UNIVERZITET U TUZLI FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK: HISTORIJA

Zemaljski Ustav 1910. godine

Referat

Student: Alen Rahmanovi Tuzla, decembar 2012. godine

Mentor: Salkan Uianin

UVOD Nakon smirivanja diplomatske krize nastale aneksijom Bosne i Hercegovine, zemaljska vlada otvorila je pitanje stvaranja ustava BiH. Nakon dugih i spornih priprema te jedne ustavne ankete car Franjo Josip je konano 17.februara 1910.g. sankcionirao Zakone o ustavnim uredbama za BiH. Ustavni poredak u BiH reguliran je 1910.g. godine sa est zakona koji predstavljaju cjelinu: (1) Zemaljski ustav (statut); (2) Izborni red; (3) Saborski poslovni red; (4) Zakon o drutvima za BiH; (5) Zakon o skupljanju za BiH; i (6) Zakon o kotarskim vijeima. Tako je po Ustavu BiH ostala jednistveno podruje i predstavljala je posebnu upravnu jedinicu (territorium speratum), podruje zajednike uprave dviju drava Monarhije. Ovaj posebni pravni subjektivitet BiH izraavao se djelimino kroz sabor, a potpuno kroz vlastiti pravni poredak

Nakon diplomatskog i unutranjo-politkog sreivanja aneksione krize ostalo je i dalje otvoreno pitanje dravno-pravnog ukljuivanja Bosne i Hercegovine u postojeu ustavnu strukturu Dvojne Monarhije. U proglasu aneksije car je obeao narodu BiH ustav. Kako je aneksija prola uglavnom bez teih politikih posljedica u zemlji, a diplomatska kriza se smirivala, vlada je poetkom 1909.g. zapoela pripreme za donoenje ustava. Nakon dugih i spornih priprema te jedne ustavne ankete car Franjo Josip je konano 17.februara 1910.g. sankcionirao Zakone o ustavnim uredbama za BiH. Zemaljski ustav (statut) za BiH sveano je proglaen u velikoj dvorani Zemaljske vlade u Sarajevu 20.februara 1910.g. Sveano proglaenje Ustava izvrio je zemaljski poglavar Marjan Varesanin pred svim lanovima vlade, viim inovnicima i predstavnicima graanskih i vojnih vlasti, poglavarima svih vjerskih zajednica, predstavnicima gradske opine, autonomnih oblasti i korporacija kao i drugim uglednim graanima. Ustavni poredak u BiH reguliran je 1910.g. godine sa est zakona koji predstavljaju cjelinu: (1) Zemaljski ustav (statut); (2) Izborni red; (3) Saborski poslovni red; (4) Zakon o drutvima za BiH; (5) Zakon o skupljanju za BiH; i (6) Zakon o kotarskim vijeima. Bosanski ustavni poredak se zasnivao na ideji tkz. piramidalne ustavnosti, prema kojoj se prvobitna minimalna ustavna prava, zajamena ovim zakonom, imaju postepeno proirivati i u vidu poklona povremeno davati narodu. Ovakav koncept ograniene ustavnosti bio je po zvaninom tvrenju, logina posljedica kulturne zaostalosti naroda u BiH. Mada je u Ustavu BiH-a definirana kao jedno jedinstveno zasebno upravno podruje, vrhovna upravna vlast ostala je u nadlenosti zajednikog ministarstva finansija u Beu i inovnike Zemaljske vlade u Sarajevu kao njegove agencije. Ustav i njegovi pratei zakoni uveli su u politiki ivot zemlje tri nove institucije: Sabor, Zemaljski savjet i kotarsko vijee. Uz to je bilo neophodno zakonski garantirati osnovna graanska prava i regulirati javno udruivanje i sakupljanje, jer se bez toga ne bi mogao ostvariti ni onaj minimum parlamentarnog ivota za koji je ustavom stvoren izvjestan prostor. Prema tome sistem bh. ustava obuhvao je etiri pitanja: sabor sa njegovim izbornim redom, zemaljski savjet, kotarsko vijee i opa graanska prava. Prema izbornom saborskom redu graani su po konfesionalnoj pripadnosti bili podjeljeni u tri kurije. Tako je svakoj etniko-vjerskoj grupi osiguravan odreeni broj zastupnikih mjesta, srazmjerno njenoj brojnosti i udjelu u ukupnom stanovnitvu zemlje.U saboru su birana 72 zastupnika tako to je katolicima pripadalo 16, muslimanima 24 i pravoslavcima 31 mandat te jevrejima jedan, a mandat zastupnika trajao je pet godina. Aktivno briko pravo imali su svi bosansko-hercegovaki pripadnici mukog spola koji su na dan izbora navrili 24 godine. Vlada je oigledno eljela osigurati jedan konzervativan sabor. Mada je to nain izbora sabora u osnovi osiguravao, vlada se za svaki sluaj osigurala lanom 35. Ustava, po kojem sabor ne smije opiti sa drugim predstavnitvima niti smije izdavati kakve objave.

Zemaljski savjet je kao poseban organ preuzeo u takvim uvjetima sve poslove komuniciranja sabora sa ostalim organima vlasti. Ovaj savjet od devet lanova (etiri pravoslavca, tri muslimana i dva katolika) birali su saborski zastupnici iz svoje sredine za sav saborski red. Zemaljski savjet je imao pravo na zahtjev Zemaljske vlade dati izjave ili miljenj o takvim javnim poslovima u kojima Bosna i Hercegovina ima dijela. Vlada obje drave Monarhije mogu sporazumno preko zajednikog ministarstva finansija pitati Zemaljski savjet ili se on moe istim putem obraati na njih istovjetnim predstavkama. Predsjednik Sabora je jednovremeno bio i predsjednik Zemaljskog savjeta. Zajedno sa Ustavom donijet je i Zakon o kotarskim vijeima, kojima su ukinuta dotadanji kotarski upravni medlisi i uvedena kotarska vijea kao neka vrsta izbornih samoupravnih organa. Izbor kotarskih vijea vren je takoer po konfesionalnom kljuu. Jedan mandat dolazio je na 1.500 pripadnika odreene konfesije u seoskim opinama i na 750 pripadnika u gradovima. Mandat lanova vijea trajao je est godina. Svaki izabrani vijenik ukoliko nije stariji od 60 godina ili nije bolestan, morao je obavezno prihvatiti mandat. Kotarsko vijee nije moglo raspravljati ni odluivati o pitanjima koja se tiu cijele zemlje. Njegov se zadatak svodio na uestovanje u upravi javnih poslova kotara. Ograniena nadlenost a naroito ograniena sredstva kojima je vijee raspolagalo inili su ovaj autonomni organ politiki beznaajnim. Vlada je mogla raspustiti kotarsko vijee ako zanemari dunost. U tom sluaju morali su u roku od tri mjeseca raspisati izbore za novo kotarsko vijee. Kao neka vrsta dekoracije u bh. ustav mehaniki je prenijet lan 142. austrijskog temeljnog dravnog zakona od 21. decembra 1867, koji je sadravao odredbe o graanskim pravima. lanovi od 2 do 30 ustava sadre odredbe o graanskim slobodama poznate iz veine buroaskih ustava i deklaracija o pravima. Poseban znaaj imao je lan 11. kojim je svim zemaljskim pripadnicima garantovano uvanje narodne osobine i jezika. lanom 20. imala je Zemaljska vlada pravo da u sluaju rata nemira ili veleizdajnikih akcija suspendira graanska prava navedena u Ustavu. Tako je po Ustavu BiH ostala jednistveno podruje i predstavljala je posebnu upravnu jedinicu (territorium speratum), podruje zajednike uprave dviju drava Monarhije. Ovaj posebni pravni subjektivitet BiH izraavao se djelimino kroz sabor, a potpuno kroz vlastiti pravni poredak. Kao tree dravno-pravno tijelo u okviru Monarhije, BiH nije mogla ni poslije aneksije i ustava neposredno uestovati u zajednikim poslovima na nivou, Austo-Ugarske kao realne i personalne unije. Meutim ve samo osnivanje i funkcija Zemaljskog savjeta posredno su ukazivali na potrebu da se i u tom pogledu postepeno u budunosti osigura odreeno mjesto Bosni i Hercegovini. Bez obzira na sva ogranienja bh. sabor je prestavljao pozornicu u okviru novih formi granskog politikog ivota u BiH.