You are on page 1of 72

enski informaciono-dokumentacioni trening centar

CIKLUS TRIBINA

Rod i levica

Beograd, 2012.

Ciklus tribina: ROD I LEVICA Izdava: enski informaciono-dokumentacioni trening centar (INDOK) Urednica: Lidija Vasiljevi Prilozi: Dokumentaciona i pres kliping arhiva INDOK Centra Dizajn: Biljana Todorovski tampa: TIM Agency Beograd 2012. Ova publikacija je nastala zahvaljujui podrci fondacije Rosa Luksemburg iz Nemake.

Sadraj
Nadeda ainovi

Veliki narativi feminizma


Strana 7 Gordana Stojakovi

Antifaistiki front ena Jugoslavije (AF) 1946-1953: pogled kroz AF tampu


Strana 13 Dr. Anelka Mili

Socijalizam i feminizam- spojevi i razilaenja


Strana 40 Ankica akardi

Spol i klasa
Strana 45 Milica Ruii

Ekstaza birokratije
Strana 53 Marijana Radulovi

Samoorganizovani horovi na tlu bive Jugoslavije


Strana 59

Ciklus: ROD I LEVICA


enski informaciono dokumentacioni trening centar (INDOK) je u saradnji sa Domom omladine Beograda i uz podrku Fondacije Roza Luksemburg pokrenuo prvi ciklus predavanja/tribina na temu ROD I LEVICA. Cilj projekta ROD I LEVICA je emancipacija kroz edukaciju i otvaranje prostora za kritiko miljenje i preispitivanje opusa socijalnih pokreta sa posebnim osvrtom na feminizam na prostorima bive Jugoslavije. Tema roda i levice zapostavljena je i obojena mnogim predrasudama i zato predstavlja izazov, izvor inspiracije i nadamo se zanimljiv podstrek za sve aktiviste/aktiviskinje, studente/ studentkinje, istraivae/ istraivaice, kao i sve one kojima je bavljenje alternativnim politikama zadovoljstvo i oblast interesovanja. Odrane tribine: 12. april 2012. "ROD I LEVICA - Pitanje klase u feminizmu", Nadeda ainovi 03. maj 2012. "Antifaizam i enski pokret nakon Drugog svetskog rata", Gordana Stojakovi 17. maj 2012. "Socijalizam i feminizam, feminizam u socijalizmu, Anelka Mili i Sonja Drljevi 07. jun 2012. "Feminizam i radikalna levica", Ankica akardi 21. jun 2012. "Nova levica i feministiki pokret, savremena stremljenja i izazovi", Milica Ruii i Marijana Radulovi Ova publikacija predstavlja zbirku tekstova uesnica tribina.
5

Najavni plakat ciklusa tribina ROD I LEVICA Doma omladine Beograda, 2012.

Nadeda ainovi

VELIKI NARATIVI FEMINIZMA

odsjetimo se: "veliki narativ", sintagma koju veinom pripisujemo Lyotardu, oznaka je za konstrukcije ije je uvjerljivost postignuta postupcima koji nestaju kada ih podvrgnemo kritikoj dekonstrukciji. Dekonstrukcija je potrebna, na primjer, da se ne bismo zavaravali o ugraenoj smislenosti nae egzistencije i napredovanju svijeta u pravcu boljega ivota na osnovu uinka retorikih nadgradnji jednostavnih binarnih opozicija. Naravno, u pozadini je uvijek pitanje moi: pitanje gospodara diskursa. Desetljeima nije mi padalo napamet da na bilo koji nain posumnjam u izvrsnost i poeljnost takvoga kritikoga postupanja. Na kraju krajeva, kada se bavite teorijom, samozavaravanje je doista veliki neprijatelj. Istina je, dodue, da je napad na velike narative obino bio povezan s tzv. postmodernim relativizmom, dovoenjem u pitanje uobiajenih predodbi o mogunosti razlikovanja istinitoga i lanoga, zamornim performativnim proturjejem koje je doista postalo neizdrivo. Veliki narativ je pria koja objanjava cjelinu u nekom kljuu, doslovno svjetonazor. Veliki narativ je, dakako, velik po tome to ne doputa da ga tumaimo kao izraz neke partikularne pozicije ili nekog interesa. Sve je to dosta pojednostavljeno ali dovoljno da dovede u sumnju izabranu temu i naslov. Moe li se feminizam razviti u veliki narativ kada oito eli zastupati sasvim odreenu stranu? Jest da je rije o pola ovjeanstva Feminizam je, to se toga tie, veliki narativ onako kao to je to marksizam. Recimo da smatramo svu dosadanju povijest povijeu klasnih borbi a kao rjeenje i dokidanje tih konflikata nastanak proletarijata koji nema to izgubiti nego svoje okove onda je vie nego jednostavno zakljuiti da feminizam
7

moemo smatrati uvidom u patrijarhalnost dosadanje povijesti ovjeanstva koja su u korist cjelokupnog svijeta moe rijeiti samo tako da potlaeni dio zbaci svoje okove. Nakon ovoga furioznoga uvoda mogu malo usporiti i prikazati za nas relevantni kontekst. Sredinom ezdesetih godina, vrijeme mojega susreta s enskim temama, pored ostaloga zbog knjiga Simone de Beauvoir, socijalizam je bio i ime sustava u kojemu smo ivjeli ali i ime za bolju budunost, u mnogome razliitu od sadanjice. Naravno, uvjerljivost toga svjetonazora bila je od samog poetka pomalo naeta a u nekim se podanicima nije nikada ni primio. Ne treba, dakako, podcijeniti realni, zbiljski, mjerljivi uinak proklamiranih naela ravnopravnosti mukaraca i ena. Ipak, raskorak izmeu principa i ozbiljenja jasno se uoavao, kao to su bile vidljive i dobre posljedice ravnopravnog kolovanja, normalnoga oekivanja vie-manje jednake radne biografije za ene kao i za mukarce. enskost je ponekad bila ispod razine svijesti a ponekad i iznad nje: mi smo se upisivale u muke prie, meni je primjerice trebalo puno vremena da vidim kako Hesseova "Igra staklenih perli' iskljuuje svaku intelektualnost enskog dijela ovjeanstva, ali u vladajuem govoru ravnopravnost je bila dio programa a ostvarenje idealnih odnosa po tome je bila samo stvar vremena. Dramatina slika svijeta je bila u punoj snazi. Pomaci su se pokazivali postupno. Podsjeam: ezdeset i osme je bez ikakve sumnje dolo do velike obnove utopijskoga impulsa. Onda je tu tzv. seksualna revolucija koja obuhvaa sve od razmjerno neproblematine kontracepcije do otkria prava na orgazam. Za moju generaciju promjene su se dogaala usred naeg odrastanja. Neslubene, feministike enske inicijative bez sumnje su bile potaknute i stranim knjigama odnosno zbivanjima izvan Jugoslavije. U tadanjim se uvjetima to smatralo diskvalifikacijom a tzv. jugoslavenski put izgradnje socijalizma vrhuncem dotadanjih iskustava radnikoga pokreta i tome slino. Zapravo, kako to ve biva u drutvima toga tipa, smatralo se a opet i nije. Svi mi smo bili u stanju vjerovati ve prije doruka u mnoge nemogue stvari, barem na nekoj razini. U

Omladinski list "Susret", januar 1968.

specifinoj vrsti politike rasprave i neto manje specifino znanstveno-teorijskoj raspravi tada su naete teme koje nas zapoljavaju jo i danas. Svjetonazorski, teorijski, u povijesti ideja moemo razabrati sljedove koji su ulazili u dijalog s varijantama slubenoga stava: egzistencijalizam pa strukturalizam pa post-strukturalizam, pa dugo rasprava o postmodernizmu. I naravno, cezura 1989. ili tu negdje. S feministikog stajalita i s mnogo pojednostavljivanja velika je podjela uvijek bila na one koji su (prvo) izjednaavali ensko i muko ili pak dekonstruirali funkcioniranje te binarne opozicije i (drugo) na one koji su bile i bili esencijalisti. S neto drugaijem logikom funkcionirao je aktivizam, programi programe i subjektiviziranja: postajanja subjektom, stjecanja moi. Nametnuti se kao ene ili prestati biti ta tua konstrukcija, "ene". Na prvi se pogled ini da je utopijska dimenzija bila doma u velikoj prii esencijalistikoga feminizma: kada ene dou na svoje nee biti ni rata ni nasilja, etiki e princip biti etika brige. No ako utopijskim smatramo sposobnost imaginativnoga zamiljanja sasvim drugaijih odnosa, misao alternative, moglo se to i bez esencijalizma. Moj osobni kriterij razlikovanja prihvatljivog i neprihvatljivog utopizma jest cijena: oekuje li se rtvovanje za tu bolju budunost. Ne naravno, rtvovanje u smislu odgode zadovoljstva, bez kojeg nema kulture i civilizacije, ve mirno pristajanje na rtvovanje mnogih suvremenika u ime navodno uzvienih ciljeva. Osobno rtvovanje je neto drugo (iako moe imati vid moralne ucjene): bez njega teko da bismo doli do dostignua koja su sada tako prikrivena pod slubenim Danom rada i Danom ena. Ipak, kako sam snano i sekularno uvjerena da imamo samo ovu dimenziju, samo jedan ivot, izbjegavanje patnje drugih mora biti temeljno polazite programa promjena.
Nadeda ainovi, tribina Rod i levica, Dome omladine Beograd, 2012.

Moda je dio toga stav doveo do atrofije aktivnog principa zbog koje se ve i simbolika gesta smatra dovoljnom. Druga patologija feminizma je zatvaranje u vlastiti svijet, ignoriranje svih koji ne dijele nae stavove uz moda neto pokuaja da se ukljue ene, koje jo nisu osvijetene, pomalo odozgo.
9

No to su skretanja, patologije, izmeu toga i prije i poslije tzv. promjena ima velika koliina rada, strpljivog, manje strpljivog, s vie ili s manje performativnih momenata, ali uspjenoga rada. Zbog feminizma svijet je neto pristojnije mjesto. Svako malo govorilo se o nekoj iscrpljenosti, nekoj reakciji, nekoj bezvoljnosti. Nema sumnje da su mnoga dostignua postala, kako se kae u odgovarajuem argonu, "mainstream". U svijetu u kojemu ivimo to znai da mnogi ciljevi, mnoga dostignua postaju inkorporirana u najuspjeniji od svih velikih narativa, onaj o neizbjenosti trine privrede. Neoliberalizam je razmjerno lako prepoznati kao takvu ideoloku redukciju, takvo potiskivanje svega to smeta osnovnom diskursu, no neizbjenost trinoga modela, jednostavno reeno, kapitalizma prihvaa se i tamo gdje se njihovi uinci osuuju, gdje se nastoji doi do malo boljega modela. Kao da se neoliberalna ideologija okoristila nekim svojstvima marksizma kao svjetonazora: ekonomskim determinizmom i uvjerenjem da je smjer razvoja jedan jedini. Kako sauvati utopijsku imaginaciju, uvjerenje da se moe ivjeti i drugaije a ujedno priznati i kontekstualnost znanja, zbunjujui pluralitet oekivanja? Kako se rijeiti straha od uopavanja, zajednikih projekata kada smo se tako dugo bojale univerzalizma kao maske patrijarhalnosti? Teorija i aktivizam slau se u tome da otpor prevladavajuim hijerarhijskim odnosima oduvijek postoji. Od strategija otpora potlaenih na mikrorazini do sposobnosti potroaa da neku robu funkcionalno izokrene: rijeile smo se nekih dogmatskih pretpostavki (a nekih se ja, na primjer, ne mogu rijeiti: mogu smatrati da kuni posao zasluuje jednaki dignitet i da valja prevrednovati znaenje svih tzv. "niskih' poslova, no ovisnost se ne lijei nekontroliranim, osvetnikim troenjem novca to ga zarauje mu). Postali smo svjesni najrazliitih praksi no ne znamo da li je mogue univerzalizirajui pokret koji ne bi bio zagaen. Zapravo, ono to mi se ini potrebnim (i tekim) je ne-trivijalni pristup politikoj dimenziji. Bez politike utopijski su impulsi neto kao bumerang, lete i vraaju se kao destruktivni. Politika je briga za poslove zajednice, manje, vee, globalne. Politika je doista umijee mogueg ali ne i jeftini cinizam. Utopijska vizija jest vizija mogueg a ne dokono sanjarenje.
10

Tribina ciklusa Rod i levica: Pitanje klase u feminizmu, Dome omladine Beograd, april 2012.

Nadeda ainovi, profesorka univerziteta u Zagrebu je istaknuta hrvatska filozofkinja, feministika teoretiarka i aktiviskinja, jedna od osnivaica enskih studija, od 2009. predsednica Hrvatskoga centra PEN-a. Autorka je mnogobrojnih radova, a objavila je sledee knjige: Subjekt kritike teorije, Zagreb 1980; Pisanje i miljenje, Zagreb 1981; Estetika njemake romantike, Zagreb 1887; Estetika, Zagreb 1988; Ogled o pismenosti, Zagreb 1994; U enskom kljuu, Zagreb 2001; Doba slika u teoriji mediologije, Zagreb 2001, Vodi kroz svjetsku knjievnost za inteligentnu enu, Zagreb 2007; Zato itati filozofe, Zagreb 2009; uredila zbornik "ene i filozofija" (Zagreb 2006).

11

Najavni plakat ciklusa tribina ROD I LEVICA Doma omladine Beograda, 2012.

Gordana Stojakovi

Antifaistiki front ena Jugoslavije (AF) 1946-1953: pogled kroz AF tampu


Uvod

1 O periodu 1945-1953. u naoj istoriografiji dosta je pisano (Branko Petranovi 1981; Jovanka Kecman 1975; Neda Boinovi 1996 i drugi), postoji obimna graa (za Vojvodunu je to u Arhivu Vojvodine i Muzeju Vojvodine), ali sem knjige Konji ene ratovi (Lidia Sklevicky 1996) nema sistematskog istraivanja uloge AF -a u preobraaju poloaja ena u drutvu.

avretak II svetskog rata je u socijalistikoj Jugoslaviji oznaio poetak korenitih promena poloaja ena u drutvu koje su se desile silovito, masovno i organizovano. U okviru jedne (socijalistike/komunistike) ideologije, jednog drutvenog sistema, jedne partije (KPJ) ene su izborile jednaka zakonska prava u odnosu na mukarce u svim segmentima ivota i rada. U istoriografiji1 period 1945-1953. e biti zabeleen kao vreme diskontinuiteta: u odnosu na kapitalistiki drutveno-ekonomski sistem, monarhistiki politiki sistem i potlaeni poloaj ena u drutvu u Kraljevini Jugoslaviji. Socijalistika ideologija emancipaciju ena nije posmatrala van sistema radnitva (radnike klase) zato se mera enske emancipacije, pre svega, odreivala u odnosu na prava iz oblasti rada. Emancipacija2 ena je izraz koji se koristio u zemljama socijalistikog drutveno-ekonomskog i politikog sistema i uglavnom je znaio zakonski dostignutu jednakost mukaraca i ena. Proces emancipacije ena u prvim godinama socijalistike Jugoslavije nije mogue posmatrati van sistema Antifaistikog fronta ena (AF)3, oganizacije koja je imala kljunu ulogu u procesu transformacije enskih uloga u drutvu. Izlazak ene iz privatne u javnu sferu, van porodinog kruga koji je tradicionalno pripadao enskoj sferi, i ekonomska samostalnost jednog broja ena4, koji su se desili u vreme socijalistike transformacije naeg drutva, nisu bili dovoljna reenja za potpuni preobraaj poloaja ena u drutvu. Problem je ostao u domenu privatnog i

2 Danas je u upotrebi termin: oslobaanje ena, a oznaava oslobaanje ena muke dominacije u svim aspektima ivota i rada. Oslobaanje je koncept celovitih reformi koji zagovara naputanje reformskih napora i parcijalnog reavanja problema.

Za AF jedrug Kardelj je kazao na Petom kongresu AF je organizacioni oblik nae Partije i Narodnog fronta za rad meu enama (Vida Tomi Kako treba raditi u naoj organizaciji u: Glas ena septembar 1950: 2).
3

Vojvodini je 1948. bilo 400.000 ena od toga je 340.000 je bilo u AF-u, a 290.000 je bilo upisano u Narodni front. Oko 50.000 ena je bilo zaposleno u preduzeima, a od njih je 6.348 bilo na funkcijama u sindikatu (Zora Krdali Slobodna Vojvodina 7. mart 1948: 1). U 1949. preko 1.940 ena je u Vojvodini ukljueno u industriju, kao stalna i povremena radna snaga (Slobodna Vojvodina 14. januar 1950: 2).

4U

13

U naoj literaturi nije sistematski istraena enska tampa koju su izdavale organizacije AF -a u Srbiji i Vojvodini. Znaajni podaci se mogu nai u knjigama: ene Vojvodine u ratu i revoluciji 1941-1945 (Duan Popov 1984: 207-216), ensko pitanje u Srbiji u XIX i XX veku (Neda Boinovi 1996), CD prezentaciji istraivanja AF Vojvodine 1942-1953 (Gordana Stojakovi 2007). O problemu odnosu medija prema enama oslanjala sam se na sledee radove: posebno izdanje asopisa Genero (2004) posveeno je pitanju odnosa medija prema enama, a naroito su znaajni tekstovi koji se bave strategijama iskljuivanja ena iz javne sfere (Snjeana Milivojevi 2004; Lisbet van Zonen 2004; Theresa Stratford 2004). Postoji znaajna literatura koja se bavi pitanjem odnosa ena i medija ili "enskom" percepcijom medijskih sadraja kao i jezikom medija (Kunc Suzana & Sarnavka Sanja 2006; Pateman Carole 2004; Bourdien Pierre 2005; Nirman Moranjak 2007).
5

porodinog gde patrijarhalni poredak i dalje ivi u glavama i srcima ljudi (arana Papi 1989: 37). Porodica je u socijalizmu kao i u graanskom kapitalistikom drutvu bila mesto gde su se reprodukovali odnosi hijerarhije jer polovi tu zadravaju svoju `postvarenu` prirodnost (arana Papi 1989: 39). Ideoloki plan je u socijalistikoj Jugoslaviji u periodu 1946-1953. bio prenoen putem tampanih medija. Kljunu ulogu prenoenja poruka enama imala tampa Antifaistikog fronta ena (AF tampa)5. U periodu 1945-1950. pored tampe deo sistema prenoenja poruka i kreiranja identiteta, kulturnih vrednosti i drutvenih odnosa (Adla Isanovi 2007) bili su italaki asovi i analfabetski teajevi. Organizacije AF-a su imale zadatak da okupe ene u selima i gradovima i organizuju to vie italakih grupa, analfabetskih teajeva i kurseva. Ovaj edukativno-ideoloki sistem temeljio se na potrebi da se prevazie vievekovno naslee nejednakosti ena i da se u direktnom kontaktu koji se deavao u enskim grupama u sistemu AF-a, poruke jasno i nedvosmisleno prenesu to veem broju ena. Period 1946-1953. je bio vreme AF tampe. ena danas (Beograd) je tampana u tirau od 30.000 primeraka, Zora (Beograd) je tampana u 50.000 primeraka, a u Vojvodini su tampani: Glas ena, Dolgoz N (Vajdasgi Dolgoz N) i Femeia nou. to je prelazilo tira od 100.000 primeraka. Paradoksalno je da u vreme kada je veliki deo ena u Vojvodini nepismen6 ili tek opismenjen postoji takav obim angaovanih listova. AF tampa je koriena kao najznaajniji kanal prenoenja poruka i kreiranja uloga namenjenih enama. Poruke se nisu usvajale samo itanjem i slobodnom selekcijom informacija koje zavise od odlika publike, ve i njihovom interpretacijom u direktnom kontaktu rukovotkinja italakih asova i publike. Ovaj sistem je bio zasnovan i na hijerarhiji AF tampe gde je ena danas bila mesenik koji je prenosio aksiomatske - direktivne poruke liderkama srednjih i niih odbora AF-a, a svi ostali listovi su prema kreiranoj matrici predstavljali stvarnost na makro (politiki plan) i mikro-planu (svakodnevni ivot) i u isto vreme je kreirali (nove enske uloge). Najznaajnije tekstove u analiziranoj AF tampi u periodu 1948-1950. napisala je Vida Tomii. Da bih istraila koje poruke su prenoene, sa kojim ciljem ko ih je prenosio i kako su se one realizovale u svakodnevnom ivotu analizirala sam listove Glas ena i Zora. Analizu sam organiila na navedene listove koji su

U tekstu U borbu za likvidaciju nepismenosti (Glas ena 1948: 4) navedeno je da je u Vojvodini krajem 1948. bilo 11.203 nepismenih ena, a broj polupismenih je daleko vei. Radilo se o politikom prioritetu jer je bilo potrebno okupiti ene i aktivirati ih na planu izgradnje i obnove zemlje i ukljuenju u politiki ivot pa je sasvim razumljivo to je AF tampa koriena kao najznaajniji kanal prenoenja poruka i kreiranja uloga namenjenih enama.
6

14

tampani na srpskom jeziku, ali sam uporedo koristila svedoenje Gizele Sabo (Szab Gizela) urednice Dolgoz N (Vajdasgi Dolgoz N ) (Gordana Stojakovi 2007). Koristila sam rezultate istraivanja AF Vojvodine 1945-1953. (Gordana Stojakovi 2007) gde sam predstavila injenice o vanosti AF -a kao enske organizacije koja je imala kljunu ulogu u dalekosenom projektu emancipacije ena u socijalistikoj Jugoslaviji u periodu 1945-1953. Koristila sam metode analize diskursa u analizi teksta (Vera Vasi 1995; Svenka Savi 1993) koje omoguuju da se rodne razlike prikau u odnosu na kontekst (politiko-ekonomski i kulturoloki). Takoe sam koristila metode koje se koriste u prezentaciji ena u medijima (Nirman Moranjak 2007) i metode koje objanjavaju ideologizaciju rodnih uloga (Susan Kingsley Kent 1987). Kao kljuni element analize odredila sam: ta su bile dominantne teme i koje su dominantne uloge namenjene enama (majka, supruga, radnica...) i koliko su one podudarne politikom programu AF-a. Rezultate analize sam predstavila u doktorskoj tezi Rodna perspektiva u novinama Antifaistikog fronta ena (1946 -1953) a u ovom radu sam izdvojila temu ulazak ena u privredu sa posebnim osvrtom na zadrugarstvo i zadrugarke kako bih dala osnovne informacije o radu organizacija AF-a u periodu 1946-19537.

7 Doktorsku tezu Rodna perspektiva u novinama Antifaistikog fronta ena (1946-1953) sam odbranila u avgustu 2011. na Rodnim studijama ACIMSI Univerziteta u Novom Sadu. Cilj mi je bio da rekonstrukcijom i dekonstrukcijom tekstualnih i vizuelnih poruka u tampi AFa koje su delom oblikovale svest ena ukaem na deo zaboravljenog naslea ena u socijalizmu. Namera mi je bila da ukaem na vanost politikih stavova o poeljnim ulogama ena u socijalizmu u periodu 1945-1953.

AF Jugoslavije: najmasovnija enska organizacija u naem istorijskom pamenju


Antifaistiki front ena Jugoslavije osnovan je 1942, u toku Narodnooslobodilake borbe (NOB) sa ciljem da okupi ene u borbi protiv faista. Ideoloki rad organizacije je bio oslonjen na temeljna opredeljenja KPJ da ene moraju biti ravnopravne sa mukarcima u svim segmentima ivota i rada. Organizacija je posle rata formalno bila lan Narodnog fronta Jugoslavije8, ali je u mnogim segmentima rada zastupala autentine interese ena. Iskustvo ena u okviru AF-a oslanjalo se i nastavljalo na iskustvo organizovanja ena u radniko-komunistikim organizacijama9 poev od dvadesetih godina 20. veka. Podjednako vano je bilo i iskustvo enskih graanskih10 i feministikih organizacija u Srbiji i Vojvodini, koja su pored

8 Drugi kongres Antifaistikog fronta ena Jugoslavije odran je 25, 26 i 27. januara 1948. u Beogradu. Tek tada je usvojen Statut organizacije i doneseni planovi rada koji su sadrani u rezolucijama Drugog kongresa AF-a Jugoslavije. Iz Statuta organizacije vidi se da je AF bio sastavni deo Narodnog fronta. Pokrajinska organizacija AF-a je bila u rangu sreskih, okrunih i mesnih organizacija iji je najvii organ Konferencija AF-a.

Videti: Kecman Jovanka (1978); Kecman Jovanka (1975); Stojakovi Gordana (2007); Sklevicky Lidia (1996).
9

15

humanitarne funkcije imala i programe edukacije za ene, ali i politike zahteve. Mnoge od tema11 pokrenutih u graanskim i feministikim organizacijma preuzete su i razvijene u sistemu AF -a, u obliku koji je diktirao politiki trenutak. Masovno organizovanje ena i stvaranje mree organizacija AF-a, u periodu 1942-1944. najvie u seoskim sredinama, bio je proces koji se kretao neispitanim putevima (Srbislav Kovaevi 1943). Sa jedne strane ene su vrlo esto predstavljale odluujuu snagu NOB-a kao partizanke, bolniarke, kurirke, ilegalke, one koje su organizovale svakodnevni ivot na osloboenim teritorijama (gde su mukarci bili u logorima, partizanima ili ubijeni), a sa druge strane njihov izlazak iz kunog okruenja u mirnijim fazama rata nije nailazio na opte odobravanje saboraca i sredina u kojima su ivele. Ve su se tokom 1944. pojavile dileme da li je potrebno da i dalje postoji jedna posebna organizacija ena kakav je AF. Jovan Veselinov-arko, sekretar Pokrajinskog komiteta KPJ za Vojvodinu poslao je 1944. pismo Pokrajinskom odboru AF-a sa porukom da postoji opasna tendencija `osamostaljivanja` AF-a, odvajanja AF-a u neku potpuno samostalnu organizaciju Nii odboriesto su se razvili u usku terensku ensku organizaciju koja se (u mnogim mestima) smatra mnogo vie obaveznom prema viim odborima AF-a, nego prema lokalnim telima i lokalnim potrebama i zadacima opte Narodnooslobodilake borbe (Srbislava Kovaevi 1984: 120). U odbranu postojanja posebne enske organizacije prva je stala Mitra Mitroviii. Ona je smatrala da AF nije organizacija koja se iskljuivo bavi pitanjem ena, ve (je to) pokret koji je okupio ene u borbi itavog naroda protiv okupatora (Mitra Mitrovi, O Antifaistikom frontu ena ena danas br. 33. 1944: 6-8). One su se, kako pie Mitra Mitrovi u navedenom lanku, zahvaljujui AF-u, lake i efikasnije ukljuile u javni i politiki ivot jer se ene jo uvek lake okupljaju preko svog, da kaemo `enskog` pokreta. One su se i na potpuno poseban nain vezivale za svoju organizaciju koja sada postaje njihov krov nad glavom. U takvim uslovima, ali i zbog zasluga koje je AF imao u NOB-u, i koje nisu bile sporne, Mitra Mitovi smatra da se opstanak AFa ne moe dovoditi u pitanje. Masovan izlazak ena u javnu sferu u periodu 1945-1950. jedna je od kljunih osobenosti drutvenog ivota socijalistike Jugoslavije. ene su glasale na izborima za savezne, republike, pokrajinske i lokalne organe vlasti. One su i

10 Boinovi

Neda (1996); Sklevicky Lidia (1996: 73-107) ; Stojakovi Gordana (2001).


11 Patronati,

razliite forme edukacije ena, enska tampa.

16

asopis "ena danas", 1946. (nastavak na sledeoj strani)

17

birane u organe vlasti i ukljuivale se u privredni razvoj zemlje. enama su ideolokim i partijskim odlukama bile namenjene aktivne uloge u kreiranju drutveno-ekonomske sfere: radnice, udarnice, zadrugarke, politiarke ('drutveno politike radnice'), ekonomski samostalne ene koje su ovladale razliitim profesijama i onim koje su, do tada, bile rezervisane samo za mukarce. Pri tome se priznavao poseban drutveni plan obrazovanja i edukacije ena kako bi savladale nasleenu neobrazovanost i ukljuile se u privredni i politiki ivot. Ipak je i dalje bila vana uloga ene kao majke (ne samo sopstvene dece ve i dece koja nisu imala roditelje) kao i itav arsenal uloga iz ekonomije nege i brige (briga o porodiljama, doiljama, invalidima, uenicima u domovima, kolonistima). Drutveni i politiki angaman ena je poeo da se smanjuje od 1950. kada se uvodi samoupravljanje, a privredna preduzea moraju da pokau pozitivan rezultat. Do tada realizovana drutvena briga o deci i majkama sada postaje skup projekat. Takav drutveni napor proizvodio je stavove da je najbolje da se ene vrate u kuu jer je to najracionalnije i u interesu dece (Anonim O problemu dvostruke optereonosti zaposlene ene u: ena danas br. 81, 1951: 11). Izuzetak su ene na selu koje su i dalje u fokusu aktivistikog i politikog rada unutar AF-a, jer projekat socijalistikog preobraaja sela nije bio zavren. Deavalo se da su u Vojvodini 1951. i 1952. ene masovno vraale kandidature za izbore na lokalnom i regionalnom nivou, jer se muevi i porodica nisu sa tim slagali. U prvim posleratnim godinama takva situacija nije bila mogua U toku NOB-a i posleratne obnove patrijarhalno shvatanje o poloaju ena je odmah bilo prepoznavano i osueno kao nazadno i pogreno. Poetkom pedesetih godina otupela je otrina razraunavanja sa patrijarhalnim shvatanjima. Na izborima za lokalne organe vlasti u Vojvodini primeeno je da su birai-mukarci bili protiv enakandidatkinja. Tako je u Jai Tomi od 28 ena izabrano 14, u Kovinu od 16 kandidovanih ena izabrane su 3, a u Beeju od 58 kandidovanih izabrano je 12. U Srezu somborskom je 50 ena vratilo kandidaturu jer im muevi nisu dozvoljavali da prihvate kandidature (Rua Tadiv Koji su nai zadaci ena danas br. 103. 1953: 3).

asopis "ena danas", 1946. (nastavak sa prethodne strane)

18

Iskustva masovnog uea ena u privrednom i drutvenom ivotu zemlje su se sabirala u organizacijama AF-a ba u vreme kada je, prema odluci KPJ, organizacija trebalo da se svede na savetodavni organak Narodnog fronta. Ona su bila tako snana i tako znaajna da je i u vreme slabljenja organizacije otvorena i danas aktuelna tema o usklaivanju privatnih i poslovnih obaveza ena. Mnoge zaposlene ene su se alile na strahovit zamor od svakodnevnog, zaglupljujueg posla u kui (Gordana Stojakovi 2007). Verovalo se da e uvoenjem elektrine energije u domainstva upotrebom poreta, friidera, pegle, maina za pranje vea i sudova, usisivaa... kuni posao svesti na minimum. Pored toga smatralo se da e se osnivanjem servisa za ienje stanova, perionica, drugih uslunih radionica ene rasteretiti kunih poslova. Ipak, i tada je bilo jasno da je za istinsku ravnopravnost neophodna kulturna emancipacija mukaraca i ena i da e proces izlaska ene u javnu sferu, bremenit nasleem prolosti, biti dug. Najtei deo procesa emancipacije drutva bio je proces transformacije miljenja mukaraca i ena. Ida Saboiii u svom govoru12 povodom 8. marta (Novi Sad 1960) kae da se u toku socijalistikog preobraaja drutva vri(o) proces pretvaranja starih shvatanja u nova, proces usvajanja novih pogleda u pogledu poloaja ena u porodici i drutvu. Ida Sabo konstatuje da je socijlizam u FNRJ potvrdio pravilnost marksistike teorije po enskom pitanju tj. da je njegovo potpuno reenje mogue pobedom proletarijata nad kapitalizmom. U praksi masovni ulazak ena u privredu znaio je i transformaciju porodice. Bilo je jasno da ena ne moe da izvrava stare i nove funkcije a da to ne proizvede dvostruku optereeonst ena. Ida Sabo se u navedenom govoru zalae za sledee reenje: Ako polazimo od socijalistikog stanovita da je ena ravnopravna, da ona vri i jo vie e vriti razne profesije i funkcije u drutvu, ne moe se vie zadrati stara organizacija rada u domainstvu i moramo svesno da stvaramo mreu drutvenih institucija koje e da okruuju porodicu i koje e da obavljaju razne poslove vezane za svakodnevni ivot porodice. U procesu transformacije porodice posebno su istaknute komune i kune zajednice koje su shvaene kao proirene porodice...koje e osloboditi enu kunih poslova. Zato je ukinut AF? Prema Rezoluciji o osnovanju Saveza enskih drutava Jugoslavije (septembar 1953) radilo se o stepenu razvoja drutvenih odnosa gde su se aktivnosti AF u reavanju drutvenih problema ocenjivale kao pogrenje jer bi to podupiralo pogreno miljenje da je pitanje poloaja ena nekakvo posebno ensko pitanje a ne opte drutveno pitanje, pitanje svih boraca za socijalizam... (Vida Tomi 1980: 77).
12 Govor je objavljen u : Stojakovi, G. (2007), CD- AF Vojvodine 19421953, izdanje autorke, Novi Sad

19

asopis "Zora", 1952.

20

asopis "Zora", 1952.

21

Neda Boinoviiv o razlozima za ukidanje AF-a kae: Opet patrijarhat na djelu. Svaki put se nae izgovor da se ena vrati nazad. Ovdje se nije radilo o istom patrijarhatu, nego o socijalistikoj ideologiji. Kaem to nakon dugog promiljanja o tome to bi to moglo da bude. Dola sam do zakljuka da taj dogaaj ima u svojoj osnovi patrijarhalnu crtu - bilo je teko prihvatiti enu kao ravnopravnog ovjeka. I tada je socijalizam proklamovao ravnopravnost ena ali "pod naom kontrolom" pod kontrolom socijalistike partije (Stojakovi Gordana 2002: 48).
Federativna Narodna Republika Jugoslavija (1946-1963)
13

Ulazak ena u privredu sa posebnim osvrtom na zadrugarstvo i zadrugarke kroz AF tampu


Polet
Transformacija drutva u socijalistiko i ravnomerniji razvoj razliitih delova FNRJ13 nije bio mogu bez masovnog uea ena. Platforme po kojima se kretala promena enskih situacija mogu se pratiti na osnovu analize najzastupljenijih tema AF tampe: opismenjavanje i kulturno uzdizanje ena, ulazak ena u privredu sa posebnim osvrtom na zadrugarstvo i zadrugarke, ekonomija nege i brige14 i osmomartovske proslave. Sve nabrojane teme se proimaju, uslovljavaju i menjaju intenzitet kako u temeljnim politikim dokumentima (rezolucije i zakljuci KPJ, Narodnog fronta, AF-a), politikim tekstovima liderki AF -a tako i u izvetajima, reportaama i vestima o radu organizacija AF-a. Analiza tekstova pokazuje dva perioda u odnosu na dominantnu ensku situaciju: period dominacije aktivnih enskih uloga i uspinjanja zaposlenih ena na drutvenoj lestvici (1945-1950) i period dominacije uloga iz ekonomije nege i brige (1950-1953). Analiza tekstova AF tampe pokazuje da je AF u periodu 1946-1949. bio vrsto strukturiran sistem izgraene hijerarhije moi, utemeljen na jasno definisanim ciljevima u saglasnosti sa ideoloko-politikom matricom KPJ. enama su namenjene aktivne uloge u kreiranju drutveno-ekonomske sfere: politiarke (drutveno-politike radnice), ekonomski samostalne ene koje su ovladale razliitim profesijama. Pri tome se vodilo rauna i o drutvenoj funkciji ena jer su promovisane i uloge majke, vaspitaice, negovateljice. Posredstvom AF tampe, italakih grupa i konferencija, irokom sloju ena se prvo objanjavalo zato se i na koji nain drutvo transformie u

Ekonomijom nege i brige nazvala sam dobrovoljne i neplaene aktivnosti kojima su ene u socijalistikoj Jugoslaviji omoguile zbrinjavanje, negu i brigu za sve ranjive kategorije drutva: decu u jaslicama i obdanitima, decu bez roditelja, ake u internatima i kolama, stare ljude, koloniste, invalide, stanovnitvo u pasivnim krajevima, ene i decu u Kosovskometohijskoj oblasti, uesnice i uesnike na velikim gradilitima, graniare... Korpus dobrovoljnih aktivnosti nazvala sam ekonomijom jer je mobilizacija ena preko organizacija AF-a na poslovima proizvodnje hrane, obue i odee i rad na odranju svakodnevnih potreba (nega za nabrojane kategorije stanovnitva) doprinela da se zapone socijalistika transformacija drutva. Milioni besplatnih radnih sati koje su ene socijalistike Jugoslavije poloile u temelje nove drave nije dovoljno poznata injenica.
14

22

socijalistiko, pravednije, gde nee biti socijalnih razlika, a zatim bi se postavili konkretni zadaci lanstvu AF-a, kao to je to u politikom tekstu Rue Tadi Pojaajmo ideoloko vaspitanje nae radne ene (Glas ena januar-februar 1949: 8-10). Tekst prati politiki kreiranu matricu promena poloaja ena u drutvu - edukacija, ukljuivanje u privredu i vaspitanje podmlatka, a zapoinje citatom iz Programa Partije: Komunistika partija Jugoslavije e se naroito boriti za svestrano jaanje aktivnosti Antifaistikog fronta ena u radu na vaspitanju ena u duhu socijalizma, za uvrenje postignute ravnopravnosti ena i za obezbeenje te ravnopravnosti putem stalne brige za njihovo kulturno i politiko uzdizanje, za majku i dete, kao i za to masovnije ukljuenje ena u sve oblasti drutvenog i ekonomskog ivota. Slede statistiki podaci o radu organizacija AF-a u Vojvodini koji su u prvom delu teksta Rue Tadi dati kao prikaz usaglaenosti rada AF-a sa Programom Partije: broj odranih konferencija po raznim pitanjima tumaenje uredbi, zakona i krupnih politikih i privrednih zadataka, broj italakih grupa, kurseva i takmienja u ostvarivanju zadatih planova rada AF-a. U drugom delu teksta Rua Tadi daje dobre primere rada pojedinih organizacija AF-a, a zavrava kritikom, kao obaveznim delom svakog politikog teksta u AF tampi, naslovljenom na odreene odbore AF-a: Sreski odbori AF- a treba da se bore da ovog puta izbegnu kampanjski rad u podizanju kadra i da obezbede stalno podizanje i osposobljavanje naih drugarica. (Rua Tadi Pojaajmo ideoloko vaspitanje nae radne ene u: Glas ena, januar-februar 1949: 8-10). Analiza sadraja u Glasu ena je pokazala da dominiraju politiki tekstovi namenjeni lanicama AF-a koji pozivaju i mobiliu ene u Vojvodini da linim angaovanjem podre opti drutveni plan. Svako angaovanje je utemeljeno na zadacima AF-a, a na osnovu plana KPJ za sve masovne organizacije. Tako je u nepotpisanom politikom tekstu V kongres Partije i zadaci AF-a (Glas ena novembar 1948: 1-3) dat saet plan KPJ za organizacije AF-a: ... U 1949. godini, treoj godini izvrenja naeg Petogodinjeg plana, naa organizacija e morati jo sa vie sistema prii organizovanju svestranije pomoi radnoj eni, kako bismo izvrili zadatak postavljen u Planu privrednog razvitka FNRJ i Programu KPJ omoguiti enama to masovnije uee u svim oblastima drutvenog i politikog ivota. Na taj nain emo i naoj industriji omoguiti potrebnu radnu snagu te e broj
23

asopis "ena danas", 1946. (nastavak sa prethodne strane)

24

asopis "ena danas", 1946. (nastavak sa prethodne strane)

25

od 15.304 ena koliko se u ovoj godini ukljuilo u privredu, biti mnogo vei, a na zadatak, postavljan u Programu izvriti mobilizaciju ena za izgradnju socijalizma... izvren... Masovno uee ena je bilo neophodno da bi se izvrila obnova i izgradnja zemlje, industrijalizacija i socijalistika transformacija sela. Poruka o nunom ukljuivanju ena u privredu upuuje se i mukarcima i enama jer je radno angaovanje ena van kue znailo i promene unutar porodice. Da bi se plan ostvario bilo je potrebno osnivati mreu institucija drutvenog standarda koje e podrupreti rad ene van kue: Da bi uee naih ena, kako u tvornicama i ustanovama, na industrijalizaciji nae zemlje i izgradnji narodne vlasti, tako i u selu na rekonstrukciji poljoprivrede i stvaranju novog socijalistikog sela, bilo to vee Peti kongres KPJ u Programu Partije postavio je jedan zadatak razvijanje itavog sistema pomoi eni i majci. Pre svega potrebno je u iduoj godini stvoriti to iru mreu dejih ustanova koje su potrebne ne samo onim majkama koje su se ve ukljuile u privredu, nego i onima na ije vredne ruke naa privreda eka...(Anonim V kongres Partije i zadaci AF-a u: Glas ena novembar 1948: 2). Paralelno sa porukama o potrebi ukljuenja ena u privredu nalaze se i poruke o promeni poloaja ena u socijalistikoj Jugoslaviji. Vida Tomi u tekstu ene Jugoslavije u borbi za izgradnju socijalizma (Glas ena mart 1949: 1-3) ponavlja tezu da je pobedom radnike klase dolo do potpune likvidacije svakog ugnjetavanja oveka ovekom i likvidacije neravnopravnosti i ugnjetavanja ena (Isto str. 1). Ona daje primere pozitivne promene enske situacije u socijalistikoj Jugoslaviji: ... a mnoge hiljade ena i devojaka danas stiu dalje obrazovanje u raznim srednjim, strunim i visokim kolama. Evo samo nekoliko primera u brojkama. U poreenju sa 1939. godinom, broj ena u privredi poveao se za 26,2%. U 1948. godini u poreenju sa 1947. godinom broj ena ukljuenih u privredu poveao se za 76,47% (u tekstilnoj 63,71% u preradi hartije 61,02%, u domaoj radinosti 77,81%, elektroindustriji 34,90%, industriji duvana 50,09%)... ene ine veliki broj meu udarnicima. Od ukupnog broja udarnika 32% sainjavaju ene. (Vida Tomi, ene Jugoslavije u borbi za izgradnju socijalizma u: Glas ena, mart 1949: 1-3).
26

asopis "Zora", 1952.

27

Za rad su najsposobnije bile ene u fertilnom periodu zato je ideolokopolitiki plan prvo naao utemeljenje u radnom zakonodavstvu koje je trebalo da omogui radno angaovanje majki. O tome se ene obavetavaju u tekstu Mirjane Sapundi Novi propisi o zatiti zaposlenih ena za vreme trudnoe i poroaja (Glas ena jun 1949: 4). Pored plaenog poroajnog odsustva od 90 dana reeno je pitanje prekida rada zbog dojenja deteta (Isto str. 4) a data je mogunost majci dojilji i eni sa detetom do tri godine da radi skraeno radno vreme (pod odreenim uslovima): Rukovodilac preduzea i ustanove, gde je zaposlena majka-doilja, odreuje vreme trajanja prekida (zbog dojenja deteta) obzirom na stvarne mogunosti, na primer: udaljenost preduzea od stana ili jasala, saobraajnih veza i slino, da bi joj na samo dojenje ostalo pola sata. Prekid rada zbog dojenja ne moe biti dui od 2 sata... Koji su to odreeni uslovi i okolnosti kad se majkama koje se nalaze u radnom, odnosno slubenikom odnosu moe dozvoliti da rade sa skraenim radnim vremenom, cenie nadleni rukovodilac po pribavljanju miljenja sindikalne organizacije...( Mirjane Sapundi, Novi propisi o zatiti zaposlenih ena za vreme trudnoe i poroaja u: Glas ena, jun 1949: 4). Procenu okolnosti i mogunosti za majke dojilje i one koje ele skraeno radno vreme davao je rukovodilac u najboljem sluaju uz preporuku sindikata. AF se nije ukljuivao u proces odluivanja to govori o tome da je u realnom ivotu, van politikih govora, ulazak ena u privredu prevashodno uslovljen potrebom za novom radnom snagom, a ne potrebom da se one kao ene ukljue u drutvenu i privrednu stvarnost. Pratei prioritete razvoja AF tampa je, kroz reportae i zvetaje, donosila prikaze uspenog ukljuenja ena u industriju. Kako je izgledao radni dan radnica fabrike arapa Vukica Mitrovi u Apatinu pokazuje nepotpisana reportaa pod nazivom Novi ivot naih radnica (Glas ena novembar 1948: 5-6): Radnice u fabrici rade od 5-13 asova. Svake srede redovno odrava svako odeljenje za svoje lanove sastanak italake grupe. Prisustvovali smo jednom italakom sastanku. ... Prorauju politiki referat druga Tita sa V kongresa KPJ. ita se onaj deo u kojem se drug Tito osvre na rezoluciju Informbiroa i optube protiv Partije i njenog rukovodstva...
28

Radnice su slobodno govorile o politikoj situaciji na nain koji je ukljuivao i sasvim lini pristup: U diskusiji uzima re drugarica Miri Milka petostruka udarnica u odeljenju za popravku arapa: `Ja ne znam zato nas napadaju i kau da mi ne volimo SSSR kae ona - . Do 1941 god. ivela sam u Lici, uvala sam stoku, nisam znala ni itati ni pisati. U borbi sam od 1941 god. Tamo sam se nauila pismenosti, ali jo pre nego to sam poela da uim itati i pisati ula sam i doznala za Veliki SSSR i zavolela sam ga. Od tog vremena svakog dana u borbi i kod kue u Lici i posle osloboenja ovde u fabrici sluala sam o SSSR-u i njihovim velikim uspesima u radu i njihovoj ljubavi prema nama ja sam ih svakim danom sve vie volela. Tome nas je uvek uilo nae rukovodstvo i ne razumem zato nas sada napadaju da ne volimo Sovjetski Savez` (Anonim Novi ivot naih radnica u: Glas ena novembar 1948: 5). ene su bile heterogena grupa u kojoj je Milka Miri reprezentkinja jedne od najeih enskih situacija. Ona je nekadanja borkinja koja se tokom NOB-a opismenjavala i sticala osnovna politika znanja o novom drutveno-politikom sistemu i o vodeoj ulozi SSSR-a. Ona je takoe i posleratna kolonistkinja ukljuena u privredu. Ona je ekonomski samostalna ena koja javno govori. Ona je primer koraka od sedam milja koji je napravljen u mnogim enskim situacijama u novoj socijalistikoj Jugoslaviji. U isto vreme njeno shvatanje sveta je jo uvek intuitivno i omeeno kategorijama ispravno - pogreno; voleti - ne voleti. Ali, ona govori polazei od sopstvenog ivotnog iskustva koje se pozitivno razvija u okvirima novog sistema. Koliko god da je njen govor politiki nepismen on je autentian i snaan. Iz primera Milke Miri vidi se da su ene bile specifian deo publike i po posebno kreiranoj politikoj kampanji kao to su konferencije, italake grupe i AF tampa.

Zadrugarke
Formiranje zadruga je bio jedan od prioriteta u razvoju nove socijalistike drave. Ukljuivanje ena u seljake i zemljoradnike radne zadruge je bio dugoroan zadatak svih organizacija AF-a. lanice organizacije su bile angaovane na planu edukacije ena kako bi se one lake ukljuile u zadruge, ali i na planu organizovanja dejih obdanita, jaslica. U 26 srezova od 32 koliko ih
29

ima u Vojvodini u zemljoradnike zadruge upisano 66.608 ena, dok je u seljake radne zadrugupisano 18.362. ena (Slobodna Vojvodina 5. januar 1950: 1). U 1949. u Vojvodini je bilo otvoreno 48 dejih ustanova, a u seljakim radnim zadrugama 74, to nije bilo dovoljno (Stojakovi Gordana 2007). Analita tekstova u Glasu ena pokazuje da se vodila bitka za socijalistiki preobraaj sela, jer je vei deo obradive zemlje bio u privatnim rukama: ... u Vojvodini zadrunim i dravnim sektorom obuhvaeno je 41% obradive povrine, a samo u zadrunom sektoru ima 30% zemlje, dok je 33% domainstava u Vojvodini obuhvaeno seljakim radnim zadrugama... (Vida Tomi Zadaci AF-a u socijalistikom preobraaju sela u: Glas ena jun 1949: 1). Poloaj ena na selu je bio tei i neizvesniji od poloaja ena u gradu koje su u veem broju bile primorane da rade van kue. ene na selu su bile mnogo manje ravnopravne od ene radnice i uopte ene u gradu (Rua Tadi, Koji su nai zadaci16 u: ena danas br. 103. 1953: 4). Meu enama na selu udovice su bile te koje su prve prihvatile kolektivni rad. Njima je to bio jedini nain da prehrane sebe i decu. Meu prvim zadrugarkama je bila Lepa Vasiljevi, lanica zadruge Partizan u ortanovcima. Lepinog mua i sina su ubili faisti, a ona je .. .ostavila svoju nejaku decu kod kue i sama svojim uljevitim rukama poela da sveti i brani svoje. Svuda je popunjavala proreene redove, upranjena mesta. I sad posle osloboenja nije bilo radne akcije na kojoj nije uzela uea. Pa prva je bila u zadruzi, gde neumorno, svakodnevno radi ne zazirui od `mukih` poslova... Po zavretku rada, u onom malom odmoru posle ruka Lepa ve sedi na nekom hladovitom mestu i ita novine. Oko nje se okupljaju sve drugarice i tu se obino razviju vatrene diskusije, pretresaju se detaljno najnoviji dogaaji... (Katica Stani I one prednjae u radu svoje zadruge u: Glas ena avgust 1949: 6).
16 Tekst

Koji su nai zadaci objavljen u listu ena danas br. 103. 1953: 3-4. je izvetaj sa VI Plenuma Centralnog odbora AF-a Jugoslavije odranog u decembru 1952. u Sarajevu. U tekstu su dati izvodi iz referata Vide Tomi, Rue Tadi, Cane Babovi i Judite Alargi.

ene su u politikom smislu shvaene kao ciljna grupa koja ima interesa da se ukljui u zadruge, jer je u tom (kolektivistikom) sistemu organizacije njen poloaj bolji nego poloaj ena u na privatnim posedima. ene su u zadrunom sistemu bile zatiene kao radnice i majke, imale su sopstvene prihode, a preko organizacija AF-a omogueno im je da se opismenjavaju, edukuju (teaji o ivinarstvu, povrtarstvu, voenju domainstva), otvaraju sezonska obdanita, ali da se ukljue u tela odluivanja seljakih zadruga. O prednostima i koristima koje ene imaju u sistemu zadruga, ali i o nainima rada AF-a meu zadrugarkama Vida Tomi kae:

30

Odravali su (sreski odbori AF-a) seminare, konferencije, predavanja, kurseve, savetovanja ena zadrugarki, organizovali posete izmeu pojedinih zadruga, a posebno slali ene zadrugarke u sela gde jo nema radnih zadruga. Ali je organizacija AF-a imala i niz propusta i slabosti u radu na selu, koji se ogledaju u slabom politikom radu, kao i u tome to nisu preduzete posebne mere u radu sa enama u pogledu socijalistike rekonstrukcije sela. U nekim srezovima klasni neprijatelj, seoski bogata, informbirovac, reakcionarni kler, uspeo je da iskoristi predrasude i zaostalost nae seljake ene i preko njih pokuao da omete stvaranje zemljoradnikih i radnih zadruga i uvrenje postojeih zadruga (Vida Tomi Zadaci AF-a u socijalistikom preobraaju sela u: Glas ena jun 1949: 1). Vida Tomi ovim redosledom navodi zadatke AF-a meu enama na selu: omasovljenje i uvrenje zadruga; razvijanje mnogostranih aktivnosti unutar zadruge: od setve i etve do otkupa i poreza; od uzgoja stoke i ivine i borbe protiv stonih bolesti do kulturno prosvetnog rada i mobilizacija radne snage (Vida Tomi Zadaci AF -a u socijalistikom preobraaju sela u: Glas ena jun 1949: 2).

asopis "Zora", 1952.

31

Projekat ulaska ena u privredu je bio zajedniki posao sindikata, vladinih tela za planiranje proizvodnje i radne snage i AF-a. Organizacije AF-a su neposredno bile zaduene za komunikaciju, politiki i edukativni rad sa enama. Kako uvui mase ena u zadruge je tema kojom se bavi i Mitra Mitrovi u politikom tekstu Treba uloiti mnogo truda da seljanka postane nosilac novog ivota naeg sela (Zora januar 1948: 17-18): Potrebno je da rukovodstva AF -a shvate da danas nije to vie pitanje tumaenja znaaja zadruge, propaganda za zadruge nego je krajnje vreme da mi mase naih ena uvedemo u zadruge... Imam utisak da nae drugarice nisu dovoljno shvatile ulogu seoskih uiteljica u prosveivanju sela... neemo ekati da nam uiteljice kao svesne ene same dou, nego naa organizacija treba da prihvati svaku uiteljicu i da koristi njen rad... Liderke AF -a i visoke funkcionerke KPJ zaduene za rad u AF-u (Mitra Mitrovi, Mara Naceva i druge) traile su naine pokretanja nedostajueg17 korpus ena koji se preteno nalazio na selu. Takoe je procenjeno da primenjena sredstva komunikacije: konferencije, predavanja, AF tampa nisu dali oekivane rezultate i da treba uvesti direktan pristup koji e najefektnije realizovati seoske uiteljice.

Stagnacija i kraj
17 Mara

Naceva je u politikom tekstu ene seljanke treba da postanu aktivna snaga u unapreenju poljoprivrede i razvoja zadrugarstva (Zora januar 1948: 1314) konstatovala da tokom posleratne izgradnje nisu zatalasane mase ena, a Mitra Mitrovi da je bilo mnogo vee uee ena u NOB -u nego u posleratnoj obnovi i izgradnji i zato ona pie o milionskim masama ena koje nedostaju (Mitra Mitrovi Zora januar 1948: 17). Desanka Kosti je bila saradnica lista Glas ena.
18

Tokom 50-tih kada dolazi do promene u privrednom ivotu zemlje menjaju se prioriteti AF-a, a tekstovi to prate. Glavne teme su radniki saveti, zatita majki i dece a tada se intenzivnije pojavljuju saveti za domaice. Prosto inventarisanje ostvarenih zadataka koje su sekcije Majka i dete AF-a imale u zbrinjavanju dece bez roditelja, dranjem patronata nad dejim i uenikim domovima i domovima za stare, otvaranjem porodilita, obdanita, jaslica, dejih kutaka govori u prilog utisku da je ekonomija nege i brige od 1950. postaje kljuna oblast delovanja AF-a. Konkretne aktivnosti su bile: posete graniarima, zatita majke i deteta, struno uzdizanje domaica, pravilniji odgoj najmlaih. Od mnogih enskih uloga u privredi podravane su zadrugarke. Tokom 1950. u Glasu ena objavljivani su politiki tekstovi koji su prenosili stavove o promeni ideoloko-politike matrice u odnosu na AF, ali i uloge ena u socijalistikom drutvu. Promene su zapoele u obrazovanju i kolstvu kao jednom od vanih ideolokih aparata drave. O tome se u politikom komentaru Desanke Kosti18 Znaaj rezolucije Treeg plenuma CK KPJ o zadacima u kolstvu (Glas ena februar 1950: 3) kae:

32

asopis "Zora", 1952.

... Cilj nae prosvetne politike u celini je stvaranje novog borbenog socijalistikog oveka19 koji se razvija paralelno s razvitkom proizvodnih snaga i promenom drutvenih odnosa. Socijalistiki ovek je kulturan ovek irokog obrazovanja i shvatanja, ovek proet idejom socijalizma i nadahnut stvaralakom inicijativom za ouvanje i unapreenje zdravih tradicija i tekovina svoga naroda putem kojih e i nadalje ostati najaktivniji uesnik u stvaranju opte oveanske kulture... Ogromna mo vaspitanja u formiranju ovekove linosti nalagala je Partiji da na dananjem stepenu razvitka odredi smernice za dalji razvoj kolstva polazei od onoga to se do danas stvorilo i to treba u narednom periodu stvoriti. Kanali koji e dovesti do te socijalistike linosti naeg oveka uoeni su i analizirani tako jasno i precizno da nikome ne moe vie biti nepoznata linija Partije u pogledu obrazovanja i vaspitanja nae omladine...

19 Novi borbeni socijalistiki ovek podrazumnevao je i enu. Radi se o patrijarhalnom koceptu koji mukom principu (ovek) uvek daje univerzalno znaenje.

33

Tekst Desanke Kosti govori o novom planu koji je posledica mirnijeg perioda razvoja u koji je od 1950. ula socijalistika Jugoslavija. Novi plan je podrazumevao da ideoloki aparati drave - obrazovni sistem i mediji budu u funkciji ouvanja postojeeg drutveno-politikog sistema. ta je tano zadatak AF-a u vezi sa novom obrazovnom politikom objanjava Rua Tadi u politikom komentaru Uloga i zadaci organizacija ena u vaspitanju podmlatka (Glas ena april 1950: 3-4): Odluke III plenuma CK KPJ doprinee ogromno reavanju mnogih problema u vezi vasptanja uopte. IV plenum Centralnog odbora AF- a odredio je mesto i ulogu organizacije ena na polju predkolskog i vankolskog vaspitanja dece. Plenum je odluio da organizacija ena preuzme direktno rukovoenje aktivima za rad sa podmlatkom, koji obuhvata decu od 6 do 9 godina. Jasno je da e nai aktivi i vaspitne komisije okupljati i decu do 6 godina... (str. 3). ene su politikom raspodelom odgovornosti dobile da brinu o najmlaima. A taj zadatak su trebale da ostvare u saradnji sa drugim organizacijama: Da bi se ostvarila potpuna saradnja svih masovnih organizacija i obezbedilo da vaspitni rad sa podmlatkom bude zasnovan na pedagokim principima potrebno je da u vaspitne grupe u Sreskim i Gradskim odborima uu predstavnici Narodne omladine, Narodnog fronta, Sindikata, Prosvetnih radnika, dobri pedagozi, po mogustvu vaspitaica iz neke deje ustanove i predstavnik Poverenitva za prosvetu i kulturu... (str. 4). O opismenjavanju ena se vie ne pie, mada je jasno da i dalje postoji taj problem. ak se odustaje od politikih konferencija sem na Kosmetu, Makedoniji i Vojvodini: Pokazuje se, naime, da u podizanju ena (prosjeno govorei) na stupanj politikog nivoa mukaraca, mukog druga, mi imamo injenicu da je ena podignuta u tom smislu... jasno je da tu ne govorimo o tome da nema pasivnih ena, ali ima i pasivnih mukaraca.... Znai mi smo u izvjesnom smislu u nekim djelovima nae zemlje, a naroito u gradovima, ve postigli da je ena ravnopravna... Zato se postavlja pitanje da li je potrebno da svaku, i to ba svaku enu koja je toliko odmakla u svojem politikom izdizanju zadrimo u naoj organizaciji?... I sada se postavlja
34

pitanje da li je jo potreban poseban politiki rad u organizaciji AF- a ili nije?Mi smo odgovorili da nije potreban.... U gradovima nije vie potrebno neto to je potrebno na Kosmetu ili u Vojvodini, ili u Makedoniji ali nigdje drugdje... (Vida Tomi, Kako treba raditi u naoj organizaciji u: Glas ena septembar 1950: 1-2). ta se deavalo u svakodnevnom ivotu govore izvetaji, reportae i vesti o izvravanju postavljenih zadataka. Organizacije AF- a u Vojvodini su osmiljavale i organizovale akcije edukacije ena vodei rauna o odzivu zainteresovanih drugarica. Tako se u tekstu Boane Proti20 ene Sreza somborskog organizovale niz strunih i politikih kurseva (Glas ena februar 1950: 7) kae da je u Kljajievu organizovan politiki kurs za 30 buduih rukovotkinja AF-a, ali i domaiki kurs sa 100 polaznica. U susednom selu je organizovan krojaki kurs sa 30 polaznica. Autorka teksta navodi da interesovanje za domaiki kurs nije opalo ni kada je u selu organizovan politiki kurs (Isto 7). U seljakim radnim zadrugama u Vojvodini je 1950. godine, bilo 120 dejih obdanita sa oko 3.700 dece. U 1951. otvorena su 2-3 sezonska obdanita. Otvaranju obdanita protivili su se rukovodioci, predsednici zadruga i brigadiri zbog materijalnih trokova odravanja (Slobodna Vojvodina 17. maj 1951: 3). Smatrali su da brigu o dejim obdanitima treba da preuzmu zadruni savezi i

poljoprivredni fondovi (Isto, str. 3). U Slobodnoj Vojvodini je 23. juna 1951. objavljen lanak Zato ne rade deji vrtii u zadrugama gde se navode izgovori kojima su se rukovodioci zadruga sluili da opravdaju novonastalu situaciju: sua je i ne mogu da obezbede hranu za decu; majke nee da daju decu u vrtie; zgrade u kojima su bili vrtii su izdate i ne mogu da se vrate... Za otvaranje vrtia su posle Treeg kongresa AF- a bili zadueni Saveti za prosvetu i kulturu, poverenitvo poljoprivrede i AF a deavalo se da u Savetima za prosvetu i kulturu niko i nije bio zaduen za sezonske vrtie u zadrugama. lanice AF- a nisu mogle da spree zatvaranje obdanita (Slobodna Vojvodina 23. jun 1951: 3).
Od 1950. AF tampi nalazimo stavove da su ene u gradskim sredinama u razvijenim delovima Jugoslavije (Slovenija, deo Hrvatske, deo Vojvodine) "postigle ravnopravnost. Vida Tomi je napisala sledee:

20 Boana Proti je bila saradnica lista Glas ena.

35

..Pokazuje se naime, da u podizanju ena (prosjeno govorei) na stupanj politikog nivoa mukaraca, mukog druga mi imamo injenicu da je ena podignuta u tom smislu ...Znai mi smo u izvjesnom smislu u nekim delovima nae zemlje, a naroito u gradovima, ve postigli da je ena ravnopravna... (Vida Tomi, Kako treba raditi u naoj organizaciji u: Glas ena septembar 1950: 1-2). Ipak, poev od 1950. liderke AF-a su upozoravale da se primeuju tendencije potiskivanja ena iz drutvenog i privrednog drutva jer ... toboe, stepen socijalistike izgradnje ve dozvoljava da ena bude samo majka i domaica... Kad su brzo bile napadnutne takve parole, ene su se ipak i nadalje otputale kao `manje rentabilna` radna snaga... (Vida Tomi, Postoji li kod nas ensko pitanje u: ena danas br. 99. 1952: 1).

21 Borislav

Savi, Domai budet radnica i slubenica u: ena danas br. 116, Beograd 1954:5 i 18.
22 Dr

Bosiljka Miloevi je iznela podatke do kojih je dola tokom istraivanja u vezi izmenjenim ulogama ena u drutvu u odnosu na ivote ena ranijih generacija. Radilo se o podacima iz porodilita Klinike za ginekologiju i akuerstvo u Beogradu. U prethodnih 10 godina (polazi se od 1953) broj samotrovanja organizma ena zbog trudnoe (gesteza) bio je dva puta vei kod zaposlenih ena nego kod domaica. Takoe je registrovan vei broj prevremenih poroaja, vanmaterinih trudnoa, nedonesene dece kod zaposlenih ena nego kod domaica. Dr Bosiljka Miloevi je takoe zakljuila da organizam ene evoluira savlaujui nove ivotne uslove i postepeno ovladava svim vrstama radova i zanimanja Dr Bosiljka Miloevi O radnoj sposobnosti ene ena danas br. 103. Beograd 1953, str 15.

Kraj AF-a: pitanje razvitka socijalistike demokratije


enska situaciju u socijalistikoj Jugoslaviji je posmatrana u koordinatama komunistike ideologije a to znai da je oslobaanje ena sasvim u vezi sa oslobaanjem radnike klase. Pri tom je opte prihvaeni stav bio da je osnova emancipacije ena u njenoj ekonomskoj nezavisnosti. Iskustva masovnog radnog angaovanja ena u privredi sticala su se u okviru organizacije u godinama njenog gaenja. Taj aspekt angaovanja ena bio je predmet istraivanja21 sindikalnih i AF organizacija. Jedno od intresantnih je bilo vezano za domai budet radnica i slubenica koje je sproveo Zavod za statistiku i evidenciju Narodne Republike Srbije. Istraivanjem su obuhvaeni izdaci radnika i slubenika mukaraca i ena. Cilj istraivanja je bio da se utvrdi standard ivota i navike ispitanika mukaraca i ena. Zakljueno je da su najnii standard imale radnice i da je njihov poloaj bio najnepovoljniji. Masovni prodor ena u privredu socijalistike Jugoslavije doneo je jednu novu situaciju da su ene sada aktivne na redovnom poslu, kod kue i kao drutveno politike radnice. Dr Bosiljka Miloevi, ugledna lekarka, profesorka Beogradskog univerziteta i lanica Centralnog odbora AF-a Jugoslavije, analizirala je radnu sposobnost ena u novim okolnostima22. Zakljuila je da se zaposlene ene bre zamaraju od mukaraca zbog dodatne optereenosti radom u domainstvu i podizanjem dece. Dok mukarac moe da se odmori posle napornog rada u fabrici, ustanovi ena zapoinje jo jedan radni dan kod kue, gde se troi njena psihika i fizika snaga i gde nema neradnih dana. Takav rad se kretao za enu bez dece do 9 sati dnevno a za enu sa decom do 2 godine i do 15

36

asova dnevno.23 Zato je dr Bosiljka Miloevi tvrdila da za enu u radnom odnosu domai rad predstavlja faktor koji tetno deluje na njeno zdravlje i oteuje njenu radnu sposobnosta zbog nedostatka stvaralakog efekta domai rad deluje depresivno na ivotnu energiju ena.24 Najplastiniju sublimaciju odnosa izmeu potrebnog i mogueg angaovanja ene u u toku posleratnog stvaranja socijalistike Jugoslavije napravio je dr Blagoje Nekovi, predsednik Narodnog fronta NR Srbije u referatu na II kongresu AF- a Srbije (Zora mart-april 1948: 7-8) kroz inventar najvanjijih tema koje je ideoloki i politiki bio postavljen pred lanice AF- a: ..enu treba uiniti aktivnim graaninom nae zemlje, ... aktivnim borcem u izgradnji novog drutva,u izgradnji socijalizma u naoj zemlji... Drugarice, ne samo konferencije, plus lopate i pijuk i plus tome problem Tribina ciklusa Rod i levica: majka i dete... ve AF treba da se zaloi oko politikog Antifaizam i enski pokret nakon vaspitanja i uzdizanja, da ene vodi u borbu za II svetskog rata, Gordana Stojakovi, Dom omladine Beograd, jun 2012. podizanje kulturnog nivoa, da ene vodi u borbu protiv sujeverja njenog, predrasuda, da vodi ene u borbu za stvaranje higijenskih uslova ivota, da vodi borbu ako hoete, da ene bolje spremaju hranu, kuvaju, da bolje iju odeu sebi i svojoj porodici, da vodi borbu za kulturnije ureenje kue, za saenje trave, cvea i drvea oko kua, u dvoritima... potrebno je da se ena pripremi za to bolju ekonominost u kui, za mehanizaciju rada u svom domainstvu itd... Miljenje dr Blagoja Nekovia je u ovom tekstu izvueno iz konteksta koji podrazumeva i osvrt na velike uspehe organizovanih ena u ouvanju privrednog i drutvenog sistema, ali ono to je ostalo kao poruka (kako treba) govori o problemima koji prate ulazak ena u javnu sferu, kao i o promenljivom odnosu meu poeljnim enskim ulogama. ta je pree: radnica, aktivna graanka i borkinja za izgradnju socijalizma, udarnica, zadrugarka, politiki aktivna ena ili majka, domaica, negovateljica i vaspitaica podmlatka? Ova dilema i promena odnosa poeljnih enskih uloga proimae period rada AF-a, a posledica su ideolokog i politikog plana koji je promenu enske situacije najpre video u kontekstu potrebe za radnom snagom (a ene su bile taj novi izvor), potrebe za politikim angamanom ena koji je doneo prevagu komunistikim snagama i potrebe da se zbrinu sve ranjive drutvene grupe (deca bez roditelja, stari i nemoni, majke sa decom, uenici u domovima, kolonisti, stanovnitvo kome

23

Isto, str 15. str. 15.

24 Isto,

37

preti glad u pasivnim krajevima, graditelji pruga, puteva, rudari...). Izmeu prioriteta Partije i prioriteta koji bi doprineli afirmaciji ili boljitku za ene neprikosnoveni su bili oni partijski. To se najbolje vidi u periodu gaenja AF-a 1950-1953. kada nema ozbiljnih protesta, pitanja, objanjenja u AF tampi.

Naslee
AF Jugoslavije je najmasovnija enska organizacija u naem istorijskom pamenju. To je bio prostor u kome su stotine hiljada ena mogle da istrauju mere sostvenih mogunosti iskoraka u privredni, politiki i drutveni ivot socijalistike Jugoslavije. AF je bila svojevrsna kola u kojoj su ene nauile da budu aktivne u javnom i politikom ivotu zemlje. ene su u sistemu AF-a javno raspravljale o svim pojavama koje su se ticale njihovog poloaja u drutvenom i privrednom ivotu. Svi izneti stavovi bili su dostupni irokom sloju ena kroz AF tampu. Gaenjem AF-a ene su izgubile prostor u kome su se koncentrisala iskustva, problemi i uspesi na putu enske emancipacije. Ipak, na kraju je izvojevana jedna vana pobeda politika odluka da povratak ena u kuu nije vie mogu.
Vida Tomi je bila slovenaka komunistkinja, jedna od organizatora ustanka u Sloveniji, partizanka i narodna herojka. Posle osloboenja je obavljala odgovorne politike zadatke izmeu ostalih: predsednica Narodne skuptine Republike Slovenije, predsednica Vea graana Savezne skuptine Jugoslavije. Od 1948. bila je na elu AF-a Jugoslavije. Njeni stavovi o enskom pitanju u socijalistikom drutvu pripadaju naoj najvanijoj feministikoj batini. ii Mitra Mitrovi (Uika Poega, 1912 Beograd, 2001) je kao studentkinja Filozofskog fakulteta u Beogradu aktivno uestvovala u akcijama KPJ. Poto je diplomirala zaposlila se u Skuptini Beograda 1935. anica Komisije Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju za rad sa enama postala je 1937. Jedna je od osnivaica i predsednica Omladinske sekcije enskog pokreta i prva urednica lista ena danas. Kao lanica rejonskog komiteta KPJ na Dorolu uestvovala je u radnikim trajkovima u Beogradu 1939. Uhapena je u okupiranom Beogradu 1941. Provela je mesec dana u logoru na Banjici, ali je uspela da pobegne u Uice, grad koji su 1941. kontrolisali partizani. Tu je izabrana za lanicu Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju i lanicu Glavnog Narodnooslobodilakog odbora. Tokom II svetskog rata imala je sledee dunosti: lanica redakcije lista Borba, osnivaica Antifaistikog fronta ena (1942) i lanica Centralnog odbora organizacije. Bila je delegatkinja na II zasedanju AVNOJ-a. Posle osloboenja je bila prva ministarka prosvete u Vladi Srbije. Birana je za poslanicu Narodne skuptine Srbije i Savezne skuptine Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije. Bila je lanica centralnih komiteta Saveza komunista Srbije i Saveza komunista Jugoslavije. Odlikovana je Ordenom narodnog osloboenja, Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem i Ordenima zasluga za narod (sa zlatnom zvezdom i srebrnim zracima). Mitra Mitrovi, narodna herojka kojoj je oduzeto ovo odlikovanje (Barbara Jancar-Webster 1990: 64). Objavila je vie knjiga meu kojima je i Ratno putovanje (1953, 1962, 1963, 1965, 1957, 1964).
i

38

Ida Sabo ima Partizansku spomenicu 1941. Posle osloboenja obavljala je odgovorne politike dunosti u partijskim, sindikalnim i dravnim organima, prvo u Sloveniji a zatim u Vojvodini, Srbiji i Jugoslaviji. Birana je za poslanicu republike i savezne Skuptine, poslanicu Skuptine Autonomne pokrajine Vojvodine, gde je u periodu 1963-1967. obavljala dunost potpredsednice. Birana je za potpredsednicu Pokrajinskog odbora AF -a Vojvodine (1946). Obavljala je i druge odgovorne dunosti u Savezu udruenja boraca Narodnooslobodilakog rata, Socijalistikom savezu radnog naroda Jugoslavije. Bila je lanica Predsednitva SFRJ, Predsednitva Srbije, Saveta Federacije. Za svoj rad je viestruko odlikovana: Ordenom za hrabrost, Ordenom junaka socijalistikog rada, Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem i drugim domaim i stranim odlikovanjima. Jo uvek je aktivna. iv Neda Boinovi (Topolo, 1917 Beograd, 2001) se kao studentkinja aktivno ukljuila u rad Omladinske sekcije enskog pokreta, Udruenja studenata Beogradskog univerziteta, Studentskog pravnikog drutva, Zadrune omladine Jugoslavije i Udruenja univerzitetski obrazovanih ena. lanica KPJ postala je 1939. a 1941. se ukljuila u Narodnooslobodilaku borbu. Iz rata je izala u inu majora Narodnooslobodilake vojske. Od 1945. do kraja radnog veka 1974. imala je odgovorne funkcije u socijalistikoj Jugoslaviji: organizaciona sekretarka Mesnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije za Beograd, pomonica ministra rada Federativne Narodne Republike Jugoslavije, sekretarka i podpredsednica Centralnog odbora Saveza boraca Jugoslavije, dravna sekretarka za poslove opte uprave i budet Saveznog Izvrnog vea (Jugoslavije), poslanica Saveznog vea Savezne skuptine (1958-1963), sudija Ustavnog suda Jugoslavije (1963-1972). Meu odlikovanjima koje je dobila su Patrizanska spomenica 1941. i Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem. Tokom raspada Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije (1990) angaovala se u radu SOS telefona za ene i decu rtve nasilja, Centru za antiratnu akciju, enskom parlamentu, a najvie u radu ena u crnom. v Rua Tadi je bila uiteljica. Odmah po zapoinjanju ustanka prikljuila se Narodnooslobodilakom pokretu. lanica KPJ postala je 1943. Posle zavretka Drugog svetskog rata izabrana je za predsednicu AF -a Vojvodine gde se angaovala na pitanjima socijalne i zdravstvene zatite kao i organizacionom uvrivanju oganizacije. Obavljala je mnoge vane politike funkcije. Bila je narodna poslanica u skuptinama Vojvodine, Srbije i Jugoslavije, lanica Saveta Vojvodine. Posle gaenja AF-a bila je predsednica Inicijativnog odbora za formiranje Saveza enskih drutava, organizacije koja je nasledila AF i predsednica Crvenog krsta Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije.
iii

Stojakovi Gordana - osnivaica vie enskih organizacija (Novosadski enski centar, enske studije Novi Sad, ensko putujue pozorite, CikCak inicijativa). Ve deset godina koordinira projekat "Znamenite ene Novog Sada" u okviru koga je prikupljena obimna dokumentacija o istorijatu enskog pokreta u Vojvodini i biografijama znamenitih ena. Diplomirala je na Prirodno matematikom fakultetu Univerziiteta u Beogradu, i zavrila specijalistike rodne studije u Centru za rodne studije Univerziteta u Novom Sadu (2005). Doktorirala sa temom "Rodna prespektiva u novinama Antifaistikog fronta Jugoslavije 1945-1953" (2011). Objavila je vie publikacija meu kojima su: Znamenite ene Novog Sada I (Novi Sad, 2001); Neda - jedna biografija (Novi Sad, 2002); Diskursne osobine privatne prepiske o knjizi Srpkinja njezin ivot i rad, njezin kulturni razvitak i njezina narodna umjetnost do danas (1909-1924) (Novi Sad, 2005); AF Vojvodine 1942-1953 (Novi Sad, 2007), Skica za potret: Antifaistiki front ena Vojvodine 1942-1953 (Novi Sad, 2011), Prilog za istoriju enskog pokreta u Vojvodini i Srbiji u 19. i 20. veku (Novi Sad, 2011), Solidarnost ili lajkovanje: Dnevnik feministkinje o feminizmu i levici u Srbiji (1978-2007) (Beograd, 2011). Dobila Nagradu za ravnopravnost polova Vlade AP Vojvodine (2008).

39

Dr. ANELKA MILI

Socijalizam i feminizam - spojevi i razilaenja

zmeu socijalizma i feminizma postoje veoma vrste, duboke i trajne veze. One seu od poetaka oba misaona i praktina pokreta. Ali sa druge strane od samih poetaka izmeu njih se pojavljuju potmula trenja koja u nekim trenucima prerastaju u velike raskole, pa ak i antagonizme koji su bili tetni za obe strane.Uzroci tih raskida i raskola nalaze se u unutranjem biu jedne i druge zamisli, ali i u drutvenom okolnostima i pritiscima. Pogledajmo najpre ta ih i koliko povezuje: 1. Marksizam kao teoriojsko ideoloka podloga socijalistikog pokreta od samih svojih poetaka pokazao je veliki interes i osetljivost za podinjenost i neravnopravnost ena u drutvu. Jo od Furijea, Marks je preuzeo uvenu maksimu da se stepen napredovanja drutva samerava prema stepenu emancipacije ena u drutvu .Ta veza se potvruje i danas, kako u realnosti, tako i teorijskoj percpeciji gde se ena tretira kao simptom ili znakmodernog drutvenog diskursa. (S. iek). 2. U oba sluaja posveenost oslobaanju ene poziva se na isto idejnoteorijsko i ideoloko naslee koje ini prosvetiteljska racionalna misao i socijalutopistiki ideali jednakosti, bratstava i slobode. 3. Obe zamisli po svom idejnom i praktinom smislu pripadaju modernoj epohi, a to znai da se zalau za slobodu ljudske individue, a istovremeno se obraaju drutvenim kolektivitetima koje moderna industrijska epoha izvodi na drutvenu scenu - radnitvo i ene sa ciljem da ih transformie u realne istorijske subjekte. 4. Odavde proizilazi sledea kardinalna epistemoloka slinost: Obe zamisli oslanjaju se na novi nain sagledavanja teorije: ona nije vie samo instrument objanjenja, ve mora da postane pokretaka snaga na promeni postojeeg stanja.U tom smilu obe zamisli izrazito insistiraju na kolektivnom masovnom i javnom ueu lanova drutva u promeni postojeeg stanja, tj zagovaraju revoluciju u drutvenim odnosima.

5. Upravo ovakvim shvatanjima teorijsko-praktinog delovanja duguje se sa jedne strane masovno privlaenje ena u borbe koje su vodili radnitvo i socijalistike snage u cilju ruenja kapitalizma tokom XIX veka, ali kroz takvo masovno okupljanje ena njihovo osnaivanje i samoosveivanje u pravcu zahteva za polilitikom autonomijom i samostalnou enskog pokreta . 6. Ovaj idejno pokretaki input socijalistikih ideja i kretanja na ensko pitanje i njegovo reavanje, delovalo je ak i u onim situacijama kada je na globalnom planu posle II Svetskog rata uspostavljen jaz i blokada izmeu socijalistikog (boljevikog) Istoka i kapitalistikog i demokratskog Zapada (Hladni rat). Stepen legalne ravnopravnosti, kao i drutveni poloaj ena koji je ostvaren u bivim real-socijalitikim drutvima bio je stalan izazov za takmienje izmeu dva sistema, kao i ena u oba bloka, to je za posledicu u krajnjem ishodu imalo jaanje borbenosti ena na Zapadu, ali i postepena poboljavanja poloaja ena na Istoku (kroz poveavanje masovnog standarda stanovnitva). Uprkos ove duboke i temeljne veze odnosi izmeu feminizma i socijalistike misli i prakse nisu bili harmonini. Od poetka su postojale razlike u konceptima, vienju sutine i smisla feministikih potreba i htenja, pa ak i direktnih antagonizama. Jedan od bitnih razloga za konstantna trenja i trvenja bilo je oseanje od strane ena pripadnica socijalistikog pokreta ili njegovih simpatizera da se ovaj na neki nain pokriviteljski postavlja prema enama. Sa druge strane misao, praksa i ponaanje aktera u socijalistikom pokretu ,kao i marksistikih mislilaca ukazivali su na jedan dosta sueni i rudimentarni pogled na pitanje poloaja ena u drutvu, bilo da se on svodio na ekonomsko izjednaenje ili pravno izjednaenje, a bez uzimanja u obzir celovitosti rodne eksploatacije ena (naroito seksualno-psiholoke i mentalne aspkete te izrabljenosti). Odnosi izmeu ove dve znaajne stuje miljenja i delanja u modernim drutvima su se vie pogoravale u meri u kojoj se socijalistiki pokret u svojim razliitim vidovima i na razliitim nivoima (od lokalnih pokreta do svetskog sistema) institucionalizovao. Razlog tome je bio to je institucionalizovani socijalizam smatrao da je reio ensko pitanje time to su ene dobile osnovna socijalna, ekonomska i politika prava koja su im bila prikraena u graanskim drutvima. Pri tom je itava privatna sfera ivota i odnosa polova bila potpuno zaputena i zanemarena, tj. preputena bujanju korova patrijrahalnih i tradicionalnih sentimenata, normi i obiaja.

Socijalizam i osloboenje ene, naslovna strana, Kultura, Beograd 1958.

41

Meutim, ova raznovrsna sporenja i trvenja izmeu feminizma i socijalizma imaju svoj jedinstveni koren a on predstvalja bazini koncept i paradigmu marskistikog miljenja i objanjenja moderne drutvene stvarnosti: to je pojam klase i klasne borbe. Paradigma marksizma jeste da je moderno kapitalistiko drutvo duboko klasno raslojeno i da budunost drutva poiva na klasnoj borbi koja treba da dovede do unitenja kapitalizma i njegovih nosilaca i do suvereniteta radnitva kao klase koja po svojoj drutvenoj poziciji i karakteru svoje delatnosti (produkcija) nosi sobom jednakost i slobodu. Da bi se klasna revolucija ostvarila potrebno je meutim ujedinjavanja svih raspoloivih drutvenih snaga u jedinstveni radniki i komunistiki pokret iji e osnovni cilj biti ostvarenje ekonomske slobode i jednakosti u drutvu. Tako interpretirana ideja klasne borbe u praksi je vodila odbacivanju, uguivanju, marginalizaciji i ak proganjanju svake druge ideje, postavke ili cilja angaovanja, tj. podreivanje svih drugih delova drutva i svih drugih grupa i kolektiviteta koji su trpeli kapitalistiko izrabljivanje osnovnom cilju radnike borbe. Klasno osloboenje je ujedno osloboenje za sve, pa se u tom kontekstu smatralo, tvrdilo i postupalo tako da nema mesta za bilo kakvu posebnost, izdvajanje, autonomiju, samostalnost enskog pokreta, bez obzira na njegovu privrenost klasnim ciljevima radnitva.

Enciklopedija samoupravljanja, Izdavaki centar Komunist, Beograd 1979.

42

Ovakva u sutini dogmatska predpostvaka pokazala se teorijski netanom, ali i praktino neuspenom ve u poecima klasnih borbi i pokreta, jer su ene budui uvek u manjini u politikoj sferi, dobijale pozicije na zaelju, o njihovim zaista bitnim posebnim interesima se nije vodilo rauna, ili se smatralo da e se oni ostvariti sami po sebi kada revolucija sazri i kada se novi soijalistiki sistem stabilizuje. Naravno da ovo uproeno gledanje na karakter i cilj feministike borbe nije mogao da zadovolji, kako najsvesniji deo ena koje su ukljuene u politike borbe, i stoga bile u stanju da dobro iznutra sagledaju mehanizme moi koji ene zadravaju u podinjenom poloaju i u okviru socijalistikog pokreta i sistema. Ali takav pogled nije mogao da zadovolji ni interese najvee mase obinih ena koje su kao ekspolatisano radnitvo a istovremeno robovi porodica i domainstva, postajale sve apatinije i nepoverljivije prema idejama i pozivima od strane socijalistikog esablimenta, koji im nije nudio realne promene. U osnovi, real-socijalistiki sistem je izgradio jednu paradoksalnu i antinominu poziciju ena. Sa jedne strane forsirano je ekonomsko i politiko osloboenje ena, ene su se masovno obrazovale i radile, tu i tamo zauzimale i rukovodee pozicije.Ali sa druge strane, socijalizam je integrisao patrijarhalnu graansku porodicu u njenom idealizovanom vidu, lienu njenog prljavog nalija.(S. iek). Tako su ene u socijalizmu, a naroito kada je re o bivoj Jugoslaviji ivele u dva sveta: pre podne, na random mestu i u drugim oblicima javnih aktivnosti u socijalistikom svetu samoupravljanja, a po podne i uvee u privatnom porodinom svetu graanske idile. U punom smislu ena je u socijalizmu bila simptom njegovih protivurenosti. Obzirom na takvu podeljenost u enskom biu, u real socijalistikim drutvima teko da je moglo doi do nekog masovnijeg i osveenijeg, tj. feministikog sagledavanja vlastite situacije. Tek sa nadolaskom snanijih kriznih deavanja u jugoslovenskom drutvu javlja se ponovo iskra feminizma koji je socijalistiki sistem na svaki nain guio u predhodnim periodima. Pri tom nosioci ovog treeg talasa feminizma postaju ene rodjene i odrasle u okviru socijalistikog sistema, ali obrazovane na intelektualnim tradicijama i marksizma i feminizma.

Andjelka Mili, Sociolokinja i redovna profesorka filozofskog fakukteta u Beogradu u penziji, doktorirala je na temi Klase i porodica(1976). Bila je direktorka Instituta za socioloka istraivanja, predsednica sociolokog drutva Srbije, urednica asopisa Sociologija i Socioloki pregled. Podruja njenih istraivanja su: sociologija porodice, socijalna antropologija, enske studije. Objavila je mnoge radove,meu kojima su : Domainstva, porodice i brak u Jugoslaviji, ene politika i porodica, Generacija u protestu, Sociologija porodice.

43

Najavni plakat ciklusa tribina ROD I LEVICA Doma omladine Beograda, 2012.

Ankica akardi

Spol i klasa
Uvod

tekstu e se pokuati neto konkretnije sagledati problemi enskoga rada i radne snage u odnosu na mjere tednje i trenutnu krizu. Treba rei, lanak ne ide u detaljne analize problema, ovdje ih tek naznauje i otvara. U tri manja podnaslova analizirat emo neke od trenutnih posljedica politike ekonomije u kontekstu teze da su mjere tednje klasno-spolna politika koja najtee pogaa ene. Ako uzmemo u obzir postjugoslavenski kontekst, feministiki odgovori krizi su nedopustivo rijetki. S jednu stranu, enske grupe su fokusirane na itavi niz relevantnih rodnih problema (iako, treba rei, ima i grupa koje diskreditiraju ozbiljnost feminizma, posebice kad je rije o zbrci koja nastaje iz enskoga esencijaliziranja) ali, po mom sudu, nedovoljno ulaze u historijskomaterijalistike analize koje su nune za pojanjenje strukturnih razloga enske podreenosti. Moglo bi zvuati neodmjereno, ali mislim da feminizam nema vremena za zaobilaenje empirijske strogosti ili reduciranje na kulturnoidentitetske teorije. Premda bez rodnoteorijskog diskursa nema cjeline feministike teorije, artikulacija najteih pitanja o odnosu spola i klase ne moe biti iscrpljena iz teorije identiteta i to iz nekoliko razloga. Naime, nema dostatni pojmovni instrumentarij, niti odgovarajui metodoloki okvir, nedostaje joj empirijskih elemenata za analizu sluaja, kao i eksplanatorno-argumenatcijski model koji bi pojasnio strukturnu vezu kapitalizma i patrijarhata. Uz to, s interdisciplinarnou identitetskih teorija se dogodio stanoviti paradoks hiperprodukcije rodne teorije (a, kako znamo, sve teorije nisu dobre, pa tako nisu ni sve feministike), a ono to je vjerojatno najtee pogodilo feministiku teoriju i praksu (i tu se moram sloiti s nekim stavovima Nansy Fraser) jest preoznaavanje feministikih ciljeva i principa tijekom 70. godina, odnosno tijekom drugog vala feminizma. Nastupila je odreena pacifikacija feministikoga otpora radi ega je feminizam skoro tri desetljea ostao bez sustavnih
45

materijalistikih analiza i historijske veze s ljevicom. U mainstreamu se odrava isprana reakcionarna liberalistika inaica feminizma koja se veoma dobro slae s fleksi kvazi-emancipatorskim potezima neoliberane ideologije. On je bitno utjecao na diskreditaciju progresivnog feminizma i time uzrokovao viestruku zbrku, predlagajui, pored ostaloga, da je feminizam prije svega enska stvar. Upravo stoga nam se nedopustivo moe uiniti kako su Vesna Pusi ili Julia Gillard feministkinje, a upravo suprotno, njihovi politiko-ekonomski stavovi i programi koje potpisuju su u naelu antifeministiki i najtee pogaaju opresionirane slojeve drutva, dakle i ene. S drugu stranu, stvar nije puno bolja ni s ljevicom. U progresivnim politiko-ekonomskim analizama rijetko nalazimo feministiku perspektivu rada, mjera tednje, patrijarhata i sl. Mislim da je historijsko-materijalistika, dakle, marksistika i anarhistika reartikulacija feministikih pitanja nuna jer jedino u tom vidu moe dati ozbiljne odgovore krizi. Zanimljivo je i da najprogresivnije ljeviarske struje poput Syriza-e u svoj program nisu bitno ukljuile feministike odgovore krizi (poznato nam je da u 40 toaka Syrize-inog oficijalnog programa samo jedna artikulira feministiki zahtjev, ona 21. o jednakim plaama mukaraca i ena). U meuvremenu, podruje feministike ekonomike je sve sustavnije u kritikama ekonomskog konstruktivizma, a budui da ona predstavlja stanoviti zbir napora heterodoksne politike ekonomije, zapravo ispada da se njome moe najuinkovitije strategirati emancipatorsku antikapitalistiku praksu ljevice koja funkcionira prema feministikim principima.

Ekonomska kriza i obitelj


Kada su se mjere tednje poele provoditi ne bi li stabilizirale krizu dravnih dugova sub/perifernih zemalja (ponajprije onih koje EU, ECB, MMF i SB kontrolirano integriraju u euro-svjetsku ekonomiju), uslijedili su prepoznatljivi ishodi koji nadalje bitno odreuju smjer kretanja ekonomske politike: nadziranje nacionalnih prorauna (usprkos injenici da ne postoji ozbiljniji ekonomski program koji bi paljivije razradio plan monetarnog ujedinjenja razliitih nacionalnih privreda), smanjenje tradicionalnih radnikih prava i irenje siromatva, privatizacija javnog sektora, rezanje trokova unutar njega, tj. racionalizacija broja zaposlenih, stopiranje industrijskog razvoja; uglavnom meta su ostaci welfarea i drugi trokovi socijalnog sektora. Iz lijevo-feministikog konteksta i posve ugrubo govorei, udar na javni sektor znai nekoliko stvari: ruenje materijalnih prava koja su ene stekle izlaskom na trite rada, krizu
46

drutvene reprodukcije, reprodukciju klasa, financijsko optereenje kuanstava, promjenu intimne razine odnosa izmeu (branih) partnera i osnaivanje patrijarhalnosti. Svih est razina utjee na promjenu postojeeg tradicionalnog okvira obitelji, a uloga se ena pomalo vraa na onu u predindustrijskoj fazi kapitalizma. To je problem, rekla bih, i esencijalne i egzistencijalne naravi. Kada su ene postale dijelom trita rada, taj je pomak automatski transformirao sutinu enskog ivota, dotadanju strukturiranost svakodnevlja obitelji i ulogu ena u drutvenoj reprodukciji. Budui da su ene mahom zaposlene u javnom sektoru, deindustrijalizacija, deregulacija, privatizacija, rezovi se direktno tiu njihovih moderno-steenih modusa ivota u kojima su izborile konkretna materijalna prava. Egzistencijalno govorei, kriza je uvjetovala snaan udar na ivot ena radi ponovnog reduciranja enskog rada na neprogresivni koji obavljaju u domainstvu/obitelji, to je samohrane, nezaposlene majke bespredmetno dovelo u najteu poziciju. S jednu stranu, feminizacija rada u javnim i uslunim djelatnostima govori o spolnoj podjeli rada, ali s drugu stranu taj analitiki fokus nije potpun ako paralelno ne uzima u obzir klasnu predisponiranost rada. ene (jo uvijek u najveem broju) obavljaju neplaeni dio rada u kuanskoj sferi bez kojega akumulacija vika vrijednosti nije mogua. Funkcija kuanstva nije samo potronja, ve i proizvodnja. Klasinim jezikom govorei, ene su dvostruko opresionirane kao radnice i prema spolnoj osnovi, tu se zapravo reproducira klasa u tijelu radne snage ene. Kada je rije o radu, mjere tednje su klasnospolna politika koja najjae pogaa ensku radnu snagu. S obzirom da su tradicionalno ene vodile brigu o mikrogospodarstvu, tj. trokovima kuanstva i o obitelji, naini suoavanja s teretom krize koji trpe domainstva, u cijelosti mijenjaju mikrofunkcionalnost obitelji, a unutar nje i restrukturaciju uloga mukaraca i ena. Snalaenje u krpanju dugova pretpostavlja dodatna neformalna zaposlenja i zaduenja (koja su esto i ilegalna pa drava naplauje velike kazne ako ih otkrije; primjerice ene iz tekstilnih industrija koje nakon otkaza rade u svojim kuama, frizerke, mehaniari i sl.), rijei boravak mukarca u sferi doma koji radi na crno, sve ee ostajanje ene u okruenju doma, jo veu snalaljivot u organiziranju ekonomije kuanstva bez dostatnih materijalnih sredstava. Na koncu, i fiziki i psihosocijlani razlozi (od umora, stresa, sve loije prehrane) utjeu na slobodno vrijeme i seksualnost meu partnerima, kao i porast mukog nasilja prema enama. Neoliberalna ideologija nije samo paradigma koja se tie odnosa drave i trita, ona osigurava i poziciju individualizma koji u stratekom smislu oznaava i parcijalizaciju otpora, rui koncepte zajednitva i zajednikih dobara, taktizira s individualistikim
47

kompetitivizmom koji je pak sjajno opremio uvjete za krizu sindikalizma. Sindikalizam je tradicionalno muki (uz neke izuzetke poput samoupravnog sistema, ali i on je morao aktivirati enske kvote), tako da je i muka-radnika solidaranost u krizi. S obzirom da liberalizam rauna s obitelji i njezinim pojedinanim lanovima kao na temeljne drutvene jedinice (i prema toj logici obitelji snose teret krize), u konanici se zbivaju tri ne posve istovjetna sluaja: a) kriza zapravo funkcionira kao moment reprodukcije konzerviranja muko-enskih uloga unutar obitelji i snane reafirmacije patrijarhalnosti (kao to sam ve i istakla, uz porast mukog nasilja unutar obitelji, o emu primjerice izvjetavaju grke aktivistkinje), b) budui da je treu fazu kapitalizma (kako to u historijskoj analizi faza odnosa kapitalizma i obitelji predlae Ben Fine) obiljeio porast broja razvoda, samohranih roditelja i jednolanih domainstava, nezaposleni mukarci veoma teko uspostavljuju veze s praksama drutvene odgovornosti i c) s obzirom na financijalizaciju trita i zaobilaenje klasine proizvodnje u trinom sistemu, sve vei broj ena emigrira obavljajui njegovateljske poslove (starijih i bolesnih), to nezaposlene mukarce stavlja u poneto novu poziciju u kojoj ovise o radu svojih supruga/partnerica. S krizom i nezaposlenou pratimo i porast itavoga niza psihosomatskih bolesti, neuhranjenosti djece i odraslih, kraeg ivotnog vijeka iromanijih i rasta stope samoubojstava u prvom redu kod mukaraca.

enski rad i komodifikacija javnih dobara


Ve prepoznatljivi napad na javni sektor i socijalne servise moemo pratiti od 70-ih naovamo, uz ranu neoliberalnu ideologiju i svjetsku ekonomsku stagnaciju. Posljedino su otada njega djece i odraslih sve manje socijalizirane, a ene ponovno samorazumljivo postaju zaduene za obavljanje careworka. Dakako, to postaje velikim optereenjem za ene koje su pritomu i zaposlene. Konkretno, to znai da se ili trae privatne usluge njege/uvanja ili netko od roditelja radi pola radnoga vremena, najee majke. Ova situacija je moda najoitija u Velikoj Britaniji gdje su obitelji spremne u prosjeku potroiti treinu svojih neto prihoda na skrb o djeci. Slina je stvar posrijedi i kada imamo u vidu mirovinske reforme budui da ene najee imaju prekide u radnom vijeku, uz skraeno radno vrijeme i plae nie od plaa mukih radnika, ciklus enske eksploatacije sve je oitiji u aktiviranju neoliberalnih reformi. Da skratim, kad se brini rad tretira kao posao koji se tie beneficija ili ekstra-troka (jer je on prirodno ili tradicionalno enski i neproduktivan), znai da se on ne razmatra kao nuan dio drutvene reprodukcije (o emu su krajem ezdesetih marksisitike
48

feministkinje povele kritiku raspravu u debati o kuanskom radu). Pored tog problema, rezovi u javnom zadravstvu imaju i izrazito biopolitike potencijale pa utjeu i na enska reproduktivna prava, potrebu za seksom (imajui u vidu razliku seksa kao bioloke reprodukcije i seksa iz uitka) i fiziku organizaciju ivota radnika u slobodno vrijeme bez ega dril i navika rada nije mogua (reprodukcija radne snage). Dakle, sve su to razlozi koji ukazuju na injenicu da je otpor protiv mjera tednje u kontekstu ortodoksnog poimanju rada i kapitalizma centralno pitanje feministike politike ekonomije i feministike ekonomike. Uz to, i ini mi se nimalo manje vano, mjere tednje se ne tiu samo rezova i financijskog povlaenja drave, radi se i o tomu da je pruanje financijske pomoi komodificirano, uvedeni su trokovi subvencija, kao i konkurencija unutar sektora socijalnih usluga koje su okrenute primarno prema trinoj logici. Individualizacija kolektivne potronje znai napad na one o kojima ovisi klasni nerazmjer plaa, na siromane, etike manjine, umirovljenike, osobe s invaliditetom, ene. Kad je rije o komodifikaciji javnih dobara, reforme u znanosti i visokom obrazovanju oiti su primjer desocijalizacije koje se uvode kao nepripremljena komercijalizacija kolstva temeljena na mehanikom povezivanju znanosti i visokog obrazovanja s gospodarstvom. Na taj se nain rui koncept obrazovanja kao javnoga dobra, a socijalno-materijalni status postaje preduvjetom za pristup visokom obrazovanju. Time se priprema financijska penalizacija studenata i sve je manjem broju omogueno pravo na besplatno obrazovanje. Budui da je kriza uvjetovala osnaivanje patrijarhalnosti, s jedne strane se od studentica manje oekuje uspjenost studiranja ili upisivanje fakulteta, a s druge se posve suprotno osnauje koncept uspjene ene koja se samostalno poduzetnikim duhom bori za svoju poziciju. Taj fetiizam individualizma jedan je od razloga koji jo jae utjee na produbljenje nerefleksije studentica o vlastitoj eksploatiranosti i opresioniranosti. Kad je rije o obrazovanju i neoliberalnim mjerama koje su odgovorne za napad na javno kolstvo, tada je pojava slabe proizvodnje (lean production) neobino vana. Ta je praksa rada vrlo specifino vezana za sektor obrazovanja u kojem dominiraju ene. Ono to ovu proizvodnju razlikuje od drugih oblika je tzv. stresni pristup menadmentu (management by stress approach) gdje se planirano izazivaju stresne situacije na radnom mjestu ne bi li se prosvjetni radnici iscrpili i ne bi li se opravdano izluio rad koji nije efikasan, toan, koji je slabo produktivan i gubi vrijeme. Upravo su stoga nune izmjene radnih ugovora u obrazovnom sektoru i osiguravanje rada na odreeno vrijeme, tj. fleksigurni rad. Poznato je da su se fleksibilni oblici ugovora o radu
49

poeli primjenjivati pralalelno s ideologijom sredine 70-ih godina 20. st. i da su ga mahom afirmirale ene koje tada masovno izlaze na trite rada. Razlog je vrlo jednostavne prirode, ene su trebale part time poslove ne bi li paralelno uspjele obavljati i nenadniki kuansko-njegovateljski rad. ene ine 70 % nepismenih u svijetu s tendencijom rasta, taj podatak postaje veoma vanim ako obrazovanje postane luksuz (a tendencija je komercijalizacije obrazovanja upravo takva). Naravno da mjere tednje loe utjeu na poziciju studentske populacije uope, ali one ne pogaaju studentice i studente na jednaki nain. S obzirom na trend repatrijarhalizacije, za oekivati je da e se ene sve manje obrazovati i, kolikogod to preuzetno zvualo, vratiti se historijskom poloaju izvan trita rada. Koncepti cjeloivotnog obrazovanja kojemu su ene u veem postotku sklonije nego mukarci materijalno optereuju ene koje se kreditno zaduuju ne bi li sebi u kasnijoj dobi (u pravilu kada se rasterete brige o djeci) osigurale dodatno obrazovanje. Efekt staklenog stropa dosta govori o poziciji u kojoj se nalaze studentice i one koje su diplomirale. Premda ene u veem postotku zavravaju fakultete, one rijee od mukaraca nastavljaju karijeru, najee radi zasnivanja obitelji. S obzirom da je njega djece i odraslih sve manje socijalizirana (ili to nije uope), studentice sve rijee nastavljaju poslijediplomsko obrazovanje, ulau u karijeru i sl. No opet, to to je, primjerice, jako mali broj ena u tehnomenaderskom sektoru i to bi kvote toboe rijeile postojee probleme spolne diferencijacije rada, ne govori puno o strukturnim uzrocima postojeih spolnih razlika u zanimanjima. Drugim rijeima, to e enama kvote u najplaenijim sektorima ili vodeim funkcijama u politici ako je pristup obrazovanju ogranien; dakle, ovdje se ne radi tek o izoliranoj identitetskoj politici, pitanje spola je strukturne naravi. Kvote u postojeem obliku bez prakse koja inzistira na sistemsku promjenu nemaju smisla. Ovdje se radi o pitanju distribucije, a ne rekognicije. Odnos klase i spola pratimo na liniji nekolicine historijsko-materijalnih elemenata koji su uvjetovali ulazak ena na trite rada: demografske promjene, uloga nuklearne obitelji i njezine promjene u trima fazama kapitalizma, historijski faktori masovne potronje koji slijede iz ekspanzije tvornike proizvodnje. Budui da feministiki pokret nastaje uporedo s industrijskom revolucijom i ulaskom ena na trite rada, dakle, ene su postale dio formalne radne snage, treba pratiti kako je taj vid osloboenja ena od privatne sfere uzrokovao i drugu slobodu, onu od vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju. Paradoksalno, s borbom koja je trebala prouzrokovati ekonomsku emancipaciju ena, istovremeno poinje novi val formalizacije opresioniranosti ena. Budui da svjedoimo promijenjenim
50

oblicima trita rada i strukturama obitelji, paralelno uviamo da su se modeli ene kuanice i supruga hranitelja promijenili. No, bez obzira na taj tip promjene, tradicionalni oblici brige, kao i deficit brige, njege i skrbi nisu se promijenili. Razlog zato je njegovateljski rad povezan s opresijom nad enama se vidi i u injenici da je sama sklonost prema brizi uvjetovana opresioniranim uvjetima koji poivaju na koncepcijama ekonomije dara. Podvucimo prije zakljuka, specifinost problema enskoga rada najvidljivija je u odnosu produktivnoga i neproduktivnog rada. Neproduktivni (neplaeni) enski rad je iznimno vaan za trinu ekonomiju, da bi se kapitalizam reproducirao, nije dovoljno samo osigurati eksploatirajui nadniki rad, nuan je i besplatni rad u kuanskoj sferi koji reproducira radnu snagu. Kad je rije o enskom produktivnom radu, tri su se razloga iskoritavanja enske radne snage pokazala kao temeljna: jeftinija je, ene imaju manja oekivanja od ishoda u radnom procesu i enski sindikalizam je u jo teoj poziciji od mukog. Za analizu problema enskoga rada moramo uzeti u obzir injenicu da na tritu rada postoje mehanizmi drutvenog iskljuivanja koji se ne aktiviraju na isti nain kako to ine izvan njega i da postoji tvrdokorna tradicija zanemarivanja emprijskih podataka o nejednakom poloaju muke i enske radne snage. Uz to, strukturni uzroci podjele na enska i muka zanimanja i sektore (occupational segregation), feminizacija siromatva, privatizacija neplaenog rada, trokovi alokacije slobodnog vremena, egzogeni faktori koji utjeu na elemente strukturne diferencijacije radne snage i transformacijski modusi kapitalistikog sistema proizvodnje bitni su u analizi nejednoznanih uzroka dvostruke subordinacije enske radne snage. Odnos rada i kapitala koji se kree prema neoliberalnoj paradigmi svjetske ekonomske politike utjee na dva paralelna procesa. U razvijenim zemljama se ekonomska restrukturacija odvija alokacijom resursa to posebno pogaa muku radnu snagu (prebacivanje industrijske proizvodnje u zemlje jeftine radne snage) gdje su uvjeti rada u fizikom smislu loi, uz pravno-drutveni odnos prema strancima i migrantskim radnicima i ekspanzijom uslunoga sektora u kojem mahom rade ene, dok je u zemljama periferije na snazi proces smanjenja ogranienja radnoga zakonodavstva i prekarizacija, to najvie pogaa ensku radnu snagu u vidu parttimea i neizbjenosti fleksibilizacije rada. Kada je rije o enskoj radnoj snazi i diskriminaciji, u vidu imamo etiri razine: stupanj kontrole pri zapoljavanju (monopol na zapoljavanje), statistiku diskriminaciju (predulazna, gdje se podjela rada odvija prema spolnoj razlici i postulazna, tj. unutarsektorska), diskriminacija na temelju osobnih pretpostavki (brani status, roditeljstvo, obiteljske relacije, obrazovanje) i eksploatacija rada (koja se kod ena ogleda i u
51

tzv. namjernoj razlici u plai i to dvostruko: razliita plaa za istu efikasnost i razliita plaa za razliitu efikasnost). Za analizu problema enske radne snage je veoma korisna dvosistemska teorija (dual sistem theory) koja kritizira ideju neutralnog trita istovremeno kroz spolnu i klasnu poziciju, kako je to svojedobno razradila Heidi Hartmann. Tek uz navedene procese, programe strukturne prilagodbe i varijante fleksibilizacije rada moemo jasnije razumjeti trenutnu poziciju enske radne snage. Najgrublje i najsaetije govorei, ene rade poslove koji su slabije plaeni (usluni servis, javne i administrativne slube, njega i obrazovanje) i koji su izgubili na simbolikom kapitalu, kao primjerice obrazovanje ili opa medicinska praksa. Proces feminizacije rada indikator je slabije plaenih poslova i loijih uvjeta rada. Neki od podataka UN-a: ene obavljaju 67% svjetskoga rada (dakle, ene su proletarijat), zarauju 10% svjetskog dohotka, vlasnice su 1% svjetskog imetka, irom svijeta zarauju 20-50% manje za jednak rad nego mukarci, od 1.3 milijarde ljudi koji ive u potpunom siromatvu 70% su ene, one obavljaju izmeu 10 i 20% direktorskih i upravnih poslova, zauzimaju 10% mjesta u parlamentima i 5% predsjednica drava su ene. Ove podatke valja analizirati uz strukturne elemente koje sam maloas spomenula jer sami ne zadovoljavaju eksplanatornu razinu sluaja. Bilo bi posve suludo rei da bi ekonomija ili politika bile bolje ako bi njima naprosto rukovodile ene. Tom tipu esencijalizacije su sklone liberalne feministike frakcije kojima nije u fokusu promjena kapitalistikih odnosa u proizvodnji i distribucije kapitala. Dakle, stvar nije samo spolne prirode, ve i klasne. Temeljna dilema koja ostaje jest: treba li ii na promjenu poloaja ena da bi se bolje snale u postojeim ekonomskim uvjetima ili promjena ekonomije i diskursa o njoj ne bi li funkcionirali prema feministikim principima?

Ankica akardi je doktorirala na Odseku za filozofiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Zagrebu gde od 2010. godine radi kao docentkinja Katedre za socijalnu filozofiju, bavi se socijalnom filozofijom, filozofijom politike, feministikom teorijom i filozofijom roda, filozofijom kulture i teorijom anarhizma. Od 2007-2010. predavala je na Kulturalnim studijima Filozofskog fakulteta u Rijeci gde je bila predstojnica Katedre za kulturnu teoriju i diskursne studije. Voditeljica je obrazovnog programa u Centru zaenske studije gdje od 2006. godine predaje o feministikoj epistemologijiji. O anarhofeminizmu i feministikoj politikoj antropologiji predaje u Centru za mirovne studije od 2005. godine. Uredila je dve knjige (Kategoriki feminizam. Nunost feministike teorije i prakse, CS, 2007. i Privilegiranje rubova. Intervencije i prilozi feministikoj epistemologiji, HFD i CS, 2010.), naune i strune lanke, eseje prevode objavljuje u domaim i meunarodnim asopisima i zbornicima. Aktivistkinja je uesnica i feministikog kruoka o politikoj ekonomiji.

52

Milica Ruii

Ekstaza birokratije

vde u govoriti o svom umetnikom radu, jer to je moja profesija, pored povremenog aktivizma koji sam dugo smatrala nekom vrstom intimne potrebe, a koji se vremenom takoe poeo prelivati u sferu mog stvaralatva. Neu govoriti o svim svojim radovima, ali pomenuu par onih koji su moda i najvie angaovani u polju politikog promiljanja. Prvo bih pomenula rad koji nikada nije izveden, ali ga zato interpretiram svaki put kada imam priliku da priam o svojim radovima, jer smatram da je to jedan od naina da taj rad bude ostvaren, jer ga svako moe zamisliti u svojoj glavi, pa se na taj nain izloba i predstavlja, kao neka vrsta zamiljene slike. To je rad koji sam nazvala Ekstaza birokratije, a bavi se odnosima moi i mreom legalno-nelegalnih odnosa u toj strukturi. Naime, zamisao je bila da se zvanino obratim policiji, sa eljom da mi na jedan sat pozajme sve zalihe droge ekstazi, zapljenjene u prethodnoj godini, a to je bila godina kada je pronaena najvea labaratorija za proizvodnju ove droge u Evropi. Moja je namera bila da ovu koliinu droge izloim u galerijskom prostoru na sat vremna i uredno vratim posle tog roka. Bila sam spremna da ispunim sve uslove koje bi policija postavila, a pretpostavljala sam da je za to bilo potrebno platiti transport i dnevnice odreenom broju policajaca koji bi taj tovar uvali i u toku transporta i u toku izlobe. Na moja pitanja i molbe koje sam poslala niko mi nikada nije odgovorio. Ipak, moda je dovoljno da u glavi zamislite ovu sliku. desetak naoruanih pripadnika policije kako i sami izloeni u galeriji. uvaju odreenu zalihu droge, pa da vas sve ovo dovede do odreenog zakljuka. Tek kasnije je dolo do jo jedne afere u kojoj je druga vrsta droge naena u sefu banke koji je pripadao Dravnoj Bezbednosti, pa je ta veza izmeu legalistikih i nelegalnih organizacija postala moda i oiglednija. Jo jedan rad stoji u relativnoj vezi sa ovim o kom sam predhodno govorila. Naslov ovog rada je Ekstazi tablete. U pitanju su crno bele fotografije tableta na kojima su utisnuti znaci koji predstavljaju odreene nacionalne identitete i njihove ideoloke simbole. Zavisno od mesta izlaganja ovih radova pravljena je i kombinacija fotografija za triptih, pa je tako prva kombinacija

Ekstazi tablete, fotografija, 35x45 cm, 2003

napravljena za izlobu u Zagrebu sadrala tablete sa ahovnicom, tablete sa petokrakom i tablete sa etri S. Sve tri fotografije uramljene su u skromno ukraene ramove i postavljene na zidu iznad oiju posmatraa, tanije ba na onu visinu na kojoj se kae fotografije nacionalnih voa, iznad table u uionicama osnovnih kola. Ovde je oigledan link izmeu ideologije i jeftine psihoaktivne supstance ije se tablete inae obeleavaju nekim od znakova koji asociraju na to kakav oseaj one proizvode kod konzumenta. U tom smislu ovaj rad se bavi kritikiom nacionalne ideologije, kao sredstva za manipulisanje irokim masama u cilju sprovoenja odreene dravne politike koja ne retko vodi u razliite vrste ratova. Odatle asocijacija na drogu kao sredstvo koje menja svest oveka koji je konzumira i podstie na iracionalno ponaanje. Pomenula bih sada i svoju poslednju samostalnu izlobu iz 2010 godine pod naslovom Slike, koja se bavi tematikom policijskog i dravnog nasilja prema svojim graanima. Ovaj put sam izvrunla svoju strategiju i pola sam od medija, reila sam da slikam, jer slika na platnu je prepoznatljiv i najtradicionalniji umetniki medij, danas i popularan trini objekat koji se koristi i kao statusni simbol. Zatim sam razmiljala ta je to to hou da bude tematika koju ja elim da ljudi gledaju u tom kontekstu. elela sam da krenem od te pozicije, da razmiljam o slici kao predmetu za prodaju i da ne beim od tog njenog karaktera nego da to iskoristim za svoje ciljeve. Dugo sam razmiljala ta je to to bih ja htela da neko zakai na zid i da gleda, i onda sam kroz malo istraivanje dola do policijskog nasilja koje sam shvatila kao globalno aktuelnu temu. Zainteresovala me univerzalnost tog problema, to je nekako postala slika sistema globalne politike danas. Ta slika nije skrivena, mi te slike vidimo u medijima, ali se toliko esto smenjuju da ih brzo potroimo i zaboravljamo. Reila sam da te slike iz novina, sa interneta, dokaze policijske brutalnosti, transformiem u slike na platnu, jer slika na platnu je objekat koji implicira trajnost.

54

Tako sam napravila seriju od 16 malih slika formata 30x40cm. Format sam izabrala sa ciljem da bude komercijalan, mali format je jeftiniji i lake ga je prodati, Jasmina ubrilo ih je nazvala "graanski formati", jer su takvi fotmati najee nalaze na zidovima graanskih stanova. Uprkos mom trudu da od njih napravim komercijalne komade ove slike nisu ba lake za gledanje, nisu neto to neko eli da dri na zidu u kui ili kancelariji, jer su scene nasilja neprijatne, ipak, na ovaj nain one ne bi bile zaboravljene. Te fotografije sam tretirala kao dokument, neku vrstu dokaza, pa u tom smislu nisam elela da ih menjam, da estetizujem to nasilje. Jedina moja intervencija je to to sam izbacila pozadinu, dakle iza figura koje su u sukobu nalazi se samo isto belo platno, na taj nain sam htela da ih unificiram i dekontekstualizujem. Kontekst, odnosno podaci o tome gde se konkretna scena desila i kojim povodom uli su u naslov i legendu svake slike. To su slike iz razliitih gradova u svetu, birala sam najee proteste na kojima se iskazuje politika volja ili reakcija na politike odluke vlade, a koje drava suzbija represijom policije. To je prvi segment izlobe. Zatim sam htela da ubacim lokalnu priu, a kako je ona za lokalnu publiku najbitnija, njoj sam dala drugi format. Za nju sam izabrala muzejski format velike istorijske slike u ovom sluaju to je oko 3x2 metra. Na njoj se nala pria o trajku radnika/malih akcionara farmaceutske fabrike Jugoremedije, koji su se u vreme loih privatizacija borili da zadre svoju fabriku, kontinuiranom borbom i upornou, koja se i danas nastavlja. Izabrala sam jednu scenu iz dokumentarnog filma Ivana Zlatia, koji prati 4orogodinji period te borbe. U datoj sceni se deava intervencija policije u trenutku kada je jo uvek u toku sudski proces oko dokazivanja vlasnitva nad fabrikom. U ovoj intervenciji policija zauzima stranu sumnjivog direktora (koji se ve nalazio na poternici Interpola) i njegovog nasilnikog privatnog obezbeenja (ljudi u crnom) i izbacuje radnike iz fabrike, iako su radnici vlasnici paketa akcija kao i navedeni director, i uprkos tome to su se radnici ponaali daleko odgovornije prema fabrici nego to je to inio director. U tom smislu ovde postaje jasno da je potrebno preispitati za koga ta policija radi, iji interes brani, da li prava i slobode graana, ili line interese monih pojedinaca? To je ono to sam elela da bude nit utkana u celu izlobu, od malih slika policijskog nasilja iz sveta, do ove lokalne prie, postavljanje upravo tog pitanja. To je dakle, drugi segment izlobe. Ta velika slika je uramljena u veliki zlatni barokni ram po ugledu na muzejske slike
55

Jugoremedija, 2x3 m, 2010.

istorijskih dogaaja. Zato? Zato to sam htela da taj mali segment savremene radnike borbe na neki nain istoricizujem tj. upiem u istorijske dogaaje, bude zabeleen, pamen, prepriavan. To je moja namera, sad videemo da li e se to i desiti, ostaje da se nadam. Trei segment je taj da sam pored velike slike Jugoremedije izloila proizvode Jugoremedije, neke od lekova koje oni proizvode. Oni su nakon duge borbe uspeli da uvedu samoupravljanje i da fabriku spasu od steaja, pa i da je prilagode evropskim standardima. Ne samo da sam htela da prikaem te lekove koje oni proizvode, nego sam tendenciozno birala lekove koji slue za smirenje, protiv bolova i povreda. Kao neka vrsta cininog odgovora na sve te policijske batine, to je mali ironini zaokret na celu tematiku, u nameri da ipak neko izae sa osmehom sa takve izlobe. I poslednje to bih navela u vezi ove izlobe su sama platna, na kojima su sve ove slike naslikane, platna su dakle proizvedena u kazneno-popravnom domu u Somboru, njih su dakle pravili zatvorenici. Zato sam jedno platno okrenula na poleinu na kojoj se nalazi peat koji pokazuje poreklo platna. Jasno je da se ova izloba koncentrie na prikaz policijske brutalnosti koja je ve neko vreme globalni problem. Svet sve vie izgleda kao da je konstantno u

56

nekoj vrsti graanskog rata u kojoj su na jednoj strani graani, a na drugoj drava koja svoje interese ispoljava kroz policijski aparat. Postaje oigledno da je uobiajeno da su interesi koje policija u ovakvim sluajevima titi uglavnom interesi vladajue manjine, koja vri razliite vrste pritisaka, diskriminacije i nasilja nad graanima. Moja je namera da prikaem ovaj problem kao globalno uniforman, kako bi se iz takvog ugla mogla posmatrati politika perspektiva dannjice. Ostale radove i teme koje sam obraivala, bih samo pomenula jer nisu toliko oigledno politike, ili moda nisu naroito interesantne za razgovore na temu Feminizam i levica. Tako sam u radu Animalije, obraivala temu genetskog inenjeringa i opte hipokrizije povrnosti i sutine, kroz seriju skulptura ivotinja sa zamenjenim koama, koje ovde asociraju na presvlaku ili odeu. U radu Teorijska tiranija, bavila sam se kritikom industrije produkovanja znaenja, kao subjekta u ulozi proizvodnje vika informacija koje uzrokuju um u razumevanju stvari. Serija Emocionalne proteze bavi se pitanjem otuenja u tehnoloki razvijenom drutvu, koje neretko uzrokuje opti oseaj usamljenosti, sve sa ciljem da produkuje individualistiki pristup na tritu. Pitanje iz publike: Jasno mi je gde se dotiete levice, ali u kakvoj vezi va rad stoji sa feminizmom? Pa ja sam pristalica treeg talasa feminizma i onoga to zovemo queer teorijom, tanije neega izmeu, a to je verovatno samo moja interpretacija ovih teorija. U tom smislu, ja smatram da borba za ravnopravnost ne treba da bude podeljena i ograniena na polne, rasne ili religiozne grupe, ve da se sve diskriminisane pozicije i identitetske grupe trebaju udruiti u zajednikoj borbi protiv diskriminacije. Mislim da je danas ponovo aktuelna neka nova vrsta klasne borbe, zato je za mene levica, tanije anarhizam iri pojam u koji je inkorporian: feminizam kao borba za ravnopravnost ena, ali i borba drugih diskriminisanih pozicija i identiteta, kao to su romi, osobe razliite seksualne orijentacije, vere ili boje koe, ali takoe i radnici, studenti, pa i penzioneri ija su prava danas vidno ugroena, a koji esto pripadaju nekoj od predhodno navedenih grupa. Tako da smatram da je potrebno boriti se protiv opte diskriminacije, paralelno na svim poljima, jer je jedino tako mogue dostii istinsku ravnopravnost. Shodno ovakvim uverenjima ja se u svojoj praksi pokuavam baviti kritikovanjem razliitih pozicija moi.

Ljubakalo, skulptura, 23x12x7 cm, 2005

57

Pojas nevinosti za mukarce, elik, 1008040 cm, 2005.

Ovaj moj stav prema feminizmu se moda moe najbolje povezati sa radom Pojas nevinosti za mukarce, pa u sad i taj rad pomenuti. Za ovaj rad napravila sam srednjevekovnu verziju pojasa nevinosti (ozloglaenog sredstva za kontrolisanje enske seksualnosti) prilagoenu mukoj anatomiji i savremenoj konzumeristikoj kulturi. Tako je sama skulptura obloena finim satenskim punjenjem radi udobnosti i praena je velikim printovima, sa slikom manekena koji je obuen u ovaj pojas, a koji predstavljaju reklamu za ovaj proizvod. Rekla bih da sam koristila strategiju izmene pozicije gledanja na problem u pokuaju da bacim neko novo svetlo na isti, ako je to mogue. Moda ak i prenaglaavanje problema kako bi on postao oigledniji. Problem o kome ovde govorim jeste problem pozicija moi. Pa tako shvatamo da ovakvi postojei odnosi moi u kojima bi smo samo zamenili rodne uloge nisu reenje problema dominacije i diskriminacije. Tako bih elela da posmatraa navedem na zakljuak da ukoliko se u istom sistemu raspodele moi samo zamene uloge, nita se kljuno nee promeniti. Potrebno je dakle redefinisati pojam slobode, koja nije i ne moe biti apsolutna, kako ne bi zalazila u polje tue slobode. Takoe je potrebno ukinuti pozicije moi kojima su inherentna svojstva dominacije i diskriminacije onih koji na toj poziciji nisu.

Tribina ciklusa Rod i levica: Nova levica i feministiki pokret, savremena stremljenja i izazovi, Milica Ruii i Marijana Radulovi Dome omladine Beograd, jun 2012.

Milica Ruii roena 1979. godine u Beogradu, magistrirala i diplomirala na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu na odseku za skulpturu, trenutno je na doktorskim studijama. Koosnivaica udruenja umetnika Dez.org. i internet projekta akalica. Od 2009. predaje vajarstvo na Visokoj koli likovnih i primenjenih umetnosti strukovnih studija u Beogradu. Od 2005. do 2008. godine bila je saradnica u nastavi na Arhitektonskom fakultetu. Samostalno izlagala 8 puta u Beogradu, Zagrebu, Beu i Sopotu. Uestvovala na vie od 40 grupnih izlobi u zemlji i inostranstvu i na radionicama u Beogradu, Zagrebu, Salcburgu, Beu, Berlinu, Helsinkiju, Pritini i na rezidencijalnom programu u Njujorku. Pevaica u bendu the Cruellas.

58

Marijana Radulovi

Samoorganizovani horovi na tlu bive Jugoslavije

vde u se baviti samoorganizovanim horovima, nastalim na tlu bive SFRJ: Horkekart, Horkestar, Prrroba, Le wHORe, Le Zbor, Kombinat i Raspeani Skopjani. Delovanje ovih horova moe se posmatrati kao novi kulturni pokret, s idejom negovanja vrednosti zajednitva, samoorganizacije, slobode muzikog izraavanja i aktivnog uea u drutvenom ivotu. Razmatrau nain na koji se ovi horovi odnose prema rodu i levici kroz 4 oblasti funksionisanja horova: 1. pesme/tekstovi 2. nastupi/akcije 3. vizualni identitet/uniforme 4. unutranja organizacija/samoorganizacija

HORKEKART (hor + orkestar + kart)


Umetnika grupa kart je osnovana 1990. godine u Beogradu. Od tada su imali nekoliko akcija koje su ukljuivale razliite horove. Krajem jeseni 2000. kart je pozvan da predstavi svoju samizdat-akciju TVOJE GOVNO - TVOJA ODGOVORNOST u Centru za kulturnu dekontaminaciju. Za tu priliku, zbog izvoenja pesme Svete krave Arsena Dedia, trebalo je oformiti poseban hor. Radio oglasom na B92 sluaoci su pozvani na audiciju koja zapravo nije ni obavljena, poto su svi prisutni primljeni bez ikakve provere sluha. Prvi nastup utire put Horkekartu, ali i mnogim horovima koji su se kasnije pojavili. Praksa prijema lanova bez obzira na muziko obrazovanje i sluh se odrala do danas. Takoe, pesma Svete krave jasno kritikuje drutvenu neravnopravnost i privilegije manjine, ilustruje drutvenu svest i angaovanu orijentaciju karta:

A mi koje smo smjerno vukle kola I davale putem mlijeka i mesa Nas ve polako klanici vode Dok svete krave diu u nebesa. Ciljevi karta su bili: - pevati na mestima gde se ne oekuje da hor peva - ulicama, kolama, bolnicama, pijacama, domovima za nezbrinutu decu, izbeglikim kampovima itd. - pevati pesme jugoslovenskih autora, pesme sa jakom politikom porukom - pevati pesme obnove i izgradnje iz socijalistikog perioda, evocirati duh optimizma i sauvati seanje na to vreme - pevajui pesme osnaivati mlade tokom dueg vremenskog perioda Repertoar radnikih pesama i pesama obnove i izgradnje su inile: Internacionala, Polet mladosti, Nabrusimo kose, Pesma radu, Pesma izgradnje. Ove pesme slave solidarnost, slobodu, radnitvo, revoluciju. Dakle, leviarska orijentacija je vrlo jasna kod Horkekarta, dok se rodnim pitanjima nije direktno bavio. Pristup je jednostavan: u horu pevaju ene i mukarci bez razlike. Orkestar su uglavnom inili mukarci, a dirigovale su uglavnom ene. Meu autorima pesama su bili i mukarci i ene. Horkestar, Prrroba i Raspeani Skopjani su takoe meoviti horovi, dok su LeZbor, Le wHORe i Kombinat, enski horovi. Meu muziarima su i ovi horovi imali mukarce. Jedna pesma Horkekarta se direktno bavi homofobijom, odnosno strahom geja da izae na ulicu. U pitanju je obrada Stra mi e makedonske grupe T.B. Traeri: , : , Pored nastupa na raznoraznim mestima u Srbiji, Horkekart je nastupao u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji, Nemakoj, Velikoj Britaniji, Koreji, Francuskoj, Austriji.
60

to se vizualnog identiteta tie, Horkekart je dugo nosio radnike uniforme, a slian vizualni identitet i ideja uniformisanja kao simbol zajednitva je zajedniki i veini drugih horovima. Ova ideja nikada nije zaivela kod Raspeanih Skopjana. Akcija NAZAD (organizovana 9. juna 2006.) je vrlo bitan momenat u radu Horkekarta. To je bila najsmelija i najdirektnija akcija poto je na vrlo otvoren nain kritikovala rad nekoliko dravnih institucija, kao nazadnih pojava u drutvu od kojih ima vie tete nego koristi. To su bili: Rektorat Beogradskog univerziteta, Srpska akademija nauka i umetnosti, Patrijarija Srpske pravoslavne crkve, Vrhovni sud i Vlada Srbije, ispred kojih je otpevana pesma Nazad. Akcija je bila najavljena i medijski propraena pa je za lanove Horkekarta bila i opasna. Ova akcija je aktualizovala i znaajno pitanje unutar hora, a to je da li hor treba da se bavi dnevnom politikom, kao i ta to uopte znai. Moe li kolektiv biti angaovan i aktivistiki ukoliko ne reaguje na aktualna deavanja? U svakom sluaju postoji realan strah od zloupotrebe i svojatanja politikih partija i drugih interesnih grupa, ali da li to znai da hor treba da izgubi svoj aktivistiki karakter? Koje su to teme koje pokreu hor tj. lanove hora? Nadovezuje se pitanje ko su uopte lanovi hora i zato su tu. Poto svako moe postati lan hora, ne postoji nikakav statut, pravilnik, pristupnica; realnost je takva da horovi okupljaju muziare, aktiviste, kao i one koji jednostavno vole da pevaju. lanovi su svojevoljno tu, slobodni su da dou i da odu kada god hoe, pa se broj i sastav lanova esto menja. Hor odluuje glasanjem, idealno konsenzusom, dakle trenutni lanovi biraju pesme koje e se izvoditi, nastupe, izgled na nastupima i sve ostalo. Ali, hor ima i svoju tradiciju, postoje ljudi koji su ga osnovali i razvijali u skladu sa svojim idejama. Da li je hor prost zbir lanova ili neto vie od toga? Treba li da ponavlja stvari iz prolosti ili sme da se razvija i menja? Koliko moe da se menja a da i dalje ostane isti hor? Namee se i
61

Horhekart, Rijeka 2006.

pitanje koji je minimum koncenzusa potreban za funkcionisanje i razvoj horova. Je li dovoljno da svi vole da pevaju ili je potrebno da dele neke vrednosti i ciljeve? Postoji poverenje da e oni koji se uklope u kolektiv kao ljudi, tu i ostati. Meutim, kao i u svim kolektivima, ovo ume da bude kompikovano i problematino. Sva ova pitanja je nasledio i Horkestar i ona do danas ostaju nereena, a miljenja su razliita. Vremenom je hor postajao sve popularniji, a nastupi su se sve vie odravali na klasinim mestima gde se odravaju koncerti i festivali, iako hor nikada nije odustao od nekonvencionalnih mesta nastupa. kart vie nije video svoje mesto u tome, pa su napustili Horkekart 2006. godine zajedno sa jo nekim lanovima i osnovali hor Prrroba.

Horkekart tada menja ime u HORKESTAR (hor + orkestar)


Nastaje period eksperimentisanja sa muzikim anrovima i izgledom. Hor se razvija kao deo beogradske alternativne scene, voen izmeu ostalog i vizijom punk hora.
Poetak bune na dahije, opera Luke Stanisavljevia po libretu Stanislava Vinavera 2008.

Horkestar je zadrao deo repertoara Horkekarta, koji se sastoji od revolucionarnih i radnikih pesama, pesama komponovanih na stihove domaih pesnika (Vasko Popa, Stanislav Vinaver, Duko Radovi), obrada pesama newwave bendova (arlo Akrobata, Paraf, Dobri Isak), kao i sve vie autorskih pesama lanova hora. Le Zbor, Le wHORe, Raspeani Skopjani i Kombinat, do sad su gotovo iskljuivo radili obrade. kart tj. ore Balmazovi i Dragan Proti koji su hor osnovali, bili su i neka vrsta voa, ali vremenom, i osnaivanjem lanova, hor je sve vie postajao samoorganizovan. ta to uopte znai? To znai da je u pitanju nehijerarhijski organizovan kolektiv, u kome su svi ravnopravni, svi doprinose funkcionisanju i uestvuju u donoenju odluka. Za uspeh je

62

potreban visok nivo drutvene svesti i solidarnosti; i nizak nivo sujete. lanovi horova, kao ni drugi ljudi, nisu imuni na mo, niti na lenjost. Tako da u praksi samoorganizovan ponekad znai i neorganizovan. Bivanje u samoorganizovanom kolektivu je neka vrsta eksperimenta ili vebe za drugaiji svet i drutveno funkcionisanje. Naveu neke od tekoa samoorganizovanja horova. Podela na hor i orkestar vodi ka veem pritisku na muziare jer su tee zamenjivi. Ispada da pevai mogu i ne moraju da se pojave, dok je mnogo vei problem ako se muziari ne pojave na probi ili nastupu. Dalje, muziari su vie angaovani na smiljanju pesama i aranmana, kao i transportu instrumenata, pa se neretko namee ideja da oni treba da imaju i vea prava. Ovaj problem se moe prevazii tako to e i muziari biti lake zamenljivi (da bude vie muziara u opticaju), a pevai e imati veu solidarnost sa muziarima, pomagati u transportu instrumenata i redovno dolaziti na probe. Takoe, smiljanje pesama nije jedini nain da se doprinese funkcionisanju hora. Dirigent/kinja takoe ima specijalno mesto u horu. U horu su dirigovale i profesionalne dirigentkinje i one bez muzikog obrazovanja, koje su pre toga pevale u horu. Hor je i mesto uenja, mnogi su nauili ili shvatili da umeju da pevaju, piu pesme, organizuju, diriguju, sviraju, prave muziku. Praksa je pokazala da hor moe da opstane i bez dirigenta ali teko moe da napreduje. Dirigent nikako ne treba sve da radi, zapravo niko ne treba sve da radi jer e se prirodno osetiti iskorieno, istroiti energiju i otii. Opasnost od pregorevanja se poveava poto se sve aktivnosti u horu obavljaju bez materijalne naknade. Ukoliko se neki novac i zaradi od nastupa, on odlazi u horsku kasu. Hor odluuje kako i da li e se taj novac troiti, a uglavnom se troi za tampu plakata, majica, bedeva, kupovinu instrumenata i slino. Sa druge strane, veoma je vano da je novac to manje u igri, ukoliko hor eli da sauva aktivistiki karakter. Dakle, najbolje reenje je da svako preuzme deo odgovornosti i

Koncert povodom 10 godina hora, Dom omladine Beograd, 2010.

63

obaveza. Ako neko ne zna da pravi muziku, moda zna da napie tekst, bavi se vizualnim identitetom, izgledom na nastupima, plakatima, scenografijom, ugovaranjem proba, nastupa, obavetavanjem lanova, odravanjem sajta, FB strane hora. Svako je koristan i treba da nae svoje mesto u kolektivu. Horkestar je 2011. godine u Beogradu organizovao Festival samoorganizovanih horova SVI U GLAS!, gde su se svi samoorganizovani horovi sa prostora bive SFRJ okupili (Horkestar, Prrroba, Le Zbor, Kombinat, Raspeani Skopjani, Le wHORe). Planirano je bilo da uestvuje i hor 29. Novembar iz Bea, u kom pevaju ljudi iz svih republika bive Jugoslavije, ali plan nije uspeo zbog nedostatka finansija. Gotovo meu svim ovim horovima je proteklih godina dolazilo do saradnje na individualnom nivou, gostovanja, zajednikih nastupa i meusobnog uticaja. Moe se ak rei da se stvorio mali horski pokret, uprkos razlikama u konceptima i razlozima osnivanja horova. Zajedniko ovim horovima je da su nezavisni od institucija, da okupljaju ljude koji nisu profesionalni pevai i da su osnovani sa idejama odreenog drutvenog i kulturnog angamana. Festival je obuhvatao koncerte u Domu omladine, uline nastupe, video projekcije, prezentaciju Tanje Petrovi1, kao i radionicu Fila Mintona2, britanskog muziara i improvizatora, pod nazivom Feral Choir u Kulturnom centru REX. Tanja Petrovi je predstavila svoj rad Politika dimenzija praksi post-socijalistikog seanja: garani horovi u bivoj Jugoslaviji. Ona je pola od teze da bavljenje prolou moe biti izvor emancipacije, refleksije i otpora, kao i poziv na solidarnost i kolektivitet u postJugoslovenskim svetovima, a i ire. Ovaj festival je doprineo tome da se horovi predstave publici, meusobno bolje upoznaju, razmene iskustva, isplaniraju buduu saradnju i ue jedni od drugih.
1 Tanja

Petrovi, istraivaica Asocijacije za slovenske, istonoevropske i evroazijske studije, Ljubljana


2 www.philminton.co.uk

PRRROBA
Hor Prrroba je nastao 2007. godine od lanova i bivih lanova Horkekarta spremnih na rad u malom eksperimentalnom kolektivu. Hor izvodi autorske pesme samih lanova, pesme sa Pesnienja3 i pesme ex-YU autora. Osim horskih nastupa, Prrroba je odrala i mnotvo javnih proba i inicirala rad novih grupa. Prrrobi je veoma bitan socijalni angaman, podrava

http://pesnicenje.org/

64

Prrroba, 2011.

aktivistike akcije (npr. ena u crnom), podrava feministiki i LGBT pokret. Takoe, trude se da to vie ljudi svira i pravi pesme. Interesantna ilustracija je npr. pesma Budite sretni to niste latentni Milete Mijatovia: Lako je geju da se grli i ljubi na keju A kako je latentnom dok eta sa enom sretnom I gleda gleda geja kako se ljubi sred keja Ljubi sa drugim gejom zamislite E ba mu se ne da da ih gleda Mora da psuje, protestvuje Lako je vama, njemu je stalno drama Sitna deca, a ena bi da se keca

Raspeani Skopjani
Samoorganizovani aktivistiki hor nastao u Skoplju 2009 godine. To je grupa mladih ljudi koji su izabrali muziku kao svoj vid graanskog i politikog aktivizma. U poetku su se okupljali svakog vikenda i pevali na javnim mestima u gradu i deluju pod nazivom Plotad sloboda. Uestvovali su u protestima protiv menjanja izgleda Skopja, nove antike arhitekture, protiv policijske

Stop se gradi, Skopje 2010.

65

brutalnosti, kao podrka bendu Pussy riot, brzo reaguju na aktualne drutvene i politike dogaaje. lanovi hora su veoma razliiti, esto metodoloki disonantni, sujetni, ali vredni, otvoreni, poteni i ne daju. Nijedna tema im nije daleka: rodna pitanja, LGBTIQ pitanja, antifaizam, zelena politika, nacionalizam, korupcija, svo zlo sistema. Od potpretsednika vlade ovaj hor je proglasen antidravnim elementom. Repertoar ine za sada obrade, leviarski, socijalni, anitfaistiki, kontekstualizovani dvosmisleni tekstovi, kao i eksplicitni tekstovi revolta i otpora. Ne koriste uniforme, samo povremeno vizualna pomagala, humora ili simbolike radi.

Bella ciao formacija

Kombinat
Ovaj enski hor je nastao 2008. godine u Ljubljani. Svojim postojanjem ele da skrenu panju na dananje vreme koje na prvo mesto stavlja uspeh, konkurentnost i izgled, a ne bavi se brigom o osnovnim ljudskim pravima i vrednostima. Neguju vrednosti: solidarnost, hrabrost, socijalnu pravdu, hrabrost i drugarstvo. Pevaju revolucionarne, partizanske i pesme otpora, kao i pesme koje se bave enskim pitanjem. Nastavljaju na neki nain tradiciju partizanskih horova iz II svetskog rata koji su bili veoma brojni u Sloveniji. Zalau se za socijalizam, socijalnu sigurnost, besplatno zdravstvo i obrazovanje, ali istiu da nisu nostalgine u odnosu na SFRJ. Ima ih mnogo, deluju ba kao radnice u kombinatu ili enski garnizon, uglavnom su isto obuene, najee u specijalne Kombinat majice. Neguju soc-realistiku estetiku. Hor ine ene koje dolaze iz raznih krajeva Slovenije, uzrasta od 20 do 55 godina, razliitih profesija, a pevaju uz pratnju gitare i harmonike. Svirai su mukarci. Sestre, le k soncu, svobodi, sestre, le k lui na plan! No je bolestna za nami, pred nami svobode je dan..
66

Sa partizanskim zborom Pinko Tomai, 2011

Le Zbor
Nastao je u Zagrebu 2005. godine kao prvi lezbejsko-feministiki hor na naim prostorima. Pevaju za sada obrade, borbene, revolucionarne, antifaistike pesme (Po umama i gorama, Ay Carmela, Crveni makovi i Internacionala), ali i pop/rok (Dolly Parton, Rammstein, Kraftwerk, Depeche Mode, Velvet Underground) i tradicionalne pesme u novim aranmanima, koje samom injenicom da ih pevaju ene dobijaju drugaiju dimenziju. Za primer moemo uzeti Moja mala nema mane, Jovano Jovanke, Rijeke pike (Let 3), LIjepa li si (Thompson). Ima tu mnogo humora i graanske hrabrosti.

"Oj Zagorko lijepa li si, Oj Slavonko, zlatna ti si, Hercegovko, srce ponosno, Dalmatinka more mi je, jedna dua a nas dvije. Lika vilo, Velebita tilo..." Thompson
67

Ovaj hor se razlikuje od prethodno navedenih po tome to lanice plaaju mesene lanarine i dirigentica je plaena. Uglavnom pevaju a capella. Obeleavaju datume u vezi sa ljudskim pravima: Meunarodni dan ljudskih prava, Dan ena, Dan antifaistike borbe, Meunarodni dan borbe protiv homofobije. Nastupale su na Paradama ponosa, a prvi nastup Le Zbora, organizovan je povodom pravoslavnog Boia 2006. kada su na repertoaru bile boine pesme. Time su htele ukazati na diskriminaciju LGBT manjine i srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.

Le wHORe
Ay Carmela, Le Zbor + Le wHORe, FSH 2011 mi smo protiv ugnjetaa i njihovih pomagaa

Osnovan je 2010. pod uticajem Le Zbora u Beogradu. U pitanju je lezbejsko-feministiki hor otvoren za sve ene (i trans). Aktivistkinje razvijaju i osnauju svoj glas, podstiu radost i slobodu ena i enskog aktivizma. Istrauju kako politika radosti moe da kreira feministike platforme. Od Le Zbora su prihvatile i nain orgaizacije, sa plaenom dirigenticom, kao i saradnju sa enskim NVO. Nastupale su u okviru festivala BeFem, u Kulturnom centru REX, u okviru izlobe o LGBT istoriji, na Redee Zore festivalu, u okviru Pesnienja. Repertoar obuhvataju: Vinjiica rod rodila Devojke u letnjim haljinama Kad se neko neem dobrom nada True colors Bikini sa utim takicama 2,3,5 Hou/neu da me gleda svet Ay Carmela

68

Horovi imaju veliku mogunost aktivistikog delovanja i teta je da je ne iskoriste. Mogu promovisati razliite ideje, kako izborom pesama, mesta nastupa, svojim vizualnim identitetom i nainom (samo)organizacije. I za kraj, citirau Ivanu Dragi iz Raspeanih Skopjana: Postojanje u velikom i raznolikom kolektivu je samo po sebi aktivizam, leva ideja. Nije savren model, ponekad je i depresivno nefunkcionalan, ali postoji i ima uticaj na sredinu, diskurs, teoriju

I see your true colors And that's why I love you So don't be afraid to let them show Your true colors True colors are beautiful, Like a rainbow BeFem 2010.

Horkestar, povodom obeleavanja 30 godina od prve feministike konferencije DRUG-ca ENA, Studentski kulturni centar, Beograd, 2008.

Marijana Radulovi je studirala andragogiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu i psihodramska je psihoterapeutkinja pod supervizijom. Ima radno iskustvo u oblasti edukacije i pruanja psiho-socijalne podrke razliitim ciljnim grupama, od mladih, do enartava porodinog nasilja i trgovine ljudima. Osnivaica je i trenutna predsednica udruenja ALTERO - Asocijacije za lini trening, edukaciju, razvoj i osnaivanje. Interesuje je umetnost ne kao cilj, ve kao sredstvo aktivistikog i edukativnog delovanja. Objavila je rad "Edukativni potencijal pozorine umetnosti". Peva u samoorganizovanom horu Horkestar od 2009. godine.

69

enski informaciono-dokumentacioni trening centar


Womens information-documentation Training Centre e-mail: indokcentar@gmail.com web: www.zindokcentar.org

enski INDOK Centar se bavi ostvarenjem ravnopravnosti ena u javnoj sferi, fokusirajui se pre svega na medije. Kritikom analizom sadraja, istraivanjima i edukacijom, ostvarujemo komunikaciju izmeu samih medija i njihovih korisnika/ca. Cilj nam je da se na taj nain smanje mizogini i stereotipni sadraji.
C I LJ E V I Smanjenje mizoginih i polno stereotipnih sadraja i balansirano predstavljanje ena i mukaraca u javnosti kroz: - kreiranje nestereotipne slike o enama u medijima kroz monitoring analizu i edukaciju medija - poveanje vidljivosti stereotipa o enama u javnosti kroz auriranje dokumentacionih i informacionih baza podataka ISTORIJAT INDOK Centar je projekat iji su pojedini elementi nastajali postupno i razvijani u okviru beogradskog Centra za enske studije, istraivanja i komunikaciju (CSIK). Prvi detaljan nacrt projekta je izraen 1997. godine, za potrebe CSIK-a. Projekat koji je razvijen u okviru Asocijacije za ensku inicijativu prilagoen je potrebama feministike scene u Beogradu i SR Jugoslaviji za dostupnijim osnovnim informacijama o aktivnostima enskog pokreta i enskih grupa. Godine 1999. glavne aktivnosti INDOK-a se usmeravaju ka monitoringu medija i kreiranje baza podataka i arhiva enskog aktivizma pratei razvoj enskih organizacija i njihov rad. Kreiran je bilten Novosti sa enske scene i pres kliping bilten Presarijum. politikom konceptu. Godine 2003. INDOK postaje lanica Regionalne mree informativno-dokumentarnih centara jugoistone Evrope (REWIND Net), dok se 2005. godine pridruuje meunarodnoj mrei Global Media Monitoring koja okuplja lanice iz vie od 120 zemalja sveta. INDOK je uestvovao u kreiranju Nacionalnog plana akcije za poboljanje poloaja ena i promociju rodne ravnopravnosti u Srbiji, kao jedna od radnih grupa u oblasti ene i mediji. Godine 2007. kreiran je prvi on-line pres kliping bilten enerama. U januaru 2007. godine INDOK Centar je registrovan kao nezavisna nevladina organizacija enski informaciono-dokumentacioni centar (INDOK). U decembru 2007., INDOK inicira kreiranje enske Aktivistike Medijske mree sa glavnim ciljem da povea efikasnost reagovanja na mizogine i stereotipne sadraje u medijima i promovie strategije i vrednosti mehanizama za ostvarivanje rodne ravnopravnosti u javnoj sferi. Od prolea 2008. INDOK postaje saradnik u nastavi na predmetu Drugost u medijima na Fakultetu za medije i komunikaciju Univerziteta Singidunum.

Glavni fokus programa INDOK Centra su mediji, U junu 2008. INDOK organizuje panel diskusiju zakoni i poloaj ena u postojeem javnom i na temu Studentski pokret 1968. i feminizam u

YU - Njegova/Njena 68?, a u oktobru 2008. INDOK je organizovao dvodnevnu konferenciju posveenu obeleavanju 30 godina prve feministike konferencije na naima prostorima Drug-ca ena.

(Novi Sad), INDOK je uestvovao u oranizaciji konferencije 1968 i novi socijalni pokreti u exYU.

Tokom 2010. INDOK je snimio dokumentarni film edukativnog karaktera pod nazivom 12U novembru 2008. INDOK je odrao trening za 15% posveen nainu predstavljanja ena i drugih medijski monitoring za 14 predstavnica sedam manjinskih grupa u medijima. enskih nevladinih organizacija irom Srbije. U okviru projekta ROD I LEVICA, 2011 godine, u U januaru 2009. INDOK je objavio izvetaj Rodna ravnopravnost u medijima i kroz medije koji obuhvata rezultate monitoringa lokalnih medija u sedam gradova Srbije. izdanju enskog INDOK Centra objavljene su etiri je publikacije koje sakupljaju materijale iz dokumentacionog arhiva i obrauju teme vezane za istoriju enskog pokreta kod nas i u regionu: Godine 2009. INDOK pokree prvi broj internet SOLIDARNOST ILI LAJKOVANJE: Denevnik izdanja koje se bavi analizom medija 3M Media feministkinje o feminizmu i levici u Srbiji (1978Monitoring Magazine i a 2010. pokree svoj prvi 2007), DUGA STRMA UZBRDICA: Budunost vidljivosti i prepoznatljivosti enskih organizacija blog. u Srbiji, U ZONI POLITIKOG: Feministiki odgovori i inicijative u savremenoj Srbiji OSMI Saradnja sa fondacijom Roza Luksemburg: MART: Istorija jednog praznika Tokom 2009, INDOK je odrao treninge za vie od 50 novinara i novinarki iz razliitih medija u 4 Novembra 2011. na FMK Singidunum, orgrada Srbije (Beograd, Novi Sad, Valjevo i Ni) i ganizovana je Jesenja kola: ROD I MEDIJI i predavanja za vie od 40 studenata i studentkinja o d r a n K U R S : R O D , J E D A K O S T , UKLJUIVANJE za studente i studentkinje Fanovinarstva irom zemlje. kulteta. U junu 2009., u saradnji sa Omladinskim centrom CK 13 i Alternativnim kulturnim Centrom AKO

Arhiva enskog INDOK Centra: Dokumentaciona arhiva Arhiva dokumenata o enskom pokretu sakuplja i obrauje pisane i tampane dokumente, promotivne materijale i fotografije vezane za aktivnosti ena i enskih grupa zemlji i u svetu. Arhiv obuhvata dokumentaciju od sredine 70tih godina prolog veka, kao i odreeni broj dokumenata iz ranijeg perioda. Poseban segment arhive je zbirka tekstova, rukopisa i dokumenata koje je INDOK dobio od Nede Boinovi. Pres kliping arhiva Pres kliping arhiva INDOK Centra je nastala 1998. godine i od tada svakodnevno prikuplja i obrauje lanke vezane za ene, a objavljene u dnevnim i mesenim izdanjima tampanih i on-line medija. lanci se arhiviraju kako u fizikom tako i u elektronskom obliku.

71

72

You might also like