LJUDSKA PRAVA

1. ŠTO SU LJUDSKA PRAVA? Ljudska prava se odnose na pravnu, filozofsku i političku ideju prema kojem svako ljudsko biće samim činom roĎenja, bez obzira na svoj spol, porijeklo ili državljanstvo, stiče odreĎena neotuĎivih prava. Nije svako pravo ljudsko pravo. Objektivno pravo je skup pravila po kojima se ljudi imaju vladati, stvorenog od nadležnog zakonodavca i podržanog autoritetom države ili meĎunarodne zajednice i sankcijama zbog kršenja prava koje država i meĎunarodne organizacije mogu nametati. Za objektivno pravo u nekim jezicima postoji poseban izraz (eng. law), kojim se ono odvaja od subjektivnih prava koja imaju subjekti prava, fizička i pravna lica (eng. right). U našem jeziku ovo razlikovanje ne postoji. Subjektivna prava počivaju na normi objektivnog prava koja im ta prava daje i zajamčuje. Ustav i zakoni jedne države uspostavljaju se za vrlo širok krug ljudi, sve punoljetne državljane, neka prava kao npr. pravo na učešće u izborima. Subjektivna prava potječu od države, od njenog ustavodavca i zakonodavca, bilo da je demokratski ili nedemokratski, i zavise od njene volje. MeĎu subjektivnim pravima izdvajaju se ona prava koja se ne duguju državi i njenoj volji, već ih ljudsko biće ima samim tim što je ljudsko biće, dakle, nezavisno od države i bez države. Ova prava nazivaju se ljudskim pravima – moralnog su porijekla, što znaći da potječu iz normativnog porijekla koji je iznad države i država ih mora poštovati bez obzira da li je na to pristala. Njih podržava liberalno shvaćanje da čovjek kao autonomno i racionalno biće ulazi u državnu zajednicu s nekim pravima koja mu se ne mogu oduzeti. Ljudska prava imaju još neka obilježja: pripadaju svim ljudima bez razlike, njihov broj je manji od sume svih mogućih subjektivnih i moralnih prava u svakoj datoj državi, zasnovana su na vrijednosti koja se priznaje svakom čovjeku, a ne na drugim osobinama, uključujući tu i njihove zasluge. nisu sva moralna prava koja pripadaju svakoj osobi ljudska prava. Ljudska prava su politička jer se ostvaruju u državi i odnose na državu.

najveći broj ljudskih prava usmjeren je isključivo na državu: njima se ona ograničava ili se od nje traži konkretno djelovanje. Najbolji primjer su slobode (sloboda izražavanja, kretanja i okupljanja) gdje se država ne smije miješati i činiti nešto što bi sputavalo ljude da koriste ove slobode. Obaveza države da se ograničava ili suzdržava karakteristična je za graĎanska i politička prava, a da bude aktivna za ekonomska i socijalna prava. Osnovna svrha države je da štiti prava svojih graĎana – osnovna prava mogu se shvatiti kao načela koja nadahnjuju sva ljudska prava. Najpoznatiji su oni proglašeni u Francuskoj revoluciji, koji su poslužili kao inspiracija za Deklaraciju o pravima čovjeka i graĎanina 1789.god., a to su sloboda, jednakost i bratstvo! Katalozi ljudskih prava do sada su se utvrĎivali političkim dogovorom i imali oblik osnovnih političkih deklaracija, ustava, zakona i meĎunarodnih ugovora. 2.IZVORI MEĐUNARODNOG PRAVA O LJUDSKIM PRAVIMA Izvori meĎunarodnog prava o ljudskim pravima isti su kao i drugi izvori meĎunarodnog javnog prava. Prema suvremenim shvaćanjima to su: međunarodni običaji, međunarodni ugovori, opća pravna načela prosvijećenih naroda i odluke međunarodnih organizacija. 2 3. MEĐUNARODNI OBIĈAJ MeĎunarodni običaji primjenjuju se na sve subjekte meĎunarodnog prava bez obzira da li su oni prihvatili običaje svojim unutrašnjim pravom ili ne. S druge strane, ugovori obavezuju samo one meĎunarodne subjekte koji su pristupili meĎunarodnim ugovorima. Običaj je nepisan izvor prava, koji svoje važenje nalazi u neproturječnoj praksi subjekata i u njihovom uvjerenju da su dužni postupati po običajnom pravilu. U meĎunarodnom pravu običajna pravima su mnogo češća i važnija nego u većini unutrašnjih pravnih sistema. Neka ljudska prava i neka pravila u vezi s njihovim uživanjem zagarantirana su meĎunarodnim običajnim pravom. To se odnosi na: apsolutnu zaštitu čovjekovog tjelesnog integriteta (zabrana torture) i na zabranu genocida, ropstva i rasne diskriminacije. MeĎunarodno pravo ne pravi razliku izmeĎu priznatih i nepriznatih subjekata i de facto i de iure vlada, sve države vezane su i običajima koja se tiču garancija ljudskih prava. Važenje meĎunarodnog običaja za jednu državu ne zavisi od njene volje. Običajna pravila u punoj mjeri stupaju na snagu stvaranjem nove države.

U suvremenom meĎunarodnom pravu se sve norme bez pravnih sankcija. pa i šefovi država – ali oni u državama u čije ime su sklopljeni ne prolaze kroz postupak usvajanja meĎunarodnih ugovora. npr. Konvencija o rasnoj diskriminaciji koju je u istom trenutku bilo ratificiralo 150 država. 4. jer poštovanjem ovog načela osigurava se. Navedeni višestrani ugovori su univerzalne prirode. U Africi – Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda od 27. tj. MeĎu njima najvažniji su višestrani ugovori. MEĐUNARODNI UGOVOR Ugovori mogu biti bilateralni i multilateralni (konvencije). Najrazvijeniji takav sistem je u Europi. i protokolima uz nju. na koji svatko može da se poziva.U tradicionalnom meĎunarodnom pravu bolje su bili zaštićeni stranci. najviše država okupljala je Konvencija o pravima djeteta od 20. Važni su i regionalni sistemi zaštite ljudskih prava.) 1989.11. i protokolima uz nju. koju je ratificiralo 195. Postojeći ugovori o ljudskim pravima – Glavni izvori suvremenog meĎunarodnog prava o ljudskim pravima su meĊunarodni ugovori.6. tj. Krajem lipnja 1996. pa i one iz ovakvih sporazuma.11.1969.. uspostavljen Europskom konvencijom o ljudskim pravima od 4. stvoreni suglasnošću država. koje čovjek uživa kao ljudsko biće. . ne podliježu ratifikaciji. od kojih neki obvezuju velik broj država. Svima im je zajedničko da se ugovorni subjekti moraju pridržavati načela pacta sunt servanta (ugovori se moraju poštovati). pisani izvori meĎunarodnog javnog prava. Imamo još jedan razvijen sistem stvoren u Latinskoj Americi .. a potpisalo još 3 države.1950. Priroda ugovora o ljudskim pravima – ugovor o ljudskim pravima je u pravnom smislu riječi ugovor-zakon. otvorenim za države jednog kontinenta ili dijela svijeta. To važi i danas. meĎu kojima je i ona koja se odnosi na sukcesiju takvih ugovora. a ne kao pripadnik svoje države.Američkom konvencijom o ljudskim pravima od 22. ali je zasjenjeno naglim razvojem ljudskih prava. a potpisalo još 6. koji se uspostavljaju regionalnim višestranim ugovorima. To ima razne poslijedice. njime države uspostavljaju objektivni režim ljudskih prava. Države imaju prema strancima obzira radi države čiji su oni državljani. otvoreni su svim državama na svijetu kako bi uspostavile svjetski režim ljudskih prava. na još jedan efikasan način.1981. nazivaju „meko pravo“. studenog (11. provodivost meĎunarodnih normi. na to hoće li ugovor o ljudskim pravima obvezati sukcesore države koja je ratificirala ugovor. 3 Politiĉki sporazumi – „meko pravo“ – njih sklapaju politički organi (vlada).

naročito u području ljudskih prava. „razuman“. Ovaj izvor prava smatra se precedentom. U tom smislu. 6. demokracije i ljudskih prava. tj. Te države su dužne poštovati odredbe Povelje UN-a i obveze prihvaćene u Helsinškom završnom aktu i Pariškoj povelji. Ona je obvezatna. zaštitile manjine (Albanija. Prema Deklaraciji o Jugoslaviji. i kao takav on nastaje kao samostalan izvor prava. baltičke zemlje). poslije 2. „najteža kaznena djela“ itd. svjetskog rata. osobito poglevlje II. nastale od MeĎunarodnog suda pravde. kao da je donešena iz nekog drugog izvora meĎunardonog prava. OPĆA NAĈELA KOJA PRIZNAJU PROSVIJEĆENI NARODI Ovaj izvor meĎunarodnog prava je opće prirode. 8. time što daje odgovarajuću izjavu. Njihov utjecaj na meĎunarodno pravo u novije vrijeme je sve veći. one koje stvaraju . novonastale države su morale prihvatiti i odredbe Konvencije. JEDNOSTRANI AKTI DRŢAVE Država može jednostrano preuzeti meĎunarodnopravne obveze. jer ne sadrži konkretna pravila nego načela koja treba primjenjivati ako podobnijih pravila nema i na osnovu kojih treba postupati pri tumačenju drugih normi. Neke države su na taj način. Irak. svečane preporuke Generalne skupštine UN – one preporuke kojima taj organ UN hoće da nazivom. osobito u pogledu vladavine prava. donešena je Deklaracija o Jugoslaviji. U području ljudskih prava od velike je važnosti Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima. 7. U područja ljudskih prava najvažnija je primjena ovih načela da bi se objasnili i opisali standardi. načinom donošenja i općom atmosferom podari posebnu važnost.12. u kojoj su iznešeni pogledi na priznanje novonastalih država. 16. spada u tzv.5. ukoliko one same to zatraže. proizvodile su pravno djelovanje prema subjektima koji su bili stranke u sporu. npr. o ljudskim pravima i pravima nacionalnih i etničkih manjina. za koju se smatra da je jedan od najvažnijih dokumenata 20.1991. pojmovi koji norme meĎunarodnog prava sadrže bez posebnog definiranja.stoljeća. U posljednje vrijeme njihova važnost se proteže i na druge subjekte. ODLUKE MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA Sudske odluke. Ova se načela izvode iz principa zajedničkih svim ili veći priznatih pravnih sistema svijeta. LJUDSKA PRAVA I MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE Napredak u područja ljudskih prava ne može se zamisliti bez meĎunarodnih organizacija. Ovakvi akti se odnose i na priznavanje država.

doprinose zaštiti LJP tako što njihovi organi. U nju ulaze predstavnici svih država-članica UN.org. Sjedište Ujedinjenih naroda je u New Yorku. te odlučuje o proračunu Organizacije. MeĎ. Ugovorna tijela dužna su da podnose izvještaje ovome organu. ovakva nastojanja imala su svoje uspone i padove. UN je osnovan nakon Drugog svjetskog rata od pobjedničkih sila u nadi da će spriječiti buduće sukobe i ratove meĎu narodima. Ujedinjeno Kraljevstvo. širenje tolerancije i promicanje poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda čovjeka. Ujedinjenih nacija. UNHCR. prihvaćanje obaveza država da štite i poštuju LJP i stvaranje preduvjeta za uživanje LJP. usmjerena na širenje ideje o LJP. U sastavu UN-a djeluje 18 organa. nadziru poštovanje meĎunarodnih obaveza država da štite i poštuju LJP. 2. Priprema meĎ. UNIVERZALNE ORGANIZACIJE – 10. priprema i usvajanje nacrta ugovora o ljudskim pravima. FAO i UNESCO. Generalna (opća) skupština – odlučuje o nacrtima meĎ.org. Francuska. to najčešće čine tako što donose odluke i preporuke (deklaracije) u kojima se definiraju ljudska prava. Tokom 50 god. pa i za ljudska prava. unapređivanjem i zaštitom ljudskih prava. može stvarati pomoćne organe za svako područje.. 2 glavna organa UN za obavljanje funkcija iz područja LJP su: 1. ugovore radi podnošenja Generalnoj .org. UNICEF. postojanja UN. 4 Normiranje se može usporediti s zakonodavnom djelatnošću i predstavlja učešće meĎunarodne organizacije u stvaranju meĎunarodnih pravila i standarda. Kina (prije Tajvan) i Rusija (prije SSSR). ekonomsku suradnju. 9. razvijanje dobrosusjedskih odnosa.). državama na ratifikaciju i pristupanje. fondova i programa kao npr. UN na neki način i dalje podsjeća tko ga je osnovao jer su pet glavnih zemalja pobjednica u Drugom svjetskom ratu stalne članice Vijeća sigurnosti s pravom veta: SAD. UN ima 193 države članice (2011. UN ne mogu da učine ništa što ne želi većina njihovih članica. ili organi stvoreni pod njihovim okriljem.države i čije su članice države (meĎudržavne. UN je meĎunarodna organizacija za održavanje mira i sigurnosti u svijetu. ugovora o LJP. Vijeće za ekonomska i socijalna pitanja UN-a (EKOSOK) je prema Povelji UN opskrbljen najširim ovlaštenjima u području LJP. Organi meĎ. koji se podnose članicama organizacije i dr. MeĎunarodne organizacije se bave normiranjem. Unapređenje LJP je djelatnost meĎ. meĎuvladine organizacije).org. A) UJEDINJENI NARODI Staranje o ljudskim pravima je jedan od osnovnih zadataka najvažnije univerzalne meĎ.

utemeljena 1945. B) MEĐUNARODNA ORGANIZACIJA RADA ( MOR ) (International Labour Organization. znanost i kulturu) specijalizirana je organizacija u sustavu Ujedinjenih naroda. koje se odnose na prava iz radnih odnosa i kojima je položaj radnika postao bolji. godine. U ovaj postupak uključena su i dva posebna organa: Komitet za sindikalnu slobodu i Komisija za istragu i mirenje po pitanju sindikalne slobode. Komisija za status žena i Komitet (odbor) za ekonomska. konferencije. ugovorna tijela – to su komiteti uspostavljeni posebnim ugovorima o LJP radi nadzora nad njihovom implementacijom. Najvažniji organ podreĎen Komisiji je Potkomisija za sprječavanje diskriminacije i zaštitu manjina – sačinjava je 26 stručnjaka. C) UNESCO – Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje. zabranu prinudnog rada. Komitet za ukidanje rasne diskriminacije. njihove članove ne biraju organi UN već samo države koje su ratificirale odgovarajući ugovor ili mu pristupile. višestranom ugovoru ali je istovremeno i profesionalna organizacija u kojoj predstavnici vlada. od kojih je najznačajniji postupak zaštite sindikalnih sloboda. Članice odreĎuju tko će ih u njemu zastupati. plaćene odmore. prati sva pitanja iz ovog područja i daje odgovarajuće preporuke. Zasniva se na meĎ. poslodavaca i radnika punopravno sudjeluju u donošenju odluka. U okviru Mor razvili su se i posebni postupci za zaštitu pojedinih prava. Komitet za ukidanje diskriminacije prema ženama i Komitet o pravima dijeteta. Poseban položaj u UN imaju tzv. 5 11. korištenje slobodnog vremena radnika itd. Može da obrazuje radne grupe. koje bira Generalna skupština. nastala je 1946. Glavni organ MOR je Konferencija – usvaja nacrte meĎ. Komitet za ljudska prava.godine pod EKOSOK. politiku zapošljavanja. Ovaj organ je političko tijelo. sastavljeno od 54 države članice UN. Glavni cilj je doprinos miru i . je specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda koja promovira socijalnu pravdu i meĎunarodno priznata ljudska i radnička prava. saziva meĎ. ovim putem regulirana su pitanja koja se odnose na poboljšanje uvjeta rada. godine. Osnovana je na prijedlog posebne komisije Mirovne konferencije u Parizu 1919. godine Poveljom iz Versaillesa i postala je prva specijalizirana agencija UN-a 1946. Komitet protiv mučenja.god. imenuje izvjestitelje itd.skupštini. Komisija za ljudska prava je najvažniji organ UN koji se isključivo bavi LJP. odn.konvencija ili preporuka po pitanjima koja nisu zrela za ugovorno reguliranje. zaštitu na radu. ILO). 12. socijalna i kulturna prava. nagraĎivanje za rad. Zahvaljujući njezinom postojanju države su prihvatile veliki broj konvencija (preko 160) i preporuka (preko 170). Osnovana je 1919. političko je tijelo jer je sačinjavaju države – njih 53. Pored glavnog organa postoje i Administrativni savjet i Međunarodni biro rada.

zaštite ljudskih prava i pravne države na europskom kontinentu. prirodne i društvene znanosti. 6 . Glavni organi su: Generalna konferencija-u kojoj su zastupljene sve države članice. 14. UNESCO provodi svoje akcije putem 5 glavnih programa: 1. Statuta UNESCO-a). 3. Sjedište organizacije je u Parizu. koga bira Generalna konferencija. meĎunarodne projekte zaštite svjetskog kulturnog i prirodnog naslijeĎa. Sjedište Vijeća Europe je u Strasbourgu. jedino je u Aziji još uvijek u embrionalnoj fazi. s više od 50 regionalnih ureda. te pokušaja prevladavanja jaza izmeĎu digitalno razvijenih i nerazvijenih zemalja. meĎunarodne znanstvene programe. godine (13 država članica Vijeća) i koja služi kao osnovni pravni dokument Europskom sudu za ljudska prava. 13. sociologija. Odgovarajuće regionalne organizacije uspostavile su i pokrenule mehanizme zaštite na osnovu posebnih ugovora usvojenih za zadovoljavanje regionalnih potreba. Najveći doseg Vijeća Europe ogleda se u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. i Tajništvo. iako se danas regionalno ureĎenje LJP osjeća na svakom kontinentu. (Članak 1. ljudskih prava. kultura i 5. promoviranje kulturoloških različitosti. ljudskih prava i temeljnih sloboda. 2. D) REGIONALNE ORGANIZACIJE U univerzalnim meĎ. obrazovanje. E) VIJEĆE EUROPE meĎunarodna organizacija 47 država članica šire europske regije. komunikacija s informatikom. organizacijama razvija se i regionalni sistem zaštite ljudskih prava. Projekti sponzorirani od strane UNESCO-a uključuju opismenjavanje.1950. 4. Izvršni odborsastavljen od 45 članova. UNESCO broji 193 države članice. institucija i centara diljem svijeta. potpisanoj u Rimu 4. vladavine zakona. regionalne i kulturne projekte povijesti. Ovaj proces je naročito uznapredovao u Europi. obuke učiteljskog kadra.11. čiji su glavni zadaci jačanje demokracije. znanosti i kulture u cilju unapreĎenja općeg poštovanja pravde. programe tehničke naobrazbe.sigurnosti promovirajući suradnju meĎu narodima na područjima obrazovanja. Članstvo u Vijeću Europe otvoreno je svim europskim demokratskim državama koje su prihvatile načelo vladavine prava i koje jamče temeljna ljudska prava i slobode svojim graĎanima.

u skladu s Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina problemima kojima se suočava europsko društvo. zagaĎenje okoliša.(a) Statuta: Cilj Vijeća Europe je postići bolju povezanost među svojim članova sa svrhom očuvanja i ostvarivanja ideala i načela koji su im zajednička baština i koja olakšava njihov ekonomski i socijalni napredak. razmatraju pitanja i donose odluke. posebno: socijalnih prava. uključujući diskriminaciju. u skladu s Europskom socijalnom poveljom jezičnih prava.Članak 1. usvaja se Zaključni dokument koji je sadržavao odjeljak „Ljudska dimenzija Kess-a“ u kojem je ureĎen promatrački mehanizam koji se satoji od 4 faze: a) razmjena informacija i odgovori drugim državama na zahtjev. „ Moskovski dokument o ljudskoj dimenziji KESS-a – slanje misija za istraživanje činjenica u zemlju koja je optužena za kršenje ljudskih prava . – nakon raspada istočnog bloka. u Beču 1986. 4. 15. zlouporabu opojnih droga i organiziranog kriminala poticanjem demokratske stabilnosti kroz reforme. 5. uspostavljeni su organi KESS-a. SIDA. Vijeće se bavi: zaštitom demokracije i vladavine prava zaštitom ljudskih prava. ksenofobiju. 6. 3. Druge konferencije: 1. 2. u skladu s Europskom poveljom o regionalnim i manjinskim jezicima slobodom medija. b) održavanje bilateralnih sastanaka c) skretanje pažnje drugim članicama KESS-a na slučaj ili situaciju d) iznošenje pitanja na konferencijama. F) ORGANIZACIJA ZA EUROPSKU SIGURNOST I SURADNJU (OESS) jest meĎunarodna organizacija. u Beogradu 1978. Osnovana je 1973. u Parizu 1989. u skladu s Europskom konvencijom o ljudskim pravima promocijom europskog kulturnog identiteta i raznolikosti. a to su: Savjet KESS-a – sastoji se od ministara vanjskih poslova zemalja članica i Odbor starijih službenika – sastavljen od stručnjaka koji pripremaju sastanke Savjeta. 1975. – odustaje se od socijalističkih doktrina. u Madridu 1983. usvajanjem završnog akta Helsinške konferencije. sastanak u Parizu (šefovi država i vlada) na kojem je usvojena Povelja za novu Europu (1990). Moskva 1991. Usvojen je i Berlinski mehanizam kojim se sve zemlje članice KESS-a mogu sazvati da suraĎuju prilikom izvanrednih neprilika gdje se krše načela Helsinškog završnog akta 7. godine pod nazivom Konferencija za europsku sigurnost i suradnju (KESS). u Kopenhagenu 1990.

spol. ljudska prava. a u njoj se nabrajaju osnovna prava radnika: sloboda kretanja. Europski sud je osnovan 1952. – u okviru OAD-a je formirana i MeĎuamerička komisija za ljudska prava. diplomacija. ali donešena odluka nije pravno obvezujuća. Europska unija formalno je uspostavljena 1. preimenovana u OESS 16. svaki graĎanin EU može podnijeti zahtjev Europskom parlamentu za kršenje prava. Ameriĉki sustav za zaštitu ljudskih prava -odnosi se na dva pravna izvora: 1) Povelja organizacije američkih država (OAD) – odnosi se na sve države članice 2) Američka konvencija o ljudskim pravima – obvezuje samo članice ugovornice Povelja OAD: usvojena je 1948. vjeroispovijest. mjere za izgradnju povjerenja i sigurnosti. a garantira osnovna prava pojedinaca bez razlike na rasu. sloboda kretanja i nastanjivanja. Italije.). nadzor izbora i privrede te zaštita okoliša. demokratizacija. središnje Azije i Sjeverne Amerike. ali koju Europski sud nije dužan primjenjivati. 17. Europski parlament usvojio je Deklaraciju o osnovnim ljudskim pravima i slobodama. Stvoren je i Europski sud pravde... donešena je 1989. godine i ima sjedište u Luxembourgu. koja kontrolira da . Francuske. Najznačajnija su: kontrola naoružanja. nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. područje ljudskih prava je u odreĎenoj mjeri dotaknuto u pitanjima: zabrana svakog oblika diskriminacije. KESS je 1. 1989. godine. Povelja o osnovnim socijalnim pravima radnika.Bavi se nizom sigurnosnih pitanja. 7 studenoga 1993. osiguranje radnih i životnih uvjeta. nacionalnost. stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta 1992. G) EUROPSKA UNIJA Europska unija (kratica EU) jedinstvena je meĎuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država. zaposlenja. jednak tretman muškaraca i žena. Iako je EU ekonomska organizacija.1995. sloboda udruživanja. koji se brine da se poštuju prava i osnovne slobode predviĎene Europskom konvencijom. Njemačke. nagraĎivanja.1. MeĎu 56 zemalja koje sudjeluju nalaze se države iz Europe. Europska unija danas broji 27 država članica. OESS je najveća regionalna sigurnosna organizacija na svijetu. Luksemburga i Nizozemske). sukazivanje na socijalna i ekonomska prava u pogledu zaštite radnika te slobodnog prometa dobara i usluga. socijalna i zdravstvena zaštita. godine izmeĎu šest država (Belgije.

usvojena je Američka konvencija o ljudskim pravima. .1963. – može joj se obratiti svatko kome su kršena prava po konvenciji. Druga posebnost je da navodi dužnosti pojedinca u odnosu na obitelj. najvažnije je da ukažemo na razvrstavanje prava i sloboda na osnovu njihove društvene prirode i vrste njihovih nosilaca. MeĎunarodna komisija pravnika.. Mogu im se obraćati samo države ugovornice i komisija. su pravo na život. mir. za davanje savjetodavnih mišljenja (mogu ih tražiti i zemlje OAD-a). u Buenos Airesu je postala i formalni organ.zemlje članice poštuju osnovna ljudska prava. Amnesty International. a na daljnje razmatranje šalje (Skupštini šefova država i OAJ) pitanja koja se odnose na postojanje niza ozbiljnih i masovnih kršenja ljudskih prava. Tipična graĎ. socijalna i kulturna prava. (1965. Svjetsko vijeće crkava. MeĎuamerički sud za ljudska prava – ima 7 članova koji se biraju meĎu uglednim pravnicima. Nevladine organizacije i ljudska prava Npr. Obraćanje komisiji je moguće. MeĎunarodni helsinški odbor. pravo na privatnu sferu i prava vezana za krivični postupak. Protokolom uz Povelju). 20. i društvenu i državnu zajednicu. neosporne i obvezne. koji zaključuje sporazume na temelju konzultacija sa nevladinim organizacijama. Afriĉki sustav zaštite ljudskih prava Organizacija afričkog jedinstva (OAJ). zdravu životnu okolinu. 1981. Afrička povelja o pravima čovjeka i naroda (Bandžulska povelja) – sadrži prvu generaciju ljudskih prava. iako nema organa za izvršenje. 1969. GraĎ. 18. pr. presude suda su konačne. naglašavaju autonomiju čovjeka u odnosu na državu. Štiti pravo naroda na razvoj. člankom 71 Povelje UN-a je omogućeno sudjelovanje nevladinih udruga u radu vladinih organizacija putem EKOSOK-a.. KLASIFIKACIJA LJUDSKIH PRAVA LJP i slobode mogu se klasificirati na razne načine. i djelomično treću. pr. ali i drugu. (izraĎena po uzoru na Europsku konvenciju). Protokolom iz San Salvadora (1988) garantiraju se još neka ekonomska. MeĎunarodni odbor crvenog križa. Afričkom poveljom je osnovana i Afrička komisija za ljudska prava (ali ne i sud). ali i svaka treća zainteresirana stranka (osobe i nevladine organizacije). iako ju SAD nikad nisu potpisale. 1990. usvojen Protokol o ukidanju smrtne kazne. 8 19. Klasifikacija prava na osnovu njihove društvene prirode: GraĊanska i politiĉka prava tiču se u prvom redu odnosa pojedinca i države.

i početkom 19. Originalno značenje riječi „diskriminacija“. „Generacije“ ljudskih prava – neki autori i organizacije ljudska prava dijele u generacije: 1. To su prava koja posjeduju ljudska bića zato što su ljudska bića. Načelo jednakosti se ispostavlja kao načelo nediskriminacije. 21. pravo na hranu itd. 9 24. socijalna i kulturna prava. jeste „razlikovanje“. generacija . 2. i politička prava. i politička prava zasnovana su na načelu slobode. NAĈELO JEDNAKOSTI Osnovno načelo suvremenog prava o ljudskim pravima jeste da su svi ljudi jednaki. kao zabrana diskriminacije meĎu ljudima. generacija – ekonomska. ograničavanje ili davanje prvenstva“ koje se zasniva na nekom nedozvoljenom razlogu i „ima za cilj ili poslijedicu ugrožavanje ili onemogućavanje ljudskih prava i osnovnih sloboda“. isključivanje. 3. generacija – obuhvaćaju se prava i zahtjevi za pravima nastali poslije 2. i politička prava. Ekonomska. U suštini svako pravo ima kolektivnu dimenziju 22. prava čovjeka da učestvuju u upravljanju državom i zajednicom. INDIVIDUALNA I KOLEKTIVNA PRAVA Individualna prava su ona koja pripadaju osobi kao pojedincu. OPĆI UVJETI POD KOJIMA SE UŢIVAJU LJUDSKA PRAVA --23. POJAM DISKRIMINACIJE Opći instrumenti o ljudskim pravima ne definiraju u potpunosti diskriminaciju. Ona je „svako razlikovanje.Politička prava su prava participacije. Zabrana diskriminacije je jedno od najvažnijih kolektivnih prava. pravo na zdravu životnu okolinu. . IzmeĎu ta dva prava formira se i pravo pojedinca da u zajednici uživa s drugima neko pravo. tj. zato se pojam diskriminacije u prvom redu mora graditi na osnovu opisa u nekim posebnim ugovorima. GraĎ.to su prava nabrojana u velikim dokumentima graĎanskih revolucija s kraja 18. Prihvaćanje nejednakosti ljudi ruši se cijeli koncept ljudskih prava. koja je preuzeta iz lat. vjerske) grupe ljudi koja imaju neka zajednička obilježja. jezika. svjetskog rata. kao što su pravo na razvoj. aktivno i pasivno biračko pravo i pravo na pristup javnoj službi. a Kolektivna ljudska prava – su ona koja pripadaju skupini ljudi ( tipično kolektivno pravo je pravo na samoopredjeljenje) prava manjine su isto tako kolektivna prava (nacionalne. dakle graĎ..st. pravedan društveni položaj kako bi stvarno mogli da uživaju graĎ. socijalna i kulturna prava su usmjerena na to da ljude dovedu u sličan. Ova su prava u prvom redu zasnovana na načelima jednakosti i solidarnosti.

Takve osobe isključuju se iz nekih zanimanja (školstvo.. Norveška.U području LJP diskriminacija predstavlja razlikovanje u pogledu posjedovanja i opsega prava koje nije dozvoljeno zbog osnova i načina razlikovanja. U suvremenom meĎunarodnom pravu zabranjeno je razlikovanje na osnovu rase. Osobe drukĉije seksualne orijentacije – homoseksualci i lezbijke su u skoro svim država svijeta izloženi napadima. oni su samo formalno njeni državljani jer od nje ne mogu očekivati zaštitu. zato im je položaj čak i teži od položaja apatrida. ruganju. roĎenja i drugog statusa. koje se često nazivaju preferencijalni tretman ili afirmativna akcija. Švedska. UGROŢENE KATEGORIJE Osobe ukljuĉene u oruţane sukobe – u ratu izvjesne kstegorije ljudi gube zaštitu i podršku svoje države kada se naĎu u vlasti neprijateljske strane. dopušta im se sklapanje braka i posvajanje djece (Danska. diskriminaciji i kažnjavanju. nacionalnog i socijalnog porijekla. Čak i kada im ga njihova država ne oduzme. imovine.). Osobe bez drţavljanstva ( apatridi ) – su u teškom pravnom i faktičnom položaju jer su svugdje stranci i ne uživaju zaštitu ni jedne države. gdje se . prestaju se kriti iz straha od prijezira okoline. jezika.17 Europske konvencije. 25. Zaštitom osnovnih prava i interesa tih kategorija bavi se humanitarno pravo. a još češće provodi u praksi. da traju dok se pripadnici zanemarene grupe ne izjednače s ostalima. ZABRANA ZLOPORABE LJUDSKIH PRAVA Korištenje prava i sloboda s jasnom namjerom da se ona ukinu. tj. političkog ili drugog uvjerenja. oni počinju slobodno izlaziti na ulice. zato je zaštita LJP počela u ovoj područja i odnosila se na ranjenike. 26. Ove mjere moraju biti privremene. koja je najčešće zemlja njihovog državljanstva. Izbjeglice – to su osobe koje zbog straha od proganjanja napuste zemlju u kojoj prebivaju. O tome vodi računa Univerzalna deklaracija.). zarobljenike i civilno stanovništvo. ovakve odredbe su postavljene i u čl. vojska. Države su ovlaštene da u korist povijesnih zapostavljenih grupa preduzimaju pozitivne mjere..5 PGP-a. Cilj ovakvih mjera je da se ispravi povijesna nepravda i da se svi ljudi postepeno dovedu u stanje stvarne jednakosti. Ova se vrsta diskriminacije propisuje otvoreno. Neke društvene grupe ulaze u eru nediskriminacije s teretom prošlosti. i čl. boje.. Seksualni odnos istog spola smatrao se kaznenim djelom. spola. No u novije vrijeme takav stav prema tim osoba se promijenio. vjeroispovijedi. „Pozitivna diskriminacija“ – mjere za ispravljanje posljedica ranije diskriminacije. vrijeĎaju ih i ucjenjuju. pravnim normama. smatraju ih „nenormalnima“ i bolesnima. Ţene – u mnogim društvima se osobe ženskog spola stavljaju u nepovoljniji položaj od muškarca. Osim tamo.

apsolutno je zabranjeno izricanje smrtne kazne osobi mlaĎoj od 18 god. odgovor bi sigurno bio: pravo na život! Bez zaštite samog života. Nitko ne može biti samovoljno lišen života. U vezi s pravom na život nastaju brojna pitanja. u načelu od trenutka začeća! Eutanazija je lišavanje života ljudskog bića na njegov vlastiti zahtjev. mora biti izrečena u skladu sa zakonom koji je važio u trenutku kada je krivično djelo izvršeno. koja predstavlja kolektivno pomilovanje. Svako ima pravo da mu se poštuje pravo na život. bez obzira kada se sudi. uživanje drugih prava je ugroženo pa i nezamislivo. Ovo će se pravo štititi zakonom. u okvir prava na život spada i pravo svakog osuĎenika da traži pomilovanje i zamjenu kazne. NEĈOVJEĈNIH ILI PONIŢAVAJUĆIH POSTUPAKA I KAZNI Muĉenje ( tortura ) je jedan od najstarijih i nažalost danas najraspostranjenijih vidova unižavanja ljudskog dostojanstva i povrede ljudskih prava. kojima bi se demokracija otklonila. od kojih najveću pažnju izazivaju pobačaj i eutanazija. traže od drugoga (najčešće liječnika) da im u tome pomognu. Pobaĉaj ( abortus ) predstavlja nasilni prekid trudnoće uz žrtvovanje ploda ( fetusa ). ne može se tvrditi da se jednom ukinuta smrtna kazna može ponovno uvesti samo zato što ju PGP donekle tolerira. obavljen uz pristanak ili na zahtjev trudne žene. bitan je uzrast u trenutku izvršenja kaznenog djela. ili da se prava manjina mogu smanjiti jer su bila iznad 10 meĎunarodnih standarda. Ovo pravo mora biti zaštićeno zakonom. Svako ljudsko biće ima uroĎeno pravo na život. ne može biti izrečena a da se pritom povrijedi neko drugo zaštićeno PGP ili Konvencijom o genocidu. Npr. pravo nje i njenog bračnog druga da planiraju obitelj dolazi u sukob s pravom zametka na život. . Ako je pobačaj dobrovoljan. kao neizlječivi bolesnici. 27.. Opasnost od uvoĎenja teokracije ili demagogije u nekim zemljama.još dodaje da se države ne mogu pozivati na meĎunarodne ugovore da bi ukinule postojeća prava zbog toga što u njima nisu spomenuta. Pri tom se uglavnom misli na one koji. ZABRANA MUĈENJA I SVIREPIH. pravo žene da raspolaže svojim tijelom. PRAVO NA ŢIVOT Ako bi se postavilo koje ljudsko pravo je najvažnije. žele da okončaju nepodnošljiv život ali. 28. Smrtna kazna: može se izreći samo za najteža kaznena djela ( umišljajni zločini sa smrtnim i krajnje teškim posljedicama). tj. može se koristiti amnestijom. ne može se izvršiti nad trudnom ženom. za razliku od samoubojstva.

Prema čl. 11 Zabrana nedobrovoljnog podvrgavanja znanstvenim eksperimentima – podvrgavanje osoba medicinskim ili znanstvenim opitima bez njenog slobodnog pristanka izjednačava se s mučenjem. Izraz „mučenje“ označava svaki čin kojim se nekoj osobi nanosi velika bol ili patnja. PRAVO NA STATUS ---30. RoĎenjem se stječe na 2 načina: 1. a kada je ponižavanje u pitanju naglasak je više na psihičkom trpljenju zbog povrede dostojanstva nego na fizičkoj patnji. 10. Jamajka) osuĎenici na smrt godinama u posebnim zatvorskim krilima tzv. s ciljem da se od nje ili neke treće osobe dobiju obavijesti ili priznanje.Mučenje se dugo priznavalo kao sasvim zakonit dio istražnog postupka u želji da se doĎe do priznanja okrivljenoga. koja može biti ograničena iz uobičajenih razloga. kao što su maloljetnost ili duševna bolest. PGP s osobama lišenim slobode „ima se postupati čovječno i s poštovanjem uroĎenog dostojanstva ljudske osobnosti“. da bi se mogla kazniti za dijelo koje je izvršila ili se sumnja da je izvršila. PRAVO NA LIĈNOST (OSOBNOST) Ovo pravo podrazumijeva pravnu. 1. Ovo pravo ne može se ukinuti ni ograničiti proglašenjem izvanrednog stanja. koje se smatralo krunskim dokazom njegove krivice. „hodnicima smrti“ čekaju na izvršenje kazne. . Svako javno izvršenje smrtne kazne je nečovječno i ponižavajuće. neĉovjeĉno ili poniţavajuće postupanje i kaţnjavanje – ostali zabranjeni postupci i kazne nisu precizno opisani. ratni zarobljenici. 29. Ovakvo neprekidno iščekivanje smrti je psihički nepodnošljivo i sve se češće smatra povredom ljudskih prava osuĎenika. 31. ali ne i uvijek i poslovnu sposobnost. zatvorenici i pripadnici oružanih snaga u onoj mjeri u kojoj im je sloboda ograničena. Surovo. Postupanje s osobama lišenim slobode – te osobe su bolesnici u psihijatrijskim ustanovama. PRAVO NA DRŢAVLJANSTVO Državljanstvo se stječe roĎenjem ili priroĎenjem (naturalizacijom). U nekim zemljama (SAD. Mučenje ne može zakonito ni z akoga da proizvede nikakve povoljne poslijedice: korištenje iskaza datih pod prinudom protivno je njegovoj zabrani i predstvalja povredu prava na ispravno suĎenje. ali ne kao što se to nekada činilo diskriminiranjem zbog statusa udate žene ili izvanbračnog djeteta. st. fizička ili duševna. iste su prirode kao i mučenje ali je nanesena bol manjeg inteziteta.

34. 12 kmetstvo poznato kao „normalno“ stanje u doba feudalizma.dijete naslijeĎuje državljanstvo roditelja (pravo krvi) i 2. rata potpisana je Dopunska kovencija o ukidanju ropstva. Svako dijete ima pravo da stekne državljanstvo. prinudni rad se prema Konvenciji br. ne smije se miješati s pripadnošću naciji (nacionalnošću). 29 smatra svaki rad ili usluga koji se iziskuju od nekog bez njegovog pristanka i pod prijetnjom kazne. U najužem smislu riječi pod slobodom se u prvom redu podrazumijeva fizička sloboda. U SAD je ropstvo bilo dozvoljeno sve do 1863.svj. Naturalizacijom stranac dobije novo državljanstvo na osnovi molbe i uz dokaz ispunjenih nekih zakonskih uvjeta. u potpunosti ili djelomično. mogućnost tjelesnog kretanja u širokom prostoru i po slobodnom izboru. 32. pruža usluge vlasniku a da svoj položaj ne može da promijeni. trgovine robljem i ustanova i prakse sličnih ropstvu iz 1956.8 PGP. ZABRANA ROPSTVA Nastojanja da se ukine ropstvo označavaju početak meĎunarodne suradnje za obranu osnovnih ljudskih prava. Čovjek može imati 2 (bipatrid) ili više državljanstva. ZABRANA NEZAKONITOG I SAMOVOLJNOG LIŠAVANJA SLOBODE Lišenje slobode je najčešće povezano s kaznenim postupkom. pod okriljem Društva naroda usvojena je Konvencija o ukidanju ropstva i trgovine robljem. Državljanstvo se gubi: voljom državljanina ili kaznom gubitka državljanstva. Trgovina robljem obuhvaća stjecanje roba silom ili kupovinom. prodaju i prevoženje robova. da uz nagradu ili bez nje.). sloboda okupljanja itd. PRAVO NA (FIZIĈKU) SLOBODU Sloboda je širok pojam i obuhvaća bar mogućnost da se uživaju sva ljudska prava. pravo vlasništva. koja se često formuliraju i kao „slobode“ (sloboda kretanja. poslije 2. potpisan Akt protiv ropstva. S ropstvom se izjednačavaju i slijedeće situacije: ropstvo zbog duga koje nastaje tako što se dužnik obvezuje da otplatu duga zajamči svojim uslugama ili uslugama osoba nad kojima se stara. i čl. ali se zabrana samovoljnog i nezakonitog . postoji još i danas i ispostavlja se kao dužnost onoga koji radi na zemlji koja pripada drugome. 1926. dijete dobije državljanstvo one države na teritoriju koje je roĎeno (pravo tla). Državljanstvo. u Briselu je 1890. Prema ovim ugovorima: rob je ljudsko biće nad kojim postoji.. no sve ovisi hoće li mu dotične države to dopustiti. 33. kao veza s državom.

Prava osoba lišenih slobode – čak i kada je lišavanje slobode samo po sebi ispravno. Protjerivanje stranca koji nezakonito boravi na teritoriju države u načelu je uvijek dozvoljeno. država ima pravo da protjeruje i strance koji su zakonito na njenom teritoriju. Pravo ulaska na teritorij strane države ne postoji. 35. jer se u tom pogledu još uvijek nalazi u nadležnosti svoje države. tako se i u nju slobodno može vratiti. ali pri tome mora poštovati neke proceduralne uvjete. Ekstradicija je izručenje. . Državljanin ima pravo na putovnicu i onda kada duže živi u inozemstvu. može se ograničiti zakonom samo iz uobičajenih razloga koji se odnose i na većinu drugih prava. pravosudni postupak u kojem sudbena vlast neke zemlje predaje sudbenoj vlasti druge zemlje osobu radi kaznenog postupka ili radi izdržavanja već pravomoćne kazne. On mora u najkraćem roku (od nekoliko dana što se često ne poštuje i uhićenik duže ostaje u rukama policijskih organa ) biti doveden pred sud ili drugog službenika sa sudskim ovlaštenjima i mora mu se u razumskom roku suditi.ponašanja vlasti odnosi i na ostale oblike ograničavanja fizičke slobode. kontrole useljavanja. Ako je u pitanju kazneni postupak. Države ljubomorno čuvaju svoje suverene ovlasti da odlučuju o ulasku i nastanjenju stranaca. Lišenje slobode nije zakonito ako zakonom nisu propisani razlozi za njega i postupak po kojem se provodi. pa čak i ako je izbjeglica. uhićeniku se odmah mora priopćiti razlog uhićenja. Protjeranome se ostavlja mogućnost da ode u drugu zemlju po svom izboru. Sloboda meĊunarodnog kretanja – u stara vremena granice na kopnu nisu bile jasno obilježene i stogo kontolirane pa njihov prelazak nije bio otežan. sprječavanja zaraza. primjenjuju radi liječenja. Iako izgleda sasvim prirodno ovo pravo se mnogo ograničavalo i još se ograničava. uhićenik ili osoba u sličnom položaju treba da što manje trpi zbog lišenja slobode koje nije definitivno i razlikuje se od izdržavanja vremenske kazne. Protjerivanje stranaca – je nareĎenje državnog organa strancu da napusti teritorij države u odreĎenom roku. kakve se npr. Nekada se ova ograničenja odnose samo na strance. kao što se slobodno može napustiti teritorij vlastite države. a u najkraćem roku i za što ga se optužuje. SLOBODA KRETANJA Sloboda kretanja unutar drţavnog teritorija – državljani i stranci (kojima je dopušten ulazak na teritorij države) mogu se slobodno kretati i odlučiti gdje će se nastaniti unutar teritorija države.

Uloga suda je veoma važna ako prava pojedinca ugrožava sama država. tj.). Nije svaka država koja se zove „sud“ dostojna toga imena. ratni zločin itd. Nitko ne može da se poziva na ova prava i pogodnosti ako je izvršio meĎunarodno kazneno djelo (zločin protiv mira. Ovo je jedno od osnovnih načela kaznenog prava. počinitelj kaznenog djela će biti osuĎen na blažu kaznu. ZABRANA RETROAKTIVNOG KAZNENOG ZAKONODAVSTVA Uvjet da kazneno djelo bude zakonom utvrĊeno (nullum crimen sine lege) – načelo prema kojem nitko ne može da bude kazneno odgovoran zbog postupka koji u vrijeme izvršenja nije bio zakonom opisan kao kazneno djelo. sveto mjesto. Ako je poslije izvršenja djela kazna zakonom ublažena. U tom pogledu ne može biti nikakvog razlikovanja čak ni kada je riječ o strancima. PRAVO AZILA ( PRAVO NA UTOĈIŠTE) U meĎunarodnom pravu se pod „pravom azila“ podrazumijeva pravo države da na svom teritoriju ili na mjestu koje je pod njenom kontrolom pruži utočište strancu za koga smatra ugroženim. izvršna vlast. Pravo azila može se promatrati i kao pravo čovjeka da dobije utočište. 39. 37. PRAVO NA PRISTUP SUDU I POŠTENO SUĐENJE Suvremeno pravo o ljudskim pravima polazi od toga da o stvarnom uživanju ljudskih prava mogu najbolje da prosuĎuju nezavisni i nepristrani sudovi. Pojam takvog prava potječe iz pradavnih vremena. kada se svatko mogao spasiti opasnosti i kaznenog gonjenja ako se skloni na neko zaštićeno.Većina država zabranjuje izdavanje vlastitih državljana. PRAVO NA PRAVNU SIGURNOST I PRAVEDNO POSTUPANJE --38. Ono se ubraja u prava koja se ne mogu ukidati ni ograničavati ni kada je proglašeno izvanredno stanje. čovječnosti. . PredviĊenost kazne (nulla poena sine lege) – nitko ne smije biti osuĎen na kaznu koja nije bila zakonom propisana u trenutku izvršenja ili na kaznu koja je stroža od nje. da bi se u 20. 13 36. *Pravo na ravnopravan pristup sudu – svatko ima pravo da se obrati sudu pod jednakim uvjetima. pojavio zahtjev da se ovo pravo prizna na teritoriju strane države. Ovaj se običaj izgubio. Prikrivena ekstradicija postoji onda kada se stranac jednostavno predaje organima strane države radi provoĎenja kaznenog postupka.st. pa se ekstradicija u pravilu odnosi samo na strance.

kao kad su u pitanju privatni. Pravo na privatni život zaštićeno je svim meĎunarodnim instrumentima. one mora da doĎu do riječi. *Pravo na privatni ţivot – privatni život predstavlja privatnu sferu. 40. PRAVO NA POŠTOVANJE PRIVATNOSTI Pravo na privatnost predstvalja zbirni naziv za zaštitu nekoliko raznorodnih prava. *Pravo na naknadu štete zbog neosnovane osude *Zabrana ponovnog suĊenja (ne bis in idem) – nikome se ne može ponovno suditi zbog istog kaznenog djela ako je već bio osuĎen ili osloboĎen odgovornosti konačnom presudom. Dozvoljena su fakultativna ograničenja. Teret dokaza je na tužiocu. PRAVO NA OSOBNO DOSTOJANSTVO ---14 41. Presuda se mora javno priopćiti. što znači da mora biti usmen i otvoren. s jedne strane. s druge strane. i to prava na poštovanje privatnog života. nacionalne sigornosti. Prisutnost publike i novinara može se ograničiti kada to iziskuju interesi morala. osim kada to nije u interesu maloljetnika ili ako je riječ o bračnom sporu ili starateljstvu nad djecom. kao i časti i ugleda pojedinca. Ovaj izraz se može odnositi i na telefonske . i osobnih i društvenih dužnosti. *Pravo na poštovanje obiteljskog ţivota – značenje izraza „obiteljski život“ teško je precizno odrediti. seksualni život itd.svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. *Pravo na poštovanje prepiske – komunikacija pisanjem. *Prava maloljetnika – država u postupku pred sudom mora voditi računa o uzrastu maloljetnika. *Pravo na poštovanje doma (stana) – stan svakog čovjeka i obitelji je nepovrediv. *Naĉelo javnosti – postupak pred sudom mora da bude dostupan javnosti. pravo čovjeka da živi kako želi. postupak treba da bude takav da ih poštedi traumatičnih iskustava i da ih za uvijek ne obilježi kao prijestupnike. jer se obiteljski život zasniva na prefinjenim kombinacijama emocija.Ravnopravnost mora da postoji i izmeĎu stranaka tijekom cijeloga postupka. radi poštovanja prava na privatni život. nepovredivosti doma i prepiske. *Pretpostavka nevinosti . javnog poretka. obiteljskog života. pravo na uspostavljanje i njegovanje odnosa s drugim ljudskim bićima. da budu prisutne suĎenju i da jednako raspolažu pravnim lijekovima. ako bi škodilo interesima pravde. zaštićen od javnosti. obiteljski život i prepiska.

supružnici su ravnopravni u pogledu meĎusobnih graĎanskopravnih prava i obveza i u svom odnosu prema djeci.. POSEBNA ZAŠTITA OBITELJI I DJETETA Brak i obitelj uživaju posebnu društvenu zaštitu. predstavlja manje formalan skup od „udruživanja“. elektronska pošta. nego samo priznaje pravo mirnog okupljanja.. Dijete ima pravo na ime odmah po roĎenju. U vezi s brakom. *Pravo na štrajk – ovo pravo predstavlja svojevrsnu garanciju istinitog sindikalnog udruživanja. Ukoliko bi nadležni organi imali razumne razloge da vjeruju da planirano okupljanje neće imati „miran“ karakter oni bi mogli zabraniti takve manifestacije. i kulturnih prava je u tome da se ova prava ne mogu u potpunosti provesti za kratko vrijeme. kao i njegovo pravo na državljanstvo. Ova prava imaju za svrhu da svima osiguraju život dostojan čovjeku i da osiguraju ekonomsku nezavisnot.razgovore. najbolje moći ostvariti i obraniti udružen s drugima. Pravo na udruživanje je pravo pojedinca. SLOBODA MIRNOG OKUPLJANJA „Okupljanje“ označava susretanje s ljudima. 15 . Pravo na formiranje sindikata uključuje pravo sindikata da donose vlastita pravila. u toku braka i u slučaju njegovog raskida. iako kao političko pravo ne bi bilo ostvarljivo bez zajednice s drugima. soc. EKONOMSKA I SOCIJALNA PRAVA Ekonomska i socijalna prava su ona ljudska prava kojima se štiti ekonomski i socijalni položaj pojedinca.. u atmosferi sreće. 45. 44. 43. Specifičnost eko. Ako štrajk nije dozvoljen ili je bitno ograničen onda sindikati gube svoju svrhu. kao i na prijenos informacija putem telekomunikacijskih sredstava (faksovi. 42. pa i ona meĎunarodno garantirana. *PESK se bavi pitanjima prava na obrazovanje sindikata i time slobodu udruživanja uvodi u krug ekonomskih i socijalnih prava. Prepiska svakog pojedinca je načelno zaštićena. ima pravo na mišljenje i izražavanje. Zato ovo pravo mora biti zaštićeno i najvišim pravnim aktima svake zemlje. individualno pravo a ne pravo bilo kakve grupe. treba rasti u obiteljskoj sredini. jer su sredstva za njihovo provoĎenje ograničena i zavise o stupnju ekonomske razvijenosti jedne države. Pridjev „mirno“ ograničava pravo na okupljanje. ljubavi i razumijevanja. Univerzalna deklaracija zajedno sa slobodom udruživanja jamči pravo na slobodu mirnog okupljanja. PGP pak ne jamči svakome ovo pravo.). PRAVO NA OBRAZOVANJE SINDIKATA *Pojedinac će svoja individualna prava. SLOBODA UDRUŢIVANJA. da upravljaju svojim poslovima i da osnivaju sindikalne saveze.

*Pravo na pravedne i povoljne uvjete rada – radnici imaju pravo na pravednu plaću. Kod socijalnog osiguranja radnici izdvajaju odreĎeni dio svoje plaće da bi oni i članovi njihove obitelji kasnije imali pravo na odreĎenu naknadu. povremeno plaćeno odsustvo i plaćene državne praznike. 47. PRAVO NA SOCIJALNU SIGURNOST . PRAVO NA ZDRAVLJE . poboljšanje ishrane. PRAVO NA DOSTOJAN ŢIVOTNI STANDARD Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima govori da svatko ima pravo na standard života koji osigurava zdravlje i blagostanje.) mnogo važnije za poboljšanje zdravlja nego što je to neposredna medicinska zaštita. i stalno poboljšanje životnih uvjeta. 49.u najširem smislu podrazumijeva pravo na socijalno osiguranje i pravo na socijalnu pomoć. povrede na radu ili umirovljenje. pri čemu rad jednake vrijednosti treba da bude jednako nagraĎen. 48. Ono podrazumijeva pravo da svatko ima mogućnost da osigura sredstva za život radom koji je slobodno izabrao ili prihvatio (pravo na izbor zanimanja. 50. PRAVO NA RAD I PRAVA IZ RADNOG ODNOSA *Pravo na rad – predstvalja jedno od osnovnih socijalnih prava. invalidi itd.) a čiji su izvor javni fondovi koji se popunjavaju iz poreza. U PESK-u se navodi da: Države ugovornice priznaju pravo svakome na životni standard dovoljan za njega i njegovu obitelj. podrazumijevajući odgovarajuću ishranu. izbor rada i mjesta gdje će se taj rad obavljati.. Smatra se da je poboljšanje općih uvjeta života (npr. Radnici imaju pravo na odmor i slobodno vrijeme. Nije dozvoljeno praviti razlike izmeĎu muškarca i žene u pogledu plaće za isti rad. odjevanje. npr. Pravo na zdravlje ne podrazumijeva da država treba jamčiti zdravstvenu zaštitu. čista voda itd. Pravo na standard bi trebalo osigurati da nitko ne bude u situaciji da se mora izlagati poniženjima da bi preživio (prosjačenjem. prostitucijom itd... Na taj se način neposredno povezuje zaštita ljudskog dostojanstva kao temeljnog ljudskog prava. osigurati im dnevni i nedjeljni odmor. razumna ograničenja dužine radnog vremena. Socijalna pomoć podrazumijeva naknadu koju pojedinci dobivaju na osnovu svog položaja (npr.). u slučaju bolesti. pravo na besplatnu pomoć prilikom traženja posla).znači da svaki pojedinac ima pravo da uživa najviši dostupni standard fizičkog i mentalnog zdravlja. POSEBNA ZAŠTITA MAJKI I DJECE . čiji je značaj u tome što omogućava ekonomsku nezavisnost pojedinca. a posebno ne podrazumijeva pružanje besplatne zdravstvene zaštite. stanovanje..46. nezaposleni. što je jedan od preduvjeta slobode.

. dovode ih u opasnost ili mogu sprječiti njihov normalan razvoj. ekonomskih i socijalnih. nego daje doprinos ravnopravnosti žena. od fizičkih i moralnih rizika. U tom smislu se traži min. 12 tjedana. Pravo na obrazovanje obuhvaća i jednak pristup obrazovanju.. političkih. pravo na uživanje rezultata znanstvenog napretka. moraju biti zaštitćeni od društvenog i gospodarskog iskorištavanja. Što se tiče srednjeg obrazovanja. razvoj i širenje kulture i nauke. Danas se smatra da zaštita majki prije. graĎ. 53.godine potrebne za rad. Posebno se ističe važnost zaštite u doba zasnivanja obitelji. budući da obrazovanje predstavlja preduvjet za potpuno uživanje drugih ljudskih prava. Prije samog razvoja koncepta ljudskih prava. država ne smije u školama da promovira nijednu posebnu religiju. njegov značaj je mnogo veći. pa je nedozvoljeno praviti bilo kakvu diskriminaciju u tom pogledu. države imaju obvezu da ga učine općim i dostupnim svima. kao i da se trude da postepeno uvedu besplatnu nastavu. (UN 1989) 16 51. 52. te zabrana rada djece na poslovima koji su štetni za njihovo zdravlje i moral. Posebna zaštita majkama je u prvom redu: osiguranje odsustva prije i poslije poroĎaja. PRAVO NA UĈEŠĆE U KULTURNOM ŢIVOTU . ESP (Eur. tijekom odgoja i razvoja djece.su usmjerena na očuvanje. MeĎunarodna organizacija rada je zaštitila majčinstvo na meĎunarodnom nivou (1919. socijalna povelja) navodi duljinu trajanja porodinskog odsustva na min. sigurnost prihoda tijekom porodinskog razdoblja. Na prvom mjestu podrazumijeva pravo da se stekne obrazovanje. Zaštita djece: po ESP.Obitelji se kao „osnovnoj i prirodnoj ćeliji društva“ daje veliki značaj. Prava djeteta su posebno zaštićena Konvencijom o pravima djeteta. PRAVO NA OBRAZOVANJE Iako se pravo na obrazovanje obično promatra kao jedno od kulturnih prava. moralno ili filozofsko gledište. besplatno i dostupno svima. Osnovna svrha ovog prava je da spriječi indoktrinaciju djece od strane države. Tako PESK propisuje da osnovno obrazovanje mora biti obavezno. tijekom i nakon poroda ne zaštićuje samo obitelj kao takvu. KULTURNA PRAVA . Ona obuhvaćaju pravo na sudjelovanje u kulturnom životu. kao i pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa autora znanstvenih i umjetničkih djela.)..

resursima. ali kao pravo naroda. posebno pravo na život i prava na zdravlje. a ne država. Pripadnici jedne kulture mogu sprječavati pripadnike druge u sudjelovanju u kulturnom životu. pošto se pojedinac samo posredno mogao nazreti kao njegov nosilac. 55. ZNAĈAJ I PRAVNA PRIRODA Prava „treće generacije“ su po našoj sistematizaciji tzv. koji kao jedan od ciljeva ne proglašava i borbu za zdravu životnu okolinu. *Pravo na upravljanje nacionalnim resursima – ovo pravo se može promatrati i kao sastavni dio prava na samoopredjeljenje naroda.. Zato se danas ne može zamisliti ni jedan moderan politički program u ekonomski razvijenim zemljama. Ovakvo gledište se brani time što narod teško može slobodno odlučivati o svom političkom statusu bez kontrole nad svojim nac. predstavlja pravo pojedinca da sudjeluje u društvenom životu jedne zajednice. Pravo na mir i sigurnost je definirano. te se tu svrstavaju i prava solidarnosti . u Afričkoj povelji: Svi narodi imaju pravo na unutrašnji i meĎunarodni mir i sigurnost. *Pravo na zdravu ţivotnu okolinu (sredinu) – ekološke katastrofe koje su potresle čovječanstvo su pokazale da bez zdrave životne okoline nema uživanja ni drugih ljudskih prava... Njegova suština je u tome da država ima obvezu da poštuje pravo pojedinca da izražava i razvija svoju kulturu. MeĎutim. dakle prava koja se još uvijek ne mogu efikasno vršiti. 54. kao i da koristi proizvode kulture. PRAVA SOLIDARNOSTI – POJAM. Univerzalna deklaracija: Svatko ima pravo na društveni i meĎunarodni poredak u kojem prava i slobode objavljeni u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvareni.je opće kulturno pravo. Načela solidarnosti i prijateljskih odnosa ureĎivat će odose izmeĎu država. U tom pogledu država ima obavezu da štiti svačije pravo na učešće u kulturnom životu. po prvi put izričito. USTAVNI TRETMANI LJUDSKIH PRAVA U BIH . to još uvijek nije dovoljno da se tvrdi da ona nisu ljudska prava. POJEDINA PRAVA SOLIDARNOSTI *Pravo na mir i meĊunarodnu sigurnost – osnovu suvremenog meĎunarodnog prava predstavlja načelo zabrane rata i upotrebe nasilnih sredstava u rješavanju meĎunarodnih sporova. zato što njihovu kulturu smatraju „neprihvatljivom“ ili „neprijateljskom“. *Pravo na razvoj – ovo je jedno od prava solidarnosti čija je pravna priroda najviše osporavana. proklamativna prava. Ovo pravo mogu da ugroze i drugi ljudi.