LJUDSKA PRAVA

1. ŠTO SU LJUDSKA PRAVA? Ljudska prava se odnose na pravnu, filozofsku i političku ideju prema kojem svako ljudsko biće samim činom roĎenja, bez obzira na svoj spol, porijeklo ili državljanstvo, stiče odreĎena neotuĎivih prava. Nije svako pravo ljudsko pravo. Objektivno pravo je skup pravila po kojima se ljudi imaju vladati, stvorenog od nadležnog zakonodavca i podržanog autoritetom države ili meĎunarodne zajednice i sankcijama zbog kršenja prava koje država i meĎunarodne organizacije mogu nametati. Za objektivno pravo u nekim jezicima postoji poseban izraz (eng. law), kojim se ono odvaja od subjektivnih prava koja imaju subjekti prava, fizička i pravna lica (eng. right). U našem jeziku ovo razlikovanje ne postoji. Subjektivna prava počivaju na normi objektivnog prava koja im ta prava daje i zajamčuje. Ustav i zakoni jedne države uspostavljaju se za vrlo širok krug ljudi, sve punoljetne državljane, neka prava kao npr. pravo na učešće u izborima. Subjektivna prava potječu od države, od njenog ustavodavca i zakonodavca, bilo da je demokratski ili nedemokratski, i zavise od njene volje. MeĎu subjektivnim pravima izdvajaju se ona prava koja se ne duguju državi i njenoj volji, već ih ljudsko biće ima samim tim što je ljudsko biće, dakle, nezavisno od države i bez države. Ova prava nazivaju se ljudskim pravima – moralnog su porijekla, što znaći da potječu iz normativnog porijekla koji je iznad države i država ih mora poštovati bez obzira da li je na to pristala. Njih podržava liberalno shvaćanje da čovjek kao autonomno i racionalno biće ulazi u državnu zajednicu s nekim pravima koja mu se ne mogu oduzeti. Ljudska prava imaju još neka obilježja: pripadaju svim ljudima bez razlike, njihov broj je manji od sume svih mogućih subjektivnih i moralnih prava u svakoj datoj državi, zasnovana su na vrijednosti koja se priznaje svakom čovjeku, a ne na drugim osobinama, uključujući tu i njihove zasluge. nisu sva moralna prava koja pripadaju svakoj osobi ljudska prava. Ljudska prava su politička jer se ostvaruju u državi i odnose na državu.

najveći broj ljudskih prava usmjeren je isključivo na državu: njima se ona ograničava ili se od nje traži konkretno djelovanje. Najbolji primjer su slobode (sloboda izražavanja, kretanja i okupljanja) gdje se država ne smije miješati i činiti nešto što bi sputavalo ljude da koriste ove slobode. Obaveza države da se ograničava ili suzdržava karakteristična je za graĎanska i politička prava, a da bude aktivna za ekonomska i socijalna prava. Osnovna svrha države je da štiti prava svojih graĎana – osnovna prava mogu se shvatiti kao načela koja nadahnjuju sva ljudska prava. Najpoznatiji su oni proglašeni u Francuskoj revoluciji, koji su poslužili kao inspiracija za Deklaraciju o pravima čovjeka i graĎanina 1789.god., a to su sloboda, jednakost i bratstvo! Katalozi ljudskih prava do sada su se utvrĎivali političkim dogovorom i imali oblik osnovnih političkih deklaracija, ustava, zakona i meĎunarodnih ugovora. 2.IZVORI MEĐUNARODNOG PRAVA O LJUDSKIM PRAVIMA Izvori meĎunarodnog prava o ljudskim pravima isti su kao i drugi izvori meĎunarodnog javnog prava. Prema suvremenim shvaćanjima to su: međunarodni običaji, međunarodni ugovori, opća pravna načela prosvijećenih naroda i odluke međunarodnih organizacija. 2 3. MEĐUNARODNI OBIĈAJ MeĎunarodni običaji primjenjuju se na sve subjekte meĎunarodnog prava bez obzira da li su oni prihvatili običaje svojim unutrašnjim pravom ili ne. S druge strane, ugovori obavezuju samo one meĎunarodne subjekte koji su pristupili meĎunarodnim ugovorima. Običaj je nepisan izvor prava, koji svoje važenje nalazi u neproturječnoj praksi subjekata i u njihovom uvjerenju da su dužni postupati po običajnom pravilu. U meĎunarodnom pravu običajna pravima su mnogo češća i važnija nego u većini unutrašnjih pravnih sistema. Neka ljudska prava i neka pravila u vezi s njihovim uživanjem zagarantirana su meĎunarodnim običajnim pravom. To se odnosi na: apsolutnu zaštitu čovjekovog tjelesnog integriteta (zabrana torture) i na zabranu genocida, ropstva i rasne diskriminacije. MeĎunarodno pravo ne pravi razliku izmeĎu priznatih i nepriznatih subjekata i de facto i de iure vlada, sve države vezane su i običajima koja se tiču garancija ljudskih prava. Važenje meĎunarodnog običaja za jednu državu ne zavisi od njene volje. Običajna pravila u punoj mjeri stupaju na snagu stvaranjem nove države.

U tradicionalnom meĎunarodnom pravu bolje su bili zaštićeni stranci. ali je zasjenjeno naglim razvojem ljudskih prava. 4. otvoreni su svim državama na svijetu kako bi uspostavile svjetski režim ljudskih prava.6. Navedeni višestrani ugovori su univerzalne prirode. njime države uspostavljaju objektivni režim ljudskih prava... i protokolima uz nju. otvorenim za države jednog kontinenta ili dijela svijeta. meĎu kojima je i ona koja se odnosi na sukcesiju takvih ugovora. Priroda ugovora o ljudskim pravima – ugovor o ljudskim pravima je u pravnom smislu riječi ugovor-zakon.11. od kojih neki obvezuju velik broj država. tj.Američkom konvencijom o ljudskim pravima od 22. To važi i danas. npr. provodivost meĎunarodnih normi. Važni su i regionalni sistemi zaštite ljudskih prava. pa i one iz ovakvih sporazuma. 3 Politiĉki sporazumi – „meko pravo“ – njih sklapaju politički organi (vlada). MeĎu njima najvažniji su višestrani ugovori.1950. nazivaju „meko pravo“. MEĐUNARODNI UGOVOR Ugovori mogu biti bilateralni i multilateralni (konvencije). To ima razne poslijedice.11. a potpisalo još 6. studenog (11. koju je ratificiralo 195. najviše država okupljala je Konvencija o pravima djeteta od 20. . ne podliježu ratifikaciji. koje čovjek uživa kao ljudsko biće. U suvremenom meĎunarodnom pravu se sve norme bez pravnih sankcija.1969. Države imaju prema strancima obzira radi države čiji su oni državljani. Svima im je zajedničko da se ugovorni subjekti moraju pridržavati načela pacta sunt servanta (ugovori se moraju poštovati). a potpisalo još 3 države. koji se uspostavljaju regionalnim višestranim ugovorima. Postojeći ugovori o ljudskim pravima – Glavni izvori suvremenog meĎunarodnog prava o ljudskim pravima su meĊunarodni ugovori. stvoreni suglasnošću država. Imamo još jedan razvijen sistem stvoren u Latinskoj Americi . na to hoće li ugovor o ljudskim pravima obvezati sukcesore države koja je ratificirala ugovor. Najrazvijeniji takav sistem je u Europi.1981. pisani izvori meĎunarodnog javnog prava. jer poštovanjem ovog načela osigurava se. a ne kao pripadnik svoje države. U Africi – Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda od 27. Konvencija o rasnoj diskriminaciji koju je u istom trenutku bilo ratificiralo 150 država. pa i šefovi država – ali oni u državama u čije ime su sklopljeni ne prolaze kroz postupak usvajanja meĎunarodnih ugovora.) 1989. tj. na još jedan efikasan način. uspostavljen Europskom konvencijom o ljudskim pravima od 4. i protokolima uz nju. Krajem lipnja 1996. na koji svatko može da se poziva.

o ljudskim pravima i pravima nacionalnih i etničkih manjina. Prema Deklaraciji o Jugoslaviji. ODLUKE MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA Sudske odluke. npr. pojmovi koji norme meĎunarodnog prava sadrže bez posebnog definiranja. U tom smislu. U posljednje vrijeme njihova važnost se proteže i na druge subjekte. osobito poglevlje II. novonastale države su morale prihvatiti i odredbe Konvencije. 8. OPĆA NAĈELA KOJA PRIZNAJU PROSVIJEĆENI NARODI Ovaj izvor meĎunarodnog prava je opće prirode. U području ljudskih prava od velike je važnosti Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima. U područja ljudskih prava najvažnija je primjena ovih načela da bi se objasnili i opisali standardi.12. Ovakvi akti se odnose i na priznavanje država. nastale od MeĎunarodnog suda pravde. Te države su dužne poštovati odredbe Povelje UN-a i obveze prihvaćene u Helsinškom završnom aktu i Pariškoj povelji. Ovaj izvor prava smatra se precedentom. svjetskog rata. baltičke zemlje). jer ne sadrži konkretna pravila nego načela koja treba primjenjivati ako podobnijih pravila nema i na osnovu kojih treba postupati pri tumačenju drugih normi. „razuman“. kao da je donešena iz nekog drugog izvora meĎunardonog prava. Ona je obvezatna. Ova se načela izvode iz principa zajedničkih svim ili veći priznatih pravnih sistema svijeta. 7. proizvodile su pravno djelovanje prema subjektima koji su bili stranke u sporu. u kojoj su iznešeni pogledi na priznanje novonastalih država. ukoliko one same to zatraže. demokracije i ljudskih prava. i kao takav on nastaje kao samostalan izvor prava. zaštitile manjine (Albanija. Neke države su na taj način. načinom donošenja i općom atmosferom podari posebnu važnost. za koju se smatra da je jedan od najvažnijih dokumenata 20. spada u tzv.1991. tj. Irak. 16. osobito u pogledu vladavine prava. time što daje odgovarajuću izjavu. „najteža kaznena djela“ itd. naročito u području ljudskih prava. poslije 2. Njihov utjecaj na meĎunarodno pravo u novije vrijeme je sve veći. donešena je Deklaracija o Jugoslaviji. JEDNOSTRANI AKTI DRŢAVE Država može jednostrano preuzeti meĎunarodnopravne obveze. 6. LJUDSKA PRAVA I MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE Napredak u područja ljudskih prava ne može se zamisliti bez meĎunarodnih organizacija.5. one koje stvaraju . svečane preporuke Generalne skupštine UN – one preporuke kojima taj organ UN hoće da nazivom.stoljeća.

UNIVERZALNE ORGANIZACIJE – 10. fondova i programa kao npr.. ovakva nastojanja imala su svoje uspone i padove. koji se podnose članicama organizacije i dr. nadziru poštovanje meĎunarodnih obaveza država da štite i poštuju LJP. ugovora o LJP. Generalna (opća) skupština – odlučuje o nacrtima meĎ. UN ima 193 države članice (2011. meĎuvladine organizacije). usmjerena na širenje ideje o LJP. Ujedinjenih nacija. Kina (prije Tajvan) i Rusija (prije SSSR). Tokom 50 god. Sjedište Ujedinjenih naroda je u New Yorku. UN ne mogu da učine ništa što ne želi većina njihovih članica. razvijanje dobrosusjedskih odnosa. FAO i UNESCO. 9. Francuska. U nju ulaze predstavnici svih država-članica UN. Priprema meĎ. MeĎunarodne organizacije se bave normiranjem.org. U sastavu UN-a djeluje 18 organa. prihvaćanje obaveza država da štite i poštuju LJP i stvaranje preduvjeta za uživanje LJP. ili organi stvoreni pod njihovim okriljem.org. priprema i usvajanje nacrta ugovora o ljudskim pravima. postojanja UN. Ugovorna tijela dužna su da podnose izvještaje ovome organu. širenje tolerancije i promicanje poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda čovjeka. unapređivanjem i zaštitom ljudskih prava. Vijeće za ekonomska i socijalna pitanja UN-a (EKOSOK) je prema Povelji UN opskrbljen najširim ovlaštenjima u području LJP. Organi meĎ. UNHCR.). državama na ratifikaciju i pristupanje.države i čije su članice države (meĎudržavne. Unapređenje LJP je djelatnost meĎ. UNICEF. MeĎ. pa i za ljudska prava. te odlučuje o proračunu Organizacije. to najčešće čine tako što donose odluke i preporuke (deklaracije) u kojima se definiraju ljudska prava.org. UN na neki način i dalje podsjeća tko ga je osnovao jer su pet glavnih zemalja pobjednica u Drugom svjetskom ratu stalne članice Vijeća sigurnosti s pravom veta: SAD. UN je osnovan nakon Drugog svjetskog rata od pobjedničkih sila u nadi da će spriječiti buduće sukobe i ratove meĎu narodima. ekonomsku suradnju. A) UJEDINJENI NARODI Staranje o ljudskim pravima je jedan od osnovnih zadataka najvažnije univerzalne meĎ. 2. doprinose zaštiti LJP tako što njihovi organi. 4 Normiranje se može usporediti s zakonodavnom djelatnošću i predstavlja učešće meĎunarodne organizacije u stvaranju meĎunarodnih pravila i standarda. 2 glavna organa UN za obavljanje funkcija iz područja LJP su: 1.org. može stvarati pomoćne organe za svako područje. Ujedinjeno Kraljevstvo. ugovore radi podnošenja Generalnoj . UN je meĎunarodna organizacija za održavanje mira i sigurnosti u svijetu.

nastala je 1946.skupštini. plaćene odmore. Pored glavnog organa postoje i Administrativni savjet i Međunarodni biro rada. saziva meĎ. Komisija za ljudska prava je najvažniji organ UN koji se isključivo bavi LJP. poslodavaca i radnika punopravno sudjeluju u donošenju odluka. 5 11. prati sva pitanja iz ovog područja i daje odgovarajuće preporuke. korištenje slobodnog vremena radnika itd. od kojih je najznačajniji postupak zaštite sindikalnih sloboda. Komitet protiv mučenja. Članice odreĎuju tko će ih u njemu zastupati. Poseban položaj u UN imaju tzv. ILO). B) MEĐUNARODNA ORGANIZACIJA RADA ( MOR ) (International Labour Organization. U okviru Mor razvili su se i posebni postupci za zaštitu pojedinih prava. konferencije. Glavni cilj je doprinos miru i . godine Poveljom iz Versaillesa i postala je prva specijalizirana agencija UN-a 1946. Najvažniji organ podreĎen Komisiji je Potkomisija za sprječavanje diskriminacije i zaštitu manjina – sačinjava je 26 stručnjaka. političko je tijelo jer je sačinjavaju države – njih 53. je specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda koja promovira socijalnu pravdu i meĎunarodno priznata ljudska i radnička prava. njihove članove ne biraju organi UN već samo države koje su ratificirale odgovarajući ugovor ili mu pristupile. Može da obrazuje radne grupe.godine pod EKOSOK. Zasniva se na meĎ. Komitet za ukidanje diskriminacije prema ženama i Komitet o pravima dijeteta. godine. Osnovana je na prijedlog posebne komisije Mirovne konferencije u Parizu 1919. ovim putem regulirana su pitanja koja se odnose na poboljšanje uvjeta rada. nagraĎivanje za rad. zaštitu na radu. znanost i kulturu) specijalizirana je organizacija u sustavu Ujedinjenih naroda. Komitet za ukidanje rasne diskriminacije.god. Komisija za status žena i Komitet (odbor) za ekonomska.konvencija ili preporuka po pitanjima koja nisu zrela za ugovorno reguliranje. Komitet za ljudska prava. socijalna i kulturna prava. U ovaj postupak uključena su i dva posebna organa: Komitet za sindikalnu slobodu i Komisija za istragu i mirenje po pitanju sindikalne slobode. koje se odnose na prava iz radnih odnosa i kojima je položaj radnika postao bolji. politiku zapošljavanja. odn. sastavljeno od 54 države članice UN. godine. Osnovana je 1919. imenuje izvjestitelje itd. utemeljena 1945. koje bira Generalna skupština. zabranu prinudnog rada. C) UNESCO – Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje. višestranom ugovoru ali je istovremeno i profesionalna organizacija u kojoj predstavnici vlada. Zahvaljujući njezinom postojanju države su prihvatile veliki broj konvencija (preko 160) i preporuka (preko 170). Glavni organ MOR je Konferencija – usvaja nacrte meĎ. Ovaj organ je političko tijelo. 12. ugovorna tijela – to su komiteti uspostavljeni posebnim ugovorima o LJP radi nadzora nad njihovom implementacijom.

UNESCO broji 193 države članice. ljudskih prava. 2. i Tajništvo. Odgovarajuće regionalne organizacije uspostavile su i pokrenule mehanizme zaštite na osnovu posebnih ugovora usvojenih za zadovoljavanje regionalnih potreba. zaštite ljudskih prava i pravne države na europskom kontinentu. 14. UNESCO provodi svoje akcije putem 5 glavnih programa: 1. koga bira Generalna konferencija. iako se danas regionalno ureĎenje LJP osjeća na svakom kontinentu. s više od 50 regionalnih ureda. Statuta UNESCO-a). sociologija. ljudskih prava i temeljnih sloboda. potpisanoj u Rimu 4. meĎunarodne znanstvene programe. komunikacija s informatikom. Projekti sponzorirani od strane UNESCO-a uključuju opismenjavanje. programe tehničke naobrazbe. institucija i centara diljem svijeta. Glavni organi su: Generalna konferencija-u kojoj su zastupljene sve države članice.sigurnosti promovirajući suradnju meĎu narodima na područjima obrazovanja. godine (13 država članica Vijeća) i koja služi kao osnovni pravni dokument Europskom sudu za ljudska prava. prirodne i društvene znanosti. jedino je u Aziji još uvijek u embrionalnoj fazi. te pokušaja prevladavanja jaza izmeĎu digitalno razvijenih i nerazvijenih zemalja. D) REGIONALNE ORGANIZACIJE U univerzalnim meĎ. promoviranje kulturoloških različitosti. regionalne i kulturne projekte povijesti. znanosti i kulture u cilju unapreĎenja općeg poštovanja pravde. meĎunarodne projekte zaštite svjetskog kulturnog i prirodnog naslijeĎa. obuke učiteljskog kadra. vladavine zakona. kultura i 5. 4. (Članak 1. E) VIJEĆE EUROPE meĎunarodna organizacija 47 država članica šire europske regije. 6 . organizacijama razvija se i regionalni sistem zaštite ljudskih prava. Najveći doseg Vijeća Europe ogleda se u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Ovaj proces je naročito uznapredovao u Europi. obrazovanje. Izvršni odborsastavljen od 45 članova. Članstvo u Vijeću Europe otvoreno je svim europskim demokratskim državama koje su prihvatile načelo vladavine prava i koje jamče temeljna ljudska prava i slobode svojim graĎanima. čiji su glavni zadaci jačanje demokracije.1950. Sjedište Vijeća Europe je u Strasbourgu. 13.11. 3. Sjedište organizacije je u Parizu.

ksenofobiju. godine pod nazivom Konferencija za europsku sigurnost i suradnju (KESS). Druge konferencije: 1. u skladu s Europskom konvencijom o ljudskim pravima promocijom europskog kulturnog identiteta i raznolikosti. u Parizu 1989. Usvojen je i Berlinski mehanizam kojim se sve zemlje članice KESS-a mogu sazvati da suraĎuju prilikom izvanrednih neprilika gdje se krše načela Helsinškog završnog akta 7. usvaja se Zaključni dokument koji je sadržavao odjeljak „Ljudska dimenzija Kess-a“ u kojem je ureĎen promatrački mehanizam koji se satoji od 4 faze: a) razmjena informacija i odgovori drugim državama na zahtjev. Vijeće se bavi: zaštitom demokracije i vladavine prava zaštitom ljudskih prava. F) ORGANIZACIJA ZA EUROPSKU SIGURNOST I SURADNJU (OESS) jest meĎunarodna organizacija.Članak 1. posebno: socijalnih prava. u skladu s Europskom poveljom o regionalnim i manjinskim jezicima slobodom medija. u Beogradu 1978. 3. u Madridu 1983. u skladu s Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina problemima kojima se suočava europsko društvo.(a) Statuta: Cilj Vijeća Europe je postići bolju povezanost među svojim članova sa svrhom očuvanja i ostvarivanja ideala i načela koji su im zajednička baština i koja olakšava njihov ekonomski i socijalni napredak. – odustaje se od socijalističkih doktrina. SIDA. a to su: Savjet KESS-a – sastoji se od ministara vanjskih poslova zemalja članica i Odbor starijih službenika – sastavljen od stručnjaka koji pripremaju sastanke Savjeta. 5. 2. 15. u Beču 1986. 4. zlouporabu opojnih droga i organiziranog kriminala poticanjem demokratske stabilnosti kroz reforme. „ Moskovski dokument o ljudskoj dimenziji KESS-a – slanje misija za istraživanje činjenica u zemlju koja je optužena za kršenje ljudskih prava . – nakon raspada istočnog bloka. u skladu s Europskom socijalnom poveljom jezičnih prava. usvajanjem završnog akta Helsinške konferencije. zagaĎenje okoliša. 6. sastanak u Parizu (šefovi država i vlada) na kojem je usvojena Povelja za novu Europu (1990). uključujući diskriminaciju. razmatraju pitanja i donose odluke. b) održavanje bilateralnih sastanaka c) skretanje pažnje drugim članicama KESS-a na slučaj ili situaciju d) iznošenje pitanja na konferencijama. uspostavljeni su organi KESS-a. Osnovana je 1973. 1975. Moskva 1991. u Kopenhagenu 1990.

godine i ima sjedište u Luxembourgu. Najznačajnija su: kontrola naoružanja. Europski sud je osnovan 1952. nadzor izbora i privrede te zaštita okoliša. KESS je 1.Bavi se nizom sigurnosnih pitanja.1. sloboda udruživanja. sukazivanje na socijalna i ekonomska prava u pogledu zaštite radnika te slobodnog prometa dobara i usluga. 17. središnje Azije i Sjeverne Amerike. godine izmeĎu šest država (Belgije. socijalna i zdravstvena zaštita. Ameriĉki sustav za zaštitu ljudskih prava -odnosi se na dva pravna izvora: 1) Povelja organizacije američkih država (OAD) – odnosi se na sve države članice 2) Američka konvencija o ljudskim pravima – obvezuje samo članice ugovornice Povelja OAD: usvojena je 1948. mjere za izgradnju povjerenja i sigurnosti. Stvoren je i Europski sud pravde.1995. Europska unija formalno je uspostavljena 1. MeĎu 56 zemalja koje sudjeluju nalaze se države iz Europe. ali donešena odluka nije pravno obvezujuća. OESS je najveća regionalna sigurnosna organizacija na svijetu. Europski parlament usvojio je Deklaraciju o osnovnim ljudskim pravima i slobodama. nacionalnost.. donešena je 1989. stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta 1992. osiguranje radnih i životnih uvjeta. zaposlenja. Francuske.). demokratizacija. godine. Povelja o osnovnim socijalnim pravima radnika. sloboda kretanja i nastanjivanja. koja kontrolira da . G) EUROPSKA UNIJA Europska unija (kratica EU) jedinstvena je meĎuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država. a u njoj se nabrajaju osnovna prava radnika: sloboda kretanja. ljudska prava. diplomacija. Italije. Europska unija danas broji 27 država članica. Njemačke. koji se brine da se poštuju prava i osnovne slobode predviĎene Europskom konvencijom. – u okviru OAD-a je formirana i MeĎuamerička komisija za ljudska prava. područje ljudskih prava je u odreĎenoj mjeri dotaknuto u pitanjima: zabrana svakog oblika diskriminacije. 7 studenoga 1993. ali koju Europski sud nije dužan primjenjivati. preimenovana u OESS 16. vjeroispovijest. spol. Luksemburga i Nizozemske). Iako je EU ekonomska organizacija. nagraĎivanja. svaki graĎanin EU može podnijeti zahtjev Europskom parlamentu za kršenje prava. jednak tretman muškaraca i žena. a garantira osnovna prava pojedinaca bez razlike na rasu.. nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. 1989.

Afričkom poveljom je osnovana i Afrička komisija za ljudska prava (ali ne i sud). 18. najvažnije je da ukažemo na razvrstavanje prava i sloboda na osnovu njihove društvene prirode i vrste njihovih nosilaca.. Štiti pravo naroda na razvoj.. 8 19. Svjetsko vijeće crkava. Amnesty International. koji zaključuje sporazume na temelju konzultacija sa nevladinim organizacijama. Nevladine organizacije i ljudska prava Npr. 1969. GraĎ. za davanje savjetodavnih mišljenja (mogu ih tražiti i zemlje OAD-a). zdravu životnu okolinu. Klasifikacija prava na osnovu njihove društvene prirode: GraĊanska i politiĉka prava tiču se u prvom redu odnosa pojedinca i države. KLASIFIKACIJA LJUDSKIH PRAVA LJP i slobode mogu se klasificirati na razne načine. Afriĉki sustav zaštite ljudskih prava Organizacija afričkog jedinstva (OAJ). i djelomično treću. iako nema organa za izvršenje. Tipična graĎ. naglašavaju autonomiju čovjeka u odnosu na državu. Protokolom uz Povelju). mir. (izraĎena po uzoru na Europsku konvenciju). 20. 1990. Obraćanje komisiji je moguće. ali i svaka treća zainteresirana stranka (osobe i nevladine organizacije). pr. (1965. usvojen Protokol o ukidanju smrtne kazne. MeĎuamerički sud za ljudska prava – ima 7 članova koji se biraju meĎu uglednim pravnicima. 1981. člankom 71 Povelje UN-a je omogućeno sudjelovanje nevladinih udruga u radu vladinih organizacija putem EKOSOK-a. – može joj se obratiti svatko kome su kršena prava po konvenciji. MeĎunarodni odbor crvenog križa. pr. a na daljnje razmatranje šalje (Skupštini šefova država i OAJ) pitanja koja se odnose na postojanje niza ozbiljnih i masovnih kršenja ljudskih prava. neosporne i obvezne.zemlje članice poštuju osnovna ljudska prava. Druga posebnost je da navodi dužnosti pojedinca u odnosu na obitelj. iako ju SAD nikad nisu potpisale.1963. Afrička povelja o pravima čovjeka i naroda (Bandžulska povelja) – sadrži prvu generaciju ljudskih prava. MeĎunarodna komisija pravnika. u Buenos Airesu je postala i formalni organ. ali i drugu. i društvenu i državnu zajednicu. su pravo na život. pravo na privatnu sferu i prava vezana za krivični postupak. Mogu im se obraćati samo države ugovornice i komisija. . Protokolom iz San Salvadora (1988) garantiraju se još neka ekonomska. socijalna i kulturna prava. usvojena je Američka konvencija o ljudskim pravima. MeĎunarodni helsinški odbor. presude suda su konačne.

INDIVIDUALNA I KOLEKTIVNA PRAVA Individualna prava su ona koja pripadaju osobi kao pojedincu. aktivno i pasivno biračko pravo i pravo na pristup javnoj službi. OPĆI UVJETI POD KOJIMA SE UŢIVAJU LJUDSKA PRAVA --23. i politička prava zasnovana su na načelu slobode. 9 24. pravedan društveni položaj kako bi stvarno mogli da uživaju graĎ. jezika. jeste „razlikovanje“. pravo na zdravu životnu okolinu.st. Prihvaćanje nejednakosti ljudi ruši se cijeli koncept ljudskih prava. generacija . koja je preuzeta iz lat. 21.. generacija – ekonomska.Politička prava su prava participacije. isključivanje. U suštini svako pravo ima kolektivnu dimenziju 22. GraĎ. Zabrana diskriminacije je jedno od najvažnijih kolektivnih prava. zato se pojam diskriminacije u prvom redu mora graditi na osnovu opisa u nekim posebnim ugovorima. kao zabrana diskriminacije meĎu ljudima. i politička prava. ograničavanje ili davanje prvenstva“ koje se zasniva na nekom nedozvoljenom razlogu i „ima za cilj ili poslijedicu ugrožavanje ili onemogućavanje ljudskih prava i osnovnih sloboda“. svjetskog rata.to su prava nabrojana u velikim dokumentima graĎanskih revolucija s kraja 18. NAĈELO JEDNAKOSTI Osnovno načelo suvremenog prava o ljudskim pravima jeste da su svi ljudi jednaki. 2. Načelo jednakosti se ispostavlja kao načelo nediskriminacije. Ova su prava u prvom redu zasnovana na načelima jednakosti i solidarnosti. Ekonomska. To su prava koja posjeduju ljudska bića zato što su ljudska bića. Originalno značenje riječi „diskriminacija“. tj. Ona je „svako razlikovanje. kao što su pravo na razvoj. i početkom 19. vjerske) grupe ljudi koja imaju neka zajednička obilježja. socijalna i kulturna prava. . „Generacije“ ljudskih prava – neki autori i organizacije ljudska prava dijele u generacije: 1. i politička prava. socijalna i kulturna prava su usmjerena na to da ljude dovedu u sličan. a Kolektivna ljudska prava – su ona koja pripadaju skupini ljudi ( tipično kolektivno pravo je pravo na samoopredjeljenje) prava manjine su isto tako kolektivna prava (nacionalne. generacija – obuhvaćaju se prava i zahtjevi za pravima nastali poslije 2. pravo na hranu itd. prava čovjeka da učestvuju u upravljanju državom i zajednicom. dakle graĎ. POJAM DISKRIMINACIJE Opći instrumenti o ljudskim pravima ne definiraju u potpunosti diskriminaciju. 3. IzmeĎu ta dva prava formira se i pravo pojedinca da u zajednici uživa s drugima neko pravo.

zato im je položaj čak i teži od položaja apatrida.U području LJP diskriminacija predstavlja razlikovanje u pogledu posjedovanja i opsega prava koje nije dozvoljeno zbog osnova i načina razlikovanja. gdje se . imovine. „Pozitivna diskriminacija“ – mjere za ispravljanje posljedica ranije diskriminacije. Izbjeglice – to su osobe koje zbog straha od proganjanja napuste zemlju u kojoj prebivaju. tj. diskriminaciji i kažnjavanju. pravnim normama.). Neke društvene grupe ulaze u eru nediskriminacije s teretom prošlosti. Cilj ovakvih mjera je da se ispravi povijesna nepravda i da se svi ljudi postepeno dovedu u stanje stvarne jednakosti. prestaju se kriti iz straha od prijezira okoline. O tome vodi računa Univerzalna deklaracija. Čak i kada im ga njihova država ne oduzme. 25. vrijeĎaju ih i ucjenjuju. ovakve odredbe su postavljene i u čl. 26. boje.. Švedska. Zaštitom osnovnih prava i interesa tih kategorija bavi se humanitarno pravo. smatraju ih „nenormalnima“ i bolesnima. Ţene – u mnogim društvima se osobe ženskog spola stavljaju u nepovoljniji položaj od muškarca.. Osim tamo. Norveška. ZABRANA ZLOPORABE LJUDSKIH PRAVA Korištenje prava i sloboda s jasnom namjerom da se ona ukinu. Ove mjere moraju biti privremene. dopušta im se sklapanje braka i posvajanje djece (Danska. No u novije vrijeme takav stav prema tim osoba se promijenio. zato je zaštita LJP počela u ovoj područja i odnosila se na ranjenike. Osobe bez drţavljanstva ( apatridi ) – su u teškom pravnom i faktičnom položaju jer su svugdje stranci i ne uživaju zaštitu ni jedne države.5 PGP-a.17 Europske konvencije. da traju dok se pripadnici zanemarene grupe ne izjednače s ostalima. političkog ili drugog uvjerenja. U suvremenom meĎunarodnom pravu zabranjeno je razlikovanje na osnovu rase. Osobe drukĉije seksualne orijentacije – homoseksualci i lezbijke su u skoro svim država svijeta izloženi napadima. Takve osobe isključuju se iz nekih zanimanja (školstvo. Seksualni odnos istog spola smatrao se kaznenim djelom. vjeroispovijedi. Ova se vrsta diskriminacije propisuje otvoreno. UGROŢENE KATEGORIJE Osobe ukljuĉene u oruţane sukobe – u ratu izvjesne kstegorije ljudi gube zaštitu i podršku svoje države kada se naĎu u vlasti neprijateljske strane. koje se često nazivaju preferencijalni tretman ili afirmativna akcija. i čl.. Države su ovlaštene da u korist povijesnih zapostavljenih grupa preduzimaju pozitivne mjere. spola.). nacionalnog i socijalnog porijekla. oni počinju slobodno izlaziti na ulice. a još češće provodi u praksi. zarobljenike i civilno stanovništvo. vojska. jezika. koja je najčešće zemlja njihovog državljanstva. oni su samo formalno njeni državljani jer od nje ne mogu očekivati zaštitu. roĎenja i drugog statusa. ruganju.

mora biti izrečena u skladu sa zakonom koji je važio u trenutku kada je krivično djelo izvršeno. apsolutno je zabranjeno izricanje smrtne kazne osobi mlaĎoj od 18 god. za razliku od samoubojstva. Opasnost od uvoĎenja teokracije ili demagogije u nekim zemljama. bitan je uzrast u trenutku izvršenja kaznenog djela.još dodaje da se države ne mogu pozivati na meĎunarodne ugovore da bi ukinule postojeća prava zbog toga što u njima nisu spomenuta. u načelu od trenutka začeća! Eutanazija je lišavanje života ljudskog bića na njegov vlastiti zahtjev. u okvir prava na život spada i pravo svakog osuĎenika da traži pomilovanje i zamjenu kazne. Nitko ne može biti samovoljno lišen života. Pobaĉaj ( abortus ) predstavlja nasilni prekid trudnoće uz žrtvovanje ploda ( fetusa ). PRAVO NA ŢIVOT Ako bi se postavilo koje ljudsko pravo je najvažnije. ZABRANA MUĈENJA I SVIREPIH. Npr. može se koristiti amnestijom. Ovo pravo mora biti zaštićeno zakonom. od kojih najveću pažnju izazivaju pobačaj i eutanazija. Svako ljudsko biće ima uroĎeno pravo na život. pravo nje i njenog bračnog druga da planiraju obitelj dolazi u sukob s pravom zametka na život. ne može se tvrditi da se jednom ukinuta smrtna kazna može ponovno uvesti samo zato što ju PGP donekle tolerira. kao neizlječivi bolesnici. bez obzira kada se sudi. tj. žele da okončaju nepodnošljiv život ali. U vezi s pravom na život nastaju brojna pitanja. ne može biti izrečena a da se pritom povrijedi neko drugo zaštićeno PGP ili Konvencijom o genocidu. uživanje drugih prava je ugroženo pa i nezamislivo. odgovor bi sigurno bio: pravo na život! Bez zaštite samog života. Ako je pobačaj dobrovoljan. ne može se izvršiti nad trudnom ženom. obavljen uz pristanak ili na zahtjev trudne žene. ili da se prava manjina mogu smanjiti jer su bila iznad 10 meĎunarodnih standarda. 27. pravo žene da raspolaže svojim tijelom.. 28. . koja predstavlja kolektivno pomilovanje. Svako ima pravo da mu se poštuje pravo na život. traže od drugoga (najčešće liječnika) da im u tome pomognu. Smrtna kazna: može se izreći samo za najteža kaznena djela ( umišljajni zločini sa smrtnim i krajnje teškim posljedicama). Ovo će se pravo štititi zakonom. kojima bi se demokracija otklonila. NEĈOVJEĈNIH ILI PONIŢAVAJUĆIH POSTUPAKA I KAZNI Muĉenje ( tortura ) je jedan od najstarijih i nažalost danas najraspostranjenijih vidova unižavanja ljudskog dostojanstva i povrede ljudskih prava. Pri tom se uglavnom misli na one koji.

fizička ili duševna. 10. ali ne kao što se to nekada činilo diskriminiranjem zbog statusa udate žene ili izvanbračnog djeteta. U nekim zemljama (SAD. . ratni zarobljenici. Ovakvo neprekidno iščekivanje smrti je psihički nepodnošljivo i sve se češće smatra povredom ljudskih prava osuĎenika. Ovo pravo ne može se ukinuti ni ograničiti proglašenjem izvanrednog stanja. Prema čl. 11 Zabrana nedobrovoljnog podvrgavanja znanstvenim eksperimentima – podvrgavanje osoba medicinskim ili znanstvenim opitima bez njenog slobodnog pristanka izjednačava se s mučenjem. st. PRAVO NA LIĈNOST (OSOBNOST) Ovo pravo podrazumijeva pravnu. PRAVO NA STATUS ---30. „hodnicima smrti“ čekaju na izvršenje kazne. koja može biti ograničena iz uobičajenih razloga. 31. iste su prirode kao i mučenje ali je nanesena bol manjeg inteziteta. PGP s osobama lišenim slobode „ima se postupati čovječno i s poštovanjem uroĎenog dostojanstva ljudske osobnosti“. ali ne i uvijek i poslovnu sposobnost. koje se smatralo krunskim dokazom njegove krivice. RoĎenjem se stječe na 2 načina: 1. zatvorenici i pripadnici oružanih snaga u onoj mjeri u kojoj im je sloboda ograničena. Svako javno izvršenje smrtne kazne je nečovječno i ponižavajuće. Jamajka) osuĎenici na smrt godinama u posebnim zatvorskim krilima tzv. kao što su maloljetnost ili duševna bolest. Mučenje ne može zakonito ni z akoga da proizvede nikakve povoljne poslijedice: korištenje iskaza datih pod prinudom protivno je njegovoj zabrani i predstvalja povredu prava na ispravno suĎenje. neĉovjeĉno ili poniţavajuće postupanje i kaţnjavanje – ostali zabranjeni postupci i kazne nisu precizno opisani. 1. 29. Postupanje s osobama lišenim slobode – te osobe su bolesnici u psihijatrijskim ustanovama. Surovo. PRAVO NA DRŢAVLJANSTVO Državljanstvo se stječe roĎenjem ili priroĎenjem (naturalizacijom). a kada je ponižavanje u pitanju naglasak je više na psihičkom trpljenju zbog povrede dostojanstva nego na fizičkoj patnji. Izraz „mučenje“ označava svaki čin kojim se nekoj osobi nanosi velika bol ili patnja.Mučenje se dugo priznavalo kao sasvim zakonit dio istražnog postupka u želji da se doĎe do priznanja okrivljenoga. s ciljem da se od nje ili neke treće osobe dobiju obavijesti ili priznanje. da bi se mogla kazniti za dijelo koje je izvršila ili se sumnja da je izvršila.

poslije 2. potpisan Akt protiv ropstva. no sve ovisi hoće li mu dotične države to dopustiti. i čl. ne smije se miješati s pripadnošću naciji (nacionalnošću). Državljanstvo se gubi: voljom državljanina ili kaznom gubitka državljanstva. S ropstvom se izjednačavaju i slijedeće situacije: ropstvo zbog duga koje nastaje tako što se dužnik obvezuje da otplatu duga zajamči svojim uslugama ili uslugama osoba nad kojima se stara. pod okriljem Društva naroda usvojena je Konvencija o ukidanju ropstva i trgovine robljem.svj. Naturalizacijom stranac dobije novo državljanstvo na osnovi molbe i uz dokaz ispunjenih nekih zakonskih uvjeta. prinudni rad se prema Konvenciji br. Čovjek može imati 2 (bipatrid) ili više državljanstva. sloboda okupljanja itd. Svako dijete ima pravo da stekne državljanstvo. ali se zabrana samovoljnog i nezakonitog . 34. ZABRANA NEZAKONITOG I SAMOVOLJNOG LIŠAVANJA SLOBODE Lišenje slobode je najčešće povezano s kaznenim postupkom. pruža usluge vlasniku a da svoj položaj ne može da promijeni. mogućnost tjelesnog kretanja u širokom prostoru i po slobodnom izboru. koja se često formuliraju i kao „slobode“ (sloboda kretanja. prodaju i prevoženje robova. u potpunosti ili djelomično. pravo vlasništva. PRAVO NA (FIZIĈKU) SLOBODU Sloboda je širok pojam i obuhvaća bar mogućnost da se uživaju sva ljudska prava. U najužem smislu riječi pod slobodom se u prvom redu podrazumijeva fizička sloboda.8 PGP. da uz nagradu ili bez nje. rata potpisana je Dopunska kovencija o ukidanju ropstva. 32. 33. Prema ovim ugovorima: rob je ljudsko biće nad kojim postoji.. trgovine robljem i ustanova i prakse sličnih ropstvu iz 1956. ZABRANA ROPSTVA Nastojanja da se ukine ropstvo označavaju početak meĎunarodne suradnje za obranu osnovnih ljudskih prava.). U SAD je ropstvo bilo dozvoljeno sve do 1863. 12 kmetstvo poznato kao „normalno“ stanje u doba feudalizma. dijete dobije državljanstvo one države na teritoriju koje je roĎeno (pravo tla). Državljanstvo. u Briselu je 1890. kao veza s državom. Trgovina robljem obuhvaća stjecanje roba silom ili kupovinom.dijete naslijeĎuje državljanstvo roditelja (pravo krvi) i 2. 29 smatra svaki rad ili usluga koji se iziskuju od nekog bez njegovog pristanka i pod prijetnjom kazne. postoji još i danas i ispostavlja se kao dužnost onoga koji radi na zemlji koja pripada drugome. 1926.

uhićeniku se odmah mora priopćiti razlog uhićenja. kakve se npr. Države ljubomorno čuvaju svoje suverene ovlasti da odlučuju o ulasku i nastanjenju stranaca. Protjerivanje stranca koji nezakonito boravi na teritoriju države u načelu je uvijek dozvoljeno. jer se u tom pogledu još uvijek nalazi u nadležnosti svoje države. On mora u najkraćem roku (od nekoliko dana što se često ne poštuje i uhićenik duže ostaje u rukama policijskih organa ) biti doveden pred sud ili drugog službenika sa sudskim ovlaštenjima i mora mu se u razumskom roku suditi. može se ograničiti zakonom samo iz uobičajenih razloga koji se odnose i na većinu drugih prava. a u najkraćem roku i za što ga se optužuje. primjenjuju radi liječenja. pravosudni postupak u kojem sudbena vlast neke zemlje predaje sudbenoj vlasti druge zemlje osobu radi kaznenog postupka ili radi izdržavanja već pravomoćne kazne. Ako je u pitanju kazneni postupak. Pravo ulaska na teritorij strane države ne postoji. sprječavanja zaraza. SLOBODA KRETANJA Sloboda kretanja unutar drţavnog teritorija – državljani i stranci (kojima je dopušten ulazak na teritorij države) mogu se slobodno kretati i odlučiti gdje će se nastaniti unutar teritorija države. država ima pravo da protjeruje i strance koji su zakonito na njenom teritoriju. kao što se slobodno može napustiti teritorij vlastite države. Lišenje slobode nije zakonito ako zakonom nisu propisani razlozi za njega i postupak po kojem se provodi. .ponašanja vlasti odnosi i na ostale oblike ograničavanja fizičke slobode. Sloboda meĊunarodnog kretanja – u stara vremena granice na kopnu nisu bile jasno obilježene i stogo kontolirane pa njihov prelazak nije bio otežan. pa čak i ako je izbjeglica. Protjeranome se ostavlja mogućnost da ode u drugu zemlju po svom izboru. Ekstradicija je izručenje. ali pri tome mora poštovati neke proceduralne uvjete. 35. Državljanin ima pravo na putovnicu i onda kada duže živi u inozemstvu. tako se i u nju slobodno može vratiti. kontrole useljavanja. Protjerivanje stranaca – je nareĎenje državnog organa strancu da napusti teritorij države u odreĎenom roku. uhićenik ili osoba u sličnom položaju treba da što manje trpi zbog lišenja slobode koje nije definitivno i razlikuje se od izdržavanja vremenske kazne. Iako izgleda sasvim prirodno ovo pravo se mnogo ograničavalo i još se ograničava. Prava osoba lišenih slobode – čak i kada je lišavanje slobode samo po sebi ispravno. Nekada se ova ograničenja odnose samo na strance.

da bi se u 20. Prikrivena ekstradicija postoji onda kada se stranac jednostavno predaje organima strane države radi provoĎenja kaznenog postupka. Nije svaka država koja se zove „sud“ dostojna toga imena. PRAVO AZILA ( PRAVO NA UTOĈIŠTE) U meĎunarodnom pravu se pod „pravom azila“ podrazumijeva pravo države da na svom teritoriju ili na mjestu koje je pod njenom kontrolom pruži utočište strancu za koga smatra ugroženim. ratni zločin itd. čovječnosti. 37.Većina država zabranjuje izdavanje vlastitih državljana. pa se ekstradicija u pravilu odnosi samo na strance. sveto mjesto. Ono se ubraja u prava koja se ne mogu ukidati ni ograničavati ni kada je proglašeno izvanredno stanje. pojavio zahtjev da se ovo pravo prizna na teritoriju strane države. kada se svatko mogao spasiti opasnosti i kaznenog gonjenja ako se skloni na neko zaštićeno. . 13 36. PRAVO NA PRAVNU SIGURNOST I PRAVEDNO POSTUPANJE --38. Ako je poslije izvršenja djela kazna zakonom ublažena. 39. Ovo je jedno od osnovnih načela kaznenog prava. PredviĊenost kazne (nulla poena sine lege) – nitko ne smije biti osuĎen na kaznu koja nije bila zakonom propisana u trenutku izvršenja ili na kaznu koja je stroža od nje. ZABRANA RETROAKTIVNOG KAZNENOG ZAKONODAVSTVA Uvjet da kazneno djelo bude zakonom utvrĊeno (nullum crimen sine lege) – načelo prema kojem nitko ne može da bude kazneno odgovoran zbog postupka koji u vrijeme izvršenja nije bio zakonom opisan kao kazneno djelo.). Pravo azila može se promatrati i kao pravo čovjeka da dobije utočište. Pojam takvog prava potječe iz pradavnih vremena. Nitko ne može da se poziva na ova prava i pogodnosti ako je izvršio meĎunarodno kazneno djelo (zločin protiv mira.st. izvršna vlast. U tom pogledu ne može biti nikakvog razlikovanja čak ni kada je riječ o strancima. tj. Uloga suda je veoma važna ako prava pojedinca ugrožava sama država. PRAVO NA PRISTUP SUDU I POŠTENO SUĐENJE Suvremeno pravo o ljudskim pravima polazi od toga da o stvarnom uživanju ljudskih prava mogu najbolje da prosuĎuju nezavisni i nepristrani sudovi. Ovaj se običaj izgubio. počinitelj kaznenog djela će biti osuĎen na blažu kaznu. *Pravo na ravnopravan pristup sudu – svatko ima pravo da se obrati sudu pod jednakim uvjetima.

svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. *Naĉelo javnosti – postupak pred sudom mora da bude dostupan javnosti. obiteljskog života. PRAVO NA POŠTOVANJE PRIVATNOSTI Pravo na privatnost predstvalja zbirni naziv za zaštitu nekoliko raznorodnih prava. i osobnih i društvenih dužnosti. Ovaj izraz se može odnositi i na telefonske . pravo čovjeka da živi kako želi. i to prava na poštovanje privatnog života. jer se obiteljski život zasniva na prefinjenim kombinacijama emocija. *Pravo na poštovanje prepiske – komunikacija pisanjem. radi poštovanja prava na privatni život. što znači da mora biti usmen i otvoren. *Prava maloljetnika – država u postupku pred sudom mora voditi računa o uzrastu maloljetnika. 40. *Pravo na privatni ţivot – privatni život predstavlja privatnu sferu. seksualni život itd. *Pravo na poštovanje obiteljskog ţivota – značenje izraza „obiteljski život“ teško je precizno odrediti. *Pretpostavka nevinosti . s druge strane. PRAVO NA OSOBNO DOSTOJANSTVO ---14 41. javnog poretka. Prisutnost publike i novinara može se ograničiti kada to iziskuju interesi morala. kao i časti i ugleda pojedinca. obiteljski život i prepiska. Teret dokaza je na tužiocu. zaštićen od javnosti. Presuda se mora javno priopćiti. kao kad su u pitanju privatni. *Pravo na naknadu štete zbog neosnovane osude *Zabrana ponovnog suĊenja (ne bis in idem) – nikome se ne može ponovno suditi zbog istog kaznenog djela ako je već bio osuĎen ili osloboĎen odgovornosti konačnom presudom. nepovredivosti doma i prepiske. one mora da doĎu do riječi. postupak treba da bude takav da ih poštedi traumatičnih iskustava i da ih za uvijek ne obilježi kao prijestupnike. Dozvoljena su fakultativna ograničenja. *Pravo na poštovanje doma (stana) – stan svakog čovjeka i obitelji je nepovrediv. pravo na uspostavljanje i njegovanje odnosa s drugim ljudskim bićima. da budu prisutne suĎenju i da jednako raspolažu pravnim lijekovima.Ravnopravnost mora da postoji i izmeĎu stranaka tijekom cijeloga postupka. s jedne strane. osim kada to nije u interesu maloljetnika ili ako je riječ o bračnom sporu ili starateljstvu nad djecom. nacionalne sigornosti. Pravo na privatni život zaštićeno je svim meĎunarodnim instrumentima. ako bi škodilo interesima pravde.

42. Ukoliko bi nadležni organi imali razumne razloge da vjeruju da planirano okupljanje neće imati „miran“ karakter oni bi mogli zabraniti takve manifestacije. Dijete ima pravo na ime odmah po roĎenju. najbolje moći ostvariti i obraniti udružen s drugima. u toku braka i u slučaju njegovog raskida. SLOBODA MIRNOG OKUPLJANJA „Okupljanje“ označava susretanje s ljudima. POSEBNA ZAŠTITA OBITELJI I DJETETA Brak i obitelj uživaju posebnu društvenu zaštitu. EKONOMSKA I SOCIJALNA PRAVA Ekonomska i socijalna prava su ona ljudska prava kojima se štiti ekonomski i socijalni položaj pojedinca. ljubavi i razumijevanja. supružnici su ravnopravni u pogledu meĎusobnih graĎanskopravnih prava i obveza i u svom odnosu prema djeci. Specifičnost eko. kao i njegovo pravo na državljanstvo. PGP pak ne jamči svakome ovo pravo. Ova prava imaju za svrhu da svima osiguraju život dostojan čovjeku i da osiguraju ekonomsku nezavisnot. Zato ovo pravo mora biti zaštićeno i najvišim pravnim aktima svake zemlje. PRAVO NA OBRAZOVANJE SINDIKATA *Pojedinac će svoja individualna prava. 15 .). kao i na prijenos informacija putem telekomunikacijskih sredstava (faksovi. treba rasti u obiteljskoj sredini. Univerzalna deklaracija zajedno sa slobodom udruživanja jamči pravo na slobodu mirnog okupljanja. individualno pravo a ne pravo bilo kakve grupe. Prepiska svakog pojedinca je načelno zaštićena. 45. SLOBODA UDRUŢIVANJA. iako kao političko pravo ne bi bilo ostvarljivo bez zajednice s drugima.razgovore. 44. Pridjev „mirno“ ograničava pravo na okupljanje. *Pravo na štrajk – ovo pravo predstavlja svojevrsnu garanciju istinitog sindikalnog udruživanja. u atmosferi sreće. i kulturnih prava je u tome da se ova prava ne mogu u potpunosti provesti za kratko vrijeme. elektronska pošta. Pravo na udruživanje je pravo pojedinca.. predstavlja manje formalan skup od „udruživanja“. ima pravo na mišljenje i izražavanje.. soc. Ako štrajk nije dozvoljen ili je bitno ograničen onda sindikati gube svoju svrhu.. da upravljaju svojim poslovima i da osnivaju sindikalne saveze. jer su sredstva za njihovo provoĎenje ograničena i zavise o stupnju ekonomske razvijenosti jedne države. nego samo priznaje pravo mirnog okupljanja. pa i ona meĎunarodno garantirana. Pravo na formiranje sindikata uključuje pravo sindikata da donose vlastita pravila. *PESK se bavi pitanjima prava na obrazovanje sindikata i time slobodu udruživanja uvodi u krug ekonomskih i socijalnih prava. 43. U vezi s brakom.

prostitucijom itd. u slučaju bolesti. pravo na besplatnu pomoć prilikom traženja posla). *Pravo na pravedne i povoljne uvjete rada – radnici imaju pravo na pravednu plaću. Pravo na standard bi trebalo osigurati da nitko ne bude u situaciji da se mora izlagati poniženjima da bi preživio (prosjačenjem. Radnici imaju pravo na odmor i slobodno vrijeme. nezaposleni.u najširem smislu podrazumijeva pravo na socijalno osiguranje i pravo na socijalnu pomoć. invalidi itd. 47.) mnogo važnije za poboljšanje zdravlja nego što je to neposredna medicinska zaštita. stanovanje. PRAVO NA ZDRAVLJE .46. a posebno ne podrazumijeva pružanje besplatne zdravstvene zaštite. Na taj se način neposredno povezuje zaštita ljudskog dostojanstva kao temeljnog ljudskog prava. što je jedan od preduvjeta slobode. Socijalna pomoć podrazumijeva naknadu koju pojedinci dobivaju na osnovu svog položaja (npr. osigurati im dnevni i nedjeljni odmor. Ono podrazumijeva pravo da svatko ima mogućnost da osigura sredstva za život radom koji je slobodno izabrao ili prihvatio (pravo na izbor zanimanja. Smatra se da je poboljšanje općih uvjeta života (npr. PRAVO NA RAD I PRAVA IZ RADNOG ODNOSA *Pravo na rad – predstvalja jedno od osnovnih socijalnih prava. 48. podrazumijevajući odgovarajuću ishranu. 50.. odjevanje. Nije dozvoljeno praviti razlike izmeĎu muškarca i žene u pogledu plaće za isti rad.). Pravo na zdravlje ne podrazumijeva da država treba jamčiti zdravstvenu zaštitu. pri čemu rad jednake vrijednosti treba da bude jednako nagraĎen.znači da svaki pojedinac ima pravo da uživa najviši dostupni standard fizičkog i mentalnog zdravlja. PRAVO NA DOSTOJAN ŢIVOTNI STANDARD Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima govori da svatko ima pravo na standard života koji osigurava zdravlje i blagostanje.. i stalno poboljšanje životnih uvjeta. POSEBNA ZAŠTITA MAJKI I DJECE . U PESK-u se navodi da: Države ugovornice priznaju pravo svakome na životni standard dovoljan za njega i njegovu obitelj. Kod socijalnog osiguranja radnici izdvajaju odreĎeni dio svoje plaće da bi oni i članovi njihove obitelji kasnije imali pravo na odreĎenu naknadu. 49. npr. izbor rada i mjesta gdje će se taj rad obavljati. povremeno plaćeno odsustvo i plaćene državne praznike... poboljšanje ishrane. razumna ograničenja dužine radnog vremena.) a čiji su izvor javni fondovi koji se popunjavaju iz poreza. čiji je značaj u tome što omogućava ekonomsku nezavisnost pojedinca. PRAVO NA SOCIJALNU SIGURNOST . povrede na radu ili umirovljenje. čista voda itd.

ESP (Eur. Osnovna svrha ovog prava je da spriječi indoktrinaciju djece od strane države. sigurnost prihoda tijekom porodinskog razdoblja.Obitelji se kao „osnovnoj i prirodnoj ćeliji društva“ daje veliki značaj. Što se tiče srednjeg obrazovanja. Tako PESK propisuje da osnovno obrazovanje mora biti obavezno. te zabrana rada djece na poslovima koji su štetni za njihovo zdravlje i moral. U tom smislu se traži min. ekonomskih i socijalnih. PRAVO NA OBRAZOVANJE Iako se pravo na obrazovanje obično promatra kao jedno od kulturnih prava.. moraju biti zaštitćeni od društvenog i gospodarskog iskorištavanja. Posebno se ističe važnost zaštite u doba zasnivanja obitelji. njegov značaj je mnogo veći.. Na prvom mjestu podrazumijeva pravo da se stekne obrazovanje. socijalna povelja) navodi duljinu trajanja porodinskog odsustva na min. MeĎunarodna organizacija rada je zaštitila majčinstvo na meĎunarodnom nivou (1919. Ona obuhvaćaju pravo na sudjelovanje u kulturnom životu. Prava djeteta su posebno zaštićena Konvencijom o pravima djeteta. PRAVO NA UĈEŠĆE U KULTURNOM ŢIVOTU . Prije samog razvoja koncepta ljudskih prava.godine potrebne za rad. kao i da se trude da postepeno uvedu besplatnu nastavu. tijekom i nakon poroda ne zaštićuje samo obitelj kao takvu. graĎ. pravo na uživanje rezultata znanstvenog napretka. 12 tjedana.). moralno ili filozofsko gledište. KULTURNA PRAVA . države imaju obvezu da ga učine općim i dostupnim svima. besplatno i dostupno svima.. budući da obrazovanje predstavlja preduvjet za potpuno uživanje drugih ljudskih prava. 53. dovode ih u opasnost ili mogu sprječiti njihov normalan razvoj. 52. pa je nedozvoljeno praviti bilo kakvu diskriminaciju u tom pogledu.su usmjerena na očuvanje. od fizičkih i moralnih rizika. nego daje doprinos ravnopravnosti žena. Pravo na obrazovanje obuhvaća i jednak pristup obrazovanju. Zaštita djece: po ESP. tijekom odgoja i razvoja djece. kao i pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa autora znanstvenih i umjetničkih djela. (UN 1989) 16 51. razvoj i širenje kulture i nauke. Danas se smatra da zaštita majki prije. političkih. država ne smije u školama da promovira nijednu posebnu religiju. Posebna zaštita majkama je u prvom redu: osiguranje odsustva prije i poslije poroĎaja.

zato što njihovu kulturu smatraju „neprihvatljivom“ ili „neprijateljskom“. koji kao jedan od ciljeva ne proglašava i borbu za zdravu životnu okolinu. 54. Njegova suština je u tome da država ima obvezu da poštuje pravo pojedinca da izražava i razvija svoju kulturu. Ovakvo gledište se brani time što narod teško može slobodno odlučivati o svom političkom statusu bez kontrole nad svojim nac. posebno pravo na život i prava na zdravlje. predstavlja pravo pojedinca da sudjeluje u društvenom životu jedne zajednice. ali kao pravo naroda. PRAVA SOLIDARNOSTI – POJAM. Univerzalna deklaracija: Svatko ima pravo na društveni i meĎunarodni poredak u kojem prava i slobode objavljeni u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvareni. POJEDINA PRAVA SOLIDARNOSTI *Pravo na mir i meĊunarodnu sigurnost – osnovu suvremenog meĎunarodnog prava predstavlja načelo zabrane rata i upotrebe nasilnih sredstava u rješavanju meĎunarodnih sporova. resursima.. Ovo pravo mogu da ugroze i drugi ljudi. to još uvijek nije dovoljno da se tvrdi da ona nisu ljudska prava. u Afričkoj povelji: Svi narodi imaju pravo na unutrašnji i meĎunarodni mir i sigurnost. 55. pošto se pojedinac samo posredno mogao nazreti kao njegov nosilac. *Pravo na zdravu ţivotnu okolinu (sredinu) – ekološke katastrofe koje su potresle čovječanstvo su pokazale da bez zdrave životne okoline nema uživanja ni drugih ljudskih prava. kao i da koristi proizvode kulture. Načela solidarnosti i prijateljskih odnosa ureĎivat će odose izmeĎu država. USTAVNI TRETMANI LJUDSKIH PRAVA U BIH . dakle prava koja se još uvijek ne mogu efikasno vršiti.. proklamativna prava.je opće kulturno pravo. MeĎutim. a ne država. te se tu svrstavaju i prava solidarnosti .. Pravo na mir i sigurnost je definirano. *Pravo na razvoj – ovo je jedno od prava solidarnosti čija je pravna priroda najviše osporavana. po prvi put izričito. U tom pogledu država ima obavezu da štiti svačije pravo na učešće u kulturnom životu. Zato se danas ne može zamisliti ni jedan moderan politički program u ekonomski razvijenim zemljama. ZNAĈAJ I PRAVNA PRIRODA Prava „treće generacije“ su po našoj sistematizaciji tzv. Pripadnici jedne kulture mogu sprječavati pripadnike druge u sudjelovanju u kulturnom životu. *Pravo na upravljanje nacionalnim resursima – ovo pravo se može promatrati i kao sastavni dio prava na samoopredjeljenje naroda.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful