LJUDSKA PRAVA

1. ŠTO SU LJUDSKA PRAVA? Ljudska prava se odnose na pravnu, filozofsku i političku ideju prema kojem svako ljudsko biće samim činom roĎenja, bez obzira na svoj spol, porijeklo ili državljanstvo, stiče odreĎena neotuĎivih prava. Nije svako pravo ljudsko pravo. Objektivno pravo je skup pravila po kojima se ljudi imaju vladati, stvorenog od nadležnog zakonodavca i podržanog autoritetom države ili meĎunarodne zajednice i sankcijama zbog kršenja prava koje država i meĎunarodne organizacije mogu nametati. Za objektivno pravo u nekim jezicima postoji poseban izraz (eng. law), kojim se ono odvaja od subjektivnih prava koja imaju subjekti prava, fizička i pravna lica (eng. right). U našem jeziku ovo razlikovanje ne postoji. Subjektivna prava počivaju na normi objektivnog prava koja im ta prava daje i zajamčuje. Ustav i zakoni jedne države uspostavljaju se za vrlo širok krug ljudi, sve punoljetne državljane, neka prava kao npr. pravo na učešće u izborima. Subjektivna prava potječu od države, od njenog ustavodavca i zakonodavca, bilo da je demokratski ili nedemokratski, i zavise od njene volje. MeĎu subjektivnim pravima izdvajaju se ona prava koja se ne duguju državi i njenoj volji, već ih ljudsko biće ima samim tim što je ljudsko biće, dakle, nezavisno od države i bez države. Ova prava nazivaju se ljudskim pravima – moralnog su porijekla, što znaći da potječu iz normativnog porijekla koji je iznad države i država ih mora poštovati bez obzira da li je na to pristala. Njih podržava liberalno shvaćanje da čovjek kao autonomno i racionalno biće ulazi u državnu zajednicu s nekim pravima koja mu se ne mogu oduzeti. Ljudska prava imaju još neka obilježja: pripadaju svim ljudima bez razlike, njihov broj je manji od sume svih mogućih subjektivnih i moralnih prava u svakoj datoj državi, zasnovana su na vrijednosti koja se priznaje svakom čovjeku, a ne na drugim osobinama, uključujući tu i njihove zasluge. nisu sva moralna prava koja pripadaju svakoj osobi ljudska prava. Ljudska prava su politička jer se ostvaruju u državi i odnose na državu.

najveći broj ljudskih prava usmjeren je isključivo na državu: njima se ona ograničava ili se od nje traži konkretno djelovanje. Najbolji primjer su slobode (sloboda izražavanja, kretanja i okupljanja) gdje se država ne smije miješati i činiti nešto što bi sputavalo ljude da koriste ove slobode. Obaveza države da se ograničava ili suzdržava karakteristična je za graĎanska i politička prava, a da bude aktivna za ekonomska i socijalna prava. Osnovna svrha države je da štiti prava svojih graĎana – osnovna prava mogu se shvatiti kao načela koja nadahnjuju sva ljudska prava. Najpoznatiji su oni proglašeni u Francuskoj revoluciji, koji su poslužili kao inspiracija za Deklaraciju o pravima čovjeka i graĎanina 1789.god., a to su sloboda, jednakost i bratstvo! Katalozi ljudskih prava do sada su se utvrĎivali političkim dogovorom i imali oblik osnovnih političkih deklaracija, ustava, zakona i meĎunarodnih ugovora. 2.IZVORI MEĐUNARODNOG PRAVA O LJUDSKIM PRAVIMA Izvori meĎunarodnog prava o ljudskim pravima isti su kao i drugi izvori meĎunarodnog javnog prava. Prema suvremenim shvaćanjima to su: međunarodni običaji, međunarodni ugovori, opća pravna načela prosvijećenih naroda i odluke međunarodnih organizacija. 2 3. MEĐUNARODNI OBIĈAJ MeĎunarodni običaji primjenjuju se na sve subjekte meĎunarodnog prava bez obzira da li su oni prihvatili običaje svojim unutrašnjim pravom ili ne. S druge strane, ugovori obavezuju samo one meĎunarodne subjekte koji su pristupili meĎunarodnim ugovorima. Običaj je nepisan izvor prava, koji svoje važenje nalazi u neproturječnoj praksi subjekata i u njihovom uvjerenju da su dužni postupati po običajnom pravilu. U meĎunarodnom pravu običajna pravima su mnogo češća i važnija nego u većini unutrašnjih pravnih sistema. Neka ljudska prava i neka pravila u vezi s njihovim uživanjem zagarantirana su meĎunarodnim običajnim pravom. To se odnosi na: apsolutnu zaštitu čovjekovog tjelesnog integriteta (zabrana torture) i na zabranu genocida, ropstva i rasne diskriminacije. MeĎunarodno pravo ne pravi razliku izmeĎu priznatih i nepriznatih subjekata i de facto i de iure vlada, sve države vezane su i običajima koja se tiču garancija ljudskih prava. Važenje meĎunarodnog običaja za jednu državu ne zavisi od njene volje. Običajna pravila u punoj mjeri stupaju na snagu stvaranjem nove države.

ne podliježu ratifikaciji. Imamo još jedan razvijen sistem stvoren u Latinskoj Americi .11. od kojih neki obvezuju velik broj država. jer poštovanjem ovog načela osigurava se.U tradicionalnom meĎunarodnom pravu bolje su bili zaštićeni stranci. otvoreni su svim državama na svijetu kako bi uspostavile svjetski režim ljudskih prava. tj.) 1989. .. koji se uspostavljaju regionalnim višestranim ugovorima. 4. i protokolima uz nju.1981.1950. Najrazvijeniji takav sistem je u Europi. stvoreni suglasnošću država. koju je ratificiralo 195. meĎu kojima je i ona koja se odnosi na sukcesiju takvih ugovora. a ne kao pripadnik svoje države. Navedeni višestrani ugovori su univerzalne prirode. koje čovjek uživa kao ljudsko biće. tj. a potpisalo još 6. na koji svatko može da se poziva. U suvremenom meĎunarodnom pravu se sve norme bez pravnih sankcija. pisani izvori meĎunarodnog javnog prava. na to hoće li ugovor o ljudskim pravima obvezati sukcesore države koja je ratificirala ugovor. Krajem lipnja 1996.. a potpisalo još 3 države. Države imaju prema strancima obzira radi države čiji su oni državljani. U Africi – Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda od 27.6. To ima razne poslijedice. otvorenim za države jednog kontinenta ili dijela svijeta.1969. studenog (11. Konvencija o rasnoj diskriminaciji koju je u istom trenutku bilo ratificiralo 150 država. MEĐUNARODNI UGOVOR Ugovori mogu biti bilateralni i multilateralni (konvencije). njime države uspostavljaju objektivni režim ljudskih prava. Priroda ugovora o ljudskim pravima – ugovor o ljudskim pravima je u pravnom smislu riječi ugovor-zakon. Važni su i regionalni sistemi zaštite ljudskih prava. To važi i danas. i protokolima uz nju.Američkom konvencijom o ljudskim pravima od 22.11. 3 Politiĉki sporazumi – „meko pravo“ – njih sklapaju politički organi (vlada). najviše država okupljala je Konvencija o pravima djeteta od 20. MeĎu njima najvažniji su višestrani ugovori. pa i one iz ovakvih sporazuma. Svima im je zajedničko da se ugovorni subjekti moraju pridržavati načela pacta sunt servanta (ugovori se moraju poštovati). ali je zasjenjeno naglim razvojem ljudskih prava. npr. pa i šefovi država – ali oni u državama u čije ime su sklopljeni ne prolaze kroz postupak usvajanja meĎunarodnih ugovora. na još jedan efikasan način. uspostavljen Europskom konvencijom o ljudskim pravima od 4. nazivaju „meko pravo“. provodivost meĎunarodnih normi. Postojeći ugovori o ljudskim pravima – Glavni izvori suvremenog meĎunarodnog prava o ljudskim pravima su meĊunarodni ugovori.

U posljednje vrijeme njihova važnost se proteže i na druge subjekte. proizvodile su pravno djelovanje prema subjektima koji su bili stranke u sporu. kao da je donešena iz nekog drugog izvora meĎunardonog prava. 8. naročito u području ljudskih prava. jer ne sadrži konkretna pravila nego načela koja treba primjenjivati ako podobnijih pravila nema i na osnovu kojih treba postupati pri tumačenju drugih normi. svečane preporuke Generalne skupštine UN – one preporuke kojima taj organ UN hoće da nazivom. donešena je Deklaracija o Jugoslaviji. baltičke zemlje). 6. osobito poglevlje II. U područja ljudskih prava najvažnija je primjena ovih načela da bi se objasnili i opisali standardi. demokracije i ljudskih prava. svjetskog rata. nastale od MeĎunarodnog suda pravde.1991. osobito u pogledu vladavine prava.stoljeća. JEDNOSTRANI AKTI DRŢAVE Država može jednostrano preuzeti meĎunarodnopravne obveze. Njihov utjecaj na meĎunarodno pravo u novije vrijeme je sve veći. Ovaj izvor prava smatra se precedentom. „razuman“. Prema Deklaraciji o Jugoslaviji. poslije 2. Irak. spada u tzv. i kao takav on nastaje kao samostalan izvor prava. Ona je obvezatna. Ovakvi akti se odnose i na priznavanje država. pojmovi koji norme meĎunarodnog prava sadrže bez posebnog definiranja. npr. U području ljudskih prava od velike je važnosti Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima. Neke države su na taj način. „najteža kaznena djela“ itd. 7. ODLUKE MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA Sudske odluke. Te države su dužne poštovati odredbe Povelje UN-a i obveze prihvaćene u Helsinškom završnom aktu i Pariškoj povelji.5. Ova se načela izvode iz principa zajedničkih svim ili veći priznatih pravnih sistema svijeta. u kojoj su iznešeni pogledi na priznanje novonastalih država. načinom donošenja i općom atmosferom podari posebnu važnost. ukoliko one same to zatraže. tj. zaštitile manjine (Albanija. U tom smislu. one koje stvaraju . time što daje odgovarajuću izjavu. za koju se smatra da je jedan od najvažnijih dokumenata 20. novonastale države su morale prihvatiti i odredbe Konvencije. 16. OPĆA NAĈELA KOJA PRIZNAJU PROSVIJEĆENI NARODI Ovaj izvor meĎunarodnog prava je opće prirode.12. o ljudskim pravima i pravima nacionalnih i etničkih manjina. LJUDSKA PRAVA I MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE Napredak u područja ljudskih prava ne može se zamisliti bez meĎunarodnih organizacija.

ovakva nastojanja imala su svoje uspone i padove. UN ima 193 države članice (2011. Kina (prije Tajvan) i Rusija (prije SSSR). Organi meĎ. Ujedinjeno Kraljevstvo. 2 glavna organa UN za obavljanje funkcija iz područja LJP su: 1. to najčešće čine tako što donose odluke i preporuke (deklaracije) u kojima se definiraju ljudska prava. unapređivanjem i zaštitom ljudskih prava. ugovora o LJP. Priprema meĎ. Tokom 50 god. A) UJEDINJENI NARODI Staranje o ljudskim pravima je jedan od osnovnih zadataka najvažnije univerzalne meĎ. nadziru poštovanje meĎunarodnih obaveza država da štite i poštuju LJP. UN ne mogu da učine ništa što ne želi većina njihovih članica. Sjedište Ujedinjenih naroda je u New Yorku. U nju ulaze predstavnici svih država-članica UN. postojanja UN. UN na neki način i dalje podsjeća tko ga je osnovao jer su pet glavnih zemalja pobjednica u Drugom svjetskom ratu stalne članice Vijeća sigurnosti s pravom veta: SAD. te odlučuje o proračunu Organizacije. 2.). pa i za ljudska prava. UN je osnovan nakon Drugog svjetskog rata od pobjedničkih sila u nadi da će spriječiti buduće sukobe i ratove meĎu narodima. MeĎ. UN je meĎunarodna organizacija za održavanje mira i sigurnosti u svijetu. meĎuvladine organizacije). ili organi stvoreni pod njihovim okriljem. Generalna (opća) skupština – odlučuje o nacrtima meĎ. Vijeće za ekonomska i socijalna pitanja UN-a (EKOSOK) je prema Povelji UN opskrbljen najširim ovlaštenjima u području LJP. ugovore radi podnošenja Generalnoj .org. UNICEF. Ujedinjenih nacija. MeĎunarodne organizacije se bave normiranjem. državama na ratifikaciju i pristupanje.. Ugovorna tijela dužna su da podnose izvještaje ovome organu. 9. razvijanje dobrosusjedskih odnosa. FAO i UNESCO. širenje tolerancije i promicanje poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda čovjeka. Unapređenje LJP je djelatnost meĎ. ekonomsku suradnju.org. koji se podnose članicama organizacije i dr. priprema i usvajanje nacrta ugovora o ljudskim pravima. UNHCR.org.države i čije su članice države (meĎudržavne. U sastavu UN-a djeluje 18 organa. Francuska. prihvaćanje obaveza država da štite i poštuju LJP i stvaranje preduvjeta za uživanje LJP. fondova i programa kao npr. doprinose zaštiti LJP tako što njihovi organi.org. usmjerena na širenje ideje o LJP. UNIVERZALNE ORGANIZACIJE – 10. 4 Normiranje se može usporediti s zakonodavnom djelatnošću i predstavlja učešće meĎunarodne organizacije u stvaranju meĎunarodnih pravila i standarda. može stvarati pomoćne organe za svako područje.

god. saziva meĎ. godine. Može da obrazuje radne grupe. Zahvaljujući njezinom postojanju države su prihvatile veliki broj konvencija (preko 160) i preporuka (preko 170). zaštitu na radu. Komitet za ukidanje diskriminacije prema ženama i Komitet o pravima dijeteta. Komisija za ljudska prava je najvažniji organ UN koji se isključivo bavi LJP. poslodavaca i radnika punopravno sudjeluju u donošenju odluka. Komitet protiv mučenja. koje se odnose na prava iz radnih odnosa i kojima je položaj radnika postao bolji. plaćene odmore. Pored glavnog organa postoje i Administrativni savjet i Međunarodni biro rada. politiku zapošljavanja. Osnovana je na prijedlog posebne komisije Mirovne konferencije u Parizu 1919. Ovaj organ je političko tijelo. C) UNESCO – Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje. U okviru Mor razvili su se i posebni postupci za zaštitu pojedinih prava.godine pod EKOSOK. odn. Komitet za ljudska prava. zabranu prinudnog rada. nastala je 1946. nagraĎivanje za rad. Zasniva se na meĎ. 12. 5 11. višestranom ugovoru ali je istovremeno i profesionalna organizacija u kojoj predstavnici vlada. konferencije. utemeljena 1945. sastavljeno od 54 države članice UN. Glavni cilj je doprinos miru i . Najvažniji organ podreĎen Komisiji je Potkomisija za sprječavanje diskriminacije i zaštitu manjina – sačinjava je 26 stručnjaka. Komisija za status žena i Komitet (odbor) za ekonomska. godine Poveljom iz Versaillesa i postala je prva specijalizirana agencija UN-a 1946. korištenje slobodnog vremena radnika itd. političko je tijelo jer je sačinjavaju države – njih 53.skupštini. Osnovana je 1919. Komitet za ukidanje rasne diskriminacije. njihove članove ne biraju organi UN već samo države koje su ratificirale odgovarajući ugovor ili mu pristupile. socijalna i kulturna prava. je specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda koja promovira socijalnu pravdu i meĎunarodno priznata ljudska i radnička prava. Poseban položaj u UN imaju tzv. B) MEĐUNARODNA ORGANIZACIJA RADA ( MOR ) (International Labour Organization. prati sva pitanja iz ovog područja i daje odgovarajuće preporuke. imenuje izvjestitelje itd. koje bira Generalna skupština. ugovorna tijela – to su komiteti uspostavljeni posebnim ugovorima o LJP radi nadzora nad njihovom implementacijom.konvencija ili preporuka po pitanjima koja nisu zrela za ugovorno reguliranje. Glavni organ MOR je Konferencija – usvaja nacrte meĎ. ovim putem regulirana su pitanja koja se odnose na poboljšanje uvjeta rada. godine. ILO). znanost i kulturu) specijalizirana je organizacija u sustavu Ujedinjenih naroda. Članice odreĎuju tko će ih u njemu zastupati. od kojih je najznačajniji postupak zaštite sindikalnih sloboda. U ovaj postupak uključena su i dva posebna organa: Komitet za sindikalnu slobodu i Komisija za istragu i mirenje po pitanju sindikalne slobode.

Najveći doseg Vijeća Europe ogleda se u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. programe tehničke naobrazbe. Ovaj proces je naročito uznapredovao u Europi. Članstvo u Vijeću Europe otvoreno je svim europskim demokratskim državama koje su prihvatile načelo vladavine prava i koje jamče temeljna ljudska prava i slobode svojim graĎanima. organizacijama razvija se i regionalni sistem zaštite ljudskih prava. koga bira Generalna konferencija. kultura i 5. (Članak 1. iako se danas regionalno ureĎenje LJP osjeća na svakom kontinentu. čiji su glavni zadaci jačanje demokracije. s više od 50 regionalnih ureda. znanosti i kulture u cilju unapreĎenja općeg poštovanja pravde. ljudskih prava i temeljnih sloboda. regionalne i kulturne projekte povijesti. Glavni organi su: Generalna konferencija-u kojoj su zastupljene sve države članice. promoviranje kulturoloških različitosti. vladavine zakona. meĎunarodne projekte zaštite svjetskog kulturnog i prirodnog naslijeĎa. zaštite ljudskih prava i pravne države na europskom kontinentu. prirodne i društvene znanosti. meĎunarodne znanstvene programe. Sjedište Vijeća Europe je u Strasbourgu. D) REGIONALNE ORGANIZACIJE U univerzalnim meĎ. komunikacija s informatikom. Izvršni odborsastavljen od 45 članova.1950. institucija i centara diljem svijeta.11. Projekti sponzorirani od strane UNESCO-a uključuju opismenjavanje. 3. te pokušaja prevladavanja jaza izmeĎu digitalno razvijenih i nerazvijenih zemalja. UNESCO provodi svoje akcije putem 5 glavnih programa: 1. potpisanoj u Rimu 4. Odgovarajuće regionalne organizacije uspostavile su i pokrenule mehanizme zaštite na osnovu posebnih ugovora usvojenih za zadovoljavanje regionalnih potreba. ljudskih prava. obrazovanje. UNESCO broji 193 države članice. E) VIJEĆE EUROPE meĎunarodna organizacija 47 država članica šire europske regije. 2. 6 . i Tajništvo. obuke učiteljskog kadra. jedino je u Aziji još uvijek u embrionalnoj fazi. Statuta UNESCO-a).sigurnosti promovirajući suradnju meĎu narodima na područjima obrazovanja. 14. 13. sociologija. godine (13 država članica Vijeća) i koja služi kao osnovni pravni dokument Europskom sudu za ljudska prava. Sjedište organizacije je u Parizu. 4.

uključujući diskriminaciju. posebno: socijalnih prava. sastanak u Parizu (šefovi država i vlada) na kojem je usvojena Povelja za novu Europu (1990). u skladu s Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina problemima kojima se suočava europsko društvo. 2. u Parizu 1989. – nakon raspada istočnog bloka. zagaĎenje okoliša. Usvojen je i Berlinski mehanizam kojim se sve zemlje članice KESS-a mogu sazvati da suraĎuju prilikom izvanrednih neprilika gdje se krše načela Helsinškog završnog akta 7. Vijeće se bavi: zaštitom demokracije i vladavine prava zaštitom ljudskih prava. b) održavanje bilateralnih sastanaka c) skretanje pažnje drugim članicama KESS-a na slučaj ili situaciju d) iznošenje pitanja na konferencijama. godine pod nazivom Konferencija za europsku sigurnost i suradnju (KESS). usvaja se Zaključni dokument koji je sadržavao odjeljak „Ljudska dimenzija Kess-a“ u kojem je ureĎen promatrački mehanizam koji se satoji od 4 faze: a) razmjena informacija i odgovori drugim državama na zahtjev. SIDA. zlouporabu opojnih droga i organiziranog kriminala poticanjem demokratske stabilnosti kroz reforme. 3. – odustaje se od socijalističkih doktrina. 5. a to su: Savjet KESS-a – sastoji se od ministara vanjskih poslova zemalja članica i Odbor starijih službenika – sastavljen od stručnjaka koji pripremaju sastanke Savjeta. u skladu s Europskom konvencijom o ljudskim pravima promocijom europskog kulturnog identiteta i raznolikosti. u Beču 1986. Osnovana je 1973. razmatraju pitanja i donose odluke. u Madridu 1983. „ Moskovski dokument o ljudskoj dimenziji KESS-a – slanje misija za istraživanje činjenica u zemlju koja je optužena za kršenje ljudskih prava .Članak 1. ksenofobiju. u skladu s Europskom poveljom o regionalnim i manjinskim jezicima slobodom medija. 1975.(a) Statuta: Cilj Vijeća Europe je postići bolju povezanost među svojim članova sa svrhom očuvanja i ostvarivanja ideala i načela koji su im zajednička baština i koja olakšava njihov ekonomski i socijalni napredak. Druge konferencije: 1. 6. 4. 15. F) ORGANIZACIJA ZA EUROPSKU SIGURNOST I SURADNJU (OESS) jest meĎunarodna organizacija. usvajanjem završnog akta Helsinške konferencije. u Kopenhagenu 1990. u Beogradu 1978. u skladu s Europskom socijalnom poveljom jezičnih prava. Moskva 1991. uspostavljeni su organi KESS-a.

nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951.. 7 studenoga 1993. jednak tretman muškaraca i žena. spol. sloboda kretanja i nastanjivanja. 1989.1. svaki graĎanin EU može podnijeti zahtjev Europskom parlamentu za kršenje prava. nadzor izbora i privrede te zaštita okoliša. Iako je EU ekonomska organizacija. Najznačajnija su: kontrola naoružanja. zaposlenja. Francuske. osiguranje radnih i životnih uvjeta. Luksemburga i Nizozemske). Stvoren je i Europski sud pravde. ali donešena odluka nije pravno obvezujuća. godine izmeĎu šest država (Belgije. socijalna i zdravstvena zaštita. Europska unija formalno je uspostavljena 1. mjere za izgradnju povjerenja i sigurnosti. nagraĎivanja. sloboda udruživanja. koja kontrolira da . Povelja o osnovnim socijalnim pravima radnika. Europski parlament usvojio je Deklaraciju o osnovnim ljudskim pravima i slobodama. OESS je najveća regionalna sigurnosna organizacija na svijetu. diplomacija. G) EUROPSKA UNIJA Europska unija (kratica EU) jedinstvena je meĎuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država. preimenovana u OESS 16. Europski sud je osnovan 1952. Europska unija danas broji 27 država članica. a u njoj se nabrajaju osnovna prava radnika: sloboda kretanja.. područje ljudskih prava je u odreĎenoj mjeri dotaknuto u pitanjima: zabrana svakog oblika diskriminacije. 17. Ameriĉki sustav za zaštitu ljudskih prava -odnosi se na dva pravna izvora: 1) Povelja organizacije američkih država (OAD) – odnosi se na sve države članice 2) Američka konvencija o ljudskim pravima – obvezuje samo članice ugovornice Povelja OAD: usvojena je 1948. ljudska prava. donešena je 1989. Njemačke. koji se brine da se poštuju prava i osnovne slobode predviĎene Europskom konvencijom. ali koju Europski sud nije dužan primjenjivati.). KESS je 1. središnje Azije i Sjeverne Amerike. stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta 1992. vjeroispovijest. godine i ima sjedište u Luxembourgu. a garantira osnovna prava pojedinaca bez razlike na rasu. godine. demokratizacija. Italije. sukazivanje na socijalna i ekonomska prava u pogledu zaštite radnika te slobodnog prometa dobara i usluga. nacionalnost. MeĎu 56 zemalja koje sudjeluju nalaze se države iz Europe. – u okviru OAD-a je formirana i MeĎuamerička komisija za ljudska prava.1995.Bavi se nizom sigurnosnih pitanja.

(izraĎena po uzoru na Europsku konvenciju). (1965. MeĎuamerički sud za ljudska prava – ima 7 članova koji se biraju meĎu uglednim pravnicima. 18. 1990. Druga posebnost je da navodi dužnosti pojedinca u odnosu na obitelj. naglašavaju autonomiju čovjeka u odnosu na državu. usvojena je Američka konvencija o ljudskim pravima.1963. MeĎunarodna komisija pravnika. Afričkom poveljom je osnovana i Afrička komisija za ljudska prava (ali ne i sud). 1969. za davanje savjetodavnih mišljenja (mogu ih tražiti i zemlje OAD-a). 8 19.zemlje članice poštuju osnovna ljudska prava. iako nema organa za izvršenje. i djelomično treću. Amnesty International. Mogu im se obraćati samo države ugovornice i komisija. mir. presude suda su konačne.. Svjetsko vijeće crkava. koji zaključuje sporazume na temelju konzultacija sa nevladinim organizacijama. pravo na privatnu sferu i prava vezana za krivični postupak. ali i svaka treća zainteresirana stranka (osobe i nevladine organizacije). Afriĉki sustav zaštite ljudskih prava Organizacija afričkog jedinstva (OAJ). u Buenos Airesu je postala i formalni organ. ali i drugu. pr. .. neosporne i obvezne. zdravu životnu okolinu. Protokolom uz Povelju). – može joj se obratiti svatko kome su kršena prava po konvenciji. su pravo na život. socijalna i kulturna prava. 20. Tipična graĎ. iako ju SAD nikad nisu potpisale. Afrička povelja o pravima čovjeka i naroda (Bandžulska povelja) – sadrži prvu generaciju ljudskih prava. Obraćanje komisiji je moguće. MeĎunarodni helsinški odbor. Štiti pravo naroda na razvoj. najvažnije je da ukažemo na razvrstavanje prava i sloboda na osnovu njihove društvene prirode i vrste njihovih nosilaca. 1981. KLASIFIKACIJA LJUDSKIH PRAVA LJP i slobode mogu se klasificirati na razne načine. usvojen Protokol o ukidanju smrtne kazne. Protokolom iz San Salvadora (1988) garantiraju se još neka ekonomska. člankom 71 Povelje UN-a je omogućeno sudjelovanje nevladinih udruga u radu vladinih organizacija putem EKOSOK-a. Nevladine organizacije i ljudska prava Npr. Klasifikacija prava na osnovu njihove društvene prirode: GraĊanska i politiĉka prava tiču se u prvom redu odnosa pojedinca i države. MeĎunarodni odbor crvenog križa. a na daljnje razmatranje šalje (Skupštini šefova država i OAJ) pitanja koja se odnose na postojanje niza ozbiljnih i masovnih kršenja ljudskih prava. GraĎ. i društvenu i državnu zajednicu. pr.

koja je preuzeta iz lat. kao zabrana diskriminacije meĎu ljudima. IzmeĎu ta dva prava formira se i pravo pojedinca da u zajednici uživa s drugima neko pravo. Originalno značenje riječi „diskriminacija“. GraĎ. 2. pravo na zdravu životnu okolinu. dakle graĎ. generacija – ekonomska. svjetskog rata. kao što su pravo na razvoj. . jeste „razlikovanje“. pravo na hranu itd. 3. Ona je „svako razlikovanje. 9 24. socijalna i kulturna prava. pravedan društveni položaj kako bi stvarno mogli da uživaju graĎ. i politička prava. isključivanje. Zabrana diskriminacije je jedno od najvažnijih kolektivnih prava. To su prava koja posjeduju ljudska bića zato što su ljudska bića. OPĆI UVJETI POD KOJIMA SE UŢIVAJU LJUDSKA PRAVA --23. i politička prava zasnovana su na načelu slobode. ograničavanje ili davanje prvenstva“ koje se zasniva na nekom nedozvoljenom razlogu i „ima za cilj ili poslijedicu ugrožavanje ili onemogućavanje ljudskih prava i osnovnih sloboda“. INDIVIDUALNA I KOLEKTIVNA PRAVA Individualna prava su ona koja pripadaju osobi kao pojedincu.Politička prava su prava participacije. vjerske) grupe ljudi koja imaju neka zajednička obilježja. „Generacije“ ljudskih prava – neki autori i organizacije ljudska prava dijele u generacije: 1. aktivno i pasivno biračko pravo i pravo na pristup javnoj službi. Prihvaćanje nejednakosti ljudi ruši se cijeli koncept ljudskih prava. i početkom 19. Načelo jednakosti se ispostavlja kao načelo nediskriminacije.to su prava nabrojana u velikim dokumentima graĎanskih revolucija s kraja 18. zato se pojam diskriminacije u prvom redu mora graditi na osnovu opisa u nekim posebnim ugovorima. generacija . POJAM DISKRIMINACIJE Opći instrumenti o ljudskim pravima ne definiraju u potpunosti diskriminaciju. jezika. i politička prava. generacija – obuhvaćaju se prava i zahtjevi za pravima nastali poslije 2. 21.st. NAĈELO JEDNAKOSTI Osnovno načelo suvremenog prava o ljudskim pravima jeste da su svi ljudi jednaki. Ova su prava u prvom redu zasnovana na načelima jednakosti i solidarnosti. a Kolektivna ljudska prava – su ona koja pripadaju skupini ljudi ( tipično kolektivno pravo je pravo na samoopredjeljenje) prava manjine su isto tako kolektivna prava (nacionalne. prava čovjeka da učestvuju u upravljanju državom i zajednicom.. Ekonomska. U suštini svako pravo ima kolektivnu dimenziju 22. socijalna i kulturna prava su usmjerena na to da ljude dovedu u sličan. tj.

Zaštitom osnovnih prava i interesa tih kategorija bavi se humanitarno pravo. Takve osobe isključuju se iz nekih zanimanja (školstvo. 25. Ove mjere moraju biti privremene. zato je zaštita LJP počela u ovoj područja i odnosila se na ranjenike. pravnim normama. roĎenja i drugog statusa. No u novije vrijeme takav stav prema tim osoba se promijenio. 26. Seksualni odnos istog spola smatrao se kaznenim djelom. Osobe drukĉije seksualne orijentacije – homoseksualci i lezbijke su u skoro svim država svijeta izloženi napadima. gdje se . O tome vodi računa Univerzalna deklaracija. boje. Norveška. oni počinju slobodno izlaziti na ulice. diskriminaciji i kažnjavanju. Švedska. koja je najčešće zemlja njihovog državljanstva. Osim tamo. spola. dopušta im se sklapanje braka i posvajanje djece (Danska. Države su ovlaštene da u korist povijesnih zapostavljenih grupa preduzimaju pozitivne mjere. političkog ili drugog uvjerenja. Neke društvene grupe ulaze u eru nediskriminacije s teretom prošlosti. zarobljenike i civilno stanovništvo. i čl. Ţene – u mnogim društvima se osobe ženskog spola stavljaju u nepovoljniji položaj od muškarca. vrijeĎaju ih i ucjenjuju. vjeroispovijedi..). Izbjeglice – to su osobe koje zbog straha od proganjanja napuste zemlju u kojoj prebivaju. smatraju ih „nenormalnima“ i bolesnima. koje se često nazivaju preferencijalni tretman ili afirmativna akcija. ovakve odredbe su postavljene i u čl. da traju dok se pripadnici zanemarene grupe ne izjednače s ostalima. ruganju. a još češće provodi u praksi. prestaju se kriti iz straha od prijezira okoline. Cilj ovakvih mjera je da se ispravi povijesna nepravda i da se svi ljudi postepeno dovedu u stanje stvarne jednakosti.17 Europske konvencije. zato im je položaj čak i teži od položaja apatrida. jezika. tj. imovine.). vojska. Osobe bez drţavljanstva ( apatridi ) – su u teškom pravnom i faktičnom položaju jer su svugdje stranci i ne uživaju zaštitu ni jedne države. oni su samo formalno njeni državljani jer od nje ne mogu očekivati zaštitu. „Pozitivna diskriminacija“ – mjere za ispravljanje posljedica ranije diskriminacije.. nacionalnog i socijalnog porijekla.U području LJP diskriminacija predstavlja razlikovanje u pogledu posjedovanja i opsega prava koje nije dozvoljeno zbog osnova i načina razlikovanja. Čak i kada im ga njihova država ne oduzme. Ova se vrsta diskriminacije propisuje otvoreno. ZABRANA ZLOPORABE LJUDSKIH PRAVA Korištenje prava i sloboda s jasnom namjerom da se ona ukinu.. U suvremenom meĎunarodnom pravu zabranjeno je razlikovanje na osnovu rase. UGROŢENE KATEGORIJE Osobe ukljuĉene u oruţane sukobe – u ratu izvjesne kstegorije ljudi gube zaštitu i podršku svoje države kada se naĎu u vlasti neprijateljske strane.5 PGP-a.

ZABRANA MUĈENJA I SVIREPIH. ne može se izvršiti nad trudnom ženom. Ako je pobačaj dobrovoljan. obavljen uz pristanak ili na zahtjev trudne žene. Opasnost od uvoĎenja teokracije ili demagogije u nekim zemljama. kojima bi se demokracija otklonila. tj. odgovor bi sigurno bio: pravo na život! Bez zaštite samog života. Ovo će se pravo štititi zakonom. 28. ne može se tvrditi da se jednom ukinuta smrtna kazna može ponovno uvesti samo zato što ju PGP donekle tolerira. pravo žene da raspolaže svojim tijelom. u načelu od trenutka začeća! Eutanazija je lišavanje života ljudskog bića na njegov vlastiti zahtjev. apsolutno je zabranjeno izricanje smrtne kazne osobi mlaĎoj od 18 god. Nitko ne može biti samovoljno lišen života. Pri tom se uglavnom misli na one koji.još dodaje da se države ne mogu pozivati na meĎunarodne ugovore da bi ukinule postojeća prava zbog toga što u njima nisu spomenuta. . Smrtna kazna: može se izreći samo za najteža kaznena djela ( umišljajni zločini sa smrtnim i krajnje teškim posljedicama). NEĈOVJEĈNIH ILI PONIŢAVAJUĆIH POSTUPAKA I KAZNI Muĉenje ( tortura ) je jedan od najstarijih i nažalost danas najraspostranjenijih vidova unižavanja ljudskog dostojanstva i povrede ljudskih prava. mora biti izrečena u skladu sa zakonom koji je važio u trenutku kada je krivično djelo izvršeno. kao neizlječivi bolesnici. Pobaĉaj ( abortus ) predstavlja nasilni prekid trudnoće uz žrtvovanje ploda ( fetusa ). ne može biti izrečena a da se pritom povrijedi neko drugo zaštićeno PGP ili Konvencijom o genocidu. U vezi s pravom na život nastaju brojna pitanja.. žele da okončaju nepodnošljiv život ali. Svako ima pravo da mu se poštuje pravo na život. uživanje drugih prava je ugroženo pa i nezamislivo. Svako ljudsko biće ima uroĎeno pravo na život. Ovo pravo mora biti zaštićeno zakonom. koja predstavlja kolektivno pomilovanje. može se koristiti amnestijom. 27. bez obzira kada se sudi. od kojih najveću pažnju izazivaju pobačaj i eutanazija. pravo nje i njenog bračnog druga da planiraju obitelj dolazi u sukob s pravom zametka na život. za razliku od samoubojstva. PRAVO NA ŢIVOT Ako bi se postavilo koje ljudsko pravo je najvažnije. traže od drugoga (najčešće liječnika) da im u tome pomognu. ili da se prava manjina mogu smanjiti jer su bila iznad 10 meĎunarodnih standarda. bitan je uzrast u trenutku izvršenja kaznenog djela. Npr. u okvir prava na život spada i pravo svakog osuĎenika da traži pomilovanje i zamjenu kazne.

PRAVO NA DRŢAVLJANSTVO Državljanstvo se stječe roĎenjem ili priroĎenjem (naturalizacijom). zatvorenici i pripadnici oružanih snaga u onoj mjeri u kojoj im je sloboda ograničena. koje se smatralo krunskim dokazom njegove krivice. ali ne kao što se to nekada činilo diskriminiranjem zbog statusa udate žene ili izvanbračnog djeteta. ratni zarobljenici. koja može biti ograničena iz uobičajenih razloga. 29. Jamajka) osuĎenici na smrt godinama u posebnim zatvorskim krilima tzv. 1. Izraz „mučenje“ označava svaki čin kojim se nekoj osobi nanosi velika bol ili patnja. Surovo. . da bi se mogla kazniti za dijelo koje je izvršila ili se sumnja da je izvršila. iste su prirode kao i mučenje ali je nanesena bol manjeg inteziteta. Ovo pravo ne može se ukinuti ni ograničiti proglašenjem izvanrednog stanja. Postupanje s osobama lišenim slobode – te osobe su bolesnici u psihijatrijskim ustanovama. PRAVO NA STATUS ---30. a kada je ponižavanje u pitanju naglasak je više na psihičkom trpljenju zbog povrede dostojanstva nego na fizičkoj patnji. Prema čl. ali ne i uvijek i poslovnu sposobnost. 31. 11 Zabrana nedobrovoljnog podvrgavanja znanstvenim eksperimentima – podvrgavanje osoba medicinskim ili znanstvenim opitima bez njenog slobodnog pristanka izjednačava se s mučenjem. s ciljem da se od nje ili neke treće osobe dobiju obavijesti ili priznanje. st. neĉovjeĉno ili poniţavajuće postupanje i kaţnjavanje – ostali zabranjeni postupci i kazne nisu precizno opisani. Svako javno izvršenje smrtne kazne je nečovječno i ponižavajuće. Ovakvo neprekidno iščekivanje smrti je psihički nepodnošljivo i sve se češće smatra povredom ljudskih prava osuĎenika. kao što su maloljetnost ili duševna bolest. PGP s osobama lišenim slobode „ima se postupati čovječno i s poštovanjem uroĎenog dostojanstva ljudske osobnosti“. 10. „hodnicima smrti“ čekaju na izvršenje kazne. fizička ili duševna. PRAVO NA LIĈNOST (OSOBNOST) Ovo pravo podrazumijeva pravnu.Mučenje se dugo priznavalo kao sasvim zakonit dio istražnog postupka u želji da se doĎe do priznanja okrivljenoga. U nekim zemljama (SAD. Mučenje ne može zakonito ni z akoga da proizvede nikakve povoljne poslijedice: korištenje iskaza datih pod prinudom protivno je njegovoj zabrani i predstvalja povredu prava na ispravno suĎenje. RoĎenjem se stječe na 2 načina: 1.

1926. PRAVO NA (FIZIĈKU) SLOBODU Sloboda je širok pojam i obuhvaća bar mogućnost da se uživaju sva ljudska prava.dijete naslijeĎuje državljanstvo roditelja (pravo krvi) i 2.svj. Čovjek može imati 2 (bipatrid) ili više državljanstva. no sve ovisi hoće li mu dotične države to dopustiti. S ropstvom se izjednačavaju i slijedeće situacije: ropstvo zbog duga koje nastaje tako što se dužnik obvezuje da otplatu duga zajamči svojim uslugama ili uslugama osoba nad kojima se stara. u Briselu je 1890. ZABRANA NEZAKONITOG I SAMOVOLJNOG LIŠAVANJA SLOBODE Lišenje slobode je najčešće povezano s kaznenim postupkom. dijete dobije državljanstvo one države na teritoriju koje je roĎeno (pravo tla). Državljanstvo.). ali se zabrana samovoljnog i nezakonitog .8 PGP. ZABRANA ROPSTVA Nastojanja da se ukine ropstvo označavaju početak meĎunarodne suradnje za obranu osnovnih ljudskih prava. ne smije se miješati s pripadnošću naciji (nacionalnošću). postoji još i danas i ispostavlja se kao dužnost onoga koji radi na zemlji koja pripada drugome. Državljanstvo se gubi: voljom državljanina ili kaznom gubitka državljanstva. Naturalizacijom stranac dobije novo državljanstvo na osnovi molbe i uz dokaz ispunjenih nekih zakonskih uvjeta. 32. i čl. pod okriljem Društva naroda usvojena je Konvencija o ukidanju ropstva i trgovine robljem. sloboda okupljanja itd. u potpunosti ili djelomično. rata potpisana je Dopunska kovencija o ukidanju ropstva.. 33. U najužem smislu riječi pod slobodom se u prvom redu podrazumijeva fizička sloboda. prodaju i prevoženje robova. Trgovina robljem obuhvaća stjecanje roba silom ili kupovinom. mogućnost tjelesnog kretanja u širokom prostoru i po slobodnom izboru. 29 smatra svaki rad ili usluga koji se iziskuju od nekog bez njegovog pristanka i pod prijetnjom kazne. trgovine robljem i ustanova i prakse sličnih ropstvu iz 1956. poslije 2. pruža usluge vlasniku a da svoj položaj ne može da promijeni. prinudni rad se prema Konvenciji br. da uz nagradu ili bez nje. U SAD je ropstvo bilo dozvoljeno sve do 1863. koja se često formuliraju i kao „slobode“ (sloboda kretanja. pravo vlasništva. Svako dijete ima pravo da stekne državljanstvo. kao veza s državom. 34. Prema ovim ugovorima: rob je ljudsko biće nad kojim postoji. potpisan Akt protiv ropstva. 12 kmetstvo poznato kao „normalno“ stanje u doba feudalizma.

Protjerivanje stranca koji nezakonito boravi na teritoriju države u načelu je uvijek dozvoljeno. primjenjuju radi liječenja. Pravo ulaska na teritorij strane države ne postoji. a u najkraćem roku i za što ga se optužuje. kakve se npr. Državljanin ima pravo na putovnicu i onda kada duže živi u inozemstvu. Sloboda meĊunarodnog kretanja – u stara vremena granice na kopnu nisu bile jasno obilježene i stogo kontolirane pa njihov prelazak nije bio otežan. Ako je u pitanju kazneni postupak. Prava osoba lišenih slobode – čak i kada je lišavanje slobode samo po sebi ispravno. Lišenje slobode nije zakonito ako zakonom nisu propisani razlozi za njega i postupak po kojem se provodi. SLOBODA KRETANJA Sloboda kretanja unutar drţavnog teritorija – državljani i stranci (kojima je dopušten ulazak na teritorij države) mogu se slobodno kretati i odlučiti gdje će se nastaniti unutar teritorija države. može se ograničiti zakonom samo iz uobičajenih razloga koji se odnose i na većinu drugih prava. Protjeranome se ostavlja mogućnost da ode u drugu zemlju po svom izboru. Nekada se ova ograničenja odnose samo na strance. On mora u najkraćem roku (od nekoliko dana što se često ne poštuje i uhićenik duže ostaje u rukama policijskih organa ) biti doveden pred sud ili drugog službenika sa sudskim ovlaštenjima i mora mu se u razumskom roku suditi. kontrole useljavanja. Protjerivanje stranaca – je nareĎenje državnog organa strancu da napusti teritorij države u odreĎenom roku. država ima pravo da protjeruje i strance koji su zakonito na njenom teritoriju. ali pri tome mora poštovati neke proceduralne uvjete. . uhićeniku se odmah mora priopćiti razlog uhićenja. Ekstradicija je izručenje. uhićenik ili osoba u sličnom položaju treba da što manje trpi zbog lišenja slobode koje nije definitivno i razlikuje se od izdržavanja vremenske kazne. pravosudni postupak u kojem sudbena vlast neke zemlje predaje sudbenoj vlasti druge zemlje osobu radi kaznenog postupka ili radi izdržavanja već pravomoćne kazne.ponašanja vlasti odnosi i na ostale oblike ograničavanja fizičke slobode. pa čak i ako je izbjeglica. Države ljubomorno čuvaju svoje suverene ovlasti da odlučuju o ulasku i nastanjenju stranaca. Iako izgleda sasvim prirodno ovo pravo se mnogo ograničavalo i još se ograničava. sprječavanja zaraza. tako se i u nju slobodno može vratiti. kao što se slobodno može napustiti teritorij vlastite države. 35. jer se u tom pogledu još uvijek nalazi u nadležnosti svoje države.

čovječnosti. da bi se u 20.Većina država zabranjuje izdavanje vlastitih državljana. ZABRANA RETROAKTIVNOG KAZNENOG ZAKONODAVSTVA Uvjet da kazneno djelo bude zakonom utvrĊeno (nullum crimen sine lege) – načelo prema kojem nitko ne može da bude kazneno odgovoran zbog postupka koji u vrijeme izvršenja nije bio zakonom opisan kao kazneno djelo. kada se svatko mogao spasiti opasnosti i kaznenog gonjenja ako se skloni na neko zaštićeno. Nitko ne može da se poziva na ova prava i pogodnosti ako je izvršio meĎunarodno kazneno djelo (zločin protiv mira. 39. PRAVO AZILA ( PRAVO NA UTOĈIŠTE) U meĎunarodnom pravu se pod „pravom azila“ podrazumijeva pravo države da na svom teritoriju ili na mjestu koje je pod njenom kontrolom pruži utočište strancu za koga smatra ugroženim. PredviĊenost kazne (nulla poena sine lege) – nitko ne smije biti osuĎen na kaznu koja nije bila zakonom propisana u trenutku izvršenja ili na kaznu koja je stroža od nje. Ovo je jedno od osnovnih načela kaznenog prava. 37. Prikrivena ekstradicija postoji onda kada se stranac jednostavno predaje organima strane države radi provoĎenja kaznenog postupka. . Ovaj se običaj izgubio.st. počinitelj kaznenog djela će biti osuĎen na blažu kaznu. PRAVO NA PRAVNU SIGURNOST I PRAVEDNO POSTUPANJE --38. tj. Pojam takvog prava potječe iz pradavnih vremena. pojavio zahtjev da se ovo pravo prizna na teritoriju strane države. Nije svaka država koja se zove „sud“ dostojna toga imena. Ono se ubraja u prava koja se ne mogu ukidati ni ograničavati ni kada je proglašeno izvanredno stanje. Ako je poslije izvršenja djela kazna zakonom ublažena.). pa se ekstradicija u pravilu odnosi samo na strance. 13 36. Uloga suda je veoma važna ako prava pojedinca ugrožava sama država. izvršna vlast. *Pravo na ravnopravan pristup sudu – svatko ima pravo da se obrati sudu pod jednakim uvjetima. Pravo azila može se promatrati i kao pravo čovjeka da dobije utočište. PRAVO NA PRISTUP SUDU I POŠTENO SUĐENJE Suvremeno pravo o ljudskim pravima polazi od toga da o stvarnom uživanju ljudskih prava mogu najbolje da prosuĎuju nezavisni i nepristrani sudovi. ratni zločin itd. U tom pogledu ne može biti nikakvog razlikovanja čak ni kada je riječ o strancima. sveto mjesto.

Teret dokaza je na tužiocu. *Pravo na privatni ţivot – privatni život predstavlja privatnu sferu. *Pravo na poštovanje obiteljskog ţivota – značenje izraza „obiteljski život“ teško je precizno odrediti. PRAVO NA POŠTOVANJE PRIVATNOSTI Pravo na privatnost predstvalja zbirni naziv za zaštitu nekoliko raznorodnih prava. da budu prisutne suĎenju i da jednako raspolažu pravnim lijekovima. PRAVO NA OSOBNO DOSTOJANSTVO ---14 41. zaštićen od javnosti. kao kad su u pitanju privatni. s jedne strane. pravo čovjeka da živi kako želi.Ravnopravnost mora da postoji i izmeĎu stranaka tijekom cijeloga postupka. osim kada to nije u interesu maloljetnika ili ako je riječ o bračnom sporu ili starateljstvu nad djecom. *Pravo na poštovanje prepiske – komunikacija pisanjem. ako bi škodilo interesima pravde. one mora da doĎu do riječi. *Prava maloljetnika – država u postupku pred sudom mora voditi računa o uzrastu maloljetnika. nepovredivosti doma i prepiske. *Pravo na poštovanje doma (stana) – stan svakog čovjeka i obitelji je nepovrediv. seksualni život itd. i osobnih i društvenih dužnosti. javnog poretka. Dozvoljena su fakultativna ograničenja. radi poštovanja prava na privatni život.svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. Ovaj izraz se može odnositi i na telefonske . jer se obiteljski život zasniva na prefinjenim kombinacijama emocija. postupak treba da bude takav da ih poštedi traumatičnih iskustava i da ih za uvijek ne obilježi kao prijestupnike. kao i časti i ugleda pojedinca. i to prava na poštovanje privatnog života. *Naĉelo javnosti – postupak pred sudom mora da bude dostupan javnosti. što znači da mora biti usmen i otvoren. s druge strane. *Pretpostavka nevinosti . Presuda se mora javno priopćiti. *Pravo na naknadu štete zbog neosnovane osude *Zabrana ponovnog suĊenja (ne bis in idem) – nikome se ne može ponovno suditi zbog istog kaznenog djela ako je već bio osuĎen ili osloboĎen odgovornosti konačnom presudom. obiteljskog života. obiteljski život i prepiska. pravo na uspostavljanje i njegovanje odnosa s drugim ljudskim bićima. 40. Prisutnost publike i novinara može se ograničiti kada to iziskuju interesi morala. Pravo na privatni život zaštićeno je svim meĎunarodnim instrumentima. nacionalne sigornosti.

SLOBODA UDRUŢIVANJA.. Prepiska svakog pojedinca je načelno zaštićena. predstavlja manje formalan skup od „udruživanja“.).razgovore. u atmosferi sreće. supružnici su ravnopravni u pogledu meĎusobnih graĎanskopravnih prava i obveza i u svom odnosu prema djeci. Zato ovo pravo mora biti zaštićeno i najvišim pravnim aktima svake zemlje. Ova prava imaju za svrhu da svima osiguraju život dostojan čovjeku i da osiguraju ekonomsku nezavisnot. najbolje moći ostvariti i obraniti udružen s drugima. *PESK se bavi pitanjima prava na obrazovanje sindikata i time slobodu udruživanja uvodi u krug ekonomskih i socijalnih prava. SLOBODA MIRNOG OKUPLJANJA „Okupljanje“ označava susretanje s ljudima. 42. 44. elektronska pošta.. 45. soc. treba rasti u obiteljskoj sredini. PGP pak ne jamči svakome ovo pravo. da upravljaju svojim poslovima i da osnivaju sindikalne saveze. Specifičnost eko. ima pravo na mišljenje i izražavanje. ljubavi i razumijevanja. nego samo priznaje pravo mirnog okupljanja. u toku braka i u slučaju njegovog raskida. kao i njegovo pravo na državljanstvo. U vezi s brakom. Dijete ima pravo na ime odmah po roĎenju. *Pravo na štrajk – ovo pravo predstavlja svojevrsnu garanciju istinitog sindikalnog udruživanja. EKONOMSKA I SOCIJALNA PRAVA Ekonomska i socijalna prava su ona ljudska prava kojima se štiti ekonomski i socijalni položaj pojedinca. Univerzalna deklaracija zajedno sa slobodom udruživanja jamči pravo na slobodu mirnog okupljanja. POSEBNA ZAŠTITA OBITELJI I DJETETA Brak i obitelj uživaju posebnu društvenu zaštitu. individualno pravo a ne pravo bilo kakve grupe.. kao i na prijenos informacija putem telekomunikacijskih sredstava (faksovi. i kulturnih prava je u tome da se ova prava ne mogu u potpunosti provesti za kratko vrijeme. Ukoliko bi nadležni organi imali razumne razloge da vjeruju da planirano okupljanje neće imati „miran“ karakter oni bi mogli zabraniti takve manifestacije. iako kao političko pravo ne bi bilo ostvarljivo bez zajednice s drugima. pa i ona meĎunarodno garantirana. Pridjev „mirno“ ograničava pravo na okupljanje. jer su sredstva za njihovo provoĎenje ograničena i zavise o stupnju ekonomske razvijenosti jedne države. PRAVO NA OBRAZOVANJE SINDIKATA *Pojedinac će svoja individualna prava. 15 . Ako štrajk nije dozvoljen ili je bitno ograničen onda sindikati gube svoju svrhu. Pravo na formiranje sindikata uključuje pravo sindikata da donose vlastita pravila. Pravo na udruživanje je pravo pojedinca. 43.

.. stanovanje. 47. što je jedan od preduvjeta slobode. *Pravo na pravedne i povoljne uvjete rada – radnici imaju pravo na pravednu plaću.znači da svaki pojedinac ima pravo da uživa najviši dostupni standard fizičkog i mentalnog zdravlja. odjevanje. Ono podrazumijeva pravo da svatko ima mogućnost da osigura sredstva za život radom koji je slobodno izabrao ili prihvatio (pravo na izbor zanimanja. 49. Nije dozvoljeno praviti razlike izmeĎu muškarca i žene u pogledu plaće za isti rad. PRAVO NA SOCIJALNU SIGURNOST .u najširem smislu podrazumijeva pravo na socijalno osiguranje i pravo na socijalnu pomoć.46.). prostitucijom itd. Pravo na zdravlje ne podrazumijeva da država treba jamčiti zdravstvenu zaštitu. npr. poboljšanje ishrane. Radnici imaju pravo na odmor i slobodno vrijeme. osigurati im dnevni i nedjeljni odmor. Na taj se način neposredno povezuje zaštita ljudskog dostojanstva kao temeljnog ljudskog prava. izbor rada i mjesta gdje će se taj rad obavljati. pravo na besplatnu pomoć prilikom traženja posla).. U PESK-u se navodi da: Države ugovornice priznaju pravo svakome na životni standard dovoljan za njega i njegovu obitelj. POSEBNA ZAŠTITA MAJKI I DJECE . čiji je značaj u tome što omogućava ekonomsku nezavisnost pojedinca. podrazumijevajući odgovarajuću ishranu. povrede na radu ili umirovljenje. PRAVO NA ZDRAVLJE . razumna ograničenja dužine radnog vremena. Pravo na standard bi trebalo osigurati da nitko ne bude u situaciji da se mora izlagati poniženjima da bi preživio (prosjačenjem.. PRAVO NA RAD I PRAVA IZ RADNOG ODNOSA *Pravo na rad – predstvalja jedno od osnovnih socijalnih prava. Kod socijalnog osiguranja radnici izdvajaju odreĎeni dio svoje plaće da bi oni i članovi njihove obitelji kasnije imali pravo na odreĎenu naknadu. 50. Smatra se da je poboljšanje općih uvjeta života (npr. povremeno plaćeno odsustvo i plaćene državne praznike. čista voda itd. nezaposleni. i stalno poboljšanje životnih uvjeta. 48.) mnogo važnije za poboljšanje zdravlja nego što je to neposredna medicinska zaštita.) a čiji su izvor javni fondovi koji se popunjavaju iz poreza. invalidi itd. a posebno ne podrazumijeva pružanje besplatne zdravstvene zaštite. u slučaju bolesti. Socijalna pomoć podrazumijeva naknadu koju pojedinci dobivaju na osnovu svog položaja (npr. PRAVO NA DOSTOJAN ŢIVOTNI STANDARD Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima govori da svatko ima pravo na standard života koji osigurava zdravlje i blagostanje. pri čemu rad jednake vrijednosti treba da bude jednako nagraĎen.

Danas se smatra da zaštita majki prije. nego daje doprinos ravnopravnosti žena. od fizičkih i moralnih rizika. Osnovna svrha ovog prava je da spriječi indoktrinaciju djece od strane države. Prije samog razvoja koncepta ljudskih prava.. socijalna povelja) navodi duljinu trajanja porodinskog odsustva na min. tijekom odgoja i razvoja djece. moralno ili filozofsko gledište. ekonomskih i socijalnih. Posebna zaštita majkama je u prvom redu: osiguranje odsustva prije i poslije poroĎaja. Prava djeteta su posebno zaštićena Konvencijom o pravima djeteta.. Tako PESK propisuje da osnovno obrazovanje mora biti obavezno. PRAVO NA UĈEŠĆE U KULTURNOM ŢIVOTU . razvoj i širenje kulture i nauke. PRAVO NA OBRAZOVANJE Iako se pravo na obrazovanje obično promatra kao jedno od kulturnih prava. Zaštita djece: po ESP. (UN 1989) 16 51. Ona obuhvaćaju pravo na sudjelovanje u kulturnom životu. dovode ih u opasnost ili mogu sprječiti njihov normalan razvoj.). 12 tjedana.Obitelji se kao „osnovnoj i prirodnoj ćeliji društva“ daje veliki značaj. graĎ. besplatno i dostupno svima. Što se tiče srednjeg obrazovanja. pa je nedozvoljeno praviti bilo kakvu diskriminaciju u tom pogledu. KULTURNA PRAVA . budući da obrazovanje predstavlja preduvjet za potpuno uživanje drugih ljudskih prava. države imaju obvezu da ga učine općim i dostupnim svima.su usmjerena na očuvanje. U tom smislu se traži min.. kao i pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa autora znanstvenih i umjetničkih djela.godine potrebne za rad. ESP (Eur. političkih. kao i da se trude da postepeno uvedu besplatnu nastavu. moraju biti zaštitćeni od društvenog i gospodarskog iskorištavanja. te zabrana rada djece na poslovima koji su štetni za njihovo zdravlje i moral. tijekom i nakon poroda ne zaštićuje samo obitelj kao takvu. Pravo na obrazovanje obuhvaća i jednak pristup obrazovanju. sigurnost prihoda tijekom porodinskog razdoblja. Posebno se ističe važnost zaštite u doba zasnivanja obitelji. država ne smije u školama da promovira nijednu posebnu religiju. njegov značaj je mnogo veći. Na prvom mjestu podrazumijeva pravo da se stekne obrazovanje. 52. pravo na uživanje rezultata znanstvenog napretka. MeĎunarodna organizacija rada je zaštitila majčinstvo na meĎunarodnom nivou (1919. 53.

. Njegova suština je u tome da država ima obvezu da poštuje pravo pojedinca da izražava i razvija svoju kulturu. USTAVNI TRETMANI LJUDSKIH PRAVA U BIH . a ne država. *Pravo na razvoj – ovo je jedno od prava solidarnosti čija je pravna priroda najviše osporavana.. 55. po prvi put izričito. koji kao jedan od ciljeva ne proglašava i borbu za zdravu životnu okolinu.je opće kulturno pravo. PRAVA SOLIDARNOSTI – POJAM. Pravo na mir i sigurnost je definirano. pošto se pojedinac samo posredno mogao nazreti kao njegov nosilac. proklamativna prava. posebno pravo na život i prava na zdravlje.. ZNAĈAJ I PRAVNA PRIRODA Prava „treće generacije“ su po našoj sistematizaciji tzv. ali kao pravo naroda. 54. Ovakvo gledište se brani time što narod teško može slobodno odlučivati o svom političkom statusu bez kontrole nad svojim nac. Ovo pravo mogu da ugroze i drugi ljudi. *Pravo na upravljanje nacionalnim resursima – ovo pravo se može promatrati i kao sastavni dio prava na samoopredjeljenje naroda. Načela solidarnosti i prijateljskih odnosa ureĎivat će odose izmeĎu država. predstavlja pravo pojedinca da sudjeluje u društvenom životu jedne zajednice. te se tu svrstavaju i prava solidarnosti . u Afričkoj povelji: Svi narodi imaju pravo na unutrašnji i meĎunarodni mir i sigurnost. Zato se danas ne može zamisliti ni jedan moderan politički program u ekonomski razvijenim zemljama. POJEDINA PRAVA SOLIDARNOSTI *Pravo na mir i meĊunarodnu sigurnost – osnovu suvremenog meĎunarodnog prava predstavlja načelo zabrane rata i upotrebe nasilnih sredstava u rješavanju meĎunarodnih sporova. resursima. Pripadnici jedne kulture mogu sprječavati pripadnike druge u sudjelovanju u kulturnom životu. kao i da koristi proizvode kulture. Univerzalna deklaracija: Svatko ima pravo na društveni i meĎunarodni poredak u kojem prava i slobode objavljeni u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvareni. zato što njihovu kulturu smatraju „neprihvatljivom“ ili „neprijateljskom“. MeĎutim. U tom pogledu država ima obavezu da štiti svačije pravo na učešće u kulturnom životu. to još uvijek nije dovoljno da se tvrdi da ona nisu ljudska prava. dakle prava koja se još uvijek ne mogu efikasno vršiti. *Pravo na zdravu ţivotnu okolinu (sredinu) – ekološke katastrofe koje su potresle čovječanstvo su pokazale da bez zdrave životne okoline nema uživanja ni drugih ljudskih prava.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful