaestog dana i traje ponekad 30 dana. Važno je znati da se neki od njih mnogo brže razvijaju i mnogo brže izazivaju poremećaje u organima kada su uzeti sa mesom ili konzervisanim namirnicama nego. Znaci trovanja pojave se vrlo brzo po upotrebi zagađenih namirnica: za nekoliko sati najduže za 1 do 2 dana. oboljenje srca i srčane maramice. Temperatura se postepeno spušta na normalnu. reumatizam zglobova. Kao hranu sme da uzima mleko. Trovanja su prouzrokovana naročitim mikrobima.malaksao je. On može izazvati gnojne angine. razna krvarenja itd. jer nepodesna hrana može da olakša zapaljenje bubrega.. sa vodom.Izbijanje osipa traje. . TETANUS Trovanje životnim namirnicama Trovanja životnim namirnicama nastaju najčešće posle upotrebe zagađenih slatkiša (sladoleda. ili svojim toksinima. a koža počinje da se peruta. temperaturu 39°C do 40°C. zatim zagađenog prerađenog mesa i ukvarene konzervirane hrane (ribe. lokalno.

... Velike boginje su karantinska bolest i svaki njihov slučaj mora se prijaviti Svetskoj zdravstvenoj organizaciji.. kičmi i trbuhu. krupan osip.. obično nema temperaturu i na veliki kašalj pomislimo samo ako u kući ili u susedstvu ima već slučajeva velikog kašlja. koji se brzo pretvara u plikove.. Posle 2 do 4 dana po telu izbije veliki. Prijava oboljenja je po zakonu obavezna i svaki bolesnik koji ima velike boginje mora se izolovati i preneti u bolnicu na lečenje. Najlakša trovanja prođu uz povraćanje i proliv za 3 do 4 dana.... Od velikog kašlja boluju uglavnom deca do 12 godina... Zaštita od trovanja životnim namirnicama sastoji se u izbegavanju upotrebe hrane iz konzervi koje pri otvaranju ispuštaju gasove.. Uzročnik velikog kašlja je jedna vrsta vrlo malog kokobacila.... Veliki kašalj Veliki kašalj je veoma zarazna bolest..Najčešće ozdravi za 8 do 10 dana... Počinje drhtavicom. Treba izbegavati isto tako i upotrebu higijenski ne proverenih slatkiša i sladoleda. mesnih prerađevina...... dotle ... povraćanjem i zatvorom. ali se trovanje može završiti i smrću.... Bolest se prenosi neposredno sa bolesnika.. primenjuje se i danas... Posle toga je redak......... koji je uveo vakcinisanje protiv velikih boginja još u vreme kada se nije mnogo znalo o uzrocima oboljenja od zaraznih bolesti........ ustajale ribe itd. Metoda zaštite od velikih boginja.. ... On je zapazio da žene koje muzu krave sa krastama od kravljih boginja na vimenu ne obolevaju od velikih boginja u vreme epidemije i iz toga izvukao zaključak da se ljudi kalemljenjem kravljih boginja mogu zaštititi od velikih boginja... Ali.. Dete uporno kašlje..... ali od njega mogu bolovati i vrlo stare osobe. Bolest u svom razvitku prolazi kroz tri stadijuma. Kataralni stadijum Ovo je početni stadijum bolesti i on se često ni po čemu ne razlikuje od obične kijavice ili nazeba.. ali je moguće da se prenese i preko rublja i odela koje je oboleli imao na sebi za vreme bolesti. umesto da prestane. karakteristična po naročitoj vrsti kašlja sa zacenjivanjem. Inkubacija traje prosečno 7 dana.. Izbegavati upotrebu sumljivih mesa. uskoro se...... ukoliko ga nisu dotle prebolele.... pogotovo gasove sa zadahom na užeglu mast. visokom temperaturom i jakim bolovima u glavi. malo izmenjena. od kojih ostaju ružni ožiljci koje viđamo na licu osoba koje su preživele velike boginje.. Velike boginje Svoj spas od velikih boginja čovečanstvo duguje velikom engleskom lekaru Dženeru. Bolest je teška i teško se leči... Ima ga na svim kontinentima. Plikovi zagnoje i na njihovom mestu se otvore ranice...

Bolest se javlja isključivo kao posljedica prve infekcije virusom i u pravilu je kratkog i dobroćudnog tijeka..... Ovo stanje traje 7 do 10 dana..... Posebnost varičela-zoster virusa je da se nakon ulaska trajno nastanjuje u organizmu... dete se hrani i dobro spava kada ne kašlje......U naseljenim krajevima vodene kozice su endemska bolest..... tako da bolest traje ukupno oko šest nedelja..... Na beonjačama se vidi pokoji proširen krvni sud i ždrelo je crveno........ .... završava iskašljavanjem jedne male količine rastegljive. Za vreme ovog stadijuma dete je već izmoreno... ... Potom uvuče vazduh uz piskav i hrapav zvuk koji liči na nekakvo rikanje... koje se često završava povraćanjem i izbacivanjem rastegljive lepljive sluzi.. providne i lepljive sluzi....... koja uglavnom ...... a uzročnik je varičela-zoster virus iz porodice herpesvirusa..... oslabi.... Dječje zarazne bolesti .......... a njegova moguća ponovna reaktivacija daje kliničku sliku i simptome nove bolesti zvane herpes zoster....... Inače. Prelaz iz prvog u drugi stadijum je postepen.... po kome je bolest i dobila ime. Kašljanje je ređe............... mogu da nastupe nagle komplikacije u plućima... Ako ga neko preboli jedanput.. Epidemiologija ....... Taj stadijum traje dve do tri nedelje.. Ovaj stadijum traje oko dve nedelje............. neće ga bolovati ponovo... Posle udisanja uhvati ga ponovo grčevito kašljanje. Veliki kašalj ostavlja za sobom trajan imunitet...... bolesnik ređe povraća........... bolje se hrani i počinje da se oporavlja.vodene kozice (varičele) broju 49 (08/06) Istodobna prisutnost kožnih promjena u različitim stadijima razvoja (od makule do kruste) i izbijanje osipa na mahove prepoznatljivi su simptomi vodenih kozica Vodene kozice akutna su zarazna bolest prije svega dječje dobi.. Stadijum zacenjivanja Ovaj stadijum je obeležen naročitim kašljem. Stadijum izlečenja Ovaj stadijum praćen je kašljem koji već više liči na zreo kašalj posle nazeba nego na kašalj s grčevima iz drugog stadijuma bolesti...suv kašalj.... beonjače ponekad potpuno zakrvare itd. oko očiju se pojavi otok... Dete je zahvaćeno dužim isprekidanim kašljem koji traje dok dete ne isprazni sav vazduh iz pluća......

eruptivni stadij od pet do šest dana s izbijanjem osebujna osipa praćena svrbežom.Klinička slika vodenih kozica može se podijeliti u nekoliko stadija: stadij inkubacije traje od 10 do 20 dana bez simptoma bolesti. ali jednakomjerno mogu biti zahvaćeni i drugi organi (jetra. odnosno vezikule. te pucaju. razmnožava se i širi krvlju po raznim organskim sustavima.Laboratorijske pretrage nisu nužne za postavljanje dijagnoze bolesti. katkad i fatalnim posljedicama za dijete. Bolest se prenosi kapljičnim putem. U konačnici je najjače zahvaćena koža te sluznica dišnog sustava i usne šupljine. pluća. postižući tako doživotnu imunost. Bolesnik s varičelom zarazan je dan-dva prije pojave osipa. Istodobno s pojavom osipa na koži i sluznici javlja se svrbež zahvaćenih dijelova. Stadij inkubacije je vrijeme tijekom kojeg virus putem sluznice dišnog puta ili očne spojnice ulazi u ljudski organizam. od samo nekoliko promjena do gotovo potpune prekrivenosti kože. Stadij regresije obilježen je nestankom općih simptoma bolesti. U sljedećih dan. a praćen je blago povišenom temperaturom. mozak itd. nego se ona . a s pojavom prvih krusta izbijaju nove makule. pa se na koži mogu vidjeti sve faze: od makule do kruste. te se osip s glave i trupa konačno širi i na ekstremitete. Nasuprot tome. i to traje dok se zadnje kruste (kraste) potpuno ne posuše. One su prosječne veličine 2 . Prodromalni stadij je obično slabo izražen.95 posto populacije preboli vodene kozice do odrasle dobi. Svako izbijanje novog osipa može biti praćeno porastom tjelesne temperature. osip je vrlo osebujan i prepoznatljiv. obično tri do sedam dana od pojave osipa. glavoboljom. nakon kojih u pravilu ne ostaju ožiljci. a povremene epidemije najčešće su zimi i u proljeće. Izvor zaraze je bolesnik s varičelom ili herpes zosterom. a obilježen je karakterističnim vezikuloznim (mjehurićastim) osipom praćenim svrbežom. Klinička slika . Osip izbija na mahove. Osip u varičeli izbija na mahove. stadij regresije obilježen je nestankom općih simptoma i cijeljenjem kožnih promjena. dva zamuti se sadržaj mjehurića. što osobu čini zaraznom za okolinu i prije pojave prepoznatljiva osipa. infekcija trudnice izaziva bolest i majke i djeteta. Prve kožne promjene su sitne crvenkaste mrljice (makule) koje izbijaju na vlasištu.).3 mm i ispunjene bistrom tekućinom u kojoj se nalazi virus. što može završiti s teškim. Gotovo 90 . Gustoća osipa je vrlo različita. odnosno izravnim dodirom s bolesnikom. a virus prodire u organizam kroz sluznicu dišnog puta i spojnicu oka (konjunktivu). jer su zaštićena u trudnoći prenesenim protutijelima. klonulošću i sl. pa se na ko§i mogu vidjeti sve faze: od makule do kruste Dijagnoza . suše se i pretvaraju u kruste cijeljenjem. prodromalni stadij jedan-dva dana s nespecifičnim općim znakovima bolesti. ne obolijevaju od te bolesti u prva tri mjeseca života. otpadanjem krusta i cijeljenjem promjena iza kojih najčešće ne ostaju nikakvi ožiljci. povraćanjem. crvenilom okružene površinske mjehuriće (vezikule). Izražen u punoj mjeri. Tijekom idućih sati mijenjaju izgled i prelaze u malene.zahvaća djecu između druge i osme godine života. Važno je istaknuti da potkraj ovog stadija virus ponovno nastanjuje dišni sustav. Eruptivni stadij bolesti najčešće se javlja 14 do 16 dana nakon izlaganja infekciji. Djeca majki koje su stekle otpornost prema varičeli. što je upečatljiv nalaz u vodenim kozicama. Razvoj pojedine promjene od makule do kruste obično traje dva-tri dana. licu ili trupu.

sa umereno povećanom temperaturom i osećanjem opšte nelagodnosti. Jedna od češćih komplikacija je svakako naknadno pridružena bakterijska infekcija. Prve tegobe bolesnik oseti na krajnicima i u ždrelu. jačom zahvaćenošću drugih organskih sustava ili naknadno pridruženom bakterijskom infekcijom. U guši se vide uvećani krajnici sa pocrvenelom i natečenom sluzokožom. Osim navedenoga. Posebnu važnost u kliničkoj slici ima osebujan izgled osipa. bolesnici od malignih bolesti na citostatskoj terapiji. što može imati ozbiljne posljedice za bolesnika (smetnje disanja. ali ne mnogo. katkad i fatalna. a često je prisutan i miokarditis (upala srčanog mišića). javljaju se razni poremećaji na nervima a na koži se pojave jasno ograničene. Uporedo s tim počinju da otiču limfne žlezde na vratu i na potiljku. ZARAZNA MONONUKLEOZA Zarazna mononukleoza Bolest je akutna i zarazna. jezom i drhtavicom. Očne vežnjače su crvene. pluća i središnji živčani sustav. u varičeli je moguća jaka zahvaćenost i nekih drugih organskih sustava kao što su jetra. Bolest počinje naglo. Hemoragična varičela je rijedak.Javljaju se najčešće u osoba s oštećenim imunim sustavom i po kliničkom tijeku i ishodu razlikuju se od uobičajenih vodenih kozica (npr. bulozna varičela. Posebna komplikacija vezana uz vodene kozice i istodobnu upotrebu lijekova koji sadrže salicilate (aspirin) naziva se Reyeov sindrom. a osip je vrlo gust uz kožna krvarenja. pokoji put se jave stomačni poremećaji praćeni gađenjem. a riječ je o teškom oštećenju jetre i moždane funkcije. Pod nezgodnim smještajem osipa ponajprije se misli na izbijanje u području ždrijela. a zatim i u ostalim predelima. oštećenje vida i sl. Posebni oblici . Osim kože i sluznica. što katkad dovodi i do vrlo teških oštećenja ili čak smrti bolesnika (smrtnost bolesnika kod zahvaćenosti središnjeg živčanog sustava je oko pet posto). hemoragična varičela itd.temelji na dobroj anamnezi i kliničkoj slici. grkljana ili oka. Uz visoku tjelesnu temperaturu. imunokompromitirani bolesnici. primjerice. katkad i sa smrtnim ishodom. Često se javlja glavobolja. U krvnoj slici se primećuje znatan porast belih krvnih zrnaca (i do 20 000 . Komplikacije . Posebnu sklonost takvim ili drugim komplikacijama (progresivni oblik bolesti) imaju. Slezina i jetra su uvećane.Prognoza bolesti u inače zdravih ljudi i nekompliciranih oblika u pravilu je dobra. bolesnik može krvariti i iz unutarnjih organa. ali često smrtonosan oblik bolesti. češće s jeseni i proleća. na kojoj se javljaju sitne ranice pokrivene zelenožućkastim gnojnim prevlakama. Dosad nije primećena epidemija zarazne mononukleoze. trudnice i novorođenčad. Javlja se kod mlađih osoba od (15 do 30 godina). a najčešće je riječ o infekciji osipom oštećene kože ili sluznica. javlja se jaka iscrpljenost.). jer istodobna prisutnost kožnih promjena u različitim stadijima razvoja (od makule do kruste) i izbijanje osipa na mahove prepoznatljivi su simptomi vodenih kozica. nešto uzdignute ospe razne veličine.Komplikacije bolesti mogu biti raznolike i uglavnom su uzrokovane nezgodnim smještajem osipa. Prognoza .). a u bolesnika s poremećenim imunim sustavom ili u novorođenčeta može biti vrlo loša.

kao što su izolacija bolesnika i dezinfekcija njegovih izlučevina. otok i osetljivost jetre. U lakšim slušajevima znaci bolesti su mnogo manje izraženi. naročito u krajevima gde su higijenske prilike nepovoljne. pa i kod nas. veoma rasprostranjena u svetu. Bolest obično traje 2 do 3 nedelje. Tip B je podjednako zarazan za osobe svakog doba starosti. a virusa B 50 do 180 dana. opšta nelagodnost. Utvrđena su dva tipa virusa koji izazivaju zaraznu žuticu. a za vreme akutne faze bolesti nalazi se u krvi i izmetu bolesnika. naročito kod osoba u kojih je iz ovih ili onih razloga otpornost organizma osetno popustila. Znaci bolesti iščezavaju obično postepeno i bolesnik se malopomalo oporavi. pojava žutice. Zbog toga se zutica izazvana virusom tipa B zove i inokulacioni virus hepatit (serumski hepatit). . otok žlezda na vratu i u drugim predelima. Bolest nastaje postepeno. Najvažniji znaci bolesti su povišena temperatura. akutna je zarazna bolest. pretežno sa jednim jezgrom. Stolica (izmet) je normalne boje. Veoma je otporan na uticaj spoljne sredine i zbog toga je vrlo rasprostranjen. Zarazna mononukleoza može se javiti i u veoma teškom obliku. Inkubacija virusa tipa A traje 16 do 42. gubitak apetita. ali opšte mere. Dotle je ona bila poznata pod imenom "kataralna" žutica nejasnog porekla. sa teškin opštim promenama u organizmu. Pokoji put žutice uopšte nema. Virusno poreklo zarazne žutice utvrđeno je pre 60 godina. Prenosi se kroz kožu. naročito na nervnom sistemu Zasad ne postoje mere specifične zaštite protiv zarazne mononukleoze. Tip A izaziva zaraznu žuticu većinom kod dece i mladeži do 15 godina i prenosi se kroz usta. poznatiji kao zarazna žutica. u vidu nekog lakog opšteg poremećaja. Zarazna žutica traje 2 do 3 nedelje. Tip A i tip B. Ali zarazna žutica se može javiti i u veoma teškom obliku. U sasvim lakim slučajevima zarazna žutica može proći i nezapažena. treba obavezno i strogo primenjivati ZARAZNA ŽUTICA Zarazna žutica Zarazni virusni hepatit. Virus zarazne žutice napada i razara tkiva jetre. usporen puls i mokraća zatvorenožute boje. Ali zarazna žutica može trajati i znatno duže i može ozbiljno oštetiti jetru. po čemu je bolest i dobila ime mononukleoza.ccm). ali može trajati i duže. Broj obolelih je veći. vodom i hranom. najčešće prilikom raznih injekcija ili transfuzije krvi.

meningokoka. ..... Ovi znaci mogu biti teži ili lakši... da izvor zaraze mogu biti potpuno zdrave osobe.. skupljenih nogu u kukovima i kolenima... jer će nam to koristiti u borbi za suzbijanje ove teške zarazne bolesti.. ukoliko ih nisu preležali u detinjstvu.. jaka glavobolja i nesvestica. kijavice... ali boluju i odrasli... Od zauški boluju mahom deca. povraćanje.... ovo hronično stanje zarazne žutice ne povlači za sobom cirozu jetre.. Oboleli vrlo brzo dobije izgled teškog bolesnika.. sa karakterističnim osipom oko usana.. ukočenog vrata sa glavom zabačenom nazad. Lekar će radi potvrde svoje dijagnoze svakako izvaditi tečnost iz kičmenog stuba.... Ako bolesniku u takvom stanju pozovemo lekara. Nedolečena ili loše lečena žutica može se javiti ponovo kod iste osobe... U slučaju da je po sredi odista zarazno kočenje vrata.... a može i preći u hronično stanje... Uzročnik je virus koji napada žlezdana tkiva... Zarazno kočenje vrata Zarazno kočenje vrata je teška zrazna bolest... izazivajući zarazno kočenje vrata. koja često živi u nosno-ždrelnoj sluzokoži zdravih osoba (kliconoša). Kod dece početak bolesti ima ponekad izgled angine.. jako je osetljiv na dodir. pa da odatle ide u pravcu moždanih opni u lobanji i duž kičmenog kanala... a ponekad gušteraču i štitnu žlezdu.. ne podnosi svetlost. .. zatim. Treba znati da je nosnoždrelna sluzokoža izvor zaraze i. Jednom preležana bolest se ne ponavlja. ponekad je u besvesnom stanju. što zavisi od težine bolesti.... on će prilično brzo utvrditi dijagnozu zaraznog kočenja vrata.. tečnost iz kičmenog stuba je mutna i teče pod pritiskom.... drhtavica... Iz nosno-ždrelne sluzokože bolesnika ili kliconoša mikrob zaraznog kočenja vrata izleti prilikom kašlja i govora sa kapljicama pljuvačke ili sluzi i direktno zarazi zdrave osobe..... U njoj se pod mikroskopom nađe prouzrokovač zaraznog kočenja vrata....... MUMPS---ZAUŠKE Zauške Zauške su zarazna bolest.. Njegov prouzrokovač je mikrob oblika udvojene koke. koja se javlja u vidu pojedinačnih oboljenja ili manjih epidemija. Utvrđenoje da obično prouzrokovač zaraznog kočenja vrata predhodno izazove zapaljenje nosnoždrelne sluzokože sa znacima sličnim znacima kijavice. na prvom mestu pljuvačne....ostavljajući na njoj trajne posledice... stomačno crevnog poremećaja. zatim semene žlezde. Za razliku od običnog hroničnog zapaljenja jetre.... diplokokemeningokoka.. Leži na jednoj strani savijenih. epileptičnog napada itd. Znaci zaraznog kočenja vrata pojavljuju se naglo: visoka temperatura...

. u uslovima avionskog saobraćaja njihovo prenošenje je preko leta moguće i u umereno toplije krajeve..... naročito kod mladića i odraslih.. po kojoj je i dobila svoje ime.... U naknadu za to...... Posle 7 do 8 dana bolest prođe.. koža je zategnuta i glatka......... Često nastave da se igraju kao da nisu bolesna..... Tek kada se ispod. Ovi komarci ne mogu da se hrane i razvijaju na temperaturi nižoj od 23°C i zbog toga je žuta groznica bolest tropskih predela.. vidi se da su u pitanju zuške... odrasli bolesnici su uznemireni.. a češća je kod mladića i devojaka... koja štiti od bolesti čitavih desetak godina. Ova komplikacija je vrlo retka kod dece.. buncaju.. Bolest se javlja naglo.. Ako se otok pojavio prvo na jednoj strani....... jako su osetljiva... Deca podnose to stanje relativno mnogo lakše.... i ispred ušiju pojavi otok. Otok je srednje mek....Sa teško oštećenim imunim sistemom niko ne može da preživi uprkos terapiji najefikasnijim antibioticima. gljivice ). Žuta groznica spada u karantinske bolesti. Jedno ili oba jajeta oteknu...... poznata pod imenom Aedes Aegypti. Posle inkubacije od oko 18 dana. NEKOLIKO RIJEČI O IMUNOM SISTEMU: Imuni sistem – temelj odbrane ljudskog organizma Funkcija imunog sistema je da štiti organizam od svih činilaca koji bi mogli narušiti naše zdravlje. kao i čestice .... Vrlo je teška i teško se leči. ŽUTA GROZNICA Žuta groznica Žutu groznicu prouzrokuje virus koga prenosi jedna vrsta komarca..... Česta komplikacija zauški je zapaljenje semenih žlezda (semenika kod muškaraca i jajnika kod žena). Imuni sistem se aktivira svaki put kada se bilo koje strano telo ili organizam nađu u ljudskom telu. postoji vrlo efikasna vakcina.... Prenosi se pljuvačkom neposredno sa bolesnika na zdrave. Međutim. slabo spavaju. ubrzo se javlja i na drugoj.To su najčešće mokroorganizmi ( bakterije.. odmah sa visokom temperaturom i uskoro sa pojavom žutice. kod bolesnika nastupe izvesni poremećaji koji se javljaju kod mnogih drugih oboljenja.. i po završetku bolesti često se u izvesnoj meri sasuše.Bolest je zarazna naročito u svom početnom periodu i za vreme otoka pljuvačnih žlezda... žvakanje je otežano. virusi.. Za to vreme temperatura je umereno uvećana.. .

a koje imuni sistem prepoznaje i protiv kojih započinje reakciju zvanu imuni odgovor. To se dešava usled nagomilavanja antitela.odmah ispod dijafragme. ali se prilikom infekcije uvećaju. a sa ciljem sprečavanja njenog daljeg širenja.leđima i ispod vilice. adenoidi i jezični krajnici koji se nalaze kod korena jezika zajedno čine tzv. Nepčani krajnici.krajnici i adenoidi.Limfni čvorovi su loptastog oblika i sastoje se od limfnog tkiva.Veoma važan zadatak ovog sistema je da pamti strane materije i razlikuje ih od onih koje pripadaju ljudskom organizmu. Normalno su veličine zrna graška.U ovoj žlezdi se odvija proces sazrevanja jedne vrste limfocita označenih kao T limfociti. a takve činioce nazivamo antigenima. ili na preponama u slučaju genitourinarnih infekcija. grudna žlezda( timus ).po vratu. zadužen za odbranu gornjih disajnih puteva i digestivnog trakta.Njihov zadatak je da zadržavaju mikroorganizme i druge štetne čestice na samom ulasku u organizam.Postoje milioni antigena koji među sobom mogu imati čak i neznatne razlike. . Limfni čvorovi Na svom putu od limfnih kapilara do venske cirkulacije limfa prolazi kroz limfne čvorove koji deluju kao filtri u kojima se neutrališu štetne materije.s tim što se u njoj odvija i razgradnja crvenih krvnih zrnaca na kraju njihovog životnog veka.zagađenja.kao i pokretanje imunog odgovora u smislu lučenja antitela. slezina( smeštena u gornjem levom delu stomaka). pa na primer uvećani su limfni čvorovi na vratu u slučaju mononukleoze.na preponama.bezbojna tečnost u kojoj se nalaze limfociti( vrsta belih krvnih ćelija) koji imaju glavnu ulogu u imunom odgovoru organizma. a sa ciljem uništenja antigena.Limfa ističe iz krvi u periferne limfne kapilare.sa zadnje strane kolena.grudnom košu. Krajnici i adenoidi Nepčani krajnici se nalaze simetrično pri dnu nepca.To znači da je imuni odgovor najjači na mestu početka infekcije. Ova funkcija je aktivna samo u prvim godinama života. Nalaze se na različitim mestima u ljudskom telu:ispod pazuha.a sa obe strane ždrela dok su adenoidi organi sačinjeni od limfnog tkiva smešteni u gornjem delu ždrela.Ima ulogu sličnu kao i limfni čvorovi. limfni prsten. Svi oni povezani su međusobno sistemom limfnih sudova kojima teče limfa. Slezina Nalazi se sa gornje leve strane stomaka.koji je potom odvode do većih limfnih sudova i na kraju se veliki limfni sud ponovo uliva u venski sistem. Timus Nalazi se na zadnjoj strani grudne kosti. Od čega se sastoji imuni sistem? Organi imunog sistema su: limfni čvorovi.u stomaku.Do povećanja limfnih čvorova uvek dolazi na mestu ulaska antigena. ili toksini.

E i D. fagocitozu (bakterija). Nakon prodora antigena u organizam i njegovog prepoznavanja. slezine i ostalih.Ova vrsta imuniteta prisutna je od rođenja i predstavlja prvu liniju odbrane.To je jedna vrsta belih krvnih zrnaca. što prouzrokuje njegovu precipitaciju. a to su T i B limfociti. i nema imuno »pamćenje«. a podrazumeva da za svaki antigen postoji specifičan imuni odgovor. Sinteza limfocita započinje u koštanoj srži od ćelija prethodnica koje kasnije sazrevaju u T limfocite u timusu dok se sazrevanje B limfocita završava u koštanoj srži. Na koji način postajemo imuni? Kod imune osobe koja je već jedanput bila u dodiru sa određenim antigenom. u krvi ostaju tzv.Svaka od njih ima svoj zadatak. lizu ( eritrocita). U organizmu postoji pet vrsta antitela tj. Urođeni imunitet sastoji se od niza nespecifičnih mehanizama odbrane.Deluje neposredno u roku 96 sati. Zreli T i B limfociti potom prelaze u krv. Zahvaljujući njima dolazi do prepoznavanja antigena. limfociti B memorije koji se prilikom ponovnog prodora .Limfociti Najvažniju ulogu u održavanju ljudskog zdravlja igraju upravo limfociti.Ima duže vreme reakcije. IgM i IgD nalaze se na ćelijskoj membrani limfocita i predstavljaju receptore za antigene. a iz krvi u periferne limfne organe poput limfnih čvorova. Tada dolazi do diferencijacije B limfocita u plazma ćelije koje luče specifična antitela. G. a aktivni su i pre izlaganja nekom antigenu. Stečeni ili specifični imunitet se razvija postepeno nakon rođenja. dok B limfociti regulišu stvaranje antitela. ili resice cilijarnih ćelija bronhijalne sluzokože koje zadržavaju štetne čestice i potiskuju ih van organizma.Limfociti i antitela sastavni su deo stečenog imuniteta. Humoralni imuni odgovor Zasniva se na stvaranju specifičnih antitela protiv određenog antigena. te da pokrene imuni odgovor sa ciljem da je uništi. inaktivaciju( u slučaju virusa ).U krvi i limfnim organima oni su uvek prisutni i spremni da reaguju na bilo koji strani antigen.Pod urođenim imunitetom podrazumeva se na primer kisela PH vrednost vaginalne sluznice kako bi se sprečio razvoj patogenih mikroorganizama u tom području. od 96 sati pa naviše. Antitela su supstance koje se još nazivaju i imunoglobulini a luče ih B limfociti. Vrste imunog odgovora Postoje dve vrste imuniteta. a to su urođeni i stečeni imunitet. Razlikujemo dve vrste limfocita. malignih tumora).Imuni odgovor može biti humoralni (usmeren protiv bakterija) i ćelijski(protiv virusa. T limfociti imaju ulogu da prepoznaju i razlikuju strane materije od onih koje pripadaju organizmu i da ih unište. M. Visoko je efikasan. Međusobno se razlikuju po hemijskom sastavu i strukturi. B limfociti se pretvaraju u plazma ćelije koje luče antitela protiv jednog ili više antigena koji su prouzrokovali imunu reakciju. imunoglobulina( Ig ) i to: A. ima imuno »pamćenje« što znači da ima sposobnost da pamti svaki prethodni kontakt sa određenim antigenom.Dolazi do vezivanja antitela za strani antigen. odnosno da prepoznaje stranu materiju čak i mnogo godina nakon prvog kontakta.

tj. ili zaraženih virusom HIV-a. Ako dođe do promene tih antigena što se dešava najčešće nakon virusne infekcije. pa i na samim limfocitima. ZM (zadnji mensis). Ćelijski imuni odgovor se odvija tako što T limfociti dolaze u direktan kontakt sa antigenom. Ćelijski imuni odgovor Glavnu ulogu imaju T limfociti. dok one zdrave bivaju pošteđene. T limfociti se aktiviraju i uništavaju takve ćelije. oboli samo jedanput. Autoimune bolesti nastaju onda kada imuni sistem izgubi sposobnost imunog pamćenja i počne ćelije sopstvenog organizma da prepoznaje kao strane i da ih napada i uništava. T limfociti su zaduženi za prepoznavanje stranih antigena u organizmu. Na njihovoj površini nalaze se receptori. čak i bez lučenja antitela od strane B limfocita. imunog sistema da pruži adekvatan odgovor na invaziju patogenih mikroorganizama i drugih štetnih materija. ----------------------------------------------------------------------- Prikupljanje podataka (anamneza) 1Povijest bolesti 3Datum početka sadašnje bolesti 4Dosadašnje bolesti 5Lijekovi 7Dječje zarazne bolesti 8Familijarna/obiteljska anamneza 9Epidemiološka anamneza 10Navike: droga. T limfociti ne stvaraju antitela. kod malignih tumora. Najčešće se javlja kod osoba koje duže boluju od nekih hroničnih bolesti. ali ne i identični. pre razvoja simptoma bolesti. zauške i sl. po strukturi slični onima na B limfocitima. Ti receptori još u fazi embrionalnog razvoja stiču sposobnost prepoznavanja onoga što ne pripada organizmu kao i prepoznavanja izmenjenih ćelija samog organizma.Limfociti B memorije i antitela imaju sposobnost da zaustave razmnožavanje uzročnika bolesti čim uđe u organizam.Ćelijski imuni odgovor značajan je kod virusnih i gljivičnih infekcija. AB (abortus) 12Cijepljenje . Imunološka kompromitovanost je termin koji označava smanjenu sposobnost organizma. Ti molekuli deluju kao posrednici između ćelija i uništavaju oštećene ćelije. tj. transplantacije organa. ili ako se u organizmu nađu ćelije sa drugačijim antigenom (kao kod transplantacije). alkohol 11Partus (broj rođenja).istog antigena u organizam aktiviraju tako što se brzo razmnožavaju i pretvaraju u plazma ćelije koje luče velike količine specifičnih antitela. već luče supstancije koje se nazivaju citokini. Na svim ćelijama u našem telu nalaze se histokompatibilni antigeni. ili pojave malignih ćelija. pušenje. ili podstiču druge ćelije imunog sistema na imuni odgovor. To je razlog zašto se od nekih bolesti kao što su boginje.

najstalniji simptom zaraznih bolesti o Temperatura je posljedica oslobađanja pirogenih tvari koje oslobađaju mikroorganizmi i oštećo ene stanice tkiva o Pirogene tvari su biološki aktivne supstance koje podražuju hipotalamus (centar za regulaciju) o Kod zaraznih bolesti temperatura može rasti naglo i postepeno o Prema dnevnom kretanju razlikujemo 3 osnovne vrste oscilacije  Febris continua • Oscilacije manje od 1°C  Febris remitens • Dnevne oscilacije već• e od 1°C. općom slabošću. malinasti jezik (kod scarlatine). suhoća usta. glavobolja (cephalea). dok su specijalni svojstveni određenim skupinama bolesti 8U početku svake infektivne bolesti pojavljuju se tipične tegobe koje nazivamo općim simptomima ili infektivni sindrom 18Infektivni sindrom obuhvaća povišenu temperaturu praćenu zimicom/tresavicom.13Alergija na lijekove Opći i specijalni simptomi zarazne bolesti 4Opći simptomi zajednički su većini zaraznih bolesti. proljev i povraćanje (toksemija – toksini u krvi) 20Specifični simptomi javljaju se kasnije i povezani su s lokalizacijom upalnog procesa 21Temperatura o Temperatura je najčo ešćo i. tijekom dana padne na normalu ili ispod (tipič• an za sepsu) 22Tresavica (tremor) – znak prodora bakterija u krv (bacteriemija) . a tijekom dana ne padaju na normalu  Febris intermitens • Dnevne oscilacije već• e od 1°C. artralgija). opća slabost. malaksalošću. bolovima u mišićima (myalgia) i zglobovima (artritis.

oteč eni i bolni limfni č vorovi vrata  Najč ešć e ih uzrokuje: bakteriohemolitič ki streptokok (BHS) o INFEKTIVNE BOLESTI LIMFNOG SUSTAVA  Sy. povrać anje. šmrcanje. vrtoglavica. često nalazimo splenomegaliju (povećanje slezene). kašalj  Gripa. bakterijska bolest). leukopenija (smanjen broj leukocita. – bol u lumbalnom dijelu)  Peckanje i bol pri mokrenju o INFEKTIVNE BOLESTI DIŠNOG SUSTAVA  Otežano disanje. trombocitopenija. kod pojačanog metabolizma povećava se volumen krvi te kod pacijenta nalazimo tahikardiju (za svaki °C.24kod najveće temperature i tresavice vadi se HKB (hemokultura na bujon) 26Kod salmonele vadi se HKŽ (hemokultura na žučnu podlogu) 28Sy. pneumonia. konvulzije/grč evi kod male djece  Meningitis (virusni – serozni. ukoč enost šije. bol mišić a o INFEKTIVNE BOLESTI MOKRAĆNOG SUSTAVA  Upala bubrega (pyelonefritis ac. bakterijski – gnojni). fotofobija.)  Grlobolja. herpes febrilis (reaktivacija ranije stečenog herpes virusa) 38Zarazne bolesti sa simptomima bolesnog organa o INFEKTIVNE BOL. mononucleose  Uzroč nik: Epstein – Barr virusom (EBV) o INFEKTIVNE BOLESTI ZGLOBOVA I MIŠIĆA  Otok. otežano gutanje. 8 otkucaja više). Inf. ac. encefalitis o ANGINE (tonzilitis ac. Sepse – prodor bakterija iz krvi u različita tkiva i organe gdje se stvaraju upalni procesi 34Tijekom upalnog procesa. CŽS  Glavobolja. Respiratorni katar . virusna bolest). poremeć aji svijesti. hepatomegaliju (povećanje jetre) 37Neke zarazne bolesti idu uz leukocitozu (povećanje broja leukocita. crvenilo.

pancarditis o INFEKTIVNE BOLESTI KOŽE  Egzantermič ne bolesti – vezane uz osip  Morbili. scharlatina. otrovanje hranom (alimentarna toksikacija – Intoxicatio alimentario) uzrokovano STFC-om. direktno oštećujući sluznicu probavnog trakta o Gastritis – upala sluznice želuca o Enteritis – upala tankog crijeva o Colitis – upala debelog crijeva o Enterocolitis ac. o INFEKTIVNE BOLESTI JETRE  Hepatitis. mjehurić• i ispunjeni gnojnim sadržajem) • Petehijalni osip (sitne toč• kice. muč nina. krvarenje u koži) Crijevne zarazne bolesti 2Spadaju one zarazne bolesti gdje uzročnik ulazi na usta. prolazi kroz želudac i crijeva 5Na sluznici probavnog trakta može štetno djelovati bakterija svojim toksinima ili invazivno. – upala tankog i debelog crijeva o Gastroenterocolitis – upala želuca. kolera. tankog i debelog . epicarditis. pericarditis. endocarditis. amebni hepatitis  Bol ispod desnog sedmog rebrenog luka.o CRIJEVNE ZARAZNE BOLESTI  Bol u trbuhu. leptospiroza. povrać anje. šigeloza. proljev  Salmoneloza. varič ela (vodene kozice)  Vodene kozice • Makula (osip u razini kože) • Papula (sitni prištić• i iznad razine kože) • Vezikule (sitni prištić• i iznad razine kože ispunjeni seroznom tekuć• inom) • Pustule (iznad razine kože. uzroč nik virus o INFEKTIVNE BOLESTI SRCA  Myocarditis. erizipel.

Clostridium perfringens – ima spore koje su termostabilne. ždrijelu i na koži o Enterotoksin je termostabilan toksin. kremastim kolačo ima i tortama o Enterotoksin djeluje na sluznicu potičo ućo i mehanizme izlučo ivanja (voda. aureus ili zlatni stafilokok koji se nalazi u nosu. . simptomatska (dijeta. epidemioloških podataka o TH. inkubacija je od 1-6 sati o Bolest počo inje mučo ninom. povraćo anje dominira nad proljevom  posljedica toga je dehidracija o DG. izbacuje se fekalijama (stolicom) 8Fekalno oralni put prijenosa 94 F o Fingers – prsti o Flyes – muhe o Food – hrana o Feces . se postavlja na temelju kliničo ke slike. elektroliti) o Invazivna upala komponenta izostaje i izostaje febrilnost. inkubacija 8-24 sata o bolest počo inje naglo proljevom i povraćo anjem. ako se nalaze u hrani posebno u mesnim proizvodima na visokoj temperaturi spore prežive o ulaskom u crijevo spore oslobađaju toksin koji izaziva proljev. a naziva se tako jer se resorbira iz sluznice crijeva o Otrovanje hranom može se javiti u epidemiji zbog vrlo kratke inkubacije i zbog toga što hranu osobe konzumiraju istovremeno o Najčo ešćo e se javlja u ljetnim mjesecima zbog otrovanja sladoledom. učo estalim povraćo anjem i rijetkim proljevastim stolicama bolovi u trbuhu. Uzrokovana je enterotoksinom bakterije stfc.stolica ALIMENTARNA INTOKSIKACIJA (intoxicatio alimentaria) 101. tekućo ina) 112. općo om slabošćo u.crijeva 7Uzročnik se unosi prljavim rukama ili zagađenom hranom.

grčevi nisu uvijek praćeni stolicom. glavoboljom a zatim i grčeviti bolovi u trbuhu. rijetko ulaze u krv 22Posljedica invazivnog djelovanja na sluznicu je upala sluznice debelog crijeva 23Upala prema težini može varirati od kataralne do ulceromembranozne 25Šigele luče enterotoksin koji dovodi do hipersekrecije sluznice. to su DIZENTERIČNI SINDROMI 39TH. podijeljene u skupine A. normalna crijevna flora te uredna peristaltika 26Inkubacija 1 – 5 dana 32Bolest počinje općim simptomima. mj života. bolest traje 12 – 24 sata. normalna. i 8. simptomatska AKUTNA BACILARNA DIZENTERIJA (ŠIGELOZA) 14ŠIGELOZA – ak. bolest vezana uz loše higijenske uvijete 21U crijevima šigele uzrokuju bolest invazijom. B. 16Izvor zaraze je bolestan čovjek i kliconoša 18Kliconoštvo je kratkotrajno i obično ne dulje od nekoliko tjedana 19Bolest se prenosi fekalno – analnim prijenosom 20U prijenosu imaju važnu ulogu i muhe uz zagađene namirnice i vodu. algičkim sindromom. proljev. najčešće između 4. C i D. gram negativnim štapićastim bakterijama. Prouzročena šigelama. kod male djece konvulzije. zar. zar. bol. na sluznici dolazi do upale.bolovi u trbuhu. sinersul ŠARLAH (skarlatina) 42Ak. godine. bol. povraćo anje nije čo esta pojava o temp. TH. uzrokovana betahemolitičkim streptokokom (BHS) grupe A koji izlučuje eritrogeni toksin 48Javlja se češće u jesen. a poslije . stolice u početku kašaste a kasnije oskudne sa primjesama sluzi i krvi 34Pred kraj bolesti se svede na malu količinu sluzi i krvi 38Bol u donjem dijelu trbuha tjera na hitno pražnjenje crijeva. antimikrobna – tetraciklin. na početku zime i obolijevaju djeca nakon 6. na šigele djeluje aceditet želuca.

javlja se ljuštenje kože na rukama i trupu. sinusa. limfnim čo vorovima. bolest počinje naglo. nakon toga osip nestaje u 2 tjedna. visoka temperatura. febrilnost. a na tabanima i dlanovima se ljušti 69TOKSIČNA SKARLATINA o Jaka toksemija. a od 3. pad tlaka. akutni glomeronefritis koji se očo ituje promjenama u mokraćo i (albuminija. a osip je sitan točkast koji na pritisak iščezava 61Javlja se u predjelu axile. limfnih čo vorova 72ALERGIJSKE SKARLATINE o Komplikacije: reumatska vrućo ica. oko usta se javlja bljedilo (perioralno). dana naslage na jeziku nestaju i on postaje maslinast. ždrijelo žarko crveno. donji dio trbuha i s unutarnje strane nadlaktice 65Osipa na licu nema. glavobolja. prekrivene gnojnim eksudatom. preko kože 57Inkubacija 3 – 5 dana. ponekad može doćo i i do sepse o Komplikacije: rijetko može nastati upala srednjeg uha.30 g. cilindriurija. koža je suha i hrapava. poremećo aj svijesti. eritrociturija. tonzile povećane. a budući da ima 5 tipova eritrogenog toksina. mala djeca – bolovi u trbuhu i proljev 602 ili 3 dan javlja se osip. vrlo rijetko kontaminiranim predmetima. jezik je obložen. povraćanje. povraćo anje o Komplikacije: myocarditis. moguće je ponovno obolijevanje . limfni čvorovi na vratu bolni i otečeni 67Ova bolest obično traje 7 dana. hepatitis 71SEPTIČNA SKARLATINA o Upalne promjene na tonzilama. sinusima. obrazi su zažareni. veoma rijetko 50Važna je invazivna i toksična komponenta 51Ulazna vrata su ždrijelo i nazofarinks 52Izvor zaraze je bolesnik koji boluje od neke streptokokne bolesti 54Prenosi se kapljičnim putem. hipertenzija) 74Imunost nakon preboljenog šarlaha postoji samo protiv toksične komponente streptokoka 79Imunost je tipično specifična. zimica.

može uništiti 106One uzrokuju upalu sluznice crijeva pa se bolest očituje kao gastroenterokolitis. zelenkaste i smrdljive. neutrofilija. zimicom. a dijele se u sedam osnovnih skupina (više od 4000 vrsta i tipova) 96Važna je dobra termička obrada hrane kako bi se uništile salmonele. proljevom o Stolice kašaste. SE povišena 82Za dokazivanje uzimamo bris ždrijela. najčešće zarazu prenose termički nedovoljno obrađene namirnice (jaja. TH: 10 dana penicilina ili makrolidi ako je osoba alergična na penicilin SALMONELOZE 86Sve bolesti prouzročene salmonelama. glavoboljom. bolovima u trbuhu. uključujući i trbušni tifus 88One su poglavito paraziti životinja i prenose se na čovjeka namirnicama životinjskog porijekla 90To su gram-negativne bakterije rasprostranjene u prirodi koje parazitiraju na crijevima sisavaca. kremasti kolači. povraćo anjem. salmonela-vrućica ili sepsa 107AKUTNI GASTROENTERITIS o Najblaži oblik salmoneloze. bolest počo inje naglo.80KRVNA SLIKA: leukocitoza. ptica i čovjeka. mučo ninom. mogu biti posve vodenaste o U težem obliku javlja se dehidracija. vrućo icom. inkubacija 1-2 dana. mljeveno meso…) 99Također se mogu prenositi sa čovjeka na čovjeka. fekalno oralnim putem koji je izražen samo u nepovoljnim higijenskim uvjetima 103Do bolesti dolazi kada unesemo veću količinu bakterija nego što želučana kis. najteži oblik sličo i koleri o Srednje teški oblici traju 3 – 5 dana .

mala djeca. srčo . starci i imunokompromitirane osobe o Bolest počo inje naglo. zalisci. temperatura praćo ena tresavicom. u počo etku se može javiti proljev. bakterijemija.B . jačo a toksemija i hepatosplenomegalija o Liječo e se kao tifus 109SEPSA o s lokaliziranim promjenama u organima je najrjeđi i najteži oblik gdje salmonele prodru u krvo liječo e se kao tifus o javlja se visoka temperatura. bakterijske metastaze sa stvaranjem sekundarnih septičo kih žarišta (najčo ešćo e kosti. ali je blaža. TUBECULOSIS ACTIVA AFP SARS R. antibiotici 108SALMONELA – VRUĆICA (paratifus) o Sličo i trbušnom tifusu. komplikacije rijetke o Rijetko obolijevaju mladi. zglobovi. plućo a. Najčo ešćo e obolijevaju dojenčo ad. u počo etku nalik na gastroenterokolitis ali su općo i simptomi izraženiji.o Liječo enje: rehidracija i dijeta. tijek bolesti kraćo i. zdravi ljudi. mozak o najčo ešćo e kod male djece. tresavica. vrućoica dulja od 5 dana. staraca i imunokompromitiranih osoba VRSTE ZARAZNIH BOLESTI: ŠIFRA A 06 B 76 AMEBIJAZA ANKILOSTOMIJAZA ANTIMIKROBNA RESISTENCIJA A 15A 19 AKTIVNA TUBERKULOZA – TUBERKULOZA U ZARAZNOM STADIJU AKUTNA FLAKCIDNA PARALIZA AKUTNI RESPIRATORNI SINDROM BOLEST AMEBIASIS ANKYLOSTOMIASIS ANTIMICROBIAL RESIST.

A 82 A 05 A 75 A 23 A 22 B 06 BJESNILO BOTULIZAM BRIL-CINCEROVA BOLEST BRUCELOZA CRNI PRIŠT CRVENKA CRVENKA KONGENTALNA LYSSA BOTULISMUS MORBUS BRILL-ZINSSER BRUCELLOSIS ANTHRAX RUBELLA/RUBEOLLA RUBELLA CONGENTALIS ERYSIPELAS DIPHTHERIA DYSENTERIA BACILLARIS POLIOMYELITIS ANTERIOR ACUTA MENINGITIS ECHINOCOCCOSIS ENTEROCOLITIS GONORRHEA INFLUENZA A 26 A 36 A 03 A 80 G 00 B 67 A 09 A 54 J 11 CRVENI VJETAR DIFTERIJA DIZENTERIJA DJEČJA PARALIZA DRUGI BAKTERIJ.HAEMORHAGICAE CUM SYNDROMA RENALE HIV INFECTION CHLAMYDIA INF. HBsAG MONONUCLEOSIS INFECT.5 B 24 A 74 Z 22 B 27 GUBA GVARDIJAZA HEMORAGIČNE GROZNICE HEMORAGIČNA GROZNICA SA BUBREŽNIM SINDROMOM HIV INFEKCIJA HLAMIDIJA HbsAg NOSILAŠTVO INFEKTIVNA MONONUKLEOZA LEPRA GIARDIASIS FEBRIS HAEMORHAGICAE V F. . MENINGITISI EHINOKOKOZA ENTEROKOLITIS GONOREJA GRIPA PTIČIJA GRIPA A 30 A 07 A 98 A 98.

INFECTIONS WITH HAEMOPHILUS INF.GROUP b YERSINOSIS CAMPYLOBACTERIOSIS CHOLERA ASIATICA CRIPTOSPORIDIOSIS PESTIS LYME BORELIOSIS LEGIONELLOSIS LEPTOSPIROSIS LEISHMANIASIS LISTERIOSIS MALARIA MORBILLI MICROSPORDIOSIS MENINGITIS EPIDEMICA VARICELLAE FEBRIS PAPPATACI TYPHUS EXANTHEMATICUS PNEUMOCOCCAL INFECTIONS/LOCALISAT. FEBRIS RECURRENS TRANSMISSIBLE SPONGIFORM .KOLI INTRAHOSPITALNE INFEKCIJE INFEKCIJE IZAZVANE HEMOFILUSOM INFLUENZE b A 04.6 A 04.5 A 00 JERSINIJAZA KAMPILOBAKREIOZA KOLERA KRPELJNI MENINGOENCEFALITIS A 07.COLI NOSOKOMIAL INF.INFEKCIJE UZROKOVANE ENTEROHEMORAGIJSKOM E.(CJD) INFECTIONS WITH ENTERO HAEMORRHAGIC E.2 A 48 A 27 B 55 A 32 B 54 B 05 B 60 A 39 B 01 A 93 A 75 A 40 T 88 A 68 KRIPTOSPORODIOZA KUGA LAIMSKA BOLEST LEGIONARSKA BOLEST LEPTOSPIROZA LIŠMANIJAZA LISTERIOZA MALARIJA MALE BOGINJE MIKROSPORIJA PREMA LOKALIZACIJI MENINGOKOKNI MENINGITIS OVČIJE BOGINJE PAPATAČI GROZNICA PJEGAVAC PNEMOKOKNE INFEKCIJE PREMA LOKALIZACIJI POSTVAKCINALNE KOMPLIKACIJE POVRATNA GROZNICA PRENOSIVA SUNĐERASTA VARIJANTA ENCEFALOPAT./ POSTVACCINAL COMPL.2 A 20 A 69.

-KRAVLJE LUDILO A 70 A 79 A 02 A 41 A 53 B 20 J 02 A 38 B 86 A 35 B 58 A 01 B 75 A 21 B 03 A 37 A 87 A 86 A 05 B 15 B 16 B 17 PSITAKOZA-ORNITOZA RIKECIOZE SALMONELOZA / VRSTA / SEPSA SIFILIS ENCEPHALOPATHIES VARIANT (CJD) PSITTACOSIS-ORNITHOSIS RICKETTSIOSES SALMONELLOSIS SEPSSIS SYPHILIS SINDROM STEČENOG NEDOSTATKA AIDS /SIDA IMUNITETA STREPTOKOKNA UPALA GRLA ANGINA STREPTOCOCCICA ŠARLAH ŠUGA TETANUS TOKSOPLAZMOZA TRBUŠNI TIFUS TRIHINOZA TULAREMIJA VELIKE BOGINJE VELIKI KAŠALJ VIRUSNI MENINGITIS ZARAZNO ZAPALJENJE MOZGA ZARAZNO TROVANJE HRANOM UZROKOVANO BAKTERIJAMA /PREMA UZROČNIKU/ ZARAZNA ŽUTICA TIPA A ZARAZNA ŽUTICA TIPA B ZARAZNA ŽUTICA TIPA C ZARAZNA ŽUTICA TIPA D ZARAZNA ŽUTICA TIPA E SCARLATINA SCABIES TETANUS TOKSOPLASMOSIS TYPHUS ABDOMINALIS TRICHINOSIS TULAREMIA VARIOLA VERA PERTUSSIS MENINGITIS VIROSA ENCEPHALITIS TOXIINFECTIO ALIMENTARIS PREMA UZROČNIKU HEPATITIS VIROSA A HEPATITIS VIROSA B HEPATITIS VIROSA C HEPATITIS VIROSA D HEPATITIS VIROZA E HERPES ZOSTER B 02 ZOSTER .

IMAMOVIĆ .B 26 A 95 A 78 ZAUŠNJACI ŽUTA GROZNICA Q GROZNICA PAROTITIS EPIDEMICA FEBRIS FLAVA Q FEBRIS PRIPREMIO---S.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->