You are on page 1of 63

ISHRANA BOLESNIKA, IX nedelja Prof.

dr Mirko Rosi

Terapijska ishrana (terapijska dijeta ili medicinska terapijska ishrana) (def.) predstavlja definisanu ulogu hrane u tretmanu razliitih bolesti i drugih poremeaja zdravstvenog stanja. Terapijska ishrana podrazumeva i izmenu i prilagoavanje normalne (osnovne) ishrane trenutnim potrebema pojedinca u terapijske svrhe.

Razlozi za primenu medicinske terapijske ishrane su: odravanje i poboljavanje nutritivnog statusa, ispravljanje klinikih i subklinikih nutritivnih nedostataka, odravanje, smanjenje ili poveanje telesne mase, smanjenje optereenja pojedinih organa i organskih sistema, eliminisanje sastojaka hrane koji izazivaju alergijske reakcije, prilagoavanje normalne ishrane mogunostima organizma da prihvati, metabolie i eliminie pojedine sastojke hrane i druge supstance.

Ishrana se u bolnikim uslovima obavlja na osnovu plana israne koji sastavljaju strunjaci na osnovu prethodno definisanog nutritivnog statusa uz korienje:

podataka koje dobiju od pacijenta, njegovih lanova porodice ili odgovarajue medicinske dokumentacije (navike u vezi sa ishranom, posebni afiniteti ili odbojnost prema pojedinim vrstama hrane, alergije na hranu, izmene vezane razvoj osnovne bolesti, promene telesne mase i slino), klinikog nalaza (pregled, merenja, testovi, snimanja, dopunska dijagnostika) laboratorijskih analiza.
Tokom sprovoenja plana ishrane se kontinuirano prate svi relevantni parametri definisani na poetku bolnikog tretmana, kao i izmene koje mogu nastati usled (mogue) interakcije izmeu terapijske dijete i same (osnovne) terapije. Plan ishrane pacijent moe nastaviti da samostalno (ili uz asistenciju) primenjuje i van bolnice.

Osnovna bolnika dijeta (standardna, kuna, generalna, regularna ili puna dijeta) predstavlja osnovu svih terapijskih reima ishrane. Osnovna bolnika dijeta moe imati razliite oblike (prema potrebama bolesnika). Pr. Posle hirurke intervencije se primenjuje: 1. ista tena dijeta - unos hranljivih materija u obliku bistrih rastvora koji ne iritiraju, ne stvaraju gasove i nemaju metabolike rezidue. Ova dijeta obezbeuje 400-500 kalorija dnevno i (pored kalorija) deficijentna je u proteinima, mineralima i vitaminima 2. puna tena dijeta - dodavanje vonih sokova i (ako se primenjuje due od 48 sati) dodataka za poveanje sadraja proteina i podizanje kalorijske vrednosti 3. meka ishrana - odgovara normalnoj ishrani iz koje su eliminasana vlakna biljnog i ivotinjskog porekla (teko se vare) 4. laka regularna dijeta postepeno uvoenje vrste hrane 5. osnovna dijeta - sva lako svarljiva hrana

Osnovna bolnika dijeta se pretvara u specifinu terapijsku dijetu tako to se: poveava ili smanjuje energetska vrednost dijete, poveava ili smanjuje koliina vlakana koja se unose hranom, poveava ili smanjuje koliina pojedinih sastojaka hrane, menja broj i koliina obroka u toku dana, iz ishrane iskljuuju namirnice koje izazivaju odreene reakcije (alergije, stvaranje gasova).

Naziv terapijske dijete se definie prema vrsti modifikacije osnovne bolnike dijete koja podrazumeva tretman takvog pacijenta. Izmene koje pretvaraju osnovnu bolniku dijetu u terapijsku dijetu mogu biti: kvalitativne - menja se vrsta hrane (ili njena konzistencija) kvantitativne - menjaju se samo koliine pojedinih sastojaka hrane ili ukupna kalorijska vrednost

Kvalitativne modifikacije osnovne bolnike dijete: dijeta bez laktoze, koja se primenjuje kod pacijenata kojima nedostaju enzimi za metabolisanje mlenog eera, dijeta bez glutena, koja se primenjuje kod pacijenata koji boluju od celijane bolesti, mehanika meka dijeta, koja se primenjuje kod pacijenata koji zbog patolokih izmena u usnoj duplji nisu u mogunosti da u ustima obrauju vrstu hranu, ishrana preko sonde, koja se primenjuje kod pacijenata kod kojih je neophodno premostiti odreene delove digestivnog trakta i izbei njihov kontakt sa hranom.

Kvantitativne modifikacije osnovne bolnike dijete:

dijete sa izmenjenim unosom ugljenih hidrata dijete sa izmenjenim unosom masti dijete sa izmenjenim unosom proteina dijete sa izmenjenim unosom minerala i elektrolita

Dijete sa izmenjenim unosom ugljenih hidrata:


damping-sindrom dijeta - primenjuje se kod pacijenata posle hirukih intervencija na elucu (gastrektomija, eludani bypass), gde se smanjuje unos koncentrovanih eera i tenosti u cilju spreavanja brzog pranjenja u tanko crevo i nastanak proliva dijabetika dijeta - primenjuje se kod obolelih eerne bolesti po individualnim potrebama sa ciljem odravanja normalne koncentracije glukoze u krvi (kontrolie se i energetski unos, kao i unos masti) dijeta sa malo eera i dosta proteina - primenjuje se kod osoba obolelih od reaktivne hipoglikemije sa ciljem da se spree velike dnevne oscilacije koncentracije glukoze u krvi

Dijete sa izmenjenim unosom masti:


niskokalorijska dijeta - primenjuje se u cilju smanjenja telesne mase (smanjuje se unos masti i/ili ugljenih hidrata) dijeta sa smanjenim unosom masti - primenjuje se kod osoba sa bolestima jetre, pankreasa i une kesice (40-50g masti dnevno) dijeta sa kontrolisanim unosom masti i niskim sadrajem holesterola - primenjuje se kod osoba sa aterosklerozom i/ili poveanom koncentracijom holesterola u krvi dijeta sa poveanim unosom masti - primenjuje se u cilju poveanja telesne mase uz maksimalni udeo masti u dnevnom energetskom unosu od 35-40% ketogena dijeta - primenjuje se kod obolelih od epilepsije (85% masti, 10% proteina i 5% ugljenih hidrata)

Dijete sa izmenjenim unosom proteina:


dijeta sa smanjenim unosom proteina - primenjuje se kod pacijenata sa hepatinom komom ili hroninom uremijom (0.8g proteina na kg telesne mase dnevno) dijeta sa smanjenim unosom fenilalanina - primenjuje se kod pacijenata gde postoji sumnja na fenilketonuriju (nasledni deficit metabolizma aminokiseline fenilalanina) dijeta sa smanjenim unosom purina - primenjuje se kod pacijenata gde je potrebno smanjiti koncentraciju ureje u krvi dijeta sa smanjenim unosom tiramina - primenjuje se kod pacijenata koji u leenju depresije koriste terapiju sa MAO (monoamino oksidaza) inhibitorima dijeta sa poveanim unosom proteina - primenjuje se kod pacijenata gde je potrebno nadoknaditi proteine (u postoperativnom oporavku, kod nefroza, opekotina i nekih anemija)

Dijete sa izmenjenim unosom minerala i elektrolita:


dijeta sa smanjenim unosom natrijuma - primenjuje se kod pacijenata sa kardivaskularnim bolestima (srana insuficijencija, hipertenzija), bolestima bubrega (sa razvojem edema) i bolestima jetre (ciroza sa ascitom) dijeta sa poveanim unosom natrijuma - primenjuje se kod pacijenata sa Adisonovom boleu dijeta sa smanjenim unosom kalijuma - primenjuje se kod pacijenata sa bolestima bubrega dijeta sa poveanim unosom kalijuma - primenjuje se kod pacijenata koji koriste diuretsku terapiju dijeta sa smanjenim unosom bakra - primenjuje se kod pacijenata sa Vilsonovom boleu dijeta sa poveanim unosom kalcijuma i fosfora - primenjuje se kod pacijenata sa rahitisom, osteomalacijom i kod tetanija (grevi miia) dijeta sa poveanim unosom gvoa - primenjuje se kod pacijenata sa anemijom uz nedostatak gvoa (primer su hemoragijske anemije) visoko-vitaminska dijeta - primenjuje se kod pacijenata sa deficitom jedne ili vie vrsta vitamina

ISHRANA OBOLELIH OD KARDIOVASKULARNIH BOLESTI


Kardiovaskularne bolesti (KVB) su bolesti srca i krvnih sudova.
Najea kardiovaskularna oboljenja: hipertenzija (povieni krvni pritisak) cerebrovaskularni insult (log) arterioskleroza (proces izmene zidova arterija) Kardiovaskularne bolesti su najei uzrok smrti u visoko razvijenim zemljama.

Lista pozitivnih faktora rizika za nastanak koronarne bolesti


(Nacionalni program za prouavanje holesterola SAD): poveanje koncentracije ukupnog holesterola u krvi do vrednosti od 240mg/dl (ili vee) poveanje LDL lipoproteiskog holesterola u krvi do vrednosti od 160mg/dl (ili vee) 45 godina starosti (i vie) za mukarce 55 godina starosti (i vie) za ene (ili rana menopauza, ili odsustvo estrogenske supstitucione terapije) smanjenje HDL lipoproteiskog holesterola u krvi do vrednosti od 35mg/dl (ili manje) povien krvni pritisak (sistolni pritisak vei od 140 mmHg, dijastolni pritisak vei od 90 mmHg) puenje eerna bolest podatak da u porodici postoji prerana koronarna bolest (Nacionalni program za prouavanje holesterola SAD):

Lista negativnih faktora rizika za nastanak koronarne bolesti


visok HDL holesterol (vei od 60mg/dl) !!!

Osnovni principi ishrane u prevenciji i tretmanu KVB (AHA -Amerika


asocijacija za srce): ukupan dnevni unos masti ne sme da pree 25-30% ukupnog dnevnog energetskog unosa dnevni unos zasienih masnih kiselina ne sme da pree 7% ukupnog dnevnog energetskog unosa dnevni unos polinezasienih masnih kiselina do 10% ukupnog dnevnog energetskog unosa (preporuuju se omega-3-masne kiseline) dnevni unos mononezasienih masnih kiselina treba da bude do 20% dnevni unos holesterola treba da bude manji od 200mg dnevni unos natrijuma mora da bude manji od 2400mg

Ovim preprukama treba dodati i : potrebu smanjenja telesne mase do preporuenih vrednosti (vai za gojazne osobe) ishranu bogatu namirnicama koje sadre dosta vlakana povean unos antioksidantnih vitamina (vitamin C, vitamin E, beta-karoten) i oligoelemenata (selen, bakar, hrom, cink, magnezijum)

FIZIKA AKTIVNOST KOD OBOLELIH OD KARDIOVASKULARNIH BOLESTI

Da bi se postigli zadovoljavajui rezultati u prevenciji KVB potrebno je da se opisani reim ishrane primenjuje paralelno sa odgovarajuom fizikom aktivnou (najmanje 200kcal/dan). Fizika aktivnost predstavlja znaajnu komponentu u regulisanju i odravanju odgovarajue telesne mase (gojaznost je jedan od osnovnih faktora rizika kod KVB). Adekvatna fizika aktivnost (aerobna) dovodi do popravljanja biohemijskih parametara u krvi (korekcija lipidnog statusa). Ukoliko je kardiovaskularna bolest ve poela fizika aktivnost se mora definisati (intenzitet i uestalost) od strane lekara i prilagoditi trenutnom stanju kardiovaskularnog sistema bolesnika.

ISHRANA OBOLELIH OD EERNE BOLESTI


eerna bolest (diabetes mellitus) predstavlja ozbiljan metaboliki poremeaj koji podrazumeva promenu (smanjenje) utilizacije ugljenih hidrata i njihovog krajnjeg produkta glukoze (krvni eer). Pored poremeaja metabolizma ugljenih hidrata, u eernoj bolesti dolazi do nastanka tekih poremeaja metabolizma belanevina i masti. U eernoj bolesti se mogu razviti teke komplikacije: hipertenzija log oboljenja srca oboljenja bubrega slepilo oteenja perifernih nerava i krvnih sudova

TIPOVI EERNE BOLESTI


Tip 1 eerne bolesti (insulin-zavisni dijabetes - neophodna je primena insulina) javlja se u mlaoj ivotnoj dobi (obino pre tridesete godine) pa zove i juvenilni dijabetes smatra se da nasledni faktor poveava rizik za nastanak bolesti poetak bolesti verovatno uzrokuje neka virusna infekcija u mladosti koja dovodi tekog oteenja beta-elija u endokrinom pankreasu potpuni (ili gotovo potpuni) prestanak stvaranja insulina u organizmu, to za posledicu ima pojavu hiperglikemije (poveanje koncentracije glukoze u krvi iznad fiziolokih granica tretman pacijenata koji boluju od tipa 1 dijabetesa je baziran na kombinaciji kontinuirane insulinske terapije, odgovarajue terapijske dijete i adekvatne fizike aktivnosti. pacijenti sa tipom 1 dijabetesa ine 5-10% od ukupnog broja obolelih od dijabetesa

Tip 2 eerne bolesti (insulin-nezavisni dijabetes - nije uvek neophodna primena insulina)
produkcija insulina u endokrinom pankreasu moe biti poveana (hiperinsulinemija), normalna ili smanjena hiperglikemija ne nastaje zbog smanjenog stvaranja insulina ve zbog poveane rezistencije elija perifernih tkiva na insulin javlja se u starijoj ivotnoj dobi (obino posle etrdesete godine, moe nastati i kod mlaih ljudi) sve ee se javlja kod osoba enskog pola nasledni faktor stvara preduslove za nastanak i ovog tipa bolesti, pogotovo ako je udruen sa steenim faktorima rizika (1) gojaznou, (2) ishranom sa vikom masti i eera i manjkom dijetetskih vlakana, minerale i oligoelemente, i (3) slabom fizikom aktivnou razvoj znakova i simptoma je esto vrlo spor (bolest se ne utvrdi pre nastanka komplikacija) tretman pacijenata je baziran na kombinaciji odgovarajue terapijske dijete i adekvatne fizike aktivnosti, uz smanjenje telesne mase lekovi (oralna hipoglikemijska terapija i injekcije insulina) se primenjuju tek ako poetni tretman ne regulie glikemiju pacijenti sa tipom 2 dijabetesa ine preko 90% od ukupnog broja obolelih od dijabetesa

Pored osnovnih navedenih tipova eerne bolesti postoje i stanja koja se ne mogu uvrstiti u osnovnu klasifikaciju: dijabetes koji se javlja kod mladih (MODY) koji nastaje kod mladih osoba (po emu podsea na tip 1) dok po klinikim manifestacijama lii na tip 2 dijabetesa dijabetes koji se javlja u trudnoi (GDM) koji nastaje kod trudnica u kasnim fazama trudnoe i moe indikovati primenu insulinske terapije do zavretka trudnoe smanjenje otklanjanja glukoze iz krvi (IFG) kada je koncentracija glukoze u krvi vea od 110 mg/dl to poveava verovatnou nastanka oteenja velikih krvnih sudova.

U cilju praenja efekata terapijskog tretmana (terapijska dijeta, terapija lekovima, fizika aktivnost) kod pacijenata obolelih od eerne bolesti se sprovodi kontinuirani monitoring koji podrazumeva kontrolu: koncentracije glukoze u krvi i mokrai - svakodnevno koncentracije ketonskih tela u krvi i mokrai (znak poremeaja metabilizma lipida usled nedostatka glukoze u elijama) svakodnevno koncentracije hemoglobina A1C u krvi (vezuje glukozu) - svaka tri meseca lipidnog statusa (trigliceridi, holesterol, lipoproteini) povremeno koncentracije belanevina u mokrai

TERAPIJSKA DIJETA KOD OBOLELIH OD EERNE BOLESTI


Osnovni ciljevi terapijske dijete koja se primenjuje kod eerne bolesti su: odravanje optimalnog unosa nutritienata spreavanje nastanka velikih kolebanja koncentracije glukoze u krvi (hipo i hiperglikemija) spreavanje nastanka komplikacija eerne bolesti

TERAPIJSKA DIJETA KOD OBOLELIH OD EERNE BOLESTI a. kontrola ukupnog energetskog unosa
energetska vrednost dnevnog unosa hrane treba da odgovara RDA standardima za zdrave osobe (20-30 kalorija dnevno po kilogramu je dovoljno za odravanje telesne mase) u sluaju gojaznosti (prekomerna telesna masa), koja se ee javlja kod dijabetesa tipa 2, se preporuuje postepeno smanjenje telesne mase kroz dnevnu redukciju energetskog unosa za 500 kalorija u odnosu na RDA standard (na ovaj nain se telesna masa smanjuje dinamikom od oko 2 kilograma meseno) kod pacijenata sa tek otkrivenim tipom 1 dijabetesa je ponekad potrebno poveati telesnu masu na poetku terapije

b. kontrola unosa ugljenih hidrata


dobro komponovani obroci smanjuju velike promene koncentracije glukoze u krvi u toku dana - jedan od osnovnih ciljeva obroci koji se sastoje iskljuivo od ugljenih hidrata e dovesti do brzog poveanja glikemije jer se vare za manje od jednog sata - dodavanje (makar i malih koliina) belanevina u sastav obroka e znaajno usporiti varenje kompletnog obroka i spreiti nagli skok glikemije posle obroka preporuuje se da se ugljeni hidrati unose u obliku sloenih eera sa niim glikemikim indeksom i znaajnim sadrajem dijetetskih valakana - 10-15 g/1000kcal (povre, integralne itarice) koji sadre i vee koliine prirodnih antioksidanata i oligoelemenata (mogu biti korisni u prevenciji veeg broja hroninih oboljenja) dnevni unos ugljenih hidrata kod dijabetiara treba da predstavlja 50-60% od ukupnog dnevnog kalorijskog unosa kod pacijenata sa insulinskom terapijom se unos ugljenih hidrata mora uskladiti sa raspored primanja insulina (da bi se izbegla veliki padovi i poveanja koncentracije glukoze u unos prostih eera (pre svega glukoze) ne treba zabraniti ve dosta smanjiti i strogo kontrolisati

c. kontrola unosa masti


dnevni unos masti u terapijskoj dijeti dijabetiara mora biti strogo kontrolisan (pogotovo kod dijabetesa tipa 2) zbog injenice da visok sadraj masti u hrani dovodi do poveanja insulinske rezistencije energetska vrednost dnevnog unosa masti treba da iznosi oko 25% od ukupnog dnevnog kalorijskog unosa odreivanje koliine i vrste masti se vri individualno i to: prema telesnoj masi, potrebama za glukozom i lipidnom statusu bolesnika preporuuje se poveanje unosa nezasienih i smanjenje unosa zasienih masnih kiselina

c. kontrola unosa proteina


dnevni unos proteina treba da predstavlja 10-15% od ukupnog dnevnog kalorijskog unosa (maksimalno 20%) - 1-1.5 g/kg TM u sluaju postojanja bubrenih oboljenja dnevni unos proteina treba smanjiti na 0.8g/kg TM

FIZIKA AKTIVNOST KOD OBOLELIH OD EERNE BOLESTI


fizika aktivnodt predstavlja integralnu komponentu tretmana kod bolesnika od eerne bolesti (udruena sa dijetetskim i medikamentoznim tretmanom, odgovarajua fizika aktivnost znaajno popravlja stanje bolesnika) pozitivan efekat fizike aktivnosti je posebno je uoljiv kod pacijenata koji boluju od dijabetesa tipa 2 - dovodei do smanjenja telesne mase (prvi faktor rizika) i sniavajui koncentraciju glukoze u krvi ispod kritine granice, fizika aktivnost (u kombinaciji sa terapijskom dijetom) moe da omogui smanjenje ili (ak!) potpuni prekid uzimanja lekova i primanje insulina pozitivan efekat je manifestan i kod pacijenata koji nastavljaju sa insulinskom terapijom (tip 1 dijabetes), jer se dnevna doza insulina smanjuje i omoguava se povean dnevni unos ugljenih hidrata. potrebno je biti krajnje oprezan pri planiranju fizikih aktivnosti kod bolesnika od eerne bolesti (ovaj deo tretmana se mora sprovoditi uz saglasnost i po preporuci lekara, a na osnovu detaljno obavljenih pregleda) ovo naroito vai za pacijente koji nemaju prethodno regulisanu glikemiju (koncentracija glukoze u krvi vea od 240-300 mg/dl), kao i za pacijente kod kojih su ve nastupile komplikacije eerne bolesti (srani infarkt, log i drugi manje ili vie manifestni oblici razliitih komplikacija)

ISHRANA OBOLELIH OD BOLESTI BUBREGA


Bubrezi obavljaju etiri osnovne funkcije u ljudskom organizmu: eliminisanje pojedinih produkata metabolizma (detoksikacija i odravanje acido-bazne ravnotee) urea, kalijum, vodonikovi joni... reapsorpcija pojedinih produkata znaajnih za organizam natrijum, glukoza, aminokiseline metabolika uloga - pretvara neaktivne oblike vitamina D u aktivne oblike i tako utie na metabolizam kalcijuma i fosfora produkcija hormona - stvaraju eritropoetin, hormon koji stimulie kostnu sr za stvaranje eritrocita

Terapijska dijeta bubrenih bolesnika ima za cilj da se:


povea unos (korisnih) materija koje se gube iz organizma zbog smanjene bubrene funkcije smanji unos (tetnih) materija koje se nakupljaju u organizmu zbog smanjene bubrene funkcije koriguju metaboliki parametri koji imaju uticaj na funkcionalno stanje bubrega

Nefrotski sindrom
karakterie gubitak glomerulske barijere koja spreava filtriranje proteina zbog ega dolazi do gubljenja znaajnih koliina proteina iz krvi mokraom (to se manifestuje smanjenjem serumskih albumina) i nastanka otoka (edema). cilj koji se eli postii terapijskom dijetom kod bolesnika sa nefrotskim sindromom je pozitivni bilans azota (dnevni unos koji e biti vei od dnevnog gubitka proteina mokraom). u poslednje vreme se vei znaaj pridaje kvalitetu unetih proteina (meso, jaja, mleni proizvodi) nego njihovoj koliini, pa se eljeni efekat postie i bez poveanja ukupnog dnevnog unosa proteina (0.8g/kg t.m.) prate se promene telesne mase i u sluaju njenog smanjenja postepeno se poveava dnevni energetski unos (u koracima od po 10%) sve do postizanja optimalne i stabilne telesne mase potrebni dnevni energetski unos kod dece obolele od nefrotskog sindroma je po pravilu vei nego kod odraslih (100 kcal/kg prema 25-50 kcal/kg TM) iako edem u nefrotskom sindromu ne nastaje zbog soli ve zbog gubitka proteina, preporuuje se ogranienje unosa soli na 3 g dnevno (vee smanjenje unosa natrijuma bi moglo dovesti do pada arterijskog krvnog pritiska)

Nefritiki sindrom
(glomerulonefritis, nefritis) predstavlja grupu zapaljenskih bolesti bubrega koje nastaju na nivou glomerulula (deo bubrenog nefrona funkcionalne jedinice bubrega) - ovo stanje karakterie i pojava krvi u mokrai, poveanje arterijskog krvnog pritiska, kao i odreeno umanjenje bubrene funkcije (ponekad se u mokrai mogu pojaviti i proteini, kada su zapaljenjem zahvaeni i tubuli nefrona). na osnovu rezultata laboratorijskih analiza se vri individualne korekcije osnovne dijete mogue je blago smanjenje dnevnog unosa proteina i kalijuma smanjen unos soli (NaCl) na 2-3 g dnevno moe biti koristan korak u reavanju problema povienog arterijskog pritiska

Dijabetika nefropatija
(oteenje bubrene funkcije koje razvija u okviru ire klinike slike eerne bolesti)

je uzrok nastanka gotovo treine sluajeva terminalne bubrene bolesti. Osnovni cilj terapije je spreavanje nastanka ESRD kojoj obino prethodi mikroalbuminurija (pojava proteina u mokrai 20-200 g/min), dislipidemija (poveanje koncentracije holesterola i triglicerida, uz smanjenje HDLholesterola), dijabetes i hipertenzija. terpijska dijeta kod bolesnika ima za cilj zaustavljanje progresivnog smanjenja bubrene funkcije pre nego nastupi ESRD to se postie nutritivnom kontrolom osnovnog metabolikog poremeaja eerne bolesti (odravanje normalne glikemije i lipidnog statusa), kao i odravanjem arterijskog pritiska u strogo kontrolisanim okvirima (125/75 mmHg)

Hronina renalna insuficijencija


dnevni unos proteina se utvruje individualno na osnovu laboratorijskih analiza (generalno se preporuuje dnevni unos od 0.8 g proteina po kilogramu telesne mase) ukupan dnevni energetski unos potreban za odravanje telesne mase se postie poveanim unosom masti i ugljenih hidrata (treba imati u vidu i dijabetes, hiperholesterolemiju i hipertenziju) dnevni unos kalijuma se ograniava na 1.5-2g, a fosfora na 0.6-1.2g dnevni unos vode je ogranien na 500-1000ml (ako nema mokrenja) ili 500-1000ml plus dnevna koliina mokrae (rauna se i voda koja se izgubi na druge naine povraanje, proliv...)

Nefrolitijaza
Kalcijumoksalatni kamen (najei oblik nefrolitijaze) podrazumeva primenu terapijske dijete koja omoguava: umereno smanjenje dnevnog unosa kalcijuma (800-1200 mg) smanjen unos oksalata smanjen unos natrijuma (4-5g soli dnevno) povean dnevni unos magnezijuma Uratni kamen podrazumeva primenu terapijske dijete koja omoguava: ogranien dnevni unos proteina (45-55g, uglavnom poreklom iz mleka umesto iz mesa i jaja) smanjen dnevni unos hleba povean unos voa Cisteinski kamen podrazumeva primenu terapijske dijete koja: smanjuje kiselost mokrae poveava dnevni unos vode (vie od 4 l)

Poremeaji nutritivnog statusa uzrokovani bolestima bubrega i njihovim leenjem


a. poremeaji metabolizma proteina i ugljenih hidrata b. hiperlipidemija tip IV, kod hronine bubrene slabosti se javlja poseban oblik poremeaja lipidnog statusa koji se zove hiperlipidemija tip IV - poveanje triglicerida (VLDL lipoproteini) u krvi uz odranje normalne koncentracije holesterola terapijski tretman hiperlipidemije tipa IV podrazumeva dijetu sa smanjenim dnevnim unosom eera, umerenim unosom nezasienih masnih kiselina i velikim udelom namirnica bogatih vlaknima. Oekivani deficit vitamina D, kao i drugih vitamina, se nadoknauje primenom suplemenata. c. renalne osteodistrofije, grupe oboljenja kotanog sistema (osteomalacija razmekavanje kostiju i osteoporoza smanjenje vrstine kostiju), koja nastaje usled poveanja serumske koncentracije fosfata, smanjenja serumske koncentracije kalcijuma i posledinog poveanja produkcije parathormona za nutritivnu terapiju renalne osteodistrofije se preporuuje se dijeta koja ima za cilj da koriguje nivo pomenutih parametara u krvi. d. anemija koja nastaje kod hronine bubrene slabosti je posledica smanjenog stvaranja eritropoetina u bubrezima. Davanje eritropoetina omoguava bolesnicima u ovoj fazi bolesti reavanje problema smanjenog stvaranja eritrocita i (kod pacijenata koji ne boluju od eerne bolesti) dovodi do usporavanja napredovanja bubrene slabosti u leenju ovog tipa anemije moe biti korisna i nadoknada L-karnitina. Deficit karnitina nastaje iz dva razloga: smanjenja koliine faktora neophodnih za njegovu sintezu (aminokiseline lizin i metionin, vitamin C, vitamin D, niacin, gvoe) i smanjenja opte metabolike aktivnosti bubrega udruene sa poveanim gubitkom karnitina tokom same dijalize. Nadoknadom L-karnitina se postie poboljanje funkcije skeletnih miia kod dijaliziranih pacijenata.

ISHRANA OBOLELIH OD BOLESTI GASTROINTESTINALNOG SISTEMA


Bolesti usta i drela
Zapaljenja u usnoj duplji se mogu javiti u obliku: gingivitisa (zapaljenje desni zuba), stomatitisa (zapaljenje sluznice usta), glositisa (zapaljenje sluznice jezika) i heiloze (zapaljenje i rascepi uglova usta) preporuuje unos tene hrane bez kiselih sastojaka i jakih zaina (da bi smanjila iritacija sluznica) hrana treba da bude visokog energetskog sadraja sa velikom koliinom proteina preporuuje se suplementacija vitamina i minerala

Disfagija ( poremeaj gutanja) predstavlja zajedniku kliniku manifestaciju niza neuromuskularnih poremeaja koji mogu imati veoma razliite uzroke.

Bolesti jednjaka Ahalazija - patoloko suenje donjeg dela jednjaka koje moe izazvati velike probleme pri uzimanju hrane (povraanje, bol u grudima, aspiriranje sadraja u disajne puteve). ishrana bolesnika sa ovim poremeajem podrazumeva uzimanje tene (ili polutene) hrane, podeljene u vie manjih obroka, sa visokokalorijskim vrednostima. Ezofagealni refluks je poremeaj jednjaka koji nastaje kao posledica slabosti donjeg ezofagealnog sfinktera (suprotno od ahalazije), to za posledicu ima vraanje kiselog sadraja iz eluca. terapijska dijeta kod ovog poremeaja obuhvata ishranu koja omoguava smanjenje telesne mase (sa ciljem smanjenja pritiska u trbuhu), ee i manje obroke, smanjen unos masti i okolade (smanjuju tonus sfinktera) i izbegavanje konzumiranja kafe i alkoholnih pia pogotovo onih sa manjim sadrajem alkohola i veom zapreminom (poveavaju stvaranje kiseline u elucu). preporuuje se uzimanje tenosti izmeu obroka i uspravan stav tela za vreme i posle obroka. Hijatus hernija - izboenje (provlaenje) dela eluca u grudnu dulju kroz otvor jednjaka na dijafragmi. terapijska dijeta kod ovog poremeaja podrazumeva ee i manje obroke, izbegavanje hrane koja iritira sluznicu (us od pomornde i paradajza) i izrazito toplu ili hladnu hranu gojaznim osobama je potrebna restrikcija energetskog unosa radi smanjenja telesne mase i pritiska u trbuhu osoba treba da bude u uspravnom poloaju za vreme i posle obroka, i ne sme uzimati hranu najmanje tri sata pre spavanja.

Bolesti eluca
Gastritis - akutno ili hronino zapaljenje sluznice eluca. poinje sa unosom tene hrane i postepeno se dolazi do regularne ishrane treba izbegavati konzumiranje hrane koja iritira (podrauje) sluznicu i po prestanku zapaljenja (zainjena hrana, alkohol, kafa...). Peptiki ulkus - erozija sluznice koje moe nastati u elucu (ir na elucu) i dvanaestopalanom crevu (ir na dvanaestopalanom crevu).

Bolesti tankog i debelog creva


Netolerancija laktoze (primarna ili sekundarna) - oboljenje tankog creva koje nastaje usled uroenog ili steenog nedostatka enizma laktaze, neophodnog za razlaganje mlenog eera (laktoze) na glukozu i galaktozu. Primarna (kongenitalna) netolerancija laktoze se obino javlja kod dece posle pete godine ivota. Sekundarna (steena) netolerancija laktoze nastaje kao deo gastrointestinalnih bolesti i poremeaja poput Kronove bolesti ili glutenske enteropatije. Simptomi netolerancije laktoze su: nadimanje, grevi creva, pretakanje u crevima i proliv. sastav terapijske dijete koja se primenjuje kod ovog poremeaja zavisi od teine osnovnog enzimskog nedostatka ukoliko osoba stvara malu koliinu laktaze dozvoljen je unos manjih koliina mlenih proizvoda sa manjim sadrajem laktoze (tvrdi sir, jogurt) ako ne postoji ni najmanja produkcija laktaze preporuuje se dijeta bez unosa mlenog eera kako su mleni proizvodi glavni izvor kalcijuma u ishrani, potrebno je obezbediti nadoknadu kalcijuma iz drugih izvora.

Proliv (dijareja) - poremeaj digestivnog trakta koji karakterie pojava estih stolica tene konzistencije. Dijareja moe biti akutna (traje 24-48 sati) ili hronina (traje dve nedelje ili due). Ovaj tip poremeaja dovodi do velikog gubitka tenosti, elektrolita i nutritienata. protokol terapijske ishrane u leenju hronine dijareje (sprovodi se uz kauzalnu terapiju koja treba da otkloni osnovni uzrok) zapoinje obustavom klasinog unosa hrane (do 48 sati) sa ciljem da se potpuno rastereti gastrointestinalni trakt. Za to vreme se parenteralno (infuzija) daje rastvor dekstroze, aminokiselina, elektrolita i vitamina da bi se nadoknadio nastali deficit posle ovoga se poinje primena dijete sa istom tenou ili elementarne dijete smanjena uestalost stolica omoguava da se, potom, primeni dijeta sa malo ostataka visoke energetske vrednosti (bogata proteinima, vitaminima i mineralima). Masna stolica (steatoreja) - vrsta dijareje koju karakterie visok sadraj masti u stolici. Steatoreju izazivaju svi faktori koji smanjuju apsorpciju masti u crevu. osnovna ideja terapijske ishrane kod pacijenata sa steatorejom je primena dijete sa niskim sadrajem masti. Preporuuje se da se masti preteno (najmanje 50%) unose u obliku triglicerida sa masnim kiselinama srednjeg lanca (MCT, 8-10 ugljenikovih atoma) jer se lako vare, apsorbuju i transportuju ove masne kiseline smanjuju gubitak vode, elektrolita i nutritienata.

Zatvor (konstipacija) - stanje koje karakterie usporeno i oteano pranjenje fekalnog sadraja iz debelog creva (ukoliko due traje naziva se opstipacija). Prema uzroku, konstipacija se moe podeliti na funkcionalnu i konstipaciju organskog porekla. Funkcionalna opstipacija moe biti atonika, spastika i proktogena. Atonika opstipacija nastaje usled slabljenja motornih karakteristika debelog creva. Javlja se kod starijih osoba, trudnica, kod preteranog korienja laksativnih sredstava i u postoperativnom periodu u terapiji ovog oblika opstipacije se koriste laksativi u terapijskoj ishrani se primenjuje dijeta sa poveanim unosom namirnica bogatih vlaknima. Bubrenje vlakana poveava fekalnu masu koja rastee zid creva i olaava pranjenje fizika aktivnost ima povoljan terapijski efekat. Spastika opstipacija se karakterie iregularnim kontrakcijama crevnog zida to za posledicu ima naizmenine periode proliva i zatvora. Proktogena opstipacija je oblik koji nastaje usled gubitka defekacionog refleksa (refleks pranjenja debelog creva). terapijska ishrana kod proktogene opstipacije je bazirana na primeni dijete sa poveanim unosom namirnica bogatih vlaknima. Opstipacije organskog porekla su znatno ree od funkcionalnih. Uzroci ove vrste opstipacija su razliiti i brojni. kauzalna terapija i, kao pomona terapija, dijeta sa poveanim unosom namirnica bogatih vlaknima.

Celijana bolest (glutenska enteropatija, netropski spru, celijani spru) -poremeaj koji karakteriu: malapsorpcija (smanjena apsorpcija), poremeaj grae tankog creva i lokalna crevna alergijska reakcija na protein glijadin, (sastavni deo namirnica koje sadre gluten - zrna itarica). Pretpostavlja se da se radi o imunskoj bolesti za koju su odgovorni T limfociti. Glavni simptomi su: proliv, masne stolice i smanjenje telesne mase. terapijsku ishranu kod celijane bolesti predstavlja dijeta bez glutena i glijadina. Restrikcija unosa glutena i glijadina se ponekad mora proiriti i na laktozu (mleni eer) jer je celijana bolest esto udruena sa netolerancijom laktoze. Divertikuloza - poremeaj strukture zida creva (obino debelog creva) koji se manifestuje izboenjem dela creva uz formiranje "depova" u vidu peteljki koji su u vezi sa lumenom creva preko uskih otvora ili kanala terapijska ishrana koja se primenjuje za korekciju divertikuloze je dijeta sa poveanim unosom namirnica bogatih vlaknima. Bubrenje vlakana poveava fekalnu masu koja rastee zid creva, otvara kanale i prazni "depove" iji se sadraj eliminie stolicom. Ukoliko se ne sprovede opisani terapijski tretman moe doi do upale sadraja divertikulusa (pod dejstvom bakterija u crevima) i nastanka divertikulitisa. terapijska ishrana kod divertikulitisa poinje dijetom sa istom tenou nakon toga se prelazi na dijetu sa malo ostataka na kraju se preporuuje dijeta sa poveanim unosom namirnica bogatih vlaknima (koja predstavlja leenje osnovnog poremeaja divertikuloze).

Kronova bolest (regionalni enteritis) - autoimuna bolest nepoznatog porekla, javlja se posebno kod mlaih osoba. Kronovom boleu moe biti zahvaen bilo koji deo creva, ali se najee javlja u zavrnom delu tankog creva i debelom crevu (granulomatozni kolitis). Najei simptomi ove bolesti su: proliv, grevi u trbuhu, groznica i malaksalost. Malnutricija nastaje kao posledica smanjenog unosa hrane, smanjene apsorpcije u crevima i usled velikih gubitaka sadraja iz gastrointestinalnog trakta. Ciljevi terapijske ishrane kod osoba koje boluju od Kronove bolesti su: odravanje nutritivnog statusa smanjenje zapaljenja pospeivanje procesa zaceljivanja promena u sluznici creva. preporuuje se visokokalorina dijeta sa visokim sadrajem proteina primena elementarne dijete (smatra se da proteini iz hrane mogu izazvati imunski reakciju i pogoranje bolesti) - davanje aminokiselina umesto kompletnih proteina je bezbedniji tip ishrane kod ovih bolesnika preporuuje se davanje suplemenata vitamina i minerala prema RDA standardima sve dijete koje se primenjuju moraju biti sa malim ostacima informacije koje se dobiju od pacijenta u vezi sa nastalim simptomima su najbolja preporuka koju vrstu namirnica ne treba koristiti u ishrani.

Ulcerozni kolitis - hronino oboljnje debelog creva koje karakterie zapaljenski proces i ulceracije (oteenja) crevne mukoze. Uzrok ove bolesti je jo uvek nepoznat. Pokazano je da bolesnici sa ulceroznim kolitisom imaju poveanu koncentraciju prostaglandina u mukozi digestivnog trakta. Omega3-masne kiseline mogu smanjiti zapaljensku reakciju u ulceroznom kolitisu. Simptomi ulceroznog kolitisa su: krvarenje iz debelog creva, proliv, groznica, gubitak apetita, dehidratacija i smanjenje telesne mase. terapijska ishrana bolesnika sa ulceroznim kolitisom mora biti prilagoena klinikoj slici kod tekih oblika (sa izraenim simptomima) se primenjuje elementarna dijeta preko sonde ili u obliku parenteralne ishrane blae klinike forme (postoji tolerancija vrste hrane) omoguavaju primenu dijete sa smanjenim ostacima koja je velike energetske vrednosti, i sa visokim sadrajem proteina, vitamina i minerala (neophodni za nadoknadu energetskog nedostatka i obnovu tkiva) mogu se davati suplementi vitamina i minerala.

Bolesti jetre
Hepatitis - zapaljenski proces koji dovodi do oteenja elija jetre, uzrokovan virusima, lekovima ili toksinima. Simptomi hepatitisa su: gubitak apetita, munina, povraanje, groznica, proliv i smanjenje telesne mase. Terapijska ishrana bolesnika sa hepatitisom zavisi od faze bolesti i teine klinike slike u ranim fazama bolesti pacijenti nisu u stanju da uzimaju dovoljne koliine hrane - tada se preporuuje ishrana preko sonde do trenutka kada se pacijent moe vratiti na normalno uzimanje hrane terapijska dijeta koja se primanjuje kod hepatititsa mora biti visoke energetske vrednosti, sa visokim sadrajem proteina, vitamina i minerala i umerenom koliinom masti preporuuje se ishrana sa veim brojem obroka u malim koliinama Rezultate terapijske dijete treba kontinuirano pratiti pomou laboratorijskih analiza.

Ciroza jetre - hronina bolest jetre kod koje dolazi do pretvaranja normalnog tkiva jetre u nefunkcionalno vezivno tkivo. Neadekvatna funkcija cirozom izmenjene jetre moe dovesti do pojave utice (prebojenost koe i sluznica zbog poveanja koncentracije pigmenta bilirubina u krvi), produenog vremena krvarenja (zbog smanjene sinteze faktora koagulacije krvi), nakupljanja masti u jetri (smanjena sinteza lipoproteina) i smanjenja koncentracije albumina u krvi (smanjeno stvaranje proteina u jetri). U cirozi dolazi do ozbiljnih poremeaja metabolizma ugljenih hidrata i pojedinih minerala. Terapijska dijeta koja se primenjuje kod obolelih kod ciroze jetre, naalost, ne moe spreiti nastanak ciroze, ali moe biti korisna za smanjenje posledica ciroze po zdravlje. zbog tekog poremeaja metabolizma ugljenih hidrata kod obolelih od ciroze jetre je potrebno sprovoditi visokoenergetsku dijetu (45-50 kcal/kg telesne mase, da bi se spreila razgradna proteina) sa visokim sadrajem ugljenih hidrata (300400g dnevno) u cilju spreavanja daljeg oteenja jetre unos proteina mora biti ogranien od 35-50 g dnevno da bi se spreio nastanak hepatine kome mogue su promene i u dnevnom unosu masti zbog eventualnih problema sa apsorpcijom masti (smanjeno stvaranje unih soli) esto je potrebna primena suplemenata vitamina i minerala u sluaju nastanka edema i ascita potrebno je smanjiti unos natrijuma (soli) na 500-1500mg dnevno, kao i vode na 100-1500ml na dan preporuuje se smanjen unos vrstih namirnica sa velikim sadrajem celuloze kada postoje znaci proirenja vena jednjaka.

Hepatika koma - stanje tekog poremeaja svesti koje nastaje usled toksinog dejstva visokih koncentracija amonijaka iz krvi na centralni nervi sistem. Enormno poveanje koncentracije amonijaka u krvi nastaje kod ozbiljnih oteenja funkcije jetre. Simptomi koji prethode poetku hepatike kome se mogu prepoznati kao: konfuzija, razdraljivost, delirijum tremor (podrhtavanje) gornjih i donjih ekstremiteta. prioritetni cilj terapijske ishrane je brzo smanjenje koncentracije amonijaka u cirkulaciji iz ishrane se potpuno iskljuuju proteini mogu se privremeno primenjivati aminokiseline leucin, izoleucin i valin (branched-chain amino acids) koje smanjuju koncentraciju slobodnog triptofana i, na taj nain, spreavaju poveanje koncentracije serotonina u CNS proteini se postepeno vraaju u ishranu (po 10 g dnevno) tek ako doe do popravljanja funkcije jetre antibiotici se primenjuju da bi se eliminisale crevne bakterije koje, takoe, stvaraju amonijak potrebe za poveanim energetskim unosom se postiu pomou hrane bogate ugljenim hidratima i mastima restrikcija unosa natrijuma se vri ukoliko postoje znaci ascita preporuuje se korienje suplemenata vitamina i minerala.

Bolesti pankreasa (guterae)


Cistina fibroza - nasledna bolest nepoznatog porekla koja zahvata gotovo sve egzokrine lezde (lezde sa spoljanjim luenjem) u organizmu. Egzokrine lezde stvaraju gust mukozni sekret koji zatvara njihove kanale, smanjuje stvaranje osnovnih sekreta, oteuje plemenito tkivo lezda i stvara uslove za nastanak infekcija ili autoimunih reakcija. Cistina fibroza pankreasa smanjuje stvaranje pankreasnih enzima, naroito enzima za varenje masti, to dovodi do smanjenja digestije i apsorpcije masti. terapijska ishrana ima za cilj da omogui povean energetski unos (najee nije teko jer je ouvan apetit). preporuuje se da se masti unose u obliku triglicerida sa masnim kiselinama srednjeg lanca (MCT) jer se lako vare, apsorbuju i transportuju uz obroke se obavezno daju preparati koji sadre pankresne enzime da bi se olakalo varenje terapijska dijeta treba da sadri visoke koncentracije proteina i liposolubilnih vitamina (A,D,E,K).

Pankreatitis (akutni ili hronini) - zapaljenski proces koji se odvija unutar pankreasa i koji za posledicu moe imati destrukciju elija egzokrinog i endokrinog pankreasa (izaziva eernu bolest) zbog delovanja sopstvenih proteolitikih enzima. Uzroci ovog veoma ozbiljnog oboljenja (moe imati letalni ishod) nisu do kraja poznati, mada se u najee uzroke ubrajaju: opstrukcija izvodnih kanala pankreasa usled holelitijaze, alkoholizam, trauma i virusne infekcije. Koncentracija triglicerida u krvi koja je vea od 1000 mg/dl poveava rizik od nastanka pankreatitisa. Najei simptomi pankreatitisa su jak bol na sredini trbuha, munina, povraanje i groznica. osnovni cilj na poetku terapijske ishrane je da smanji stvaranje pankreasnih enzima pa se obustavlja unos hrane u digestivni trakt (hrana je glavni stimulus za stvaranje pankreasnih enzima) nakon popravljanja klinike slike poinje se sa davanjem obroka sa niskim sadrajem masti uz obroke se obavezno daju preparati koji sadre pankresne enzime da bi se olakalo varenje.

Bolesti une kesice


Holecistitis - (akutno ili hronino) zapaljenje une kesice koje moe nastati uz postojanje kalkulusa (kamena) u unoj kesici ili bez njega. 95% zapaljenja une kese nastaje uz postojei kamen. Simptomi holecistitisa su: bol ispod denog rebarnog luka, munina, povraanje, groznica i utica (ukoliko doe do zapuenja unih kanala). terapijska ishrana podrazumeva iskljuivanje hrane koja poveava stvaranje ui preporuuje se tena hrana bogata ugljenim hidratima koji se lako vare, uz primenu antibiotika i anlgetika (sredstva protiv bolova). Holelitijaza - oboljenje une kesice koje dovodi do stvaranja kalkulusa (kamenia) u unoj kesici. Simptomi holelitijaze su: bol ispod denog rebarnog luka, munina, povraanje i utica (ukoliko doe do zapuenja unih kanala kalkulusima). akutni napad kod holecistitisa ili holelitijaze moe obustaviti unos hrane za 24 sata nakon toga se ishrana nastavlja uz primenu dijete sa istom tenou postepena normalizacija ishrane omoguava i ogranieni (i postepeni) unos masti (do 50 g dnevno) da bi se izbegle bolne kontrakcije une kese moe se javiti patoloka reakcija i na neke namirnice koje nemaju visok sadraj masti (crni luk) nakon hirukog ili ultrazvunog reavanja problema holelitijaze, u postoperativnom periodu treba primenjivati dijetu sa niskim sadrajem masti sve do potpune normalizacije varenja masti.

ISHRANA OBOLELIH OD TUMORA


Tumor predstavlja skup elija koje nekontrolisano rastu, razmnoavaju se i ire po organizmu formirajui tumorsku masu elija (tumorsko tkivo). Maligni tumori imaju sve ove osobine i dovode do kompromitovanja ili prekida vitalnih telesnih funkcija. Benigni tumori ne pokazuju sklonost ka irenju sa mesta nastanka tumora pa je i njihova prognoza po zdravlje obolelog bolja nego kod malignih tumora.

Na verovatnou nastanka tumora (i vrstu tumora) utie vei broj evidentiranih faktora: pol, starost, naslee, ivotne navike... Tumori predstavljaju uzrok smrti kod oko 20% stanovnitva u razvijenim zemljama.

ISHRANA U PREVENCIJI TUMORA (1)


nepravilna ishrana se smatra uzrokom nastanka tumora kod jedne treine od ukupnog broja obolelih ishrana koja u dnevnom kalorijskom unosu sadri vie od 30% masti znaajno poveava verovatnou nastanka tumora rizik od nastanka tumora se dodatno poveava kada najvei deo unetih masti ine zasiene masne kiseline pravi nutritivni pristup prevenciji nastanka tumora predstavlja smanjenje ukupnog dnevnog unosa lipida na nivo koji odgovara vrednosti od 1020% ukupnog dnevnog energetskog unosa preporuuje se da namirnice kojima se obezbeuju mast sadre mononezasiene masne kiseline (maslinovo ulje) koje ne poveavaju rizik od nastanka tumora i omega-3-masne kiseline (meso riba iz hladnih mora) koje smanjuju rizik od nastanka tumora u prevenciji nastanka tumora neophodno preduzimati sve ranije opisane nutritivne mere u saniranju KVB i eerne bolesti

ISHRANA U PREVENCIJI TUMORA (2)

gojaznost i poveanje koncentracije insulina u krvi poveavaju rizik nastanka malignih tumora dojke gojaznost i hiperinsulinemija (zajedno sa smanjenom fizikom aktivnou, smanjenim unosom voa i povra i poveanim unosom crvenog mesa), poveavaju verovatnou nastanka malignih tumora debelog creva (ispravljanje ovih nedostataka u ishrani omoguilo smanjenje uestalosti karcinoma debelog creva za 75%) poveani unos namirnica bogatih nerastvorljivim vlaknima smanjuje rizik od nastanka nekih tumora debelog creva tako to ubzava pasau (prolaz hrane) kroz creva i skrauje vreme kontakta kancerogenih materija (supstance izazivaju nastanak malignih tumora) sa sluznicom creva prirodni antioksidansi (vitamin E, vitamin C, beta-karoten) smanjuju rizik od nastanka malignih tumora, ali njihovi (vetaki) suplementi ne pokazuju ovo protektivna svojstva (suplementi beta-karotena poveavaju verovatnou nastanka malignih tumora plua!!!). konzumiranje alkoholnih pia i puenje cigareta poveavaju rizik od nastanka malignih tumora gastrointestinalnog trakta i plua

ISHRANA ZA VREME LEENJA TUMORA (1)


Terapijska dijeta tokom antitumorskog tretmana pacijenta neophodna u cilju popravljanja opteg stanja organizma, odravanja telesne mase i lakeg podnoenja primenjenog antitumorskog protokola (hiruko leenje, terapija zraenjem, hemioterapija). Ishrana pacijenata za vreme leenja tumora je dosta teka i specifina jer napredovanje (malignog) tumorskog procesa dovodi do nastanka stanja koje se naziva kancerska kaheksija. Kancersku kaheksiju karakterie postojanje: opte slabosti gubitka apetita (anoreksija) metaboliki i hormonski poremeaji smanjenje telesne mase progresivni gubitak vitalnih funkcija. Kaheksija nastaje iz vie razloga: izmenjenog oseaja ukusa i mirisa, munine, povraanja, gaenja, povienog metabolizma i smanjene apsorpcije u crevima. Smatra se da do razvoja kaheksije dovodi i delovanje pojedinih produkata koje stvaraju tumorske elije na centar za glad (u hipotalamusu), to za posledicu ima teki gubitak apetita. Poremeaj ukusa kod malignih bolesnika delom nastaje i usled nedostatka vitamina B12, tiamina, gvoa, folata i riboflavina.

Mehanizam nastanka kancerske kaheksije

ISHRANA ZA VREME LEENJA TUMORA (2)


Hirurki tretman malignih bolesnika se sprovodi u cilju otklanjanja tumora ili radi reavanja drugih problema vezanih za prisustvo tumora (opstrukcija, kompresija, burna simptomatologija). ovaj nain leenja tumora zahteva primenu postoperativne parenteralne terapijske ishrane u zavisnosti od rezultata i obima hiruke intervencije mogue je da doe do trajnih (ili privremenih) izmena naina unosa hrane kod operisanih pacijenata. Terapija malignih tumora zraenjem moe dovesti do nastanka brojnih promena koje utiu na unos, pasau, varenje i apsorpciju hrane. Najei problemi koji prate ishranu nakon terapije malignih tumora zraenjem su: suvoa usta, oteenja sluznice gastrointestinalnog trakta, poremeaji gutanja, poremeaji oseaja ukusa i smanjena apsorpcija hranljivih materija iz creva. Blai simptomi zrane terapije su: munina, gaenje, povraanje, gastritis i proliv. ishrana ovih pacijenata treba da prevazie navedene probleme koji su (obino) prolaznog karaktera.

ISHRANA ZA VREME LEENJA TUMORA (3)


Hemioterapija predstavlja leenje malignih tumora lekovima koji dovode do unitenja malignih elija ili smanjujuju i zaustavljaju njihov rast. Na alost, ovi lekovi imaju sistemsko dejstvo to znai da oni ne deluju samo na tumorske elije, ve i na druge elije u organizmu. Oteenje elija digestivnog trakta tokom hemioterapije dovodi do pojave proliva, zatvora i smanjene apsorpcije hranljivih materija iz creva. Takoe, hemioterapija izaziva muninu i povraanje. promene u digestivnom traktu kod primene hemioterapije traju kratko jer dolazi do brzog obnavljanja tkiva (za oko 3 dana) pa nisu potrebne vee izmene u ishrani bolesnika ukoliko se u hemioterapiji koriste i kortikosteroidni preparati (sintetski analozi hormona kore nadbubrene lezde) potrebno je sprovesti terapijsku dijetu sa smanjenim dnevnim unosom soli (Na) i glukoze.
Odranje telesne mase pacijenta u vreme pre i za vreme sprovoenja antitumorske terapije znaajno poveava verovatnou povoljnog ishoda terapijskog tretmana. Bolesnici koji nemaju gubitak telesne mase kod nekih vrsta malignih tumora imaju dvostruko vei procenat preivljavanja. Rezultati hemioterapije kod malignih tumora dojke, plua, debelog creva i akutne leukemije su bolji kod pacijenata ukoliko nije bilo prethodnog gubitka telesne mase.

ISHRANA ZA VREME LEENJA TUMORA (4)


Gubitak telesne mase kod bolesnika sa malignim tumorima moe nastati usled: smanjenog unosa energije hranom ili smanjene apsorpcije hrane iz digestivnog trakta poveanog troenja energije usled rasta tumorskog tkiva i njegove kompeticije za nutritiente iz hrane poremeaja metabolizma ugljenih hidrata i proteina koji nastaje tako to dolazi do smanjene sinteze i poveane razgradnje proteina, kao i njihovog pretvaranja u glukozu (glukoneogeneza). Terpijska dijeta pacijenata sa malignim tumorima treba da omogui dovoljan unos proteina (moe biti potrebno i 100g dnevno), masti, ugljenih hidrata, vitamina, minerala i tenosti da bi se zadovoljile poveane energetske potrebe (i do 3000 kalorija) koje e spreiti smanjenje telesne mase i omoguiti obnovu tkiva.

ISHRANA OBOLELIH OD AIDS-a


AIDS (Acquired immunodeficiency syndrome) ili SIDA predstavlja stanje u kome ne postoji odgovarajua funkcija imunskog sistema. Uzronik AIDS-a je HIV virus (Human immunodeficiency virus) koji dovodi do destrukcije imunskog sistema infetirane osobe. Osoba obolela od AIDS-a nema prirodnu zatitu od infekcija. Za osobu koja je infektirana HIV virusom se kae da je HIV pozitivna. U sledeoj fazi se razvija ARC (AIDS-related complex) i AIDS. Vreme potrebno za pun razvoj AIDS-a kod infektirane osobe pokazuje velike varijacije (zabeleeni su sluajevi gde inkubacija traje i vie od 10 godina). Generalno, inkubacija traje krae kod starijih osoba. Smatra se kvalitetna ishrana i spreavanje gubitka telesne mase odlae poetak bolesti jer povoljno deluje na imunski sistem.

Terapijska ishrana HIV-pozitivnih osoba se sprovodi od trenutka kada se utvrdi pozitivan seroloki nalaz na HIV (nutricionistiki pristup ne treba da eka poetak AIDS-a!!!). Kljuni ciljevi dijetetske terapije su: odranje telesne mase i pozitivan bilans proteina - adekvatan unos proteina (1-2g/kg) je neophodan za normalizaciju stanja imunskog sistema pa je neophodno kontinuirano praenje proteinskog statusa (sprovodi se antropometrijskim merenjima i laboratorijskim analizama) hrana treba da obezbedi poveane koliine vitamina (posebno A, C, E i B12) i minerala (gvoe, selen, bakar i cink) za normalno funkcionisanje imunskog sistema (preporuuje se korienje multivitaminskih i mineralskih suplemenata u dozama koje su maksimalno dva puta vee od RDA standarda) dnevne energetske potrebe neophodne za odravanje telesne mase su jako velike i iznose 3000-3500 kcal (35-40kcal/kg).

Terapijska ishrana osoba kod kojih je dolo do razvoja klinike slike ARC i AIDS-a se menja usled poveanih energetskih potreba koje nastaju kao posledica kontinuiranog stresa i estih infekcija (sa visokom telesnom temperaturom). Potrebe energetskog unosa se poveavaju i kao posledica smanjene apsorpcije hrane iz creva i uestalih proliva (AIDS-entropatija). Pacijenti imaju bolna i difuzna oteenja sluznice du itavog digestivnog trakta koja oteavaju gutanje, pasau i varenje unete hrane, uzrokujui gubitak elje za uzimanjem hrane. Depresija, demencija (specifini oblik mentalne retardacije koji se javlja u AIDS-u) i socijalna izolacija, takoe, dovode do smanjenja apetita. Sve namirnice koje se unose moraju biti dobro termiki obraene da bi se izbegla mogunost unoenja potencijalnih uzronika infekcije hranom. Ukoliko su navedeni problemi u uzimanju hrane toliko veliki da onemoguavaju odgovarajui unos, treba prei na asistiranu tenu dijetu preko sonde ili, kao poslednji nain, na potpunu parenteralnu terapiju (infuzije sa kompletnom supstitucijom).

Vaan podatak za osobe koje uestvuju u tretmanu (ukljuujui i ishranu) obolelih od AIDS-a je da se uzronik bolesti prenosi iskljuivo razmenom telesnih tenosti (semena tenost, vaginalni sekret i krv), tako da je svaki drugi kontakt bezopasan i sa psiholokog aspekta obolelih poeljan!!!

You might also like