You are on page 1of 45

UDBENIK ZARAZNE BOLESTI

HIV INFEKCIJA I AIDS TOK I PROGNOZA Ulaskom virusa bilo putem seksualnog kontakta, bilo putem zarazene krvi (parenteralno - sa majke na dete, zarazenom iglom, ili nekim drugim putem), virus se u organizmu domacina razmnozava i vezuje za odredjene vrste celija - pre svega celije imunog sistema (T limfocite, makrofage i druge antigen prezentujuce celije), a u manjoj meri za neke celije nervnog sistema, krvne loze i crevnog epitela. Izrazita prisutnost virusa u krvi se moze dijagnostikovati 8 - 12 nedelja, a imuni odgovor organizma na HIV infekciju (koji se zapravo i odredjuje u testovima na HIV infekciju) 1 - 3 nedelje po primarnoj infekciji. Posle 3 - 6 nedelja od primarne infekcije kod 50 - 75% inficiranih, moze se razviti akutni sindrom slican mononukleozi (visoke temperature, bolovi u misicima i kostima, povracanje, nateceni limfni cvorovi i sl.) koji prolazi, najcesce neprepoznat kao prva faza HIV infekcije. Sirenjem (diseminacijom) virusa po svim limfnim cvorovima ova prva faza se zavrsava. Drugu fazu HIV infekcije nazivamo latentnim periodom, koji traje prosecno i 10 do 11 godina. To je period bez ikakvih simptoma bolesti, a HIV se identifikuje bilo slucajno (pregledom krvi pacijenta obolelog od neke bolesti koja moze kompromitovati imuni sistem), bilo prilikom tranfuzije krvi ili na zahtev osobe koja iz objektivnih ili subjektivnih razloga trazi pregled. U toj fazi, virusni geni su se vec inkorporirali u genom domacina, ali ne proizvode virusne proteine, te na taj nacin delimicno izbegavaju imunski odgovor domacina. Sa druge strane, broj T - limfocita (vrsta belih krvnih zrnaca) vremenom opada kao posledica razlicitih mehanizama koji se u telu inficiranog desavaju kao posledica prisustva virusa, a jedan od najznacajnih jeste i delovanje samog imunog sistema inficirane osobe koji, pokusavajuci da izoluje i izbaci virus, ubija vlastite celije (koje prevashodno i jesu inficirane HIV virusom). Rezultat tog tragicnog circulus viciosusa jeste niz poremecaja regulacionih mehanizama imunoloskog sistema, medju kojima je najznacajniji pad broja T - limfocita na svega 20% od njihovog pocetnog broja, sto uvodi HIV pozitivnu osobu u trecu fazu - fazu klinickog ispoljavanja bolesti, AIDSa, tj. SIDE. Treca faza bolesti pocinje tzv. prodromalnim sindromom ("wasting syndrome", konstitucionalna bolest, "slim disease") koji se karakterise povisenim temperaturama, nocnim znojenjima, gubitkom u tezini za vise od 10%, vise ili manje ucestalim retkim stolicama, a svi ovi simptomi traju duze od 3 meseca. Prve, za AIDS karakteristicne klinicke manifestacije (za razliku od prethodnih koje su po svojoj prirodi nespecificne i mogu biti znaci i drugih obolenja, a ne samo AIDSa) nazivaju se "minor ARC" (AIDS - related complex) i predstavljaju male oportunisticke infekcije, nakon kojih slede, shodno daljem slabljenju imunoloskog sistema, velike tzv. "maior ARC" infekcije. Pod terminom oportunistickih infekcija podrazumevamo bakterijske, gljivicne i virusne infekcije koje se kod osoba sa relativno normalnim funkcionisanjem imunog sistema ili uopste ne javljaju, a ako se i pojave, vrlo su blago izrazene, prolaze najcesce spontano i vremenski odgovaraju periodima kada nam je inace oslabljen imuni sistem (vreme gripa, premor, stres i sl.). Tako bolest pocinje najcesce gljivicnim oboljenjima koze i jezika, herpes zoster om, da bi se nastavila velikim oportunistickim infekcijama pluca (Pneumocystis carinii pneumonia, tuberkuloza pluca), nervnog sistema (razliciti oblici upale mozga i mozdanica, vidnog nerva, mreznjace), sistema za varenje (gljivicne upale usta, jezika, jednjaka, prolivi, sluzavo - krvave stolice, bolovi u trbuhu, zapaljenja jetre i sl.), bakterijskim i virusnim obolenjima koze (u oko 90% slucajeva), kao i nekim vrstama malignih obolenja retkih kod

osoba sa "normalnim" funkcionisanjem imunoloskog sistema (Kaposi sarkom, neke vrste tumora limfnih cvorova i druga). Sve ove bolesti nisu direktno izazvane virusom HIVa, vec predstavljaju odraz izuzetno oslabljene funkcije imunog sistema, kao posledica delovanja HIV virusa na imuni sistem! Za razliku od ovih infekcija, u terminalnim stadijumima bolesti se, kao posledica direktnog delovanja virusa na strukture u mozgu, kod oko 2/3 obolelih, javlja tzv. HIV encefalopatia ("AIDS dementia complex"), koja se karakterise dezorijentisanoscu obolelog u vremenu, prostoru i prema licnostima, naglim i cestim promenama raspolozenja od krajnjih depresivnih stanja do izrazene agresivnosti, stanjima izmenje svesti (iluzije, halucinacije), pa sve do potpunih gubitaka svesti. Prosecni period trajanja ovog perioda je 2 godine (ima i slucajeva znatno duzeg prezivljavanja). U periodima akutnih bolesti funkcije cula., organa za varenje, pokretljivost su znatno smanjene, promene na kozi i sluzokozama su cesto izrazene, telo je znatno oslabljeno i bez snage, a u terminalnom stadijumu izrazene promene svesti mogu da podsecaju na stanja akutnih psihoza i delirijuma. Smrtnost je stoprocentna. Na duzinu trajanja zivota utice vise faktora: rana dijagnoza AIDS indikativnih bolesti, rani pocetak antiretrovirusne terapije, blagovremeno zapoceta preventiva oportunistickih infekcija, njihovo lecenje, kao i adekvatna imunorestorativna terapija. Antiretrovirusna terapija ("zidovudin", "didanozin" i sl.) ima za cilj inhibiranje razmnozavanja virusa. Medjutim, obzirom na njihovu toksicnost, smanjenje efikasnosti nakon oko godinu dana koriscenja, niz popratnih simptoma (malokrvnost, mucnine, ostecenje vida i sl.) sve vise se istrazuje optimalna kombinacija vise vrsta ovih lekova i njihovo doziranje u tim kombinacijama. Preventiva i terapija oportunistickih infekcija sprovodi se antibioticima i antimikoticima (za gljivicne infekcije). Imunorestorativna terapija ima za cilj "popravku" imunog sistema, imunomodulaciju i obuhvata razlicite metode od transplatacije kostane srzi, tranfuzije opranih limfocita, preko interferonske terapije do najsavremenijih metoda imunomodulacije, koje se primenjuju sa vecom ili manjom uspesnoscu. Istrazivanja primene vakcine krecu se u dva smera: vakcinacija neinficiranih osoba u smislu prevencije infekcije i vakcinacija HIV pozitivnih osoba u smislu pojacanja imunog odgovora da bi se smanjio broj celija inficiranih virusom i odlozio trenutak pojave bolesti. Osnovni problem i kod jedne i kod druge grupe jeste velika sposobnost mutacije gena virusa, tako da se prakticno ne moze napraviti vakcina koja ce pokrivati sirok spektar virusnih kombinacija. Drugi veliki problem jeste nedostatak animalnog modela za HIV. Simpanze su jedine osetljive zivotinje na HIV, a opet kod njih se stvaraju antitela, ali ne dolazi i do bolesti! Bilo kako bilo, velika kolicina novca u svetu se odvaja za istrazivanja, ali epohalna otkrica, o kojima pisu neki medicinsko popularni casopisi su jos uvek u domenu spekulacija. Dakle, kao sto je vec receno HIV se moze preneti putem: KRVI: pre svega zarazena igla sprica koji koriste vise osoba, kao i neki drugi masovni kontakti sa krvlju zarazene osobe, sto je posebno bitno kod zdravstvenih radnika koji dolaze u kontakt sa krvlju drugih osoba. Od vremena pocetka testiranja krvi prilikom transfuzija (kod nas 1992. godina) ovo vise nije znacajan izvor infekcija, premda nije potpuno ugasen zbog vec objasnjenog fenomena "prozora". I ako HIV u insektima koji se hrane krvlju moze opstati do nekoliko dana u visokim koncentracijama, epidemioloske studije, bar za sada, tvrde da ne postoji nacin prenosa HIV infekcije preko insekata kao vektora. Znaci, nema koriscenja zajednicke igle, ako ste kojim slucajem narkoman, a u kontaktu sa HIV inficiranim osobama preventiva u slucaju da dolazite u kontakt sa krvlju ili telesnim tecnostima. Normalan kontakt i komunikacija sa HIV pozitivnim osobama su sasvim u redu. ! HIV se ne moze preneti upotrebom pribora za higijenu, , toaleta, bazena i sl. Ipak. Zajednicko koriscenje cetkice za zube, zileta i slicnih sprava koje mogu biti kontaminirane krvlju ne preporucuje se.U pljuvacki zarazenih postoji HIV, ali nije otkriven ni

jedan slucaj infekcije posle izlaganja sluznica pljuvacki zarazene osobe. SA MAJKE NA PLOD - vertikalna transmisija u materici majke, pri rodjenju, u toku dojenja, premda i tu postoje razlike, jer je bilo i slucajeva da inficirana majka rodi neinficirano dete. Ipak, samo u SAD, 1991. godine, kada je epidemija jos uvek bila u povoju, za godinu dana rodjeno je 1800 inficirane dece. SEKSUALNIM KONTAKTOM: HIV se moze preneti kako analnim, tako vaginalnim, kao i oralnim seksom. HIV se moze naci vec u tecnosti glavica penisa koja se javlja pre sperme (tecnost semenih kesica) u manjim kolicinama, kao i vaginalnoj tecnosti. Autor ovog teksta poznaje jednu mladu zenu koja je tri godine ne znajuci imala seksualni kontakt sa HIV pozitivnom osobom i pri tome ostala neinficirana, ali isto tako mladica koji je samo jednom oralno zadovoljavao HIV pozitivnog muskarca, pri cemu NIJE doslo do ejakulacije u usta i koji je danas zarazen! Znaci, pravilo je da nema pravila! To prakticno znaci da je jedini nacin zastite koriscenje kondoma uz odredjene napomene: Kondom je najbolje kupiti u apoteci, bolje nego na kiosku ili ulici. Mora se proveriti datum i podatak da li je elektronski testiran (electronically tested). Pored boje, ukusa, mirisa i svih ostalih u poslednje vreme vrlo vaznih atributaJ ) vrlo je bitno reci da razliciti kondomi imaju razlicitu namenu. Za potrebe analnog seksa najbolje je uzeti DUREX kondom (extra strong) koji je najdeblji i ima namenu bas za te vrste seksulanog kontakta. Za potrebe oralnog sexa dovoljne su neke tanje vrste kondoma. Kondom se ne sme duze od 24h nositi u dzepu, novcaniku ili slicno, jer ce toplota tela ili nekog drugog izvora rasiriti pore kondoma pa nije sigurno da ce biti dovoljno restriktivan u pogledu prolaska virusa. No i pored toga, ni jedan prezervativ ne moze biti apsolutna zastita. Ipak, najsigurnija zastita jeste sto manja promena partnera i eventualno nalazenje partnera sa kojim se moze ostvariti stabilan i relativno trajan, u kontekstu ove price, seksualni kontakt. Nikome ne "pise na celu" jeste li ili nije HIV pozitivan. Mnogi ljudi izlgedaju iznureno i umorno pritisnuti svakodnevnim obavezama i problemima, a opet neki HIV pozitivni, pogotovo u fazi dok su jos uvek samo nosioci HIV-a, izgledaju poptuno zdravo. Ni necija promiskuitetnost, ni izgled, ni zanimanje, godine, nacin i mesto gde ste upoznali neku osobu nisu garancija njegovog/njenog HIV statusa. Kao sto se da videti, udeo obolelih prenosom seksualnim putem je u porastu! TESTIRANJE U slucaju da zelite da se testirate, postoji vise nacina I mesta na kojima to mozete da uradite. Prvo, treba reci nesto o vrstama testova koji se danas kod nas rade. Standardna procedura u testiranju je test na antitela u krvi na HIV virus, koja se pojavljuju mesec - dva nakon infekcije - ELIZA test. Ukoliko se nalaz ELIZA testa pokaze pozitivan, pre nego se rezultat saopsti ispitivanom, uradi se jos jedan test (test imunofluoroscencije - Western blot metodom), koji je od ELISA testa specificniji za virusne proteine. Ako se odlucite za privatnu laboratoriju (po licnom misljenju autora najbolja usluga je u laboratoriji Hexalab, kod ugla Njegoseve i Srspkih vladara, preko puta javnog WC na Cvetnom trgu, tel. 3233-114, 3341-847), ELISA kosta 600 - 700 dinara, a rezultati su gotovi za dva dana. U drzavnim ustanovama, uz odgovarajuci uput test je besplatan. Najefikasnije testiranje u drzavnim ustanovama jeste Gradski zavod za zastitu zdravlja, na uglu Palmoticeve i 29. novembra, gde su rezultati gotovi za 4 dana, a

njihov telefon je 3237-351. Za razliku od privatnih ustanova gde se uzimanje krvi za analizu moze obaviti preko celog radnog dana (8-19h), u Gradskom zavodu se to moze uraditi od 7 do 9h ujutro, iskljucivo. U drzavnim ustanovama se ELISA takodje moze raditi bez uputa, a u tom slucaju test kosta oko 450 dinara. Druga metoda, savremenija, jeste direktna detekcija virusnih gena - PCR (pi-si-ar), umesto antitela u krvi, nesto je pouzdanija, a prednost je da moze detektovati virus skoro odmah po infekciji, jer ne registruje antitela, vec sam virus. Takodje se moze uraditi i u drzavnim (1050 dinara) i u privatnim ustanovama (1400 - 1600 dinara). PCR se jos uvek ne moze raditi uz odgovarajuci uput.

Bjesnilo

BJesnilo je teka zarazna bolest od koje mogu oboleti svi sisari, meu njima i ovek. No od besnila najee obolevaju psi, vukovi, make i lisice. Poto se uzronik besnila nalazi u balama (pljuvaci) besne ivotinje, ove ivotinje najee obolevaju od besnila zbog toga to se meusobnim ujedanjem zaraze. Od besnila obolevaju i goveda, konji, svinje i koze, ali znatno ree, i to samo ako ih ujede besan pas ili, ee, besan vuk. One meusobno gotovo nikad ne prenose besnilo. Do Pasterovog pronalaska vakcine protiv besnila i ljudi su prilino esto obolevali od besnila, i to samo posle ujeda besnog psa ili besnog vuka. Prenoenje besnila sa oveka na oveka je vrlo retko. Posle Pasterovog pronalaska, meu ljudima se sve ree sree besnilo. Ova se bolest javlja u dva razliita oblika, oba objanjiva injenocom da virus napada nervni sistem. Javlja se u vidu jednog jako razdraenog stanja, po kome je bolest i dobila svoje ime, i u vidu tzv. tihog besnila, koje i ne zasluuje ime besnila. Oba oblika se javljaju manje-vie kod svih ivotinja koje obolevaju od besnila. Prvi znaci besnila kod oveka javljaju se obino poto su rane od ujeda ve zarasle. Ako je rana bila na licu, znaci besnila mogu se javiti ve 14-tog dana posle ujeda, ali ako su rane na prstima noge, do pojave prvih znakova besnila moe proi i dva meseca. Za to vreme rana zaraste kao i svaka druga rana. Ponekad se oko oiljka javljaju bolovi, mravci, peckanja, a sama rana je neosetljiva. U cilju suzbijanja besnila sprovodi se zatitno vakcinisanje pasa i maaka i tu meru ne treba nikako napustiti.

HERPES ZOSTER

to je herpes zoster?

Herpes zoster je posljedica ponovne aktivacije varicella-zoster virusa, pri emu na koi jedne strane lica ili tijela izbijaju bolni mjehurii. Kad se ovjek prvi put inficira tim virusom, nastaje variela (vodene kozice), to se uglavnom zbiva u djetinjstvu. Zoster nastaje reaktivacijom latentnog virusa u osoba koje su preboljele varielu (vodene kozice). Oituje se u obliku grupiranih mjehuria na koi koji se proteu uzdu tijeka spinalnih ivaca, moe biti popraenja poveajem limfnih vorova koji se nalaze u blizini. To je bolest odraslih osoba, djece samo izuzetno. Najee se javlja u dobi izmeu 60 i 70 godine ivota. ee se opaa kod osoba koje boluju od kroninih bolesti, nekih malignih bolesti, te kod oslabljenog imuniteta. Obino jednostrano zahvaa podruje trupa, no moe se javiti na licu, vratu i donjim dijelovima tijela. Mogu se javiti i manifestacije u usnoj upljini, takoer ograniene na jednu polovicu usta ili jezika. Za tu infekciju tipino je da poinje opim osjeajem slabosti praenim blagom vruicom te peenjem i bolovima na jednoj strani tijela. Unutar nekoliko dana, na istom dijelu tijela, uzdu zahvaenog ivca, pojavljuje se osip te izbijaju mali, tekuinom ispunjeni mjehuii. Obino se javljaju na prsima, trbuhu, leima ili licu, ali moe biti zahvaen i vrat, udovi ili donji dio lea. Zahvaeno podruje moe biti jako bolno, osjetljivo i moe svrbjeti. Nakon jednog do dva tjedna mjehurii prolaze i stvaraju se kraste, no bolovi mogu i dalje biti prisutni. Ako duboka bol traje nakon to su kone promjene prole, rije je o postherpetinoj neuralgiji. Moe trajati mjesecima, ak i godinama, posebno u starijih ljudi.

Koji su znakovi bolesti? Lagano poviena temperatura, slabost, umor, osjeaj peckanja, bockanja i svrbe. Na koi se vidi crvenilo ogranienog dijela koe, a na tom podruju vide se mjehurii rasporeeni u skupine ili duge pruge, ispunjenih bistrom tekuinom. Obino su promjene lokalizirane jednostrano, iako se mogu pojaviti i na obje strane tijela (zoster duplex). Duboka palea, area ili probadajua bol koja moe biti stalna ili povremena. Ako je zahvaen dio u podruju ivca trigeminusa mogue su komplikacije u obliku konjunktivitisa i oteenja ronice (zoster ophtalmicus), dok zoster u podruju unog ivca moe otetiti uni ivac. Od komplikacija moe se javiti djelomina ili potpuna paraliza linog ivca. Ako je zahvaen trbuh, bolovi mogu biti izuzetno jaki. Kako se lijei? Pomau preparati vitamina B skupine (B1, B6 i B12) tijekom desetak dana. Ako se na koi dogodi superinfekcija bakterijama, lijei se antibioticima. Tei bolovi ublaavaju se analgeticima. Kod zoster oftalmikusa (kad je zahvaeno oko), potrebna je redovita oftalmoloka kontrola. Od lokalnog lijeenja, primijenjuje se virostatik u obliku masti ili kreme.

Pripazite da zahvaena koa bude ista i suha. Nemojte grepsti

HUMANI PAPILOMA VIRUS--HPV Humani papiloma virus HPV Humani papiloma virusi (HPV) skupina je virusa iroko rasprostranjenih u populaciji koji, ovisno o tipu, uzrokuju nastanak dobroudnih i zloudnih promjena koe i sluznica. Do danas je otkriveno vie od 100 tipova HPV-a, a povezani su sa spektrom bolesti, od obinih bradavica do malignog karcinoma genitalnog trakta. Za sada ne postoji specifino protuvirusno lijeenje, stoga izbor lijeenja ovisi o dobi i stanju bolesnika, obliku, veliini i lokalizaciji promjena, kao i o iskustvu terapeuta.

O virusu 1978.g. izolirana su dva tipa HPV-a (HPV 5 i HPV 8), a 1980.g. je izoliran HPV 6. Do danas je zahvaljujui suvremenim metodama molekularne medicine otkriveno vie od 100 tipova HPV-a. Neki tipovi povezuju se s dobroudnim promjenama koe i sluznica, a neki sa zloudnim bolestima. HPV 7 povezan je s bradavicama u mesara i veterinara, HPV 5 i 8 povezani su s rijetkom boleu karakteriziranom generaliziranom pojavom bradavica koja je genetski uvjetovana. Vie od 20 tipova vezano je uz infekcije urogenitalnog sustava; neki tipovi uzrokuju dobroudne promjene condylomata acuminata (iljaste, genitalne bradavice), a neki se povezuju s malignim i premalignim promjenama genitalnog sustava u mukaraca i ena. Povezanost malignih i premalignih promjena vrata maternice i nekih tipova HPV-a relativno dobro je istraena u 90-95% sluajeva invazivnog raka vrata maternice izoliran je HPV (tip 16,18,33), prisutnost HPV-a biljei se u 44-77% sluajeva CIN 1, 69-91% sluajeva CIN 2 i u 86-100% sluajeva CIN 3. Na temelju prisutnosti pojedinog tipa HPV-a na vratu maternice i pojave raka vrata maternice, odreuje onkogeni rizik tipova HPV-a. Tako postoje: HPV tipovi niskog rizika: 6, 11, 30, 42, 43, 44, 53, 54, 55 itd. (odgovorni su za nastanak dobroudnih kondiloma i premalignih promjena vrata maternice niskog stupnja malignosti CIN 1) HPV tipovi visokog rizika: 16, 18, 31, 33, 35, 45, 52, 56, itd. (odgovorni su za veinu raka vrata maternice i premalignih promjena vrata maternice srednjeg i visokog stupnja malignosti CIN 2 i 3) Neki autori navode i HPV tipove srednjeg rizika: 31, 33,35, 39, 51, 52, 58, 61, itd.

(navedena podjela nije konana, s obzirom na to da se sustavno otkrivaju i klasificiraju novi tipovi HPV-a) Izvor HPV infekcije iskljuivo je ovjek, prenosi se kontaktom. Genitalni HPV prenosi se bilo kojim oblikom spolnog kontakta - uglavnom direktnim kontaktom s inficiranim vratom maternice, stidnicom, penisom ili anusom. Inkubacija HPV-genitalnih infekcija relativno je duga i traje od 2 do 9 mjeseci, premda u literaturi postoje i podaci koji navode mogui raspon inkubacije od 6 tjedana do nekoliko godina. Zaraene osobe u razdoblju tako duge inkubacije mogu biti neprepoznati izvor zaraze. Dijagnoza HPV infekcija Kao i uvijek, anamneza je vana pri ispravnom postavljanju dijagnoze (ako se npr. radi o mukom bolesniku sa sumnjom na HPV-genitalnu infekciju, dragocjen je podatak o rezultatu citoloke analize obriska vrata maternice (Papanicolaou) njegove partnerice). U veini sluajeva dijagnoza HPV infekcije postavlja se na temelju klinike slike, a pri sumnji na zloudnost, indicirana je citoloka i patohistoloka pretraga, te izravna detekcija HPV DNA u uzorku tkiva ili obrisku.

Kone HPV infekcije

Genitalne infekcije uzrokovane HPV-om sve su vie predmet istraivanja s obzirom na njihovu visoku uestalost unutar skupine spolno prenosivih infekcija, sklonost recidivima, dugotrajno lijeenje i povezanosti s pojavom zloudnih bolesti. HPV-genitalne infekcije najee se pojavljuju u mladoj, generativno sposobnoj populaciji. Genitalne infekcije uzrokovane HPV-om proirene su po itavom svijetu i njihov broj je u stalnom porastu. Prema rezultatima nekih studija u SAD-u broj se posjeta lijenikim ordinacijama zbog HPV-genitalnih infekcija uesterostruio u posljednja tri desetljea, a u Hrvatskoj genitalne infekcije HPV-om pripadaju meu najee spolno prenosive bolesti. Prema rezultatima nekih epidemiolokih studija kod 60% seksualno aktivnih ena pronaen je HPV u obrisku vrata maternice, a znakovi bolesti pronaeni su kod 40-60% mukih partnera ena s dokazanom HPV-genitalnom infekcijom. Infekcija je najea u osoba u dobi od 18 do 28 godina (najvie u dobi od 20 do 24 godina), i bitno opada nakon 40. godine.

Genitalna infekcija HPV-om u mukaraca se najee oituje kao condylomata acuminata (iljasti kondilomi), koji su relativno bezopasni, ali su izvor infekcije HPV-om za njihove seksualne partnerice. Ovisno o HPV-tipu virusa, u ene e se razviti ili kondilomi ili epitelne promjene vrata maternice (premaligne promjene CIN 1, 2 i 3. Iako je HPV povezan s nastankom raka vrata maternice, on nije jedini faktor u nastanku. imbenici koji pospjeuju razvitak raka analnogenitalnog podruja: puenje, alkohol, droge, oralna kontracepcija, druge spolno prenosive bolesti (infekcije herpesvirusima, kandidijaza, infekcija klamidijama), te pad stanine imunosti (ukljuujui infekciju HIV-om). Condylomata acuminata (kondilomi, iljaste bradavice, genitalne bradavice)

To su mekane, izduene bradivice, ruiaste boje, na peteljci, neravne povrine poput cvjetae. Najee su lokalizirane na vanjskom genitalu tipino na mjestu prijanjanja penisa ili na vrhu penisa kod mukaraca, odnosno na stidnici kod ena ili pak na analnoj regiji kod osoba oba spola. Njihova lokalizacija moe meutim biti i u unutranjem dijelu rodnice, u unutranjosti mokrane cijevi, na preponama ili u podruju meice. Promjene mogu biti pojedinane, to je rjee, ili u grupi. esto spajanjem doseu veliinu od 2 do 6 ili vie cm, ovisno o lokalizaciji. Takve spojene promjene ee su vidljive u podruju prepona, monji i perianalno. U posljednje vrijeme sve se vie navodi znaenje kondiloma u unutranjosti mokrane cijevi zbog mogunosti prijenosa HPV-a u unutranje dijelove mokranog sustava (mogunost pojave raka mokranog mjehura i prostate). Kod iljastih kondiloma najee se pojavljuju HPV 6 i 11, meutim mogu se pojaviti i drugi tipovi kao npr. HPV 16, 18, 31, 42. Condylomata plana (ravni kondilomi) To su bradaviaste tvorbe ravna oblika, najee uzrokovane HPV-om 16, 18, 31 i 33. Izdvojeni su od klasinih iljastih kondiloma zbog drugaijeg oblika, tee uoljivosti i zbog znatno veeg onkogenog potencijala. Najvei broj HPV-genitalnih infekcija vrata maternice, kao i odreeni broj asimptomatskih promjena kod mukaraca pripada ovoj vrsti kondiloma. Gigantski kondilom Buschke-Lwenstein To je masivna tumorska promjena anogenitalnog podruja, koja moe dosei veliinu muke ake i u kojoj se unato impresivnoj klinikoj slici, histoloki ne nalaze znakovi zloudnosti. Ta promjena se rijetko javlja, iz nje se najee izolora HPV 6 i 11, no mogu se nai i HPV 16 i 18. Bovenoidna papuloza To je tvorba sastavljena od brojnih voria najee lokaliziranih na vanjskom spolovilu, histoloki se nalaze znakovi stanine abnormalnosti koje slie promjenama kod morbus Bowen ili preinvazivnog spinocelularnog karcinoma, najee se izolira HPV 16. Lijeenje

Za sada ne postoji specifino protuvirusno lijeenje HPV-genitalnih infekcija. Stoga se lijeenje najee osniva na uklanjanju onih promjena koe i sluznice koje su znak aktivne HPV infekcije. Takvim se lijeenjem eli sprijeiti napredovanje bolesti kod samog bolesnika, kao i mogunost zaraze drugih osoba. Lijeenje HPV-genitalnih infekcija najee je dugotrajan i viekratan postupak i rezultati su ponekd vrlo skromni, a recidivi su esti. Za lijeenje iljastih kondiloma najee se primjenjuje lokalna kemijska terapija premazivanjem citotoksinim sredstvima, krioterapija tekuim duikom, kirurki tretman u obliku ekskohleacije, ekscizije i elektrokoagulacije. Za premaligne i maligne promjene primjenjuje se laserska ili klasina kirurka terapija. Prevencija HPV-genitalnih infekcija Prevencija HPV infekcija ista je kao i ostalih spolnoprenosivih bolesti izbjegavati rizino spolno ponaanje. to smanjuje rizik od oboljevanja? Apstinencija-suzdravanje od seksualnih odnosa. Prerano stupanje u spolne odnose (u dobi mlaoj od 19 godina i ako nedovoljno poznajemo partnera) poveava rizik zaraze. Ljubav se moe iskazati i poljupcem, dodirom, zagrljajem. Za seksualni odnos uvijek ima vremena. Savjetovanje posavjetujete se s lijenikom prije stupanja u seksualne odnose ( sami odaberite lijenika s kojim ete razgovarati). Vjernost seksualni odnos s jednim, zdravim i vjernim partnerom. Kondom pravilnim i redovitim koritenjem prezervativa smanjuje se rizik od spolnoprenosivih bolesti. No kod HPV-a prezervativ prua neto manju zatitu nego kod drugih spolno prenosivih bolesti, jer kod mukaraca esto zahvaa mjesto prijanjanja penisa, koje ne prekriva kondom. Pravovremeno lijeenje oboljelih i svih njihovih partnera (i onih koji nemaju znakove bolesti) U prevenciji karcinoma vrata maternice vana je rana dijagnoza i lijeenje infekcija HPV-om. Premaligne promjene vrata maternice u ena (CIN 1,2 i 3) moe se otkriti citolokom pretragom obriska cerviksa (PAPA-test) i dokazati tip HPV (visokog ili niskog) virusa molekularnim testom. Stoga je vano da svaka spolno aktivna ena redovito ide na ginekoloki pregled s uzimanjem papa-testa kako bi se na vrijeme otkrile i lijeile premaligne promjene, ime se sprjeava pojava raka vrata maternice. Prava prevencija raka uzrokovanog HPV infekcijom bit e pojava cjepiva protiv visokokancerogenih tipova HPV-a. Cjepivo je za sada u zavrnoj fazi ispitivanja i jo nije u iroj upotrebi.

bradavice. Bolest je proirena po itavom svijetu, a najee napada djecu i omladinu. Neka su zanimanja izloena veem riziku od pojave bradavica: mesari, osobe koje rade u mesnoj industriji i osobe koje rukuju s ribom. Bradavice se mogu javljati pojedinano ili u grupama, a prema izgledu moemo ih podijeliti na ove grupe: verrucae vulgares (obine bradavice) - tvrde tvorbe, uzdignute iznad razine koe, veliine do 1 cm, smee boje ili boje koe, najee se razviju na akama i prstima, verruce plantares (plantarne bradavice) pojavljuju se na mjestima s debelim slojem koe i izloenim pritisku (npr. pete, na prstima nogu), verrucae planae juvenilis (mladenake bradavice) plosnate su, jedva iznad razine koe uzdignute, boje koe, svjetlosmee ili sivkaste, najee su lokalizirane na licu i akama, verrucae filiformes (konaste bradavice) pojavljuju se na vratu, licu, a osobito na vjeama, usnama i nosu. Lijeenje Specifina terapija ne postoji. Za odabir lijeenja vaan je tip bradavica, njihov broj i lokalizacija. Budui da se esto radi o prolaznoj bolesti, nije potrebna preagresivno lijeenje. Za odstranjivanje bradavica najee se primjenjuje krioterapija tekuim duikom ili ugljinim dioksidom, premazivanje nekim kemijskim preparatima, te kirurki tretman u obliku kiretae ili elektrokoagulacije.

Genitalne HPV infekcije Genitalna infekcija HPV-om ima razliite klinike manifestacije i razliito znaenje u ena i u mukaraca. U mukaraca se najee oituje kao condylomata acuminata (iljasti kondilomi), koji su relativno bezopasni, ali su izvor infekcije HPV-om za njihove seksualne partnerice. Ovisno o HPV-tipu virusa, u ene e se razviti ili kondilomi ili epitelne promjene vrata maternice (premaligne promjene CIN 1, 2 i 3).

Koksaki virusi

Ovi virusi ine grupu koja po svom fiziko-hemijskim osobinama i morfologiji odgovara poliovirusima. Prvi put su opisani u gradu Koksaki (SAD), po kome su i ime dobile. Virus je prvi put izolovan iz crevnog sadraja jednog obolelog deteta, koje je imalo simptome zapaljenja centralnog nervnog sistema. Virusi ove grupe podeljeni su u dve podgrupe. A i B. Grupa A ubrizgana novookoenim mievima dovodi do oteenja poprenoprugaste muskulature sa pojavom oboljenja ovih miia. Grupa B ubruzgana novookoenim mievima izaziva paralizu i oteenje unutranjih organa. Grupa A ovih virusa izaziva kod oveka herpetinu anginu, aseptino zapaljenje modanih opni a grupa B prouzrokuje kod novoroene dece aseptino serozno zapaljenje modanih opni, epidemine bolove miia, zapaljenje sranog miia, a moda i zapaljenje mozga i kimene modine. Ova grupa virusa izolovana je ne samo kod bolesnika ve i kod zdravih osoba. Izolovana je iz stolice, ispljuvka, krvi i modano-kimene tenosti. Izvor infekcije je ovek. Bolest se prenosi preko vode, hrane i muva. Javlja se najee tokom leta i jeseni.

Male boginje

Male boginje su jako zarazna bolest praena osipom. Od nje boluju uglavnom deca. Novoroenad i odojad do 6 meseci retko oboljevaju. Jedanput preleana bolest titi od ponovne infekcije. Uzronik bolesti je jedan virus koji se pomou obinog mikroskopa ne vidi. Bolesnik nije zarazan dok se ne pojave prvi znaci bolesti i prestaje da bude zarazan petog dana od dana kada je osip prestao da izbija. Prenoenje bolesti je neposredno, sa bolesnika na zdrave. U vazduhu oko bolesne dece ima mnogo klica malih boginja, koje bolesnici izbacuju kaljui. Zdrava deca se vrlo lako zaraze uduui takav vazduh. Posredno prenoenje je retko, jer je uzronik malih boginja vrlo osetljiv na uticaj spoljne okoline i van ljudskog tela brzo ugine. Bolest poinje jednim kataralnim stanjem stanjem u nosu, pluima i na onoj sluzokoi. Posle inkubacije od 8 do 16 dana detetu oi zakrvare, suze, i ono ne moe da gleda u svetlost, nos mu je pun kao da ima kijavicu, kalje, suvo, ima poveanu temperaturu. Ovakvo stanje traje 3 do 5 dana, pa se pojavi karakteristian osip. Osip je krupan i javlja se najpre na licu, potom po celom telu, za razliku od arlahnog osipa, koji je sitan i tek naposletku izbija na licu. Pre nego na licu, osip se javlja u ustima, na unutranjoj strani obraza. Pojavom osipa kaalj se pojaa i dete za sve

vreme bolesti ima jak bronhitis, koji se esto komplikuje zapaljenjem plua.

Nazeb

Nazebu je dugo pridodavan vrlo veliki znaaj u nastajanju izvesnih bolesti, kao to su kijavica sa kojom se i poistoveuje, zatim upala plua (pneumonija), razna reumatska oboljenja itd. Poznati Pasterov opis sa prenoenjem prita (antraksa), na kokoku, kao da je dao naunu podrku takvom shvatanju. (Paster je, naime tvrdio da kokoka, sa normalnom telesnom temperaturom od 42C, na kojoj se bacil antraksa ne moe razvijati, zbog ega kokoka normalno i ne oboljeva od ove bolesti, moe ipak da oboli od antraksa ako joj se dranjem u ledu nasilno snizi na 36 - 37C stepeni, koliku temperaturu imaju sisari koji obino obolevaju od antraksa). Nasuprot tome, otkrivanje virusa kao uzronika kijavice, na putu je bilo negiranje svakog uticaja nazeba u nastajanju izvesnih bolesti. Nazeb kao posebno oboljenje (kijavica) ne treba meati sa gripom, iako sa njim ima neke zajednike elemente. Oba oboljenja su virusna ali sa potpuno razliitim virusima kao izazivaima. Javljaju se obino u toku hladnih i vlanih dana, ali je nastup gripa mnogo brutalniji nego nastup nazeba. U sluaju nazeba, bolesnik oseti neku vrstu nelagodnosti, sa raznim bolovima u telu, pone da kija i iz nosa se pojavi obilno izluivanje sluzave tenosti za ije brisanje bolesnik iskoristi po nekoliko maramica dnevno. Iz ove sekrecije je i izdvojen virus koji ovo oboljenje izaziva. Mogue je izbijanje herpesa oko usta. Temperatura nije naroito visoka osim u sluaju komplikacija na sinusima. ........................................................................

MALE BOGINJE Koplikove pjege na sluznici drijela i obraza gotovo se iskljuivo javljaju kod ospica, pa su patognomonine za tu bolest Stranica: [1] 2 Ospice (morbili, male boginje) su akutna zarazna bolest ovjeka uzrokovana virusom morbila iz porodice paramiksovirusa. Do danas je poznat samo jedan tip virusa ospica i protiv njega je izraeno uinkovito cjepivo. S obzirom na to da su morbili bolest protiv koje nema specifina lijeka, a u nekim sluajevima moe zavriti i smru, kontrolirana primjena cjepiva znatno je pripomogla u prevenciji i lijeenju. Svi mogu oboljeti Ospice su endemska bolest u mnogim krajevima svijeta. Najee se javljaju zimi i u proljee, a premda se ubrajaju u tipine djeje bolesti, od njih mogu oboljeti sve dobne skupine. Bolest je

vrlo zarazna, a izvor zaraze iskljuivo je bolestan ovjek. On postaje zarazan za okolinu s poetkom prvih znakova bolesti (najee je to nalik jakoj prehladi, tzv. virozi, a bolesnik jo ne zna da ima ospice), to traje do petog dana nakon izbijanja osipa. Za tog razdoblja virus se moe nai u sekretu dinih puteva, krvi i mokrai. Bolest se prenosi kapljinim putem, odnosno izravnim dodirom s bolesnikom, najee preko sluznice dinih puteva i one spojnice. Iznimno, moe se prenijeti i preko tree osobe, ali samo unutar desetak minuta od kontakta te osobe s bolesnikom. Prije ere cijepljenja protiv ospica, bolest je najee pogaala djecu izmeu 5 i 10 godina, a zbog njezine primljivosti gotovo 95 posto populacije do odrasle dobi preboljelo bi je, odnosno steklo odgovarajuu imunost. Nakon uvoenja obveznog cijepljenja (u nas od 1968.), ospice su postale rijetke u predkolskoj i kolskoj dobnoj skupini, ali se relativno ee javljaju u kasnijoj dobi (slabljenje imunosti postignute cijepljenjem zbog bilo kojeg razloga, nedovoljna procijepljenost, itd.). I ljudi koji su cijepljeni protiv ospica mogu oboljeti. Djeca majki koje su cijepljene ili su preboljele bolest, u pravilu ne obolijevaju u prvih est mjeseci ivota jer su jo zatiena majinim, preko posteljice prenesenim protutijelima. Infekcija trudnice koja nema protutijela na virus ospica moe rezultirati i drugim komplikacija, ak i gubitkom trudnoe. Teina bolesti povezana s proirenou i izgledom osipa Uobiajeni, klasini tijek ospica moe se podijeliti u tri stadija: stadij inkubacije - traje od 10 do 12 dana i u pravilu nema nikakvih znakova bolesti; prodromalni stadij - traje od tri do pet dana s osrednje povienom tjelesnom temperaturom, konjunktivitisom, sve izraenijim kaljem i pojavom Koplikovih pjega na sluznici drijela i obraza; eruptivni stadij - s vrlo visokom tjelesnom temperaturom i pojavom tipinog osipa koji se tijekom idua dva-tri dana postupno iri od glave, preko trupa do udova, uvijek istim redoslijedom. To je vrhunac bolesti, nakon ega slijedi postupan nestanak simptoma i u pravilu brz oporavak. Stadij inkubacije je vrijeme tijekom kojeg virus prodire u ljudski organizam (najee kroz sluznicu dinih puteva), ulazi u krv i iri se po cijelom organizmu. Prodromalni ili kataralni stadij relativno je dugotrajan i pun simptoma, pa je stoga karakteristian za ospice, po emu se one razlikuju od ostalih djejih zaraznih bolesti s osipom. Obino poinje nespecifinim znakovima bolesti kao to su poviena temperatura, gubitak apetita, malaksalost, glavobolja i slino, no ubrzo nastupaju i prevladavaju simptomi kataralne upale dinih puteva: hunjavica, suzenje oiju, bol u grlu, sve jai kaalj i konjunktivitis. Oko drugog, treeg dana kataralnog stadija na sluznici drijela i obraza javljaju se sivo-bijele, poput zrnca pijeska malene tokice na crvenkastoj podlozi - Koplikove pjege. U pravilu, najbolje se vide na sluznici nasuprot donjim kutnjacima, brzo se pojavljuju i nestaju, obino u jednom danu, a s obzirom na to da se gotovo iskljuivo javljaju kod ospica, patognomonine su za ovu bolest. Eruptivni stadij poinje s pojavom karakteristina osipa (egzantema), obino etiri do pet dana nakon prvih znakova bolesti. Kad se osip pojavi, tjelesna temperatura dosee vrhunac, katkad je vea od 40C, uz pogoranje kataralnih simptoma i opeg stanja bolesnika. Osip je mrljast, izdignut iznad koe (makulopapulozan) i gust, svijetlocrvene boje, a na pojedinim dijelovima tijela moe se meusobno spajati potpuno prekrivajui kou. Osip je u poetku samo mrljast i najprije se javlja u gornjem dijelu vrata i iza uki, da bi u prvih 24 sata zahvatio cijelo lice, vrat, ruke i gornji dio prsnog koa, istodobno postajui makulopapulozan. irenje osipa na trup i udove nastavlja se i dalje, te se drugi, trei dan sputa do nogu i stopala. Kad se osip razvije, tjelesna temperatura snizuje se na normalne vrijednosti, a kataralni simptomi brzo nestaju. Teina bolesti povezana je s proirenou i izgledom osipa: to je osip jai, vie konfluira, zahvaa veu povrinu koe i iri se na dlanove i stopala, to je oekivati tei tijek bolesti; suprotno tome, to je osip slabije vidljiv i samo diskretno zahvaa udove, oekivani tijek bolesti je laki.

U klasinom tijeku bolesti, kad osip dosegne noge i stopala, poinje njegovo povlaenje istim redoslijedom kojim je i nastajao. Na mjestu osipa ostaju blijedosmee mrljice, koje dalje postupno nestaju uz blago perutanje koe. Koplikove pjege i kaalj - kljuni simptomi Dijagnoza se najee postavlja na osnovi anamneze i klinike slike, a laboratorijska potvrda rijetko je potrebna. Dva su simptoma vrlo vana: Koplikove pjege, patognomonine za bolest, i kaalj, bez ijeg se prisustva ne bi trebala postavljati dijagnoza ospica klasinog neizmijenjenog oblika. Za razliku od djeje populacije, dijagnoza ospica u odraslih esto se postavlja s odreenim zakanjenjem, iako se moe rei da je klinika slika jednaka. Razlog tome je samo nenaviknutost lijenika na povremenu pojavu te bolesti i u odraslih. Najee komplikacije bolesti su upala srednjeg uha i plua, a najtee upala sranog miica (miokarditis) i sredinjeg ivanog sustava (najee encefalitis - upala mozga). Komplikacije bolesti ee se javljaju u osoba mlaih od pet i starijih od 20 godina. Upala plua moe biti uzrokovana samim virusom ospica, kad se oituje ve u kataralnom stadiju ili, to je ee, bakterijom kad se oituje u fazi osipa. Miokarditis je rijetka, ali katkad fatalna komplikacija. Neuroloke komplikacije ee su kod ospica nego kod drugih bolesti s osipom, a uestalost encefalitisa je jedan-dva na 1000 bolesnika. Bolest moe biti izrazito teka, katkad ostavlja i trajna neuroloka oteenja, a prema statistikim podacima, gotovo 15 posto bolesnika umire. Sve pojedinosti nastanka i razvoja upale mozga nisu u cijelosti razjanjene. Mogui posebni oblici Klinika slika ospica i sama bolest ne moraju uvijek biti uobiajena tijeka. Neki od oblika bolesti mogu biti znatno pogubniji po bolesnika, a drugi opet mnogo laki. Hemoragine ospice su teak kliniki oblik koji najee zavrava smrtno, a danas se rijetko via. Bolest poinje naglo, s vrlo visokom temperaturom i poremeajem svijesti, sve do prave kome. Klasini osip ne izbija nego se javljaju brojna krvarenja u koi i sluznici, a bolesnik krvari iz nosa, usta i crijeva. Ospice izmijenjena tijeka javljaju se u bolesnika s poremeenim obrambenim mehanizmima (leukemija, AIDS...) i u pravilu su tekog tijeka. Osip se esto i ne pojavi, a nedostaje i tipina klinika slika, pa je dijagnozu teko postaviti. Smrt esto nastupa zbog vrlo teke upale plua. Ospice blaeg tijeka (mitigirane ospice) imaju krai tijek bolesti i slabije izraene simptome, a vide se u djece i odraslih u kojih je iz bilo kojeg razloga oslabio imunitet prema virusu ospica, ali je jo prisutan u dovoljnoj mjeri da sprijei puni razvoj klinike slike. Lijeka nema Do danas nije pronaen lijek protiv ospica, a svi poznati antivirusni lijekovi nedjelotvorni su na virus morbila. Nekomplicirani oblici bolesti lijee se samo simptomatski (mirovanje, snizuje se poviena temperatura, kontrolira kaalj i sl.), a u kompliciranih oblika primjenjuju se potrebne metode lijeenja, ovisno o komplikaciji bolesti. Prognoza je u pravilu dobra, bolja u vee djece nego u dojenadi, a najtea u bolesnika s encefalitisom. Preostaje prevencija Ospice se mogu sprijeiti aktivnom i pasivnom imunizacijom. Aktivnom imunizacijom zovemo stvaranje vlastitih protutijela na virus morbila, a pasivnom davanje gotovih pripravaka protutijela. Aktivna imunizacija postie se cijepljenjem, koje je u naoj zemlji obvezno. Cjepivo ini ivi, atenuirani (oslabljeni) virus ospica, koji ima osobinu da izaziva stvaranje protutijela, a bez

istodobna razvoja bolesti. U moguem kasnijem kontaktu s prirodnim virusom ospica, cijepljenjem stvorena protutijela ne doputaju razvoj bolesti. Redovito cijepljenje provodi se nakon navrenih 12 mjeseci ivota i prilikom upisa u prvi razred osnovne kole. No, unato pravilno izvedenom cijepljenja, oko tri do pet posto djece ne stvori zadovoljavajuu razinu otpornosti i mogu oboljeti. U pravilu, protiv ospica se cijepe sva djeca, a ako u pojedinog djeteta postoji kontraindikacija, odnosno svojevrsna prepreka cijepljenju, to odreuje iskljuivo lijenik. Neka od vaeih kontraindikacija za cijepljenje su: jaka alergijska reakcija na bilo koji sastojak cjepiva, leukemija, teke maligne bolesti i neka druga imunodeficijentna stanja, trudnoa, itd. U prolosti se smatralo da su djeca alergina na jaja sklona razvoju tekih alergijskih reakcija na primjenu cjepiva, pa se nisu cijepila, no prema dananjim spoznajama ona se mogu redovito cijepiti. Pasivna imunizacija postie se davanjem gotovih protutijela na virus ospica, a indikacije za primjenu postavlja lijenik (trudnice, teko i kronino bolesna djeca i djeca koja zbog razliitih kontraindikacija nisu bila cijepljena, a bila su izloena zarazi - imunokompromitirani bolesnici, ukljuujui i bolesnike s AIDS-om, bez obzira na to jesu li cijepljeni ili ne, a bili su u kontaktu s virusom morbila, necijepljena djeca u situaciji epidemije, itd.). Pasivnom imunizacijom postie se znatno kratkotrajnija zatita nego aktivnom i obino traje samo oko etiri tjedna. Izloenost infekciji nije prepreka cijepljenju, pa ako se od trenutka kontakta s virusom ospica primi aktivna imunizacija sljedea tri dana, odnosno pasivna unutar est dana, bolest se moe potpuno sprijeiti ili znatno ublaiti.

Papagajska bolest

Izvesne bolesti koje kod nekih ptica izazivaju virusi mogu se preneti i na ljude. Najpoznatija od ovih je papagajska bolest, ili psitakoza. Papagajsku bolest ljudi obino dobijaju od obolelih papagaja. Ona se vrlo retko prenosi sa oveka na oveka. Inkubacija bolesti traje 8 do 10 dana. Bolesnik poinje da osea optu nelagodnost, ima poveanu temperaturu, glavobolju i bolove u krstima i zglobovima, malaksao je, edan je vie nego obino, gadi mu se, stolica mu je poremeena (proliv ili zatvor), itd. Temperatura je postepeno svakim danom sve via, dok treeg ili etvrtog dana ne dostigne 39C ili i vie stepeni. Bolesniku postaje iz dana u dan sve tee. Krajem prve nedelje bolesnik pone da kalje, srana radnja mu je ubrzana, u crevima i celom trbuhu primeuje se napetost i podnaduvenost, jetra i slezina su uveane, mokri malo, mokraa je gusta i sadri belanevine u tragovima. Bolesnik je uznemiren i loe spava. Krajem druge ili poetkom tree nedelje nastaje prekretnica u bolesti. Znaci bolesti poinju da poputaju, da se ublauju. Temperatura postepeno opada i bolesnik ue u fazu ozdravljenja.

Bolest se moe razvijati od lakog do vrlo tekog oblika, moe se tokom svog razvitka i komplikovati, meutim komplikacije ipak nisu este. Papagajska bolest je teko oboljenje za oveka, sa prilino visokom smrtnou.

POLNE BOLESTI Spolne bolesti vie znanja manja opasnost od zaraze

Spolno prenosive bolesti (SPB), kao to ime kazuje, prenose s ovjeka na ovjeka spolnim kontaktom. Izuzetno rijetko infekcija se moe prenijeti i nespolnim putem (npr. kontaminiranim predmetima). irenju bolesti pogoduju uestalo mijenjanje partnera, loi socijalni i higijenski uvjeti, migracija stanovnitva, suvremen nain ivljenja, ali i nedostatak spolne edukacije i kulture.

Svi spolno aktivni moraju znati: Vano je povjeriti lijeniku svoju sumnju na spolnu bolest, ak i ako se dobro osjeate. Obavijestite partnera o svojim sumnjama, a u slijedeim odnosima koristite kondom.

Ne pokuavajte sami izlijeiti spolno prenosivu bolest. Ove bolesti su zarazne i neke imaju teke komplikacije i posljedice. Morate potraiti lijeniku pomo. Veina spolno prenosivih bolesti uspjeno se lijei, a ako se ne lijee, mogu izazvati ozbiljne komplikacije, pa ak i smrt. Odmah se uputite lijeniku imate li bilo koji od ovih simptoma: bol

pri mokrenju i/ili spolnom odnosu, peckanje tijekom mokrenja, neobian iscjedak iz vagine, penisa, mara ili mokrane cijevi, oticanje testisa, krvarenja izmeu menstruacija, svrbe ili nadraenost u podruju spolovila ili mara, osip, mjehurie, ranice, kvrice ili bradavice na vanjskom spolovilu ili oko njega. Imate li spolno prenosivi bolest, recite to partneru, jer se i on/ona mora lijeiti. Uzimajte propisanu terapiju po preporuci lijenika. Popijte cijelu dozu ak i ako se osjeate bolje i nikome ne dajte lijekove koji su propisani vama. Ako se partner ne lijei, a odravate spolne odnose bez zatite, terapija je uzaludna. Imajte na umu da kondomi nisu 100% uinkoviti u spreavanju spolno prenosivih bolesti. Ali pravilna i redovita upotreba lateks prezervativa znaajno smanjuje rizik od zaraze. Uz kondome smiju se koristiti samo se lubrikanti na bazi vode.

GENITALNI HERPES doivotni spava UZRONIK- virus. Genitalni herpes renosi se spolnim kontaktom. Dva su tipa Herpes simplex virusa (HSV) i oba mogu uzrokovati genitalni herpes. HSV tip 1 najee inficira kou usana, ali moe uzrokovati i genitalni herpes. Osobe koje imaju HSV na podruju usta, oralnim seksom mogu prenijeti virus na podruje genitalija partnera. HSV tip 2 ee uzrokuje genitalni herpes, ali moe izbiti i na ustima. Infekcije HSV-om povezane su uz veu opasnost od infekcije HIVom. SIMPTOMI pritii i ranice. Bolest stvara bolne pritie i otvorene ranice u podruju genitalija, ponekad i na drugim dijelovima tijela, gdje je oteena koa dola u dodir s virusom. Zaraena osoba moe primijetiti povienu temperaturu, bolove u miiima, neugodu pri mokrenju, a u podruju prepona mogu otei limfni vorovi. Pritii nestanu za dva do tri tjedna, ali virus ostaje u tijelu (zaraeni je stalni nositelj virusa). Promjene se, rjee ili ee ponavljaju cijeli ivot. Periodike reaktivacije virusa mogu biti spontane no najee su vezane uz emotivni stres, fiziki napor, imunosupresiju itd. Kod izraenih simptoma zaraznost za spolne partnere je visoka. LIJEENJE protuvirusni lijekovi. Danas poznati protuvirusni lijekovi samo pomau u kontroli simptoma, ali ne ubijaju virus i ne uklanjaju ga iz tijela. Zaraene ene mogu prenijeti genitalni herpes neroenom djetetu u tijeku trudnoe i/ili poroda.

HPV uzronik raka UZRONIK virus. Porodica humanog papiloma virusa (HPV) ima vie od 150 tipova, od ega se 40 prenosi uglavnom spolnim putem. HPV se prenosi direktnim kontaktom s osobama koje imaju kliniki izraene promjene ili supkliniku, asimptomatsku infekciju. HPV 6 i 11 mogu se prenijeti sa zaraene ene na dijete tijekom poroda, odnosno prolaska djeteta kroz poroajni kanal i uzrokovati rekurentnu respiratornu papilomatozu. SIMPTOMI- Genitalne HPV infekcije uzrokuju benigne tvorbe, baradvice, genitalne bradavice (kondilome), supklinike lezije, a visokorizini tipovi HPV-a odgovorni su za nastanak zloudnih novotvorina vrata maternice i drugih anogenitalnih podruja. Genitalne bradavice pojavljuju se u unutranjosti ili na vanjskom dijelu vagine, glaviu penisa, te oko anusa. Rjee mogu nastati i u ustima i grlu nakon oralnog seksa. Kako e se infekcija odraziti na domaina ovisi o tipu virusa, zahvaenoj regiji i stanju imunolokog sustava. Veina infekcija, pogotovo u adolescentnoj dobi, je prolaznog tijeka i biva svladana imunolokom obranom domaina, no u 1 do 5 % sluajeva, ako se ne lijee, mogu uzrokovati nastanak karcinoma vrata maternice i anogenitalnog podruja. U sluaju da je infekcija i savladana imunolokom obranom, virus moe ostati u tijelu i kasnije se reaktivirati. U mukaraca su HPV infekcije esto asimptomatine i nema vidljivih promjena, zbog ega se dogaa i previanje supklinikih promjena. Pojedini strunjaci povezuju HPV infekciju u mukaraca sa karcinomom prostate. LIJEENJE ne postoji specifina HPV terapija. Promjene na koi i sluznici uklanjaju se primjenom lokalnih citotoksinih sredstava i kirurkih metoda. Moe pomoi jaanje imuniteta za jaanje lokalnog imuniteta i zaustavljanje djelovanja virusa, koristi se interferon, koji ne lijei infekciju ve potie tijelo da se bori protiv nje. Premaligne promjene na vratu maternice otkrivaju redovitim ginekolokim

Spolno prenosive bolesti II

KANDIDIJAZA esta neugoda

UZRONIK gljivica. Oko 75 % ena barem jednom u ivotu ima probleme zbog gljivice Candide albicans, uzronika kandidijaze. Gljivice su uvijek prisutne u rodnici (dio fizioloke flore), ali problem nastaje kad ih je previe, a jedan od uzroka moe biti i spolni odnos. Razvoju kandide doprinose eerna bolest, dugotrajna primjena antibiotika, kortikosteroida, citostatika i drugo. SIMPTOMI crvena sluznica i svrbe. Svrbe, peenje i iritacija rodnice i vanjskog spolovila, te bolno i isprekidano mokrenje, a ponekad i gust, sirast iscjedak pojavljuju se samo kod ena. Mukarci rijetko imaju simptome, najee samo svrbe i peckanje u penisu. LIJEENJE protugljivini preparati (Kreme i vaginalete).

TRIHOMONIJAZA UZRONIK bia. Jednostanina praivotinja Trichomonas vaginalis est je uzronik upala urogenitalnog trakta. Infekcija nastaje spolnim putem, ali se moe prenijeti i preko predmeta (npr. vlani runici, toaletne spuve i sl.). SIMPTOMI iscjedak i svrbe. Infekcija kod mukaraca moe proi i bez simptoma, a ako se pojave, najee je to bjelkasti iscjedak i problemi pri mokrenju. Kod ena se simptomi pojavljuju 4 do 20 dana nakon izlaganja nastaje blaga upala rodnice sa pjenuavim vaginalnim iscjetkom ukaste boje i neugodnog mirisa. ena moe osjetiti neugodu pri odnosu, bolno mokrenje, svrbe u genitalnom podruju, te rjee, bol u donjem dijelu trbuha. LIJEENJE antimikrobni lijekovi.

i.

SARS
SARS je tezak oblik akutnog respiratornog sindroma Od februara meseca 2003.godine utvreno je postojanje nove bolesti koja je nazvana SARS. Naoj redakciji javio se veliki broj trudnica sa mnotvom pitanja, nedoumica i komentara. Na Vaa pitanja odgovara i rasvetljava ovu bolest na saradnik ginekolog Doc. Dr Milan Terzi. ta je SARS? Teak oblik akutnog respiratornog sindroma (Severe acute respiratory syndrome SARS) je bolest respiratornih organa nedavno dijagnostikovana u Aziji, Severnoj Americi i Evropi. Koji su simptomi i znaci SARS-a? Bolest obino poinje sa povienom telesnom temperaturom (viom od 38,0C), groznicom, glavoboljom, optom slabou i bolovima u itavom telu. Kod nekih osoba na samom poetku bolesti nastaju i blagi respiratorni simptomi (oteano disanje). Posle 2 do 7 dana, kod pacijenata nastaje suvi neproduktivni kaalj, koji ponekada moe da dovede do nedostatka kiseonika u krvi. Kod oko 10-20% obolelih neophodna je mehanika ventilacija (disanje uz pomo specijalnog medicinskog aparata). Koliko je vremena potrebno za nastanak bolesti posle kontakta sa virusom SARS-a? Inkubacioni period obino traje 2 do 7 dana; meutim izgleda da moe biti i dui od 10 dana. Bolest poinje povienom temperaturom (>38,0C). Koji se lekovi preporuuju osobama sa SARS-om? Leenje je isto kao kod osoba sa tekim oblikom atipine upale plua nepoznate etiologije (uzroka). Da li je ribavirin (ili neki drugi antivirusni lek) efikasan u tretmanu pacijenata sa SARS-om? Trenutno, nije poznat efikasan lek. U razliitim zemljama ordiniraju se antivirusni preparati, kao to su oseltamivir ili ribavirin. Steroidi se takoe mogu dati oralno ili intravenski u kombinaciji sa ribavirinom i antibioticima. Kako jo uvek nema kliniki kontrolisanih studija, efikasnost ovakvog leenja nije poznata. U laboratorijskim uslovima ribavirin nije doveo do spreavanja rasta ovog novog koronavirusa i njegovog prenoenja iz jedne u drugu eliju. U toku su intenzivne studije koje bi identifikovale efikasan terapijski pristup. irenje SARS-a Kako se SARS iri? Osnovni nain prenoenja SARS-a je bliski kontakt jedne osobe sa drugom. Najee se prijavljuju sluajevi obolevanja posle staranja (nege) ili ivljenja sa obolelom osobom, ili posle direktnog kontakta sa infektivnim materijalom (na primer, respiratornim sekretom) osobe sa SARS-om. Mogui putevi prenoenja SARS-a su kontakt koe sa predmetima koji su kontaminirani infektivnim agensom, a zatim dodirivanje oiju, nosa ili usta. To se moe dogoditi kada obolela osoba iskaljava ili nosnim sekretom rasejava kapljice po okolini. Ali, izgleda da se SARS prenosi i drugim putevima koji do sada nisu utvreni. Koliko dugo je osoba sa SARS-om infektivna za okolinu? Dosadanja saznanja ukazuju da je osoba infektivna dok ima simptome bolesti, kao to su poviena temperatura i kaalj. Meutim, nije poznato koliko je osoba pre nastanka simptoma i znakova bolesti i posle njihovog iezavanja u stanju da rasejava agense po okruenju. Ko ima najvei rizik da oboli od SARS-a? SARS se primarno dijagnostikuje kod osoba koje su imale direktan kontakt sa oblelim. To se prvenstveno odnosi na medicinsko osoblje koje se staralo o pacijentima i o osobama koje su ivel u istim prostorijama sa obolelim. Uzrok SARS-a Koji je uzrok SARS-a? Naunici su utvrdili novi oblik korona virusa kod pacijenata sa SARS-om. Ovaj novi koronavirus predstavlja hipotetiko (pretpostavlja se) najvaniji uzrok bolesti, mada su i drugi virusi mogui prouzrokovai ovog oboljenja.

ta su koronavirusi? Koronavirusi su grupa virusa koja posmatrana pod mikroskopom ima halo ili krunu (koronu). Ovi virusi su esti prouzrokovai lakih i ne tako ozbiljnih (umerno-tekih) bolesti gornjih respiratornih puteva kod ljudi, i respiratornih, gastrointestinalnih i neurolokih bolesti kod ivotinja. U spoljanjoj sredini koronavirusi mogu preiveti tri sata. Na osnovu ega se dolo do povezanosti koronavirusa sa SARS-om? Naunici su uspeli da izoluju viruse iz tkiva osoba sa SARS-om. Korienjem elektornskog mikroskopa dolo se do zakljuka da virus ima karakteristian izgled i oblik koronavirusa, a gentske analize ukazuju da novi virus zaista pripada ovoj familiji, ali da se genetski razlikuje od svih do sada poznatih koronavirusa. Uzroci seruma obolelih osoba takoe ukazuju da su one bile u nedavnom kontaktu sa virusom. Isti nepoznati virus utvren je brisevima nosa i grla obolelih. Navedeni rezultati ukazuju da je hipoteza o povezanosti ove nove vrste koronvirusa sa SARS-om tana. Ako koronavirusi obiino dovode do blagih oblika bolesti kod ljudi, kako moe ovaj novi koronavirus biti odgovoran za nastanak bolesti koje su opasne po ivot oveka, kao to je SARS? Nema dovoljno informacija o novom virusu i bolestima koje moe prouzrokovati. Koronavirusi su ranije povremeno bili povezivani sa zapaljenjem plua kod ljudi, naroito osoba sa oslabljenim imunolokim sistemom. Ovi virusi mogu dovesti do veoma tekih oblika bolesti kod ivotinja, kao to su make, psi, svinje, mievi i ptice. Da li je informacija o koronavirusima promenila preporuke za leenje pacijenata sa SARSom? Mogunost da je koronavirus uzronik SARS-a nije promenila preporuke za leenje. Intenzivno se ispituju efekti razliitih antivirusnih lekova protiv novog koronavirusa. Da li postoji test za SARS? Jo uvek nema testa za SARS. U laboratorijskim uslovima dva testa pokazala su se veoma pouzdanim u utvrivanju antitela protiv novih koronavirusa. Kako se komentarie da neke laboratorije ukazuju da je uzrok SARS-a pramyxovirus? Istraivai iz razliitih laboratorija identifikovali su paramyxovirus u uzrocima sekreta i tkiva pacijenata sa SARS-om. Ove laboratorije jo uvek istrauju mogunost da je paramyxovirus prouzrokova SARS-a. Kako novi virus moe uticati na trudnicu i plod? Kod negravidnih ena, sa sasvim normalnim imunolokim odgovorom, novi koronavirus moe dovesti do veoma tekog oblika respiratornog poremeaja opasnog po ivot. Kako u trudnoi postoji aktivna imunoloka tolerancija, odgovor na prouzrokovae bolesti je manjeg intenziteta i odloen, tako da su kliniki oblici ispoljavanja bolesti jo intenzivniji. Dakle, ivot trudnice moe biti veoma ugroen. Takoe, plod u sasvim ranoj trudnoi, u periodu organogeneze (prvi trimester), moe prodorom virusa pretrpeti takve promene koje sasvim sigurno dovode do spontanog prekida trudnoe (spontanog pobaaja). Kada je razvoj organa zavren, u drugom i treem trimestru nastala bolest dovodi do tekog poremaja nedostatka kiseonika kod ploda, a jo uvek nisu ispitani svi efekti neposredne i odloene hipooksigenacije. Kako jo uvek nije precizno definisano koji virus dovodi do SARS-a niti koji je preparat efikasan u leenju ove bolesti, sasvim je sigurno da se trudnica mora zatiti od kontakata sa osobama koje imaju respiratorne probleme i povienu temperaturu, naroito ako te osobe navode da su bile u kontaktu sa oblelima od SARS-a, ili da su putovale u zemlje dalekog istoka.

Sepsa

Prodiranje mikroba u krv i krvotok, pri emu se mikrobi razmnoavaju i ive u krvi, ine trovanje

krvi ili sepsu. U takvim sluajevima nalazimo u krvi velike koliine mikroba (klica). Trovanje krvi (sepsu) izazivaju najee mikrobi koji izazivaju gnojenje. Ali mogu ga izazvati i mikrobi druge vrste, pri emu obino ne dolazi do burnih simptoma. Neke vrste mikroba prodiru u krv jo u poetku same bolesti i tu se razmnoavaju i ive. To se dogaa kada je njihova otrovna mo vrlo jaka ili kada u organizam uu u vrlo velikom broju. U drugim sluajevima mikrobi prodiru u krv i krvotok tek poto na mestu uobiajenom za njihovo razmnoavanje savladaju otpor organizma. Do trovanja krvi dolazi najee posle pobaaja ili posle poroaja ako se ne odrava potrebna istoa. Trovanje krvi moe da nastane isto tako i od zapaljenja krajnika ili od kvarnih zuba. Konano trovanje krvi moe da nastane i od ireva ili zapaljenih rana, kao i od svake druge infekcije kod koje se mikrobi tako brzo mnoe i tako su otporni da ih organizam ne moe da zadri u gnojnom aritu i da ih tu savlada. Kod trovanja krvi, otrovi koje lue bakterije menjaju sastav krvi, unitavaju crvena krvna zrnca i belanevine u krvnoj tenosti (krvnom serumu). Ovi otrovi oteuju i srani mii. Sem promene u krvi i na sranom miiu, nastaje oteenje i drugih za ivot vanih organa, kao to su: bubrezi, jetra, plua, mozak, creva itd.

ARLAH
arlah

arlah je opasna, zarazna bolest, praena visokom temperaturom i anginom. arlah se obino javlja u vidu epidemije, ali ga u velikim gradovima ima stalno u vidu pojedinanih sluajeva. Epidemije su vrlo razliite po otrovnoj moi zaraze. Ranije su bile strahovito smrtonosne, sada su mnogo blae. arlah je deja bolest, ali od njega mogu da obole i odrasli. Sreom, deca do jedne godine starosti retko oboljevaju. Najosetljivija su kolska deca, ali su vrlo osetljiva i deca od 2 do 5 godina. Vie ga ima u jesen i s prolea nego preko zime i leta. Uzronik arlaha je jedna vrsta streptokoka, koje se nalaze u drelu arlahnih bolesnika. Odavde se prilikom kalja ili govora prenose u vidu kapljica na zdrave. Dakle, arlah je kapljina infekcija iji uzronici ulaze u zdrav organizam preko grla. Prvi znaci se javljaju na 4 do 5 dana po ulasku klica u organizam (inkubacija). Dete, dotle zdravo, dobije najedanput bolove u grlu u itavom drelu, sa jako poveanom temperaturom. esto i povraa i bunca. Ako mu pogledamo u grlo, videemo da su krajnici jako crveni, oteeni i posuti prljavim takastim mrljama. Crvenilo ubrzo zahvata i okolnu sluzokou na resici i nepcima. Jo istog dana, nekoliko asova kasnije, po telu se pojavi sitan takast crven osip. Nasuprot malim boginjama, koje prvo izbiju po licu, arlahni osip poinje po trbuhu, u preponama, ispod pazuha, u prevojima laktova, i postepeno se iri ka licu, stopalima i akama.

Izbijanje osipa traje, obino dva dana. Dva do tri dana po izbijanju osipa, bolest poinje da poputa. Temperatura se postepeno sputa na normalnu, bolovi u drelu prou, a koa poinje da se peruta. Pre nego to pone perutanje koe, sluzokoa jezika pocrveni i dobije malinast izgled. Perutanje poinje oko petnaestog dana i traje ponekad 30 dana. Bakterije izazivai arlaha deluju neposredno, lokalno, ili svojim toksinima, septino. arlah je i zbog svojih komplikacija teka i opasna bolest. On moe izazvati gnojne angine, reumatizam zglobova, oboljenje srca i srane maramice, razna krvarenja itd., ali najee i najtee komplikacije arlaha su: otok lezda na vratu, zapaljenje srednjeg uva i zapaljenje bubrega. Ishrana bolesnika mora biti dijetalna. Kao hranu sme da uzima mleko, kompote, vone sokove, limunadu i razne ajeve. Ovakvu dijetu treba drati i posle pada temperature, jer nepodesna hrana moe da olaka zapaljenje bubrega.

TETANUS

Trovanje ivotnim namirnicama

Trovanja ivotnim namirnicama nastaju najee posle upotrebe zagaenih slatkia (sladoleda, kolaa, kremova), zatim zagaenog preraenog mesa i ukvarene konzervirane hrane (ribe, mesa, voa i povra). Trovanja su prouzrokovana naroitim mikrobima. Vano je znati da se neki od njih mnogo bre razvijaju i mnogo bre izazivaju poremeaje u organima kada su uzeti sa mesom ili konzervisanim namirnicama nego, recimo, sa vodom. Znaci trovanja pojave se vrlo brzo po upotrebi zagaenih namirnica: za nekoliko sati najdue za 1 do 2 dana, nekad i za 1 do 2 sata. laka trovanja imaju oblik poremeenog stomaka i creva sa poveanom temperaturom. Bolesnik ima glavobolju, temperaturu 39C do 40C,malaksao je, gadi mu se i povraa uzetu hranu ili u, ima greve u crevima i daje utisak tekog bolesnika.

Najee ozdravi za 8 do 10 dana, ali se trovanje moe zavriti i smru. Najlaka trovanja prou uz povraanje i proliv za 3 do 4 dana. Zatita od trovanja ivotnim namirnicama sastoji se u izbegavanju upotrebe hrane iz konzervi koje pri otvaranju isputaju gasove, pogotovo gasove sa zadahom na ueglu mast. Treba izbegavati isto tako i upotrebu higijenski ne proverenih slatkia i sladoleda. Izbegavati upotrebu sumljivih mesa, mesnih preraevina, ustajale ribe itd. ........................................................................

Velike boginje

Svoj spas od velikih boginja oveanstvo duguje velikom engleskom lekaru Deneru, koji je uveo vakcinisanje protiv velikih boginja jo u vreme kada se nije mnogo znalo o uzrocima oboljenja od zaraznih bolesti. On je zapazio da ene koje muzu krave sa krastama od kravljih boginja na vimenu ne obolevaju od velikih boginja u vreme epidemije i iz toga izvukao zakljuak da se ljudi kalemljenjem kravljih boginja mogu zatititi od velikih boginja. Metoda zatite od velikih boginja, malo izmenjena, primenjuje se i danas. Bolest je teka i teko se lei. Poinje drhtavicom, visokom temperaturom i jakim bolovima u glavi, kimi i trbuhu, povraanjem i zatvorom. Posle 2 do 4 dana po telu izbije veliki, krupan osip, koji se brzo pretvara u plikove. Plikovi zagnoje i na njihovom mestu se otvore ranice, od kojih ostaju runi oiljci koje viamo na licu osoba koje su preivele velike boginje. Bolest se prenosi neposredno sa bolesnika, ali je mogue da se prenese i preko rublja i odela koje je oboleli imao na sebi za vreme bolesti. Prijava oboljenja je po zakonu obavezna i svaki bolesnik koji ima velike boginje mora se izolovati i preneti u bolnicu na leenje. Velike boginje su karantinska bolest i svaki njihov sluaj mora se prijaviti Svetskoj zdravstvenoj organizaciji.

Veliki kaalj

Veliki kaalj je veoma zarazna bolest, karakteristina po naroitoj vrsti kalja sa zacenjivanjem. Od velikog kalja boluju uglavnom deca do 12 godina. Posle toga je redak, ali od njega mogu bolovati i vrlo stare osobe, ukoliko ga nisu dotle prebolele. Ima ga na svim kontinentima. Uzronik velikog kalja je jedna vrsta vrlo malog kokobacila. Inkubacija traje proseno 7 dana. Bolest u svom razvitku prolazi kroz tri stadijuma. Kataralni stadijum Ovo je poetni stadijum bolesti i on se esto ni po emu ne razlikuje od obine kijavice ili nazeba. Dete uporno kalje, obino nema temperaturu i na veliki kaalj pomislimo samo ako u kui ili u susedstvu ima ve sluajeva velikog kalja. Ali, umesto da prestane, uskoro se, dotle

suv kaalj, zavrava iskaljavanjem jedne male koliine rastegljive, providne i lepljive sluzi. Na beonjaama se vidi pokoji proiren krvni sud i drelo je crveno. Inae, dete se hrani i dobro spava kada ne kalje. Ovo stanje traje 7 do 10 dana. Stadijum zacenjivanja Ovaj stadijum je obeleen naroitim kaljem, po kome je bolest i dobila ime. Prelaz iz prvog u drugi stadijum je postepen. Dete je zahvaeno duim isprekidanim kaljem koji traje dok dete ne isprazni sav vazduh iz plua. Potom uvue vazduh uz piskav i hrapav zvuk koji lii na nekakvo rikanje. Posle udisanja uhvati ga ponovo grevito kaljanje, koje se esto zavrava povraanjem i izbacivanjem rastegljive lepljive sluzi. Za vreme ovog stadijuma dete je ve izmoreno, oslabi, mogu da nastupe nagle komplikacije u pluima, oko oiju se pojavi otok, beonjae ponekad potpuno zakrvare itd. Ovaj stadijum traje oko dve nedelje. Stadijum izleenja Ovaj stadijum praen je kaljem koji ve vie lii na zreo kaalj posle nazeba nego na kaalj s grevima iz drugog stadijuma bolesti. Kaljanje je ree, bolesnik ree povraa, bolje se hrani i poinje da se oporavlja. Taj stadijum traje dve do tri nedelje, tako da bolest traje ukupno oko est nedelja. Veliki kaalj ostavlja za sobom trajan imunitet. Ako ga neko preboli jedanput, nee ga bolovati ponovo. ........................................................................

........................................................................

Djeje zarazne bolesti - vodene kozice (variele)


broju 49 (08/06)

Istodobna prisutnost konih promjena u razliitim stadijima razvoja (od makule do kruste) i izbijanje osipa na mahove prepoznatljivi su simptomi vodenih kozica Vodene kozice akutna su zarazna bolest prije svega djeje dobi, a uzronik je variela-zoster virus iz porodice herpesvirusa. Bolest se javlja iskljuivo kao posljedica prve infekcije virusom i u pravilu je kratkog i dobroudnog tijeka. Posebnost variela-zoster virusa je da se nakon ulaska trajno nastanjuje u organizmu, a njegova mogua ponovna reaktivacija daje kliniku sliku i simptome nove bolesti zvane herpes zoster. Epidemiologija - U naseljenim krajevima vodene kozice su endemska bolest, koja uglavnom

zahvaa djecu izmeu druge i osme godine ivota, a povremene epidemije najee su zimi i u proljee. Izvor zaraze je bolesnik s varielom ili herpes zosterom. Bolest se prenosi kapljinim putem, odnosno izravnim dodirom s bolesnikom, a virus prodire u organizam kroz sluznicu dinog puta i spojnicu oka (konjunktivu). Bolesnik s varielom zarazan je dan-dva prije pojave osipa, i to traje dok se zadnje kruste (kraste) potpuno ne posue, obino tri do sedam dana od pojave osipa. Gotovo 90 - 95 posto populacije preboli vodene kozice do odrasle dobi, postiui tako doivotnu imunost. Djeca majki koje su stekle otpornost prema varieli, ne obolijevaju od te bolesti u prva tri mjeseca ivota, jer su zatiena u trudnoi prenesenim protutijelima. Nasuprot tome, infekcija trudnice izaziva bolest i majke i djeteta, to moe zavriti s tekim, katkad i fatalnim posljedicama za dijete. Klinika slika - Klinika slika vodenih kozica moe se podijeliti u nekoliko stadija: stadij inkubacije traje od 10 do 20 dana bez simptoma bolesti; prodromalni stadij jedan-dva dana s nespecifinim opim znakovima bolesti; eruptivni stadij od pet do est dana s izbijanjem osebujna osipa praena svrbeom; stadij regresije obiljeen je nestankom opih simptoma i cijeljenjem konih promjena. Stadij inkubacije je vrijeme tijekom kojeg virus putem sluznice dinog puta ili one spojnice ulazi u ljudski organizam, razmnoava se i iri krvlju po raznim organskim sustavima. U konanici je najjae zahvaena koa te sluznica dinog sustava i usne upljine, ali jednakomjerno mogu biti zahvaeni i drugi organi (jetra, plua, mozak itd.). Vano je istaknuti da potkraj ovog stadija virus ponovno nastanjuje dini sustav, to osobu ini zaraznom za okolinu i prije pojave prepoznatljiva osipa. Prodromalni stadij je obino slabo izraen, a praen je blago povienom temperaturom, glavoboljom, povraanjem, klonulou i sl. Eruptivni stadij bolesti najee se javlja 14 do 16 dana nakon izlaganja infekciji, a obiljeen je karakteristinim vezikuloznim (mjehuriastim) osipom praenim svrbeom. Izraen u punoj mjeri, osip je vrlo osebujan i prepoznatljiv. Prve kone promjene su sitne crvenkaste mrljice (makule) koje izbijaju na vlasitu, licu ili trupu. Tijekom iduih sati mijenjaju izgled i prelaze u malene, crvenilom okruene povrinske mjehurie (vezikule). One su prosjene veliine 2 - 3 mm i ispunjene bistrom tekuinom u kojoj se nalazi virus. Istodobno s pojavom osipa na koi i sluznici javlja se svrbe zahvaenih dijelova. U sljedeih dan, dva zamuti se sadraj mjehuria, te pucaju, sue se i pretvaraju u kruste cijeljenjem, nakon kojih u pravilu ne ostaju oiljci. Razvoj pojedine promjene od makule do kruste obino traje dva-tri dana, a s pojavom prvih krusta izbijaju nove makule, odnosno vezikule, te se osip s glave i trupa konano iri i na ekstremitete. Gustoa osipa je vrlo razliita, od samo nekoliko promjena do gotovo potpune prekrivenosti koe. Osip u varieli izbija na mahove, pa se na koi mogu vidjeti sve faze: od makule do kruste, to je upeatljiv nalaz u vodenim kozicama. Svako izbijanje novog osipa moe biti praeno porastom tjelesne temperature. Stadij regresije obiljeen je nestankom opih simptoma bolesti, otpadanjem krusta i cijeljenjem promjena iza kojih najee ne ostaju nikakvi oiljci.

Osip izbija na mahove, pa se na koi mogu vidjeti sve faze: od makule do kruste Dijagnoza - Laboratorijske pretrage nisu nune za postavljanje dijagnoze bolesti, nego se ona

temelji na dobroj anamnezi i klinikoj slici. Posebnu vanost u klinikoj slici ima osebujan izgled osipa, jer istodobna prisutnost konih promjena u razliitim stadijima razvoja (od makule do kruste) i izbijanje osipa na mahove prepoznatljivi su simptomi vodenih kozica. Komplikacije - Komplikacije bolesti mogu biti raznolike i uglavnom su uzrokovane nezgodnim smjetajem osipa, jaom zahvaenou drugih organskih sustava ili naknadno pridruenom bakterijskom infekcijom. Pod nezgodnim smjetajem osipa ponajprije se misli na izbijanje u podruju drijela, grkljana ili oka, to moe imati ozbiljne posljedice za bolesnika (smetnje disanja, oteenje vida i sl.). Osim koe i sluznica, u varieli je mogua jaka zahvaenost i nekih drugih organskih sustava kao to su jetra, plua i sredinji ivani sustav, to katkad dovodi i do vrlo tekih oteenja ili ak smrti bolesnika (smrtnost bolesnika kod zahvaenosti sredinjeg ivanog sustava je oko pet posto). Posebnu sklonost takvim ili drugim komplikacijama (progresivni oblik bolesti) imaju, primjerice, bolesnici od malignih bolesti na citostatskoj terapiji, imunokompromitirani bolesnici, trudnice i novoroenad. Jedna od eih komplikacija je svakako naknadno pridruena bakterijska infekcija, a najee je rije o infekciji osipom oteene koe ili sluznica. Posebna komplikacija vezana uz vodene kozice i istodobnu upotrebu lijekova koji sadre salicilate (aspirin) naziva se Reyeov sindrom, a rije je o tekom oteenju jetre i modane funkcije, katkad i sa smrtnim ishodom. Posebni oblici - Javljaju se najee u osoba s oteenim imunim sustavom i po klinikom tijeku i ishodu razlikuju se od uobiajenih vodenih kozica (npr. bulozna variela, hemoragina variela itd.). Hemoragina variela je rijedak, ali esto smrtonosan oblik bolesti. Uz visoku tjelesnu temperaturu, javlja se jaka iscrpljenost, a osip je vrlo gust uz kona krvarenja. Osim navedenoga, bolesnik moe krvariti i iz unutarnjih organa, a esto je prisutan i miokarditis (upala sranog miia). Prognoza - Prognoza bolesti u inae zdravih ljudi i nekompliciranih oblika u pravilu je dobra, a u bolesnika s poremeenim imunim sustavom ili u novoroeneta moe biti vrlo loa, katkad i fatalna.

ZARAZNA MONONUKLEOZA
Zarazna mononukleoza

Bolest je akutna i zarazna, ali ne mnogo. Dosad nije primeena epidemija zarazne mononukleoze. Javlja se kod mlaih osoba od (15 do 30 godina), ee s jeseni i prolea. Bolest poinje naglo, jezom i drhtavicom, sa umereno poveanom temperaturom i oseanjem opte nelagodnosti. Prve tegobe bolesnik oseti na krajnicima i u drelu. esto se javlja glavobolja, pokoji put se jave stomani poremeaji praeni gaenjem. Uporedo s tim poinju da otiu limfne lezde na vratu i na potiljku, a zatim i u ostalim predelima. Slezina i jetra su uveane. U gui se vide uveani krajnici sa pocrvenelom i nateenom sluzokoom, na kojoj se javljaju sitne ranice pokrivene zelenoukastim gnojnim prevlakama. One venjae su crvene, javljaju se razni poremeaji na nervima a na koi se pojave jasno ograniene, neto uzdignute ospe razne veliine. U krvnoj slici se primeuje znatan porast belih krvnih zrnaca (i do 20 000

ccm), preteno sa jednim jezgrom, po emu je bolest i dobila ime mononukleoza. Bolest obino traje 2 do 3 nedelje, ali moe trajati i due. Zarazna mononukleoza moe se javiti i u veoma tekom obliku, sa tekin optim promenama u organizmu, naroito na nervnom sistemu Zasad ne postoje mere specifine zatite protiv zarazne mononukleoze, ali opte mere, kao to su izolacija bolesnika i dezinfekcija njegovih izluevina, treba obavezno i strogo primenjivati

ZARAZNA UTICA
Zarazna utica

Zarazni virusni hepatit, poznatiji kao zarazna utica, akutna je zarazna bolest, veoma rasprostranjena u svetu, pa i kod nas. Broj obolelih je vei, naroito u krajevima gde su higijenske prilike nepovoljne. Virusno poreklo zarazne utice utvreno je pre 60 godina. Dotle je ona bila poznata pod imenom "kataralna" utica nejasnog porekla. Utvrena su dva tipa virusa koji izazivaju zaraznu uticu. Tip A i tip B. Tip A izaziva zaraznu uticu veinom kod dece i mladei do 15 godina i prenosi se kroz usta, vodom i hranom. Tip B je podjednako zarazan za osobe svakog doba starosti. Prenosi se kroz kou, najee prilikom raznih injekcija ili transfuzije krvi. Zbog toga se zutica izazvana virusom tipa B zove i inokulacioni virus hepatit (serumski hepatit). Inkubacija virusa tipa A traje 16 do 42, a virusa B 50 do 180 dana. Virus zarazne utice napada i razara tkiva jetre, a za vreme akutne faze bolesti nalazi se u krvi i izmetu bolesnika. Veoma je otporan na uticaj spoljne sredine i zbog toga je vrlo rasprostranjen. Bolest nastaje postepeno. Najvaniji znaci bolesti su poviena temperatura, opta nelagodnost, gubitak apetita, otok i osetljivost jetre, pojava utice, otok lezda na vratu i u drugim predelima, usporen puls i mokraa zatvorenoute boje. Stolica (izmet) je normalne boje. U lakim sluajevima znaci bolesti su mnogo manje izraeni. Pokoji put utice uopte nema. U sasvim lakim sluajevima zarazna utica moe proi i nezapaena, u vidu nekog lakog opteg poremeaja. Ali zarazna utica se moe javiti i u veoma tekom obliku, naroito kod osoba u kojih je iz ovih ili onih razloga otpornost organizma osetno popustila. Zarazna utica traje 2 do 3 nedelje. Znaci bolesti iezavaju obino postepeno i bolesnik se malopomalo oporavi. Ali zarazna utica moe trajati i znatno due i moe ozbiljno otetiti jetru,

ostavljajui na njoj trajne posledice. Nedoleena ili loe leena utica moe se javiti ponovo kod iste osobe, a moe i prei u hronino stanje. Za razliku od obinog hroninog zapaljenja jetre, ovo hronino stanje zarazne utice ne povlai za sobom cirozu jetre.

Zarazno koenje vrata

Zarazno koenje vrata je teka zrazna bolest, koja se javlja u vidu pojedinanih oboljenja ili manjih epidemija. Njegov prouzrokova je mikrob oblika udvojene koke, diplokokemeningokoka, koja esto ivi u nosno-drelnoj sluzokoi zdravih osoba (kliconoa). Utvrenoje da obino prouzrokova zaraznog koenja vrata predhodno izazove zapaljenje nosnodrelne sluzokoe sa znacima slinim znacima kijavice, pa da odatle ide u pravcu modanih opni u lobanji i du kimenog kanala, izazivajui zarazno koenje vrata. Treba znati da je nosnodrelna sluzokoa izvor zaraze i, zatim, da izvor zaraze mogu biti potpuno zdrave osobe, jer e nam to koristiti u borbi za suzbijanje ove teke zarazne bolesti. Iz nosno-drelne sluzokoe bolesnika ili kliconoa mikrob zaraznog koenja vrata izleti prilikom kalja i govora sa kapljicama pljuvake ili sluzi i direktno zarazi zdrave osobe. Znaci zaraznog koenja vrata pojavljuju se naglo: visoka temperatura, drhtavica, povraanje, jaka glavobolja i nesvestica. Kod dece poetak bolesti ima ponekad izgled angine, kijavice, stomano crevnog poremeaja, epileptinog napada itd. Oboleli vrlo brzo dobije izgled tekog bolesnika. Lei na jednoj strani savijenih, skupljenih nogu u kukovima i kolenima, ukoenog vrata sa glavom zabaenom nazad, sa karakteristinim osipom oko usana, ne podnosi svetlost, jako je osetljiv na dodir, ponekad je u besvesnom stanju. Ovi znaci mogu biti tei ili laki, to zavisi od teine bolesti. Ako bolesniku u takvom stanju pozovemo lekara, on e prilino brzo utvrditi dijagnozu zaraznog koenja vrata. Lekar e radi potvrde svoje dijagnoze svakako izvaditi tenost iz kimenog stuba. U sluaju da je po sredi odista zarazno koenje vrata, tenost iz kimenog stuba je mutna i tee pod pritiskom. U njoj se pod mikroskopom nae prouzrokova zaraznog koenja vrata, meningokoka. ........................................................................

MUMPS---ZAUKE
Zauke

Zauke su zarazna bolest. Uzronik je virus koji napada lezdana tkiva, na prvom mestu pljuvane, zatim semene lezde, a ponekad guterau i titnu lezdu. Od zauki boluju mahom deca, ali boluju i odrasli, ukoliko ih nisu preleali u detinjstvu. Jednom preleana bolest se ne ponavlja.

Bolest je zarazna naroito u svom poetnom periodu i za vreme otoka pljuvanih lezda. Prenosi se pljuvakom neposredno sa bolesnika na zdrave. Posle inkubacije od oko 18 dana, kod bolesnika nastupe izvesni poremeaji koji se javljaju kod mnogih drugih oboljenja. Tek kada se ispod, i ispred uiju pojavi otok, vidi se da su u pitanju zuke. Otok je srednje mek, koa je zategnuta i glatka, vakanje je oteano. Ako se otok pojavio prvo na jednoj strani, ubrzo se javlja i na drugoj. Za to vreme temperatura je umereno uveana, odrasli bolesnici su uznemireni, slabo spavaju, buncaju. Deca podnose to stanje relativno mnogo lake. esto nastave da se igraju kao da nisu bolesna. Posle 7 do 8 dana bolest proe. esta komplikacija zauki je zapaljenje semenih lezda (semenika kod mukaraca i jajnika kod ena). Ova komplikacija je vrlo retka kod dece, a ea je kod mladia i devojaka, naroito kod mladia i odraslih. Jedno ili oba jajeta oteknu, jako su osetljiva, i po zavretku bolesti esto se u izvesnoj meri sasue.

UTA GROZNICA
uta groznica

utu groznicu prouzrokuje virus koga prenosi jedna vrsta komarca, poznata pod imenom Aedes Aegypti. Ovi komarci ne mogu da se hrane i razvijaju na temperaturi nioj od 23C i zbog toga je uta groznica bolest tropskih predela. Meutim, u uslovima avionskog saobraaja njihovo prenoenje je preko leta mogue i u umereno toplije krajeve. Bolest se javlja naglo, odmah sa visokom temperaturom i uskoro sa pojavom utice, po kojoj je i dobila svoje ime. Vrlo je teka i teko se lei. U naknadu za to, postoji vrlo efikasna vakcina, koja titi od bolesti itavih desetak godina. uta groznica spada u karantinske bolesti. ........................................................................ NEKOLIKO RIJEI O IMUNOM SISTEMU:

Imuni sistem temelj odbrane ljudskog organizma


Funkcija imunog sistema je da titi organizam od svih inilaca koji bi mogli naruiti nae zdravlje.Sa teko oteenim imunim sistemom niko ne moe da preivi uprkos terapiji najefikasnijim antibioticima.
Imuni sistem se aktivira svaki put kada se bilo koje strano telo ili organizam nau u ljudskom telu.To su najee mokroorganizmi ( bakterije, virusi, gljivice ), kao i estice

zagaenja, ili toksini, a takve inioce nazivamo antigenima.Postoje milioni antigena koji meu sobom mogu imati ak i neznatne razlike, a koje imuni sistem prepoznaje i protiv kojih zapoinje reakciju zvanu imuni odgovor.Veoma vaan zadatak ovog sistema je da pamti strane materije i razlikuje ih od onih koje pripadaju ljudskom organizmu.

Od ega se sastoji imuni sistem?


Organi imunog sistema su: limfni vorovi, slezina( smetena u gornjem levom delu stomaka), grudna lezda( timus ),krajnici i adenoidi. Svi oni povezani su meusobno sistemom limfnih sudova kojima tee limfa- bezbojna tenost u kojoj se nalaze limfociti( vrsta belih krvnih elija) koji imaju glavnu ulogu u imunom odgovoru organizma.Limfa istie iz krvi u periferne limfne kapilare,koji je potom odvode do veih limfnih sudova i na kraju se veliki limfni sud ponovo uliva u venski sistem. Limfni vorovi Na svom putu od limfnih kapilara do venske cirkulacije limfa prolazi kroz limfne vorove koji deluju kao filtri u kojima se neutraliu tetne materije.Limfni vorovi su loptastog oblika i sastoje se od limfnog tkiva. Nalaze se na razliitim mestima u ljudskom telu:ispod pazuha,na preponama,u stomaku,grudnom kou,sa zadnje strane kolena,po vratu,leima i ispod vilice. Normalno su veliine zrna graka, ali se prilikom infekcije uveaju. To se deava usled nagomilavanja antitela, a sa ciljem unitenja antigena.Do poveanja limfnih vorova uvek dolazi na mestu ulaska antigena, pa na primer uveani su limfni vorovi na vratu u sluaju mononukleoze, ili na preponama u sluaju genitourinarnih infekcija.To znai da je imuni odgovor najjai na mestu poetka infekcije, a sa ciljem spreavanja njenog daljeg irenja. Timus Nalazi se na zadnjoj strani grudne kosti.U ovoj lezdi se odvija proces sazrevanja jedne vrste limfocita oznaenih kao T limfociti. Slezina Nalazi se sa gornje leve strane stomaka,odmah ispod dijafragme.Ima ulogu slinu kao i limfni vorovi,s tim to se u njoj odvija i razgradnja crvenih krvnih zrnaca na kraju njihovog ivotnog veka. Krajnici i adenoidi Nepani krajnici se nalaze simetrino pri dnu nepca,a sa obe strane drela dok su adenoidi organi sainjeni od limfnog tkiva smeteni u gornjem delu drela. Nepani krajnici, adenoidi i jezini krajnici koji se nalaze kod korena jezika zajedno ine tzv. limfni prsten, zaduen za odbranu gornjih disajnih puteva i digestivnog trakta.Njihov zadatak je da zadravaju mikroorganizme i druge tetne estice na samom ulasku u organizam,kao i pokretanje imunog odgovora u smislu luenja antitela. Ova funkcija je aktivna samo u prvim godinama ivota.

Limfociti Najvaniju ulogu u odravanju ljudskog zdravlja igraju upravo limfociti.To je jedna vrsta belih krvnih zrnaca. Razlikujemo dve vrste limfocita, a to su T i B limfociti.Svaka od njih ima svoj zadatak. T limfociti imaju ulogu da prepoznaju i razlikuju strane materije od onih koje pripadaju organizmu i da ih unite, dok B limfociti reguliu stvaranje antitela. Sinteza limfocita zapoinje u kotanoj sri od elija prethodnica koje kasnije sazrevaju u T limfocite u timusu dok se sazrevanje B limfocita zavrava u kotanoj sri. Zreli T i B limfociti potom prelaze u krv, a iz krvi u periferne limfne organe poput limfnih vorova, slezine i ostalih.U krvi i limfnim organima oni su uvek prisutni i spremni da reaguju na bilo koji strani antigen.

Vrste imunog odgovora


Postoje dve vrste imuniteta, a to su uroeni i steeni imunitet. Uroeni imunitet sastoji se od niza nespecifinih mehanizama odbrane, a aktivni su i pre izlaganja nekom antigenu.Pod uroenim imunitetom podrazumeva se na primer kisela PH vrednost vaginalne sluznice kako bi se spreio razvoj patogenih mikroorganizama u tom podruju, ili resice cilijarnih elija bronhijalne sluzokoe koje zadravaju tetne estice i potiskuju ih van organizma.Ova vrsta imuniteta prisutna je od roenja i predstavlja prvu liniju odbrane.Deluje neposredno u roku 96 sati, i nema imuno pamenje. Steeni ili specifini imunitet se razvija postepeno nakon roenja, a podrazumeva da za svaki antigen postoji specifian imuni odgovor. Visoko je efikasan, ima imuno pamenje to znai da ima sposobnost da pamti svaki prethodni kontakt sa odreenim antigenom, odnosno da prepoznaje stranu materiju ak i mnogo godina nakon prvog kontakta, te da pokrene imuni odgovor sa ciljem da je uniti.Ima due vreme reakcije, od 96 sati pa navie.Limfociti i antitela sastavni su deo steenog imuniteta.Imuni odgovor moe biti humoralni (usmeren protiv bakterija) i elijski(protiv virusa, malignih tumora). Humoralni imuni odgovor Zasniva se na stvaranju specifinih antitela protiv odreenog antigena. Antitela su supstance koje se jo nazivaju i imunoglobulini a lue ih B limfociti. Nakon prodora antigena u organizam i njegovog prepoznavanja, B limfociti se pretvaraju u plazma elije koje lue antitela protiv jednog ili vie antigena koji su prouzrokovali imunu reakciju. U organizmu postoji pet vrsta antitela tj. imunoglobulina( Ig ) i to: A, G, M, E i D. Meusobno se razlikuju po hemijskom sastavu i strukturi. IgM i IgD nalaze se na elijskoj membrani limfocita i predstavljaju receptore za antigene. Zahvaljujui njima dolazi do prepoznavanja antigena. Tada dolazi do diferencijacije B limfocita u plazma elije koje lue specifina antitela.Dolazi do vezivanja antitela za strani antigen, to prouzrokuje njegovu precipitaciju, inaktivaciju( u sluaju virusa ), lizu ( eritrocita), fagocitozu (bakterija). Na koji nain postajemo imuni? Kod imune osobe koja je ve jedanput bila u dodiru sa odreenim antigenom, u krvi ostaju tzv. limfociti B memorije koji se prilikom ponovnog prodora

istog antigena u organizam aktiviraju tako to se brzo razmnoavaju i pretvaraju u plazma elije koje lue velike koliine specifinih antitela. To je razlog zato se od nekih bolesti kao to su boginje, zauke i sl. oboli samo jedanput.Limfociti B memorije i antitela imaju sposobnost da zaustave razmnoavanje uzronika bolesti im ue u organizam, tj. pre razvoja simptoma bolesti. elijski imuni odgovor Glavnu ulogu imaju T limfociti. elijski imuni odgovor se odvija tako to T limfociti dolaze u direktan kontakt sa antigenom, ak i bez luenja antitela od strane B limfocita.elijski imuni odgovor znaajan je kod virusnih i gljivinih infekcija, kod malignih tumora, transplantacije organa. T limfociti ne stvaraju antitela, ve lue supstancije koje se nazivaju citokini. Ti molekuli deluju kao posrednici izmeu elija i unitavaju oteene elije, ili podstiu druge elije imunog sistema na imuni odgovor. T limfociti su zadueni za prepoznavanje stranih antigena u organizmu. Na njihovoj povrini nalaze se receptori, po strukturi slini onima na B limfocitima, ali ne i identini. Ti receptori jo u fazi embrionalnog razvoja stiu sposobnost prepoznavanja onoga to ne pripada organizmu kao i prepoznavanja izmenjenih elija samog organizma. Na svim elijama u naem telu nalaze se histokompatibilni antigeni, pa i na samim limfocitima. Ako doe do promene tih antigena to se deava najee nakon virusne infekcije, ili pojave malignih elija, ili ako se u organizmu nau elije sa drugaijim antigenom (kao kod transplantacije), T limfociti se aktiviraju i unitavaju takve elije, dok one zdrave bivaju poteene. Autoimune bolesti nastaju onda kada imuni sistem izgubi sposobnost imunog pamenja i pone elije sopstvenog organizma da prepoznaje kao strane i da ih napada i unitava. Imunoloka kompromitovanost je termin koji oznaava smanjenu sposobnost organizma, tj. imunog sistema da prui adekvatan odgovor na invaziju patogenih mikroorganizama i drugih tetnih materija. Najee se javlja kod osoba koje due boluju od nekih hroninih bolesti, ili zaraenih virusom HIV-a. -----------------------------------------------------------------------

Prikupljanje podataka (anamneza) 1Povijest bolesti 3Datum poetka sadanje bolesti 4Dosadanje bolesti 5Lijekovi 7Djeje zarazne bolesti 8Familijarna/obiteljska anamneza 9Epidemioloka anamneza 10Navike: droga, puenje, alkohol 11Partus (broj roenja), ZM (zadnji mensis), AB (abortus) 12Cijepljenje

13Alergija na lijekove Opi i specijalni simptomi zarazne bolesti 4Opi simptomi zajedniki su veini zaraznih bolesti, dok su specijalni svojstveni odreenim skupinama bolesti 8U poetku svake infektivne bolesti pojavljuju se tipine tegobe koje nazivamo opim simptomima ili infektivni sindrom 18Infektivni sindrom obuhvaa povienu temperaturu praenu zimicom/tresavicom, opom slabou, malaksalou, bolovima u miiima (myalgia) i zglobovima (artritis, artralgija), glavobolja (cephalea), opa slabost, suhoa usta, malinasti jezik (kod scarlatine), proljev i povraanje (toksemija toksini u krvi) 20Specifini simptomi javljaju se kasnije i povezani su s lokalizacijom upalnog procesa 21Temperatura o Temperatura je najo eo i, najstalniji simptom zaraznih bolesti o Temperatura je posljedica oslobaanja pirogenih tvari koje oslobaaju mikroorganizmi i oteo ene stanice tkiva o Pirogene tvari su bioloki aktivne supstance koje podrauju hipotalamus (centar za regulaciju) o Kod zaraznih bolesti temperatura moe rasti naglo i postepeno o Prema dnevnom kretanju razlikujemo 3 osnovne vrste oscilacije Febris continua Oscilacije manje od 1C Febris remitens Dnevne oscilacije ve e od 1C, a tijekom dana ne padaju na normalu Febris intermitens Dnevne oscilacije ve e od 1C, tijekom dana padne na normalu ili ispod (tipi an za sepsu) 22Tresavica (tremor) znak prodora bakterija u krv (bacteriemija)

24kod najvee temperature i tresavice vadi se HKB (hemokultura na bujon) 26Kod salmonele vadi se HK (hemokultura na unu podlogu) 28Sy. Sepse prodor bakterija iz krvi u razliita tkiva i organe gdje se stvaraju upalni procesi 34Tijekom upalnog procesa, kod pojaanog metabolizma poveava se volumen krvi te kod pacijenta nalazimo tahikardiju (za svaki C, 8 otkucaja vie), esto nalazimo splenomegaliju (poveanje slezene), hepatomegaliju (poveanje jetre) 37Neke zarazne bolesti idu uz leukocitozu (poveanje broja leukocita, bakterijska bolest), leukopenija (smanjen broj leukocita, virusna bolest), trombocitopenija, herpes febrilis (reaktivacija ranije steenog herpes virusa) 38Zarazne bolesti sa simptomima bolesnog organa o INFEKTIVNE BOL. CS Glavobolja, vrtoglavica, povra anje, fotofobija, poreme aji svijesti, uko enost ije, konvulzije/gr evi kod male djece Meningitis (virusni serozni, bakterijski gnojni), encefalitis o ANGINE (tonzilitis ac.) Grlobolja, oteano gutanje, ote eni i bolni limfni vorovi vrata Naj e e ih uzrokuje: bakteriohemoliti ki streptokok (BHS) o INFEKTIVNE BOLESTI LIMFNOG SUSTAVA Sy. Inf. mononucleose Uzro nik: Epstein Barr virusom (EBV) o INFEKTIVNE BOLESTI ZGLOBOVA I MIIA Otok, crvenilo, bol mii a o INFEKTIVNE BOLESTI MOKRANOG SUSTAVA Upala bubrega (pyelonefritis ac. bol u lumbalnom dijelu) Peckanje i bol pri mokrenju o INFEKTIVNE BOLESTI DINOG SUSTAVA Oteano disanje, mrcanje, kaalj Gripa, pneumonia, ac. Respiratorni katar

o CRIJEVNE ZARAZNE BOLESTI Bol u trbuhu, mu nina, povra anje, proljev Salmoneloza, igeloza, kolera, otrovanje hranom (alimentarna toksikacija Intoxicatio alimentario) uzrokovano STFC-om. o INFEKTIVNE BOLESTI JETRE Hepatitis, leptospiroza, amebni hepatitis Bol ispod desnog sedmog rebrenog luka, uzro nik virus o INFEKTIVNE BOLESTI SRCA Myocarditis, pericarditis, endocarditis, epicarditis, pancarditis o INFEKTIVNE BOLESTI KOE Egzantermi ne bolesti vezane uz osip Morbili, scharlatina, erizipel, vari ela (vodene kozice) Vodene kozice Makula (osip u razini koe) Papula (sitni priti i iznad razine koe) Vezikule (sitni priti i iznad razine koe ispunjeni seroznom teku inom) Pustule (iznad razine koe, mjehuri i ispunjeni gnojnim sadrajem) Petehijalni osip (sitne to kice, krvarenje u koi) Crijevne zarazne bolesti 2Spadaju one zarazne bolesti gdje uzronik ulazi na usta, prolazi kroz eludac i crijeva 5Na sluznici probavnog trakta moe tetno djelovati bakterija svojim toksinima ili invazivno, direktno oteujui sluznicu probavnog trakta o Gastritis upala sluznice eluca o Enteritis upala tankog crijeva o Colitis upala debelog crijeva o Enterocolitis ac. upala tankog i debelog crijeva o Gastroenterocolitis upala eluca, tankog i debelog

crijeva 7Uzronik se unosi prljavim rukama ili zagaenom hranom, izbacuje se fekalijama (stolicom) 8Fekalno oralni put prijenosa 94 F o Fingers prsti o Flyes muhe o Food hrana o Feces - stolica ALIMENTARNA INTOKSIKACIJA (intoxicatio alimentaria) 101. Uzrokovana je enterotoksinom bakterije stfc. aureus ili zlatni stafilokok koji se nalazi u nosu, drijelu i na koi o Enterotoksin je termostabilan toksin, a naziva se tako jer se resorbira iz sluznice crijeva o Otrovanje hranom moe se javiti u epidemiji zbog vrlo kratke inkubacije i zbog toga to hranu osobe konzumiraju istovremeno o Najo eo e se javlja u ljetnim mjesecima zbog otrovanja sladoledom, kremastim kolao ima i tortama o Enterotoksin djeluje na sluznicu potio uo i mehanizme izluo ivanja (voda, elektroliti) o Invazivna upala komponenta izostaje i izostaje febrilnost; inkubacija je od 1-6 sati o Bolest poo inje muo ninom, opo om slaboo u, uo estalim povrao anjem i rijetkim proljevastim stolicama bolovi u trbuhu; povrao anje dominira nad proljevom posljedica toga je dehidracija o DG. se postavlja na temelju klinio ke slike, epidemiolokih podataka o TH. simptomatska (dijeta, tekuo ina) 112. Clostridium perfringens ima spore koje su termostabilne, ako se nalaze u hrani posebno u mesnim proizvodima na visokoj temperaturi spore preive o ulaskom u crijevo spore oslobaaju toksin koji izaziva proljev; inkubacija 8-24 sata o bolest poo inje naglo proljevom i povrao anjem,

bolovi u trbuhu; povrao anje nije o esta pojava o temp. normalna; bolest traje 12 24 sata; TH. simptomatska AKUTNA BACILARNA DIZENTERIJA (IGELOZA) 14IGELOZA ak. zar. bol. Prouzroena igelama, gram negativnim tapiastim bakterijama; podijeljene u skupine A, B, C i D. 16Izvor zaraze je bolestan ovjek i kliconoa 18Kliconotvo je kratkotrajno i obino ne dulje od nekoliko tjedana 19Bolest se prenosi fekalno analnim prijenosom 20U prijenosu imaju vanu ulogu i muhe uz zagaene namirnice i vodu; bolest vezana uz loe higijenske uvijete 21U crijevima igele uzrokuju bolest invazijom; na sluznici dolazi do upale, rijetko ulaze u krv 22Posljedica invazivnog djelovanja na sluznicu je upala sluznice debelog crijeva 23Upala prema teini moe varirati od kataralne do ulceromembranozne 25igele lue enterotoksin koji dovodi do hipersekrecije sluznice; na igele djeluje aceditet eluca, normalna crijevna flora te uredna peristaltika 26Inkubacija 1 5 dana 32Bolest poinje opim simptomima, algikim sindromom, glavoboljom a zatim i greviti bolovi u trbuhu, proljev; kod male djece konvulzije; stolice u poetku kaaste a kasnije oskudne sa primjesama sluzi i krvi 34Pred kraj bolesti se svede na malu koliinu sluzi i krvi 38Bol u donjem dijelu trbuha tjera na hitno pranjenje crijeva; grevi nisu uvijek praeni stolicom; to su DIZENTERINI SINDROMI 39TH. antimikrobna tetraciklin, sinersul ARLAH (skarlatina) 42Ak. zar. bol. uzrokovana betahemolitikim streptokokom (BHS) grupe A koji izluuje eritrogeni toksin 48Javlja se ee u jesen, na poetku zime i obolijevaju djeca nakon 6. mj ivota, najee izmeu 4. i 8. godine, a poslije

30 g. veoma rijetko 50Vana je invazivna i toksina komponenta 51Ulazna vrata su drijelo i nazofarinks 52Izvor zaraze je bolesnik koji boluje od neke streptokokne bolesti 54Prenosi se kapljinim putem, vrlo rijetko kontaminiranim predmetima, preko koe 57Inkubacija 3 5 dana; bolest poinje naglo, febrilnost, zimica, glavobolja, povraanje, mala djeca bolovi u trbuhu i proljev 602 ili 3 dan javlja se osip; koa je suha i hrapava, a osip je sitan tokast koji na pritisak iezava 61Javlja se u predjelu axile, donji dio trbuha i s unutarnje strane nadlaktice 65Osipa na licu nema, oko usta se javlja bljedilo (perioralno), obrazi su zaareni, drijelo arko crveno, tonzile poveane, prekrivene gnojnim eksudatom, jezik je obloen, a od 3. dana naslage na jeziku nestaju i on postaje maslinast; limfni vorovi na vratu bolni i oteeni 67Ova bolest obino traje 7 dana; nakon toga osip nestaje u 2 tjedna; javlja se ljutenje koe na rukama i trupu, a na tabanima i dlanovima se ljuti 69TOKSINA SKARLATINA o Jaka toksemija, visoka temperatura, poremeo aj svijesti, pad tlaka, povrao anje o Komplikacije: myocarditis, hepatitis 71SEPTINA SKARLATINA o Upalne promjene na tonzilama, limfnim o vorovima, sinusima, ponekad moe doo i i do sepse o Komplikacije: rijetko moe nastati upala srednjeg uha, sinusa, limfnih o vorova 72ALERGIJSKE SKARLATINE o Komplikacije: reumatska vruo ica, akutni glomeronefritis koji se oo ituje promjenama u mokrao i (albuminija, eritrociturija, cilindriurija, hipertenzija) 74Imunost nakon preboljenog arlaha postoji samo protiv toksine komponente streptokoka 79Imunost je tipino specifina, a budui da ima 5 tipova eritrogenog toksina, mogue je ponovno obolijevanje

80KRVNA SLIKA: leukocitoza, neutrofilija, SE poviena 82Za dokazivanje uzimamo bris drijela, TH: 10 dana penicilina ili makrolidi ako je osoba alergina na penicilin

SALMONELOZE 86Sve bolesti prouzroene salmonelama, ukljuujui i trbuni tifus 88One su poglavito paraziti ivotinja i prenose se na ovjeka namirnicama ivotinjskog porijekla 90To su gram-negativne bakterije rasprostranjene u prirodi koje parazitiraju na crijevima sisavaca, ptica i ovjeka, a dijele se u sedam osnovnih skupina (vie od 4000 vrsta i tipova) 96Vana je dobra termika obrada hrane kako bi se unitile salmonele, najee zarazu prenose termiki nedovoljno obraene namirnice (jaja, kremasti kolai, mljeveno meso) 99Takoer se mogu prenositi sa ovjeka na ovjeka, fekalno oralnim putem koji je izraen samo u nepovoljnim higijenskim uvjetima 103Do bolesti dolazi kada unesemo veu koliinu bakterija nego to eluana kis. moe unititi 106One uzrokuju upalu sluznice crijeva pa se bolest oituje kao gastroenterokolitis, salmonela-vruica ili sepsa 107AKUTNI GASTROENTERITIS o Najblai oblik salmoneloze, inkubacija 1-2 dana, bolest poo inje naglo, zimicom, vruo icom, glavoboljom, bolovima u trbuhu, muo ninom, povrao anjem, proljevom o Stolice kaaste, zelenkaste i smrdljive, mogu biti posve vodenaste o U teem obliku javlja se dehidracija, najtei oblik slio i koleri o Srednje teki oblici traju 3 5 dana

o Lijeo enje: rehidracija i dijeta, antibiotici 108SALMONELA VRUICA (paratifus) o Slio i trbunom tifusu, ali je blaa, tijek bolesti krao i, komplikacije rijetke o Rijetko obolijevaju mladi, zdravi ljudi; Najo eo e obolijevaju dojeno ad, mala djeca, starci i imunokompromitirane osobe o Bolest poo inje naglo, u poo etku se moe javiti proljev, temperatura prao ena tresavicom, u poo etku nalik na gastroenterokolitis ali su opo i simptomi izraeniji, vruoica dulja od 5 dana, jao a toksemija i hepatosplenomegalija o Lijeo e se kao tifus 109SEPSA o s lokaliziranim promjenama u organima je najrjei i najtei oblik gdje salmonele prodru u krvo lijeo e se kao tifus o javlja se visoka temperatura, tresavica, bakterijemija, bakterijske metastaze sa stvaranjem sekundarnih septio kih arita (najo eo e kosti, zglobovi, pluo a, sro . zalisci, mozak o najo eo e kod male djece, staraca i imunokompromitiranih osoba VRSTE ZARAZNIH BOLESTI:
IFRA A 06 B 76 AMEBIJAZA ANKILOSTOMIJAZA ANTIMIKROBNA RESISTENCIJA A 15A 19 AKTIVNA TUBERKULOZA TUBERKULOZA U ZARAZNOM STADIJU AKUTNA FLAKCIDNA PARALIZA AKUTNI RESPIRATORNI SINDROM BOLEST AMEBIASIS ANKYLOSTOMIASIS ANTIMICROBIAL RESIST. TUBECULOSIS ACTIVA AFP SARS

R.B

A 82 A 05 A 75 A 23 A 22 B 06

BJESNILO BOTULIZAM BRIL-CINCEROVA BOLEST BRUCELOZA CRNI PRIT CRVENKA CRVENKA KONGENTALNA

LYSSA BOTULISMUS MORBUS BRILL-ZINSSER BRUCELLOSIS ANTHRAX RUBELLA/RUBEOLLA RUBELLA CONGENTALIS ERYSIPELAS DIPHTHERIA DYSENTERIA BACILLARIS POLIOMYELITIS ANTERIOR ACUTA MENINGITIS ECHINOCOCCOSIS ENTEROCOLITIS GONORRHEA INFLUENZA

A 26 A 36 A 03 A 80 G 00 B 67 A 09 A 54 J 11

CRVENI VJETAR DIFTERIJA DIZENTERIJA DJEJA PARALIZA DRUGI BAKTERIJ. MENINGITISI EHINOKOKOZA ENTEROKOLITIS GONOREJA GRIPA PTIIJA GRIPA

A 30 A 07 A 98 A 98.5 B 24 A 74 Z 22 B 27

GUBA GVARDIJAZA HEMORAGINE GROZNICE HEMORAGINA GROZNICA SA BUBRENIM SINDROMOM HIV INFEKCIJA HLAMIDIJA HbsAg NOSILATVO INFEKTIVNA MONONUKLEOZA

LEPRA GIARDIASIS FEBRIS HAEMORHAGICAE V F.HAEMORHAGICAE CUM SYNDROMA RENALE HIV INFECTION CHLAMYDIA INF. HBsAG MONONUCLEOSIS INFECT.

INFEKCIJE UZROKOVANE ENTEROHEMORAGIJSKOM E.KOLI INTRAHOSPITALNE INFEKCIJE INFEKCIJE IZAZVANE HEMOFILUSOM INFLUENZE b A 04.6 A 04.5 A 00 JERSINIJAZA KAMPILOBAKREIOZA KOLERA KRPELJNI MENINGOENCEFALITIS A 07.2 A 20 A 69.2 A 48 A 27 B 55 A 32 B 54 B 05 B 60 A 39 B 01 A 93 A 75 A 40 T 88 A 68 KRIPTOSPORODIOZA KUGA LAIMSKA BOLEST LEGIONARSKA BOLEST LEPTOSPIROZA LIMANIJAZA LISTERIOZA MALARIJA MALE BOGINJE MIKROSPORIJA PREMA LOKALIZACIJI MENINGOKOKNI MENINGITIS OVIJE BOGINJE PAPATAI GROZNICA PJEGAVAC PNEMOKOKNE INFEKCIJE PREMA LOKALIZACIJI POSTVAKCINALNE KOMPLIKACIJE POVRATNA GROZNICA PRENOSIVA SUNERASTA VARIJANTA ENCEFALOPAT.(CJD)

INFECTIONS WITH ENTERO HAEMORRHAGIC E.COLI NOSOKOMIAL INF. INFECTIONS WITH HAEMOPHILUS INF.GROUP b YERSINOSIS CAMPYLOBACTERIOSIS CHOLERA ASIATICA

CRIPTOSPORIDIOSIS PESTIS LYME BORELIOSIS LEGIONELLOSIS LEPTOSPIROSIS LEISHMANIASIS LISTERIOSIS MALARIA MORBILLI MICROSPORDIOSIS MENINGITIS EPIDEMICA VARICELLAE FEBRIS PAPPATACI TYPHUS EXANTHEMATICUS PNEUMOCOCCAL INFECTIONS/LOCALISAT./ POSTVACCINAL COMPL. FEBRIS RECURRENS TRANSMISSIBLE SPONGIFORM

-KRAVLJE LUDILO A 70 A 79 A 02 A 41 A 53 B 20 J 02 A 38 B 86 A 35 B 58 A 01 B 75 A 21 B 03 A 37 A 87 A 86 A 05 B 15 B 16 B 17 PSITAKOZA-ORNITOZA RIKECIOZE SALMONELOZA / VRSTA / SEPSA SIFILIS

ENCEPHALOPATHIES VARIANT (CJD) PSITTACOSIS-ORNITHOSIS RICKETTSIOSES SALMONELLOSIS SEPSSIS SYPHILIS

SINDROM STEENOG NEDOSTATKA AIDS /SIDA IMUNITETA STREPTOKOKNA UPALA GRLA ANGINA STREPTOCOCCICA ARLAH UGA TETANUS TOKSOPLAZMOZA TRBUNI TIFUS TRIHINOZA TULAREMIJA VELIKE BOGINJE VELIKI KAALJ VIRUSNI MENINGITIS ZARAZNO ZAPALJENJE MOZGA ZARAZNO TROVANJE HRANOM UZROKOVANO BAKTERIJAMA /PREMA UZRONIKU/ ZARAZNA UTICA TIPA A ZARAZNA UTICA TIPA B ZARAZNA UTICA TIPA C ZARAZNA UTICA TIPA D ZARAZNA UTICA TIPA E SCARLATINA SCABIES TETANUS TOKSOPLASMOSIS TYPHUS ABDOMINALIS TRICHINOSIS TULAREMIA VARIOLA VERA PERTUSSIS MENINGITIS VIROSA ENCEPHALITIS TOXIINFECTIO ALIMENTARIS PREMA UZRONIKU HEPATITIS VIROSA A HEPATITIS VIROSA B HEPATITIS VIROSA C HEPATITIS VIROSA D HEPATITIS VIROZA E HERPES ZOSTER

B 02

ZOSTER

B 26 A 95 A 78

ZAUNJACI UTA GROZNICA Q GROZNICA

PAROTITIS EPIDEMICA FEBRIS FLAVA Q FEBRIS

PRIPREMIO---S.IMAMOVI

You might also like