You are on page 1of 167

OBLIGACIJA I OBLIGACIONI ODNOS 1.

- POJAM I ZNACAJ OBLIGACIONOG PRAVA Izraz obligaciono pravo se upotrebljava u dva razlicita znacenja: 1.- Kao grana pozitivnog prava predstavlja skup opstih pravnih normi kojima se regulisu obligacioni odnosi. Obligaciono pravo, Uvod u gradjansko pravo, stvarno pravo i nasledno pravo su deo gradjanskog prava. 2.- Kao pravna nauka (teorija) koja se bavi naucnom obradom obligacionih odnosa i pravnih normi koje te odnose regulisu. Predmet obligacionog prava su obligacioni odnosi. Obligacioni odnosi su odnosi izmedju fizickih ili pravnih lica po kojima je neko lice duzno da prema drugom licu ostvari odredjeno ponasanje. To je odnos izmedju najmanje dva lica u kome je jedno lice ovlasceno da od drugog zahteva da mu nesto da, ucini, ne ucini ili trpi. Obligaciono pravo se bavi prometom vrednosti gde odredjena dobra prelaze iz imovine nekog lica u imovinu drugog lica, odnosno, gde neko lice obavlja rad ili usluge za drugo lice i tako povecava ili odrzava njegovu imovinu, a to obavlja za nagradu ili besplatno. Za razliku od stvarnog prava koje karakterise staticnost pravnih odnosa fizickih ili pravnih lica, obligaciono pravo je dinamika ovih odnosa.Obligaciono pravo regulise obligacione odnose ciji je predmet promet roba i promet usluga. Znacaj obligacionog prava za promet roba i usluga je veliki. Obligacioni odnosi omogucuju obavljanje: 1) Ekonomskog prometa jer najveci deo svakodnevnih potreba zadovoljavamo stupajuci u razlicite obligacione odnose. 2) Pravnog prometa jer se preko obligacionih odnosa obavlja promet dobara i prava povodom njih. 2.- NASTANAK I RAZVOJ OBLIGACIONOG PRAVA Obligaciono pravo je najcesce povezano sa robno novcanim odnosima. Pojavljuje se sa pojavom robne proizvodnje i razmene. U robovlasnickoj rimskoj drzavi je prilicno razvijeno obligaciono pravo. Postojali su robno novcani odnosi, a bila je potrebna i odredjena forma za zakljucenje nekih ugovora. U srednjem veku obligacioni odnosi su potisnuti samim vracanjem na naturalnu privredu. U kapitalizmu, u periodu kodifikacije obligaciono pravo se ponovo razvija. Danas su robno-novcani odnosi dominantni i obligaciono pravo je razvijeno. Promene u obligacionom pravu su manje izrazene od promena u drugim granama prava zbog razvoja robne privrede.

3.- IZVORI OBLIGACIONOG PRAVA Izvori obligacionog prava se mogu posmatrati kao: 1) Izvori u formalnom smislu 2) Izvori u materijalnom smislu 1.- Izvori obligacionog prava u formalnom smislu se mogu podeliti na: Pisane izvore (zakon, podzakonski akti, medjunarodne konvensije) Nepisane izvore (obicaj, pravila morala) A) Nas najznacajniji izvor obligacionog prava je Zakon o obligacionim odnosima od 01.10.1978. godine. Vazio je na celoj teritoriji SFRJ. Tim zakonom nisu regulisani svi obligacioni odnosi. Jedan deo obligacionih odnosa bio je regulisan i drugim saveznim propisima (primer, oblast drumskog, zeleznickog i vazdusnog prevoza). Manji deo obligacionih odnosa je u zakonodavnoj nadleznosti republika (primer, ugovor o dozivotnom izdrzavanju, promet nepokretnosti). Ni ZOO ni republicki propisi ne regulisu odgovornost za stetu od zivotinja, od gradjevine, za bacanje ili prosipanje, ugovor o poklonu, posluzi i ortakluku. ZOO ima 1109. clanova. Regulise obligaciono-pravne odnose izmedju fizickih lica i u privredi. Podeljen je na cetiri dela: 1) Prvi deo sadrzi osnovna nacela obligacionog prava, kao i odredbe o nastanku obaveza (o ugovoru, naknadi stete, sticanju bez osnova, dejstvu i prestanku obaveza) 2) Drugim delom regulisani su pojedini ugovori koji se u teoriji prava nazivaju imenovani ugovori, kao sto su prodaja, razmena, zajam, zakup. ugovor o delu. 3) U trecem delu ZOO predvidjene su norme koje se odnose na primenu merodavnog prava u slucaju sukoba republickih zakona. 4) Cetvrti deo sadrzi prelazne i zavrsne odredbe koje se posebno odnose na promet robom, primenu obicaja i ovog Zakona i prestanku vazenja drugih propisa. B) Obicaj moze biti izvor prava samo u slucaju kad se odredbe pisanog prava pokazu kao nedovoljne ili kad pisano pravo upucuje na primenu obicaja. V) Sudska praksa nije formalni izvor prava, pa ni obligacionog, jer sudovi ne stvaraju vec samo primenjuju pravo. 4.- SISTEM OBLIGACIONOG PRAVA Obligaciono pravo deli se na dva dela: 1) Opsti deo, 2) Posebni deo 1.- U opstem delu izucavaju se ona pravna pravila koja imaju opsti karakter i koja vaze za obligacione odnose u celosti. Materija opsteg dela je podeljena na osam delova:

1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8)

U prvom delu se izlazu izvori obligacionog odnosa, vrste obaveza Drugi deo obuhvata sve o ugovoru kao izvoru obligacionog odnosa U trecem delu rec je o prouzrokovanju stete kao izvoru obligacionog odnosa Cetvrti deo obuhvata ostale izvore obligacionih odnosa - neosnovano obogacenje, nezvano vrsenje tudjih poslova i jednostrane izjave volje. U petom delu se govori o dejstvu obligacionih odnosa Sesti deo sadrzi nacine gasenja obligacionih odnosa - ispunjenje ili isplatu, prebijanje, oprostaj duga, prenov ili novaciju, sjedinjenje, zastarelost i prekluziju. Sedmi deo odnosi se na obligacione odnose sa vise duznika ili poverilaca. Osmi deo se odnosi na zamenu subjekata obligacionog odnosa, ustupanje potrazivanja, preuzimanje duga i asignaciju.

2.- U posebnom delu se izlazu pojedini instituti obligacionog prava i njima svojstvena pravila. Po nekim piscima u posebni deo spadaju ne samo obligacioni odnosi iz posebnih vrsta ugovora, vec i odnosi koji se temelje na prouzrokovanju stete drugome, neosnovanom obogacenju, nezvanom vrsenju tudjih poslova i jednostranim izjavama volje. Kod nas se u posebnom delu nauke obligacionog prava izlazu samo posebne vrste ugovora. 5.- JEZICKO ZNACENJE RECI OBLIGACIJA U pocetku je rec obligatio oznacavala zalaganje vlastite licnosti radi osiguranja svoga obecanja da se nesto ucini ili ne ucini. Znacenje ove reci bilo je slicno reci zaloga. U klasicnom rimskom periodu pod obligacijom se podrazumeva poveriocevo pravo potrazivanja, tj. odnos obaveza pravo. Kasnije ova rec podrazumeva stvaranje svake utuzive obaveze. Umesto fizicke vezanosti ona podrazumeva pravnu vezanost. Njome se oznacava obaveza vidjena sa duznikovog stanovista kao i sa stanovista treceg lica koga se ona ne tice Rec obligacija ima i dva sporedna znacenja: 1) Njome se naziva hartija od vrednosti data upisnicima javno raspisanih novcanih zajmova (danas obveznica) 2) Pismena isprava kojom se posvedocava postojanje duga (danas priznanica). 6.- POJMOVNO ZNACENJE RECI OBLIGACIJA OBLIGACIJA, TRAZBINA I DUG, POJAM TRAZBINE, PREDMET TRAZBINE I KORIST POVERIOCEVA OD CINIDBE Obligacija se moze definisati u uzem i sirem smislu. 1.- U uzem smislu obligacija je pravna obaveza odredjenog lica da drugom ispuni neku cinidbu, odnosno pravno ovlascenje odredjenog lica da zahteva od drugog neku cinidbu. Obligacija je sinonim za rec dug, odnosno trazbinu. 2.- U sirem smislu obligacija podrazumeva pravni odnos izmedju dve odredjene strane na osnovu koga je jedna strana (poverilac, kreditor) ovlascena da zahteva od druge strane

(duznik, debitor) odredjeno davanje, cinjenje ili uzdrzavanje od necega sto bi inace imalo pravo da cini, a druga strana je duzna da to ispuni. Obligacija je imovinsko-pravni odnos i uvek se sastoji iz prava poverioca na odredjenu cinidbu i obaveze duznika na izvesno cinjenje ili uzdrzavanje od nekog cinjenja. Cinidba sluzi podmirenju nekog interesa poverioca i ima imovinski karakter. Najcesce se izrazava u novcu. Trazbina je pravo poverioca da od duznika zahteva da nesto ucini, odnosno trazi da izvrsi. Zato se obligaciono pravo naziva i trazbeno pravo. Duznik ima obavezu da izvrsi trazbinu poverioca, odnosno ima dug. Zato se ovo pravo naziva obvezno pravo. Obligaciju karakterisu sledece osobine: 1.- Obligacija je pravni odnos, sto znaci da obligaciju prati odgovarajuca pravna sankcija. Ako duznik dobrovoljno ne ispuni svoju obavezu poverilac ima pravo da trazi njeno izvrsenje tuzbom kod suda ili prigovorom. Pravnom sankcijom nisu zasticene tzv. prirodne obligacije koje su zasticene samo u slucaju kad se dobrovoljno ispune. 2.- Obligacija je odnos izmedju odredjenih lica (fizickih ili pravnih). U tom odnosu se nalazi najmanje dva lica ali moze biti i vise. Bez obzira na njihov broj svi ucesnici obligacija mogu imati polozaj duznika kao pasivnim ucesnikom obligacionih odnosa (obaveza cini pasivu imovine) ili polozaj poverioca kao aktivnim ucesnikom obligacionog odnosa (potrazivanje cini aktivu imovine).

3.- Obligacija je odnos sa odredjenom sadrzinom. Nju cine prava poverioca i obaveze. duznika. Sadrzina se naziva: prestacija, obligaciona radnja ili cinidba. Predmet obligacije je sve ono na sta se obligacija odnosi, odnosno, sve ono sto je duznik duzan da da, ucini ili ne ucini poveriocu. 4.-Obligacija je odnos koji ima imovinsku vrednost jer za poverioca predstavlja neki imovinski interes koji se moze izraziti u novcu. Ima i obligacija kod kojih se taj interes ne moze novcano proceniti (primer, naknada nematerijalne stete, naknada afekcione vrednosti) 5.- Obligacija je odnos relativnog karaktera jer proizvodi pravna dejstva samo izmedju odredjenih lica poverioca i duznika (inter partes). Trecim licima ne moze ni stetiti ni koristiti. U nekim slucajevima obligacija proizvodi dejstvo prema svim trecim licima (upis nekog obligacionog prava na nepokretnosti u zemljisne knjige).ili samo prema odredjenom trecem licu (primer, ugovor u korist treceg, kolektivni ugovori...) 7.- OBLIGACIONI ODNOS RAZLIKA IZMEDjU OBLIGACIJE I OBLIGACIONOG ODNOSA I SADRZINA OBLIGACIONOG ODNOSA Razlike izmedju obligacije i obligacionog odnosa su:

1.- Obligacija je prost odnos, tj. odnos povodom jedne trazbine, a obligacioni odnos je slozen pravni odnos jer se sastoji od vise pojedinacnih odnosa. On sadrzi najmanje jednu obligaciju kao i neka druga sporedna prava. Obligacioni odnos je izvor obligacije. 2.- Obligacija ne nastaje uvek kad i obligacioni odnos vec u nekom kasnijem trenutku, a moze nastati i kad je obligacioni odnos vec okoncan (primer, zahtev za povracaj stvari date u zakup). 3.- Obligacija se gasi ispunjenjem, oprostajem duga, novacijom, sjedinjenjem, prebijanjem, zastareloscu i usled naknadne nemogucnosti ispunjenja. Obligacioni odnos se gasi: istekom vremena, odustankom od ugovora i ispunjenjem svih potrazivanja. 4.- Obligacije se mogu ustupiti drugome a da obligacioni odnos ostane i dalje izmedju onih lica medju kojima je i nastao. Sadrzinu obligacionog odnosa cine: 1) Jedna ili vise obligacija. Svaka obligacija tice se jedne cinidbe. Ucesnici obligacionog odnosa imaju uzajamne odnose na neku cinidbu koje mogu biti: Primarne, s kojima nastaje i sam obligacioni odnos (primer, obaveza prodavca da preda stvar i da prenese pravo svojine i pravo kupca da plati cenu) Sekundarne, koje ne nastaju kad i obligacioni odnos, nego kasnije, ako budu prekrsene primarne obaveze. 2) Sporedna prava, a to ona prava koja sluze obezbedjenju trazbine i koja traju samo dotle dok se trazbina ne podmiri. 3) Obaveze uzajamne obzirnosti ili posebne obaveze su zasnovane na zakonu. Sadrzina tih obaveza nije ni odredjena u trenutku postanka obligacionog odnosa vec zavise od daljeg toka stvari. Rec je o obavezama strana u obligacionom odnosu da se jedna prema drugoj ophode onako kako se moze ocekivati od savesnih i postenih poslovnih partnera. (primer, to je obaveza da se preduzmu potrebne mere radi sprecavanja stete). 4) Prava preobrazavanja se sastoje iz ovlascenja ucesnika da svojom jednostranom voljom izazovu zeljeno pravno dejstvo: Nekima se moze preinaciti sadrzina obligacionog odnosa (primer, pravo da se odustane od ugovora i zahteva nadoknada stete) Drugima se obligacioni odnos moze okoncati, tzv negativno pravo (primer, pravo pobijanja) Trecima se moze zasnovati zakoniti obligacioni odnos (primer, kada ponudjeni prihvati ponudu i dodje do nastanka ugovora) 5) Prava na prigovore je slicno negativnim pravima preobrazavanja jer je upereno protiv zahteva druge strane. Svrha je da se taj zahtev odbije zato sto se postojanje trazbine negira ili da se odlozi njeno ispunjenje (primer, prigovor zastarelosti).

8.- SUBJEKTI OBLIGACIONOG ODNOSA Subjekti obligacionog odnosa su: 1) Duznik (debitor) 2) Poverilac (creditor) 1.- Duznik je lice koje je obavezno na odredjeno ponasanje, na cinjenje ili necinjenje. 2.- Poverilac je lice koje je ovlasceno da od duznika zahteva da ispuni obavezu. Poverilac veruje da duznik hoce da plati svoj dug i da je to u stanju da ucini. Izraz poverilac koristi se za lice kome se duznik obavezao, ili za ovlasceno lice kome duznik nije nista obecao odnosno lice prema kome duznik nije svojevoljno preuzeo obavezu nego mu je ona nametnuta po sili zakona. Subjekti obligacionog odnosa imaju strogo podeljene uloge. Prema njihovom pravnom polozaju u obligacionom odnosu duznikova uloga je pasivna a poverioceva aktivna. Obligacioni odnos mozemo da posmatramo sa dva razlicita stanovista: 1.- Sa poverioceve strane po kome poverilac ima pravo da zahteva nesto od duznika, a ako duznik ne postupi po zahtevu da ga prinudi putem suda. Za poverioca je obligacioni odnos trazbina. 2.- Sa duznikove strane po kome duznik ima obavezu na odredjenu cinidbu. Za duznika je obligacioni odnos dug ili obaveza. Subjekti obligacionog odnosa nisu ravnopravne strane: 1.- Poverilac ima mogucnost da duznika pravno prinudi da ispuni svoju obavezu, a duznik nije u stanju da natera poverioca na naplati svoju trazbinu. 2.- Poverilac se moze odreci svog prava prema duzniku, a duznik se ne moze odreci svoje obaveze prema poveriocu. 9.- ZASTITA OBLIGACIONOG ODNOSA - DUG I ODGOVORNOST I NEUTUZIVE TRAZBINE Pravna sredstva kojima se uticalo na duznika da ispuni obavezu nisu oduvek bila istovetna. U anticko vreme, pa i u srednjem veku sankcije kojima se stitio obligacioni odnos su se ticale duznikove licnosti. Danas je sankcija kojom se obligacioni odnos stiti cisto imovinska. Time su dug i odgovornost medjusobno odvojeni. Dug je zadrzao licni karakter ali je odgovornost stekla imovinske odlike. Tu cinjenicu kazuje izreka da duznik duguje a njegova imovina odgovara.

Trazbina je subjektivno pravo. Prema ZOO Strane u obligacionom odnosu duzne su da izvrse svoju obavezu i odgovorne su za njeno ispunjenje. 1.- Ako duznik ne ispuni dobrovoljno svoju obavezu on se na to moze prinuditi preko drzavnih organa: Pravni poredak nudi odredjena sredstva prinude. Najvaznija su: tuzba za ispunjenje obaveze kojom poverilac moze zahtevati najpre ono sto mu duznik primarno duguje. Ako ispunjenje obaveze postane nemoguce usled dogadjaja za koji je duznik odgovoran, umesto ispunjenja poverilac moze traziti nadoknadu stete. zahtev za prinudno izvrsenje na duznikovoj imovini. Ako duznik ne ispuni svoju obavezu onako kako je preuzeo poverilac moze, pored ispunjenja glavne obaveze da zahteva i naknadu stete. Ako duznik ne ispuni na vreme svoju obavezu, poverilac moze: raskinuti ugovor i uskratiti svoju cinidbu, zahtevati povracaj datog i nadoknadu stete zbog neispunjenja. 2.- Poverilac moze prinuditi duznika i vlastitim radnjama: Prebijanjem svoje trazbine za njegovu trazbinu Odgovornost za dug dolazi do izrazaja tek ukoliko dug ne bude dobrovoljno isplacen, ako se naplacuje uz pomoc drzavne prinude. Duznik odgovara za dug celokupnom svojom imovinom. Medjutim, postoje i dugovi sa ogranicenom odgovornoscu, za koje duznik odgovara samo odredjenim delom imovine ili do odredjenog novcanog iznosa. Postoje trazbine kojima nedostaje osobina utuzivosti. Ako duznik plati svojevoljno ono sto duguje smatra se da je ispunio obavezu, ali ne moze zahtevati povracaj datog zato sto ga poverilac nije na to prinudio. Neutuzive trazbine nazivaju se prirodne ili naturalne obligacije. To su: 1) Zastarele trazbine 2) Trazbine iz ugovora o dopustenoj igri i opkladi 3) Trazbine iz ugovora koji nisu sklopljeni u odgovarajucoj dokaznoj formi Od neutuzivih trazbina treba razlikovati tzv. nesamostalne obaveze. To su obaveze kod kojih poverilac moze jedino traziti nadoknadu stete ako dobrovoljno ispunjenje izostane zbog duznikove krivice. 10.- ODNOS OBLIGACIONIH I STVARNIH PRAVA - RAZLIKE I SLICNOSTI IZMEDjU NJIH A.- Razlike izmedju obligacionih i stvarnih prava 1.- Razlike u ekonomskom smislu.a) Obligacija je odnos pomocu kojeg se vrsi pomeranje imovinskih dobara:

Iz oblasti proizvodnje, preko oblasti prometa u oblast potrosnje U granicama jedne oblasti (primer, trazbina izmedju dva trgovinska preduzeca) Iz oblasti proizvodnje ili potrosnje jednog lica u oblast proizvodnje ili potrosnje drugog lica pri cemu se zaobilazi oblast prometa (primer, trazbine usled prouzrokovanja stete drugome). b) Stvarna prava imaju ulogu prisvajanja sto se najlakse uocava kod prava svojine. Pravo svojine i obligaciono pravo su medjusobno povezani. To se najbolje moze videti kod dvojakog znacenja prodaje. Prodaja za kupca predstavlja nacin sticanja prava svojine, a za prodavca predstavlja najvaznije svojinsko ovlascenje pravo raspolaganja. 2.- Razlike prema predmetu.a) Obligacija je pravo prema licu i predstavlja licnu vezu izmedju poverioca i duznika. b) Stvarna prava imaju za predmet uvek konkretnu individualizovanu stvar. U obligacionom odnosu, kad se duznikova obaveza sastoji u davanju neke stvari to moze biti individualno odredjena ili stvar odredjena po rodu. 3.- Razlike prema dejstvu.a) Obligaciono pravo vazi samo naspram odredjenih lica, tj. onih koja imaju status duznika. Njegovo dejstvo je relativno inter partes. Kod obligacionih prava, kad se trazbina izmiri cilj obligacionog odnosa je ostvaren u celosti i on se gasi. b) Stvarna prava deluju prema svakome, odnosno, prema individualno odredjenom krugu lica. To su apsolutna prava. Osobine stvarnih prava su: Pravo otudjenja jer stvarno pravo sledi stvar, a obligaciono pravo sledi duznika. Pravo prvenstva. 4.- Razlike prema broju i nacinu sticanja.a) Broj stvarnih prava je zakonom ogranicen. Ona se sticu i gube predajom stvari, odnosno, upisom u zemljisne knjige. b) Obligaciona prava nisu ogranicena po broju a sticu se na osnovu samog ugovora, odnosno, jednostrane izjave volje. Ona ne mogu i prestati jednostranom izjavom volje poverioca, nego ugovorom o oprostaju duga. B.- Slicnosti izmedju obligacionih i stvarnih prava 1.- Relativiziranje stvarnih prava.- Stvarna prava nemaju uvek apsolutni karakter ne deluju prema svakome. Primer, pravo svojine na pokretnu stvar pod odredjenim uslovima moze da se pribavi i od lica koje nije vlasnik. Kad pravi vlasnik sazna da je njegova stvar data u ruke treceg lica (kupca) mimo njegove volje on nema pravnu mogucnost da je od njega povrati.

Vlasnik moze traziti obestecenje od lica koje je njegovu stvar prodalo. Prema ZOSPO, raniji vlasnik od savesnog sticaoca moze da zahteva da mu stvar vrati uz naknadu po prometnoj ceni, ukoliko ta stvar za njega ima poseban znacaj. Ovo pravo gasi se po proteku godine dana od sticanja prava svojine na doticnu stvar. Ono ima obligacionopravni a ne stvarnopravni karakter. 2.- Apsolutiziranje obligacionih prava.- To je slucaj kada obligaciona prava pokazuju tendenciju da se po svome dejstvu izjednace sa stvarnim ZOO predvidja da zakupodavac moze, radi naplate svojih potrazivanja od zakupca, zahtevati neposredno od podzakupca isplatu iznosa koju ovaj duguje zakupcu po osnovu podzakupa. Ako zakupodavac stvar datu u zakup proda nekom trecem, kupac ne moze traziti od zakupca da mu preda stvar pre proteka vremena za koje je zakup ugovoren. Obligaciona prava deluju prema trecim licima i kroz ustanovu pobijanja duznikovih pravnih radnji van stecaja. Obligaciona prava mogu dobiti apsolutno dejstvo i upisom u zemljisne knjige. Prava koja se ticu nepokretnih stvari pravo zakupa, pravo otkupa i pravo prece kupovine dok se ne upisu u zemljisne knjige vaze samo prema odredjenom duzniku, a posle upisa i prema svakom kasnijem pribaviocu stvari. VRSTE OBAVEZA 11.- VRSTE OBAVEZA S OBZIROM NA SVOJSTVA U zavisnosti od kriterijuma koji se uzima za podelu, obligacije se mogu podeliti: 1.- Prema sadrzini radnje, na Pozitivne kod kojih se duznik obavezuje na neko davanje ili cinjenje. Radnja moze biti: fizicka (primer, predaja stvari) ili ravna (primer, izjava volje). Negativne, kod kojih se duznik obavezuje na neko: necinjenje (primer, da se ne podize gradjevina na vlastitom zemljistu). ili trpljenje da sam poverilac cini nesto sto ne bi smeo ciniti.(primer, obaveza duznika da dopusti da poverilac prelazi preko njegovog zemljista). 2.- Prema deljivosti predmeta na: Deljive, a to su one obligacije ciji je predmet deljiv i moze se rastaviti u alikvotne delove a da se time ne izmeni njegova sustina ni umanji njegova vrednost (primer, obaveza da se isplati sto dinara), Nedeljive, koje se ne mogu rastaviti na delove bez povrede sustine predmeta ili bez umanjenja njegove vrednosti (primer, obaveza da se preda knjiga). Zakonom ili

ugovorom moze se predvideti da se stvar koja je po svojoj prirodi deljiva smatra nedeljivom (pravna nedeljivost). 3.- Prema predmetu, mogu biti: Novcane, ako imaju za predmet odredjenu sumu novca. Imaju veci znacaj u pravnom prometu, uglavnom su regulisane imperativnim propisima. Najcesce se javljaju kao slozene, jer pored isplate odredjene sume novca, kao glavne obaveze, duznik duguje i isplatu kamate kao sporedne obaveze. Nenovcane, ako imaju za predmet neku drugu stvar ili radnju. 4.- Prema vremenu trajanja na: Trenutne, kod kojih se prestacija izvrsava u jednom trenutku ili u jednom kracem vremenskom periodu i sastoji se iz jednog akta cinjenja (primer, obaveza kupca da plati cenu u gotovom). Trajne, kod kojih se prestacija izvrsava u duzem vremenskom periodu i sastoje se iz vise akata cinjenja ili necinjenja (primer, obaveza zakupodavca da preda zakupljenu stvar zakupcu na koriscenje) Sukcesivne obligacije su posebna vrsta trajnih obligacija kod kojih se prestacija izvrsava u delovima koji jedan drugom sleduju. Samo kod trajnih obligacija moze doci do izrazaja uticaj promenjenih okolnosti. 5.- Podela na: Cisto licne, koje su vezane za licnost duznika, za njegova licna svojstva. Samo on moze izvrsiti obligaciju, ali mogu biti vezane i za licnost poverioca (primer, obaveza izdrzavanja). U rimskom pravu su se nazivale obligatio intuitu personae. Kod cisto licnih obligacija ne moze da dodje do promene licnosti duznika ili poverioca niti one prelaze na sledbenike. Nelicne obligacije su one koje nisu vezane za licnost duznika ili poverioca. 6.- Prema broju predmeta i lica na: Proste, kod kojih postoji jedan poverilac i jedan duznik i predmet duznikove obaveze je samo jedna radnja. Slozene, kod kojih ima vise poverilaca i jedan duznik ili vise duznika a jedan poverilac, ili vise poverilaca i vise duznika i one kod kojih su predmet duznikove obaveze vise radnji. Slozene obligacije dele se na: Slozene obligacije sa vise lica koje mogu biti o zajednicke (podeljene), o solidarne i

o nepodeljene, i Slozene obligacije sa vise predmeta mogu biti o kumulativne, o alternativne i o fakultativne.

12.- INDIVIDUALNE I GENERICNE OBAVEZE 1.- Individualne su one obligacije ciji je predmet odredjen pojedinacno (individualno). Obligacija se moze ispuniti samo predajom tacno odredjenog predmeta ili izvrsenjem tacno odredjene radnje (primer, duznik duguje da preda kucu koja se nalazi u odredjenoj ulici i pod odredjenim brojem). Osim dugovane stvari duznik ne moze dati ni jednu drugu, pa makar ona bila istog roda i jednake vrednosti kao dugovana. Individualne obaveze se po pravilu odnose na nezamenljivu stvar. Mogu se odnositi i na zamenljive stvari (primer, kad neko kupi ceo ovogodisnji rod krompira odredjenog lica). 2.- Genericne su one obligacije ciji je predmet odredjen po vrsti (po rodu). Obligacija se moze izvrsiti predajom ma koje stvari toga roda. U slucaju propasti po rodu odredjene stvari, obligacija ne prestaje. Kod genericnih obligacija primenjuje se pravilo da rod ne propada. Duznik ne moze dati stvar ispod srednjeg kvaliteta. Medjutim, ako mu je poznata namena stvari, duzan je dati stvar odgovarajuceg kvaliteta, a to znaci i iznad srednjeg kvaliteta. I nezamenljiva stvar moze biti predmet genericne obaveze (primer, kad se neko obaveze da proda ma koje tri slike odredjenog slikara). Znacaj razlikovanja genericnih od individualnih obaveza dolazi do izrazaja kod slucajne propasti stvari pre predaje poveriocu. Individualna obaveza usled toga se gasi a genericna ne. Podvrstu generickih, cine ogranicene genericke obaveze. One se ticu stvari koje treba uzeti iz ogranicene zalihe stvari odredjenih po rodu (primer, dve ovce iz jednog stada). Takve obaveze nisu individualne zato sto se unapred ne zna koja ce stvar biti predmet ispunjenja. Nisu ni genericne jer je krug stvari iz kojeg se obaveza moze ispuniti uzi od kruga koga cine sve stvari odredjene vrste. Obaveza se gasi ako propadne cela zaliha. 13.- ALTERNATIVNE OBAVEZE Alternativna je takva obaveza koja se sastoji u predaji jednog od vise mogucih predmeta koji se duguju. Kod takve obaveze duznik duguje vise predmeta, ali obavezu ispunjava predajom jednog od dugovanih predmeta. Izbor predmeta je izvrsen kad strana kojoj pripada pravo izbora obavesti drugu stranu o tome sta je izabrala. Od tog casa izbor se vise ne moze menjati, a za obavezu se smatra da je njen predmet od pocetka bio izabrana stvar..

Pravo izbora moze biti povereno: 1) Duzniku, ako sto drugo nije ugovoreno. Obaveza prestaje kad bude predao predmet koji je izabrao. Duznik ima to pravo sve dok u postupku prinudnog izvrsenja jedna od dugovanih stvari ne bude potpuno ili delimicno predata poveriocu po njegovom izboru. 2) Poveriocu, a ako se on ne izjasni u roku odredjenom za ispunjenje, duznik ga moze pozvati da izvrsi izbor i za to mu odrediti primeren rok, posle cijeg isteka pravo izbora prelazi na duznika. 3) Nekom trecem licu a ako ono to ne ucini, svaka strana moze zahtevati da izbor izvrsi sud. Ako jedan od dugovanih predmeta obaveze postane nemoguc usled nekog dogadjaja za koji nije odgovorna ni jedna strana, obaveza se ogranicava na preostali predmet: Ako je predmet obaveze postao nemoguc usled dogadjaja za koje je odgovoran duznik, obaveza se ogranicava na preostali predmet ukoliko pravo izbora pripada njemu. Ako pravo ibora pripada poveriocu, on moze po svom izboru traziti preostali predmet ili naknadu stete. Ako je predmet obaveze postao nemoguc usled dogadjaja za koji je odgovoran poverilac, duznikova obaveza prestaje. Ako njemu pripada pravo izbora, on moze traziti naknadu stete i izvrsiti svoju obavezu preostalim predmetom. Ako pravo izbora ima poverilac on moze dati naknadu stete i traziti preostali predmet. 14.- FAKULTATIVNE OBAVEZE Fakultativne su takve obaveze u kojima duznik duguje jedan odredjen predmet, ali se moze osloboditi svoje obaveze i predajom nekog drugog predmeta. Kod takvih obaveza postoji jedan predmet koji se duguje, a vise predmeta kojima se dug moze ispuniti. Duznik kome je ostavljena mogucnost da se oslobodi obaveze dajuci neki drugi odredjeni predmet moze se koristiti tom mogucnoscu sve dok poverilac u postupku prinudnog izvrsenja ne dobije potpuno ili delimicno predmet obaveze. Poverilac u fakultativnoj obavezi moze zahtevati samo predmet obaveze, ali ne i drugi predmet kojim duznik moze ispuniti svoju obavezu. Kad predmet obaveze postane nemoguc usled dogadjaja za koji je duznik odgovoran, poverilac moze traziti samo naknadu stete, ali se duznik moze osloboditi obaveze dajuci predmet koji je ovlascen dati umesto dugovanog predmeta. Fakultativna potrazivanja su takva potrazivanja kod kojih je poverilac ovlascen da umesto dugovanog predmeta zahteva od duznika neki drugi odredjeni predmet. Kod ovih potrazivanja poverilac moze zahtevati od duznika neku drugu odredjenu stvar, samo pod uslovom da nije nastupila nemogucnost ispunjenja dugovanog predmeta usled dogadjaja za koji duznik nije odgovoran.

15.- NOVCANE OBAVEZE POJAM NOVCA, ZAKONSKO SREDSTVO PLACANJA U SRBIJI, OSOBENOSTI NOVCANIH OBAVEZA I OSIGURANJE VREDNOSTI NOVCA Za novcane obaveze vaze izvesna pravila koja nisu svojstvena nenovcanim obavezama. U slucaju kad se posle nastanka obaveze promeni vrednost novca postavlja se pitanje da li se placanje mora izvrsiti: prema njegovoj nominalnoj vrednosti, ili prema unutrasnjoj vrednosti novca. Odgovor na to pitanje moze biti zasnovan: 1) Na nacelu monetarnog nominalizma prema kojem se ne uzimaju u obzir promene vrednosti novca, tako da duznik duguje onu sumu novca na koju obaveza glasi, ili 2) Na nacelu monetarnog valorizma prema kojem se uzima u obzir stvarna vrednost novca, tako da duznik duguje onu sumu novca koja po svojoj vrednosti odgovara sumi novca na koju obaveza glasi. U ZOO usvojeno je nacelo monetarnog nominalizma jer se predvidja da je duznik duzan da plati onaj broj novcanih jedinica na koji obaveza glasi, osim kad zakon odredjuje sto drugo. Odstupanje od nacela monetarnog nominalizma postoji kad zakon predvidja sto drugo. Kad novcana obaveza glasi na placanje u nekoj stranoj valuti ili u zlatu, njeno ispunjenje se moze zahtevati u domacem novcu prema kursu koji vazi u trenutku ispunjenja obaveze. (putem ugovaranja tzv. valutnih ili zlatnih klauzula) Pored toga dopusta se i ugovaranje klizne skale koje takodje predstavlja odstupanje od nacela monetarnog nominalizma. Za novcanu obavezu je karakteristicno da je duznik moze ispuniti i pre roka. To pravilo se izricito predvidja ZOO. Iskljucuje se cak i mogucnost da se duznik odrekne tog prava, jer se takva ugovorna odredba proglasava nistavom. U slucaju kad novcanu obavezu ispuni pre roka, duznik nema pravo da od iznosa duga odbije iznos kamate za vreme od dana isplate do dospelosti obaveze. obicaja. 16.- KAMATA POJAM I OSOBINE KAMATE I KAMATNE STOPE Zatezna kamata.- Novcane obligacije karakterise to sto je naknada u vidu isplate odredjene sume novca (kamata, interes) zbog zadocnjenja i njihovom ispunjenju odredjena zakonom. Duznik koji zadocni sa ispunjenjem novcane obaveze duguje, pored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrdjenoj saveznim zakonom. Ugovorne strane ne mogu izmeniti njen iznos, niti se unapred mogu odreci prava da zahtevaju placanje zatezne kamate. U slucaju kad je stopa ugovorne kamate visa od zatezne kamate koja je predvidjena zakonom ona tece i posle duznikove docnje.

Poverilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpeo kakvu stetu zbog duznikove docnje.Ako je ta steta veca od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate on ima pravo da zahteva razliku do potpune naknade stete. Kamata na kamatu (anatocizam).- Na dospelu a neisplacenu ugovornu ili zateznu kamatu, ne tece zatezna kamata, osim kad je to zakonom odredjeno. Na iznos neisplacene kamate i na povremena dospela novcana davanja tece zatezna kamata od dana kad je sudu podnesen zahtev za njihovu isplatu. Ugovorna kamata.- Za razliku od zatezne kamate koju duguje svaki duznik novcane obaveze koji padne u docnju, ugovorna kamata je naknada za koriscenje novca koja se duguje na osnovu saglasnosti volja ugovornih strana. Stopa ugovorne kamate izmedju fizickih lica ne moze biti veca od stope koja se u mestu ispunjenja placa na stedne uloge po vidjenje. Za najvisu ugovornu kamatnu stopu izmedju pravnih lica promenjuju se odredbe posebnog zakona. Ako je kamata ugovorena ali nije odredjena njena stopa ni vreme dospevanja izmedju fizickih lica vazi kamatna stopa koja se u mestu ispunjenja placa na stedne uloge po vidjenju, a izmedju pravnih lica vazi kamatna stopa koju banka ili druga bankarska organizacija placa, odnosno ugovara za takvu vrstu posla. Kamata na kamatu.- Zabrana placanja kamate na kamatu predvidjena je i kod ugovorne kamate. To znaci da se kamata na kamatu ne moze prethodno ugovoriti. Stopa kamate ce se povecati ako duznik ne isplati dospele kamate na vreme. Tako odredjena kamatna stopa, ne bi smela preci granicu zakonom predvidjenog maksimuma koja je imperativno utvrdjena. IZVORI OBLIGACIONIH ODNOSA 17.- IZVORI OBLIGACIONIH OBLIGACIONIH ODNOSA ODNOSA POJAM I VRSTE IZVORA

Izvori obligacionih odnosa su skupovi pravnih cinjenica iz kojih nastaju obligacije, odnosno cinjenice kojima zakon priznaje moc da svojim prisustvom izazivaju nastanak obligacionih odnosa. Takva cinjenica mora biti zakonom predvidjena, u suprotnom takva cinjenica nije izvor obligacija. Zakon nije izvor obligacija.On je formalni izvor obligacionog prava, a izvor obligacija je cinjenica za koju zakon vezuje nastanak obligacionog odnosa. Ne postoji jedinstvena podela obligacija. 1) Jos je najstarije Rimsko pravo poznavalo podelu obligacija na one koje nastaju iz ugovora i one koje nastaju iz delikta. Ovoj podeli se dodaje grupa razne pravne situacije. 2) Po Justinijanovoj kodifikaciji obligacije se dele na ugovore, delikte, kvaziugovore i kvazidelikte.

3) Prema nasem Zakonu o obligacionim odnosima, izvori obligacija su: Ugovor, Prouzrokovanje stete Sticanje bez osnova Poslovodstvo bez naloga Jednostrane izjave volje Druge zakonom utvrdjene cinjenice. To moze biti: obavezno izdrzavanje izmedju odredjenih srodnika ili obaveza izdrzavanja izmedju supruznika. Ove obligacije se nazivaju zakonske obligacije iako njihov izvor nije zakon, vec cinjenica srodstva ili braka za koje zakon vezuje nastanak odredjenih obaveza.

OBLIGACIONI UGOVOR 18.- OBLIGACIONI UGOVOR POJAM I ZNACAJ UGOVORA Rec ugovor se koristi za oznacavanje tri razlicite stvari: 1) Za pravni akt 2) Za pravni odnos 3) Za pravni dokument ili ispravu 1.- Pod ugovorom kao pravnim aktom podrazumeva se saglasnost izjava volje dva ili vise lica kojom se postize neko obligaciono dejstvo koje se ogleda u zasnivanju, promeni ili gasenju nekog obligacionog odnosa. Ugovor je dvostrani pravni posao jer je za njegov nastanak neophodna izjava volje najmanje dva lica. 2.- Ugovor u smislu pravnog odnosa podrazumeva pravni odnos koji je proizasao iz ugovora kao pravnog akta. Za takav pravni odnos se koristi naziv ugovorni odnos ili ugovor. Ovakvi ugovori mogu biti razlicitog karaktera obligacionopravi, naslednopravni, porodicnopravni... 3.- Rec ugovor koristi se za oznacavanje ugovorne isprave koja sadrzi saglasne izjave volje ugovornika. Tada se govori o slanju, potpisivanju i o broju primeraka ugovora. Obligacioni ugovor je najcesci i najvazniji izvor obligacija i ima veliki znacaj u obligacionom pravu. Pomocu ugovora se stvaraju, menjaju ili gase odredjene obligacije. Oni su snazan instrument u vezi prometa poba i usluga. 19.- PRINCIP SLOBODE UGOVARANJA (AUTONOMIJA VOLJE) POJAM I SADRZINA

Izrazi sloboda ugovaranja i autonomija volje su sinonimi. Sloboda ugovaranja je izraz autonomije volje. Sloboda ugovaranja je mogucnost pravnih subjekata da svojom slobodnom voljom stvaraju pravnu normu koja ih obavezuje na odredjeno medjusobno ponasanje. Autonomija volje je sloboda svakog pojedinca da sam, prema sopstvenoj volji oblikuje svoje pravne odnose. Prema ZOO, strane u obligacionim odnosima su slobodne u granicama imperativnih propisa, javnog poretka i dobrih obicaja, da svoje odnose urede po svojoj volji. Princip slobode ugovaranja sastoji se iz vise razlicitih sloboda. Najvaznije su: Sloboda da se ugovor zakljuci ili ne zakljuci Sloboda izbora ugovornog partnera Sloboda uredjivanja sadrzine ugovora Sloboda izbora forme ugovora i nacina njegovog zakljucenja Sloboda odlucivanja o promeni i prestanku ugovora Sloboda izbora merodavnog prava i druge

20.- OGRANICENJE SLOBODE UGOVARANJA Da bi se mogla ostvariti sloboda ugovaranja potrebno je da ugovornici budu socijalno i ekonomski jednaki. Ove jednakosti najcesce nema medju ugovornicima, pa se sloboda ugovaranja moze zloupotrebljavati. Da bi se te zloupotrebe sprecile, sloboda ugovaranja je ogranicena. Postoji: 1.- Opste ogranicenje, prema kojem granicu slobode ugovaranja predstavljaju prinudni propisi, javni poredak i dobri obicaji. 2.- Posebna ogranicenja koja mogu biti: Obaveza da pravni subjekti koji imaju monopolisticki polozaj na trzistu zakljuce odgovarajuce ugovore. Tu obavezu imaju sva preduzeca koja vrse tzv. javne sluzbe javni prevoz putnika i robe, komunalne usluge, PTT usluge. Sloboda izbora ugovornog partnera ogranicena je u korist lica koja imaju pravo prvenstva (npr, pravo prece kupovine). Zahtev da trece lice da saglasnost za zakljucenje odredjenog ugovora (npr, saglasnost nekog drzavnog organa ili fizickog lica) Slobodu ugovaranja ogranicava i forma koju zakon trazi za zakljucenje neke vrste ugovora. OPSTI USLOVI NASTANKA UGOVORA 21.- POSLOVNA SPOSOBNOST UGOVORNIKA

Ugovor nastaje saglasnim izjavama volje lica kojih se tice. Postupak usaglasavanja njihovih volja naziva se zakljucivanje ili sklapanje ugovora. Lica koja ga zakljucuju nazivaju se: ugovorne strane, ugovaraci, ugovornici, stipulanti ili kontrahenti. Za zakljucenje ugovora zahtevaju se odredjeni uslovi, i to: 1) Opsti uslovi, koji se odnose na: Sposobnost ugovaranja ugovornika Saglasnost volja Predmet ugovora Osnov ugovora 2) Posebni uslovi, a to su: Odredjena forma Predaja stvari Saglasnost nekog treceg SPOSOBNOST UGOVARANJA Sposobnost ugovaranja znaci da lice koje zakljucuje ugovor poseduje poslovnu sposobnost koja se zahteva zakonom. Poslovna sposobnost fizickih lica moze biti: 1.- Potpuna (neogranicena) poslovna sposobnost koju imaju punoletna fizicka lica nad kojima nije produzeno roditeljsko pravo niti su stavljena pod starateljstvo, kao i maloletna lica koja su na osnovu odobrenja suda stupila u brak, kao i maloletno lice koje nije u braku ako je navrsilo 16 godina zivota a postalo je roditelj i dostiglo je telesnu i dusevnu zrelost potrebnu za samostalno staranje o sopstvenoj licnosti, pravima i interesima. 2.- Poslovna nesposobnost.- Poslovnu sposobnost nemaju maloletnici do 14 godina zivota mladji maloletnici, kao i punoletna lica koja su potpuno lisena poslovne sposobnosti, jer je njihova poslovna sposobnost jednaka poslovnoj sposobnosti mladjih maloletnika. Umesto njih ugovore zakljucuju njihovi roditelji, staratelji i zakonski zastupnici. Lica koja su poslovno nesposobna mogu da zakljucuju ugovore kojima pribavljaju iskljucivo prava (ugovor o poklonu), pravne poslove kojima ne sticu ni prava ni obaveze i pravne poslove manjeg znacaja. 3.- Ogranicena (delimicna) poslovna sposobnost.- Ovu sposobnost imaju maloletnici stariji od 14 godina (stariji maloletnici), kao i punoletna lica koja su delimicno lisena poslovne sposobnosti, jer je njihova poslovna sposobnost jednaka poslovnoj sposobnosti starijih maloletnika. Ova lica mogu da preduzimaju pravne poslove koje mogu preduzimati i lica koja su poslovno nesposobna, pravne poslove uz prethodnu ili naknadnu saglasnost roditelja, odnosno organa starateljstva za pravne poslove kojima se raspolaze nepokretnom imovinom ili pokretnom imovinom velike vrednosti. Maloletnici koji su navrsili 15 godina mogu zakljuciti ugovor o radu i preduzimati pravne poslove kojima upravljaju ili raspolazu svojom zaradom ili imovinom koju su stekli svojim radom.

22.- PREDMET UGOVORA POJAM PREDMETA UGOVORA I ZAHTEVI KOJI SE POSTAVLJAJU PREDMETU UGOVORA Posto obligacija nastaje iz ugovora ciju sadrzinu cine prava i obaveze, a predmet dugovana cinidba (prestacija), zakljucuje se da ono sto cini predmet ugovorne obligacije je u isto vreme i predmet ugovora. Cinidba (prestacija) koju jedna ugovorna strana duguje drugoj, a koja se moze sastojati u nekom davanju, cinjenju, necinjenju ili trpljenju je neposredan predmet obaveze, a posredan predmet samog ugovora koji je tu obavezu stvorio.. Predmet ugovora je odgovor na pitanje na sta je odgovoran duznik poveriocu. Uslovi koje mora da ispunjava predmet.- Da bi ugovor nastao i proizvodio pravno dejstvo, predmet ugovora mora da ispunjava odredjene uslove. Predmet mora da je: 1) Moguc 2) Dopusten 3) Odredjen ili odrediv 1.- Predmet koji nije moguc se ne moze ispuniti i tada ugovor ne moze nastati. Razlicite su vrste nemogucnosti, a u vezi sa nastankom ugovora misli se na pocetnu nemogucnost, tj na onu koja postoji u trenutku zakljucenja ugovora. Nemogucnost moze biti: Objektivna, kada se radi o cinidbi koju nije u stanju da izvrsi niko. Ako je predmet obaveze jedne strane objektivno i trajno nemoguc ugovor je nistav, bez obzira da li je neko od ugovornika skrivio nemogucnost i da li je za nju znao. Eventualna obaveza naknade stete postoji samo u slucaju kad je duznik obecao cinidbu za koju je znao ili mogao znati da je nemoguca. Subjektivna, kada se radi o cinidbi koju nije u stanju da izvrsi duznik, ali je moze izvrsiti neko drugo lice. Ova nemogucnost ne cini ugovor nistavim. On ostaje na snazi, ali strana koja je preuzela obavezu koju ne moze da izvrsi duznik, postaje duznik naknade stete. Nemogucnost moze biti: Fizicka (fakticka), kad izvrsenje cinidbe ne dopustaju prirodni zakoni Pravna, kad je izvrsenje cinidbe pravno neizvodljivo. 2.- Predmet obaveze je nedopusten ako je protivan prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim obicajima. Ugovor sa nedopustenim predmetom je po pravilu nistav.

3.- Predmet ugovora je odredjen ako se tacno zna sta duznik duguje poveriocu. Predmet je odrediv kad ugovor sadrzi podatke pomocu kojih se on moze odrediti, ili kad ugovornici ostave trecem licu da ga odredi. Ako je predmet obaveze neodredjen ili neodrediv ili ako trece lice ne moze da odredi predmet ugovora, ugovor je nistav. 23.- OSNOV (CAUSA) UGOVORA POJAM, RAZLIKA OD MOTIVA I ZNACAJ OSNOVA I MOTIVA Osnov ugovora je onaj neposredan, tipican, pravni cilj koji ugovornik zeli postici preuzimanjem obaveze prema drugoj strani. Osnov je razlog ili uzrok necega. Osnov zavisi od vrste ugovora: 1.- Kod ugovora o prodaji ugovornik se obavezuje zato sto zeli, da se i druga strana obaveze na nesto prema njemu (causa credendi, causa aquirendi). 2.- Kod ugovora o zajmu ugovornik se obavezuje zato sto mu je druga strana nesto dala, pa se obavezuje da to vrati 3.- Kod ugovora o poklonu, zato sto zeli da drugoj strani ucini nesto besplatno (causa donandi). Kod svih dvostranih ugovora obaveza jedne strane cini osnov obaveze druge strane. Razlika izmedju osnova i motiva: A) Motivi su ciljevi drugog reda, tj. udaljenije pobude i ocekivanja koja navode na zakljucenje ugovora. Osnov je cilj prvog reda. B) Motivi su skrivene pobude i zato se nalaze izvan sadrzine ugovora. Osnov je sadrzan u samom ugovoru. V) Motiv nije bitan uslov postojanja ugovora, a osnov jeste. G) Motivi su skriveni, subjektivni ciljevi kojima ugovornici teze. Mogu biti potpuno razliciti kod pojedinih ugovora iste vrste ( na primer, kupac zeli da kupi jednu stvar zato sto zeli da je koristi, da je pokloni ili da je preproda drugome. Osnov je uvek isti kod jedne iste vrste ugovora i poznat je svakoj ugovornoj strani. On je objektivno svojstvo ugovora. Osnov ugovora mora da ispunjava sledece uslove: 1.- Osnov mora da postoji i da je dopusten u protivnom ugovor je nistav. Ako osnov ne postoji to je prazno obecanje koje ne obavezuje (na primer, ako neko potpise priznanicu da je primio odredjeni novcani iznos na ime zajma i da ce ga vratiti u odredjenom roku, a taj novcani iznos uopste nije ni primio).

Ugovor koji je nedopusten, odnosno koji je protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim obicajima je nistav (na primer, ugovor o poklonu kojim se poklonoprimac zeli privoleti na zasnivanje vanbracne zajednice) 2.- Osnov mora da bude istinit. Ugovor ostaje bez osnova u slucaju: Kad su ugovornici u zabludi o osnovu (na primer kod nesporazuma, kad jedan posalje stvar drugome imajuci u vidu njenu prodaju, a drugi misli da mu je stvar poslata na poklon) Kad svesno ugovore prividan osnov (kod fiktivnog ili simulovanog ugovora). Motiv ostaje izvan ugovora i ne utice na punovaznost ugovora ni kad je nedozvoljen. Moguce je da i motiv, ako je nezakonit ili nemoralan, postane sadrzina ugovora kao i osnov i to cesce kod dobrocinih ugovora. To je moguce u sledecim slucajevima: 1) Ako je nedopustena pobuda bitno uticala na odluku jednog ugovaraca da zakljuci teretan ugovor i ako je to drugi ugovarac znao ili morao znati, ugovor ce biti bez dejstva. 2) Ako drugi ugovarac nije znao da je nedopustena pobuda bitno uticala na odluku njegovog saugovaraca, ugovor je bez de. SAGLASNOST VOLJA 24.- IZJAVA VOLJE I SAGLASNOST VOLJA Za nastanak ugovora kao dvostranog pravnog posla neophodna je izjava volje obe ugovorne strane. Medjutim, nije dovoljno da obe strane izjave svoju volju, vec je neophodno i da se njihove izjave volje poklapaju. One ne treba da budu podudarne po svojoj sadrzini nego po svom cilju. Takva podudarnost izjava volja naziva se saglasnost. Do saglasnosti volja dolazi na taj nacin sto jedna strana preuzima inicijativu i predlaze drugoj strani da zakljuce ugovor i ta izjava volje naziva se ponudom, a druga strana prihvata taj predlog i ta izjava volje se naziva prihvatanjem ponude. Ponudi i njenom prihvatu ponekad prethode pregovori za zakljucenje ugovora. Pravila koja se odnose na izjavu volje: 1.- Volja mora da bude ozbiljna (da nije zelja ili sala nekog lica) 2.- Volja mora da bude stvarna (da nije prividna) 3.- Volja mora da bude slobodna (da lice koje izjavljuje volju nije zrtva zablude, prevare ili prinude i da je upucena na nesto sto je moguce izvrsiti) Savremeno pravo prednost daje izjavljenoj volji, u slucaju da dodje do nesklada izmedju stvarne i izjavljene volje. S obzirom na nacin kako su ucinjene izjave volje mogu biti:

1.- Neposredne (izricite) koje se cine postupcima cija je svrha da neposredno pokazu odredjenu volju (na primer, izgovorenim ili napisanim recima) 2.- Posredne (precutne) izjave volje su one koje se cine postupcima cija neposredna svrha nije izjava volje, ali se iz tih postupaka moze posredno, ali sigurno zakljuciti da lice njima izrazava odredjenu volju (na primer, putnik koji je usao u autobusu smatra se da ce zakljuciti ugovor o prevozu). Ovaj nacin izjave volje naziva se jos i izjava volje konkludentnim radnjama. Cutanje se u savremenom pravu smatra kao nesaglasavanje. 25.- PONUDA POJAM, PRAVNA PRIRODA I USLOVI Ponuda je jednostrana izjava volje jednog lica kojom predlaze drugom licu da zakljuce ugovor odredjene sadrzine. Prema Zakonu, ponuda je predlog za zakljucenje ugovora ucinjen odredjenom licu koji sadrzi sve bitne sastojke ugovora, tako da bi se njegovim prihvatanjem mogao zakljuciti ugovor. Ponuda predstavlja ispunjenje sledecih uslova: 1.- Mora da potice od lica koje zeli da zakljuci ugovor, koje se naziva ponudilac. Treca lica mogu istupati samo kao zakonski ili ugovorni zastupnici ponudioca. 2.- Treba da je upucena licu sa kojim se zeli zakljuciti ugovor koje se naziva ponudjeni. Po pravilu to je odredjeno lice, narocito ako se ugovor zakljucuje s obzirom na licna svojstva ponudjenog (inuitu personae). Ponuda se moze uputiti i neodredjenom broju lica (tzv opsta ponuda). U tom slucaju ugovor se moze zakljuciti samo sa odredjenim licem. 3.- Ponuda mora da sadrzi bitne elemente ugovora. Ponuda ne mora da sadrzi prirodne elemente (vreme, mesto i rok izvrsenja ugovora) niti slucajne ili eventualne elemente (ugovorna kazna, odustanica). 4.- Ponuda mora da sadrzi jasno i ozbiljno izrazenu nameru ponudioca da zeli da zakljuci ugovor prema predlozenim uslovima. Slanje kataloga, cenovnika, tarifa i drugih obavestenja ne predstavljaju ponudu za zakljucenje ugovora, nego samo poziv da se ucini ponuda pod objavljenim uslovima 5.- Treba da je izjavljena u formi koja je propisana za zakljucenje ugovora cije se zakljucenje predlaze. U slucaju da je ponuda u potpunosti relizovana, primenjuje se pravilo o konvalidaciji putem izvrsenja. 26.- DEJSTVO PONUDE. PONUDA PRISUTNOM I PONUDA ODSUTNOM LICU Osnovno dejstvo ponude ogleda se u tome sto ona, cim je ponudjeni blagovremeno prihvati, dovodi do nastanka ugovora. Postavlja se pitanje, da li ponuda pre nego sto je prihvacena obavezuje ponudioca:

1) Po jednom shvatanju (u anglosaksonskom pravu) ponuda nema nikakvo obligacionopravno dejstvo za ponudioca. 2) Po drugom shvatanju koje prihvata i nase pravo ponuda obavezuje ponudioca. Ponudilac je pod odredjenim uslovima i na odredjeno vreme vezan svojom ponudom. Duzan je da zakljuci ugovor u okviru ponude. Rok u kome ponudjeni ima pravo da razmisli i odgovori na ponudu (tzv. deliberacioni rok) moze biti odredjen u samoj ponudi. Tada ponuda obavezuje ponudioca do isteka tog roka. Ako u ponudi nije odredjen rok za njeno prihvatanje, pravi se razlika izmedju: 1) Ponude ucinjene prisutnom licu 2) Ponude ucinjrne odsutnom licu 1.- Ako se ucini prisutnom licu, ponuda obavezuje ponudioca samo na kratko vreme. Ponudjeni treba da je prihvati odmah. Pravilo je da se takva ponuda smatra odbijenom ako nije prihvacena odmah. Izuzetak je ako ponudjenom pripada odredjen rok za razmisljanje. Ponuda ucinjena telefonom, teleprinterom, radio vezom, smatra se kao ponuda prisutnom licu. Na taj nacin ponudjeni saznaje za ponudu neposredno od ponudioca, i u mogucnosti je da se o njoj direktno ponudiocu odmah izjasni. 2.- Ponuda koja je ucinjena pismom, telegramom ili preko glasonose, smatra se ponudom ucinjenom odsutnom licu. Takva ponuda obavezuje ponudioca za jedan razuman rok. To je ono vreme koje je redovno potrebno da ponuda stigne ponudjenom, da je ponudjeni razmotri i o njoj odluci i da odgovor o prihvatanju stigne ponudiocu. 27.- SMRT ILI GUBITAK POVLACENJE PONUDE POSLOVNE SPOSOBNOSTI JEDNE STRANE I

Dejstvo ponude se ne gasi ako ponudilac ili ponudjeni, pre isteka roka za prihvat ponude, umre ili postane poslovno nesposoban, ukoliko ne proizilazi sto drugo iz namere strana, obicaja ili prirode posla. Tada ponuda proizvodi pravno dejstvo prema njegovim naslednicima. 1.- Povlacenje ponude je izjava volje ponudioca kojom se sprecava da pravno dejstvo ponude nastupi. Moguce je samo pre nego sto je nastupilo dejstvo ponude. Rok za povlacenje ponude je kratak. Ponuda se moze povuci samo pod uslovom da ponudjeni primi izjavu o povlacenju pre prijema ponude ili istovremeno sa njom. 2.- Opozivanje ponude je izjava volje kojom se okoncava dejstvo koje je ponuda proizvela. Do opoziva ponude moze doci ako se promene okolnosti. Ako je vec nastupilo dejstvo ponude ona se moze jedino opozvati. U nasem pravu ponudilac nije ovlascen da opozove ponudu osim u slucaju promenjenih okolnosti. 28.- PRIHVATANJE PONUDE POJAM I USLOVI

Prihvatanje pponude predstavlja jednostranu izjavu volje ponudjenog, upucenu ponudiocu, kojom on izrazava pristanak na ucinjenu ponudu. Prihvatanjem ponude ugovor definitivno nastaje i time se ponuda pretvara u ugovor. Da bi izjava volje ponudjenog predstavljala prihvat ponude i dovela do nastanka ugovora treba da ispunjava sledece uslove: 1.- Ponudu moze da prihvati samo ponudjeni ili njegov zakonski ili ugovorni zastupnik. 2.- Prihvat ponude mora da bude nedvosmislen, da se na osnovu njega moze pouzdano zakljuciti da ponudjeni pristaje na zakljucenje ugovora Ovakva izjava se moze uciniti recima ili konkludentnim radnjama. Ponuda je prihvacena i kada se plati cena. Cutanje ponudjenog je znak nesaglasavanja sa ponudom, odnosno ne znaci prihvatanje ponude. Postoje i izuzeci od ovoga: Ako su se ponudilac i ponudjeni tako unapred dogovorili Kada je ponudjeni u stalnoj poslovnoj vezi sa ponudiocem Ako se lice ponudilo drugom da izvrsava njegove naloge za obavljanje poslova, ili ako vrsenje takvih poslova spada u delatnost tog lica. 3.- Prihvat ponude mora da odgovara ponudi po sadrzini i da bude bezuslovan. Ponudjeni mora da prihvati ponudu u celosti. Ako ponudjeni izjavi da prihvata ponudu, a istovremeno predlozi da se ona u necemu izmeni, smatra se da je ponudu odbio i da je ucinio drugu ponudu svom ranijem ponudiocu (tzv. kontra ponuda). 4.- Prihvat ponude mora ponudiocu da stigne blagovremeno, odnosno, u roku u kojem je ponudilac vezan svojom ponudom. Zadocneli prihvat ponude nema dejstvo prihvata i ne dovodi do zakljucenja ugovora. Ako je ponudilac znao ili mogao znati da je ponuda prihvacena ugovor je zakljucen. 5.- Prihvat ponude treba da bude ucinjen u onoj istoj formi koja se zakonom zahteva za ugovor cije se zakljucenje predlaze. 29.- VREME I MESTO ZAKLJUCENJA UGOVORA 1.- Ako se ugovor zakljucuje izmedju prisutnih lica, ugovor je zakljucen u trenutku kad ponudilac primi izjavu ponudjenog da prihvata ponudu. 2.- Ako se ugovor zakljucuje izmedju odsutnih lica, posle prijema ponude, razlikuje se nekoliko trenutaka koji se namecu kao trenuci u kojima je ugovor zakljucen: Prema teoriji izjave, ugovor je zakljucen u trenutku kada ponudjeni izjavi da prihvata ponudu Prema teoriji ekspedicije, ugovor je zakljucen u trenutku kad ponudjeni posalje ponudiocu prihvat ponude,

Prema teoriji prijema, ugovor je zakljucen u trenutku kad ponudilac primi izjavu ponudjenog da prihvata ponudu Prema teoriji saznanja, ugovor je zakljucen u trenutku kad ponudilac sazna da je ponudjeni prihvatio ponudu. U nasem pravu je usvojena teorija prijema. Kao mesto zakljucenja ugovora uzima se mesto u kome je ponudilac imao svoje sediste, odnosno prebivaliste u trenutku kada je ucinio ponudu. Ovo vazi ako se ugovor zakljucuje izmedju odsutnih lica. 30.- UGOVORI KOJI SE SKLAPAJU NA TEMELJU OPSTIH USLOVA POSLOVANJA Ugovori zakljuceni bez saklasnosti zastupnika ograniceno poslovno sposobnih lica.- Ovi ugovori se smatraju nistavim. Oni se mogu osnaziti njihovim naknadnim odobrenjem 1.- Saugovarac ograniceno poslovno sposobnog lica moze pozvati njegovog zakonskog zastupnika da se izjasni da li ugovor odobrava. Ako se ne izjasni u roku od 30 dana od ovog poziva, smatra se da je odbio davanje odobrenja. 2.- Zakonski zastupnik ima pravo da zahteva ponistenje ugovora koji nije odobrio. 3.- To pravo ima i ograniceno poslovno sposobno lice kad stekne potpunu poslovnu sposobnost, ako tuzbu za ponistaj ugovora podigne u roku od 3 meseca od dana sticanja potpune poslovne sposobnosti. 4.- Saugovarac ograniceno poslovno sposobnog lica koji nije znao da je ono ograniceno poslovno sposobno, kao i ugovarac ograniceno poslovno sposobnog lica koji je znao za njegovu poslovnu nesposobnost, ali je bio prevaren od njega da ima odobrenje svog zakonskog zastupnika moze odustati od ugovora zakljucenog sa njim bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika. Ovo pravo se gasi po isteku 30 dana od saznanja za poslovnu nesposobnost druge strane, odnosno za nepostojanje odobrenja zakonskog zastupnika. Ovo pravo se gasi i ranije ako zakonski zastupnik odobri ugovor pre isteka tog roka. Sposobnost ugovaranja pravnih lica.- Pravna lica mogu zakljucivati ugovore u pravnom prometu samo u okviru svoje pravne sposobnosti. U protivnom, zakljuceni ugovor nema pravno dejstvo, a savesnoj strani se priznaje samo pravo na naknadu stete koju je pretrpela. zbog zakljucenja takvog ugovora. Ugovor zakljucen van okvira pravne sposobnosti pravnog lica nece imati pravno dejstvo samo ako je saugovarac pravnog lica bio nesavestan. Ako je saugovarac pravnog lica bio savestan, takav ugovor ostaje na snazi, osim ako je to druga strana znala ili je morala znati, ili ako je zakonom drukcije odredjeno. 31.- TZV. FAKTICKI UGOVORNI ODNOSI Fakticki ugovorni odnosi su pravni odnosi koji mogu nastati putem ugovora ali kojima ugovor

1) Niti je prethodio (ponuda je prihvacena konkludentnom radnjom) ili je 2) Nepunovazan, a odnosi koji nastaju na osnovu nepunovaznog ugovora mogu biti razreseni i putem drugih instituta: nadoknada prouzrokovane stete, neosnovano obogacenje i i odgovornost zbog vodjenja pregovora. U oba slucaja pravni odnos se temelji na odredjenoj faktickoj radnji odnosno ponasanju zainteresovanog lica. Tu spada i slucaj kad trajni ugovorni odnos prestane da postoji, ali se jedna njegova strana ponasa kao da je on jos uvek u vaznosti. (primer ugovora o zakupu). Glavna primena faktickih ugovornih odnosa je kod odnosa izmedju vrsilaca i korisnika masovnih komunalnih usluga. Samo fakticko koriscenje usluge dovodi do odgovarajuceg ugovornog odnosa izmedju odredjenih lica. Rec je o: 1) Uslugama javnog prevoza, gde fakticko koriscenje usluga ima socijalno tipicno znacenje. Ovakvo ponasanje vazi za svakog njenog subjekta, bez obzira da li je pravni subjekt zeleo pravne posledice (primer putnika koji je usao u autobusu) 2) Uslugama parkiranja motornih vozila na javnim parkiralistima uz nadoknadu.(primer, vozac koji je na javnom parkiralistu parkirao svoj automobil, duzan da plati nadoknadu prema utvrdjenoj tarifi. iako je prethodno izjavio da ne zeli da zakljuci ugovor). Njega ne obavezuje volja nego drustveno tipicno ponasanje. Njime on fakticki prihvata ponudu odredjene usluge, pod odredjenim uslovima. 32.- OBLIGACIONI CONTRAHENDO) ODNOSI NA TEMELJU PREGOVORA (CULPA IN

Pregovori predstavljaju fazu koja prethodi zakljucenju ugovora u kojoj zainteresovana lica uskladjuju medjusobne stavove. Oni mogu, ali ne moraju dovesti do zakljucenja ugovora. Pregovori koji prethode zakljucenju ugovora ne obavezuju. Svaka strana ih moze prekinuti kad hoce. S obzirom na nacelo savesnosti i postenja i nacelo zabrane prouzrokovanja stete: 1) Strana koja je vodila pregovore bez namere da zakljuci ugovor odgovara za stetu nastalu vodjenjem pregovora. 2) Strana koja je vodila pregovore u nameri da zakljuci ugovor, pa odustane od te namere bez opravdanog razloga i time drugoj strani prouzrokuje stetu, odgovara na nastalu stetu. Pregovori su znacajni kad sud uredjuje tzv sporedne tacke ugovora, kod tumacenja ugovora i kod ugovora o posredovanju. FORMA I TUMACENJE UGOVORA 33.- FORMA UGOVORA POJAM I SVRHA

Forma je nacin izrazavanja sadrzine ugovora kroz unapred predvidjene vidljive oblike preko kojih treba da se manifestuje volja.Svaki ugovor ima svoju sadrzinu, pa mora imati i formu kao nacin njenog izrazavanja. Po ovome svi ugovori su formalni. Ugovor koji se moze zakljuciti u bilo kojoj formi je neformalan, a ugovor koji se mora zakljuciti samo u odredjenoj formi je Formalan ugovor. U danasnjem pravu ugovori su po pravilu neformalni. A.- Prema nacinu njenog ispoljavanja forme mogu biti: 1) Pismena, koja se sastoji iz pismene redakcije ugovora na odredjenoj ispravi koja je napisana rukom, pisacom masinom, koja je svojerucno potpisana od ugovornih strana koje se obavezuju. Elementi pismene forme su tekst i potpisi. 2) Formu javne isprave pored pismene redakcije ugovora karakterise i intervencija odredjenog organa javne vlasti (primer, suda ili nekog drugog organa) 3) Realna forma se ogleda u predaji stvari jer je to neophodan uslov za nastanak realnih ugovora (Zajam, ostava, posluga) B.- Prema pravnom dejstvu forma moze biti: 1) Bitna je ona forma koja predstavlja bitan element ugovora i bez cijeg ispunjenja ugovor ne moze nastati. 2) Dokazna forma koja je predvidjena kao jedino sredstvo dokaza ugovora u slucaju spora. U nasem pravu se ne predvidja ni jedan slucaj dokazne forme. V.- Prema nacinu nastanka forma moze biti: 1) Zakonska je ona forma koja je predvidjena zakonom. Moze biti pismena, svecana ili realna, a po svom dejstvu bitna ili dokazna 2) Ugovorena forma je ona forma koju strane ugovornice svojom voljom predvide za zakljucenje nekog ugovora. 34.- KONSTITUTIVNA I DOKAZNA FORMA I POSLEDICE NEPRIDRZAVANJA PROPISANE KONSTITUTIVNE FORME Prema pravnom dejstvu forma moze biti: 1) Bitna 2) Dokazna 1.- Bitna forma je ona forma koja predstavlja bitan (konstitutivan) sastojak ugovora, tako da ugovor ne moze nastati dok se ta forma ne ispuni. 2.- Dokazna forma je ona forma koja je predvidjena kao jedino sredstvo dokaza ugovora. Ugovor koji nije zakljucen u predvidjenoj dokaznoj formi punovazno nastaje ali se u slucaju spora ne moze dokazivati drugim sredstvima osim upotrebom predvidjene forme. U nasem

pravu ne predvidja se ni jedan slucaj dokazne forme, dok se u drugim pravima ona javlja u slucajevima kad predmet nekih ugovora prelazi odredjenu vrednost Ako se za zakljucenje nekog ugovora zakonom zahteva odredjena forma, po pravilu je potrebna ista forma za sve izmene ili dopune ugovora. Sankcija nedostatka potrebne forme zavisi da li se radi o formi koja je predvidjena zakonom ili o formi koju su strane ugovornice svojom voljom predvidele za zakljucenje nekog ugovora. Ugovor koji nije zakljucen u propisanoj formi nema pravno dejstvo, ako tako propisana forma ima karakter bitne forme. Ugovor koji nije zakljucen u ugovorenoj formi nema pravno dejstvo ukoliko su ugovorne strane punovaznost ugovora uslovile posebnom formom. Ako je ugovor zakljucen u posebnoj formi, na osnovu zakona ili po volji stranaka, pretpostavlja se da je ispravom u potpunosti obuhvaceno sve ono o cemu su se ugovornici saglasili. To proizilazi iz zakonske odredbe, da u tom slucaju vazi samo ono sto je u toj formi izrazeno. Od ovog pravila se odstupa u slucaju istovremenih usmenih pogodbi kojima se smanjuju ili olaksavaju obaveze jedne ili obe strane. Zato pismenom formom moraju biti obuhvaceni svi bitni elementi ugovora, jer usmene pogodbe o bitnim elementima ugovora ne proizvode pravno dejstvo. Ugovor koji nije zakljucen u propisanoj formi je nistav, pa ne moze biti osnazen ni protekom vremena ni u slucaju kad se potpuno izvrsi. Predvidjen je izuzetak od ovog pravila: 1) Ugovor za cije se zakljucenje zahteva pismena forma smatra se punovaznim iako nije zakljucen u toj formi, ako su strane izvrsile u celini ili u preteznom delu obaveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog kojeg je forma propisana ocigledno ne proizilazi sto drugo. 2) Odredba da se ugovor o prometu nepokretnosti moze konvalidirati je najpre odbacena ali je to stanoviste kasnije izmenjeno. 35.- PISMENA FORMA UGOVORA Pismena forma sastoji se iz pismene redakcije ugovora na odredjenoj ispravi, koja je napisana rukom, pisacom masinom ili drugim sredstvom, i koja je svojerucno potpisana od ugovornih strana koje se obavezuju Elementi pismene forme su tekst izjave i potpisi. Tekst izjave ne mora biti sadrzan u jednoj jedinstvenoj ispravi, a ugovor je zakljucen kad ispravu potpissu sva lica koja se njome obavezuju. Potrebno je da potpis sadrzi licno ime potpisnika, mada se smatra da moze sadrzati samo ime ili samo prezime. Potpis se ne moze uciniti faksimilom, ili na redakciji ugovora koja je poslata putem telefaksa.

Potpis se stavlja ispod teksta ugovora, ali ne na sredini. Ako ugovor zakljucuju lica koja nisu u mogucnosti da se svojerucno potpisu, njihov potpis moze zameniti rucni znak overen od suda ili drugog drzavnog organa ili potpis dva svedoka koji su prisustvovali zakljucenju ugovora. Usmeni sporazumi, po pravilu, ostaju bez pravnog dejstva. Postoje i izuzeci od ovog pravila: punovazne su usmene pogodbe o sporednim tackama ugovora ako o njima u tekstu ugovora nista nije receno a nisu u suprotnosti sa sadrzinom ugovora, punovazne su usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olaksavaju obaveze jedne ili druge strane. 36.- TUMACENJE UGOVORA - POJAM, VRSTE I KRITERIJUMI Tumacenje ugovora je delatnost cija je svrha otkrivanje pravog znacenja i smisla jednog ugovora. Tumacenju ugovora pristupa se u slucaju kad postoji nesaglasnost ugovornika o znacenju i smislu pojedinih ugovornih odredbi, a redje kad postoji nesaglasnost o znacenju i smislu celog ugovora. Ono je potrebno i u slucaju kad su izjave volje nejasne.. Tumacenje ugovora moze biti: 1) Sudsko, koje vrsi sud kad raspravlja i odlucuje u sporu izmedju ugovornih strana. Ono je za ugovorne strane obavezno. Za sudsko tumacenje ugovora vaze posebna pravila tumacenja. 2) Vansudsko koje postoji u slucaju kad ugovor tumaci nepristrasno i nezavisno ovlasceno lice. Ono je fakultativno jer nema obaveznu pravnu snagu. U ZOO usvojen je mesoviti subjektivno-objektivni kriterijum tumacenja ugovora, jer se propisuje, da se pri tumacenju spornih odredaba ugovora, ne treba drzati doslovnih znacenja upotrebljenih izraza, vec treba istrazivati zajednicku nameru ugovaraca i odredbu tako razumeti, kako to odgovara nacelima obligacionog prava utvrdjenim tim zakonom. 37.- POSEBNA PRAVILA TUMACENJA I DOPUNJUJUCE TUMACENJE UGOVORA Za tumacenje ugovora vaze i izvesna posebna pravila koja se mogu podeliti na: 1.- Dopunska pravila predstavljaju razradu ili konkretizaciju opsteg pravila tumacenja. U dopunska se najcesce svrstavaju sledeca pravila: pojedine odredbe ugovora treba tumaciti jedne pomocu drugih imajuci uvek u vidu celinu ugovora sud je duzan da tezi odrzanju ugovora i da odredbe ugovora tumaci u smislu u kome imaju izvesno dejstvo opsti izrazi koji imaju sire i uze znacenje u sumnji se tumace uze, tj. restriktivno. 2.- Specijalna pravila su ona koja se odnose samo na pojedine vrste ugovora. Tako se, u vezi sa tumacenjem ugovora po pristupu, propisuje da ce se nejasne odredbe koje je jednostrano unela jedna ugovorna strana tumaciti u korist druge strane. Isti je slucaj i sa pravilom sadrzanim u odredbi kojom se propisuje da "nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tumaciti u

smislu koji je manje tezak za duznika, a u teretnom ugovoru u smislu kojim se ostvaruje pravican odnos uzajamnih davanja". Dopunjujuce (kvalifikovano) tumacenje.- U slucaju kad neko sporno pitanje ugovorom nije regulisano, tj. kad u ugovoru postoji praznina, sam zakonodavac popunjava tu prazninu propisujuci dispozitivne zakonske odredbe za nebitne elemente ugovora Ako se praznina ne moze popuniti dispozitivnim zakonskim odredbama to mora uciniti sud, putem tzv. dopunjujuceg ili kvalifikovanog tumacenja ugovora. I to je subjektivnoobjektivno tumacenje kod kojeg sud treba da utvrdi pretpostavljenu volju ugovornika, tj. kako bi oni sporno pitanje regulisali. Pri tome mora voditi racuna o pregovorima koji su prethodili zakljucenju ugovora, o utvrdjenoj praksi izmedju ugovaraca i o obicajima. VRSTE OBLIGACIONIH UGOVORA 38.- KONSESUALNI I REALNI UGOVORI Prema tome da li je za zakljucenje ugovora dovoljna samo saglasnost volja ugovornika ili se zahtevaju neke dodatne delatnosti, ugovori se dele na: 1) Konsesualne 2) Realne 1.- Konsesualni ugovori su oni ugovori koji se mogu zakljuciti samom saglasnoscu izjavljenih volja ugovornika. Za punovaznost ovih ugovora ne trazi se nista vise od te saglasnosti (primer, ugovor o zakupu, posluzi) 2.- Realni ugovori su takvi ugovori, za cije je zakljucenje, pored saglasnosti ugovornika, potrebno i da se drugoj strani preda stvar koja je predmet cinidbe. kao realni akt. (primer, ugovor o zajmu) ZOO ugovore koji se smatraju realnim definise kao konsesualne ugovore. To se ne moze reci i za dobrocine ugovore, jer ih on uopste i ne regulise. 39.- JEDNOSTRANO OBAVEZUJUCI I DVOSTRANO OBAVEZUJUCI UGOVORI Prema rasporedu obaveza koje iz ugovora proisticu, ugovori se dele na: 1) Jednostrane, jednostrano obavezne ili jednostrano obavezujuce 2) Dvostrane, dvostrano obavezne ili obostrano obavezujuce 1.- Jednostrani ugovori su takvi ugovori koji radjaju obavezu samo za jednu stranu ugovornicu (primer, ugovor o poklonu). Kod njih se ugovornici nalaze samo u ulozi poverioca i duznika. 2.- Dvostrani ugovori su takvi ugovori koji radjaju obaveze za obe strane ugovornice, tako da se i jedna i druga strana istovremeno nalaze i u ulozi poverioca i u ulozi duznika. Dvostrani ugovori dele se na:

Prave, uzajamne Neprave ili nesavrsene dvostrane ugovore. a) Pravi dvostrani ugovori su takvi ugovori kod kojih se vrsi uzajamna razmena cinidbi, jer stvaraju uzajamne obaveze ugovornih strana (primer, ugovor o prodaji, ugovor o zakupu, ugovor o delu) b) Nepravi dvostrani ugovori nisu motivisani zeljom za uzajamnom razmenom cinidbi vec nekim drugim teznjama (primer, ugovor o besplatnom punomocstvu, kojim se vlastodavac obavezuje da punomocniku naknadi samo troskove zastupanja). Iako i kod nepravih dvostranih ugovora postoji obaveza za obe strane te obaveze se ne odnose jedna prema drugoj kao cinidba i protivcinidba, jer obaveza da se pokriju troskovi zastupanja nije nagrada za punomocnikov rad. U neprave dvostrane ugovore svrstavaju se oni ugovori koji su zakljuceni kao jednostrani, ali je kasnije, u toku njihovog izvrsenja nastala obaveza i za drugu stranu (primer, obaveza ostavodavca da kod ugovora o besplatnoj ostavi i ostavoprimcu naknadi troskove koje je ovaj imao oko odrzavanja stvari). Iako oba ugovornika imaju obaveze jedan prema drugom ne dolazi do pretvaranja jednostranog u dvostrani ugovor, jer obaveza ostavodavca ne nastaje iz ugovora, vec povodom ugovora. Taj ugovor ostaje jednostran i ne moze biti smatran ni kao nepravi dvostrani ugovor. Prakticni znacaj podele ugovora na jednostrane i dvostrane je veoma veliki. U skladu sa necelom jednake vrednosti davanja, citav niz posebnih pravila primenjuje se samo na dvostrane ugovore, a to su pravila koja se odnose na: raskid ugovora zbog neizvrsenja prigovor neispunjenja ugovora rizik slucajne propasti stvari prekomerno ostecenje zelenaske ugovore tumacenje ugovora.

40.- TERETNI I DOBROCINI UGOVORI Prema tome da li se za korist koja se na osnovu ugovora stice isplacuje naknada drugoj ugovornoj strani, ugovori mogu biti: 1) Teretni ili uz naknadu 2) Dobrocini, besplatni ili bez naknade. 1.- Teretni su oni ugovori kod kojih jedna strana daje naknadu za korist, odnosno pravo koje stice tim ugovorom (primer, ugovor o prodaji, ugovor o zakupu, ugovor o delu) 2.- Dobrocini su takvi ugovori kod kojih jedna strana ne daje nikakvu naknadu za korist, odnosno pravo koje od druge strane dobija (primer, ugovor o poklonu i o posluzi, a to mogu biti i ugovor o ostavi, ugovor o zajmu i ugovor o punomocstvu)

Podela ugovora na teretne i dobrocine ima visestruki prakticni znacaj koji dolazi do izrazaja kod: 1) Zakljucenja ugovora (dobrocini ugovori zakljucuju se po pravilu intuitu personae,, tj, s obzirom na licnost ugovornika) 2) Ugovorne odgovornosti (samo kod teretnih ugovora postoji odgovornost zbog pravnih i materijalnih nedostataka) 3) Tumacenja ugovora (dobrocin ugovor tumaci se u smislu koji je manje tezak za duznika, a teretni u smislu kojim se ostvaruje pravican odnos uzajamnih davanja) 4) Prestanak ugovora (kod dobrocinih ugovora postoji veca mogucnost za ponistaj ugovora zbog nedopustenog motiva, zablude o motivu i zablude o licnosti) 41.- KOMUTATIVNI I ALEATORNI UGOVORI Prema tome, da li su u trenutku njegovog zakljucenja poznati visina i uzajamni odnos prestacija, ugovori se dele na: 1) Komutativne 2) Aleatorne 1.- Komutativni su takvi ugovori kod kojih je, vec u trenutku njihovog zakljucenja poznata visina i uzajamni odnos prestacija. Ugovorom je odredjeno: sta se duguje, koliko se duguje i ko kome duguje. (primer, ugovor o prodaji). 2.- Aleatorni su takvi ugovori kod kojih u momentu njihovog zakljucenja nije poznata visina i uzajamni odnos prestacija. Sve to zavisi od nekog neizvesnog ili vremenski neodredjenog dogadjaja Aleatorni su, po svojoj prirodi, izdrzavanju. ugovor o igri i opkladi, o osiguranju i o dozivotnom

Po uslovima kako je zakljucen aleatoran je i ugovor o prodaji nade (prodaja buduceg roda zita, zahvat mreze jednog ribara). Znacaj podele ugovora na komutativne i aleatorne, svodi se uglavnom na iskljucenje pravila o leziji kod aleatornih ugovora, tj. mogucnosti da se oni napadaju zbog prekomernog ostecenja. U tom slucaju se kaze da alea iskljucuje leziju Pored toga, pojedini aleatorni ugovori, kao sto su to igra i opklada stvaraju po pravilu prirodne obligacije. 42.- PREDUGOVORI I KONACNI UGOVORI Prema ugovornoj obavezi da se zakljuci drugi ugovor, ugovori se dele na: 1) Predugovore (pripremni, prethodni, preliminarni) 2) Glavne (konacne ili definitivne) ugovore. 1.- Predugovor je ugovor kojim se jedna ili obe strane ugovornice obavezuju da kasnije zakljuce drugi ugovor, ciji su bitni sastojci vec odredjeni u predugovoru. Predugovorom se zasniva jedna

privremena veza izmedju lica koja ga zakljucuju, jer je njegov cilj postignut cim konacni ugovor bude zakljucen. To znaci da se zakljucenjem konacnog ugovora ispunjava predugovor. 2.- Taj drugi ugovor na cije se zakljucenje ugovornici obavezuju, naziva se glavni, konacni ili definitivni ugovor. Da bi predugovor obavezivao na zakljucenje glavnog ugovora, neophodno je da ugovorne strane u predugovoru odrede bitne sastojke glavnog ugovora. U slucaju kad je propisana forma uslov punovaznosti glavnog ugovora, onda propisi o formi glavnog ugovora vaze i za predugovor. S obzirom da predugovor obavezuje na zakljucenje glavnog ugovora, svaka ugovorna strana je ovlascena da zahteva od druge da taj ugovor zakljuci. To pravo je vremenski ograniceno, jer se predvidja da se zakljucenje glavnog ugovora moze zahtevati u roku od sest meseci od isteka roka predvidjenog za njegovo zakljucenje, a ako taj rok nije predvidjen, onda od dana kada je prema prirodi posla i okolnostima ugovor trebalo da bude zakljucen Ako jedna strana odbije da zakljuci ugovor na cije se zakljucenje obavezala, druga se svojim zahtevom moze obratiti sudu. S obzirom da sud ne moze neposredno prinuditi tuzenog na davanje izjave volje, smatra se da sudska presuda zameni njegovu izjavu volje. U tom slucaju uzima se da je ta izjava data cim presuda postane pravnosnazna. Posle toga vazi neoboriva pretpostavka da je glavni ugovor zakljucen tako da se moze zahtevati njegovo ispunjenje, odnosno naknada stete. Predugovor ne obavezuje, ako su se okolnosti od njegovog ispunjenja toliko izmenile da ne bi ni bio zakljucen da su takve okolnosti postojale u to vreme. 43.- KAUZALNI I APSTRAKTNI UGOVORI Prema vidljivosti osnova (kauze), ugovori se dele na: 1) Kauzalne 2) Apstraktne 1.- Kauzalni su takvi ugovori kod kojih je vidno oznacen osnov (kauza), tako da se tacno zna zbog cega se ugovornici obavezuju (primer, strana koja se ugovorom o prodaji obavezala na neko davanje, cini to samo zato da bi stekla pravo potrazivanja protivcinidbe, tj. prodavac zbog cene a kupac zbog stvari) 2.- Apstraktni su oni ugovori kod kojih razlog, svrha ili cilj obvezivanja (kauza) nije oznacen, tako da se ne zna zbog cega se ugovornici obavezuju (primer, kada se neko obaveze pismenom ispravom da ce saugovaracu isplatiti odredjenu sumu novca) To ne znaci da takvi ugovori nemaju osnov. Prirodno je da i oni imaju svoj osnov koji je sastavni deo ugovora, samo sto on nije vidljiv iz samog ugovora. Ugovornicima je poznat osnov apstraktnog ugovora, ali je on nepoznat trecim licima. Za nastanak apstraktnog ugovora zahteva se i ispunjenje odredjene forme, najcesce pismene, a to znaci da su apstraktni ugovori ujedno i formalni.

Znacaj ove podele ogleda se u tome sto je polozaj poverioca u apstraktnom ugovoru daleko povoljniji nego u kauzalnom ugovoru. U slucaju spora on je oslobodjen tereta dokazivanja postojanja osnova. Pored toga, znacaj apstraktnih ugovora ogleda se i u tome sto se njima ubrzava pravni promet. 44.- KRATKOTRAJNI I DUGOTRAJNI UGOVORI Prema duzini trajanja prestacije, ugovori se dele na: 1) Trenutne (kratkotrajne) sa trenutnim izvrsenjem obaveza 2) Trajne (dugotrajne) sa trajnim izvrsenjem obaveza 1.- Trenutni ugovori su takvi ugovori kod kojih se obaveza sastoji iz jednog akta cinjenja ili propustanja, koji se izvrsavaju u jednom momentu (primer, ugovor o prodaji za gotovo). 2.- Trajni ugovori su takvi ugovori kod kojih se obaveza sastoji iz vise akata cinjenja ili propustanja (primer, ugovor o zakupu, ugovor o posluzi, ugovor o ostavi, ugovor o dozivotnom izdrzavanju). To trajanje obaveze moze biti voljom ugovornika tacno odredjeno a moze biti i vremenski neodredjeno. S obzirom na nacin izvrsenja obaveze, trajni ugovori mogu biti: Periodicni, kod kojih se izvrsenje obaveze sastoji u ponavljanju dugovane radnje u odredjene periode (primer, placanje stanarine svakog prvog u mesecu), ili Sukcesivni, kod kojih se obaveza ispunjava u delovima koji se slede i u ugovorenim rokovima (primer, ugovor o prodaji odredjene kolicine robe sa obavezom isporuke svakih 10 dana odredjene kolicine te robe dok se ne iscrpi ugovorena kolicina) Ova podela ugovora ima znacaj ne samo kod izvrsenja nego i kod prestanka ugovora U pogledu izvrsenja karakteristicno je da samo kod trajnih ugovora dolazi do izrazaja uticaj promenjenih okolnosti na izvrsenje ugovora. Slicno je i sa prestankom trajnih ugovora. Kod trajnih ugovora raskid i ponistaj deluju samo ubuduce. Trajni ugovori, ako su zakljuceni na neodredjeno vreme, mogu se raskinuti i izjavom volje jednog ugovornika. 45.- IMENOVANI I NEIMENOVANI UGOVORI Prema njihovom zakonskom regulisanju, ugovori se dele na: 1) Imenovane 2) Neimenovane 1.- Imenovani su oni ugovori koji su zakonom posebno predvidjeni i regulisani i ciji je naziv odredjen zakonom (primer, ugovor o prodaji, ugovor o zakupu, ugovor o zajmu). 2.- Neimenovani su oni ugovori koji zakonom nisu posebno regulisani, nezavisno od toga da li imaju neki ustaljen naziv (primer, ugovor o izlozbi, ugovor o inzinjeringu). Imenovani ugovori su daleko znacajniji od neimenovanih i u pravnom prometu se mnogo cesce javljaju. Znacaj ove podele ogleda se u tome sto se kod imenovanih ugovora ugovorne strane

oslobadjaju obaveze da svoj ugovorni odnos detaljno regulisu. Dovoljno je da se saglase samo o bitnim elementima ugovora, dok ce se na ostale odnose koje ugovor stvara primeniti dispozitivne zakonske odredbe. 46.- GLAVNI I SPOREDNI UGOVORI Prema zavisnosti ugovora jednih od drugih, odnosno prema tome da li su oni povezani zajednickim ciljem, ugovori se dele na: 1) Glavne ili samostalne 2) Sporedne ili zavisne. 1.- Glavni ugovor je onaj koji nastaje, postoji i proizvodi pravna dejstva nezavisno od drugog ugovora, pri cemu se zajednicki cilj bez njega nikako ne moze postici (primer, ugovori o prodaji, zakupu, poklonu). 2.- Sporedan ugovor je onaj koji je zavisan od postojanja nekog drugog ugovora, pri cemu on nema samostalan cilj, vec pomaze ostvarenju cilja drugog ugovora (primer, ugovori o jemstvu, zalozi, kapari, ugovornoj kazni, odustanici). Ta zavisnost je jednostrana, jer glavni ugovor moze punovazno nastati i proizvesti pravna dejstva, odnosno, njime se moze ostvariti cilj ugovora i bez sporednog ugovora. Znacaj ove podele dolazi do izrazaja ne samo kod nastanka, vec i kod trajanja, odnosno prestanka ugovora. Ako glavni ugovor nije punovazno nastao, ne moze nastati ni sporedan. Osim toga ako glavni ugovor prestane na bilo koji nacin, prestaje i sporedni. 47.- PROSTI I SLOZENI UGOVORI Prema karakteru prestacije, ugovori se dele na: 1) Proste, jednostavne 2) Slozene, mesovite 1.- Prosti su oni ugovori cija se sadrzina sastoji od elemenata koji su svojstveni samo jednom odredjenom tipu ugovora (primer, ugovor o prodaji, o zakupu, o delu). 2.- Slozeni su oni ugovori cija se sadrzina sastoji od elemenata koji su karakteristicni za dva ili vise jednostavna ugovora, koji su sjedinjeni, tako da predstavljaju jedan jedinstveni ugovor (primer, ugovor o pansionu koji sadrzi elemente ugovora o zakupu, o prodaji, o delu i o ostavi). Znacaj ove podele ogleda se u tome sto kod slozenih ugovora moze biti sporna njihova pravna priroda, pa samim tim i pravna pravila koja su za njih merodavna. 48.- GENERALNI I POSEBNI. INDIVIDUALNI I KOLEKTIVNI UGOVORI S obzirom na vremenski period izvrsenja cinidbe ugovori se dele na: 1) Generalne, 2) Posebne ugovore.

1.- Generalni je onaj ugovor kojim se samo uopsteno regulisu prava i obaveze njegovih strana. Predmet ovog ugovora je cinidba koju treba izvrsavati u duzem vremenskom razdoblju (primer, nekoliko kalendarskih godina). To je na primer, izgradnja raznih gradjevinskih objekata koja traje duze vreme. 2.- Posebni ugovori su takvi ugovori kojima se konkretizuju medjusobne obaveze strana u ugovoru sto ih treba izvrsavati u kracem vremenskom periodu (primer, period od jedne godine). Prema broju lica koja obavezuje ugovori mogu biti: 1) Individualni, 2) Kolektivni ugovori. 1.- Individualni ugovori koji stvaraju prava i obaveze samo za lica koja ucestvuju u njegovom zakljucenju.. 2.- Kolektivni ugovor obavezuje lica koja su ucestvovala u zakljucenju ugovora i ostala lica koja su clanovi odredjenog kolektiva (organizacije, udruzenja, sindikata). Karakteristicno za kolektivni ugovor je sto se njegovo dejstvo proteze i izvan ugovornika.. Vazi i za lica koja tek kasnije postanu clanovi kolektiva.. Takvi su: kolektivni ugovor o radu, o osiguranju. 49.- OPSTA DEJSTVA UGOVORA Ugovor proizvodi odredjena pravna dejstva, tj.prava i obaveze za odredjena lica. U nasem pravu ugovor ima samo obligacionopravno dejstvo jer radja samo obligaciona prava. Za stvarna prava ugovor je samo pravni osnov (iustus titulus), a ne i osnov sticanja (modus aquirendi). Da bi se steklo neko stvarno pravo (primer, pravo svojine), nije dovoljan ugovor o njegovom prenosu, vec je neophodan i odgovarajuci nacin sticanja (predaja kod pokretnih stvari, upis u zemljisne kljige kod nepokretnih stvari). To je tzv. sistem tradicije (predaje) koji je usvojen u nasem i u nekim drugim pravima. U nekim pravnim sistemima, osim obligacionopravnog dejstva ugovor ima i stvarnopravno dejstvo. Njime se prenose i stvarna prava pod uslovom da je stvar na koju se pravo odnosi individualna ili bar individualizovana. To je tzv. konsesualisticki sistem koji je usvojen u Francuskom gradjanskom zakoniku i zakonicima nekih drugih zemalja koje su bile pod njegovim uticajem, kao i u anglosaksonskom pravu. Osobeno resenje usvojeno je u Nemackom gradjanskom zakoniku po kome su za prenos prava svojine potrebna dva ugovora: Jedan je obligacioni i kauzalan (tzv. posao obavezivanja) Drugi je realan (stvarni) i apstraktan (tzv. posao raspolaganja). Zakljucivanjem drugog izvrsava se obaveza iz prvog ugovora.

50.- LICA PREMA KOJIMA UGOVOR DEJSTVUJE 1.- Ugovor proizvodi prava i obaveze pre svega za ugovorne strane. Ugovornom stranom se smatraju ne samo lica koja u zakljucenju ugovora ucestvuju neposredno, vec i ona koja ga zakljucuju posredno preko zastupnika. Ostala lica smatraju se tzv. trecim licima, za koja ugovor ne proizvodi ni prava ni obaveze. Za njih je ugovor tudji posao koji im ne moze ni skoditi ni koristiti. 2.- Univerzalni pravni sledbenici (naslednici) ugovornih strana nisu treca lica u pravnom smislu zato sto na njih prelazi zaostavstina ostavioca, pa samim tim i prava i obaveze iz ugovora koji je on zakljucio. Naslednici se smatraju ugovornim stranama u ugovorima koje su zakljucili njihovi prethodnici. Ugovor ne prestaje usled smrti ugovornika, vec nastavlja da proizvodi pravna dejstva prema naslednicima umrlog ugovornika. 3.- Od pravila da ugovori prethodnika proizvode pravno dejstvo i na njihove naslednike postoje odstupanja: a) Kod ugovora koji radjaju obaveze koje nastaju s obzirom na licne osobine ugovornih strana ili licne sposobnosti duznika (obligationes intuitu personae). Prestanak obaveze intuitu personae nema isto pravno dejstvo kod jednostranih i dvostranih ugovora: Jednostrani ugovor ostaje kao pravni akt koji vise ne proizvodi pravno dejstvo. Obaveza koju je on stvorio ne moze preci na naslednika, jer smrcu duznika, takva obaveza prestaje (primer, prestaje smrcu vlastodavca njegova obaveza da besplatno zastupa punomocnika) Duznikova obaveza prestaje i u slucaju smrti poverioca s obzirom na cije licne osobine je obaveza nastala (primer, prestaje smrcu poklonoprimca obaveza poklonodavca iz ugovora o poklonu) Kod dvostranih ugovora se mogu primeniti odredbe o nemogucnosti izvrsenja. b) Kad same ugovorne strane ogranice dejstva ugovora za zivota jedne od njih.Takva mogucnost najcesce dolazi do izrazaja kod trajnih obligacionih odnosa. Ali, kad oni prestanu, pojedina periodicna potrazivanja koja su bila dospela pre smrti poverioca, prelaze na naslednike umrlog, kao sto i periodicne dospele obaveze prelaze na naslednike duznikove. 51..- UGOVOR U KORIST TRECEG POJAM I DEJSTVO Ugovor u korist treceg je takav ugovor kojim se jedna ugovorna strana obavezuje drugom da jednu cinidbu izvrsi trecem licu, tako da treci stice sopstveno i neposredno pravo da od duznika zahteva ispunjenje ugovora u svoju korist. Kod ugovora u korist treceg lica ucestvuju tri lica: 1) Duznik, promitent, obecavalac, - ono koje obecava da ce uciniti nesto trecem, 2) Ugovarac koristi za treceg, stipulant, promisar lice kome se takvo obecanje daje

3) Korisnik, treci, beneficijar lice u ciju korist se nesto ugovara. Za nastanak ugovora u korist treceg potrebno je da se postigne sporazum izmedju stipulanta i promitera, dok trece lice u zakljucenju ugovora uopste ne ucestvuje. Za nastanak ugovora nije potrebna ni njegova saglasnost ni njegova poslovna sposobnost. To moze biti i buduce lice, tj. i lice koje jos nije rodjeno,odnosno preduzece koje jos nije osnovano. Medjutim, trece lice mora da bude odredjeno ili odredivo. Iako u njegovom zakljucenju ucestvuju dva lica kod ugovora u korist treceg nastaju tri grupe odnosa: 1) Odnos izmedju stipulanta i promitenta 2) Odnos izmedju stipulanta i beneficijera 3) Odnos izmedju promitenta i beneficijara 1.- Odnos izmedju stipulanta i promitenta cija sadrzpna zavisi od vrste ugovora. Stipulant ima pravo da od promitenta zahteva ispunjenje dugovane cinidbe. za korisnika. Ako korisnik odbije korist koja mu je namenjena ili je stipulant opozove, ta korist pripada stipulantu, ako sto drugo nije ugovoreno ili ne proizilazi iz prirode posla. 2.- Odnos izmedju stipulanta i korisnika koji objasnjava zasto stipulant ugovara sa promitentom neku cinidbu u korist treceg. To moze biti: isplata duga, davanje zajma ili zelja da mu se ucini poklon. Ovaj odnos se n tice promitenta. U ovom odnosu stipulant je ovlascen na opoziv ili izmenu koristi. To moze uciniti do trenutka dok treci ne izjavi da prihvata ono sto je ugovoreno u njegovu korist. 3.- Odnos izmedju promitenta i korisnika u kome promitent ima polozaj duznika a korisnik polozaj poverioca. Korisnik ima sopstveno pravo da od promitenta zahteva ono sto je ugovorom za njega odredjeno Promitent moze istaci korisniku sve prigovore koji proisticu iz samog ugovora (tzv. objektivni prigovori) a koje ima i prema stipulantu: prigovor nevaznosti ugovora prigovor neispunjenja ugovora prigovor neurednog ispunjenja Promitent moze istaci korisniku i prigovore licne prirode koje ima prema njemu iz nekog drugog pravnog odnosa (primer, prigovor kompenzacije), ali ne i licne prigovore koje ima prema stupulantu iz nekog drugog pravnog odnosa s njim. 52.- UGOVOR O OBECANJU CINIDBE TRECEG LICA Za razliku od ugovora u korist treceg lica, ugovor na teret treceg lica pravno nije moguc. Protivno je samom principu ugovaranja da neko bez svoje saglasnosti, na osnovu tudje izjave volje, postane obavezan na nesto prema drugome. Svako je u stanju da svojom izjavom obaveze jedino sebe i lica ciji je on ovlasceni zastupnik.

Ako neko neovlasceno obeca drugome odredjenu cinidbu treceg lica, ugovor ostaje bez dejstva prema trecem. Cak i u slucaju da treci docnije pristane na obavezu shodno obecanju, on time ne postaje strana glavnog ugovora. Njega obavezuje samo vlastita izjava volje, ne i izjava onoga koji je istupao kao njegov punomocnik bez ovlascenja. Ugovor o obecanju cinidbe treceg lica obavezuje onoga ko je tudju cinidbu obecao. Postavlja se pitanje sta cini predmet obaveze obecaoca. Po jednom shavtanju, koje je zastupljeno u nasem, Francuskom i Svajcarskom pravu, obecalac jemci za obecanu cinidbu treceg. Ako ona izostane, duzan je da drugoj strani naknadi pretrpljenu stetu. Po drugom shvatanju, koje je prihvaceno u austrijskom pravu, ugovor o obecanju cinidbe treceg lica ima slabije dejstvo. On stvara za obecaoca jedino obavezu da se zauzme kod treceg lica da izvrsi obecanu cinidbu. Obecalac moze da jemci za uspeh svoga obecanja, ali se takvo jemcenje mora izracito ugovoriti. U protivnom, neispunjenje ugovora o obecanju cinidbe treceg lica moze, takodje, povuci odgovornost u obliku naknade stete. Ako su ugovornici zeleli da ugovorom obavezu samo treceg, tada on ostaje bez ikakvog pravnog dejstva. 53.- PRIGOVOR NEISPUNJENOG UGOVORA - POJAM, USLOVI ZA PRIMENU I PRAVNA PRIRODA. Svaka strana kod uzajamnih ugovora pristaje da ispuni svoju obavezu samo pod uslovom da u isti mah dobije protivcinidbu od druge. Pravilo je da se obaveze ispunjavaju istovremeno. Jedan ugovornik moze cinidbu drugog zahtevati samo pod uslovom da odmah i vlastitu cinidbu ponudi ili biti spreman da svoju cinidbu ispuni. Pravo na cinidbu iz ruke u ruku osigurano je prigovorom neispunjenog ugovora. Njime se jedan ugovornik moze posluziti u slucaju kad drugi zahteva od njega da mu ispuni obavezu a sam jos nije ispunio svoju niti nudi njeno ispunjenje. Postoje i izuzeci od pravila o istovremenosti ispunjenja obaveza koji mogu biti odredjeni ugovorom, zakonom ili proizaci iz prirode posla (primer, zakupac stana je duzan da stanarinu placa unapred). Da bi se uspesno istakao prigovor neispunjenog ugovora moraju biti ispunjeni sledeci uslovi: 1) Da postoji punovazan uzajamni ugovor izmedju tuzioca i tuzenog. Izuzetak je ugovor u korist treceg, kada promitent moze prigovor istaci i benificijaru. 2) Da tuzena strana nije bila duzna da prva ispuni svoju obavezu prema tuziocu, ni po ugovoru, ni po zakonu, ni po prirodi posla. Od ovog uslova postoji izuzetak:

Ako su se imovinske prilike druge strane, posle zakljucenja ugovora, pogorsale u tolikoj meri da je neizvesno hoce li ona moci ispuniti svoju obavezu, Ako su imovinske prilike druge strane bile u istoj meri rdjave jos u vreme zakljucenja ugovora, dok njen saugovornik to nije znao niti je morao znati. Strana koja se obavezala da prva ispuni svoju obavezu moze traziti da joj se obezbedjenje pruzi u razumnom roku, a ako taj rok protekne uzaludno, moze ugovor raskinuti. 3) Obaveza tuzioca zbog cijeg neispunjenja tuzeni prigovara mora imati karakter protivcinidbe u odnosu na obavezu tuzene strane. 4) Potrebno je da tuzeni ostaje pri ugovoru i da priznaje svoju obavezu prema tuziocu, ali odbija da on prvi ispuni. Ukoliko na ispunjenje ne pristaje zato sto smatra da nije uopste duzan, njemu stoji na raspolaganju druga vrsta prigovora. 5) Tuzeni treba da ima punovazno protivpotrazivanje od tuzioca zbog kojeg mu prigovara u trenutku kad se prigovor istice. Medjutim, tuzeni moze istaci prigovor: ako tuzilac i bez krivice nije ispunio obavezu prema njemu, kad je cinidba tuzioca sadrzinski promenjena (primer, izvrsenje u naturi postalo je nemoguce ali je ostalo obaveza na naknadu u novcu ). kad je tuzilac svoju obavezu ispunio samo delimicno. (primer: prodavac je isporucio samo 600, umesto 1000 kg jabuka). Tada tuzeni nije duzan da najpre ispuni srazmerni deo svoje obaveze tuziocu, vec ima pravo na odlaganje cinidbe u celosti. Prigovor neispunjenog ugovora spada u red tzv. dulatornoh (odlozenih) prigovora. U vei sa dejstvom prigovor neispunjenog ugovora postoje dva stanovista: 1) Po jednom, isticanje ovog prigovora uzrokuje sudsku presudu koja obe ugovorne strane obavezuje da svoje obaveze ispune istovremeno. Ovo stanoviste je prihvaceno u nasem pravu. 2) Po drugom, isticanje prigovora dovodi do odbacivanja tuzbe zbog preuhranjenosti. Ovo stanoviste prihvaceno je u svajcarskom i anglosaksonskom pravu. Prigovor neispunjenog ugovora predstavlja pravno sredstvo odbrane od nesavesnih poverilaca. Ali on ne stiti nesavesne duznike, jer nateruje i jednu i drrugu stranu da se pridrzavaju ugovornih obaveza. Tuzeni koji se njime koristi nije duzan dokazati da tuzilac nije ispunio protivcinidbu na koju se poziva, nego ovaj mora dokazati da je to vec ucinio ili da je spreman da ucini. Prigovor neispunjenog ugovora ima mnogo slicnosti sa tzv. opstim pravom pridrzaja. 54.- ODGOVORNOST ZBOG PRAVNIH NEDOSTATAKA STVARI POJAM PRAVNOG NEDOSTATKA STVARI I POJAM I VRSTE EVIKCIJE Odgovornost zbog pravnih nedostataka (evikcija) se sastoji u uznemiravanju pribavioca stvari na osnovu nekog prava treceg koje je postojalo pre pribaviocevog sticanja te stvari, a o kome on nije znao prilikom zakljucenja ugovora. Evikcija se sastoji u pravnom uznemiravanju pribavioca stvari kojim se iskljucuje, umanjuje ili ogranicava njegovo pravo na pribavljenoj stvari. Pravo na osnovu kojeg se pribavilac

uznemirava obicno je neko stvarno pravo (svojina, hipoteka, sluzbenost), ali moze biti i obligaciono pravo koje ima apsolutno dejstvo. Kada pravo treceg iskljucuje pravo pribavioca, evikcija dovodi do toga da se pribaviocu oduzima drzavina stvari od strane tog treceg (primer, u slucaju kad prodavac proda tudju stvar kupcu koju vlasnik svojinskom tuzbom kasnije povrati. Pribavilac moze stvar zadrzazi po nekom drugom pravnom osnovu a ne po osnovu po kome je stvar stekao od prenosioca (primer, ako je nasledi od pravog vlasnika). U ostalim slucajevima evikcija ne dovodi do oduzimanja drzavine cele stvari od pribavioca, ali se pravo pribavioca umanjuje (primer, ako se pokaze da trece lice ima pravo svojine na jednom delu stvari) ili ogranicava (primer, ako se pokaze da trece lice ima na stvari pravo sluzbenosti) Vrste evikcije.- Evikcija moze biti: 1) Potpuna 2) Delimicna 1.- Potpuna evikcija postoji u slucaju kad pribavilac, usled prava treceg izgubi drzavinu cele stvari (primer, kad prodavac proda kupcu tudju stvar) 2.- Delimicna evikcija postoji kad je pribavilac lisen drzavine jednog dela stvari (primer, kad prodavac proda stvar kao svoju, iako je on samo jedan od suvlasnika) ili kad ima drzavinu cele stvari ali ima uza ovlascenja od onih koja je imao u vidu prilikom zakljucenja ugovora (primer, kad prodavac proda svoju stvar kupcu bez ikakvih tereta, a na toj stvari postoji sluzbenost nekog treceg lica) Razlikovanje evikcije na potpunu i delimicnu od znacaja je za odredjivanje visine naknade koju prenosilac duguje pribaviocu zbog pravnog uznemiravanja, kao i za opstanak samog ugovora koji je zakljucen izmedju prenosioca i pribavioca. 55.- USLOVI, OBAVEZE ZASTITE OD EVIKCIJE I PRAVNE POSLEDICE EVIKCIJE Da bi na strani prenosioca nastala odgovornost zbog pravnih nedostataka, potrebno je da se ispune sledeci uslovi: 1.- Pravno uznemiravanje pribavioca, koje postoji cim neko lice istakne zahtev zasnovan na nekom pravu koje iskljucuje, umanjuje ili ogranicava pravo poverioca. U obzir dolazi samo uznemiravanje koje se vrsi na osnovu nekog prava. Takvo uznemiravanje najcesce dolazi od nekog treceg lica. Pravo zastite od evikcije nastaje: Pribavilac moze tuzbom da zahteva da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje tog prava Kad pribavilac prizna osnovano pravo treceg ili mu isplati izvesnu sumu novca da bi odustao od svog ociglednog prava. Kad pribavilac zadrzi stvar po nekom drugom pravnom osnovu, a ne po osnovu po kom je stvar stekao od prenosioca

2.- Pravni nedostatak koji postoji u trenutku zakljucenja ugovora, odnosno u vreme kad je pribavilac trebalo da stekne pravo o kome je rec.- Ovo pravo je nastalo jos dok je stvar bila u drzavini prenosioca. U tom slucaju pribavilac nema pravo na zastitu ako je to pravo nastalo kasnije, tj. posto je pribavilac stekao stvar. Za nastanak odgovornosti prenosioca za pravne nedostatke nije bitna cinjenica savesbosti odnosno nesavesnosti prenosioca. Nesavesnost prenosioca moze biti od znacaja za visinu naknade. 3.- Savesnost pribavioca ceni se prema tome da li je pribavilac u trebutku predaje stvari na osnovu zakljucenog ugovora znao za pravni nedostatak ili ne. Pravo na zastitu od evikcije ima samo savestan pribavilac, tj. onaj koji za nedostatak nije znao. I pribavilac koji je bio nesavestan ima pravo na zastitu ali je to njegovo pravo nesto manje. On nema pravo na naknadu stete, ali ima pravo da zahteva vracanje datog, odnosno njegovo snizenje. 4.- Obavestenje prenosioca.- Cim se pokaze da trece lice polaze neko pravo na stvar sudskim ili vansudskim putem, pribavilac je duzan da o tome obavesti prenosioca i da ga pozove da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili pretenzija treceg.. Izuzetak je ako je to prenosiocu vec bilo poznato. Prenosilac treba da stiti pribavioca, a od odgovornosti se moze osloboditi samo ako dokaze da je raspolagao sredstvima da se odbije zahtev treceg lica. Sankcije i pravne posledice evikcije.- Sankcije evikcije zavise od toga da li je ona potpuna ili delimicna. U slucaju potpune evikcije, kad je pribavilac potpuno lisen drzavine stvari, ugovor se raskida po samom zakonu bez ikakve izjave pribavioca. U slucaju delimicne evikcije kod koje je pribaviocevo pravo samo umanjeno ili ograniceno, pribavilac moze ili raskinuti ugovor ili zahtevati srazmerno snizenje cene. Pravne posledice evikcije sastoje se u: A) Pravu pribavioca na povracaj datog koji moze biti potpun ili delimican, u zavisnosti od toga da li je u pitanju potpuna ili delimicna evikcija. U slucaju potpune evikcije ugovor se raskida po samom zakonu, tako da prenosilac drzi bez osnova ono sto je primio od pribavioca i obavezan je da mu to vrati, cak i u slucaju kad je pribavilac znao za pravni nedostatak. B) Naknadu stete koju je pretrpeo usled evikcije.. Obuhvata stetu koja se javlja u vidu troskova koje je pribavilac imao povodom zakljucenja i izvrsenja ugovora, povodom same stvari kao i troskove spora. Tu spada i naknada plodova i naknada dobiti. Ugovorno ogranicenje ili iskljucenje prenosioceve odgovornosti.- Posto je evikcija regulisana pravilima dispozitivnog karaktera, moze se sporazumom ugovornih strana prosiriti, ograniciti ili iskljuciti.

Odredba ugovora kojom se ogranicava ili iskljucuje odgovornost za pravne nedostatke je nistava, ako je u vreme zakljucenja ugovora prenosiocu bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat neki nedostatak u njegovom pravu. Nistava je i odredba kojom se prenosilac oslobadja obaveze da on sam ne cini fakticka ili pravna uznemiravanja pribavioca. Sporazum o iskljucenju odgovornosti oslobadja prenosioca samo obaveze da pribaviocu nadoknadi stetu, ali ga ne oslobadja obaveze na povracaj primljenog, osim u slucaju kad je pribavilac pristao da ugovor za njega ima aleatoran karakter. Gubitak prava.- Pribavioceva prava po osnovu pravnih nedostataka gase se istekom godine dana od saznanja za pravo treceg,(odnosi se na vansudsku evikciju), odnosno, istekom sest meseci od pravnosnazno okoncanog spora (odnosi se na sudsku evikciju, odnosno, na slucaj kad je trece lice, pre isteka roka od godinu dana pokrenulo spor, a pribavilac je pozvao prenosioca da se u spor umesa). 56.- ODGOVORNOST ZBOG MATERIJALNIH NEDOSTATAKA STVARI POJAM MATERIJALNOG NEDOSTATKA STVARI I PRETPOSTAVKA ODGOVORNOSTI ZBOG TAKVIH NEDOSTATAKA Pojam.- Odgovornost za materijalne nedostatke je odgovornost prenosioca, koja nastaje zbog toga sto stvar nema sva ona svojstva koja je morala imati, odnosno sto ima neki materijalni nedostatak (manu). Za pojam odgovornosti bitno je postojanje materijalnog nedostatka (mane) stvari. Pod materijalnim nedostatkom se podrazumeva svako odstupanje od normalnih fizicko-hemijskih svojstava stvari koje je za pribavioca stetno. Materijalni nedostatak postoji: Ako stvar nema potrebna svojstva za njenu redovnu upotrebu ili za promet. Ako stvar nema potrebna svojstva za narocitu upotrebu za koju je pribavilac nabavlja a koja je bila poznata prenosiocu ili mu je morala biti poznata, Ako stvar nema svojstva i odlike koje su izricito i precutno ugovorene odnosno propisane Ako nije saobrazna uzorku ili modelu. Nedostatak obuhvata i osobine koje ne uticu na upotrebnu vec samo na trzisnu vrednost stvari (primer, pozlacen umesto zlatnog prstena, vestacka umesto prirodne koze). Potrebni uslovi.- Prenosilac odgovara pribaviaocu zbog materijalnih nedostataka stvari ako se ispune sledeci uslovi: 1.- Znatan nedostatak.- Nedostatak stvari treba da je znatan, tj. veci i ozbiljniji jer se izricito propisuje da se neznatan materijalni nedostatak ne uzima u obzir. Pretpostavlja se da je svaki nedostatak znatan dok se suprotno ne dokaze. Znatan je onaj nedostak koji onemogucuje upotrebu stvari u odredjene svrhe ili je u velikoj meri otezava, ili koji umanjuje trzisnu vrednost stvari.

2.- Skriven nedostatak.- Nedostatak stvari treba da je skriven za pribavioca, tako da ga on nije primetio niti ga je mogao primetiti pri uobicajenom pregledu stvari. Ako je nedostatak prihvatiocu bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat prenosilac ne snosi odgovornost za takav nedostatak. Smatra se da je pribavilac hteo da pribavi stvar sa tim nedostatkom i da je to uticalo na odmeravanje visine njegove obaveze. Odgovornost prenosioca za materijalne nedostatke postoji bez obzira na to da li su mu oni bili poznati, s tim sto cinjenica da su mu nedostaci bili poznati moze uticati na obim njegove odgovornosti. 3.- Postojanje nedostatka u trenutku prelaska rizika na pribavioca.- Nedostatak treba da postoji u casu kad rizik prelazi na pribavioca, a to je u nasem pravu predaja stvari Prenosilac odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave posle prelaska rizika na pribavioca ako su posledica uzroka koji je postojao pre toga. 4.- Blagovremeno obavestenje prenosioca.- Pribavilac treba blagovremeno da obavesti prenosioca o postojanju materijalnog nedostatka, jer je to prethodni uslov za nastanak odgovornosti prenosioca za materijalne nedostatke. Ako se obavestenje ne ucini blagovremeno, pribavilac gubi prava koja mu po tom osnovu pripadaju. Primalac je duzan da primljenu stvar na uobicajeni nacin pregleda ili je da na pregled cim je to po redovnom toku stvari moguce, i da o vidljivim nedostacima obavesti prenosioca u roku od osam dana, a kod ugovora u privredi bez odlaganja. Ako je pregled izvrsen u prisustvu obeju strana, pribavilac je duzan da svoje primedbe zbog vidljivih nedostataka saopsti prenosiocu odmah Kad se posle prijema stvari pokaze da ona ima nedostatak koji se nije mogao otkriti uobicajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari (skriveni nedostatak), pribavilac je duzan da o tome obavesti prenosioca u roku od osam dana, racunajuci od dana kad je nedostatak otkrio, a kod ugovora u privredi bez odlaganja. Prenosilac ne odgovara za nedostatke koji se pokazu posto protekne sest meseci od predaje stvari, osim ako je ugovorom odredjen duzi rok. Obavestenje o nedostatku treba da sadrzi njegov blizi opis i poziv prenosiocu da stvar pregleda. Smatra se da je pribavilac izvrsio svoju obavezu obavestavanja i u slucaju kad obavestenje koje je blagovremeno poslao preporucenim pismom, telegramom ili na drugi pouzdan nacin zadocni ili uopste ne stigne prenosiocu. Ako je nedostatak bio poznat prenosiocu ili mu nije mogao ostati nepoznat, pribavilac ne gubi pravo da se na njega pozove i kada nije izvrsio svoju obavezu da stvar pregleda bez odlaganja, ili obavezu da blagovremeno obavesti prenosioca o nedostatku, kao i kad se nedostatak pokazao po proteku sest meseci od predaje stvari. 57.- PRAVNE POSLEDICE MATERIJALNOG NEDOSTATKA STVARI Pribavilac koji je blagovremeno i uredno obavestio prenosioca o nedostatku moze:

1) Zahtevati od prenosioca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora) 2) Zahtevati snizenje cene 3) Izjaviti da raskida ugovor. Uz svako od ovih ovlascenja ima pravo na naknadu stete. Pribavilac ne moze slobodno da bira neko od navedenih ovlascenja jer mora najpre da zahteva ispunjenje ugovora, pa tek ako ga ne dobije u razumnom roku stice pravo da ugovor raskine ili snizi cenu. Ako se odluci za raskid ugovora mora ostaviti prenosiocu naknadni primereni rok za ispunjenje ugovora, osim ako mu je prenosilac saopstio da nece ispuniti ugovor, ili ako iz okolnosti konkretnog slucaja ocigledno proizilazi da prenosilac ne moze ispuniti ugovor ni u naknadnom roku. Po isteku tok roka, ugovor se, ako nije ispunjen raskida po samom zakonu. Ugovorno ogranicenje ili iskljucenje prenosioceve odgovornosti.- Odgovornost za materijalne nedostatke je regulisana pravilima dispozitivnog karaktera, tako da je ugovornici mogu prosiriti, ograniciti ili iskljuciti. Sporazum o ogranicenju i iskljucenju ove odgovornosti je nistav ako je: 1) Nedostatak bio poznat prenosiocu a on o njemu nije obavestio pribavioca 2) Prenosilac nametnuo takav sporazum koristeci svoj poseban monopolski polozaj Osim toga, prenosilac ne odgovara za materijalne nedostatke stvari koja je prodata kakvatakva, djuture ili putem javne prodaje. Gubitak prava.- Prava pribavioca koji je blagovremeno obavestio prenosioca o postojanju nedostatka gase se po isteku jedne godine, racunajuci od dana odasiljanja obavestenja prenosiocu, osim ako je prenosiocevom prevarom pribavilac bio sprecen da ih upotrebi. Pribavilac koji je blagovremeno obavestio prodavca o postojanju nedostatka, moze i posle proteka roka od jedne godine, ako jos nije isplatio cenu, istaci svoj zahtev da se cena snizi ili da mu se isplati steta kao prigovor protiv prenosiocevog zahteva da mu se isplati cena. 58.- PREKOMERNO OSTECENJE POJAM, USLOVI I PRAVNE POSLEDICE Pojam.- Prekomerno ostecenje postoji kad se kod dvostrano teretnog ugovora vrednosti prestacija nadju u takvoj disproporciji da prelaze zakonom ustanovljenu granicu odstupanja. Za pojam prekomernog ostecenja najbitnija cinjenica je postojanje nesrazmerne vrednosti uzajamnih davanja, sto je protivno nacelu jednake vrednosti davanja koje se primenjuje na dvostrano teretne ugovore. Uslovi.- Postojanje prekomernog ostecenja pretpostavlja sledece uslove: 1.- Dvostrano-teretan i komutativan ugovor.- U nasem pravu se prekomerno ostecenje primenjuje na sve takve ugovore. S obzirom na to, ne moze se primeniti na dobrocine i aleatorne ugovore. Pored toga, ne mogu se napadati zbog prekomernog ostecenja: ugovor o poravnanju, ugovor o javnoj prodaji.

2.- Ocigledna nesrazmera.- Za postojanje prekomernog ostecenja neophodno je da izmedju uzajamnih davanja ugovornika postoji ocigledna nesrazmera. To treba da bude takva nesrazmera da svakome pada u oci i treba da postoji u vreme zakljucenja ugovora. To znaci da se za njeno utvrdjivanje uzima u obzir prometna vrednost predmeta prestacije u vreme zakljucenja ugovora, koja se poredi sa ugovorenom vrednoscu stvari. Ocena da li je konkretna nesrazmera ocigledna prepusta se sudu. U nasem ranijem pravu visina nesrazmere je bila odredjena matematicki, tj. razlomkom kao ostecenje preko polovine. 3.- Neznanje za pravu vrednost stvari.- Subjektivni element prekomernog ostecenja ogleda se u zahtevu da ostecena strana nije znala niti je morala znati za pravu vrednost stvari. To znaci da u nasem pravu je usvojen subjektivan pojam prekomernog ostecenja, odnosno da se nesrazmera javlja kao posledica jednog subjektivnog momenta ostecene strane. Dejstvo.- Ugovor kod kojeg postoji prekomerno ostecenje je rusljiv ugovor tako da ostecena strana moze zahtevati da se on ponisti, a takav zahtev moze istaci ili putem tuzbe ili isticanjem prigovora rusljivosti. S obzirom da je ugovor rusljiv samo zbog nesrazmere uzajamnih davanja, druga strana moze odrzati ugovor ako ponudi dopunu do prave vrednosti. Pravo da se zahteva ponistenje ugovora prestaje istekom jedne godine od njegovog zakljucenja, a odricanje unapred od ovog prava nema pravnog dejstva. 59.- NEMOGUCNOST ISPUNJENJA OBAVEZE KOD UZAJAMNIH UGOVORA Naknadna nemogucnost ispunjenja individualno odredjene obaveze jedne strane kod dvostranih ugovora, bez obzira na to da li je objektivna ili subjektivna, ima specificno dejstvo koje zavisi od toga da li je nega od strana odgovorna za nemogucnost, ili je ona nastala bez njihove odgovornosti. S obzirom na to postoje tri vrste nemogucnosti: 1) Nemogucnost za koju ne odgovara ni jedna strana 2) Nemogucnost za koju odgovara duznik 3) Nemogucnost za koju odgovara druga strana (poverilac) 1.- Nemogucnost ispunjenja za koju ne odgovara ni jedna strana.- Kad je ispunjenje obaveze jedne strane postalo nemoguce zbog dogadjaja za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana gasi se i obaveza druge strane. U tom slucaju gase se obaveze obeju strana Strana cija je cinidba postala nemoguca snosi rizik nemogucnosti ispunjenja svoje obaveze jer gubi pravo da zahteva protivcinidbu. Medjutim, ako je druga strana nesto ispunila od svoje obaveze, moze zahtevati vracanje po pravilima o vracanju stecenog bez osnova. U slucaju delimicne nemogucnosti ispunjenja zbpg dogadjaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, ugovor ostaje na snazi u odnosu na deo cinidbe koji je jos moguc, s tim sto druga strana ima pravo da zahteva srazmerno smanjenje svoje obaveze. Ako delimicno ispunjenje ne odgovara potrebama druge strane ona moze raskinuti ugovor.

2.- Nemogucnost ispunjenja za koju odgovara duznik.- Duznik je odgovoran za naknadnu nemogucnost ispunjenja svoje obaveze ako je za to kriv, tj. ako je nemogucnost ispunjenja njegove obaveze usledila zbog okolnosti nastalih posle zakljucenja ugovora koje nije mogao spreciti, otkloniti ili izbeci.. Posledice ove odgovornosti ZOO nisu izricito propisane. One proizilaze iz pravila kojim se regulisu posledice neispunjenja duznikove obaveze. U slucaju kad nastupi naknadna nemogucnost ispunjenja duznikove obaveze, poverilac ne moze traziti njeno ispunjenje. Duznik zbog uzajamnosti gubi pravo na protivcinidbu iako je njeno ispunjenje moguce. S obzirom da je duznik odgovoran zbog neispunjenja obaveze, ugovorni odnos se u tom slucaju ne gasi, vec dolazi do preinacenja poverioceve trazbine. Umesto nemoguce cinidbe poverilac moze zahtevati: Naknadu stete zbog neispunjenja obaveze (tzv. pozitivni ugovorni interes).- Poverilac u tom slucaju ima pravo na vrednost nemoguce cinidbe kao i na naknadu posredno pretrpljene stete. To znaci da naknada stete zamenjuje u svemu nemogucu cinidbu (teorija zamene). U tom slucaju poverilac treba da ispuni svoju obavezu drugoj strani jer ona zadrzava pravo na protivcinidbu. Odustati od ugovora.- U tom slucaju poverilac nije duzan da ostavi duzniku naknadni rok za ispunjenje obaveze jer bi to bilo besmisleno. Posto raskidom ugovor prestaje da postoji, ni poverilac ne mora ispuniti svoju obavezu, a ako je vec ispunio moze traziti povracaj istog. Ukoliko je zbog raskida ugovora pretrpeo stetu, poverilac ima pravo da zahteva njenu naknadu a duzan je da od iznosa stete odbije vrednost svoje cinidbe i troskove koje je ustedeo (teorija diferencije). 3.- Nemogucnost ispunjenja za koju odgovara druga strana (poverilac).- U slucaju kad nemogucnost ispunjenja obaveze jedne strane prouzrokuje druga strana, tj. poverilac, duznikova obaveza se gasi, ali on zadrzava svoje potrazivanje prema drugoj strani, s tim sto se ono smanjuje za onoliko koliko je duznik imao koristi od oslobodjenja od svoje obaveze. 60.- PROMENJENE OKOLNOSTI POJAM, ZNACAJ, OBELEZJA I POSLEDICE Pod promenjenim okolnostima podrazumevaju se izvesne okolnosti koje nastupaju posle zakljucenja ugovora, koje se nisu mogle predvideti u vreme zakljucenja ugovora, a koje otezavaju ispunjenje obaveze jedne strane ili se zbog njih ne moze ostvariti svrha ugovora. Kad nastupe promenjene okolnosti postavlja se pitanje da li strana ugovornica koja je njima pogodjena moze zahtevati da se ugovor raskine ili da se njegova sadrzina prilagodi novim prilikama. Prema teoriji clausula rebus sic stantibus (dok stvari tako stoje), ugovor obavezuje samo ako su stvari ostale u istom stanju u kome su bile u vreme zakljucenja ugovora. U prilog uvazavanju promenjenih okolnosti navode se: nacelo jednake vrednosti uzajamnih davanja, nacelo savesnosti i postenja i nacelo pravicnosti. Promenjene okolnosti mogu uticati na raskid ili izmenu ugovora samo ako su ispunjeni sledeci uslovi:

1.- Izvanrednost i nepredvidljivost, tj. da promenjene okolnosti budu takve da odstupaju od redovnog toka stvari. S obzirom na to, raskid ugovora se ne moze zahtevati ako je strana koja se poziva na promenjene okolnosti bila duzna da u vreme zakljucenja ugovora uzme u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbeci ili savladati. U izvanredne i nepredvidljive okolnosti spadaju izvesni prirodni dogadjaji (primer, poplava, susa, grad, zemljotres) upravne mere (primer, zabrana uvoza) ili ekonomske pojave (primer, veliki skok cena) 2.- Otezanje ispunjenja obaveze, odnosno neostvarivanje svrhe ugovora.- Ove posledice moraju biti izrazene u toj meri da je ocigledno da ugovor vise ne odgovara ocekivanjima ugovornih strana, i da bi po opstem misljenju bilo nepravicno odrzati ga na snazi takav kakav je. Ovakve okolnosti jednu stranu dovode u ocigledno neravnopravan polozaj u odnosu na drugu stranu. 3.- Nastupanje promenjenih okolnosti pre isteka roka za ispunjenje.- Strana koja zahteva raskid ugovora se ne moze pozivati na promenjene okolnosti koje su nastupile po isteku roka odredjenog za ispunjenje njene obaveze. Takve promenjene okolnosti se ne uzimaju u obzir, jer duznik snosi sve posledice koje proizilaze iz njegove docnje, pa i one koje nastaju zbog promenjenih okolnosti. Dejstvo.a) Ugovorna strana koja je pogodjena uticajem promenjenih okolnosti moze zahtevati da se ugovor raskine (tuzbom, prigovorom, protivtuzbom). Duzna je da obavesti drugu stranu cim je saznala da su takve okolnosti nastupile, jer odgovara za stetu koju druga strana trpi zbog propustenog ili neblagovremenog obavestenja. b) Druga strana ima mogucnost da izbegne raskid i odrzi ugovor ako ponudi ili pristane da se odgovarajuci uslovi ugovora pravicno izmene. O raskidu ugovora odlucuje sud (tzv. sudski raskid ugovora). Sud mora voditi racuna o cilju ugovora, o opstem interesu i o interesu obeju strana. U slucaju kad izbegne raskid ugovora sud ce na zahtev druge strane obavezati stranu koja ga je obavezala da naknadi drugoj strani pravican deo stete koji trpi zbog toga. Strane se mogu ugovorom unapred odreci pozivanja na odredjene promenjene okolnosti, osim ako je to u suprotnosti sa nacelom savesnosti i postenja. Ne mogu se na opsti nacin odreci pozivanja na sve moguce promenjene okolnosti.

61.- SPORAZUMNO RASKIDANJE UGOVORA

Raskidanje ugovora je nacin prestanka punovaznog ugovora koji se ostvaruje saglasnom izjavom volje oba ugovornika ili izjavom volje jednog od njih ako je to predvidjeno zakonom. S obzirom na to moguce je: 1) Sporazumno, i 2) Jednostrano raskidanje ugovora Sporazumno raskidanje ugovora je ugovor kojim ugovornici odustaju od svog ranije zakljucenog ugovora. To je novi ugovor koji ugovornici zakljucuju u slucaju kad vise ne zele ostvarivanje onog pravnog dejstva zbog koga su ugovor i zakljucili. Takav nacin prestanka ugovora je posledica nacela autonomije volje. Sporazumno raskidanje ugovora je moguce samo u slucaju neizvrsenog ili delimicno izvrsenog ugovora. Za sporazumno raskidanje ugovora zahtevaju se svi oni opsti uslovi koji se zahtevaju za punovaznost svakog ugovora. Formalni ugovor u nasem pravu se moze raskinuti i neformalnim sporazumom, osim ako je za odredjeni slucaj zakonom predvidjeno sto drugo, ili ako cilj zbog koga je propisana forma za zakljucenje ugovora zahteva da raskidanje ugovora bude obavljeno u istoj formi. Sporazumno raskidanje ugovora, po pravilu, nema retroaktivno dejstvo. Ono oslobadja duznika od ispunjenja obaveza za ubuduce, tj. onih obaveza koje on jos nije izvrsio do momenta raskida. Ono sto je vec izvrseno ostaje punovazno, tako da se ne moze zahtevati njegov povracaj. 62.- JEDNOSTRANO RASKIDANJE UGOVORA ZBOG NEISPUNJENJA POJAM, RAZVOJ, USLOVI I POSLEDICE Ugovor se moze jednostrano raskinuti: 1) Zbog neispunjenja 2) Zbog promenjenih okolnosti 3) Zbog materijalnih nedostataka stvari Raskid ugovora zbog neispunjenja je nacin prestanka punovaznog dvostranog ugovora zbog neispunjenja obaveze jedne strane. Kod svih dvostranih ugovora obaveza jedne strane predstavlja osnov obaveze druge strane. U slucaju kad jedan ugovornik ne ispuni svoju obavezu, drugi moze da zahteva prinudno ispunjenje ili da ugovor jednostrano raskine, ako smatra da je raskid za njega povoljnije resenje U tzv. romanskim pravima se raskid ugovora zbog neizvrsenja moze ostvariti samo sudskom odlukom (tzv. sudski raskid). U pravu vecine evropskih zemalja, ukljucujuci i nase, takav raskid ugovora vrsi se jednostranom izjavom volje koju poverilac upucuje duzniku (tzv. vansudski raskid, osim ako priroda ugovornog odnosa nalaze potrebu sudskog mehanizma raskida (primer, raskid ugovora zbog promenjenih okolnosti).

U slucaju raskida ugovora poverilac ima pravo i na naknadu stete zbog neispunjenja. Tada obaveza naknade stete pretpostavlja subjektivnu duznikovu docnju, tj. neispunjenje obaveze koje je duznik skrivio. Radi se o steti zbog neispunjenja (tzv. pozitivan ugovorni interes) od koje treba da se odbije vrednost poverioceve cinidbe i troskovi koje je on ustedeo, sto znaci da poveriocu pripada jedino zahtev zbog diferencije. Za jednostrano raskidanje ugovora zbog neispunjenja moraju biti ispunjeni sledeci uslovi: 1.- Vernost ugovoru, pa u vei s tim, na jednostrano raskidanje ugovora zbog neizvrsenja ovlascena je samo strana koja je verna ugovoru, tj. samo strana koja je svoju obavezu ispunila ili je spremna da je ispuni. 2.- Neispunjenje obaveze druge strane je osnovni uslov za raskid ugovora zbog neispunjenja. Neispunjenje ugovorne obaveze moze biti: Potpuno, kod kojeg duznik nije preduzeo nista da bi svoju obavezu ispunio Delimicno, kod kojeg je duznik ispunio obavezu ali ne onako kako je ugovorom predvidjeno. Moze predstavljati razlog za raskidanje ugovora ako za drugu stranu ne predstavlja neocekivanu korist tako da se osujecuje cilj ugovora (to je uglavnom slucaj sa nedeljivim prestacijama) U nasem pravu se posebno regulise raskidanje ugovora sa uzastopnim obavezama, tj. obavezama cije se ispunjenje ponavlja: Kad jedna strana ne ispuni uzastopnu obavezu, druga strana moze u razumnom roku raskinuti ugovor, ne samo u odnosu na nju, nego i u odnosu na sve buduce obaveze, ako je iz datih okolnosti ocigledno da ni one nece biti ispunjene. Druga strana moze raskinuti ugovor i u pogledu vec ispunjenih obaveza, ako njihovo ispunjenje bez izostalih ispunjenja nema interesa za nju. Duznik moze odrzati ugovor ako da odgovarajuce obezbedjenje. Ugovor se ne moze raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dela obaveze. ZOO ne pominje krivicu kao uslov raskida ugovora, ali se krivica pretpostavlja, 3.- Naknadni rok za ispunjenje, pored isteka roka u kome je duznik trebao da ispuni svoju obavezu. Ako duznik ne ispuni obavezu ni u naknadnom roku ugovor se raskida po samom zakonu. Poverilac je duzan da obavesti duznika da raskida ugovor. Naknadni rok nije novi rok vec dopunski rok koji duzniku treba da omoguci da zapoceto izvrsenje obaveze okonca. Taj rok treba da bude primeren, tj. da je u skladu sa okolnostima konkretnog slucaja. Poverilac moze raskinuti ugovor bez ostavljanja duzniku naknadnog roka: Ako iz duznikovog drzanja proizilazi da on svoju obavezu nece izvrsiti ni u naknadnom roku, Kad je, i pre isteka roka za ispunjenje obaveze, ocigledno da duznik nece ispuniti svoju obavezu iz ugovora.

Dejstvo raskidanja ugovora zbog neispunjenja ogleda se u sledecem: 1) Raskidanjem ugovora prestaje da postoji njegovo dejstvo, tako da se obe strane oslobadjaju svojih obaveza, osim obaveze na naknadu eventualne stete. 2) Kad su obe strane delimicno izvrsile svoje obaveze ili je samo jedna potpuno izvrsila svoju obavezu raskid ugovora deluje retroaktivno. Dolazi do restitucije, tako da svaka strana ima pravo da joj se vrati ono sto je dala. Ako pravo na povracaj imaju obe strane, uzajamna vracanja se vrse istovremeno. 3) Osim obaveze da vrati ono sto je na osnovu raskinutog ugovora primila, svaka strana duguje drugoj i naknadu za koristi koje je u medjuvremenu imala od onoga sto je duzna da vrati, odnosno nadoknadi. Strana koja vraca novac duzna je da plati i zateznu kamatu od dana kad je isplatu primila. 4) Sporazumnom raskidu ugovora voljom stranaka moze se dati retroaktivno dejstvo osim kod ugovora sa trajnim izvrsenjem. Kod ovih ugovora raskid moze delovati samo za ubuduce (primer, kod ugovora o zakupu koji je trajao izvesno vreme, nije ). 63.- RASKIDANJE FIKSNIH UGOVORA Posebna pravila predvidjaju se za raskid tzv. fiksnih ugovora pod kojima se podrazumevaju takvi ugovori kod kojih je ispunjenje o roku bitan sastojak ugovora. Nije svaki tacno odredjen rok bitan sastojak ugovora, vec samo onaj koji je kao takav ugovorom predvidjen kao bitan (primer, izrazima fiksno ili najdalje do odredjenog roka), ili ako to proizilazi iz prirode samog ugovora ili iz okolnosti (primer, predaja klavira po ugovoru o zakupu za odrzavanje zakazanog koncerta). Fiksna osobina ugovora se ne pretpostavlja, tako da je teret dokazivanja na poveriocu. Kod fiksnih ugovora duznik mora svoju obavezu da ispuni u tacno odredjenom roku. Ako se obaveza ne ispuni u tom roku ugovor se raskida po samom zakonu. To znaci da za njihov raskid poverilac ne mora duzniku da ostavlja naknadni rok za ispunjenje. Poverilac moze odrzati takav ugovor na snazi, ako po isteku roka, bez odlaganja obavesti duznika da zahteva ispunjenje ugovora. Kad je poverilac zahtevao ispunjenje pa ga nije dobio u razumnom roku, moze izjaviti da raskida ugovor. 64.- NISTAVI UGOVORI RAZLIKOVANJE OD TZV. NEPOSTOJECIH UGOVORA, POJAM NISTAVIH UGOVORA I ISTICANJE NISTAVOSTI Ponistenje ugovora je nacin prestanka nevazeceg ili nepunovaznog ugovora zbog nekog nedostatka koji je postojao jos u trenutku zakljucenja ugovora. Kod nepunovaznog ugovora nisu ispunjeni neki od zakonskih zahteva koji uslovljavaju punovazan nastanak i opstanak ugovora (poslovna sposobnost ugovornika, predmet, osnov, saglasnost volja ili forma). ZOO u nepunovazne ugovore ubraja:

1) Nistave (apsolutno nistave) 2) Rusljive (relativno nistave). Ugovor kod kojeg postoji nesporazum o prirodi ugovora, predmetu ili osnovu smatra se nepostojecim jer u tom slucaju ugovor ne nastaje. 1.- Nistav je onaj ugovor koji je protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim obicajima, pod uslovom da cilj povredjenog pravila ne upucuje na neku drugu sankciju ili da zakon u odredjenom slucaju ne propisuje sto drugo. ZOO propisuje da je nistav: Ugovor ciji je predmet obaveze nemoguc, nedopusten, neodredjen ili neodrediv Ugovor bez osnova ili sa nedopustenim osnovom Ugovor pravnog lica koji izlazi iz okvira njegove pravne sposobnosti Ugovor koji nije zakljucen u propisanoj formi Zelenaski ugovor.

Ugovor moze biti nistav: 1) U celini (primer, ugovor zakljucen od strane potpuno poslovno nesposobnog lica) 2) Moze biti nistav i samo jedan deo ugovora (primer, ugovor zakljucen pod nemoralnim uslovom, ugovor kod kojeg je ugovorena veca kamata od one koja je propisana). Po pravilu da se korisno stetnim ne kvari, nistavost dela ugovora ne povlaci nistavost celog ugovora. U nasem pravu se propisuje da nistavost neke odredbe ugovora ne povlaci nistavost samog ugovora ako on moze opstati bez nistave odredbe, i ako ona nije bila ni uslov ugovora ni odlucujuca pobuda zbog koje je ugovor zakljucen. Ugovor ce ostati na snazi cak iako je nistava odredba bila uslov ili odlucujuca pobuda ugovora, u slucaju kad je nistavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobodjen te odredbe i vazio bez nje. Nistav ugovor ne postaje punovazan kada uzroci nistavosti naknadno nestanu (primer, kad ono sto je bilo zabranjeno postane dozvoljeno ili kad poslovno nesposobno lice postane poslovno sposobno). Nistavost se ne otklanja ni dobrovoljnim ispunjenjem ugovora. Ipak, ako je zabrana koja ugovor cini nistavim bila manjeg znacaja a ugovor je izvrsen, nistavost se, u slucaju kad je zabrana kasnije nestala ne moze isticati. Moze se osnaziti i ugovor koji nije zakljucen u propisanoj formi ako njegove strane u celini ili u preteznom delu ispune obaveze koje su njime preuzele, osim ako iz cilja zbog koga je forma propisana ne proizilazi sto drugo.

Nistav ugovor se ne moze naknadno osnaziti (konvalidirati), ali se zato moze konvertovati, tj. pretvoriti u drugi punovazan ugovor. Onda ce medju ugovaracima vaziti taj drugi ugovor ako su ispunjena dva uslova: 1) Da je to u saglasnosti sa ciljem koji su ugovaraci imali u vidu kad su ugovor zakljucili 2) Da se moze uzeti da bi oni zakljucili taj drugi ugovor da su znali za nistavost svog ugovora. (primer, ako se sa zakljucenjem ugovora o ustupanju i raspodeli imovine za zivota nije saglasio neki od potomaka takav ugovor nije punovazan. On se moze pretvoriti u ugovor o poklonu zakljucen sa potomcima koji su dali svoj pristanak). ZOO predvidja mogucnost konverzije nistavog ugovora s tim sto se pojmom nistavog ugovora obuhvataju i nepostojeci ugovori. Nistav ugovor ne proizvodi nikakva pravna dejstva. Za razlog nistavosti je karakteristicno da deluje sam po sebi (per se) To znaci da se za nastupanje nistavosti ne zahteva ni izjava ni izjava volje, ni tuzba, ni presuda. Moze se podici tuzba radi utvrdjivanja da je ugovor nistav. Nistavost je apsolutna jer vazi za i protiv svakoga. Na nistavost se mogu pozivati strane ugovornice, njihovi pravni sledbenici i svako zainteresovano lice, tj. svako trece lice na ciji pravni polozaj nistavost utice. Nistavost je ustanovljena pretezno u javnom interesu. Zbog toga sud na nju pazi po sluzbenoj duznosti, a pravo da trazi utvrdjivanje nistavosti ima i javni tuzilac.. Pravo na isticanje nistavosti ne gasi se protekom vremena, sto je u rimskom pravu izrazeno maksimom sto je u pocetku bilo nevaljalo ne moze tokom vremena postati valjano. 65.- POSLEDICE UTVRDjIVANJA NISTAVOSTI Za nistav ugovor se kaze da da pravno uopste ne postoji, odnosno da ne proizvodi nikakva pravna dejstva. On ipak moze da proizvede neke nezeljene pravne posledice (odgovornost za stetu, primenu pravila o sticanju bez osnova). Ova dejstva ne nastaju na osnovu takvog ugovora vec povodom njegovog ponistenja. Ako su ugovorne strane (obe ili samo jedna) ispunile svoje obaveze izvrsene cinidbe su bez osnova. Tada je svaka ugovorna strana duzna da vrati drugoj sve ono sto je primila po osnovu takvog ugovora. Ako to nije moguce ili ako se priroda onog sto je ispunjeno protivi vracanju, ima se dati odgovarajuca naknada u novcu prema cenama u vreme donosenja sudske odluke ako zakon ne odredjuje sto drugo. Vrsi se dakle povracaj u predjasnje stanje ili tzv. restitucija. Posebna pravila predvidjaju se za slucaj kad je ugovor nistav zato sto je po svojoj sadrzini ili cilju protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim obicajima. U tom slucaju sud moze: 1) Odbiti u celini ili delimicno zahtev nesavesne strane za vracanje onog sto je drugoj strani dala (to je u skladu sa maksimom da se nece slusati onaj ko navodi svoju sramotu), ili

2) Odluciti da druga strana, ono sto je primila po osnovu zabranjenog ugovora preda opstini na cijoj teritoriji ona ima sediste, odnosno prebivaliste ili boraviste. Kao pravna posledica nistavog ugovora moze se javiti i naknada stete. Ugovarac koji je kriv za zakljucenje nistavog ugovora, odgovoran je svom saugovaracu za stetu koju trpi zbog nistavosti ugovora ako je ovaj bio savestan, tj. ako nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka nistavosti. 66.- RUSLJIVI UGOVORI POJAM, PONISTENJE, OSNAZENJE I POSLEDICE PONISTENJA Rusljivi su oni ugovori koji proizvode pravna dejstva, ali mogu biti ponisteni na zahtev ovlascenih lica u zakonom predvidjenom rpku, a iz razloga kojima se vredjaju prvenstveno privatni interesi. Na osnovu zahteva ovlascenog lica za ponistaj rusljivog ugovora sud izrice ponistenje takvog ugovora. Razlozi koji ugovor cine rusljivim su; nedostatak volje (bitna zabluda, prevara, pretnja) prekomerno ostecenje ogranicena poslovna sposobnost strane u ugovoru. Pravo da zahteva ponistaj rusljivog ugovora imaju: 1) Ugovorna strana u cijem je interesu rusljivost ustanovljena 2) Njeni naslednici 3) Treca lica kojima je to pravo u izvesnim slucajevima priznato (primer, staralac maloletnikov, javni pravobranilac) 4) Lica koja imaju interes da se ugovor ponisti 5) Saugovarac maloletnog lica kojeg je ovaj lukavstvom uverio da je poslovno sposoban. Posledica ponistenja rusljivog ugovora je ukidanje njegove privremene vaznosti i to retroaktivno. Uzima se da je takav ugovor od pocetka bio nistav, odnosno da ne proizvodi pravna dejstva od momenta njegovog zakljucenja (ex tunc). Strane ugovornice mogu se sporazumeti da ponisteni ugovor nece proizvoditi pravna dejstva samo za ubuduce (ex nunc) a da se dejstva koja je ugovor proizveo do momenta njegovog ponistenja smatraju punovaznim. Ako je na osnovu rusljivog ugovora koji je ponisten nesto bilo ispunjeno moze se traziti povracaj datog, odnosno, izvrsiti vracanje (restitutio in integrum). Ako to nije moguce ima se dati odgovarajuca naknada u novcu i to prema cenama u vreme vracanja, odnosno donosenja sudske odluke. Pored obaveze vracanja kao posledica ponistenja rusljivog ugovora moze se javiti i naknada stete. Ugovarac na cijoj je strani uzrok rusljivosti odgovoran je svom saugovaracu za stetu koju trpi zbog ponistenja ugovora, ako ovaj nije znao niti je morao znati za postojanje uzroka rusljivosti ugovora.

Za stetu nastalu ponistenjem ugovora odgovorno je i ograniceno poslovno sposobno lice ako je lukavstvom uverilo svog saugovaraca da je poslovno sposobno. Pravo na ponistaj rusljivog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog rusljivosti, odnosno od prestanka prinude. U svakom slucaju prestaje istekom roka od tri godine od dana zakljucenja ugovora. Ako se u predvidjenom roku ne zahteva ponistaj rusljivog ugovora nastupa njegova konvalidacija, odnosno naknadno osnazenje i ugovor proizvodi pravna dejstva od momenta njegovog zakljucenja. Konvalidacija se moze izvrsiti i odricanjem (izricitim ili precutnim) od prava na ponistaj ugovora od strane lica kojima zakon to pravo daje. Jedanput konvalidiran ugovor postaje konacno punovazan i on za ugovorne strane proizvodi pravna dejstva od momenta njegovog zakljucenja. To znaci da konvalidacija ima retroaktivno dejstvo. 67.- SLUCAJNA NEMOGUCNOST ISPUNJENJA OBAVEZE POJAM, VRSTE I DEJSTVO Nemogucnost ispunjenja je nacin prestanka obligacija koji nastaje u slucaju kad ispunjenje duznikove obaveze postane nemoguce usled okolnosti zbog kojih duznik ne odgovara.Radi se o okolnostima nastalim posle nastanka obligacije (naknadna nemogucnost) To mogu biti okolnosti koje onemogucavaju ispunjenje obaveze u: 1) Fizickom smislu (primer, unisti se automobil u sudaru), tzv. fizicka nemogucnost, 2) Okolnosti pravne prirode (primer, zabrani se uvoz stvari koja je predmet ugovora), tzv. pravna nemogucnost. Da bi nemogucnost izvrsenja dovela do prestanka obligacije moraju se ispuniti sledeci uslovi: 1.- Naknadna nemogucnost, odnosno, da je nemogucnost nastupila posle nastanka obligacije. Ako su predmet obaveze stvari odredjene po rodu obaveza ne prestaje jer rod ne propada. Izuzetno, ako su predmet obaveze stvari odredjene po rodu koje se imaju uzeti iz odredjene mase tih stvari obaveza prestaje kad propadne cela ta masa. 2.- Neodgovornost duznika za nastalu nemogucnost, sto znaci da to moze biti samo takva nemogucnost ispunjenja koja je nastala bez duznikove krivice, tj. usled okolnosti koje duznik nije mogao spreciti, otkloniti ili izbeci. 3.- Duznik koji nije pao u docnju. Ako je duznik pao u docnju za koju odgovara, on odgovara za delimicnu ili potpunu nemogucnost ispunjenja i ako tu nemogucnost nije skrivio. Do prestanka obligacije zbog nemogucnosti izvrsenja dolazi samo na zahtev duznika koji treba da dokaze okolnosti koje iskljucuju njegovu odgovornost. Ako je nemogucnost izvrsenja potpuna obligacija se gasi u potpunosti. Kod delimicne nemogucnosti duznik se oslobadja obaveze u onom delu u kome je postala nemoguca, ali ostaje u obavezi u delu koji je moguce ispuniti.

Prestanak obligacije usled nemogucnosti izvrsenja je konacan tako da ne dolazi do ozivljavanja duznikove obaveze ako njeno izvrsenje kasnije postane moguce. Duznik odredjene stvari koji je oslobodjen obaveze usled nemogucnosti ispunjenja, duzan je da ustupi poveriocu pravo koje bi imao prema trecem licu zbog nastale nemogucnosti. 68.- PROTEK VREMENA, OTKAZ I SMRT JEDNE STRANE Protek vremena javlja se kao nacin prestanka trajnih dugovinskih odnosa. Ako je takav odnos sa odredjenim rokom trajanja, on prestaje kad rok istekne, osim kad je ugovoreno ili zakonom odredjeno da se posle isteka roka dugovinski odnos produzava za neodredjeno vreme ako ne bude blagovremeno otkazan. Ako kod trajnog dugovinskog odnosa vreme njegovog trajanja nije odredjeno svaka strana moze ga prekinuti otkazom. Otkaz mora biti dostavljen drugoj strani, s tim sto se moze dati u svako doba, samo ne u nevreme. Otkazani dugovinski odnos ne prestaje automatski vec kad istekne otkazni rok odredjen ugovorom, a ako takav rok nije odredjen ugovorom odnos prestaje po isteku roka odredjenog zakonom ili obicajem, odnosno istekom primerenog roka. Strane mogu ugovoriti da ce njihov dugovinski odnos prestati samim dostavljanjem otkaza ako za odredjeni slucaj zakon ne naredjuje sto drugo. Smrt nije redovan nacin prestanka obaveze, jer smrcu duznika ili poverioca obligacija ne prestaje vec prelazi na njihove naslednike Postoje obligacije koje se gase smrcu duznika ili poverioca. To su prema ZOO samo one obligacije koje su nastale s obzirom na licne osobine ili sposobnosti strane. To je slucaj sa ugovorom o delu, kojim se poznati slikar obavezao da izradi portret narucioca, ugovorom o punomocstvu, ugovorom o ortakluku i obavezom izdrzavanja.

PROUZROKOVANJE STETE DRUGOME 69.- PROUZROKOVANJE STETE DRUGOME KAO IZVOR OBLIGACIONOG ODNOSA Prouzrokovanje stete drugome je poseban izvor obligacija, kod koga obligacioni odnos nastaje iz same cinjenice da je steta prouzrokovana drugome. Subjekti tog odnosa su: 1) Stetnik lice koje je stetu prouzrokovalo 2) Osteceni lice kome je steta prouzrokovana 3) Odgovorno lice u odredjenim slucajevima, kao lice koje stetu nije prouzrokovalo, ali za stetu odgovara.

Sadrzinu ovog izvora obligacija cini obaveza stetnika da nadoknadi prouzrokovanu stetu, i pravo ostecenog da od njega zahteva naknadu. Da bi se izbeglo prouzrokovanje stete drugome, nephodno je pazljivo ponasanje, sto nalazu moralne i pravne norme. Postoji: 1.- Opsta, apsolutna zabrana prouzrokovanja stete drugome koja se izrice posredno, kroz nametanje obaveze licu koje je stetu prouzrokovalo da je nadoknadi. 2.- Posebna, relativna zabrana prouzrokovanja stete drugome koja se izrice kako posredno, tako i neposredno, kao u nasem pravu. Prema ZOO svako je duzan da se uzdrzi od postupka kojim se drugom moze prouzrokovati steta. 70.- UGOVORNA I NEUGOVORNA ODGOVORNOST TEORIJSKE I PRAKTICNE RAZLIKE 1.- Neugovorna odgovornost nastaje bez posebnog pravnog odnosa izmedju stetnika i ostecenog zbog povrede opste zabrane prouzrokovanja stete drugome. 2.- Ugovorna odgovornost pretpostavlja postojanje posebnog pravnog odnosa izmedju stetnika i ostecenog i povredu posebne (relativne) zabrane pruzrokovanja stete drugome. Slicnosti izmedju neugovorne i ugovorne odgovornosti su sto i jedna i druga odgovornost radjaju obavezu naknade stete. Razlike izmedju neugovorne i ugovorne odgovornosti: 1.- Kod neugovorne odgovornosti, jedina i osnovna obaveza je naknada stete. Kod ugovorne odgovornosti, osnovna duznikova obaveza je isplata duga, a obaveza naknade stete je sekundarna obaveza koju duznik duguje pored osnovne obaveze, u slucaju da uopste ne ispuni svoju obavezu, ili svoju obavezu ne ispuni onako kako je preuzeo. 2.- Neugovorna odgovornost je sira od ugovorne odgovornosti u pogledu subjekta. Kod neogovorne odgovornosti odgovaraju za stetu i lica koja ne poseduju potpunu poslovnu sposobnost, podstrekac i pomagac a postoji i odgovornost za drugog. 3.- Neugovorna odgovornost je sira od ugovorne odgovornosti u pogledu osnova odgovornosti. Kod neugovorne odgovornosti odgovara se i po osnovu krivice (za stetu prouzrokovanu svojom radnjom i u nekim slucajevima odgovornosti za radnje drugog) i bez krivice ( za stetu prouzrokovanu upotrebom opasne stvari ili obavljanjem opasne delatnosti) Kod ugovorne odgovornosti odgovara se po osnovu krivice. 4.- Neugovorna odgovornost je regulisana propisima imperativnog karaktera. Sporazumom stetnika i ostecenog ne moze se unapred iskljuciti ili ograniciti 5.- Kod neugovorne odgovornosti duguje se potpuna naknada stete.

Kod ugovorne odgovornosti duguje se predvidljiva steta. Samo u slucaju prevare ili namernog neispunjenja ili neispunjenja zbog krajnje nepaznje, poverilac ima pravo da zahteva od duznika naknadu celokupne stete koja je nastala zbog povrede ugovora. 6.- Kod neugovorne odgovornosti zastarelost pocinje da tece od trenutka kada osteceni sazna za stetu i stetnika. Kod ugovorne odgovornosti zastarelost pocinje da tece od dospelosti potrazivanja na naplatu. 7.- Kod neugovorne odgovornosti potrazivanje naknade stete zastareva u roku od tri godine od dana kad je osteceni saznao za stetu i stetnika, a krajnji rok zastarevanja je pet godina od dana kada je steta nastala. Kod ugovorne odgovornosti potrazivanje naknade stete zastareva za vreme odredjeno za zastarelost te obaveze. 8.- Neugovornoj odgovornosti se, prema pravilima iz ZOO, pripisuje opsti karakter.(lex generalis). Ona se primenjuju i na ugovornu odgovornost ako ne postoje posebna pravila (lex specialis).

OSNOVI I USLOVI ODGOVORNOSTI ZA STETU 71.- OSNOVI (POJAM I VRSTE) I USLOVI ODGOVORNOSTI ZBOG STETE Pod osnovom odgovornosti podrazumeva se razlog zbog kojeg se odgovara za stetu, odnosno ideja koja odgovornost za stetu razumno opravdava. U savremenom pravu, gradjansko-pravna odgovornost za stetu se zasniva na vise osnova odgovornosti. Osnovi odgovornosti su: 1) Krivica 2) Stvoreni rizik 3) Pravicnost Vrste gradjansko-pravne odgovornosti su: Odgovornost zbog krivice Odgovornost zbog stvorenog rizika Odgovornost zbog pravicnosti Uslovi odgovornosti su pretpostavke, odnosno cinjenice koje moraju biti ispunjene da bi neko bio podvrgnut gradjansko-pravnoj odgovornosti. Vrste uslova gradjansko-pravne odgovornosti su: 1) Opsti, obavezni ili stalni uslovi, koji se zahtevaju kod svih vrsta odgovornosti, a u koje spadaju steta i uzrocna veza izmedju nje i stetnikove radnje.

2) Posebni ili varijabilni uslovi koji se zahtevaju kod odredjenih vrsta odgovornosti a u koje spadaju krivica i protivpravnost stetnikove radnje. 72.- ODGOVORNOST ZBOG KRIVICE (SUBJEKTIVNA ODGOVORNOST) Krivica stetnikova je najstariji i najjaci razlog gradjansko-pravne odgovornosti. Princip odgovornosti po osnovu krivice ili princip subjektivne odgovornosti, postao je suveren princip gradjansko-pravne odgovornosti tek pocetkom 19 veka. U pocetku se odgovornost za stetu zasnivala na dokazanoj krivici stetnikovoj. Osteceni je trebao da dokaze da je stetnik kriv. Samo se ugovorna odgovornost zasnivala na pretpostavljenoj krivici. Medjutim, stanovista Gradjanskih zakonika nekih bivsih socijalistickih zemalja, a samim tim i ZOO je da se i neugovorna odgovornost zasniva na pretpostavljenoj krivici. Po osnovu krivice se odgovara u sledecim slucajevima: Za svoje stetne radnje U nekim slucajevima odgovornosti za stetne radnje drugog (odgovornost roditelja, odnosno staratelja maloletnih lica starijih od 7 godina) Kod ugovorne odgovornosti (kad duznik ne ispuni svoju obavezu ili zadocni sa njenim ispunjenjem). 73.- ODGOVORNOST ZBOG STVORENOG ILI (OBJEKTIVNA ODGOVORNOST) KONTROLISANOG RIZIKA

U uslovima velike tehnicke revolucije krivica se pokazala kao nedovoljan osnov celokupne gradjansko-pravne odgovornosti. Tako je priznata mogucnost da odgovornost nastupi i nezavisno od krivice. S obzirom da postoje dva objektivna uslova steta i uzrocna veza, takva odgovornost naziva se objektivnom odgovornoscu. Sustina objektivne odgovornosti nije u tome da stetnik odgovara bez krivice vec nezavisno od krivice. On je najcesce i kriv za stetu, ali se njegova odgovornost ne objasnjava krivicom, vec njegovom obavezom da snosi rizik stete. Za razliku od odgovornosti po osnovu krivice koja u savremenom pravu predstavlja osnovno pravilo, objektivna odgovornost cini izuzetak. Podrucje objektivne odgovornosti predstavljaju: Stete od opasnih stvari i opasnih delatnosti Drugi slucajevi u kojima se zakonom predvidja da se odgovara bez obzira na krivicu. 74.- ODGOVORNOST PO OSNOVU PRAVICNOSTI Pravicnost ima ulogu korektivnog osnova odgovornosti, koji dolazi do izrazaja u onim slucajevima naknade stete koji nisu obuhvaceni ni krivicom stetnikovom ni stvorenim rizikom.

S obzirom na to da li je steta prouzrokovana protivpravnom ili pravno dopustenom radnjom, razlikuje se: 1.- Odgovornost po osnovu pravicnosti u uzem smislu koja pretpostavlja stetu prouzrokovanu protivpravnom radnjom. Obuhvata odgovornost neodgovornih lica za stetu koju ona prouzrokuju drugom, kao i odgovornost roditelja maloletnih sticenika koji su sposobni za rasudjivanje. 2.- Odgovornost po osnovu pravicnosti u sirem smislu koja podrazumeva stetu prouzrokovanu pravno dopustenim postupcima koje osteceni mora da trpi jer nema pravo na odbranu (npr, lica cija su dobra zrtvovana za zastitu javnog interesa stete izazvane u stanju krajnje nuzde, usled eksproprijacije i sl.). Tu spada i steta koju neko trpi zrtvujuci dobrovoljno neko svoje dobro da bi otklonio opasnost koja preti drugome (npr. da bi iz , ). STETA 75.- STETA POJAM STETE I VRSTE STETA Za nastanak odgovornosti po osnovu krivice moraju biti ispunjeni sledeci uslovi: 1.- Obavezni uslovi (steta i uzrocna veza) 2.- Varijabilni uslovi odgovornosti (krivica i protivpravnost radnje) ZOO ne sadrzi potpunu definicuju stete vec samo odredjuje vrste stete, propisujuci da je steta umanjenje necije imovine obicna steta sprecavanje njenog povecavanja izmakla korist nanosenje drugom fizickog ili psihickog bola ili straha nematerijalna steta. Pravna teorija se uglavnom bavila pojmom imovinske stete koja se definise kao umanjenje necije imovine. U nasem pravu pojam stete obuhvata ustrb, tj. umanjenje, kako imovinskih tako i neimovinskih dobara. Pod stetom u pravnom smislu podrazumeva se: Svaki ustrb nekog pravno zasticenog dobra, odnosno interesa, koji nastaje mimo volje pogodjenog lica i koji je neko duzan da nadoknadi. Vrste steta su: 1) Materijalna i nematerijalna steta 2) Obicna steta i izmakla korist 3) Neposredna i posredna steta

4) Pozitivan i negativan interes 5) Predvidljiva i nepredvidljiva steta. 76.- MATERIJALNA I NEMATERIJALNA STETA S obzirom na karakter povredjenog dobra steta moze biti: 1.- Materijalna (imovinska) steta koja predstavlja povredu materijalnih dobara nekog lica (npr. ostecenje ili unistenje necije stvari, izdaci prouzrokovani telesnom povredom, ostecenjem zdravlja ili smrcu nekog lica). Ona se tice onoga sto osteceni ima. 2.- Nematerijalna (neimovinska, moralna) steta predstavlja povredu licnih dobara nekog lica (pr. povreda necije slobode, casti, ugleda, nanosenje nekome fizickih ili dusevnih bolova ili straha). Ona se tice onoga sto osteceni jeste. 77.- STVARNA STETA I IZMAKLA DOBIT 1.- Stvarna, obicna ili pozitivna steta predstavlja povredu necega sto vec postoji tj. povredu imovine, prava i licnosti nekoga (npr. ostecenje ili unistenje stvari, troskovi za otklanjanje stetnih posledica po svoja materijalna dobra ili licnost kao sto su troskovi lecenja) 2.- Izmakla korist, izmakla dobit ili negativna steta je steta koju neko trpi zato sto je tudjom protivpravnom radnjom sprecen da stekne odredjenu imovinsku korist (npr. zarada koju je taksi vozac izgubio za vreme dok nije mogao da radi zbog popravke automobila koji je ostecen krivicom stetnikovom). Prema ZOO, to je dobitak koji se mogao osnovano ocekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a cije je ostvarenje spreceno stetnikovom radnjom ili propustanjem. Pri oceni visine izmakle koristi nije merodavno ono sto osteceni ocekuje, nego objektivna mogucnost sticanja dobiti. 78.- POZITIVNI I NEGATIVNI INTERES 1.- Pozitivan interes (steta zbog neispunjenja) je gubitak koji nastaje zbog neispunjenja ili rdjavog ispunjenja ugovorne obaveze. Naknadom ove stete, osteceni treba da se dovede u imovinsko stanje u kome bi se nalazio da je ugovor izvrsen kako je dogovoreno. 2.- Negativan interes (steta zbog poverenja) je gubitak koji je neko pretrpeo usled verovanja u tudju izjavu volje, odnosno u ostvarenje ugovora. Naknadom ove stete, osteceni treba da se dovede u imovinsko stanje, u kome bi se nalazio da nije verovao u odredjenu izjavu volje ili ostvarenje ugovora. 79.- PREDVIDLJIVA I NEPREDVIDLJIVA STETA

1.- Predvidljiva je ona steta koju je duznik (stetnik) u vreme zakljucenja ugovora morao predvideti kao mogucu posledicu povrede ugovora, a s obzirom na cinjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate. 2.- Nepredvidljiva je ona steta koju stetnik nije morao predvideti u vreme zakljucenja ugovora. Ova podela dolazi do izrazaja kod ugovorne odgovornosti, jer kod takve odgovornosti duznik odgovara samo za predvidljivu stetu.U slucaju prevare ili namernog neispunjenja, kao i neispunjenja zbog krajnje nepaznje, duznik, i kod ugovorne odgovornosti duguje potpunu naknadu stete. Predvidljiva steta dolazi do izrazaja i kod odgovornosti proizvodjaca stvari sa nedostatkom, kao i kod odgovornosti zbog uskracivanja neophodne pomoci. UZROCNA VEZA

80.- UZROCNA VEZA POJAM, ZNACAJ Pod uzrocnom vezom ili odnosom kauzalnosti podrazumeva se odnos izmedju dve pojave od kojih je jedna uslovljena drugom. Takav odnos treba da postoji izmedju protivpravne radnje stetnikove i nastale stete, gde je protivpravna radnja uzrok stete a steta se javlja kao posledica protivpravne radnje. Teret dokaza da je stetnik prouzrokovao stetu je na ostecenom. Ako se radi o steti koja je nastala u vezi sa opasnom stvari ili opasnom delatnoscu postoji zakonska pretpostavka da steta potice od te stvari, odnosno delatnosti, osim ako se ne dokaze da one nisu bile uzrok stete. Uzrocnom vezom bave se pravna teorija i prirodne nauke. 81.- TEORIJE O UZROCNOJ VEZI Najcesce se pominju teorije o uzrocnoj vezi: 1) Teorija uslova 2) Teorija neposrednog i posrednog prouzrokovanja 3) Teorija adekvatne uzrocnosti 1.- Teorija uslova (ekvivalentnosti) pojam uzroka shvata veoma siroko. Prema ovoj teoriji uzrok je svaka od vise cinjenica ciji je sticaj dao odredjenu ukupnu stetu. Svi pojedinacni uslovi imaju jednaku vrednost. Izostanak bilo kog uslova vodio bi izostanku posledice. To se postize u postupku hipoteticke eliminacije. Ceo tok stvari se posmatra unazad, i to tako, kao da stetna radnja nije ni izvrsena (primer krojac koji nije sasio odelo u roku, pa je osteceni zbog odlaganja puta, doziveo prelom noge i pretrpeo stetu. Krojac je duzan da nadoknadi stetu zbog docnje i troskova lecenja)

2.- Teorija neposrednog i posrednog prouzrokovanja, po kojoj, iz niza dogadjaja koji su prethodili steti treba izdvojiti one koji su joj vremenski blizi. To su neposredni dogadjaji i smatraju se znacajnijim. (primer prodata bolesna zivotinja, usked koje su uginule druge zivotinje i nemogucnost obrade zemljista. Ne placa naknadu za neobradjeno zemljiste). 3.- Teorija adekvatne uzrocnosti je najznacajnija a prihvacena je i u nasem pravu Prema toj teoriji uzrokom stete smatra se samo onaj dogadjaj cijem redovnom dejstvu odgovara konkretna steta, tj. koji je adekvatan steti. Ova teorija je suvise subjektivisticka jer trazi od suda da procenjuje da li je uzrocna veza tipicna ili netipicna. Ne vodi racuna o okolnostima konkretnog slucaja, nego se oslanja na neke unapred odredjene uzroke. (primer pas ujede za pantalone prolaznika, ovaj se baci kamenom na njega i razbije staklo obliznje kuce. Vlasnik psa ne odgovara za razbijeno staklo. 82.- NECINJENJE KAO UZROK STETE U pravnom smislu se i necinjenje, tj. neradnja ili propustanje moze smatrati uzrokom stete. Ima znacaj uzroka stete samo ako su ispunjeni odredjeni uslovi: 1.- Da je lice o cujem je necinjenju rec bilo duzno da otkloni stetu odgovarajucom radnjom, a bilo je u obavezi da to ucini po zakonu, obicaju ili ugovoru. 2.- Da je to lice bilo u mogucnosti da odgovarajucim cinjenjem spreci stetu ili da je bar umanji. 83.- KONKURENCIJA UZROKA (NE) KRIVICA

84.- KRIVICA - POJAM Krivica predstavlja protivpravno ponasanje stetnikovo i predstavlja subjektivni uslov imovinske odgovornosti. Krivica je psihicki odnos izvrsioca protivpravne radnje prema toj radnji i prema steti kao njehoj posledici. Radnja kojom je steta prouzrokovana moze se upisati u krivicu samo licu koje je sposobno za rasudjivanje. To je ono lice koje je u stanju da razumno postupa i da shvati znacaj svojih postupaka. Lica nesposobna za rasudjivanje ne mogu biti proglasena krivim za svoje radnje, a samim tim ni odgovorna za prouzrokovanu stetu. Nisu sposobni za rasudjivanje: 1) Maloletnici do navrsene sedme godine zivota 2) Maloletnici izmedju sedme i cetrnaeste godine, osim ako se dokaze da su pri prouzrokovanju stete bili sposobni za rasudjivanje.

3) Punoletna lica koja su dusevno bolesna ili zaostalog umnog razvoja. 4) Maloletnici koji su navrsili 14 godina su sposobni za rasudjivanje, a odgovaraju prema opstim pravilima odgovornosti za stetu. 85.- OBLICI KRIVICE UMISLJAJ I NEHAT Razlikuju se dva oblika krivice: 1) Umisljaj, i 2) Nehat. Odgovornost za umisljajnu krivicu je stroza. Isto tako, odgovornost za nehatno izazvanu stetu moze se ugovorom iskljuciti. 1.- Umisljaj (dolus) je vrsta teze krivice koja se jos naziva zla nemera ili prosta namera. Postoji kad lice stetno i voljno pricinjava stetu drugome. 2.- Nehat ili nepaznja (culpa) je vrsta blaze krivice u poredjenjeu sa umisljajem. Onaj ko nehatno nanosi stetu drugome cini to bez vlastitog htenja. Nehatno ponasanje nije slucajno nego skrivljeno. Nepaznja postoji uvek kad neko prouzrokuje stetu zato sto nije bio pazljiv onoliko koliko je trebalo da bude prema prosecnom standardu paznje. Kod ugovorne odgovornosti, objektivno merilo proizilazi iz odredbe kojom se od ugovornika trazi da se jedan prema drugom odnose s paznjom dobrog domacina, dobrog privrednika i dobrog strucnjaka ZOO poznaje tri stepena nehata: 1.- Gruba ili krajnja nepaznja postoji u slucaju kad se zanemaruju najelementarniji zahtevi opreznosti. Kod nas se obicno kaze da je grubo nepazljiv onaj ko se ne ponasa ni kao iole pazljiv covek. 2.- Obicna ili prosta nepaznja je onaj stepen nehata koji je manji od prosecne paznje (paznja dobrog privrednika, dobrog domacina ili dobrog strucnjaka) Prakticni znacaj razlikovanja izmedju obicne i grube nepaznje ogleda se u tome: sto se odgovornost za grubu nepaznju izjednacuje sa odgovornoscu za umisljajno izazvanu stetu, sto neki duznici (primer, poklonodavac, poslugodavac) odgovaraju samo za stetu prouzrokovanu namerno ili grubom nepaznjom. 3.- Paznja koja se pokazuje u sopstvenim poslovima.- Od lica koja drugome cine besplatnu uslugu (primer, ostavoprimci), zahteva se da se prema dobrima primaoca usluge odnose s paznjom koju poklanjaju sopstvenim poslovima, sto nije objektivno, vec subjektivno merilo za nepaznju.

PROTIVPRAVNOST STETNE RADNJE

86.- PROTIVPRAVNOST STETNE RADNJE Protivpravnost u obligacionom pravu oznacava ponasanje kojim se krse norme koje direktno ili indirektno treba da sprece nanosenje stete drugome. Protivpravne radnje su: Radnje kojima se krse pravne zabrane i zapovesti Radnje kojima se vredja javni poredak i moral drustva Radnje koje su protivne pravilima umesnosti odredjenog poziva (primer, lekarske struke). Protivpravnost se najcesce podudara sa povredom necijeg subjektivnog prava ili pravno zasticenog interesa. ZOO je na stanovistu da je protivpravna radnja obuhvacena samim pojmom krivice, pa zbog toga izricito ne predvidja da je protivpravnost jedan od uslova gradjanskopravne odgovornosti.. U pravnoj teoriji preovladjuje stav da je protivpravnost stetne radnje poseban uslov gradjanskopravne odgovornosti i da je potrebno razdvojiti protivpravnost od krivice. U prilog tome idu odredbe ZOO koje se odnose na naknadu stete prouzrokovane u nuznoj odbrani, stanju krajnje nuzde, dozvoljene samopomoci i sa pristankom ostecenog, koje predstavljaju cinjenice koje iskljucuju protivpravnost stetne radnje. 87.- CINJENICE KOJE ISKLJUCUJU PROTIVPRAVNOST STETNE RADNJE Cinjenice koje iskljucuju protivpravnost stetne radnje iskljucuju istovremeno i krivicu jer je protivpravnost stetne radnje pretpostavka krivice. U cinjenice koje iskljucuju protivpravnost stetne radnje spadaju: 1) Vrsenje javne duznosti 2) Vrsenje prava 3) Pristanak ostecenog 4) Nuzna odbrana 5) Stanje nuzde 6) Dozvoljena samopomoc 1.- Vrsenje javne duznosti, odnosno radnja lica koje vrsi javnu (sluzbenu) duznost koja mu je poverena nije protivpravna, ni kad je njome prouzrokovana steta drugome, ukoliko ne izlazi iz

okvira svojih ovlascenja (primer, steta koju prouzrokuje policajac pri uspostavljanju narusenog javnog reda i mira) 88.- PRISTANAK OSTECENOG ZOO predvidja, ko na svoju stetu dozvoli drugome preduzimanje neke radnje, ne moze od njega zahtevati naknadu stete prouzrokovane tom radnjom. Da bi pristanak ostecenog mogao da iskljuci protivpravnost stetne radnje potrebno je da su ispunjeni sledeci uslovi: 1.- Pristanak treba da potice od strane poslovno sposobnog lica jer je to jedan vid raspolaganja pravom na naknadu stete, odnosno odricanje unapred od tog prava, na sta je ovlasceno samo poslovno sposobno lice. 2.- Pristanak treba da je dat pre nego sto je preduzeta stetna radnja. Ako osteceni pristane na radnju posle preduzete stetne radnje, taj naknadni pristanak nema retroaktivno dejstvo, tako da preduzeta stetna radnja ostaje protivpravna. Medjutim, ako nema dejstvo pristanka, naknadna saglasnost moze imati dejstvo oprostaja duga. 3.- Pristanak se moze dati samo za stetu koja nije prouzrokovana radnjom koja je zakonom zabranjena. Izricito se predvidja da je nistava izjava ostecenika kojom je pristao da mu se ucini steta radnjom koja je zakonom zabranjena. 89.- NUZNA ODBRANA Nuzna je ona odbrana koja je neophodna za odbranu od tudjeg istovremenog i protivpravnog napada koji branilac nije skrivio. Napad treba da bude protivpravan, sto znaci da potice od coveka i da je istovremen, tj. da je vec poceo i da jos traje. Nije neophodno da napad bude uperen na pravno dobro branioca jer je dopustena i odbrana tudjih pravnih dobara (primer, nuzna pomoc) Radnja kojom se drugom nanese steta u nuznoj odbrani nema obelezje protivpravnosti, pa ne povlaci odgovornost za prouzrokovanu stetu, osim u slucaju prekoracenja nuzne odbrane. To znaci da nuzna odbrana mora biti srazmerna napadu kome se suprotstavlja. Protivpravnost radnje branioca iskljucena je samo u odnosu na napadaca, ali ne i u odnosu na trece lice. 90.- STANJE KRAJNJE NUZDE Pod stanjem krajnje nuzde podrazumeva se opasnost iz koje se necije pravno zasticeno dobro ne moze drukcije spasti, osim povredom pravno zasticenog dobra nekog drugog. Stanje nuzde odlikuje: 1) Da se ugrozeno pravno dobro moze spasiti samo po cenu da se povredi tudje pravno dobro

2) Takva povreda dozvoljena je samo ako je vrednost spasenog dobra nesrazmerno veca od onog koje se zrtvuje. Licna dobra covekova su vrednija od imovinskih. Prema ZOO, steta prouzrokovana u stanju nuzde se nacelno nadoknadjuje..Osteceni moze zahtevati naknadu: 1.- Od lica koje je krivo za nastanak opasnosti stete, ili, 2.- Od lica od kojih je steta otklonjena, ali ne vise od koristi koju su imala od toga. Pravo na naknadu stete priznaje se i licu koje pretrpi stetu, otklanjajuci od drugog opasnost stete. 91.- DOZVOLJENA SAMOPOMOC Pod dozvoljenom samopomoci podrazumeva se pravo svakog lica da, pod odredjenim uslovima, zrtvuje duznikovo dobro, da bi otklonio povredu prava koje ima prema duzniku. U tom slucaju je iskljucena protivpravnost stetne radnje. Onaj ko je u stanju dozvoljene samopomoci prouzrokovao stetu licu koje je izazvalo potrebu samopomoci, nije duzan da je nadoknadi. Da bi samopomoc bila dopustena potrebno je da se ispune sledeci uslovi: 1) Da neposredno preti opasnost po pravo nekog lica 2) Da je zastita prava kojoj se pribegava nuzna 3) Da nacin otklanjanja povrede prava treba da odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost. Primer, dozvoljena samopomoc postoji kad osteceni oduzme kljuceve automobila, ili probusi gumu na vozilu da bi sprecio duznikovo bekstvo, kao i slucaj kad osteceni zadrzi tudju zivotinju koja mu je prouzrokovala stetu. 92.- KORISCENJE SVOJIM PRAVOM Vrsenje prava u granicama koje su odredjene zakonom nije protivpravno ni kada se njime prouzrokuje steta drugome. Jos u rimskom pravu je formulisan princip da onaj ko vrsenjem svoga prava drugome nanese stetu nije duzan da je nadoknadi. U modernim pravima se uvidja da je svacije subjektivno pravo ograniceno subjektivnim pravom nekog drugog tako da se pri njegovom vrsenju ne smeju prekoraciti odredjene granice. Prekoracenje tih granica se smatra zloupotrebom prava. To znaci, da se onaj, ko zloupotrebom svog subjektivnog prava prouzrokuje stetu drugome ne oslobadja odgovornosti, vec duguje naknadu prouzrokovane stete. I ZOO sadrzi nacelo zabrane zloupotrebe prava. Nije usvojena subjektivna vec objektivna teorija zloupotrebe prava:

Zabranjeno je vrsenje prava iz obligacionih odnosa protivno cilju zbog koga je ono zakonom ustanovljeno ili priznato. 93.- SLUCAJ (CASUS) - POJAM I PRAVNI ZNACAJ U obicnom govoru pojam ,,slucaj upotrebljava se u visestrukom znacenju: za dogadjaje koji uopste nisu predodredjeni slobodnom ljudskom voljom (primer, nalaz neke stvari koja vise nije trazena ), za dogadjaje koji nisu bili cilj odredjene voljne odluke (primer, neko gadjajuci u psa pogodi prozor ). Znacenje reci ,,slucaj u gradjanskom pravu ne podudara se sa filozofskim pojmom slucajnosti. a) Slucajnost u filozofskom smislu oznacava odsustvo neophodne uzrocne veze izmedju dve pojave. b) Pravni pojam slucaja odnosi se na krivicu. ,,Slucaj u obligacionom pravu oznacava odsustvo krivice i izvrsioca protivpravne radnje kojom je seta izazvana. U pitanju je uzrok stete koji nije skrivio ni osteceni ni neko drugi, dakle, nesto sto je od cilja nezavisno. Slucajni su oni dogadjaji koji ne zavise od slobodne ljudske volje. Zato se i kaze da slucaj predstavlja negaciju krivice. Slucaj moze biti: neki prirodni dogadjaj (primer, poplava ) ljudska radnja za koju izvrsilac nije odgovoran (primer, radnja nerazumnog maloletnika ). Za pravo je slucaj od znacaja kao uzrok koji iskljucuje odgovornost. Moguca je samo odgovornost bez krivice (objektivna odgovornost). Ukoliko nema mesta objektivnoj odgovornosti, stetu od slucaja snosi sam osteceni. Postoje i izuzeci: ugovorom se moze odrediti i pojacana odgovornost, tako da ona obuhvati i slucajne stete, osim ako bi to bilo protivno nacelu savesnosti i postenja. Zakon propisuje odgovornost za slucajne stete u izvesnim oblastima (primer, odgovornost ugostitelja za stvari svoga gosta, odgovornost za stetu od opasnih stvari, odnosno opasnih delatnosti ). Zakon nalaze odgovornost i za tzv. mesoviti slucaj, tj. slucaj cije je stetno delovanje skrivljeno od nekoga. (primer, duznik u docnji odgovara poveriocu i za slucajnu propast dugovane stvari, ukoliko ne dokaze da bi ona slucajno propala i da je obavezu na vreme ispunio.). Odgovornost za slucaj moguca je i kada duznik konkurise sa ljudskom radnjom u nanosenju stete. Ako u izazivanju stete ucestvuju, u isti mah, ljudska radnja prirodni

dogadjaj, a njihov uticaj nije moguce razdvojiti, tada se ljudska radnja smatra jedinim uzrokom stete. 94.- VISA SILA (VIS MAIOR) POJAM OBELEZJA I PRAVNI ZNACAJ Visa sila je kvalifikovan slucaj, odnosno dogadjaji koji su: 1) Izvanredni 2) Neizbezni 3) Spoljni. 1.- Izvanredni su oni dogadjaji sa kojima se nije moglo racunati zato sto nisu ucestali. Takav dogadjaj mora biti veoma izuzetan, tako da ga nije mogao predvideti ni veoma pazljiv covek. 2.- Neizbezni, neotklonjivi su oni dogadjaji koji nisu mogli biti spreceni niti ucinjeni neskodljivim. 3.- Spoljni dogadjaji su oni dogadjaji koji nisu povezani sa delatnosscu lica od kojeg je steta potekla. Visa sila iskljucuje odgovornost. Stetu koja je rezultat vise sile snosi sam osteceni Samo izuzetno moze neko drugi za nju odgovarati: Kad se jedna strana ugovornica na to unapred obavezala Za stetu od vazduhoplova U pitanju propasti stvari koja je od imaoca oduzeta na nedozvoljen nacin. Do iskljucenja odgovornosti dolazi u onoj meri u kojoj je doticna steta zaista uslovljena visom silom Odgovornost nece izostati u slucaju ako bi stetne posledice nastupile i bez dogadjaja koji ima obelezja vise sile. 95.- KRIVICA OSTECENOG - POJAM I PRAVNI ZNACAJ Steta koju neko pretrpi moze biti posledica ne samo tudjeg, nego i vlastitog ponasanja ostecenog, kad osteceni svojim postupcima omoguci drugome da stetu prouzrokuje, ili doprinese da steta bude veca nego sto bi inace bila. U oba slucaja govorimo o njegovoj krivici. Medjutim, svako ponasanje ostecenika koje je uzrocno povezano sa njegovom stetom, nema karakter krivice (primer, vlasnik kuce nije kriv zbog toga sto je otputovao na odmor i time omogucio lopovu da mu pokrade stvari). Krivica pretpostavlja.postupak koji je pravno nedopusten ili je u neskladu sa obicajima ili moralnim normama odredjenog drustva (primer, dvojica vozaca automobile voze nepropisno,

pa se zato sudare u voznji. Tada je rec o krivici u pravom smislu. Ako neko sedne u automobil kojim upravlja ocigledno pijan vozac, i tako izlozi sebe opasnosti da pretrpi stetu, takav putnik ne postupa protivpravno, ali postupa nemarno, jer ne pokazuje paznju koja je potrebna da bi se sacuvao od stete. Buduci da time ne ugrozava drugoga, smatra se da nije rec o pravnoj krivici, nego o krivici prema samome sebi). Svako je duzan da pokaze normalnu paznju da bi od sebe stetu otklonio. Svako kome je uzrokovana steta treba da preduzme uobicajene mere da spreci uvecanje stete. Krivica ostecenog ima, sire znacenje: prava krivica pretpostavlja protivpravnu radnju a krivica ostecenog nema to svojstvo, krivica pocinioca stete drugome uslovljena je i njegovom sposobnoscu za rasudjivanje, dok krivica ostecenog pristaje i licima koja nisu delikatno sposobna. Ako prema neuracunljivim licima imamo pravo na nuznu odbranu i pravo na nadoknadu stete po osnovu pravicnosti, onda mozemo od njih zahtevati da snose svoju stetu, u cijem su prouzrokovanju sudelovala. sa krivicom ostecenog neki pravnici izjednacuju udeo apstraktnog rizika stete od opasne stvari i opasne delatnosti. U Nemackoj je, na primer, uobicajeno da se licu povredjenom u saobracajnom udesu, u kome je ucestvovalo i njegovo motorno vozilo, nadoknada stete umanjuje za jednu cetvrtinu. Znacaj krivice ostecenog nije oduvek bio isti: Rimsko pravo drzalo se principa sve ili nista: osteceni je uprkos svojoj krivici, bivao potpuno obestecen ili je ostajao bez ikakve nadoknade. Vecina savremenih pravnih sistema ostavlja slobodu sudu da zbog krivice ostecenog nadoknadu stete ili umanji ili je uopste ne dosudi. Samo tezi oblik krivice ostecenog moze potpuno iskljuciti odgovornost pocinioca. 96.- SPORAZUMNO ISKLJUCENJE I OGRANICENJE ODGOVORNOSTI Koristeci se nacelom slobode ugovaranja, ugovorne strane mogu svoju odgovornost za stetu zbog krsenja ugovorne obaveze sporazumom unapred iskljuciti. Takvi sporazumi nazivaju se klauzulama o neodgovornosti. Njima se moze iskljuciti ne samo vlastita, vec i tudja odgovornost. Sporazum o iskljucenju idgovornosti ima slicnost sa nekim drugim pravnim institutima, kao sto su pristanak ostecenog i oprostaj duga. Razlike medju njima su ocigledne: Kod pristanka ostecenog, poverilac se saglasava s tim da mu duznik prouzrokuje stetu, dok ovde takvog saglasavanja nema. Duznik izvrsava protivpravnu radnju ako se ne povinuje ugovornoj obavezi.

U odnosu na otpust duga razlika je u tome sto se otpust tice jednog vec postojeceg potrazivanja, dok se iskljucenje odgovornosti tice trazbine koja ce tek nastati. Odricanje unapred od prava na nadoknadu stete krije mogucnost zloupotrebe. Ono moze posluziti kao sredstvo pomocu kojeg jedan ugovornik iskoriscava drugog.Zakonodavac je ogranicio mogucnost upotrebe klauzula neodgovornosti. U svim pravnim sistemima vazi princip da se poverilac ne moze unapred odreci prava na nadoknadu stete koju mu je druga strana prouzrokovala namerno. Odgovornost se ne moze iskljuciti samo za stetu izazvanu nepaznjom i to obicnom nepaznjom. Iskljucenje ne vazi za grubu nepaznju sto propisuje Zakon o obligacionim odnosima.

Ni mogucnost iskljucenja za laki nehat nije neogranicena. Klauzule neodgovornosti dopustene su samo pod uslovom: Da predstavljaju rezultat slobodne izrazene volje obeju strana, Nije dozvoljeno da strana koja je u jacoj poziciji namece drugoj takvu klauzulu, jer ce sud ponistiti klauzulu o iskljucenju. Nisu dozvoljene klauzule o iskljucenju odgovornosti za telesne povrede i smrt lica. Pored sporazuma o iskljucenju, postoje i sporazumi o ogranicenju odgovornosti. Ogranicenje se moze ticati: obima odgovornosti, tj. moze se ugovoriti najvisi iznos nadoknade koji ce dugovati ugovornik. moguce je odrediti nadoknadu samo za izvesne stete. prevaljivanje tereta dokazivanja krivice na poverioca. Klauzule o ogranicenju nisu dopustene bezuslovno. One su punovazne samo ukoliko: ugovoreni iznos nadoknade nije u ociglednoj nesrazmeri sa stetom, i ako za odredjeni slucaj ogranicenje zakonom nije zabranjeno. I tada poverilac ima pravo na potpunu nadoknadu ako je nemogucnost ispunjenja prouzrokovana namerno ili krajnjom nepaznjom duznika. ODGOVORNOST ZA DRUGOG

97.- ODGOVORNOST ZA DRUGOG POJAM I KARAKTERISTIKE Pod odgovornoscu za drugog podrazumeva se takva odgovornost kod koje jedno lice odgovara za stetu koju prouzrokuje drugo lice.

Kod ove odgovornosti ucesnici obligacionog odnosa su: 1) Stetnik 2) Osteceni 3) Odgovorno lice, kao lice koje stetu nije prouzrokovalo aili za stetu odgovara. Odgovornost za drugog opravdava se odnosom izmedju stetnika i odgovornog lica, kao odnos zavisnosti i podredjenosti, odnosno odnos iz kojeg proizilazi neka obaveza za trece lice koju ono zanemaruje. Odgovornost za drugog predvidja se i u interesu ostecenog, jer mu se omogucuje da naplati stetu koja mu je prouzrokovana. ZOO regulise: 1.- Odgovornost za dusevno bolesne i zaostale u umnom razvoju, kao i odgovornost za maloletnike, 2.- Odgovornost preduzeca i drugih pravnih lica prema trecem. 98.- ODGOVORNOST ZA MALOLETNA LICA Maloletnici obicno nisu sposobni za rasudjivanje tako da ne mogu da odgovaraju za stetu koju prouzrokuju.. Za stetu koju prouzrokuju maloletnici odgovaraju ona lica koja su vrsila nadzor nad maloletnicima i koja su bila u stanju da uticu na njihovo ponasanje. U ta lica spadaju: 1) Roditelji, odnosno, staraoci maloletnih lica 2) Druga lica pod cijim je nadzorom bio maloletnik u vreme kad je stetu prouzrokovao (skola, internat) Odgovornost roditelja i drugog lica za maloletnika: A.- Za stetu koju prouzrokuje maloletnik do navrsene sedme godine, roditelji odgovaraju bez obzira na krivicu. Oni se mogu osloboditi odgovornosti u slucajevima: Ako postoje razlozi koji isklj odgovornost bez obzira na krivicu Kad je steta nastala dok je dete bilo povereno drugom licu i ako za nju odgovara to lice, B.- Za stetu koju prouzrokuje maloletnik koji je navrsio sedam godina, roditelji odgovaraju po osnovu pretpostavljene krivice, tj. ako ne dokazu da je steta nastala bez njihove krivice. Ova odgovornost postoji sve dok maloletnik ne dostigne punoletstvo. Odgovornost roditelja za svoju maloletnu decu objasnjava se time sto su oni zanemarili obavezu nadzora i staranja o deci. Ovu obavezu imaju oba roditelja, pa su solidarno odgovorni za stetu koju njihovo dete prouzrokuje drugome. U slucaju kad roditelji zive odvojeno, odgovoran je samo roditelj kod koga se dete nalazi, ili, kome je povereno u vreme prouzrokovanja stete.

Dusevno bolesno lice, odnosno lice zaostalog umnog razvoja, odgovorno je za stetu koju prouzrokuje za vreme tzv. svetlih trenutaka, a moze biti obavezano da nadoknadi stetu i po osnovu pravicnosti.

99.- ODGOVORNOST ZA DUSEVNO BOLESNA LICA I LICA ZAOSTALOG UMNOG RAZVOJA (NE) 100.- ODGOVORNOST ZA POMOCNIKE (NE) 101.- ODGOVORNOST POSLODAVCA ZA ZAPOSLENE Za stetu koju zaposleni u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje trecem licu odgovorno je preduzece u kojem je zaposleni radio u trenutku prouzrokovanja stete. Za nastanak ove odgovornosti preduzeca moraju biti ispunjeni sledeci uslovi: 1.- Da je stetu prouzrokovao zaposleni preduzeca, tj. lice koje je zasnovalo radni odnos sa preduzecem 2.- Da je steta prouzrokovana trecem licu (to mogu biti pojedinci lica van preduzeca i ostali radnici preduzeca, ili pravna lica a ne i samo preduzece) 3.- Da je steta prouzrokovana u radu ili u vezi sa radom, tj. za vreme radnog vremena, na radnom mestu i u delokrugu poslova koji su povereni zaposlenom. Osnov odgovornosti.- Odgovornost preduzeca je subjektivna i zasnovana je na pretpostavljenoj krivici zaposlenog. Moze se osloboditi odgovornosti samo ako dokaze da je zaposleni u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo. Ostecenom u prvom redu odgovara preduzece. On ima pravo da zahteva naknadu stete i neposredno od zaposlenog ako je zaposleni stetu prouzrokovao namerno. U tom slucaju preduzece i zaposleni odgovaraju ostecenom solidarno. Preduzece koje je isplatilo naknadu ostecenom ima pravo regresa prema zaposlenom samo u slucaju kad je zaposleni prouzrokovao stetu namerno ili krajnjom nepaznjom.. To pravo je regulisano Zakonom o radu. Na isti nacin se regulise i odgovornost ostalih poslodavaca. Pravo poslodavca prema zaposlenom na regres zastareva u roku od 6 meseci od dana isplacene naknade stete. 102.- ODGOVORNOST PRAVNOG LICA ZA STETU KOJU PROUZROKUJE NJEGOV ORGAN Pravno lice odgovara za stetu koju njegov organ prouzrokuje trecem licu u vrsenju, ili u vezi sa vrsenjem svojih funkcija. Da bi pravno lice bilo odgovorno za stetu koju prouzrokuje njegov organ neophodno je da se ispune dva uslova:

1.- Da je stetu prouzrokovao organ pravnog lica (inokosni ili kolegijalni), pri cemu to svojstvo moze imati samo onaj ko je propisno izabran ili postavljen, bez obzira da li je, kao takav, upisan u neki registar. 2.- Da je organ prouzrokovao stetu u vrsenju ili u vezi sa vrsenjem svojih funkcija. Pravno lice nece odgovarati u sledecim slucajevima: 1.- Za stetu koju prouzrokuje lice koje nema svojstvo organa (primer, uzurpator) 2.- Za stetu koju njegov organ prouzrokuje van svoje funkcije organa (primer, direktor na izletu za vreme vikenda sluzbenim kolima povredi pesaka) Osnov odgovornosti.- Za stetu koju njegov organ prouzrokuje trecim licima pravno lice odgovara objektivno, tj, bez obzira na svoju krivicu. Pravno lice koje je isplatilo naknadu ostecenom, ima pravo na naknadu od lica koje je stetu skrivilo namerno ili krajnjom nepaznjom. To pravo zastareva u roku od 6 meseci od dana isplacene naknade stete. 103.- POJAM OPASNE STVARI I OPASNE DELATNOSTI Ova vrsta odgovornosti nastala je u 19. veku sa tehnickom revolucijom. Primena novih tehnickih pronalazaka izaziva ceste stete, krivica se pokazala kao nedovoljna za zastitu ostecenih lica, pa se uvodi odgovornost za stetu koja postoji nezavisno od krivice. ZOO predvidja odgovornost koja postoji bez obzira na krivicu putem jedne generalne klauzule o odgovornosti za stetu prouzrokovanu upotrebom opasnih stvari ili obavljanjem opasnih delatnosti. 1.- Opasna stvar je ona stvar ciji polozaj, upotreba, osobine ili samo postojanje, prete da nastupi prekomerna opasnost stete. Od takvih stvari se ne moze izbeci rizik stete ni pri najvecoj mogucoj paznji. Pojam opasne stvari je jedan pravni standard i nemoguce je saciniti jedan potpun spisak opasnih stvari. 2.- Opasna delatnost je svaka delatnost covekova od koje preti prekomerna opasnost stete. 104.- OPSTA PRAVILA ODGOVORNOSTI ZA STETU IZAZVANU OPASNOM STVARI I OPASNOM DELATNOSCU USLOVI ODGOVORNOSI I ODGOVORNA LICA Odgovornost za opasne stvari i opasne delatnosti ne zasniva se na krivici, vec na stvorenom riziku. To je objektivna odgovornost za ciji nastanak su potrebna dva uslova objektivne prirode: 1) Steta 2) Uzrocna veza izmedju upotrebe opasne stvari, odnosno, obavljanja opasne delatnsoti..

Osteceni treba da dokaze postojanje stete i da je steta nastala u vezi sa opasnom stvari odnosno delatnoscu. Osteceni ne mora da dokaze da je opasna stvar, odnosno delatnost uzrok stete, jer postoji zakonska pretpostavka da steta nastala sa opasnom stvari, odnosno opasnom delatnosscu potice od te stvari, odnosno delatnosti. Odgovorna lica.1.- Pravilo je da za stetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za stetu od opasne delatnosti odgovara lice koje se njome bavi. 2.- Protivpravni drzalac stvari: Ako je imaocu oduzeta opasna stvar mimo njegovog znanja i volje, za stetu koja od nje potice ne odgovara on nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar Ako je imalac svojom krivicom omogucio protivpravnom drzaocu da dodje u posed opasne stvari, onda i on odgovara solidarno sa protivpravnim drzaocem (primer, ostavio je kljuceve u nezakljucanom automobilu) 3.- Lice u sluzbi imaoca: Za stetu koju opasna stvar prouzrokuje dok se nalazila pod kontrolom ili nadzorom zaposlenog, kome je imalac poverio stvar da je upotrebljava ili cuva, odgovara imalac opasne stvari. Pored imaoca, i lice u njegovoj sluzbi moze odgovarati ostecenom samo ako mu je stetu prouzrokovalo namerno Kad zaposleni prouzrokuje stetu neovlascenom upotrebom opasne stvari koju mu je poverio imalac, on odgovara za tu stetu samo ako je kriv. Solidarno s njim odgovara i imalac opasne stvari, s tim, sto mu pripada pravo na regres. 4.- Predaja stvari trecem licu.- Imalac moze poveriti opasnu stvar: Licu radi njene upotrebe (zakupcu, poslugoprimcu) Licu bez ovlascenja da je upotrebljava (majstoru radi opravke). Ta lica su ovlasceni drzaoci opasne stvari. a) Ovlascena lica odgovaraju za stetu koju opasna stvar izazove dok je pod njihovom kontrolom bez obzira na krivicu b) Pored ovlascenog drzaoca odgovarace solidarno i imalac stvari ako je steta proizasla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje imalac nije skrenuo paznju drzaocu, a imalac je znao za njih ili je morao znati. Ovlasceni drzalac koji je isplatio naknadu osteceniku, ima pravo da od imaoca zahteva ceo njen iznos.

v) U slucaju kad imalac poveri opasnu stvar licu koje nije osposobljeno ili nije ovlasceno da njome rukuje, on je iskljucivo odgovoran za stetu od te stvari. 105.- OKOLNOSTI KOJE ISKLJUCUJU ODGOVORNOST ZA STETU IZAZVANU OPASNOM STVARI I OPASNOM DELATNOSCU Imalac, odnosno drzalac, moze se osloboditi odgovornosti za stetu od opasne stvari pod odredjenim okolnostima. To su: 1) Visa sila 2) Radnja ostecenog 3) Radnja treceg lica 1.- Visa sila.- Imalac opasne stvari oslobadja se odgovornosti ako steta potice od nekog uzroka koji se nalazio van stvari cije se dejstvo nije moglo predvideti, ni izbeci ni otkloniti. 2.- Radnja ostecenog: Imalac se oslobadja odgovornosti za stetu od opasne stvari, ako dokaze da je steta nastala iskljucivo radnjom ostecenika koju on nije mogao predvideti, i cije posledice nije mogao izbeci ili otkloniti. Imalac se u potpunosti oslobadja odgovornosti zbog radnje ostecenog, samo ako je ona iskljucivi uzrok stete. Ako je osteceni samo delimicno doprineo nastanku stete, imalac se oslobadja odgovornosti delimicno, tj. srazmerno. 3.- Radnja treceg lica: Imalac se oslobadja odgovornosti za stetu od opasne stvari ako dokaze da je steta nastala iskljucivo radnjom treceg lica koju on nije mogao predvideti i cije posledice nije mogao izbeci ili otkloniti. Radnja treceg lica za imaoca opasne stvari mora imati svojstvo vise sile. Radnja treceg lica koja je samo delimicni uzrok stete, ne dovodi do umanjenja odgovornosti imaoca opasne stvari. U tom slucaju trece lice odgovara osteceniku solidarno sa imaocem opasne stvari, a duzno je da snosi naknadu srazmerno tezini svoje krivice. 106.- ODGOVORNOST U SLUCAJU UDESA IZAZVANOG MOTORNIM VOZILOM U POKRETU U slucaju udesa motornih vozila u pokretu do kojeg obicno dolazi prilikom sudara dva ili vise vozila, ali je on moguc i bez sudara, stetu trpe: 1) Imaoci vozila 2) Treca lica (putnici u vozilu i pesaci) U tom slucaju predvidjaju se dve vrste odgovornosti:

1.- Medjusobna odgovornost imaoca na koju se primenjuju pravila o odgovornosti po osnovu krivice, iako se radi o steti prouzrokovanoj opasnim stvarima: Ako je do stete doslo iskljucivo krivicom jednog imaoca, on snosi svoju stetu i duguje naknadu stete koju je prouzrokovao drugom imaocu U slucaju obostrane krivice svaki imalac odgovara za ukupnu stetu koju su oni pretrpeli, srazmerno stepenu svoje krivice Ako nema krivice ni jednog od njih, imaoci odgovaraju na ravne delove, ukoliko razlozi pravicnosti ne zahtevaju nesto drugo. 2.- Odgovornost imaoca prema trecim licima je solidarna i imaoci vozila koja su ucestvovala u udesu odgovaraju nezavisno od krivice.. To znaci da se ostecenom priznaje pravo da zahteva punu naknadu od svakog imaoca, a ovi imaju pravo regresa jedan od drugog. 107.- ODGOVORNOST ZA STETU KOJU UZROKUJE STVAR S NEDOSTATKOM To je odgovornost za stetu od stvari sa nedostatkom svakog lica koje stavi u promet neku stvar koju je proizveo, a koja zbog nekog nedostatka za koji on nije znao, predstavlja opasnost stete za lica ili stvari. Uslovi za ovu vrstu odgovornosi su: 1) Osteceni treba da dokaze da je pretrpeo stetu 2) Da je proizvod imao nedostatak 3) Da postoji uzrocna veza izmedju proizvoda s nedostatkom i pretrpljene stete. A.- Proizvod je pokretna stvar, odvojena ili ugradjena u drugu pokretnu ili nepokretnu stvar, kao i svaka proizvedena ili sakupljena energija za davanje svetlosti, toplote ili kretanja Nisu proizvod: stvari s nedostatkom, osnovni poljoprivredni proizvodi (iz zemljista, stocarstva i ribarstva) Stvar ima nedostatak kad od nje preti prekomerna opasnost stete po ljude i druge stvari. Proizvod moze biti opasan i kad poseduje uobicajena svojstva, ali mu nedostaje uputstvo za upotrebu, upozorenje na opasna svojstva ili bezbedna ambalaza. B.- Steta od proizvoda s nedostatkom je sekundarna ili posredna steta. To nije steta zbog mane nego od mane Obuhvata stetu koju trpi kupac, odnosno korisnikm proizvoda s nedostatkom, kao i bilo koje trece lice koje se nadje u njegovoj blizini Prema ZOPSN, to je steta prouzrokovana smrcu ili telesnim povredama, i steta nastala unistenjem ili ostecenjem nekog dela imovine, pod uslovom da se on uobicajeno koristi za licnu upotrebu ili potrosnju i da ga je osteceni u tu svrhu koristio.

V.- Stavljanje stvari u promet.- Odgovornost proizvodjaca stvari s nedostatkom je moguca samo ako stvar stavi u promet, kad proizvodjac prenese drugom vlast da njome raspolaze ili kad je posalje potrosacu. Za proizvode koji se nalaze na trzistu vazi pretpostavka da su stavljeni u promet. Odgovorna lica: 1.- Odgovornost za stetu od stvari sa nedostatkom snosi njen proizvodjac. Pod proizvodjacem se smatra: Lice koje proizvodi gotove proizvode, sirovine i sastavne delove, Lice koje se predstavlja kao proizvodjac stavljanjem svog imena ili zastitnog znaka na proizvod (tzv. kvaziproizvodjac) Lice koje uvozi proizvod namenjen prodaji (uvoznik) 2.- Ako proizvod ne sadrzi podatke o proizvodjacu, prodavac ima polozaj proizvodjaca, osim ako u razumnom roku ne obavesti ostecenog o identitetu proizvodjaca. 3.- Ako uvozni proizvod ne sadrzi podatke o uvozniku, prodavac ima polozaj proizvodjaca iako proizvod sadrzi podatke o proizvodjacu. 4.- Za stetu od stvari sa nedostatkom odgovara kupcu i prodavac stvari i to solidarno sa njenim proizvodjacem Osnov odgovornosti: A.- Proizvodjac odgovara bez obzira na krivicu za stete koje su posledice nedostataka u konstrukciji ili izradi stvari jer takve stvari imaju status opasne stvari B.- Proizvodjac opasne stvari se moze osloboditi odgovornosti ako dokaze: da nije stavio stvar u promet da nedostatak verovatno nije postojao u vreme kada je stavio stvar u promet ili da se pojavio kasnije da on nije proizveo proizvod namenjen za prodaju i da proizvod nije proizveden u okviru njegove redovne delatnosti da je nedostatak nastao usled usaglasavanja svojstva proizvoda sa propisanim normama. V.- Odgovornost za stete usled industrijskog nedostatka ili nesigurne ambalaze zasniva se na krivici, s tim sto je ogranicena samo na predvidljive stete G.- Odgovornost prodavca stvari s nedostatkom zasniva se na krivici, tako da se on oslobadja odgovornosti ako dokaze da nije mogao ustanoviti da stvar ima nedostatak ili osobinu koja je cini opasnom. Zastarelost potrazivanja naknade stete

Zahtev za naknadu stete od proizvoda sa nedostatkom zastareva za vreme koje je potrebno za zastarelost potrazivanja naknade stete: 1) Za tri godine od kada je osteceni saznao za stetu i identitet proizvodjaca 2) U svakom slucaju, za pet godina od stetnog dogadjaja, a prema ZOPSN, za 10 godina od dana kada je proizvodjac stavio u promet proizvod sa nedostatkom 108.- ODGOVORNOST ZA STETU KOJU JE IZAZVALA ZIVOTINJA Nasi sudovi stoje na stanovistu da su sve zivotinje "zive opasne stvari" i da je odgovornost za stetu koju one uzrokuju objektivna. Za stetu koju nanese zivotinja odgovara njen imalac. Ne odgovara za stetu ako je zivotinju poverio na cuvanje ili staranje licima i ustanovama koje se bave primanjem zivotinja na cuvanje i staranje.. Umesto njega odgovaraju ta lica i ustanove. Pored njih moze odgovarati i imalac ako je steta proizisla iz neke mane ili svojstva zivotinje na koja im on nije skrenuo paznju. Lica koja su protivpravno i nasilno lisila imaoca drzavine zivotinje, za stetu koju zivotinja prouzrokuje odgovorna su ta lica. Za stetu koju prouzrokuju zasticene divlje zivotinje vaze posebna pravila o odgovornosti: Za stetu koju uzrokuju zivotinje zasticene lovostajem, odgovara korisnik lovista, tj. preduzece ili lovacko udruzenje kome je loviste dato na gazdovanje. Ako je stetu izazvala zivotinja za koju je propisana trajna zabrana lova, odgovornost pada na Republiku Srbiju. U oba slucaja osteceni ima pravo na obestecenje samo pod uslovom da je preduzeo propisane mere a sprecavanje stete od divljaci. Zahtev za nadoknadu stete osteceni treba da podnese u roku od tri dana od dana saznanja za stetu, a najkasnije u roku od mesec dana od dana nastanka stete. 109.- ODGOVORNOST ZA STETU KOJU JE IZAZVALA GRADjEVINA Pojam gradjevine shvata se danas veoma siroko jer se pod njega podvode sva postrojenja vezana za zemlju, pod uslovom da ih je podigla ili barem uoblicila ljudska ruka. Sto se tice osnova odgovornosti za stetu uzrokovanu gradjevinom, o tome pravni sistemi evropskih zemalja nemaju jednako glediste. a) Svajcarski ZOO stoji na stanovistu da ta odgovornost ne zavisi od krivice, nego se temelji iskljucivo na nedostacima gradjevine. Svajcarsko pravo izazivanje stete ne uslovljava rusenjem gradjevine ili odvajanjem njenih delova. Bitno je da je steta posledica neke mane u gradjevini, a nebitno je kako se ta mana manifestovala. b) Gradjanski zakonici Savezne Republike Nemacke i Austrije stoje na stanovistu da drzalac gradjevine odgovara za stetu od nje po osnovu pretpostavljene krivice.

Moze se osloboditi odgovornosti ako dokaze da je u cilju otklanjanja opasnosti stete po ljude i stvari upotrebio svu potrebnu paznju. Nemacko i austrijsko pravo nalazu odgovornost drzaoca samo za stetu nastalu usled rusenja gradjevine ili odvajanja njenih delova, tj. zbog nestabilnosti. v) Nas ZOO tu vrstu odgovornosti ne regulise. Medjutim, pravna svest nasih pravnika govori u prilog objektivnoj odgovornosti za stetu od gradjevine. I u skici za Zakonik o obligacijama i ugovorima, profesora Mihaila Konstantinovica, bilo je propisano da imalac gradjevine ne odgovara samo ako dokaze da je steta posledica vise sile ili krivice ostecenika. 110.- ODGOVORNOST ZA STETU IZAZVANU PROSIPANJEM NECEGA IZ PROSTORIJE PADOM, BACANJEM ILI

Stvari ispale, bacene ili prosute iz stana u stanju su da uzrokuju stetu ljudima i stvarima na zemlji. Ovu vrstu odgovornosti za stetu vecina pravnih sistema ne regulise pa ni ZOO. Austrijski opsti gradjanski zakonik jedan je od retkih koji tu odgovornost uredjuju. Za ovu stetu odgovara imalac prostorije iz koje je potekao uzrok stete. Imalac je odgovoran bez obzira na to koje je zivo bice nesto iz stana izbacilo ili prosulo. Ako se pouzdano ne utvrdi iz koje je prostorije steta prouzrokovana, ili ako se to desilo iz zajednicke prostorije, tada su solidarno odgovorni imaoci svih prostorija u doticnoj zgradi Ova vrsta odgovornosti je objektivna, ali se imalac prostorije moze osloboditi odgovornosti ako dokaze da je stetu izazvala visa sila ili trece lice koje je neovlasceno zauzelo prostoriju. 111.- OSIGURANJE PUTNIKA U JAVNOM SAOBRACAJU OD POSLEDICA NESRECNOG SLUCAJA 1.Vlasnici, odnosno kosrisnici prevoznih sredstava koja sluze za prevoz putnika u javnom saobracaju, duzni su da sa organizacijom za osiguranje zakljuce ugovor o osiguranju od posledica nesrecnog slucaja. Strane tog ugovora nazivaju se osiguranik I osiguravalac, a osigurani putnici-korisnici osiguranja. Zakon poimenicno nabraja sve vrste prevoznih sredstava ciji su vlasnici, odnosno korisnici duzni da zakljuce ugovor o osiguranju svojih putnika. U ta sredstva spadaju: 1) autobusi kojima se obavlja javni prevoz u gradskom, medjugradskom I medjunarodnom linijskom I van linijskom saobracaju; 2)putnicki taksi-automobil I rent-a-kar vozila-ako se iznajmljuju sa vozacem; 3)autobusi kojima se obavlja prevoz zaposlenih na posao I s posla; 4)sinska vozila za prevoz putnika;5)sve vrste pomorskih, jezerskih I recnih plovila skele I splavove, kojima se na redovnim linijama ili slobodno prevoze putnici, ukljucujuci I krstarenje I prevoz turista;6)sve vrste rent-a-kar plovila iz tacke 5) koja se iznajmljuje s najmanje jednim clanom posade;7)vazduhoplovi kojima se obavlja javni prevoz putnika u redovnom I neredovnom prevozu u vazdusnom saobracaju;8)vazduhoplovi koji se koriste za krace prelate I panoramske letove I rent-a-kar vazduhoplovi koji se iznajmljuje s pilotom;9) autobusi za prevoz turista;10)druga prevozna

sredstva, bez obzira na vrstu pogona, kojima se prevoze putnici, uz naplatu prevoza, u vidu delatnosti. 2.Pojam putnika na koga se osiguranje odnosi Zakon shvata veoma siroko.Putnicima se, naime, smatraju: 1) lica koja se radi putovanjanalaze u prevoznom sredstvu za obavljanje javnog prevoza, bez obzira na to da li su kupila voznu kartu;2)lica koja se nalaze u krugu stanice, pristanistva, luke, aerodrome ili u neposrednoj blizini prevoznog sredstva pre ukrcavanja, odnosno posle iskrcavanja,koja su imala nameru da putuju odredjenim pevoznim sredstvom ili su njime putovala, osim lica kojima je mesto rada naprevoznom sredstvu.Najposle,putnicima se smatraju I lica koja imaju pravo na besplatanu voznju. 3.Najnize osigurane sume po jednom putniku Zakon utvrdjuje u americkim dolarima, ali se isplata vrsi u dinarskoj protiv vrednosti obracunatoj po kursu na dan zakljucenja ugovora o osiguranju.Te sume iznose:1)za slucaj smrti putnika-6000 dolara;2)za slucaj trajnog gubitka opste radne sposobnosti putnika-12000 dolara;3)za slucaj prolazne nesposobnosti za rad, na ime naknade za gubitak zarade I stvarnih nuznih troskova lecenja putnika-3000 dolara. 4.Putnika koga zadesi nesrecni slucaj, odnosno odredjeni korisnik osiguranja u slucaju smrti putnika, ima pravo da zahteva neposredno od osiguravaoca dam u isplati osiguravajucu osiguranu sumu.Ako vlasnik, odnosno korisnik vozila nije zakljucio ugovor o osiguranju putnika ili je zakljucio ugovor o osiguranju sa organizacijom za osiguranje nad kojom je otvoren stecaj, a desio se nesrecan slucaj,putnik odnosno lice koje bi bilo korisnik osiguranja moze zahtevati naknadu stete iz sredstava garantnog fonda.Treba reci da se isplatom osigurane sume podmiruje obaveza osiguravaoca po osnovu ugovora o osiguranju, pa stoga ona nema karakter obestecenja.Putnik, odnosno njegov naslednik ima pravo da zahteva nadoknadu pretrpljene stete od lica koje je za nju odovorno.Kad je za nesrecni slucaj odgovoran neko treci,osteceni moze zahtevati nadoknadu nezavisno od svoga prava na osiguranu sumu. 5.Ako vlasnik,odnosno korisnik vozila nije zakljucio ugovor o osiguranju putnika ili je zakljucio ugovor o osiguranju s organizacijom za osiguranje nad kojom je otvoren stecaj, adesio se nesrecni slucaj, putnik, odnosno lice koje bi bilo korisnik u navedenim slucajevima moze zahtevati naknadu stete iz sredstva garantnog fonda.Garantni fond cine sredstva koja se obrazuju doprinosom organizacija za osiguranje radi ekonomske zastite putnika I trecih lica.Organizacija za osiguranje ne odgovara za obaveze iz garantnog fonda prema trecim ostecenim licima.

112.- OSIGURANJE SOPSTVENIKA, ODNOSNO KORISNIKA MOTORNIH I PRIKLJUCNIH VOZILA A. Ugovor o obaveznom osiguranju I njegovo dejstvo 1.Zakon obavezuje sopstvenike,odn korisnike motornih I prikljucnih vozila da zakljuce ugovor o osiguranju od odgovornosti za stetu koju upotrebom motornog vozila pricine trevim

licima(tzv.autoodgovornost).Pojam motornog I prikljucnog vozila je sirok,jer podrazumeva vozila koja sluze za prevoz lica I stvari,za vucu,zatim radna vozila koja moraju imati saobracajnu dozvolu sto se godisnje produzava u rokovima ne duzim od 12 meseci.Registracija I produzenje registracije vozila,kao I izdavanje probnih tablica,moguci su samo ako se nadleznom drzavnom organu podnese dokaz da je ugovor o osiguranju zakljucen(clan 84, 1. I 2. ZOIL).Radi se o tipicnom formularnom ugovoru,koji se sklapa uplatom premije I izdavanjem polise u kojoj su oznaceni I vozilo I sopstvenik,odn korisnik koji se osigurava.Ukoliko za vreme dok traje osiguranje dodje do promene vlasnika,odn korisnika vozila,prava I obaveze iz ugovora o osiguranju od autoodgovornosti prelaze na novog vlasnika I traju do isteka tekuceg perioda osiguranju( clan 89 ZOIL).Ta pravna sukcesija pokazuje da je ugovor o osiguranju sklopljen ad rem,a ne ad personem. 2. Osigurani slucaj cine stete koje motorno ili prikljucno vozilo,za vreme upotrebe,uzrokuje trecim licima.Status trecih lica nemaju jedino : 1) vlasnik,odn korisnik,suvlasnik I drugi imalac motornog vozila cijom je upotrebom pocinjena steta,bez obzira da li je upravljao vozilom u trenutku nastanka stete; 2) vozac motornog vozila cijom je upotrebom pricinjena steta koji je odgovoran za stetu; 3) lice koje je ucestvovalo u protivpravnom oduzimanju motornog vozila cijom je upotrebom steta uzrokovana.( clan 85. ZOIL.) Steta na koju se osiguranje odnosi moze nastati usled smrti,povrede tela,narusenja zdravlja,unistenja ili ostecenja stvari,osim stvari primljenih na prevoz.Nije bitno da li je steta uzrokovana vlastitom masom vozila ili padom stvari koje su bile na njemu.Svejedno je da li je steta izazvana na teritoriji nase drzave ili u inostranstvu.Sem toga,osiguranje obuhvata I stete od vozila koje je koristilo ili njime upravljalo neovlasceno lice( clan 88. I 90. ZOIL.) 3.Trece osteceno lice ima pravo nadoknadu stete zahteva neposredno od osiguravaoca,ciji je polozaj slican jemcu.Osiguravalac(organizacija za osiguranje)duguje nadoknadu stete umesto osiguranog lica,I zato je njegova obaveza akcesorne prirode.Drugom recima,ako osigurano lice nije odgovorno za stetu u konkretnom slucaju ,nadoknadu nije mogucno zahtevati ni od osiguravaoca.Medjutim,zahtevu ostecenika osiguravalac ne moze suprostaviti prigovore koje bi,na osnovu zakona ili ugovora o osiguranju,mogao istaci osiguranom licu zato sto se ono ne pridrzava zakona ili ugovora( clan 87,st. 1. ZOIL).Otuda ugovor o osiguranju od autoodgovornosti nema karakter ugovora u korist treceg. S druge strane,osiguranje ne iskljucuje odgovornost I samog osiguranika.Osteceni,naime,ima mogucnost da nadoknadu stete zahteva I od osiguranika,jer on odgovara solidarno sa osiguravaocem.Ipak,izmedju te dve vrste duznika postoji I izvesna razlika: osiguranik,barem teorijski,odgovara neograniceno,dok osiguravalac odgovara samo do visine osigurane sume.Najnizi osigurani iznosi po jednom stetnom dogadjaju utvrdjeni su Zakonom,I oni cine minimum na koji se osiguranje mora ugovoriti.Za osiguranje od autoodgovornosti za autobuse I teretna vozila osigurana suma iznosi 200.000 americkih dolara,a za ostala motorna vozila osigurana suma iznosi - 100.000 amrickih dolara,u dinarskoj protivvrednosti po kursu na dan zakljucenja ugovora o osiguranju.Ako ovi iznosi nisu dovoljni da se naknade sve stete prouzrokovane stetnim dogadjajem,prvenstveno se naknadjuju stete na licima.Ukoliko ima vise ostecenih lica ,a ukupna naknada je veca od dvostrukog iznosa navedenih osiguranih suma,prava ostecenih lica,a ukupna naknada je veca od dvostrukog iznosa navedenih osiguranih suma,prava ostecenih lica prema organizaciji za osiguranje srazmerno se smanjuju.Organizacija za osiguranje koja je naknadila stetu ostecenom licu stupa u njegovo pravo prema licu

odgovornom za stetu za iznos isplacene naknade,kamatu I troskove,ako nije nastupila njena obaveza prema uslovima ugovora o osuguranju od autoodgovornosti. B. Naknada stete uzrokovane motornim vozilom inostrane registracije 112 1. Lice koje na teritoriji Jugoslavije ulazi motornim vozilom inostrane registracije mora imate valjanu medjunarodnu ispravu o osiguranju od autoodgovornosti,koja vazi na t eritoriji nase zemlje,ili neki drugi dokaz o postojanju takvog osiguranjua,koje pokriva stete do iznosa najnizih osiguranih suma.Medjunarodna isprava o osiguranju potrebna je I za motorno vozilo koje se u nasu zemlju doprema nekim prevoznim sredstvom,osim ako ovde nece biti korisceno.Pod medjunarodnim ispravama I dokazima o kojima je ovde rec Zakon podrazumeva samo one isprave I dokaze ciju valjanost priznaje Udruzenje osiguravajucih organizacija Jugoslavije,sto ukljucuje I garantovanje Udruzenja za obaveze zasnovane tim ispravama I dokazima do visine najnizih osiguranih suma.Onaj ko nema valjanu medjunarodnu ispravu ili dokaz o osiguranju mora ,na granici,zakljuciti ugovor o osiguranju od autoodgovornosti sa domacom organizacijom za osiguranje. 2.Lice kome je pricinjena steta upotrebom vozila inostrane registracije za koje postoji valjana medjunarodna isprava ili dokaz o osiguranju od autoodgovornosti,zahtev za obestecenje treba da podnese jednoj domacoj organizaciji za osiguranje.Ako ta organizacija u roku od 60 dana od dana prijema ostetnog zahteva ne isplati naknadu stete,osteceni ima pravo da odstetni zahtev podnese Udruzenju osiguravajucih organizacija Jugoslavije.Desi li se da ni Udruzenje,u roku od 30 dana od dana podnosenja zahteva,ne isplati naknadu stete,osteceni moze podneti tuzbu protiv udruzenja I organizacija za osiguranje od koje je prvi put zahtevao isplatu.Stetu uzrokovanu upotrebom vozila inostrane registracije ciji je vlasnik osigurao od autoodgovornosti kod domace organizacije za osiguranje,naknadjuje ta organizacija.Ali ako je steta izazvana vozilom Inostan e registrcije ciji je vlasn ik nije osigurao od autoodgovornosti,ona se podmiruje iz garantnog fonda. IV Osiguranje sopstvenika vazduhoplova 1.Vlasnici jugoslovenskih vazduhoplova duzni su da se osiguraju od odgovnornosti za stete uzrokovane trecim licima posedovanjem ili upotrebom vazduhoplova.I vlasnik inostranog vazduhoplova koji ulazi u vazdusni prostor Jugoslavije mora biti osiguran od odgovornosti za stete nanesene trtecim licima,ako nije u stanju da pruzi drugo obezbedjenje za naknadu stete nanesene trecim licima,ako nije u stanju da pruzi drugo obezbedjenje za naknadu stete ili ako medjunarodnim ugovorom nije drukcije odredjeno. 2.Najnizi osigurani iznosi na koje se mora ugovoriti osiguranje vlasnika vazduhoplova jesu: 1) Za vazduhoplove koji se koriste za javni prevoz putnika I robe u domacem I medjunarodnom vazdusnom saobracaju- od 35.000 do 800.000 americkih dolara,u zavisnosti od njihove tezine.

2)Za ostale vazduhoplove. a) Za zmajeve,ultralake jedrilice,paraglajdere- 2000 americkih dolara. b) Za jedtilice,balone,zmajeve s motorom,ultralake vazduhoplove s motorom -2.500 americkih dolara; b) Za vazduhoplove sa sopstvenim pogonom koji se koriste za sportsku delatnost ili koje gradjani koriste za licne potrebe - 4.000 americkih dolara; g) Za vazduhoplove koji se koriste u druge svrhe( vrsenje privrednih delatnosti ,vrsenje upravnih poslova,vrsenje naucno-istrazivackog rada,pruzanje sanitetske pomoci,protivpozarne sluzbe I dr)-20.000 americkih dolara; d) Za vazduhoplove koji se koriste za obuku letackog osoblja-25.000 americkih dolara Iznosi iskazani u dolarima obracunavaju se u dinarskoj protivvrednosti po kursu na dan zakljucenja ugovora o osiguranju.

113.ODGOVORNOST USLED TERORISTICKIH DEMONSTRACIJA ILI MANIFESTACIJA

AKATA,

JAVNIH

Za stetu nastalu smrcu, telesnom povredom ili ostecenjem, odnosno unistenjem imovine fizickog lica, predvidja se da je odgovorna drzava ciji su organi po vazecim propisima bili duzni da sprece takvu stetu. To nije odgovornost drzave zbog nepravilnog ili nezakonitog rada njenih organa, vec objektivna odgovornost drzave, koja postoji nezavisno od propusta njenih organa. S obzirom da su na teritoriji Republike Srbije njeni organi duzni da sprecavaju stete usled teroristickih akata, javnih demonstracija ili manifestacija, ona je kao drzava i odgovorna za njihovu naknadu. Odgovornoscu usled teroristickih akata, javnih demonstracija ili manifestacija obuhvacene su ne samo stete koje nastanu usled smrti, telesne povrede ili ostecenja zdravlja, vec i stete koje nastanu usled ostecenja ili unistenja imovine fizickih lica. Nemaju pravo na naknadu stete po ovom osnovu organizatori, ucesnici, podstrekaci i pomagaci u aktima nasilja ili terora, javnim demonstracijama i manifestacijama koje su usmerene na podrivanje ustavnog uredjenja. ZOO izricito se propisuje da drzava ima pravo i obavezu da zahteva naknadu isplacenog iznosa od lica koje je stetu prouzrokovalo. To pravo zastareva u rokovima propisanim za zastarelost potrazivanja naknade stete. 114.- ODGOVORNOST ORGANIZATORA PRIREDBI

Organizator okupljanja veceg broja ljudi u zatvorenom ili otvorenom prostoru odgovara za stetu nastalu smrcu ili telesnom povredom koju neko pretrpi usled izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastupiti, kao sto je: gibanje mase, opsti nered, Ako je steta nastala usled izvanrednih okolnosti koje nastupe prilikom okupljanja veceg broja ljudi, za stetu odgovara i organizator objektivno, tj. bez obzira na krivicu. Njegova odgovornost je ogranicena samo na stetu nastalu smrcu ili telesnom povredom. 115.- ODGOVORNOST ZBOG USKRACIVANJA NEOPHODNE POMOCI Ova odgovornost pogadja lice, koje bez opasnosti po sebe, uskrati pomoc licu ciji su zivot ili zdravlje ugrozeni, tako da lice ciji su zivot i zdravlje ugrozeni pretrpi stetu koju je uskratilac pomoci mogao predvideti. Ona je veoma ogranicena jer se odnosi samo na stetu nastalu smrcu ili narusenjem zdravlja, bez obzira na to da li se ona ispoljava u vidu imovinske ili neimovinske stete, odnosno samo na stetu koju je odgovorno lice u datim okolnostima moralo predvideti. Ogranicenje postoji i na planu uzrocno-posledicnog odnosa. Ova odgovornost postoji samo ako se utvrdi da bi pruzanjem pomoci steta mogla biti izbegnuta, odnosno da je pomoc mogla biti pruzena bez opasnosti za lice koje je bilo u mogucnosti da je pruzi. Nedoumice se javljaju u vezi sa osnovom ove odgovornosti, ali preovladjuje stav da je krivica njen osnov i uslov. Postojanje krivice dokazuje osteceni. 116.- ODGOVORNOST U VEZI SA OBAVEZOM ZAJLJUCENJA UGOVORA I ODGOVORNOST U VEZI SA VRSENJEM POSLOVA OD OPSTEG INTERESA Lice koje je po zakonu obavezno da zakljuci neki ugovor duzno je da naknadi stetu, ako na zahtev zainteresovanog lica bez odlaganja ne zakljuci taj ugovor. Za nastanak ove odgovornosti neophodno je da odredjeno lice dokaze da mu je steta prouzrokovana zbog odbijanja zakljucenja ugovora od strane onog lica koje je po zakonu obavezno da zakljuci ugovor. Odgovorno lice se moze osloboditi odgovornosti ako dokaze da do zakljucenja ugovora nije doslo krivicom ostecenog lica. Preduzeca i druga pravna lica koja vrse komunalnu ili drugu slicnu delatnost od opsteg interesa, odgovaraju za stetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovno vrse svoju uslugu. Odgovorno lice se moze osloboditi ako dokaze da se ponasalo kao dobar privrednik i da je iz opravdanog razloga obustavilo ili neredovno vrsilo svoju uslugu. Smatra se da takve razloge treba ceniti strogo, odnosno, da pod njih treba podvoditi samo one okolnosti koje ova preduzeca nisu mogla spreciti, otkloniti ili izbeci. 117.- ODGOVORNOST VISE LICA ZA ISTU STETU

Cesto se dogadja da vise lica prouzrokuje istu stetu. U prouzrokovanju te stete oni mogu ucestvovati: 1) Neposredno (kao podstrekaci ili pomagaci) 2) Radeci zajedno ili nezavisno jedan od drugog. U svim tim slucajevima radi se o odgovornosti vise lica za istu stetu. a) Pravilo je da za stetu koju vise lica prouzrokuje zajedno svi ucesnici odgovaraju solidarno. Solidarno s njima odgovaraju i podstrekac i pomagac kao i onaj koji je pomogao da se odgovorna lica ne otkriju. b) Solidarno odgovaraju i lica koja su stetu prouzrokovala radeci nezavisno jedno od drugog ali se ne mogu utvrditi njihovi udeli u prouzrokovanoj steti. v) Solidarno odgovaraju i lica koja su na neki nacin medjusobno povezana, ako je nesumnjivo da je neko od njih stetu prouzrokovalo ili se ne moze utvrditi ko je. g) Posebno se predvidja i solidarna odgovornost narucioca i izvodjaca radova na nepokretnosti, za stetu koja je trecem licu prouzrokovana u vezi sa izvodjenjem tih radova. d) U medjusobnom odnosu solidarni duznici ne odgovaraju za ukupnu stetu vec samo za njen srazmerni deo: Solidarni duznik koji isplati vise nego sto iznosi njegov udeo u steti moze traziti od svakog od ostalih duznika da mu naknadi on o sto je platio za njega. Visinu udela svakog duznika sud odredjuje prema tezini njegove krivice i tezini posledica koje su proistekle iz njegovog delovanja. Na svakog duznika pada jednak deo ako se udeli duznika ne mogu utvrditi, osim ako pravicnost zahteva da se u konkretnom slucaju drugacije odluci. NAKNADA STETE

118.- POJAM I CILJ NAKNADE MATERIJALNE STETE Pod naknadom stete podrazumeva se otklanjanje stetnih posledica po ostecenog na racun nekog treceg. To se postize odgovarajucim davanjem ili cinjenjem, kojim se otklanjaju stetne posledice po ostecenog. Naknadom se ne moze otkloniti sama steta, vec se stetne posledice samo prevaljuju sa ostecenog na odgovornog. Cilj naknade je da se ostecenom vrati ono sto je izgubio od svojih pravno zasticenih dobara, odnosno da se na njegovim pravno zasticenim dobrima uspostavi ono stanje koje je postojalo pre njihove povrede. Naknada stete treba da bude jednaka pretrpljenom gubitku. Posle dobijene naknade, osteceni ne bi trebao ni da ostane siromasniji, ni da postane bogatiji nego sto je bio da nije pretrpeo stetu.

119.- OBLICI NADOKNADE MATERIJALNE STETE Naknada materijalne stete moze da se izvrsi na dva nacina: 1) Putem naturalne naknade naturalna restitucija, 2) Davanjem novcane naknade novcana reparacija 1.- Naturalna restitucija se ostvaruje stvarnim uspostavljanjem onog stanja ostecenog dobra koje je postojalo pre nego sto je steta nastala. To se postize na sledece nacine: Davanjem druge stvari umesto unistene koja je iste vrste i iste Povracajem iste stvari Opravkom ostecene stvari Kod ostecenja zdravlja ili gubitka radne sposobnosti davanjem ili cinjenjem koje je potrebno radi ponovnog uspostavljanja zdravlja ili radne sposobnosti.

2.- Novcana naknada se ostvaruje isplatom odredjene sume novca koja predstavlja vrednost ostecenog dobra u novcanom obliku. Njome se ne uspostavlja stvarno stanje koje bi bilo da steta nije pricinjena, vec stanje jednakih ili barem prilicno jednakih novcanih vrednosti. Ako posmatramo odnos izmedju naturalne restitucije i novcane naknade, ZOO daje prednost naturalnoj restituciji, jer je odgovorno lice duzno da uspostavi stanje koje je bilo pre nego sto je steta nastala. ZOO dopusta i novcanu naknadu u slucajevima: Kad uspostavljanje ranijeg stanja ne uklanja stetu u potpunosti Kad uspostavljanje ranijeg stanja nije moguce Kad sud smatra da nije nuzno da to cini odgovorno lice. Naturalna restitucija je obavezna samo za stetnika, a osteceni ima pravo izbora 3.- Naknada u obliku novcane rente je poseban nacin naknade materijalne stete, pod kojim se podrazumeva novcana naknada ciji ukupan iznos nije unapred odredjen. Novcanim iznosima koji su jednaki, placaju se unapred i time se nadoknadjuje materijalna steta koja ce nastati u buducnosti (buduca steta) Naknada stete u obliku novcane rente predvidjena je: 1) U slucaju smrti 2) U slucaju telesne povrede ili ostecenja zdravlja, a moze se dosuditi dozivotno ili za odredjeno vreme.

Ako duznik ne pruzi obezbedjenje koje sud odredi, poverilac ima pravo da zahteva da mu se umesto rente isplati jedna ukupna svota cija se visina odredjuje prema visini rente i verovatnom trajanju poveriocevog zivota uz odbitak odgovarajucih kamata. 120.- UTVRDjIVANJE VISINE STETE TRENUTAK PREMA KOME SE STETA UTVRDjUJE, MERILO ZA UTVRDjIVANJE STETE Obaveza naknade stete smatra se dospelom od trenutka naknade stete. Da bi odredio stetnikovu obavezu sud mora da utvrdi koliko iznosi steta cija se naknada zahteva. Trenutak prema kome se utvrdjuje visina stete moze biti: 1) Trenutak kad je steta prouzrokovana 2) Trenutak podizanja tuzbe 3) Trenutak donosenja sudske odluke Prema ZOO to je trenutak donosenja presude, jer propisuje da se visina naknade stete odredjuje prema cenama u vreme donosenja sudske odluke, osim ako zakon ne odredjuje sto drugo. Novcana vrednost ostecene ili unistene stvari moze se utvrditi na dva nacina: 1) Prema objektivnom merilu gde se uzima, objektivna, opsta vrednost stvari koju stvar iste vrste i kvaliteta ima za svakog 2) Prema subjektivnom merilu, gde se vodi racuna o posebnim okolnostima samog ostecenog, pa se utvrdjuje vrednost koju je stvar imala za ostecenog, tj. njena subjektivna vrednost ili interes. ZOO propisuje da je interes, pod kojim se podrazumeva vrednost koju je stvar imala za ostecenog, moze nadoknaditi samo kad je stvar unistena ili ostecena krivicnim delom ucinjenim sa umisljajem. Subjektivna vrednost ili interes se podudara sa tzv. afekcionom vrednoscu koja i nije imovinska sto je slucaj sa interesom, vec neimovinska vrednost, tako da se odredba koja se odnosi na naknadu interesa ne moze odnositi i na naknadu afekcione vrednosti. 121.- PRINCIP POTPUNE NADOKNADE ZOO polazi od principa potpune naknade stete. Sud ce dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se ostecenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo stetne radnje ili propustanja. Pri tome sud uzima i okolnosti koje su nastupile posle prouzrokovanja stete. Osteceni ima pravo, kako na naknadu obicne stete, tako i na naknadu izmakle koristi. Od principa potpune naknade odstupa se kod ugovorne odgovornosti jer kod takve odgovornosti duznik odgovara samo za predvidljivu stetu, osim u slucaju prevare ili namernog neispunjenja obaveza, kao i neispunjenja zbog krajnje nepaznje.

U tim slucajevima duznik duguje i nepredvidljivu stetu. 122.- RAZLOZI ZA SNIZENJE NADOKNADE 1.- Manji stepen stetnikove krivice: stetnik koji je prouzrokovao stetu obicnom nepaznjom naknadjuje samo stvarnu stetu osteceni ne dobija potpunu naknadu. stetnik koji je prouzrokovao stetu namerno ili krajnjom nepaznjom duguje naknadu i stvarne stete i izmakle koristi Ako je steta prouzrokovana krivicnim delom, iz obesto ili zluradosti, duguje i afekcionu vrednost. 2.- Slabo imovno stanje odgovornog lica.- Smanjenje je dopusteno u dva slucaja: Ako smanjenom naknadom osteceni ne bi zapao u oskudicu Ako je steta pricinjena obicnom nepaznjom. 3.- Dobrocinstvo stetnika prema ostecenom.- Sud moze odrediti manju naknadu pri cemu mora voditi racuna o brizljivosti koju stetnik pokazuje u sopstvenim poslovima.(kod ugovora o besplatnoj ostavi, kod poslovodstva bez naloga i sl.) 4.- Podeljena odgovornost je situacija u kojoj se podeljeno snose posledice u vezi sa prouzrokovanom stetom izmedju ostecenog i odgovornog lica. Do toga dolazi u dva slucaja: Kad je ostecenik doprineo da steta nastane Kada je osteceni doprineo da steta bude veca nego sto bi inace bila. U ovim slucajevima je osnovno pravilo da se naknada stete srazmerno umanjuje. Ovo pravilo se moze promeniti samo u slucajevima u kojima se moze utvrditi koji deo stete potice od ostecenikove radnje. U suprotnom, sud ce dosuditi naknadu vodeci racuna o okolnostima slucaja. 123.- NADOKNADA NEMATERIJALNE STETE Mogucnost naknade nematerijalne stete: 1.- Naturalna restitucija postoji kada se nematerijalna steta moze otkloniti u slucajevima povreda prava licnosti. Tada sud moze narediti da se na trosak stetnika izvrsi objavljivanje presude, ili da stetnik povuce izjavu kojom je povreda ucinjena. Sud moze narediti povracaj ili unistenje neovlasceno sacinjene fotokopije privatnog pisma, ili, dosuditi naknadu troskova kozmeticke operacije nastalih telesnih ozleda. 2.- Novcana naknada.- U slucaju pretrpljenih fizickih ili dusevnih bolova (na primer, dusevni bol majke za ubijenim detetom), uspostavljanje ranijeg stanja ne moze se ostvariti nikakvim merama koje bi se nalozile stetniku.

U svim tim slucajevima dolazi u obzir samo novcana naknada. Ona ne predstavlja naknadu vrednsoti povredjenog licnog dobra jer licna dobra nemaju novcanu vrednost., vec se daje radi zadovoljenja satisfakcije, ostecenog. Ostecenom se omogucuje da sebi pribavi neko neko zadovoljstvo, neku zivotnu radost kao utehu, kako bi se kod njega ublazili dusevni bolovi. 124.- POSEBNA OGRANICENJA ZA NOVCANU NAKNADU NEMATERIJALNE STETE U najvecem broju prava i u nasem pravu, novcana naknada nematerijalne stete priznaje se samo u odredjenim slucajevima. Novcana naknada ce se dosuditi za ove oblike neimovinske stete: 1.- Za pretrpljene fizicke bolove 2.- Za pretrpljene dusevne bolove povrede ugleda, casti, sloboda i prava licnosti, smrti bolesnog lica. Pravo na novcanu naknadu u ovom slucaju ima i lice koje je prevarom, prinudom ili zloupotrebom nekog odnosa podredjenosti ili zavisnosti navedeno na kaznjivu obljubu ili kaznjivu bludnu radnju, kao i lice prema kome je izvrseno neko drugo krivicno delo protiv dostojanstva licnosti i morala. 3.- Za pretrpljen strah. Neimovinska steta se naknadjuje samo ako je znatna. Sud ce dosuditi pravicnu novcanu naknadu za neimovinsku stetu, ako okolnosti slucaja, a narocito jacina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava. 125.- NAKNADA STETE IZAZVANE TELESNOM POVREDOM I OSTECENJEM ZDRAVLJA Pod telesnom povredom i ostecenjem zdravlja podrazumeva se svako narusavanje telesnog ili psihickog integriteta coveka koje je imalo za posledicu neku stetu. Oblici stete.- Kod telesne povrede i ostecenja zdravlja nadoknadjuju se ovi oblici materijalne stete: 1.- Troskovi lecenja koji obuhvataju sredstva neophodna za intervenciju lekara, nabavku lekova, proteza i drugih pomagala, banjsko lecenje. 2.- Zarada izgubljena zbog privremene nesposobnosti za rad koja obuhvata svaku imovinsku korist koja se postize radom, bez obzira na to da li se radi o redovnom radnom odnosu ili o privremenom radu. 3.- Zarada izgubljena zbog potpune ili delimicne nesposobnosti za rad, tj. zbog nesposobnosti za rad koja je trajnog karaktera, kao i steta koju povredjeni trpi zbog toga sto su njegove potrebe trajno povecene. Ovi vidovi steta predstavljaju buducu stetu povredjenog koja mu se naknadjuje u vidu novcane rente.

Izmena dosudjene naknade.- Naknada stete u vidu novcane rente usled smrti bliskog lica ili usled povrede tela ili ostecenja zdravlja predstavlja buducu stetu. Sud moze, na zahtev ostecenika, za ubuduce povecati rentu, a moze je na zahtev stetnika smanjiti ili ukinuti ako se znatno promene okolnosti koje je sud imao u vidu prilikom donosenja svoje odluke. Neprenosivost prava.- Pravo na naknadu stete u vidu novcane rente usled smrti bliskog lica ili usled povrede tela ili ostecenja zdravlja je licno pravo povredjenog, tako da se ne moze preneti na drugoga, osim pojedinih dospelih potrazivanja koja su utvrdjena pismenim sporazumom strana ili pravnosnaznom sudskom odlukom. 126.- NAKNADA STETE USLED PROUZROKOVANJA SMRTI LICA Oblici stete u slucaju smrti su: 1.- Troskovi lecenja i izgubljena zarada koji dolaze u obzir kad smrt ubijenog lica nije nastupila odmah vec posle izvesnog vremena., s tim sto se oni nadoknadjuju kao kod telesne povrede i ostecenja zdravlja. 2.- Uobicajeni troskovi sahrane koji obuhvataju troskove transporta usmrcenog, troskove uobicajene sahrane, troskove uobicajenih posluzivanja, troskove podizanja nadgrobnog spomenika. 3.- Steta zbog izgubljenog izdrzavanja ili pomoci koja pripada svim licima koje je ubijeni izdrzavao ili trajno pomagao, kao i onim licima koja su po zakonu imala pravo da zahtevaju izdrcavanje od poginulog. Ova steta naknadjuje se placanjem novcane rente a ne moze biti veca od onoga sto bi osteceni dobijao od poginulog da je ostao u zivotu. Pravo na novcanu rentu zbog izgubljenog izdrzavanja ili pomoci je privremenog karaktera, jer traje samo za ono vreme za koje bi ubijeni verovatno ziveo, s tim sto se gasi i kad izdrzavano lice bude u stanju da se samo mizdrzava. Pravo na naknadu nematerijalne stete zbog pretrpljenih dusevnih bolova usled smrti bliskog lica ima samo uzan krug njegovih srodnika. To su clanovi njegove uze porodice: Supruznik Roditelji Deca. Takva naknada moze se dosuditi i braci i sestrama, kao i vanbracnom drugu, ako je izmedju njih i umrlog postojala trajnija zajednica zivota. U slucaju narocito teskog invaliditeta nekog lica, sud moze dosuditi pravicnu novcanu naknadu za njihove dusevne bolove: Supruzniku,

Roditeljima, Deci Ova naknada moze pripasti i vanbracnom drugu, ako je izmedju njega i povredjenog postojala trajnija zajednica zivota. Potrazivanje naknade neimovinske stete je strogo licno pravo i ne prelazi na naslednike poverioca.. Ono gubi licni karakter ako je priznato pravnosnaznom odlukom ili pismenim sporazumom, posle cega se njime moze slobodno raspolagati. 127.- NAKNADA MATERIJALNE STETE IZAZVANA POVREDOM CASTI I SIRENJEM NEISTINITIH NAVODA Povreda casti.- U slucaju povrede casti jednog lica, odnosno, usled umanjenja njegovog ugleda u drustvu ono moze pretrpeti i materijalnu stetu (na primer, gubitak zarade zbog gubitka zaposlenja). Smatra se da gradjanskopravna zastita casti moze da bude i sira od krivicnopravne, zato sto je za obavezu naknade stete izazvane povredom casti dovoljan svaki stepen krivice stetnikove. Sirenje neistinitih navoda.- Steta moze biti prouzrokovana i sirenjem neistinitih navoda o drugome koji se mogu ticati njegove proslosti, znanja, sposobnosti ili neceg drugog. Da bi nastala ova odgovornost, neophodno je, da je onaj ko neistinite navode iznosi kriv, to da zna ili je morao znati da su neistiniti. Medjutim, nije odgovoran za stetu onaj ko ucini neistinito saopstenje o drugome ne znajuci da je ono neistinito, ako je on ili onaj kome je saopstenje ucinio imao u tome ozbiljnog interesa.

NEOSNOVANO OBOGACENJE 128.- NEOSNOVANO OBOGACENJE - POJAM, OPSTE PRETPOSTAVKE I OBLICI Sticanje bez osnova nastaje tako sto deo imovine jednog lica predje na bilo koji nacin u imovinu nekog drugog lica, a da taj prelaz nema svoj osnov u nekom pravnom poslu ili u zakonu. Posto sticanje koristi znaci uvecanje imovine, govori se i o neosnovanom obogacenju. Pravni poredak ne odobrava sticanje bez osnova. Zato se sticaocu namece obaveza da ono sto je neosnovano stekao vrati, a kad to nije moguce, da naknadi vrednost postignutih koristi. Takva obaveza nastaje i kad se nesto primi, s obzirom na osnov koji se nije ostvario ili koji je kasnije otpao. Radi povracaja neosnovano stecenog ili naknade njegove vrednosti, lice na ciji racun je obogacenje usledilo ima pravo na tuzbu protiv sticaoca. Subjekti ovog obligacionog odnosa su:

1) Sticalac, kao duznik - oznacava se i kao obogaceno lice, 2) Lice cija je imovina umanjena, kao poverilac - oznacava se kao osiromaseni. Da bi nastao obligacioni odnos iz sticanja bez osnova, moraju se ispuniti sledeci uslovi: 1.- Obogacenje sticaoca, koje postoji u slucaju kad dodje do povecanja imovine sticaoca. Nastaje: Povecanjem aktive (primer, sticanjem stvarnih ili obligacionih prava) i smanjenjem pasive (primer, neko isplati tudji dug), Kad je spreceno umanjenje imovine do kojeg je po redovnom toku stvari trebalo da dodje (primer, kada neko plati izdrzavanje tudjem detetu) 2.- Osiromasenje drugog lica postoji kad obogacenje jednog dovodi do osiromasenja drugog, odnosno do umanjenja njegove imovine (primer, kad neko neosnovano upotrebljava njegovu stvar). 3.- Odsustvo osnova, tj. da do obogacenja dodje kad uopste nije postojao punovazan osnov, ili kad je postojao ali je kasnije otpao, ili kad se ocekivani osnov ne ostvari. Sticanje bez osnova najcesce nastaje usled radnje samog osiromasenog koje izvrsi neku cinidbu obogacenom licu. Moguca su tri takva slucaja: isplata nedugovanog isplata s obzirom na osnov koji se nije ostvario isplata s obzirom na osnov koji je docnije otpao. Sticanje bez osnova moze da nastane i: usled radnje obogacenog lica, usled radnje nekog treceg lica, kao i usled nekog spoljnjeg dogadjaja. 129.- ISPLATA NEDUGOVANOG Pod isplatom nedugovanog podrazumeva se takav slucaj sticanja bez osnova, koji nastaje kad neko plati nedugovano, tj. kad izvrsi nesto sto nije trebao da izvrsi. U tom slucaju isplatilac ima pravo da tuzbom zahteva povracaj placenog. Za isplatu nedugovanog neophodna su tri uslova: 1.- Da je placanje izvrseno radi ispunjenja neke obaveze, odnosno, da posluzi podmirenju nepostojeceg duga. 2.- Da je isplacen nepostojeci (prividan) dug. Nepostojeci dugovi mogu biti: apsolutno nepostojeci dugovi koji se ne ticu nikoga i nicega(primer, iz nistavih ugovora) relativno nepostojeci dugovi koji se ne ticu ili isplatioca ili sticaoca, ili cinidbe koja je izvrsena radi njihove isplate (primer, isplata tudjeg duga).

Nije placeno nedugovano u slucajevima: kad duznik plati dug ne znajuci da ima pravo prigovora neispunjenog ugovora, prigovora prebijanja ili pravo da ugovor raskine, isplate duga pre njegove dospelosti kad uplatilac zna da nije duzan da plati kad je isplacena prirodna obaveza kad se isplatom zelela nadoknaditi steta izazvana povredom tela, narusenjem zdravlja ili smrcu. pod uslovom da je sticalac bio savestan. 3.- Da je isplatilac bio u zabludi, odnosno, da je verovao da dug postoji i da on placa svoj dug. Ako nije bio u zabludi nema pravo na povracaj placenog, jer se pretpostavlja da svaka dobrovoljna isplata znaci priznanje duga ili poklon. Zabluda isplatioca se ne trazi tako da on ima pravo na povracaj placenog u sledecim slucajevima: kad je isplatilac zadrzao pravo da trazi povracaj kad je isplatio dug da bi izbegao prinudu drzavnog ili nekog drugog organa kad je isti dug placen dva puta kad je isplatilac bio prinudjen da isplati.

130.- ISPLATA S OBZIROM NA OSNOV KOJI SE NIJE OBISTINIO I OSNOV KOJI JE DOCNIJE OTPAO Isplata s obzirom na osnov koji se nije ostvario.- Ovaj slucaj sticanja bez osnova postoji kad se isplata izvrsi s obzirom na osnov ciji se nastanak ocekuje u buducnosti pa se to ocekivanje ne ostvari. U tom slucaju, za ono sto je isplaceno ne postoji osnov tako da se isplaceno moze tuzbom povratiti. Ovaj slucaj karakterise to sto isplatilac nije u zabludi jer zna da dug u trenutku isplate jos ne postoji, ali je u zabludi u ocekivanju da ce dug kasnije nastati (primer, isplati prodajnu cenu pre konacnog zakljucenja ugovora). Isplata s obzirom na osnov koji je docnije otpao.- Ovaj slucaj sticanja bez osnova postoji kad je u trenutku isplate postojao osnov za nju, ali je kasnije nestao (primer, posle izvrsene isplate ugovor se ponisti ili raskine). Onaj kome je isplata izvrsena drzi primljeno bez osnova, pa isplatilac ima pravo da tuzbom zahteva povracaj placenog. 131.- OBOGACENJE USLED VLASTITE RADNJE I OBOGACENJE USLED RADNJE TRECEG ILI SPOLJNJEG DOGADjAJA Obogacenje usled radnje obogacenog.- Obogacenje moze nastati i usled radnje samog obogacenog na koju on nije bio ovlascen. Radi se po pravilu o nedopustenim radnjama kojima izvrsilac ne stice nikakvo pravo, vec neosnovano prisvaja izvesne vrednosti iz tudje imovine.

Najvazniji slucaj takvog sticanja sastoji se u neovlascenom koriscenju ili utrosku tudje stvari u svoju korist. U tom slucaju osiromaseno lice moze zahtevati naknadu stete. Nezavisno od prava na naknadu stete osiromaseni ima pravo na naknadu koristi koju je obogaceni imao od upotrebe stvari. Obogacenje usled radnje treceg lica ili usled nekog spoljnjeg dogadjaja.- Obogacenje jednog lica moze nastati i usled radnje treceg lica ili nekog spoljnjeg dogadjaja. Moguce je da neko upotrebi stvar jednog lica u korist drugog a da nema uslova za primenu poslovodstva bez naloga. Lice u ciju je korist upotrebljena stvar duzno je da je vrati a ako to nije moguce da naknadi njenu vrednost. Pored toga, moguce je i da neko pomesa ili spoji pokretne stvari razlicitih sopstvenika, ili da do toga dodje usled nekog spoljnjeg dogadjaja. 132.- DEJSTVO NEOSNOVANOG OBOGACENJA Sticanjem bez osnova nastaje obligacioni odnos izmedju sticaoca (duznika) i lica cija je imovina umanjena (poverioca). Sticalac mora da vrati osiromasenom ono cime se obogatio a obim njegove obaveze zavisi od toga da li je on savestan ili nesavestan. A.- Sticalac je duzan: da vrati osiromasenom ono sto je stekao na njegov racun (vracanje stvari ili ustupanje potrazivanja) da vrati plodove koje je ubrao kao i da plati zateznu kamatu. za stvar koju je otudjio ili unistio, obavezan je da vrati ono sto je po tom osnovu primio a ako to nije moguce da naknadi njegovu vrednost (primer, korist od upotrebe, usluge, spajanja, mesanja). B.- Obaveza savesnog sticaoca svodi se na: povracaj koristi koju ima u trenutku isticanja zahteva za povracaj. povracaj plodova i zatezne kamate od dana podnosenja zahteva. ima pravo na naknadu nuznih i korisnih troskova (primer, za placenu carinu, prevoz) kao i pravo da uzme ono cime je stvar poboljsao. V.- Obaveza nesavesnog sticaoca je veca. On je duzan: da vrati onu neosnovano stecenu korist koju poseduje u trenutku isticanja zahteva, odgovara i za koristi kojih vise nema. Njegov polozaj slican je polozaju duznika koji je zapao u docnju. duguje plodove i zateznu kamatu od dana sticanja. ima pravo na naknadu nuznih troskova. Naknada za korisne troskove mu pripada samo do iznosa koji predstavlja uvecanje vrednosti u trenutku vracanja. 133.- TUZBA ZBOG NEOSNOVANOG OBOGACENJA - PRAVNA PRIRODA TUZBE I NJEN ODNOS PREMA DRUGIM SLICNIM TUZBAMA Tuzba zbog neosnovanog obogacenja naziva se kondikcija. Po svojoj prirodi ona je obligaciona (licna).

Njen cilj je da ponovo pribavi pravo svojine. Kondikcija se moze podneti samo protiv obogacenog i njegovih naslednika. Odnos prema drugim slicnim tuzbama. Kondikcija i tuzba zbog neispunjenja ugovorne obaveze ne mogu konkurisati. Ako ima mesta tuzbi zbog neispunjenja ugovorne obaveze kondikcija mora izostati (primer, na osnovu ugovora o prodaji prodavac preda stvar svome kupcu, ali mu ovaj ne plati cenu. Prodavac protiv njega moze podici tuzbu zbog neispunjenja ugovorne obaveze. Medjutim, ako prodavac raskine ugovor time rusi pravni osnov. U tom slucaju moze upotrebiti kondikciju i traziti povracaj stvari). Kondikcija i svojinska tuzba ne mogu konkurisati. Svojinska tuzba pretpostavlja da se individualno odredjena stvar ciji je vlasnik tuzilac nalazi kod tuzenog. Tuzeni drzi tudju stvar, nije stekao pravo na nju, pa stoga nije ni obogacen. Medjutim ako duznik stvar otudji ili utrosi ili je pomesa, odnosno spoji sa svojim stvarima, prestaje stvarnopravni, a nastaje obligacionopravni odnos izmedju njega i vlasnika. Usled toga vlasnik gubi pravo na vindikacionu tuzbu i stice pravo na kondikciju. Kondikcija i tuzba za naknadu stete konkurisu jedna drugoj. Kada iz iste cinjenice nastane ostecenje a obogacenje drugog lica, osteceni (poverilac) moze da bira da li ce upotrebiti kondikciju ili tuzbu za nadoknadu stete. Protiv istog lica ne mogu se upotrebiti istovremeno obe tuzbe. Medjutim, ako je kondikcijom povracena stvar, tuzbom za naknadu stete moze se jos traziti i vrednost izmakle dobiti.U slucaju kada je pravo na nadoknadu stete zastarelo, od odgovornog lica se kondikcijom moze zahtevati da tuziocu ustupi ono sto je dobio radnjom kojom je steta prouzrokovana. NEZVANO VRSENJE TUDjIH POSLOVA - POSLOVODSTVO BEZ NALOGA 134.- DOPUSTENO NEZVANO VRSENJE TUDjIH POSLOVA - POJAM I USLOVI Pod poslovodstvom bez naloga podrazumeva se vrsenje tudjih poslova, pravnih ili materijalnih, bez naloga ili ovlascenja za racun onoga ciji su poslovi. Ono je po pravilu zabranjeno jer predstavlja delikt. Zakon dopusta odstupanje od tog pravila samo u slucaju kad posao ne trpi odlaganje, u tom smislu sto predstoji steta ili propustanje ocigledne koristi (primer, da lice ugasi pozar u tudjoj kuci, da opravi vodovodnu cev u stanu odsutnog suseda). Subjekti u ovom obligacionom odnosu su; 1) Lice koje svojevoljno obavlja posao za drugoga kojie se naziva poslovodja bez naloga ili nezvani vrsilac tudjeg posla 2) Lice cije poslove ono obavlja koje se zove gospodar posla. Poslovodstvo bez naloga dopusteno je samo ako su ispunjeni sledeci uslovi: 1.- Posao mora biti vrsen ili izvrsen, a taj posao moze biti pravni (primer, zakljucenje ugovora) ili fakticki (primer, gasenje pozara koji je izbio u stanu). Trpljenje ili uzdrzavanje ne dovodi do poslovodstva bez naloga.

2.- Posao mora biti tudji, tj. da ga poslovodja bez naloga preduzima ne za sebe vec za gospodara posla.. Moze biti: Objektivno tudji posao kada je jasno da pripada gospodaru posla Subjektivno tudji posao, koji spada u tudji posao s obzirom na usmerenu volju poslovodje bez naloga. 3.- Posao mora biti u interesu gospodara. Ta korisnost moze biti dvojaka: Nuzno poslovodstvo bez naloga, kod kojeg se ne trazi da je postignut zeljeni cilj (primer, kada poslovodja bez naloga opasnost stete koja preti imovinskim i licnim dobrima drugog), Korisno poslovodstvo bez naloga kada poslovodja bez naloga uveca imovinu gospodara posla (primer, da naplati njegovo potrazivanje koje bi inace zastarelo). 4.- Posao mora biti vrsen bez naloga ili ovlascenja 5.- Namera poslovodje bez naloga da zahteva naknadu troskova i nagradu za obavljanje tudjeg posla. 135.- PRAVNE POSLEDICE NEZVANOG VRSENJA TUDjIH POSLOVA Poslovodstvo bez naloga stvara dvostran obligacioni odnos u kojem, i za poslovodju bez naloga i za gospodara posla nastaju obaveze slicne onima koje imaju nalogodavac i nalogoprimac. A.- Obaveze poslovodje bez naloga su: 1) Obavestenje gospodara posla i da nastavi zapoceti posao dok ovaj ne bude preuzeo brigu o njemu. 2) Uredno i savesno vodjenje zapocetog posla od strane poslovodje bez naloga. Poslovodja bez naloga je duzan da postupa s paznjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domacina. 3) Polaganje racuna od strane poslovodje bez naloga koji je duzan i da ustupi sve ono sto je pribavio gospodaru posla. 4) Naknada stete koju ce poslovodja bez naloga nadoknaditi gospodaru posla, ako je prouzrokovao stetu vrseci njegov posao. Sud moze da smanji njegovu odgovornost ili da ga potpuno oslobodi. B.- Obaveze gospodara posla su: 1) Oslobodjenje poslovodje bez naloga od obaveza koje je zbog posla uzeo na sebe, kao i da preuzme sve obaveze koje je zakljucio u njegovo ime. 2) Naknada za izdatke i pretrpljenu stetu koju je duzan da naknadi gospodar posla poslovodji bez naloga sve nuzne i korisne izdatke i stetu koju je pretrpeo. 3) Primerena naknada za trud koju je duzan da plati gospodar posla poslovodji bez naloga i to ako je otklonio stetu od gospodara posla ili mu je pribavio korist.

136.- NEDOPUSTENO I NEPRAVO POSLOVODSTVO BEZ NALOGA Vrsenje tudjih poslova protiv zabrane postoji kad se neko prihvati tudjeg posla i pored zabrane lica ciji je posao za koju je znao ili je morao znati. Takvo vrsenje tudjeg posla je protivpravno, tako da iz njega ne nastaju prava koja pripadaju poslovodji bez naloga. Onaj ko se prihvati tudjeg posla i pored zabrane lica ciji je posao, odgovara za stetu koju je prouzrokovao mesanjem u tudje poslove, cak i ako je do nje doslo bez njegove krivice. Kad je zabrana vrsenja posla protivna zakonu ili moralu, a narocito kad je neko zabranio da drugi ispuni neku njegovu zakonsku obavezu koja ne trpi odlaganje, vaze opsta pravila o poslovodstvu bez naloga (primer, dopusteno je dati drugome izdrzavanje ako ga ne daje onaj cija je to zakonska duznost i pored njegove zabrane). Nepravo poslovodstvo postoji kad neko vrsi tudji posao u nameri da za sebe zadrzi postignute koristi iako zna da je posao tudj. U tom slucaju poslovodja se smatra kao poslovodja bez naloga, tako da je duzan da na zahtev onoga ciji je posao polozi racun i preda mu sve postignute koristi. S obzirom da i nepravo poslovodstvo predstavlja protivpravnu radnju, onaj ciji je posao moze zahtevati i vracanje stvari u predjasnje stanje, kao i naknadu stete, pod uslovom da je poslovodja znao da je posao tudj ili da je to morao znati. JEDNOSTRANE IZJAVE VOLJE 137.- JEDNOSTRANE IZJAVE VOLJE KOJE TVORE OBLIGACIONE ODNOSE Neke izjave volja mogu biti izvor obligacija pod uslovom da se njima obavezuje sam izjavilac. Po sirem shvatanju, u jednostrane izjave volja kao izvore obligacija spadaju 1) 2) 3) 4) 5) Poslovodstvo bez naloga Sticanje bez osnova Ponuda za zakljucenje ugovora Javno obecanje nagrade Izdavanje hartija od vrednosti

Po uzem shvatanju tu spadaju: 1) Javno obecanje nagrade 2) Izdavanje hartija od vrednosti U ZOO usvojeno je uze shvatanje jer kao slucajeve jednostranih izjava volja predvidja samo javno obecanje nagrade i hartije od vrednosti. 138.- JAVNO OBECANJE NAGRADE - POJAM, USLOVI, OPOZIVANJE I DEJSTVO Pojam.- Javno obecanje nagrade postoji kad neko javnim oglasom obeca neodredjenom broju lica, da ce dati nagradu onome ko bude izvrsio odredjenu radnju, odnosno postigao neki uspeh ili se nasao u odredjenoj situaciji..

Javno obecanje nagrade stvar obavezu samo za obecavaoca tako da niko nije duzan da izvrsi zahtevanu radnju. Onaj ko izvrsi radnju stice pravo na nagradu, bez obzira da li je znao ili nije znao za obecanu nagradu kada je vrsio radnju, pa cak i ako je nagrada obecana posto je radnja izvrsena. Uslovi.- Da bi iz javnog obecanja nagrade nastala obligacija potrebno je da se ispune sledeci uslovi. 1.- Obecanje nagrade.- Potrebno je da neko lice (fizicko ili pravno) obeca nagradu za izvrsenje odredjene radnje. Ako se radi o fizickom licu ono mora da poseduje potpunu poslovnu sposobnost jer javnim obecanjem nagrade raspolaze svojom imovinom. 2.- Obecanje ucinjeno javnim oglasom, tj. na nacin da ga sazna veci broj ljudi. Obicno se to cini preko stampe, radija, televizije ili objavom na oglasnoj tabli. 3.- Obecanje upuceno neodredjenom broju lica, s tim sto krug lica kojima je obecanje upuceno moze biti uzi (primer, samo studensti) ili siri (primer, svi gradjani). 4.- Odredjena radnja koju treba izvrsiti, uspeh koji treba postici ili situacija u kojoj se treba naci da bi se steklo pravo na nagradu. Radnja, uspeh ili situacija moraju biti moguci i dopusteni. 5.- Odredjena nagrada, koja se najcesce obecava u novcu, ali se moze sastojati i u davanju neke druge stvari, pocasne medalje ili diplome. Opozivanje.- Javno obeccanje nagrade se moze opozvati. Opoziv je moguc sve do izvrsenja radnje za koju je nagrada obecana. Ostvaruje se na isti nacin na koji je obecanje dato ili licnim saopstenjem pojedinim licima. Lice koje je izvrsilo radnju a nije znalo niti je moralo znati da je obecanje nagrade opozvano ima pravo na obecanu nagradu. Lice koje je do opozivanja ucinilo potrebne izdatke radi izvrsenja radnje ima pravo na njihovu naknadu osim ako obecavalac dokaze da su oni ucinjeni uzalud. Obecanje se ne moze opozvati ako je oglasom odredjen rok za izvrsenje radnje. Dejstvo.- Pravo na nagradu stice ono lice koje prvo izvrsi radnju za koju je nagrada obecana. Ako je vise lica izvrsilo radnju istovremeno svakom pripada jednak deo nagrade, ako pravicnost ne zahteva drugaciju podelu. Obaveza obecavaoca nagrade prestaje ako mu niko ne saopsti u roku odredjenom u oglasu, da je izvrsio radnju ili postigao uspeh ili ispunio uslove postavljene u javnom oglasu. Ako rok nije odredjen onda istekom jedne godine od oglasa. 139.- POJAM, ZNACAJ I VRSTE VREDNOSNIH PAPIRA Pojam.- Hartija od vrednosti je pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu u toj ispravi njenom zakonitom imaocu.

Bitni sastojci.- Hartije od vrednosti su strogo formalne isprave. U bitne sastojke hartija od vrednosti spadaju: 1) oznacenje vrste hartije od vrednosti 2) firma, odnosno naziv i sediste, odnosno ime i prebivaliste izdavaoca hartije od vrednosti 3) firmu, odnosno naziv ili ime lica na koje hartija od vrednosti glasi, ili oznacenje da hartija od vrednosti glasi na donosioca 4) tacno oznacenu obavezu izdavaoca koja proizilazi iz hartije od vrednosti 5) Mesto i datum izdavanja hartije od vrednosti, a kod onih koje se izdaju u seriji i njen serijski broj 6) potpis izdavaoca hartije od vrednosti, odnosno faksimil izdavaoca hartije od vrednosti koje se izdaju u seriji. Vrste.- Prema nacinu odredjivanja nosioca prava razlikuju se tri vrste hartija od vrednosti: 1) Hartije na donosioca 2) Hartije na ime 3) Hartije po naredbi Ostvarivanje prava.- Potrazivanje iz hartije od vrednosti vezano je za samu hartiju tako da se moze ostvariti samo ako se poseduje hartija a pripada zakonitom imaocu hartije. Prenos hartija od vrednosti zavisi od toga o kojoj se hartiji od vrednosti radi: Kod hartija od vrednosti na donosioca pravo iz hartija se prenosi njenom predajom Pravio iz hartija od vrednosti na ime prenosi se cesijom, a moze i indosamentom Pravo iz hartije od vrednosti po naredbi prenosi se indosamentom. 140.- POJAM, DEJSTVO I TEORIJE O NASTANKU OBAVEZA IZ PAPIRA NA DONOSIOCA U vezi sa nastankom obaveze iz hartije od vrednosti postoje razlicite teorije. ZOO se opredelio za emisionu teoriju prema kojoj obaveza iz hartije od vrednosti nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrednosti preda njenom korisniku. 141.- LEGITIMACIONI PAPIRI I LEGITIMACIONI ZNACI Legitimacioni papiri su takve pismene isprave koji sluze za legitimiranje poverilaca kojima duznik-izdavalac, duguje odredjenu cinidbu. Oni mogu biti i na ime odredjenog lica (primer, mesecna karta za prevoz, stedna knjizica). Kod vecine drugih takvih papira poverilac nije odredjen (primer, razne ulaznice, vozne karte). Na legitimacione papire primenjuju se odredbe o hartijama od vrednosti. Legitimacioni znaci nisu pismene isprave, niti sadrze nesto odredjeno o obavezi izdavaoca, ali i oni sluze da pokazu ko je poverilac u obligacionom odnosu (primer, garderobni znaci)

Njihov izdavalac se oslobadja obaveze kad je u dobroj veri izvrsi donosiocu. Za donosioca ne vazi pretpostavka da je on pravi poverilac pa je u slucaju spora duzan da dokaze to svoje svoj. . DEO PETI - DEJSTVO OBLIGACIONIH ODNOSA OSIGURANJE ISPUNJENJA OBAVEZE 142.- SUSTINA DEJSTVA OBLIGACIONIH ODNOSA Dejstvo obligacionih odnosa ispoljava se u pravima i obavezama lica koja u njemu ucestvuju. Poverilac je ovlascen da od duznika zahteva ispunjenje obaveze, a duznik je duzan da je ispuni u svemu, onako kako ona glasi. Ukoliko duznik dobrovoljno ne nispuni ono sto duguje, poverilac ga na to moze prinuditi uz pomoc suda. U tom slucaju duznika mogu pogoditi razlicite pravne posledice. Pravo na nadoknadu stete 1.- Naknada stete zbog zadocnjenja ili neispunjenja.- Duznik koji dobrovoljno ne ispuni obavezu ili zadocni sa njenim ispunjenjem, duzan je da izvrsi ne samo ono sto je prvobitno dugovao, vec i da naknadi stetu koju je prouzrokovao poveriocu povredom svoje obaveze. Duznik nije samo duzan vec je i odgovoran poveriocu, a to moze biti: Odgovornost zbog neispunjenja - kad duznik obavezu ne ispuni nikako Odgovornost zbog rdjavog ispunjenja - kad duznik ne ispuni obavezu u pravo vreme, na pravom mestu i na pravi nacin. 2.- Oslobodjenje duznika od odgovornosti.- Za duznika koji ne ispuni svoju obavezu ili zadocni sa njenim ispunjenjem pretpostavlja se da je kriv. Za ostvarenje prava na naknadu stete poverilac treba da dokaze postojanje svog prava, odnosno duznikove obaveze kao i stetu koja mu je prouzrokovana. Duznik se moze osloboditi odgovornosti za stetu ako dokaze da nije mogao ispuniti svoju obavezu, odnosno, da je zakasnio sa ispunjenjem obaveze zbog okolnosti nastalih posle zakljucenja ugovora koje nije mogao spreciti, otkloniti ili izbeci. Ugovorno prosirenje, ogranicenje i iskljucenje odgovornosti Odredbe kojima se regulise duznikova odgovornost za stetu zbog krsenja ugovorne obaveze imaju dispozitivni karakter. U skladu sa nacelom autonomije volje ugovorne strane takvu odgovornost mogu ugovorom unapred da: prosire iskljuce ogranice

a) Ugovorom se moze prosiriti odgovornost duznika i na slucaj za koji on inace ne odgovara. Izvrsenje ovakve ugovorne odredbe se ne moze zahtevati, ako bi to bilo u suprotnosti sa nacelom savesnosti i postenja. b) Zbog zloupotreba, mogucnost iskljucenja duznikove odgovornosti zakonom se redovno ogranicava. Na ovaj nacin se stite interesi slabije ugovorne strane. Prema ZOO odgovornost duznika za nameru ili krajnju nepaznju, ne moze se ugovorom unapred iskljuciti. Osim toga, sud moze na zahtev zainteresovane strane da ponisti ugovornu odredbu o iskljucenju odgovornosti za obicnu nepaznju, ako je takav sporazum proizasao iz monopolskog polozaja duznika. v) Ogranicenje odgovornosti se najcesce ostvaruje odredjivanjem najviseg iznosa naknade koji ce se dugovati.. Tako odredjeni iznos ne sme biti u ociglednoj nesrazmeri sa stetom. Bez obzira na ogranicenje poverilac ima pravo na potpunu naknadu, ako je nemogucnost ispunjenja obaveze prouzrokovana namerno ili krajnjom nepaznjom duznika. Obim naknade i krivica poverioca a) Odgovornost duznika zbog krsenja preuzete obaveze ogranicena je samo na tzv. predvidljivu stetu. Poverilac ima pravo na naknadu obicne stete i izmakle koristi, koje je duznik u vreme zakljucenja ugovora morao predvideti kao moguce posledice povrede ugovora, s obzirom na cinjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate. U slucaju prevare, namernog neispunjenja ili neispunjenja obaveze zbog krajnje nepaznje poverilac ima pravo da zahteva od duznika naknadu celokupne stete koja je nastala zbog povrede ugovora, bez obzira na to sto duznik nije znao za posebne okolnosti zbog kojih je ona nastala. b) Desava se da za nastalu stetu, njenu velicinu ili za otezanje duznikovog polozaja ima krivice i do poverioca, ili za lica za koja on odgovara. U tom slucaju, naknada koju duznik duguje poveriocu umanjuje se srazmerno. 143.- OSIGURANJE ISPUNJENJA OBAVEZE - OPSTI PREGLED Ispunjenje obaveze iz obligacionog odnosa osigurano je pravnom sankcijom, i ako duznik dobrovoljno ne ispuni obavezu, poverilac ga moze na to prinuditi preko suda. Medjutim, zakonska sredstva prinude cesto nisu dovoljna garancija da ce potrazivanje biti izmireno. Zbog toga se pribeglo dopunskim sredstvima osiguranja ispunjenja obaveze, koja mogu biti: 1) Stvarna (realna), kada duznik ili neko treci, da poveriocu unapred izvesnu stvar kao garanciju za trazbinu (kapara, zaloga, kaucija) 2) Licna (personalna), kad se duznik ili neko treci obaveze poveriocu da ce mu dati izvesnu stvar ukoliko potrazivanje ne bude nikako isplaceno ili se isplati kasnije (ugovorna kazna, jemstvo, odustanica)

144.- UGOVORNA KAZNA - POJAM, OBLICI, ODNOS UGOVORNE KAZNE I STETE I PRAVNA PRIRODA UGOVORNE KAZNE Ugovorna kazna je odredjena novcana suma ili neka druga materijalna korist koju duznik obecava da ce platiti, odnosno pribaviti poveriocu, ako svoju obavezu uopste ne ispuni ili ispuni sa zakasnjenjem. Sporazum o ugovornoj kazni se zakljucuje kao klauzula ugovora iz kojeg je nastala obaveza cije se ispunjenje obezbedjuje, ili u vidu posebnog ugovora. Ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne: u jednom ukupnom iznosu u procentu za svaki dan zadocnjenja, ili na koji drugi nacin

Ako je za ugovor iz koga je nastala obaveza, na cije se ispunjenje ugovorna kazna odnosi, propisana odredjena forma, onda i ugovorna kazna mora biti ugovorena u toj istoj formi. Ugovorna kazna se ne moze ugovoriti za novcane obaveze, jer su one obezbedjene pravom na zateznu kamatu. Ugovorna kazna je sporedna obaveza tako da deli pravnu sudbinu obaveze na cije se obezbedjenje ona odnosi. Ta obaveza gubi pravno dejstvo ako je do neispunjenja ili zadocnjenja doslo iz uzroka za koje duznik ne odgovara. Ugovorna kazna spada u licna sredstva obezbedjenja. Ugovaranjem ugovorne kazne poverilac ne stice nikakvo stvarno pravo na stvari duznika ili nekog treceg lica. S obzirom na uslov placanja ugovorna kazna se moze javiti: Ugovorna kazna zbog neispunjenja Ugovorna kazna zbog zadocnjenja sa ispunjenjem obaveze. U slucaju sumnje pretpostavlja se da je kazna ugovorena za slucaj zadocnjenja. 1) U slucaju kad je kazna ugovorena za slucaj neispunjenja obaveze, poverilac moze zahtevati ili ispunjenje obaveze ili ugovornu kaznu (tzv. alternativna ugovorna kazna). Gubi pravo da zahteva ispunjenje obaveze ako je zahtevao isplatu ugovorne kazne. Ova kazna ima za cilj da ameni poveriocev interes za ispunjenje glavne obaveze. 2) Ako je kazna ugovorena za slucaj da duznik zadocni sa ispunjenjem, poverilac ima pravo da zahteva i ispunjenje obaveze i ugovornu kaznu (tzv. kumulativna ugovorna kazna). Ne moze zahtevati ugovornu kaznu zbog zadocnjenja, ako je primio ispunjenje obaveze a nije saopstio duzniku da zadrzava svoje pravo na ugovornu kaznu. Ova kazna sluzi kao pokrice za stetu koju je poverilac pretrpeo usled duznikove docnje sa ispunjenjem obaveze. Odnos ugovorne kazne i naknade stete.-

a) Poverilac moze da zahteva ugovornu kaznu kao posebno pravo i u slucaju kad njen iznos premasi visinu stete koju je pretrpeo pa cak i kada nije pretrpeo nikakvu stetu. Za realizaciju tog prava poverilac ne mora da dokaze da steta stvarno postoji. Dovoljna je krivica duznikova koja se pretpostavlja. b) Ugovaranjem ugovorne kazne poverilac ne gubi zakonska prava po osnovu duznikovog nedozvoljenog ponasanja (primer, pravo na naknadu stete). Ta prava i ugovorna kazna se po pravilu ne mogu sabirati i to u slucaju kad je ugovorna kazna po svojoj vrednosti veca od stete ili kad je s njom jednaka. Ako je steta koju je poverilac pretrpeo veca od iznosa ugovorne kazne, on ima pravo da zahteva razliku do potpune naknade stete. Na zahtev duznika, sud ce smanjiti iznos ugovorne kazne ako je ona nesrazmerno visoka s obzirom na vrednost predmeta obaveze.

145.- JEMSTVO - POJAM, OSOBINE, DEJSTVO I GASENJE Jemstvo je ugovor kojim se jedno lice obavezuje prema poveriocu odredjenog duznika da ce mu ispuniti punovaznu i dospelu obavezu duznika ako ovaj to ne ucini. Lice koje preuzima jemstvo naziva se jemac, a lice za ciji se dug jemci naziva se glavni duznik. Jemac ne preuzima dug glavnog duznika vec se obavezuje da plati tudji dug. Njegova obaveza pretpostavlja dug nekog treceg, tj. glavni dug. To znaci da predstavlja sporednu obavezu koja deli sudbinu ob aveze glavnog duznika (akcesornost jemstva). Iz ovakve prirode jemstva proizilaze sledece posledice: moze se jemciti samo za punovaznu obavezu duznika da bi i jemstvo bilo punovazno sa prestankom obaveze glavnog duznika iz bilo kojih razloga prestaje i jemstvo jemceva obaveza ne moze biti veca od obaveze glavnog duznika cak i kada je ugovoreno da bude veca potrazivanje od jemca ne moze biti predmet samostalnog ustupanja drugome nego samo zajedno sa potrazivanjem od glavnog duznika. Ugovorom o jemstvu nastaje samo pravni odnos izmedju jemca i poverioca. Kad jemac plati dug nastaje i pravni odnos izmedju jemca i glavnog duznika. Odnos izmedju jemca i poverioca U odnosu izmedju jemca i poverioca karakteristicno je to sto jemac odgovara poveriocu onako kako mu odgovara glavni duznik. Jemceva obaveza prema poveriocu nije primarna vec sekundarna - supsidijarna (supsidijarnost jemstva)

Supsidijarnost jemceve obaveze ogleda se u tome sto on nije obavezan da isplati poverioca pre nego sto je ovaj pokusao da se naplati od glavnog duznika. Od jemca se moze zahtevati ispunjenje samo pod uslovom da to nije ucinio glavni duznik u roku, koji mu je u pismenom obliku odredio poverilac. Ako bi poverilac pre toga zatrazio isplatu od jemca, ovaj ima pravo da mu istakne prigovor da se ne drzi reda. Samo u slucaju kad je ocigledno da se iz sredstava glavnog duznika ne moze ostvariti njeno ispunjenje, ili ako je glavni duznik pao pod stecaj, poverilac moze traziti ispunjenje od jemca, ako nije pre toga pozvao glavnog duznika na ispunjenje obaveze. Jemceva obaveza ne moze biti veca od obaveze glavnog duznika, a ako je ugovoreno da bude veca, ona se svodi na meru duznikove obaveze. On odgovara za ispunjenje cele obaveze za koju je jemcio, ako ugovorom njegova odgovornost nije ogranicena na neki njen deo ili na drugi nacin podvrgnuta laksim uslovima.. Jemac je odgovoran i za svako povecanje obaveze koje je nastalo duznikovom docnjom ili njegovom krivicom ukoliko n ije drukcije ugovoreno. Protiv poveriocevog zahteva jemac moze istaci sve prigovore glav nog duznika, ukljucujuci i prigovor prebijanja, ali ne i cisto licne duznikove prigovore (primer, prigovor nevaznosti obaveze zbog zablude ili poslovne nesposobnosti) Jemac moze istaci protiv poverioca i svoje licne prigovore (primer, nistavost ugovora o jemstvu, zastarelost poveriocevog potrazivanja prema njemu, prigovor prebijanja uzajamnih potrazivanja). Jemac moze biti potpuno oslobodjen odgovornosti: Zbog poveriocevog odugovlacenja - kad poverilac na poziv jemca, posle dospelosti potrazivanja ne zahteva ispunjenje od glavnog duznika u roku od mesec dana od tog poziva. Ako rok za ispunjenje obaveze nije odredjen, a poverilac na poziv jemca po isteku jedne godine od zakljucenja ugovora o jemstvu ne ucini u roku od mesec dana od tog poziva potrebnu izjavu za odredjivanje datuma ispunjenja. Ako poverilac napusti zalogu ili koje drugo pravo kojim je bilo obezbedjeno ispunjenje njegovog potrazivanja ili ga izgubi svojom nepaznjom i tako onemoguci prelaz tog prava na jemca. Odnos izmedju jemca i glavnog duznika Za ovaj odnos je karakteristicno to sto na jemca koji je namirio poveriocevo potrazivanje prelazi to potrazivanje sa svim sporednim pravima i garantijama njegovog ispunjenja. Cilj jemstva je da se obezbedi izvrsenje ugovora prema poveriocu, a ne da se glavni duznik oslobodi svojih obaveza. Zato glavni duznik ostaje u obavezi i kad jemac namiri poverioca, samo ne vise prema poveriocu vec prema jemcu, jer se ovaj po sili zakona subrogirao na mesto poverioca (tzv. personalna subrogacija), i stekao sva ona prava prema glavnom duzniku koja je imao i poverilac.

Jemac koji je isplatio poveriocu njegovo potrazivanje stice prema glavnom duzniku pravo regresa tako da od njega moze zahtevati da mu naknadi sve sto je isplatio za njegov racun, kao i kamatu od dana isplate. On ima pravo na naknadu troskova nastalih u sporu sa poveriocem, od casa kad je obavestio duznika o tom sporu, kao i na naknadu stete ako bi je bilo. Protiv jemca koji je bez njegovog znanja izvrsio isplatu poveriocu, glavni duznik moze upotrebiti sva pravna sredstva, kojima je u casu te isplate mogao odbiti poveriocev zahtev (primer, prigovor zastarelosti, oprostaja ili prebijanja) Jemac gubi pravo na regres u slucaju kad ne obavesti duznika da je isplatio poverioca, pa duznik, ne znajuci za to, ponovo isplati isto potrazivanje. Prestanak jemstva 1.- Kao sporedna obavea jemstvo uvek prestaje kad prestane i glavna obaveza koju ono obezbedjuje, 2.- Nezavisno od glavnog duga i pre njega (primer, kad je jemstvo dato na odredjeno vreme, pa to vreme istekne, kad poverilac oprosti dug jemcu, kad se sjedine jemac i poverilac ili jemac i glavni duznik) 3.- Zastareloscu obaveze glavnog duznika zastareva i obaveza jemca. U slucaju kad je rok za zastarevanje obavee glavnog duznika duzi od dve godine, obaveza jemca zastareva po isteku dve godine od dospelosti obaveze glavnog duznika, osim kad jemac odgovara solidarno sa duznikom. 146.- NAROCITE VRSTE JEMSTVA 1.- Solidarno jemstvo.Kod ove vrste jemstva jemac se obavezuje kao jemac saisplatilac, tj. da odgovara solidarno sa duznikom za celu obavezu. Poverilac moze zahtevati ispunjenje obaveze od bilo koga, pa i od jemca i glavnog duznika istovremeno. U nasem pravu, jemstvo je po pravilu supsidijarno. Jedino za jemca obaveze nastale iz ugovora u privredi vazi pretpostavka da je solidarni jemac, ukoliko ugovorom nije drugacije ugovoreno. I solidarni jemac ima pravo regresa od glavnog duznika. 2.- Sajemci.Kad vise lica jemce za istu obavezu oni se nazivaju sajemci. Sajemci odgovarajku solidarno za dug glavnog duznika. Poverilac moze zahtevati isplatu celog duga od svakog sajemca ponaosob ili od svih njih zajedno. Kad jedan sajemac isplati ceo dug poveriocu, on moze zahtevati od glavnog duznika da mu nadoknadi ceo placeni iznos, a od svojih sajemaca samo srazmerni deo koji pada na njih.

Sajemci ne odgovaraju solidarno sa glavnim duznikom, osim ako su se tako obavezali ili ako jemce za obavezu nastalu iz ugovora u privredi.

3.- Jemac jemcev.Onaj ko se obavezuje poveriocu da ce jemciti za njegovo potrazivanje od jemca naziva se jemcev jemac. Poverilac mora najpre zahtevati ispunjenje obaveze od jemca, pa tek onda od jemcevog jemca. Ako jemcev jemac namiri poverioca stice pravo regresa od jemca, ali se moze regresirati i od glavnog duznika. 4.- Jemac za nadoknadu stete.Jemac za nadoknadu stete preuzima obavezu da ce jemcu glavnog duznika nadoknaditi eventualnu stetu usled datog jemstva. Takvu stetu jemac trpi u slucaju kad od glavnog duznika ne moze da dobije ono sto je isplatio poveriocu. 5.- Ugovor o garanciji.Ugovorom o garanciji, jedno lice (garant) se obavezuje drugome da ce garantovati za njegov uspeh u nekom buducem poslu, odnosno, da ce snositi rizik tog posla. Ovim ugovorom se preuzima obaveza nadoknade eventualne stete koju bi druga strana mogla pretrpeti obavljajuci odredjenu delatnost (privrednu, naucnu i dr.) Obaveza iz ugovora o garanciji je samostalna i primarna obaveza. 147.- ODUSTANICA - POJAM I DEJSTVO Odustanica je suma novca ili neka druga stvar koju jedna ugovorna strana obecava da ce dati drugoj ukoliko se odluci da odustane od ugovora. Pravo na odustanak od ugovora moze se ugovoriti u korist oba ugovaraca. Odustanica je jedno od licnih sredstava obezbedjenja izvrsenja obaveza. Strana u ciju je korist ugovorena odustanica ima pravo da bira izmedju dve mogucnosti: 1) Da ostane pri ugovoru i da svoju obavezu ispuni 2) Da odustane od ugovora uz placanje odustanice. U ovom slucaju duzna je da istovremeno sa izjavom o odustajanju plati i odustanicu. Pravo na odustanak od ugovora uz placanje odustanice ograniceno je na rok koji ugovornici odrede. Ako oni to nisu ucinili, ovlascena strana moze odustati od ugovora sve dok ne protekne rok odredjen za ispunjenje njene obaveze. To pravo prestaje i kad ona pocne da ispunjava svoje obaveze iz ugovora ili primi ispunjenje od druge strane. Obaveza na placanje odustanice ne postoji:

1) Ako je obaveza postala nemoguca zbog okolnosti za koju duznik ne odgovara 2) Kad on odustane od ugovora zbog docnje druge strane. Ako je kapara ugovorena kao odustanica, onda se i kapara smatra kao odustanica, tako da svaka strana moze da odustane od ugovora. Ako od ugovora odustane strana koja je dala kaparu ona je gubi. Ako od ugovora odustane strana koja je kaparu primila ona je udvojeno vraca. 148.- KAPARA - POJAM I DEJSTVO Kapara je odredjen iznos novca ili odredjene kolicine drugih zamenljivih stvari, koju jedna ugovorna strana daje drugoj kao znak da je ugovor zakljucen, kao osiguranje njegovog ispunjenja i kao akontaciju isplate duga koji duguje na osnovu ugovora. Kapara spada u stvarna (realna) sredstva obezbedjenja izvrsenja obaveza. Sporazum o kapari zakljucuje se ili u vidu klauzule u glavnom ugovoru ili u obliku posebnog ugovora. To je uvek realan ugovor jer je za njegov nastanak neophodna predaja stvari. Kapara je i sporedan ugovor jer deli pravnu sudbinu glavnog ugovora. Ako glavni ugovor uopste nije zakljucen ili je glavni ugovor nistav ni ugovor o kapari ne moze nastati niti proizvoditi pravno dejstvo. Visinu kapare ugovorne strane odredjuju sporazumno. Na zahtev zainteresovane strane sud moze da smanji preterano visoku kaparu. Dejstvo kapare zavisi od toga da li su obaveze koje su njome obezbedjene ispunjene, odnosno, da li je za neispunjenje obaveze iz glavnog ugovora odgovorna samo jedna strana. 1) Kada su obaveze ispunjene kapara se uracunava u ispunjenje obaveze iz glavnog ugovora. Ako to nije moguce ona se mora vratiti davaocu. Ona se vraca i u slucaju sporazumnog raskida ugovora kao i u slucaju kad ugovor nije ispunjen usled krivice obeju strana ili usled nemogucnosti ispunjenja za koju nije odgovorna ni jedna strana. 2) Kad je za neispunjenje obaveze odgovorna jedna strana kapara stupa u dejstvo kao sredstvo obezbedjenja. Ako je za neispunjenje obaveze odgovorna strana koja je dala kaparu, strana koja je primila kaparu moze, po svom izboru traziti izvrsenje ugovora ako je to jos moguce ili naknadu stete. a kaparu uracunati u naknadu ili vratiti, - odustati od ugovora uz zadrzavanje primljene kapare. Ako je za neizvrsenje obaveze odgovorna strana koja je primila kaparu, njen davalac moze, po svom izboru: - traziti izvrsenje ugovora ako je to jos moguce ili naknadu stete i vracanje kapare - odustati od ugovora i traziti vracanje udvojene kapare.. Strana koja trazi ispunjenje ugovora ima pravo i na naknadu stete koju trpi zbog zadocnjenja 3) U slucaju kad duznik delimicno ispuni obavezu poverilac ne moze zadrzati kaparu nego moze traziti: ispunjenje ostatka obaveze i naknadu stete zbog zadocnjenja naknadu stete zbog nepotpunog ispunjenja.

U oba slucaja kapara se uracunava u naknadu. Ako poverilac raskine ugovor i vrati ono sto je primio kao delimicno ispunjenje on moze birati izmedju ostalih zahteva koji pripadaju jednoj strani kad je ugovor ostao neizvrsen krivicom druge. 149.- KAUCIJA Pod kaucijom se podrazumeva odredjeni iznos novca koji jedna strana daje drugoj u cilju osiguranja zakljucenja izvesnog ugovora ili u cilju osiguranja ispunjenja obaveze iz ukovora koji je vec zakljucen. Kaucijom se osigurava zakljucenje ugovora putem tzv. javnog nadmetanja. Da bi se sprecilo ucesce u nadmetanju i onih lica koja nemaju ozbiljnu nameru da ugovor zakljuce, moze se zahtevati da svaki ucesnik polozi unapred odredjeni iznos novca kao kauciju. Ako davalac kaucije ne zakljuci ugovor, iako su ocekivani uslovi ispunjeni njemu kaucija propada. Ali, ako dodje do zakljucenja ugovora zbog kojeg je data, kaucija se vraca davaocu ili uracunava u ispunjenje obaveze iz ugovora. Kaucijom se moze osigurati i ispunjenje obaveze iz vec zakljucenog ugovora (primer, obaveza vracanja prodavceve ambalaze). Ako se desi da davalac kaucije ne ispuni svoju obavezu iz ugovora kaucija mu propada. Pritom se kaucija ne uracunava u nadoknadu stete, a primalac kaucije nije duzan da vrati dvostruki iznos kaucije davaocu ako ne ispuni svoju obavezu prema njemu. DOCNJA UCESNIKA U OBLIGACIONOM ODNOSU 150.- DOCNJA DUZNIKA (MORA DEBITORIS) - POJAM, USLOVI, POSLEDICE I PRESTANAK Docnja duznika predstavlja zadocnjenje u ispunjenju obaveze od strane duznika. Duznik dolazi u docnju kad svoju obavezu blagovremeno ne ispuni niti ponudi njeno ispunjenje. Da bi duznik dosao u docnju treba da se ispune dva uslova: 1.- Dospelost obaveze, sto znaci da duznik dolazi u docnju samo ako je njegova obaveza dospela, tj. samo ako poverilac od duznika moze da zahteva ispunjenje. 2.- Opomena je poziv poverioca duzniku da obavezu ispuni. Ona moze da se ucini usmeno i pismeno, preko suda ili izvan suda. Neke radnje cija je svrha da se postigne ispunjenje obaveze imaju znacaj opomene (primer, podizanje tuzbe ili protivtuzbe, prezentiranje menice ili priznanice). Ako je vreme ispunjenja obaveze odredjeno opomena nije potrebna jer u tom slucaju, dan opominje coveka i duznik dolazi u docnju cim to vreme protekne. U nekim slucajevima opomena nije potrebna, kao na primer: kad se duznik odrekao prava da bude opomenut kad se duznik skriva od poverioca

kad duznik izjavi da nece ispuniti obavezu kad je duznik obavezan da vrati stvar ili nadoknadi stetu. Kao uslov duznikove docnje se ne zahteva krivica duznikova (tzv. objektivna docnja). Docnja ne utice na mogucnost da se obaveza ispuni onako kako glasi. Medjutim docnja povlaci i odredjene posledice: 1) Posledice neskrivene docnje su: Obaveza placanja zatezne kamate Pravo poverioca da odustane od ugovora 2) Posledice skrivene docnje su: Obaveza naknade stete koje se moze osloboditi ako dokaze da obevezu nije ispunio na vreme zbog okolnosti nastalih posle zakljucenja ugovora koje nije mogao spreciti, otkloniti ili izbeci. Odgovornost za slucajnu nemogucnost ispunjenja obaveze. U tom slucaju duznik se oslobadja odgovornosti za stetu ako dokaze da bi stvar koja je predmet obaveze slucajno propala i da je svoju obavezu na vreme ispunio. Posledice docnje mogu prestati ali samo za buducnost. Uzroci prestanka docnje su: a) Ponuda ispunjenja obaveze b) Gasenje obaveze v) Sticanje prava na prigovor neispunjenog ugovora. 151.- DOCNJA POVERIOCA (MORA CREDITORIS) - POJAM, USLOVI, POSLEDICE I PRESTANAK Docnja poverioca predstavlja neosnovano zadocnjenje poverioca u prijemu ispunjenja obaveze. Poverilac dolazi u docnju ako su ispunjeni sledeci uslovi: 1.- Ponuda duznika da obavezu ispuni koja je istovremeno i poziv poveriocu da prihvati ispunjenje. Za ispunjenje ovog uslova je neophodno da ponuda ispunjenja i kvalitativno i kvantitativno odgovara sadrzini obaveze i ako je stvarna, tj. ako je duznik preduzeo sve sto je potrebno za ispunjenje. Ponuda ispunjenja ne zahteva se kao uslov poverioceve docnje u slucaju kad je vreme izvrsenja njegove radnje bilo tacno odredjeno. U tom slucaju poverilacka docnja nastupa samim protekom roka u kome je poverilac trebao da preduzme odgovarajuce radnje. 2.- Odbijanje poverioca da primi ispunjenje. Poverilac dolazi u docnju ako odbije da primi ispunjenje ili ga svojim ponasanjem spreci. Poverilac dolazi u docnju i kad je spreman da primi ispunjenje duznikove istovremene obaveze, ali ne nudi ispunjenje svoje dospele obaveze. 3.- Krivica poverioca, pri cemu se izricito zahteva da poverilac bez osnovanog razloga odbije da prihvati ispunjenje ili ga svojim ponasanjem spreci.

Usled poverioceve docnje obligacija se ne gasi, ali se duznikov polozaj poboljsava. U slucaju poverilacke docnje: prestaje docnja duznika na poverioca prelazi rizik slucajne propasti ili ostecenja stvari prestaje teci kamata nastaje obaveza poverioca da duzniku nadoknadi stetu nastalu usled docnje za koju odgovara, kao i troskove oko daljeg cuvanja stvari. u slucaju poverilacke docnje duznik ima pravo da polozi ili da proda dugovanu stvar kao i pravo da odustane od ugovora. Poverilacka docnja prestaje: 1) Gasenjem obligacije 2) Povlacenjem ponude ispunjenja od strane duznika 3) Naknadnom izjavom poverioca da je spreman da primi ispunjenje obaveze i da duzniku nadoknadi stetu zbog docnje. Posledice poverilacke docnje prestaju za ubuduce. MESANJE POVERIOCA U DUZNIKOVA IMOVINSKA PRAVA 152.- MESANJE POVERIOCA U DUZNIKOVA IMOVINSKA PRAVA - POJAM, SVRHA I VRSTE MESANJA Cela imovina kojom raspolaze duznik osigurava potrazivanje njegovog poverioca, pa se zbog toga i kaze da poverilac ima opstu zalogu u duznikovoj imovini. Medjutim poverilackom pravo tzv. opste zaloge nedostaju one najvaznije osobine: pravo prvenstva naplate pravo sledjenja Poverilac je ovlascen da pod odredjenim uslovima umesa u imovinsko-pravne odnose svog duznika. Cilj mesanja jeste da se sacuva duznikova platezna sposobnost, sto znaci da se zastite i interesi samog poverioca koji se mesa. Postoje tri vrste mesanja poverioca u duznikova imovinska prava: 1) Upotreba duznikovih prava 2) Pobijanje duznikovih pravnih radnji 3) Pravo zadrzavanja duznikove stvari. 153.- UPOTREBA DUZNIKOVIH PRAVA - POJAM, USLOVI I DEJSTVO Desava se da platezno nesposoban duznik zanemari upotrebu svojih prava (primer, ne trazi stanarinu za stan koji je izdao u zakup). Zbog toga gradjanski zakonici nekih zemalja dozvoljavaju poveriocu da sam upotrebi duznikova prava u ime i za racun duznika.

Tuzba koju podize poverilac u ovom slucaju naziva se posredna (indirektna) ili tuzba po sili subrogacije. Da bi poverilac mogao da upotrebi duznikovo pravo moraju se ispuniti sledeci uslovi: Da poverilac od duznika potrazuje nesto neposredno i odredjeno Da je duznik insolventan Da je duznik nemaran Da se radi o imovinskim pravima duznika

Korist koju postigne poverilac upotrebom duznikovih prava postaje sastavni deo duznikove imovine. Upotrebljavajuci duznikovo pravo poverilac ne stice prvenstvo naplate na imovini koju je pribavio, vec njegovo mesanje koristi podjednako svim poveriocima. 154.- POBIJANJE DUZNIKOVIH PRAVNIH RADNJI (ACTIO PAULIANA) - POJAM, SVRHA, SUBJEKTI I PRAVNE RADNJE KOJE SE MOGU POBIJATI Pobijanje duznikovih pravnih radnji je slucaj mesanja poverioca u imovinsko pravne odnose svog duznika, kod kojeg se poveriocu cije je potrazivanje dospelo na naplatu, priznaje pravo da pobije pravnu radnju svog duznika koja je preduzeta na stetu poverioca. Radi se o pobijanju pravnih radnji nesavesnog duznika koji na razlicite nacine umanjuje svoju imovinu kako bi onemogucio poverioca da se naplati. Protiv takvih postupaka nesavesnog duznika jos je u rimskom pravu bila predvidjena Paulijanska tuzna (actio Pauliana). Pravo pobijanja u nasem i u ostalim danasnjim pravima moze se vrsiti tuzbom ili prigovorom. Pravo na pobijanje ima svaki poverilac cije je potrazivanje dospelo na naplatu bez obzira kada je ono nastalo. Osim prvobitnog poverioca duznikovog pravo na pobijanje ima i cesionar i naslednik poverioca. U sporu za pobijanje poverilac je pobijac. Opsti uslov pobijanja je dospelost potrazivanja. Lica protiv kojih se vrsi pobijanje su u odnosu na poverioca treca lica. To su obicno saugovaraci duznikovi u ciju korist je preduzeta pravna radnja koja se pobija kao i njihovi naslednici. Tuzba se moze podneti i protiv pribavioca koji je znao da se pribavljanje njegovih prethodnika moglo pobijati, a kod besplatnog pribavljanja i ako on to nije znao.. Lica protiv kojih se podize tuzba za pobijanje nazivaju se protivnici pobijanja. Pobijanje je moguce samo ako duznik preduzima neku pravnu radnju kojom se njegova imovina umanjuje, odnosno, koja je preduzeta na stetu poverioca. Pri tome, pojam pravne radnje je siri od pojma pravnog posla jer obuhvata pravne poslove (primer, prenos prava svojine ugovorom o prodaji) i propustanja zbog kojih je duznik izgubio kakvo materijalno pravo ili je za njega nastala materijalna obaveza (primer, neisticanje prigovora zastarelosti). 155.- POSEBNI USLOVI ZA DEJSTVO POBIJANJA I DEJSTVO POBIJANJA

Posebni uslovi za dejstvo pobijanja su: 1.- Ostecenje poverioca, pri cemu poverilac mora da dokaze da je zaista ostecen pravnom radnjom koju je duznik preduzeo. Smatra se da je pravna radnja preduzeta na stetu poverioca ako usled njenog izvrsenja duznik nema dovoljno sredstava za ispunjenje poveriocevog potrazivanja. To se dokazuje neuspelim pokusajem prinudne naplate iz duznikove imovine. 2.- Duznikova krivica za ostecenje.- Duznik treba da je kriv sto je preduzetom radnjom onemogucio poverioca da se naplati. Teretna raspolaganja se mogu pobijati samo ako je duznik u vreme raspolaganja znao ili mogao znati da nanosi stetu svojim poveriocima. Njegova krivica se ne pretpostavlja vec je poverilac mora dokazati. Ako su u pitanju besplatna raspolaganja (primer, odricanje od nasledja), smatra se da je duznik znao da preduzetom radnjom nanosi stetu poveriocima. 3.- Krivica treceg lica, pri cemu tom licu treba da je poznato ili da je moglo biti poznato da duznik ucinjenim raspolaganjem nanosi stetu poveriocu. Samo ako trece lice spada u krug tzv. sumnjive porodice, pretpostavlja se da mu je bilo poznato da duznik preduzetim raspolaganjem nanosi stetu poveriocu. Za pobijanje besplatnih raspolaganja i sa njima izjednacenih pravnih radnji ne zahteva se krivica treceg lica. Svrha pobijanja je da se pobijana pravna radnja duznikova ucini bez dejstva samo prema poveriocu i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potrazivanja. Ako sud usvoji tuzbeni zahtev pravna radnja gubi dejstvo samo prema tuziocu (poveriocu) i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potrazivanja. Tuzba za pobijanje moze se podneti u roku od jedne godine za pobijanje teretnih raspolaganja. Za pobijanje teretnih raspolaganja u korist clanova sumnjive porodice i dobrocinih raspolaganja tuzba se moze podneti u roku od tri godine.. Navedeni rokovi racunaju se od dana kada je preduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kada je trebalo preduzeti propustenu radnju. 156.- PRAVO ZADRZAVANJA (IUS RETENTIONIS) - POJAM, USLOVI I DEJSTVO Pojam.- Pod pravom zadrzavanja podrazumeva se pravo poverioca u cijim se rukama nalazi neka duznikova stvar da je zadrzi sve dok njegovo potrazivanje ne bude isplaceno. Jedini uslov je da je poveriocevo potrazivanje dospelo za naplatu. I poverilac potrazivanja koje nije dospelo ima pravo zadrzavanja u slucaju kad je duznik postao nesposoban za placanje. Pravo zadrzavanja je iskljuceno kad duznik zahteva da mu se vrati stvar koja je izasla iz njegove drzavine protiv njegove volje, ili, kad duznik zahteva da mu se vrati stvar koja je predata poveriocu na cuvanje ili na poslugu.

Dejstvo.- Pravom zadrzavanja obezbedjuje se poveriocevo potrazivanje jer se on moze naplatiti iz vrednosti zadrzane stvari na isti nacin kao i zalozni poverilac. Pre nego sto pristupi naplati duzan je da o svojoj nameri obavesti duznika. Razlika izmedju zaloznog prava i retencije. Zalogoprimac ima pravo sledovanja dok retinent to pravo nema, Da bi poverilac imao pravo retencije stvar mora biti u njegovoj neposrednoj drzavini, a kod zaloznog prava to nije nuzno. Pravo retencije moze nastati samo ako poverilac ima dospelo potrazivanje prema duzniku, a ugovorno zalozno pravo moze nastati i kad potrazivanje nije dospelo. Pravo retencije nastaje na osnovu zakona, a zalozno pravo najcesce na osnovu ugovora. PRESTANAK OBLIGACIJA 157.- POJAM ISPUNJENJA ILI ISPLATE Pod ispunjenjem se podrazumeva izvrsenje dugovane cinidbe. Njime se potpuno zadovoljava interes poverioca koji je bio cilj obligacionog odnosa, a duznik se oslobadja obaveze. Uporedo sa ispunjenjem koristi se izraz "isplata", koji u obicnom govoru ima uze znacenje jer podrazumeva samo davanje odredjene sume novca. Sadrzina ispunjenja ili isplate zavisi od onoga sto se duguje. O pravnoj prirodi ispunjenja ne postoji jedinstveno misljenje: U nemackoj pravnoj teoriji iznosi se misljenje da je isplata pravni posao Medjutim, preovladjuje misljenje da isplatu treba shvatiti kao fakticku radnju a ne kao pravni posao. U aktu isplate ima i elemenata saglasnosti volja ali ona nije nuzna. Za isplatu nije potrebna ni aktivna volja duznika ni pasivna volja poverioca. 158.- SUBJEKTI ISPLATE - LICE KOJE VRSI SUBROGACIJOM I LICE KOME SE VRSI ISPLATA ISPLATU, ISPLATA SA

Lice koje vrsi isplatu se naziva isplatilac. To je po pravilu duznik a obavezu moze ispuniti i trece lice. 1) Duznik koji vrsi isplatu treba da je potpuno poslovno sposoban. U suprotnom, njegov staralac ima pravo da je osporava i da zahteva povracaj isplacenog iznosa. I poslovno nesposoban duznik moze ispuniti obavezu ako je postojanje obaveze nesumnjivo i ako je dospeo rok za njeno ispunjenje. Moze se osporavati ispunjenje zastarelog duga ili duga koji potice iz igre ili opklade koje izvrsi takav duznik 2) Trece lice moze ispuniti obavezu. Kad se radi o obavezama koje su vezane za licnost duznikovu njih mora ispuniti sam duznik.

Trece lice obicno ispunjava obavezu po nalogu duznika. Bez znanja i volje duznika obavezu mogu ispuniti lica koja imaju pravni interes da obaveza bude ispunjena (primer, jemac, vlasnik stvari date u zalogu i protivnik pobijanja). Poverilac je duzan da primi ispunjenje od navedenih lica, cak i kada se duznik tome protivi, jer u suprotnom pada u poverilacku docnju. Isplata sa subrogacijom postoji u slucaju kad trece lice isplati duznikov dug i stupi na mesto poverioca. Tada se dug gasi prema ranijem poveriocu, tako da duznik duguje ispuniocu ono sto je do tada dugovao poveriocu. Isplata sa subrogacijom ne postoji uvek kada treci plati za duznika, nego samo 1) Kao voljna subrogacija kad isplatilac to zeli. Moze nastati: na osnovu ugovora koji ispunilac zakljuci sa poveriocem pre ili prilikom ispunjenja na osnovu ugovora koji ispunilac zakljuci sa duznikom pre ispunjenja. U oba slucaja ona nastaje u casu ispunjenja. 2) Kao zakonska subrogacija koja je propisana u korist lica koje ima neki pravni interes da obaveza bude ispunjena. Kod nje, po sili zakona u casu ispunjenja na ispunioca prelazi poveriocevo potrazivanje sa svim sporednim pravima. Kod isplate sa subrogacijom duznik se oslobadja obaveze prema poveriocu, a ispunilac preuzima poverioceva prava prema duzniku. Poverilac je duzan da preda ispuniocu sredstva kojima se potrazivanje dokazuje. Ispunilac ne moze zahtevati od duznika vise nego sto je isplatio poveriocu. Lice kome se vrsi isplata je po pravilu poverilac koji je poslovno sposoban. I ispunjenje izvrseno poslovno nesposobnom poveriocu oslobadja duznika ako je korisno za poverioca ili ako se predmet ispunjenja jos nalazi kod njega. Osim poveriocu ispunjenje moze biti izvrseno i licu odredjenom zakonom, sudskom odlukom, ugovorom izmedju poverioca i duznika ili od strane samog poverioca. Ispunjenje je punovazno i kad je izvrseno trecem licu ako ga je poverilac naknadno odobrio ili ako se njime koristio. 159.- MESTO I VREME ISPLATE Vreme ispunjenja je vreme dospelosti obaveze, odnosno trenutak od koga ppoverilac moze zahtevati njeno ispunjenje. Ono moze biti odredjeno ugovorom, zakonom ili jednostranom izjavom volje jedne strane. Rok ispunjenja moze se odrediti s obzirom na svrhu posla ili prirodu obaveze.

Ako rok ispunjenja nije odredjen, a svrha posla, priroda obaveze i ostale okolnosti ne zahtevaju izvestan rok za ispunjenje, poverilac moze zahtevati odmah ispunjenje obaveze, a duznik sa svoje strane moze zahtevati od poverioca da odmah primi ispunjenje. Ispunjenje pre roka je moguce ako je rok ugovoren iskljucivo u interesu duznika. Duznik ima pravo da ispuni obavezu i pre roka pod uslovom da o svojoj nameri obavesti poverioca i da to ne bude u nevreme. Poverilac moze primiti isplatu pre roka i u drugim slucajevima i zadrzi pravo na naknadu stete ako o tome bez odlaganja obavesti duznika. I poverilac ima pravo da zahteva ispunjenje pre roka ako mu duznik nije dao obecano obezbedjenje ili ako na njegov zahtev nije dopunio obezbedjenje smanjeno bez njegove krivice kao i kad je rok ugovoren iskljucivo u njegovom interesu. Mesto ispunjenja je mesto u kome dugovanu radnju treba preduzeti. Odredjuje se pravnim poslom ili zakonom. Moze se odrediti prema svrsi posla, prirodi obaveze i ostalim okolnostima. Ako mesto ispunjenja nije odredjeno ni odredivo, ispunjenje obaveze vrsi se u mestu u kome je duznik u vreme nastanka obaveze imao svoje sediste, odnosno prebivaliste, a u nedostatku prebivalista svoje boraviste. Od ovih pravila se odstupa kod novcanih obaveza. One se ispunjavaju u mestu u kome poverilac ima sediste odnosno prebivaliste, a u nedostatku prebivalista, boraviste. 160.- PREDMET ISPLATE Predmet isplate je cinidba koju duznik duguje, tako da duznik ne moze ispuniti obavezu necim trecim, niti poverilac moze zahtevati nesto drugo. Poverilac nije duzan da primi delimicno ispunjenje osim ako priroda obaveze drugacije nalaze. Duzan je da primi delimicno ispunjenje novcane obaveze osim ako ima poseban interes da ga odbije. Ako su stvari odredjene samo po rodu, duznik je duzan dati stvari srednje kakvoce, odnosno stvari odgovarajuce kakkvoce ako mu je bila poznata namena stvari. Zamena ispunjenja postoji u slucaju kad poverilac u sporazumu sa duznikom primi nesto drugo umesto onog sto mu se duguje. Tako se vrsi izmena u postojecem obligacionom odnosu, ciji se predmet menja, dok osnov ostaje isti. Zamena ispunjenja je surogat isplate jer dovodi do prestanka obaveze. Za materijalne i pravne nedostatke stvari date umesto onoga sto je dugovao, duznik odgovara isto kao prodavac. Poverilac moze umesto zahteva po osnovu odgovornosti za pravne i fizicke nedostatke stvari zahtevati od duznika, ali ne vise od jemca ispunjenje prvobitnog potrazivanja i naknadu stete. Predaja radi prodaje postoji kad duznik preda poveriocu neku stvar ili koje drugo pravo da ih proda i da iz postignutog iznosa naplati svoje potrazivanje, a da mu ostatak preda. U tom slucaju poverilac dobija ulogu duznikovog punomocnika. Sama predaja radi prodaje ne dovodi do prestanka obaveze, vec obaveza prestaje tek kad poverilac proda stvar ili koje drugo pravo i naplati se iz postignutog iznosa.

161.- URACUNAVANJE (INPUTACIJA) I DOKAZIVANJE ISPLATE Uracunavanje ispunjenja dolazi do izrazaja u slucaju kad izmedju istih lica postoji vise istorodnih obaveza, pa ono sto duznik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve te obaveze. 1) Za redosled uracunavanja merodavan je najpre sporazum izmedju poverioca i duznika, 2) Ako o tome ne postoji njihov sporazum, uracunavanje se vrsi onim redom koji odredi duznik, najkasnije prilikom ispunjenja. 3) Kad nema duznikove izjave o uracunavanju, obaveze se namiruju redom, kako je koja dospela na ispunjenje. 4) Ako je vise obaveza istovremeno dospelo prvo se namiruju one koje su najmanje obezbedjene, 5) Kad su sve obaveze podjednako obezbedjene prvo se namiruju one koje su duzniku na najvecem teretu. 6) Ako su u svemu napred recenom obaveze jednake namiruju se redom kako su nastale. 7) Ako su istovremeno nastale, ono sto je dato na ime ispunjenja rasporedjuje se na sve obaveze srazmerno njihovim iznosima. 162.- DEPONOVANJE I PRODAJA DUGOVANE STVARI Pod polaganjem se podrazumeva mogucnost duznika cija se obaveza sastoji u predaji neke stvari, da se obaveze oslobodi polaganjem (deponovanjem) te stvari kod suda za poverioca. Polaganje se moze izvrsiti u sledecim slucajevima: 1) Kad je poverilac u docnji 2) Kad je poverilac nepoznat 3) Kad je neizvesno ko je poverilac 4) Kad se ne zna gde se poverilac nalazi 5) Kad je poverilac poslovno nesposoban a nema zakonskog zastupnika. Deponovanje se vrsi kod stvarno nadleznog suda u mestu ispunjenja, osim ako priroda posla zahteva da se polaganje izvrsi u mestu gde se stvar nalazi. I svaki drugi stvarno nadlezni sud mora primiti stvar u depozit, s tim sto je duznik duzan da da naknadu poveriocu, ako je ovaj polaganjem kod drugog suda pretrpeo stetu.

Ne mogu se deponovati sve stvari nego samo one koje su za to podesne (primer, novac, dragocenosti) O izvrsenom polaganju duznik je duzan da obavesti poverioca ako zna za njega i njegovo boraviste. Polaganjem dugovane stvari, duznik se u casu izvrsenog polaganja oslobadja obaveze. Ako je bio u docnji njegova docnja prestaje a prestaje da tece i kamata. Rizik slucajne propasti ili ostecenja stvari prelazi na poverioca. Duznik moze uzeti natrag polozenu stvar a o tome je duzan da obavesti poverioca. Duznik gubi pravo da uzme stvar: 1. Kad se izjavom suda odrekao tog prava 2. Kad je poverilac izjavio da uzima polozenu stvar 3. Kad je pravnosnaznom odlukom utvrdjeno da polaganje zadovoljava uslove urednog ispunjenja. Ako duznik uzme natrag polozenu stvar, smatrace se kao da nije bilo polaganja a njegovi saduznici i jemci ostaju u obavezi. Predaja na cuvanje drugom licu.- Ako se duguje predaja stvari koja nije podesna za cuvanje u sudskom depozitu, a ispunjeni su uslovi za polaganje, duznik moze zahtevati od suda da odredi lice kome ce predati stvar da je cuva o trosku i za racun poverioca. Takva predaja proizvodi dejstvo polaganja kod suda. Ako se stvar koja nije podobna za cuvanje u sudskom depozitu duguje na osnovu obaveze iz ugovora u privredi, onda predaja takve stvari javnom skladistu na cuvanje za racun poverioca proizvodi dejstvo polaganja kod suda. O izvrsenoj predaji na cuvanje duznik je duzan da obavesti poverioca. Prodaja dugovane stvari.- Ako su ispunjeni uslovi za polaganje kod suda duznik se moze osloboditi obaveze i na taj nacin sto dugovanu stvar moze prodati a dobijeni iznos, po odbitku troskova prodaje poloziti kod suda. Ovim pravom duznik se moze koristiti samo u dva slucaja: 1. Ako je stvar nepodesna za cuvanje 2. Ako su troskovi potrebni za cuvanje ili odrzavanje stvari nesrazmerni sa njenom vrednoscu. Prodaja se vrsi na javnoj prodaji u mestu odredjenom za ispunjenje ili u nekom drugom mestu ako je to u interesu poverioca. Ako stvar ima tekucu (trzisnu) cenu ili ako je male vrednosti u poredjenju sa troskovima javne prodaje, duznik je moze prodati iz slobodne ruke.a. Stvar koja je takva da moze brzo propasti ili se pokvariti, duznik je duzan prodati bez odlaganja na najpogodniji nacin.

Duznik je duzan da obavesti poverioca o nameravanoj prodaji, o postignutoj ceni i njenom polaganju kod suda. 163.- PREBIJANJE ILI KOMPENZACIJA - POJAM, ZNACAJ I USLOVI Prebijanje je nacin gasenja obligacija koji nastaje u slucaju kad i duznik ima potrazivanje prema svom poveriocu tako da dolazi do uzajamnih obracunavanja njihovih trazbina. Lice koje vrsi prebijanje naziva se kompenzant, a lice sa kojim se vrsi prebijanje kompezat. Prebijanje zamenjuje dve isplate. odnosno njime se vrsi skracivanje isplate. Umesto da duznik najpre isplati svoj dug poveriocu, a zatim poverilac ono sto on duguje duzniku, isplacuje se samo razlika koja ostane po izvrsenom obracunu Prebijanjem se obezbedjuje jednakost strana i izbegava rizik da jedna strana ispuni obavezu prema drugoj, a da sama ne bude u mogucnosti da od nje naplati svoje potrazivanje. Prebijanjem se mogu ugasiti samo potrazivanja koja ispunjavaju odredjene uslove: 1.- Uzajamnost potrazivanja postoji kad i duznik ima potrazivanje prema poveriocu kome duguje. Uzajamna su potrazivanja koja postoje izmedju istih lica. Moguce je i prebijanje potrazivanja koja nisu uzajamna (primer, jemac moze izvrsiti prebijanje duznikove obaveze prema poveriocu sa duznikovim potrazivanjem od poverioca) 2.- Istorodnost potrazivanja a istorodna su potrazivanja koja glase na novac ili druge zamenljive stvari istog roda i iste kakvoce. 3.- Dospelost potrazivanja.- Potrazivanja se mogu prebiti samo ako su dospela, tj. ako je nastupio rok za njihovu isplatu. Izutzetak postoji u slucaju stecaja nekog lica jer poverilac duznika koji je pao pod stecaj moze prebiti svoje potrazivanje za potrazivanje koje duznik ima prema njemu i kad ono nije dospelo. 4.- Utuzivost.- Potrazivanje lica koje vrsi prebijanje (kompenzant) mora biti utuzivo.zato sto se neutuzivo potrazivanje moze izvrsiti samo dobrovoljno (primer, zastarela potrazivanja, potrazivanje koje potice iz igre i opklade) Dug se izuzetno moze prebiti i sa zastarelim potrazivanjem ako ono nije zastarelo u casu kad su se stekli uslovi za prebijanje. Potrazivanje kompenzata ne mora biti utuzivo. Prebijanje se moze iskljuciti voljom zainteresovanih strana sto proizilazi iz nacela autonomije volje ili zakonom. Zakonom se predvidja da ne mogu prestati prebijanjem sledeca potrazivanja: Potrazivanje koje se ne moze zapleniti Potrazivanje stvari ili vrednost stvari koji su duzniku bile date na cuvanje ili na posudu ili koje je duznik uzeo bezpravno Potrazivanje nastalo namernim prouzrokovanjem stete Potrazivanje naknade stete pricinjene ostecenjem zdravlja ili prouzrokovanjem smrti

Potrazivanje koje potice iz zakonske obaveze izdrzavanja. 164.- NACINI PREBIJANJA I DEJSTVO PREBIJANJA Prebijanje moze nastati: 1) Po sili zakona (zakonska kompenzacija) 2) Po volji strana (voljna kompenzacija) 3) Po odluci suda. (sudska kompenzacija) 1.- Prebijanje po sili zakona nastaje automatski, cim se dve kompezabilne trazbine nadju jedna naspram druge. Posto prebijanje nastaje bez znanja i volje zainteresovanih strana neophodno je da trazbine budu nesporne i odredjene po sadrzini i iznosu. Ovaj nacin prebijanja nije poznat u nasem pravu. 2.- Voljno prebijanje nastaje po volji zainteresovanih lica. ZOO propisuje da prebijanje ne nastaje cim se steknu uslovi za to, nego je potrebno da jedna strana izjavi drugoj strani da vrsi prebijanje Voljno prebijanje moze biti: Ugovoreno koje nastaje sporazumom zainteresovanih strana da prebiju svoja medjusobna potrazivanja. Za ovo prebijanje dovoljna je samo uzajamnost trazbina. Jednostrano, do koga dolazi jednostranom izjavom volje jedne strane drugoj da njenu trazbinu zeli da prebije sa svojom. Izjava se moze dati u bilo kojoj formi posto su se stekli potrebni uslovi. Zbog toga izjava o prebijanju ima retroaktivno dejstvo. 3.- Sudska kompenzacija znaci da se izjava kojom se zeli izvrsiti prebijanje moze dati i u parnici pred sudom. Obicno to cini tuzeni koji prigovorom zahteva od suda da prilikom odlucivanja o tuziocevom potrazivanju uzme u obzir i potrazivanje tuzenog. Umesto prigovora tuzeni moze da podigne protivtuzbu kojom istice zahtev za naplatu svog potrazivanja od tuzioca. Prebijanje dovodi do gaseenja potrazivanja. Ako su potrazivanja jednake vrednosti oba se prebijanjem gase. Ako to nije slucaj gasi se samo manje potrazivanje, dok se vece smanjuje za iznos manjeg. Sa prestankom glavnih prestaju i sva sporedna potrazivanja. Prebijanjem se ne mogu vredjati prava trecih lica. 165.- OPROSTAJ DUGA - POJAM I DEJSTVO Otpustanje duga je nacin prestanka obligacija koji nastaje tako sto poverilac izjavi duzniku da nece traziti njeno ispunjenje i sto se duznik sa tim saglasi. Za otpustanje duga potrebna je saglasnost volja duznika i poverioca, tj. ugovor o otpustanju Za punovaznost ugovora o otpustanju ne zahteva se posebna forma. Ugovorom o otpustanju poverilac moze dug otpustiti u celosti ili samo delimicno.

Ponuda za zakljucenje ugovora o otpustanju moze se uciniti i precutno. Vracanje zaloge ne znaci poveriocevo odricanje od prava da trazi njeno ispunjenje. Ugovor o otpustanju moze se zakljuciti kao apstraktni ugovor. Otpust duga se najcesce vrsi u nameri da se duzniku ucini poklon. Medjutim, nije namera darezljivosti uvek cilj otpustanja. Nekada to poverilac cini u svom interesu (primer, da bi mu duznik drugi, veci dug uredno ispunio). Otpustom se gasi obaveza, i to, ako je otpust potpun obaveza se gasi u celosti, a kod delimicnog otpusta, glavna i sporedna obaveza gase se u onoj meri u kojoj je dug otpusten. Kod opsteg otpustanja dugova gase se sva poverioceva potrazivanja prema duzniku, osim onih za koje poverilac nije znao u casu kad je otpustanje izvrseno. Otpustom se ne smeju vredjati prava trecih lica. 1.- Otpustanje duga jemcu ne oslobadja glavnog duznika, a otpustanje duga glavnom duzniku oslobadja jemca. U slucaju kad ima vise jemaca pa poverilac oslobodi jednog od njih ostalima se obaveza smanjuje za deo koji otpada na oslobodjenog jemca. 2.- Otpustanje duga izvrseno sporazumno sa jednim solidarnim duznikom oslobadja obaveze i ostale duznike, osim u slucaju kad je otpustanje imalo za svrhu da oslobodi obaveze samo duznika sa kojim je izvrseno. U tom slucaju se solidarna obaveza smanjuje za deo koji pada na njega, a ostali duznici odgovaraju solidarno za ostatak obaveze. Pactum de non petendo.- ima slabije dejstvo od otpusta duga. Njime poverilac jednostrano obecava duzniku da nece od njega traziti naplatu potrazivanja. Time se duznik ne oslobadja obaveze, vec samo stice mogucnost da istakne prigovor poveriocu ako mu on zatrazi isplatu.

166.- PRENOV ILI NOVACIJA - POJAM, ZNACAJ, USLOVI I DEJSTVO Prenov ili novacija je nacin prestanka obligacija koji nastaje sporazumom duznika i poverioca da svoj postojeci obligacioni odnos ugase i zamene ga novim. Na taj nacin dolazi do gasenja stare obligacije, a s druge strane, do nastanka nove obligacije. Prenovom se duznik ne oslobadja obaveze, ni poverilac ne biva izmiren vec samo dobija novu trazbinu. Rimski pravnici nisu znali za mogucnost izmene subjekata obligacionog odnosa bez promene njene sadrzine. U savremenom pravu uloga novacije nije potrebna. Ona se primenjuje u slucaju kad strane zele da neki nejasan ili neizvestan obligacioni odnos zamene novim. Za nastanak prenova neophodno je da se ispune sledeci uslovi: 1.- Namera da se izvrsi novacija jer ako strane nisu izrazile nameru da ugase postojecu obavezu kad su stvarale novu, ranija obaveza ne prestaje vec postoji i dalje pored nove.

2.- Postojanje stare obligacije, jer ako nje nema ili je nistava ili vec ugasena, prenov ostaje bez dejstva. Ako je ranija obligacija bila samo rusljiva prenov je punovazan ako je duznik znao za njen nedostatak. Prenov se moze izvrsiti i kad je stara obligacija prirodna. 3.- Nastanak nove obligacije, jer ako ne nastane nova obligacija ili je nova obligacija nistava ne dolazi do prenova vec stara obligacija i dalje vazi. 4.- Razlika izmedju stare i nove obligacije koja se odnosi na predmet ili na osnov obaveze. Prema tome, novacija se moze izvrsiti samo: putem promene predmeta (primer, da prodavac umesto televizora proda frizider) ili promenom osnova obaveze (primer, da ce duznik 100 dinara koje je dotle dugovao kao naknadu stete, dugovati ubuduce kao obavezu iz ugovora o zajmu) a moguce je da se istovremeno promene i predmet i osnov. Prenov dovodi do gasenja ranije obligacije i zamene novom obligacijom koja nastaje. Sa ranijom obligacijom prestaju i zaloga i jemstvo, osim ako je sa jemcem ili zalogodavcem drugacije ugovoreno. Posle novacije, medjusobni polozaj strana odredjuje se prema novoj obligaciji. Ne mogu se isticati prigovori iz stare i u novoj, a duznik koji je u docnji u staroj nije u docnji i u novoj obligaciji. Za novu obligaciju tece novi rok zastarelosti. Ako se ugovor o prenovu ponisti, smatrace se da nije ni bilo prenova i da ranija obaveza nije ni prestala da postoji. 167.- SJEDINJENJE (CONFUSIO) - POJAM, USLOVI I DEJSTVO Sjedinjenje je nacin prestanka obligacija koji nastaje u slucaju kad se i trazbina i dug steknu kod istog lica, tj. kad jedno isto lice postane i duznik i poverilac u istom obligacionom odnosu. U tom slucaju obligacija se gasi jer ne moze neko sam sebi dugovati. Do sjedinjenja najcesce dolazi: u slucaju univerzalne sukcesije, tj. kad duznik nasledi svog poverioca ili kad poverilac nasledi svog duznika. kod singularne sukcesije ako poverilac ustupi trazbinu duzniku. u slucaju spajanja dva pravna lica kao i u slucaju kad se jedno od njih pripoji drugom. Sjedinjenje ne nastaje kad jemac postane poverilac jer zbog toga obaveza glavnog duznika ne prestaje. Za nastanak i dejstvo sjedinjenja ne zahtevaju se neki posebni uslovi. Ono nastaje automatski, cim se trazbina i dug steknu kod iste licnosti. Sjedinjenje dovodi do gasenja obligacije i to kako glavne tako i sporednih obaveza. Sjedinjenje ne dovodi do gasenja obaveze upisane u javne knjige, jer ona prestaje sjedinjenjem tek kad se izvrsi upis brisanja.

Sjedinjenjem ne mogu biti ostecena treca lica koja u odnosu na trazbinu iamju pravo plodouzivanja ili zaloge. 168.- ZASTAREVANJE TRAZBINA - POJAM I SVRHA Zastarelost je nacin gasenja obligacije koji nastaje zbog toga sto poverilac nije u odredjenom vremenu zahtevao ispunjenje duznikove obaveze. Zastareloscu se ne gasi obligacija u pravnom smislu , vec prestaje pravo na tuzbu, tj. pravo da se zahteva ispunjenje obaveze. Obligacija i dalje postoji ali ne postoji sankcija za njenu zastitu. Ona prestaje da bude utuziva i postaje neutuziva prirodna obligacija. Zastarelost ne proizvodi dejstvo sama po sebi i zato sud nece tuzbu odbaciti ako se od duznika zahteva ispunjenje zastarele obaveze. Sud ne uzima zastarelost po sluzbenoj duznosti, ako se duznik nije na nju pozvao. Duznik se na zastarelost poziva najcesce u vidu odbrane, tj. prigovorom zastarelosti. To moze da ucini i tuzbom za utvrdjenje kojom zahteva da se utvrdi da je nastupila zastarelost potrazivanja. Ako duznik ispuni zastarelu obavezu nema pravo da zahteva ono sto je dao, cak iako nije znao da je obaveza zastarela. On nije ucinio ni poklon, niti je platio nedugovano, pa se ni poverilac nije neosnovano obogatio. Duznik se ne moze odreci zastarelosti pre nego sto protekne vreme odredjeno za zastarelost. Ako je zastarelost vec nastupila odricanje je dopusteno. U tom slucaju kao odricanje od zastarelosti smatra se pismeno priznanje zastarele obaveze, davanje zaloge ili drugog obezbedjenja. Sva potrazivanja po pravilu mogu prestati zastareloscu, za razliku od stvarnih prava koja ne mogu da zastare vec se protekom vremena mogu pribaviti. Kad zastari glavno potrazivanje zastarela su i sporedna potrazivanja, kao sto su potrazivanja kamata, plodova, troskova, ugovorne kazne. 169.- VREME POTREBNO ZA ZASTARELOST - POCETAK I NASTUPANJE ZASTARELOSTI, ROKOVI ZASTARELOSTI, ZASTOJ I PREKID ZASTAREVANJA Protek vremena je glavni cinilac za utvrdjivanje zastarelosti. ZOO se posebno odredjuju rokovi zastarelosti ppojedinih potrazivanja. Ovako odredjeni rokovi su imperativne prirode tako da se ne mogu menjati sporazumom zainteresovanih strana. Zato se izricito predvidja da se pravnim poslom ne moze odrediti duze ili krace vreme zastarelosti od onog vremena koje je odredjeno zakonom ni da zastarelost nece teci.z Zastarelost nastupa kad protekne zakonom odredjeno vreme u kome je poverilac mogao zahtevati ispunjenje obaveze. Zakonom predvidjen rok zastarelosti pocinje teci prvog dana posle dospelosti obaveze, odnosno, prvog dana posle dana kada je poverilac mogao zahtevati ispunjenje obaveze, osim ako zakonom za pojedine slucajeve nije sto drugo propisano.

Kod obaveza koje se sastoje u propustanju ili trpljenju, zastarelost pocinje teci prvog dana posle dana kad je duznik postupio protivno obavezi. Zastarelost nastupa kad istekne poslednji dan zakonom odredjenog roka zastarelosti. ZOO poznaje jedan opsti i vise posebnih rokova zastarelosti. A.- Opsti rok zastarelosti je rok u kojem zastarevaju sva potrazivanja za koja zakonom nije odredjen neki drugi poseban rok zastarelosti. Opsti rok zastarelosti iznosi 10 godina. B.- Poseban rok od 3 godine je rok u kome zastarevaju: Povremena potrazivanja, s tim sto samo pravo iz koga proistici povremena potrazivanja zastareva za 5 godina, racunajuci od dospelosti najstarijeg neispunjenog potrazivanja posle koga duznik nije vrsio davanja. Medjusobna potrazivanja pravnih lica iz ugovora o prometu roba i usluga, kao i potrazivanja naknade za izdatke ucinjene u vezi sa tim ugovorima, Potrazivanje zakupnine, bilo da je odredjeno da se placa povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu. Potrazivanje naknade prouzrokovane stete, s tim sto ovaj rok od 3 godine pocinje da tece od dana kad je ostecenik doznao za stetu i stetnika (subjektivni rok), a ovo potrazivanje u svakom slucaju zastareva za 5 godina od kad je steta nastala (objektivni rok) Od navedenog roka se odstupa u slucaju kad je steta prouzrokovana krivicnim delom, a za krivicno gonjenje je predvidjen duzi rok zastarelosti. U tom slucaju zahtev za naknadu stete prema odgovornom licu zastareva kad istekne vreme odredjeno za zastarelost krivicnog gonjenja. Navedeni rok se ne primenjuje ni kod potrazivanja naknade stete koja je nastala povredom ugovorne obaveze jer takvo potrazivanje zastareva za vreme odredjeno za zastarelost te obaveze. V.- Poseban rok od jedne godine je rok u kome zastarevaju: Potrazivanja naknade za isporucenu elektricnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimnicarske usluge i za odrzavanje cistoce kad je isporuka, odnosno usluga izvrsena za potrebe domacinstva. Potrazivanje radio stanice i radio-televizijske stanice za upotrebu radio prijemnika i televizijskog prijemnika. Potrazivanje poste, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i postanskih pregradaka, kao i druga njihova potrazivanja koja se naplacuju u tromesecnim ili kracim rokovima. Potrazivanje pretplate za povremene publikacije, racunajuci od isteka vremena za koje je publikacija narucena, Sva potrazivanja koja su utvrdjena pravnosnaznom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadleznog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadleznim organom zastarevaju za 10 godina, pa i ona za koja je zakonom predvidjen kraci rok zastarelosti. Potrazivanja po osnovu osiguranja zivota zastarevaju za 10 godina.

Pod zastojem zastarevanja se podrazumeva sprecavanje (zaustavljanje) zastarevanja usled uzroka zbog kojih zastarevanje nije moglo poceti da tece, ili je zaustavljen njegov dalji tok. Zastarelost ne tece izmedju odredjenih lica zbog njihove bliskosti. To je slucaj sa potrazivanjima koja postoje izmedju: Supruznika Roditelja i dece dok traje roditeljsko pravo Sticenika i njegovog staraoca kao i organa starateljstva Dva lica koja zive u vanbracnoj zajednici dok ta zajednica postoji.

Osim toga, zastarelost ne tece: Za vreme mobilizacije, u slucaju neposredne ratne opasnosti ili rata, u pogledu potrazivanja lica na vojnoj duznosti U pogledu potrazivanja koja imaju lica zaposlena u tudjem domacinstvu prema poslodavcu ili clanovima njegove porodice koji zajedno sa njima zive sve dok taj radni odnos traje. Zastarevanje ne tece za vreme za koje poveriocu nije bilo moguce da sudskim putem zahteva ispunjenje duznikove obaveze, zbog nesavladivih prepreka. Svi navedeni razlozi sprecavaju pocetak, odnosno produzenje toka roka zastarelosti samo dotle dok stvarno postoje. Ako zastarevanje nije moglo poceti da tece zbog nekog zakonskog uzroka, ono pocinje teci kad taj uzrok prestane. Ako je zastarevanje vec pocelo pre nego sto je nastao uzrok koji je zaustavio njegov dalji tok, ono nastavlja da tece kad prestane taj uzrok, a vreme koje je isteklo pre zaustavljanja racuna se u zakonom odredjeni rok zastarelosti. Zastoj isteka roka zastarelosti.- Zastarevanje tece i prema maloletniku i drugom poslovno nesposobnom licu, bez obzira na to da li imaju zastupnika. U pogledu toka roka zastarelosti oni se izjednacuju sa poslovno sposobnim licima. Zastarelost potrazivanja maloletnika koji nema zastupnika i drugog poslovno nesposobnog lica bez zastupnika ne moze nastupiti dok ne protekne dve godine od kad su postala potpuno poslovno sposobna ili od kad su dobila zastupnika. Zastarelost prema licu koje se nalazi na odsluzenju vojnog roka ili na vojnoj vezbi ne moze nastupiti dok ne proteknu tri meseca od odsluzenja vojnog roka ili prestanka vojne vezbe. Pod prekidom zastarelosti se podrazumeva prekidanje daljeg toka zastarelosti usled odredjenih radnji duznika ili poverioca. 1) Radnjom duznika zastarevanje se prekida kad duznik prizna dug, sto se moze uciniti izjavom ili na posredan nacin davanjem otplate, placanjem kamate, davanjem obezbedjenja. 2) Radnjom poverioca kada poverilac podigne tuzbu ili preduzme neku drugu radnju protiv duznika, pred sudom ili nekim drugim drzavnim organom u cilju ostvarenja potrazivanja.

Ako poverilac odustane od tuzbe ili druge radnje koju je preduzeo smatra se da prekid zastarevanja nije nastupio. Smatra se da nije bilo prekida i kada poverioceva tuzba ili zahtev bude odbacen ili odbijen ili ako preduzeta mera izvrsenja ili obezbedjenja bude ponistena. Posle prekida zastarevanje pocinje teci ponovo a vreme koje je proteklo pre prekida ne racuna se u zakonom odredjeni rok za zastarelost: Zastarevanje prekinuto priznanjem od strane duznika pocinje teci iznova od priznanja Kad je prekid zastarevanja nastao podizanjem tuzbe ili isticanjem prebijanja potrazivanja u sporu, zastarevanje pocinje teci iznova od dana kad je spor okoncan ili svrsen na neki drugi nacin. 170.- POSLEDICE ZASTARELOSTI I PREKLUZIJA ZOO govori o zastarelosti u delu o prestanku obaveza. Medjutim, zastarelosti samo u sirem smislu spada u razloge gasenja obligacionih odnosa. Ona je razlog gasenja manjeg stepena jer zastarelost ne ukida tradjbinu vec jedino njenu utuzivost. Ali, i utuzivost prestaje samo uslovno, tj. ako duznik istakne prigovor zastarelosti. Medjutim, poverilac moze i zastarelim potrazivanjem: prebiti duznikovo potrazivanje, ukoliko jos nije bilo zastarelo u casu kad su se stekli uslovi za prebijanje. moze istaci prigovor neispunjenog ugovora. poverilac potrazivanja nadoknade stete moze posle zastarelosti zahtevati od odgovornog lica da mu ustupi ono sto je dobio usled stetne radnje po pravilima o neosnovanom obogacenju Poverilac zastarelog potrazivanja koje je osigurano zalogom ili hipotekom moze se cak i namiriti iz opterecene stvari ako je drzi u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Pod prekluzijom se podrazumeva gubitak nekog subjektivnog prava usled proteka odredjenog vremena. Rec je o pravu na tuzbu ili na neku drugu pravnu radnju koja je potrebna da bi se odredjeno subjektivno pravo moglo upotrebiti. Protekom prekluzivnog roka pravo se gasi. Prekluzivne rokove odredjuje zakon ili sud, a mogu biti odredjeni i pravnim poslom. Kod prekluzivnih rokova nema ni obustave ni prekida, a sud o njima vodi racuna po sluzbenoj duznosti. 171,. UPOJEDINACENI ILI PODELJENI OBLIGACIONI ODNOSI Podvrstu slozenih obligacija cine obeveze sa vise duznika i poverilaca. Ove obaveze se dele na: Deljive Solidarne Nedeljive

Obaveza je deljiva ako se ono sto se duguje moze podeliti i ispuniti u delovima koji imaju ista svojstva kao i ceo predmet, i ako ono tom podelom ne gubi nista od svoje vrednosti. Za deljivu obavezu je karakteristicno da se duguje odnosno potrazuje podeljeno. To znaci da se deli izmedju ucesnika obligacionog odnosa na onoliko delova koliko ima duznika (pasivne podeljene obaveze) ili na onoliko potrazivanja koliko ima poverilaca (aktivne podeljene obaveze). Svaki od tih obligacionih odnosa je potpuno samostalan i nezavisan jedan od drugog. 1.- Pasivne podeljene obaveze.- Kad u nekoj deljivoj obavezi ima vise duznika, obaveza se deli medju njima na jednake delove. To znaci da svaki od njih odgovara samo za odredjen deo obaveze (primer, ako dva lica kao suvlasnici kupe od treceg autobus od 1.000.000 dinara svaki od njih duguje prodavcu po 500.000 dinara). 2.- Aktivne podeljene obaveze.- Kad u nekoj deljivoj obavezi ima vise poverilaca potrazivanje se deli medju njima na jednake delove, ako nije sto drugo odredjeno,. Svaki poverilac moze zahtevati samo svoj deo potrazivanja. Odnos podeljene i solidarne obaveze.- Pretpostavlja se da vise duznika duguje deljivu obavezu podeljeno, a mogu je dugovati solidarno samo ako je tako ugovoreno ili zakonom propisano. Za vise duznika deljive obaveze koja je nastala u privredi postoji pretpostavka solidarnosti. Predvidja se da oni odgovaraju poveriocu solidarno osim ako su ugovaraci otklonili solidarnu odgovornost. 172.- SOLIDARNOST DUZNIKA - POJAM, ZNACAJ I ODNOSI KOJI NASTAJU Solidarnost duznika postoji u slucaju kad vise lica duguje jednu obavezu tako da poverilac moze zahtevati ispunjenje cele obaveze od koga hoce sve dok ne bude potpuno ispunjena. Kada jedan duznik obavezu ispuni ona prestaje za sve. Poveriocevo pravo se sastoji od vise pojedinacnih trazbina koje jedna drugoj konkurisu i koje vode ka ispunjenju jedne obaveze. Solidarnost je moguca kod obligacija svake sadrzine. Solidarni duznici duguju po pravilu istu cinidbu. Medjutim, nije nuzno da njihove obaveze budu i po iznosu jednake. Solidarnost se moze odnositi samo na jedan deo duga, a za ostali da svaki duznik odgovara samostalno. Od vise solidarnih duznika svaki moze dugovati sa drugim nakon ispunjenja pod drugim uslovima, i uopste sa razlicitim odstupanjima. Obaveza jednog duznika moze biti osigurana a drugog ne. Medjutim, solidarni duznici moraju biti duznici istog ranga. Solidarnost duznika mora biti utvrdjena zakonom ili ugovorom. S obzirom na pravni osnov iz kojeg je nastala obaveza solidarnih duznika, u teoriji se pravi razlika izmedju: 1) Prave solidarnosti, kod koje obaveze svih duznika imaju isti pravni osnov 2) Neprave solidarnosti, kod koje obaveze svih duznika mmaju razlicit pravni osnov..

Solidarnost duznika povecava izgled poverioca da namiri svoju trazbinu. Ona je za njega jedna vrsta licnog osiguranja trazbine. Odnos solidarnih duznika prema poveriocu Poverilac je ovlascen da po svome izboru zahteva ispunjenje obaveze od bilo kojeg solidarnog duznika. On moze traziti isplatu od svih njih istovremeno ili pojedinacno, u celini ili delimicno.. Ako jedan duznik plati ceo dug, ostali se oslobadjaju obaveze, a ako isplati samo deo duga, svi duznici ce i dalje solidarno dugovati neisplaceni deo. Moguce je da obaveza jednog duznika bude punovazna a drugog nepunovazna.Svaki duznik ima pravo da poveriocu istakne i objektivne i subjektivne prigovore. Pravilo je da jedan duznik ne moze svojim postupcima otezati polozaj ostalih saduznika (primer, ako bi jedan duznik naknadno pristao da poveriocevo potrazivanje namiri pre roka ili da plati ugovornu kaznu zbog zadocnjenja. Njegov pristanak ne obavezuje saduznike). Ni docnja jednog duznika, ni priznanje duga nemaju dejstvo prema ostalima. Kada poverilac dodje u docnju prema jednom solidarnom duzniku on je u docnji i prema ostalim. Poravnanje koje je zakljucio jedan od solidarnih duznika sa poveriocem ne vazi za ostale, ali ovi imaju pravo da ga prihvate ako ono nije ograniceno na duznika sa kojim je zakljuceno. Odricanje od navrsene zastarelosti vazi takodje samo prema duzniku koji se nje odrice. Ako bi krivicom jednog solidarnog duznika ispunjenje obaveze postalo nemoguce, obaveza naknade stete nastaje samo za onog koji je skrivio nemogucnost. Subjektivni razlozi jednog duznika koji dovedu do gasenja njegove obaveze bez namirenja poverioca, mogu koristiti i ostalima samo ako to okolnosti i priroda obaveze zahtevaju: 1) Oprostaj duga izvrsen sporazumno sa jednim solidarnim duznikom oslobadja obaveze i ostale duznike. Ako je cilj obaveze bio da se oslobodi obaveze samo duznik sa kojim je sporazum o oprostaju zakljucen, solidarna obaveza smanjuje se za deo koji prema medjusobnim odnosima duznika pada na njega, a ostali duznici odgovaraju solidarno za ostatak obaveze. 2) Novacijom koju je poverilac izvrsio sa jednim solidarnim duznikom oslobadjaju se i ostali duznici. Ako su poverilac i duznik novaciju ogranicili samo na deo obaveze koji dolazi na ovoga, obaveza ostalih se samo smanjuje za taj deo. 3) Kad se u jednom licu steknu svojstvo poverioca i svojstvo duznika iste solidarne obaveze, obaveza ostalih solidarnih duznika smanjuje se za iznos dela koji na njega pada. 4) Ako zastarevanje ne tece ili je prekinuto prema jednom duzniku, ono teze za ostale solidarne duznike i moze se navrsiti, ali duznik prema kome obaveza nije zastarela i koji je morao da je ispuni ima pravo da zahteva od ostalih duznika prema kojima je obaveza zastarela da mu nadoknade svaki svoj deo obaveze. Medjusobni odnos solidarnih duznika

Duznik koji je isplatio obavezu ima pravo regresa od ostalih solidarnih duznika. Isplatilac se po sili zakona subrogira na mesto poverioca i njemu ostali solidarni duznici odgovaraju proporcionalno. Ako je jedan solidarni duznik insolventan, njegov deo duga se srazmerno raspodeljuje na sve duznike.. Pravo na regres se uvek pretpostavlja, a pretpostavlja se i da svi solidarni duznici odgovaraju za dug u jednakim iznosima, osim ako drugacije nije ugovoreno ili zakonom propisano. Koliko iznosi deo koji pada na svakog solidarnog duznika zavisi od njihovog sporazuma. Ako sporazum ne postoji, pretpostavlja se da na svakog duznika dolazi jednak deo Ako je solidarna obaveza zakljucena u iskljucivom interesu jednog solidarnog duznika, on je duzan da nadoknadi ceo iznos obaveze saduzniku koji je namirio poverioca. Duznik koji je isplatio ceo dug ima pravo regresa i od onog solidarnog duznika kome je poverilac licno oprostio dug ili ga smanjio.. Pravo na regres nema jedino onaj duznik koji je svojim radnjama pogorsao polozaj ostalih saduznika (primer, propustanje da se istakne neki prigovor na koji imaju pravo svi solidarni duznici). 173.- SOLIDARNOST POVERILACA - POJAM, ZNACAJ I ODNOSI KOJI NASTAJU Solidarnost poverilaca postoji u slucaju kad je svaki od vise poverilaca ovlascen da od duznika zahteva ispunjenje cele obavee. Kad jedan od njih bude namiren obaveza prestaje i prema ostalim poveriocima. Ova solidarnost se ne pretpostavlja, vec postoji samo kad je ugovorena ili zakonom odredjena. Za razliku od solidarnosti duznika, solidarnost poverilaca nema veci prakticni znacaj, jer kad vise lica potrazuju istu trazbinu postoji veliki rizik naplate. Ako cela trazbina bude isplacena nesavesnom ili insolventnom poveriocu, ostali poverioci mogu biti osteceni. Odnos solidarnih poverilaca prema duzniku Svaki solidarni poverilac ima nepodeljeno i samostalno pravo da zahteva isplatu cele trazbine. Duznik moze ispuniti obavezu poveriocu koga sam izabere sve dok neki poverilac ne zatrazi ispunjenje. Svaki solidarni poverilac ovlascen je da preduzima sve one radnje kojima se stite interesi i ostalih poverilaca (primer, da dovede duznika u docnju).. Niko od njih nema pravo da preduzima one radnje koje idu na stetu ostalih poverilaca. S obzirom da ima samostalno potrazivanje prema duzniku svaki solidarni poverilac moze njime solidarno raspolagati: cinjenice koje se ticu licnosti jednog solidarnog poverioca ne ticu se ostalih, vec deluju jedino izmedju njega i duznika.

Ako jedan poverilac prekine zastarevanje ili ako zastarevanje prema njemu ne tece, prema ostalim poveriocima zastarevanje tece i dalje. ali, ako se duznik odrekne zastarelosti prema jednom poveriocu to koristi i ostalima. Poravnanje koje je zakljucio jedan od solidarnih poverilaca sa duznikom, nema dejstvo prema ostalim poveriocima. Oni im aju pravo da prihvate to poravnanje, osim kad se ono odnosi samo na deo poverioca sa kojim je zakljuceno. Samostalnost trazbine jednog solidarnog poverioca u odnosu na trazbine drugih nije potpuna vec samo delimicna. Duznik moze izvrsiti prebijanje svoje obavee ne samo sa potrazivanjem koje ima od poverioca koji od njega zahteva ispunjenje, vec i sa potrazivanjem koje ima od nekog drugog poverioca, ali do visine dela solidarnog potrazivanja koje pripada tom poveriocu. Otpustanjem duga i prenovom izmedju duznika i jednog poverioca smanjuje se solidarna obaveza za onoliko koliko iznosi deo tog potrazivanja poverioca. Ako se u licu jednog solidarnog poverioca sjedini i svojstv o duznika (konfuija), svaki od ostalih poverilaca moze od njega zahtevati samo svoj deo potrazivanja. Kad duznik zapadne u docnju prema jednom solidarnom poveriocu on je u docnji i prema ostalim.. Docnja jednog solidarnog poverioca skodi i ostalim. Priznanje duga ucinjeno jednom poveriocu koristi svim poveriocima. Odnosi izmedju poverilaca posle ispunjenja Ispunjenjem obaveze jednom solidarnom poveriocu gase se potrazivanja svih poverilaca. Onaj ko je primio isplatu postaje duznik ostalih. Svaki solidarni poverilac ima pravo da zahteva od poverioca koji je primio ispunjenje od duznika, da mu preda deo koji mu pripada Ako iz odnosa medju poveriocima ne proistice sto drugo, svakom solidarnom poveriocu pripada jednak deo. Solidarni poverioci imaju pravo regresa od poverioca kome je duznik ispunio obavezu samo pod uslovom da je on dobio vise nego sto mu pripada prema njihovom unutrasnjem odnosu. Ako se ostatak duga ne moze naplatiti od duznika zato sto je ovaj insolventan, ono sto je naplaceno srazmerno se rasporedjuje na sve solidarne poverioce. Pri tome, pravo ostalih solidarnih poverilaca da traze svoj deo postoji, ne samo u slucaju kad je obaveza ugasena isplatom vec i prebijanjem i otpustanjem. 174.- OBLIGACIONI ODNOSI SA NEDELJIVIM OBAVEZAMA Nedeljive su takve obaveze kod kojih vise duznika duguje, ili vise poverilaca potrazuje obavezu koja se zbog svoje nedeljivosti isplacuje, odnosno naplacuje u celosti. Takve su obaveze koje za predmet imaju individualno odredjenu stvar. I one se dele na: 1.- Pasivne nedeljive obaveze su takve obaveze kod kojih vise duznika duguje nedeljivu obavezu (primer, automobil). Na takve obaveze primenjuju se propisi o solidarnim obavezama.

2.- Aktivne nedeljive obaveze su takve obaveze kada ima vise poverilaca medju kojima nije ni ugovorena ni zakonom odredjena solidarnost. Svaki od vise poverilaca moze zahtevati od duznika da obavezu ispuni njemu samo ako je ovlascen od ostalih poverilaca da primi ispunjenje. Svaki od poverilaca moze zahtevati od duznika da obavezu ispuni svim poveriocima zajedno ili da je polozi sudu.

DEO OSMI - ZAMENA SUBJEKATA OBLIGACIONOG ODNOSA 175.- ZAMENA SUBJEKATA OBLIGACIONOG ODNOSA U doba rimskog prava vladalo je shvatanje da je zamena duznika i poverioca u obligacionom odnosu nedopustena. Nesto kasnije bilo je dopusteno da ih mogu zameniti samo njihovi naslednici, jer se smatralo da oni nastavljaju licnost umrlog. Ustupanje potrazivanja pravnim poslom medju zivima rimski pravnici su postigli najpre preko novacije. Ali, posto je za novaciju bila potrebna saglasnost duznika, dosli su na ideju o procesnom zastupniku u vlastitom interesu. Licu kome je zeleo da ustupi potrazivanje, poverilac je davao pravo da vodi njegovu parnicu u svoje ime i da potrazivanje cija je naplata poverena zadrzi za sebe. To predstavlja cesiju u njenom prvobitnom obliku, dok ce ustupanje prava potrazivanja putem direktnog ugovora izmedju poverioca i treceg biti dopusteno tek u srednjevekovnom pravu. U doba kapitalizma pravnici su poceli da shvataju pravo potrazivanja kao sastavni deo imovine lica kome ono pripada, i njime poverilac moze raspolagati na tri nacina: Ustupiti ukupno potrazivanje drugome bez promene njegove sadrzine Ustupiti pravo plodouzivanja potrazivanja Zaloziti potrazivanje Danasnja pravna teorija i praksa stoje na stanovistu da subjekti obligacionog odnosa mogu biti zamenjeni drugim licima, a da sam odnos u svemu ostalom ostane isti. Zamena se moze ticati poverioca ili duznika ili obojice.Poverilac u obligacionom odnosu moze biti zamenjen na tri razlicita nacina: 1) Putem univerzalne sukcesije 2) Putem preuzimanja ugovora 3) Putem ustupanja trazbine Zamena duznika vrsi se preuzimanjem duga. USTUPANJE POTRAZIVANJA UGOVOROM - CESIJA 176.- USTUPANJE POTRAZIVANJA (CESIJA) POJAM, USLOVI I PREDMET

Ustupanje potrazivanja (cesija) je ugovor kojim poverilac svoje otudjivo potrazivanje iz jednog obligacionog odnosa prenosi na trece lice. Na osnovu takvog ugovora dolazi do promene licnosti poverioca u jednom obligacionom odnosu, dok licnost duznika i samo potrazivanje ostaju nepromenjeni. Da bi se moglo izvrsiti ustupanje potrazivanja moraju se ispuniti sledeci uslovi: 1.- Punovazan ugovor o ustupanju potrazivanja u cijem zakljucenju ucestvuju dva lica kao dve ugovorne strane Cedent ili ustupilac - stari poverilac koji ustupa svoje potrazivanje drugome Cesionar ili prijemnik lice koje postaje novi poverilac. Lice koje treba da ispuni obavezu (ustupljeni duznik, cezus)), ne ucestvuje u zakljucenju ugovora iako taj ugovor proizvodi dejstvo i prema njemu. Duznikov pristanak na ustupanje se uopste ne trazi. Za njega nije bitna licnost poverioca ako se njegova obaveza sadrzinski ne menja. Za punovaznost ovog ugovora se zahtevaju samo opsti uslovi jer je to neformalan posao. 2.- Potrazivanje koje se moze ustupiti.- Ugovorom se mogu prenositi ne samo novcana nego i nenovcana potrazivanja koja se sastoje u nekom cinjenju. U pogledu buducih potrazivanja neophodno je da su ona odredjena ili odrediva. Mogu se prenositi i potrazivanja iz prirodnih obaveza kao i ona koja su sporna, a u slucaju deljivih obaveza moze se preneti i samo jedan deo potrazivanja. ZOO navodi tri kategorije potrazivanja koja ne mogu biti predmet ugovora o ustupanju: 1) Potrazivanje ciji je prenos zakonom zabranjen 2) Potrazivanje koje je vezano za licnost poverioca 3) Potrazivanje koje se po svojoj prirodi protivi prenosenju na drugoga. Poverilac i duznik mogu se sporazumeti da se i potrazivanje koje je prenosivo ne moze preneti na drugoga ili da se ne moze preneti bez duznikove saglasnosti (ugovor o zabrani ustupanja) 3.- Obavestenje duznika o ustupanju kako bi ustupanje potrazivanja proizvelo dejstvo i prema duzniku, odnosno da bi on znao da obavezu treba da izvrsi novom poveriocu. Ako nije obavesten o ustupanju, duznik moze da ispuni obavezu ustupiocu i to oslobadja duznika obaveze, ali samo ako je on bio savestan, odnosno ako nije znao za ispunjenje.

177.- DEJSTVO USTUPANJA POTRAZIVANJA Osnovno dejstvo ustupanja potrazivanja je u tome sto se menja licnost poverioca u jednom obligacionom odnosu, tako sto potrazivanje prelazi iz imovine ustupioca u imovinu prijemnika

Taj prenos potrazivanja vrsi se samim ugovorom. Sa potrazivanjem prelaze na prijemnika i sporedna prava kao sto su: pravo prvenstvene naplate, hipoteka, pravo iz ugovora sa jemcem, pravo na kamatu, ugovornu kaznu i sl. U slucaju kad je poverilac ustupio isto potrazivanje raznim licima (tzv. visestruko ustupanje) ono pripada prijemniku o kome je ustupilac prvo obavestio duznika, odnosno, koji se prvi javio duzniku. 1.- Odnos prijemnika i duznika.- Na prijemniku potrazivanje prelazi u onom stanju u kome se nalazilo kod ustupioca, jer je pravilo, da se usled izvrsenog ustupanja polozaj duznika ne moze pogorsati. Prijemnik ima ista prava prema duzniku koja je ustupilac imao prema duzniku do ustupanja. Duznik moze istaci prijemniku svoje licne prigovore kao i sve prigovore koje je protiv trazbine mogao istaci ustupiocu do casa kada je saznao za ustupanje. 2.- Odnos ustupioca i prijemnika.- Ovo dejstvo se ogleda u tome sto potrazivanje prelazi iz imovine ustupioca u imovinu prijemnika. Ustupilac je duzan da preda prijemniku obveznicu ili drugu ispravu o dugu, kao i druge dokaze o ustupljenom potrazivanju i sporednim pravima. Pitanje odgovornosti ustupioca za postojanje i naplativost potrazivanja resava se u zavisnosti od toga da li je: Potzrazivanje ustupljeno bez naknade, kada ustupilac ne odgovara ni za postojanje ni za naplativost potrazivanja. Potrazivanje ustupljeno uz naknadu kada ustupilac odgovara za postojanje potrazivanja u casu kad je izvrseno ustupanje, bez obzira na krivicu, a ne odgovara za njegovu naplativost. Ustupilac moze odgovarati i za naplativost ustupljenog potrazivanja ako je to posebno ugovoreno, ali samo do visine onoga sto je primio od prijemnika, zatim, za naplativost kamata, troskova oko ustupanja i troskova postupka protiv duznika. 178.- POSEBNI SLUCAJEVI USTUPANJA POTRAZIVANJA A.- Ustupanje umesto ispunjenja ili radi naplacivanja 1.- Ustupanje umesto ispunjenja postoji kad duznik, umesto ispunjenja svoje obaveze ustupi poveriocu svoje potrazivanje ili jedan njegov deo, cime se duznikova obaveza gasi do iznosa ustupljenog potrazivanja U tom slucaju prijemnik (poverilac) stice pravo da potrazivanje naplati, s tim sto je duzan da preda ustupiocu (duzniku) sve sto je naplatio preko iznosa svog potrazivanja prema njemu. 2.- Ustupanje radi naplacivanja postoji kad duznik ustupi poveriocu svoje potrazivanje samo radi naplacivanja. Time se njegova obaveza ne gasi nego tek kad poverilac naplati svoje potrazivanje

U tom slucaju ustupanje se vrsi prijemniku (poveriocu) u cilju da ga on naplati od duznika u svoje ime a za racun ustupioca (svog duznika). Ako je ono sto je naplatio vece od iznosa njegovog potrazivanja, prijemnik je duzan da visak preda ustupiocu. B.- Ustupanje radi obezbedjenja Ovaj vid ustupanja postoji u slucaju kad se ustupanje vrsi radi obezbedjenja prijemnikovog potrazivanja prema ustupiocu U tom slucaju, prijemnik je duzan da se o naplati ustupljenog potrazivanja stara sa paznjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domacina, s tim sto ga moze naplatiti samo ako potrazivanje koje je ustupanjem obezbedjeno ne bude isplaceno.. Po izvrsenoj naplati, posto zadrzi koliko je potrebno za namirenje sopstvenog potrazivanja prema ustupiocu, prijemnik je duzan da ustupiocu preda visak. 179.- USTUPANJE UGOVORA POJAM I DEJSTVO Ustupanje ugovora je ugovor kojim jedan ugovornik uz pristanak svog saugovornika, ustupa svoj pravni polozaj u dvostranom ugovoru nekom trecem licu, koje time postaje nosilac svih njegovih prava i obaveza iz tog ugovora. Na taj nacin dolazi do promene jednog ugovornika u dvostranom ugovoru, a predmet i osnov ugovora ostaju nepromenjeni. Za ustupanje ugovora moraju se ispuniti sledeci uslovi: 1.- Ugovor o ustupanju ugovora koji se zakljucuje izmedju jednog ugovornika iz dvostranog ugovora koji se naziva ustupilac i treceg lica koje se naziva prijemnik. Ovaj ugovor moze se zakljuciti na bilo koji nacin, osim ako je za ugovor koji se ustupa zakonom propisana odredjena forma. 2.- Predmet ovog ugovora nije sam ugovor, nego ustupiocev pravni polozaj koji obuhvata sva njegova prava i obaveze koje on ima na osnovu tog ugovora. 3.- Pristanak druge strane se trazi zato sto se ustupanje ugovora tice i drugog saugovornika. On mora znati kakve su imovinske prilike i drugi kvaliteti prijemnika, koji nije samo poverilac vec i duznik. Pristanak druge ugovorne strane moze se dati pre zakljucenja ugovora o ustupanju ugovora ili prilikom zakljucenja tog ugovora kao i kad je ugovor o ustupanju ugovora vec zakljucen. Nacin davanja pristanka je ogranicen samo ako se odnosi na ustupanje formalnog ugovora. Dejstvo ustupanja sastoji se u tome sto ustupilac izlazi iz ustupiocevog ugovora a na njegovo mesto dolazi prijemnik. Sa ustupioca na prijemnika prelaze sva prava i sve obaveze osim nekih sporednih prava (primer, jemstvo, zaloga trecih lica).

Ustupilac odgovara prijemniku za punovaznost ustupljenog ugovora. Ali, on mu ne jemci da ce druga strana ispuniti svoje obaveze osim ako se na to posebno obavezao..Ustupilac ne jemci ni svom saugovorniku iz ustupljenog ugovora, osim ako je preuzeo takvu obavezu. Druga strana moze istaci prijemniku sve prigovore iz ustupljenog ugovora, kao i one koje ima iz drugih odnosa sa njim, ali ne i prigovore koje ima prema ustupiocu. ZAMENA DUZNIKA 180.- PREUZIMANJE DUGA POJAM, USLOVI I DEJSTVO Pod preuzimanjem duga podrazumeva se zamena duznika u postojecem obligacionom odnosu, koja se ostvaruje ugovorom zakljucenim izmedju duznika i preuzimaoca na koji je pristao poverilac. Sadrzina obligacionog odnosa ostaje ista. Da bi se moglo izvrsiti preuzimanje duga moraju se ispuniti sledeci uslovi: 1.- Postojanje punovaznog ugovora o preuzimanju duga na koji je pristao poverilac.- O zakljucenom ugovoru poverioca moze izvestiti duznik ili preuzimalac, i svakome od njih poverilac moze saopstiti svoj pristanak na preuzimanje duga. Pretpostavlja se da je poverilac dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje od preuzimaoca koje je ovaj ucinio u svoje ime. Ugovor o preuzimanju duga ima dejstvo ugovora o preuzimanju ispunjenja za vreme dok poverilac ne bude dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga, kao i ako on odbije da da pristanak. 2.- Dug koji se moze preuzeti.- Po nekim autorima, predmet preuzimanja mogu biti samo dugovi koji se mogu preneti na drugoga, a dugovi koji su vezani za licnost duznika smatraju se neprenosivim. Po drugima, predmet preuzimanja moze biti bilo koji dug, pa cak i onaj koji duznik treba licno da ispuni. Preuzimanje duga dovodi do zamene duznika u obligacionom odnosu. Preuzimalac stupa na mesto predjasnjeg duznika a ovaj se oslobadja obaveze. Preuzimalac duguje poveriocu ono sto mu je dugovao i raniji duznik, sto znaci da je njegova obaveza jednaka obavezi ranijeg duznika. Ako je u vreme poveriocevog pristanka na ugovor o preuzimanju duga preuzimalac bio prezaduzen, a poverilac to nije znao niti je morao znati, raniji duznik se ne oslobadja obaveze, a ugovor o preuzimanju duga ima dejstvo ugovora o pristupanju dugu. Sporedna prava koja su do preuzimanja postojala uz potrazivanje ostaju i dalje, s tim sto je zaloga koju je dalo trece lice i jemstvo prestaju ako zalogodavac i jemac ne pristaju da odgovaraju i za novog duznika.

Preuzimalac ne odgovara za nenaplacene kamate koje su dospele do preuzimanja osim ako je sto drugo ugovoreno. Preuzimalac moze istaci poveriocu sve prigovore koji proisticu iz pravnog odnosa izmedju ranijeg duznika i poverioca kao i prigovore koje preuzimalac ima prema poveriocu. Preuzimalac ne moze istaci poveriocu prigovore koji poticu iz njegovog pravnog odnosa sa ranijim duznikom koji je bio osnov preuzimanja. 181.- PRISTPANJE TUDjEM DUGU I PREUZIMANJE ISPUNJENJA Pristupanje dugu je ugovor izmedju poverioca i treceg lica kojim se trece lice obavezuje poveriocu da ce ispuniti njegovo potrazivanje od odredjenog duznika. U tom slucaju trece lice stupa u obavezu pored duznika. Preuzimanje ispunjenja je ugovor duznika i treceg lica, kojim se ovaj obavezuje prema duzniku da ispuni njegovu obavezu prema njegovom poveriocu. Trece lice odgovara duzniku ako blagovremeno ne ispuni obavezu poveriocu, te ovaj zatrazi ispunjenje od duznika, ali ono ne preuzima dug, niti pristupa dugu, tako da poverilac nema nikakvo pravo prema njemu. UPUT ILI ASIGNACIJA 182.- UPUT ILI ASIGNACIJA POJAM, ZNACAJ I DEJSTVO Pojam.- Upucivanje ili asignacija je izjava volje jednog lica kojom ono upucuje i ovlascuje drugo lice da za njegov racun izvrsi nesto odredjenom trecem licu, koga upucuje i ovlascuje da to izvrsenje primi u svoje ime. Upucivanjem se uspostavlja odnos u kojem ucestvuju tri lica: 1) Lice koje izjavljuje volju, odnosno daje uput da se nesto izvrsi naziva se uputilac ili asignant 2) Lice koje se upucuje i ovlascuje da nesto izvrsi naziva se upucenik ili asignat 3) Lice koje se upucuje i ovlascuje da ispunjenje primi u svoje ime, ili primalac uputa ili asignatar.. Cinidba koja je predmet upucivanja moze se sastojati u isplati odredjene sume novca, u predaji hartije od vrednosti ili neke druge zamenljive stvari. Znacaj.- Upucivanje je najrasprostranjenije sredstvo indirektnog placanja i kreditiranja. 1) Kao sredstvo indirektnog placanja ono omogucuje da se jednom isplatom ugase dva obligaciona odnosa 2) Kao sredstvo kredita omogucuje uputiocu da obezbedi zajam primaocu uputa ili samom sebi na teret upucenika.. Upucivanje je apstraktno, pa se ne vidi sta je osnov upucivanja.

Uslovi nastanka.- Cilj upucivanja moze se ostvariti samim ovlascenjem upuceniku i primaocu uputa, tj. jednostranim pravnim poslom, ili na osnovu ugovora o upucivanju ili asignaciji koji se zakljucuje izmedju uputioca, upucenik i primaoca uputa. Nije potrebna odredjena forma, ali se u praksi vrsi u pismenoj formi. Dejstvo upucivanja.- Upucivanjem se zasniva trostruki pravni odnos: 1) Odnos izmedju primaoca uputa i upucenika 2) Odnos izmedju primaoca uputa i uputioca 3) Odnos izmedju uputioca i upucenika. 1.- Odnos primaoca uputa i upucenika.- Primalac uputa stice pravo da zahteva ispunjenje cinidbe od upucenika, tek kad upucenik izjavi da prihvata uput. Prihvatanje uputa se ne moze opozvati. Kad upucenik prihvati uput izmedju njega i primaoca uputa nastaje dugovinski odnos koji je nezavisan od odnosa izmedju uputioca i upucenika, kao i od odnosa izmedju uputioca i primaoca uputa. To je apstraktan odnos. Upucenik moze primaocu uputa istaci samo prigovore koji se ticu punovaznosti prihvatanju uputa, prigovore koji se zasnivaju na sadrzini prihvatanja ili sadrzini samog uputa kao i prigovore koje ima licno prema njemu. Primalac uputa moze uput preneti na drugog i pre nego sto je prihvacen od strane upucenika. Izjava o prihvatanju uputa data primaocu uputa ima dejstvo prema svim licima na koja je uput uzastopno prenesen Pravo primaoca uputa da zahteva ispunjenje prestacije od upucenika zastareva u roku od godine dana, od isteka roka odredjenog za ispunjenje. Ako rok za ispunjenje nije odredjen, zastarelost pocinje da tece kad upucenik prihvati uput, a ako ga je on prihvatio pre nego sto je dat primaocu uputa, onda kada bude dat ovome. 2.- Odnos primaoca uputa i uputioca objasnjava zasto uputilac preko upucenika vrsi isplatu primaocu uputa. Ovaj odnos naziva se valutnim odnosom jer se pomocu odnosa pokrica ovaj odnos gasi. Obicno je uputilac duznik primaoca uputa tako da izdavanjem uputa ispunjava svoju obavezu prema njemu. Kad je primalac uputa poverilac uputioca on nije duzan da pristane na uput koji mu je ucinio duznik u cilju ispunjenja svoje obaveze, ali je duzan da o svom odbijanju odmah obavesti duznika inace ce mu odgovarati za stetu. Ako je pristao na uput poverilac je duzan da pozove upucenika da ga izvrsi. Kad je poverilac pristao na uput ucinjen od strane njegovog duznika u cilju ispunjenja obaveza, duznikova opbaveza prestaje tek ispunjenjem od strane upucenika.. Poverilac moze zahtevati od uputioca da mu ispuni ono sto mu duguje, samo ako nije dobio ispunjenje od upucenika u vreme odredjeno u uputu.

Ako upucenik odbije pristanak na uput ili odbije ispunjenje koje mu zahteva primalac uputa, ili izjavi unapred da nece da ga izvrsi, primalac uputa je duzan da odmah obavesti uputioca o tome, inace mu odgovara za stetu. Ako primalac uputa nije poverilac uputioca i nece da se koristi uputom, on moze odustati od uputa cak iako je vec izjavio da ga prima, ali je duzan da o tome bez odlaganja obavesti uputioca. Uputilac moze opozvati ovlascenje koje je uputom dao primaocu uputa, osim ako je uput izdao u cilju ispunjenja nekog svog duga prema njemu. 3.- Odnos uputioca i upucenika.- Ovaj odnos objasnjava zasto uputilac zahteva od upucenika da za njegov racun izvrsi isplatu primaocu uputa. On to cini uglavnom zato sto je upucenik njegov duznik, sto kod njega ima pokrice za ono sto ovaj treba da ispuni primaocu uputa. Ovaj odnos se naziva odnosom pokrica Upucenik nije duzan da prihvati uput cak iako je duznik uputioca osim ako mu je to obecao. U slucaju kad je uput izdat na osnovu upucenikovog duga uputiocu, upucenik je duzan da ga izvrsi do iznosa tog duga. U tom slucaju, upucenik se izvrsenjem uputa u istoj meri oslobadja svoga duga prema uputiocu. U suprotnom, bice odgovoran za stetu koju time prouzrokuje uputiocu. Uputilac moze opozvati ovlascenje koje je uputom dao upuceniku, sve dok ovaj ne izjavi primaocu uputa da prihvata uput, odnosno, sve dok ga ne izvrsi. On to moze uciniti i kad je u uputu navedeno da je neopoziv, kao i kad bi se opozivanjem krsila neka njegova obaveza prema primaocu uputa. Uput se po samom zakonu smatra opozvanim u slucaju otvaranja stecaja nad imovinom uputioca, osim stecaja kad je upucenik vec prihvatio uput pre otvaranja stecaja, kao i kad u casu prihvatanja nije znao niti je morao znati za taj stecaj.

UGOVOR O PRODAJI 183.- UGOVOR O PRODAJI POJAM, BITNE OSOBINE, POREKLO I ZNACAJ Ugovor o prodaji je takav ugovor kojim se obavezuje prodavac da prenese na kupca pravo svojine na predatu stvar i da mu je u tu svrhu preda, a kupac se obavezuje da plati cenu u novcu i preuzme stvar. Kad ima za predmet prodaju nekog drugog prava, to je takav ugovor kojim se prodavac obavezuje da kupcu pribavi prodato pravo, a kad vrsenje tog prava zahteva drzavinu stvari i da mu preda stvar. Ugovorom o prodaji prenosi se pravo svojine, s tim sto se u nekim pravima pravo svojine stice aktom zakljucenja ugovora, dok se u drugim gde spada i nase pravo, svojina stice realizacijom jednog materijalnog akta (predaja).

S obzirom da se pravo svojine na predatoj stvari stice njenom predajom, logicno je sto se predvidja da do predaje stvari kupcu rizik slucajne propasti ili ostecenja stvari snosi prodavac, a da sa predajom stvari rizik prelazi na kupca. Ipak, rizik ne prelazi na kupca, ako je on zbog nekog nedostatka predate stvari raskinuo ugovor ili trazio zamenu stvari, a u slucaju kad predaja stvari nije izvrsena zbog kupceve docnje, rizik prelazi na kupca u casu kad je dosao u docnju. Ugovor o prodaji je imenovan ugovor koji je uvek dvostrano obavezan i teretan. To je i konsesualan i neformalan ugovor, jer se po pravilu zakljucuje prostom saglasnoscu volja, odnosno, bez ispunjenja odredjene forme. Medjutim, za ugovor o prodaji nepokretnih stvari, izricito se predvidja da mora biti zakljucen u pismenoj formi, pod pretnjom nistavosti. Ugovor o prodaji je najcesce i komutativan ugovor, ali se moze zakljuciti i kao aleatoran ugovor, odnosno kao ugovor o prodaji nade (na primer prodaja buduce zetve, zahvata mreze jednog ribara). 184.- BITNI SASTOJCI UGOVORA O PRODAJI Bitni elementi ugovora o prodaji su: 1) Stvar koja mora biti moguca, dozvoljena i odredjena ili pravo pod uslovom da je prenosivo. Kada je u pitanju stvar ona mora: Biti u prometu, u protivnom ugovor je nistav. Za stvari koje su u ogranicenom prometu vaze posebni propisi. Postojati u trenutku zakljucenja ugovora, u protivnom ugovor nema pravno dejstvo osim ugovora o prodaji buducih stvari. Ako je u casu zakljucenja ugovora stvar samo delimicno propala, kupac moze raskinuti ugovor ili ostati pri njemu i traziti snizenje cene. Tudja stvar moze biti predmet prodaje, jer u nasem pravu ugovor ima samo obligacionopravno dejstvo. Kupac koji nije znao ili nije morao znati da je stvar tudja moze raskinuti ugovor i traziti naknadu stete. 2) Cena, kao novcana naknada koju kupac duguje prodavcu treba da je: a) Izrazena u novcu ali se delom moze dati i u nekoj stvari, pod uslovom da je vrednost novca veca od vrednosti stvari. b) Odredjena ili odrediva, u protivnom ugovor nema pravno dejstvo. Izuzetak predstavlja samo ugovor o prodaji u privredi, koji je i bez odredbe o ceni punovazan. Kod takvog ugovora kupac je duzan da plati cenu koju je prodavac redovno naplacivao u vreme zakljucenja ugovora. U nedostatku ove cene duzan je da plati razumnu cenu. Pod razumnom cenom smatra se tekuca cena u vreme zakljucenja ugovora. Ako se ona ne moze utvrditi, onda cenu koju utvrdjuje sud prema okolnostima slucaja. U izvesnim slucajevima cena moze biti propisana od nadleznog organa (tzv propisana cena). U slucaju takve cene kupac duguje samo iznos propisane cene. Ako je vec isplatio ugovornu cenu, ima pravo da mu se vrati razlika.

Odredjivanje cene moze biti povereno trecem licu, ali ne moze biti ostavljeno jednom ugovaracu. Za odredbu ugovora kojom se odredjivanje cene ostavlja na volju jednom ugovaracu smatra se kao da nije ni ugovorena. Tada kupac duguje cenu kao u slucaju kad cena nije odredjena. v) Stvarna, jer nema cene, pa samim tim ni ugovora o prodaji ako cena nije stvarna vec je simulovana ili fiktivna. g) Srazmerna, i u tom slucaju predstavlja uslov punovaznosti ugovora.. Ukoliko cena nije srazmerna moze se zahtevati ponistenje tog ugovora. 185.- OBAVEZE PRODAVCA Osnovne obaveze prodavca iz ugovora o prodaji su sledece; 1.- Obaveza predaje stvari kao glavna prodavceva obaveza. Ima za cilj da kupca ucini vlasnikom stvari, i da mu omoguci da se koristi ovlascenjima koja iz ovog prava proizilaze. Prodavac je duzan predati stvar kupcu na nacin, u vreme i na mestu predvidjenom ugovorom. Prodavac je izvrsio obavezu predaje kupcu, po pravilu, kad mu stvar uruci ili preda ispravu kojom se stvar moze preuzeti. Redovan oblik predaje je urucenje (traditio), tj fizicka predaja iz ruke u ruku, kojim se drzavina prenosi sa prodavca na kupca. Obaveza predaje moze se izvrsiti putem tzv. simbolicne predaje, kao i nekim vrstama fiktivne predaje (primer, traditio brevi manu). Prodavac je duzan predati stvar kupcu u ispravnom stanju zajedno sa njenim pripacima. Plodovi i druge koristi od stvari pripadaju kupcu od dana kad je prodavac bio duzan da mu ih preda. Kad datum predaje stvari kupcu nije odredjen, prodavac je duzan izvrsiti predaju u razumnom roku posle zakljucenja ugovora. Kad mesto predaje nije odredjeno ugovorom, predaja stvari vrsi se u mestu u kome je prodavac, u casu zakljucenja ugovora imao svoje prebivaliste, ili, u nedostatku ovoga, boraviste, a ako je prodavac zakljucio ugovor u vrsenju svoje redovne privredne delatnosti, onda u mestu njegovog sedista. Kod ugovora o prodaji, kao dvostrano-obaveznog ugovora, primenjuje se pravilo o istovremenom ispunjenju obaveza obeju strana, ako nije sto drugo ugovoreno. Prodavac nije duzan predati stvar ako mu kupac ne isplati cenu istovremeno, ili nije spreman da to istovremeno ucini. Ali, kupac nije duzan isplatiti cenu pre nego sto je imao mogucnost da pregleda stvar. 2.- Obaveza zastite u slucaju materijalnih i pravnih nedostataka sto je izlozeno u opstem delu. 186.- OBAVEZE KUPCA Osnovne obaveze kupca iz ugovora o prodaji su sledece:

1.- Obaveza isplate cene se u predaji odredjene sume novca u svojinu prodavca. To je ona suma novca koja je ugovorom bila odredjena ili zakonom propisana. Ukoliko nije drugo predvidjeno kupac je duzan da isplati cenu odjednom a ne u pojedinim delovima (ratama). U pogledu vremena i mesta isplate cene, merodavno je ono sto je odredjeno ugovorom. U nedostatku ugovorne odredbe ili drugacijih obicaja, placanje se vrsi u casu i mestu u kome se vrsi predaja stvari. Ako se cena ne moze platiti u casu predaje, placanje se vrsi u prebivalistu, odnosno sedistu prodavca. 2.- Obaveza preuzimanja stvari sastoji se u odnosenju stvari od strane kupca. Kupac dolazi u poverilacku docnju ako ne preduzme radnje koje omogucuju prodavcu da izvrsi predaju stvari ili ako neopravdano odbije da je preuzme. Prodavac moze, ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac nece isplatiti cenu, izjaviti da raskida ugovor, ako kupac bez opravdanog razloga odbije da preuzme stvar. Obavezu cuvanja stvari za racun saugovaraca imaju jedan prema drugom i prodavac i kupac. Ako je zbog kupceve docnje rizik presao na kupca pre predaje stvari, obaveza je prodavca da je cuva sa paznjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domacina. Istu obavezu ima i kupac kad mu je stvar urucena a on hoce da je vrati prodavcu, bilo sto je raskinuo ugovor, bilo sto je zahtevao zamenu stvari. Ugovarac koji je duzan cuvati stvari, ima pravo na naknadu troskova potrebnih radi ocuvanja stvari 187.- NAKNADA STETE U SLUCAJU RASKIDA PRODAJE U slucaju raskida prodaje zbog povrede ugovora od strane jedne, druga strana ima pravo na naknadu stete koju zbog toga trpi, prema opstim pravilima o naknadi stete nastale povredom ugovora. Posebna pravila su predvidjena za sledece slucajeve: 1.- Kad je predmet prodaje stvar koja ima tekucu cenu ako je prodaja raskinuta zbog povrede ugovora od strane jedne strane, druga strana moze zahtevati razliku izmedju cene odredjene ugovorom i tekuce cene, na dan raskida ugovora na trzistu mesta u kome je posao obavljen. 2.- Kad prodaja ima za predmet stvari odredjene po rodu pa jedna strana ne izvrsi svoju obavezu na vreme, druga strana moze izvrsiti prodaju radi pokrica, odnosno, kupovinu radi pokrica, i zahtevati razliku izmedju cene odredjene ugovorom i cene prodaje, odnosno kupovine radi pokrica. Prodaja, odnosno kupovina radi pokrica mora biti izvrsena u razumnom roku i na razuman nacin, a o nameravanoj prodaji ili kupovini poverilac je duzan obavestiti duznika. SLUCAJEVI PRODAJE SA NAROCITIM POGODBAMA

188.- PRODAJA SA PRAVOM PRECE KUPOVINE

To je takav ugovor o prodaji, kod kojeg se kupac obavezuje da izvesti prodavca o nameravanoj prodaji stvari odredjenom licu, kao i o uslovima te prodaje, i da mu ponudi da on stvar kupi za istu cenu. Osobenost ovog slucaja prodaje ogleda se u tome sto je ogranicena sloboda ugovaranja na strani kupca. Prodavac je duzan da u roku od mesec dana, racunajuci od dana kad ga je kupac obavestio o namaravanoj prodaji trecem licu, obavesti kupca na pouzdan nacin o svojoj odluci da se koristi pravom prece kupovine Prodavac je duzan da istovremeno sa izjavom da on kupuje stvar, isplati cenu ugovorenu sa trecim licem, ili da je polozi kod suda. Pravo prece kupovine pokretnih stvari ne moze se ni otudjiti ni naslediti, ukoliko zakonom nije drukcije odredjeno. Njegova duzina odredjuje se ugovorom, a u slucaju kad ugovorom nije odredjeno njegovo trajanje ili je odredjen duzi rok, pravo prece kupovine prestaje po isteku roka od pet godina od zakljucenja ugovora. Ukoliko kupac proda stvar i prenese pravo svojine na treceg ne obavestavajuci prodavca, ovaj moze, u roku od sest meseci, racunajuci od dana kad je saznao za ovaj prenos, zahtevati da se prenos ponisti i da se stvar njemu ustupi pod istim uslovima. Takvim zahtevom moze uspeti samo, ako dokaze da je trecem licu bilo poznato ili mu nije moglo ostati nepoznato da prodavac ima pravo prece kupovine. Pri tome, u roku koji je predvidjen za podnosenje tuzbe, prodavac mora i da isplati cenu ugovorenu sa trecim licem ili da je polozi kod suda. U svakom slucaju, pravo prece kupovine prestaje po proteku pet godina od prenosa svojine stvari na treceg. 189.- KUPOVINA NA PROBU To je takav slucaj ugovora o prodaji kod kojeg kupac uzima stvar pod uslovom da je isproba, da bi utvrdio da li odgovara njegovim zeljama, i da u odredjenom roku obavesti prodavca da li ostaje pri ugovoru. O tome da li ostaje pri ugovoru, kupac je duzan da obavesti prodavca u roku odredjenom ugovorom ili obicajem. Ako takvog roka nema, proba se mora izvrsiti u primerenom roku koji mu bude odredio prodavac, inace ce se smatrati da je odustao od ugovora. Ali, ako je stvar predata kupcu da je isproba samo do odredjenog roka, a on je ne vrati bez odlaganja po isteku roka ili ne izjavi da odustaje od ugovora, smatra se da je ostao pri ugovoru. Pravo na probu je, inace, subjektivna kategorija, jer zavisi iskljucivo od kupceve volje. Medjutim, ono dobija objektivni karakter (objektivna proba), ako je proba ugovorena da bi se utvrdilo da li stvar ima odredjena svojstva ili, da li je podobna za odredjenu upotrebu. U tom slucaju opstanak ugovora ne zavisi od kupcevog nahodjenja, vec od toga da li ona zaista ima ta svojstva, odnosno, da li je podobna za odredjenu upotrebu.

Rizik slucajne propasti ili ostecenja stvari predate kupcu radi probe snosi prodavac, do kupceve izjave da ostaje pri ugovoru, odnosno do isteka roka u kojem je kupac bio duzan da vrati stvar prodavcu. 190.- PRODAJA SA OBROCNIM OTPLATAMA CENE 190.- PRODAJA PO UZORKU ILI MODELU To je takav ugovor o prodaji kod kojeg stvar o kojoj je ugovor, mora biti saobrazna uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model podneti kupcu samo radi obavestenja i pribliznog odredjivanja osobine stvari. Ako stvar koju je prodavac predao kupcu kod ugovora u privredi nije saobrazna uzorku ili modelu, prodavac odgovara po propisima o odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke stvari, a u drugim slucajevima po propisima o odgovornosti za neispunjenje obaveze. 191.- PRODAJA SA ZADRZAVANJEM PRAVA SVOJINE To je takav ugovor o prodaji kod kojeg prodavac odredjene pokretne stvari, posebnom odredbom ugovora zadrzava pravo svojine i posle predaje stvari kupcu, sve dok kupac ne isplati cenu u potpunosti. Osobenost ovog slucaja prodaje je u tome, sto se predajom stvari ne prenosi svojina na kupca, vec prodavac posebnom odredbom ugovora zadrzava pravo svojine radi obezbedjenja isplate cene. Zadrzavanje prava svojine ima dejstvo prema kupcevim poveriocima samo ako je ucinjeno u obliku javno overene isprave, pre kupcevog stecaja ili pre plenidbe stvari. Karakteristicno je da rizik slucajne propasti ili ostecenja stvari snosi kupac od casa kad mu je stvar predata, iako on jos nije postao vlasnik stvari. 192.- PRODAJNI NALOG Prodajni nalog je takav ugovor kojim se nalogoprimac obavezuje da odredjenu pokretnu stvar koju mu je predao nalogodavac, proda za odredjenu cenu, u odredjenom roku, ili da je u tom roku vrati nalogodavcu, a ukoliko to ne ucini, smatrace se da je on stvar kupio. Za nastanak prodajnog naloga neophodna je saglasnost nalogodavca i nalogopromca. Bitni elementi prodajnog naloga su: 1) Nalog kojim se nalogoprimac obavezuje i ovlascuje da odredjenu pokretnu stvar proda drugome 2) Rok u kome to treba da se ucini, jer se prodajni nalog ne moze opozvati pre isteka ugovorenog roka. Po tome se prodajni nalog razlikuje od opsteg tipa ugovora o nalogu, od kojeg nalogodavac moze odustati, odnosno od ugovora o punomocstvu, kod kojeg vlastodavac moze po svojoj volji opozvati punomocje. 3) Cena za koju stvar treba da bude prodata treba da bude unapred odredjena zato sto kod prodajnog naloga dolazi do izrazaja mogucnost samokontrahiranja, tj. zakljucenja

ugovora sa samim sobom. Samo unapred odredjena cena cini dopustenom mogucnost samokontrahiranja. Na osnovu prodajnog naloga nastaju obaveze za oba ugovornika. Nalogodavac je obavezan da preda pokretnu stvar koja je predmet prodaje nalogoprimcu, kao i da se uzdrzi od uznemiravanja nalogoprimca u vidu odustanka od ugovora, odnosno opoziva naloga. Stvar se predaje u drzavinu nalogoprimca, sto znaci da ona i dalje ostaje u svojini nalogodavca. Sve do isteka ugovorenog roka nalogodavac, kao vlasnik stvari snosi rizik njene slucajne propasti ili ostecenja. Nalogodavac ne moze stvar otudjiti otudjiti jer mu se izricito uskracuje pravo da raspolaze njom dok mu ne bude vracena. Nalogoprimac je duzan da izvrsi nalog prema uputstvima koje je dobio od nalogoprimca, da to ucini licno i da o izvrsenom nalogu obavesti nalogodavca i polozi mu racun, s tim sto se obaveza polaganja racuna svodi na isplatu cene U vezi sa dejstvom prodajnog naloga moguce su tri razlicite situacije: 1.- Nalogoprimac je stvar prodao trecem licu u ugovorenom rpku, i cenu preda nalogodavcu, onda se na pravne odnose izmedju njih primenjuju pravila ugovora o punomocstvu. Nalogodavac tada ima polozaj vlastodavca, a nalogoprimac polozaj punomocnika. Za razliku od punomocstva, kod prodajnog naloga nalogodavac nema pravo da opozove nalog. Za razliku od prodajnog naloga, punomocnik ne postaje vlasnik stvari koja mu je poverena ukoliko je u odredjenom roku ne proda. 2.- Nalogoprimac je stvar vratio nalogodavcu pre isteka ugovorenog roka onda izmedju nalogodavca i nalogoprimca prestaje pravni odnos koji je zasnovan prodajnim nalogom. 3.- Nalogoprimac stvar nije prodao niti je vratio nalogodavcu smatra se da je on stvar kupio. U tom slucaju, nalogodavac ima polozaj prodavca, a nalogoprimac polozaj kupca. Na njihove pravne odnose prinjenjuju se pravila ugovora o prodaji. U pravnoj teoriji ne postoji saglasnost o trenutku u kojem nalogoprimac koji u predvidjenom roku stvar ne proda ili ne vrati nalogodavcu, stice pravo svojine. A.- Veci broj autora smatra da nalogoprimac stice pravo svojine istekom roka u kojem je trebao da proda stvar i preda cenu nalogodavcu ili da mu stvar vrati. (kratkom rukom, tj. putem traditio brevi manu) bez obzira na to sto jos nije platio cenu. B.- Prema stanovistu koje zastupa manji broj autora, nalogoprimac ne stice pravo svojine istekom roka u kojem je on duzan da proda ili da vrati stvar, vec tek u trenutku isplate odredjene cene. 193.- UGOVOR O RAZMENI Ugovorom o razmeni svaki ugovarac se obavezuje prema svom saugovaracu da preda stvar koja se razmenjuje tako da on stekne pravo svojine.Strane imaju iste obaveze, jer i jedna i druga duguju predaju stvari.

Ugovor o razmeni je imenovan ugovor. Po pravilu je neformalan, mada je u odredjenim slucajevima formalan (npr. ugovor o razmeni nepokretnosti). Uvek je dvostrano obavezan i teretan. Obicno se zakljucuje kao komutativan. S obzirom da i jedna i druga ugovorna strana kod ugovora o razmeni ima obavezu koja je svojstvena prodavcu kod ugovora o prodaji, ZOO propisuje da iz ugovora o razmeni nastaju za svakog ugovaraca obaveze i prava koje iz ugovora o prodaji nastaju za prodavca. UGOVOR O POKLONU

194.- UGOVOR O POKLONU POJAM, BITNE OSOBINE, POREKLO Ugovorom o poklonu, poklonodavac poklonoprimcu predaje ili se obavezuje da preda u svojinu odredjenu stvar ili da mu prenese neko drugo pravo bez naknade. Ovim ugovorom poklonodavac raspolaze svojom imovinom u nameri da uveca imovinu poklonoprimca na teret svoje imovine, dok poklonoprimac stice pravo svojine ili neko drugo pravo. Poklonom se smatra i oprostaj duga duznika, kao i isplata duga duznikovog bez namere da se od njega trazi naknada. Ugovor o poklonu nije regulisan ZOO, jer su redaktori tog Zakona stali na stanoviste da to nije ugovor koji je karakteristican za robni promet. Zbog toga se kod ugovora o poklonu mogu primenjivati neka pravna pravila iz Srpskog gradjanskog zakonika kao i pojedine odredbe Porodicnog zakona i Zakona o nasledjivanju. Ugovor o poklonu je, s obzirom na nacin zakljucenja realan, odnosno formalni ugovor. Za njegovo zakljucenje nije dovoljna prosta saglasnost volja nego je potrebna i predaja stvari koja se poklanja ili pismena forma Ugovor o poklonu je uvek jednostrano obavezan, uz izvesno odstupanje kod ugovora o poklonu s nalogom i dobrocin. Obicno je komutativan i ugovor koji se zakljucuje s obzirom na svojstva odredjene licnosti intuitu personae. 195.- USLOVI NASTANKA I BITNI SASTOJCI UGOVORA O POKLONU Na ugovor o poklonu primenjuju se opsta pravila o poslovnoj sposobnosti sa izvesnim odstupanjima. Pri tome se pravi razlika izmedju poklonodavca i poklonoprimca. Od poklonodavca se, s obzirom da raspolaze svojom imovinom zahteva potpuna poslovna sposobnost Kod poklonoprimca se odstupa od opsteg pravila jer moze da primi poklon i mladji maloletnik, tj. dete koje jos nije navrsilo 14 godina zivoda. Dete koje nije navrsilo 14 godina zivota moze da preduzima pravne poslove kojima pribavlja iskljucivo prava, kakav je inace slucaj sa poklonoprimcem kod ugovora o poklonu. U bitne elemente ugovora o poklonu spadaju:

1.- Stvar pod uslovom da se nalaze u pravnom prometu ili neko imovinsko pravo, koje nije vezano za licnost poklonodavca i koje se moze ustupiti drugome. 2.- Namera darezljivosti (animus donandi) obuhvata kako volju poklonodavca da bez naknade uveca imovinu poklonoprimca, tako i volju poklonoprimca da besplatno pribavi imovinsku korist na racun imovine poklonodavca. Namera darezljivosti mora biti izrazena u ugovoru. Po nameri darezljivosti se ugovor o poklonu razlikuje od drugih ugovora koji predstavljaju osnov za sticanje prava svojine (prodaja, razmena, zajam). 196.- DEJSTVO UGOVORA O POKLONU Na osnovu ugovora o poklonu, kao jednostrano obaveznog ugovora, obaveze nastaju samo za poklonodavca, dok poklonoprimac ima odredjena prava. 1.- Obaveza predaje stvari ili predaje prava.- Osnovna je obaveza poklonodavca da preda u svojinu stvar ili da prenese neko drugo imovinsko pravo poklonoprimcu. S obzirom na to i ugovor o poklonu, kao i ugovor o prodaji i razmeni predstavlja pravni osnov (iustus titulus) za sticanje prava svojine. 2.- Naknada stete.- Poklonodavac je odgovoran za stetu koju prouzrokuje poklonoprimcu. To je pre svega odgovornost zbog neispunjenja ili zadocnjenja u ispunjenju preuzete obaveze, i odnosi se na stetu prouzrokovanu namerno ili krajnjom nepaznjom. Poklonodavac ce odgovarati i za stetu koju poklonoprimac pretrpi usled pravnih ili materijalnih nedostataka, ukoliko je za te nedostatke znao, ili je prema okolnostima morao znati, a o njima nije obavestio poklonoprimca. 197.- OPOZIVANJE POKLONA Punovazno zakljucen ugovor o poklonu se ne moze opozvati, osim u slucaju kad je to posebno ugovoreno ili zakonom propisano. Pri tome, razlikuju se dve kategorije lica kojima se priznaje pravo opoziva poklona. To pravo pripada poklonodavcu, ali i odredjenim trecim licima. Postoje i pokloni koji se ne mogu nikako opozvati: uobicajeni pokloni, nagradni pokloni, pokloni ucinjenim u dobrotvorne svrhe. A.- OPOZIVANJE POKLONA OD STRANE POKLONODAVCA je moguce iz sledecih razloga: 1.- Nezahvalnost poklonoprimca.- Poklonodavac moze opozvati poklon ako poklonoprimac svojim ponasanjem prema poklonodavcu, ili prema nekom njemu bliskom licu pokaze veliku nezahvalnost. 2.- Nedostatak sredstava za zivot.- Poklonodavac koji nema dovoljno sredstava za zivot ili za izdrzavanje lica koja je po zakonu duzan da izdrzava, ima pravo da opozove poklon i da zahteva da mu poklonoprimac vrati ono sto se od primljenog poklona jos nalazi u njegovoj imovini. Potrebno je da se ispune sledeci uslovi:

da ne postoje lica koja su po zakonu duzna da ga izdrzavaju, ili ako ona postoje, da nemaju sredstava za njegovo izdrzavanje, da poklonoprimac nije i sam u oskudici u pogledu nuznog izdrzavanja sebe i svoje porodice, da se predmet poklona ili njegova vrednost nalazi u imovini poklonoprimca. 3.- Razvod ili ponistenje braka izmedju poklonodavca i poklonoprimca.- Porodicni zakon propisuje da se ne vracaju uobicajeni pokloni, koje su supruznici ucinili jedan drugome u toku trajanja zajednickog zivota u braku. Vracaju se pokloni cija je vrednost nesrazmerno velika u odnosu na vrednost zajednicke imovine supruznika, a koje su supruznici ucinili jedan drugom u toku trajanja zajednickog zivota u braku. B.- OPOZIVANJE POKLONA OD STRANE TRECIH LICA.- U nasem pravu mogu opozvati poklon 1.- Nuzni naslednici ako je povredjen njihov nuzni deo nasledja.. Vracanje poklona vrsi se ukoliko smanjenjem, odnosno potpunim iskljucenjem zavestajnih raspolaganja ne bude podmiren nuzni deo ovih naslednika. Pokloni se vracaju obrnuto redu kojim su cinjeni, s tim sto se pokloni ucinjeni istovremeno vracaju srazmerno. Nuzni naslednici mogu traziti vracanje poklona u roku od tri godine od smrti ostavioceve. 2.- Lica koja je poklonodavac bio duzan da izdrzava po bilo kom osnovu (zakonu, testamentu, sudskoj odluci) mogu da opozovu poklone koje je ovaj ucinio da bi se mogla ispuniti obaveza izdrzavanja. I u ovom slucaju opozivanje poklona vrsi se obrnuto redu kojim su cinjeni. 3.- Poverioci poklonodavca.- Poverioci poklonodavca vrse opoziv poklona pobijanjem besplatnog raspolaganja svog duznika, koje se vrsi podizanjem Paulijanske tuzbe. UGOVOR O ZAJMU

198.- UGOVOR O ZAJMU POJAM, BITNE OSOBINE, POREKLO I ZNACAJ Ugovorom o zajmu obavezuje se zajmodavac da zajmoprimcu preda u svojinu odredjeni iznos novca ili odredjenu kolicinu drugih zamenljivih stvari, a zajmoprimac se obavezuje da mu vrati posle izvesnog vremena istu kolicinu novca, odnosno istu kolicinu stvari iste vrste i istog kvaliteta, uz naknadu ili bez naknade. Zajmoprimac stice pravo svojine, ali se od ostalih ugovora kojima se stice pravo svojine (prodaja, razmena, poklon), zajam razlikuje po tome sto je zajmoprimac obavezan da posle izvesnog vremena vrati stvari iste vrste i istog kvaliteta, s tim sto moze biti ugovoreno da uz glavnicu duguje i kamatu.

Obaveza vracanja stvari postoji i kod drugih ugovora (posluga, zakup, ostava), ali se kod tih ugovora stvar vraca in species, a za ugovor o zajmu je karakteristicno genericko vracanje stvari. Ugovor o zajmu je u nasem pravu uredjen kao konsesualni ugovor, to jest, kao ugovor za ciji nastanak je dovoljna prosta saglasnost volja ugovornika. To je i dvostrano obavezan ugovor, s tim sto se obaveze ugovaraca ne ispunjavaju istovremeno. Iz prirode ugovora proistice da je zajmodavac duzan da prvi ispuni svoju obavezu, pa tek onda zajmoprimac. Ugovor o zajmu moze biti dobrocin ili teretan u zavisnosti od toga da li zajmoprimac uz glavnicu duguje i kamatu. Kamata se duguje samo ako je ugovorena, osim kod ugovora u privredi kod kojih zajmoprimac duguje kamatu i ako ona nije ugovorena. 199.- BITNI SASTOJCI UGOVORA O ZAJMU U bitne elemente ugovora o zajmu spadaju: stvar, rok vracanja zajma i kamata, ako je ugovor o zajmu zakljucen kao teretan ugovor. 1.- Stvar.- Predmet ugovora o zajmu moze da bude bilo koja zamenljiva stvar, tj. ona stvar koja se u pravnom prometu odredjuje po rodu, broju, meri ili tezini, pri cemu nije od znacaja da li je ona potrosna ili nepotrosna. Ipak, najcesce je novac predmet tog ugovora. 2.- Rok vracanja zajma odredjuje se obicno saglasnoscu ugovaraca ili iz okolnosti samog ugovora o zajmu. Ako taj rok nije odredjen, niti se moze odrediti iz okolnosti samog ugovora, zajmoprimac je duzan vratiti zajam po isteku primerenog roka, koji ne moze biti kraci od dva meseca racunajuci od zajmodavcevog trazenja da mu se zajam vrati. 3.- Kamata.- Kod ugovora o zajmu koji je teretan, predvidja se i naknada za koriscenje stvari koja se zove kamata ili interes. Moze se zahtevati samo ako je ugovorena, dok kod ugovora o zajmu u privredi zajmoprimac duguje kamatu u svakom slucaju. 200.- DEJSTVO UGOVORA O ZAJMU Kao dvostrano obavezan ugovor, ugovor o zajmu stvara obaveze za obe ugovorne strane. Obaveze zajmodavca su: 1.- Predaja obecanih stvari da bi zajmoprimac mogao da stekne pravo svojine na pozajmljenim stvarima. On je to duzan da ucini u ugovoreno vreme, a ako rok za predaju nije odredjen, onda kad to zajmoprimac zatrazi. Pravo zajmoprimca da trazi predaju obecanih stvari, zastareva za tri meseca od dolaska zajmodavca u docnju, a u svakom slucaju za godinu dana od zakljucenja ugovora. Zajmodavac moze odbiti da izvrsi obavezu predaje obecanih stvari: ako u vreme zakljucenja ugovora nije znao da su materijalne prilike zajmoprimca takve, da je neizvesno da li ce on biti u stanju da vrati zajam, odnosno, ako je doslo do pogorsanja materijalnih prilika zajmodavca posle zakljucenja ugovora.

2.- Naknada stete zbog nedostataka pozajmljenih stvari.- Kod zajma sa naknadom se predvidja da je zajmodavac duzan da naknadi zajmoprimcu stetu koja mu je bila prouzrokovana zbog materijalnih nedostataka pozajmljenih stvari. Kod zajma bez naknade, zajmodavac nije odgovoran za materijalne nedostatke stvari, ali je duzan da nadoknadi stetu koju zajmoprimac pretrpi usled materijalnih nedostataka, ako su mu nedostaci stvari bili poznati ili mu nisu mogli ostati nepoznati, a on o njima nije obavestio zajmoprimca. Obaveze zajmoprimca su: 1.- Vracanje pozajmljenih stvari. Zajmoprimac je duzan da u ugovorenom roku, vrati istu kolicinu stvari, iste vrste i kvaliteta. Ako ugovaraci nisu odredili rok vracanja zajma, niti se on moze odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je duzan vratiti zajam po isteku primerenog roka, koji ne moze biti kraci od dva meseca, racunajuci od zajmodavcevog trazenja da mu se zajam vrati. Zajmoprimac moze vratiti zajam i pre roka odredjenog za vracanje, ali je duzan da o svojoj nameri unapred obavesti zajmodavca i da mu naknadi stetu. 2.- Obaveza placanja kamate postoji samo ako se zajmoprimac obavezao da uz glavnicu duguje i kamatu, s tim sto kod ugovora u privredi zajmoprimac duguje kamatu i kad ona nije bila ugovorena. Stopa ugovorene kamate odredjena je odredbama ZOO koje se odnose na novcane obaveze. UGOVOR O ZAKUPU

201.- UGOVOR O ZAKUPU POJAM, BITNE OSOBINE, POREKLO I ZNACAJ Ugovorom o zakupu obavezuje se zakupodavac da zakupcu preda odredjenu nepotrosnu stvar na upotrebu, a zakupac se obavezuje zakupodavcu da mu za to placa odredjenu zakupninu i da mu po isteku odredjenog vremena istu stvar vrati. Ovim ugovorom zakupac ne postaje vlasnik stvari. Upotreba obuhvata i uzivanje stvari, tj. pribiranje plodova koje stvar daje, ako nije drugacije ugovoreno ili uobicajeno. Ugovor o zakupu je, po pravilu konsesualan i neformalan ugovor, za cije zakljucenje se ne zahteva neka posebna forma. Ima i odstupanja, kad zakup ima za predmet neku nepokretnu stvar (na primer, stan, poslovnu prostoriju, poljoprivredno zemljiste). To je uvek dvostrano obavezan, teretan i komutativan ugovor. Uz to, za zakup je karakteristicno da je to ugovor sa trajnim izvrsenjem, jer se izvrsenje prestacija iz tog ugovora prostire u jednom duzem vremenskom periodu. 202.- BITNI SASTOJCI UGOVORA O ZAKUPU Bitni elementi ugovora o zakupu su:

1) Stvar koja se daje na upotrebu i koja moze biti samo nepoktrosna. To moze biti ne samo svoja, vec i tudja i buduca stvar. Predmet ugovora o zakupu moze biti i imovinsko pravo koje nije vezano za licnost titulara i koje daje odredjene prihode ( na primer licenca). 2) Zakupnina pod kojom se podrazumeva naknada koju zakupac placa zakupodavcu za upotrebu zakupljene stvari ili prava. Zakupnina mora biti odredjena ili odredljiva, stvarna i srazmerna (pravicna), sto znaci da za nju vaze pravila propisana za prodajnu cenu. Visinu zakupnine i nacin njenog placanja odredjuju, po pravilu, ugovorne strane, ali se to moze poveriti odredjenom trecem licu. U pojedinim slucajevima, visinu zakupnine odredjuje zakon ili odredjeni drzavni organ. Ako zakupnina nije odredjena ni na jedan od odredjenih nacina, ugovor o zakupu ne moze nastati. 3) Vreme njegovog trajanja nije bitan element ugovora o zakupu, jer se u nasem pravu ugovor o zakupu moze zakljuciti na odredjeno ili na neodredjeno vreme. Vreme trajanja ugovora o zakupu je znacajno jer od duzine trajanja ugovora zavisi i velicina prestacije. 203.- OBAVEZE ZAKUPODAVCA Osnovne obaveze zakupodavca kod ugovora o zakupu su: 1.- Predaja zakupljene stvari na nacin, u vreme i na mestu kako je to ugovorom predvidjeno. To se moze postici na vise nacina (urucenjem zakupljene stvari, simbolicnom predajom, predajom tzv kratke ruke). Zakupodavac je duzan predati zakupcu zakupljenu stvar u ispravnom stanju, zajedno sa njenim pripacima. Vreme predaje zakupljene stvari odredjuje se ugovorom, a ako nije odredjeno ugovorom, odredjuje se, s obzirom na svrhu posla, prirodu obaveze i druge okolnosti Isto vazi i za mesto predaje zakupljene stvari. U pogledu mesta predaje, vazi i dispozitivno pravilo da se pokretne stvari predaju u mestu u kome je zakupodavac imao svoje prebivaliste, odnosno boraviste u vreme nastanka obaveze, a nepokretne stvari u mestu u kome se one nalaze. 2.- Odrzavanje stvari u ispravnom stanju za vreme trajanja zakupa. Troskovi sitnih opravki izazvanih redovnom upotrebom stvari, kao i troskovi same upotrebe padaju na teret zakupca.On je duzan da obavesti zakupodavca o potrebi opravke. Ukoliko zakupodavac ne izvrsi potrebnu opravku u primerenom roku, to moze uciniti i zakupac na racun zakupodavca. U slucaju kad potrebne opravke zakupljene stvari u znatnoj meri i za duze vreme ometaju njenu upotrebu, zakupac ima pravo da ugovor raskine ili da zahteva snizenje zakupnine. Ako bi izmenama stvari bila smanjena u izvesnoj meri zakupceva upotreba stvari, smanjice se i zakupnina u odgovarajucoj meri.

3.- Odgovornost za materijalne nedostatke.- Zakupodavac, odgovara zakupcu za sve nedostatke zakupljene stvari koji smetaju njenoj ugovorenoj ili redovnoj upotrebi, bez obzira na to da li je za njih znao ili ne. Zakupodavac odgovara i za nedostatke svojstava i odlika predvidjenih izricito ili precutno ugovorom. Zakupodavac ne odgovara za nedostatke zakupljene stvari koji su u casu zakljucenja ugovora bili poznati zakupcu, ili mu nisu mogli ostati nepoznati. Zakupodavac odgovara za nedostatak koji je zakupcu usled krajnje nepaznje ostao nepoznat, ako je on znao za taj nedostatak i namerno propustio da o njemu obavesti zakupca. Odgovornost za materijalne nedostatke zakupljene stvari moze biti ugovorom iskljucena ili ogranicena. Odredba kojom se ova odgovornost iskljucuje ili ogranicava je nistava: ako je zakupodavac znao za nedostatak, ako je nedostatak takav da onemogucuje upotrebu zakupljene stvari i ako je zakupodavac takvu odredbu nametnuo koristeci svoj monopolski polozaj. Zakupac je duzan da obavesti zakupodavca o svakom nedostatku zakupljene stvari koji bi se pokazao u toku zakupa, kao i o svakoj nepredvidjenoj opasnosti koja bi u toku zakupa zapretila zakupljenoj stvari. U suprotnom, gubi pravo na naknadu stete koju bi pretrpeo zbog postojanja nedostatka ili nastale opasnosti za zakupljenu stvar, i duzan je da naknadi stetu koju bi zakupodavac pretrpeo zbog toga. Ako u casu predaje stvar ima neki nedostatak koji se ne moze otkloniti, zakupac moze, po svom izboru raskinuti ugovor ili zahtevati snizenje zakupnine.. U slucaju kad se nedostatak moze otkloniti zakupac moze zahtevati od zakupodavca ili otklanjanje nedostatka u primerenom roku ili snizenje zakupnine, odnosno raskid ugovora ili snizenje zakupnine ako zakupodavac ne otkloni nedostatak u naknadnom primerenom roku koji mu je zakupac ostavio.. U svakom slucaju zakupac ima pravo i na naknadu stete. 4.- Odgovornost za pravne nedostatke dolazi do izrazaja u slucaju kad neko treci pretenduje da na zakupljenoj stvari vrsi neko pravo i obrati se svojim zahtevom zakupcu, kao i ako samovlasno oduzme stvar od zakupca. U tom slucaju zakupac je duzan da obavesti o tome zakupodavca, inace ce odgovarati za stetu. Ako se utvrdi da trecem pripada neko pravo koje potpuno iskljucuje pravo zakupca na upotrebu stvari, ugovor o zakupu se raskida po samom zakonu, a zakupodavac je duzan da zakupcu nadoknadi stetu. U slucaju kad se pravom treceg samo ogranicava zakupcevo pravo, ovaj moze, po svom izboru, raskinuti ugovor ili zahtevati snizenje zakupnine, a u svakom slucaju ima pravo i na naknadu stete. 204.- OBAVEZE ZAKUPCA Osnovne obaveze zakupca kod ugovora o zakupu su:

1.- Upotreba stvari prema ugovoru ili njenoj nameni.- Zakupac je duzan da upotrebljava stvar kao dobar privrednik, odnosno dobar domacin i samo onako kako je odredjeno ugovorom ili namenom stvari. Saglasno tome, on je duzan da cuva stvar od ostecenja, da snosi troskove tekuce upotrebe, kao i da je odrzava. Za stetu koja nastane upotrebom zakupljene stvari protivno ugovoru ili njenoj nameni, zakupac je odgovoran bez obzira na to da li je stvar upotrebljavao on ili neko lice koje radi po njegovom nalogu, podzakupac ili koje drugo lice kome je on omogucio da upotrebljava stvar. Zakupodavac moze u tom slucaju, da otkaze ugovor bez davanja otkaznog roka, uz uslov da je zbog toga prethodno opomenuao zakupca i da postoji opasnost da mu se prouzrokuje znatna steta. 2.- Placanje zakupnine koja se moze sastojati u novcu ili nekim drugim stvarima. Moze se isplacivati odjednom ili u ratama, unapred, prilikom zakljucenja ugovora ili unazad, u toku trajanja zakupa ili po njegovom prestanku. Ako ugovorom, zakonom ili obicajem mesta gde je stvar predata nije odredjeno drugacije, zakupnina se placa polugodisnje, kad je stvar data u zakup za jednu ili vise godina, a ako je data za krace vreme po isteku tog vremena. Naime, zakupodavac moze otkazati ugovor o zakupu ako zakupac ne plati zakupninu ni u roku od 15 dana posto ga je zakupodavac pozvao na placanje. Ugovor ce ostati na snazi ako zakupac isplati iznos duzne zakupnine, pre nego sto mu otkaz bude saopsten. 3.- Vracanje zakupljene stvari.- Zakupac je duzan da vrati zakupljenu stvar u stanju u kojem je bila kad mu je predata u zakup, tj. neostecenu. On ne odgovara za istrosenost stvari koja nastaje njenom redovnom upotrebom, kao i za ostecenja koja poticu od njene dotrajalosti. Ako drugacije nije ugovoreno stvar se vraca u mestu u kome je bila predata. 205.- UGOVOR O PODZAKUPU Podzakup je ugovor kojim zakupac zakupljenu stvar daje u zakup drugome.Takav ugovor moze se zakljuciti ako ugovorom ili zakonom nije zabranjen i samo pod uslovom da se njime ne nanosi steta zakupodavcu. Zakljucenjem ugovora o podzakupu zakupac se ne oslobadja odgovornosti prema zakupodavcu, vec mu jemci da ce podzakupac upotrebljavati stvar prema ugovoru o zakupu. Zakljucenje ugovora o podzakupu, ugovorom ili zakonom, moze biti uslovljeno prethodnim dobijanjem dozvole od strane zakupodavca. U tom slucaju zakupodavac moze odbiti davanje dozvole samo iz opravdanih razloga. U slucaju kad je zakupljena stvar data u podzakup bez njegove dozvole, kad je ova prema zakonu ili prema ugovoru potrebna, zakupodavac moze otkazati ugovor o zakupu. Zakupodavac moze, radi naplate svojih potrazivanja od zakupca nastalih iz zakupa, da zahteva neposredno od podzakupca, isplatu iznosa koje ovaj duguje zakupcu po osnovu podzakupa.

Podzakup prestaje u svakom slucaju kada prestane zakup. 206.- OTUDjENJE ZAKUPLJENE STVARI Zakupodavac moze, u toku trajanja zakupa otudjiti zakupljenu stvar nekom trecem licu. U tom slucaju, postavlja se pitanje da li ugovor o zakupu obavezuje pribavioca stvari. Kod regulisanja tog pitanja pravi se razlika izmedju: 1) Otudjenja zakupljene stvari posle njene predaje u zakup 2) Slucaja otudjenja zakupljene stvari pre predaje zakupcu. 1.- Ako vlasnik otudji stvar koju je pre toga predao u zakup, pribavilac stvari stupa na mesto zakupodavca Posle toga prava i obaveze iz zakupa nastaju izmedju njega i zakupca. Pribavilac ne moze zahtevati od zakupca da mu preda stvar pre isteka roka za koji je zakup ugovoren, odnosno, pre isteka otkaznog roka, a za pribavioceve obaveze iz zakupa prema zakupcu odgovara prenosilac kao solidarni jemac. 2.- Ako je stvar o kojoj je zakljucen ugovor o zakupu predata pribaviocu a ne zakupcu, pribavilac stupa na mesto zakupodavca i preuzima njegove obaveze prema zakupcu ako je u momentu zakljucenja ugovora o otudjenju znao za postojanje ugovora o zakupu. Ako za postojanje tog ugovora nije znao, nije duzan da zakupcu preda stvar, a zakupac moze da trazi naknadu stete od zakupodavca. 207.- PRESTANAK UGOVORA O ZAKUPU Ugovor o zakupu moze prestati na vise razlicitih nacina. To su: 1.- Protekom odredjenog vremena prestaje ugovor o zakupu koji je zakljucen za odredjeno vreme, kao i onaj cije je trajanje odredjeno zakonom. 2.- Precutno obnavljanje zakupa.- Ako po isteku vremena za koja je ugovor o zakupu bio zakljucen zakupac produzi da upotrebljava stvar, a zakupodavac se tome ne protivi, smatra se da je zakljucen nov ugovor o zakupu neodredjenog trajanja pod istim uslovima kao i prethodni. Obezbedjenja koja su data za prvi zakup prestaju 3.- Otkazom prestaje ugovor o zakupu cije trajanje nije odredjeno niti se moze odrediti iz okolnosti ili mesnih obicaja. U tom slucaju, svaka strana moze dati otkaz drugoj, postujuci odredjeni otkazni rok. Ako duzina otkaznog roka nije odredjena ugovorom ili zakonom, ili mesnim obicajima ona iznosi osam dana, s tim da otkaz ne moze biti dat u nevreme. 4.- Propast stvari usled vise sile.- Ako zakupljena stvar bude unistena zakup prestaje, a u slucaju delimicnog unistenja, zakupac moze da raskine ugovor ili da ostane i dalje u zakupu i zahteva odgovarajuce snizenje zakupnine. 5.- Smrt.- U slucaju smrti zakupca ili zakupodavca, zakup se nastavlja sa njegovim naslednicima, ako nije drugacije ugovoreno.

UGOVOR O POSLUZI

208.- UGOVOR O POSLUZI - POJAM, BITNE OSOBINE, POREKLO I ZNACAJ Ugovorom o posluzi poslugodavac predaje odredjenu nepotrosnu stvar poslugoprimcu da je besplatno upotrebljava neko vreme, a ovaj se obavezuje da po isteku tog vremena vrati istu stvar neostecenu. U savremenoj pravnoj teoriji ugovor o posluzi definise se kao konsesualan ugovor. Ovaj ugovor nije tipican za promet roba i usluga i nije regulisan ZOO. Ugovorom o posluzi omogucuje se, kao i ugovorom o zakupu upotreba tudje stvari, s tim sto je zakup uvek teretan, a posluga uvek dobrocin ugovor. Posluga je realan, jednostrano obavezan, dobrocin i trajan ugovor. Ako se definise kao konsesualan ugovor, onda je posluga konsesualan, dvostrano obavezan, dobrocin i trajan. Kod ugovora o posluzi kao dvostrano obaveznog ugovora karakteristicno je da se obaveze ugovornika ne ispunjavaju istovremeno. 209.- BITNI ELEMENTI UGOVORA O POSLUZI Bitni elementi ugovora o posluzi su: 1) Stvar koja se daje na poslugu imoze biti samo nepotrosna stvar. Postoji misljenje da i potrosna stvar moze da se da na poslugu uz obavezu da se vrati ista ta stvar (primer, flasa vina radi izlaganja na nekoj izlozbi). Posluga moze imati za predmet pokretnu ili nepokretnu, ali uvek individualno odredjenu stvar. Buduca stvar ne moze biti predmet posluge kao realnog ugovora, ali moze biti predmet posluge kao konsesualnog ugovora.Na poslugu se moze dati i tudja stvar, a poslugprimac moze uzeti na poslugu i svoju stvar. 2) Vreme trajanja posluge moze biti odredjeno: Izricito, (primer, putem kalendarskog racunanja ili s pozivom na neku buducu izvesnu okolnost) Precutno, (primer, odredjivanjem svrhe radi koje se stvar daje na poslugu). Ugovor o posluzi sa neodredjenim vremenom trajanja, prestaje kad poslugodavac zahteva da mu se stvar vrati, odnosno, kad poslugoprimac upotrebi stvar prema ugovoru ili kad protekne vreme u kome je mogao stvar upotrebiti prema odgovarajucem pravnom standardu. 210.- DEJSTVO UGOVORA O POSLUZI Ako se ugovor o posluzi shvati kao realan ugovor, onda u trenutku njegovog zakljucenja nastaju samo obaveze za poslugoprimca Za poslugodavca mogu naknadno nastati neke obaveze.

Ako se ugovor o posluzi shvati kao konsesualan, onda u trenutku njegovog zakljucenja nastaju obaveze i za jednu i za drugu stranu. A.- Obaveze poslugodavca su: 1.- Predaja stvari kod realnog ugovora o posluzi predstavlja uslov koji je potreban za nastanak ugovora, dok kod konsesualnog ugovora o posluzi predaja stvari predstavlja jednu od osnovnih obaveza za poslugodavca. U pogledu nacina, vremana i mesta predaje primenjuju se skoro ista pravila koja vaze i za predaju kod ugovora o zakupu. 2.- Naknada stete usled materijalnih nedostataka.- Poslugodavac nije odgovoran za nedostatke stvari koju je poslugoprimcu predao na poslugu ali je odgovoran za stetu koju zbog nedostataka te stvari pretrpi poslugoprimac ako je nedostatak bio poznat poslugodavcu, ili mu prema okolnostima nije mogao ostati nepoznat, a on o tom nedostatku nije obavestio poslugoprimca. Poslugoprimac nema pravo na naknadu stete koju je pretrpeo zbog takvog nedostatka, ako je on znao za taj nedostatak ili mu je on, prema okolnostima morao biti poznat. Rizik slucajne propasti ili ostecenja stvari koja je data na poslugu proslugoprimcu snosi poslugodavac kao njen vlasnik. 3.- Snosenje vanrednih troskova.- Vanredne troskove snosi poslugodavac. Ova obaveza proizilazi iz samog ugovora, ako ugovornici nisu drugacije regulisali pitanje snosenja tih troskova. Ako je poslugoprimac usled preke potrebe, hitnosti ili u cilju poboljsanja stvari sam ucinio izdatke koji se mogu kvalifikovati kao vanredni, on moze zahtevati naknadu tih izdataka, samo kao nezvani poslovodja, odnosno, samo po osnovu poslovodstva bez naloga. B.- Obaveze poslugoprimca su: 1.- Namenska upotreba i cuvanje stvari. Poslugodavac to moze da cini sa paznjom dobrog domacina jer se ugovor o posluzi zakljucuje u njegovom interesu.Poslugodavac je duzan da stvar upotrebljava onako kako je ugovorom odredjeno, odnosno kako to odgovara njenoj prirodi i nameni. U slucaju nenamenske upotrebe stvari: a) poslugoprimac odgovara i za slucajnu propast ili ostecenje stvari koje se tom prilikom dogodilo. ili b) poslugoprimac odgovara samo ako ne dokaze da bi stvar propala usled da se on pridrzavao svoje obaveze. Poslugoprimac nije ovlascen bez saglasnosti poslugodavca da stvar daje drugome na upotrebu. Ukoliko se povredi obaveza cuvanja i upotrebe stvari poslugodavac moze da raskine ugovor i zahteva da mu se stvar odmah vrati.

2.- Snosenje redovnih troskova, odnosno troskova koji su neophodni za redovno odrzavanje, cuvanje i upotrebu stvari. Zbog povrede ove obaveze, poslugodavac bi mogao da raskine ugovor. 3.- Vracanje stvari po prestanku ugovora o posluzi. Poslugoprimac ima obavezu da istu i neostecenu stvar vrati poslugodavcu.Stvar se vraca u stanju u kojem je bila primljena. Ne uzima se u obzir normalno habanje stvari njenom dozvoljenom upotrebom. Poslugoprimac ima pravo da skine i zadrzi dodatke, ako se oni mogu odvojiti bez ostecenja stvari. Poslugodavac moze zahtevati povracaj stvari sa ucinjenim dodacima ako naknadi njihovu vrednost koju su imali u trenutku povracaja. Za ostecenja stvari za koja je odgovoran, poslugoprimac duguje naknadu stete. Obaveza vracanja stvari preuzima se zakljucenjem ugovora, ali dospeva protekom odredjenog vremena: a) U slucaju kad vreme trajanja nije odredjeno ni odredljivo, obaveza vracanja nastaje: u casu kad poslugodavac zatrazi povracaj kad poslugoprimac upotrebi stvar prema ugovoru ili kad protekne vreme u kome je morao stvar upotrebiti b) Ako je vreme trajanja posluge odredjeno, poslugodavac protiv volje poslugoprimca ne moze zahtevati da mu se stvar vrati pre roka, dok poslugoprimac ima pravo da vrati a poslugodavac ima duznost da primi stvar i pre isteka vremena trajanja posluge. Od ovog pravila se moze odstupiti ako je rok vracanja ugovoren u obostranom interesu i ako bi vracanje stvari pre roka bilo stetno za poslugodavca. Stvar se vraca u mestu odredjenom ugovorom, a u nedostatku ugovorne odredbe, u mestu prebivalista poslugodavca.

UGOVOR O DELU

211.- UGOVOR O DELU - POJAM, BITNE OSOBINE, POREKLO I ZNACAJ Ugovorom o delu poslenik (preduzimac, izvodjac radova) se obavezuje da obavi odredjeni posao za narucioca, a narucilac se obavezuje da mu za to plati odredjenu naknadu. Predmet ugovora o delu je izvrsenje neke materijalne radnje ili posla (primer, izrada ili opravka neke stvari ili izvrsenje nekog fizickog ili intelektualnog rada). To ne moze biti neki pravni posao..

Ugovor o delu karakterise to sto je narucilac zainteresovan za rezultat koji poslenik treba da postigne svojim radom (primer, da mu je sasiveno odelo po meri). Posao na cije se izvrsenje poslenik obavezuje ne podrazumeva uvek i postizanje cilja koji se imao u vidu pri zakljucenju ugovora, sto je slucaj kod preduzimanja tzv. obaveza sredstva (primer, obaveza poslenika da iskopa bunar a ne da pronadje vodu). U savremenom pravu su se iz ugovora o delu izdvojili pojedini ugovori (primer, ugovor o gradjenju, ugovor o prevozu lica, ugovor o prevozu stvari), tako da predstavljaju posebne imenovane ugovore. Ugovor o delu predstavlja opsti tip ugovora koji se zakljucuje za obavljanje poslova koji nisu obuhvaceni tim posebnim ugovorima. Ugovor o delu ima dosta slicnosti sa drugim ugovorima, ali je ZOO posebno uredjen njegov odnos sa ugovorom o prodaji. Ugovor o delu je konsesualan, uredjen je kao neformalan i uvek je dvostrano obavezan i teretan. Neki smatraju da je to ugovor sa trajnim izvrsenjem obaveze a cesto se zakljucuje s obzirom na licnost ugovornika (intuitu personae), tako da je izvrsenje obaveze vezano za licnost ugovornika zbog cijih svojstava je ugovor zakljucen. 212.- USLOVI NASTANKA I BITNI SASTOJSCI UGOVORA O DELU Bitni elementi ugovora o delu su: 1) Posao poslenika 2) Naknada za izvrseni posao koju duguje narucilac. 1.- Posao poslenika moze se sastojati u: izradi ili opravci neke stvari (primer, izrada police za knjige, opravka televizora) u izvrsenju drugih fizickih radnji (primer, kopanje baste), u izvrsenju raznovrsnih umetnickih, naucnih i uopste intelektualnih radnji (primer, odrzavanje predavanja, izrada skulpture). Posao mora biti moguc, dopusten ili odrediv. 2.- Naknada za izvrseni posao se najcesce sastoji u novcu, ali se moze sastojati u nekoj drugoj imovinskoj vrednosti. Odredjuju je ugovaraci sporazumno, ako nije odredjena obaveznom tarifom ili drugim obaveznim aktom. U slucaju kad naknada za izvrseni posao nije odredjena, smatrace se da su strane imale u vidu uobicajenu naknadu za posao te vrste koju utvrdjuje sud vodeci racuna o vrednosti rada, normalno potrebnom vremenu za takav posao, kao i o uobicajenoj naknadi za tu vrstu rada. Osim opstih uslova (moguca i dopustena) naknada treba da bude i srazmerna (pravicna), tju. takva da predstavlja ekvivalentnu naknadu za izvrseni posao. 213.- DEJSTVO UGOVORA O DELU Ugovor o delu kao dvostrano obavezan ugovor stvara obaveze i prava i za jednu i za drugu ugovornu stranu. A.- Obaveze poslenika su:

1.- Izvrsenje posla.- Poslenik je duzan da izvrsi posao, odnosno da obavi i delo onako kako je ugovorom predvidjeno i kako to nalazu pravila odgovarajuceg posla. Posao se mora izvrsiti za odredjeno vreme, a ako ono nije odredjeno onda za vreme koje je razumno potrebno za takve poslove. Ukoliko posao ne izvrsi na vreme poslenik dolazi u duznicku docnju.koja otezava njegov polozaj. Poslenik nije odgovoran za zadocnjenje ako je ono nastalo zbog toga sto mu narucilac nije predao materijal na vreme ili zbog toga sto je trazio izmene, ili sto mu nije isplatio duzan predujam i uopste za zadocnjenje nastalo ponasanjem narucioca. Narucilac ima pravo da vrsi nadzor nad obavljanjem posla i daje uputstva kad to odgovara prirodi posla. Ako se u toku izvrsenja posla pokaze da se poslnik ne drzi uslova ugovora i ne radi kako treba, narucilac ga moze upozoriti na to i odrediti mu primeren rok da svoj rad saobrazi svojim obavezama. Ako poslenik do isteka tog roka ne postupi po zahtevu narucioca, ovaj moze raskinuti ugovor i zahtevati naknadu stete. U slucaju kad je rok bitan sastojak ugovora, a poslenik je u tolikom zakasnjenju sa zapocinjanjem ili zavrsavanjem posla da je ocigledno da ga nece zavrsiti u roku, narucilac moze raskinuti ugovor i zahtevati naknadu stete. To pravo narucilac ima i u slucaju kad rok nije bitan sastojak ugovora, ali je zakasnjenje takvo da narucilac ocigledno ne bi imao interesa za ispunjenje ugovora. Ukoliko iz ugovora ili prirode posla ne proizilazi sto drugo poslenik nije duzan da posao obavi licno. On moze poveriti izvrsenje posla trecem licu, ali je u tom slucaju i dalje odgovoran naruciocu za izvrsenje posla, osim ako je sa pristankom narucioca ugovor o delu ustupio trecem. Poslenik odgovara i za lica koja su po njegovom nalogu radila na poslu koji je preuzeo da izvrsi, kao da ga je i sam izvrsio. 2.- Odgovornost za nedostatke.- Kod odgovornosti za nedostatke posla pravi se razlika izmedju nedostataka u materijalu mili nalogu koji izdaje narucilac i nedostataka izvrsenog posla. a) U slucaju kad je materijal za izradu stvari dao narucilac, poslenik ce odgovarati za stetu samo ako naruciocu nije skrenuo paznju na nedostatke materijala koje je primetio ili je morao primetiti. Medjutim, poslenik je duzan da postupi po zahtevu narucioca da izradi stvar od materijala na cije mu je nedostatke poslenik ukazao, osim ako je ocigledno da materijal nije podoban za naruceno delo, ili ako bi izrada od zahtevanog materijala mogla naneti stetu poslenikovom ugledu. b) Poslenik ce odgovarati za stetu i kad nije upozorio narucioca na nedostatke u njegovom nalogu, kao i na druge okolnosti za koje je znao ili je morao znati, a koje mogu biti od znacaja za naruceno delo ili za njegovo izvrsenje na vreme. Poslenik odgovara za nedostatke izvrsenog posla s tim sto se pravi razlika izmedju vidljivih i skrivenih nedostataka. a) Poslenik odgovara za one vidljive nedostatke o kojima ga je narucilac po izvrsenom pregledu rada obavestio bez odlaganja. Ako se narucilac bez opravdanog razloga ne odazove na poziv poslenika da pregleda i primi izvrseni rad smatra se da je rad primljen.

Posle pregleda i primanja izvrsenog rada poslenik vise ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti obicnim pregledom, osim ako je znao za njih a nije ih pokazao naruciocu. b) Ako se posle preglea i primanja izvrsenog dela pokaze neki nedostatak koji se nije mogao otkriti obicnim ppegledom (skriveni nedostatak) poslenik ce odgovarati i za taj nedostatak pod uslovom da ga je narucilac obavestio o tom nedostatku najduze u roku od mesec dana od njegovog otkrivanja. Poslenik odgovara za skrivene nedostatke koji se pojave u roku od dve godine od prijema obavljenog posla. Po isteku tog roka narucilac se vise ne moze pozivati na nedostatke, osim kad se oni odnose na cinjenice koje su posleniku bile poznate, ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih saopstio naruciocu. Narucilac koji je uredno obavestio poslenika da izvrseni rad ima neki nedostatak stice odredjena prava prema posleniku. On moze da zahteva od poslenika da nedostatak ukloni, kao i naknadu stete koju zbog nedostatka trpi, a za otklanjanje nedostatka je duzan da mu ostavi primeren rok. Ako uklanjanje nedostataka zahteva preterane troskove, poslenik moze odbiti da ga izvrsi. U tom slucaju naruciocu pripada po njegovom izboru - pravo na snizenje naknade ili raskid ugovora, kao i pravo na naknadu stete. Ako obavljeni posao ima takav nedostatak koji ga cini neupotrebljivim ili je obavljen u suprotnosti sa izricitim uslovima ugovora narucilac moze raskinuti ugovor i zahtevati naknadu stete ne trazeci prethodno otklanjanje nedostataka. Ako poslenik ne otkloni nedostatak do isteka primerenog roka, narucilac moze po svom izboru izvrsiti otklanjanje nedostatka na racun poslenika ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor, a u svakom slucaju ima pravo na naknadu stete Ako se narucilac opredeli za snizenje naknade ono se vrsi u razmeri izmedju vrednosti izvrsenog rada bez nedostataka u vreme zakljucenog ugovora i vrednosti koju bi imao u to vreme izvrseni rad sa nedostatkom.. Narucilac koji je poslenika na vreme obavestio o nedostacima izvrsenog posla ne moze svoje pravo ostvarivati sudskim putem po isteku godine dana od dana ucinjenog obavestenja. Ali, i po isteku tog roka, narucilac moze, ako je o nedostacima blagovremeno obavestio duznika prigovorom protiv poslenikovog zahteva za isplatu naknade istaci svoje pravo na snizenje naknade i na naknadu stete. 3.- Predaja izradjene stvari je svojstvena samo onom ugovoru o delu koji ima za predmet izradu ili opravku stvari. Samo kod takvih ugovora postoji obaveza poslenika da naruciocu preda izradjenu ili opravljenu stvar. Poslenik se oslobadja obaveze predaje ako stvar koju je izradio ili opravio propadne iz uzroka za koji on ne odgovara. B.- Obaveze narucioca su: 1.- Isplata naknade.- Narucilac je duzan da isplati posleniku naknadu koja je predvidjena ugovorom, obaveznom tarifom ili je utvrdjena od strane suda. Ugovorom se odredjuje nacin,

vreme i mesto njene isplate. Ako nije drukcije ugovoreno narucilac nije duzan da isplati naknadu pre nego sto je pregledao i odobrio izvrseni rad. 2.- Prijem posla.- Prijem posla koji je obavljen prema odredbama ugovora i pravilima posla, narucilac je duzan da izvrsi na nacin, u vreme i na mestu kako je to odredjeno ugovorom ili pravilima posla, uzimajuci u obzir prirodu i svrhu posla, kao i odgovarajuci standard. 214.- RIZIK, PRAVO ZALOGE I PRESTANAK UGOVORA O DELU Rizik slucajne propasti stvari rasporedjen je izmedju narucioca i poslenika u zavisnosti od toga ko je od njih dao materijal za izradu stvari: 1.- Kad je poslenik dao materijal za izradu stvari a stvar bude ostecena ili propadne iz ma kog uzroka pre predaje naruciocu rizik snosi poslenik i nema pravo na naknadu za dati materijal kao ni na naknadu za svoj rad Navedeno pravilo ne primenjuje se u slucaju: Kad je narucilac pregledao i odobrio izvrseni rad jer se smatra da mu je u tom slucaju stvar predata a da je kod poslenika ostala na cuvanju. U slucaju kad je narucilac pao u docnju zbog neprimanja ponudjene stvari jer u tom slucaju rizik slucajne propasti ili ostecenja stvari prelazi na njega. 2.- Kad je narucilac dao materijal.- Rizik slucajne propasti ili ostecenja snosi narucilac ako je on dao materijal za izradu. U tom slucaju poslenik ima pravo na naknadu za rad samo ako je stvar propala ili bila ostecena posle dolaska narucioca u docnju, ili ako se narucilac nije odazvao njegovom pozivu da stvar pregleda. Pravo zaloge.- ZOO se predvidja da radi obezbedjenja naknade potrazivanja, naknade za rad i naknade za utroseni materijal, kao i ostalih potrazivanja po osnovu ugovora o delu, poslenik ima pravo zaloge na stvarima koje je napravio ili opravio, kao i na ostalim predmetima koje mu je predao narucilac u vezi sa njegovim radom sve dok ih drzi. Prestanak ugovora.- Ugovor o delu karakterise i mogucnost njegovog prestanka jednostranom voljom narucioca kad god hoce, sve dok naruceni posao nije dovrsen. U slucaju raskida ugovora narucilac je duzan da posleniku isplati ugovorenu naknadu, s tim sto se ona umanjuje za iznos troskova koje ovaj nije ucinio, a koje je bio duzan uciniti da ugovor nije raskinut, kao i za iznos zarade koju je ostvario na drugoj strani ili koju je namerno propustio da ostvari..

UGOVOR O OSTAVI
215.- UGOVOR O OSTAVI - POJAM, BITNE OSOBINE, POREKLO I ZNACAJ

Ugovorom o ostavi (cuvanju, depozitu) obavezuje se ostavoprimac (cuvar, depozitar) da besplatno ili uz naknadu primi pokretnu stvar od ostavodavca (ostavioca, deponenta) da je cuva i da je vrati kad ovaj to bude zatrazio. Za razliku od klasicnog shvatanja po kojem se ostava definise kao realan ugovor, za novije shvatanje je karakteristicno da se ugovor o ostavi definise kao konsesualni ugovor jer je za njegov nastanak dovoljna prosta saglasnost ugovornika o bitnim elementima tog ugovora. Predaja predmeta ostave nije uslov nastanka ugovora. Ugovor o ostavi ne predstavlja osnov za sticanje prava svojine kao sto je to slucaj sa prodajom, razmenom, poklonom i zajmom, ali ni osnov za upotrebu tudje stvari, kao sto je to slucaj sa zakupom i poslugom. Ostavoprimac dobija stvar samo u drzavinu, ima obavezu da je cuva i da je vrati na zahtev ostavodavca. Karakteristike.- Ugovor o ostavi je konsesualan ugovor. U osnovi je dobrocin ali moze biti i teretan. Jednostrano je obavezan, ako je dobrocin, a dvostrano je obavezan ako je teretan. Uvek je ugovor sa trajnim izvrsenjem obaveze. 216.- BITNI SASTOJCI UGOVORA O OSTAVI Bitni elementi ostave su: 1) Predmet ostave 2) Vreme trajanja ostave 3) Nagrada za cuvanje stvari kod ostave koja je zakljucena uz naknadu. 1.- Predmet ostave mogu biti samo stvari koje su pokretne, sto znaci da prava koja se vise ne smatraju stvarima, kao i nepokretne stvari ne mogu biti predmet tog ugovora. Predmet ostave mogu biti i zamenljive i potrosne stvari, stvari van prometa i one koje su u ugranicenom prometu jer ostava ne trazi raspolaganje na stvari. U ostavu se po pravilu daje svoja stvar. Ugovor o ostavi moze da zakljuci i lice koje nije vlasnik stvari. U tom slucaju ostavoprimac je duzan da vrati stvar i takvom ostavodavcu, osim ako bi doznao da je stvar ukradena. Ako trece lice kao sopstvenik stvari tuzbom zahteva stvar od ostavoprimca, on je duzan da saopsti sudu od kog lica je stvar primio, kao i da istovremeno obavesti ostavodavca o podnetoj tuzbi. 2.- Vreme trajanja ostave.- Ugovor o ostavi je trajan ugovor. Period cuvanja stvari nije neogranicen, jer se ostavoprimac nikad ne obavezuje da vecno cuva predmet ostave. Vreme trajanja ostave moze biti odredjeno samim ugovorom ili proizilazi iz prirode konkretnog ugovora. Ali, ako se i tako ne moze odrediti, uzima se da je ugovor zakljucen sa neodredjenim vremenom trajanja.

3.- Nagrada za cuvanje stvari.- To je naknada koju ostavodavac duguje ostavoprimcu, kao protivvrednost za njegov ulozen trud oko cuvanja stvari. Nagrada je bitan element samo kod ugovora o ostavi koji je teretan, a takvim se smatra ugovor kod kojeg je nagrada posebno ugovorena, ugovor o ostavi kod kojeg se ostavoprimac bavi primanjem stvari na cuvanje, kao i ugovor o ostavi kod kojeg se nagrada mogla ocekivati s obzirom na okolnosti posla. Nagrada se najcesce sastoji u novcu, ali se moze dati i u nekoj drugoj imovinskoj vrednosti. Visinu nagrade, nacin i vreme njenog placanja ugovornici najcesce odredjuju sporazumno, a mogu biti odredjeni i obaveznom tarifom pa i prinudnim propisima. 217.- DEJSTVO UGOVORA O OSTAVI Ugovor o ostavi radja obaveze samo za ostavoprimca ako je dobrocin i jednostrano obavezan, ali i za ostavodavca, ako je teretan i dvostrano obavezan. A.- Obaveze ostavoprimca su: 1.- Prijem stvari.- Ugovorom o ostavi, ako se on shvati kao konsesualan ugovor ostavoprimac se obavezuje da primi stvar na cuvanje. Obaveza prijema stvari sastoji se u preduzimanju odgovarajucih radnji od strane ostavoprimca koje se moraju ispuniti u vreme, mesto i nacin kako je to ugovorom predvidjeno ili kako to proizilazi iz prirode i cilja konkretnog ugovora. 2.- Cuvanje stvari je osnovna obaveza ostavoprimca. Ostavoprimac je duzan da cuva stvar koja mu je poverena. Bez pristanka ostavodavca ili bez nuzde, ostavoprimac ne moze predati stvar na cuvanje nekom drugom licu. Ako to ucini odgovarace i za slucajnu propast ili ostecenje stvari. Ostavoprimac je duzan da cuva stvar kao svoju sopstvenu ako je ostava bez naknade, a ako je ostava sa naknadom kao dobar privrednik, odnosno dobar domacin. U pogledu mesta i nacina cuvanja merodavno je ono sto je ugovorom odredjeno. Ostavoprimac moze promeniti ugovoreno mesto i nacin cuvanja samo ako to zahtevaju promenjene okolnosti inace odgovara i za slucajnu propast ili ostecenje stvari. Ostavoprimac je duzan da obavestava ostavodavca o svim promenama koje bi primetio na stvari i o opasnostima da budu ostecene na bilo koji nacin. Iz same prirode ugovora o ostavi proizilazi da ostavoprimac nema pravo da stvar upotrebljava osim ako je na to ugovorom ovlascen. U slucaju nedozvoljene upotrebe stvari ostavoprimac duguje odredjenu naknadu, odgovara za slucajnu propast ili ostecenje stvari koji bi se dogodili tom prilikom. Kad je u ostavu data nepotrosna stvar koju je ostavoprimac ovlascen da upotrebljava. na odnose ugovaraca primenjuju se odredbe ugovora o posluzi, a samo o pitanjima vremena i mesta vracanja stvari sudi se po pravilima ugovora o ostavi. U slucajevima kad je predvidjeno da odgovara i za slucajnu propast ili ostecenje stvari, ostavoprimac se moze osloboditi odgovornosti, ako dokaze da bi stvar propala ili bila ostecena i da je postupio u skladu sa ugovorom.

3.- Vracanje stvari.- Ostavoprimac je duzan da vrati onu istu stvar koju je primi na cuvanje zajedno sa svim plodovima i koristima od stvari. Stvar se vraca u roku odredjenom ugovorom, odnosno u roku koji proizilazi iz prirode posla. Ako rok nije ni odredjen ni odrediv stvar se mora vratiti kad je ostavodavac zatrazi.. Ostavodavac moze zahtevati da mu se stvar vrati i pre isteka roka trajanja ostave koji je ugovorom odredjen ako je rok ugovoren iskljucivo u interesu ostavodavca (primer, kod ugovora o ostavi bez naknade). U suprotnom, ostavodavac bi mogao da zahteva da mu se stvar vrati i pre isteka roka samo uz obavezu snosenja odgovornosti za stetu koja je time prouzrokovana ostavoprimcu (primer, kada je ugovor o ostavi teretan). I ostavoprimac koji se obavezao da besplatno cuva stvar odredjeno vreme, moze je vratiti ostavodavcu pre isteka ugovorenog roka, ako bi samoj stvari pretila opasnost propasti ili ostecenja, ili ako bi mu njeno dalje cuvanje moglo prouzrokovati stetu. Kod ugovora o ostavi sa neodredjenim vremenom trajanja svaki od ugovornika je ovlascen da otkaze ugovor o ostavi kad hoce, osim u nevreme. Takvo pravo ne priznaje ZOO jer se samo kod besplatne ostave predvidja da on moze odustati od ugovora u svako doba, uz obavezu da ostavodavcu odredi primeren rok za preuzimanje stvari. B.- Obaveze ostavodavca.- Ostavodavac ima obaveze samo kod ugovora o ostavi koji je teretan. Te obaveze su: 1.- Isplata nagrade koja postoji samo kod ugovora o ostavi koji je teretan, ako je takva obaveza ugovorena ili ako se ostavoprimac bavi primanjem stvari na cuvanje. Nacin, vreme i mesto isplate nagrade odredjuju se ugovorom: Ako vreme nije odredjeno ugovorom niti se moze odrediti s obzirom na prirodu i cilj posla, pravilo je da se nagrada isplacuje posle obavljenog cuvanja, odnosno po prestanku ugovora, tj. prilikom preuzimanja stvari. Za mesto placanja vazi pravilo po kojem je ostavodavac duzan da isplati nagradu u mestu u kome ostavodavac ima svoje prebivaliste u vreme nastanka obaveze, ako se ta nagrada ne sastoji u novcu. 2.- Naknada troskova i stete u vezi sa cuvanjem stvari.- Ostavoprimac ima pravo da zahteva od ostavodavca da mu naknadi troskove opravdano ucinjene radi ocuvanja stvari, kao i stetu koju je imao zbog ostave. 218.- NEPRAVA OSTAVA ZOO predvidjaju se i pojedini slucajevi ostave koji donekle odstupaju od njenog osnovnog vida. 1.- Neprava ostava je takva ostava kod koje se u ostavu daju zamenljive stvari s pravom ostavoprimca da ih potrosi i obavezom da vrati istu kolicinu stvari iste vrste. Kod takve ostave se na odnose ugovornika primenjuju pravila ugovora o zajmu. Samo se u pogledu vremena i mesta vracanja primenjuju pravila ugovora o ostavi, ako ugovaraci nisu sto drugo odredili u tom pogledu.

2.- Ostava u nuzdi nastaje kada je stvar poverena u slucaju kakve nevolje (primer, pozara, zemljotresa, poplave. Ostavoprimac je u tom slucaju duzan da cuva stvar sa povecanom paznjom. 219.- UGOSTITELJSKA OSTAVA To je poseban ugovor o ostavi kod koga se ugostitelj smatra ostavoprimcem u pogledu stvari koje su gosti doneli sobom, odnosno predali ugostitelju na cuvanje. Ugovor o ugostiteljskoj ostavi najcesce se predvidja i regulise kao jedan od posebnih slucajeva ugovora o ostavi sto nije slucaj i sa ZOO. U njemu se ugostiteljska ostava ne regulise u okviru posebnih slucajeva ostave vec kao jedan od dva posebna ugovora o osatvi. Najznacajniju odliku ugostiteljske ostave predstavlja posebna odgovornost ugostitelja koja je prosirena u odnosu na odgovornost ostavoprimca kod osnovnog pojma ostave. Ugostitelj se smatra ostavoprimcem u pogledu stvari koje su gosti doneli i odgovara za njihov nestanak ili ostecenje najvise do iznosa utvrdjenog posebnim propisom. Smatra se da ova odgovornost ugostitelja postoji i u slucaju kad on nije kriv, tako da moze da se oslobodi ove odgovornosti samo ako su stvari propale ili ostecene usled: okolnosti koje se nisu mogle izbeci ili otkloniti usled nekog uzroka u samoj stvari ako su stvari nestale ili ostecene ponasanjem samog gosta ili ponasanjem lica koje je on doveo ili koja su mu dosla u posetu Ugostitelj duguje potpunu naknadu stete ako mu je gost predao stvar na cuvanje, kao i ako je steta nastala njegovom krivicom ili krivicom lica za koje on odgovara.

UGOVOR O ORTAKLUKU
223.- UGOVOR O ORTAKLUKU POJAM, BITNE OSOBINE, POREKLO I ZNACAJ Pojam.- Ugovor o ortakluku je takav ugovor kojim se dva ili vise lica uzajamno obavezuju da udruze odredjena pravna dobra koja imaju imovinsku vrednost, odnosno svoju imovinu ili odredjene njene delove ili svoj rad, u cilju postizanja kakve imovinske koristi i njene podele. Lica koja zakljucuju ugovor o ortakluku nazivaju se ortaci, a zajednica ortaka koja je stvorena ugovorom naziva se ortakluk. Pravna dobra, odnosno imovina koju ortaci udruzuju nazivaju se ortacki udeli a ortacki udeli koji su uneti u zajednicu cine glavnicu ortakluka.. Ortakluk nema svojstvo pravnog lica pa samim tim ne moze imati ni svoju imovinu. Pravna dobra, odnosno imovina koju su ortaci uneli u ortakluk nije imovina ortakluka, vec i dalje ostaje imovina ortaka.

Ugovor o ortakluku nije regulisan ZOO. Na ovaj ugovor primenjuju se nacela i opsta pravila ZOO kao i pravna pravila iz propisa koji su izgubili pravnu snagu. Karakteristike.- Ugovor o ortakluku je konsesualan i neformalan ugovor jer za njegov nastanak nije potrebno ni unosenje ortackih udela u ortakluk ni ispunjenje posebne forme. To je uvek dvostrano obavezan ugovor kod kojeg za svakog ortaka nastaje obaveza da unese u ortakluk odredjeni ortacki udeo. Uvek je teretan, jer svaki ortak za korist koju na osnovu ugovora stice placa odredjenu naknadu a to je ortacki udeo koji unosi u glavnicu ortakluka.. Pored toga, ugovor o ortakluku je trajan ugovor jer je za ostvarivanje cilja koji su ortaci imali u vidu uvek potreban jedan kraci ili duzi vremenski period. To je uvek i ugovor koji se zakljucuje s obzirom na licnost ugovora (intuitu personae) Ovo je komutativan ugovor jer je u trenutku njegovog zakljucenja poznata visina i uzajamni odnos prestacija ugovornika, tj. unapred je odredjeno u cemu se sastoji i koliki je ortacki udeo svakog ortaka. Ali, ugovor o ortakluku karakterisu i neki elementi aleatornosti koji se ogledaju u tome sto se u vreme zakljucenja ugovora ne zna koliko ce svaki od ortaka dobiti po prestanku ugovora, odnosno, ne zna se ni kolika ce biti dobit ortakluka ni koliki ce biti ortacki udeli po prestanku ortakluka. 224.- BITNI SASTOJCI UGOVORA O ORTAKLUKU Bitni elementi ugovora o ortakluku su: 1) Ortacki udeli 2) Cilj koji ortaci zele postici 3) Vreme trajanja ugovora o rtakluku. 1.- Ortacki udeli predstavljaju svako pravno dobro koje ima imovinsku vrednost. To mogu biti: Novac, druge stvari i prava, a bitno je da stvar ili pravo ima imovinsku vrednost i da je prenosivo. Rad lica koje je ortak moze da bude fizicki (primer, obrada zemlje, izgradnja zgrade) ili intelektualni (primer, izrada projekta zgrade) pod uslovom da ima imovinsku vrednost i da nije zabranjen Ortacki udeli moraju da ispunjavaju sve zahteve koji se ticu ugovora da budu moguci i dopusteni. Ugovorom o ortakluku treba da se odredi sta je predmet ortackog udela i kolika je velicina tog udela. Ortacki udeli pojedinih ortaka ne moraju biti ni kvalitativno ni kvantitativno jednaki. Ako ugovorom o ortakluku nije odredjena visina ortackih udela onda je: Po jednom shvatanju, svaki ortak duzan da unese u ortakluk jednak udeo i ovo je prihvatljivije stanoviste pod uslovom da su ortacki udeli kvalitativno odredjeni Po drugom shvatanju, visina ortackog udela se nikad ne pretpostavlja i u slucaju da ona nije odredjena ugovor ne nastaje. Iako ne moraju biti jednaki, ortacki udeli moraju biti stvarni a ne samo simbolicni. Smatra se nistavom odredba ugovora kojom bi pojedini ortaci bili oslobodjeni obaveze unosenja ortackog

udela. Kad se u ortakluk, kao ortacki udeli unose stvari ili prava, onda se te stvari ili prava predaju u svojinu svih ortaka, ili im se ustupaju samo na upotrebu. 2.- Cilj koji ortaci zele postici je postizanje imovinske koristi i njena deoba. Cilj treba da bude dopusten, odnosno da ne bude protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim obicajima. 3.- Vreme trajanja ugovora o ortakluku je ograniceno. Moze biti odredjeno ugovorom i to kalendarski ili vezivanjem za nastupanje nekog buduceg izvesnog dogadjaja. Ako ugovorom nije odredjeno, onda vreme trajanja ugovora o ortakluku moze proizici iz prirode posla ili iz cilja koji se tim ugovorom zeli postici. U slucaju kad ugovorom o ortakluku nije odredjeno vreme njegovog trajanja niti se ono moze odrediti iz prirode posla ili cilja koji se tim ugovorom zeli postici svaki ortak ima pravo da jednostranom izjavom volje raskine ugovor odnosno istupi iz ortakluka, osim u nevreme, tj. tako i tada kada bi time bila prouzrokovana znatna steta za ostale ortake. Ako neki od ortaka istupi iz ortakluka u nevreme, duzan je da ostalim ortacima nadoknadi svu stetu koju im je time prouzrokovao. 225.- DEJSTVO UGOVORA O ORTAKLUKU Zakljucenjem ugovora o ortakluku nastaje obligacioni odnos izmedju samih ugovornika cije se dejstvo ogleda u njihovim medjusobnim pravima i obavezama. A.- Obaveze ortaka su: 1) Obaveza unosenja u ortakluk ortackog udela 2) Obaveza da upravljaju ortaklukom 3) Obaveza da podnose izvestaj i polazu racune 4) Obaveza da naknade stetu prouzrokovanu ortakluku 5) Obaveza da snose gubitke ortakluka. 1.- Unosenje ortackog udela u ortakluk je osnovna obaveza svakog ortaka. Te obaveze se ne moze osloboditi ni jedan od ortaka a da zbog toga ne izgubi svojstvo ortaka. Ortacki udeli unose se u ortakluk do roka koji je predvidjen ugovorom. Ako ugovorom za to nije predvidjen nikakav rok ortacki udeli se unose istovremeno i odmah po zakljucenju ugovora. Ako se ortacki udeo sastoji iz stvari, svaki ortak snosi odgovornost zbog pravnih i materijalnih nedostataka. 2.- Upravljanje ortaklukom je i pravo i obaveza ortaka. Nacin na koji ce upravljati zavisi od sporazuma ortaka. Ako to pitanje ugovorom nije uredjeno upravljanje ortaklukom lezi na svim ortacima zajedno, bez obzira na vrstu i vrednost ortackog udela. Upravljanje ortaklukom ortaci mogu poveriti poslovodji ortakluka. To moze biti jedan od ortaka ili nekoliko ortaka ili neko trece lice.

3.- Podnosenje izvestaja i polaganje racuna je duznost svakog ortaka, ako uprava ortaklukom pripada svim ortacima zajedno. Poslovodja ortakluka je duzan da uredno vodi knjige o poslovanju ortakluka, da podnese izvestaj o radu i polozi racun o poslovima ortakluka u rokovima predvidjenim ugovorom, ili krajem svake godine ili prestankom ortakluka. 4.- Naknada stete prouzrokovane ortakluku je duznost svakog ortaka ako ne postupa sa paznjom dobrog domacina. Zbog povrede ove obaveze odgovara za stetu koju prouzrokuje ortakluku. Ova krivica ortaka se uvek pretpostavlja. 5.- Snosenje gubitka ortakluka je obaveza svakog ortaka kada ortakluk posluje sa gubitkom. Ni jedan ortak, osim onog ciji se udeo sastoji iskljucivo u radu, ne moze biti oslobodjen te obaveze ugovorom, a da ne izgubi svojstvo ortaka ili dovede u pitanje punovaznost ugovora. Mera u kojoj ce svaki ortak ucestvovati u snosenju gubitka odredjuje se ugovorom. Ako ugovorom nista nije predvidjeno u vezi s tim vazi isto pravilo kao i za podelu dobiti. B.- Prava ortaka su: 1) Podela dobiti 2) Pravo na naknadu troskova u vezi sa obavljanjem poslova ortakluka. 1.- Ucesce u podeli dobiti je pravo koje imaju svi ortaci. Ortacka dobit je onaj deo ortacke imovine koji ostaje kad se odbiju ortacki udeli, troskovi poslovanja ortakluka i sve ono sto predstavlja obaveze ortakluka. Ni jedan ortak se ne moze lisiti prava da ucestvuje u podeli ortacke dobiti a da ne izgubi svojstvo ortaka. U suprotnom ugovor o ortakluku je nistav. Mera u kojoj ce ortaci ucestvovati u podeli dobiti odredjuje se ugovorom, a moze se odrediti jednako i nejednako procentualno ucesce svakog ortaka u podeli dobiti. Ako ta mera nije ugovorom odredjena, dobit se deli: Po jednom shvatanju srazmerno ortackim udelima Po drugom shvatanju, na jednake delove bez obzira na visinu uloga. Ako ugovorom nije drugacije odredjeno ili ne proizilazi iz prirode posla, dobit ortakluka deli se po prestanku ugovora. U slucaju kad ortaci nisu u stanju da odluku o podeli dobiti ortakluka donesu jednoglasno, izmedju njih dolazi do spora koji se razresava sudskom odlukom. 2.- Naknada troskova u vezi sa obavljanjem poslova ortakluka je pravo koje pripada svakom ortaku. Pre svega to je pravo na naknadu nuznih troskova (primer, putni troskovi). U ove troskove ne ulazi naknada za rad ortaka koji poslove obavlja. Posredno dejstvo ugovora o ortakluku Ovo dejstvo dolazi do izrazaja u vezi sa poslovanjem ortakluka a tice se ne samo ortaka, nego i trecih lica koja stupaju u pravne odnose sa ortaklukom. a) Kad poslove ortakluka obavljaju svi ortaci zajedno onda oni obavezuju ortakluk.

b) Ako je obavljanje poslova ortakluka povereno poslovodji ortakluka, on ima polozaj punomocnika ortakluka. Tada ortakluk obavezuju poslovi koje je poslovodja preduzeo u ime i za racun ortaka. Svaki ortak odgovara za obaveze ortakluka celom svojom imovinom.a ne samo vrednoscu glavnice unete u ortakluk na ime ortackog udela. Ako ugovorom koji je zakljucen sa trecim licem solidarna odgovornost ortaka nije predvidjena, niti je u pitanju nedeljiva obaveza, onda na svakog od ortaka pada deo odgovornosti za izvrsenje obaveze srazmerno njihovom broju. Prestanak ugovora o ortakluku Ugovor o ortakluku prestaje: 1) Protekom vremena koje je ugovorom odredjeno kao vreme njegovog trajanja kao i izvrsenjem posla koji je bio cilj ortakluka. Ako po isteku ugovorom odredjenog vremena ili po izvrsenom poslu ortaci nastave da obavljaju poslove u istom sastavu, smatrace se da su se precutno sporazumeli da ortakluk nastave i posle isteka ugovorenog vremena, odnosno, i po izvrsenom poslu. 2) Kad sva ortacka glavnica propadne ili kad cilj ortakluka postane nemoguc ili zakonom zabranjen. 3) S obzirom da je ugovor o ortakluku po pravilu ugovor intuitu personae, on moze prestati usled smrti ortaka. To ce biti slucaj kad su ugovor o ortakluku zakljucila dva ortaka. Ako je ugovor o ortakluku zakljucilo vise lica, pa jedno od njih umre, a u ugovoru nije drukcije odredjeno, ugovor o ortakluku ce ostati na snazi u odnosu na ostale ortake. 4) Isto dejstvo ima i pot .

You might also like