You are on page 1of 8

MEHANIKA I STATIKA TRENJE

GORAN IVANI

Tijela koja se dodiruju djeluju jedno na drugo u dodirnim tackama. Dodir tijela moze biti razlicit, a pri pokusaju pomjeranja jednog tijela po drugom na dodirnim povrsinama javlja se sila koja se tome protivi, ta se sila naziva sila trenja. Zavisno od prirode pomjeranja tijela jednog u odnosu na drugo postoje dvije vrste trenja: - Trenje klizanja - Trenje kotrljanja Trenje klizanja nastaje kada tacke na dodirnim povrsinama nastoje da se pomjere jedna u odnosu na drugu. Postoji trenje klizanja pri mirovanju i trenje klizanja pri kretanju. Sila trenja klizanja odredjuje se na osnovu tri zakona koje je u 18.vijeku postavio (Coulomb) Kulon: 1. Sila trenja klizanja djeluje u tangentnoj ravni u tacki dodira tijela, a ako se tijela dodiruju povrsinom za napadnu tacku sile trenja usvaja se geometrijsko srediste dodirnih povrsina. Pravac sile trenja u tangentnoj ravni zavisi od pravca sile koja tezi da pomjeri jedno tijelo u odnosu na drugo i uvijek je usmjerena suprotno od smjera te sile. Velicina sile trenja varira od nule do granicne vrijednosti, tj. Sila trenja ima onu velicina koja je potrebna da sprijeci klizanje tijela, ali ne moze biti veca od granicne vrijednosti RTmax. 0 RT RTmax 2. Velicina granicne sile trenja pri mirovanju RT max zavisi od prirode dodirnih tijela i od sile normalnog uzajamnog djelovanja tijela RN tj Rtmax=foRN, gdje je fo staticki koeficijent trenja klizanja ili koeficijent trenja klizanja pri mirovanju, to je neimenovan broj koji se odredjuje eksperimentalno, a zavisi od strukture materijala tijela koja se dodiruju od nacina obrade i stanja dodirnih povrsina. 3. Koeficijent trenja zavisi od velicine dodrinih povrsina tijela. Neka na tijelo zanemarljive tezine koje se moze pomjerati po podlozi djeluje aktivna sila F pod uglom u odnosu na zajednicku normalu u dodirnoj tacki i nekea su dodirne povrsine hrapave, normalna kopmonenta reakcije je RN a tangencijalna je sila trenja RT, dok je ukupna reakcija R=RT + RN. Hoce li tijelo biti u ravnotezi zavisi od toga da li je sila trenja klizanja veca ili manja od projekcije date sile F na tangentnu ravan. Fsin=RT=foRN i Fcos=RN. Konus konstruisan tako da mu je osa normalna na dodirnu, odnosno tangentnu ravan u tacki dodira, a ugao pri vrhu dvostruki ugao trenj a 2o naziva se konus trenja. Ako je pravac sile F u konusu trenja, tijelo se nece pokrenuti ma kolika bila velicina sile F, a akoje je pravac djelovanja aktivne sile van konusa tijelo ce se pokrenuti. Granicni slucaj se javlja kada aktivna sila ima pravac izvodnice konusa trenja. Trenje konpca o cilindricnu povrsinu Ako na konopac u nekoj takci djeluje sila F1 da bi konopac bio u ravnotezi ba drugom kraju konpca treba da djeluje neka sila F2. S obzirom da se izmedju te dvije takce javlja sila trenja koja se protivi kretanju u pravcu djelovanja sile F1, sila F2 je manja od sile F1. Uslov da konpac bude u ravnotezi odnosi se i na svaki njegov dio. Nakon postavka uslova ravnoteze dobije se da je F2=F1e-fo . Izraz F2=F1e-fo je postavio ( Euler ) Ojler koji pokazuje u kakvom odnosu se nalaze dvije sile koje zatezu konopac u ravnotezi. Velicina sila F2 ne zavisi od poluprecnika r cilindra i brzo se smanjuje sa porastom centralnog ugla . F1 predstavalja aktivnu silu, sila F2 silu koja odrzava konopac u ravnotezi i sprijecava njegovo klizanje po cilindricnoj povrsini u smjeru djelovanja sile F1. Trenje kotrljanja je otpor koji se javlja pri kotrljanju valjkastog tijela po podlozi koja se deformise. Napadna tacka sile F i tacka dodira tijela se ne podudaraju. Da bi valjak mirovao moraju biti ispunjena sva tri uslova ravnoteze. Rjesenje se moze dobiti samo ako se napusti model krutog tijela i predje na realna tijela koja se pod opterecenjem deformisu. Zbog njihoce deformacije dodir se ostvaruje po nekoj povrsini koja je u presjeku prikazana linijom sa dvije tacke. Pritisak u takci A se smanjuje dok se u tacki B povecava, pa se normalna reakcija RN pomjera iz tacke A u pravcu djelovanja sile F sa povecanjem intenziteta sile F ovo pomjeranje raste do neke granicne vrijednosti eo.

eo=F*r/RN Velicina eo naziva se koeficijent trenja kotrljanja i ima dimenzije duzine, a zavisi od matereijla tijela i podloge. Odredjuje se eksperimantalno i zato sto nije koeficijent u obicnom smislu rijeci i cesto se naziva i krak kotrljanja. Trenje klizanja predstavlja ustvari otpor translatornom kretanju, a trenje kotrljanja otpor obrnutom kretanju. TEZISTE Rezultanta sistema sila zemljine teze koje djeluju u svakoj tacki tijela nezavisna je od polozaja tijela i nasiva se tezinom tijela a njena napadna tacka tezistem. Teziste sistema materijalnih tacaka ( M1,M2,...,Mn) predstavljaju paralelan sistem vezanih vertikalnih sila ( G1,G2,...,Gn) usmjerenih ka centru zemlje. Formula za izracunavanje vektora polozaja rC sredista sistema paralelnih sila: rC= Fi*ri/FR U prakticnoj primjeni srediste sistema paralelnih sila najcesce se odredjuje u Dekartovom koordinatnom sistemu xyz polazeci od toga sto se vektori polozaja mogu izraziti relaciom ri=xi*i+yi*j+zi*k Staticki momenti datog sistema sila u odnosu na ose koordinatnog sistema xyz Fixi, Fiyi, Fizi . Tijelo je homogeno ako je tezina jedinice zapremine u svim tackama tijela ista, a nehomogeno ako je razlicita. Kod homogenog tijela tezine pojedinih dijelova srazmjerne su zapreminama Gi=Vi odnosno dG=dV, gdje je koefcijent srazmjere ( zapreminska masa kN/m3 ) G=Gi=Vi=V odnosi se na homogeno tijelo tezine G koje se moze podjeliti na konacan broj zapremina Vi tezine Gi. xC=xiVi/V, yC=yiVi/V, zc=ziVi/V G=dG=dG=V figurise zapreminski integral odnosi se na tijelo koje se ne moze podijeliti na konacan broj dijelova konacne zapremine. xC= xdG/G, yC= ydG/G, zC= zdG/G Ako je raspored masa tijela takav da je jedna dimenzija zanemarljivo mala u odnosu na druge dvije kaze se da je to povrsinski raspored mase, a debljina t se smatra konstantom. xC=xiAi/A yC=yiAi/A, zC=ziAi/A xC=1/A xdA, yC=1/A ydA, zC=1/A zdA, gdje je A=dA. Izraz xiAi ili xdA odnosno yiAi ili ydA nazivaju se statickim momentima ravne povrisne u odnosu na koordinatne ose. Kao poseban slucaj povrsinskog rasporeda mase javlja se tanka ploca konstantne debljine t koja lezi u jednoj ravni. xC=1/A xiAi, yC=1/A yiAi U izrazima za proracun polozaja tezista za prostorna tijela figurise element zapremine, za povrsine element povrisne, a za materijalne linije element duzine. Kod homogenih tijela teziste je ujedno i centar zapramine, centar povrsine ili centar linije. Tezista tijela se najcesce nalazi njegovim rastavljanjem na konacne velicine tako da su tezine i koordinate tezista poznate za svaki takav dio. Papus-Guildinove teoreme su veoma pogodne za odredjivanje velicine povrisne i zapremine obrtnih tijela, a koriste se za odredjivanje tezista linija i povrsina. Prva Papus-Guildinova teorema glasi: Povrsina dobivena obrtanjem ravne krive linije oko ose u njenoj ravni, za neki ugao, pri cemu linija ne sijece tu osu, jednaka je proizvodu iz duzine date linije i duzine luka koji opisuje teziste linije pri tom obrtanju. Druga Papus-Guildinova teorema glasi: Zapremina tijela dobivena obrtanjem ravne figure za neki ugao oko ose koja lezi u ravni figure, a ne sijece je, jednaka je proizvodu iz povrsine date figure i duzine lika koji opise njeno teziste pri tom obrtanju.

LINIJSKI NOSACI Linijskim nosacima se nazivaju geometrijski neizmjenljivi sistemi koji su sastavljeni iz jednog ili vise medjusobno povezanih stapova, a pricvrsceni su za tlo ili neku drugu konstrukciju sposobnu da preuzme opterecenje. Veza izmedju stapova moze biti kruta ili zglobna. Zglobna veza za razliku od krute dozvoljava rotaciju jednog stapa oko drugog. Stap je tijelo ciju su dvije dimenzije znatno manje od trece-duzine. Linija koja prolazi kroz tezista presjeka stapa naziva se osa stapa, a moze biti prava ili kriva linija. Zavisno od rasporeda opterecenja i stapova linijski nosaci se dijele na ravne i prostorne. Uobicajno je da se linijski nosac prema karakteru uzajamnih veza dijela na puno i resetkaste nosace. Puni nosaci su nosaci koji su sastavljeni iz jednog ili vise stapova vezanih medjusobno kruto ili djelimicno krutu, a djelimicno zglobno. Nosaci koji predstavljaju konstruktivnu cijelinu, geometrijski nepromjenjljivu, a sastavljeni su iz vise stapova medjusobno zglobno povezanih nazivaju se resetkasti nosaci ili resetke. Nosaci mogu biti staticki odredjeni i staticki neodredjeni. Staticki odredjeni nosaci zavisno od vrste osonackih veza i medjusobnih veza stapova mogu biti: - Prosta greda - Konzola - Greda sa jednim ili dva prepusta - Gerberov nosac - Luk na tri zgloba - Okvirni nosac ( ram ) Opterecenjem nosaca naziva se sistem aktivnih sila i spregova koji djeluju na nosac i svojim djelovanjem nastoje da ga pomjere u nekom pravcu. Spoljno opterecenje moze da bude u vidu: - Koncentrisanih sila F - Spregova ili koncentrisanih momenata M - Ravnomjerno rasporedjenog opterecenja q - Neravnomjerno rasporedjenog opterecnja q(x) Opterecenje nosca moze djelovati u razlicitim ravnima i u raznim pravcima. Sile mogu djelovati u pravcu ose stapa, okomitu na osu stapa i pod proizvoljnim uglom u odnosu na osu stapa. Opterecenje moze na nosac da djeluje direktno i indirektno. Konstruktivni elementi kojima se nosac pricvrscuje za okolinu ( tlo ili nekud drugu nepomicnu konstrukciju ) i koji sprecavaju sva ili neka njegova pomjeranja nazivaju se osloncima-lezistima. Oslonci linijeski nosaca u ravni mogu biti: a) Pokretni oslonac ili pokretno leziste: omogucava okretanje oko ose okomito na ravan nosaca i translatorno pomjeranje u odredjenom pravcu u ravni odnosno sprijecava pomjeranje u pravcu okomitom na pravac moguceg kretanja. ( jedna nepoznata velicna YA ( RAy ) b) Nepokretan oslonac ili nepokretno leziste: omogucava translatorno pomjeranje nosaca, a dozvoljava samo okretanje u ravni nosaca, tj. Oko ose okomite na tu ravan. ( dvije nepoznate velicine XA i YA ) c) Kruto ukljestenje: onemogucava bilo kakvo kretanje nosaca u ravni, sprijecava njegovo translatorno pomjeranj i obrtanje. ( tri nepoznate velicine XA,YA,MA )

Odredjivanje reakcija veza mozemo na dva nacina: - Analitickim postupkom - Grafickim postupkom Analiticki postupak reakcije veza nosaca odredjuu se postavljanjem uslova ravnoteze pri cemu se mora poznavati raspored i karakter veza. Veze mogu biti unutrasnje ( izmedju stapova nosaca ) i spoljasnje ( veze nosaca sa vanjskom sredinom ) Grafickim postupkom se reakcije odredjuju konstrukciom poligona sila i veriznog poligona. Pri tome reakcije se kao nepoznate velicine odredjuju iz uslova da poligon sila i verizni poligon budu zatvoreni. Optereceno tijelo se suprostavlja deformaciji a sile koje se u tijelu javljaju koa rezultat njegovog otpora deformaciji, nazivaju se unutrasnje sile i odredjuju se koa povrsinske sile na zamisljenim presjecnim povrsinama u tijelu. Presjecne sile: - Transferzalne sile - Normalne sile - Moment savijanja Nx - normalna sila predstavlja projekciju glavnog vektora unutrasnjih sila na poduznu osu nosaca Ty - transferzalna sila u pravcu y ose predstavlja projekciju glavnog vektora unutrasnjih sila nay osu u poprecnom presjeku nosca Tz - transferzalna sila u pravcu z ose predstavlja projekciju glavnog vektora unutrasnjih sila nay osu u poprecnom presjeku nosca Mx - moment savijanja predstavlja projekciju glavnog momenta unutrasnjih sila na poduznu osu x nosaca My - moment savijanja oko y ose predstavlja projekciju glavnog momenta unutrasnjih sila na y osu poprecnog presjeka nosca Mz - moment savijanja oko z ose predstavlja projekciju glavnog momenta unutrasnjih sila na z osu poprecnog presjeka nosca Kod prostornog linijskog nosaca u poprecnom presjeku se u opstem slucaju javlja sest presjecnig sila: Nx, Ty, Tz, Mx,My,Mz a kod linijskog nosaca u ravni xy javljaju se samo tri presjecne sile Nx, Ty, Mz. Normalna sila u nekom presjeku posmatranom na lijevom dijelu nosaca brojno je jednaka projekviji glavnog vektora svih spoljasnjih sila koje djeluju na desni dio tog nosaca na poduznu osu stapa. Transferzalna sila u nekom presjeku psomatranom na lijevom dijelu nosca brojno je jednaka algebarskom zbiru projekcija na osu posmatranom poprecnom presjeku stapa okomitu na poduznu osu svih spoljasnjih sila, koje djeluju nadesni dio tog nosaca. Moment svijanja u nekom poprecnom presjeku nosca brojno je jednak algebarskom zbiru momenata svih spoljasnjih sila sa lijeve ili desne strane tog presjeka u odnosu na osu kroz njegovo teziste, okomitu na poduznu osu. Moment savijanja u nekom presjeku a-a je pozitivan ako posmatranom s lijeve strane presjeka ima smjer kretanja kazaljeke na satu, odnosno posmatrano s desne strane smjer suprotan kretanju kazaljke na satu. Transferzalna sila u nekom presjeku nosca a-a je pozitivna ako posmatramo s lijeve strane presjeka ima smjer na dole odnosno s desne strane ima smjer na gore. Normalna sila je pozitivna ako je usmjerena od presjeka posmatrano bilo s lijeve ili desne strane je pozitivna, odnosno normalna sila se smatra pozitivnom ako isteze element nosaca a negativna ako ga pritisce.

Dijagrami presjecnih sila Nanosenjem okomito na osovinu nosaca vrijednosti presjecnih sila u pojedeinim presjecima nosaca, u odredjenoj razmjeri i spajanjem krajeva tih ordinata dobijaju se dijagrami presjecnih sila. Za crtanje dijagrama potrebno je izracunati vrijednosti presjecnih sila u svim karakteristicnim presjecima, odnosno tackama nosaca. Dijagrami normalnih i transferzalnih sila najcesce se crtaju tako da se pozitivne nanose iznad a negativne ispod nulte linije dok moment se crta negativan iznad a pozitivan ispod nulte linije. Funkcija transferzalnih sila ima ekstremnu vrijednost na mjestu gdje linija opterecenja ima ordinatu nula. Funkcija momenta savijanja ima ekstremnu vrijednost u presjeku gdje je transferzalna sila jednaka nuli Na dijelu nosaca gdje funkcija momenta savijanja raste tranferzalna sila ima pozitivnu vrijednost, odnosno gdje funkcija momenta savijanja opada transferzalna sila je negativna. Poprecna sila je konstantna na dijelu nosaca na kome nema opterecenja okomitog na osu. U dijagramu poprecnih sila postoji skok na mjestu gdje djeluje koncentrisana sila okomito na osovinu nosaca. U dijagramu momenata savijanja ima skok na mjestu gdje djeluje koncentrisani spreg. Rijesiti jedan linijski nosac znaci: - Odrediti reakcije nosaca u osloncima, tj, tackama u kojima je nosac vezan za tlo ili drugu konstrukciju - Odrediti presjecne sile u karakteristicnim presjecima svih stapova i nacrtai dijagrame presjecnih sila

Stap slozen na dva ili vise oslonca sposoban da preuzme poprecno opterecenje naziva se gredni stap ili greda. Greda koja ima dva oslonca od kojih je jedan pokretan, a drugi nepokretan pri cemu su oslonci na krajevima naziva se prosta greda. Prosta greda je najjednostavniji linijski nosac, a rjesavanje vecine konstrukcija svodi se na rjesavanje proste grede. Konzola je gredni stap ukljesten na jednom, a slobodan na drugom kraju i takav sposoban da primi poprecno opterecenje. Greda sa prepustom ili sa prepustima naziva se gredni stap sa dva oslonca koji ima krajeve produzene preko oslonaca. Pri uvodjenju pojma nosaca istaknuto je da nosaci mogu biti sastavljeni iz jednog ili vise stapova medjusobno povezanih kruto ili zglobno. Kruta veza stvara od dva stapa nosaca jedan tj onemogucava svako pomjeranje jednog stapa u odnosu na drugi. Zglobna veza izmedju dva stapa nosaca omogucava rotaciju jednog stapa oko drugog. Okvir je linijski nosac sastavaljen iz vise stapova cije osovine medjusobno zaklapaju odredjene uglove, a veza izmedju njih je kruta pa se rjesavanje okvira svodji na razmatranje ravnoteze jednog izlomljenog grednog stapa. Okvir se ponekad definise kao izlomljena greda koja za vertikalno opterecenje ima vertikalne reakcije.

Gerberov nosac sa vise od dva oslonca, od kojih je jedan nepokretana ostali su pokretni naziva se kontinualna greda. Sa stanovista staticke odredjenosti, odnosno neodrednjenosti kod grede sa k medjuoslonaca javlja se k+3 nepoznatih reakcija, a kako za cijeli nosac kap jedno tijelo postoje tri jednacine ravnoteze, ovakva greda je k puta staticki neodredjena. Da bi se kontinualna gerda svela na staticki odredjen nosac ugradjuju se u nju k zglobova i tako dobija sistem od vise grednih stapova i naziva se Gerberov nosac. Ako su jedan ili oba kraja nosaca preko vise oslonaca ukljesteni da bi nosac bio staticki odredjen broj zglobova mora biti veci od broja medjuoslonaca za broj ukljestenja. Broj zglobova dakle, odgovara broju staticke neodrednjenosti posto svaki umetnuti tglob smanjuje staticku neodrednjenost za jedan. Pri ubacivanju zglobova moraju biti zadovoljeni sledeci uslovi: - U krajnjim poljima ne smije biti vise od jednog zgloba - U srednjim poljima ne moze biti vise od dva zgloba - Ako se u jednom polju ubace dva zgloba u susjednim poljima moze biti najvise jedan zglob onosno ni jedan ako je to polje krajnje - Izmedju dva susjedna zgloba moze biti najvise dva oslonca Gerberov nosac se najvesce rjesava rastavljanjem na grede i konzole, koje se dobijaju povlaceci zamisljene presjke kroz zglobove. Na mjestu presjecnih veza javljaju se reaktivne sile koje djeluju na dva susjedna istim intenzitetom, a suprotnim smjerovima. Luk na tri zgloba je nosac sastavljen od dva medjusobno zglobno vezana kriva ili prava stapa koji ne leze na jednoj pravoj, a vezani su za okolinu zglobnonepokretnim osloncima. Glavna karakteristika luka na tri zgloba je da ima kose reakcije i za vertikalno opterecenje. Reakcije luka na tri zgloba mogu se odrediti postavljanjem uslova ravnoteze na dva nacina: a) Rastavljanjem stapova i postavljanjem uslova ravnoteze za svaki dio odvojeno. Trozglobni luk se u mislima presijece kroz zglob i razdvaja na lijevi i desni dio s tim sto se u presjeku G umjesto odstranjenog tijela dodaju reakcije XG i YG koje djeluju na oba dijela istim intenzitetom a suprotnim smjerom. b) Posmatrajuci cio trozglobni luk ako jedno tijelo uzimajuci u obzir postojanje zgloba G, osim uslova ravnoteze x=0, y=0, MA=0 formira se i uslov MGl=0 i MGd=0 Pri proracunu konstrukcija javljaju se i drugi tipovi nosaca sastavljeni iz dva ili vise grednih stapova vezanih medjusobno i za okolinu na razlicite nacine. Ti nosaci se obicno nazivaju slozeni staticki odrednjeni nosaci i mogu se rjesavati na dva nacina: posmatrajuci nosac kao jednu cijelinu ili razlazuci nosac na sastavne dijelove. Ravnim restetkastim nosacima naziva se geometrijski neizmjenljiv sistem pravih stapova u ravni koji su medjusobno povezani zglobnim a za okolinu osloncima u najmanje dva cvora odnosno najmanje sa tri stapa koja se ne sijeku u jednoj tacki. Cvor je tacka u kojoj se sijeku ose dva ili vise stapova. Pri rjesavanju resetke uvode se sljedece predpostavke i idealizacije: - Stapovi su pravi i medjusobno povezani idealnim cilindricnim zglobovima - Opterecenje djeluje samo u cvorovima u vidu koncentrisanih sila. Zbog ovih pretpostavki u stapovima resetke se javljaju samo normalne sile N tj stapovi resetke su ili cilindricno zategnuti ili cilindricno pritisnuti. Pri rjesavanju resetkastog nosaca prvo se odredjuju reakcije posmatrajuci resetku koao cjelni a zatim sile u stapovima resetke. Resetkasta konstrukcija mora se formirati tako da ne mijenja svoj oblik pri bilo kom opterecenju. S obzirom da je trougao osnovna geometrijski neiumjenljiva figura nepormjeljivost resetke u ravni je osigurana ako se ona sastoji iz trougaonih elemenata.

Razliciti resetkasti nosaci geometrijski nepromjenljive figure nastaju vezivanjem za zglobni trougao novih cvorova pomocu dva stapa. Kako se u svakom cvoru resetke sve sile sijeku u jednoj tacki suceljeni sistem sila to se ta svaki isjeceni cvor resetke mogu postaviti dva uslova ravnoteze. x=0 i y=0 Broj stapova za staticki odrednjenu resetku se izvodi iz jednacine S=2n-3 gdje je S broj stapova a n broj cvorova resetke. Ukoliko je S iz jednacine manji znaci da je ta resetka pomjerljiva tj da se ne moze koristiti za nosac, a ukoliko je veci onda je kinematski stabilna, ali staticki neodredjena. Staticka neodrednjost resetke moze biti u vanjska staticka neodrednjenost. Resetka je vanjski staticki neodrednjena ako je za okolinu vezena sa vise od tri stapa, odnosno ako je se reakcije oslonaca ne mogu odrediti pomocu uslova ravnoteze. Staticki odredjene resetke mogu biti sistema proste grede, konzole, grede s prepustima, gerberovog nosaca, trozglobnog luka, okvira... Stapovi resetke koji senalaze po obimu i ogranicavaju resetku nazivaju se pojasni stapovi ( gornji i donji pojas ) a unutrasnji stapovi se nazivaju stapovi ispune ( mogu biti vertikalne i dijagonalne ). Cesto se resetke dijele prema obliku pojasa na paralelne, parabolicne, trouglaste, poligonalne itd. A prema ispuni na resetke sa dijagonalama, na resetke sa vertikalama, sa dijagonalama i vertikalama i slozene resetke. Metode rjesavanja resetkastih nosaca, reakcije i sile u stapovima odredjuju se: - Analiticki ( Metoda isjecanja cvorova, Metoda presjeka - Rittera ) - Graficki ( Metoda Cremone, Metoda Culmana ) Prostorni linijski nosaci Do sada su proucavani nosaci kod kojih svi stapovi i opterecenja leze u istoj ravni, ukoliko je nosac prostorni i u opstem slucaju ima sest reakcija koje se odredjuju iz sest uslova ravnoteze. Oslonci prostornih linijskih nosaca: a) Sferni ili prostorni zglob ima tri komponente reakcije X,Y,Z. Odgovara vezi sa tri stapa koja ne leze u jednoj ravni b) Nepomicni cilindricni oslonac dozvojava pomjeranje u jednom pravcu u horizontalnoj ravni XZ ili u pravcu Z ili u pravcu X pa se javljaju komponente reakcije X i Y ili Z i Y c) Pomicni cilindricni oslonac ima reakciju Y samo u pravcu okomitom na ravan moguceg pomjeranja, odgovara vezi sa jednim stapom d) Prostorno ukljestenje je veza u kojoj se javlja sest reaktivnih komponenata: tri komponenete reakcije X,Y,Z i tri komponente momenta ukljestenje Mx,My,Mz. Lancani sistemi Pod pojmom lancanog sistema u tehnickoj praksi podrazumijeva se niz stapova medjusobno povezanih zglobovima ili konopac objesen o dvije tacke. Za sve lancane sisteme je zajednicki to sto se zadatak u prvom redu sastoji u odrednjivanju njihovog oblika ravnoteze. Dijele se u dvije grupe: - Sa konacnim brojem stapova i zglobova lancani poligon - Sa beskonacno mnogo stapova beskonacno malih duzina lancanica Lancani poligon kao sistem od n stapova ima dva oslonacka cvora i n-1 cvorova u kojima se suceljavaju dvije strane poligona. Reakcije oslonaca se odredjuju u zavisnosti od nacian vezivanja lancanog poligona. Za svaki slucaj isjeceni cvor lancanog poligona u ravni mogu se formirati dva uslova ravnoteze. U praksi se najcesce nailazi na takve lancane sisteme u cijim svornim tackama djeluju vertikalne paralelne sile.

Mogu se javiti dva tipa zadataka: a) Ako je poznat oblik lancanog poligona i bar jedna spoljasnja sila mogu se odrediti ostale vanjske sile i unutrasnje sile. Sa H se oznaci horizontalna projekcija sila u stapovima lancanog poligona koja je konstantna velicina. b) Ako su poznate vanjske sile F i pravci bar dva stapa moze se odrediti ravnotezni oblik lancanog poligona. U ovom slucaju su nepoznati uglovi nagiba stapova, odnosno koordinate cvorova. Lancanica je materijalna fleksibilna nit pricvrscena na krajevima za nepokretne oslonce, ciji oblik zavisi od opterecenja. Obicno se prvo izvodi diferencijalna jednacina ravnoteznog oblika lancanice u vektorskom obliku.

You might also like