P. 1
KRIVIČNO-PROCESNO PRAVO

KRIVIČNO-PROCESNO PRAVO

|Views: 441|Likes:
Published by DarkoIgnjic

More info:

Published by: DarkoIgnjic on Nov 29, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/14/2014

pdf

text

original

1. POJAM KRIVIČNOG POSTUPKA Krivicno procesno pravo je grana krivicnopravnih nauka koja se odnosi na krivicni postupak.

Krivicni postupak je predmet (objekat) krivicnog procesnog prava. U teoriji KPP postoji vise shvatanja o odredjivanju pojma krivicnog postupka. Za objasnjenje sustine posebno su znacajna dva pojma krivicnog postupka: realisticki i pravni. - Realisticki Krivični postupak posmatran u svojoj spoljnoj manifestaciji, kao fizički fenomen, jeste skup krivičnoprocesnih radnji procesnih subjekata: suda i stranaka (tužioca i osumnjičenog, odnosno optuženog), regulisanih procesnim propisima i upravljenih na postizanje sudske odluke. Krivični postupak je skup zakonom uređenih procesnih radnji, procesnih subjekata, koje u određenom procesnom cilju preduzimaju procesni subjekti. Izvršenjem krivičnog djela stvara se između izvršioca djela i države jedan materijalno pravni odnos. Odnos koji nastaje između osumnjičenog i države, pravni je odnos jer je regulisan pravom i ustanovljava pravo i obaveze za obje strane. Materijalnopravni odnos je suštinski i konkretan, ali je hipotetičan, jer njegovo stvarno postojanje i obim tek treba da se utvrde i to se raspravljanje i utvrđivanje vrši u krivičnom postupku. Krivični procesni odnos razvija se između suda, osumnjičenog, odnosno optuženog i tužioca (procesnih subjekata): sud ima određena prava i dužnosti prema strankama, a stranke određena prava i dužnosti prema sudu i između sebe, tj. pravni odnos je trostran. Osumnjičeni ima opštu dužnost da stupi u otpočeti proces i da podnosi, trpi proces bez obaveze na neko činjenje, sem obaveze odazivanju pozivu suda, a ima i niz prava koja omogućavaju njegovu odbranu i zaštitu njegove ličnosti. Opšta dužnost tužioca je zasnivanje procesnopravnog odnosa u čemu je tužilac vezan u odlučivanju u smislu da je pokretanje postupka zasnovano na načelu legaliteta ili načelu oportuniteta. Za odnos između stranaka karakteristično je da je tužilac obavezan da gonjenje vrši objektivno, čemu odgovara pravo osumnjičenog, odnosno optuženog da u protivnom traži njegovo izuzeće. 2. CILJEVI I OPRAVDANJE KRIVIČNOG POSTUPKA Neposredni cilj KP je omogućavanje primjene materijalnog krivičnog prava na konkretan slučaj, tj.utvrđivanje sudskom odlukom da li je KD izvršeno, da li ga je izvršio optuženi, da li se optuženom može izreći krivična sankcija.Krivični proces pored ovog neposrednog ima i konačan cilj koji je istovjetan sa sa ciljem materijalnog krivičnog prava, a sastoji se u odbrani ili obezbjeđenju društvenog poretka od kriminaliteta.Opravdanje KP nalazi se u činjenici da je to najsigurniji način reagovanja na kriminalitet, jer obezbjeđuje da nevin neće biti osuđen i da kriv neće izbjeći krivičnu sankciju.U KP stalno su prisutna dva suprostavljena interesa. 3. POJAM, PREDMET I DIOBA KPP KPP je skup pravnih propisa kojima se određuju procesne radnje, njihova forma i unutrašnja vrijednost i određuju procesni subjekti kao vršioci tih radnji i njihov pravni položaj. Pojam KPP obuhvata i predmete koji se eventualno javljaju van krivičnog zahtjeva, ali su predmet KPP(imovinskopravni zahtjev, prejudicijalna pitanja i troškovi postupka).PREDMET KPP je utvrđivanje postojanja krivičnopravnog zahtjeva države u pojedinoj krivičnoj stvari pokrenutoj povodom učinjenog KD.Taj predmet okončava se donošenjem pravosnažne odluke o toj stvari.Uobičajena dioba KPP je: a)Redovno i vanredno KPP,b)Opšte i posebno KPP, c) Osnovno i dopunsko KPP, d) Glavno i sporedno KPP,e) Trajno i privremeno KPP,f) Unutrašnje i međunarodno KPP. 4. IZVORI KPP KPP nastaje normativnom aktivnošću nadležnih državni organa, u obliku zakona, drugih propisa i opštih akata.Evropski sud za ljudska prava u jednoj od svojih presuda definitivno je zauzeo stanovište da i običajno pravo pedstavlja zakon u smislu EKLJP.Krivične procesnopravne norme 1

mogu biti sadržane u zakonu ili podzakonskom aktu. To su apstraktni izvori KPP, odnosno forme u kojima se ovo pravo može javiti.Pravne propise KPP donose PSBiH, Parlament FBiH, NSRS, i Skupština BD. 5. KONKRETNI IZVORI KPP U BIH S obzirom na porijeklo konretni izvori KPP BiH mogu biti unutrašnji ili međunarodni, a so obzirom na njihov rang – ustavni,zakonski ili podzakonski akti.U odnosu na pitanje u kojoj je mjeri njihov sadržaj posvećen regulisanju KP,oni mogu biti glavni ili sporedni izvori KPP. - Glavni unutrašnji izvor zakonskog ranga čine ZKPBiH,ZKPFBiH,ZKPRS. - Glavni unutrašnji izvori podzakonskog ranga su brojni :Uredba sa zakonskom snagom o izručenju po molbi međunarodnog suda, Upustvo o primjeni pravila u postupku ekstradicije za nadležne institucije BiH,FBiH,RS i BDBiH,Odluka o naknadi troškova krivičnog postupka prema ZKPBiH,Pravilnik o kućnom redu u ustanovama za izdržavanje krivične sankcije,mjere pritvora ili drugih mjera BiH itd. - Glavni međunarodni izvori krivičnog procesnog prava su : EKLJP,MPGPP i Univerzalna deklaracija o pravima čovijeka iz 1948. g. - Sporedni unutrašnji izvori krivičnog procesnog prava u BiH mogu biti ustavnog i zakonskog karaktera. - Međunarodni sporedni izvori su : Konvencija protiv torture i drugih surovih,neljudskih ili ponižavajući kazni i postupaka iz 1984.g.,Evropska konvencija o suzbijanju terorizma,Međunarodna konvencija o suzbijanju finansiranja terorizma,Međunarodna konvencija o suzbijanju terorističkih bombaških napada,Konvencija UN protiv transnacionalnog organizovanog kriminaliteta,sa dopunskim protokolima iz 2000 g. 6.KPP U BIH U Ustav BiH, od 14.12.1995.godine , unijeto je niz novih važnih pravila vezanih za KP. Ustavi BiH, FBiH i RS uvode nekoliko novih ljudskih prava i sloboda, a neka od dotadašnjih značajno proširuju.Ta pitanja vezana su za, pravo na upotrebu jezika, pritvor, na odbranu osumnjičenog odnosno optuženog, prava lica lišenog slobode pretres stana, nepovredivost tajne pisma i dr.sredstava javnog općenja, javnost glavnog pretresa, prava na upotrebu pravnog lijeka, ponavljanje KP i naknadu štete neopravdano osuđenim licima i licima neosnovano lišenim slobode.Kao instrument za zaštitu ljudskih prava i sloboda KP ima zdatak da štiti i pruži satisfakciju u slučaju povrede ili ugrožavanja pravani sloboda priznatih ustavom, i da onemogući kršenje sloboda i prava građanima uključenim u KP. 7.VAŽENJE KPP KPP kao i druga pozitivna prava nije univerzalno već je ograničeno vremenski i prostorno, a moguće je njegovo ograničenje njegovog važenja u pogledu lica i predmeta na koje se primjenjuje.VREMENSKO VAŽENJE KPP: Krivični postupak se vodi prema odredbama zakona koji je na snazi u času preduzimanja rednje.ZKP važi od dana njegovog stupanja na snagu,ako nije drugačije propisano.Prestaje da važi donošenjem novog zakona,koji se donosi umjesto njega.(tzv. abrogacijska klauzula).Novi procesni zakon primjenjuje se i na sve procesne radnje u nezapočetim ili već započetim postupcima,koje treba preuzeti poslije njegovog stupanja na snagu,tako da sve procesne radnje,izvedene po starom zakonu,u potpuno dovršenim ili nedovršenim postupcima,ostaju na snazi.Od ovog pravila najvažniji izuzeci su slijedeći: a) Za krivične predmete u kojima je optužnica stupila na pravnu snagu,postupci se nastavljaju po dosadašnjim propisima ako zakonom nije drukčije određeno. b) Za krivične predmete koji su već presuđeni u drugom stepenun i kod kojih je na taj način proces skoro pri kraju. 2

c) Ako je na dan stupanja na snagu ZKP bio u toku neki rok,on će se računati po dosadašnjem ZKP,ako je to,s obzirom na dužinu roka,za stranke povoljnije. PROSTORNO VAŽENJE KPP: Dejstvo domaćih krivičnih propisa može biti izuzetno isključeno ili ograničeno na domaćoj teritoriji u slijedećim slučajevima: a) Kada se o tome sporazumiju države. b) Strani propisi se mogu primjenjivati i u slučaju okupacije,bez pristanka domaće države. c) Na sopstvenoj teritoriji domaće pravo se ne primjenjuje na neka područja na kojima se nalaze diplomatske prostorije.To su tzv. eksteritorijalna mjesta,tj. privilegovana mjesta koja su izuzeta od vršenja sudske vlasti,zato što su sjedišta lica koja uživaju lični krivičnoprocesni imunitet iz međunarodnopravnih razloga. d) Krivični procesni propisi domaće države ne primjenjuju se na strane ratne brodove koji se nalaze u našem obalnom moru po dozvoli domaćih vlasti. VAŽENJE KRIVIČNOG PROCESNOG PRAVA U POGLEDU LICA: Postoji više krivičnih procesnih imuniteta.Imunitet je apsolutan (opšti) kada sprečava gonjenje za svakoKD.Imunitet je relativan ili funkcionalan kada se odnosi samo na pojedina KD koja se tiču funkcije zbog koje je dat.Imunitet može biti stalan (traje i po prestanku funkcije) ili privremen,koji prestaje istekom funkcije koja ga je opravdala.Imunitet može biti bezuslovan (ne može se oduzeti prije isteka funkcije) ili uslovan,koji važi ako ga nadležni organ ne ukine (bez obzira na to što funkcija još traje). Imuniteti se dijele i na unutrašnje i na međunarodnopravne (ili diplomatske). Međunarodnopravni imunitet sastoji se u zabrani da se protiv lica koja ga uživaju pokreće krivični postupak u zemlji u kojoj ona vrše svoju misiju. VAŽENJE KPP U POGLEDU PREDMETA KPP važi za postupanje i odlučivanje o onome što može biti glavni predmet ili sporedni predmet (imovinsko pravni zahtjev,prejudicijalna pitanja i troškovi postupka) krivičnog postupka.Propisi krivičnog procesnog prava odnose se na postupanje po krivičnim djelima.Krivično procesno pravo ne uređuje postupak izvršenja krivičnih sankcija,niti postupak pomilovanja,jer se ne radi o sudskim postupcima. 8.POJAM I VRSTE PROCESNIH SUBJEKATA Krivičnoprocesni subjekti su procesno sposobna fizička ili pravna lica koja na osnovu zakonom predviđenih prava i dužnosti u KP,preduzimanjem određenih radnji,stupaju u krivičnoprocesni odnos,odnosno doprinose ostvarenju krivičnoprocesnog zadatka.Naslov procesnog subjekta imaju samo oni učesnici krivičnog postupka koji stupaju u krivični procesnopravni odnos i u njemu vrše procesnopravnu funkciju – suđenja gonjenja i odbrane (procesni subjekti u užem smislu) ili imaju određena druga prava i obaveze (procesni subjekti u širem smislu, kao što je npr. oštećeni).Glavni ili osnovni procesni subjekti su sud (kao samostalni i nezavisni državni organ), tužilac (koji vrši funkciju krivičnog gonjenja) i osumnjičeni,odnosno optuženi koji vrši funkciju odbrane.Tužilac i osumnjičeni,odnosno optuženi su procesne stranke,tako da su glavni procesni subjekti sud i stranke. Sporedni procesni subjekti imaju određena i ograničena ovlašćenja u KP. Tu spadaju oštećeni,koji se javlja na strani tužioca,bez obzira na to da li mu pripada imovinskopravni zahtjev,pravno ili fizičko lice,prema kome treba izreći mjeru bezbjednosti oduzimanja imovinske koristi i organ starateljstva u postupku prema maloljetnicima. 9. OSNOVNA NAČELA O PROCESNIM SUBJEKTIMA Istorijski krivični postupak je bio : optužni (akuzatorski),istražni (inkvizitorski) i savremeni (akuzatorsko-inkvizitorski). Optužno načelo postoji ako su osnovne procesne funkcije (gonjenje,odbrana i presuđenje) povjerene odvojenim i nezavisnim subjektima.Kao stranke u postupku,tužilac i optuženi su potpuno ravnopravni.Postupak se pokreće na zahtjev tužioca,koji ne mora biti državni organ.Optuženi koji vrši funkciju odbrane,samostalan je subjekt sa mogućnošću vršenja odbrane lično ili preko stručnog 3

branioca.Optuženi je dužan da se upusti u proces koji je protiv njega pokrenut,sa obavezom da se odazove na poziv suda i daje odgovor na tužbu. Objektivan položaj suda obezbjeđuje se činjenicom da sud ne može započeti krivični postupak po sopstvenoj inicijativi,nego samo aktom tužioca (načelo,nema postupka bez tužioca). Istražno (inkvizitorsko) načelo Ovaj postupak je sušta suprotnost akuzatorskom postupku.Osnovna karakteristika istražnog načela je u tome što u istražnom postupku ne postoje stranke,te što su sve tri osnovne procesne funkcije (gonjenje,odbrana i suđenje) povjerene sudu.Inkvizitorski postupak se dijeli na istragu i suđenje.Sudija ne može da osudi ako nije prikupljena količina i kakvoća doakza određena u zakonu (negativna teorija zakonskih dokaza),odnosno mora da osudi ako je prikupljena kakvoća dokaza određena u zakonu (pozitivna teorija zakonskih dokaza). 10.POJAM I VRSTE KRIVIČNIH SUDOVA Sudovi su samostalni i nezavisni od zakonodavne i izvršne vlasti i njima pripada sudska vlast.U vršenju sudske vlasti sudovi su dužni da štite ljudska prava i slobode,utvrđena prava i interese pravnih subjekata i zakonitost.Sudovi su zakoniti,jer se organizacija, osnivanje, nadležnost i sastav sudova i postupak pred sudovima uređuje zakonom. Primjenu materijalnog krivičnog prava na konkretan slučaj može vršiti samo sud.Sud je jedinstven,u okviru jedinstvene funkcije i u njegovu nadležnost spada suđenje krivičnih,građanskih i drugih stvari,u skladu sa zakonom.Zbog toga izraz krivični sud,koji se uobičajeno upotrebljava radi lakoće izražavanja,treba shvatiti uslovno,kao oznaku za dio jedinstvenog suda koji se bavi vršenjem krivičnog pravosuđa. U okviru suda može postojati više različitih sudskih organa (sudija za prethodni postupak,sudija za prethodno saslušanje,sudija pojedinac,vijeće za glavni pretres,žalbeno vijeće itd.).Sudovi se, u pogledu ovlašćenja koja imaju u odnosu na suđenje,dijele na redovne i vanredne.Redovni sudovi mogu biti sudovi opšte nadležnosti i specijalizovani sudovi.Sudovi opšte nadležnosti sude,po pravilu,za sva krivična djela i za sve optužene,sem onih nadležnosti specijalizovanih sudova.Specijalizovani sudovi sude samo za određena krivična djela određenih učinilaca.Krivični sudovi u BiH su pozivni.S obzirom na funkcionalnu nadležnost,od značaja je i podjela sudova na istražne i presudne.Istražni sudovi su oni koji vode prethodni postupak,a presudni sudovi odlučuju o krivičnoj stvari u meritumu. Sudovi se osnivaju i ukidaju zakonom.Osnivanjem suda BiH omogućeno je pružanje sudske zaštite u stvarima koje spadaju u nadležnost države BiH,što prema Ustavu BiH predstavlja preduslov za uspostavljanje vladavine prava u BiH.Sud ima svoju stvarnu nadležnost i u krivičnopravnoj oblasti,čije je izvorište u članu III/1g Ustava BiH koji određuje da je nadležnost institucija BiH provođenje međunarodnih i međuentitetskih propisa,uključujući i odnose sa Interpolom. Opštinski sudovi u FBiH (U RS – osnovni sudovi) su nadležni da sprovode samo prvostepeni krivični postupak za krivična djela određene težine. Kantonalni sudovi ( u RS – okružni sudovi) sude u prvom stepenu za krivična djela iz svoje stvarne nadležnosti i u drugom stepenu po žalbama stranaka protiv presuda opštinskog (osnovnog) suda.Apelacioni sud BDBiH je sud drugog stepena u odnosu na osnovni sud BDBiH. Vrhovni sud FBiH (sa sjedištem u Sarajevu) i vrhovni sud RS (sa sjedištem u B. Luci) su sudovi treće instance,tj odlučuju o žalbama protiv drugostepenih odluka kantonalnih (okružnih) sudova,kad je takva žalba izuzetno dozvoljena. 11.NEZAVISNOST SUDA I SUDIJA Načelo nezavisnosti suda i sudije znači da su sudovi, a time i sudije u svome radu nezavisni, tj. da njihov rad ne može niko uticati. To je nezavisnost prema predstavnicima leigislative i ekzekutive, kao i prema svakom drugom uticaju. Zabrana obuhvata sve vidove uticanja i mješanja u sudsku djelatnost, neposredno ili posredno, otvoreno ili prikriveno, naredbom ili sugestijom, nagovorom i molbom ili pritiskom ili prijetnjom. Sudska nezavisnost može biti shvaćena kao stvarna ili supstancijalna nezavisnost, lična nezavisnost, kolektivna nezavisnost, interna nezavisnost. Sudska funkcija je stalna, ali ne i doživotna, jer prestaje zbog ispunjenja uslova za penziju. Nezavisnost sudije treba da se obezbjedi i 4

garantovanjem da on neče biti kažnjavan premještanjem iz jednog suda u drugi, što se postiže ustanovom nepokretnosti sudije. Inkopatibilnost sudijske funkcije sa obavljanjem drugih funkcija, poslova i aktivnosti predviđa ZVSTV, kao jednu od garancija sudske nezavisnosti. 12. BROJNI SASTAV SUDA Brojni sastav suda je zakonom određen na slijedeći način : 1) U prvom stepenu sudije sude u vijećima sastavljenim od trojce sudija za krivična djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna. 2) Sudija pojedinac u prvostepenom sudu sudi krivična djela za koja je propisana kao glavna novčana kazna ili kazna zatvora do 10 godina. Ovaj sudija sprovodi i postupak za izdavanje kaznenog naloga. Sudija pojedinac, kao sudija za maloljetnike, sprovodi pripremni postupak i vrši druge dužnosti. 3) U drugom stepenu sudovi sude u vijećima sastavljenim od torjice sudija. 4) U trećem stepenu sudovi sude u vijećima sastavljenim od trojice sudija. Suđenje u trećem stepenu dato je Vrhovnom sudu FBiH, odnosno Vrhovnom sudu RS. 5) U vijeću sastavljenom od trojica sudije sud odlučuje o žalbama protiv rješenja kada je to određeno zakonom i donosi odluke van glavnog pretresa (tzv. vanraspravno vijeće). 6) Osim sudije pojedinca koji sudi određena krivična djela,u prvostepenim sudovima postoje i druge sudije koje ne sude,veća kao pojedinci donose druge odluke,odnosno obavljaju druge radnje u postupku.To su: sudija za prethodni postupak,sudija za prethodno saslušanje,predsjednik suda i predsjednik vijeća. 7) U vijeću sastavljenom od trojice sudija,sud odlučuje i o zahtjevu za ponavljanje postupka. 13.SUBJEKTIVNA SPOSOBNOST SUDIJE Subjektivna sposobnost sudije javlja se u dva vida: kao apstraktna(opšta) sposobnost za učestvovanje u bilo kom procesu i kao konkretna (relativna) sposobnost tj. sposobnost jednog apstraktnog sudije da učestvuje u postupku po određenoj krivičnoj stvari. Prije stupanja na dužnost imenovani sudija daje svečanu izjavu usmeno pred predsednikom VSTV BIH ili članom vijeća koga ovlasti predsednik kao i stavljanjem potpisa na izjavu. 14. KONKRETNA SPOSOBNOST SUDIJE Apstraktno sposoban sudija, koji to postaje izborom i uvođenjem u dužnost, mora biti i konkretno sposoban da bi učestvovao u postupku po jednoj krivičnoj stvari.Da bi mogao suditi u konkretnom slučaju, sudija mora biti objektivan(nepristasan). Konkretna sposobnost sudije obezbjeđuje se raznim oblicima izuzeća. Izuzeće sudije je ustanova krivičnog procesnog prava putem koje se iz krivičnog postupka odstranjuje sudija u slučaju kada postoje razlozi koji ga čine nepodobnim za vršenje sudijske funkcije ili pobuđuju sumnju u njihovu nepristrasnost i na taj način se istovremeno doprinosi objektivnom i nepristrasnom ostvarivanju krivičnoprocesnog zadatka. Izuzeće je odstranjivanje sudije iz postupka zbog sumnje u njegovu nepristrasnost, koju izaziva određena veza između sudije i predmeta suđenja ili pojedinih učesnika u postupku. Ta veza predstavlja osnov izuzeća i mora biti konkretna. Zato se može tražiti samo izuzeće poimenično određenog sudije, ne i svih sudija jednog suda ili izuzeće svih sudova. Osnov izuzeća, takođe, ne može biti sumnja stranke u pravno znanje i nezavisnost sudije, jer je to pitanje apstraktne sposobnosti sudije, koje se riješava u postupku izbora i razrješenja. Izuzeće ima za cilj da doprinese nepristrasnosti u vršenju sudijske funkcije u svakoj krivičnoj stvari. Osnovi (razlozi) isključenja, zbog kojih se sudija obavezno mora uzdržati od vršenja dužnosti su slijedeći: 1) Kada je oštećen KD koje je predmet postupka. 2) Kada mu je osumnjičeni odnosno optuženi,njegov branilac,tužilac,oštećeni,njegov zakonski zastupnik ili punomoćnik,bračni odnosno vanbračni drug ili srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena,u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ,a po tazbini do drugog stepena. 5

3) Kada je sa osumnjičenim,odnosno optuženim,njegovim braniocem,tužiocem ili oštećenim u odnosu staraoca,staranika,usvojioca,usvojenika,hranica ili hranjenika. 4) Kada je u istom krivičnom predmetu učestvovao kao sudija za prethodni postupak,sudija za prethodno saslušanje ili je postupao kao branilac,zakonski zastupnik ili punomoćenik oštećenog,odnosno tužioca ili je saslušan kao svjedok ili kao vještak. 5) Kada je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom. 6) Ako postoje druge okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost. Zahtjev za izuzeće mogu podnijeti i stranke i branilac. Zahtjev za odstranjenje sudije stranka i branilac mogu podnijeti do početka glavnog pretresa.Zahtjev za isključenje sudije može biti podnijet u svim stadijumima i fazama postupka,ali poslije početka glavnog pretresa,najdalje do završetka glavnog pretresa.Zahtjev za izuzeće za sudiju višeg suda stranka i branilac može isticati u žalbi ili odgovoru na žalbu. Zahtjev mora kumulativno ispunjavati dva uslova: da je individualno određen i da je obrazložen. Postupak za izuzeće vodi se u okviru krivičnog postupka,ali je po svojoj prirodi neka vrsta upravnog postupka.Zbog toga, po zahtjevu za izuzeće koji podnosi stranka ili branilac odlučuje opšta sjednica. 15.REDOVNE NADLEŽNOSTI Redovne nadležnosti su stvarna, mjesna i funkcionalna. Stvarna nadležnost je pravo i dužnost jednog suda prvog stepena da sudi određeno KD zbog njegove prirode, drugih njegovih osobina i svojstva njegovog izvršioca i regulisana je odedbama zakona o sudovima.Prvostepena suđenja za KD pripadaju sudovima opšte nadležnosti(SUD BIH, općinskiosnovni, kantonalni –okružni). Mjesna nadležnost je pravo i dužnost stvarno nadležnog suda da presudi KD zbog teritorijalnog odnosa koji postoji između suda i KD, odnosno njegovog izvršioca.Regulisana je u ZKP. 1.Mjesna nadležnost po mjestu izvršenja KD, 2. Mjesna nadležnost po prebivalištu ili boravištu osumnjičenog, odnosno optuženog i 3. Mjesna nadležnost po mjestu gdje je osumnjičeni, odnosno optuženi uhvaćen ili se sam prijavio. Funkcionalna (poslovna) nadležnost je pravo i dužnost jednog suda, odnosno sudskog organa da obavi dio KP, dok drugi dio postupka u istoj stvari treba da obave drugi sudovi ili drugi sudski organi u sastavu istog suda.Ovlaštenja sudije za prethodni postupak protežu se na istragu i odnose se na zaštitu osnovnih ljudski prava i sloboda i sudsko obezbjeđenje dokaza. Sudija za prethodno saslušanje javlja se nakon podizanja optužnice i ima ovlaštenja kao i sudija za pp, te postavlja i razrješuje branioca, odrđuje pritvor nakon podizanja optužnice, kao i mjere zabrane , odnosno jemstva ako već nisu bile određene. U toku gl.pretresa sud realizuje funkciju suđenja u inokosnom i zbornom sastavu.Sudovi pravnog lijeka takođe odlučuju o jednoj krivičnoj stvari u inokosnom i zbornom sastavu. 16.VANREDNE NADLEŽNOSTI Vanredne nadležnosti su: a)nadležnost po međusobnoj vezi krivičnih djela, b)prenesena nadležnost i c)nadređena nadležnost. a)Nadležnost po međusobnoj vezi krivičnih djela Veza krivičnih stvari može biti subjektivna (kada jedan osumnjičeni, odnosno optuženi odgovara za više krivičnih djela),objektivna (kada više osumnjičenih, odnosno optuženih odgovaraju za jedno zajedničko krivično djelo) ili mješovita (kada postoji objektivni koneksitet, a jedan od osumnjičenih, odnosno optuženih odgovara za najmanje jedno svoje samostalno krivično djelo).Mješoviti (subjektivno-objektivni) koneksitet postoji u slučajevima kada je više lica optuženo za izvršenje jednog ili više krivičnih djela (objektivni koneksitet),a neko od tih lica je optuženo samo i za još neko drugo krivično djelo (subjektivni koneksitet). U slučaju subjektivnog koneksiteta, ako neka krivična djela spadaju u stvarnu nadležnost nižeg, a druga u stvarnu nadležnog višeg suda, jedinstveni krivični postupak sprovešće sud stvarno nadležan za najteže krivično djelo,tj.viši sud.Mjesna nadležnost kod subjektivnog koneksiteta određuje se prema prvenstvu potvrđivanja optužnice,a ako optužnice nisu potvrđene – koji je prvi primio 6

optužnicu na potvrđivanje.Određivanje stvarne nadležnosti kod objektivnog koneksiteta se ne javlja,jer izvršioci i saučesnici o kojima se ovdje radi odgovaraju za isto krivično djelo,a stvarna nadležnost je određena prema krivičnom djelu. Kod mješovitog koneksiteta stvarna nadležnost određuje se prema najtežem krivičnom djelu,a mjesna (ako su djela iste stvarne nadležnosti, a sa područja raznih sudova) prema prvenstvu potvrđivanja optužnice,odnosno prvenstvu otpočinjanja postupka. b)Prenesena (delegirana) nadležnost Prenošenje nadležnosti postoji kada se iz razloga određenih u zakonu oduzima postupanje po jednom određenom krivičnom predmetu od mjesno nadležnog suda i predaje drugom, inače mjesno nenadležnom sudu. Riječ je, zapravo, o jednoj vrsti vanredne mjesne nadležnosti, kojom se ne može mijenjati stvarna nadležnost suda. Prema razlogu za prenošenje mjesne nadležnosti, postoje dvije vrste prenošenja. 1) Nužno prenošenje. To mogu biti situacije kada u sudu nema dovoljan broj sudija za obrazovanje vijeća (zbog izuzeća) i zbog spriječenosti sudije da prisustvuje suđenju,iz faktičkih razloga. 2) Prenošenje ako postoje važni razlozi. Razlog za ovo delegiranje mjesne nadležnosti može da bude u opasnosti od nereda i nemira za vrijeme postupka pred nadležnim sudom ili u teškoćama da se obezbjedi nepristrasno i objektivno suđenje zbog prevelikog uzbuđenja mjesnog stanovništva ili nekog drugog uzroka koji stvara nepovoljnu atmosferu za normalno suđenje. Protiv rješenja o prenošenju nadležnosti žalba nije dozvoljena. Rješenje o prenošenju, protiv koga nije dozvoljena žalba,može se donijeti na prijedlog sudije za prethodni postupak,sudije za prethodno saslušanje,sudije ili predsjednika vijeća ili na prijedlog jedne od stranaka ili branioca. 17.SUKOB NADLEŽNOSTI Sukob nadležnosti je slučaj u kojem se mišljenja više državnih organa, odnosno sudova koji nastupaju u KP razilaze oko pitanja koji od njih treba rješavati konkretni krivični predmet. Takva situacija nastupa obično kao posljedica različite pravne kvalifikacije KD i tumačenja propisa o određivanju stvarne i mjesne nadležnosti. Sukob nadležnosti može nastati između samih sudova ili između sudova i drugih državnih organa. Sukob nadležnosti nije moguć između unutrašnjih organizacionih jedinica istog suda. U povodu sukoba nadležnosti provodi se poseban postupak za rješavanje sukoba nadležnosti, predviđen za slučajeve negativnog sukoba nadležnosti. Sud koji se smatra nenadležnim oglasit će se rješenjem nenadležnim, dostaviće rješenje strankama i braniocu i po pravosnažnosti tog rješenja ustupit će predmet nadležnom sudu. Protiv tog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu, u kom slučaju će drugostepeni sud svojim rješenjem utvrditi svoju nadležnost odgovarajućeg suda, pod uslovom da je drugostepeni sud u isto vrijeme i sud nadležan da rješava sukob nadležnosti između tih sudova. Ako žalbe nije bilo, sud kome je predmet ustupljen, ako smatra sebe nadležnim, neće donositi rješenje o tome, veće će pokrenuti postupak za rješavanje sukoba nadležnosti. U ovom slučaju radi se o negativnom sukobu nadležnosti, koji, dakle, postoji kada se više sudova oglase nadležnim. Moguć je međutim, iako rijetko, i pozitivan sukob nadležnosti, koji postoji kada više sudova sebe smatraju nadležnim, odbijajući ustupanje predmeta na traženje drugog suda. Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud. Sud koji rješava o sukobu nadležnosti traži prethodno mišljenje od stranaka i branioca. Svaki od sudova koji se spore o nadležnosti dužan je, dok se sukob ne riješi, poduzimati radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti žalba nije dozvoljena. Odlučujući o sukobu nadležnosti, sud može po službenoj dužnosti donijeti odluku o prenošenju mjesne nadležnosti. 18.PRAVNA POMOĆ Međusobni odnos sudova i drugih državnih organa manifestuje se i kroz institut pravne pomoći. Događa se da je za potrebe suda potrebno da neke radnje obave drugi državni organi, kao i procesne radnje izvan područja teritorijalne nadležnosti toga suda. Ovakve poslove sudovi obavljaju putem pravne pomoći koja može biti Unutrašnja (domaćem sudu pružaju pomoć domaći sudovi) i 7

međunarodna (domaćem sudu ukazuju pomoć inostrani sudovi ili organi. Pomoć može biti u užem smislu – uzajamna pomoć jednog suda drugom u obavljanju krivičnoprocesnih radnji, i u širem smislu – pomoć sudovima od drugih državnih organa u obavljanju drugih pravnih radnji i tehničkih i drugih slučnih poslova. Ukazivanje pravne pomoći vrši se dostavljanjem pismene molbe sudu ili organu od kojeg se pomoć traži. Pod pojmom „pravna pomoć“ u smislu ovog zakona smatra se uzajamna pomoć sudova, a pod pojmom „službena saradnja“ – uzajaman saradnja organa za provođenje zakona, saradnja između sudova i organa za provođenje zakona, te saradnja između sudova, odnosno organa za provođenje zakona i drugih organa vlasti. 19.STRANAČKA I PROCESNA SPOSOBNOST Stranačka sposobnost je apstraktna procesno pravna mogućnost da se bude tužilac ili osumnjičeni, odnosno optuženi u postupku. Ova se sposobnost utvrđuje posebno za svaku stranaku. Tužilac ima sposobnost kao stranka u postupku samim tim što je državni organ. On je izabran u posebnom postupku i pod uslovima koji garantuju da samostalno obavlja krivičnoprocesne radnje. Ako iz nekog razloga naknadno tu sposobnost izgubi, o tome će se rješavati izvan krivičnog postupka. Svako lice prema kome se po odredbama materijalnokrivičnog prava mogu primjeniti krivične sankcije ima stranačku sposobnost osumnjičenog, odnosno optuženog u postupku. Osumnjičeni, odnosno optuženi ne može biti svaki izvršilac KD. Tako npr.: prema maloljetnom licu ispod 14 godina ne mogu se primjeniti nikakve sankcije. Tu dolaze i druga lica koja ne mogu odgovarati, npr. zastupnici, poslanici. Učinilac koji u momentu izvršenja KD nije bio uračunljiv, može biti optuženi u postupku. Kriv. odgovornost ovog lica će izostati ako se utvrdi da nije bio uračunljiv u vrijeme izvršenja djela. Procesna sposobnost je mogućnost tužioca ili osumnjičenog ili optuženog koji ima stranačku sposobnost da obavlja radnje u procesu. Procesna sposobnost se ne mora uvijek podudarati sa stranačkom sposobnošću. Tužilac kao nosilac funkcije u državnom organu, uvjek ima procesnu sposobnost za preduzimanje procesnih radnji. Razlog tome je što je imenovan u državnu službu koje prema Zakonu jamče i garantuju pravilno preduzimanje tih radnji. Osumnjičeni, odnosno optuženi koji je sposoban da bude stranka u postupku, po pravilu sposoban je da vrši radnje u postupku. Ako je optuženi faktički nesposoban da vrši procesne radnje (gluv, slijep, umobolan,) obezbjeđuje mu se obavezna odbrana preko branioca. U krivičnokm postupku isključeno je zastupanje osumnjičenog, odnosno optuženog, jer on odgovara lično. Pravna lica u krivičnom postupku nastupaju preko svojih zastupnika i branilaca. Uračunljivost osumnjičenog, odnosno optuženog cijeni se u momentu izvršenja KD, a ne u momentu suđenja. 20.PROCESNA NAČELA O STRANKAMA Načelo kontradiktornosti Načelo kontradiktornosti (raspravnosti) sastoji se u pružanju mogućnosti svakoj stranci da tokom postupka iznese sopstveni stav o pitanjima koja su predmet raspravljanja i da se po pravilu u neposrednoj diskusiji izjasni o stavovima protivne stranke i stavlja prijedloge radi rješavanja spornih pitanja i zaštite svojih prava. Ovim načelom se svakoj od stranaka pruža mogućnost da se izjasni u pogledu procesnih dejstava druge stranke (da im protivrječi) prije nego bude donesena odluka suda. Cilj ovog načela je da se doprinese ravnopravnosti stranaka i nj. efikasnijoj zaštiti prava. Kontradiktorno raspravljanje postiže se omogućavanjem prava stranaka da stavljaju svoje prijedloge, da postavljasju pitanja, iznose svoja mišljenja, te da izvode svoje dokaze. U istrazi ovo načelo dolazi do izražaja prilkom ispitivanja osumnjičenog. Načelo „ne bis idem“ (ne ponovo o istom) 8

Niko ne može biti ponovno suđen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravomoćna sudska odluka. Ovdje se radi o neponovljivosti svojstava procesnih subjekata u istoj krivičnoj stvari Princip neponovljivosti krivičnog procesnog subjekta dolazi do izražaja po pravilu upotrebom prigovora presuđene stvari, a u suštini predstavlja zabranu ponovnog suđenja o istoj krivičnoj stvari. Cilj je da se obazbjedi pravna sigurnost građana koji moraju biti lišeni neizvjesnosti i straha da će se protiv njih ponovo voditi krivični postupak zbog iste krivične stavri koja je pravosnažno rješena. Ovo načelo obuhvata dva kumulativna uslova, i da bi se primjenilo oba uslova moraju biti ispunjena: da je krivični postupak već vođen protiv određenog lica za određeno KD i da je donesena pravosnažna sudska odluka u tom krivičnom predmetu. 21.KRIVIČNA TUŽBA Krivična tužba je procesna aktivnost ovlašćenog subjekta (tužioca) kojom se od suda traži da otvori krivični postupak i utvrdi postojanje krivičnopravnog zahtjeva u konkretnom slučaju i izrekne optuženom odgovarajuća zakonska sankcija. Krivična tužba je optužnica-optužni akt, i predstavlja tužbu u formalnom smislu, a drugo ona predstavlja svaku radnju tužioca kojoj je cilj otvaranje i održavanje u toku kriv. postupka i to je tužba u materijalnom smislu. Organizovanje krivične tužbe Kriv. tužba se organizuje na taj način što se određuje organ ili lice koje će predstavljati tužilačku stranu kao procesni subjekt, pokretati postupak i podnositi zahtjev o kome sud treba da odluči. Bez tog organa, odnosno lica ne može se pokrenuti postupak: sud ne vodi krivični postupak po službenoj dužnosti, nego samo na zahtjev ovlaštenog tužioca, a ako tužilac odustane od tog zahtjeva ne može se nastaviti krivicni postupak. Krivična tužba danas se organizuje kao javna tužba koju u javnom interesu vrše posebni drž. organi (tužilaštva). U BiH od donošenja novog Krivičnog zakona postoji samo jedna vrsta tužilaca: tužilac, koji gonjenje poduzima po služ. dužnosti. 22.T U Ž I L A C Osnovno pravo i osnovna dužnost tužitelja je otkrivanje i gonjenje učinitelja krivičnih djela koja su u nadležnosti suda. Tužilac je stranka u kriv. postuupku ali i državni organ, sa zadatkom da goni učinioce krivičnih djela. Unutrašnja organizacija, djelokrug i ustanovljenje tužilaštava u BiH propisani su zakonima o tužilaštvu. Tužilaštvo BiH je samostalni organ, osnovan u cilju osiguranja efikasnog ostvarivanja nadležnosti države BiH kao i poštivanja ljudskih prava i zakonitosti na njenoj teritoriji. U pogledu svoje pravne prirode tužilaštvo se razlikuje od suda jer ne vrši sudsku funkciju i nije kao sud nezavistan organ. Tužilaštvo je nezvisno od sudstva i policije i nijedno lice niti organ nema pravo da naređuje ili utiče na tužilaštvo u toku vršenje nj. funkcije. Funkcija tužilaštva je upravna, ali tužilaštvo nije organ javne uprave već poseban upravni organ koji postupa u oblasti pravosuđa, pa se može reći da je tužilaštvo poseban upravno-pravosudni državni organ. Obaveza tužioca je objektivno i nepristrasno gonjenje. Pravo i dužnosti tužioca a) odmah po saznanju da postoji osnovana sumnja da je učinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i provođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih osoba vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza, b) provede istragu u skladu s ovim zakonom, c) daje imunitet u skladu s zakonom, d) zahtijeva dostavljanje informacija od državnih organa, preduzeća, pravnih i fizičkih osoba e) izdaje pozive i naredbe i predlaže izdavanje poziva i naredbi u skladu s ovim zakonom, f) naredi ovlaštenoj službenoj osobi da izvrši naredbu izdatu od suda u skladu s ovim zakonom, g) predlaže izdavanje kaznenog naloga u skladu s zakonom h) podiže i zastupa optužnicu pred sudom, i) 9

podnosi pravne lijekove, j) obavlja i druge poslove određene zakonom.U skladu sa zakonom svi organi koji učestvuju u istrazi dužni su da o svakoj poduzetoj radnji obavijeste tužitelja i da postupe po svakom njegovom zahtjevu. 23.OSUMNJIČENI, ODNOSNO OPTUŽENI Osumnjičeni, odnosno optuženi su procesni subjekti, fizičko lice, izuzetno pravno, za koje postoje osnovi sumnje da je izvršilo KD ili prema kome se vodi kriv. postupak zbog osnovane sumnje da je izvršilo KD, s ciljem da se utvrdi da li je to lice krivično odgovorno, i uslučaju da su uslovi ispunjeni, da mu se izrekne odgovarajuća kriv. sankcija. Utvrđivanje ličnosti osumnjičenog, nije sporno jer je sadržano u aktu o Krivičnom djelu. U slučaju da se to ne može utvrditi postupak se ne može pokrenuti. Identifikacija se vrši osnovni generalijskim podacima od te osobe. Osumnjičeni je osoba za koju postoji osnovana sumnja da je počinila krivično djelo, Optuženi je osoba protiv koje je jedna ili više tačaka u optužnici potvrđena, Lica koja mogu imati svojstvo osumnjičenog, odnosno optuženog Pitanje ko može biti osumnjičeni, odnosno optuženi u kriv. postupku identično je sa pitanjem ko može biti kriv. odgovoran za izvršeno KD. Pod osumnjičenom osobom podrazumjeva se ne samo izvršilac KD ili saizvršilac, već i podstrekač i pomagač. Izraz osumnjičeni se može koristiti i za lice koje ne može biti osumnjičeni u konkretnom kriv. postupku (maloljetnik, lice sa imunitetom). Prava i dužnosti osumnjičenog , odnosno optuženog Osnovno pravo koje pripada osumnjičenom odnosno optuženom je pravo na odbranu iz koga proističu sva ostala prava. Rječ je o pravu osumnjičenog, odnosno optuženog, a ne i njegovoj dužnosti. Pravo na materijalnu odbranu (pravo da se brani sam), kao i pravo na formalnu ili stručnu odbranu obranu( brani se uz pomoć branioca) sadrže ustavne odredbe i odredbe međunarodnog prava o pravima čovjeka. Osumnjičeni, optuženi u krivičnom postupku ima sledeće Dužnosti: 1. Da stupi u postupak i omogući postupak protiv sebe, Mora poštovati zahtjeve tužioca da se nj. slučaj rasvjetli u skladu sa zakonom i izvršiti naređenja tužioca i suda koja se tiču rukovođenja postupkom, 2. Da se odazove pozivu suda, a ako ne da svoj izostanak opravda, 3. Da dopusti da bude predmet dokaza, a to se odnosi na njegov tjelesni pregled, lični pretres, vještačenje, analizu DNK 24.ODBRANA OSUMNJIČENOG, ODNOSNO OPTUŽENOG Odbrana je procesna aktivnost kojom se vrši potpuno ili djelimično suprostavljanje optužbi. Ona je posledica procesnog položaja osumnjičenog, odnosno optuženog, kome se stavlja na teret da je izvršio KD i da je kriv. odgovoran, pa mora imati mogućnost da se brani , ističući okolnosti suprotne elementima optužbe. Opravdanje odbrane u toku kriv. postupka je višestruko. Odbrana je garancija zakonitosti sudskih odluka i pravilnosti pravosuđa uopšte. To nije samo zahtjev osumnjičenog, odnosno optuženog, nego interes društvene zajednice u cjelini. MATERIJALNA ODBRANA OSUMNJIČENOG, OPTUŽENOG je ona koju osuumnjičeni odnosno optuženi vrši sam i koju za osmnjičenog odnosno optuženog vrši druga lica osim branioca (sud,tužilac). Ako materijalnu odbranu vrši sam osumnjičeni ili optuženi onda je to lična odbrana. Ako materijalnu odbranu vrši sam osumnjičeni odnosno optuženi, koji je najviše zainteresovan da se brani i pobija optužbu, mogućnost za to pruža mu se već na prvom saslušanju kada mora biti obavješten o djelu za koje se tereti i o osnovima optužbe. Osumnjičenom mora biti omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, a pored toga mora mu se osigurati dovoljno vremena da spremi odbranu. Pravo na vršenje materijalne odbrane zakon daje još nekim srodnicima i zakonskim zastupnicima (npr. bračni, vanbračni drug, krvni srodnik po prvoj liniji, usvojilac, usvojenik, brat, sestra) Žalbu u 10

korist optuženog mogu podnijeti nj. zakonski zastupnik, bračni, vanbračni drug, brat, sestra, a ista ova lica mogu podnijeti zahtjev za ponavljanje kriv. postupka u korist osuđenog poslije nj. smrti. FORMALNA ODBRANA OSUMNJIČENOG, OPTUŽENOG Formalna odbrana koju osumnjičeni, optuženi vrši preko stručnog branioca, upotpunjava odbranu osumnjičenog, odnosno optuženog, služi zaštiti i ostvarivanju njegovih prava i boljem funkcionisanju pravosuđa. Saradnja stručnog branioca u nekim slučajevima je samo dozvoljena /fakultativna formalna odbrana/, a nekada se samo nalaže /obavezna formalna odbrana/. Zakon predviđa tri vrste formalne odbrane: Obavezna, fakultativna, i odbrana siromašnih. 25.SPOREDNI PROCESNI SUBJEKTI Sporedni procesni subjekti imaju izvjesna ovlaštenja u kriv. postupku, osim prava procesnog raspolaganja. Javljajući se uz glavne procesne subjekte, u krivičnom postupku sporedni proc. subjekti su: Oštećeni (na strani tužioca), pravno ili fizičko lice (na strani optuženog, okrivljenog) i organ starateljstva (na strani suda). OŠTEEĆE NI To je lice čije je imovinsko, lično ili neko drugo pravo, povrijeđeno KD ili je ugroženo. Ovo pravo ne mora biti imovinsko, može biti i lično (čast, ugled, brak, očinstvo) i ne mora biti povrijeđeno, već je dovoljno da je ugroženo. Oštećeni može biti i pravno i fizičko lice, ali se najčešće pod oštećenim podrazumjevaju fizička lica. PRAVNO ILI FIZIČKO LICE Pravno ili fizičko lice kao sporedni procesni subjekt na starni osumnjičenog, odnosno optuženog javlja se u slučajevima KD kod kojih imovinska korist ostvarena izvršenjem KD ne pripada učiniocu KD, već nekom pravnom licu, najčešće preduzeću ili nekom drugom organu ili organizaciji učinioca ili licu na koje je imovinska korist prenesena, po pravilu nj. srodnicima. Tada se imovinska korist ne može oduzeti osumnjičenom, jer nije njegova, pa se pravno lice kome je imovinska korist pripala mora uključiti u krivični postupak, da bi od osumnjičenog, odnosno okrivljenog bila oduzeta imovinska korist koju je stekao na protivpravan način. ORGAN STARATELJSTVA Osnovna prava i dužnosti organa starateljstva kao sporednog procesnog subjekta na strani suda utvrđena su članom 347 o postupku prema maloljetnicima. Pored toga organ starateljstva pojavljuje se kao pomoćni organ suda, dostavljajući sudu na njegov zahtjev, izvještaj o svim okolnostima koje se tiču ličnosti maloljetnika, sredini i prilikama pod kojim maloljetnik živi, vršeći nadzor nad maloljetnicima u toku pripremnog postupka, davanje izvještaja sudu prije donošenja odluke. 26.OSTALI UČESNICI U POSTUPKU Radi se o zastupnicima i pomoćnicima procesnih subjekata i trećim licima koja učestvuju u krivičnom postupku. ZASTUPNICI PROCESNIH SUBJEKATA Zakonski zastupnici Zakonski zastupnici su lica koja u postupku preduzimaju procesne radnje u ime i za račun procesno nesposobne stranke koju zastupaju i sa dejstvom za tu stranku. Zakonski zastupnik ima prava i dužnosti kao i zastupana stranka, a radnje koje obavi zastupnik imaju istu važnost kao da ih je obavila sama stranaka. Preko zakonskih zastupnika u krivičnom postupku rade procesno nesposobna lica koja se u procesu mogu javiti kao oštećeni i pravna lica. Zakonski zastupnici maloljetnika su nj. roditelji ili staratelji. Punoljetnicima kojima je privremeno ili stralno oduzeta poslovna sposobnost zakonski zastupnici su staratelji određeni u posebnom postupku. Staraoce određuje nadležni organ strateljstva a ne krivični sud. Procesni zamjenici (supstituti) Procesni zamjenici su lica koja po svojoj inicijativi i u svoje ime i za račun procesne stranke preduzimaju pojedine procesne radnje u interesu jednog procesnog subjekta, koji je i sam procesno sposoban. Ovlaštenje za preduzimanje pojedinih procesnih radnji daje se procesnim zamjenicima zbog pravne veze koja postoji između njih i procesnog subjekta u čijem interesu postupaju. Procesni 11

zamjenici i lica u čijem interesu rade su uvijek u bliskom odnosu, najčešće srodničkom ali ih se može vezati i za procesni predmet u kome imaju zajednički interes. Punomoćnici Punomoćnik je lice koje je za vršenje procesnih radnji ovlastila procesno sposobna stranka ili zakonski zastupnik procesno nesposobne stranke, koje u njihovo ime i za njihov račun obavlja te radnje, koje se po zakonu ne moraju obavljati lično. Punomoćnik radi u ime i u interesu vlastodavca koji je jedini subjekt procesnog odnosa, da bi se vlastodavac oslobodio tereta ličnog učešća u kriv. postupku ili da bi u tom postupku bio lično predstavljen. Osumnjičeni, odnosno optuženi može imati samo branioca koji mu pomaže, ali ne i punomoćnika, koji bi mjesto njega radio u procesu. Punomoćnik može biti svako fizičko lice koje uživa poslovnu sposobnost i on ne mora imati stručnu pravnu spremu. POMOĆNICI (POMOĆNI ORGAN) PROCESNIH SUBJEKATA Pomoćnici procesnih subjekata (suda, tužioca i osumnjičenog, odnosno optuženog) pomažu tim subjektima, na njihov poziv ili po naredbi u vršenju njihove procesne aktivnosti. Pomoćnici suda a) stručno lica koje pomaže organu kriv. postupka na osnovu svog posebnog stručnog znanja ili vještine, davanjem savjeta, instrukcija, ili drugih vidova pomoći u rješavanju pojedinih stručnih i tehničkih pitanja, ili na planu pružanja stručno-tehničke pomoći organu kriv. postupka i krivičnoprocesnim strankama. To mogu biti pojedinci odgovarajuće struke ili u slučaju potrebe stručne ustanove. b) Zapisničar u kriv. postupku je lice koje procesne radnje pismeno utvrđije i ozvaničava. O svakoj radnji preduzetoj u toku kriv. postupka sastavlja se zapisnik, a o radu na glavnom pretresu vodi se zapisnik o glavnom pretresu. Zapisničar može biti i izuzet iz istih razloga koji su predviđeni za izuzeće sudije. c) Tumači su lica koja na zahtjev tužioca ili suda prevode izjave pismeno ili usmeno, pojedinih učesnika postupka na jezik u službenoj upotrebi suda i obratno, kao i mimičke znakove kojima se prilikom davanja izjava služe gluvi, nijemi i gluvonijemi učesnici postupka.. Troškove za tumače ulaze u troškove krivičnog postupka. d) Stručni saradnici i pripravnici, to su lica koja imaju u sudu položen pravosudni ispit i pomaže sudiji u vršenju sudijske finkcije. e) Organi starteljstva, f) Ovlašćeno službeno lice, OSL, je ona osoba koja ima odgovarajuća ovlaštenja unutar državne granične službe, policijskih organa , sudske policije, kao i carinskih organa, organa finansijske policije, poreskih organa i organa vojne policije, Rječ je organima koji funkcionišu na raznim nivoima i u skladu sa zakonom i ustavom obavljeju poslove iz svog domena, a uz to međusobno sarađuju. Pomoćnici procesnih subjekta Pomoćnici tužioca su OSL, organi starateljstva, dr. drž. organi od kojih može tražiti pravnu pomoć i stručni saradnici i pripravbnici u tužilaštvu. Stručni pomagač osumnjičenog, odnosno optuženog je branilac, čija je aktivnost formalna odbrana. TREĆA LICA U KRIVIČNOM POSTUPKU Među njima su najvažnije svjedoci i vještaci ili lica koja samo prisustvuju u postupku a to su novinari, nevladine organizacije, itd.. Za ishod postupka to su pravno nezainteresovana lica. 27.POJAM I VRSTE PREDMETA KRIVIČNOG POSTUPKA Predmet kriv. postupka je materija o kojoj se raspravlja u postupku i o kojoj sud treba da donese odluku. Svaki krivični sud mora imati makar jedan osnovni predmet uz koji mogu da se jave i jedan ili više sporednih (akcesornih, eventualnih) predmeta postupka. Osnovni predmet krivičnog postupka je raspravljanjejednog konkretnog krivičnopravnog odnosa nastalog izvršenjem KD između društvene zajednice predstavljene državom i osumnjičenog, odnosno optuženog. Osnovni predmet kriv. postupka je krivična stvar (causa criminalis), odnosno ustanovljenje da je izvršeno KD, da li je optuženi kriv, i da li su ispunjeni zakonski uslovi za izricanje kriv. sankcije. 12

Sporedni predmet krivičnog postupka pripada drugoj strani, a ne krivičnopravnoj, a u krivičnom postupku javlja se, eventualno, uz osnovni predmet postupka. U krivičnom postupku se o sporednom predmetu raspravlja i odlučuje zbog veze koja postoji između sporednog i osnovnog predmeta kriv. postupka, jer bi se o predmetima te vrste inače odlučivalo u dr. sudskim ili nesudskim postupcima. Predmet kriv. postupka su samo krivična dijela, ne i prekršaji, koji su regulisani zakonima o prekršajima. Ne postoji mogućnost spajanja u jedan postupak i suđenja pred jednim organom za KD i prekršaj. 28.HOMOGENI KONEKSITET (veza krivičnih stvari međusobno) Ovaj koneksitet postoji kada se u dva ili više krivičnih slučajeva podudaraju njihovi subjektivni ili objektivni elemnti, tj. u svakom od ovih slučajeva isti je osumnjičeni, odnosno optuženi ili KD. Prema vezi koja postoji između više KD, odnosno više učinilaca, ovaj koneksitet može biti subjektivni, objektivni ili mješoviti. a) subjektivni (personalni) koneksitet postoji kada je jedno lice optuženo za više KD. Koneksitet je subjektivan jer je veza između predmeta uspostavljena preko zajedničke ličnosti učinioca, a između samih KD nema nikakve veze. b) Objektivni (realni) koneksitet postoji kada je više lica koja su u međusobnoj vezi optuženi za isto tj. zajedničko KD c) Mješoviti koneksitet postoji kada je više lica optuženo za izvršenje više KD ali samo ako između izvršenih KD postoji međusobna veza. Procesni uticaj koneksiteta nastupa po pravilu po diskrecionoj ocjeni suda. Ukoliko do toga uticaja dođe, on se manifestuje u spajanju krivičnih stvari u jedinstven postupak. Pitanje spajanja krivičnih stavri regulisano je u Zakonu ne propisujući ni u jednom slučaju obavezno spajanje predmeta u jedinstven postupak. Prijedlog za spajanje postupka mogu dati stranke i branilac, ali sud može i bez takvog prijedloga po službenoj dužnosti odlučiti da se izvrši objedinjavanje postupka i provede jedinstveni postupak. Protiv rješenja o spajanju postupka nije dozvoljena žalba, ali se ono može pobijati u žalbi na presudu. Sud može iz važnih razloga, ili cjelishodnosti do završetka glavnog pretresa odlučiti da postupak za pojedina KD ili protiv pojedinih optuženih razdvoji i posebno dovrši. Sudija donosi rješenje o razdvajanju protiv kojeg nije dozvoljena žalba, ali branilac i optuženi to rješenje mogu pobijati u žalbi na presudu. 29.IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV KD osim krivičnopravni proizvodi i druge najčešće građanskopravne posljedice. Prema pravnoj prirodi to je građanski predmet za koje vrijede pravila građanskog prava uz posebne odredbe zakona o krivičnom postupku. Mogućnost ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva u kriv.postupku ima višestruke prednosti. Prije svega, postupak je jeftiniji, jer umjesto dva odvojena postupka vodi se jedan jedinstven. Spajanje je korisno i zbog manje mogućnosti pojave protivrječnosti u odlukama o krivičnoj i građanskoj stvari nego kada se postupak vodi odvojeno. Realizacija imovinskopravnog zahtjeva u kriv. postupku ima međutim i štetnih efekata na sam kriv. postupak. Zbog toga se propisuje niz ograničenja: a) Imovinskopravni zahtjev koji je nastao usljed vršenja KD raspraviće se na prijedlog ovlašćenog lica u kriv. postupku ako se time ne bi znatno odugovlačio postupak b) O podnesenom imovinskopravnom zahtjevu sud može odlučiti samo u presudi kojom se optuženi oglašava krivim. c) sud ne može odbiti postavljeni imovinskopravni zahtjev ni onda kada je on nesumljivo neosnovan, već samo podnosioca uputiti na parnicu u cjelini ili djelimično. d) od svih mnogobrojnih imovinskopravnih zahtjeva koja bi se u slučajevima izvršenja KD mogla postaviti u kriv. postupku, dozvoljena su samo tri: za naknadu štete, povraćaj stvari ili poništaj određenog pravnog posla. Predmet imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku Po zakonu samo su dozvoljena tri imovinskopravna zahtjeva:. 13

Povraćaj stvari, Povraćaj stvari se odnosi na svojinu i predstavlja neposredan i najpotpuniji oblik obeštećenja, da li u naturi ili po vrijednosti. Povraćaj stavri u korist ovlašćenog lica može se izreći samo ako je u krivičnom postupku postavljen zahtjev u tom smislu. Poništaj određenog pravnog posla Poništaj pravnog posla u krivičnom postupku može se tražiti samo ako je on imovinskopravni, a nastao je usljed izvršenja KD. Naknada štete Izvršenjem KD u svakom slučaju nastaje štetna posljedica. U nekim slučajevima ta šteta pogađa ne samo ličnost, nego i imovinu, što daje pravo na njenu naknadu u kriv. postupku. Prema čl.155 Zakona o obligacijama, šteta je umanjenje društvenih sredstava ili nečije imovine (obična šteta), ili sprečavanje njihovog uvećanja koje se moglo osnovano očekivati (izmakla dobit). kao i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola i straha (nematerijalna šteta) 30.PREJUDICIJALNA PITANJA Da bi neko pitanje bilo prejidicijalno, mora biti: Pravno, a ne činjenično,Takvo da se odnosi na materijalnokriv.pravo i da od njegovog prethodnog rješavanja zavisi primjena mat.kriv.prava, ne i kriv. postupka,podobno za samostalno rješavanje u nekom dr. postupku. Prejidicijalna su pravna pitanja koja predstavljaju poseban element u zakonskom opisu određenog KD ili su poseban uslov krivične odgovornosti ili uslov za izricanje kriv. sankcije. Pred krivičnim sudom će se raspraviti prejudicijalno pitanje ako je nj. raspravljanje pred nadležnim sudom ili nekim dr. organom nemoguće. Raspravljanje prejudicijalnog pitanja je raspravljanje sa gledišta logike, ne u cilju stvaranja obavezne odluke po tom pitanju. Raspravljanje krivični sud vrši po odredbama koje važe za dokazivanje u kriv. postupku. Ako je o takvom prethodnom pitanju donio odluku sud u kom drugom postupku ili neki drugi organ, takva odluka ne veže krivični sud u kom drugom postupku ili neki drugi organ, takva odluka ne veže krivični sud u pogledu ocjene da li je učinjeno određeno KD. To znači da ostale odluke o prejudicijalnim pitanjima, donijete od drugih organa i u drugom postupku, vežu krivični sud i one ne mogu biti izmjenjebne u krivičnom postupku. 31.TROŠKOVI KRIVIČNOG POSTUPKA Troškovi kriv.postupka su izdaci učinjeni od njegovog pokretanja do završetka. Troškovi kriv. postupka ne obuhvataju troškove izvršenja krivičnih sankcija i policijskih radnji, putne troškove i naknade sudijama, održavanje sudskih zgrada, itd. Troškove kriv.postupka obuhvataju: 1. Troškove za svjedoke, vještake, tumače, stručna lica, kao i troškove uviđaja, (naknade za ishranu prenoćište, naknade za pratioca, putni trošak..), 2. Podvozne troškove osumnjičenog, odnosno optuženog, (spadaju izdaci za podvoz kopji je na slobodi od mjesta nj. prebivališta do sjedišta organa kod koga je pozvan) 3. Izdatke za dovođenje osumnjičenog, odnosno optuženog ili lica lišenog slobode (snosi ih optuženi ako su prouzrokovani nj. krivicom) 4. Podvozne troškove i putne troškove službenih lica, (troškovi za obavljanje procesnih radnji izvan sudske zgrade) 5. Troškovi liječenja osumnjičenog, odnosno otuženog dok se nalazi u pritvoru, troškovi porođaja 6. Troškovi tehničkog pregleda vozila, analize krvi i prevoza leša do mjesta obdukcije (ove troškove snosi sud) 7. Pašalni iznos, (naknada za sitne sudske izdatke koji se ne mogu evidentirati i specifirati – kanc. materijal i sl.) 8. Nagrada i nužni izdaci braniocu (po sl. dužnosti) 9. Nužne izdatke oštećenog i nj. zakonskog zastupnika (oštećeni koji je pozvan kao svjedok ima pravo na naknadu troškova) Zakon utvrđuje da su troškove kriv. postupka dužni da naknade: 1. Optuženi koji je oglašen krivim, bez obzira da li je osuđen na kaznu 2. Budžetska sredstva, u slučaju kada se obustavi kriv.postupak ili kada se donese presuda da se optuženi oslobađa krivice ili kojom se optužba odbija. 14

3. lice koje je svjesno podnijelo lažnu prijavu. Ako je otroškovima raspravljano u presudi dozvoljena je žalba na presudu, a ako je odlučeno posebnim rješenjem o žalbi protiv tog rješenja odlučuje vijeće drugosstepenog suda. Odluka se može pobijati zbog povrede zakona, a ne može osporavati i visina troškova. 32.O PROCESNIM RADNJAMA UOPŠTE Procesne radnje su vrsta pravnih radnji zbog toga što proizvode pravne posljedice i regulisane su pravom. Od drugih pravnih radnji one se razlikuju jer su procesnopravne – obavljaju se u procesu posredno ili neposredno , sluiže ciljevima procesa. Procesne radnje se preduzimaju na osnovu zakona utvrđenih prava i dužnosti procesnih subjekata, što znači da za nj.obavljanje važi princip zakonitosti kao garancija eventualnih zloupotreba. Uzevši u obzir proc. subjekte koji ih vrše, procesne radnje se djele na: radnje suda i radnje stranaka. Proces.radnje suda su: dokazivanje, radnje procesne prinude, radnje odlučivanja, radnje rukoviđenja postupkom, radnje dostavljanja, itd. Procesne radnje stranaka su raznovrsne i mnogobrojne, a uglavnom je nj. podjela na radnje odbrane (koje vrše osumnjičeni, odnosno optuženi), i radnje optuženja (koje vrši tužilac) Procesne radnje se izvode i po formi i po sadržini na način propisan zakonom, međutim važnost procesne radnje ostaje i onda kada ona nije obavljena u skladu sa zakonom zbog čega zakn propisuje mjere da se na vrijeme spriječi njihovo nastajanje. S obzirom na taj kriterijum, procesne radnje u krivičnom procesu djele se na pravilne i nepravilne. Polazeći od stadijuma preduzimanja, procesne radnje suda mogu biti istražne i sudeće. S tim u vezi procesne radnje mogu biti i policijske preduzete u istrazi. 33.OSNOVNA NAČELA KRIV. POSTUPKA KOJA SE ODNOSE NA FORMU PROCESNIH RADNJI Osnovna načela kriv.postupka koja se odnose na formu procesnih radnji su: Načelo usmenosti i načelo pismenosti, načelo javnosti, načelo neposrednosti, načelo procesne ekonomije i načelo lojalnosti. Načelo usmenosti i načelo pismenosti.Ovo načelo postoji kada stranke i drugi učesnici svoje izjave, prijedloge i dokaznu građu daju usmeno sudu i pruža im se mogućnost da se o njoj usmeno izjasne. Po načelu usmenosti optužba se na pretresu mora iznijeti usmeno (pročitati), iako je podenesena u pismenom obliku. Načelo pismenosti postoji kada stranke izjave i prijedloge pismeno podnose sudu, a dokazna građa za sudsku odluku zasniva se na spisima predmeta. Izuzetak od načela usmenosti sadrži postupak za izdavanje kaznenog naloga čl. 334-339. Načelo javnosti.Javnost glavnog pretresa podrazumjeva da raspravljanju pred sudom mogu prisustvovati samo punoljetna lica čiji broj zavisi od raspoloživog prostora u sudnici. Maloljetrna lica ne mogum prisustvovati ako se ne saslušavaju kao svjedoci ili oštećeni. Lica koja prisustvuju glavnom pretresu ne smiju nositi oružje niti drugo oruđe za napad, osim čuvara zatvora ili optuženog kojma sudija to dozvoli. U opštem postupku javnost može biti isključena, za cio pretres ili njegov dio. Osnovi za ovo su sledeći: interesi državne bezbjednosti, čuvanje državne tajne, vojne, poslovne, službnene, čuvanje javnog reda, zaštita morala u demokratskom društvu, ličnog i intimnog života optuženog. Odluku o isključenju javnosti vijeće može donijeti poslužbenoj dužnosti ili na osnovu prijedloga stranaka i branioca. Osim isključenja javnosti sa glavnog pretresa, zakon poznaje i isključenje nekih tehničkih sredstava obavještavanja javnosti, kao što su npr.: snimanja, fotografisanja. Snimanje može biti i odobreno ali sudija može iz opravdanih razloga pojedine djelove pretresa ne dozvoliti da se snimaju. Presuda se uvijek saopštava javno pa i onda kada je javnost bila isključena Načelo neposrednosti.Smisao ovog načela je da se dokazi na glavnom pretresu i pri donošenju presude moraju u načelu ocjenjivati u njihovom izvornom obliku a ne posredno iz drugih izvora u sekundarnom obliku (svjedoci po čuvenju, čitanje zapisnika umjesto neposrednog ispitivanja svjedoka). U užem smislu to načelo određuje da se dokazi moraju izvoditi pred sudom bez 15

posredovanja drugog organa. Raspravni sud mora uvjek sam ostvariti kontakt s izvornim dokazom, ne smije izvođenje dokaza prepustiti nekom drugom organu, tzv formalna neposrednost ili neposrednost u užem smislu. Mora uvjek obezbjediti da se na pretresu pribavi i izvede taj izvorni dokaz tzv. materijalna neposrednost ili neposrednost u širem smislu. Sprovođenje nacela neposredne sudske ocjene dokaza čuva sud od opsnosti daocjenjuje dokaze u nestvarnoj formi. Neposrednost zato dolazi do punog izražaja na glavnom pretresu, ali je to samo pravilo sa manjim ili većim brojem izuzetaka. Načelo procesne ekonomije .Načelo procesne ekonomije izvodi se iz člana 13 stav 2 po kome je sud dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja. Ono se obezbeđuje i propisivanjem rokova u kojima sud mora donijeti odluku ili obaviti drugu procesnu radnju, najčešće u slučajevima kada je osumnjičeni, odnosno optuženi u pritvoru, a nekada uopšte. Zahtjev za sprovođenje ovog načela mora se dovesti u sklad sa drugim procesnim načelima, naročito načelom istine. Načelo lojalnosti i poštenja učesnika postupka i suzbijanja zloupotrebe i njihovih procesnih prava.Načelo lojalnosti i poštenja učesnika postupka znači da su stranke i njihovi zastupnici dužni da u vršenju svojih procesnih aktivnosti postupaju ne samo ispravno, u skladu sa zakonom, nego i pošteno bez zloupotreba. Ovo načelo ima svoj osnov u članu 13 stav 2 u kome je formulisano da je sud dužan da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku. Procesne zloupotrebe u postuplu suzbija sud, sredstvima koja mu stoje na raspolaganju. Procesne zloupotrebe suzbijaju se i na taj način što sudija, odnosno predsjednik vjeća može odrediti pritvor radi obezbjeđenja prisustva optuženog na glavnom pretresu. 34.FORMA PROCESNIH RADNJI Forma procesne radnje odnosi se na određivanje načina i mjesta njenog odvijanja. Zakon nema normi o formi koje bi se odnosile na sve procesne radnje, već posebne odredbe o formi za pojedine radnje (ispitivanje osumnjičenog, saslušanje svjedoka, pretresanje stana) U ovom slučaju rječ je o posebnom pravilu o formim procesnih radnji. Ako forma za neku procesnu radnu nije propisana, procesni subjekt u skladu sa opštim odredbama o formama vrši je na način za koji smatra da je najpogodniji za postizanje cilja. Značaj procesni formi je višestruk. Sa jedne strane procesne forme obezbjeđuju nesmetano vršenje prava procesnih subjekata, u skladu sa zakonom. S druge strane, kao rezultat višegodišnjeg iskustva kako treba obaviti procesnu radnju, sa nnajmanje napora, vremena i troškova omogućavaju najoptimalniji procesni efekat. To doprinosi da sudske odluke budu sigurnije, objektivnije i kvalitetnije.. Načelno, sud ne može oslobađati od procesnih formi koje određuje zakon. Ipak u nekim slučajevima zakon je dao ovlaštenje sudu da odstupi od propisane forme (npr. u postupku sa maloljetnicima – čl.356 stav 1, 364 stav 1. 35.VRIJEME PROCESNIH RADNJI Da bi procesne radnje bile usklađene, prije svaega vremenski, obavljaju se svakog radnog dana, izuzetno i u neradne dane i praznikom, ako ne trpe odlaganje. U ovom kontekstu najveći značaj imaju rokovi i povraćaj u pređašnje stanje. Rokovi .Rok je vremenski periood u kojem se određena procesna radnja mora preduzeti ili se ne smije preduzeti ili je treba preduzeti. Zajednički cilj svih rokova u krivičnom postupku je stvaranje uslova za efikasnije vršenje ovlašćenja koja pripadaju starankama. Odredbe zakona bave se procesnim rokovima, za razliku od materijalnih koji se odnose na materijalno krivično pravo (npr.rokovi za gonjenje ili izvršenje kazne, rokovi za rehabilitaciju i brisanje osude itd.) Materijalni rokovi su značajni i o njima se mora voditi računa u krivičnom postupku, jer proizvode određene posledice i stanja od kojih zavisi mogućnost vođenja krivičnog postupka. Procesni rokovi odnose se na procesne radnje stranaka. Polazeći od toga ko ih određuje, rokovi mogu biti zakonski i sudski. Sudski su oni rokovi koje sudija određuje na osnovu zakonskog ovlaštenja i to diskreciono, pri čemu se rukovodi okolnostima pojedinog slučaja. Pravi sudski rok postoji kad je određivanje roka u potpunosti prepušteno krivičnom sudu. Zakonski su oni rokovi čije je trajanje neposredno određeno u zakonu i oni se ne mogu produžiti, osim ako to zakon izričito dozvoljava.

16

Zakonski rokovi mogu biti određenog (dan, mjesec dana) i neodređenog trajanja (pritvor zbog koluzijske opasnosti čl.132 stav 1 zbog mogućeg ometanja uticajem na svjedoke, vještake ili saučesnike. Rokovi dalje mogu biti: peremtorni(npr.istekom ovog roka gubi se pravo na podnošenje prigovora)dilatorni,(suspenzivini,odložni) instrukcioni(opominjući,upućujući). Razlikovanje se vrši s obzirom na to da li je dejstvom roka procesna aktivnost zabranjena, obavezna ili dozvoljena U odnosu na mogućnost produžavanja rokovi mogu biti strogi (ne mogu se produžiti) i obični (mogu se produžiti). Sudski rokovi mogu se produžiti, ali samo u okviru određenom zakonom. Zakonski rokovi se isto tako izuzetno mogu i skraćivati. Od roka treba razlikovati ROČIŠTE (termin), koji predstasvlja određeni dan i čas predviđen za preduzimanje procesne radnje, po pravilu uz učešće više svjedoka. Za riočište je karakteristično istovremeno preduzimanje djelatnosti više subjekata na jednom mjestu. Povraćaj u pređašnje stanje Povraćaj u pređašnje stanje je pravno sredstvo kojim se odlukom suda otvara mogućnost obavljanja propuštene procesne radnje učesniku postupku kome je prekluzivni rok istekao bez njegove krivice. Povraćaj u pređašnje stanje opravdava se razlozima pravičnosti, ali je i pogodno sredstvo za odugovlačenje postupka i procesne zloupotrebe. Pravo na povraćaj u pređašnje stanje pripada optuženom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu žalbe na presudu ili na rješenje o primjeni mjere bezbjednosti ili vaspitne mjere o oduzimanju imovinske koristi. Za povraćaj u pređašnje stanje zakon propisuje dva uslova, i to materijalni i formalni. Materijalni uslov za povraćaj u pređašnje stanje jeste da je optuženi iz opravdanih razloga propustio rok za izjavu žalbe na pomenute sudske odluke. Formalni uslov za povraćaj u pređašnje stanje jeste: da optuženi molbu za povraćaj u pređašnje stanje podnese u roku od osam dana poslije prestanka uzroka zbog koga je propušten rok i da blagovremenom molbom preda žalbu ali se povraćaj u pređašnje sxtanje ne može tražiti ako je od dana propuštanja roka proteklo više od tri mjeseca. 36.NEPRAVILNE PROCESNE RADNJE Propisujući formu, vrijeme i sadržinu procesnih radnji, zakon obavezuje procesne subjekte samo na radnje koje su izvršene saobrazno zakonu (perfektne procesne radnje), tj. koje nisu manjkave (nepravilne procesne radnje). Zato zakon propisuje mjere čiji je cilj s jedne strane sprečavanje nastupanja nepravilnih procesnih radnji (preventivne mjere), a s druge strane i mjere u pogledu nepravilnih procesnih radnji, eventualno i subjektima koji ih preduzimaju.Nepravilne procesne radnje mogu biti vrlo različite od beznačajnih do najkrupnijih pa su i mjere za njihovo otkklanjanje različite.Pravne posljedice neurednih procesnih radnji zavise od stepena i značaja tih nepravilnosti za KP.Preko nepravilnosti moje nisu bitne za rezultat postupka prrelazi se ,druge se otklanjaju poduzimanjem mjera,a samo u posebnim slučajevma nepravilno poduzeta procesna radnja poništava kompletan rezultata KP tj.čini bezvrijednim i one radnje koje su pravilno poduzete. U preventivne mjere i mjere za obezbjeđenje vjerodostojnosti procesnih radnji spadaju: zakletva svjedoka, vještaka i tumača, svjedoci prisutni izvođenju procesne radnje,(svjedoci prilikom pretrtesa prostorija,stana i lica)prepoznavanje lica i stvari, suočenje i rekonstrukcija događaja.Kod izvođenja ovih procesnih radnji mora biti ispunjena određena zakonska forma da bi ona bila pravilno izvedena. 37.DOKAZI I DOKAZIVANJE UOPŠTE Radnje dokazivanje su one radnje koje sud vrši da bi formirao svoje ubjeđenje o postojanju ili nepostojanju činjenica koje mogu biti od uticaja na njegovu odluku. Ovdje je rječ o dokazu u formalnom smislu koji se poklapa sa dokaznim postupanjem. Dokaz u materijalnom smislu je svaki dokazni osnov ili razlog sadržan u određenom dokaznom sredstvu koji govori o istinitosti neke činjenice važne za postupak. Pravilno utvrđivanja činjenica u krivičnom postupku je osnovni i najvažniji zadatak sudova, ali je teži nego u drugim sudskim postupcima. 17

Iz definicije dokaza u materijalnom smislu može se zaključiti da se pojam dokaza sastoji iz tri elementa: Predmet dokaza, Dokazni osnov i Dokazna sredstav. Činjenica koju treba dokazati je predmet dokaza. Predmet dokaza je Tvrdnja o postojanju, rjeđe nepostojanju činjenice. Činjenica koja je već utvrđena i iz koje se izvodi zaključak o istinitosti činjenice koju treba dokazati naziva se dokazni osnov ili razlog. Izvori iz kojih se dobivaju činjenice koje predstavljaju dokazni osnov nazivaju se dokazna sredstva. Način dokaza je posebna karakteristika dokaza u krivičnom postuupku. Podobnost dokaznog sredstva da uvjeri sudiju u istinitost činjenice koja je predmet dokazivanja naziva se dokaznom snagom. Polazeći od dokazne snage dokazi se dijele na: Potpune i Nepotpune dokaze. Potpun dokaz je onaj koji u cjeliosti potvrđuje istinitost ili neistinitost neke sporne činjenice, a nepotpun ili poludokaz čini to samo djelimično. Neposredne ili posredne. Neposredni dokazi zasnivaju se na neposrednom opažanju činjenica, a posredni na saznavanju činjenica posrednim putem, preko drugih izvora (svedok, veštak, itd). Dokaze u užem smislu (neposredno, direktno opažanje činjenica koje vrše organi krivičnog postupka o postojanju pravno relevantne činjenice) i dokaze i širem smislu (Indicije), tj. činjenice koje nisu pravno relevntne, ali na osnovu kojeg pravnog postojanja se loguičkom argumentacijom dolazi8 do zaključka o postojanju pravnmo relevantne činjenice. Dokazi optužbe i dokazi odbrane. Osnov kvalifikacije je u vrijednosti dokaza, polazeći od prirode stranačkih zahtjeva u krivičnoj stvari. Dokazi optužbe potkrepljuju optužbu, a dokazi odbarane – odbranu. Stvarni (realni, materijalni) i Personalni (verbalni) dokazi. Zakon propisuje da se dokazi izvode na glavnom pretresu i da sud presudu smije zasnivati samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu član 281, stav 1. 38.PREDMET DOKAZIVANJA Činjenice koje se upostupku dokazuju Predmet dokazivanja u određenoj krivičnoj stvari su samo pravno relevantne činjenice ili odlučne činjenice, tj. one koje su od značaja za odlučivanje o toj stvari. Nazivaju se relevantnim činjenicama, zato što na ove činjenice pravo nadovezuje određene pravne posljedice. Dokazuju se samo činjenična, ne i pravna pitanja. Činjenice koje se dokazuju mogu se odnositi na krivično matgerijalno i krivično procesno pravo. Činjenice koje se tiču materijalno krivičnog prava odnose se samo na krivično djelo, krivičnu odgovornost i kažnjivost. To su činjenice koje se odnose na djuelo (objektivne) ili na ličnost učinioca djela (subjektivne). Objektivne činjenice tiču se opštih obilježja krivičnog djela zuajedničkih za sva krivična djela (radnja, predviđenost u zakonu, protivpravnost i krivixca) ili posebnih obilježja djela koje je predmet suđenja. Subjektivne činjenice odnose se na odluke o krivičnoj odgovornosti i kažnjivosti. Među činjenice koje se odnose na procesno pravo dolaze one koje su važne za rješavanja pitanja nadležnosti, izuzeće sudija, povraćaj u pređašnje stanje, priznavanja svojstva oštećenog. Činjenice čije je dokazivanje nepotrebno To su pravno relevantne činjenice koje sud u svojoj presudi koristi kao utvrđene iako ih u postupku posebno ne dokazuje, jer su dokazi sami po sebi, zbog svoje očiglednosti, notornosti ili drugih razloga. Po tom osnovu ne dokazujeu se: Očigledne činjenice. (npr. dokazivanje punoljetstva osobe koje može biti očigledno po izgledu te osobe Notorne (opštepoznate) činjenice. Notorne su one prirodene, ljudske činjenice ili faktičke situacije iz prošlosti ili sadašnje o kojima je saznanje sa obilježjem istine rašireno u širem krugu ljudi, zbog načina na koji suse te činjenice ostvarile ili zbog načina na koji su se rasprostrle. Činjenice čije dokazivanje zabranjeno Takav slučaj predviđen je u članu 82, po kome se ne može saslušati svjedok: - lice koje bi svojim iskaziom povrijedilo dužnost čuvanja državne, vojne ili službene tajne, dok ga nadležni organ ne oslobodi te dužnosti; - branilac osumnjičenog u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u svojstvu branioca; - lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski službenik), i 18

- maloljetno lice koje s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobno shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti. 39.DOKAZNA SREDSTVA Dokazna sredstva su izvori iz kojih se dobijaju dokazni osnovi, tj. izvori iz kojih se dobijaju činjenice koje služe kao podloga za izvođenje zaključaka o istinitosti ili neistinitosti onoga što je predmet dokaza. Naš zakon ne sadrži odredbe o sistemu dokaznih sredstvaa i uslovima njihove primjene, nego samo odredbe o izvođenju dokaza pojedinim radnjama dokazivanja (ispitivanje osumnjičenog, saslušanje svjedoka, uviđaj, vještačenje). Pored toga zakon sadrži odredbe o zabrani korištenja pojedinih dokaznih sredstava ili metoda za sticanje dokaza, ali to ne znači da je dozvoljena upotreba ostalih dokaznih sredstava, koja zakonom nisu isključena, a suprotna su pravnom poretku i osnovnim nasčelima postupka. Nedozvoljena dokazna sredstva Nedozvoljena dokazna sr. su ona koja su protivna pravnom poretku, načelima postupka, nekoj izričitoj zakonskoj odredbi ili društvenom moralu, iako bi inače, bila podobna za utvrđivanje činjenica koje su predmet dokazivanja. Zakon u nizu svojih odredaba propisuje da se na iskazima lica datim uz određene povrede postupka ne može zasnivati odluka suda, što praktično znači da se te izjave ne mogu koristiti kao dokaz.(svjedoci osumnjičeni ,vještaci) Članom 10 stav 1 zabranjuje se od osumnjičenog, optuženog ili bilo kojeg drugog lica koje učestvuje u postupku iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu. Zabrana upotrebe nezakonitih dokaza vrijedi u cjelom krivičnom postupku, od njegovog započinjanja do završetka i odnosi se na sve predmete, odnosno na sve oblike postupka. Spoznajna vrijednost ovakvih dokaza ne može „konvalidirati“ nezakonitost. Pojedina nedozvooljena sredstva su: narkoanaliza (serum istine) predstavlja psihijatrijski terapeutski postupak koji se koristi u cilju liječenja različitih psihičkih poremećaja. Usled spuištanja nivoa inhibicije do nivoa u kome se ne djeluje svjesna cenzura, stvara se mogućnost da se od ispitanika dobije obavještenje o izvršenom KD. Ova metoda se smatra modernim oblikom stavljanja ljudi na muke i može bitištetna za zdravlje i uzrokovati smrt ispitanika. Lobotomija Ovi metodi su u zakonu izričito zabranjeni. Prema odredbi člana 109, stav 3, nije dopušteno da se nad optuženim, osumnjičenim, svjedokom vrše medicinske intervencije ili da im se daju takva sredstva kojima bi se uticalo na njihovu volju pri davanju iskaza. Međutim ostale su neke druge dileme koje su tjesno povezane a radi se o Primjena aparata za otkrivanje laži Posljedice upotrebe nedozvoljenih dokaza Pošto su dokazi pribavljeni na zakonom zabranjen način ili kršenjem osnovnih ljudskih prava i sloboda, te bitniom povredama zakona, pravno nevaljani, to se i sudska odluka koja se temelji na takvim dokazima smatra nevaljanom i ukida se. Za razliku od ostalih slučajeva ovdje izvedeni dokaz sam za sebe nije nezakonit, međutim, on je nezakonit jer je pribavljen iz izvornog dokaza koji je nastao na nezakonit način. Kriterij za ocjenu zakonitosti dokaza je izvorni dokaz. 40.POSTUPAK SA DOKAZIMA Postupak sa dokazima sastoji se iz nastupanja dokaza, izvođenje dokaza i ocjene dokaza. Nastupanje dokaza.Predstavlja izjavu volje nadležnog organa da određeni dokaz treba izvesti u cilju utvrđivanja određene činjenice. Uloga suda u nastupanju dokaza zavisi od vrste krivičnog postupka. U savremenim krivičnim postupcima mješovitog tipa vlada načelo sudske odgovornosti, po kome se sudija, uporedo sa djelatnošću stranaka, stara o dokazivanju činjenica važnih za postupak. To se razlčikuje od načela odgovornosti stranaka. (gdje stranke snose terret ne i dužnost dokazivanja). Kada je u pitanju sudska odgovornost, zadatak suda je da sakzupi cio činjenični materijal o krivičnom slučaju i to po službenoj dužnosti. Sa nastupanjem dokaza stoji u vezi i načelo procesne akvizicije ( zajedničkog rezultata procesnih subjekata). Suština je u tome da je bez značaja činjenica od koga je potekao dokaz. Dokaz unijet u 19

postupsk odvaja se od subjekta koji ga je unio i smatra se akvizicijom (tekovinom), stečenom za proces i na raspolaganju je svim procesnim subjektima i može biti upotrebljen u svačijem interesu. Izvođenje dokaza.Izvođenje dokaza predstavlja korištenje, na način propisan zakonom, dokaznih sredstava, rado saznavanja činjenica koje su predmet dokazivanja. Izvođenje dokaza određeno je posebno za svako dokazno sredstvo. Izvođenje dokaza se u pravilu vrši u vrijeme kada on treba da bude upotrebljen, zajedno sa drugi elementima potrebnim za odluku suda, ali je moguće i prije toga. Izvođenje dokaza predstavlja sadržinu dokaznog postupka, kao posebne procesne faze, član 261-278. Ocjena dokaza Ocjena dokaza predstavlja posljednu završnu i najvažniju aktivnost suda kojom se postiže krajnji cilj dokazivanja. Ocjena dokaza mogu da vrše i stranke: tužilac (prilikom donošenja naredbe o sprovođenju istrage i donošenja odluke o podizanju optužnice), i optuženi (prilikom ulaganja prethodnih prigovora protiv optužnice i sl.). Pri ocjeni dokaza sudija se služi logičkim i tehničkim ispitivanjem. Princip je da se jedna činjenica dokazuje sa više dokaznih osnova. Ako više dokaznih osnova dokazuje neku činjenicu na isti način, u pitanju je sticaj dokaza. Kolizija dokaza postoji ako više dokaza predstavlja istu činjenicu različito. Sumnja je najniži stepen ubjeđenja u istinitost neke činjenice i postoji kada su razlozi koji govore „za i protiv“ istinitosti jednaki ili su, čak, razlozi „protiv“ jači od osnova „za“. Osnovana sumnja je viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno KD.Uz osnovanu sumnju, zakon koristi pojmove: osnovi sumnje, dovoljno osnova za sumnju, i vjerovatnost. Osnovi sumnje su utvrđene činjenice i okolnosti koje posredno ukazuju na mogućnost postojanja KD, na određeno lice kao učinioca, kao i na određenu bližu ili dalju vezu između učinioca i KD-a. Vjerovatnoća se nalazi između izvjesnosti i sumnje i postoji kada sudija nije potpuno uvjeren u istinitost neke činjenice koju utvrđuje, tj. kada nije došao do izvjesnosti, ali su ipak razlozi koji ghovore za istinitost činjenice jači od razloga koji govore protiv istinitosti. Izvjesnost je postizanje takvog stepena uvjerenja u kome svi razlozi govore za istinitost relevantnih činjenica, tako da se u njih ne može posumnjati. 41.PROCESNA NAČELA KOJA SE ODNOSE NA RADNJE DOKAZIVANJA To su: Načelo zakonske ocjene dokaza i ocjene dokaza po slobodnom uvjerenju, načelo istine i načelo „in dubio pro reo“. Zakonska ocjena dokaza i ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju Zakonska ocjena dokaza m,ože biti pozitivna i negativna. Prema pozitivnoj ocjeni dokaza sud mora uzweti u obzir da je određena odlučna činjenica dokazna, prema tome i da j djelo izvršeno i da je optuženi učinilac, kada nastupi ona količina i kakvoća dokaza određena zakonom. U slučaju negativne teorije zakonskih dokaza sud nije mogao uzeti u obzir da je određena činjenica dokazna ako se ne stekne ona količina i kakvoća dokaza propisana zakonom, ali ako se ta količina i kakvoća postigne, sudija je slobodan da po svom uvjerenju cijeni da li je činjenica dokazna. Ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju dokaza postoji kadaq sudija vrši ocjenu o postojanju činjenica na osnovu sopstvene analize, ne po pravilima utvrđenim u zakonu. Svoje slobodno uvjerenje o vrijednosti izvedenih dokaza sud formira na osnovu logičke analize i psihološke ocjene dokaznog materijala, nevezan nikakvim zakonskim pravilima o ocjeni dokaza, jedino sa obavezom da o toj ocjeni položi račun u obrazloženju svoje odluke. Načelo istine Načelo istine izričito je ustanovljeno u članu 14, koji propisuje da su sud, tužilac i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku dužni da s jednakom pažnjom ispituju i utvrđuju kako činjenice koje terete osumnjičenog, tako i one koje im idu u korist. Na ovaj način, u odnosu na same činjenice koje se utvrđuju u postupku, ovim zakonskim rješenjem uvodi se standard „jednakog obzira“ koji važi u toku cjelog krivičnog postupka. Izvjesna ostupanja od utvrđivanja istine konstituisana su radi zaštite indivuidualnih prava osumnjičnog i dr. lica i ne umanjuju vrijednost i značaj tog načela. takva odstupanja predstavljaju npr.: pravo na šutnju, oslobađanje od dužnosti svjedočenja. Načelo „in dubio pro reo“ 20

Načelo je jedna od pogodnosti koja se priznaje osumnjičenom, da bi se popravila njegova pozicija u postupku. Skup tih pogodnosti označava se kao prednost odbrane. Pravilo „in dubio pro reo“ propisano je u članu 3 stav 2 znači da se dilema oko postojanja svih činjenica koje idu u korist optuženog rješava tako da se u presudi utvrđuje njihovo postojanje, a dilema u postojanju činjenica koje idu na štetu optuženog rješava na način da se u presudi uzima njihovo nepostojanje. Odredba člana 284 tačka c, direktno predviđa izricanje oslobađajuće presude ako nije dokazano da je optuženi učinio KD za koje se optužuje. 42.PRETRESANJE STANA, PROSTORIJA I LICA Pretresanje je matrijalno istraživanje nad licimA ili stvarima u cilju pronalaženja tragova KD ili predmeta važnih za KP ili u cilju hvatanja osumnjičenog odnosno optuženog.Objekat pretresanja mogu biti lica ili stan i druge prostorije osumnjičenih lica ili drugih lica ,koja su zbog ličnih odnosa sa osumnjičenim oslobođeni dužnosti svjedočenja.Pretresanje se vrši po pravilu u istrazi ali može i u svim fazamam postupka u kriminalističkom smislu najuspješnije je odmah nakon izvršenog KD. Prettrersanje lica ( lični pretres) predstavlja istraživanje na tijelu ili u tijelu ili na obući odjeći i ličnom prtljagu određenog lica kada je vjerovatno da je to lice počinilo KD ili bda će se pretresanjem pronaći predmet ili tragovi KD važni za KP.Pored ovih slučajeva prettresanje lica se vrši prilikom privođenja i lišavanja slobode.Srestva kojim se vrpši lični pretres su različita(pregled ispitivanje tjelesnih šupljina, rengenoskopija). Pretresanje osobe obavlja osoba istog spola. Stanom se smatra svaka prostorija ili prostor u kome se boravi ili može boraviti.Pretrtesanje se može izvršiti I na drugim mjestima koja ne obuhvataju stan(dvorišta,sijena).Nezakonito pretresanje povlači posljedicu ništavnosti poduzete radnje. Pretresanje pokretnih stvari, u smislu odredbe stava 1. ovog člana, obuhvaća i pretresanje kompjutera i sličnih uređaja za automatsku obradu podataka koji su s njima povezani. Pretresanje kompjutera i sličnih uređaja iz stava 2. ovog člana, će se obaviti uz pomoć stručne osobe. Uslovi za pretres Pretresanje stana i drugih prostorija može se odrediti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da će se pri pretresanju: Pronaći pretpostavljeni izvršilac KD ili nj. aučesnik, Otkriti tragovi KD ili Pronaći predmeti važni za kriv.postupak. Formalni uslov za pretresanje je naredba suda koja mora biti pismena i obrazložena. Podrazumjeva da sud mora prethodno utvrditi postojanje zakonskih uslova za pretresanje koji su predviđeni čl. 51 i 52. Pretresanje bez naredbeOvlaštena službena osoba može ući u stan i druge prostorije bez naredbe i bez svjedoka i, po potrebi, izvršiti pretresanje ako stanar tog stana to želi, ako neko zove u pomoć, ako je potrebno uhvatiti učinitelja krivičnog djela koji je zatečen na djelu ili radi sigurnosti ljudi i imovine, ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi suda ima pritvoriti ili prinudno dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja. Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje, ovlaštena službena osoba mora odmah podnijeti pisani izvještaj tužitelju koji će o tome obavijestiti sudiju za prethodni postupak. Izvještaj mora sadržavati razloge pretresanja bez naredbe. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe može se podnijeti kada postoji opasnost od odlaganja. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopćiti neposredno sudiji za prethodni postupak ili telefonom, ili radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije.Kad podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje, sudija za prethodni postupak će daljnji tok razgovora zabilježiti. U slučaju kada se koristi zvučni ili stenografski zapisnik, sudija za prethodni postupak je dužan dati zapisnik na prijepis, ovjeriti istovjetnost prijepisa i predati originalni zapisnik i prijepis sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. U slučaju doslovnog bilježenja razgovora sudija za prethodni postupak će potpisati kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. Vrijeme izvršenja naredbe za pretresanje Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od izdavanja naredbe nakon čega se, bez odlaganja, mora vratiti sudu. Naredba za pretresanje se može izvršiti bilo kojeg dana u sedmici. Naredba se može izvršiti samo u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata, 21

osim ako u naredbi nije izričito dato ovlaštenje da se može izvršiti u bilo koje doba dana ili noći, u skladu odredbama zakona. Pretresanju stana, ostalih prostorija ili osobe prisustvuju dva punoljetna građanina kao svjedoci. Pretresanju osobe prisustvuju svjedoci istog spola. Pretresanje osobe vrši osoba istog pola. Prilikom vršenja pretresanja službenih prostorija pozvat će se njihov starješina ili rukovoditelj da bude prisutan pretresanju. Ako se pretresanje mora preduzeti u vojnom objektu, pisana naredba o pretresanju dostavlja se vojnim vlastima, koje će odrediti najmanje jednu vojnu osobu da bude prisutna pretresanju. O svakom pretresanju stana, prostorije ili osobe sastavit će se zapisnik koji potpisuje osoba kod koje se ili na kojoj se vrši pretresanje i osobe čija je prisutnost obavezna. Prilikom vršenja pretresanja oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju, a to će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah uručiti osobi kojoj su predmeti, odnosno isprave oduzete. Ako se pri pretresanju stana, prostorije, odnosno osobe nađu predmeti koji nemaju veze s krivičnim djelom zbog kojeg je izdata naredba za pretresanje, ali upućuju na drugo krivično djelo, oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti, a o oduzimanju će se odmah izdati potvrda. O tome će se obavijestiti tužitelj. 43.PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA I IMOVINE Privremeno oduzimanje predmeta i imovine je pritvor prema imovini, odnosno svojevrsni oblik ograničavanja prava raspolaganja svojinom. Ova radnja je specifična za istragu, a može započeti i prije započinjanja istrage, kao hitne istražne radnje. Sastoji se u privremenom oduzimanju predmeta.Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se osigurati njihovo čuvanje. Ko drži takve predmete, dužan ih je predati po naredbi suda. Osoba koja ih odbije predati može se kazniti do 50.000 KM, a u slučaju daljnjeg odbijanja - može se zatvoriti. Privremeno oduzimanje predmeta se može odrediti u cilju kasnijeg izvršenja mjere bezbijednosti predviđene KZ.Ako su stvari oduzete zbog procesnog cilja vraćaju se uvijek njihovom držaocu kada se dokazni postupak završi. Formalni uslov za privremeno oduzimanje predmeta i imovine je postojanje sudske odluke u formi naredbe .Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud, na prijedlog tužitelja ili na prijedlog ovlaštene službene osobe koja je dobila odobrenje od tužitelja.Oduzimanje predmeta vrši ovlaštena službena osoba na osnovu izdate naredbe– za oduzete predmete izdaće mu se potvrda Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije, u zapisniku će se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrdaPredmet koji je oduzet od fizičke odnosno pravne osobe ne može se prodati, pokloniti ili na drugi način njim raspolagati.Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe.Žalba ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije. Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje. Pravo uvida u ove predmete ima tužilac. Privremeno oduziimanje predmeta bez naredbe.Predmeti mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe suda ukoliko postoji opasnost od odlaganja. Ukoliko se osoba koja se pretresa izričito usprotivi oduzimanju predmeta, tužitelj će u roku od 72 sata od izvršenog pretresanja podnijeti zahtjev sudiji za prethodni postupak za naknadno odobrenje oduzimanja predmeta. Ukoliko sudija za prethodni postupak odbije zahtjev tužitelja, oduzeti predmeti se ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. Privremeno oduzeti predmeti će se odmah vratiti osobi od koje su oduzeti. Posebni slučajevi privremenog oduzimanja predmeta Privremeno oduzimanje pisama, telegrama, i drugih pošiljki Privremeno se mogu oduzeti pisma, telegrami i druge pošiljke upućene osumnjičenom, odnosno optuženom ili one koje on odašilje, a koje se nalaze kod preduzeća i osoba koje vrše poslove pošte i telekomunikacija. Izdate pošiljke otvara tužitelj u prisutnosti dva svjedoka. Pri otvaranju će se paziti da se ne povrijedi pečat, a omoti i adresa će se sačuvati. O otvaranju će se sastaviti zapisnik 22

Naredba banci ili drugoj pravnoj osobi Ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila krivično djelo koje je povezano s dobivanjem imovinske koristi, sud može, na osnovu prijedloga tužitelja, narediti da banka ili druga pravna osoba koja vrši finansijsko poslovanje dostavi podatke o bankovnim depozitima i drugim finansijskim transakcijama i poslovima te osobe, kao i osoba za koje se osnovano vjeruje da su uključene u te finansijske transakcije ili poslove osumnjičenog, ako bi takvi podaci mogli biti dokaz u krivičnom postupku. Privremeno oduzimanje imovine Sud može u bilo koje vrijeme u toku postupka donijeti na prijedlog tužitelja privremenu mjeru oduzimanja imovine koja se ima oduzeti po KZ, mjeru zaplijene ili drugu neophodnu privremenu mjeru kako bi se spriječilo korištenje, otuđenje ili raspolaganje tom imovinom. . Vraćanje privremeno oduzetih predmeta Predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti vratit će se vlasniku, odnosno držatelju kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu s odredbama zakona, a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje. 44.ISPITIVANJE OSUMNJIČENOG Pojam, pravna priroda i vrste iskaza osumnjičenog Iskaz osumnjičenog je izjava koju on daje u tom svojstvu o KD koje mu se stavlja na teret i drugim pitanjima krivične stvari koja je predmet suđenja. Iskaz osumnjičenog je , prije svega, sredstvo odbrane osumnjičenog, ali može da posluži i kao dokazno sredstvo. Iskaz osumnjičenog koristi se kao važno sredstvo ne samo zbog toga što u nekim slučajevima nikakvih drugih dokaza nema, već zbog toga što može korisno poslužiti za provjeru vjerodostojnosti i istinitosti drugih dokaza. Krivični postupak se ne može odreći upotrebe iskaza osumnjičenog kao dokaznog sredstva, jer je osumnjičenom, kao neposrednom učesniku događaja o kome se sudi, po pravilu, najbolje poznato da li je i kako djelo izvršeno. Sve dokazne elemente iskaza osumnjičenog tužilac je obavezan da provjerava drugim dokaznim sredstvima. Poseban značaj ima priznanje koje osumnjičeni može dati u svom iskazu. Priznanje predstavlja izjavu kojom osumnjičeni tereti sebe za izvršenje KD, odnosno djelimično ili potpuno prihvata navode optužbe kojima se označava kao učinilac. Priznanje je jedan od najspornijih dokaza u krivičnom postupku, prema kome u sudskoj praksi i nauci postoji dosta predrasuda i ekstremnih tumačenja. Priznanje može biti u užem smislu ako osumnjičeni potvrdi da je učinio KD, i u širem smislu kada je svaka izjava osumnjičenog koja je istinita važna činjenica koja se tiče nj. krivice, a za njega je nepovoljna. Priznanje može biti:vansudsko i sudsko, znači da li je dato pred sudom ili van suda pred tužiocem, policijom,Prosto i kvlaifikovano, Prosto postoji kada osumnjičeni priznaje ono zašto se optužuje, bez ikakvih ograničenja. Kvalifikovano priznanje postoji kada osumnjičeni priznajući izvršenje, u isto vrijeme priznaje i okolnosti koje isključuju KD ili bar umanjuju krivičnu odgovornost.Potpuno i nepotpuno, znači da osumnjičeni priznaje sve navode optužbe ili samo neke a druge odbija, Dobrovoljno i neizbježno, prema tome da li osumljičeni slobodno odlučuje da prizna ili to čini pod uticajem već otkrivenih činjenica i okolnosti. Forma i sadržina ispita oosumnjičenog Članom 6 određuje se da osumnjičeni već na prvom ispitivanju: mora biti obavješten o djelu za koje ga se tereti,zatim mu se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete,da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Ispitivanje osumnjičenog u istrazi vrši tužilac. Ispit je moguć u svako doba, danju, noću i u sve dane. Ciljevi ispitivanja osumnjičenog su predočavanje okrivljenja i pružanje mogućnosti za odbranu, kao i razrješenje subjektivnih i objektivnih okolnosti KD, kako bi se mogli potvditi ili odbaciti osnovi sumnje protiv njega. Kad se osumnjičeni prvi put ispituje pitaće se za osnovne identifikacione podatke( ime, prezime, nadimak, ime roditelja gdje je rođen, gdke stanuje, datum rođenja itd) Na početku prvog ispitivanja osumnjičenom će se saopštiti za koje se KD tereti i osnovi sumnje protiv njega, a poučiće se o sledećim pravima: 23

Da nije dužaniznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja Da može uzeti branioca po svom izboru koji može biti prisutan njegovonm ispitivanju, kao i da ima pravo na branioca bez naknade u slučajevima predviđenim zakonom, Da se može izjasniti o djelu koje mu se stavlja na teret i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, osim ako je rječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage, Da ima pravo na besplatne usluge prevodioca ako ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi prilikom ispitivanja, Zakonom se posebno regulišu situacije koje se odnose na dva slučaja odricanja osumnjičenog od prava koje mu pripadaju tokom ispitivanja. U prvom slučaju radi se o odricanju od branioca, a u drugom odricanju od prava da ne odgovara na postavljena pitanja. Registrovanje iskaza osummnjičenog predstavlja njegovo bilježenje koje, s jedne strane održava tok i rezultat procesne radnje ispitivanja osumnjičenog, a s druge strane služi kao izvor podataka o onome što je u vezi sa krivičnim događajem lice opažalo ili činilo i pred tužiocem o to,e saopštilo. Registrovanje je moguće u dva oblika: obavezno (uformi zapisnika) i po pravilu (snimanjem na audio ili video traku). 45.POJAM SVJEDOKA I SVJEDOČKOG ISKAZA Svjedok je osoba koja koja može pružiti informacije o nekom KD,za koja je saznao neposrednim čulnim opažanjem ili je do informacija došao na neki drugi načinčuo od drugoga)r Svjedok nije procesni subjekt i po pravilu nezainteresovan je za ishod postupka.Osumnjičeni odnosno optuženi ne može u isto vrijeme biti svjedok u procesu u kome se javlja kao osumnjičeni.Svjedok ne mogu biti i drugi procesni subjekti:tužilac sudija,zapisničar,tumač. Svjedočki iskaz je izjava lica koje nije glavni procesni subjekt, data sudiji u toku postupka o čulnom opažanju neke činjenice iz prošlosti koja ima značaja za konkretan predmet kriv. postupka u cilju dokazivanja te činjenice. Činjenice se mogu odnositi na izvršenja KD, tako i na ličnost učinioca i druge važne okolnosti – znači Svjedok je lice koje u postupku pred sudom daje takav iskaz. Predmet svjedočkog iskaza su čulna opažanja neke činjenice iz prošlosti, važne za kriv. postupak. Iskaz ili zjava svjedoka daje se u usmenoj formi. Sama opažanja mogu biti neposredna od svjedoka ili posredna preko drugog lica. (svjedočenje po čuvenju) Može da svjedoči o onome što se priča ili govori. Iskaz svjedoka treba da bide dat u toku postupka, i to tužiocu, odnosno sudu. Saopštenja data dr. orgnaima, policiji, OSL, uzeta i u formi zapisnika, nisu iskazi svjedoka u smislu kriv. postupka. OSL radi svojih zadataka uzimaju ove iskaze. 46.PRAVA I DUŽNOSTI SVJEDOKA I SANKCIJE ZA NEIZVRŠAVANJE DUŽNOSTI Prava svjedoka.Svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i na naknadu za izgubljenu zaradu. Ne pripada mu nikakva nagrada za svjedočenje. Takođe ima pravo na zaštitu od vrijeđanja, prijetnji i napada. Tom pravu odgovara odgovarajuća dužnost sudije, odnosno predsjednika vjeća koji će upozoriti ili novčano kazniti učesnika u postupku ili bilo koje drugo lice koje ga vrijeđa, prijeti ili dovodi u opasnost bezbjednost svjedoka pred sudom. Dužnosti svjedoka.Svjedočenje je opšta dužnost svih lica, domaćih i stranih državljana, koja borave na teritoriji BiH, ukoliko zakonom nisu oslobođena te obaveze. Zakon ne postavlja bilo kakve uslove u pogledum psihičkog ili fizičkog stanja ličnosti svjedoka. Svjedok ima obavezu svjedočenja prema tužiocu, odnosno sudu, a dužnost svjedočenja nastupa po odluci tužioca, odnosno suda. Svjedočenje obuhvata obavezu svjedoka da se odazove na poziv, zatim obavjesti o KD, učiniocu i drugim važnim okolnostima i da ukoliko su to ispunjeni uslovi – promisorno položi zakletvu, odnosno da izjavu. Obaveza odazivanja pozivu.Poziv za svjedočenje dostavlja tužilac, odnosno sud. Svjedok je dužan da se odazove pozivu tužioca, odnosno suda i da lično dođe pred tužioca, odnosno sud koji ga poziva. Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu, mogu se saslušati u svom stanu, bolnici ili na drugom mjestu. 24

Obaveza davanja iskaza.Lice pozvano kao svijedok dužno je dati iskaz ako u zakonu nije drugčije određeno i dati ga istinito. Obavezno polaganje zakletve ,odnosno davanje izjave Sankcije za nevršenje svjedočkih dužnosti Ako se svjedok ne odazove pozivu, niti svoj izostanak opravda sud može izreći novčanu kaznu od 5.000 KM ili narediti prinudno dovođenje. Obje sankcije su fakultativne, a mogu se odrediti alternativno ili zbirno. Predviđena je mogućnost novčanog kažnjavanja do 30.000 KM svjedoka koji odbije da svjedoči 47.NESPOSOBNOST ZA SVJEDOČENJE I ODBIJANJE SVJEDOČENJA Isključenje svjedoka zbog nesposobnosti Pravilo je da svako sposoban u kriv. postupku može biti svjedok. U nekim slučajevima, međutim, kriv.proc. pravo isključuje neka lica svjedočenja, a to se zasniva na nesposobnosti određenih lica da vrše svjedočku dužnost u bilo kom procesu ili na nesposobnost da se kao svjedoci pojave u pojedinom krivičnom predmetu. Slučajevi apsolutne nesposobnosti svjedoka propisuju se zakonom, a relativna nesposobnost se podrazumjeva ili je izričito predviđena u zakonu. Apsolutna nesposobnost za svjedočenje Svjedok može biti svako lice , bez obzira na uzrast, duševno stanje, fizičke nedostatke, itd., kao što su djeca, starci, gluvonijemi, pijani i sl. Sud može odbiti da sasluša ovakva lica kao svijedoke, ali ne po osnovu zakonske zabrane njihovog saslušanja kao svijedoka, već zbog činjenice da se kao svijedoci saslušavaju samo ona lica za koja je vjerovatno da će biti u stanju da pruže u postupku korisne podatke o predmetu suđenja. Relativna nesposobnost svjedoka Tu dolaze lica za koja se podrazumjeva da su relativno nesposobna kao svijedoci i lica koja su izričito zakonom isključena kao svijedoci. Lica koja se podrazumjevaju isključenim kao svjedoci. Iako ne postoji izričita zakonska odredba, podrazumjeva se da su isključena kao svjedoci lica koja u konkretnom postupku imaju neku drugu procesnu funkciju. Funkcija procesnih subjekata u određenoj krivičnoj stvari nespojiva je sa funkcijom svjedoka u istoj krivičnoj stavri, a to važi i za zapisničara i tumača, odnosno i za vještaka. Odbijanje svjedočenja.Svjedočenje mogu odbniti sledeća lica, po članu 83, stav 1: bračni ili vanbračni drug optuženog, odnosno osumnjičenog,roditelji ili dijete, usvojilac ili usvojenik osumnjičenog ili optužženog,U oba slučaja organ koji vodi slučaj treba provjeriti da li se radi o licu koje spada u ovu kategoriju svjedoka. Odbijanje svjedočenja je mogućnost koja se ne mora koristiti. Pravo svjedoka da ne odgovara na pojedina pitanja.Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit odgovor izložio krivičnom gonjenju. Treba naglasiti da zakon ne zabranjuje organu postupka da postavlja svjedoku ovlašćenje da na takva pitanja uskrati odgovor.Postoji mogućnost da svjedok ipak odgovara i na takva tzv. samooptužujuća pitanja, i to ukoliko mu se da imunitet. 48.POSTUPAK PRI DOKAZIVANJU SVJEDOCIMA Postupak pri dokazivanju svjedocima Postupak dokazivanjima svjedocima (kao i svaki dokazni postupak) sastoji se iz tri faze: nastupanje svjedoka, izvođenje dokaza svjedocima ( saslušanje svjedoka) i ocjena iskaza svjedoka. Nastupanje svjedoka Kao svjedoci pozivaju se lica za koja je vjerovatno da će moći da daju obavještenja o kriv. dijelu i učiniocu i o drugim važnim okolnostima. Koji će svjedoci biti pozvani u postupak i u kom broju, odlučuju stranke i sud. Opšta pravila o nastupanju dokaza važe i za nastupanje dokaza svjedocima, ali se svjedok može i sam javiti organu koji vodi postupak. Izvođenje dokaza svjedocima Iskaz svjedoka pribavlja se njegovim saslušanjem. Propisana je dužnost svjedoka da odgovore daje usmeno, ali to nije moguće primjeniti na nijeme i gluhonijeme svjedoke, pa je zakonom posebno propisano saslušanje ove kategorije svjedoka. 25

Nakon što je svjedok upoznat sa svojom osnovnom dužnošću i posljedicama njenog kršenja, od njega se uzimaju nj. osnovni podaci, kao i podaci koji se odnose na prirodu i vrstu njegovog odnosa sa osumnjičenim, odnosno optuženim. Poslije opštih pitanja svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato, a zatim će mu se postavljati pitanja radi provjeravanja, dopune i razrješenje. Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči. Ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica, svjedoci se mogu suočiti. Zakon dozvoljava mogućnost da se saslušanje svjedoka može snimati audivizuelnim sredstvima u svim fazama postupka. Ocjena iskaza svjedoka Iskaz svjedoka u praksi je najčešći dokaz u krivičnom postupku, ali je ocjena dokazne vrijednosti svjedočkog iskaza najteža od svih ocjena dokazne vrijednosti radnji dokazivanja. Osnovni problem pri ocjeni iskaza svjedoka jeste utvrditi u kojoj mjeri se izjava svjedoka o činjenicama podudara sa stvarnim stanjem. Osim istinitog iskaza, postoje i lažan i pogrešan. Iskaz je pogrešan kada postoji nepodudaranje iskaza svjedoka sa realnošću iz razloga koji su van volje i svijesti svjedoka. Pogrešan iskaz može nastati zbog grešaka prilikom primanja utisaka i njihovog pamćenja kao i zbog izlaganja onog što je svjedok primio. Nepodudaranje iskaza svjedoka sa realnošću može da nastupi iz razloga koji zavise od volje i svijesti svjedoka i tada je iskaz lažan. U pogledu obrazloženja sudske ocjene iskaza svjedoka, važe ista pravila i kao kod drugih dokaza 49. ZAŠTIĆENI SVJEDOK S obzirom da su svjedoci izloženi opasnosti od prijetnji i drugih osveta ukazala se potreba na ozakonjenje ovog instituta. Međunaroden preporuke potenciraju dvije oblasti u kojima je neophodna posebna zaštita svijedoka, a to su: organizovani kriminal i posebno osjetljivi svjedoci koji su direktno pogođeni izvršenjem KD npr. dijeca, starci, duševno oboljela lica i druga lica sa posebnim potrebama. Pitanja zaštićenog svjedoka reguliše poseban zakon o zaštiti svjedoka. Svijedok pod prijetnjom je onaj svijedok čija je lična bezbjednost ili bezbjednost njegove porodice dovedena u opasnost zbog njegovog učešća u kriv. postupku, kao rezultat prijetnji, zastrašivanja ili sličnih radnji koje su vezane za njegovo svjedočenje ili svjedoka koji smatra da postoji razuman osnov za bojazan da bi takva opasnost vjerovatno proistekla kao posljedica njegovog svjedočenja. Ugroženi svjedok je onaj svijedok koji je ozbiljno fizički ili psihički traumatizovan okolnostima pod kojima je izvršeno KD ili koji pati od ozbiljnih psihičkih poremećaja koji ga čine izuzetno osjetljivim, kao i dijete maloljetnik. *Posljedice nepoštovanja zaštite identiteta svjedoka su krivičnopravnog karaktera. Tako KZBiH sadrži novo KD pod nazivom „Otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka“( kazna zatvora od 3 mjeseca do tri godine) Mjere zaštite svjedoka.Sud može odrediti one mjere zaštite svjedoka koje smatra potrebnim, a koje su predviđene zakonom o zaštiti svjedoka uključujući primjenu više mjera istovremeno. Sud će prvo određivati mjeru koja je lakša za primjenu, a ako bude potrebe odrediće i težu mjeru. (saslušanje van sudnice,onemogućavanje braniocu i optuženom uvid da pregleda spise i dokumerntaciju 50.UVIĐAJ I REKONSTRUKCIJA Uviđaj je neposredno i u zakonskoj formi preduzeto čulno opažanje organa koji vodi postupak, o činjenicama važnim za rješenje konkretnog krivičnopravnog slučaja i naknadu štete. Cilj uviđaja je otkrivanje i prikupljanje materijalnih dokaza ili indicija o postojanju i vrsti KD, koje mogu poslužiti pronalaženju i identifikaciji učinilaca djela ili o tome da se te činjenice razjasne ili da se utvrde tragovi i posljedice KD ili provjeri istinitost drugih dokaza. Predmet uviđaja mogu biti stvari (pokretne i nepokretne, mjesta gdje se god mogu pronaći predmeti i tragovi KD).

26

Uviđaj lica može se vršiti nad osumnjičenim bez obzira na njegov pristanak ako je potrebno da se utvrde činjenice važne za kriv. postupak, a nad drugim licima, bez nj. pristanka samo ako se mora utvrditi da li se na nj. tjelu nalaze određeni tragovi ili posljedica KD. *Zakon ne propisuje neki formalnopravni osnov za obavljanje uviđaja kao što je zahtjev, naredba ili rješenje o uviđaju. Radi toga je za vršenja uviđaja dovoljan samo materijalan uslov, a to je da je za utvrđivanje određene činjenice potrebno neposredno materijalno opažanje. Tako se uz primjenu krim.tehnike i taktike pristupa vršenju uviđaja kako bi se pronašli ili utvrdili određeni predmeti i činjenice potrebne za krivični postupak. Rekonstrukcija Radi provjeravanja izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su od značaja za razjašnjenje stvari organ koji vodi postupak može odrediti rekonstrukciju događaja koja se vrši tako što se ponavljaju radnje ili situacije u uvjetima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj desio. Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili osumnjičenih, odnosno optuženih radnje ili situacije različito prikazane rekonstrukcija događaja će se, po pravilu, posebno izvršiti sa svakim od njih. Rekonstrukcija se ne smije vršiti na način kojim se vrijeđa javni red i moral ili se dovodi u opasnost život ili zdravlje ljudi. Prilikom rekonstrukcije mogu se, po potrebi, ponovno izvesti pojedini dokazi. Razlike uviđaja i rekonstrukicije je u tome što se u zapisnik o uviđaju ne mogu unositi stvari i zjave svjedoka ili vještaka kao u zapisniku o rekonstrukciji. Organizovanje uviđaja Uviđaj u istrazi je primarno u nadležnosti tužioca koji sprovodi istragu, a sekundarno nakon obavještavanja tužioca, uviđaj u istrazi može izvršiti i OSL, a ako je tužilac prisutan na licu mjestaa u toku vršenja uviđaja od strane OSL, može tražiti da OSL izvrši određene radnje koje on smatra neophodniim, pri čemu se sve radnje preduzete prilikom uviđaja moraju dokumentovati i detaljno obrazložiti kako u zapisniku tako i u posebnom službvenom izvještaju. Nakon podizanja optužnice uviđaj obavlja sudija za prethodnosaslušanje, dalje na glavnom pretresu uviđaj vrši sudija, odnosno vijeće. Uviđaj se obavlja u prisustvu stručnog lica kriminalističke ili druge slične struke koja će pomoći u pronalaženju, osiguranju, opisivanju, fotodokumentaovanju tragova. Na uviđaj ili rekonstrukciju može se pozvati i vještak ako bi nj. prisustvo bilo od koristi radi davanja nalaza i mišljenja. Tom prilikom vještak može predložiti da se razjasne pojedine okolnosti ili da se licu koja se saslušava postave određena pitanja. Dokazna snaga uviđaja Uviđaj je najpouzdaniji način utvrđivanja činjenica u kriv.postupku, jer organ koji ga sprovodi utvrđuje činjenice vlastitim opažanjem. Najveću dokaznu vrijednost ima uviđaj koji sud sprovodi na glavnom pretresu, neposredno opažajući relevantne činjenice. U svakom slučaju, stvarna dokazna vrijednost uviđaja bez obzira na to da li je sproveden prije ili na glavnom pretresu, zavisi od slobodne ocjene suda. 51.ISKAZ VJEŠTAKA Iskaz vještaka je izjava procesno nezainteresovanih lica koje stranke i sud uzimaju na osnovu stručne spreme ili vještine stečene vršenjem poziva, da opaze činjenice, okolnosti ili pojave ili da o njima daju svoje mišljenje. Vještak kao posebna vrsta svjedoka nije potreban ako sud i stranke mogu razumjeti i vrijednovati dokaze bez pomoći stručnog lica koje ima znanje o nekom predmetu. Vještake obično pozivaju tzužilac ili branilac osumnjičenog, odnosno optuženog. U posebnim slučajevima ako sud ne razumije činjenice može pozvati svoje vlastite vještake. Vještačenje je djelatnost vještaka na prikupljanju nalaza i mišljenja. U nalazu vještak daje ono što je opazio i ispitivanjem utvrdio, a zančajno je za razrješavanje relevantnih činjenica. Vještačenje se danas proširuje i na kriminološko ispitivanje osumnjičenog. U odnosu na svjedoka vještak se razlikuje u tome što svjedok svjedoči o činjenicama iz prošlosti, van postupka, a vještak daje mišljenja o sadašnjim činjenicama u postupku. Svjedok se ne može zamjeniti i ne može biti zauzet, a vještak može. Međutim za vještaka se neće uzeti lice koje bude saslušano kao svjedok. Sposobnost vještaka Vještak treba da raspolaže stručnom, tehničkom i pravnom sposobnošću za vještačenje. U pogledu stručnesposobnosti, podrazumjeva se određeno potrebno znanje (stručna sprema), koje će mu omogućiti da zapazi određene činjenice i da o njima da svoj sud. 27

Vještak je dužan:da tužiocu, ili sudu dostavi izvještaj koji sadrži: dokaze koje je pregledao, obavljene testove, nalaz i mišljenje do kojeg je došao i sve druge relevantne podatke koje vještak smatra potrebnim za pravednu i objektivnu analizu, dostaviti nalaz i mišljenje kao i radni materijal, skice i zabilješke organu koji ga je odredio detaljno obrazložiti kako je došao do određenog mišljenja,,brižljivo razmotriti predmet vještačenja,da se odazove pozivu, da podnese nalaz i mišljenje i da položi zakletvu. Sudska ocjena vještakovog iskaza Sudija je slobodan da cjeni iskaz vještaka i može ga prihvatiti ili odbaciti. Ako ne prihvati vještakovo mišljenje, to neslaganje uvjerljivo mora obrazloložiti u presudi. 52.I S P R A V E Isprava je predmet na kome se ljudskom djelatnošću grafički, figurativno, slikom ili zvučno utisnuti podaci o činjenicama koje su važne za pravne odnose i pravni saobraćaj. Isprave nisu samostalno dokazno sredstvo po svom sadržaju, jer sadrže uvijek neko drugo postojeće dokazno ssredstvo (svjedodžbu, vještačenje, priznanje ili indicije), tj. specijalni su oblik u kome se javljaju ostala dokazna sredstva ili su predmet uviđaja tako da se javljaju kao posebno dokazno sredstvo. Pojam isprave ili dokumenta definiše član 1 stav 23 KZ BiH. Dokazna vrijednost fotgrafije, originala, kopije i telekomunikacijske adrese je u kriv.postupku veoma značajna. Fotografije su fotografski, digitalni i rendgenski snimci, video trake i filmovi. Snimci napravljeni za vrijeme uviđaja predstavljaju tzv. tehničko registrovanje činjenica. Original predstavlja spis, snimak ili sličan ekvivalent kojim se ostvaruje isto dejstvo od strane lica koje ga piše, snima ili izdaje. Kopija je preslikavanje originala ili matrice, uključujući uvećanja i umanjenja, mehaničkim ili elektronskim presnimavanjem, hemijskom reprodukcijom ili nekom drugom ekvivalentnom tehnikom kojom se precizno reprodukuje original. Telekomunikacijska adresa je svaki trelefonski broj, bez obzira da li je linijski ili mobilni, odnosno elektronska ili internet adresa. Isprave mogu biti javne i privatne. Javne su one koje su u propisanom obliku izdali javni ili državni organi vlasti u svojim granicama nadležnosti kao i isprave koje su izdala pravna lica u vršenju javnog ovlaštenja koje im je povjereno na osnovu zakona ili propisom zasnovanom na zakonu. Da bi neka isprava bila uzeta u ocjenu kao dokaz, prethodno se mora uitvrditi njeno svojstvo. Dokaznu vrijednost isprava sud cijeni po slobodnom uvjerenju. Prema tome ni javne ni privatne isprave nemaju obaveznu dokaznu snagu za sudiju. 53.I N D I C I J E Indicije ili osnovi podozrenja su činjenice koje same nisu predmet dokaza čija je istinitost utvrđena, a iz kojih se može zaključiti, tj. posebno utvrditi da je jedna druga činjenica koja je predmet dokaza, odnosno koja treba da se dokaže, takođe istinita, jer ona prva stoji s njom u tjesnoj logičkoj vezi. Da bi jedna činjenica bila indicija, ona mora biti nesporno utvrđena i mora biti u neposrednoj vezi sa činjenicom koja je predmet dokazivanja. Za organe krivičnog postupka indicije predstavljaju izvor saznanja o pravno relevantnim činjenicama. One su posredni dokazi, jer se njima direktno ne utvrđuje ništa što je predmet dokaza. Zato se ti dokazi i zovu kritičkim i posrednim dokazima, dokazima rezonovanja ili sastavnim dokazima. Dokazivanje indicijama i dokazna snaga indicija Pri ocjeni dokaza po slobodnom uvjerenju, dokazna snaga osnova podozrenja cijeni se kao dokazna snaga svakog drugog dokaza. Pošto jedna indicija obično pruža samo određenu vjerovatnoću da neka pravno značajna činjenica postoji ili nepostoji, a da bi to bilo sigurnije potrebno je, redovno, postojanje više indicija koje treba međusobno da se podudaraju. U nekim iznimnim slučajevima dovoljna je i samo jedna indicija O tome koliko je indicija potrebno da bi se dobio puni dokaz, zakon ne govori, niti je to mogao uređeivati, jer se radi o faktičkom pitanju.

28

54.POSEBNE ISTRAŽNE RADNJE To su takve mjere kojima se koriste državni organi u borbi protiv organiziranog kriminala i terorizma, a u okvirima međunarodnih prihvaćenih standarda i EKLJP. Protiv osobe za koju postoji osnovana sumnja da je sama ili s drugim osobama učestvovala ili učestvuje u učinjenju krivičnog djela za koja se može izreći kazna zatvora najmanje tri godine ili teža kazna mogu se odrediti posebne istražne radnje ako se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama. Uslovi za primjenu posebnih istr.radnji Osnovni uslovi za primjenu posebnih istražnih radnji vezana su za KD protiv integriteta BiH, protiv čovječnosti i međunarodnih vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, terorizma, i za djela za koja je predviđena i može se izreći kazna zatvora u trajanju najmanje tri godinem ili teža kazna. Posebne istražne radnje mogu se odrediti samo ako se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo skopčano s nesrazmjernim teškoćama. To predstavlja materijalnopravni uslov i one neće biti dozvoljene ako se nekom drugom mjerom ili radnjom može postići svrha. Ovo načelo je povezano sa načelom srazmjernosti, a to znači da se radnje neće primjenjivati kod KD za koje se može izreći blaža novčana kazna, pri čemu bi nastupio nesrazmjer između težine samog KD i inteziteta zahvata u ljudska prava i slobode prilikom prikupljanja dokaza. Posebne istražne radnjke mogu se odrediti prema određenom licu uz postojanje odrđenih procesnopravnih razloga za njihovo preduzimanje: ako postoje osnovi sumnje protiv lica da je samo ili sa drugim licimja učestvovalo u vršenjuKD,ako nadležni sudski oprgan odredi nj. primjenu,trajanje posebnih istražnih radnji je ograničeno na mjesec dana, s tim što se taj rok može produžiti na rok od tri ili šest mjeseci na prijedlog tužioca, odnosno sudija za p.postupak može prekinuti istražne radnje ako one nemaju efekta. Formalni uslov za preduzimanje posebnih istražnih radnji jeste postojanje odgovarajuće odluke suda, kojoj prethodi inicijativa nadležnog organa. Tu naredbu sudija za p.postupak dostavlja na izvršenje policijskom organu koji ovisno o vrsti i trajanju određene posebne radnje, osigurava kadrovske i tehničke uslove nužne za njihovo efikasno provođenje. Izuzetno ako postoje dva kumulativna uslova, ako se pisana naredba ne može dobiti na vrijeme i ako postoji opasnost od odlaganja policijki organ na osnovu usmene naredbe može započeti posebne istražne radnje. U tom slučaju pisana naredba mora biti dostavljena u roku 24 sata od izdavanja usmene naredbe. Vrste posebnih istražnih radnji nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka, nadzor i tehničko snimanje prostorija, tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta, prikriveni istražitelj i informator, simulirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine, nadzirani prijevoz i isporuka predmeta krivičnog djela. Ovih sedam posebnih istražnih radnji možemo razvrstati na: mjere tajne operacije, mjere prodora u kriminalne grupe, mjere audio i video nadzora i mjere tajne opservacije. Po prestanku radnji policijski organi moraju sve informacije, podatke i predmete dobijene preduzetim radnjama, kao i izvještaj o tome predati tužitelju. Tužitelj je dužan dostaviti sudiji za prethodni postupak pisani izvještaj o preduzetim radnjama. Na osnovu podnesenog izvještaja sudija za prethodni postupak provjerava da li je postupljeno po njegovoj naredbi. Korišćenje dokaza pribavljenih posebnim istražnim radnjama Tehničke snimke, isprave i predmeti pribavljeni pod uvjetima i na način propisan ovim zakonom mogu se koristiti kao dokazi u krivičnom postupku. Prikriveni istražitelj i informator, kao i osobe koje su provele istražne radnje mogu se saslušati kao svjedoci o toku provođenja radnji Slučajni nalazi ne mogu se koristiti kao dokaz informacije i podaci dobijeni preduzimanjem radnji iz člana 130. ovog zakona ako se ne odnose na krivično djelo iz člana 131. ovog zakona.

29

55.MJERE ZA OBEZBJEĐENJE PRISUSTVA OSUMNJIČENOG OPTUŽENOG I USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIČNOG POSTUPKA

,ODNOSNO

Radnje procesne prinude prema licima sastoje se, u većoj ili manjoj mjeri, u ograničavanju lične slobode osumnjičenog, odnosno optuženog, što ne znači uvijek lišenje slobode. Mjere koje se mogu preduzeti prema optuženom za osiguranje njegove prisutnosti i za uspješno vođenje krivičnog postupka jesu poziv, dovođenje, zabrana napuštanja boravišta, jamstvo i pritvor. Prilikom odlučivanja koju će od navedenih mjera primijeniti, nadležni organ pridržavat će se uvjeta određenih za primjenu pojedinih mjera, vodeći računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Ove mjere ukinut će se i po službenoj dužnosti odmah kad prestanu razlozi koji su ih izazvali, odnosno zamijenit će se drugom blažom mjerom kad za to nastupe uvjeti. Odredbe ove glave shodno se primjenjuju i na osumnjičenog. Pozivanje Poziv je prva i najblaža mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog, odnosno optuženog i drugih subjekata u kriv.postupku, odnosno prisutnost optuženog pri izvršenju radnji u krivičnom postupku osigurava se njegovim pozivanjem. Pozivanje je pod prijetnjom zakonske sankcije u slučaju nedolaska. U istrazi poziv može uputiti osumnjičenom tužilac a u izuzetnim slučajevima i OSL. Pozivanje se vrši pismenom naredbom a izuzetno i usmenom koje će se zabilježiti u zapisniku koji će pozvano lice potpisati. Sankcija za neodazivanje pozivu sadrži veći stepen prinude a to je dovođenje, pritvor i novčana kazna. Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pisanog poziva koji sadrži: naziv organa koji poziva, ime i prezime optuženog, naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, mjesto gdje optuženi ima da dođe, dan i sat kad treba da dođe, označenje da se poziva u svojstvu optuženog i upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prinudno doveden, da je dužan odmah obavijestiti tužitelja, odnosno sud o promjeni adrese, kao i o namjeri da promijeni boravište i službeni pečat i potpis tužitelja, odnosno sudije koji poziva. Kad se optuženi prvi put poziva poučit će se u pozivu o pravu da uzme branitelja i da branitelj može biti prisutan njegovom saslušanju. Kad se osumnjičeni prvi put poziva, poučit će se u pozivu o njegovim pravima. Do podizanja optužnice poziv osumnjičenom upućuje tužitelj. Ako optuženi nije u stanju odazvati se pozivu usljed bolesti ili druge neotklonjive smetnje, ispitat će se u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati njegov prijevoz do zgrade suda ili drugog mjesta gdje se radnja preduzima. Dovođenje Naredbu da se optuženi dovede može izdati sud ako je donijeto rješenje o pritvoru ili ako uredno pozvani optuženi ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, ili ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva, a iz okolnosti očigledno proizlazi da optuženi izbjegava prijem poziva. Izuzetno, u hitnim slučajevima, naredbu iz stava 1. ovog člana može izdati i tužitelj ukoliko uredno pozvani osumnjičeni ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, s tim što ovu naredbu mora odobriti sudija za prethodni postupak u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. Naredbu za dovođenje izvršava sudska policija. Naredba za dovođenje izdaje se pisano. Naredba sadržava: ime i prezime optuženog koji se ima dovesti, naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, uz navođenje odredbe krivičnog zakona, razlog zbog kojeg se naređuje dovođenje, službeni pečat i potpis sudije koji naređuje dovođenje. Osoba kojoj je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu optuženom i poziva ga da pođe s njom. Ako optuženi to odbije, dovest će ga prinudno. Mjerom dovođenja obezbjeđuje se prisustvo svjedoka, vještaka i stručnog lica, ako se iz neopravdanih razloga ne odazovu pozivu. Zabrana napuštanja boravišta U pitanju je mjera koja u potpunosti ne znači ni pritvor a ni potpuinu slobodu. Prinuda je u ograničenju kretanja bez lišavanja slobode. Ta zabrana je ralativnog karaktera, s obzirom da može napustiti mjesto boravišta ali samo ukoliko to odredi sud. Ova mjera se može zamjeniti drugom strožijom mjerom ako se prakrši. 30

Mjera zabrane napuštanja boravišta je fakultativnog karaktera i može se odrediti obrazloženjem suda ukoliko postoje okolnosti koje alternativno ukazuju na to da bi osumnjičeni, odnosno optuženi mogao: pobjeći, sakriti se ili otići u nepoznato mjesto ili inostranstvo. Uz mjeru zabrane napuštanja boravišta optuženom može biti zabranjeno posjećivanje određenih mjesta ili sastajanje s određenim osobama ili naređeno da se povremeno javlja određenom organu ili privremeno oduzeta putna isprava ili vozačka dozvola, kao i zabranjeno preduzimanje određenih poslovnih aktivnosti. Ovim mjerama ne može se ograničiti pravo optuženog da komunicira sa svojim braniteljem. U toku istrage mjere zabrane napuštanja boravišta određuje i ukida sudija za prethodni postupak, poslije podizanja optužnice – sudija za prethodno saslušanje, a nakon dostavljanja predmeta sudiji, odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa – taj sudija, odnosno predsjednik vijeća. Mjere mogu trajati dok za to postoji potreba, a najduže do pravomoćnosti presude. 56.JEMSTVO To je takva mjera koja predstavlja zamjenu za pritvor a cilj joj je da obezbjedi prisustvo osumnjičenog, odnosno optuženog tokom trajanja kriv.postupka. Lice koje je dalo jemstvo može tražiti tokom postupka smanjenje ili ukidanje jemstva. Jemstvo je lično ili verbalno kada jedno ili više lica daju obećenje da će u slučaju bjekstva osumnjičenogplatiti određeni iznos novca, ali taj novac unaprijed ne polažu niti za obećani iznos daju obezbjeđenje na svojoj imovini. Kod stvarnog jemstva novac se unaprijed polaže a kod verbalnog tek u slučaju bjekstva optuženog. Jemstvo uvijek glasi na novčani iznos, a iznos nije određen zakonom već ga po slobodnoj ocjeni odrđuje sud s obzirom na težinu KD, lične i porodične prilike osumnjičenog odnosno optuženog. Postupak određivanja jemstva Jemstvo može tražiti optuženi, odnosno osumnjičeni ili neko drugi za njega. Smatra se da se jemstvo može ponuditi u pismenoj formi ili izjavom na zapisnik. U toku istrage rješenje o jamstvu i o njegovom ukidanju donosi sudija za prethodni postupak, poslije podizanja optužnice – sudija za prethodno saslušanje, a nakon dostavljanja predmeta sudiji, odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa taj sudija, odnosno predsjednik vijeća. Rješenje kojim se određuje jamstvo i rješenje€ kojim se jamstvo ukida donosi se po saslušanju tužitelja. U vezi sa jemstvom sud donosi odluke u formi rješenja a izuzetno u obliku naredbe. Rješenje o jemstvu se dostavlja tužiocu, osumnjičenom, odnosno optuženom, nj. braniocu a odluku bi trebalo dostaviti i licu koje je ponudilo jemstvo. Prestanak jemstva Prestaje na dva načina: Propašću ili oslobađanjem od jemstva. Jemstvo propada ako osumnjičeni, odnosno optuženi pobjegne, vrijednost jemstva pripada budžetu iz koga se finansira sud koji vodi postupak. €Jemstvo postaje slobodno tj. ukida se: A) Ako ne postoje razlozi za pritvor koje jemstvo zamjenjuje ili ako se jemstvo može zamjeniti blažom mjerom zabrane napuštanja boravišta, B) Ako se prema osumnjičenom odredi pritvor, jemstvo prestaje i zamjenjuje se pritvorom (ako osumnjičeni ne dođe na poziv, a izostanak ne opravda, ako se sprema za bjekstvo, ako se protiv njega ne pojavi drugi zakonski osnov pošto je na slobodi). C) Donošenjem pravosnažne odluke kojom se postupak protiv optuženog okončava D) Kada lice koje je dalo jemstvo odustane od tog jemstva. 57.PRITVOR Pojam i vrste pritvora Pritvor je preventivno lišavanje slobode lica za koje postoji osnovana sumnja da je izvršilo KD koje određuje sud kada postoje zakonom propisani uslovi. To je jedna odm mjera za obezbjeđenje fizičkog prisustva osumnjičenog i uspješno vođenje postupka. Izdvaja se od ostalih mjera po sadržaju kao najteža mjera i po mjerama koje se njim postižu. Zakon je ustanovio samo jednu vrstu pritvora – fakultativni (mogući) i ne poznaje obavezni (obligatorni) pritvor. Osnovi za određivanje pritvora 31

Opšti materijalnopravni osnov za određivanje pritvora je postojanje osnovane sumnje da je učinjeno KD. A pritvor je fakultativan ako protiv lica postoji pored osnovane sumnje da je učinilo KD i neki od posebnih uslova za utvrđivanje pritvora koji su određeni u zakonu. Osnovi za pritvor su slijedeći: Pritvor radi obezbjeđenja prisustva optuženog u kriv.postupku. Ako postoje osnovi da se osumnjičeni krije ili postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva određuje se pritvor. Koluzijska opsnost kao osnov za određivanje pritvora. Određuje se ako postoji bojazan da žće osumnjičeni izmjeniti, uništiti, falsifikovati dokaze ili tragove koji su važni za kriv.postupak, ili da će uticati na svjedoke, saučesnike ili prikrivače. Pritvor zbog iteracijaske opasnosti. Određivanje ovog pritvora ovisi o dva pravna standarda: prvo potrebno je da je ispunjen opšti uslov za određivanje pritvora (postojanje osnova sumnje), te bojazan da će osumnjičeni ponoviti KD ili dovršiti započeto KD a za to dijelo se može izreći kazna zatvora 5 i više godina. Pritvor zbog potrebe sigurnosti građana ili imovine. Određuje se ako se radi o KD zbog kojeg se može izreći kazna zatvora 10 i više godina, a uslijed načina i izvršenja ili posljedica KD-a određivanje pritvora je neophodno za dalju sigurnost. U zakonu postoji još jedan uslov – osnov za određivanje pritvora: ako optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres i ako prinudno dovođenje nije uspijelo. Nadležnost za određivanje pritvora u istrazi pripada sudiji za p.postupak koji će prije donošenja rješenja preispitati osnovanost zahtjeva za određivanje pritvora. O određivanju pritvora odlučuje sudija za prethodno saslušanje, a o produženju pritvora vijeće Pritvor poslije izricanja prvostepene presude. Ovaj pritvor je moguć kada sud izrekne presudu na kaznu zatvora preko 5 godina, a postoje razlozi za određivanje pritvora. Pritvor određuje sudija, tj. vijeće koje je izreklo presudu. Pritvor se određzuje rješenjem suda. Trajanje pritvora A) Trajanje pritvora u istrazi Prije donošenja rješenja o određivanju pritvora sudija za prethodni postupak će preispitati osnovanost zahtjeva za određivanje pritvora. Po rješenju sudije za prethodni postupak pritvor može trajati najduže mjesec dana od dana lišenja slobode. Poslije tog roka osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu rješenja o produženju pritvora. Pritvor se odlukom vijeća po obrazloženom prijedlogu tužitelja, može produžiti za najviše dva mjeseca. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. Ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili teža kazna i ako postoje naročito važni razlozi, vijeće Vrhovnog suda može, po obrazloženom prijedlogu tužitelja, produžiti pritvor za još najviše tri mjeseca. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. Tako da pritvor može trajati najduže 6 mjeseci. Ako se do isteka rokova ne potvrdi optužnica, osumnjičeni će se pustiti na slobodu. B) Nakon potvrđivanja optužnice pritvor može trajati najduže jednu godinu. Ako za to vrijeme ne bude izrečena prvostepena presuda pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti naslobodu. Poslije izricanja prvostepene presude pritvor može trajati najduže još šest mjeseci. Ukidanje pritvora O ukidanju pritvora mora se donijeti rješenje, bez obzira po kom se osnovu pritvor ukida. Pritvor može biti ukinut na prijedlog stranaka branioca ili po službenoj dužnosti. Stranke i branilac mogu staviti na prijedlog za ukidanje pritvora uvijek i ponavljati ga neograničeno. 58.POJAM VRSTE I STRUKTURA SUDSKIH ODLUKA Sudske odluke označavaju sve oblike odlučivanja sudskih organa u krivičnom postupku. Njime se, u stvari, izražava volja suda o promjeni zakona na konkretan slučaj koji je predmet odlučivanja. Prema svojoj formi, sudske odluke donijete u kriv.postupku mogu imati oblik ili formu presude, rješenja i naredbe. Presuda. To je najvažnija odluka u kriv.postupku. To je takva sudska odluka kojom se konkretni krivičnoprocesni odnos, koji je predmet postupka, raspravlja za tu instancu. Drugi državni organi ne mogu nikada donositi presudu, ali presuda nije poslednja odluka koja se ne može donijeti u postupku. Naime, poslije prvostepene presude, moguća je i presuda suda drugog stepena, a nekada i suda trećeg 32

stepena. Presuda postaje konačna samo onda kada se više ne može pobijati reddovnim pravnim lijekovima. Glavni pretres se po pravilu završava presudom. Presuda prema maloljetnicima se može izreći samo kada se oni osuđuju na kaznu maloljetničkog zatvora, a u postupku prema pravnim licima se izriče presuda. Rješenje. To je odluka kojom se po pravilu ne raspravlja glavni predmet postupka, nego rješavaju pojedina procesna pitanja u toku ili, eventualno, po završetku postupka. Iako služe donošenju presude, postoje i neka rješenja kojima se krivična stavr definitivno razrješava i postupak okončava. Glavni postupak se okončava rješenjem: ako optuženi umre, ako se maloljetniku izrekne vaspitna mjera, ako vijeće obustavi postupak prema maloljetniku, ako optuženi nakon izvršenog KD duševno oboli. Procesne situacije u kojima se u zakonu odlučuje rješenjem mnogobrojne su i raznovrsne (npr.: o izuzeću sudije, određivanju jemstva, određivanju pritvora, odlaganju gl.pretresa, itd.) Forma i sadržaj rješenja u zakonu su određeni za određene slučajeve (rješenje o određivanju pritvora), rj. o sudskoj opomeni, itd), Protiv rješenja je žalba uvijek dozvoljena ako zakonom nije drugčije određeno. Naredba. To je svaka odluka koja u zakonu nije označena kao presuda ili rješenje. To su odluke kojima se određuje primjena nekog sredstva procesne prinude (npr.: naredba za pretresanje, dovođenje, itd). Naredbe najčešće izdaje tužilac, odnosno sudija pojedinac (za p.postupak, i za p.saslušanje, te sudija predsjednik vijeća). Naredbom se upravlja tokom čitavog procesa ili odlučuje o preduzimanju pojedinih radnji. Naredbe su operativne odluke koje mogu biti prema svim učesnicima u kriv.postupku., Struktura sudskih odluka Kakvu će formu imati akt pojedinih sudskih odluka i kako izgleda njegova sadržina u zakonu je propisano samo za presudu. U pogledu sadržine rješenja i naredbi, zakon nema opšte odredbe, već za pojedine slučajeve određuje šta treba da sadrže i kako izgledaju. Pravilo je da sve sudske odluke sastoje od uvoda, izreke (dispozitiva), obrazloženja, pouke o pravnom lijeku i djela za ozvaničenje. Sve ove dijelove moraju imati presuda i neka rješenja, a druga rješenja i naredbe samo neke od tih djelova. Uvod ili rubrum (“glava odluke”). Služi individualizaciji i identifikaciji odluke. Uvod presude sadrži: naznačenje da se presuda izriče u ime BiH, naziv suda,ime i prezime predsjednika i članova vijeća i zapisničara, ime i prezime optuženog, KD za koje je optužen, kao i to da li je bio prisutan glavnom pretresu, dan glavnog pretresa, da li je gl.pretres bio javan, ime i prezime tužioca, branioca, zakonskog zastupnika i punomoćnika koji su bikli prisutni na gl.pretresu i dan obajvljivanja izrečene presude. Izreka (dispozitiv). To je najvažniji dio odluke. Njome se u najsažetijem obliku izražava odlukasuda o pitanju koje je predmet odlučivanja, s određenim ravnim posljedicama za stranke i učesnike u postupku. Zbog takvog značenja, njen je sadržaj za pojedine odluke, naročito za presude, zakonom više ili manje određen. Ako je optuženi oglašen krivim, izreka mora obuhvatiti i podatke navedene u članu285 ZKP-a. Obrazloženje. To je dio odluke koji sadrži prikaz logičkog postupka kojim je sud došao do činjeničnih utvrđenja i na njima zasnovanih pravnih zaključaka. Ono mora sadržavati razloge iz kojih je sud uzeo pravno relavantne činjenice utvrđenim, kao pravna shavatanja koja su uslovila rješenje pravnih pitanja u uvodu. U sadržaj obrazloženja prvostepene presude sud će unijeti razloge za svaku tačku presude i određeno i potpuno iznijeti činjenice i iz kojih razloga uzima kao doakzane ili nedokazane, dajući pri tome, naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza, navodeći iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, kojim razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, , a naročito da li postoji KD i krivična odgovornost optuženog. Ako je optuženom izrečena kazna, u obrazloženju će se navesti koje je okolnosti sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne. Posebno će se sud obrazložiti kojim se razlozima rukovodio pri odluci da kaznu treba ublažiti ili optuženog osloboditi od kazne ili izreći uslovnu osudu ili oduzimanje imovinske koristi. Ako se osptuženi oslobađa u obrazloženju će se navesti iz kojih razloga, a ako sud odbija optužbu ograničava se samo na razloge odbijanja optužbe. Pouka o pravnom lijeku. Takođe je sastavni dio svih sudskih odluka protiv kojih je dopuštena žalba. Ta pouka sadrži uputstvo kakav je pravni lijek dopušten, u kom roku, te kome i kolikom broju primjeraka može nezadovoljna stranka podnijeti pravni lijek. 33

Svaka odluka mora sadržavati dio koji služi ozvaničenju odluke. Prema zakonu presudu potpisuje sudija, odnosno predsjednik vijeća i zapisničar. Ostali članovi samo potpisuju zapisnik o glavnom pretresu. 59.POSTUPAK ODLUČIVANJA Postupak odlučivanja treba razlikovati tri faze: Izricanje (donošenje, formiranje) odluke, Saopštavanje izrečene odluke, i Pismena izrada odluke. Izricanje odluke Izricanje ili donošenje odluka podrazumjeva postupak njihovog nastanka i formiranja i on zavisi od toga da li odluku donosi sudija pojedinac ili vijeće. Odluke vijeća donosi se poslije vijećanja i glasanja. U donošenju učestvuju samo sudije, ne i zapisničar, iako on ulazi u sastav vijeća. Vijećanje je diskusija (savjetovanje) i izmjena mišljenja između članova vijeća o tome kakvu odluku donijeti u predmetu koji se raspravlja. Vijećanjem i glasanjem rukovodi predsjednik vijeća, koji glasa poslednji i dužan je da se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre. Zapisnik koji se sačinjava o tajnom vijećanju i glasanju odvojen je od zapisnika o glavnom pretrresu, i čuva se u posebnom omotu koji može otvoriti viši sud prilikom odlučivanja o pravnom lijeku. Saopštavanje odluke Saopštavanje odluke je upoznavanje sa njenom sadržinom lica koja treba da budu upoznata i imaju interes da je saznaju. Odluke se saopštavaju objavljivanjem ili dostavljanjem ili oboje. Objavljivanje odluke je njeno usmeno saopštavanje prisutnim zainteresovanim licima. Dostavljanje se sastoji u predaji ovjerenog prepisa odluke zainteresovanim licima kojima se ona po zakonu mora saopštiti. Presude se saopštavaju objavljivanjem i dostavljanjem, a druge sudske odluke samo objavljivanjem ili samo dostavljanjem. Presuda se objavljuje odmah pooslije izricanja i to čini sudija, odnosno predsjednik vijeća. Objavljivanje se vrši i kada neko od njih nije prisutan. Objavljivanje je uvijek javno, a ako je javnost na glavnom pretresu bila iskuljučena, izreka presude će se uvijek pročitati u javnom zasjedanju. Pismena izrada sudskih odluka Poslije izricanja, odluka se sastavlja i pismeno po pravilu odmah poslije objavljivanja. Svaka pismeno izrađena odluka ima svoj prvi primjerak (izvornik) i ostale primjerke (prepise, otpravke). Presuda se mora pismeno izraditi u roku 15 dana o dana objavljivanja a u složenijim stvarima i u roku od 30 dana. o odluku donosi vijeće ono to čini nakon vijećanja i glasanja u tajnom zasjedanju, a potom se takva odluka potpisuje od članova i zapisničara, i taj zapisnik se naziva originalom. 60. VRSTE PRESUDA Krivičnom presudom rješavaju se tri osnovna pitanja. Prije svega u svakoj krivičnoj stvari mora se utvrditi da li su ispunjeni uslovi za vođenje postupka, odnosno postoje li smetnje za njegovo vođenje.Sledeće pitanje je da li je optuženi učinio KD i da li je kriv. odgovoran, i ako od ovih pitanja jedno je negativno, sud dodnosi Oslobađajuću presudu. Ako na ova pitanjaodgovori potvrdno sud donosi presudu kojom se optuženi oglašava krivim, i poslije toga se upušta u treće osnovno pitanje, tj. odlučivanje o krivičnoj sankciji.Te se presude nazivaju suštinskim (materijalnim, meritornim, supstancijalnim).(1) Presuda kojom se optužba odbija sud se ne upušta u meritorno raspravljanje stvari koja je predmet suđenja, nego samo utvrđuje da postoje određene pravne smetnje da se o toj stvari sudi ili da tj sud o toj stvari sudi. Presuda kojom se optužba odbija sud donosi u slučajevima predviđenim odredbama ZKP, a ti slučajevi su slijedeći: Ako sud nije stvarno nadležan za presuđenje Ako je postupak vođen bez zahtjeva tužioca, Ako je tužilac od završetka glavnog pretresa odustao od optužnice Ako je bilo posebnog odobrenja ili ako je nadležni organ odustao od odobrenja Ako je optuženi za isto KD osuđen, oslobođen od optužnice ili je postupak protiv njega rješenjem pravosnažno obustavljen, Ako je optuženi aktom amnestije ili pomilovanja oslobođen od gonjenja ili se krivično gonjenje ne može preduzeti zbog zastarjelosti ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. 34

(2) Presuda kojom se optuženi oglašava krivim izriče se kada sud nađe da je osnovan krivični zahtjev tužioca, uz određene sankcije koja odgovara odgovornosti optuženog ili bez toga. Presuda kojom se optuženi oglašava krivim ne mora uvijek glasiti na kaznu, kao što je slučaj kod osuđujuće presude. Presuda kojom se optuženi oglašava krivim mora sadržavati podatke: Za koje je dijelo optuženi oglašava krivim, uz naznačenje činjenica i okolnosti koje čine obilježje KD kao i one od kojih zavisi primjena određene odredbe krivičnog zakona, Zakonski naziv KD i koje su odredbe KZ primjenjene, Kakva se kazna izriče optuženom ili da li se on po odredbama KZ-a oslobađa od kazne, Odluku o uslovnoj osudi, ako je sud izriče umjesto kazne Odluku omjerama bezbjednosti, o oduzimanju imovinske koristi i odluku o vraćanju predmeta, ako predmeti do tada nisu vraćeni vlasniku, Odluku o uračunavanju pritvora ili već izdržane kazne, ukoliko je optuženi bio u pritvoru ili na izdržavanju kazne za to KD Odluku o troškovima krivičnog postupka, o imovinskopravnom zahtjevu, kao i to da se pravosnažna presuda ima objaviti u sr.javnog informisanja. Ako je izrečena novčana kazna, u presudi će se odrediti rok u kojem se ima platiti i način zamjene novčane kazne u slučaju da se ne može platiti. (3) Oslobađajućom presudom sud poriče osnovanost kriv. zahtjeva tužioca koji je predmet optužbe i zbog toga utvrđuje da nema mjesta izricanju presude kojom se optuženi oglašava krivim. Razlozi zbog koji sud može osloboditi optuženog od su sledeći: Ako djelo za koje se optuženi optužuje nije zakonom propisano kao KD, Ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost optuženog Ako nije dokazano da je optuženi učinio KD za koje se optužuje. 61.ODNOS PRESUDE I OPTUŽBE Optužba se odnosi na određeno lice i određeno KD, koji su predmet optužbe. Oni su činjenična osnovica optužbe za razliku od pravne osnovice optužbe, u kojoj tužilac daje svoje mišljenje o pravnoj kvalifikaciji KD koje je izvršio optuženi. Predmet mora rješiti optužbu, tako da između predmeta optužbe i predmeta presude mora da postoji podudarnost, i to u pogledu i obima i sadržine. Ne postoji nit je neophodna formalna podudarnost između optužbe i presude, koja bi značila obavezu suda da po svakoj optužnici donese posebnu presudu, još manje da se za svako KD i svakog optuženog, obuhvaćene jednom optužnicom mora donijeti posebna presuda. Isto tako sud nije vezan optužnim aktom koji se odnosi na tužiočevu ocjenu nadležnosti. Međutim presuda se mora podudarati sa optužbom u pogledu činjeničnog stanja. Mora postojati identitet činjenične osnovice optužbe i presude i to kao subjektivni (u pogledu optuženog), tako i objektivni identitet ( upogledu nj. djela). Ovaj identitet znači da sud svoju presudu može izreći samo prema onom licu i samo za ono dijelo koje su navedeni u optužnici, odnosno optužbi tužioca. Sud znači ne može presudom obuhvatiti drugo lice ili drugo dijelo, osim ako tužilac u zakonom predviđenim uslovima izmjeni svoju optužbu, ili je proširi. Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. Činjenični identitet ili identitet djela sačinjava određenje djela i lica kojem se sudi, Identitet u širem smislu obuhvata osim identiteta djela i pravni idnetitet, odnosno uključuje pravnu kvlaifikaciju KD. Objektivni idenitet postoji ako je i u optužbi i u presudi riječ o istom djelu, odnosno događaju. Identitet je sačuvan i ako je djelo drugačije, ali je u suštini, ostalo isto, sa nekim promjenama u pogledu pojedinih okolnosti slučaja. Tada se presuda može donijeti bez izmjene optužbe. Nasuprot tome identitet je narušen ako je u pitanju drugo djelo, u odnosu na ono koje je predmet optužbe. Obavezu identiteta između činjenične osnovice optužbe i presude utvrđuje i zakon. Presuda se mora odnositi na lice koje je optuženo i samo na dijelo koje je u podnesenoj optužnici. Presuda suda preko toga je prekoračenje optužbe, a presuda ispod toga je nepotpuno rješavanje predmeta optužbe. Ove situacije predstavljaju apsolutnu povredu krivičnog postupka zbog koje se presuda u žalbenom postupku ukida.

35

62.NEDOSTACI U PRESUDI I NJIHOVO OTKLANJANJE Razlozi za ispravljanje presude jesu pogreške:u imenima i brojevima druge pogreške u pisanju i računanju,nesaglasnost izrađene presude s izvornikom presude. Ovo su formalne ili tehničke pogrške. Ispravku formalnih grešaka i neslaganja vrši sud koji je donio presudu. On na taj način ne mjenja presudu, nego vrši očigledne ispravke, što koristi strankama. Nedostatke ispravlja sudija, predsjednik vjeća, onaj koji je donio presudu, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti. Ispravka se vrši posebnim rješenjem, a protiv koga je moguća žalba o kojoj odlučuje viši sud. Dopuna presude Kada sud propusti da u presudi nešto odluči o nekom pitanju o kojem je trebalo odlučiti, on tada o tome odlučuje naknadno. To odlučivanje predstavlja dopunu presude, a to je moguće ako to i zakon dozvoljava. Npr.: o troškovima kriv.postupka se odlućčuje posebnim rješenjem. Posebno rješenje donosi sudija za p.postupak, sudija za p.saslušanje, sudija, odnosno predsjednik vijeća i protiv nj. je žalba dozvoljena.Činjenične grške i povrede zakona u presudi otklanjaju se upotrebom pravnih lijekova.

POSEBNI DIO

36

1.PRIJAVLJVANJE KD Poseban značaj o sastavljanju odnosno dostavljanju prijave javnom tužiocu imaju policijski organi.Otkrivanje KD obavlja se najčešće putem prijave ili glasom ako glas dopre do tužioca.Prijava kao krivičnoprocesni akt otkriva da je izvršeno KD I obavještava tužioca.Mada je prijava krivično procesni akt koji pruža prva saznanja o izvršenom KD ,često prouzrokuje I pokretanje krivičnog postupka,zakon ne daje njenu definiciju.Prijava je akt kojim pravno ili fizčko lice obavještava nadležnog tužioca da je izvršeno KD I pri tome može da ukaže eventualno na izvršioca.Prijava može biti pismena I usmena.Za OSL ako ona primaju prijavu njen sadržaj za nju predstavlja niz saznanja o događaju.U zavisnosti ko podnosi prijave prijava može biti službena i privatna.Službena prijava je akt kojim službeno i odgovorno lice u organima vlasti preduzećima obavještava tužioca o KD o kome su oni obaviješteni ili za koje saznaju na drugi način.Podnoseći prijavu službeno lice će poduezeti mjere da se sačuvaju tragovi KD predmeti I drugi dokazi. Privatna prijava je akt kojim pojedini građani ili pravno lice sem organa I pravnih lica iz čl.213 obavještavaju tužioca neposredno ili preko drugih zakonom predviđenih organa o KD.Odredbe čl.214stav 1 propisuje da građanin ima pravo da prijavi KD ,za razliku od stava 1 koji nije obavezujući odredba stava 2 je obavezujuća I propisuje obavezu prijavljivanja KD kada ne prijavljivanje KD predstavlja KD čl.230 KZ BiH.Sa asppekta obaveznosti prijava može biti obavezna I fakultativna I:obavezna je za službena I odgovorna lica u organima vlasti koja su dužna da prijave KD o kojima su obaviještena ili o kojima saznaju neki način.Prijava može biti potipisana I anonimna,usmena ili pismena,lažna istinita,djelimična ili potpuna.Značaj prijave uslovljen je kvalitetom njene sadržine.ZKP ne sadrži izričite odredbe o sdržžaju prijave osim djelimično kada se radi o izvještaju OSL i lužbenim i odgovornim osobama u svim organima vlasti u BIH.Pomogućnosti svaka prijava bi trebala da sadrži :lične podatke o prijaviocu ako to nije štetno za njega ,podatke o KD ,mjesto način opis KD itd,ko i šta je napadnuto,podatke o prijavlljneom licu oštećenom,vrijeme saznanja ,saznanja koja svojom djelatnošću pribavljaju OSL.U prijavi se navodi koje će mjere poslije prijave poduzeti OSL. 2.SPROVOĐENJE ISTRAGE Istraga se pokreće naredbom tužioca o sprovođenju isstrage.Naredba za sprovođenje istrage se odnosi na postojanje osnova sumnje da je izvršeno KD,što predstavlja matrijalni osnov za sprovođenje istrage. . Protiv naredbe tužioca o sprovođenju istrage nije dopuštena žalba. Zakon predviđa još jednu mogućnost za pokretanje istrage kada postoji rješenje suda o ponavljanju krivičnog postupka.Naredba za sprovođenje istrage predstavlja formalni uslov za njeno sprovođenje i sadrži sljedeće obavezne elemennte.:podatke o učiniocu ukoliko su poznati,opis KD iz koga proizilasze zakonska obilježja,zakonski naziv KD ,okolnosti koje potvrđuju osnov sumnje za sprovođenje istarge,postojeće dokaze.U naredbi tužilac će navesti koje okolnosti treba istražiti i koje istražne radnje treba poduzeti.Danom donošenja naredbe počinju teći rokovi dati zakonom tužiocu za sprovođenje istarge . Sadržaj istrage određen je tako da u toku njenog sprovođenja tužilac može poduzeti sve istražne radnje uključujući uzimanje izjava,vještačenje,vršenje uviđaja rekonstrukciju itd.Prije preduzimanja nekih radnji tužilac je obavezan pribaviti naredbu sudije za prethodni postupak.O poduzetim istražnim radnjama u skladu sa zakonom sastavlja se zapisnik.Tužilac ima pravo i ne donijeti naredbu za sprovođenje istrage kada ocijeni da prikupljeni dokazi ne predstavljaju osnov za sprovođenje istrage.(nema osnova sumnje,zastrajelost)O ne sprovođenju istrage tužilac donosi naredbu i o tome obavještava podnosioca prijave u roku od tri dana.Poeseban slučaj je kada tužilac neće narediti sprovođenje istrage je kod primjene međunarodnog prava za lica sa imunitetom. 3.NADZOR TUŽIOCA NAD RADOM OSL Materijalni uslov da bi OSL vršila određene radnje jeste postojanje osnova sumnje da je izvršeno KD pri čemu su moguće dvije situacije: prva ako postoje osnovi sumlje da je izvršeno KD sa propisanom kaznom zatvora preko 5 godina OSL dužno je odmah obavijestiti tužioca i pod njegovim nadzorom 37

poduzeti mjere da se pronađe učinilac KD da se spriječi skrivanje i bjekstvo osumljičenog, da se otkriju tragovi KD i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi. Ako postoji osnovi sumlje da je izvršeno KD za koje je zakonom propisano do 5 godina OSL je dužno obavijestiti tužioca o svim raspoloživim informacijama radnjama i mjerama koje je preduzelo i to najkasnije u roku od 7 dana od saznanja da je izvršeno KD. Poseban formalni uslov za poduzimanje radnji OSL nepostoji već se radi o faktičkom vršenju radnji, ali postoje izvjesni formalni aspekti koji se odnosi na dužnost obavještavanja tužioca i onemogućavanja da on vrši nadzor nad radom OSL koji podrazumjeva aktivnu ulogu tužioca u istrazi već od postojanja osnova sumnji da je izvršeno krivično djelo.Rukovođenje predstavlja aktivniji odnos tužioca uz njegovo neposredno učešće u planiranju i izvođenju određenih istražnih radnji,analiziranje sumiranje itd a nadzor predstavlja paasivniji odnos u kome tužilac inicijativu prepušta OSL nadzirući nihov rad u smislu njihove efiksnosti.Rukovođenje istragom podrazumijeva da tužilac neke radnje može obaviti neposredno a neke povjeriti OSL.Značaj nadzora je u funkciji ostvarenja zakonitosti i pravičnosti postupka.Zakonom se samo uspostavio institut nadzora ali se ne definišu mehanizmi nadzora što ttreba regulissati drugim propisima 4.RADNJE KOJE PREDUZIMA OSL Ovlaštena OSL može obavljati raznovrsne radnje u cilju ostvarenja istrage. U cilju pronalaska učinioca KD, sprečavanja skrivanja ili bjekstva osumljičenog pronalsaka tragova i predmeta koji mogu poslužiti kao dokazi kao i prikupljanje potrebnih informacija OSL može: prikupljati potrebne izjave od lica, izvršiti potreban pregled prevoznih sredstava , putnika i prtljaga, ograničiti kretanje u određenom prostoru, poduzeti mjere u vezi sa utvrđivanjem identiteta lica i predmeta, raspisati potragu za licem i stvarima, u prisustvu odgovornog lica pretražiti određene objekte i prostorije državnih organa i obaviti uvid u određenu njihovu dokumetaciju. Pored toga OSL ima mogućnost lišenja slobode, zadržavanja na mjestu izvršenja krivičnog djela vršenju uviđaja, i vještačenja osim obdukcije i eshumacije, može vršiti fotografisanje i uzimati otisaka lica, privremeno oduzimanje predmeta, pretresanje prostorija stana i lica.O svim činjenicama i okolnostima koje su utvrđene pri preduuzimanju pojedinih radnji kaoi opredmetima koji su pronađeni i li oduzeti sačinjavaju se zapisnici ili sl.zabilješka. 5.SUDSKO OBEZBJEĐENJE DOKAZA Dolazi u obzir kada je moguće očekivati da će se pojaviti teškoće u vezi sa prisustvom svjedoka na glavom pretesu kao i obezbjeđenju drugih dokaza za koje postoji vjerovatnoća da se neće moći izvesti na glavom pretresu. To je i materijalni uslov za saslušanje svjedoka prije glavnog pretresa, a formalni uslov za ovako saslušanje svjedoka sastoji se u procesnoj inicijativi stranaka ili branioca i prihvatanju tog prijedloga od strane sudije za prethodni postupak koji donosi naredbu da se od svjedoka uzme izjava na posebnom saslušanju. Ukoliko je obezbjeđeno prisustvo svjedoka na glavnom pretresu takva izjava se neće upotrijebiti već će se on ispitati na glavnom pretresu. U odnosu na druge dokaze koje je potrebno obezbijediti prije glavnog pretresa, odnosno druge dokaze ne traže se strogo određeni materijalno i formalni uslovi potrebno je samo da stranke smatraju da će doći do nestanka određenog dokaza ili nemogučnosti izvođenja takvog dokaza na glavom pretresu, kada mogu predložiti sudiji za prethodni postupak preduzimanje neophodne radnje u cilju obezbjeđenja dokaza ako prihvati obavijestiće o tome stranke, a ako odbije saslušanje svjedoka ili inicijativu za obezbijeđenje drugih dokaza donijeće rješenje protiv kojeg se može izjaviti žalba vijeću. 6.ZAVRŠETAK ISTRAGE Istraga se može završiti na dva načina: obustavom istrage u slučaju kada rezultati istrage ukazuju da nema mjesta optužbi.Pravo da obustavi istragu ima samo tužilac koji donosi naredbu o obustavi istrage. Naredbu o obustavi će donijeti kada odlučujući o bilo kom pitanju u toku istrage utvrdi da djelo koje je osumljičeni učinio nije KD, zatim kada nema dovoljno dokaza da je osumljičeni učinio KD i kada je djelo obuhvačeno amnestijom. O donošenju naredbe o obustavi istrage tužilac je dužan 38

obavijestiti oštečenog koji ima pravo pritužbe u uredu tužioca. Drugi način završenja istrage je okončanje istrage je kada tužilac nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica, to podrazumjeva razjašnjenje o kom KD se radi, ko je učinilac i s kojim se dokazima raspolaže, okončanje istrage zabilježiće se u spisu u formi zabilješke. Tužilac je dužan saslušati osumljičenog prije okončanja istrage i podizanja optužnice. Ako se istraga ne završi u roku od 6 mjeseci od donošenja naredbe za sprovođenje istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala poduzeće kolegij tužilaštva. 7.POJAM PODIZANJE I SADRŽINA OPTUŽNICE Optužnica je u zakonskoj formi sastavljen akt tužioca kojim se omogućava odvijanje krivičnog postupka pred nadležnim sudom.Optužnicom se omeđava predmet suđenja određuje se lice kome treba da se sudi i djelo za koje teba da se sudi. Krivični postupci U BIH zasnovani su na akuzatorskom (optužnom načelu) tako da sudija ne može da započeti postupak ako to ne zatraži tužilac.Kada u toku istrage tužilac nađe da postoji dovoljno dokaza iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je osmunjičeni učinio KD pripremiće optužnicu i uputiti je sudiji za prethodni postupak.To je mat. uslov za podizanje optužnice.Priprema opt.sastoji se iz analize prikupljenih dokaza izjava ,tragova vještačenja itd. i činjeničnom i pravnom zaključivanju i sastavljanju opt. u pisanoj formi.Optuženi i branilac imaju pravo uvida u sve spise i dokaze i stranke i branilac imamu pravo sudiji za PP predlagati radnje koje se odnose na sudsko obezbjeđenje dokaza.Formalni uslov za podizanje opt. Odnosi se na dva uslova svojstvo lica ovlašćenog za podizanje opt.i sadržaj optužnice Sadržaj optužnice čine tri dijela u prvom dijelu navode se podaci o sudu pred kojim treba da se održi glavni pretres i ime i prezime sa ličnim podacima osumnjičenog,drugi dio sadrži pravnu kvlaifikaciju djela,treći dio je činjenični opis djela .Obavezni elementi optužnice su Naziv suda,lični podaci osumničenog,konkretizacija djela kao činjeničnog stanja,zakonski naziv KD,prijedlog dokaza koje treba izvesti,rezultate istrage,matrijal koji potkrepljuje navode optužnice.Uz navedene fakultativne elemente opt. može da sadrži i neobavezne elemente npr. Prijedlog za pritvor optuženog.Jednom optužnicom se može obuhvatiti više KD ili više osumnjičenih uz ispunjjenje uslova za spajanje krivičnog postupka. 8.POSTUPANJE SUDA SA OPTUŽNICOM Po prijemu optužnice sudija za PS ispituje da li optužnica sadrži sve formalne elemente.Ovom procesnom radnjom vrši se formalnopravna kontrola optužnicce,pri tome sudija za PS ovlašten je da pozove tužioca da dopuni ili ispravi optužnicu.Sudija ZA PS potvrđuje ili odbija sve ili pojedine tačke optužnice,koje predstavljaju pojedinačne samostalne opise djela.Ukoliko odbije sve ili pojedine tačke optužnice sudija za PS donosi rješenje na koje tužiocu nije dozvoljena žalba.Poslije ispitivanja optužnice i njenog potvrđivanja optužnica se dostavlja optuženom.Ukoliko je optuženi na slobodi optužnica se dostavlja bez odlaganja ako se nalazi u pritvoru opt. se dostavlja u roku od 24 sata.Uz dostavu potvrđene optužnice optuženom sudija za PS obavještava optuženog da se određenog dana najkasnije u roku od 15 dana javi sudu radi izjašnjavanja o krivnji.Nakon odbijanja svih ili pojedinačnih tačaka optužnice tužilac može podnijeti novu izmijenjenu optužnicu na potvrđivanje, koja može biti zasnovana na novim dokazima.Optužnica izmiijenja na glavnom pretresu ne podliježe potvrđivanju. 9.PPRELIMINARNI STAV OPTUŽENOG U ODNOSU NA NAVODE IZ OPTUŽBE Predtavlja ustvari njegov stav u odnosu na potencijalnu krivnju za krivično dijelo koje je predmet optužbe a zavisno o tome dali on prihvata krivnju ili je negira zavisi i mogući tip postupka. Prilikom izjašnjavanja o krivnji optuženi iznosi svoj stav u odnosu na navode u optužbi a dalji tok postupka se odvija u zavisnosti dali se optuženi izjavio kao kriv ili da se nesmatra krivim. Zakonom je regulisana i situacija ukoliko se optuženi ne izjasni o krivnji kada postoji apsolutna pretpostavka da se optuženi izjašnjava da nije kriv pa će sudija za prethodno saslušanje po službenoj dužnosti unijeti u zapisnik da optuženi poriče krivnju. Izjavu o krivnji optuženi daje sudiji za prethodno saslušanje u prisustvu tužioca i branioca. 39

Izjašnjavanje optuženog da je kriv Ako se optuženi izjasni da je kriv sudija za prethodno saslušanje upućuje predmet sudiji odnosno vijeću radi zakazivanja ročišta za utvrđivanje postojanje uslova iz čl. 230 za pregovaranje o krivnji. Ukoliko se optuženi proglasi krivim nakon završetka glavnog pretresa ili promjeni svoju prvobitnu izjavu o poricanju krivim naknadno prizna krivnju njegova izjava o poricanju krivnje neće biti uzeta u obzir kod odmjeravanja sankcija. Izjašnjavanje optuženog da nije kriv Poricanje navoda sadržanih u optužnici ima značaj za tok krivičnog postupka što se nemože svesti na pretres za izricanje krivično pravnih sankcija. Ukoliko se optuženi izjasni da nije kriv nakon unošenja izjave poricanje krivnje se unosi u zapisnik. Sudija za prethodno saslušanje proslijeđuje predmet sudiji odnosno vijeću kome je predmet dodjeljen. 10.RAZMATRANJE IZJAVE O PRIZNANJU KRIVNJE Izjava o priznanju krivnje je predmet odgovarajuće sudske kontrole između ostalog zbog toga jer je moguće da optuženi lažno prizna krivnju. Prilikom razmatranja o priznaju krivnje sudija odnosno vijeće provjerava više kumulativno postavljenih elemenata. Najprije da se do izjave o priznanju krivnje došlo dobrovoljno, svijesno i sa razumjevanjem kao i nakon upoznavanja sa mogućim posljedicama uključujući i posledice vezane za imovinsko poravni zahtjev i troškove krivičnog postupka. Priznanje mora biti potpuno i nedvosmisleno, svijesno i bez sumnje uračinljivosti optuženog i nesmije biti posljedica prijetnji, iznude i neznanja. Nakon utvrđivanja navedenih okolnosti mora se utvrditi i postojanje drugog elementa u okviru procesne radnje razmatranja krivnje koji je kumulativan i odnosi se na provjeravanje dali postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženih. Ako sud prihvati izjavu o priznanju krivne izjava se unosi u zapisnik i istovremeno se određuje datum održanja procesa za izricanje krivično pravnih sankcija najkasnije u roku od tri dana od dana prihvatanja izjave o priznanju. Ako sud odbaci izjavu o priznanjku krivnje o tome se obavještavaju stranke i branilac i to se konstatuje u zapisnik čime je ovaj postupak završen. 11.PREGOVARANJE O KRIVNJI Optuženi i njegov branilac mogu prije glavnog pretresa pregovarati sa tužiocem o uslovima priznavanja krivnje za djelo za koje se optuženi tereti. Krajni cilj pregovaranja o krivnji je zaključenje sporazuma o priznanju krivnje koji sačinjavaju tužilac i osumnjičeni, odnosno optuženi i njegov branitelj. Sporazum o priznanju krivnje je sporazum ne i ugovor koji sačinjavaju stranke i branilac s ciljem okončanja određenog krivično procesnog predmeta bez održavanja glavnog pretresa koji je obavezno podnesen sudu ali koji proizvodi pravne posljedice ne neposredno već putem presude koju donosi sud nakon što prethodno prihvati sporazum. Predmet sporazuma su uslovi pod kojim os/odnosno optuženi priznaje krivnju i oni se prvenstveno odnose na vrstu odnosno visinu krivičnih sankcija. Može se dogovoriti i izricanje kazne ispod zakonskog minimuma. Nemože se dogovoriti kazna ili druga krivično pravna sankcija koju ne predviđe krivični zakon ili koja se nemože izreći primjenom zakonskih odredba o ublaživanju kazne. Nakon što se sporazum o priznanju krivnje sačini u pismenoj forni, potpiše od strane učesnika u procesu pregovaranja i dostavi sudu na razmatranje, počinje odgovarajuća procesna aktivnost suda u cilju usvajanja ili odbacivanja sporazuma. 12.ODLUKE SUDA O PRIZNAVANJU KRIVNJE Sudsko odobrenje sporazuma je posljednj barijera na putu rješavanja predmeta nagodbom u odnosu na sporazum o priznavanju krivnje uloga suda je kontrolna, sud može sporazum prihvatiti ili odbaciti. U slučaju prihvatanja sporazuma o priznanju krivnje, postupak je isti kao kod izjave o priznanju krivnje: izjava osumnjičnog će se unijeti u zapisnik i istovremeno će se odrediti datum pretresa za izricanje krivično pravnih sankcija. Odluka o prihvatanju sporazuma je konačna i nemože se izmjeniti na pretresu za izricanje krivično pravne sankcije gdje će suditi novi sudija odnosno vijeće ako je sporazum prihvatio sudija za prethodno saslušanje. Ukoliko sud odbaci sporazum o priznanju krivnje 40

on će o tome obavjestiti stranke i branioca i to konstatovati u zapisnik. U tom slučaju se postupak nastavlja po pravilima koja važe za fazu postupka ukojoj je sačinjen i dostavljen na razmatranje sporazium o priznavanju krivice. O ishodu sud obavještava oštećenog. 13.POVLAČENJE OPTUŽNICE Povlačenje optužnice bez prethodnog odobrenja tužilac može koristiti do potvrđivanja optužnice .Nakon toga do početka glavnog pretresa optužnica se može povući samo uz odobrenje sudije za PS koji je potvrdio optužnicu,što predstavlja jedan od vidova kontrole.Po otpočinjanju glavnog pretresa tužilac ne može na ovaj način odustati od optužnice ,može odustati od krivičnog gonjenja i donosi se presuda kojom se optužba odbija koja predstavlja trajnu smetnju koja isključuje krivičnu odgovornost.Bez obzira kako je došlo do povlačenja optužnice,prije potvrđivanja ili poslije, sudija za prerthodno saslušanje donosi rješenje kojimse krivični postupak obustavlja . 14.POJAM ZADATAK I PRETPOSTAVKE ZA ODRŽAVANJE GLAVNOG PRETRESA GP je faza glavnog postupka u kojoJ se pred sudom,svestrano i potpuno raspravlja kako o optužnom aktu tužioca tako i o svim dokazima na kojima će se zasnivati sudska odluka.Po svojoj formalnoj prirodi glavni pretres je skup stranaka ročište u određeno vrijeme u ciljun kontradiktornog usmenog,javnog izvođenja dokaza i raspravljanja o osnovanosti optužbe.Istovremeno glavni pretres je i skup međusobno povezanih i jedinstvenih radnji koje se obavljaju u krivičnom procesu.Zadatak glavnog pretresa je svestrano i potpuno rasvjetljavanje konkretne krivične stvari odnosno donošenje adekvatne sudske odluke. Da bi se KP mogao zasnovati i dalje odvijati moraju biti ispunjeni određeni zakonski uslovi.Osnovna pretpostavka za održavanje glavnog pretresa je prisustvo pozvanih lica,prije svega glavnih procesnih subjekta.O ispunjenostii ovih pretpostavki stara se sudija.Subjekti čije je prisustvo obavezno bez kojih se ne može održati GP i dijele se u dvije vrste:subjekti čije je prisustvo obavezno(sud,zapisničar,optuženi branilac,tužilac ) i subjekti čije prisustvo nije apsolutno obavezno(vještaci,svjedoci) Gp pretres se može održati i bez njihovog prisustva. Ako tužilac ne dođe GP će se odložiti,sudija ili presjednik vijeća pozvat će tužioca ili lice koje ga zamjenjuje da iznese razloge ne dolaska na GP ako razlozi nisu opravdani sudija mu može izreći novčanu kaznu. Nedolazak optuženog proizvoodi nekoliko posljedica:prinudno dovođenje optuženog,odlaganje glavnog pretresa,određivanje pritvora radi obezbjeđenje prisustva optuženog na glavni pretres,zabrana suđenja u odsustvu( obaveza suđenja u prisustvu je obaveza koja je odnedavno usvojena i u našem krivičnom zakonodavstvu Nedolazak branioca. Glavni pretres će se odložiti ako su kumulativno ispunjna dva uslova:da je branilavc uredno pozvan i da ne dođe na glavni pretres.Sudija ili presjednik vijeća postupa kao i kod tužioca. Nedolazak svjedoka ili vještaka .Svjedočenje je opšta građanska dužnost.Osnovna procesna posljedica svjedoka ili vještaka je mogućnost sankcionisanja i to na dva načina :prinudno dovođenje i novčano kažnjavanje.U slučaju nedolaska vještaka ili svjedoka mogućnost odlaganja glavnog pretresa je fakultativna. Nedolazak oštećenog .Primjenjuju se iste procesne posljedice kao kod svjedoka. GP se ne može održati bez prisustva tumača ako je njegovo prisustvo obavezno iako nema izričite zakonske odsredbe o tome. 15.RUKOVOĐENJE GLAVNIM PRETRESOM Glavnim pretresom rukovodi sudija osnosno predsjednik vijeća a ponekad i samo vijeće. Zadaci glavno pretresa su: -staranje o svestranom pretresivanju predmeta, -utvrđivanju istine, -otklanjanje svega što odugovlači postupak a da ne dopusti razrešavanju stvari ukoliko zakonom nije drugačije propisano, -da odlučuje o prijedlozima stranaka, -staranje o određivanju redosljeda radnji glavnog tužioca, 41

-staranje o redu u sudnici i dostojanstvu suda, -staranje o redu i procesnoj dosciplini, -odlučivanje o dopustivosti pitanja ili dokaza, -odlučivanje o prekidu glavnog pretresa. -staranje o zapisniku glavnog pretresa i prepisu zapisnika o iskazu svjedoka i vještaka, -davanje riječi strankama i braniocma, 16.TOK GLAVNOG PRETRESA Redovan tok GP određen je u čl.256-278 .Međutim sudija odnosno presjednik vijeća može odrediti da se odstupi od redovonog toka raspravljanja zbog posebnih okolnosti,naročito zbog broja optuženih,broja KD,i obima dokaznog matrijala.Za vrijeme Redovnog toka gl.Pretresa poduzima se niz procesnih radnji,prilikom ulaska sudije svi u nsudnici obavezni su da ustanu. -otvaranje zasijedanja,znači objavljivanje strankam i publici da je sudijA odnosno vijeće spremno da otpočne sa radom u konketnom predmetu i otvara se mogućnost učesnicima u postupku da po zakonu utvrđenom redoslijedu počnu sa vršenjem njihovih zakonskih ovlaštenja.Otvaranjem zasijedanja GP ne počinje on počinje čitanjem optužnice.Zasijedanje otvara sudija odnoson presjednik vijeća koji objavljuje sastav vijeća .Poslije donošenja odluke da se GP održi sudija ,presjednik vijeća utvrđuje identitet optuženog,nakon toga upitaće stranke i branioca imaju li primjedbi na sastav vijeća i nadlež.suda i daće određena upustva svjedocima i vještacima i uputće ih u određenu prostorjiju gdje će sačekati da budu pozvani.Dužnost sudije je da poduzme mjere da spriječi komuniciranje stranaka svjedoka i vještaka .Sudija je dužan da pruži oodređene upute i pouke(upućivanje oštećenog da podnese imovinsko pravni zahtjev ) -početak glavnog pretresa,počinje čitanjem optužnice,nakon čitanja opt..tužilac će ukratko iznijeti dokaze na kojima se temelji optužnica,poslije čitanja sudija će pitati optuženog da li je razumio optužnicu,ako nije razumio sudija će mu ukratko pjasniti optužnicu na način koji je razumljiv.Nakon čitanja optužnice przuža se mogućnost optuženom odnosno odbrani da ukratko iznese dokaze odbrane. -dokazni postupak .Karakteristike dokaznog postupka su javnost usmenost ,kontradiktornost, koji je i glavni princip izvođenja dokaza na GP,jer se procesne radnje ispitivanje svjedoka,vještaka obavljaju po pravilima unakrsnog ispitivanja.Pravo pozivati svjedoke i izvoditi dokaze imaju stranke i branilac .Svjedoke i vještake na GP poziva sud,bez obzira koje predložio izvođenje.Dokazi na GP izvoode se sljedećim redom:dokazi optužbe,dokazi odbrane,dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane,dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje(replika),dokazi čije je izvođenje naredio sud.Prilikom saslušanja svjedoci polažu tekst zakletve ,koji ne mogu polagati maloljetna lica.Prilikom izvođenja dokaza dozvoljeno je direktno unakrsno i dodatno ispitivanje svjedoka.Direktno ispitivanje obavlja stranka koja je pozvala svjedoka ali i sud može u svakom trenutku postaviti pitanje svjedoku.Unakrsno ispitivanje je ispitivanje svjedoka od suprotne stranke odnosno branioca.Dodatno ispitivanje svjedoka je tzv drugo direktno ispitiivanje svjedoka ,od strane koja je pozvala svjedoka ali se drugoj strani morao mogućiti nakon toga drugo unakrsno ispitivanje.Tokom direktnog ispitivanje strane se moraju suzdržati od sugestivnih pitanja.Prilikom izvođenja dokaza koje je predložio sud sud će prvo ispitati svjedoka a nakon toga dozvolit će strankama da i oni postave pitanja. Ako se svjedok vrijeđa ili mu se upućuju prijetnje sud može stranku koja se tako ponaša upozoriti ili novčano kazniti,ukoliko se radi obavijestiće sud tužioca.Policjske mjere zaštite svjedoka poduzimaju se na prijedlog jedne od strana ,a vrstu i obim naređuje sudija. Odbijanje svjedočenja povlači novčano kažnjavanjei to do 30 000km.Uslovi za novčano kažnjavanje svjedoka su kumulativni da je odbio da svjedoči bez opravdanog razloga,i da je to učinio i nakon upozorenja suda na posljedice odbijanja svjedočenja. Vještaka na GP mogu angažovati stranke branilac i sud.Prije njegovog ispitivanja sud će ga upozoriti na njegovu dužnost da iznese nalaz i mišljenje na najbolji mogući način i u skladu sa vještinom i pravilima struke i upozoriće ga na davnje lažnog iskaza.Vještak prije svjedočenja daje zakletvu i na njega kao i na svjedoka primjenjuju se pravila direktnog unakrsnog i dodatnog ispitivanja. 42

Ispitivanje svjedoka ili vještaka van sudnice moguće je ako su ispunjeni matrijalni i formalni uslovi.Mattrijaln uslov je postojanje određenih teškoća koji opravdavaju ispitivanje van sudnice a formalni je donošenje sudske odluke..Sudija branilac i stranke će prisustvovati ispitivanju van sudnice ,kao i slučaju rekonstrukcije. Izuzezeci od neposrednog izvođenja dokaza.Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokaz na GP i mogu biti korišćeni prilikom unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ,ali se licu može dati mogućnost da objasni ili pobije svoj prethodni iskaz. Izuzetno zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci suda koristiti kao dokaz na GP ako su:ispitana lica umrla,duševno oboljela,ako se ne mogu pronaći,ako je njihov dolazak na sud nemoguć ili otežan. Pravo sudije je da ne dozvoli odgovor na pitanje bilo koje stranke i branioca ako je pitanje ponovljeno ,ako je pitanje nedozvoljeno ili nevažno. Posebna pravila postoje u slučaju dokazivanja sexualnih delikata.U ovakvim slučajevima pravila dokazivanja teže da zaštite žrtvu napada .U postupku se nemogu koristiti činjenice koje se odnose na ranije sexualno ponašanje žrtve i njegov raniji sexualni život.Može se koristiti da sperma optuženog potiče od drugog lica. U slučajevima KD protiv čovječnosti zaštićenih međunarodnim pravom pristanak žrtve se ne može koristitiapisnik o saslušanju sa svom pratećom dokumentacijm čuva se u posebnom omotu. Posljedica priznanja optuženog na glavnom pretresu ako je potpuno i skladu sa ranije izvedenim dokazima oslobađa sud dužnosti da izvodi druge dokaze,izuzev onih od kojih zavisi odluka o krivičnopravnoj sankciji. Tužiocu je ostavljena mogućnost da u slučaju kada se nađe da se izmijenilo činjenično stanje izneseno u optužnici u toku glavnog prertresa izmijeni optužnicu i prilagodi je novom činjeničnom stanju,zbog čega sud može odgoditi GP radi pripremanja odbrane.U slučaju izmjene optužbe izmijenjena optužnica se ne dostavlja na potvrđivanje ,a GP se nastavlja po redosljedu koji je određen zakonom ili koji je odredio sudija ili presjednik suda. Nakon izvođenja dokaza ,sudija pita stranke ima li još neki dokazni prijedlog ako ima on će odlučiti da li će ga prihvatiti,ako se prihvati pretres se odlaže da bi se stranke optužba i odbrana mogle pripremiti.Ako nema sudija objavljuje nakon završnih riječi da GP završen. Završna riječ je posljedni dio GP ,poslije dokaznog postupka u kome stranke daju zvršnu riječ tumačeći činjenice i izjašnjavajući se o matrijalu iznesenom na GP. Prvo završnu riječ da je tužilac osim priedloga da se optuženi oglasi krivim može zatražiti izricanje odgovarjuće krivično pravne sankcije,zatim završnu riječ daje oštećeni koji može dati prijedlog za postavljanje imovinsko pravnog zahtjeva.Posljednju završnu riječ imaju optuženi i branilac nakon čega može doći do replike ili triplike od strane tužioca ili oštećenog,stim što optuženom pripada završna riječ.Završna riječ ne može vremenski biti ograničena.Nakon završnih riječ sud oglašava da GP završen i sud se povlači radi vijećanja i donošenja presdude. 17.ODLAGANJE I PREKIDANJE GLAVNOG PRETRESA Formalni uslov za odlaganje ili prekidanje GP jeste postojanje zahtjeva od strane stanaka u postupku i da taj prijedlog prihvati sudija.Matrijalni uslov sastoji se u postojasnju određenog razloga:ako treba pribvaiti neki dokaz,ako optuženi nije sposoban da prisustvuju GP,ili ako postoje neke druge smetnje.Rješenje kojim se odgađa GP unijeće se u zapisnik i po mogućnosti odrediće se mjesto i vrijeme nastavka GP. Za dalji tok GP važna su dva momenta protok vremena i sastav suda .Ako je sastav vijeća isti GP će se nastaviti nakon kratkog upoznavanja sa tokom GP ,ako je došlo do izmjene sastav vijeća GP će početi iznova.Isto tako ako je pretres trajao duže od 30 dana i ako se novi GP drži pred novim sudijom ili presjednikom vijeća GP će početi iznova. Razlozi za prekid GP navedeni su u čl.252 :zbog odmora,zbog isteka rdanog vremena ,da bi se pribavio neki dokaz u kratkom vremenu,zbog pripremanja optužbe ili odbrane.

43

18.DONOŠENJE I OBJAVLJIVANJE PRESUDE Po završetku GP sud donosi presudu .Kada je gP završen sudija odnosno vijeće se povlači radi donošenja presude.Vijeće odmah zasijeda i glasa.Potrebno je odluku odmah donijeti i objaviti,zato što su utisci sudije nakon GP najsvježiji .Izuzeci postoje samo u komplikovanim slučajevima.Presuda donesena odmah ne mora biti pismena u cjelini..Presduda se izriče u ime BIH,RS, FBIHčime se daje svečaniji izgled i autoritet presudi.Objavljivanje presude svi prisutni saslušavaju stojeći uključujući i sudiju ili presjednika vijeća. 19.POJAM ZNAČAJ I ZADATAK PRAVNIH LIJEKOVA Pravni lijekovi su vrsta pravnih sredstava kojima stranke i druga ovlaštena lica u kp pobijaju odluku Suda o krivičnoj stvari koju smatraju nepravičnom ili nezakonitom tražeći od Suda donošenje pravnog lijeka da je izmjeni ili ukine. Pravni lijekovi su procesne radnje subjekta u kp kojima se pobija sudska odluka s ciljem da se izmjeni ili ukine donošenje nove sudske odluke. Kada se završi postupak u prvom stepenu suđenje u daljem stepenima uslovljeno je upotrebom pravnih lijekova. Opravdavanje upotrebe pravnih lijekova sadržano je i u izvjesnosti donošenja pravilnije odluke u postupku pravnog lijeka, koja se oglada u više važnih činjenica: -izjavom pravnog lijeka krivični se predmet iznosi pred višu instancu. 20.OSNOVI I VRSTE PRAVNIH LIJEKOVA Osnovi pravnog lijeka su nedostaci kako u samoj odluci tako i postupku njenog donošenja na osnovu kojih se od višeg suda može tražiti ukidanje ili preinačavanje odluke nižeg suda.Da bi neka povreda zakona bila osnov pravnog lijeka ona mora biti bitna .Da li je neka povreda bitna propisuje se zakonom.Sve bitne povrede nemaju istu važnost .Polazeći od toga razlikujemo apsolutne povrede zakona gdje se polazi od pretpostavke da su one imale šštetan uticaj na odluku i traži se samo da se dokaže povreda bez dokazivanja uticaja na odluku i relativne povrede zakona kod kojih je ostvaljeno sudu da u svakom pojedinačnom uticaju odlučuje da li je povrda uticala na pravilno i zakonito donošenje presude. Pravni lijekovi se dijele na redovne i vanredne .Redovni se odnose na odluke koje još nisu postale pravosnažne i njime se onemogućava stupanje na pravnu snagu odluke nižeg suda.Vanredni prvani lijkeovi odnose se na odluke koje su stupile na pravnu snagu.Kod redovnih pravnih lijekova konkretna sudska odluka se može napadati zbog svih kako činjeničnih tako i zbog pravnih nedostataka .Vanredni lijekovi se mogu koristiti samo izuzetno i u tačno određenim slučajevima i to tek kada su iskorišćeni redovnim pravni lijekovi.Pravni lijekovi mogu biti potpuni i nepotpuni.Kod potpunog pravnog lijeka odluka se može pobijati i po pravnom i po činjeničnom osnovu.Dok nepotpunim pravnim lijekovima odluka se može samo pobijati samo zbog povrede zakona,tako što će se navesti da je krivični postupak nepravilno vođen. Dioba pravnih lijkeova se može vršiti na osnovu uticaja prema izvršenju odluka koje se pobijaju pravni lijekovi sa suspenzivnim dejstvo i nesuspenzivnim dejstvomm,prema organu pred kojim se vodi pravni lijek može biti sa devolutivnim i nedevelotivnim dejstvom. 21.SUBJEKTI PRAVNIH LIJEKOVA Svojstvo subjekta pravnog lijeka priznato je u prvom redu strankama krivično pravnog odnosa tj.tužiocu i optuženom s timda subjekti pravnog lijeka mogu biti neka druga lica ,kako u odnosu na odluku u glavnoj stvari tako i na sporedne predmete. Zakon dopušta da više podnosilaca žalbi podnese više žalbi protiv iste presude tad se radi o tzv.konkurenciji žalbi. Najpotpunije pravo žalbe ima tužilac jer ima pravo izjaviti i na šštetu i u korist optuženog.Ne može podnijeti žalbu po osnovu imovinsko pravnog zahtjeva. Optuženi je ovlašćen da pobija presudu po svim osnovama.Ne može izjaviti žalbu na svoju štetu.U ime optuženog žalbu na presudu mogu izjaviti zakonski zastupnik bračni i vanbračni drug roditelj,usvojilac.Branilac optuženog mora u korist optuženog preduzeti sve mjere i radnje koje idu u korist optuženog i zaštite njegovih prava i može izjaviti žalbu samo u korist optuženog. 44

Oštećeni kao sporedni subjekt u ima pravo ograničenog poodnošenja žalbi protiv presude.Može podnijeti samo žalbu zbog odluke suda o troškovima krivičnog postupka i odluke o imovinsko pravnom zahtjevu.Pošto je subjekt žalbe dostavlja mu se nepravomoćna sudska presuda. Pravni lijek lica kome je oduzet predmet ili lica od koga je oduzeta imovinsko pravna korist pribavljena KD . Pravni lijek se može isključiti kad ga mali značaj ili privremneost odluke ne opravdavaju ili kad se pravnom lijeku suprostavlja neki viši interes. Odlaganje pravnog lijeka dolazi onda u kojima bi samostalan pravni lijek protiv pojedinih rješenja nepotrebno odugovlačio postupak a naknadno ostavljanje njegovog rješevanja ne ostavlja štetne posljedice po ovlaštenog subjketa pravnog lijeka. 22.OBIM POBIJANJA I RAZMATRANJA ODLUKE POBIJANE PRAVNIM LIJEK. Pravnim lijekom odluka se može pobijati samo u okviru sadržine koju zakon daje svakom pravnom lijeku.,zatim po osnovima koje pojedini pravni ljek obuhvata,i u granicama interesa subjekata ovlašćenog na pobijanje odluke. Drugostepeno preinačenje neke prvostepene odluke na štetu one stranke u čiju je korist izjavljen pravni lijek zakonom je zabranjeno, ako je žalba izjavljena samo u korist optuženog ,sud je ne smije izumijeniti na štetu optuženog. Zabrana važi ne samo u postupku po žalbi kako za odlučivanje na sjednici drugo stepenog suda tako tako i na pretresu koji se održava nakon ukidanja prvostepene presude. Subjektivno proširenje ispitivanje presude preko žalbe se ne proširuje na dalje dijelove ili tačke presude već se pored žalioca proširuje na saoptužene . 23.DEJSTVO PRAVNOG LIJEKA Devolutivno dejstvo pravnog lijeka sastoji se u tome što po žalbi odlučuje drugi organ a ne onaj koji je donio presudu. Pravni lijekovi sa nedevolutivnim dejstvom su izuzetak.Devolutivno dejstvo imaju redovni pravni lijekovi i po njima odlučuju drugi sudovi. Izuzetak su žalbe na presude II stepenog suda gdje odlučuje isti sud u izmijenjenom vijeću. Suspenzivno dejstvo postoji ako se sprečava da odluka stupi na pravnu snagu a i time da se izvrši. Ekstezivno dejstvo pravnog lijeka se sastoji u institutu pogodnosti pridruživanja .Ovaj institut predviđen je u u korist saoptuženih u postupku odlučivanja suda po uloženom pravnom lijeku. Pravilo pogodnosti pridruživanja treba da spriječe da se sa optuženima koji su oglašeni krivima istom presudom i čija je pravna situacija jednaka različito postupa.Ovaj institut se koristi po žalbi na presudu I stepenog suda i II stepenog suda. 24.FORMALNOSTI UPOTREBE PRAVNIH LIJEKOVA Sadržaj žalbe.Član 295 određuje šta žalba treba sadržavati.Žalba koja sadrži sve propisane elemente predstavlja valjan osnov za odlučivanje.Ti elementi su:označenje presude protiv koje se podnosi žalba(naziv suda broj presude),osnov za pobijanje presude,obrazloženje žalbe,prijedlog da se pobijena presuda preinači,potipis lica koje je podnijelo žalbu.U suprotnom ukoliko nisu u žalbi sadržani svi potrebni elementi sud će pozvati podnosioca da otkloni nedostatke,dopuni žalbu u određenom roku,ako žalilac ne postupi po ovom pozivu sud će odbaciti žalbu. U žalbi se iznose nove činjenice i novi dokazi,koji nisu predstavljeni na glavnom pretresu. Redovni pravni lijekovi poodnose se u određenim rokovima,za razliku od vanrednog ppravnog lijeka ponavljanje postupka,koji se ne vezuje za rok.Rok za žalbu protiv presude I stepenog suda je 15 dana od dana dostavljanja presude .Ovaj rok važi i za lica kojima je oduzeta imovinskopravna korist ili lica kojima je predmet oduzet.U složenim stvarima na zahtjev stranaka i branioca sud može rok produžiti najviše 15 dana. Rok za žalbu na rješenje je 3 dana od dana dostavljanja rješenja.Rokovi za žalbu su prekluzivni što znači da se ne mogu produžavati i njihovim istekom ovlašćeno lice gubi pravo na žalbu. Pravni lijek se podnosi višem sudu a predaje se sudu koji je izrekao I stepenu presudu.Zakon dozvoljava dostavljanje žalbe putem pošte,telegrafom i drugim komunikacijnim sredstvo.Ako se radi 45

o žalbi na presude žalba se predaje u dovoljnom broju primjeraka za sud kao i za protivnu stranku i branioca radi dostvljanja odgovoora na žalbu.U sllučaju odricanja od pravnog lijeka stranka izjavljuje žalbu da ne želi koristiti pravni lijek .Izjava se daje podneskom ili u zapisnik.Ako stranka propusti žalbu smatra se da je prećutno se odrekla prava na žalbu.U redovnom postupku stranka se može odreći žalbe nakon što mu se dostavi presuda.Odustati od žalbe mogu tužilac i optuženi. 25.ŽALBA NA PRESUDU I STEPENOG SUDA Žalba protiv prvostepene presude odnosi se na sve vrste presuda I st.sudova i osnovi ove žalbe su jednaki.Ova žalba je potpuna žalba jer se može izjaviti i na pravno i činjenično stanje.Presuda se može pobijati :zbog bitne povrede odredaba kriv.postupka (koje mogu biti apsolutne u koje spadaju povrede zakona koje se odnose na sud,povrede koje se odnose na optužbu, tužioca i optuženog,povredee koje se odnose na presudu, Relativne povrede odredaba krivičnog postupka postoje ako sud za vrijeme pripremanja GP ili u toku GP ili prilikom donošenja presude nije primjenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu zakona a to je moglo biti od uticaja na zakonito i pravilno donošenje presude),zbog povrede KZ,zboog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja,,zbog odluke o krivično pravnim sankcijama,oduzimanju imovinske koristi,troškovima krivičnog postupka. Postupak po žalbi na presudu I stepena obuhvata niz zakonom predvcvieđenih radnji. Tehničke radnje I stepena obuhvata prijem žalbe, i ispitivanje njene tehničke ispravnosti Odlučivanje prvo stepenog suda po žalbi.odbacuje neblagovremenu i nedopuštenu žalbu,žalbu koja je izjavljena od strane neovlaštenog lica. Postupak po žalbi pred drugostepenim sudom započinje onog trenutka kada spis po žalbi stigne u ovaj sud .Vijeće II suda donosi na sjednici vijeća ili na osnovu održanog vijeća.U okviru ovog postupka razlikujemo: -postupak van sjednice.Krivični predmet sa žalbom predaje se presjedniku žalbenog vijeća koji određuje sudiju izvjestiioca,koji izučava predmet i referiše na sjednici vijeća -postupak u sjednici vijeća,sjednica je javna i o njoj se obavještava tužilac optuženi i njegov branilac.Sjednica počinje izlaganjem podnosioca žalbe,vijeće može od stranaka zatražiti potrebna objašnjenja. Održavanje pretresa pred II stepenim sudom predstavlja drugi mogući način razmatranja žalbe na I stepenu presudu.Pretres će se održatii ako II stepeni sud ukine I stepenu presudu.Pri tome odredbe o GP u I stepenom postupku primjenjuj se i na pretres i u II postupku,o čemu se vodi zappisnik koji se sastavlja kao i zapisnik o GP. Odluke II suda koje može donijeti po žalbi na presudu I suda nabrojane su u čl.310.Sud može u sjednici vijeća odbaciti žalbu kao neblagovremenu,ili kao nedopuštenu ili odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu I suda ili preinačiti I presudu(meritorno rješenje II suda,ako su odlučne činjenice ppravilno utvrđene ,ali nije pravilno primijenjen zakon) ili ukinuti presudu i održati pretres( ako postoji bitna povreda odredaba KP,ako je potrebno izvesti nove dokaze ili ponoviti izvođenje dokaza iz I postupka usljed kojih je pogrešno utvrđeno činjenično stanje ) Vijeće II suda može može i djelimično ukinuti presudu i u odnosu na taj dio održati pretres.Ako se optuženi nalazi u pritvoru a II sud je ukinuo I presudu,II sud mora ispitati da li postoje razlozi za pritvor. Svaka sudska odluka pa i ona II suda mora imati obrazloženje u kojem se navode razlozi kojima se rukovodio sud pri donošenju odluke nsadržane u njenoj izreci. 26.ŽALBA NA PRESUDU II STEPENOG SUDA Naš zakon iako postavlja dvostepenost kao pravilo dopušta ćl.333 ZKPFBiH i 324 ZKPRS ali samo u nekim slučajevima pobijanje odluke II suda pred još jednom instancom ,čime se uvodi treća instanca kao iznimka Predviđena su dva slučaja kojima se žalbom može pobiti drugostepena presuda. Treća instanca dolazi u obzir: ako je drugostepeni sud donio novu osuđujuću presudu, ako je drugostepeni sud preinačio 46

prvostepenu presudu kojom se optuženi oslobađa optužbe i izrekao presudu kojom se optuženi proglašava krivim. Lice ovlašteno za podnošenje žalbe protiv drugostepene presude i osnovi za pobijanje drugostepene presude. Pravo na žalbu protiv drugostepene presude treba priznati svim licima. Žalbu u korist optuženog može podnijeti i tužilac. Nadležnost i postupak pred sudom trećeg stepena Sud trećeg stepena sudi u vijeću sastavljenom od tri odnosno pet sudija. U ovim vijećima nemogu učestvovati sudije koje su učestvovale u donošenju presude koja se pobija žalbom. Za postupak pred vrhovnim sudom vrijede sve odredbe koje su predviđene za drugostepeni postupak. Pred tim sudom se može odrediti pretres, čime je dozvoljena mogućnost da se taj sud neposredno utvrđuje odnosno preinačava činjenično stanje koje je vezano isključivo za odlučivanje na osnovu pretresa. Pred sudom III stepena održava se tzv javna sjednica i to u svemu prema pretostavkama i na način koji su predviđeni. O podnesenoj žalbi sud trećeg stepena odlučuje meritorno kao i drugostepeni sud. 27.ŽALBA NA RJEŠENJA Pored presude i meritornih rješanja kojima se odlučuje o samoj krivičnoj stvari donose se brojna i druga rješenja kako prije samog pokretanja krivičnog postupka tako i u njegovom toku pa i poslije njegovog zaršetka. Takvim rješenjem priprema se sprovođenje krivičnog postupka i upravlja tim postupkom te odlučuje o pojedinim incidentnim pitanjima u toku i van samog postupka kao i poslije njegovog okončanja. Dozvoljenost i dejstvo žalbe na rješenje Na rješenja na koja je žalba uvjek dopuštena ukoliko to pravo nije zakonom izričito uskraćeno. -rješenje na koje žalba uopšte nije dopuštena -rješenje gdje pravo na žalbu nije iskuljučeno već je samo odgođeno. Opšte je pravilo da se protiv rješenja suda donesenih u prvom stepenu može podnijeti žalba uvjek kada u zakonu nije izričito određeno da žalba nije dopuštena. To su rješenja koja su po pravilu mogu pobijati žalbom. Pri izlaganju o pitanju protiv kojih je rješena žalba dopuštena a protiv kojih je isključena mora se poći putem eliminacije. Idući tim putem rješenja protiv kojih nije dozvoljena žalba mogu se razvrstati ovako: 1.Rješenja za koja je u posebnim odredbama isključena žalba, -Rješenja donešena u drugom stepenu -Rješenja suda BiH, Vrhovnog suda F BiH, Vrhovnog suda RS,i apelacionog suda BD BiH. To su rješenja protiv kojih uopšte nije dozvoljena žalba. Isključenje žalbe protiv tih rješenja utemeljeno je na autoritetu tog suda. -Rješenja protiv kojih nije dozvoljena samostalna žalba ali se mogu podnijeti u žalbi na presudu. Ova rješenja se nazivaju i rješenja sa odgođenom žalbom. To su rješenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude za koje je određeno da nije dopuštena posebna žalba pa se mogu pobijati u žalbi potiv presude. Rokovi za žalbu i lica ovlaštena na podnošenje žalbe protiv rješenja. Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje. Opšti rok za podnođenje žalbe na rješenje određen je zakonom. Gdje je rečeno da se žalba protiv rješenja ukoliko zakonom nije drugačuje određeno podnosi u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja. Rok za žalbu od osam dana predviđen je protiv takozvanih meritornih rješenja.Skraćeni rok od 24 sata vrijedi za žalbu protiv pojedinih rješenja o pritvoru te protiv rješenja o izricanju disciplinske kazne za prestupe pritvorenika.Pravo na podnošenje žalbe protiv rješenja pruža se strankama i ostalim licima na čiju primjenu upućuje član 322. Postupanje sa žalbom i odluke po žalbi na rješenje. Žalba na rješenje podnosi se sudu koji je donio rješenje a ova je skupa sa svojim spisom proslijeđuje sudu koji odlučuje o njoj. Sud kojem je žalba podnešena ispituje njenu blagovremenost i dopuštenost. Neblagovremenu i nedopuštenu žalbu odbacije sudija odnosno predsjednik vijeća koji je donio pobijano rješenje. Protiv tog rješenja dopuštena je žalba drugostepenom sudu. Po žalbi protiv rješenja drugostepeni sud odlučuje u sjednici vijeća. Sjednica je nejavna. Izuzetno je dopušteno održavanje javne sjednice kada je u pitanju žalba protiv tzv.meritornih rješenja. Pri odlučivanju o žalbi na 47

rješenje viši sud se kreće u granicama žalbe pr odlučivanju o žalbi viši sud je vezan zabranom reformatio peius.Sud koji rješava po žalbi može odbaciti žalbu kao neblagovremenu ili nedozvoljenu a može žalbu odbiti kao neosnovanu ili je uvažiti i u tom slučaju prvostepeno rješenje preinačiti ili ukloniti. Ako po zakonu nije drugačije određeno odredbe zakona se primjenjuju i na sva ostala rješenja. 28.POJAM I VRSTE PONAVLJANJA KRIVIČNOG POSTUPKA Osnovna karakteristiika ponavljanja postupka je je u tome što se on podnosi protiv pravosnažnih presuda,ali ovaj pravni lijek ima i specifičnosti koje ga razlikuju od redovnih pravnih lijekova a one se ogledaju u posebnoj svrsi,izuzetnosti,ograničenju mogućnosti pobijanja,osnovama pobijanja,različitosti subjekata za njegovo podnošenje . Ponavaljanje krivičnog postupka zahtijeva se zbog toga što usljed novih činjenica i dokaza koji se iznose pred sud a kojima sud nije ranije raspolagao,činjenično stanje koje je utvrđeno pravosnažnom sudskom presudom pokazuje se kao pogrešno.Osnovna karakteristika ponavljanja postupka je ponavljanje novih činjenica koji se mogu javiti u različitim oblicima:novi dokazi,nove činjenice,izvršenje KD od krivično procesnih subjekata.(tužilac,svjedok,vještak).Ponavljanje krivičnog postupka može biti nas štetu i ukorist osuđenog.Uslovi za ponavljanje postupka u korist osuđenog su:ako se presuda zasniva na lažnoj ispravi,ako je do presude došlo usljed KD koje počinio sudija ili lice koje vrši istaržne Radnje,ako su iznesene nove činjenice i novi dokazi,ako je nekom licu za isto djelo suđeno više puta,ako ustavni sud ili evropski sud za LJP ili dom za LJP utvrdi da su u toku postupka kršena ljudska prava. Ponavljanje postupka na štetu optuženog može se desiti samo u jednom slučaju,ako je izvršeno KD od strane tužioca i imalo je za posljedicu donošenje presude kojimse optužba odbija. Pravo na podnošenje zahtjeva za ponavljanje postupka ima branilac osuđeni i optuženi a poslije smrti osuđenog roditelj,bračni drug itd.Zahtjev za ponavljanje postupka nije vezan za rok pa mu na putu ne mogu stajati ni izdržana kazna,zastarjelost amnestija ili pomilovanje. 28.POSTUPAK ODLUČIVANJA PO ZAHTJEVU ZA PONAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA. Sam postupak ima dvije faze prvu fazu čini formalno odlučivanje a drugu fazu meritorno.O zahtjevu za ponavljanje odlučuje vijeće trojice sudija suda koji je u ranijem postupku sudio u I stepenu,osim sudija koji su sudili u I stepenu.U zahtjevu se mora navesti po kom zakonskom osnovu se traži ponavljanje i kojim dokazima se potkrepljuju činjenice.Ako zahtjev ne sadrži ove podatke povat će se podnosilac da u određenom roku dopuni zahtjev. Formalno odlučivanje Vijeće prvo ispituje dopuštenost,pa ako nađe da je zahtjev nedopušten odbacuje ga rješenjem u sljedećim slučajevima:ako je zahtjev podnijelo neovlašćeno lice,,ako nema zakonskih uslova za ponavljanje postupka,ako se podnosilac zhatjeva nije odazvao sudu da u određenom roku otkloni nedostatke,,ako činjenice i dokazi koji su izneseni nisu podobni za ponavljanje postupka ili su već iznošeni. Meritorno odlučivanje Ako vijeće ne odbaci zahtjev dostavlja protivnoj stranki zahtjev da u roku od 8 dana da odgovor na njega.Nakon isteka roka i stizanja odgovora presjednik vijeća daje određuje da se pribave činjenice i dokazi koji su izneseni u zahtjevu.Svoje odluke vijeće donosi na nejavnoj sjednici bez prisustva stranaka i branioca.Odlučujći meritorno o zahtjevu vijeće donosi rješenje kojimse dozvoljava ponavljanje postupak ili kojim se zahtjev odbija.Kada odluči da ponovi postupak vijeće svojim rješenjem odlučuje da se zakaže novi GP ili predmet vrati u stanje istrage ako u ranijem postupku istraga nije sprovedena do kraja. Podnošenje zahtjeva u korist osuđenog ne može uticati na izvršenje kazne zatvora na koju je pravosnažno osuđen.Ipak ukoliko ocijeni na osnovu dokaza da bi nova presuda mogla biti povoljnija za osuđenog može odgoditi izvršenej kazne Protiv rješenja o o zahtjevu za ponavljanje postupka nezadovoljna strannka ima pravo žalbe u roku od tri dana i ona odlaže izvršenje rješenja. 48

Za novi postupak važe iste odredbe kao i za prvi postupak.Na novom suđenju dolazi do izvođenja novih dokaza i ranije iznesenih dokaza.U ponovooljenom postupku moguće je još jedan način odlučivanja djelimično stavljanje ranije presude van ssnage(kad ranija presuda sadrži više dijelova osuđujući oslobađajući ili se odnosi na više nKD).u Novoj presudi sud može izreći sporednu kaznu. 29.PRAVOSNAŽNOST I IZVRŠNOST SUDSKIH ODLUKA Donesena sudska odlukmože proizvoditi dejstva samo kada postane pravosnažna i izvršna.U teoriji prava uobičajeno je razlikovanje formalne (spoljne) i matrijalne unutrašnje pravosnažnosti. Formalna pravosnažnost je njeno svojstvo da se više ne može pobijati redovnim pravnim lijekovima.Formalna pravosnažnost stiče se bez obzira da li je konkretna sudska odluka u skladu sa zakonom.Trenutak pravosnažnosti ima značaj kod pojedinih situacija u krivičnom postupku(računanje rokova,zastarjelosti davanje amnestijeili ppomilovanja i drugo). Matrijalna pravosnažnost sastoji se u stvaranju prava u konkretnom slučaju izricanjem presude,što isključuje mogućnost donošenja nove drukčije ili istovjetne odluke,što čini pozitivnu funkciju matrijalne pravosnažnosti koja služi ciljevima pravne sigurnost i u isto vrijeme isključuje mogućnost da stranke čiji je matrijalno pravni odnos raspravljen pravosnažnom presudom- traže da se po istoj stvari vodi novi postupak što čini negativnu funkciju matrijalne pravosnnažnosti koja služi procesnoj ekonomiji otklanjanjem neograničenog trajanja postupka. Izvršnost presude nastupa kada ona postane pravosnažana i kada za njeno izvršenje ne postoje zakonske smetnje.Od ovog pravila postoji jedan izuzetak koji omogućava izvršenje kazne zatvora prije pravosnažnosti presude kojom je ona izrečena kad se optuženi nalazi u pritvoru i kad zahtijeva upućivanje u ustanovu. Izvršnost rješenja nastupa po pravsonažnosti rješenja i zavisi od toga da li je protiv njega dozvoljena žalba.Treba razlikovati opštu zakonsku odredbu koja kaže da se rješenja izvršavaju kad postanu pravosnažna ukoliko zakonom nije drugačije određeno i posebne odredbe u kojima je određeno da žalba ne odlaže izvršenje rješenja. Izvršnost naredbe je pom pravilu u momentu njihovog donošenja ,zbog nemogućnosti ulaganja žalbe i odsustva pravosnažnosti. 30.IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA Postupak za izdavanje kaznenog naloga je jdna vrsta skraćenog postupka ,za relativno lakša KD,zasniva se na ideji uprošćavanja i racionalnosti procesnih formi. Uslovi za izadavanje KN su : matrijalni u koje spadaju :da je za KD propisana kazna zatvora do 5 god,da tužilac raspolaže sa dovoljno dokaza na osnovu kojih je moguće utvrditi da je osumnjičeni počinio KD i formalni uslov sastoji se u procesnoj inicijativi tužioca za izdavanje KN.Tužilac može da traži izricanje jedne ili više krivično pravnih sankcija,nov.kazne,uslovne osude,oduzimanje protivpravno stečene imovinske koristi.Ne može tražiti kaznu zatvora ali može tražiti istovremeno izricanje više KP sankcija.Novčana kazna je ograničen na 50 000 km. Sud može prihvatiti zahtjev za izdavanje KN ili odbiti zahtjev tužioca.. Prihvatanje zahtjeva za izdavanje KN podrazumijeva:potvrđivanje optužnice i saslušanje optuženog u roku od 15 dana .Prilikom saslušanja sud će utvrditi da li je ispoštovano pravo da ga zastupa branilac,da li je razumio opt. I zahtjev tužioca za izdavanje KN,upoznati ga sa dokazima i tražiti davanje izjave u vezi sa dokazima,pozvati ga da se izjasni o krivnji i predloženoj KP sankciji.Ako optuženi se izjasni da nije kriv ili stavi prigovor na optužnicu sudija će zakazati GP.Ukoliko se izjasni da je kriv sudija će pristupiti utvrđivanju krivnje i presudom izdati KN.Obrazloženje presude kojom se izdaje KN ograničava se na razloge kojim pravda izdavanje KN .Rok za žalbu je 8 dana od dana dostavljanja presude,koja se dostvlja optuženom i braniocu.

49

31.OSNOVNE KARAKTERISTIKE POSTUPKA PREMA MALOLJETNICIMA -dužnost obazrivog postupanja –organi koji učestvuju u postupku dužni su obazrivo postupati prema maloljetniku vodeći računa o duševnoj razvijenosti,osjetljivosti,ličnim svojstvima,zbog mogućeg štetnog uticaja na razvoj maloljetnika. -obavezna odbrana –shodno međunarodnim standardima propisano je da maloljetnika mora imati branioca od početka pripremnog postupka. -mogućnost oslobađanja dužnosti svjedočenja u odnosu na određeni predmet svjedočenja,oslobođeni su roditelj,usvojilac,branilac soc.radnik,vjerski službenik. -uloga organa starateljstva u postupku prema maloljetnicima je posebna-ima pravo da se upozna sa postupkom,stavlja prijedloge,može da prihvati sprovođenje mjere nadzora. -pozivanje maloljetnika se vrši preko roditelja odnosno zakonskog zastupnika -objavljivanje toka KP-procesna diskrecija ima dva oblika. Isključenje javnosti i procesna ograničenja u pogledu obavještavanja javnosti,ne smije se objaviti tok KP niti odluka. -dužnost hitnog postupanja-nalaže se organimakoji postupaju u postupku hitno postupanje. -sastav suda –u I stepenu sudi sudija za maloljetnike koji vodi pripremni postupak u II stepenu sudi vijeće za maloljetnike u sastavu nod trojice sudija. -pribavljanje podataka o ličnosti maloljetnika vrši sudija za maloljetnike -princip oportuniteta krivičnog gonjenja-odstupanje tužioca od načela legaliteta , ne zahtijevanje krivičnog gonjenja ako je maloljetnik već na izdržavanju kazne.O neslaganju sa ovim sudije za maloljetnike odlučuje vijeće. -pritvor ili privremeni smještaj-pritvor se može narediti ako se radi o KD preko 10 god.,ako se krije ,ako postoji bojazan da će uništiti tragove itd.Pritvor može trajati najduže 30 dana s tim da vijeće može produžiti još 60 dana..može se narediti da u toku pripremnog postupka maloljetnik bude smješten u prihvatilište. -isključenje javnosti-javnost je uvijek isključena u pripremnom postupku,na GP. 32.PRIPREMNI POSTUPAK Predstavlja I fazu i obaveznu fazu postupka prema maloljetnicima,a zavisno od njegovog ishoda može doći do glavne faze postupka,koji se može okončati izricanjem krivično pravne sankcije ili obustavom postupka .Svrha pripremnog postupka nije samo prikupljanje činjenica i dokaza o KD nego je sudija za maloljetnike dužan prikupiti sve činjenice i utvrditi okolnosti za ocjenu ličnosti maloljetnika.Pripremni postupak započinje podnošenjem od strane tužioca zahtjeva za pokretanje pripremnog postupka.Prije podnošenja zahtjeva tužilac je dužan razmotriti mogućnost izricanja vaspitne preporuke(za kD za koja je zakonom predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do 3 godine.)Prije donošenja vaspitne preporuke tužilac mora utvrditi ispunjnost uslova:težina KD,priznanje ,izražena spremnost za izmirenje sa oštećenim maloljetnika.Radnjama u pripremnom postupku mogu biti prisutni tužilac i branilac.Zakonom se omogućava da se ispitivanje maloljetnika može vršiti uz pomoć pedagoga.Po odobrenju sudije postupku mogu prisustvovati organ strateljstav,roditelj,staratelj. 33.PRVOSTEPENI POSTUPAK Nakon što završi pripremni postupak postupak prema maloljetnicima prelazi u sljedeći dio pod nazivom Prvostepeni postupak.Ako tužilac predlaže izricanje vaspitne mjere bez naznake njene vrste sudija za maloljetnike nakon što prouči spis predmeta ocijeniti će da li postoje razlozi za izricanje zavodske i vanzavodske mjere.Ako sudija odluči da zakaže ročište ,to znači da je unaprijed ocijenio da nije moguće izricanje zavodske vaspitne mjere.Zakon ne obavezuje na obavještavanje i pozivanje nekih lica na ročište ali mu mogu prisustvovati branilac,tužilac staratelj organ startaeljstva.Lica koja prisustvuju ročištu imaju pravo stavljati prijedloge u pogledu dokaznog matrijala. Ako sudija za maloljetnike zakaže glavni pretres umjesto ročišta dužan je na pretres pozvati sve stranke čije je prisustvo obavezno i roditelje staratelje organ strateljstva,ali ne dolazak tih lica ne sprečava održavanje GP.Na GP se primjenjuju odredbe shodno GP iz redovnog KP.Sudija za 50

maloljetnike donosi svoju odluku u obilku presude samo kad se maloljetniku izriče kazna u svim ostalim slučajevima odluke sudije za maloljetnike donose se u obliku rješenja kojim može rješenjem postupak obustaviti ili maloljetniku izreći vaspitnu mjeru.Rješenje o obustavi postupaka sudija donosi kad se donosi presuda kojom se optužba odbija ,kad se donosi oslobađajuća presuda, kad nije maloljetniku cjelishodno izreći ni kaznu ni vaspitnu mjeru.Rješenje o izricanju vaspitne mjere sadrži samo izreku u kojoj se navodi vrsta vaspitne mjere ali se maloljetnik ne oglašava krivim.Sudija za maloljetnike može maloljetnika obavezati na plaćanje troškova postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora. 34.PRAVNI LIJEKOVI U odjeljku 5 glave XXVI nalaze se odredbe o žalbi protiv presude i žalbi na rješenje ,zatim zabrani izricanja strožije sankcije kao i o ponavljanju postupka.Lica ovlaštena za podnošenje žalbe protiv presdue kojom je maloljetniku izrečena kazna protiv rješenja kojim je maloljetmiiku izrčena vaspitna mjera ili rješenja o obustavi postupka su lica navedena u čl.293 ZKP. (tužilac,branilac,oštećeni,usvojilac,roditelj,brat bračni drug) .Rok za žalbu je 8 dana od dana dostavljanja presude, rješenja.Drugostepeni sud donosi odluku na sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa.Drugostepeni sud ispituje presudu rješenje samo u dijelu u kojem se ono pobija.Odluke se donose u obliku rješenja a presudom kada se preinačava I stepena odluka i izriče kazna maloljetničkog zatvora. Ponavljanje postupka je van.pravni lijek kao i opštem krivičnom postupku primjenjuje se na isti način. 35.IZRICANJE SUDSKE OPOMENE Sudska opomena se može izreći za KD za koja je predviiđena kazna zatvora do 3 god.Sudska opomena izriče se rješenjem .Rješenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah po okončanju GP.Tom prilikom će sudija upozoriti optuženog da mu se ne izriče kazna jer se očekuje da će i sudska opomena postići svrhu kažnjavanja.Izreka rješenja o sudskoj opomeni treba da sadrži sljedeće podatke :lične podatke,,zakonski osnov,navoođenje da se izriče sudska opomena.U izreci rješenja optuženi se ne oglašava krivim zbog degradacije i ponižavanja optuženog.ZKP ne određuje izričito rok za podnošenje žalbe na rješenje o sudskoj opomeni,primjenjuje se rok od 15 dana kao i u postupku kojim se optuženi oglašava krivim.Rješenje o izricanju sudske opomene može se pobijati zbog istih razloga kao i žalba protiv I presude(povreda odredbi postupka,pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja,povreda KZ)Ako rješenje o sudskoj opomeni sadrži odluku o mjerama bezbijednosti,troškovima KP,oduzimanju imovinske koristi onda se odluka može pobijati i iz tih razloga.U postupku žalbe sud može žalbu odbiti kao neosnovanu,da uvaži kao osnovanu na dva načina donese osuđujuću ili oslobađajuću odluku. 36.POSTUPAK U SLUČAJU NASTUPANJA DUŠEVNE BOLESTI I NEURAČUNJIVOSTI Ako je kod optuženog nakon izvršenja KD nastupila takva duševna bolest da nije sposoban učestvovati u postupku,sud će nakon psih.vještačenja prekinuti postupak i optuženog uputiti organu nadležnom za pitanja soc.staranja .Postupak će se prekinuti ako su ispunja tri uslova kumulatiivno:da je kod optuženog nakon izvršenja KD nastupila bolest i da usljed toga nije sposoban učestvovati u postupku.Nakon donošenja rješenja moguća su dva ishoda :postupak će se na prijedlog tužioca kojim mora dostaviti dokaze nastaviti kad se zdravstveno stanje poboljša tako da može učestvovati u postupku i donijeti presudu kojom se optužba odbija zbog zastare gonjenja,ako je ona nastupila,ali obzirom da se presuda donosi samo na osnovu održanog GP,postupak će se obustaviti rješenjem. Protiv oosumnjičenog koji je djelo učinio u stanju neuračunljivosti tužilac u optužnici stavlja prijedlog da sud utvrdi navedenu okolnost..Presudom se utvrđuje da je osumnjičeni učinio KD ,da je djelo učinio u stanju neuračunljivosti, i na kraju se predmet uputi organu nadležnom zapitanja soc.staranja-radi pokretanja odgovarajućeg postupka.Presudu donosi sudija ili vijeće na GP na kojem prisustvuju i optuženi jer je suđenje u odsusutvu nedopušteno,međutim on se neće izjašnjavati o prijedlogu optužnice.Postupak u kome će se odnijeti odluka o zadržavanju duševno bolesnih lica 51

stvar je vanparničnog postupka međutim nijedan zakon o vanparničnom postupku u BIH ne trettira ovaj problem zbog čega se nameće potreba donošenja posebnog zakona kojim će se ovo pitanje urediti.GP u postupku utvrđivanja neuračunljivosti je ograničen na izvoođenja dokaza i činjenica kojim se dokazuje neuračunljivost a optuženi mora imati branioca. 37.POSTUPAK U SLUČAJU OBAVEZNOG LIJEČENJA OD ZAVISNOSTI Za primjenu ove mjere neophodno je da sud pribavi nalaz i mišljenje vještaka koji treba da se izjasni o mogućnosti liječenja optuženog .U pismenom nalazu vještak mora da se izjasni o postojanju zavisnosti od droga ili alkohola,o čemu se vještak usmeno saslušava na GP.Kada je mjera bezbijednosti izrečena uz uslovnu i liječenje se sprovodi na slobodi ukoliko se optuženi ne podvrgne ili napusti liječenje sud će po službenoj dužnosti ili na prijedlog ustanove odrediti prinudno izvršenje i opozivanje uslovne osude.Prije donošenja ove odluke sud će saslušati tužioca i učinioca a po potrebi pribaviti i mišljenje ljekara. 38.IZRICANJE MJERE BEZBIJEDNOSTI ODUZIMANJE PREDMETA U slučaju kada se KP završi presudom kojom se optuženi oglasi krivim sud će predmete koji se po KZ BiH imaju oduzeti ,rješenjem oduzeti,ali smo ako to zahtijevaju interesi bezbijednosti i to kad je za određeno KD propisano njihovo obavezno oduzimanje .Ako sud propusti u presudi kojom se optuženi oglašava krivim oduzeti predmete on to može učiniti posebnim rješenjem o oduzimanju predmeta samo ako je oduzimanje obavezno po zakonu i pod uslovom da to zahtijevaju interesi bezbijednosti.Ovjeren prepis odluke dostaviće se vlasniku i strankama i braniocu.Na rješenje se može uložiti žalba zbog nezakonitog oduzimanja predmeta. 39.IZRICANJE MJERE ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI Sastoji se u oduzimanju imovinske koristi koja je pribavljena izvršenjem KD.Prema KZ BiH oduzimaju se predmeti od vrijednosti u koje spadaju:novac zlato, nakit ,tehnička roba ,hartije od vrijednosti itd.Imovinsku korist sud utvrđuje po sl.duž i za to nije potreban prijedlog tužioca,ali je tužilac dužan prikupiti dokaza kojimse dokazuje da je KD ostvarena imovnska korist . Prilikom oduzimanja imovinske koristi sud je ovlašćen po službenoj dužnosti odrediti privremene mjere obezbjeđenja ako postoji opasnost da se ostvarena imovinska korist kasnije neće moći oduzeti od učinioca KD ,prijedlog za privremenu mjeru obezbjeđenja može podnijeti i oštećeni.Na odluku o oduzimanju može se uložiti žalba ,koju II sud rješavajući po žalbi može uvažiti ili odbaciti.U odnosu na imovinskom pravni zahtjev oštećenog ,oduzet će se samo imovinska korist ukoliko ona prelazi imovinsko pravni zahtjev.U slučaju da je učinilac pribavio imovinsku korist za pravno lice,ona se obavezno oduzima i od pravnog lica.Lice kojom je pravosnažnom presudom oduzeta imovinska korist,može tražiti ponavljanje postupka u pogledu te odluke. 40.POSTUPAK OPOZIVANJE USLOVNE OSUDE Postupak za opoziv uslovne osude zbog ne ispunjenja obaveza određenih u uslovnoj osudi može se provseti ukoliko osuđeni u određenom roku ne ispuni određene obaveze u uslovnoj osudi.Postupak se može pokrenuti po službenoj dužnosti ili na prijedlog tužioca,oštećeni može samo dati inicijativu,opoziv sprovodi sudija odnosno vijeće koje je sudilo u I stepenu.Na ročište za opoziv obavezno se pozivaju tužilac osuđeni i oštećeni.Saslušanje se vrši pred sudijom pojedincom ili vijećem koje je sudilo u I stepenu.Odluke povodom zahtjeva za opoziv uslovne osude zavise od toga da li je sud utvrdio da li je osuđeni izvršio obaveze koje su mu naložene u uslovnoj osudi.Ako sud nađe da nema osnova za donošenje neke od odluka rješenjem će obustaviti postupak za opoziv.Ako sud utvrdi da nije ispunio obavze iz uslovne osude sud ne mora uvijek opozvati osudu.Ako sud utvrdi da osuđeni nije ispunio obaveze iz uslovne osude sud će presudom opozvati uslovnu osudu i odrediti da se utvrđena kazna izvrši ili odredi novi rok za ispunjenje obaveze ili ukinuti taj uslov .Ako osuđeni ne izvrši obavezi sud u roku od godinu dana od kad je preteklo vrijeme provjeravanja odrediti da se izvrši kazna utvrđena u uslovnoj osudi.Protiv odluka koje su donešene u postupku opoziva uslovne osude može se izjaviti žalba pod uslovima koji važe za žalbu na presudu i rješenje. 52

41.POSTUPAK ZA BRIISANJE OSUDE Brisanje osude nastupa po sili zakona ili na osnovu sudske odluke u zavisnosti od vrste sankcije koja je izrečena osuđenom.Bez obzira što do brisanje dolazi na osnovu zakona ,automaski,nadležni organ za vođenje KE o tome mora donijeti rješenje po službenoj dužnosti u odgovarajućem postupku.Ovaj organ vrši prethodne provjere naročito da li je u toku KP za neko novo KD,učinjeno za vrijeme roka predviđenog za brisanje osude.Donošenje rješenja se odlaže ako je takav postupak u toku.Ako organ ne donese rješenje po službenoj dužnosti o brisanju osude ,osuđeni može zahtjevom tražiti da je nastupilo brisanje osude po sili zakona,ako nadležno organ ne postupim po zahtjevu u roku od 30 dana ,osuđeni se može sa zahtjevom obratiti sudu koji je sudio u I stepenu da se donese rješenje o brisanju osude. Postupak brisanja osude na osnovu sudske odluke pokreće se na molbu osuđenog lica .Osuđeni može tražiti brisanje osude iz KE kazne zatvora od 1-3 god.,pod uslovom da je proteklo 5 godina od dana izdržane ili oproštene kazne i da osuđeni nije izvršio novo KD .Molbu može podnijeti samo oosuđeno lice.Molba se podnosi sudu koji je sudio u I steepnu.Ako sud odbije molbu osuđeni može u roku od 1 god. Od dana pravosnažnosti rješenja podnijeti novu molbu radi brisanja iz KE. 42.POSTUPAK ZA PRESTANAK ODREĐENIH MJERA BEZBIJEDNOSTI I PRAVNIH POSLLJEDICA OSUDE. Molba za prestanak primjene mjera bezbijednosti propisanih u KZBiH ,podnosi se sudu koji je sudio u I stepenu.Predmet molbe su mjere bezbijednosti iz čl.116 KZ BiH:mjera bezbijednosti zabrane vršenja poziva ako su protekle 3 god. od dana njenog izricanja i pravne posljedice koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava(3 god).Po molbi postupa sudija kojeg odredi presjednik vijeća .Prvo se ispituje osnovanost molbe u pogledu ispunjenja zakonskih uslova koji se odnose na protok vremena predviđen zakonom.Sud može donijeti dvije odluke odbiti molbu ili je uvažiti.Odluka se odnosi u formi rješenja protiv kojeg je dozvoljena žalba koju mogu izjaviti podnosilac molbe i tužilac o kojoj odlučuje vijeće u II stepenu.U slučaju kad sud odbije molbu osuđeni može podnijeti novu molbu kad istekne 1 god. Od dana pravosnažnosti rješenja kojim je odbijen. 43.POJAM ZNAČAJ I PRAVNO REGULISANJE MEĐUNARODNE KRIVIČNE POMOĆI U dokumentima Vijeća Evrope izvori međunarodne krivične saradnje razvrstavaju se na one o: ekstradiciji, međunarodnoj krivičnoj pomoći,izvršenje strane krivične presude, priznanje strane krivične presude,prenos krivičnog postupka, u novije vrijeme u tome se dodaju privremeno oduzimanje dobiti od krivičnog dijela, prikupljanje i razmjena podataka i regionalni i subregionalni pravosudni prostor. U području međunarodne krivićne saradnje postoje i opšta značajna načela. Neka među njima su opšta načela međunarodnog krivičnog prava a takođe i ona koja imaju važnost prije svega za međunarodnu krivičnu saradnju. Važnija su takva načela: identiteta norme (dvostruke kažnjivosti, reciproteta (uzajamnosti),specijalnosti,ekstradibilnosti,načelo locus regit actum.Međunarodna krivično pravna pomoć vrši se po odredbama KZ BiH ukoliko međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno.Prema tome odredbe ovog zakona ne primjenjuju se samo onda kada ne postoje drugi zakoni BiH ili međunarodnim ugovorom oni imaju prdnost nad odredbana KZ BiH.Tužilaštvo BiH je organ koji je nadležan za primanje zahtjeva za međunarodnu pravnu pomoć u krivičnim stvarima i to u skladu sa zakonom i multiliteralnim i bilateralnim sporazumima i konvencijama uključujući i zahtjeve za izručenje i predaju lica od strane sudova i organa na teritoriji BiH i drugih država odnosno međunarodnih sudova. Međunarodna krivično pravna ponmoć u užem smislu Obuhvata preduzimanje pojedinih radnji krivičnog postupka od strane domaćih sudova na molbu stranih procesnih organa, odnosno stranih procesnih organa na molbu domaćih sudova.

53

44.POSTUPAK ZA IZVRŠENJE KRIVIČNE PRESUDE STRANOG SUDA Razmatranje priznanja strane krivične presude mora poći od opštih polaznih pretpostavki od kojih je prva identitet norme, i druga pravosnažnost presude.ZKP i međunarodni ugovori prediviđaju još neke uslove koji moraju biti ispunjeni a to su:postojanje međunarodnog ugovora,osuđeni mora biti državljanin BiH,saglasnost osuđenog(ZKP ne traži saglasnost osuđenog radi izvršenja poresude stranog suda),pretpostavke u vezi sa KD(KD mora biti KD i prema KZ BiH),preostali dio kazne mora biti u određenom minimalnom vremenskom trajanju(mora iznosti najmanje 6 mjeseci u vrijeme podnošenja molbe),domaći sud mora u skladu sa KZ BiH izreći presudom novu sankciju . 45.USTUPANJE KRIVIČNOG GONJENJA STRANOJ DRŽAVI Prema čl.11 KZ BIH ,KZ se primjenjuje i na strance kao učinioca KD.Čl.412 predviđena je mogućnost ustupanja i krivičnog gonjenja i suđenja u stranoj državi u kojoj stranac ima prebivalište .Da bi došlo do ustupanja krivčnog gonjenja potrebnmo je da budu ispunjeni uslovi kako na međunarodnom tako i na unutrašnjem planu.Ustupanje krivičnih spisa stranoj državi radi krivčnog gonjenja moguće je pod sljedećim uslovima:da je KD izvršeno na teritoriji BIH,da je u pitanju KD za koje predviđena kazna zatvora do 10 god.da je izvršilac stranac koji ima prebivalište u stranoj državi, da se strana država i oštećeni ne protivi ovom ustupanju.Bez obzira na ispunjenost uslova neće se dozvoliti ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državio ukoliko bi se stranac izložio nehumanom i nepravednom postupku. Priliko odlučivanja o preuzimanju krivičnog gonjenja od strane države tužilac može odlučujući o zahtjevu prihvatiti ili odbiti zahtjev.Tužilac će prihvatiti zahtjev ako nađe da u spisu ima dovoljno elemenata za postojanja osnovane sumnje o učinjneom KD.O svoj odluci strana država se mora obavijestiti diplomatskim putem . 46.IZDAVANJE OSUMNJIČ.OPTUŽENIH I OSUĐENIH LICA-EKSTRADICIJA Ekstradicija predstavlja najvažniji vid međunarodne krivično pravne pomoći u cilju da se onemogući učioniocima izvršenja KD izbjegavanje krivičnog gonjenja,odnosno izvršenje kazne bjekstvom iz jedne države u drugu.Ekstradicija omogućava uspješno vođenje KP i doprinosi međunardnoj saradnji u borbi protiv kriminaliteta.Postoje raličite definicije i i različita mišljenja o pravnoj prirodi ekstradiciji,jedni misle da je to sudski akt posebnog oblika,koji se sastoji u podvrgavanju učinioicaKD u državi moliteljici,drugi da je ekstradicija akt međun.krivične pomoći jer ne rezultira primjeni kazne na delikventa nego omogućava realizaciju pravnog interesa strane države treći ,da je to jedna vrsta međunarodnog pravnog posla koji se sklapa između vlada zainteresovanih država.Postupak izdavanja se danas uređuje kao: isključivo sudski,isključivo administrativni i mješoviti.Izdavanje uključuje slučajeve akcesorne ekstradicijie kada zamoljena država prihvatanjem naknadne molbe ,prihvati da se protiv izdatog lica vodi postupak i za KD koje nije bilko predmet prvobitnog zahtjeva i reekstradicije znači izdavanje lica od strane prvobitne države moliteljice uz pristanak prvobitne zamoljene trećoj državi. Pretopstavke za ekstradiciju koje utvrđuje sud:da lice čije se izdavanje traži nije državljanin BIH,da ne uživa pravo azila,da KD za koje se izdavanje traži nije izvršeno na teritoriji BIH ,da je KD za koje se traži KD i u domaćem zakonodavstvu,da KD za koje se traži nije vojno političko KD,da po domaćem zakonodavstvu nije nastupila zastara gonjenja,da je utvrđen identittet lica koje se traži,da ima dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je stranac čije se izdavanje traži počinio KD,da se izdavanje ne traži radi krivičnog gonjenja zbog njegovog pola,rase,nacije. Fakultativnu smetnju za ekstradiciju može predstavljati činjenica koju ministar pravde utvrđuje na osnovu konkretnog slučaja:da je u domaćem zakonu za djelo za koje se traži predviđena kazna do 3 god. Ili da je inostrani sud izrekao kaznu lišenja slobode do 1 god.

54

47.POSTUPAK ZA NADOKNADU ŠTETE ,REHABILITACIJA OSUĐENIH I NEOSNOVANO LIŠENIH SLOBODE

LICA NEOPRAVDANO

Pojam neopravdano osuđeno lica. Pozitivna pretpostavka da bi se neko lice smatralo neopravdano osuđenim jeste da je prema njemu bila izrečena pravsonažna krivičnopravna sankcija ili da je oglašeno krivim a oslobođeno od kazne a kasnije povodom van.pravnog lijeka ponovljeni postupak pravosnažno obustavljen ili pravosnažnom presudom oslobođen ili optužba odbijena.. Negativne pretpostavka da bi se lice smatralo neopravdano osuđenim su sljedeće:da optuženi svojim lažnim priznanjem nije prouzrokovao svoju osudu,da do obustave nije došlo zbog odustanka tužioca iz ličnih interesa,da optužba nije odbijena zbog nenadležnosti suda. Pojam lica neosnovano lišenog slobode. Pravo na naknadu štete pored lica neoprvdano osuđenog ima i lice koje neosnovano lišeno slobode .Zakon predviđa sljedeće slučajeve naknade štete uz uslov da lice svojim nedopuštenim ponašanjem nije nije prouzrokovalo lišenje slobode.:lice nezakonito lišeno slobode od strane pol.organa,lice neoprvdano pritvoreno prema rezultatima krivičnog postupka,lice koje je izdržavalo kaznu lišenja slobode koja je po van.pravnom lijeku smanjena.lice koje nezakonito pritvoreno ili zadražano u pritvoru ili u ustanovi za izdržavanje kazne ili mjere,lice koje je provelo u pritovru duže nego što kazna iznosi. Pravo na postvlajnje zahtjeva za naknadu štetu isključivo pripada za života oštećenom koji može to uraditi preko punomoćenika.Nasljednici nasljeđuju samo pravo na ovog lica na naknadu imovinske štete.Ako je oštećeni stavio zahtjev nasljednici postupak mogu nastaviti u granicama postavljenog zahtjeva i to samo u pogledu naknade imovinske šštete.Tužba na naknadu štete podnosi se protiv BIH.Dakle država je pasivno legitimisana starnka prema kojoj može biti usmjeren zahtev za naknadu štete.Zahtjev može biti upućen prema organu u kojem je zaposleni radio koji u čestvovao u KP svojim nezakonitim radom prouzrokovao štetu.Prema ZKP nadoknađuje sva vrsta šštete imovinska i neimovinska(rehabilitacija moralna reparacija). Postupak za naknadu štete odvija se posebno od KP po njegovom završetku.Ovaj postupak ima dviije faze upravnu( pred organom uprave)koja je obavezna i ima za cilj da da se postigne sporazum o nakandi štete i druga faza sudska koja nije obavezna i odvija se pred parničnim sudom ukoliko se sporazum o naknadi ne postigne.Prije podnošenja tužbe tužilac je dužan da se obrati ministarstvu pravde radi postizanja sporazuma o visini štete.Ako se postigne sporazum donosi se rješenje u kojem se odrđuje visina i vrsta nadoknade štet i time se postupak okončava.Ako sporazum nije moguć MP obavješštava stranku da sporazum nije moguć kako bi on mogao pokrenutri pranicu.Postupak pred sudom odvija se prema pravilima Zakona o krivičnom postupku. Ukoliko je javnost obavještavana putem medija o ranijoj osudi ili neopravdanom lišenju slobode rehabilitacija se sastoji u objavljivanju informacije u sredstvima javnog informisanja o neoprvdanoj osudi i lišenju.Na zahtjev stranke odluka o rehabilitaciji se dostavlja organu gdje oštećeni radi,političkoj pratiji udruženju građana. Kao vid moralne rehabilitacije neopravdano osuđenog lica predviđa se i obaveza suda koji je sudio u I stepenu da po služ. Dužnosti poništi upis neopravdano upisane osude.ZKP predviđa da lice koje neopravdano lišeno slobode ili osuđeno i kome je prestao radni odnos ima pravo na priznanje radnog staža, za vrijeme neopravdane osude i lišenja slobode. 48.POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I OBJAVE Potjernica predstavlja akt kojim se traga za određenbim licem za razliku od objave ,koja je akt traganja za predmetima koji su u vezi sa KD .Potjernica se izdaje za osumnjičenimn odnsono optuženim u toku KP pod određenim uslovima ili ako odnsono optuženi pobjegne iz ustanove u kojoj izdržava kaznu.Sud pred kojim se vodi KP može narediti izdavanje potjernice ako je KP postupak pokrenut za KD za koje se može izreći kazna 3 godine i više,ako je optuženi u bjekstvu, ako je izdata naredba za dovođenje osumnjičenog.KP dakle mora biti pokrenut.Postoji tzv.međunarodna potjernica koju raspisuje nadležno ministrstvo BIH radi međunardne sardnje u oblasti kriminaliteta.Raspisuje je ministrstvo bezbijednosi odnosno nacion.ured INTERPOLA. 55

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->