DEFINIRANJE I VREDNOVANJE POSTIGNUA UENIKA

kolovanje ima smisla ako dijete pripremi za ivot. Da bi se to ostvarilo dijete treba stei razliita znanja, vjetine i sposobnosti u okviru akademskog, emocionalnog i psihomotorikog podruja. Ta znanja, vjetine i sposobnosti su ciljevi odgojno-obrazovnog rada. Vano je stalno provjeravati mogu li i da li djeca postiu oekivane kompetencije. to ee sudionici odgojno-obrazovnog procesa (uenici, uitelji, roditelji) dobivaju povratne informacije o kvaliteti svoga rada (uenja, pouavanja), kvalitetnije e raditi. Vrednovanje postignua uenika ima smisla ako ima jasno definiran cilj. Rezultat vrednovanja uvijek treba odgovoriti na neko pitanje. Kada je cilj selekcija, on odgovara na pitanje: Tko e biti uspjeniji koga izabrati?. Kada je cilj motivacija, odgovara na pitanje: to slijedee trebam uiniti?. Sve do 7. razreda O najvaniji cilj vrednovanja postignua uenika je podizanje kvalitete njegovog rada i razvijanje motivacije za uenje. Da bi to bilo ostvarivo uenik treba dobiti odgovore na slijedea pitanja: to se od mene oekuje? (to moram znati i umijeti, to sam kvalitetno nauio?, to trebam nauiti jo kvalitetnije?, to trebam initi da bih to postigao? Da bi vrednovanje postignua uenika imalo smisla ono treba sadravati odgovore upravo na ova pitanja i omoguiti definiranje daljnjih oekivanja od djeteta i planiranje (prilagoavanje) daljnjeg pouavanja. Postoje dvije vrste vrednovanja postignua uenika: sumativno i formativno. Sumativno vrednovanje predstavlja procjenu ishoda uenja/pouavanja: govori o kvaliteti uenikovog znanja nakon poduke, ali i o kvaliteti poduke. Provodi se na kraju odreenog obrazovnog razdoblja ili na kraju obrade nastavne cjeline. Formativno vrednovanje predstavlja procjenu predznanja (inicijalne provjere) i znanja koje je usvojeno tijekom dijela poduke. Njegov rezultat predstavlja povratnu informaciju i ueniku i uitelju o tome koji dio gradiva je dobro nauen, a na kojem treba jo raditi - predstavlja polaznu osnovu za daljnje pouavanje. to su ea i kvalitetnija formativna vrednovanja, kvalitetnija je nastava i vea je motivacija za uenje i postignua uenika, kako u osnovnoj, tako i u srednjoj koli. Naime, uenici najbolje napreduju kada tono znaju to rade dobro, a to loe. Tada mogu ispraviti ono to je loe. Isto tako uitelji moraju znati koliko je djelotvoran konkretni nain pouavanja da bi ga unaprijedili. Pouavanje se mora temeljiti na onome to uenici ve znaju i to mogu nauiti, a ne na oekivanjima odraslih. Ako vrednovanje pokae da dio gradiva nije kvalitetno usvojen, treba ga dodatno obraditi s uenikom (uenicima) i nakon toga ponoviti vrednovanje, ali koristei nove materijale za provjeru. Tako se moe utvrditi napredak uenika . Ako i nakon toga znaajan broj uenika (odn. pojedini uenik) i dalje ne uspijeva uspjeno savladati neki pojam, znai da je taj pojam preteak ili da metode pouavanja nisu primjerene. Da bi uenici napredovali treba utvrditi mogunosti i potrebe pojedinca, a ne razreda u cjelini (diferencijacija). Upravo to se postie kroz formativno mjerenje koje je osnova za individualizirano pouavanje (djeci se omoguava da vlastitom brzinom savladavaju nastavni program). I uenik koji dobije odlian moe dobiti preporuku da na neemu jo poradi. Uenik koji dobije nedovoljan moe dobiti i informaciju o onome to je uspjeno savladao. Tako ima priliku doivjeti barem djelomian uspjeh to pozitivno djeluje na njegovo samopouzdanje i samopotovanje i na motivaciju za uenje. Kvalitetno formativno vrednovanje povoljno djeluje na uenikov napredak u uenju, njegove stavove i uvjerenja i djelotvornost pouavanja samo ako se provodi na nain da ga uenici smatraju korisnim za njih same, a ne orujem protiv njih. Zbog toga je vano uenicima objasniti svrhu kako formativnog, tako i sumativnog vrednovanja i naglasiti im da im ono pomae u uenju (na vrijeme dobiju informaciju o kvaliteti svoga rada). Zbog toga se ocjena nikada ne smije koristiti kao sredstvo discipliniranja, ve iskljuivo kao povratna informacija o kvaliteti uenikovog znanja i kvaliteti pouavanja!!! Da bi se formativno vrednovanje moglo provoditi, uitelj mora biti sposoban samostalno izraditi razliite instrumente za vrednovanje razliitih razina znanja i jasne i objektivne kriterije Definiranje i vrednovanje postignua uenika, Elvira Nimac, prof. psiholog

vrednovanja. Kvaliteta instrumenata i postupaka za vrenovanje postignua ovisi o formuliranju ciljeva pouavanja. Ciljevi pouavanja su definirani u nastavnom planu i programu: uz svaku nastavnu jedinicu definirana je oekivana kompetencija uenika. Te kompetencije predstavljaju obrazovne standarde koji se koriste u strukturiranju pouavanja (usmjeravaju nastavni proces). Da bi mogli biti provjerljivi (izmjerljivi) ciljevi pouavanja moraju biti operacionalizirani: definirani u terminima opaljivog ponaanja (treba tono definirati to e uenik uiniti ili rei, a na temelju ega emo zakljuiti da je postigao znanje odreene razine). Time se postie vea objektivnost procjene i postaje mogua evaluacija nastavnog procesa. Onda kada su kompetencije definirane apstraktnim terminima, ne mogu se direktno opaati, pa je vea subjektivnost vrednovanja i mogunost samozavaravanja (i uenika i uitelja). Dokazano je da se uspjeh u uenju poveava kad su oekivana postignua svima jasna. Prilikom vrednovanja postignua uenika najlake je procijeniti najniu razinu znanja i to se najee ini. Daleko je tee procijeniti razinu vjetina i sposobnosti, kojoj treba teiti. Temeljito planiranje provjeravanja znanja omoguit e obuhvaanje razliitih razina znanja. Onda kada se precizno i jasno definiraju oekivani ishodi uenja, lake je kasnije birati zadatke kojima e se provjeravati kvaliteta znanja razliitih razina. SUBJEKTIVNO nauiti osnovna pravila pristojnog ponaanja u zajednici: pozdravljanje, ispriavanje, iskazivanje molbe razumjeti potrebu odgovornog izvravanja svojih obaveza OBJEKTIVNO Opisati osnovna pravila pristojnog ponaanja (razina dosjeanja) Navesti reenice koje se koriste u situacijama pozdravljanja (jutro, dan, vee), ispriavanja i iskazivanja molbe u razliitim ivotnim situacijama (razina dosjeanja) Objasniti zato je vano koristiti pravila pristojnog ponaanja (razina shvaanja) Primjenjivati osnovna pravila pristojnog ponaanja (razina primjene) Navesti ime se bave lanovi njegove ue obitelji (razina dosjeanja) Navesti svoje dunosti (razina dosjeanja) Objasniti rije zanimanje (razina shvaanja) Objasniti zato je korisno da svatko izvrava svoje dunosti (razina shvaanja)

Da bi se to kvalitetnije definirali specifini ciljevi i na temelju toga uspjenije planirao tijek nastavnog procesa i procjena ishoda uenja od koristi je Bloomova taksonomija znanja (1956., Bloom i Krathwohl; 2001., promijenjena verzija, Anderson i Krathwohl) u kojoj su kategorizirani edukacijski ciljevi na kognitivnom podruju. To je jedna od najprihvaenijih klasifikacija znanja. Razine znanja poredane su hijerarhijski, poevi od onih koje zahtijevaju jednostavnije misaone operacije (memoriranje), preko razumijevanja i primjene do najsloenijih (analiza, evaluacija i sinteza). U promijenjenoj verziji je zamijenjena hijerarhija dvije najvie razine znanja i umjesto imenica koriste se glagoli, ime je naglaen procesni karakter uenja. Primjedbe upuene taksonomiji su da nije dokazan hijerarhijski odnos (kod tri posljednje razine) i da se pojedine razine znanja djelomino preklapaju (to ne umanjuje njenu praktinu vrijednost). Uz svaku kategoriju (razinu) znanja opisani su iri ciljevi pouavanja i glagoli koji opisuju uenikova konkretna ponaanja koja su vidljivi iskaz postignute kompetencije na odreenoj razini. Postoje razliite tehnike za prikupljanje podatakaka radi vrednovanja postignua uenika: standardne provjere znanja, pisanje eseja, postavljanje pitanja otvorenog tipa, testovi (standardizirani), praktini zadaci, promatranje i biljeenje uenikovog rada tijekom nastave, dijagnostiki upitnici (ek liste i skale procjene), razgovor uenika i uitelja, portfolije (zbirke uenikih radova). Da bi se moglo planirati daljnje pouavanja vanije je utvrditi to djeca znaju i mogu, nego to ne znaju i ne mogu. Da bi to bilo mogue treba promatrati ponaanje djeteta (kako izvrava zadatake) u situacijama koje su mu dobro poznate, u kojima je oputeno i ima mogunost pokazati svoje znanje na razliite naine i treba pratiti njegov napredak u odreenom podruju. Definiranje i vrednovanje kompetencija uenika, Elvira Nimac, prof. psiholog 2

Stoga je nuno kontinuirano ocjenjivanje uenika tijekom razliitih aktivnosti, a to znai i tijekom procesa uenja. Tehnika promatranja i biljeenja zapaanja o radu i ponaanju uenika korisna je za utvrivanje naina na koji dijete ui pojedino gradivo. Uitelj tijekom nastave 5-15 min. diskretno promatra rad jednog djeteta i biljei vane podatke u obrazac koji je unaprijed pripremljen za to (podsjeaju na to to treba pratiti i pruaju preglednost i jasnou podataka), te na temelju zapaenih podataka odmah radi plan daljnjeg pouavanja. Pri tome je vano biljeiti podatke koji se odnose na akademsko, socijalno i emocionalno podruje. Podaci se trebaju zabiljeiti to ranije da ne bi dolo do zaboravljanja i iskrivljavanja. Vano je unaprijed odrediti cilj promatranja (ponaanje koje e se promatrati), nain pravljenja biljeki, u kojem vremenskom periodu e se promatranje vriti i pripremiti obrazac za voenje biljeki. Dobiveni podaci su povjerljivi i o njima se raspravlja iskljuivo s djetetom i njegovim roditeljima i to na individualnim razgovorima. Tijekom jednog nastavnog sata moe se pratiti 1-4 uenika. ek liste (popisi ponaanja) su instrumenti koji omoguuju jednostavno biljeenje rezultata opaanja uenikove aktivnosti. One predstavljaju popis ponaanja koja se opaaju. Uz svako ponaanje nalazi se rubrika u koju se stavi oznaka (krii, kvaica) je li prisutno ili ne. Ponaanja se mogu popisati u redosljedu u kojem se pojavljuju prilikom stjecanja pojedine kompetencije. Takve ek liste omoguuju jednostavno praenje napretka uenika u stjecanju neke kompetencije. VREDNOVANJE POSTIGNUA NA AFEKTIVNOM PODRUJU (razina PRIHVAANJA i REAGIRANJA, prema Krathwohl) Ime i prezime uenika:___________________________ 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Paljivo i bez prekidanja slua uitelja. Paljivo i bez prekidanja slua druge uenike. Izraava pozitivan stav prema uenju. Izraava neslaganje s drugima potujui drugaije miljenje. (tolerantan je) Izvrava postavljene zadatke (ne treba ga poticati). Donosi pribor. Pie domae zadae. Postavlja pitanja o onome to se radi (gradivu) pokazuje interes za predmet. Trai objanjenja za ono to mu nije jasno. Datum:________________

10. Pristojno odgovara na postavljena pitanja. 11. Daje prijedloge prilikom rjeavanja razrednih problema. 12. Dobrovoljno se javlja za pojedine zadatke. 13. Pomae drugima. Definiranje i vrednovanje kompetencija uenika, Elvira Nimac, prof. psiholog 3

14. Potuje kolska pravila. Uitelj:_______________________________ Instrument slian ek listama su skale procjene. U njima su takoer popisana ponaanja koja se opaaju, a koja predstavljaju opaljivu manifestaciju neke kompetencije (ili dijela kompetencije), ali su uz svako ponaanje navedeni stupnjevi u kojem je ono izraeno. SKALA PROCJENE PONAANJA PREMA LANOVIMA GRUPE Datum:_________________ Ime i prezime uenika:_____________________________

Zadatak:__________________________________ SURADNJA Dogovaram se sa ostalim lanovima tima. Potujem tue miljenje. Doputam ostalima da govore i rade. Govorim smireno (ne viem). Koristim samo pristojne rijei. Ako je potrebno, pomaem drugima. Ako je potrebno, posuujem svoj pribor. Ako ne mogu udovoljiti neijem zahtjevu, to radim na pristojan nain. Srednja ocjena za suradnju:
jako esto esto povremeno rijetko jako rijetko

5 5 5 5 5 5 5 5 5

4 4 4 4 4 4 4 4 4

3 3 3 3 3 3 3 3 3

2 2 2 2 2 2 2 2 2

1 1 1 1 1 1 1 1 1

Kvalitetno formativno vrednovanje uvijek treba unaprijed planirati i ima slijedee faze: 1) zadaci (kompetencije) se podijele na to manje dijelove kako bi mogla biti izmjerena efikasnost uenika u svakom pojedinom dijelu zadatka (analizirati nastavni program i ralaniti ga na to manje i to konkretnije kompetencije) 2) precizno se odredi to su pokazatelji uspjeha i neuspjeha na svakom pojedinom zadatku (zadovoljavajui uinak-kriterij) 3) izabere se odgovarajui postupak ili tehnika mjerenja uinka u odnosu na unaprijed utvreni ishod uenja (kompetenciju). Nastavna cjelina: Decimalni brojevi 5. a 1. 21. datum Ante Anti Ivan Ivi itati i pisati Zaokruivati Usporeivati Oduzimati Ukupno Zbrajati Mnoiti Ocjena 4 Dijeliti 11. 5. 14. 5. 16. 5. - + +

aktivnost

Definiranje i vrednovanje kompetencija uenika, Elvira Nimac, prof. psiholog

Bodovi

ocjena 2 3 4 5

Priprema kvalitetnog formativnog mjerenja zahtijeva puno vremena, to je preopsean posao za pojedinog uitelja. Taj posao kvalitetno mogu obaviti uitelji iz veeg broja kola zajedno. Ocjena grubo govori o tome to uenik okvirno zna: kojoj iroj skupini pripada s obzirom na znanje. Ne govori to on konkretno zna: to moe ili ne moe raditi. Stoga bi uitelj trebao s djetetom razgovarati o svakoj informaciji o kvaliteti njegovog znanja. Tako dijete stjee realistinu sliku o svome znanju i napredovanju. Jako je vano nakon opaanja djetetovog ponaanja sjesti s njim nekoliko minuta i raspraviti o onome to je opaeno, a razgovor bi trebao zavriti izradom zajednikog plana za daljnje aktivnosti radi poboljanja postignua. Plan izrauju zajedno uitelj i uenik. Razgovor treba voditi u oputenoj atmosferi kako bi dijete bilo u stanju bez straha iznositi svoje misli i predlagati rjeenja. Osobito su korisni esti i kratki razgovori. Da bi razgovor imao smisla vano je unaprijed definirati cilj razgovora i pripremiti pitanja, te se usredotoiti na jednu konkretnu aktivnost/osobinu/kompetenciju. Korisno je postavljati pitanja o razumijevanju gradiva, nainu na koji ga dijete ui, o dijelovima gradiva koje ne razumije i treba mu pomo, njegovim interesima i onome to bi jo elio nauiti. Tijekom razgovora treba koristiti biljeke voene tijekom opaanja, ek liste, skale procjena i mape uenikih radova. Tijekom razgovora treba koristiti biljeke voene tijekom opaanja, ek liste, skale procjena i mape uenikih radova. Djetetu treba kratko i jasno rei to se od njega oekuje. Poto je uloga roditelja u poticanju djece na kvalitetniji rad nezamjenjiva, roditelji bi trebali biti aktivni sudionici u procjenjivanju znanja svoje djece. Poto su u tradicionalnoj koli roditelji pasivni primatelji informacija o uspjehu svoga djeteta, oni esto nemaju realnu predodbu o mogunostima i kvaliteti znanja svoga djeteta i odgovornost za djetetov neuspjeh prebacuju na kolu. Zbog toga je vano povremeno obaviti razgovor sa roditeljima i djetetom (zajedno), tijekom kojega bi ih se informiralo o ciljevima uenja, aktualnom postignuu uenika i koracima koje bi bilo dobro poduzeti kako bi situacija bila jo bolja. Tijekom razgovora vano je povremeno provjeravati kako su uenik i roditelj razumjeli ono o emu se govori, kako ne bi dolo do nesporazuma. Pri informiranju uenika i roditelja korisna je mapa uenikih radova (portfolij): fascikl u kojem su reprezentativni primjerci uenikovih radova koji su sakupljani tijekom dueg razdoblja i koji pokazuju njegov napredak. Kada roditelj vidi konkretne primjere radova svoga djeteta ima realniju predodbu o njegovom postignuu i mogunostima. Mada je korisnost formativnog vrednovanja dokazana, kod nas dominira sumativno vrednovanje uz koritenje standardnih pismenih i usmenih provjera znanja. Alternativni oblici biljeenja i provjere znanja dominiraju u reformiranim kolama. U Finskoj uenici mogu biti opisno ocjenjivani do 8. razreda (O traje 9 godina; obino se brojane ocjene poinju koristiti u 5. razredu, ali su popraene opisnim ocjenama). Slino je u vedskoj. Te zemlje su u Pisa projektu postigle najbolje rezultate.

Definiranje i vrednovanje kompetencija uenika, Elvira Nimac, prof. psiholog

Tradicionalne metode ocjenjivanja Naglasak na onome to uenik moe i zna Kontinuirano i kumulativno Tijekom procesa uenja (sastavni je dio pouavanja) Planiranje daljnjeg puavanja se u potpunosti temelji na rezultatima procjene i individualno je Osigurava se uspjeh u uenju za svako dijete (osjeaj napredovanja) Razliite metode procjene znanja U razliitim situacijama Viedimenzionalno (usredotoenost na akademska, socijalna i emocionalna postignua) Odgovori uglavnom otvorenog tipa Kvaliteta znanja se procjenjuje u odnosu na definirani cilj Prati se napredak djeteta (usporeuje se sa samim sobom) Uenici sudjeluju u ocjenjivanju Znaenje ocjene je jasno uenicima, roditeljima i uiteljima Uenici postaju samostalniji i nezavisniji Usredotoenost na proces uenja Roditelji su partneri u procesu procjene

Suvremene (alternativne) metode ocjenjivanja Naglasak na onome to uenik ne moe i ne zna (istiu se uenikove slabosti i neuspjesi) U odreenim vremenskim razmacima Izdvojeno od procesa uenja Planira se za itav razred i ne vodi se dovoljno rauna o procjeni (kvaliteti aktualnog znanja uenika) Velik broj djece osjea se neuspjenim Pismene i usmene provjere znanja U jednoj (ispitnoj) situaciji Jednodimenzionalno (usredotoenost na akademska postignua, uz zanemarivanje emocionalnih i socijalnih) Odgovori uglavnom izborni (samo jedan odgovor je toan) Ocjena se odreuje u odnosu na normu Dijete se uporeuje s drugom djecom Ocjenjuje samo uitelj Znaenje ocjene roditeljima i uenicima esto nije jasno Uenici su ovisni o vanjskoj procjeni i ekstrinzino motivirani Usredotoenost na uspjeh (ocjenu) Roditelji i uitelji se esto doivljavaju kao suprotstavljene strane.

Kompetencije se mogu provjeravati na razliite naine: usmeno, pismeno kroz eseje, standardne pisane provjere znanja, izvoenje aktivnosti, suradniko uenje, rad na projektima i diskretno promatranje djeteta u razliitim aktivnostima. Svaka ova metoda ima svoje prednosti i nedostatke. Kombiniranjem razliitih naina provjere znanja dobit emo cjelovitu sliku stvarnih mogunosti djeteta i kvalitete znanja. U motivacijskom smislu osobito je korisno praenje napredovanja uenika. Meutim, poto i slabije uenike treba nauiti da realistino gledaju na svoje sposobnosti i kompetencije, procjena uspjenosti uenja ne moe se temeljiti samo na praenju napretka, ve se treba vjeto kombinirati jedan i drugi pristup. Ishode pouavanja (kompetencije) korisno je podijeliti na: bitne: posebno su vani i trebaju ih savladati svi uenici, pa se formalno mjere popratne: poeljni su i ne mjere se formalno-uenik moe biti nagraen ekstra ocjenom Rezultat vrednovanja postignua moe se izraziti: brojanom ocjenom, kvantitativnim opisom znanja (npr. Tono je rijeio 15 od 20 zadataka u zbrajanju.), kvalitativnim opisom znanja (npr. Ana zna zbrajati do10.), stupnjem usvojenosti znanja (npr. Ana je uspjeno rijeila 70% zadataka zbrajanja do 10.) I dihotomnim izrazom usvojio ili nije usvojio odreeno znanje (odredi se kriterij uspjenosti i znanje je usvojio onaj uenik koji zadovolji taj kriterij: npr. Tablica mnoenja je uspjeno savladana ako uenik rijei 90% zadataka.) Bez obzira na metode vrednovanja postignua uenika, naela dobrog vrednovanja su: 1) vrednovanje zapoinje odreivanjem cilja - pri njegovom oblikovanju treba misliti na njegov utjecaj na uenje i pouavanje 2) tehnika vrednovanja je samo sredstvo za prikupljanje podataka 3) prikupljene podatke treba paljivo obraditi i protumaiti 6 Definiranje i vrednovanje kompetencija uenika, Elvira Nimac, prof. psiholog

4) protumaiti podatke i planirati daljnje korake na temelju njih trebaju uenici i uitelji zajedno Izvori informacija: Grgin T., KOLSKA DOKIMOLOGIJA, Slap, Jastrebarsko, 1994. Grgin , EDUKACIJSKA PSIHOLOGIJA, Jastrebarsko, Slap, 1997. Vizek-Vidovi V., Vlahovi-teti V., Rijavec M., Miljkovi M., PSIHOLOGIJA OBRAZOVANJA, IEP, Zagreb, 2003. Dryden G., Vos J., REVOLUCIJA U UENJU, Educa, Zagreb, 2001. Jensen E., SUPERNASTAVA, Educa, Zagreb, 2003. Desforges C., "USPJENO UENJE I POUAVANJE - PSIHOLOGIJSKI PRISTUPI", Educa, Zagreb, 2001. Meyer H., "TO JE DOBRA NASTAVA?", Erudita, Zagreb, 2005. Green B., NOVE PARADIGME ZA STVARANJE KVALITETNIH KOLA, Alinea, Zagreb, 1996. Glasser W., SVAKI UENIK MOE USPJETI, Alinea, Zagreb Glasser W., KVALITETNA KOLA, Educa, Zagreb, 1994. Seminari: ITANJE I PISANJE ZA KRITIKO MILJENJE, Forum za slobodu odgoja KORAK PO KORAK, Puko otvoreno uilite Korak po korak

Definiranje i vrednovanje kompetencija uenika, Elvira Nimac, prof. psiholog