Professional Documents
Culture Documents
dr Mirko Rosi
Terapijska ishrana (terapijska dijeta ili medicinska terapijska ishrana) (def.) predstavlja definisanu ulogu hrane u tretmanu razliitih bolesti i drugih poremeaja zdravstvenog stanja. Terapijska ishrana podrazumeva i izmenu i prilagoavanje normalne (osnovne) ishrane trenutnim potrebema pojedinca u terapijske svrhe.
Razlozi za primenu medicinske terapijske ishrane su: odravanje i poboljavanje nutritivnog statusa, ispravljanje klinikih i subklinikih nutritivnih nedostataka, odravanje, smanjenje ili poveanje telesne mase, smanjenje optereenja pojedinih organa i organskih sistema, eliminisanje sastojaka hrane koji izazivaju alergijske reakcije, prilagoavanje normalne ishrane mogunostima organizma da prihvati, metabolie i eliminie pojedine sastojke hrane i druge supstance.
Ishrana se u bolnikim uslovima obavlja na osnovu plana israne koji sastavljaju strunjaci na osnovu prethodno definisanog nutritivnog statusa uz korienje:
podataka koje dobiju od pacijenta, njegovih lanova porodice ili odgovarajue medicinske dokumentacije (navike u vezi sa ishranom, posebni afiniteti ili odbojnost prema pojedinim vrstama hrane, alergije na hranu, izmene vezane razvoj osnovne bolesti, promene telesne mase i slino), klinikog nalaza (pregled, merenja, testovi, snimanja, dopunska dijagnostika) laboratorijskih analiza.
Tokom sprovoenja plana ishrane se kontinuirano prate svi relevantni parametri definisani na poetku bolnikog tretmana, kao i izmene koje mogu nastati usled (mogue) interakcije izmeu terapijske dijete i same (osnovne) terapije. Plan ishrane pacijent moe nastaviti da samostalno (ili uz asistenciju) primenjuje i van bolnice.
Osnovna bolnika dijeta (standardna, kuna, generalna, regularna ili puna dijeta) predstavlja osnovu svih terapijskih reima ishrane. Osnovna bolnika dijeta moe imati razliite oblike (prema potrebama bolesnika). Pr. Posle hirurke intervencije se primenjuje: 1. ista tena dijeta - unos hranljivih materija u obliku bistrih rastvora koji ne iritiraju, ne stvaraju gasove i nemaju metabolike rezidue. Ova dijeta obezbeuje 400-500 kalorija dnevno i (pored kalorija) deficijentna je u proteinima, mineralima i vitaminima 2. puna tena dijeta - dodavanje vonih sokova i (ako se primenjuje due od 48 sati) dodataka za poveanje sadraja proteina i podizanje kalorijske vrednosti 3. meka ishrana - odgovara normalnoj ishrani iz koje su eliminasana vlakna biljnog i ivotinjskog porekla (teko se vare) 4. laka regularna dijeta postepeno uvoenje vrste hrane 5. osnovna dijeta - sva lako svarljiva hrana
Osnovna bolnika dijeta se pretvara u specifinu terapijsku dijetu tako to se: poveava ili smanjuje energetska vrednost dijete, poveava ili smanjuje koliina vlakana koja se unose hranom, poveava ili smanjuje koliina pojedinih sastojaka hrane, menja broj i koliina obroka u toku dana, iz ishrane iskljuuju namirnice koje izazivaju odreene reakcije (alergije, stvaranje gasova).
Naziv terapijske dijete se definie prema vrsti modifikacije osnovne bolnike dijete koja podrazumeva tretman takvog pacijenta. Izmene koje pretvaraju osnovnu bolniku dijetu u terapijsku dijetu mogu biti: kvalitativne - menja se vrsta hrane (ili njena konzistencija) kvantitativne - menjaju se samo koliine pojedinih sastojaka hrane ili ukupna kalorijska vrednost
Kvalitativne modifikacije osnovne bolnike dijete: dijeta bez laktoze, koja se primenjuje kod pacijenata kojima nedostaju enzimi za metabolisanje mlenog eera, dijeta bez glutena, koja se primenjuje kod pacijenata koji boluju od celijane bolesti, mehanika meka dijeta, koja se primenjuje kod pacijenata koji zbog patolokih izmena u usnoj duplji nisu u mogunosti da u ustima obrauju vrstu hranu, ishrana preko sonde, koja se primenjuje kod pacijenata kod kojih je neophodno premostiti odreene delove digestivnog trakta i izbei njihov kontakt sa hranom.
dijete sa izmenjenim unosom ugljenih hidrata dijete sa izmenjenim unosom masti dijete sa izmenjenim unosom proteina dijete sa izmenjenim unosom minerala i elektrolita
Ovim preprukama treba dodati i : potrebu smanjenja telesne mase do preporuenih vrednosti (vai za gojazne osobe) ishranu bogatu namirnicama koje sadre dosta vlakana povean unos antioksidantnih vitamina (vitamin C, vitamin E, beta-karoten) i oligoelemenata (selen, bakar, hrom, cink, magnezijum)
Da bi se postigli zadovoljavajui rezultati u prevenciji KVB potrebno je da se opisani reim ishrane primenjuje paralelno sa odgovarajuom fizikom aktivnou (najmanje 200kcal/dan). Fizika aktivnost predstavlja znaajnu komponentu u regulisanju i odravanju odgovarajue telesne mase (gojaznost je jedan od osnovnih faktora rizika kod KVB). Adekvatna fizika aktivnost (aerobna) dovodi do popravljanja biohemijskih parametara u krvi (korekcija lipidnog statusa). Ukoliko je kardiovaskularna bolest ve poela fizika aktivnost se mora definisati (intenzitet i uestalost) od strane lekara i prilagoditi trenutnom stanju kardiovaskularnog sistema bolesnika.
Tip 2 eerne bolesti (insulin-nezavisni dijabetes - nije uvek neophodna primena insulina)
produkcija insulina u endokrinom pankreasu moe biti poveana (hiperinsulinemija), normalna ili smanjena hiperglikemija ne nastaje zbog smanjenog stvaranja insulina ve zbog poveane rezistencije elija perifernih tkiva na insulin javlja se u starijoj ivotnoj dobi (obino posle etrdesete godine, moe nastati i kod mlaih ljudi) sve ee se javlja kod osoba enskog pola nasledni faktor stvara preduslove za nastanak i ovog tipa bolesti, pogotovo ako je udruen sa steenim faktorima rizika (1) gojaznou, (2) ishranom sa vikom masti i eera i manjkom dijetetskih vlakana, minerale i oligoelemente, i (3) slabom fizikom aktivnou razvoj znakova i simptoma je esto vrlo spor (bolest se ne utvrdi pre nastanka komplikacija) tretman pacijenata je baziran na kombinaciji odgovarajue terapijske dijete i adekvatne fizike aktivnosti, uz smanjenje telesne mase lekovi (oralna hipoglikemijska terapija i injekcije insulina) se primenjuju tek ako poetni tretman ne regulie glikemiju pacijenti sa tipom 2 dijabetesa ine preko 90% od ukupnog broja obolelih od dijabetesa
Pored osnovnih navedenih tipova eerne bolesti postoje i stanja koja se ne mogu uvrstiti u osnovnu klasifikaciju: dijabetes koji se javlja kod mladih (MODY) koji nastaje kod mladih osoba (po emu podsea na tip 1) dok po klinikim manifestacijama lii na tip 2 dijabetesa dijabetes koji se javlja u trudnoi (GDM) koji nastaje kod trudnica u kasnim fazama trudnoe i moe indikovati primenu insulinske terapije do zavretka trudnoe smanjenje otklanjanja glukoze iz krvi (IFG) kada je koncentracija glukoze u krvi vea od 110 mg/dl to poveava verovatnou nastanka oteenja velikih krvnih sudova.
U cilju praenja efekata terapijskog tretmana (terapijska dijeta, terapija lekovima, fizika aktivnost) kod pacijenata obolelih od eerne bolesti se sprovodi kontinuirani monitoring koji podrazumeva kontrolu: koncentracije glukoze u krvi i mokrai - svakodnevno koncentracije ketonskih tela u krvi i mokrai (znak poremeaja metabilizma lipida usled nedostatka glukoze u elijama) svakodnevno koncentracije hemoglobina A1C u krvi (vezuje glukozu) - svaka tri meseca lipidnog statusa (trigliceridi, holesterol, lipoproteini) povremeno koncentracije belanevina u mokrai
TERAPIJSKA DIJETA KOD OBOLELIH OD EERNE BOLESTI a. kontrola ukupnog energetskog unosa
energetska vrednost dnevnog unosa hrane treba da odgovara RDA standardima za zdrave osobe (20-30 kalorija dnevno po kilogramu je dovoljno za odravanje telesne mase) u sluaju gojaznosti (prekomerna telesna masa), koja se ee javlja kod dijabetesa tipa 2, se preporuuje postepeno smanjenje telesne mase kroz dnevnu redukciju energetskog unosa za 500 kalorija u odnosu na RDA standard (na ovaj nain se telesna masa smanjuje dinamikom od oko 2 kilograma meseno) kod pacijenata sa tek otkrivenim tipom 1 dijabetesa je ponekad potrebno poveati telesnu masu na poetku terapije
Nefrotski sindrom
karakterie gubitak glomerulske barijere koja spreava filtriranje proteina zbog ega dolazi do gubljenja znaajnih koliina proteina iz krvi mokraom (to se manifestuje smanjenjem serumskih albumina) i nastanka otoka (edema). cilj koji se eli postii terapijskom dijetom kod bolesnika sa nefrotskim sindromom je pozitivni bilans azota (dnevni unos koji e biti vei od dnevnog gubitka proteina mokraom). u poslednje vreme se vei znaaj pridaje kvalitetu unetih proteina (meso, jaja, mleni proizvodi) nego njihovoj koliini, pa se eljeni efekat postie i bez poveanja ukupnog dnevnog unosa proteina (0.8g/kg t.m.) prate se promene telesne mase i u sluaju njenog smanjenja postepeno se poveava dnevni energetski unos (u koracima od po 10%) sve do postizanja optimalne i stabilne telesne mase potrebni dnevni energetski unos kod dece obolele od nefrotskog sindroma je po pravilu vei nego kod odraslih (100 kcal/kg prema 25-50 kcal/kg TM) iako edem u nefrotskom sindromu ne nastaje zbog soli ve zbog gubitka proteina, preporuuje se ogranienje unosa soli na 3 g dnevno (vee smanjenje unosa natrijuma bi moglo dovesti do pada arterijskog krvnog pritiska)
Nefritiki sindrom
(glomerulonefritis, nefritis) predstavlja grupu zapaljenskih bolesti bubrega koje nastaju na nivou glomerulula (deo bubrenog nefrona funkcionalne jedinice bubrega) - ovo stanje karakterie i pojava krvi u mokrai, poveanje arterijskog krvnog pritiska, kao i odreeno umanjenje bubrene funkcije (ponekad se u mokrai mogu pojaviti i proteini, kada su zapaljenjem zahvaeni i tubuli nefrona). na osnovu rezultata laboratorijskih analiza se vri individualne korekcije osnovne dijete mogue je blago smanjenje dnevnog unosa proteina i kalijuma smanjen unos soli (NaCl) na 2-3 g dnevno moe biti koristan korak u reavanju problema povienog arterijskog pritiska
Dijabetika nefropatija
(oteenje bubrene funkcije koje razvija u okviru ire klinike slike eerne bolesti)
je uzrok nastanka gotovo treine sluajeva terminalne bubrene bolesti. Osnovni cilj terapije je spreavanje nastanka ESRD kojoj obino prethodi mikroalbuminurija (pojava proteina u mokrai 20-200 g/min), dislipidemija (poveanje koncentracije holesterola i triglicerida, uz smanjenje HDLholesterola), dijabetes i hipertenzija. terpijska dijeta kod bolesnika ima za cilj zaustavljanje progresivnog smanjenja bubrene funkcije pre nego nastupi ESRD to se postie nutritivnom kontrolom osnovnog metabolikog poremeaja eerne bolesti (odravanje normalne glikemije i lipidnog statusa), kao i odravanjem arterijskog pritiska u strogo kontrolisanim okvirima (125/75 mmHg)
Nefrolitijaza
Kalcijumoksalatni kamen (najei oblik nefrolitijaze) podrazumeva primenu terapijske dijete koja omoguava: umereno smanjenje dnevnog unosa kalcijuma (800-1200 mg) smanjen unos oksalata smanjen unos natrijuma (4-5g soli dnevno) povean dnevni unos magnezijuma Uratni kamen podrazumeva primenu terapijske dijete koja omoguava: ogranien dnevni unos proteina (45-55g, uglavnom poreklom iz mleka umesto iz mesa i jaja) smanjen dnevni unos hleba povean unos voa Cisteinski kamen podrazumeva primenu terapijske dijete koja: smanjuje kiselost mokrae poveava dnevni unos vode (vie od 4 l)
Disfagija ( poremeaj gutanja) predstavlja zajedniku kliniku manifestaciju niza neuromuskularnih poremeaja koji mogu imati veoma razliite uzroke.
Bolesti jednjaka Ahalazija - patoloko suenje donjeg dela jednjaka koje moe izazvati velike probleme pri uzimanju hrane (povraanje, bol u grudima, aspiriranje sadraja u disajne puteve). ishrana bolesnika sa ovim poremeajem podrazumeva uzimanje tene (ili polutene) hrane, podeljene u vie manjih obroka, sa visokokalorijskim vrednostima. Ezofagealni refluks je poremeaj jednjaka koji nastaje kao posledica slabosti donjeg ezofagealnog sfinktera (suprotno od ahalazije), to za posledicu ima vraanje kiselog sadraja iz eluca. terapijska dijeta kod ovog poremeaja obuhvata ishranu koja omoguava smanjenje telesne mase (sa ciljem smanjenja pritiska u trbuhu), ee i manje obroke, smanjen unos masti i okolade (smanjuju tonus sfinktera) i izbegavanje konzumiranja kafe i alkoholnih pia pogotovo onih sa manjim sadrajem alkohola i veom zapreminom (poveavaju stvaranje kiseline u elucu). preporuuje se uzimanje tenosti izmeu obroka i uspravan stav tela za vreme i posle obroka. Hijatus hernija - izboenje (provlaenje) dela eluca u grudnu dulju kroz otvor jednjaka na dijafragmi. terapijska dijeta kod ovog poremeaja podrazumeva ee i manje obroke, izbegavanje hrane koja iritira sluznicu (us od pomornde i paradajza) i izrazito toplu ili hladnu hranu gojaznim osobama je potrebna restrikcija energetskog unosa radi smanjenja telesne mase i pritiska u trbuhu osoba treba da bude u uspravnom poloaju za vreme i posle obroka, i ne sme uzimati hranu najmanje tri sata pre spavanja.
Bolesti eluca
Gastritis - akutno ili hronino zapaljenje sluznice eluca. poinje sa unosom tene hrane i postepeno se dolazi do regularne ishrane treba izbegavati konzumiranje hrane koja iritira (podrauje) sluznicu i po prestanku zapaljenja (zainjena hrana, alkohol, kafa...). Peptiki ulkus - erozija sluznice koje moe nastati u elucu (ir na elucu) i dvanaestopalanom crevu (ir na dvanaestopalanom crevu).
Proliv (dijareja) - poremeaj digestivnog trakta koji karakterie pojava estih stolica tene konzistencije. Dijareja moe biti akutna (traje 24-48 sati) ili hronina (traje dve nedelje ili due). Ovaj tip poremeaja dovodi do velikog gubitka tenosti, elektrolita i nutritienata. protokol terapijske ishrane u leenju hronine dijareje (sprovodi se uz kauzalnu terapiju koja treba da otkloni osnovni uzrok) zapoinje obustavom klasinog unosa hrane (do 48 sati) sa ciljem da se potpuno rastereti gastrointestinalni trakt. Za to vreme se parenteralno (infuzija) daje rastvor dekstroze, aminokiselina, elektrolita i vitamina da bi se nadoknadio nastali deficit posle ovoga se poinje primena dijete sa istom tenou ili elementarne dijete smanjena uestalost stolica omoguava da se, potom, primeni dijeta sa malo ostataka visoke energetske vrednosti (bogata proteinima, vitaminima i mineralima). Masna stolica (steatoreja) - vrsta dijareje koju karakterie visok sadraj masti u stolici. Steatoreju izazivaju svi faktori koji smanjuju apsorpciju masti u crevu. osnovna ideja terapijske ishrane kod pacijenata sa steatorejom je primena dijete sa niskim sadrajem masti. Preporuuje se da se masti preteno (najmanje 50%) unose u obliku triglicerida sa masnim kiselinama srednjeg lanca (MCT, 8-10 ugljenikovih atoma) jer se lako vare, apsorbuju i transportuju ove masne kiseline smanjuju gubitak vode, elektrolita i nutritienata.
Zatvor (konstipacija) - stanje koje karakterie usporeno i oteano pranjenje fekalnog sadraja iz debelog creva (ukoliko due traje naziva se opstipacija). Prema uzroku, konstipacija se moe podeliti na funkcionalnu i konstipaciju organskog porekla. Funkcionalna opstipacija moe biti atonika, spastika i proktogena. Atonika opstipacija nastaje usled slabljenja motornih karakteristika debelog creva. Javlja se kod starijih osoba, trudnica, kod preteranog korienja laksativnih sredstava i u postoperativnom periodu u terapiji ovog oblika opstipacije se koriste laksativi u terapijskoj ishrani se primenjuje dijeta sa poveanim unosom namirnica bogatih vlaknima. Bubrenje vlakana poveava fekalnu masu koja rastee zid creva i olaava pranjenje fizika aktivnost ima povoljan terapijski efekat. Spastika opstipacija se karakterie iregularnim kontrakcijama crevnog zida to za posledicu ima naizmenine periode proliva i zatvora. Proktogena opstipacija je oblik koji nastaje usled gubitka defekacionog refleksa (refleks pranjenja debelog creva). terapijska ishrana kod proktogene opstipacije je bazirana na primeni dijete sa poveanim unosom namirnica bogatih vlaknima. Opstipacije organskog porekla su znatno ree od funkcionalnih. Uzroci ove vrste opstipacija su razliiti i brojni. kauzalna terapija i, kao pomona terapija, dijeta sa poveanim unosom namirnica bogatih vlaknima.
Celijana bolest (glutenska enteropatija, netropski spru, celijani spru) -poremeaj koji karakteriu: malapsorpcija (smanjena apsorpcija), poremeaj grae tankog creva i lokalna crevna alergijska reakcija na protein glijadin, (sastavni deo namirnica koje sadre gluten - zrna itarica). Pretpostavlja se da se radi o imunskoj bolesti za koju su odgovorni T limfociti. Glavni simptomi su: proliv, masne stolice i smanjenje telesne mase. terapijsku ishranu kod celijane bolesti predstavlja dijeta bez glutena i glijadina. Restrikcija unosa glutena i glijadina se ponekad mora proiriti i na laktozu (mleni eer) jer je celijana bolest esto udruena sa netolerancijom laktoze. Divertikuloza - poremeaj strukture zida creva (obino debelog creva) koji se manifestuje izboenjem dela creva uz formiranje "depova" u vidu peteljki koji su u vezi sa lumenom creva preko uskih otvora ili kanala terapijska ishrana koja se primenjuje za korekciju divertikuloze je dijeta sa poveanim unosom namirnica bogatih vlaknima. Bubrenje vlakana poveava fekalnu masu koja rastee zid creva, otvara kanale i prazni "depove" iji se sadraj eliminie stolicom. Ukoliko se ne sprovede opisani terapijski tretman moe doi do upale sadraja divertikulusa (pod dejstvom bakterija u crevima) i nastanka divertikulitisa. terapijska ishrana kod divertikulitisa poinje dijetom sa istom tenou nakon toga se prelazi na dijetu sa malo ostataka na kraju se preporuuje dijeta sa poveanim unosom namirnica bogatih vlaknima (koja predstavlja leenje osnovnog poremeaja divertikuloze).
Kronova bolest (regionalni enteritis) - autoimuna bolest nepoznatog porekla, javlja se posebno kod mlaih osoba. Kronovom boleu moe biti zahvaen bilo koji deo creva, ali se najee javlja u zavrnom delu tankog creva i debelom crevu (granulomatozni kolitis). Najei simptomi ove bolesti su: proliv, grevi u trbuhu, groznica i malaksalost. Malnutricija nastaje kao posledica smanjenog unosa hrane, smanjene apsorpcije u crevima i usled velikih gubitaka sadraja iz gastrointestinalnog trakta. Ciljevi terapijske ishrane kod osoba koje boluju od Kronove bolesti su: odravanje nutritivnog statusa smanjenje zapaljenja pospeivanje procesa zaceljivanja promena u sluznici creva. preporuuje se visokokalorina dijeta sa visokim sadrajem proteina primena elementarne dijete (smatra se da proteini iz hrane mogu izazvati imunski reakciju i pogoranje bolesti) - davanje aminokiselina umesto kompletnih proteina je bezbedniji tip ishrane kod ovih bolesnika preporuuje se davanje suplemenata vitamina i minerala prema RDA standardima sve dijete koje se primenjuju moraju biti sa malim ostacima informacije koje se dobiju od pacijenta u vezi sa nastalim simptomima su najbolja preporuka koju vrstu namirnica ne treba koristiti u ishrani.
Ulcerozni kolitis - hronino oboljnje debelog creva koje karakterie zapaljenski proces i ulceracije (oteenja) crevne mukoze. Uzrok ove bolesti je jo uvek nepoznat. Pokazano je da bolesnici sa ulceroznim kolitisom imaju poveanu koncentraciju prostaglandina u mukozi digestivnog trakta. Omega3-masne kiseline mogu smanjiti zapaljensku reakciju u ulceroznom kolitisu. Simptomi ulceroznog kolitisa su: krvarenje iz debelog creva, proliv, groznica, gubitak apetita, dehidratacija i smanjenje telesne mase. terapijska ishrana bolesnika sa ulceroznim kolitisom mora biti prilagoena klinikoj slici kod tekih oblika (sa izraenim simptomima) se primenjuje elementarna dijeta preko sonde ili u obliku parenteralne ishrane blae klinike forme (postoji tolerancija vrste hrane) omoguavaju primenu dijete sa smanjenim ostacima koja je velike energetske vrednosti, i sa visokim sadrajem proteina, vitamina i minerala (neophodni za nadoknadu energetskog nedostatka i obnovu tkiva) mogu se davati suplementi vitamina i minerala.
Bolesti jetre
Hepatitis - zapaljenski proces koji dovodi do oteenja elija jetre, uzrokovan virusima, lekovima ili toksinima. Simptomi hepatitisa su: gubitak apetita, munina, povraanje, groznica, proliv i smanjenje telesne mase. Terapijska ishrana bolesnika sa hepatitisom zavisi od faze bolesti i teine klinike slike u ranim fazama bolesti pacijenti nisu u stanju da uzimaju dovoljne koliine hrane - tada se preporuuje ishrana preko sonde do trenutka kada se pacijent moe vratiti na normalno uzimanje hrane terapijska dijeta koja se primanjuje kod hepatititsa mora biti visoke energetske vrednosti, sa visokim sadrajem proteina, vitamina i minerala i umerenom koliinom masti preporuuje se ishrana sa veim brojem obroka u malim koliinama Rezultate terapijske dijete treba kontinuirano pratiti pomou laboratorijskih analiza.
Ciroza jetre - hronina bolest jetre kod koje dolazi do pretvaranja normalnog tkiva jetre u nefunkcionalno vezivno tkivo. Neadekvatna funkcija cirozom izmenjene jetre moe dovesti do pojave utice (prebojenost koe i sluznica zbog poveanja koncentracije pigmenta bilirubina u krvi), produenog vremena krvarenja (zbog smanjene sinteze faktora koagulacije krvi), nakupljanja masti u jetri (smanjena sinteza lipoproteina) i smanjenja koncentracije albumina u krvi (smanjeno stvaranje proteina u jetri). U cirozi dolazi do ozbiljnih poremeaja metabolizma ugljenih hidrata i pojedinih minerala. Terapijska dijeta koja se primenjuje kod obolelih kod ciroze jetre, naalost, ne moe spreiti nastanak ciroze, ali moe biti korisna za smanjenje posledica ciroze po zdravlje. zbog tekog poremeaja metabolizma ugljenih hidrata kod obolelih od ciroze jetre je potrebno sprovoditi visokoenergetsku dijetu (45-50 kcal/kg telesne mase, da bi se spreila razgradna proteina) sa visokim sadrajem ugljenih hidrata (300400g dnevno) u cilju spreavanja daljeg oteenja jetre unos proteina mora biti ogranien od 35-50 g dnevno da bi se spreio nastanak hepatine kome mogue su promene i u dnevnom unosu masti zbog eventualnih problema sa apsorpcijom masti (smanjeno stvaranje unih soli) esto je potrebna primena suplemenata vitamina i minerala u sluaju nastanka edema i ascita potrebno je smanjiti unos natrijuma (soli) na 500-1500mg dnevno, kao i vode na 100-1500ml na dan preporuuje se smanjen unos vrstih namirnica sa velikim sadrajem celuloze kada postoje znaci proirenja vena jednjaka.
Hepatika koma - stanje tekog poremeaja svesti koje nastaje usled toksinog dejstva visokih koncentracija amonijaka iz krvi na centralni nervi sistem. Enormno poveanje koncentracije amonijaka u krvi nastaje kod ozbiljnih oteenja funkcije jetre. Simptomi koji prethode poetku hepatike kome se mogu prepoznati kao: konfuzija, razdraljivost, delirijum tremor (podrhtavanje) gornjih i donjih ekstremiteta. prioritetni cilj terapijske ishrane je brzo smanjenje koncentracije amonijaka u cirkulaciji iz ishrane se potpuno iskljuuju proteini mogu se privremeno primenjivati aminokiseline leucin, izoleucin i valin (branched-chain amino acids) koje smanjuju koncentraciju slobodnog triptofana i, na taj nain, spreavaju poveanje koncentracije serotonina u CNS proteini se postepeno vraaju u ishranu (po 10 g dnevno) tek ako doe do popravljanja funkcije jetre antibiotici se primenjuju da bi se eliminisale crevne bakterije koje, takoe, stvaraju amonijak potrebe za poveanim energetskim unosom se postiu pomou hrane bogate ugljenim hidratima i mastima restrikcija unosa natrijuma se vri ukoliko postoje znaci ascita preporuuje se korienje suplemenata vitamina i minerala.
Pankreatitis (akutni ili hronini) - zapaljenski proces koji se odvija unutar pankreasa i koji za posledicu moe imati destrukciju elija egzokrinog i endokrinog pankreasa (izaziva eernu bolest) zbog delovanja sopstvenih proteolitikih enzima. Uzroci ovog veoma ozbiljnog oboljenja (moe imati letalni ishod) nisu do kraja poznati, mada se u najee uzroke ubrajaju: opstrukcija izvodnih kanala pankreasa usled holelitijaze, alkoholizam, trauma i virusne infekcije. Koncentracija triglicerida u krvi koja je vea od 1000 mg/dl poveava rizik od nastanka pankreatitisa. Najei simptomi pankreatitisa su jak bol na sredini trbuha, munina, povraanje i groznica. osnovni cilj na poetku terapijske ishrane je da smanji stvaranje pankreasnih enzima pa se obustavlja unos hrane u digestivni trakt (hrana je glavni stimulus za stvaranje pankreasnih enzima) nakon popravljanja klinike slike poinje se sa davanjem obroka sa niskim sadrajem masti uz obroke se obavezno daju preparati koji sadre pankresne enzime da bi se olakalo varenje.
Na verovatnou nastanka tumora (i vrstu tumora) utie vei broj evidentiranih faktora: pol, starost, naslee, ivotne navike... Tumori predstavljaju uzrok smrti kod oko 20% stanovnitva u razvijenim zemljama.
gojaznost i poveanje koncentracije insulina u krvi poveavaju rizik nastanka malignih tumora dojke gojaznost i hiperinsulinemija (zajedno sa smanjenom fizikom aktivnou, smanjenim unosom voa i povra i poveanim unosom crvenog mesa), poveavaju verovatnou nastanka malignih tumora debelog creva (ispravljanje ovih nedostataka u ishrani omoguilo smanjenje uestalosti karcinoma debelog creva za 75%) poveani unos namirnica bogatih nerastvorljivim vlaknima smanjuje rizik od nastanka nekih tumora debelog creva tako to ubzava pasau (prolaz hrane) kroz creva i skrauje vreme kontakta kancerogenih materija (supstance izazivaju nastanak malignih tumora) sa sluznicom creva prirodni antioksidansi (vitamin E, vitamin C, beta-karoten) smanjuju rizik od nastanka malignih tumora, ali njihovi (vetaki) suplementi ne pokazuju ovo protektivna svojstva (suplementi beta-karotena poveavaju verovatnou nastanka malignih tumora plua!!!). konzumiranje alkoholnih pia i puenje cigareta poveavaju rizik od nastanka malignih tumora gastrointestinalnog trakta i plua
Terapijska ishrana HIV-pozitivnih osoba se sprovodi od trenutka kada se utvrdi pozitivan seroloki nalaz na HIV (nutricionistiki pristup ne treba da eka poetak AIDS-a!!!). Kljuni ciljevi dijetetske terapije su: odranje telesne mase i pozitivan bilans proteina - adekvatan unos proteina (1-2g/kg) je neophodan za normalizaciju stanja imunskog sistema pa je neophodno kontinuirano praenje proteinskog statusa (sprovodi se antropometrijskim merenjima i laboratorijskim analizama) hrana treba da obezbedi poveane koliine vitamina (posebno A, C, E i B12) i minerala (gvoe, selen, bakar i cink) za normalno funkcionisanje imunskog sistema (preporuuje se korienje multivitaminskih i mineralskih suplemenata u dozama koje su maksimalno dva puta vee od RDA standarda) dnevne energetske potrebe neophodne za odravanje telesne mase su jako velike i iznose 3000-3500 kcal (35-40kcal/kg).
Terapijska ishrana osoba kod kojih je dolo do razvoja klinike slike ARC i AIDS-a se menja usled poveanih energetskih potreba koje nastaju kao posledica kontinuiranog stresa i estih infekcija (sa visokom telesnom temperaturom). Potrebe energetskog unosa se poveavaju i kao posledica smanjene apsorpcije hrane iz creva i uestalih proliva (AIDS-entropatija). Pacijenti imaju bolna i difuzna oteenja sluznice du itavog digestivnog trakta koja oteavaju gutanje, pasau i varenje unete hrane, uzrokujui gubitak elje za uzimanjem hrane. Depresija, demencija (specifini oblik mentalne retardacije koji se javlja u AIDS-u) i socijalna izolacija, takoe, dovode do smanjenja apetita. Sve namirnice koje se unose moraju biti dobro termiki obraene da bi se izbegla mogunost unoenja potencijalnih uzronika infekcije hranom. Ukoliko su navedeni problemi u uzimanju hrane toliko veliki da onemoguavaju odgovarajui unos, treba prei na asistiranu tenu dijetu preko sonde ili, kao poslednji nain, na potpunu parenteralnu terapiju (infuzije sa kompletnom supstitucijom).
Vaan podatak za osobe koje uestvuju u tretmanu (ukljuujui i ishranu) obolelih od AIDS-a je da se uzronik bolesti prenosi iskljuivo razmenom telesnih tenosti (semena tenost, vaginalni sekret i krv), tako da je svaki drugi kontakt bezopasan i sa psiholokog aspekta obolelih poeljan!!!