LJUDSKA PRAVA

1. ŠTO SU LJUDSKA PRAVA? Ljudska prava se odnose na pravnu, filozofsku i političku ideju prema kojem svako ljudsko biće samim činom roĎenja, bez obzira na svoj spol, porijeklo ili državljanstvo, stiče odreĎena neotuĎivih prava. Nije svako pravo ljudsko pravo. Objektivno pravo je skup pravila po kojima se ljudi imaju vladati, stvorenog od nadležnog zakonodavca i podržanog autoritetom države ili meĎunarodne zajednice i sankcijama zbog kršenja prava koje država i meĎunarodne organizacije mogu nametati. Za objektivno pravo u nekim jezicima postoji poseban izraz (eng. law), kojim se ono odvaja od subjektivnih prava koja imaju subjekti prava, fizička i pravna lica (eng. right). U našem jeziku ovo razlikovanje ne postoji. Subjektivna prava počivaju na normi objektivnog prava koja im ta prava daje i zajamčuje. Ustav i zakoni jedne države uspostavljaju se za vrlo širok krug ljudi, sve punoljetne državljane, neka prava kao npr. pravo na učešće u izborima. Subjektivna prava potječu od države, od njenog ustavodavca i zakonodavca, bilo da je demokratski ili nedemokratski, i zavise od njene volje. MeĎu subjektivnim pravima izdvajaju se ona prava koja se ne duguju državi i njenoj volji, već ih ljudsko biće ima samim tim što je ljudsko biće, dakle, nezavisno od države i bez države. Ova prava nazivaju se ljudskim pravima – moralnog su porijekla, što znaći da potječu iz normativnog porijekla koji je iznad države i država ih mora poštovati bez obzira da li je na to pristala. Njih podržava liberalno shvaćanje da čovjek kao autonomno i racionalno biće ulazi u državnu zajednicu s nekim pravima koja mu se ne mogu oduzeti. Ljudska prava imaju još neka obilježja: pripadaju svim ljudima bez razlike, njihov broj je manji od sume svih mogućih subjektivnih i moralnih prava u svakoj datoj državi, zasnovana su na vrijednosti koja se priznaje svakom čovjeku, a ne na drugim osobinama, uključujući tu i njihove zasluge. nisu sva moralna prava koja pripadaju svakoj osobi ljudska prava. Ljudska prava su politička jer se ostvaruju u državi i odnose na državu.

najveći broj ljudskih prava usmjeren je isključivo na državu: njima se ona ograničava ili se od nje traži konkretno djelovanje. Najbolji primjer su slobode (sloboda izražavanja, kretanja i okupljanja) gdje se država ne smije miješati i činiti nešto što bi sputavalo ljude da koriste ove slobode. Obaveza države da se ograničava ili suzdržava karakteristična je za graĎanska i politička prava, a da bude aktivna za ekonomska i socijalna prava. Osnovna svrha države je da štiti prava svojih graĎana – osnovna prava mogu se shvatiti kao načela koja nadahnjuju sva ljudska prava. Najpoznatiji su oni proglašeni u Francuskoj revoluciji, koji su poslužili kao inspiracija za Deklaraciju o pravima čovjeka i graĎanina 1789.god., a to su sloboda, jednakost i bratstvo! Katalozi ljudskih prava do sada su se utvrĎivali političkim dogovorom i imali oblik osnovnih političkih deklaracija, ustava, zakona i meĎunarodnih ugovora. 2.IZVORI MEĐUNARODNOG PRAVA O LJUDSKIM PRAVIMA Izvori meĎunarodnog prava o ljudskim pravima isti su kao i drugi izvori meĎunarodnog javnog prava. Prema suvremenim shvaćanjima to su: međunarodni običaji, međunarodni ugovori, opća pravna načela prosvijećenih naroda i odluke međunarodnih organizacija. 2 3. MEĐUNARODNI OBIĈAJ MeĎunarodni običaji primjenjuju se na sve subjekte meĎunarodnog prava bez obzira da li su oni prihvatili običaje svojim unutrašnjim pravom ili ne. S druge strane, ugovori obavezuju samo one meĎunarodne subjekte koji su pristupili meĎunarodnim ugovorima. Običaj je nepisan izvor prava, koji svoje važenje nalazi u neproturječnoj praksi subjekata i u njihovom uvjerenju da su dužni postupati po običajnom pravilu. U meĎunarodnom pravu običajna pravima su mnogo češća i važnija nego u većini unutrašnjih pravnih sistema. Neka ljudska prava i neka pravila u vezi s njihovim uživanjem zagarantirana su meĎunarodnim običajnim pravom. To se odnosi na: apsolutnu zaštitu čovjekovog tjelesnog integriteta (zabrana torture) i na zabranu genocida, ropstva i rasne diskriminacije. MeĎunarodno pravo ne pravi razliku izmeĎu priznatih i nepriznatih subjekata i de facto i de iure vlada, sve države vezane su i običajima koja se tiču garancija ljudskih prava. Važenje meĎunarodnog običaja za jednu državu ne zavisi od njene volje. Običajna pravila u punoj mjeri stupaju na snagu stvaranjem nove države.

ali je zasjenjeno naglim razvojem ljudskih prava. jer poštovanjem ovog načela osigurava se. 3 Politiĉki sporazumi – „meko pravo“ – njih sklapaju politički organi (vlada). od kojih neki obvezuju velik broj država. nazivaju „meko pravo“..1950. .11. koje čovjek uživa kao ljudsko biće. Navedeni višestrani ugovori su univerzalne prirode. Imamo još jedan razvijen sistem stvoren u Latinskoj Americi . Konvencija o rasnoj diskriminaciji koju je u istom trenutku bilo ratificiralo 150 država. na koji svatko može da se poziva. i protokolima uz nju. ne podliježu ratifikaciji.11. Krajem lipnja 1996.. uspostavljen Europskom konvencijom o ljudskim pravima od 4. Postojeći ugovori o ljudskim pravima – Glavni izvori suvremenog meĎunarodnog prava o ljudskim pravima su meĊunarodni ugovori. i protokolima uz nju. koji se uspostavljaju regionalnim višestranim ugovorima. stvoreni suglasnošću država. Svima im je zajedničko da se ugovorni subjekti moraju pridržavati načela pacta sunt servanta (ugovori se moraju poštovati). njime države uspostavljaju objektivni režim ljudskih prava. a potpisalo još 6. pa i šefovi država – ali oni u državama u čije ime su sklopljeni ne prolaze kroz postupak usvajanja meĎunarodnih ugovora.) 1989. pa i one iz ovakvih sporazuma.6. koju je ratificiralo 195. MEĐUNARODNI UGOVOR Ugovori mogu biti bilateralni i multilateralni (konvencije). tj. a ne kao pripadnik svoje države. Priroda ugovora o ljudskim pravima – ugovor o ljudskim pravima je u pravnom smislu riječi ugovor-zakon. Najrazvijeniji takav sistem je u Europi. To ima razne poslijedice. na još jedan efikasan način.Američkom konvencijom o ljudskim pravima od 22.1969. Države imaju prema strancima obzira radi države čiji su oni državljani. To važi i danas. tj. najviše država okupljala je Konvencija o pravima djeteta od 20. 4. a potpisalo još 3 države. pisani izvori meĎunarodnog javnog prava. meĎu kojima je i ona koja se odnosi na sukcesiju takvih ugovora.U tradicionalnom meĎunarodnom pravu bolje su bili zaštićeni stranci. U Africi – Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda od 27. npr. U suvremenom meĎunarodnom pravu se sve norme bez pravnih sankcija. MeĎu njima najvažniji su višestrani ugovori. otvoreni su svim državama na svijetu kako bi uspostavile svjetski režim ljudskih prava. otvorenim za države jednog kontinenta ili dijela svijeta. studenog (11. na to hoće li ugovor o ljudskim pravima obvezati sukcesore države koja je ratificirala ugovor. Važni su i regionalni sistemi zaštite ljudskih prava. provodivost meĎunarodnih normi.1981.

proizvodile su pravno djelovanje prema subjektima koji su bili stranke u sporu. Ova se načela izvode iz principa zajedničkih svim ili veći priznatih pravnih sistema svijeta. naročito u području ljudskih prava. Neke države su na taj način. Prema Deklaraciji o Jugoslaviji. U posljednje vrijeme njihova važnost se proteže i na druge subjekte. pojmovi koji norme meĎunarodnog prava sadrže bez posebnog definiranja. Njihov utjecaj na meĎunarodno pravo u novije vrijeme je sve veći. osobito u pogledu vladavine prava. nastale od MeĎunarodnog suda pravde. demokracije i ljudskih prava. 8. „razuman“. 7. Irak. Te države su dužne poštovati odredbe Povelje UN-a i obveze prihvaćene u Helsinškom završnom aktu i Pariškoj povelji. i kao takav on nastaje kao samostalan izvor prava.stoljeća. npr. zaštitile manjine (Albanija. kao da je donešena iz nekog drugog izvora meĎunardonog prava. one koje stvaraju . LJUDSKA PRAVA I MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE Napredak u područja ljudskih prava ne može se zamisliti bez meĎunarodnih organizacija. tj. spada u tzv. JEDNOSTRANI AKTI DRŢAVE Država može jednostrano preuzeti meĎunarodnopravne obveze. ukoliko one same to zatraže. u kojoj su iznešeni pogledi na priznanje novonastalih država. o ljudskim pravima i pravima nacionalnih i etničkih manjina. Ovakvi akti se odnose i na priznavanje država.1991. 16. osobito poglevlje II. time što daje odgovarajuću izjavu. načinom donošenja i općom atmosferom podari posebnu važnost. svečane preporuke Generalne skupštine UN – one preporuke kojima taj organ UN hoće da nazivom. 6. Ona je obvezatna. Ovaj izvor prava smatra se precedentom. poslije 2. jer ne sadrži konkretna pravila nego načela koja treba primjenjivati ako podobnijih pravila nema i na osnovu kojih treba postupati pri tumačenju drugih normi.12. novonastale države su morale prihvatiti i odredbe Konvencije. OPĆA NAĈELA KOJA PRIZNAJU PROSVIJEĆENI NARODI Ovaj izvor meĎunarodnog prava je opće prirode. ODLUKE MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA Sudske odluke. za koju se smatra da je jedan od najvažnijih dokumenata 20. U tom smislu. donešena je Deklaracija o Jugoslaviji. baltičke zemlje).5. U područja ljudskih prava najvažnija je primjena ovih načela da bi se objasnili i opisali standardi. „najteža kaznena djela“ itd. U području ljudskih prava od velike je važnosti Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima. svjetskog rata.

Ujedinjenih nacija. Ugovorna tijela dužna su da podnose izvještaje ovome organu. fondova i programa kao npr.org. priprema i usvajanje nacrta ugovora o ljudskim pravima. A) UJEDINJENI NARODI Staranje o ljudskim pravima je jedan od osnovnih zadataka najvažnije univerzalne meĎ. širenje tolerancije i promicanje poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda čovjeka. Priprema meĎ. može stvarati pomoćne organe za svako područje.org. Sjedište Ujedinjenih naroda je u New Yorku. razvijanje dobrosusjedskih odnosa. Kina (prije Tajvan) i Rusija (prije SSSR). Vijeće za ekonomska i socijalna pitanja UN-a (EKOSOK) je prema Povelji UN opskrbljen najširim ovlaštenjima u području LJP. FAO i UNESCO. MeĎunarodne organizacije se bave normiranjem. Organi meĎ. UNIVERZALNE ORGANIZACIJE – 10. ugovora o LJP. Ujedinjeno Kraljevstvo. ovakva nastojanja imala su svoje uspone i padove. UN na neki način i dalje podsjeća tko ga je osnovao jer su pet glavnih zemalja pobjednica u Drugom svjetskom ratu stalne članice Vijeća sigurnosti s pravom veta: SAD. MeĎ. Tokom 50 god. UN ne mogu da učine ništa što ne želi većina njihovih članica.org. 4 Normiranje se može usporediti s zakonodavnom djelatnošću i predstavlja učešće meĎunarodne organizacije u stvaranju meĎunarodnih pravila i standarda. državama na ratifikaciju i pristupanje. to najčešće čine tako što donose odluke i preporuke (deklaracije) u kojima se definiraju ljudska prava. UN je osnovan nakon Drugog svjetskog rata od pobjedničkih sila u nadi da će spriječiti buduće sukobe i ratove meĎu narodima. ili organi stvoreni pod njihovim okriljem. pa i za ljudska prava. ekonomsku suradnju. U nju ulaze predstavnici svih država-članica UN. 9. Francuska.org. 2..). unapređivanjem i zaštitom ljudskih prava. ugovore radi podnošenja Generalnoj . doprinose zaštiti LJP tako što njihovi organi. 2 glavna organa UN za obavljanje funkcija iz područja LJP su: 1. koji se podnose članicama organizacije i dr. UNICEF. postojanja UN. usmjerena na širenje ideje o LJP. Unapređenje LJP je djelatnost meĎ.države i čije su članice države (meĎudržavne. UNHCR. prihvaćanje obaveza država da štite i poštuju LJP i stvaranje preduvjeta za uživanje LJP. te odlučuje o proračunu Organizacije. UN je meĎunarodna organizacija za održavanje mira i sigurnosti u svijetu. nadziru poštovanje meĎunarodnih obaveza država da štite i poštuju LJP. Generalna (opća) skupština – odlučuje o nacrtima meĎ. UN ima 193 države članice (2011. U sastavu UN-a djeluje 18 organa. meĎuvladine organizacije).

godine.god. Zasniva se na meĎ. zaštitu na radu. godine. 12. Najvažniji organ podreĎen Komisiji je Potkomisija za sprječavanje diskriminacije i zaštitu manjina – sačinjava je 26 stručnjaka. imenuje izvjestitelje itd. prati sva pitanja iz ovog područja i daje odgovarajuće preporuke. godine Poveljom iz Versaillesa i postala je prva specijalizirana agencija UN-a 1946. saziva meĎ. Komitet za ukidanje rasne diskriminacije. socijalna i kulturna prava. Poseban položaj u UN imaju tzv. U okviru Mor razvili su se i posebni postupci za zaštitu pojedinih prava. nagraĎivanje za rad. Osnovana je 1919. plaćene odmore. Komitet protiv mučenja. zabranu prinudnog rada.skupštini. politiku zapošljavanja. Zahvaljujući njezinom postojanju države su prihvatile veliki broj konvencija (preko 160) i preporuka (preko 170). korištenje slobodnog vremena radnika itd. ovim putem regulirana su pitanja koja se odnose na poboljšanje uvjeta rada. Komisija za ljudska prava je najvažniji organ UN koji se isključivo bavi LJP. 5 11. Komitet za ljudska prava. od kojih je najznačajniji postupak zaštite sindikalnih sloboda.godine pod EKOSOK. sastavljeno od 54 države članice UN. odn. ILO). Ovaj organ je političko tijelo. koje se odnose na prava iz radnih odnosa i kojima je položaj radnika postao bolji. B) MEĐUNARODNA ORGANIZACIJA RADA ( MOR ) (International Labour Organization. Pored glavnog organa postoje i Administrativni savjet i Međunarodni biro rada. znanost i kulturu) specijalizirana je organizacija u sustavu Ujedinjenih naroda. utemeljena 1945. koje bira Generalna skupština. Glavni cilj je doprinos miru i . U ovaj postupak uključena su i dva posebna organa: Komitet za sindikalnu slobodu i Komisija za istragu i mirenje po pitanju sindikalne slobode.konvencija ili preporuka po pitanjima koja nisu zrela za ugovorno reguliranje. ugovorna tijela – to su komiteti uspostavljeni posebnim ugovorima o LJP radi nadzora nad njihovom implementacijom. političko je tijelo jer je sačinjavaju države – njih 53. Glavni organ MOR je Konferencija – usvaja nacrte meĎ. Članice odreĎuju tko će ih u njemu zastupati. Komitet za ukidanje diskriminacije prema ženama i Komitet o pravima dijeteta. konferencije. nastala je 1946. njihove članove ne biraju organi UN već samo države koje su ratificirale odgovarajući ugovor ili mu pristupile. višestranom ugovoru ali je istovremeno i profesionalna organizacija u kojoj predstavnici vlada. Osnovana je na prijedlog posebne komisije Mirovne konferencije u Parizu 1919. C) UNESCO – Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje. poslodavaca i radnika punopravno sudjeluju u donošenju odluka. je specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda koja promovira socijalnu pravdu i meĎunarodno priznata ljudska i radnička prava. Komisija za status žena i Komitet (odbor) za ekonomska. Može da obrazuje radne grupe.

6 . vladavine zakona. Članstvo u Vijeću Europe otvoreno je svim europskim demokratskim državama koje su prihvatile načelo vladavine prava i koje jamče temeljna ljudska prava i slobode svojim graĎanima. čiji su glavni zadaci jačanje demokracije. ljudskih prava. E) VIJEĆE EUROPE meĎunarodna organizacija 47 država članica šire europske regije. i Tajništvo. (Članak 1. Projekti sponzorirani od strane UNESCO-a uključuju opismenjavanje.sigurnosti promovirajući suradnju meĎu narodima na područjima obrazovanja. jedino je u Aziji još uvijek u embrionalnoj fazi. te pokušaja prevladavanja jaza izmeĎu digitalno razvijenih i nerazvijenih zemalja. znanosti i kulture u cilju unapreĎenja općeg poštovanja pravde. UNESCO provodi svoje akcije putem 5 glavnih programa: 1. 4. Sjedište Vijeća Europe je u Strasbourgu. komunikacija s informatikom. ljudskih prava i temeljnih sloboda. programe tehničke naobrazbe. organizacijama razvija se i regionalni sistem zaštite ljudskih prava. koga bira Generalna konferencija. Izvršni odborsastavljen od 45 članova. s više od 50 regionalnih ureda. sociologija.1950. Glavni organi su: Generalna konferencija-u kojoj su zastupljene sve države članice. kultura i 5. iako se danas regionalno ureĎenje LJP osjeća na svakom kontinentu. obuke učiteljskog kadra. 14. Statuta UNESCO-a). Odgovarajuće regionalne organizacije uspostavile su i pokrenule mehanizme zaštite na osnovu posebnih ugovora usvojenih za zadovoljavanje regionalnih potreba. obrazovanje. Sjedište organizacije je u Parizu. potpisanoj u Rimu 4. Ovaj proces je naročito uznapredovao u Europi. D) REGIONALNE ORGANIZACIJE U univerzalnim meĎ.11. prirodne i društvene znanosti. meĎunarodne znanstvene programe. regionalne i kulturne projekte povijesti. Najveći doseg Vijeća Europe ogleda se u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. 2. institucija i centara diljem svijeta. UNESCO broji 193 države članice. zaštite ljudskih prava i pravne države na europskom kontinentu. godine (13 država članica Vijeća) i koja služi kao osnovni pravni dokument Europskom sudu za ljudska prava. promoviranje kulturoloških različitosti. 13. 3. meĎunarodne projekte zaštite svjetskog kulturnog i prirodnog naslijeĎa.

razmatraju pitanja i donose odluke. u Madridu 1983.(a) Statuta: Cilj Vijeća Europe je postići bolju povezanost među svojim članova sa svrhom očuvanja i ostvarivanja ideala i načela koji su im zajednička baština i koja olakšava njihov ekonomski i socijalni napredak. u skladu s Europskom konvencijom o ljudskim pravima promocijom europskog kulturnog identiteta i raznolikosti. zagaĎenje okoliša. 3.Članak 1. sastanak u Parizu (šefovi država i vlada) na kojem je usvojena Povelja za novu Europu (1990). uspostavljeni su organi KESS-a. 15. u skladu s Europskom poveljom o regionalnim i manjinskim jezicima slobodom medija. Vijeće se bavi: zaštitom demokracije i vladavine prava zaštitom ljudskih prava. b) održavanje bilateralnih sastanaka c) skretanje pažnje drugim članicama KESS-a na slučaj ili situaciju d) iznošenje pitanja na konferencijama. Moskva 1991. u Beču 1986. 4. Druge konferencije: 1. zlouporabu opojnih droga i organiziranog kriminala poticanjem demokratske stabilnosti kroz reforme. posebno: socijalnih prava. a to su: Savjet KESS-a – sastoji se od ministara vanjskih poslova zemalja članica i Odbor starijih službenika – sastavljen od stručnjaka koji pripremaju sastanke Savjeta. Usvojen je i Berlinski mehanizam kojim se sve zemlje članice KESS-a mogu sazvati da suraĎuju prilikom izvanrednih neprilika gdje se krše načela Helsinškog završnog akta 7. 2. 1975. 5. usvajanjem završnog akta Helsinške konferencije. – odustaje se od socijalističkih doktrina. SIDA. uključujući diskriminaciju. usvaja se Zaključni dokument koji je sadržavao odjeljak „Ljudska dimenzija Kess-a“ u kojem je ureĎen promatrački mehanizam koji se satoji od 4 faze: a) razmjena informacija i odgovori drugim državama na zahtjev. u Parizu 1989. godine pod nazivom Konferencija za europsku sigurnost i suradnju (KESS). – nakon raspada istočnog bloka. 6. u skladu s Europskom socijalnom poveljom jezičnih prava. Osnovana je 1973. F) ORGANIZACIJA ZA EUROPSKU SIGURNOST I SURADNJU (OESS) jest meĎunarodna organizacija. ksenofobiju. u Beogradu 1978. „ Moskovski dokument o ljudskoj dimenziji KESS-a – slanje misija za istraživanje činjenica u zemlju koja je optužena za kršenje ljudskih prava . u skladu s Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina problemima kojima se suočava europsko društvo. u Kopenhagenu 1990.

spol. područje ljudskih prava je u odreĎenoj mjeri dotaknuto u pitanjima: zabrana svakog oblika diskriminacije. jednak tretman muškaraca i žena. Europski parlament usvojio je Deklaraciju o osnovnim ljudskim pravima i slobodama. sloboda udruživanja. Povelja o osnovnim socijalnim pravima radnika. preimenovana u OESS 16. zaposlenja. Ameriĉki sustav za zaštitu ljudskih prava -odnosi se na dva pravna izvora: 1) Povelja organizacije američkih država (OAD) – odnosi se na sve države članice 2) Američka konvencija o ljudskim pravima – obvezuje samo članice ugovornice Povelja OAD: usvojena je 1948. ljudska prava.Bavi se nizom sigurnosnih pitanja. Europska unija danas broji 27 država članica.. 1989. 7 studenoga 1993. Stvoren je i Europski sud pravde. svaki graĎanin EU može podnijeti zahtjev Europskom parlamentu za kršenje prava. koja kontrolira da . nacionalnost. a garantira osnovna prava pojedinaca bez razlike na rasu. koji se brine da se poštuju prava i osnovne slobode predviĎene Europskom konvencijom. diplomacija. osiguranje radnih i životnih uvjeta.1995. Luksemburga i Nizozemske). mjere za izgradnju povjerenja i sigurnosti. KESS je 1. a u njoj se nabrajaju osnovna prava radnika: sloboda kretanja. nadzor izbora i privrede te zaštita okoliša. nagraĎivanja. godine izmeĎu šest država (Belgije. nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951.. demokratizacija. godine i ima sjedište u Luxembourgu. 17. – u okviru OAD-a je formirana i MeĎuamerička komisija za ljudska prava. Italije. OESS je najveća regionalna sigurnosna organizacija na svijetu. Francuske. Njemačke. donešena je 1989. vjeroispovijest. Iako je EU ekonomska organizacija. središnje Azije i Sjeverne Amerike. godine. Najznačajnija su: kontrola naoružanja. sukazivanje na socijalna i ekonomska prava u pogledu zaštite radnika te slobodnog prometa dobara i usluga. Europski sud je osnovan 1952. Europska unija formalno je uspostavljena 1. socijalna i zdravstvena zaštita. sloboda kretanja i nastanjivanja.1. ali koju Europski sud nije dužan primjenjivati.). MeĎu 56 zemalja koje sudjeluju nalaze se države iz Europe. G) EUROPSKA UNIJA Europska unija (kratica EU) jedinstvena je meĎuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država. stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta 1992. ali donešena odluka nije pravno obvezujuća.

i djelomično treću. . Druga posebnost je da navodi dužnosti pojedinca u odnosu na obitelj. Amnesty International.1963. 8 19. Tipična graĎ. MeĎunarodna komisija pravnika. MeĎuamerički sud za ljudska prava – ima 7 članova koji se biraju meĎu uglednim pravnicima. pr. za davanje savjetodavnih mišljenja (mogu ih tražiti i zemlje OAD-a). 1990. Protokolom iz San Salvadora (1988) garantiraju se još neka ekonomska. iako ju SAD nikad nisu potpisale. Mogu im se obraćati samo države ugovornice i komisija. Protokolom uz Povelju). pravo na privatnu sferu i prava vezana za krivični postupak. mir.. člankom 71 Povelje UN-a je omogućeno sudjelovanje nevladinih udruga u radu vladinih organizacija putem EKOSOK-a.zemlje članice poštuju osnovna ljudska prava. naglašavaju autonomiju čovjeka u odnosu na državu. MeĎunarodni helsinški odbor. Afričkom poveljom je osnovana i Afrička komisija za ljudska prava (ali ne i sud). zdravu životnu okolinu. Svjetsko vijeće crkava. 20. Afriĉki sustav zaštite ljudskih prava Organizacija afričkog jedinstva (OAJ). Štiti pravo naroda na razvoj. (1965. u Buenos Airesu je postala i formalni organ. Nevladine organizacije i ljudska prava Npr. a na daljnje razmatranje šalje (Skupštini šefova država i OAJ) pitanja koja se odnose na postojanje niza ozbiljnih i masovnih kršenja ljudskih prava. neosporne i obvezne. ali i drugu. usvojen Protokol o ukidanju smrtne kazne. (izraĎena po uzoru na Europsku konvenciju). Obraćanje komisiji je moguće. i društvenu i državnu zajednicu. usvojena je Američka konvencija o ljudskim pravima. socijalna i kulturna prava. ali i svaka treća zainteresirana stranka (osobe i nevladine organizacije). presude suda su konačne. KLASIFIKACIJA LJUDSKIH PRAVA LJP i slobode mogu se klasificirati na razne načine. MeĎunarodni odbor crvenog križa. 1969.. koji zaključuje sporazume na temelju konzultacija sa nevladinim organizacijama. najvažnije je da ukažemo na razvrstavanje prava i sloboda na osnovu njihove društvene prirode i vrste njihovih nosilaca. Klasifikacija prava na osnovu njihove društvene prirode: GraĊanska i politiĉka prava tiču se u prvom redu odnosa pojedinca i države. GraĎ. pr. iako nema organa za izvršenje. 1981. 18. – može joj se obratiti svatko kome su kršena prava po konvenciji. su pravo na život. Afrička povelja o pravima čovjeka i naroda (Bandžulska povelja) – sadrži prvu generaciju ljudskih prava.

Zabrana diskriminacije je jedno od najvažnijih kolektivnih prava. socijalna i kulturna prava su usmjerena na to da ljude dovedu u sličan. 3. Ekonomska. svjetskog rata. pravo na zdravu životnu okolinu. POJAM DISKRIMINACIJE Opći instrumenti o ljudskim pravima ne definiraju u potpunosti diskriminaciju. vjerske) grupe ljudi koja imaju neka zajednička obilježja. Ova su prava u prvom redu zasnovana na načelima jednakosti i solidarnosti. kao što su pravo na razvoj. kao zabrana diskriminacije meĎu ljudima. socijalna i kulturna prava. Načelo jednakosti se ispostavlja kao načelo nediskriminacije.to su prava nabrojana u velikim dokumentima graĎanskih revolucija s kraja 18. Originalno značenje riječi „diskriminacija“. . pravo na hranu itd. i politička prava. i politička prava zasnovana su na načelu slobode. isključivanje. tj. „Generacije“ ljudskih prava – neki autori i organizacije ljudska prava dijele u generacije: 1. IzmeĎu ta dva prava formira se i pravo pojedinca da u zajednici uživa s drugima neko pravo. zato se pojam diskriminacije u prvom redu mora graditi na osnovu opisa u nekim posebnim ugovorima. prava čovjeka da učestvuju u upravljanju državom i zajednicom. OPĆI UVJETI POD KOJIMA SE UŢIVAJU LJUDSKA PRAVA --23.st. koja je preuzeta iz lat. Prihvaćanje nejednakosti ljudi ruši se cijeli koncept ljudskih prava.Politička prava su prava participacije. 2. GraĎ. generacija . generacija – obuhvaćaju se prava i zahtjevi za pravima nastali poslije 2. dakle graĎ. U suštini svako pravo ima kolektivnu dimenziju 22. i početkom 19. jezika. generacija – ekonomska. i politička prava. pravedan društveni položaj kako bi stvarno mogli da uživaju graĎ. NAĈELO JEDNAKOSTI Osnovno načelo suvremenog prava o ljudskim pravima jeste da su svi ljudi jednaki. ograničavanje ili davanje prvenstva“ koje se zasniva na nekom nedozvoljenom razlogu i „ima za cilj ili poslijedicu ugrožavanje ili onemogućavanje ljudskih prava i osnovnih sloboda“. jeste „razlikovanje“. 21. 9 24. aktivno i pasivno biračko pravo i pravo na pristup javnoj službi.. INDIVIDUALNA I KOLEKTIVNA PRAVA Individualna prava su ona koja pripadaju osobi kao pojedincu. Ona je „svako razlikovanje. To su prava koja posjeduju ljudska bića zato što su ljudska bića. a Kolektivna ljudska prava – su ona koja pripadaju skupini ljudi ( tipično kolektivno pravo je pravo na samoopredjeljenje) prava manjine su isto tako kolektivna prava (nacionalne.

nacionalnog i socijalnog porijekla. O tome vodi računa Univerzalna deklaracija. Švedska. oni počinju slobodno izlaziti na ulice. zato im je položaj čak i teži od položaja apatrida.). vrijeĎaju ih i ucjenjuju. No u novije vrijeme takav stav prema tim osoba se promijenio. Ţene – u mnogim društvima se osobe ženskog spola stavljaju u nepovoljniji položaj od muškarca. Osobe drukĉije seksualne orijentacije – homoseksualci i lezbijke su u skoro svim država svijeta izloženi napadima. zarobljenike i civilno stanovništvo. imovine. Cilj ovakvih mjera je da se ispravi povijesna nepravda i da se svi ljudi postepeno dovedu u stanje stvarne jednakosti. UGROŢENE KATEGORIJE Osobe ukljuĉene u oruţane sukobe – u ratu izvjesne kstegorije ljudi gube zaštitu i podršku svoje države kada se naĎu u vlasti neprijateljske strane. da traju dok se pripadnici zanemarene grupe ne izjednače s ostalima. Osobe bez drţavljanstva ( apatridi ) – su u teškom pravnom i faktičnom položaju jer su svugdje stranci i ne uživaju zaštitu ni jedne države. boje. roĎenja i drugog statusa. Ova se vrsta diskriminacije propisuje otvoreno. diskriminaciji i kažnjavanju. vjeroispovijedi. U suvremenom meĎunarodnom pravu zabranjeno je razlikovanje na osnovu rase. Seksualni odnos istog spola smatrao se kaznenim djelom. i čl. ruganju. pravnim normama. 26. gdje se . dopušta im se sklapanje braka i posvajanje djece (Danska.. „Pozitivna diskriminacija“ – mjere za ispravljanje posljedica ranije diskriminacije. koja je najčešće zemlja njihovog državljanstva. tj. zato je zaštita LJP počela u ovoj područja i odnosila se na ranjenike. Osim tamo. koje se često nazivaju preferencijalni tretman ili afirmativna akcija.17 Europske konvencije. jezika. Države su ovlaštene da u korist povijesnih zapostavljenih grupa preduzimaju pozitivne mjere. Čak i kada im ga njihova država ne oduzme. Takve osobe isključuju se iz nekih zanimanja (školstvo.U području LJP diskriminacija predstavlja razlikovanje u pogledu posjedovanja i opsega prava koje nije dozvoljeno zbog osnova i načina razlikovanja. Norveška.). ZABRANA ZLOPORABE LJUDSKIH PRAVA Korištenje prava i sloboda s jasnom namjerom da se ona ukinu. Neke društvene grupe ulaze u eru nediskriminacije s teretom prošlosti. političkog ili drugog uvjerenja. Zaštitom osnovnih prava i interesa tih kategorija bavi se humanitarno pravo. a još češće provodi u praksi... Izbjeglice – to su osobe koje zbog straha od proganjanja napuste zemlju u kojoj prebivaju. smatraju ih „nenormalnima“ i bolesnima.5 PGP-a. 25. spola. ovakve odredbe su postavljene i u čl. vojska. Ove mjere moraju biti privremene. prestaju se kriti iz straha od prijezira okoline. oni su samo formalno njeni državljani jer od nje ne mogu očekivati zaštitu.

može se koristiti amnestijom. Svako ima pravo da mu se poštuje pravo na život. za razliku od samoubojstva. ne može se tvrditi da se jednom ukinuta smrtna kazna može ponovno uvesti samo zato što ju PGP donekle tolerira. koja predstavlja kolektivno pomilovanje. U vezi s pravom na život nastaju brojna pitanja. žele da okončaju nepodnošljiv život ali. 28. u okvir prava na život spada i pravo svakog osuĎenika da traži pomilovanje i zamjenu kazne. obavljen uz pristanak ili na zahtjev trudne žene. u načelu od trenutka začeća! Eutanazija je lišavanje života ljudskog bića na njegov vlastiti zahtjev. Svako ljudsko biće ima uroĎeno pravo na život. Ovo pravo mora biti zaštićeno zakonom. kao neizlječivi bolesnici. ne može se izvršiti nad trudnom ženom. ZABRANA MUĈENJA I SVIREPIH. ne može biti izrečena a da se pritom povrijedi neko drugo zaštićeno PGP ili Konvencijom o genocidu. Nitko ne može biti samovoljno lišen života. uživanje drugih prava je ugroženo pa i nezamislivo. apsolutno je zabranjeno izricanje smrtne kazne osobi mlaĎoj od 18 god.. ili da se prava manjina mogu smanjiti jer su bila iznad 10 meĎunarodnih standarda. tj. Npr. 27. pravo nje i njenog bračnog druga da planiraju obitelj dolazi u sukob s pravom zametka na život. Ako je pobačaj dobrovoljan. bez obzira kada se sudi. traže od drugoga (najčešće liječnika) da im u tome pomognu. PRAVO NA ŢIVOT Ako bi se postavilo koje ljudsko pravo je najvažnije. Smrtna kazna: može se izreći samo za najteža kaznena djela ( umišljajni zločini sa smrtnim i krajnje teškim posljedicama). od kojih najveću pažnju izazivaju pobačaj i eutanazija. odgovor bi sigurno bio: pravo na život! Bez zaštite samog života. NEĈOVJEĈNIH ILI PONIŢAVAJUĆIH POSTUPAKA I KAZNI Muĉenje ( tortura ) je jedan od najstarijih i nažalost danas najraspostranjenijih vidova unižavanja ljudskog dostojanstva i povrede ljudskih prava. Pri tom se uglavnom misli na one koji. . kojima bi se demokracija otklonila. pravo žene da raspolaže svojim tijelom. bitan je uzrast u trenutku izvršenja kaznenog djela. mora biti izrečena u skladu sa zakonom koji je važio u trenutku kada je krivično djelo izvršeno.još dodaje da se države ne mogu pozivati na meĎunarodne ugovore da bi ukinule postojeća prava zbog toga što u njima nisu spomenuta. Pobaĉaj ( abortus ) predstavlja nasilni prekid trudnoće uz žrtvovanje ploda ( fetusa ). Ovo će se pravo štititi zakonom. Opasnost od uvoĎenja teokracije ili demagogije u nekim zemljama.

Ovo pravo ne može se ukinuti ni ograničiti proglašenjem izvanrednog stanja. koja može biti ograničena iz uobičajenih razloga. Svako javno izvršenje smrtne kazne je nečovječno i ponižavajuće. 31. iste su prirode kao i mučenje ali je nanesena bol manjeg inteziteta. Prema čl. Surovo. ali ne kao što se to nekada činilo diskriminiranjem zbog statusa udate žene ili izvanbračnog djeteta. Mučenje ne može zakonito ni z akoga da proizvede nikakve povoljne poslijedice: korištenje iskaza datih pod prinudom protivno je njegovoj zabrani i predstvalja povredu prava na ispravno suĎenje. U nekim zemljama (SAD. Jamajka) osuĎenici na smrt godinama u posebnim zatvorskim krilima tzv. PRAVO NA STATUS ---30. koje se smatralo krunskim dokazom njegove krivice. 10. fizička ili duševna. PGP s osobama lišenim slobode „ima se postupati čovječno i s poštovanjem uroĎenog dostojanstva ljudske osobnosti“. 29. da bi se mogla kazniti za dijelo koje je izvršila ili se sumnja da je izvršila. Ovakvo neprekidno iščekivanje smrti je psihički nepodnošljivo i sve se češće smatra povredom ljudskih prava osuĎenika. ratni zarobljenici. kao što su maloljetnost ili duševna bolest. s ciljem da se od nje ili neke treće osobe dobiju obavijesti ili priznanje. a kada je ponižavanje u pitanju naglasak je više na psihičkom trpljenju zbog povrede dostojanstva nego na fizičkoj patnji. Izraz „mučenje“ označava svaki čin kojim se nekoj osobi nanosi velika bol ili patnja. 11 Zabrana nedobrovoljnog podvrgavanja znanstvenim eksperimentima – podvrgavanje osoba medicinskim ili znanstvenim opitima bez njenog slobodnog pristanka izjednačava se s mučenjem. st. Postupanje s osobama lišenim slobode – te osobe su bolesnici u psihijatrijskim ustanovama. PRAVO NA DRŢAVLJANSTVO Državljanstvo se stječe roĎenjem ili priroĎenjem (naturalizacijom). 1. neĉovjeĉno ili poniţavajuće postupanje i kaţnjavanje – ostali zabranjeni postupci i kazne nisu precizno opisani. zatvorenici i pripadnici oružanih snaga u onoj mjeri u kojoj im je sloboda ograničena.Mučenje se dugo priznavalo kao sasvim zakonit dio istražnog postupka u želji da se doĎe do priznanja okrivljenoga. . RoĎenjem se stječe na 2 načina: 1. PRAVO NA LIĈNOST (OSOBNOST) Ovo pravo podrazumijeva pravnu. ali ne i uvijek i poslovnu sposobnost. „hodnicima smrti“ čekaju na izvršenje kazne.

ZABRANA NEZAKONITOG I SAMOVOLJNOG LIŠAVANJA SLOBODE Lišenje slobode je najčešće povezano s kaznenim postupkom.. kao veza s državom. poslije 2. rata potpisana je Dopunska kovencija o ukidanju ropstva. pravo vlasništva. da uz nagradu ili bez nje. 34. 33. mogućnost tjelesnog kretanja u širokom prostoru i po slobodnom izboru. PRAVO NA (FIZIĈKU) SLOBODU Sloboda je širok pojam i obuhvaća bar mogućnost da se uživaju sva ljudska prava. Naturalizacijom stranac dobije novo državljanstvo na osnovi molbe i uz dokaz ispunjenih nekih zakonskih uvjeta. ZABRANA ROPSTVA Nastojanja da se ukine ropstvo označavaju početak meĎunarodne suradnje za obranu osnovnih ljudskih prava. Trgovina robljem obuhvaća stjecanje roba silom ili kupovinom. Svako dijete ima pravo da stekne državljanstvo. ali se zabrana samovoljnog i nezakonitog . Čovjek može imati 2 (bipatrid) ili više državljanstva. 32.svj. sloboda okupljanja itd. i čl. no sve ovisi hoće li mu dotične države to dopustiti. Prema ovim ugovorima: rob je ljudsko biće nad kojim postoji. potpisan Akt protiv ropstva. prinudni rad se prema Konvenciji br.). 1926. postoji još i danas i ispostavlja se kao dužnost onoga koji radi na zemlji koja pripada drugome. pruža usluge vlasniku a da svoj položaj ne može da promijeni. U SAD je ropstvo bilo dozvoljeno sve do 1863. U najužem smislu riječi pod slobodom se u prvom redu podrazumijeva fizička sloboda. S ropstvom se izjednačavaju i slijedeće situacije: ropstvo zbog duga koje nastaje tako što se dužnik obvezuje da otplatu duga zajamči svojim uslugama ili uslugama osoba nad kojima se stara. ne smije se miješati s pripadnošću naciji (nacionalnošću). u potpunosti ili djelomično. 29 smatra svaki rad ili usluga koji se iziskuju od nekog bez njegovog pristanka i pod prijetnjom kazne. Državljanstvo. Državljanstvo se gubi: voljom državljanina ili kaznom gubitka državljanstva.dijete naslijeĎuje državljanstvo roditelja (pravo krvi) i 2. trgovine robljem i ustanova i prakse sličnih ropstvu iz 1956. koja se često formuliraju i kao „slobode“ (sloboda kretanja.8 PGP. prodaju i prevoženje robova. u Briselu je 1890. dijete dobije državljanstvo one države na teritoriju koje je roĎeno (pravo tla). 12 kmetstvo poznato kao „normalno“ stanje u doba feudalizma. pod okriljem Društva naroda usvojena je Konvencija o ukidanju ropstva i trgovine robljem.

država ima pravo da protjeruje i strance koji su zakonito na njenom teritoriju. a u najkraćem roku i za što ga se optužuje. Protjeranome se ostavlja mogućnost da ode u drugu zemlju po svom izboru. može se ograničiti zakonom samo iz uobičajenih razloga koji se odnose i na većinu drugih prava. uhićenik ili osoba u sličnom položaju treba da što manje trpi zbog lišenja slobode koje nije definitivno i razlikuje se od izdržavanja vremenske kazne. tako se i u nju slobodno može vratiti. uhićeniku se odmah mora priopćiti razlog uhićenja. Sloboda meĊunarodnog kretanja – u stara vremena granice na kopnu nisu bile jasno obilježene i stogo kontolirane pa njihov prelazak nije bio otežan. Ako je u pitanju kazneni postupak. sprječavanja zaraza. Prava osoba lišenih slobode – čak i kada je lišavanje slobode samo po sebi ispravno. pravosudni postupak u kojem sudbena vlast neke zemlje predaje sudbenoj vlasti druge zemlje osobu radi kaznenog postupka ili radi izdržavanja već pravomoćne kazne. 35. On mora u najkraćem roku (od nekoliko dana što se često ne poštuje i uhićenik duže ostaje u rukama policijskih organa ) biti doveden pred sud ili drugog službenika sa sudskim ovlaštenjima i mora mu se u razumskom roku suditi. . Države ljubomorno čuvaju svoje suverene ovlasti da odlučuju o ulasku i nastanjenju stranaca. SLOBODA KRETANJA Sloboda kretanja unutar drţavnog teritorija – državljani i stranci (kojima je dopušten ulazak na teritorij države) mogu se slobodno kretati i odlučiti gdje će se nastaniti unutar teritorija države. pa čak i ako je izbjeglica.ponašanja vlasti odnosi i na ostale oblike ograničavanja fizičke slobode. Državljanin ima pravo na putovnicu i onda kada duže živi u inozemstvu. primjenjuju radi liječenja. jer se u tom pogledu još uvijek nalazi u nadležnosti svoje države. Ekstradicija je izručenje. kontrole useljavanja. kakve se npr. Nekada se ova ograničenja odnose samo na strance. Pravo ulaska na teritorij strane države ne postoji. kao što se slobodno može napustiti teritorij vlastite države. ali pri tome mora poštovati neke proceduralne uvjete. Iako izgleda sasvim prirodno ovo pravo se mnogo ograničavalo i još se ograničava. Protjerivanje stranca koji nezakonito boravi na teritoriju države u načelu je uvijek dozvoljeno. Lišenje slobode nije zakonito ako zakonom nisu propisani razlozi za njega i postupak po kojem se provodi. Protjerivanje stranaca – je nareĎenje državnog organa strancu da napusti teritorij države u odreĎenom roku.

st. da bi se u 20. 39. 37. izvršna vlast.). Nitko ne može da se poziva na ova prava i pogodnosti ako je izvršio meĎunarodno kazneno djelo (zločin protiv mira. pojavio zahtjev da se ovo pravo prizna na teritoriju strane države. Ovaj se običaj izgubio. PRAVO NA PRISTUP SUDU I POŠTENO SUĐENJE Suvremeno pravo o ljudskim pravima polazi od toga da o stvarnom uživanju ljudskih prava mogu najbolje da prosuĎuju nezavisni i nepristrani sudovi. kada se svatko mogao spasiti opasnosti i kaznenog gonjenja ako se skloni na neko zaštićeno. . ratni zločin itd. Uloga suda je veoma važna ako prava pojedinca ugrožava sama država. PredviĊenost kazne (nulla poena sine lege) – nitko ne smije biti osuĎen na kaznu koja nije bila zakonom propisana u trenutku izvršenja ili na kaznu koja je stroža od nje. Ono se ubraja u prava koja se ne mogu ukidati ni ograničavati ni kada je proglašeno izvanredno stanje. U tom pogledu ne može biti nikakvog razlikovanja čak ni kada je riječ o strancima. tj. Ako je poslije izvršenja djela kazna zakonom ublažena. čovječnosti. pa se ekstradicija u pravilu odnosi samo na strance. Pojam takvog prava potječe iz pradavnih vremena. 13 36. *Pravo na ravnopravan pristup sudu – svatko ima pravo da se obrati sudu pod jednakim uvjetima. PRAVO NA PRAVNU SIGURNOST I PRAVEDNO POSTUPANJE --38. PRAVO AZILA ( PRAVO NA UTOĈIŠTE) U meĎunarodnom pravu se pod „pravom azila“ podrazumijeva pravo države da na svom teritoriju ili na mjestu koje je pod njenom kontrolom pruži utočište strancu za koga smatra ugroženim.Većina država zabranjuje izdavanje vlastitih državljana. Nije svaka država koja se zove „sud“ dostojna toga imena. ZABRANA RETROAKTIVNOG KAZNENOG ZAKONODAVSTVA Uvjet da kazneno djelo bude zakonom utvrĊeno (nullum crimen sine lege) – načelo prema kojem nitko ne može da bude kazneno odgovoran zbog postupka koji u vrijeme izvršenja nije bio zakonom opisan kao kazneno djelo. Ovo je jedno od osnovnih načela kaznenog prava. sveto mjesto. počinitelj kaznenog djela će biti osuĎen na blažu kaznu. Pravo azila može se promatrati i kao pravo čovjeka da dobije utočište. Prikrivena ekstradicija postoji onda kada se stranac jednostavno predaje organima strane države radi provoĎenja kaznenog postupka.

Prisutnost publike i novinara može se ograničiti kada to iziskuju interesi morala. postupak treba da bude takav da ih poštedi traumatičnih iskustava i da ih za uvijek ne obilježi kao prijestupnike. *Pretpostavka nevinosti . ako bi škodilo interesima pravde. Ovaj izraz se može odnositi i na telefonske . s druge strane. što znači da mora biti usmen i otvoren. osim kada to nije u interesu maloljetnika ili ako je riječ o bračnom sporu ili starateljstvu nad djecom.svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. one mora da doĎu do riječi. nacionalne sigornosti. Dozvoljena su fakultativna ograničenja. *Pravo na poštovanje doma (stana) – stan svakog čovjeka i obitelji je nepovrediv. *Pravo na poštovanje obiteljskog ţivota – značenje izraza „obiteljski život“ teško je precizno odrediti. *Naĉelo javnosti – postupak pred sudom mora da bude dostupan javnosti. javnog poretka. s jedne strane. zaštićen od javnosti. PRAVO NA OSOBNO DOSTOJANSTVO ---14 41. nepovredivosti doma i prepiske. *Pravo na privatni ţivot – privatni život predstavlja privatnu sferu. 40. da budu prisutne suĎenju i da jednako raspolažu pravnim lijekovima. i osobnih i društvenih dužnosti. obiteljskog života. *Pravo na naknadu štete zbog neosnovane osude *Zabrana ponovnog suĊenja (ne bis in idem) – nikome se ne može ponovno suditi zbog istog kaznenog djela ako je već bio osuĎen ili osloboĎen odgovornosti konačnom presudom. obiteljski život i prepiska. kao kad su u pitanju privatni. Presuda se mora javno priopćiti. radi poštovanja prava na privatni život. Teret dokaza je na tužiocu. *Prava maloljetnika – država u postupku pred sudom mora voditi računa o uzrastu maloljetnika. Pravo na privatni život zaštićeno je svim meĎunarodnim instrumentima. kao i časti i ugleda pojedinca. seksualni život itd. *Pravo na poštovanje prepiske – komunikacija pisanjem. jer se obiteljski život zasniva na prefinjenim kombinacijama emocija. pravo na uspostavljanje i njegovanje odnosa s drugim ljudskim bićima.Ravnopravnost mora da postoji i izmeĎu stranaka tijekom cijeloga postupka. PRAVO NA POŠTOVANJE PRIVATNOSTI Pravo na privatnost predstvalja zbirni naziv za zaštitu nekoliko raznorodnih prava. pravo čovjeka da živi kako želi. i to prava na poštovanje privatnog života.

*PESK se bavi pitanjima prava na obrazovanje sindikata i time slobodu udruživanja uvodi u krug ekonomskih i socijalnih prava. iako kao političko pravo ne bi bilo ostvarljivo bez zajednice s drugima. Ova prava imaju za svrhu da svima osiguraju život dostojan čovjeku i da osiguraju ekonomsku nezavisnot. *Pravo na štrajk – ovo pravo predstavlja svojevrsnu garanciju istinitog sindikalnog udruživanja.razgovore. Pravo na formiranje sindikata uključuje pravo sindikata da donose vlastita pravila. supružnici su ravnopravni u pogledu meĎusobnih graĎanskopravnih prava i obveza i u svom odnosu prema djeci. Pridjev „mirno“ ograničava pravo na okupljanje. 15 . Univerzalna deklaracija zajedno sa slobodom udruživanja jamči pravo na slobodu mirnog okupljanja. Dijete ima pravo na ime odmah po roĎenju. u atmosferi sreće. 42. predstavlja manje formalan skup od „udruživanja“. Specifičnost eko. najbolje moći ostvariti i obraniti udružen s drugima. SLOBODA UDRUŢIVANJA. POSEBNA ZAŠTITA OBITELJI I DJETETA Brak i obitelj uživaju posebnu društvenu zaštitu. ima pravo na mišljenje i izražavanje. PGP pak ne jamči svakome ovo pravo.. 45. Ako štrajk nije dozvoljen ili je bitno ograničen onda sindikati gube svoju svrhu. kao i na prijenos informacija putem telekomunikacijskih sredstava (faksovi. soc.). i kulturnih prava je u tome da se ova prava ne mogu u potpunosti provesti za kratko vrijeme. da upravljaju svojim poslovima i da osnivaju sindikalne saveze. elektronska pošta. EKONOMSKA I SOCIJALNA PRAVA Ekonomska i socijalna prava su ona ljudska prava kojima se štiti ekonomski i socijalni položaj pojedinca... U vezi s brakom. ljubavi i razumijevanja. PRAVO NA OBRAZOVANJE SINDIKATA *Pojedinac će svoja individualna prava. jer su sredstva za njihovo provoĎenje ograničena i zavise o stupnju ekonomske razvijenosti jedne države. 44. Prepiska svakog pojedinca je načelno zaštićena. Pravo na udruživanje je pravo pojedinca. kao i njegovo pravo na državljanstvo. Ukoliko bi nadležni organi imali razumne razloge da vjeruju da planirano okupljanje neće imati „miran“ karakter oni bi mogli zabraniti takve manifestacije. 43. SLOBODA MIRNOG OKUPLJANJA „Okupljanje“ označava susretanje s ljudima. nego samo priznaje pravo mirnog okupljanja. pa i ona meĎunarodno garantirana. treba rasti u obiteljskoj sredini. Zato ovo pravo mora biti zaštićeno i najvišim pravnim aktima svake zemlje. individualno pravo a ne pravo bilo kakve grupe. u toku braka i u slučaju njegovog raskida.

*Pravo na pravedne i povoljne uvjete rada – radnici imaju pravo na pravednu plaću. i stalno poboljšanje životnih uvjeta.. podrazumijevajući odgovarajuću ishranu. U PESK-u se navodi da: Države ugovornice priznaju pravo svakome na životni standard dovoljan za njega i njegovu obitelj. Kod socijalnog osiguranja radnici izdvajaju odreĎeni dio svoje plaće da bi oni i članovi njihove obitelji kasnije imali pravo na odreĎenu naknadu. nezaposleni. 47. Na taj se način neposredno povezuje zaštita ljudskog dostojanstva kao temeljnog ljudskog prava. čiji je značaj u tome što omogućava ekonomsku nezavisnost pojedinca. Ono podrazumijeva pravo da svatko ima mogućnost da osigura sredstva za život radom koji je slobodno izabrao ili prihvatio (pravo na izbor zanimanja.znači da svaki pojedinac ima pravo da uživa najviši dostupni standard fizičkog i mentalnog zdravlja. odjevanje.. pravo na besplatnu pomoć prilikom traženja posla). POSEBNA ZAŠTITA MAJKI I DJECE . PRAVO NA ZDRAVLJE . izbor rada i mjesta gdje će se taj rad obavljati. osigurati im dnevni i nedjeljni odmor. 50. PRAVO NA DOSTOJAN ŢIVOTNI STANDARD Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima govori da svatko ima pravo na standard života koji osigurava zdravlje i blagostanje. Radnici imaju pravo na odmor i slobodno vrijeme. povrede na radu ili umirovljenje.u najširem smislu podrazumijeva pravo na socijalno osiguranje i pravo na socijalnu pomoć.. PRAVO NA SOCIJALNU SIGURNOST . invalidi itd. prostitucijom itd. poboljšanje ishrane. Socijalna pomoć podrazumijeva naknadu koju pojedinci dobivaju na osnovu svog položaja (npr. u slučaju bolesti. PRAVO NA RAD I PRAVA IZ RADNOG ODNOSA *Pravo na rad – predstvalja jedno od osnovnih socijalnih prava. Nije dozvoljeno praviti razlike izmeĎu muškarca i žene u pogledu plaće za isti rad. Smatra se da je poboljšanje općih uvjeta života (npr. 49. povremeno plaćeno odsustvo i plaćene državne praznike. čista voda itd. a posebno ne podrazumijeva pružanje besplatne zdravstvene zaštite.). razumna ograničenja dužine radnog vremena.. Pravo na zdravlje ne podrazumijeva da država treba jamčiti zdravstvenu zaštitu.) mnogo važnije za poboljšanje zdravlja nego što je to neposredna medicinska zaštita. stanovanje.46. pri čemu rad jednake vrijednosti treba da bude jednako nagraĎen. što je jedan od preduvjeta slobode. npr. Pravo na standard bi trebalo osigurati da nitko ne bude u situaciji da se mora izlagati poniženjima da bi preživio (prosjačenjem.) a čiji su izvor javni fondovi koji se popunjavaju iz poreza. 48.

razvoj i širenje kulture i nauke. 52. Posebna zaštita majkama je u prvom redu: osiguranje odsustva prije i poslije poroĎaja. te zabrana rada djece na poslovima koji su štetni za njihovo zdravlje i moral. ESP (Eur. tijekom odgoja i razvoja djece. Danas se smatra da zaštita majki prije. PRAVO NA UĈEŠĆE U KULTURNOM ŢIVOTU . graĎ. KULTURNA PRAVA .. Posebno se ističe važnost zaštite u doba zasnivanja obitelji. U tom smislu se traži min. države imaju obvezu da ga učine općim i dostupnim svima. Prava djeteta su posebno zaštićena Konvencijom o pravima djeteta.godine potrebne za rad. kao i da se trude da postepeno uvedu besplatnu nastavu. ekonomskih i socijalnih.). država ne smije u školama da promovira nijednu posebnu religiju. moralno ili filozofsko gledište. sigurnost prihoda tijekom porodinskog razdoblja. Na prvom mjestu podrazumijeva pravo da se stekne obrazovanje. (UN 1989) 16 51. Pravo na obrazovanje obuhvaća i jednak pristup obrazovanju. nego daje doprinos ravnopravnosti žena.. njegov značaj je mnogo veći. 53.. budući da obrazovanje predstavlja preduvjet za potpuno uživanje drugih ljudskih prava. Što se tiče srednjeg obrazovanja. besplatno i dostupno svima. Zaštita djece: po ESP. pa je nedozvoljeno praviti bilo kakvu diskriminaciju u tom pogledu. 12 tjedana. moraju biti zaštitćeni od društvenog i gospodarskog iskorištavanja. od fizičkih i moralnih rizika. političkih. PRAVO NA OBRAZOVANJE Iako se pravo na obrazovanje obično promatra kao jedno od kulturnih prava. Prije samog razvoja koncepta ljudskih prava.su usmjerena na očuvanje. pravo na uživanje rezultata znanstvenog napretka. socijalna povelja) navodi duljinu trajanja porodinskog odsustva na min. Tako PESK propisuje da osnovno obrazovanje mora biti obavezno. Ona obuhvaćaju pravo na sudjelovanje u kulturnom životu. Osnovna svrha ovog prava je da spriječi indoktrinaciju djece od strane države. MeĎunarodna organizacija rada je zaštitila majčinstvo na meĎunarodnom nivou (1919. kao i pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa autora znanstvenih i umjetničkih djela.Obitelji se kao „osnovnoj i prirodnoj ćeliji društva“ daje veliki značaj. tijekom i nakon poroda ne zaštićuje samo obitelj kao takvu. dovode ih u opasnost ili mogu sprječiti njihov normalan razvoj.

PRAVA SOLIDARNOSTI – POJAM. Zato se danas ne može zamisliti ni jedan moderan politički program u ekonomski razvijenim zemljama. to još uvijek nije dovoljno da se tvrdi da ona nisu ljudska prava. Univerzalna deklaracija: Svatko ima pravo na društveni i meĎunarodni poredak u kojem prava i slobode objavljeni u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvareni. Načela solidarnosti i prijateljskih odnosa ureĎivat će odose izmeĎu država. *Pravo na zdravu ţivotnu okolinu (sredinu) – ekološke katastrofe koje su potresle čovječanstvo su pokazale da bez zdrave životne okoline nema uživanja ni drugih ljudskih prava. ZNAĈAJ I PRAVNA PRIRODA Prava „treće generacije“ su po našoj sistematizaciji tzv. pošto se pojedinac samo posredno mogao nazreti kao njegov nosilac. dakle prava koja se još uvijek ne mogu efikasno vršiti. POJEDINA PRAVA SOLIDARNOSTI *Pravo na mir i meĊunarodnu sigurnost – osnovu suvremenog meĎunarodnog prava predstavlja načelo zabrane rata i upotrebe nasilnih sredstava u rješavanju meĎunarodnih sporova.. Njegova suština je u tome da država ima obvezu da poštuje pravo pojedinca da izražava i razvija svoju kulturu. kao i da koristi proizvode kulture.. *Pravo na razvoj – ovo je jedno od prava solidarnosti čija je pravna priroda najviše osporavana. Ovakvo gledište se brani time što narod teško može slobodno odlučivati o svom političkom statusu bez kontrole nad svojim nac. Pripadnici jedne kulture mogu sprječavati pripadnike druge u sudjelovanju u kulturnom životu. MeĎutim. *Pravo na upravljanje nacionalnim resursima – ovo pravo se može promatrati i kao sastavni dio prava na samoopredjeljenje naroda. proklamativna prava. resursima. posebno pravo na život i prava na zdravlje. a ne država. zato što njihovu kulturu smatraju „neprihvatljivom“ ili „neprijateljskom“.je opće kulturno pravo. predstavlja pravo pojedinca da sudjeluje u društvenom životu jedne zajednice. koji kao jedan od ciljeva ne proglašava i borbu za zdravu životnu okolinu. 55.. USTAVNI TRETMANI LJUDSKIH PRAVA U BIH . po prvi put izričito. U tom pogledu država ima obavezu da štiti svačije pravo na učešće u kulturnom životu. u Afričkoj povelji: Svi narodi imaju pravo na unutrašnji i meĎunarodni mir i sigurnost. Ovo pravo mogu da ugroze i drugi ljudi. Pravo na mir i sigurnost je definirano. te se tu svrstavaju i prava solidarnosti . 54. ali kao pravo naroda.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful