LJUDSKA PRAVA

1. ŠTO SU LJUDSKA PRAVA? Ljudska prava se odnose na pravnu, filozofsku i političku ideju prema kojem svako ljudsko biće samim činom roĎenja, bez obzira na svoj spol, porijeklo ili državljanstvo, stiče odreĎena neotuĎivih prava. Nije svako pravo ljudsko pravo. Objektivno pravo je skup pravila po kojima se ljudi imaju vladati, stvorenog od nadležnog zakonodavca i podržanog autoritetom države ili meĎunarodne zajednice i sankcijama zbog kršenja prava koje država i meĎunarodne organizacije mogu nametati. Za objektivno pravo u nekim jezicima postoji poseban izraz (eng. law), kojim se ono odvaja od subjektivnih prava koja imaju subjekti prava, fizička i pravna lica (eng. right). U našem jeziku ovo razlikovanje ne postoji. Subjektivna prava počivaju na normi objektivnog prava koja im ta prava daje i zajamčuje. Ustav i zakoni jedne države uspostavljaju se za vrlo širok krug ljudi, sve punoljetne državljane, neka prava kao npr. pravo na učešće u izborima. Subjektivna prava potječu od države, od njenog ustavodavca i zakonodavca, bilo da je demokratski ili nedemokratski, i zavise od njene volje. MeĎu subjektivnim pravima izdvajaju se ona prava koja se ne duguju državi i njenoj volji, već ih ljudsko biće ima samim tim što je ljudsko biće, dakle, nezavisno od države i bez države. Ova prava nazivaju se ljudskim pravima – moralnog su porijekla, što znaći da potječu iz normativnog porijekla koji je iznad države i država ih mora poštovati bez obzira da li je na to pristala. Njih podržava liberalno shvaćanje da čovjek kao autonomno i racionalno biće ulazi u državnu zajednicu s nekim pravima koja mu se ne mogu oduzeti. Ljudska prava imaju još neka obilježja: pripadaju svim ljudima bez razlike, njihov broj je manji od sume svih mogućih subjektivnih i moralnih prava u svakoj datoj državi, zasnovana su na vrijednosti koja se priznaje svakom čovjeku, a ne na drugim osobinama, uključujući tu i njihove zasluge. nisu sva moralna prava koja pripadaju svakoj osobi ljudska prava. Ljudska prava su politička jer se ostvaruju u državi i odnose na državu.

najveći broj ljudskih prava usmjeren je isključivo na državu: njima se ona ograničava ili se od nje traži konkretno djelovanje. Najbolji primjer su slobode (sloboda izražavanja, kretanja i okupljanja) gdje se država ne smije miješati i činiti nešto što bi sputavalo ljude da koriste ove slobode. Obaveza države da se ograničava ili suzdržava karakteristična je za graĎanska i politička prava, a da bude aktivna za ekonomska i socijalna prava. Osnovna svrha države je da štiti prava svojih graĎana – osnovna prava mogu se shvatiti kao načela koja nadahnjuju sva ljudska prava. Najpoznatiji su oni proglašeni u Francuskoj revoluciji, koji su poslužili kao inspiracija za Deklaraciju o pravima čovjeka i graĎanina 1789.god., a to su sloboda, jednakost i bratstvo! Katalozi ljudskih prava do sada su se utvrĎivali političkim dogovorom i imali oblik osnovnih političkih deklaracija, ustava, zakona i meĎunarodnih ugovora. 2.IZVORI MEĐUNARODNOG PRAVA O LJUDSKIM PRAVIMA Izvori meĎunarodnog prava o ljudskim pravima isti su kao i drugi izvori meĎunarodnog javnog prava. Prema suvremenim shvaćanjima to su: međunarodni običaji, međunarodni ugovori, opća pravna načela prosvijećenih naroda i odluke međunarodnih organizacija. 2 3. MEĐUNARODNI OBIĈAJ MeĎunarodni običaji primjenjuju se na sve subjekte meĎunarodnog prava bez obzira da li su oni prihvatili običaje svojim unutrašnjim pravom ili ne. S druge strane, ugovori obavezuju samo one meĎunarodne subjekte koji su pristupili meĎunarodnim ugovorima. Običaj je nepisan izvor prava, koji svoje važenje nalazi u neproturječnoj praksi subjekata i u njihovom uvjerenju da su dužni postupati po običajnom pravilu. U meĎunarodnom pravu običajna pravima su mnogo češća i važnija nego u većini unutrašnjih pravnih sistema. Neka ljudska prava i neka pravila u vezi s njihovim uživanjem zagarantirana su meĎunarodnim običajnim pravom. To se odnosi na: apsolutnu zaštitu čovjekovog tjelesnog integriteta (zabrana torture) i na zabranu genocida, ropstva i rasne diskriminacije. MeĎunarodno pravo ne pravi razliku izmeĎu priznatih i nepriznatih subjekata i de facto i de iure vlada, sve države vezane su i običajima koja se tiču garancija ljudskih prava. Važenje meĎunarodnog običaja za jednu državu ne zavisi od njene volje. Običajna pravila u punoj mjeri stupaju na snagu stvaranjem nove države.

1969. Svima im je zajedničko da se ugovorni subjekti moraju pridržavati načela pacta sunt servanta (ugovori se moraju poštovati). a potpisalo još 3 države. Navedeni višestrani ugovori su univerzalne prirode. To važi i danas. ali je zasjenjeno naglim razvojem ljudskih prava.. na još jedan efikasan način. tj. npr. Priroda ugovora o ljudskim pravima – ugovor o ljudskim pravima je u pravnom smislu riječi ugovor-zakon. na koji svatko može da se poziva. ne podliježu ratifikaciji. tj.1981. koji se uspostavljaju regionalnim višestranim ugovorima. 3 Politiĉki sporazumi – „meko pravo“ – njih sklapaju politički organi (vlada). a ne kao pripadnik svoje države. To ima razne poslijedice.. MEĐUNARODNI UGOVOR Ugovori mogu biti bilateralni i multilateralni (konvencije).) 1989. najviše država okupljala je Konvencija o pravima djeteta od 20. Konvencija o rasnoj diskriminaciji koju je u istom trenutku bilo ratificiralo 150 država. na to hoće li ugovor o ljudskim pravima obvezati sukcesore države koja je ratificirala ugovor.U tradicionalnom meĎunarodnom pravu bolje su bili zaštićeni stranci. pa i one iz ovakvih sporazuma. jer poštovanjem ovog načela osigurava se. uspostavljen Europskom konvencijom o ljudskim pravima od 4. i protokolima uz nju. 4. otvorenim za države jednog kontinenta ili dijela svijeta. otvoreni su svim državama na svijetu kako bi uspostavile svjetski režim ljudskih prava. a potpisalo još 6. Imamo još jedan razvijen sistem stvoren u Latinskoj Americi . koje čovjek uživa kao ljudsko biće. koju je ratificiralo 195.6. Najrazvijeniji takav sistem je u Europi. MeĎu njima najvažniji su višestrani ugovori. U Africi – Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda od 27. provodivost meĎunarodnih normi. Postojeći ugovori o ljudskim pravima – Glavni izvori suvremenog meĎunarodnog prava o ljudskim pravima su meĊunarodni ugovori. njime države uspostavljaju objektivni režim ljudskih prava. i protokolima uz nju.11. Države imaju prema strancima obzira radi države čiji su oni državljani.1950. Krajem lipnja 1996. studenog (11. nazivaju „meko pravo“. stvoreni suglasnošću država. meĎu kojima je i ona koja se odnosi na sukcesiju takvih ugovora. U suvremenom meĎunarodnom pravu se sve norme bez pravnih sankcija. . Važni su i regionalni sistemi zaštite ljudskih prava. pa i šefovi država – ali oni u državama u čije ime su sklopljeni ne prolaze kroz postupak usvajanja meĎunarodnih ugovora. pisani izvori meĎunarodnog javnog prava. od kojih neki obvezuju velik broj država.11.Američkom konvencijom o ljudskim pravima od 22.

one koje stvaraju . novonastale države su morale prihvatiti i odredbe Konvencije. „najteža kaznena djela“ itd. u kojoj su iznešeni pogledi na priznanje novonastalih država.stoljeća. U području ljudskih prava od velike je važnosti Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima. OPĆA NAĈELA KOJA PRIZNAJU PROSVIJEĆENI NARODI Ovaj izvor meĎunarodnog prava je opće prirode. U područja ljudskih prava najvažnija je primjena ovih načela da bi se objasnili i opisali standardi. 16. demokracije i ljudskih prava. Neke države su na taj način.1991. o ljudskim pravima i pravima nacionalnih i etničkih manjina. time što daje odgovarajuću izjavu. pojmovi koji norme meĎunarodnog prava sadrže bez posebnog definiranja. baltičke zemlje). Ova se načela izvode iz principa zajedničkih svim ili veći priznatih pravnih sistema svijeta. proizvodile su pravno djelovanje prema subjektima koji su bili stranke u sporu. načinom donošenja i općom atmosferom podari posebnu važnost. npr. 7.5. za koju se smatra da je jedan od najvažnijih dokumenata 20. Ona je obvezatna. ukoliko one same to zatraže. donešena je Deklaracija o Jugoslaviji. tj.12. „razuman“. U tom smislu. zaštitile manjine (Albanija. nastale od MeĎunarodnog suda pravde. JEDNOSTRANI AKTI DRŢAVE Država može jednostrano preuzeti meĎunarodnopravne obveze. 8. osobito u pogledu vladavine prava. Irak. kao da je donešena iz nekog drugog izvora meĎunardonog prava. ODLUKE MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA Sudske odluke. U posljednje vrijeme njihova važnost se proteže i na druge subjekte. svečane preporuke Generalne skupštine UN – one preporuke kojima taj organ UN hoće da nazivom. LJUDSKA PRAVA I MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE Napredak u područja ljudskih prava ne može se zamisliti bez meĎunarodnih organizacija. svjetskog rata. Te države su dužne poštovati odredbe Povelje UN-a i obveze prihvaćene u Helsinškom završnom aktu i Pariškoj povelji. Prema Deklaraciji o Jugoslaviji. naročito u području ljudskih prava. jer ne sadrži konkretna pravila nego načela koja treba primjenjivati ako podobnijih pravila nema i na osnovu kojih treba postupati pri tumačenju drugih normi. 6. spada u tzv. osobito poglevlje II. i kao takav on nastaje kao samostalan izvor prava. Ovakvi akti se odnose i na priznavanje država. Ovaj izvor prava smatra se precedentom. poslije 2. Njihov utjecaj na meĎunarodno pravo u novije vrijeme je sve veći.

UN je osnovan nakon Drugog svjetskog rata od pobjedničkih sila u nadi da će spriječiti buduće sukobe i ratove meĎu narodima. postojanja UN. usmjerena na širenje ideje o LJP. 9. Tokom 50 god. Kina (prije Tajvan) i Rusija (prije SSSR). razvijanje dobrosusjedskih odnosa. prihvaćanje obaveza država da štite i poštuju LJP i stvaranje preduvjeta za uživanje LJP. FAO i UNESCO. UN ne mogu da učine ništa što ne želi većina njihovih članica. MeĎunarodne organizacije se bave normiranjem.org. državama na ratifikaciju i pristupanje. ugovore radi podnošenja Generalnoj .).org. 2 glavna organa UN za obavljanje funkcija iz područja LJP su: 1. nadziru poštovanje meĎunarodnih obaveza država da štite i poštuju LJP.. UNHCR. to najčešće čine tako što donose odluke i preporuke (deklaracije) u kojima se definiraju ljudska prava. doprinose zaštiti LJP tako što njihovi organi. 4 Normiranje se može usporediti s zakonodavnom djelatnošću i predstavlja učešće meĎunarodne organizacije u stvaranju meĎunarodnih pravila i standarda. Sjedište Ujedinjenih naroda je u New Yorku. U nju ulaze predstavnici svih država-članica UN. UNIVERZALNE ORGANIZACIJE – 10. UN na neki način i dalje podsjeća tko ga je osnovao jer su pet glavnih zemalja pobjednica u Drugom svjetskom ratu stalne članice Vijeća sigurnosti s pravom veta: SAD. pa i za ljudska prava. koji se podnose članicama organizacije i dr. MeĎ. priprema i usvajanje nacrta ugovora o ljudskim pravima. 2. može stvarati pomoćne organe za svako područje. A) UJEDINJENI NARODI Staranje o ljudskim pravima je jedan od osnovnih zadataka najvažnije univerzalne meĎ. ekonomsku suradnju. Ugovorna tijela dužna su da podnose izvještaje ovome organu. Ujedinjeno Kraljevstvo.org. ovakva nastojanja imala su svoje uspone i padove. Priprema meĎ. UN je meĎunarodna organizacija za održavanje mira i sigurnosti u svijetu. ugovora o LJP.države i čije su članice države (meĎudržavne.org. Organi meĎ. U sastavu UN-a djeluje 18 organa. ili organi stvoreni pod njihovim okriljem. Generalna (opća) skupština – odlučuje o nacrtima meĎ. širenje tolerancije i promicanje poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda čovjeka. te odlučuje o proračunu Organizacije. unapređivanjem i zaštitom ljudskih prava. meĎuvladine organizacije). Ujedinjenih nacija. fondova i programa kao npr. Francuska. UNICEF. UN ima 193 države članice (2011. Vijeće za ekonomska i socijalna pitanja UN-a (EKOSOK) je prema Povelji UN opskrbljen najširim ovlaštenjima u području LJP. Unapređenje LJP je djelatnost meĎ.

nagraĎivanje za rad. 12. B) MEĐUNARODNA ORGANIZACIJA RADA ( MOR ) (International Labour Organization. koje bira Generalna skupština. Osnovana je na prijedlog posebne komisije Mirovne konferencije u Parizu 1919. zabranu prinudnog rada. višestranom ugovoru ali je istovremeno i profesionalna organizacija u kojoj predstavnici vlada. znanost i kulturu) specijalizirana je organizacija u sustavu Ujedinjenih naroda. godine. poslodavaca i radnika punopravno sudjeluju u donošenju odluka. Poseban položaj u UN imaju tzv. ILO). Komisija za status žena i Komitet (odbor) za ekonomska. Pored glavnog organa postoje i Administrativni savjet i Međunarodni biro rada. saziva meĎ.god.konvencija ili preporuka po pitanjima koja nisu zrela za ugovorno reguliranje. prati sva pitanja iz ovog područja i daje odgovarajuće preporuke. U ovaj postupak uključena su i dva posebna organa: Komitet za sindikalnu slobodu i Komisija za istragu i mirenje po pitanju sindikalne slobode. Ovaj organ je političko tijelo. Glavni cilj je doprinos miru i . Komitet za ukidanje rasne diskriminacije. nastala je 1946.godine pod EKOSOK. Komitet za ljudska prava. godine. sastavljeno od 54 države članice UN. konferencije. njihove članove ne biraju organi UN već samo države koje su ratificirale odgovarajući ugovor ili mu pristupile. C) UNESCO – Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje. korištenje slobodnog vremena radnika itd. Članice odreĎuju tko će ih u njemu zastupati. godine Poveljom iz Versaillesa i postala je prva specijalizirana agencija UN-a 1946. zaštitu na radu. politiku zapošljavanja. Može da obrazuje radne grupe.skupštini. utemeljena 1945. plaćene odmore. Osnovana je 1919. 5 11. Komisija za ljudska prava je najvažniji organ UN koji se isključivo bavi LJP. socijalna i kulturna prava. Zasniva se na meĎ. političko je tijelo jer je sačinjavaju države – njih 53. imenuje izvjestitelje itd. ugovorna tijela – to su komiteti uspostavljeni posebnim ugovorima o LJP radi nadzora nad njihovom implementacijom. Komitet za ukidanje diskriminacije prema ženama i Komitet o pravima dijeteta. je specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda koja promovira socijalnu pravdu i meĎunarodno priznata ljudska i radnička prava. odn. Komitet protiv mučenja. Glavni organ MOR je Konferencija – usvaja nacrte meĎ. Zahvaljujući njezinom postojanju države su prihvatile veliki broj konvencija (preko 160) i preporuka (preko 170). ovim putem regulirana su pitanja koja se odnose na poboljšanje uvjeta rada. Najvažniji organ podreĎen Komisiji je Potkomisija za sprječavanje diskriminacije i zaštitu manjina – sačinjava je 26 stručnjaka. od kojih je najznačajniji postupak zaštite sindikalnih sloboda. U okviru Mor razvili su se i posebni postupci za zaštitu pojedinih prava. koje se odnose na prava iz radnih odnosa i kojima je položaj radnika postao bolji.

ljudskih prava i temeljnih sloboda. kultura i 5. (Članak 1. Glavni organi su: Generalna konferencija-u kojoj su zastupljene sve države članice. institucija i centara diljem svijeta. 6 . Najveći doseg Vijeća Europe ogleda se u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Odgovarajuće regionalne organizacije uspostavile su i pokrenule mehanizme zaštite na osnovu posebnih ugovora usvojenih za zadovoljavanje regionalnih potreba. Statuta UNESCO-a). s više od 50 regionalnih ureda. E) VIJEĆE EUROPE meĎunarodna organizacija 47 država članica šire europske regije. meĎunarodne projekte zaštite svjetskog kulturnog i prirodnog naslijeĎa. godine (13 država članica Vijeća) i koja služi kao osnovni pravni dokument Europskom sudu za ljudska prava. 4. programe tehničke naobrazbe. čiji su glavni zadaci jačanje demokracije. Ovaj proces je naročito uznapredovao u Europi. Sjedište organizacije je u Parizu. te pokušaja prevladavanja jaza izmeĎu digitalno razvijenih i nerazvijenih zemalja.11.sigurnosti promovirajući suradnju meĎu narodima na područjima obrazovanja. komunikacija s informatikom. jedino je u Aziji još uvijek u embrionalnoj fazi. iako se danas regionalno ureĎenje LJP osjeća na svakom kontinentu. vladavine zakona. 14. organizacijama razvija se i regionalni sistem zaštite ljudskih prava. prirodne i društvene znanosti. Projekti sponzorirani od strane UNESCO-a uključuju opismenjavanje. 3. koga bira Generalna konferencija. promoviranje kulturoloških različitosti. 13. UNESCO provodi svoje akcije putem 5 glavnih programa: 1. i Tajništvo. potpisanoj u Rimu 4.1950. ljudskih prava. znanosti i kulture u cilju unapreĎenja općeg poštovanja pravde. Sjedište Vijeća Europe je u Strasbourgu. Izvršni odborsastavljen od 45 članova. sociologija. D) REGIONALNE ORGANIZACIJE U univerzalnim meĎ. meĎunarodne znanstvene programe. Članstvo u Vijeću Europe otvoreno je svim europskim demokratskim državama koje su prihvatile načelo vladavine prava i koje jamče temeljna ljudska prava i slobode svojim graĎanima. 2. obuke učiteljskog kadra. UNESCO broji 193 države članice. zaštite ljudskih prava i pravne države na europskom kontinentu. regionalne i kulturne projekte povijesti. obrazovanje.

Članak 1. u skladu s Europskom konvencijom o ljudskim pravima promocijom europskog kulturnog identiteta i raznolikosti. u Madridu 1983. u skladu s Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina problemima kojima se suočava europsko društvo. usvajanjem završnog akta Helsinške konferencije. 15. godine pod nazivom Konferencija za europsku sigurnost i suradnju (KESS). ksenofobiju. a to su: Savjet KESS-a – sastoji se od ministara vanjskih poslova zemalja članica i Odbor starijih službenika – sastavljen od stručnjaka koji pripremaju sastanke Savjeta. uključujući diskriminaciju. uspostavljeni su organi KESS-a. SIDA. F) ORGANIZACIJA ZA EUROPSKU SIGURNOST I SURADNJU (OESS) jest meĎunarodna organizacija. Vijeće se bavi: zaštitom demokracije i vladavine prava zaštitom ljudskih prava. Osnovana je 1973. u skladu s Europskom socijalnom poveljom jezičnih prava. 6. posebno: socijalnih prava. 4. 3. – nakon raspada istočnog bloka. zagaĎenje okoliša. sastanak u Parizu (šefovi država i vlada) na kojem je usvojena Povelja za novu Europu (1990). u Beču 1986. „ Moskovski dokument o ljudskoj dimenziji KESS-a – slanje misija za istraživanje činjenica u zemlju koja je optužena za kršenje ljudskih prava . u Beogradu 1978. u Kopenhagenu 1990.(a) Statuta: Cilj Vijeća Europe je postići bolju povezanost među svojim članova sa svrhom očuvanja i ostvarivanja ideala i načela koji su im zajednička baština i koja olakšava njihov ekonomski i socijalni napredak. 5. Moskva 1991. usvaja se Zaključni dokument koji je sadržavao odjeljak „Ljudska dimenzija Kess-a“ u kojem je ureĎen promatrački mehanizam koji se satoji od 4 faze: a) razmjena informacija i odgovori drugim državama na zahtjev. zlouporabu opojnih droga i organiziranog kriminala poticanjem demokratske stabilnosti kroz reforme. 2. u Parizu 1989. u skladu s Europskom poveljom o regionalnim i manjinskim jezicima slobodom medija. 1975. Usvojen je i Berlinski mehanizam kojim se sve zemlje članice KESS-a mogu sazvati da suraĎuju prilikom izvanrednih neprilika gdje se krše načela Helsinškog završnog akta 7. razmatraju pitanja i donose odluke. Druge konferencije: 1. – odustaje se od socijalističkih doktrina. b) održavanje bilateralnih sastanaka c) skretanje pažnje drugim članicama KESS-a na slučaj ili situaciju d) iznošenje pitanja na konferencijama.

Iako je EU ekonomska organizacija.. spol. nadzor izbora i privrede te zaštita okoliša. Stvoren je i Europski sud pravde. Najznačajnija su: kontrola naoružanja.1995. Francuske. Europski sud je osnovan 1952. Europska unija formalno je uspostavljena 1. a u njoj se nabrajaju osnovna prava radnika: sloboda kretanja. – u okviru OAD-a je formirana i MeĎuamerička komisija za ljudska prava. koja kontrolira da .Bavi se nizom sigurnosnih pitanja. socijalna i zdravstvena zaštita. jednak tretman muškaraca i žena. koji se brine da se poštuju prava i osnovne slobode predviĎene Europskom konvencijom. 1989. svaki graĎanin EU može podnijeti zahtjev Europskom parlamentu za kršenje prava. 17. MeĎu 56 zemalja koje sudjeluju nalaze se države iz Europe. središnje Azije i Sjeverne Amerike.1. Europska unija danas broji 27 država članica. Ameriĉki sustav za zaštitu ljudskih prava -odnosi se na dva pravna izvora: 1) Povelja organizacije američkih država (OAD) – odnosi se na sve države članice 2) Američka konvencija o ljudskim pravima – obvezuje samo članice ugovornice Povelja OAD: usvojena je 1948. preimenovana u OESS 16. Povelja o osnovnim socijalnim pravima radnika. sloboda udruživanja. OESS je najveća regionalna sigurnosna organizacija na svijetu. a garantira osnovna prava pojedinaca bez razlike na rasu. demokratizacija. nagraĎivanja. diplomacija. osiguranje radnih i životnih uvjeta.). Italije. donešena je 1989. područje ljudskih prava je u odreĎenoj mjeri dotaknuto u pitanjima: zabrana svakog oblika diskriminacije. sukazivanje na socijalna i ekonomska prava u pogledu zaštite radnika te slobodnog prometa dobara i usluga. nacionalnost. G) EUROPSKA UNIJA Europska unija (kratica EU) jedinstvena je meĎuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država. zaposlenja. sloboda kretanja i nastanjivanja. godine. godine izmeĎu šest država (Belgije. 7 studenoga 1993. godine i ima sjedište u Luxembourgu. KESS je 1. ali donešena odluka nije pravno obvezujuća. mjere za izgradnju povjerenja i sigurnosti. nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. Njemačke. stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta 1992. vjeroispovijest. ali koju Europski sud nije dužan primjenjivati.. Europski parlament usvojio je Deklaraciju o osnovnim ljudskim pravima i slobodama. Luksemburga i Nizozemske). ljudska prava.

KLASIFIKACIJA LJUDSKIH PRAVA LJP i slobode mogu se klasificirati na razne načine.1963. Afričkom poveljom je osnovana i Afrička komisija za ljudska prava (ali ne i sud). Protokolom iz San Salvadora (1988) garantiraju se još neka ekonomska. MeĎunarodna komisija pravnika. Klasifikacija prava na osnovu njihove društvene prirode: GraĊanska i politiĉka prava tiču se u prvom redu odnosa pojedinca i države. .zemlje članice poštuju osnovna ljudska prava. Afriĉki sustav zaštite ljudskih prava Organizacija afričkog jedinstva (OAJ). naglašavaju autonomiju čovjeka u odnosu na državu. za davanje savjetodavnih mišljenja (mogu ih tražiti i zemlje OAD-a). zdravu životnu okolinu. i društvenu i državnu zajednicu. 1981. su pravo na život. socijalna i kulturna prava. MeĎuamerički sud za ljudska prava – ima 7 članova koji se biraju meĎu uglednim pravnicima. usvojen Protokol o ukidanju smrtne kazne. 1969. Mogu im se obraćati samo države ugovornice i komisija. Druga posebnost je da navodi dužnosti pojedinca u odnosu na obitelj. pravo na privatnu sferu i prava vezana za krivični postupak. mir. Amnesty International. MeĎunarodni odbor crvenog križa. najvažnije je da ukažemo na razvrstavanje prava i sloboda na osnovu njihove društvene prirode i vrste njihovih nosilaca. Nevladine organizacije i ljudska prava Npr. Afrička povelja o pravima čovjeka i naroda (Bandžulska povelja) – sadrži prvu generaciju ljudskih prava. 20. a na daljnje razmatranje šalje (Skupštini šefova država i OAJ) pitanja koja se odnose na postojanje niza ozbiljnih i masovnih kršenja ljudskih prava. 18. – može joj se obratiti svatko kome su kršena prava po konvenciji. (1965. ali i drugu.. usvojena je Američka konvencija o ljudskim pravima. Štiti pravo naroda na razvoj. u Buenos Airesu je postala i formalni organ. ali i svaka treća zainteresirana stranka (osobe i nevladine organizacije). neosporne i obvezne. MeĎunarodni helsinški odbor. pr. (izraĎena po uzoru na Europsku konvenciju). Protokolom uz Povelju). Tipična graĎ. koji zaključuje sporazume na temelju konzultacija sa nevladinim organizacijama. iako ju SAD nikad nisu potpisale. Svjetsko vijeće crkava. i djelomično treću. 8 19. člankom 71 Povelje UN-a je omogućeno sudjelovanje nevladinih udruga u radu vladinih organizacija putem EKOSOK-a. pr. Obraćanje komisiji je moguće.. presude suda su konačne. iako nema organa za izvršenje. 1990. GraĎ.

i politička prava. prava čovjeka da učestvuju u upravljanju državom i zajednicom.to su prava nabrojana u velikim dokumentima graĎanskih revolucija s kraja 18. GraĎ. isključivanje. koja je preuzeta iz lat. i politička prava zasnovana su na načelu slobode. INDIVIDUALNA I KOLEKTIVNA PRAVA Individualna prava su ona koja pripadaju osobi kao pojedincu. socijalna i kulturna prava su usmjerena na to da ljude dovedu u sličan. Ekonomska. Zabrana diskriminacije je jedno od najvažnijih kolektivnih prava. 2. Originalno značenje riječi „diskriminacija“. generacija . zato se pojam diskriminacije u prvom redu mora graditi na osnovu opisa u nekim posebnim ugovorima. i početkom 19. jezika. To su prava koja posjeduju ljudska bića zato što su ljudska bića. Načelo jednakosti se ispostavlja kao načelo nediskriminacije. POJAM DISKRIMINACIJE Opći instrumenti o ljudskim pravima ne definiraju u potpunosti diskriminaciju. a Kolektivna ljudska prava – su ona koja pripadaju skupini ljudi ( tipično kolektivno pravo je pravo na samoopredjeljenje) prava manjine su isto tako kolektivna prava (nacionalne. ograničavanje ili davanje prvenstva“ koje se zasniva na nekom nedozvoljenom razlogu i „ima za cilj ili poslijedicu ugrožavanje ili onemogućavanje ljudskih prava i osnovnih sloboda“. IzmeĎu ta dva prava formira se i pravo pojedinca da u zajednici uživa s drugima neko pravo. pravo na hranu itd. Ova su prava u prvom redu zasnovana na načelima jednakosti i solidarnosti. Prihvaćanje nejednakosti ljudi ruši se cijeli koncept ljudskih prava. pravedan društveni položaj kako bi stvarno mogli da uživaju graĎ.Politička prava su prava participacije. 21. vjerske) grupe ljudi koja imaju neka zajednička obilježja. svjetskog rata. generacija – obuhvaćaju se prava i zahtjevi za pravima nastali poslije 2. jeste „razlikovanje“. kao što su pravo na razvoj. U suštini svako pravo ima kolektivnu dimenziju 22. tj. OPĆI UVJETI POD KOJIMA SE UŢIVAJU LJUDSKA PRAVA --23. pravo na zdravu životnu okolinu. kao zabrana diskriminacije meĎu ljudima. „Generacije“ ljudskih prava – neki autori i organizacije ljudska prava dijele u generacije: 1. 3. .st. i politička prava. 9 24. generacija – ekonomska. aktivno i pasivno biračko pravo i pravo na pristup javnoj službi. dakle graĎ. Ona je „svako razlikovanje.. NAĈELO JEDNAKOSTI Osnovno načelo suvremenog prava o ljudskim pravima jeste da su svi ljudi jednaki. socijalna i kulturna prava.

a još češće provodi u praksi. vjeroispovijedi.. boje.). Zaštitom osnovnih prava i interesa tih kategorija bavi se humanitarno pravo. zarobljenike i civilno stanovništvo. imovine. roĎenja i drugog statusa. 26.17 Europske konvencije. Takve osobe isključuju se iz nekih zanimanja (školstvo. Osim tamo. Čak i kada im ga njihova država ne oduzme. Osobe drukĉije seksualne orijentacije – homoseksualci i lezbijke su u skoro svim država svijeta izloženi napadima. Cilj ovakvih mjera je da se ispravi povijesna nepravda i da se svi ljudi postepeno dovedu u stanje stvarne jednakosti. i čl. U suvremenom meĎunarodnom pravu zabranjeno je razlikovanje na osnovu rase. Norveška. O tome vodi računa Univerzalna deklaracija. oni su samo formalno njeni državljani jer od nje ne mogu očekivati zaštitu. vojska. „Pozitivna diskriminacija“ – mjere za ispravljanje posljedica ranije diskriminacije. spola.). jezika. pravnim normama. nacionalnog i socijalnog porijekla. Neke društvene grupe ulaze u eru nediskriminacije s teretom prošlosti.. ovakve odredbe su postavljene i u čl. koja je najčešće zemlja njihovog državljanstva. smatraju ih „nenormalnima“ i bolesnima. vrijeĎaju ih i ucjenjuju. zato im je položaj čak i teži od položaja apatrida. Ţene – u mnogim društvima se osobe ženskog spola stavljaju u nepovoljniji položaj od muškarca. diskriminaciji i kažnjavanju. No u novije vrijeme takav stav prema tim osoba se promijenio. prestaju se kriti iz straha od prijezira okoline. 25.5 PGP-a. UGROŢENE KATEGORIJE Osobe ukljuĉene u oruţane sukobe – u ratu izvjesne kstegorije ljudi gube zaštitu i podršku svoje države kada se naĎu u vlasti neprijateljske strane. gdje se . Ove mjere moraju biti privremene. koje se često nazivaju preferencijalni tretman ili afirmativna akcija. političkog ili drugog uvjerenja. oni počinju slobodno izlaziti na ulice. Ova se vrsta diskriminacije propisuje otvoreno. Države su ovlaštene da u korist povijesnih zapostavljenih grupa preduzimaju pozitivne mjere. da traju dok se pripadnici zanemarene grupe ne izjednače s ostalima. Švedska. Osobe bez drţavljanstva ( apatridi ) – su u teškom pravnom i faktičnom položaju jer su svugdje stranci i ne uživaju zaštitu ni jedne države. ruganju. ZABRANA ZLOPORABE LJUDSKIH PRAVA Korištenje prava i sloboda s jasnom namjerom da se ona ukinu. zato je zaštita LJP počela u ovoj područja i odnosila se na ranjenike. dopušta im se sklapanje braka i posvajanje djece (Danska.. Izbjeglice – to su osobe koje zbog straha od proganjanja napuste zemlju u kojoj prebivaju.U području LJP diskriminacija predstavlja razlikovanje u pogledu posjedovanja i opsega prava koje nije dozvoljeno zbog osnova i načina razlikovanja. tj. Seksualni odnos istog spola smatrao se kaznenim djelom.

ne može biti izrečena a da se pritom povrijedi neko drugo zaštićeno PGP ili Konvencijom o genocidu. . ili da se prava manjina mogu smanjiti jer su bila iznad 10 meĎunarodnih standarda. NEĈOVJEĈNIH ILI PONIŢAVAJUĆIH POSTUPAKA I KAZNI Muĉenje ( tortura ) je jedan od najstarijih i nažalost danas najraspostranjenijih vidova unižavanja ljudskog dostojanstva i povrede ljudskih prava. Svako ljudsko biće ima uroĎeno pravo na život. 27. bez obzira kada se sudi. žele da okončaju nepodnošljiv život ali.još dodaje da se države ne mogu pozivati na meĎunarodne ugovore da bi ukinule postojeća prava zbog toga što u njima nisu spomenuta. Npr. Svako ima pravo da mu se poštuje pravo na život. kao neizlječivi bolesnici. Nitko ne može biti samovoljno lišen života. Pobaĉaj ( abortus ) predstavlja nasilni prekid trudnoće uz žrtvovanje ploda ( fetusa ). u okvir prava na život spada i pravo svakog osuĎenika da traži pomilovanje i zamjenu kazne. odgovor bi sigurno bio: pravo na život! Bez zaštite samog života. za razliku od samoubojstva. kojima bi se demokracija otklonila. bitan je uzrast u trenutku izvršenja kaznenog djela. Pri tom se uglavnom misli na one koji.. traže od drugoga (najčešće liječnika) da im u tome pomognu. 28. u načelu od trenutka začeća! Eutanazija je lišavanje života ljudskog bića na njegov vlastiti zahtjev. PRAVO NA ŢIVOT Ako bi se postavilo koje ljudsko pravo je najvažnije. tj. uživanje drugih prava je ugroženo pa i nezamislivo. Smrtna kazna: može se izreći samo za najteža kaznena djela ( umišljajni zločini sa smrtnim i krajnje teškim posljedicama). obavljen uz pristanak ili na zahtjev trudne žene. Ovo pravo mora biti zaštićeno zakonom. U vezi s pravom na život nastaju brojna pitanja. Ovo će se pravo štititi zakonom. apsolutno je zabranjeno izricanje smrtne kazne osobi mlaĎoj od 18 god. koja predstavlja kolektivno pomilovanje. mora biti izrečena u skladu sa zakonom koji je važio u trenutku kada je krivično djelo izvršeno. ne može se izvršiti nad trudnom ženom. pravo nje i njenog bračnog druga da planiraju obitelj dolazi u sukob s pravom zametka na život. od kojih najveću pažnju izazivaju pobačaj i eutanazija. pravo žene da raspolaže svojim tijelom. Ako je pobačaj dobrovoljan. Opasnost od uvoĎenja teokracije ili demagogije u nekim zemljama. ne može se tvrditi da se jednom ukinuta smrtna kazna može ponovno uvesti samo zato što ju PGP donekle tolerira. može se koristiti amnestijom. ZABRANA MUĈENJA I SVIREPIH.

kao što su maloljetnost ili duševna bolest. Mučenje ne može zakonito ni z akoga da proizvede nikakve povoljne poslijedice: korištenje iskaza datih pod prinudom protivno je njegovoj zabrani i predstvalja povredu prava na ispravno suĎenje. koja može biti ograničena iz uobičajenih razloga. 10. Ovo pravo ne može se ukinuti ni ograničiti proglašenjem izvanrednog stanja. neĉovjeĉno ili poniţavajuće postupanje i kaţnjavanje – ostali zabranjeni postupci i kazne nisu precizno opisani. 1. . a kada je ponižavanje u pitanju naglasak je više na psihičkom trpljenju zbog povrede dostojanstva nego na fizičkoj patnji. st. Izraz „mučenje“ označava svaki čin kojim se nekoj osobi nanosi velika bol ili patnja. da bi se mogla kazniti za dijelo koje je izvršila ili se sumnja da je izvršila. ali ne i uvijek i poslovnu sposobnost. ratni zarobljenici. s ciljem da se od nje ili neke treće osobe dobiju obavijesti ili priznanje. PRAVO NA DRŢAVLJANSTVO Državljanstvo se stječe roĎenjem ili priroĎenjem (naturalizacijom). 11 Zabrana nedobrovoljnog podvrgavanja znanstvenim eksperimentima – podvrgavanje osoba medicinskim ili znanstvenim opitima bez njenog slobodnog pristanka izjednačava se s mučenjem.Mučenje se dugo priznavalo kao sasvim zakonit dio istražnog postupka u želji da se doĎe do priznanja okrivljenoga. RoĎenjem se stječe na 2 načina: 1. Svako javno izvršenje smrtne kazne je nečovječno i ponižavajuće. fizička ili duševna. Prema čl. PRAVO NA STATUS ---30. 29. 31. U nekim zemljama (SAD. Ovakvo neprekidno iščekivanje smrti je psihički nepodnošljivo i sve se češće smatra povredom ljudskih prava osuĎenika. ali ne kao što se to nekada činilo diskriminiranjem zbog statusa udate žene ili izvanbračnog djeteta. „hodnicima smrti“ čekaju na izvršenje kazne. PGP s osobama lišenim slobode „ima se postupati čovječno i s poštovanjem uroĎenog dostojanstva ljudske osobnosti“. Postupanje s osobama lišenim slobode – te osobe su bolesnici u psihijatrijskim ustanovama. zatvorenici i pripadnici oružanih snaga u onoj mjeri u kojoj im je sloboda ograničena. PRAVO NA LIĈNOST (OSOBNOST) Ovo pravo podrazumijeva pravnu. iste su prirode kao i mučenje ali je nanesena bol manjeg inteziteta. Surovo. koje se smatralo krunskim dokazom njegove krivice. Jamajka) osuĎenici na smrt godinama u posebnim zatvorskim krilima tzv.

u Briselu je 1890. prinudni rad se prema Konvenciji br. trgovine robljem i ustanova i prakse sličnih ropstvu iz 1956. rata potpisana je Dopunska kovencija o ukidanju ropstva. Prema ovim ugovorima: rob je ljudsko biće nad kojim postoji. prodaju i prevoženje robova. 12 kmetstvo poznato kao „normalno“ stanje u doba feudalizma. Državljanstvo. 29 smatra svaki rad ili usluga koji se iziskuju od nekog bez njegovog pristanka i pod prijetnjom kazne. potpisan Akt protiv ropstva. poslije 2. dijete dobije državljanstvo one države na teritoriju koje je roĎeno (pravo tla). postoji još i danas i ispostavlja se kao dužnost onoga koji radi na zemlji koja pripada drugome. S ropstvom se izjednačavaju i slijedeće situacije: ropstvo zbog duga koje nastaje tako što se dužnik obvezuje da otplatu duga zajamči svojim uslugama ili uslugama osoba nad kojima se stara.svj. kao veza s državom. 34. mogućnost tjelesnog kretanja u širokom prostoru i po slobodnom izboru. ZABRANA ROPSTVA Nastojanja da se ukine ropstvo označavaju početak meĎunarodne suradnje za obranu osnovnih ljudskih prava. Čovjek može imati 2 (bipatrid) ili više državljanstva. pod okriljem Društva naroda usvojena je Konvencija o ukidanju ropstva i trgovine robljem.. sloboda okupljanja itd. Trgovina robljem obuhvaća stjecanje roba silom ili kupovinom.dijete naslijeĎuje državljanstvo roditelja (pravo krvi) i 2. pravo vlasništva. U najužem smislu riječi pod slobodom se u prvom redu podrazumijeva fizička sloboda. pruža usluge vlasniku a da svoj položaj ne može da promijeni. 33. ali se zabrana samovoljnog i nezakonitog . Naturalizacijom stranac dobije novo državljanstvo na osnovi molbe i uz dokaz ispunjenih nekih zakonskih uvjeta. 1926.). no sve ovisi hoće li mu dotične države to dopustiti. koja se često formuliraju i kao „slobode“ (sloboda kretanja. Državljanstvo se gubi: voljom državljanina ili kaznom gubitka državljanstva. 32.8 PGP. PRAVO NA (FIZIĈKU) SLOBODU Sloboda je širok pojam i obuhvaća bar mogućnost da se uživaju sva ljudska prava. Svako dijete ima pravo da stekne državljanstvo. da uz nagradu ili bez nje. u potpunosti ili djelomično. ZABRANA NEZAKONITOG I SAMOVOLJNOG LIŠAVANJA SLOBODE Lišenje slobode je najčešće povezano s kaznenim postupkom. i čl. U SAD je ropstvo bilo dozvoljeno sve do 1863. ne smije se miješati s pripadnošću naciji (nacionalnošću).

Ekstradicija je izručenje. pa čak i ako je izbjeglica. Ako je u pitanju kazneni postupak. . SLOBODA KRETANJA Sloboda kretanja unutar drţavnog teritorija – državljani i stranci (kojima je dopušten ulazak na teritorij države) mogu se slobodno kretati i odlučiti gdje će se nastaniti unutar teritorija države. kakve se npr. a u najkraćem roku i za što ga se optužuje. Države ljubomorno čuvaju svoje suverene ovlasti da odlučuju o ulasku i nastanjenju stranaca. ali pri tome mora poštovati neke proceduralne uvjete. Protjerivanje stranca koji nezakonito boravi na teritoriju države u načelu je uvijek dozvoljeno. kao što se slobodno može napustiti teritorij vlastite države. uhićeniku se odmah mora priopćiti razlog uhićenja. Nekada se ova ograničenja odnose samo na strance. Protjeranome se ostavlja mogućnost da ode u drugu zemlju po svom izboru. država ima pravo da protjeruje i strance koji su zakonito na njenom teritoriju. Pravo ulaska na teritorij strane države ne postoji. kontrole useljavanja. Prava osoba lišenih slobode – čak i kada je lišavanje slobode samo po sebi ispravno. Protjerivanje stranaca – je nareĎenje državnog organa strancu da napusti teritorij države u odreĎenom roku. tako se i u nju slobodno može vratiti. pravosudni postupak u kojem sudbena vlast neke zemlje predaje sudbenoj vlasti druge zemlje osobu radi kaznenog postupka ili radi izdržavanja već pravomoćne kazne. Sloboda meĊunarodnog kretanja – u stara vremena granice na kopnu nisu bile jasno obilježene i stogo kontolirane pa njihov prelazak nije bio otežan. može se ograničiti zakonom samo iz uobičajenih razloga koji se odnose i na većinu drugih prava. Državljanin ima pravo na putovnicu i onda kada duže živi u inozemstvu. Iako izgleda sasvim prirodno ovo pravo se mnogo ograničavalo i još se ograničava. On mora u najkraćem roku (od nekoliko dana što se često ne poštuje i uhićenik duže ostaje u rukama policijskih organa ) biti doveden pred sud ili drugog službenika sa sudskim ovlaštenjima i mora mu se u razumskom roku suditi. primjenjuju radi liječenja. uhićenik ili osoba u sličnom položaju treba da što manje trpi zbog lišenja slobode koje nije definitivno i razlikuje se od izdržavanja vremenske kazne. 35. Lišenje slobode nije zakonito ako zakonom nisu propisani razlozi za njega i postupak po kojem se provodi. sprječavanja zaraza. jer se u tom pogledu još uvijek nalazi u nadležnosti svoje države.ponašanja vlasti odnosi i na ostale oblike ograničavanja fizičke slobode.

Pravo azila može se promatrati i kao pravo čovjeka da dobije utočište. 37. PredviĊenost kazne (nulla poena sine lege) – nitko ne smije biti osuĎen na kaznu koja nije bila zakonom propisana u trenutku izvršenja ili na kaznu koja je stroža od nje. PRAVO NA PRISTUP SUDU I POŠTENO SUĐENJE Suvremeno pravo o ljudskim pravima polazi od toga da o stvarnom uživanju ljudskih prava mogu najbolje da prosuĎuju nezavisni i nepristrani sudovi.Većina država zabranjuje izdavanje vlastitih državljana. 39. PRAVO AZILA ( PRAVO NA UTOĈIŠTE) U meĎunarodnom pravu se pod „pravom azila“ podrazumijeva pravo države da na svom teritoriju ili na mjestu koje je pod njenom kontrolom pruži utočište strancu za koga smatra ugroženim. Ono se ubraja u prava koja se ne mogu ukidati ni ograničavati ni kada je proglašeno izvanredno stanje. *Pravo na ravnopravan pristup sudu – svatko ima pravo da se obrati sudu pod jednakim uvjetima. počinitelj kaznenog djela će biti osuĎen na blažu kaznu. Uloga suda je veoma važna ako prava pojedinca ugrožava sama država. Ovo je jedno od osnovnih načela kaznenog prava. kada se svatko mogao spasiti opasnosti i kaznenog gonjenja ako se skloni na neko zaštićeno. pa se ekstradicija u pravilu odnosi samo na strance. U tom pogledu ne može biti nikakvog razlikovanja čak ni kada je riječ o strancima. pojavio zahtjev da se ovo pravo prizna na teritoriju strane države. 13 36.st. Ako je poslije izvršenja djela kazna zakonom ublažena. PRAVO NA PRAVNU SIGURNOST I PRAVEDNO POSTUPANJE --38. izvršna vlast. Nije svaka država koja se zove „sud“ dostojna toga imena. Prikrivena ekstradicija postoji onda kada se stranac jednostavno predaje organima strane države radi provoĎenja kaznenog postupka. ZABRANA RETROAKTIVNOG KAZNENOG ZAKONODAVSTVA Uvjet da kazneno djelo bude zakonom utvrĊeno (nullum crimen sine lege) – načelo prema kojem nitko ne može da bude kazneno odgovoran zbog postupka koji u vrijeme izvršenja nije bio zakonom opisan kao kazneno djelo. . Ovaj se običaj izgubio. sveto mjesto. ratni zločin itd. tj. Pojam takvog prava potječe iz pradavnih vremena.). da bi se u 20. čovječnosti. Nitko ne može da se poziva na ova prava i pogodnosti ako je izvršio meĎunarodno kazneno djelo (zločin protiv mira.

*Pravo na privatni ţivot – privatni život predstavlja privatnu sferu. da budu prisutne suĎenju i da jednako raspolažu pravnim lijekovima. 40. *Pravo na poštovanje prepiske – komunikacija pisanjem. nacionalne sigornosti. s jedne strane. Prisutnost publike i novinara može se ograničiti kada to iziskuju interesi morala. obiteljski život i prepiska. pravo na uspostavljanje i njegovanje odnosa s drugim ljudskim bićima. Presuda se mora javno priopćiti. pravo čovjeka da živi kako želi. PRAVO NA OSOBNO DOSTOJANSTVO ---14 41. javnog poretka. kao i časti i ugleda pojedinca. radi poštovanja prava na privatni život. Pravo na privatni život zaštićeno je svim meĎunarodnim instrumentima. obiteljskog života. i to prava na poštovanje privatnog života. nepovredivosti doma i prepiske.Ravnopravnost mora da postoji i izmeĎu stranaka tijekom cijeloga postupka. ako bi škodilo interesima pravde.svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. one mora da doĎu do riječi. *Pretpostavka nevinosti . osim kada to nije u interesu maloljetnika ili ako je riječ o bračnom sporu ili starateljstvu nad djecom. *Pravo na poštovanje doma (stana) – stan svakog čovjeka i obitelji je nepovrediv. jer se obiteljski život zasniva na prefinjenim kombinacijama emocija. zaštićen od javnosti. postupak treba da bude takav da ih poštedi traumatičnih iskustava i da ih za uvijek ne obilježi kao prijestupnike. Ovaj izraz se može odnositi i na telefonske . *Pravo na poštovanje obiteljskog ţivota – značenje izraza „obiteljski život“ teško je precizno odrediti. kao kad su u pitanju privatni. s druge strane. *Prava maloljetnika – država u postupku pred sudom mora voditi računa o uzrastu maloljetnika. *Naĉelo javnosti – postupak pred sudom mora da bude dostupan javnosti. PRAVO NA POŠTOVANJE PRIVATNOSTI Pravo na privatnost predstvalja zbirni naziv za zaštitu nekoliko raznorodnih prava. *Pravo na naknadu štete zbog neosnovane osude *Zabrana ponovnog suĊenja (ne bis in idem) – nikome se ne može ponovno suditi zbog istog kaznenog djela ako je već bio osuĎen ili osloboĎen odgovornosti konačnom presudom. seksualni život itd. i osobnih i društvenih dužnosti. Dozvoljena su fakultativna ograničenja. Teret dokaza je na tužiocu. što znači da mora biti usmen i otvoren.

PGP pak ne jamči svakome ovo pravo. Pridjev „mirno“ ograničava pravo na okupljanje. 44. i kulturnih prava je u tome da se ova prava ne mogu u potpunosti provesti za kratko vrijeme. ima pravo na mišljenje i izražavanje. soc. 42. pa i ona meĎunarodno garantirana.. Ako štrajk nije dozvoljen ili je bitno ograničen onda sindikati gube svoju svrhu.). kao i njegovo pravo na državljanstvo. individualno pravo a ne pravo bilo kakve grupe.. 45. Specifičnost eko. SLOBODA MIRNOG OKUPLJANJA „Okupljanje“ označava susretanje s ljudima. SLOBODA UDRUŢIVANJA. u atmosferi sreće. Zato ovo pravo mora biti zaštićeno i najvišim pravnim aktima svake zemlje. nego samo priznaje pravo mirnog okupljanja. Ova prava imaju za svrhu da svima osiguraju život dostojan čovjeku i da osiguraju ekonomsku nezavisnot. iako kao političko pravo ne bi bilo ostvarljivo bez zajednice s drugima. Prepiska svakog pojedinca je načelno zaštićena. jer su sredstva za njihovo provoĎenje ograničena i zavise o stupnju ekonomske razvijenosti jedne države. 43. u toku braka i u slučaju njegovog raskida. najbolje moći ostvariti i obraniti udružen s drugima. EKONOMSKA I SOCIJALNA PRAVA Ekonomska i socijalna prava su ona ljudska prava kojima se štiti ekonomski i socijalni položaj pojedinca. predstavlja manje formalan skup od „udruživanja“.. *Pravo na štrajk – ovo pravo predstavlja svojevrsnu garanciju istinitog sindikalnog udruživanja. PRAVO NA OBRAZOVANJE SINDIKATA *Pojedinac će svoja individualna prava. Ukoliko bi nadležni organi imali razumne razloge da vjeruju da planirano okupljanje neće imati „miran“ karakter oni bi mogli zabraniti takve manifestacije.razgovore. supružnici su ravnopravni u pogledu meĎusobnih graĎanskopravnih prava i obveza i u svom odnosu prema djeci. 15 . elektronska pošta. Dijete ima pravo na ime odmah po roĎenju. kao i na prijenos informacija putem telekomunikacijskih sredstava (faksovi. Pravo na formiranje sindikata uključuje pravo sindikata da donose vlastita pravila. Pravo na udruživanje je pravo pojedinca. U vezi s brakom. ljubavi i razumijevanja. treba rasti u obiteljskoj sredini. Univerzalna deklaracija zajedno sa slobodom udruživanja jamči pravo na slobodu mirnog okupljanja. da upravljaju svojim poslovima i da osnivaju sindikalne saveze. POSEBNA ZAŠTITA OBITELJI I DJETETA Brak i obitelj uživaju posebnu društvenu zaštitu. *PESK se bavi pitanjima prava na obrazovanje sindikata i time slobodu udruživanja uvodi u krug ekonomskih i socijalnih prava.

*Pravo na pravedne i povoljne uvjete rada – radnici imaju pravo na pravednu plaću. povrede na radu ili umirovljenje.). 49. u slučaju bolesti. npr. a posebno ne podrazumijeva pružanje besplatne zdravstvene zaštite. Na taj se način neposredno povezuje zaštita ljudskog dostojanstva kao temeljnog ljudskog prava. Nije dozvoljeno praviti razlike izmeĎu muškarca i žene u pogledu plaće za isti rad. i stalno poboljšanje životnih uvjeta.46. poboljšanje ishrane. 47. stanovanje. čiji je značaj u tome što omogućava ekonomsku nezavisnost pojedinca.znači da svaki pojedinac ima pravo da uživa najviši dostupni standard fizičkog i mentalnog zdravlja.u najširem smislu podrazumijeva pravo na socijalno osiguranje i pravo na socijalnu pomoć.) a čiji su izvor javni fondovi koji se popunjavaju iz poreza. PRAVO NA SOCIJALNU SIGURNOST . pri čemu rad jednake vrijednosti treba da bude jednako nagraĎen. podrazumijevajući odgovarajuću ishranu. 48. Pravo na zdravlje ne podrazumijeva da država treba jamčiti zdravstvenu zaštitu.. izbor rada i mjesta gdje će se taj rad obavljati.. PRAVO NA DOSTOJAN ŢIVOTNI STANDARD Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima govori da svatko ima pravo na standard života koji osigurava zdravlje i blagostanje. invalidi itd. pravo na besplatnu pomoć prilikom traženja posla). U PESK-u se navodi da: Države ugovornice priznaju pravo svakome na životni standard dovoljan za njega i njegovu obitelj. Socijalna pomoć podrazumijeva naknadu koju pojedinci dobivaju na osnovu svog položaja (npr. PRAVO NA RAD I PRAVA IZ RADNOG ODNOSA *Pravo na rad – predstvalja jedno od osnovnih socijalnih prava.) mnogo važnije za poboljšanje zdravlja nego što je to neposredna medicinska zaštita. nezaposleni. razumna ograničenja dužine radnog vremena. što je jedan od preduvjeta slobode. PRAVO NA ZDRAVLJE ... 50. Pravo na standard bi trebalo osigurati da nitko ne bude u situaciji da se mora izlagati poniženjima da bi preživio (prosjačenjem. Kod socijalnog osiguranja radnici izdvajaju odreĎeni dio svoje plaće da bi oni i članovi njihove obitelji kasnije imali pravo na odreĎenu naknadu. čista voda itd. osigurati im dnevni i nedjeljni odmor. povremeno plaćeno odsustvo i plaćene državne praznike. prostitucijom itd. odjevanje. Smatra se da je poboljšanje općih uvjeta života (npr. Radnici imaju pravo na odmor i slobodno vrijeme. POSEBNA ZAŠTITA MAJKI I DJECE . Ono podrazumijeva pravo da svatko ima mogućnost da osigura sredstva za život radom koji je slobodno izabrao ili prihvatio (pravo na izbor zanimanja.

Posebna zaštita majkama je u prvom redu: osiguranje odsustva prije i poslije poroĎaja. Posebno se ističe važnost zaštite u doba zasnivanja obitelji. sigurnost prihoda tijekom porodinskog razdoblja. Prava djeteta su posebno zaštićena Konvencijom o pravima djeteta. Prije samog razvoja koncepta ljudskih prava.. Ona obuhvaćaju pravo na sudjelovanje u kulturnom životu.su usmjerena na očuvanje. Danas se smatra da zaštita majki prije. od fizičkih i moralnih rizika. kao i da se trude da postepeno uvedu besplatnu nastavu. 12 tjedana.godine potrebne za rad. PRAVO NA OBRAZOVANJE Iako se pravo na obrazovanje obično promatra kao jedno od kulturnih prava. nego daje doprinos ravnopravnosti žena. ESP (Eur. 53. pa je nedozvoljeno praviti bilo kakvu diskriminaciju u tom pogledu. Zaštita djece: po ESP. država ne smije u školama da promovira nijednu posebnu religiju. MeĎunarodna organizacija rada je zaštitila majčinstvo na meĎunarodnom nivou (1919.Obitelji se kao „osnovnoj i prirodnoj ćeliji društva“ daje veliki značaj. Osnovna svrha ovog prava je da spriječi indoktrinaciju djece od strane države. besplatno i dostupno svima. moraju biti zaštitćeni od društvenog i gospodarskog iskorištavanja. dovode ih u opasnost ili mogu sprječiti njihov normalan razvoj.. tijekom odgoja i razvoja djece. socijalna povelja) navodi duljinu trajanja porodinskog odsustva na min. te zabrana rada djece na poslovima koji su štetni za njihovo zdravlje i moral.). Na prvom mjestu podrazumijeva pravo da se stekne obrazovanje.. Tako PESK propisuje da osnovno obrazovanje mora biti obavezno. političkih. njegov značaj je mnogo veći. kao i pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa autora znanstvenih i umjetničkih djela. 52. U tom smislu se traži min. budući da obrazovanje predstavlja preduvjet za potpuno uživanje drugih ljudskih prava. Što se tiče srednjeg obrazovanja. države imaju obvezu da ga učine općim i dostupnim svima. razvoj i širenje kulture i nauke. (UN 1989) 16 51. ekonomskih i socijalnih. KULTURNA PRAVA . PRAVO NA UĈEŠĆE U KULTURNOM ŢIVOTU . tijekom i nakon poroda ne zaštićuje samo obitelj kao takvu. moralno ili filozofsko gledište. Pravo na obrazovanje obuhvaća i jednak pristup obrazovanju. pravo na uživanje rezultata znanstvenog napretka. graĎ.

Zato se danas ne može zamisliti ni jedan moderan politički program u ekonomski razvijenim zemljama. *Pravo na upravljanje nacionalnim resursima – ovo pravo se može promatrati i kao sastavni dio prava na samoopredjeljenje naroda. *Pravo na zdravu ţivotnu okolinu (sredinu) – ekološke katastrofe koje su potresle čovječanstvo su pokazale da bez zdrave životne okoline nema uživanja ni drugih ljudskih prava. Ovo pravo mogu da ugroze i drugi ljudi. ZNAĈAJ I PRAVNA PRIRODA Prava „treće generacije“ su po našoj sistematizaciji tzv. Univerzalna deklaracija: Svatko ima pravo na društveni i meĎunarodni poredak u kojem prava i slobode objavljeni u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvareni. predstavlja pravo pojedinca da sudjeluje u društvenom životu jedne zajednice. MeĎutim. te se tu svrstavaju i prava solidarnosti . *Pravo na razvoj – ovo je jedno od prava solidarnosti čija je pravna priroda najviše osporavana. Pripadnici jedne kulture mogu sprječavati pripadnike druge u sudjelovanju u kulturnom životu. U tom pogledu država ima obavezu da štiti svačije pravo na učešće u kulturnom životu. to još uvijek nije dovoljno da se tvrdi da ona nisu ljudska prava. ali kao pravo naroda. kao i da koristi proizvode kulture. dakle prava koja se još uvijek ne mogu efikasno vršiti. koji kao jedan od ciljeva ne proglašava i borbu za zdravu životnu okolinu. pošto se pojedinac samo posredno mogao nazreti kao njegov nosilac. Pravo na mir i sigurnost je definirano. u Afričkoj povelji: Svi narodi imaju pravo na unutrašnji i meĎunarodni mir i sigurnost. resursima. po prvi put izričito. posebno pravo na život i prava na zdravlje. PRAVA SOLIDARNOSTI – POJAM. Ovakvo gledište se brani time što narod teško može slobodno odlučivati o svom političkom statusu bez kontrole nad svojim nac. Njegova suština je u tome da država ima obvezu da poštuje pravo pojedinca da izražava i razvija svoju kulturu.. USTAVNI TRETMANI LJUDSKIH PRAVA U BIH . zato što njihovu kulturu smatraju „neprihvatljivom“ ili „neprijateljskom“. a ne država. POJEDINA PRAVA SOLIDARNOSTI *Pravo na mir i meĊunarodnu sigurnost – osnovu suvremenog meĎunarodnog prava predstavlja načelo zabrane rata i upotrebe nasilnih sredstava u rješavanju meĎunarodnih sporova. 54..je opće kulturno pravo.. 55. Načela solidarnosti i prijateljskih odnosa ureĎivat će odose izmeĎu država. proklamativna prava.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful